10.02.2015 Views

УНИВЕРЗИТЕТ „СВ. КИРИЛ И МЕТОДИЈ“ – СКОПЈЕ

УНИВЕРЗИТЕТ „СВ. КИРИЛ И МЕТОДИЈ“ – СКОПЈЕ

УНИВЕРЗИТЕТ „СВ. КИРИЛ И МЕТОДИЈ“ – СКОПЈЕ

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

<strong>УН<strong>И</strong>ВЕРЗ<strong>И</strong>ТЕТ</strong> <strong>„СВ</strong>. <strong>К<strong>И</strong>Р<strong>И</strong>Л</strong> <strong>И</strong> МЕТОД<strong>И</strong>Ј“ <strong>–</strong> <strong>СКОПЈЕ</strong><br />

Меѓународен семинар за македонски јазик, литература и култура


<strong>УН<strong>И</strong>ВЕРЗ<strong>И</strong>ТЕТ</strong> <strong>„СВ</strong>. <strong>К<strong>И</strong>Р<strong>И</strong>Л</strong> <strong>И</strong> МЕТОД<strong>И</strong>Ј“ <strong>–</strong> <strong>СКОПЈЕ</strong><br />

Меѓународен семинар за македонски јазик, литература и култура<br />

XXXIV NAU^NA KONFERENCIJA<br />

на XL меѓународен семинар<br />

за македонски јазик, литература и култура<br />

(Охрид, 13. - 30. VIII 2007)<br />

LINGVISTIKA<br />

Skopje,<br />

2008


KULTURNO-JAZI^NITE<br />

INTERFERENCII VO MAKEDONSKIOT<br />

JAZIK VO SLOVENSKI I BALKANSKI<br />

KONTEKST


Rina Usikova<br />

VRSKI ME\U MAKEDONSKIOT JAZIK<br />

I DRUGI BALKANSKI JAZICI<br />

(lingvisti~ki i sociolingvisti~ki aspekti)<br />

Makedonskata jazi~na (dijalektna) teritorija se nao|a na jugozapadna<br />

slovenska jazi~na periferija, no od druga strana <strong>–</strong> vo centarot<br />

na Balkanskiot Poluostrov i e opkru`ena so slovenski i neslovenski<br />

balkanski jazici (odnosno jazicite ~ii{to rodeni govoriteli `iveat<br />

na Balkanot). Na balkanskite jazici i etnosite im se svojstveni dosta<br />

osobenosti i op{ti crti vo jazi~niot mentalitet: 1) da zboruvaat na<br />

maj~in jazik (dijalekt), no da znaat i da razbiraat sosedni balkanski<br />

jazici za da `iveat vo kontakt so sosedite; 2) da znaat i da zboruvaat<br />

kolku {to mo`at na presti`niot dr`aven jazik zavisno od dr`avata<br />

{to vladee so teritorijata vo dadeniot istoriski period <strong>–</strong> Osmanska<br />

Imperija, Jugoslavija, Republika Makedonija, Albanija itn.<br />

Vo tekot na mnogu vekovi, koga narodot u{te nemal nikakvo<br />

{kolsko obrazovanie, neoficijalnoto jazi~no komunicirawe me|u<br />

balkanskite etnosi se odvivalo na dijalekti. Sekoj etnos zboruval na<br />

svoj dijalekt, no za da se razberat so sosedite, a i da go za~uvaat svojot<br />

jazik (dijalekt), tie primale nekoi osobenosti od jazikot na sosedniot<br />

etnos. Na toj na~in se slo`i takanare~en Balkanski jazi~en<br />

sojuz so dosta sli~na gramati~ka struktura vo balkanskite jazici, so<br />

me|ujazi~na interferencija na gramati~ki i leksi~ki plan i so bilingvizam<br />

i polilingvizam kaj govoriteli na sosednite balkanski<br />

govori. (Vo Makedonija toa se glavno Makedonci i Albanci kako najmnogubrojni).<br />

Koga makedonskata geografska teritorija vleguvala vo sostav<br />

na Osmanskata Imperija, dr`aven i najpresti`en bil turskiot jazik,<br />

vo prvata polovina na HH vek <strong>–</strong> srpskiot jazik (dr`aven jazik na<br />

Kralstvoto Jugoslavija), po Vtorata svetska vojna, vo novoobrazuvana<br />

Republika Makedonija vo sostav na Federativna Republika Jugoslavija<br />

<strong>–</strong> srpskohrvatskiot jazik kako op{todr`aven ja zik na Jugoslavija<br />

i makedonskiot jazik kako oficijalen slu`ben jazik na Republika<br />

Makedonija.


8<br />

Treba da podvle~am deka e mnogu va`no na koj jazik rabotea<br />

crkvata i u~ili{tata: kon krajot na XIX i po~etokot na XX vek vo<br />

Makedonija tie rabotea na bugarski ili na gr~ki zavisno od crkovnoto<br />

pot~inuvawe, vo prvata polovina od HH vek crkvata i u~ili{tata<br />

rabotea na srpski (do obrazuvaweto na Republika Makedonija i kodificiraweto<br />

na literaturniot makedonski jazik), po toa vo u~ili{tata<br />

<strong>–</strong> na makedonski so zadol`itelno predavawe i na srpskiot.<br />

Soodnosot me|u presti`niot dr`aven (oficijalen) jazik za<br />

oficijalna jazi~na komunikacija i maj~iniot jazik (dijalekt) kako<br />

sredstvo za neoficijalna komunikacija se projavuval i se projavuva<br />

vo diglosija: vo razli~nite istoriski periodi pred 1991 g. vo<br />

Makedonija kaj Makedonci toa be{e tursko-/srpsko-makedonska diglosija,<br />

kaj Albanci <strong>–</strong> tursko-/srpsko-makedonsko-albanska poliglosija.<br />

Istovremeno mo`e da se govori za bi- i polilingvizam na sosednite<br />

balkanski etnosi pri neoficijalnata komunikacija.<br />

Vo sosednata dr`ava <strong>–</strong> Republika Albanija, kade {to dr`av niot<br />

jazik e albanski, ima reoni so makedonsko naselenie (nad 3000 `iteli)<br />

i tamu pokraj glavniot dr`aven albanski jazik se predava i makedonski<br />

(edinstvena stranska zemja kade se predaval makedonskiot mo`e da se<br />

re~e skoro od negovoto kodificirawe). Vo Albanija postoi albanskomakedonska<br />

diglosija i bilingvizam kaj Makedonci.<br />

Vo Republika Makedonija vo naselbi so albansko naselenie postoeja<br />

i postojat u~ili{ta so predavawe na albanski jazik, no i makedonski,<br />

ako ne se la`am, treba da se predava vo niv. Od druga strana, mnogu<br />

Albanci vo Republika Makedonija u~at vo u~ili{ta so makedonski jazik,<br />

koj e primen kako sredstvo za oficijalna jazi~na komunikacija vo<br />

republikata. Zna~i, mo`eme da govorime za bilingvizam kaj Albancite<br />

i za makedonsko-albanska diglosija vo Republika Makedonija.<br />

Kako {to se znae, literaturniot makedonski jazik be{e kodificiran<br />

vo 1945 g. i ottoga{ pomina pat na mnogu intenziven razvoj.<br />

Kako i drugite literaturni jazici na Balkanot, toj se karakterizira so<br />

umeren purizam i iako naglasi deka }e ja zema leksikatata od site makedonski<br />

dijalekti, treba{e da zema termi nolo{ka nau~na, politi~ka,<br />

administrativna i kulturna leksika od drugi jazici, bidej}i takva leksika<br />

vo dijalektite skoro ne postoi.<br />

Zaemaweto na terminolo{kata leksika od drugi jazici be{e<br />

povrzano me|u drugoto so kulturni i politi~ki kontakti. Taka, pri<br />

krajot na XIX vek se zaemala prvo bugarska leksika, posle srpska. Od<br />

bugarskata leksika vo makedonskiot literaturen jazik ostanaa nekolku<br />

leksemi kako, na primer, oficer, apteka. Krste Misirkov vo literaturniot<br />

makedonski jazik sozdaden od nego (1903 g.) koriste{e glavno<br />

makedonska leksika od dijalekti, no terminologijata ja zaema{e od<br />

ruskiot (do 40% rusizmi). Vo periodot od 1945-50 g. vo {totuku kodi-


ficiraniot literaturen makedonski jazik ima{e dosta zaemki od ruskiot,<br />

koi potoa bea izbri{ani od politi~ki i kulturolo{ki pri~ini<br />

i zameneti so makedonski zborovi i izrazi.<br />

Bidej}i vo Jugoslavija vo prvata polovina od HH vek glavniot<br />

oficijalen jazik be{e srpskohrvatskiot, celiot terminolo{ki korpus<br />

vo makedonskiot jazik (prvo vo usten razgovoren i nekodi ficiran pismen<br />

jazik, a potoa i vo kodificiran literaturen) e zemen od srpskiot<br />

so zaemawe ili so kalkirawe na leksemi. Srpskohrvatskiot literaturen<br />

jazik isto taka be{e posrednik pri zaemaweto na internacionalizmi<br />

i drugi stranski zborovi vo makedonskiot literaturen jazik s#<br />

do raspa|aweto na SFRJ.<br />

Po raspa|aweto na Federativna Jugoslavija i sozdavaweto na<br />

suverena Republika Makedonija makedonskiot literaturen jazik gi<br />

pro{iri svoite funkcii (vo nadvore{ni vrski, vo armijata), a funkciite<br />

na srpskiot jazik kako dr`aven bea likvidirani. Istovremeno<br />

srpskiot jazik ja zagubi ulogata na posrednik pri zaemaweto na stranskata<br />

leksika. Glavna uloga vo zbogatuvaweto na leksi~kiot sostav na<br />

makedonskiot literaturen jazik so termi nologija po~na da igra angliskiot<br />

(amerikanski) jazik kako jazik na svetskata globalizacija.<br />

Kako {to rekov, vo Republika Makedonija pokraj osnovniot etnos<br />

<strong>–</strong> Makedonci, `iveat i drugi balkanski etnosi. Taka, zapadna i jugozapadna<br />

Makedonija (od makedonskite govori tuka se nao|aat bitolski,<br />

prespanski, ohridsko-stru{ki, ki~evski, debarski, dolnorekanski, gostivarski<br />

i tetovski govori) e naselena i so Albanci koi imaat svoi<br />

govori, i so Vlasi ~ij broj e mal, i so Turci koi{to po~nale da se selat<br />

ovde vo periodot na osmanskoto vladeewe.<br />

Sosednite balkanski raznoetni~ki dijalekti kontaktiraat<br />

pome|u sebe i so toa se zbli`uvaat, me|u niv se sozdava jazi~na interferencija.<br />

Pred sè interferencijata se projavuva vo lek sikata. Vo<br />

makedonskite govori vo neslovenskata leksika spa|a ne samo albanskata<br />

tuku i leksikata od istoriski presti`ni (dr`avni) jazici <strong>–</strong> gr~ka<br />

(vizantiska), podocna turska i poposle srpska. I vo albanskite govori<br />

isto taka ima interferencija so makedonska leksika, a i so gr~ka,<br />

turska i srpska.<br />

Za albansko-makedonski jazi~ni kontakti i zaemni vlijanija<br />

imaa pi{uvano mnogu nau~nici, me|u niv se i makedonskite <strong>–</strong> O. Ja{ar-<br />

Nasteva, B. Vidoeski i dr. Vo 2005 g. izleze od pe~at mnogu interesna<br />

monografija na taa tema na profesorot na Filolo{ki fakultet<br />

„Bla`e Koneski“ vo Skopje Agim Poqoska, kade {to me|u drugoto se<br />

rezimiraat nekoi prethodni istra`uvawa od razli~ni nau~nici i se<br />

dava podroben indeks na zaedni~ki albanski i makedonski dijalektni<br />

leksemi od razli~no poteklo (Poqoska 2005, s. 121-227). Kako prime-<br />

9


10<br />

ri od ovoj indeks }e navedeme samo nekoi zaedni~ki leksemi od sferata<br />

’rodnini‘ i ’`ivotni‘ so makedonski pravopis i so prevod na ruski:<br />

bir ’sÞn‘, nusa ’moloda® `ena‘, nona ’matÝ‘, fis ’plem®, rod, pokolenie‘;<br />

~apa ’capl®‘, ke~ ’kozlenok‘, da{e ’baran‘ itn., a isto taka i nekoi<br />

zaedni~ki zaemki vo albanski i makedonski govori od drugi balkanski<br />

dijalekti <strong>–</strong> velence ’ode ®lÝce, kovrik, pokrÞvalo‘ (novogr~., vla{.,<br />

alb.; se sre}ava i vo op{tonarodniot razgovoren makedonski jazik),<br />

mistrija (alb., gr~., srp., bug.) ’lopatka {tukatura‘, nunko (balk. lat.,<br />

alb., gr~.) ’kum; krëstnÞŸ‘. Vo indeksot na zaedni~kata make donska i<br />

albanska dijalektnata leksika A. Poqoska naveduva nazivi na vidovi<br />

ovo{je, na divi `ivotni {to se vodat vo ovie krai{ta, na postrojki,<br />

selskostopanski orudija, kujnski sadovi i drugi civilizaciski bitovi<br />

termini. Pokraj predmetnite zaemki vo albanski dijalekti, ima slovenski<br />

emocionalno-ekspresivni zborovi, kako {to go ima zabele`ano A.<br />

M. Seli{~ev (Seli{~ev 1931): Za `al, vo indeksot na op{ tite makedonski<br />

i albanski leksemi, navedeni vo monografijata na A. Poqoska,<br />

ima glavno imenki i skoro nema glagoli (kako isklu~ok mo`am da<br />

navedam spastri ’privesti v por®dok‘).<br />

Petstogodi{noto vladeewe na Osmanskata Imperija na Bal kanot<br />

izigra golema uloga kaj site balkanski jazici i dijalekti vo formiraweto<br />

na interferencija so oficijalniot turski jazik i so sosednite<br />

turski dijalekti, {to sozdalo polilingvizam i poliglo si ja kaj naselenieto.<br />

Toa se objasnuva so intenzivni ekonomski, trgovski, kul turni,<br />

bitovi me|udijalektni i oficijalni jazi~ni kontakti vo osmanskata<br />

dr`ava. ]e navedeme samo nekolku primeri od turskite zaemki vo albanski<br />

i makedonski govori: abra{ ’blondin; rÞ`iŸ s vesnu{kami‘,<br />

belezica / belegzija ’braslet‘, }erpi~ ’ne obo``ennÞŸ kirpi~‘, pastrma<br />

’basturma‘, ~orba ’pohlebka‘, xade ’{osse‘ (zemeno od monografijata<br />

na A. Poqoska).<br />

Leksikata od gr~ki jazik vo makedonskite i drugi ju`no slo venski<br />

dijalekti i balkanski jazici glavno se zaemala vo vizantiskiot period<br />

i delumno e povrzana so hristijanstvoto. Na primer: ikona ’1. cerk.<br />

ikona; 2. fotografi® l¥bimogo ~eloveka, kumira‘, leunka ’ro`enica‘,<br />

}eramida ’~erepica‘, livada ’lug‘ itn. (Poqoska). Vo makedonskite<br />

govori od Egejska Makedonija sekako ima mnogu gr~ki zborovi i makedonsko-gr~ka<br />

diglosija.<br />

Bla`e Koneski vo svojata „Istorija na makedonskiot jazik“<br />

(Koneski 1967), odbele`uva na s. 217 deka vo zapadnite makedonski govori<br />

nema mnogu albanizmi, dodeka vo albanskite govori ima dosta<br />

slovenizmi vo toponimijata na Albanija i vo profesionalni `argoni<br />

(takanare~eni „tajni jazici“), na primer, vo `argonot na yidari {to rabotea<br />

vo razli~ni reoni na Balkanot (v. za toa i kaj Seli{~ev 1931).


Agim Poqoska vo svojata monografija pi{uva deka od makedonskite<br />

jugozapadni dijalekti vo albanski govori se zaemaat i nekoi<br />

fonetski osobenosti, zboroobrazuva~ki elementi, kalki rani i polukalkirani<br />

leksemi, a isto taka i nekoi gramati~ki morfosintaksi~ki<br />

strukturi kako beleg na razvojot na ponatamo{no bal ka nizirawe na<br />

dijalektite vo ovoj region. Vo albanskiot toa se, na pri mer, gramati~ki<br />

glagolni konstrukcii (gi davame na makedonski jazik): a) ima / nema vo<br />

bezli~na forma od 3 l. edn. + glagolska imenka so zna~ewe na proces<br />

ili sostojba, na pr. ima razbirawe, ima mislewe (rus. ’estÝ ponimanie,<br />

suçestvuet mnenie‘); b) formi na rezultativot so pomo{niot glagol<br />

ima / nema + pridavka na -no/-to. Posebno treba da istaknam edna va`na<br />

gramati~ka osobenost, {to im e svojstvena na bugarskiot, makedonskiot<br />

i albanskiot, no, ako ne se la`am, ne postoi vo drugite balkanski<br />

jazici <strong>–</strong> toa e kategorijata na subjektivnata modalnost so semantika<br />

na preka`uvawe na tu|a informacija, na neverodostojnost i somnevawe<br />

vo odnos na tu|a informacija, a isto taka admirativ <strong>–</strong> ~udewe na<br />

govoritelot od neo~ekuvan rezultat na dejstvoto. Taa modalna kategorija<br />

se formirala pod vlijanie na turskiot jazik (iako ne e balkanski)<br />

prvo vo severoisto~nite bugarski govori kade {to `iveele dosta<br />

turski preselnici, a potoa na branovi se pro{irila vrz site bugarski<br />

i makedonski dijalekti. Vo bugarskite i makedonskite dijalekti taa<br />

kategorija e obrazuvana vrz bazata na stariot slovenski perfekt (rezultativ)<br />

sÝm / sum + glagolskata forma na -l. Me|u bugarskiot i makedonskiot<br />

gra mati~ki sistem za izrazuvawe na subjektivnata modalnost<br />

za preka`anost / neverodostojnost i na rezultativot ima formalni<br />

razliki. Na primer, vo makedonskiot nema posebni formi za zasileno<br />

izrazuvawe na nedoverba na govoritelot pri preka`uvawe na tu|a<br />

informacija: neveruvaweto se izrazuva implicitno ili so leksi~ki<br />

dodavawa kon modalnata preka`ana forma. Vo zapadnite makedonski<br />

govori rezultativot se izrazuva so pomo{niot glagol ima / nema + pridavka<br />

na -no/to, a preka`anite formi <strong>–</strong> po modelot sum+-l-forma {to<br />

dava mo`nost da se izrazi preka`uvawe i vo rezultativ <strong>–</strong> imal / nemal<br />

+ -no/-to, na primer: ti si go imal videno (rus. ’tÞ, ®kobÞ, Üto videl‘).<br />

Literaturniot makedonski jazik, koj se opira na sovremeni osobenosti<br />

na razli~ni makedonski dijalekti, go izrazuva rezultativot i po modelot<br />

ima /nema + -no/-to, i po modelot sum + -l-forma. Za razlika od<br />

bugarskiot i od makedonskiot jazik, vo albanskite govori modalnata<br />

kategorija za neverodostojnost i admirativot se izrazuva so pomo{niot<br />

glagol ’ima / nema‘.<br />

Kako {to ve}e spomnav, vo prvata polovina od HH vek Var darska<br />

Ma ke donija vleguva{e vo sostav na Kralstvoto Jugoslavija, a po Vtorata<br />

svetska vojna kako edna od republikite na federativna Jugo slavija <strong>–</strong> vo<br />

11


12<br />

sostavot na SFRJ, kade {to oficijalen dr`aven i zatoa najpresti`en<br />

be{e srpskohrvatskiot jazik, a makedonskiot literaturen jazik be{e<br />

oficijalen slu`ben jazik na Socijalisti~ka Re publika Makedonija.<br />

Vo taa republika u~ili{tata rabotea glavno na makedonski jazik, no<br />

zadol`itelno se u~e{e i srpskohrvatskiot. Taka na oficijalno jazi~no<br />

nivo se formira srpsko-makedonska diglosija, a na neoficijalno <strong>–</strong> bilingvizam<br />

kaj Makedoncite i srpsko-makedonsko-albanska poliglosija<br />

i polilingvizam kaj Albancite vo SRM. Po sozdavaweto na suverenata<br />

makedonska dr`ava <strong>–</strong> Republika Makedonija srpskiot jazik gi zagubi<br />

ofi ci jalnite pozicii, ne se predava vo u~ili{te zadol`itelno, mladite<br />

generacii skoro ne go znaat, me|utoa postarite go pamtat i duri<br />

go smetaat za presti`en jazik pri komunicirawe so stranci (toa glavno<br />

se odnesuva na ne mnogu pismeni lu|e).<br />

Istoriski na Balkanot taka se slu~uva, {to koga presti`niot jazik<br />

gi gubi svoite pozicii vo oficijalnata komunikacija, toj taka da se<br />

re~e „pa|a“ dolu <strong>–</strong> na nivoto na razgovoren jazik (dijalekt) kako jazi~no<br />

sredstvo za isklu~ivo neoficijalnata komunikacija. Vo Makedonija<br />

taka be{e so turskiot, a vo ponovo vreme so srpskiot. Vo razgovorniot<br />

makedonski, vo dijalekti, vo `argoni, na primer vo mlade{kiot<br />

`argon, opi{an vo re~nikot na Tomislav Trenevski (Trenevski 1997),<br />

ima mnogu srbizmi od literaturniot i od razgovorniot ili dijalekten<br />

srpski jazik kako posledica od `iva neoficijalna i oficijalna komunikacija<br />

pred 1991 g., pri toa makedonski govoriteli gi smetaat ovie<br />

zaemki za svoi, makedonski zborovi.<br />

Poslednite godini ima nekoi promeni vo statusot na albanskiot<br />

jazik vo Republika Makedonija. Po poznatite me|u et ni~ ki albansko-makedonski<br />

konflikti 2001 g. be{e potpi{an Ohridski ramkoven<br />

dogovor koj im dava pravo na Albancite vo reonite, kade {to gi ima<br />

nad 20% od celoto naselenie, da koristat albanski jazik kako slu`ben<br />

na lokalno nivo. Nastanaa nekoi promeni i na kulturno nivo: sega vo<br />

Makedonija rabotat {est univerziteti, pri toa vo tri od niv predavawata<br />

se vr{at ne samo na makedonski tuku i na albanski, a vo nekoi<br />

duri i na angliski jazik. Pretstavnicite na albanski politi~ki partii<br />

se izborija da dr`at govori vo Narodnoto so branie na Republika<br />

Makedonija na albanski jazik so simultan prevod na makedonski.<br />

Makedonski dr`avjani na Makedonija porano ne bea zainteresirani da<br />

se slu`at so albanski jazik, bidej}i toj ne be{e presti`en, no sega se<br />

otvorija razli~ni kursevi po albanski jazik i tamu u~at, na primer, i<br />

advokati, za{to treba da go znaat jazikot na svoite klienti - Albanci, i<br />

mladi Makedonci, za{to mislat deka so znaewe na pove}e jazici polesno<br />

}e si najdat podobra rabota. Sekako vo republikava go lema popularnost<br />

dobi i angliskiot jazik me|u poobrazovanite i kulturni lu|e.


Sepak treba da istaknam deka vo Republika Makedonija oficijalen<br />

dr`aven jazik e makedonskiot literaturen jazik i zatoa e najpresti`en.<br />

I makar {to sociolingvisti~kata situacija donekade<br />

se menuva, taa s# u{te se karakterizira so bi- i poliglosija, a vo neoficijalnoto<br />

me|uetni~ko jazi~no komunicirawe, kako i porano <strong>–</strong> so<br />

bi i polilingvizam.<br />

13


14<br />

Literatura<br />

1. Bern{teŸn S. B.: A. M. Seliçev <strong>–</strong> slavisт-balkanisт. Moskva,<br />

1987.<br />

2. Koneski B.: Istorija na makedonskiot jazik, Skopje, 1967.<br />

3. PoqoskaA.: Prilog kon prou~uvaweto na makedonsko-albanskite<br />

jazi~ni kontakti. Skopje, 2005.<br />

4. Seliçev A. M.: Slav®nskoe naselenie v Albanii, Sofi®, 1931.<br />

5. Trenevski T.: Re~nik na `argonski zborovi i izrazi. Skopje,<br />

1997.<br />

6. Usikova R. P.: Grammaтika makedonskoгo liтeraтurnoгo ®zÞka.<br />

Moskva, 2003.<br />

7. CivÝ®n T. V.: ModelÝ mira i ee lingvisti~eskie osnovÞ. Moskva,<br />

2006.


Viktor Fridman<br />

KULTURNO-JAZI^NITE POJAVI KAJ \OR\I PULEVSKI<br />

Re~nik od tri jezika / Fjaljtor nka tre gjuha / Ljugat uch lisaniden od<br />

\or|i Pulevski (1975) e bogat izvor za dijalektologijata i jazi~niot<br />

kontakt na po~vata na Makedonija vo devetnaesettiot vek. Iako re~nikot<br />

ve}e e predmet na prou~uvawe na mnogu nau~nici, na pr. Çabej<br />

1971, Fridman 1990, Hazai 1963, Ja{ar-Nasteva 1984, 1996, Ja{ar-<br />

Nasteva i Koneski 1984, Koneski 1967, 1974, 1985, Ristovski 1974,<br />

Hamiti 2005, i drugi, sepak bogatstvoto na re~nikov e takvo {to ima<br />

mesto za u{te pove}e analiza. Vo ovoj moj pridones, bi sakal da obrnam<br />

vnimanie na sporedbata na eden paragraf {to e mnogu dobro poznat vo<br />

negovata makedonska verzija, no koj{to vo albanskiot i turskiot prevod<br />

poka`uva kako Pulevski mnogu moderno gi sfatil poimite nacionalnost<br />

i dr`avnost.<br />

Od prvata stranica na svojot Re~nik Pulevski istovremeno poso~uva<br />

na va`nosta na znaeweto na mnogu jazici kako i potrebata za<br />

obrazovanie na maj~in jazik. Kako {to poso~uva Ja{ar-Nasteva (1996),<br />

ed na interesna karakteristika na re~nikot na Pulevski e faktot deka<br />

vo izvesni slu~ai toj ne preveduva bukvalno, tuku so kulturni ekvivalenti.<br />

Taka na primer, vo spisokot po~esni tituli kade {to pi{uva<br />

<strong>–</strong> na makedonski sve{tenik i na albanski prift, na turski pi{uva imam,<br />

t.e. muslimanski ekvivalent, a ne turskiot zbor za sve{tenik, {to bi<br />

bil papaz (Pulevski 1875:109). Ima cel red takvi primeri, no ovde sakam,<br />

kako {to rekov pogore, da razgledam eden paragraf od osobena<br />

va`nost, dosega poznat na makedonskata publika samo vo negovata makedonska<br />

verzija.<br />

Prvo, vredno e da go stavime paragrafot vo negoviot kontekst.<br />

Na str. 44 vo sredinata ima edno pra{awe: Koqku nare~ija slavjanski<br />

ima v Makedonija, ka`imi ako znae{. Potoa sleduvaat mnogu interesni<br />

etnografski i lingvisti~ki detali, a na str. 46 pi{uva: Koqku<br />

nare~ija imajed, sega vo Makedonija, ka`imi ako znae{. Sleduvaat<br />

dru gi interesni etnografski i lingvisti~ki detali, so nabrojuvawe<br />

na slovenskite etnografski grupi, a po~nuvaj}i so Jurucite gi nave-


16<br />

duva i grupite koi zboruvaat drugi jazici vo Makedonija. Seto toa go<br />

pi{uva samo na makedonski, pa vo sredinata na str. 48 po~nuva povtorno<br />

trijazi~na prezentacija so redeweto na drugite slovenski narodi, spored<br />

Pulevski slednive: Rusi [sic!], i Poqaci i ^esi i Srbi i Slovaci<br />

i Bugari i Hrvati. Na krajot na str. 48 doa|a pra{aweto {to doveduva<br />

do paragrafot interesen za nas: mak. [to se veqid narod. alb. Chish<br />

pouthojet njeraz. tur. Kavm neanilr.<br />

Sega da go razgledame odgovorot, vo koj{to e sodr`ana prvata pe-<br />

~atena formulacija na makedonskata nacionalnost:<br />

Prviot paragraf e gore-dolu identi~en vo trite jazika i navistina<br />

nema nikakvi su{tinski razliki, osobeno ako dopu{time nekoi<br />

pomoderni razliki vo sovremenata leksika. No vtoriot paragraf ima<br />

interesni i su{tinski razliki, koi mnogu interesno ja izrazuvaat situacijata<br />

vo Makedonija pred pove}e od sto godini, a s# u{te se aktuelni.<br />

Za ~itatelite na ovaa statija makedonskiot tekst e jasen, no eve<br />

gi albanskiot i turskiot tekst vo sovremen makedonski prevod.<br />

Albanskiot: Taka i Albancite se narod, i onie koi{to `iveat<br />

tuka nivnoto mesto go narekuvaat Makedonija. (Ashtu ede shkipitarat jan<br />

njeraz, ede vendin, etijse pothojn Makedonija cili, poroin aqe.)<br />

Turskiot: U{te, Makedoncite (po turski makedonlular) se narod<br />

(turski kavm) i nivnoto mesto se vika Makedonija, sekoj koj{to `ivee<br />

vo Makedonija se vika Makedonec (Makedonlu anılır). (Dahi, makedonlular,<br />

kavmdir ve jerini dahi onlarin anilr Makedonija her, çim, makedonijada, jaşarsa,<br />

makedonlu anilr.)


I taka, od trite paragrafi se gledaat tri realnosti vo toga{nata<br />

i sega{nava Makedonija. Vo makedonskiot se afirmira makedonskiot<br />

narod kako slovenski narod me|u drugite slovenski narodi so<br />

Makedonija kako nivna tatkovina. Vo albanskiot paragraf se priznava<br />

albanskiot narod kako narod, od koj, odreden del ja ima Makedonija<br />

kako svoja tatkovina (vendin e tij). A vo turskiot paragraf ima klasi~na<br />

formulacija na priznavawe i na nacionalno i na ona {to sega bi se<br />

narekuvalo gra|ansko opredeluvawe na identitet: Makedoncite se<br />

narod so Makedonija kako tatkovina, a istovremeno sekoj koj{to ja<br />

ima Makedonija kako tatkovina e Makedonec, ili mo`ebi podobro,<br />

Makedonijanec.<br />

So ova, mo`eme da napravime sporedba so mnogu drugi mesta vo<br />

svetov, no da go zememe kako primer Kazahstan vo Centralna Azija.<br />

Sekako, sekoja zemja ima svoja istorija i svoi specifi~nosti, no sepak<br />

mnogu e interesno da se zabele`i deka vo Kazahstan se pravi razilka<br />

me|u Kazah i Kazahstanec tokmu spored etni~ki i gra|anski identitet.<br />

Gal i Kligman (2000:24-25, 123) davaat edno to~no sumirawe i bistra<br />

analiza na gra|anski i nacionalni identiteti koga pi{uvaat: „Daleku<br />

od zaemna ekskluzivnost, gra|anskonacionalizmot i etnonacionalizmot<br />

koegzistiraat kako razli~ni pozicii vnatre vo edno politi~ko<br />

pole, i dvata se na raspolagawe na elitite za vozmo`no mobilizirawe.“<br />

Dodeka \or|i Pulevski mo`e da se opi{e kako pripadnik na elita samo<br />

dokolku be{e pismen vo Osmanskata Imperija na devetnaesetti<br />

vek, sepak se trude{e da go opredeli istovremeno kako i makedonskiot<br />

narodno-nacionalen identitet taka i makedonskiot gra|ansko-nacionalen<br />

identitet. Izdeluvaweto na ovie kategorii ve}e dolgo vreme<br />

pretstavuva predizvik (Fi{man 1968). Slo`enostite se isti vo sekoja<br />

evropska etnonacionalna dr`ava od [panija do Rusija i od Norve{ka<br />

do Grcija, pa i ponatamu nadvor od Evropa. Nema niedna takva dr`ava<br />

koja e ednoetni~na nitu ednojazi~na (barem vo stvarnosta, na pr. spored<br />

francuskiot ustav, site gra|ani na Francija se Francuzi (a ne francijani)<br />

iako se u{te se zboruva na bretonski, katalanski, baskiski,<br />

oksitanski, i dr.) Sekako, \or|i Pulevski `ivee{e vo Osmanskata<br />

Imperija na devetnaesettiot vek, i vo re~nikot se pretstavuva kako<br />

veren subjekt na „eljifshanli Sultan Abdul Aziz, azamet najslavnaje“ (p. 67),<br />

no znaeme od negovata biografija deka isto taka i u~estvuval vo vostanija<br />

(Koneski 1974). Zna~i vo \or|i Pulevski imame edna navistina<br />

kompleksna i moderna li~nost, i toj so negovite iskustva vo negovata<br />

rodna zemja, mnogu dobro gi razbiral slo`enostite na narodno-nacionalen<br />

i gra|ansko-nacionalen identitet i se trudel i dvata da ni gi<br />

harmonizira vo negovata rabota, imaj}i predvid deka toga{, kako i sega,<br />

Makedonija bila i e mnogujazi~na i mnogukulturna. Toj naso~uva mirno<br />

so`iveewe (Pulevski 1875:67) i se trudi da artikulira eden pogled<br />

17


18<br />

spored koj{to makedonskiot narod i site lu|e za koi{to Makedonija e<br />

nivna tatkovina se vklu~eni. Od seto toa mo`e da izvadime tri pouki.<br />

Prvo, deka u{te vo vremeto na Pulevski ima{e pametni lu|e koi go<br />

prepoznavaa faktot deka nema totalno sovpa|awe na modelot jazik =<br />

narod = teritorija = dr`ava. Vtoro, deka ova nesovpa|awe sepak treba<br />

da se harmonizira so realnostite na etnolingvisti~kiot identitet,<br />

od edna strana, i uslovite na mnogujazi~noto obrazovanie. I na kraj,<br />

faktot deka postoi eden tekst kako ovoj na Pulevski od devetnaeseti<br />

vek ja doka`uva prirodata na mnogujazi~nata istorija na Makedonija,<br />

edna istorija na koja treba da se se}avame.


19<br />

Literatura<br />

1. Ajeti, I.: Gjuha e „Divanit“ të Sheh-Maliqit. Gjurmime Albanologjike 3.<br />

1966, 27-52. (reprinted in Studime gjuhësore në fushën të Shqipes 2.217-<br />

48, Prishtina, 1985).<br />

2. Çabej, E.: Zna~ajot na deloto na \or|i Pulevski <strong>–</strong> kako prethodnik<br />

vo kulturnata prerodba na albanskiot narod. Bigorski<br />

nau~no-kulturni sredbi: Nau~en Sobir I, 169-175. Gostivar.<br />

1971.<br />

3. Fishman, J.: Nationality-Nationalism and Nation-Nationalism. Language<br />

Problems of Developing Nations, 39-51. New York, 1968.<br />

4. Friedman,V.: Macedonian Language and Nationalism during the Nineteenth<br />

and Early Twentieth Centuries. Balkanistica 2, 1975, 83-98.<br />

5. Friedman, V.: Gjorgji Pulevski: Fjalorët e tij dhe Rilindja Kombëtare<br />

Shqiptare dhe Maqedonase. Konferenca shkencore e 100-vjetorit të Lidhjës<br />

Shqiptare të Prizrenit, Vol. 2, 245-256. Prishtina, 1990.<br />

6. Gal, S.; Gail K.: The Politics of Gender after Socialism. Princeton: Princeton<br />

University, 2000.<br />

7. Hamiti, A.: Paralelja shqipe në dy fjalorët shumëgjuhësh të Gjorgji<br />

Pulevskit. Skopje, 2005.<br />

8. Hazaj, G.: Rumeli ağizları tarihinin iki kaynağı üzerine. Türk Dili<br />

Araştırmaları Yılığı Belleten, 1963. 117-120.<br />

9. Ja{ar-Nasteva, O.: Za re~nicite na \or|i Pulevski i albanskata<br />

paralela vo niv. Prilozi na MANU <strong>–</strong> Oddelenie za lingvistika<br />

i literaturna nauka 9, 2, 1984, 43-56.<br />

10. Ja{ar-Nasteva, O.: Iska`uvaweto na \or|i Pulevski za jazi~nata<br />

si tuacija vo Makedonija. Jazicite na po~vata na Makedonija.<br />

33-51. Skopje, 1996.<br />

11. Ja{ar-Nasteva, O.; Koneski B.: Balkanski jazi~ni paraleli na<br />

\or|i Pulevski. Prilozi na MANU <strong>–</strong> Oddelenie za lingvistika<br />

i literaturna nauka 9, 2, 1984, 57-63.


20<br />

12. Koneski, B.: Makedonskiot \orgi (\orgo) Pulevski. Za makedonskiot<br />

literaturen jazik, 253-265. Skopje, 1967.<br />

13. Koneski, B.: The Image of Gjogji Pulevski. Translated by Victor A.<br />

Friedman. Macedonian Review, 4,1, 1974, 57-59.<br />

14. Koneski, B.: Bele{ki za Pulevski. Prilozi na MANU <strong>–</strong> Oddelenie<br />

za lingvistika i literaturna nauka 10,1, 1985, 75-79.<br />

15. Pulevski, \.: Re~ik od tri jezika <strong>–</strong> Fjaljtor nka tre gjuha <strong>–</strong> Ljugat uch<br />

ljisaniden. Beograd, 1875.<br />

16. Ristovski, B. (ed.): \or|ija M. Pulevski <strong>–</strong> Odbrani stranici.<br />

Skopje, 1974.


Брајан Џозеф<br />

OP[TA I LOKALNA DIJALEKTOLOGIJA NA BALKANOT:<br />

PODATOCI OD SLOVENSKITE JAZICI<br />

I. Вовед: Дијалектологијата и Балканот<br />

Mo`e da se utvrdat dve op{ti prou~uvawa na dijalektologijata,<br />

ednoto mo`e da go nare~eme op{to ili makrodijalektologija, a drugoto<br />

lokalno ili mikrodijalektologija. Prvoto prou~uvawe ja razgleduva<br />

naj{irokata mo`na oblast za da gi smesti opredelenite lingvisti~ki<br />

karakteristiki, dodeka vtoroto se fokusira na najtesniot lokalitet<br />

kade {to se sre}ava opredelenata karakteristika. Na nekoj na~in<br />

prvata e „dijalektologija” na jazici, a vtorata e dijalektologija na<br />

lokalni govori.<br />

Op{tiot pristap e primenet za Balkanot od strana na Hok vo<br />

1988, vo ona {to toj go narekuva „dijalektolo{ko“ prou~uvawe na balkanska<br />

konvergencija. Toj smestuva nekolku balkanski konvergentni<br />

pojavi vo kontekstot na pogolemite tipolo{ki podelbi {to gi ima<br />

vo Evropa (na pr. izborot na volitiven glagol kako pomo{en glagol<br />

za obrazuvawe na idno vreme kako osnova vo nekoi germanski jazici<br />

(a toa e angliskiot), analiti~kite komparativi vo romanskite jazici<br />

itn.) i uka`uva deka balkanskata situacija mo`e da se sfati kako del<br />

od poop{tite tendencii so takvi karakteristiki niz cela Evropa.<br />

Ova mo`e da se sporedi so lokalniot pristap, prifaten, na primer,<br />

od strana na Hemp 1989a, koj na Balkanot prepoznava razni interesni<br />

snopovi od mali, a sepak mo{ne lokalizirani kontaktni zoni, i niv<br />

gi smeta kako osnova za opredeleni balkanski konvergentni belezi.<br />

Do opredelen stepen, op{tiot pristap ja osporuva vrednosta<br />

na Balkanskata jazi~na liga, prefrluvaj}i ja konvergencijata pome|u<br />

slovenskite jazici na Balkanot na status na ~isto podmno`estvo od<br />

edna pogolema konvergentna oblast {to go pokriva pogolemiot del od<br />

Evropa. Me|utoa, toa e tolku golema oblast {to nekoj mo`e so polno<br />

pravo da pra{a kakov vid kontakt me|u govoritelite mo`e da bide odgovoren<br />

za konvergencija vo tolku ogromen region. Sepak, od osoben


22<br />

interes za balkanistite e da utvrdat dali mora da primenuvaat tolku<br />

{iroko prou~uvawe, ili pak lokalnoto prou~uvawe dava zadovoluva~ki<br />

re zulati koga se primenuva vrz faktite od balkanskite jazici. Da<br />

se poka`e uspeh so lokalnite prou~uvawa, bi bil eden na~in da se<br />

osporat tvrdewata implicitni vo {irokiot pristap na prou~uvawe<br />

na Balkanot i bi zboruval za validnosta na Balkanskiot jazi~en sojuz<br />

kako osobena kontaktna zona.<br />

Mojata cel denes, zatoa, e da poka`am deka lokalniot pristap<br />

ima vrednost i osobeno deka na takov na~in navleguvame vo nekoi<br />

konvergentni aspekti na balkanskata jazi~na struktura, fokusiraj}i<br />

se na visokoto mikronivo. Mojata analiza proizleguva od podra~jeto<br />

na fonologijata, so poseben osvrt na primerite vo koi se vklu~eni<br />

ju`noslovenskite jazici. Sekundarno, preku ovie primeri imam<br />

mo`nost da ja naglasam va`nosta na familijarnosta (poznatosta) kako<br />

faktor vo opredeluvaweto na rezulatite vo situacija na jazi~en kontakt.<br />

II. Lokalni konvergencii na Balkanot<br />

{to gi vklu~uvaat slovenskite jazici<br />

Gledaj}i vo dosta tesno definiranite oblasti na Balkanot<br />

se poka`uvaat mnogu lokalni konvergencii, site vo golem stepen se<br />

dol`at na bilingvizam. Bilingvizmot mo`e da se oceni kako tipi~na<br />

lokalna pojava, na ist na~in kako {to jazicite vklu~eni vo bilingvizmot<br />

prirodno se koteritorijalni (zaemno se na ista teritorija), go zazemaat<br />

skoro istiot prostor, dodeka govoritelite `iveat edni pokraj<br />

drugi.<br />

Hemp (1989b: 203) ima osobeno ubedliv primer za konvergencija so<br />

konsonantite na gegiskiot (severen) albanski jazik vo odnos na lokalnite<br />

slovenski govori so koi govoritelite na gegiskiot bile vo kontakt.<br />

Osobeno, razli~nite gegiski dijalekti poka`uvaat re ali zacija<br />

na razni frikativi i afrikati, sekoga{ vo pravec na dominantnite<br />

slovenski govori vo opredelenoto mesto. Toj detalno gi naveduva faktite,<br />

na sledniov na~in:<br />

Pove}eto gegiski dijalekti (vklu~uvaj}i go i gusiwskiot)<br />

imaat zaedni~ki konsonantski karakteristiki so sosednite<br />

slovenski jazici. Vo severniot gegiski } i ģ se izgovaraat kako<br />

afrikati na ist na~in kako srpskohrvatskoto } i •’ (spored<br />

pravopisot | ili dj); vo Duka|in vo severna Albanija izgovorot<br />

se menuva vo ś i ź. Vo Kosovo se kom bi ni ra at, vo albanskiot i<br />

vo srpskiot so ~ i (pravopisno d`), a makedonskiot od ovie parovi<br />

gi ima samo ~ i d`; me|utoa vo makedonskiot ima i } i ģ. Vo


Tetovo gi ima slednive interferenciski inovacii: *} ģ > *} •’<br />

> ~ i *tj dj > } ģ, i so toa to~no se kako vo makedonskiot spored<br />

distinktivnite belezi.<br />

Vo vakvi slu~ai, jasno e deka lokalniot bilingvizam e predizvikuva~kiot<br />

faktor, {to ovie gegiski govoriteli, kako rezultat na<br />

`iveewe edni pokraj drugi so slovenskite govoriteli so vekovi, go<br />

znaat i go zboruvaat lokalniot slovenski idiom, i toa znaewe i upotreba<br />

predizvikuva navleguvawe <strong>–</strong> ili podobro priroden proces <strong>–</strong> vo<br />

nivniot maj~in albanski, t.e. ona {to mo`e da se nare~e „obratna<br />

interferencija“ od vtoriot jazik kon maj~iniot jazik (kako {to e<br />

poka`ano vo mnogu studii na James Flege (ubavo sumirano i pregledano<br />

vo Bond, Markus, & Stockmal 2004)).<br />

Vtoriot slu~aj se odnesuva na vokalite, kako {to e pretstaveno<br />

kaj Sandfeld (1930: 146), Petrovici (1957), i Sawicka (1997) kade inicijalnoto<br />

e se menuva vo je vo razli~ni jazici na Balkanot. Ovaa promena e {iro ko<br />

ras prostraneta niz slovenskite jazici, ja ima i vo staroslovenskiot, i<br />

se javuva vo zapadnite ju`noslovenski jazici (slovene~ki i bo{wa~ki/<br />

hrvatski/srpski) i dijalektno vo bugarskiot, me|utoa ve}e ja nema vo<br />

pove}eto bugarski i makedonski govori. No, toa e op{toslovenska<br />

crta i op{toto otsustvo vo bugarskiot i vo makedonskiot e sekundaren<br />

(podocne`en i relativno skore{en) razvoj. Se sre}ava i vo romanskiot,<br />

i op{to se smeta (kako vo Petrovici 1957, Popovi} 1960: 206, Rosetti 1964:<br />

88, and DuNay 1977: 89) za slovenska crta {to ima navlezeno vo romanskiot,<br />

so pretpostavka, u{te edna{, preku lokaliziran bilingvizam<br />

{to gi vklu~uva slovenskite govori pred dejotacijata vo isto~nite<br />

slovenski jazici. Se sre}ava vo zaemki, t.e. ieftin ’evtin‘ (od isto~nite<br />

slovenski jazici), ama isto taka i vo avtohtoni formi, t.e. el ’toj‘ (izgovoren<br />

kako [jel]. Interesno e deka se pojavuva i vo balkanskiot turski<br />

(Sawicka 1997: 25, Asenova 2002: 34, go naveduva i gagauziski), t.e. rodopskiot<br />

(balkanski) turski jel ’raka‘, jis ’traga‘ (na drugo mesto: el, iz) i<br />

gagauski jilik ’prv‘, jüç ’tri‘ (na drugi mesta: ilik, üç), kade se veli deka e<br />

od slovensko vlijanie, pokonkretno od bugarskiot. Povtorno ova mo`e<br />

da se sogleda kako obratna interferencija od sekundarno steknatiot,<br />

ama {iroko upotrebuvaniot (slovenski) ja zik vo maj~iniot jazik (romanski,<br />

balkanski turski, ili gagauski kako {to e ovoj slu~aj). Toa e<br />

dokumentirano duri i vo nekoi severni dijalekti na gr~kiot: Newton<br />

(1972: 29), dobli`uvaj}i se na Phavis 1951, zabele`uva [je] od prethodnoto<br />

[e] na Halkidiki (vo severna Grcija), kako vo [jékama] ’napraviv‘ (standarden<br />

gr~ki [ékama]) i [jéxu] ’imam‘ (na standarden [éxo]). Vo slu~ajot so<br />

gr~kiot, ima objasnuvawe deka toa e bez kontakt, od strana na Phavis, koj<br />

se povikuva na „posilniot akcent {to go imaat severnite dijalekti“.<br />

Me|utoa, slovenskoto vlijanie se ~ini poverojatno (vklu~uvaj}i go prezemaweto<br />

na slovenski izgovorni naviki vo gr~kiot, preku gr~ko-slo-<br />

23


24<br />

venski bilingvizam) pripi{uvaj}i mu ja geografskata restrikcija na<br />

promena vo ramkite na gr~kiot jazik na faktot {to severot na Grcija<br />

bil vo golem stepen slavofonski; na faktot deka se upotrebuva „[wó] za<br />

[ó] vo gr~kiot dijalekt vo Ko`ani i vo drugite delovi na Makedonija“<br />

(Newton, idem), ponatamu predlaga slovensko vlijanie, bidej}i taa promena<br />

e isto taka dobro poznat slovenski proces.<br />

III. Balkanskite ð i θ: Druga lokalizirana snop-osobina<br />

Sega }e se navratam na eden pove}e rasprostranet primer koj<br />

poka`uva interesna razlika vo rezultatite zavisno od oddelniot jazik<br />

{to u~estvuva vo kontaktot. Karakteristikata za koja tuka stanuva<br />

zbor e pojavata na ∂/θ na Balkanot, i toa sekako e druga lokalizirana<br />

snop-osobina.<br />

Eve rezime na distribucijata na ovie dva glasa: gi ima vo gr~kiot,<br />

albanskiot, aromanskiot i na dijalekten plan vo makedonskiot (na pr.<br />

Bobo{~ica (Ju`na Albanija) i Nestram, Gorno Kalenik i Popl`ani<br />

(vo Grcija), no ne vo dakoromanskiot, nitu vo bugarskiot. Me|utoa,<br />

vo gr~kiot i vo albanskiot, ovie glasovi se rezultat od mnogu ranite<br />

glasovni promeni pred pojavata na jazi~niot sojuz, osobeno anti~koto<br />

gr~ko [t h ] > podocna [θ] vo gr~kiot, a protoindoevropskoto *k’ > [θ]<br />

(pravopisno < th >) vo albanskiot.<br />

Toa zna~i deka, {to se odnesuva na balkanskiot jazi~en sojuz, pa<br />

spored toa i na dijalektologijata, distribucijata na ovie dva glasa e<br />

interesna samo za aromanskiot i za makedonskiot, no za niv, lokalniot<br />

drug jazik so koj se vo kontakt ima vlijanie, so toa {to ð/θ se javuvaat<br />

samo vo dijalektite na makedonskiot i na aromaskiot koi zaemno se na<br />

ista teritorija so albanskiot i so gr~kiot, so ð/θ.<br />

Na primer, Mazon 1936: 46 (vidi isto Afendras 1968: 70, 109, koj<br />

go citira i [ramek 1934), zabale`uva deka vo Bobo{~ica (vo ju`na<br />

Albanija) ima ð/θ vo zaemki od albanskiot i od gr~kiot, i se ima<br />

pro{ireno [ð], na mesto na [d], duri i vo nekoi zborovi od slovensko poteklo.<br />

Istoto se sre}ava i vo makedonskiot govor vo Nestram vo Grcija<br />

(na gr~ki Nestorion) spored Šmiger 1998:56-58, i Hill 1991 and Dvořák 1998<br />

dvajcata, koga go opi{uvaat makedonskiot govor vo Gorno Kalenik i vo<br />

Popl`ani (sela vo Grcija blisku do granicata so Makedonija), ja naveduvaat<br />

pojavata na [ð] i [γ] vo ovie dijalekti, naj~esto, no ne i edinstveno<br />

vo zaemki od gr~kiot; Hill 1991:24-25, na primer, za Gorno Kalenik<br />

ja naveduva slovenskata forma graðo ’gradot‘, so intervokalno [ð] na<br />

mestoto na etimolo{koto [d] {to se upotrebuva vo drugite makedonski<br />

govori, a i voop{to vo slovenskite. Ova mo`e da se sporedi so odnosot<br />

kon gr~kite zaemki vo drugite balkanski slovenski govori, kade,


na primer, gr~koto ðaskalos ’u~itel‘ e prifateno kako [daskal], so [d],<br />

adaptirano spored povoobi~aenite slovenski fonolo{ki modeli.<br />

So aromanskiot situacijata e sli~na. Razli~ni dijalekti na<br />

aromanskiot bile vo kontakt so razli~ni koteritorijalni drugi jazici<br />

<strong>–</strong> so gr~kiot za aromanskiot vo Grcija, makedonskiot (poop{to ka`ano<br />

slovenski) za aromanskiot vo slovenskata govorna teritorija) <strong>–</strong> i osnoven<br />

fakt e deka razli~nite aromanski dijalekti poka`uvaat razli~ni<br />

rezultati vo odnos na ð/θ (i γ), osobeno kaj zaemkite.<br />

Aromanskiot vo Grcija ima frikativi kako vo gr~kiot, /θ, ð, γ/,<br />

vo zaemkite od gr~ki (Sandfeld 1930: 103-4; Marioteanu et al. 1977), prisposobeni<br />

so alternacija:<br />

25<br />

/θ/:<br />

/ð/:<br />

/γ/:<br />

θámî ’~udo‘ (< Gr. θávma)<br />

θimél u ’temel‘ (< Gr. θemélio)<br />

θar ’hrabrost‘ (< Gr. θáros)<br />

anaθima ’kletva‘ (< Gr. anáθema)<br />

ðáscal u ’u~itel‘ (< Gr. ðáskalos)<br />

aðínat u ’nemo}en‘ (< Gr. aðínatos)<br />

ðíspoti ’despot‘ (< Gr. ðespótis)<br />

aγru ’div‘ (< Gr. aγrios)<br />

γambró, γrambó ’ven~an‘ (< Gr. γambrós)<br />

Dodeka strukturno objasnuvawe za fonolo{kata forma na ovie<br />

zaemki e primeneto od Marioteanu et al., 47, materijalite od aromanskiot<br />

vo slovenskata govorna teritorija poka`uvaat deka takviot pristap ne<br />

mo`e da dr`i. Marioteanu et al. predlagaat deka okluzivite vo aromanskiot<br />

soz davaat opozicija kako kvadrat i ja vklu~uvaat korelacijata na<br />

sonornost (zvu~nost) i kontinuativnost (prodol`enost), na pr. za labijalite<br />

i za dentalite (i isto za prepalatalite i palatalite):<br />

p — f<br />

t — s<br />

| | | |<br />

b — v<br />

d — z<br />

i smetaat deka /θ, ð, γ/ se smestuvaat vo vakvi modeli na kvadrati so<br />

fonolo{ki opozicii kaj dentalite i velarite. Za niv, sistemot e<br />

„zrel“ za prifa}awe na zaemki bez prisposobuvawe:<br />

t — θ<br />

k — h<br />

| | | |<br />

d — ð<br />

g — γ


26<br />

Me|utoa, aromanskiot na slovenska govorna teritorija, spored<br />

Saramandu 1984: 432, mo`e da se sfati deka ima isti vnatre{ni struktur<br />

ni pritisoci na fonolo{ki opozicii kako vo drugite dijalekti, no<br />

se zboruva vo oblast na opkru`enost so drug vtor jazik, i, {to e mnogu<br />

va`no, poka`uva razli~ni rezultati vo zaemkite od gr~ki. Osobeno,<br />

plozivite (/t d g/) se sre}avaat kako glasovi vo gr~kite zaemki, koi pak<br />

se frikativi vo aromanskiot {to se zboruva vo Grcija, na pr.:<br />

timél’ u ’temel‘ (Grk θemélio)<br />

dáscal u ’u~itel‘ (Grk ðáskalos)<br />

grámà ’pismo‘ (Grk γráma)<br />

Vakviot rezultat e pro{iren na zborovite so frikativi pozajmeni<br />

od albanskiot, kako vo dárdà ’kru{a‘, od albanskiot dardhë. Dodeka<br />

vakvite rezultati mo`at da se objasnat preku bilingvizam (za toa vidi<br />

Capidan 1940) kaj del od aromanskite govoriteli so balkanskiot slovenski<br />

jazik, (za razlika od gr~kiot jazik), koj gi nema tie frikativi,<br />

postoi alternativno re{enie {to mo`e da gi pretstavi plozivite kako<br />

~isti zaemki, ne kako obratna interferencija. Toa zna~i deka, mo`ebi,<br />

zaemkite od gr~ki i albanski prvo bile filtrirani preku slovenskiot<br />

kako medium. So takvo tolkuvawe, ovie zaemki se samo krajno od<br />

gr~ki i albanski, a nivniot najneposreden izvor e slovenskiot; ako e<br />

taka, mo`e da se tvrdi deka tie prvo se adaptirale spored slovenskite<br />

fonolo{ki modeli i vo takva forma bile pozajmeni vo aromanskiot.<br />

Sepak, mnogu va`en fakt tuka e deka ima aromanski dijalekti vo direkten<br />

kontakt so gr~kiot koi prifa}aat gr~ki zaemki bez fonolo{ko<br />

prisposobuvawe, a toa pretstavuva razli~en rezulat vo odnos na zaemkite<br />

vo aromanskiot na slovenska govorna teritorija.<br />

Kako i vo drugite pretstaveni primeri dosega, ovie rezultati<br />

ja sugeriraat va`nosta na bilingvizmot i, prifa}aweto na obratna<br />

interferencija od {iroko poznatiot i dominanten vtor jazik na<br />

fonolo{koto nivo na maj~iniot, no na nekoj na~in potisnat jazik,<br />

so {to mo`eme da go objasnime navleguvaweto na ovie frikativi vo<br />

aromanskiot.<br />

IV. [to zna~i bilingvizmot tuka<br />

Eden na~in da se interpretira {to vsu{nost zna~i bilingviz mot,<br />

so pridru`nata obratna interferencija vo ovoj slu~aj, e da se sfati<br />

deka bilingvizmot su{tinski dozvoluva stepen na familijarnost so<br />

drugiot, vo ovoj slu~aj jazikot-davatel. Toa zna~i deka bilingvizmot<br />

neguva priemlivost za fonologijata na drugiot jazik; tu|ite glasovi


i ne se tolku tu|i ako govoritelite-primateli dovolno go poznavaat<br />

jazikot-davatel. Ottamu, socijalnite uslovi za zaemawe, a osobeno<br />

opkru`enosta so drugiot jazik, mo`at da se smetaat kako mo{ne bitni<br />

za rezultatot/ishodot od fonolo{kite efekti na kontakt.<br />

Familijarnosta i nedostatokot na vistinska „tu|ost“ usoglasena<br />

so fonologijata na drugiot jazik funkcioniraat i toa se poka`uva vo<br />

toa {to edna{ tu|ite glasovi se {irat vo maj~iniot jazik nadvor od<br />

etimolo{kiot (nasleden ili pozajmen) kontekst vo koj prvo se adaptirani<br />

vo jazikot. Toa se gleda vo primerot od Gorno Kalenik (pogore)<br />

graðo ’gradot‘, a za aromanskiot Sandfeld (1930: 104) naveduva deka<br />

ju`nite aromanski govori imaat /γ/ za /g/ vo zborovi od slovensko poteklo,<br />

na pr. aγunesku ’brka‘ prvobitno od slovenskoto goniti (sporedi go<br />

dakoromanskoto gonesc, so /g/), a Capidan 1940 dava primeri od latinizmi<br />

vo nekoi aromanski dijalekti koi gi imaat gr~kite frikativi, na pr.<br />

dimtu ’vetar‘ za povoobi~aenoto i pora{ireno vimtu, od latinskoto<br />

ventus. Verojatno, poznavaweto na drugite jazici gi pravi ovie tu|i<br />

glasovi spored potekloto da se ~inat pomalku tu|i, da mo`at polesno<br />

da se asimiliraat vo leksikonot, i da mo`at da ostanat nepromeneti<br />

vo procesot na zaemawe.<br />

V. Zaklu~ok<br />

Ovie fakti sosem se kompatibilni so lokalniot pristap kon<br />

dijalektologijata, {tom, kako {to be{e spomenato, bilingvizmot e<br />

tipi~na lokalna pojava; ponatamu, kako {to poka`uva razli~noto voveduvawe<br />

na opredeleni frikativi vo makedonskiot i vo aromanskiot,<br />

jazikot na kontakt vo zaedni~kata sredina (koteritorijalniot jazik),<br />

t.e. vedna{ lokalniot drug jazik, e biten za fonolo{kiot rezultat/<br />

ishod vo zaemkite.<br />

Dopolnitelno, {tom vklu~uvaat regionalni i mnogu lokalizirani<br />

dijalekti, ovie fakti se kompatibilni so prou~uvaweto na<br />

„snopovi“ za balkanskata jazi~na liga predlo`en od Hamp (1989a),<br />

prou~uvawe koe pred s# e dijalektolo{ko po svojata priroda ama na<br />

lokalen na~in, ne na {iroka osnova predlo`eno od Hock.<br />

Na krajot, ovie fakti davaat potvrda za tvrdeweto na Friedman<br />

(2005, 2006; see also Friedman & Joseph (Forthcoming, Chap. 5)) deka „nema<br />

balkanska fonologija, tuku balkanski fonologii“, i zatoa, toa {to<br />

mo`e da se najde na Balkanot e konvergentna pojava koja mo`e da se<br />

prepoznae so lokalno fokusirawe na dijalektno nivo.<br />

27


28<br />

Literatura<br />

1. Afendras, E. A.: The Balkans as a Linguistic Area: A Study in Phonological<br />

convergence. Ph.D. Dissertation. John Hopkins University, 1968.<br />

2. Asenova P.: Balkansko Ezikoznanie. Osnovni Problemi na Balkanskija<br />

Ezikov Săjuz. Sofia: Faber [2 nd edn.; 1 st edn. 1989, Sofia: Nauka i izkustvo.],<br />

2002.<br />

3. Bond, D., D. Markus & V. Stockmal.: Sixty years of bilingualism affect<br />

the pronunciation of Latvian vowels. Poster presented at LabPhon9: Change<br />

in Phonology (Ninth Conference on Laboratory Phonology), University of<br />

Illinois, 2004, (full text and references available at<br />

www.oak.cats.ohiou.edu/~bond/LabPhontext3.doc).<br />

4. Capidan, Th.: Le bilinguisme chez les roumains. Langue et Littérature.<br />

Bulletin de la Section Littéraire, ed. by Th. Capidan et D. Caracostea. Vol.<br />

I, No. 1, pp. 73-93, 1940.<br />

5. Dvořák, B.: Eine Untersuchung der Mundart von Pop“lžani. Makedonische<br />

Aussiedler aus Griechenland in Deutschland. M.A. Thesis (Vergleichende<br />

Sprachwissenschaft), Eberhard-Karls-Universität Tübingen, 1998.<br />

6. DuNay, A.: The Early History of the Rumanian Language. Lake Bluff, IL:<br />

Jupiter, 1977.<br />

7. Friedman, V.: Phonological borders in the Balkans. Paper presented at<br />

Panel on Nouns, Sounds, and Bounds: The Construction of Linguistic Borders<br />

in the Balkans, AAASS Annual Meeting, Salt Lake City (November 5,<br />

2005).<br />

8. Friedman, V.: Dialect as Flag: Towards a Balkanization of the Sprachbund.<br />

Paper presented at 15 th Biennial Conference on Balkan and South Slavic<br />

Studies. Berkeley, March 29-April 1, 2006.<br />

9. Friedman, V. A. & B. D. Joseph.: Forthcoming. The Balkan Languages.<br />

Cambridge: Cambridge University Pres, 2008.<br />

10. Hamp, E. P.: Yugoslavia — A Crossroads of Sprachbünde. Zeitschrift für<br />

Balkanologie 25,1.44-47, 1989.


11. Hamp, E. P.: On signs of health and death. Investigating Obsolescence:<br />

Studies in language contraction and death, ed. by Nancy C. Dorian. Cambridge:<br />

Cambridge University Press, pp.197-210, 1989.<br />

12. Hill, P.: The dialect of Gorno Kalenik. Columbus: Slavica Publishers,<br />

1991.<br />

13. Hock, H. H.: Historical implications of a dialectological approach to<br />

convergence. Historical dialectology, ed. by Jacek Fisiak, 283-328. Berlin:<br />

Mouton de Gruyter, 1988.<br />

14. Marioteanu, M. C., S. Giosu, L. Ionescu-Ruxandoiu, R. Todoran.: Dialectologie<br />

Românà. Bucharest: Editura Didactica si Pedagogicà, 1977.<br />

15. Mazon, A.: Documents, contes et chansons slaves de l’Albanie du Sud. Vol.<br />

1. Paris: Publications de l’Institut d’Etudes Slaves, 1936.<br />

16. Newton, B.: The generative interpretation of dialect. A study of Modern<br />

Greek phonology. Cambridge: Cambridge University Press, 1972.<br />

17. Petrovici, E.: Kann das Phonemsystem einer Sprache durch fremden Einfluss<br />

umgestaltet werden Zum slavischen Einfluss auf das rumänische Lautsystem.<br />

(= Janua Linguarum 3), 's-Gravenhage: Mouton, 1957.<br />

18. Phavis, V.: O ðinamikos tonos tis voriu elinikis ke ta apotelesmata aftu.<br />

Athina 55.3-18, 1951.<br />

19. Popović, I.: Geschichte der serbokroatischen Sprache. Wiesbaden: Otto<br />

Harrassowitz, 1960.<br />

20. Rosetti, A.: Istoria limbii romîne III: Limbile slave meridionale. Bucharest:<br />

Editura Ştinţifică, 1964.<br />

21. Sandfeld, K.: Linguistique balkanique. Paris: Klincksieck, 1930.<br />

22. Saramandu, N.: Aromâna. Tratat de Dialectologie Româneascà, ed. by<br />

Valeriu Rusu, 423-76. Craiova: Scrisul Românesc (Consiliul Culturii şi<br />

Educaţiei Socialiste. Institutul de Cercetări Etnologice şi Dialectologice),<br />

1984.<br />

23. Sawicka, I.: The Balkan Sprachbund in the light of phonetic features. Warsaw:<br />

Energeia, 1997.<br />

24. [miger, R.: Doprinos ju`noslovenskoj dijalektologiji. Slavistische Beiträge<br />

364, München, 1998.<br />

25. [ramek, E.: Le parler de Bobo{}ica en Albanie. Revue des Etudes Slaves<br />

XIV.170-203, 1934.<br />

29


Qudmila Mirto<br />

FRAZEOLO[KI SPOREDBI ME\U ALBANSKIOT<br />

I MAKEDONSKIOT JAZIK<br />

Frazeologijata na jazikot go pretstavuva neprocenlivoto bogatstvo<br />

na tvore{tvoto i usnoto nasledstvo na narodot i gi zafa}a site<br />

tie ubavi izrazi koi imaat golema mo} spored figurativnoto zna~ewe<br />

i koi bile sozdadeni pred dolgo vreme pri narodnoto usno op{tewe.<br />

Tie se prenesle od generacii na generacii, se neguvale vnimatelno, so<br />

zanaet~istvo i so vkus.<br />

Frazeolo{kite edinici imaat golema i nepovtorliva vrednost<br />

kako i ogromna upotreba vo usnoto op{tewe i kni`evnoto tvo re{ tvo na<br />

sekoj narod, a mnogu poretko se sre}avaat i vo nau~nata kni `evnost.<br />

Za ra|aweto i razvojot na frazeolo{kite edinici na sekoj narod,<br />

mnogu zna~ajni se i nekoi ekstralingvisti~ki faktori, kako istorijata<br />

na op{testveniot razvoj, uslovite na `iveewe, na~inot na mis lewe<br />

i dr. No istovremeno tie i celosno se prisposobuvaat na ja zi~niot<br />

sistem na odredena zemja. Zna~i mestoto kade se sozdavaat, raz vivaat i<br />

upotrebuvaat ovie frazeolo{ki edinici e samiot jazi~en sistem. Ova e<br />

zna~ajno za da se razbere deka sli~nostite vo oblasta na frazeologijata<br />

pome|u razni jazici ja izrazuvaat sli~nosta i bliskosta na vonjazi~nite<br />

uslovi i faktori, no isto taka tie gi izrazuvaat i osobenostite na nacionalniot<br />

sistem na jazikot, kako i razvojnite uslovi na toj sistem.<br />

Zatoa golem del od ovie frazeolo{ki sovpa|awa pome|u jazicite bi<br />

trebalo da se razgledaat kako vnatre{en razvoj na jazi~nite sredstva,<br />

a ne sekoga{ kako zaemki.<br />

Razgleduvaj}i gi frazeolo{kite edinici na dvata jazika sretnavme<br />

nekoi izrazi kade se izrazuva nacionalniot nezavisen izraz na<br />

sekoj narod, kade {to istoto frazeolo{ko zna~ewe se usovr{uva na<br />

razni na~ini i so razni pomo{ni sredstva, zemaj}i predvid razni izrazi<br />

so karakteristi~ni nijansi, spored karakterot na eden ili drug<br />

narod. Takvi bi bile:<br />

alb. Si shala e gomarit, mak. Na magare sedlo, na Mitra palarija;<br />

alb. Si kofini pas te vjelit, mak. po smrt bolest / po svadba tapani;


32<br />

alb. ’I ka marrë koka erë‘, mak. ’glavata mu zede veter‘;<br />

alb. ’S’kam sy e faqe‘, mak. ’nemam obraz‘ / ’nemam lice‘;<br />

alb. ’E kam halë në sy‘, mak. ’go ima kako glotka v o~i‘.<br />

Trgnuvaj}i od gorespomenatovo, ~esto se postavuvaat pra{a wa<br />

od tipot:<br />

<strong>–</strong> Dali bi se na{le zaedni~ki idiomatski strukturi vo razni jazici<br />

<strong>–</strong> Dali bi smeele da zboruvame za zaedni~ki koncepti vo na~inot<br />

na koj lu|eto go zamisluvaat svetot {to n# opkru`uva<br />

Spored Lejkof (1987, str. 446) lu|eto vo svojata svest imaat golemi<br />

grupi konvencionalni zamisli za svetot {to gi opkru`uva, vo<br />

za visnost od kulturata na koja $ pripa|aat. Zamislite se formiraat<br />

vrz osnova na na{eto iskustvo. Zatoa i koga bi imale mnogu ili malku<br />

istoriski kontakti me|u na{ite kulturi, faktot {to i dvete kulturi<br />

se razvivale spored balkanskata tradicija, deka i dvata na{i naroda<br />

i zemji do`iveale isto ili sli~no istorisko iskustvo, bi zna~el deka<br />

imalo mo`nost na{ite narodi da imaat sli~ni socijalni, moralni i<br />

politi~ki vrednosti, vrednosti koi nao|aat izraz vo jazikot, a osobeno<br />

vo frazeologijata na dvata naroda.<br />

Kanalite spored koi se razvivaat kulturite vo jazikot se obojuvawata,<br />

takanare~eni kulturni, koi se `ivi, osobeno kaj idiomite.<br />

Ovie kulturni obojuvawa se specifi~ni za sekoja govorna grupa, no ima<br />

i op{ti vrednosti koi zazemaat mesto vo dvete kulturi.<br />

Pr. alb. ’S’ia ha qeni shkopin‘, (ne mu go jade ku~eto stap~eto), a makedonskiot<br />

analogen izraz e ’ni vragot ne mu ja vrve‘ (mnogu snaodliv<br />

i sposoben ~ovek).<br />

Analiziraj}i gi gorenavedenive primeri doa|ame do zaklu~ok<br />

deka bi trebalo da ima eden opredelen stepen na sli~nost vo na~inot<br />

na koj lu|eto go zamisluvaat svetot, vo sprotivno, niedno logi~no<br />

op{ tewe so pomo{ na jazikot ne bi bilo mo`no. Ako lu|eto od razni<br />

kulturi ne bi imale sli~ni koncepti za svetot vo koj{to `iveat,<br />

te{ko bi se razbirale me|u sebe, ili te{ko bi preveduvale od eden<br />

jazik na drug, vpro~em, da gi upotrebuvaat istite idiomatski izrazi<br />

vo nivniot jazik.<br />

1. Kako primer imame nekoi idiomi koi se pozajmeni vo albanskiot<br />

i makedonskiot jazik i tie se vklu~uvaat vo zaedni~kiot fond<br />

na site jazici, kako:<br />

alb. ’Si thembra e Akilit‘ <strong>–</strong> mak. ’Ahilova peta‘;<br />

alb. ’Flaka e Prometeut‘ <strong>–</strong> mak. ’Prometeev ogan‘;


alb. ’Shpata e Demokleut ‘<strong>–</strong> mak. ’Damoklov me~‘;<br />

alb. ’Kali i Trojës’‘ <strong>–</strong> mak. ’Trojanski kow‘;<br />

alb. ’lotë krokodili‘<strong>–</strong> mak. ’krokodilski solzi‘ i dr.<br />

33<br />

2. Golem broj izrazi navlegle vo jazikot od ist izvor kako {to se<br />

prikaznite, bajkite i poznatite dela vo siot svet kako:<br />

alb. ’Dhelpra dhe rrushtë‘ (e bëri si dhelpra me rrushtë) a na mak. ’lisicata<br />

i grozjeto‘ (napravi kako lisicata so grozjeto),<br />

alb. ’shumë zhurmë për asgjë‘ / mak. ’mnogu vreva za ni{to‘ (od poznatata<br />

[ekspirova komedija);<br />

alb. ’të rrosh a të mos rrosh‘ <strong>–</strong> mak. ’da `ivee{ ili da ne `ivee{‘.<br />

Kaj golem del od niv nie gi upotrebuvame analognite izrazi, klu~ni<br />

ot zbor ili kontekstot za da stigneme do nivniot izraz kako vo:<br />

alb. ’Opingat e Sheros‘ Ovoj izraz se upotrebuva so zna~ewe nikoga{,<br />

zatoa go zamenuvame so anlogniot ’koga vrbata }e rodi<br />

grozje‘;<br />

alb. ’Tersi i Pojanit‘ <strong>–</strong> mak. ’ters noga‘;<br />

alb. ’Avazi i Mukes‘ -, mak. ’na edna svirka sviri‘ (prodol`uva da<br />

insistira za ne{to postojano);<br />

alb. ’Leshtë e Currit‘ <strong>–</strong> mak ’{ikli i {ipinki‘ so zna~ewe ni{to;<br />

alb. ’Koha e Babaqemo‘ <strong>–</strong> mak. ’od vremeto na dedo Noe‘;<br />

alb. ’Puthu me Milon‘ <strong>–</strong> mak ’na kukovo leto‘;<br />

alb. ’E hëngri si Xhaferi Simiten‘ <strong>–</strong> mak. ’Go pomina `eden preku vo da‘<br />

(go izla`e bez da svati);<br />

alb. ’Zu ferra Brahim‘ <strong>–</strong> mak. ’mu padna sekirata vo medot‘.<br />

Vo albanskiot jazik denes razlikuvame edna posebna pojava, minu<br />

vaweto od frazeolo{ka edinica vo re~enica, odnosno vo glagol,<br />

pri log, imenka i pridavka.<br />

Istata pojava se zabele`uva i vo makedonskiot jazik. Tuka se vklu -<br />

~uvaat nekoi imperativni, `elbeni ili neutralni kompozicii. Edna<br />

od glavnite osobini na ovie minuvawa ja so~inuvaat zborovite {to se<br />

obrazuvaat osobeno od srastuvawe na frazeolo{kata sintagma:<br />

alb. Vë re <strong>–</strong> vërej <strong>–</strong> mak. Pravi bele{ka <strong>–</strong> zabele`a;<br />

alb. Fal nder <strong>–</strong> falenderoj <strong>–</strong> mak. Dava blagodarnost <strong>–</strong> blagodari;<br />

alb. Jep shpresë <strong>–</strong> shpresojë <strong>–</strong> mak. Dava verba <strong>–</strong> veruva;<br />

Glagolite kaj ovoj tip preminuvawa se so nepromenlivo gra mati~ko<br />

i leksi~ko zna~ewe.


34<br />

Drug bogat tip sozdavaat zborovite sozdadeni so pomo{ na frazeolo{kite<br />

i glagolskite edinici, koi vo vid na leksema dobiva at<br />

ka ~estvena vrednost kako i pridavkite, pr.:<br />

alb. E ka zemrën gur <strong>–</strong> zemërgur, mak ima kameno srce / katran, katil;<br />

alb. Mblidh mendjen <strong>–</strong> mendjembledhur, mak. Beri um;<br />

alb. Thyen qafën <strong>–</strong> qafëthyer, mak. Kr{i glava / skr{i si go tilot;<br />

alb. Nuk çan kokën <strong>–</strong> moskokëçarës, mak. Ne si ja cepi glavata (ne<br />

se sekira za ni{to);<br />

alb. Prish gjakun <strong>–</strong> gjakprishës, mak. Rasipuva krvta / so krvta rasipana;<br />

alb. Ngre krye <strong>–</strong> kryengritës, mak. Kreva glava / ~uli u{i;<br />

alb. Ngul këmbë <strong>–</strong> këmbëngul <strong>–</strong> mak. Opira nozete (insistira);<br />

alb. E ka kokën tallash <strong>–</strong> kokëtallash, mak. Ima prazna glava / praznaglava;<br />

alb. E ka zemrën flori <strong>–</strong> zemër flori, mak. Ima zlatno sre / zlato e.<br />

Vo makedonskiot jazik tie ne rezultirale so srastuvawe, toa poretko<br />

mo`e da se sretne kako kaj sledniot primer:<br />

alb. E ka kokën e fortë <strong>–</strong> kokëfortë, mak. Ima tvrda glava <strong>–</strong> tvrdoglav<br />

Kako {to se gleda i od primerite, vo albanskiot imame komparativni<br />

formi pome|u frazeolo{kite sintagmi, no toa ne se slu~ilo i<br />

kaj obrazuvaweto na pridavkata, koja sodr`i isto leksi~ko zna~ewe.<br />

3. Tret tip so~inuvaat zborovite sozdadeni vrz osnova na glagolskite<br />

frazeolo{ki edinici, no so obraten redosled na zborovnite<br />

edinici, pr.:<br />

alb. merr pjesë <strong>–</strong> pjesëmarrje, pjesëmarrës, mak. zema u~estvo <strong>–</strong> u~estvuva<br />

/ u~esnik;<br />

alb. Marr hak <strong>–</strong> hakmarrje, mak. zema odmazda <strong>–</strong> odmazduvawe;<br />

alb. Lidh besën <strong>–</strong> besëlidhje, mak. dava verba <strong>–</strong> doverba.<br />

Primerite poka`uvaat deka imame preminuvawe na frazeolo{-<br />

ka edi nica od glagolski tip vo glagol, imenka, pridavka, no koi imaat<br />

isto leksi~ko zna~ewe, kako i ist figurativen karakter.<br />

4. Eden bogat tip izrazi koj se sre}ava kako vo albanskiot, taka<br />

i vo makedonskiot, so~inuvaat glagolskite frazeolo{ki edini ci, koi


kako odgovoren zbor go imaat zborot {to go sodr`i osnovno to zna~ewe<br />

na frazeolo{kata edinica i ja so~inuva osnovata na ovaa edinica,<br />

pr.:<br />

alb. I zë besë <strong>–</strong> besoj, mak dava verba <strong>–</strong> veruva;<br />

alb. Kam shpresë <strong>–</strong> shpresoj, mak. ima nade` <strong>–</strong> nadeva;<br />

alb. Bëj durim <strong>–</strong> duroj, mak. ima trpenie <strong>–</strong> trpi;<br />

alb. Kam dyshim <strong>–</strong> dyshoj, mak. ima somnenie <strong>–</strong> somneva;<br />

alb. Marr vendim <strong>–</strong> vendos, mak. zema odluka <strong>–</strong> odlu~uva;<br />

alb. Jap urdhër <strong>–</strong> urdhëroj, mak. dada zapoved <strong>–</strong> zapoveda;<br />

alb. Bëj cudi <strong>–</strong> cuditem, mak. pravi ~udo <strong>–</strong> za~udi;<br />

alb. Bëj dëm <strong>–</strong> dëmtoj, mak. pravi {teta <strong>–</strong> o{teti;<br />

alb. Fus frikën <strong>–</strong> frikësoj, mak. pika strav <strong>–</strong> zastra{i.<br />

Karakteristi~no za ovie tvorbi e toa {to kako najupotrebuvani<br />

gla goli od ovaa frazeolo{ka edinica se: alb. bej, kam, marr, a na<br />

ma kedonski: ima, pravi, zema.<br />

I na krajot bi sakala da istaknam nekoi dokazi vo vrska so razvojot<br />

na frazeologijata vo albanskiot jazik.<br />

Prviot re~nik koj zabele`a golem uspeh za albanistikata e objaven<br />

vo 1999 godina (so okolu 11000 frazeolo{ki izrazi). Me|u lingvistite<br />

koi dale pridones vo po~etocite na albanskite prou~uvawa se<br />

spomnuvaa prof. Aleksandar Xuvani, Nonda Bulku, Androkli Kostalari,<br />

Jani Tomai i dr.<br />

Frazeologijata najde odraz i vo tolkovnite re~nici kako {to e<br />

Fjalori i gjuhës së sotme shqipe (Re~nik na dene{niot albanski jazik), koj<br />

sodr`i okolu 7000 frazeolo{ki izrazi. Frazeolo{kiot re~ nik na<br />

albanskiot jazik od Jani Tomai pretstavuva eden natamo{en ~ekor vo<br />

ovoj pravec. Toj gi ispolnuva site nedostatoci vo oblasta na albanskata<br />

frazeologija, nauka koja se istakna kako posebna disciplina na III<br />

Kongres od EURALEX vo Budimpe{ta vo 1998 godina.<br />

35


Valentina Nestor<br />

VLIJANIETO NA ALBANSKIOT JAZIK VO<br />

MALOPRESPANSKIOT GOVOR OD LEKSI^KI ASPEKT<br />

Makedonskite govori vo Albanija, spored svoite gramati~ki<br />

oso be nosti, pretstavuvaat golem interes za slavisti~kite prou~uvawa.<br />

Ov de nema da gi istaknuvame tie osobenosti, no }e se zadr`ime izrazi to<br />

na albanskoto vlijanie vrz govorot na Mala Prespa.<br />

Albanskiot jazik kako oficijalen imal i s# u{te prodol`uva<br />

da igra va`na uloga vo sekojdnevniot, kulturniot, obrazovniot i<br />

politi~kiot `ivot, ne samo vo Mala Prespa tuku i vo drugite oblasti<br />

kade `ivee makedonsko naselenie vo Albanija, koj za dolg vremenski period,<br />

osobeno za 50 godini diktatorski re`im, imal uloga na oficijalen<br />

jazik, kako posrednik pome|u dr`avnite ustanovi i me|unarodnite<br />

interakcii.<br />

Lingvisti~koto zaemawe vo ovie dijalektni podra~ja se vr{elo<br />

so vekovi vrz edna mnogu {iroka osnova i razvojot na leksikata se<br />

dvi`el so eden poseben dinamizam. Vakviot razvoj se dol`i pred s#, na<br />

red ekstralingvisti~ki faktori, me|u koi sekako se najva`ni kulturno-istoriskite<br />

i op{testvenite odnosi i uslovi vo koi ovie govori se<br />

razvivale od doa|aweto na Slovenite na Balkanot pa s# do na{i dni. Ne<br />

pomalku zna~ajna e i pove}evekovnata jazi~na simbioza i interferencija,<br />

koja se manifestira na site nivoa: fonetsko, morfo-sintaksi~ko<br />

i osobeno na leksi~koto, koe e sekoga{ najotvoreniot i najlabilniot<br />

del na eden jazi~en sistem.<br />

Zaradi dominantnata uloga {to ja igra vo op{testvoto, albanskiot<br />

jazik s# pove}e go vtesnuva jazi~niot idiom, duri i vo doma{na<br />

upotreba, kaj site makedonski govori koi se nao|aat vo Albanija.<br />

Osobeno tie koi se poizlo`eni na vakvoto vlijanie se govorite vo<br />

Gora i Golobrdo, bidej}i makedonskiot govor se ograni~uva samo na<br />

tesna doma{na upotreba.<br />

Edinstveni koi ne se vlijaat vo golem stepen od upotrebata na<br />

albanskiot jazik se makedonskite `iteli od postara vozrast, koi imaat<br />

poretki kontakti so albanskiot jazik i koi nikoga{ ne bile preseleni<br />

od svoite makedonski stari `iveali{ta.


38<br />

Srednata vozrast, pred s#, se bilingvi i posebno kaj naselenieto<br />

od ovaa vozrast, koe re~isi za 45 godini izolacija od makedonskata<br />

jazi~na teritorija i makedonskite informativni sredstva i intenzivnite<br />

kontakti so javniot, obrazovniot i kulturniot `ivot vo<br />

albanskoto op{testvo, ovozmo`i golema interferencija, osobeno na<br />

leksi~ko nivo.<br />

Ovoj proces povlijatelen bil do devedesettite godini, no sepak<br />

i denes tie leksemi koi uspeale da navlezat vo makedonskiot govor od<br />

ovie podra~ja prodol`uvaat da se upotrebuvaat osobeno vo gradskite<br />

op{tini.<br />

Vlijanieto na albanskiot jazik vrz makedonskite govori zafa}a<br />

nekolku plana, i toa materijalniot, kulturniot i sekojdnevniot<br />

`ivot.<br />

1. Dvojazi~nosta kaj ova naselenie igra va`na uloga vo procesot<br />

na zaemnosta, golem broj leksemi se prezemeni na vakov na~in i se<br />

vkorenile dlaboko vo ovoj govor, taka {to nivnata zamena so drugi<br />

sinonimni formi e nezamisliva. Tuka vleguvaat zaemki od najstariot<br />

sloj koi imaat i po{iroka rasprostranetost kako:<br />

miser ’p~enka‘, miseri{te - ovaa leksema so slovenski sufiks ja<br />

imame i vo albanskiot jazik.<br />

~upa ’devojka‘, buza ’usni‘, tel ’`ica‘, pus ’bunar‘, ku{erija paralelno<br />

se upotrebuva so sinonimnata forma bra~ed ’bratu~ed‘<br />

i dr.<br />

1. 1. Kako i `ivotot {to evoluira, taka i jazikot ima potreba za<br />

bogatewe so novi elementi. Faktot {to postojniot makedonski govor ne<br />

go sodr`i vo nivniot re~nik siot leksi~ki materijal zaradi nedostig<br />

na makedonski jazi~en idiom, makedonskite govoriteli se prinudeni<br />

golem del nazivi na predmeti i pojavi od sekojdnevniot `ivot da gi<br />

pozajmat od albanskiot jazik, so nekoe mo`no prisposobuvawe. Potoa<br />

tie se integriraat i prisposobuvaat vo makedonskiot jazik. Takvi se<br />

leksemite:<br />

züra ’kancelarija‘, {tüla ’bandera‘, gazeta ’vesnik‘, l’avatri~e<br />

’ma{ina za perewe‘, para{uta ’padobran‘, akulore ’sladoled‘,<br />

plaka ’plo~ka‘, varse ’sinxir‘ i dr.<br />

1. 2 Vrz pozajmenite leksemi se vr{at fonetsko-fonolo{ki<br />

prisposobuvawa. Po dolga upotreba tie se identifikuvaat i primaweto<br />

na tu|ite glasovi stanuva sosema normalno i postepeno doa|a<br />

morfolo{koto i semanti~koto prisposobuvawe, koe doveduva do


celosna integracija vo novata jazi~na struktura. Na takov na~in tie<br />

stanuvaat nerazdelni od jazi~nata govorna leksika i osobeno mladite<br />

ne gi ose}aat kako stranski zborovi.<br />

Ne e mal slu~ajot koga golem broj pozajmeni leksemi od albanskiot<br />

jazik stanale mnogu produktivni i dovele do pro{iruvawe na<br />

nivnoto zna~ewe i kompozicija. Kako rezultat na eden vakov odnos se<br />

sozdavaa celi gnezda i semejstva od pozajmeni zborovi i hibridi, izvedeni<br />

ili sozdadeni od istiot koren.<br />

Eden del od postariot sloj zaemki koi se upotrebuvale dolg vremenski<br />

period, stanale mnogu produktivni i dobile razli~na stilska<br />

oboenost. Takvi se:<br />

}ul, }ulca, is}ulcan (iskisnat, izvodenet);<br />

~upa ’devojka‘ sre}avame: ~upe, ~up~e, ~upence, ~upi{te, ~upinstvo,<br />

od albanskata forma çupë, koja se upotrebuva so dijalektna<br />

lokacija;<br />

buza alb. buzë (usni) gi imame slednive novosozdadeni leksemi:<br />

buze, buzlest, buzlina, buzlojca, buzi se.<br />

Ovie zborovi vo albanskiot jazik gi sre}avame samo vo osnovnata<br />

forma, dodeka pak ovde gi sre}avame vo celosna paradigma. Kaj<br />

leksemata }ul e sozdadena sli~na forma na glagolska pridavka kako i<br />

sinonimnata iskisnat od aorisnata glagolska forma.<br />

Gledaj}i go patot na prisposobuvaweto na leksi~kite elementi,<br />

informacijata i komunikacijata na lu|eto od ova podra~je stanuva se<br />

pojasna, dodeka identifikacijata e poto~na.<br />

Taka kako i site zaemki vo drugite govori i jazici, kako {to se<br />

internacionalizmite, koi se rezultat na pojavuvawe na novi pojavi i<br />

objekti i ovde tie se rezultat na nedostig na nazivi za novite pojavi<br />

vo jazi~niot idiom na govorot na ova naselenie. Na makedonskite govoriteli<br />

od ovie oblasti polesno im bilo da pozajmat od albanskiot<br />

jazik, zatoa {to pobrzo se zapoznavaat so niv.<br />

Del od pozajmenite leksemi, koga imaat sinonimni formi vo<br />

svojot jazik, gi potisnuvaat i poleka gi vadat od upotreba.<br />

2. Pri prisposobuvaweto na pozajmenite formi se vr{at fonetsko-fonolo{ki<br />

promeni. Pozajmuvaweto vo golem stepen se realiziralo<br />

akusti~ki. Akusti~koto imitirawe na tu|iot izgovor, {to bilo<br />

ovozmo`eno so sekojdnevnite direktni kontakti na golem broj bilingvalni<br />

subjekti, kako i streme`ot da se identifikuvaat tu|ite fonemi<br />

i da se supstituiraat so doma{ni, fonetski najbliski, pridonesuvale<br />

za relativno lesna i brza adaptacija i integracija na visokiot procent<br />

tu|i leksemi. Pri ovoj proces se vr{at slednite promeni:<br />

39


40<br />

a) Promena na vokalot o > u<br />

Ovaa promena se slu~uva bidej}i makedonskite govoriteli se<br />

trudat da go ~uvaat akcentot na ovie zaemki na tretiot slog i<br />

koga akcentiraniot vokal e o, toj se izgovara {iroko, taka {to<br />

preminuva vo u, kako:<br />

alb. dekoratë > dekurata (orden); alb. kolltuk > kultuk (trosed);<br />

alb. frigorifer > frigurifer (fri`ider); alb. tortë > turta<br />

(torta) i dr.<br />

b) Upotreba na marginalnata fonema y - ’ü‘ zaedno so pozajmenite<br />

leksemi kako: zyra > züra (kancelarija); shtylla > {tüla (bandera);<br />

dyshoj > dü{ova (somleva);<br />

kako i preminuvawe na y > u kaj postarite pozajmeni leksemi, del<br />

od niv turcizmi: du{eme > dysheme ’pod‘, dulbija > dylbi ’dvogled‘,<br />

du{ek > dyshek i sl.<br />

c) Izgovor na mekiot glas l > l’. Ovaa pojava e zastapena ne samo kaj<br />

zaemkite, kako: kal'aman ’maloleten‘, kl'ub: klub, pl'a`a; pla`a,<br />

no i kaj zborovi so makedonski koren, sp: nedela: nedel'a, klu~:<br />

kl'u~, klun: kl'un i red drugi.<br />

d) Druga zna~ajna pojava za ovoj govor, e i dodavaweto na nazalniot<br />

konsonant m vo sekvenciite (br);<br />

fambrika (alb. fabrikë, mak. fabrika); {kumba (alb. shkumë)<br />

’pena‘, pambuk, pambuklena (pamuk / pamu~na).<br />

e) Vnesuvawe na dentalite th, dh, koi kaj postarite pozajmeni<br />

leksemi preminale th > f, t, a dh > d, l; Thimi > Fimija; Thimka ><br />

Fimka; Krisantha > Krisanta, dhoma > loma ’soba‘, Dhori > Dori<br />

i dr. A kaj pomladite generacii tie se prifateni zaedno so<br />

pozajmenite formi.<br />

3. Osven malite fonetsko-fonolo{ki promeni, kaj ovie zaemki<br />

se vr{at odredeni promeni i vo morfolo{kiot sistem, kako i vo drugi<br />

jazi~ni sferi.<br />

Vo vrska so zboroobrazuvaweto, treba da se naglasi deka vo<br />

tekot na prisvojuvaweto na ovie zborovi, neizbe`ni se i slu~aite<br />

na sozdavawe novi zborovi. Taka od osnovnata forma se sozdavaat i<br />

novi zborovi, po pat na derivacija so pomo{ na makedonski sufiksi.<br />

Po zabele`livi se nastavkite za obrazuvawe na imenki so objektivna<br />

ocena, kako deminutivi i augmentativi -~e, -e, -ence i -i{te.<br />

Obrazuvaweto na imenki od ovoj vid se zabele`uva i kaj pograni~niot<br />

albanski govoren pojas, koj gi zafa}a oblastite od Kor-<br />

~ansko i Pogradec. Takvi se imenkite obrazuvani so nastavkite:


a) -~e kako: tel' > tel'~e ’mala `ica‘, fur~e ’~et~e‘, frigurifer~e<br />

’fri`ider~e‘, nuv~e > nuska ’kukla od krpi‘; akulor~e ’sladolet~e‘.<br />

b) -i{te, ~upi{te ’momi{te‘, buzi{te ’usni{ta‘; fundi{te<br />

’zdolni{te‘,<br />

Pozajmenite imenki koi vo albanskiot jazik zavr{uvaat na -i<br />

ovde se prisposobuvaat so nastavkata -ija;<br />

kushëri > ku{erija ’bratu~ed, bratu~eda‘; porosi > porosija ’pora~ka‘,<br />

dylbi > dulbija ’dvogled‘ i sl.<br />

4. Od druga strana se sre}ava i semanti~ko prisposobuvawe na<br />

ovie zborovi. Kaj golem broj zaemki se sre}ava pro{iruvawe i stesnuvawe<br />

na zna~eweto od izvornata forma. Vo su{tina tie go ~uvaat<br />

osnovnoto zna~ewe so mali isklu~oci. Pro{iruvawe na osnovnoto<br />

zna~ewe sre}avame kaj slednive zborovi:<br />

pus 1. ’bunar‘ (alb. pus), 2. golema temnica;<br />

motro (vokativna forma od alb. motra ’sestra‘) se upotrebuva ko ga<br />

po malata jatrva $ se obra}a na pogolemata vo vid na po~it;<br />

ruga od alb. roga ’plata‘ ovde se upotrebuva so predlogot na (na<br />

ruga), davawe stado ovci nekomu da gi pase so pla}awe; kartolina<br />

1. ’razglednica‘, 2. mnogu ubava devojka;<br />

bi{e, bi{ka (od alb. bishë ’yver‘) se sre}ava vo s. Cerje, so zna~ewe<br />

na prase; nuska (kukla od krpi), od alb. nuse ’nevesta‘, {triga<br />

(grdo potstri`ano devoj~e so kratki kosi) od alb. shtrigë<br />

’ve{terka‘, dulbija ’mnogu ubava devojka‘ (alb. dvogled) i dr.<br />

4.1. Stesnuvawe na semanti~koto zna~ewe imame vo tie slu~ai<br />

koga od edna odredena leksema se zema samo toa zna~ewe koe ne postoi<br />

vo nivniot dijalekt, dodeka drugite sekundarni zna~ewa, koi gi ima vo<br />

albanskiot ne se prezemaat. Kako takvi bi bile:<br />

alb. çerdhe vo prespanskiot govor e prezemen samo so zna~ewe na<br />

zabavi{te za deca, institucija, dodeka drugite zna~ewa kako 1.<br />

gnezdo, 2. leglo za koi postojat soodvetni makedonski formi,<br />

ne se prezemeni. Istoto se slu~ilo i so drugite leksemi kako<br />

kopsht od koja e prezemeno zna~eweto na gradinka za deca, dodeka<br />

drugite zna~ewa kako 1. dvor, 2. bav~a, ne se prezemeni.<br />

fund (e prezemeno samo so zna~ewe zdolni{te, `enska obleka).<br />

Ovaa forma poupotrebliva e kaj pomladite generacii, dodeka<br />

41


42<br />

kaj postarite se upotrebuva formata fustan i za zdolni{te,<br />

no vtori~noto zna~ewe na ovaa leksema, kako ’kraj‘ ne se upotrebuva;<br />

tension (so zna~ewe krven pritisok) e pozajmen samo kako medicinski<br />

termin, dodeka drugite zna~ewa ne se prezemeni.<br />

mbulesa (od alb. mbulesë ’pokriv‘) koja obi~no stoi so druga<br />

imenka za da go izjasni zna~eweto. Vo albanskiot imame mbulesë<br />

krevati (so zna~ewe pokrivka za krevet), a vo prespanskiot<br />

mbulesa za kreve; mbulesë tavoline mbulesa za masa (~ar{av za<br />

masa). Ovie se delumni zaemki, bidej}i za pojasnuvawe se upotrebuva,<br />

imenka od makedonskiot jazik.<br />

Na ovoj plan mo`e da zaklu~ime deka ovie zborovi se pozajmeni so<br />

neposreden kontakt i zatoa go pozajmuvaat samo primarnoto albansko<br />

zna~ewe.<br />

5. Interesna grupa zaemki pretstavuvaat i nekoi glagoli koi pri<br />

prisposobuvaweto ja dobivaat nastavkata -va. Iako vo makedonskiot<br />

standarden jazik glagolite od tu|o poteklo ja prezemaat nastavkata<br />

-ira, ovde taa nastavka s# u{te ne se do`ivuva bliska za prezemawe, no<br />

mesto nea se dodava -va, kako:<br />

balafa}ova (alb. ballafaqoj) ’li~na rasprava me|u dvajca‘; di{ova<br />

(alb. dyshoj) ’somneva‘; caktova ’odreduva, imenuva‘; pu{ova<br />

’razre{i‘; votova ’glasa‘; vendosva ’re{ava‘; takova (alb.<br />

takon) ’dol`nost, koja mu pripa|a nekomu‘ ovaa leksema vo albanskiot<br />

jazik se upotrebuva pridru`ena od kratkata li~na<br />

zamenska forma ’i‘, ovde ja prezema soodvetnata makedonska<br />

forma za ma{ki rod ’mu‘, koja vo ovoj dijalekt se upotrebuva<br />

i za `enski rod; mu takova (nemu / nejze) ’dol`en e / dol`na e,<br />

mora‘; ralova (alb. rralloj) ’razreduva‘ idr.<br />

Prezemaweto na ovie zborovi od albanskiot jazik se pravi za<br />

poto~no opredeluvawe na zna~eweto, bidej}i govoritelite so niv go<br />

preciziraat zna~eweto vo odreden kontekst.<br />

Vakvata pojava e karakteristi~na za ovie govori bidej}i albanskiot<br />

jazik e dominanten i privilegiran, a makedonskiot se nao|a<br />

vo zavisna i inferiorna polo`ba. Vo vakvite situacii zaemaweto<br />

e glavno ednonaso~no i upotrebata na makedonskiot jazik se pove}e<br />

se ograni~uva na semejna upotreba, vo neformalni situacii, dodeka<br />

albanskiot, kako jazik so presti`, e jazik koj se upotrebuva nadvor<br />

od semejstvoto, vo komunikacija so sosednoto naselenie i upravnite<br />

organi. Makedonskoto naselenie vo Albanija osobeno vo gradskite


sredini, duri i vo neformalni situacii, mnogu polesno komunicira<br />

na albanski, osobeno koga stanuva zbor za temi od op{testvenata i<br />

kulturno-prosvetnata problematika. Za ova sekako pridonesuvaat,<br />

osven u~ili{tata, u{te i administracijata i javnite sredstva za komunikacija.<br />

6. Poslednive godini se zabele`uva tendencija za otfrlawe na<br />

odreden broj pozajmeni albanski zborovi i se nametnuvaat makedonski<br />

formi od govorna ili standardna makedonska upotreba. Ovaa pojava<br />

zapo~na po 90-tite godini, koga kontaktite so makedonskata sredina<br />

stanaa s# pobliski. Po raspa|aweto na diktatorskiot re`im vo<br />

Albanija golem broj `iteli od ovie delovi se prinudeni, od ekonomski<br />

pri~ini, privremeno da se preseluvaat vo R. Makedonija, zaradi sezonska<br />

rabota ili zaradi studii. Kaj ovaa kategorija lu|e se zabele`uva<br />

crpewe na odreden broj leksi~ki elementi od makedonskiot jazik i vo<br />

mal broj se zabele`uva otfrlawe na postojnite zaemeni albanski formi,<br />

koi bile upotrebuvani dolgo vreme od `itelite na ova naselenie.<br />

Takvi bi bile formite:<br />

kola koja vo golem stepen se upotrebuva stesnuvaj}i ja upotrebata<br />

na starata forma ma{ina < makinë; pokriva~a, mesto mbulesa<br />

za krevet, spalna < dhomë gjumi, visa~i < bufe, kombe < furgon,<br />

i dr.<br />

No sepak brojot na prezemenite albanski zaemki vo ovie govori<br />

ostanuva vo golem procent. Tamu kade {to kontaktot so albanskiot jazik<br />

e pogolem, navleguvaweto na albanskite elementi e pointenzivno.<br />

Takov e i slu~ajot so s. Bobo{tica, kade {to imame celosna asimilacija<br />

na makedonskiot govor. Vo Vrbnik imame isto taka golem napliv<br />

na albanski leksi~ki elementi. Ista e sostojbata i vo Gora i Golobrdo,<br />

kade {to imame masivno preseluvawe vo gradski `iveali{ta. a so toa<br />

i gubewe na makedonskiot jazik, koj se upotrebuva samo od lu|e od postarata<br />

vozrast, dodeka mladite voop{to ne zboruvaat, a decata nitu<br />

razbiraat. Mislam deka bi trebalo seriozno da se obrne vnimanie na<br />

ovoj problem, koj navistina e zagri`uva~ki za celiot makedonski narod,<br />

bez razlika kade `ivee.<br />

43


Prvoslav Radi}<br />

ZA GOVOROT NA SELOTO JABUKA<br />

(Pan~evo, Republika Srbija)<br />

Na prof. Voislav Ili} (1916-1988)<br />

Vo li~nata bibliote~na zaostavnina na belgradskiot profesor<br />

na Filolo{kiot fakultet i istaknatiot makedonist, Voislav Ili},<br />

pronajdov i edna diplomska rabota. 1 Se raboti za eden rakopis skromen<br />

po obem (ma{inopis), pi{uvan na srpski jazik, pod naslov „Govor sela<br />

Jabuke kod Pan~eva“ (1985). Rakopisot go napi{a pomladiot kolega<br />

Qubi{a Pantovi}, student od toga{nata studiska grupa za makedonski<br />

jazik i literatura, a mentor na ovaa rabota be{e prof. Voislav<br />

Ili}. Kako uvodni delovi vo rakopisot gi nao|ame: „Uvod“ (str. 1-2) i<br />

„Opis sela Jabuke“ (3-5), a potoa sledat pette delovi: „Opis govora sela<br />

Jabuke“ i „Materijal sa trake“ (I: 6-12), „Fonetske karakteristike“ (II:<br />

13-21), „Morfolo{ke karakteristike“ (III: 22-35), „Sintaksa i stil“<br />

(IV: 36-39), „Leksika“ i „Zakqu~ak“ (V: 40-42). Na krajot, pod naslovot<br />

„Prilozi“ se dadeni nekolku fotografii vo vrska so op{testvenopoliti~kiot<br />

`ivot na Makedoncite kolonizirani vo Jabuka. Vo<br />

„Literatura“ (46) se navedeni desetina bibliografski edinici, pred<br />

sè od op{t karakter, vklu~uvaj}i gi i predavawata na prof. Ili} vo<br />

periodot 1979-1984 godina.<br />

Ostavaj}i ja nastrana natamo{nata analiza na studentskava rabota,<br />

}e se zadr`am pred sè na izvorniot govoren materijal koj{to e<br />

prilo`en vo rakopisot. Imeno, kako {to zboruva avtorot, se raboti za<br />

fono-materijal koj{to e snimen vo Jabuka, vo juni 1984 godina, i koj{to<br />

e daden kako oddelen (neakcentiran) tekst vo rakopisot (8-12). Tuka se<br />

vklu~eni govornite celini na ~etiri informatori, neednakvi po svojot<br />

obem. Avtorot istaknuva deka informatorite imaat „oko {est decenija<br />

1<br />

Blagodarej}i $ na gospo|a Dubravka Dragovi} (rodena Ili}) i gospodin Ra{a Dragovi},<br />

}erkata i zetot na prof. Ili}, imav uvid vo ovoj kni`en fond.


46<br />

`ivota“ (8), iako za posledniot, koj{to e `ena, ponatamu zabele`uva<br />

deka ima „preko osamdeset godina“ (12). Koga se raboti za temite, se<br />

gleda deka tie se pred sè vo vrska so minatoto, so nekoga{niot `ivot<br />

na informatorite vo nivnata tatkovinata, so nivnata mladost, Vtorata<br />

svetska vojna, doseluvaweto od Republika Makedonija, t.e. povoenata<br />

kolonizacija vo Srbija itn., a zastapeni se, iako vo ruinirana forma,<br />

i nekoi folklorni reminiscencii (narodna pesna, anegdota).<br />

Koga se zboruva za potekloto na informatorite koi{to se zastapeni<br />

so tekstovite, tie ka`uvaat deka se rodeni vo Makedonija, poto~no<br />

vo Stru{ko, Debarsko, Vele{ko i Svetinikolsko. Makedoncite, kolonizirani<br />

vo Jabuka po Vtorata svetska vojna, kako {to poka`uva i avtorot<br />

vo kartata dadena vo ramkite na „Uvod“ (2), 2 doa|ale od po{iroka<br />

makedonska teritorija. Ve}e vo periodot po kolonizacijata vo vrska<br />

so naselenieto vo Jabuka e konstatirano deka „tamo `ivi najveћa grupa<br />

doseqenika iz NR Makedonije (oko 80%), od kojih neki poti~u iz<br />

najudaqenijih jugozapadnih makedonskih oblasti (okolina Struge,<br />

Prespa, Demir-Hisar i dr.)“ (Trifunoski 1958: 21). 3 Nekoi ispituva~i najgolem<br />

procent na koloniziranoto naselenie od Republika Makedonija<br />

vo Jabuka $ davaat na krivopalane~kata (43%) i drugite oblasti (sp.<br />

Kiselinovski 2000: 99). 4<br />

Vo govorot na Makedoncite koi{to `iveele pove}e decenii vo<br />

drugata jazi~na sredina, se razbira, se razvivaat mnogu raznovidni i<br />

slo`eni lingvisti~ki procesi. Vo kusata analiza na jazi~niot materijal,<br />

koj{to go donesuva ovaa diplomska rabota, }e se zadr`am na tri osnovni<br />

ramni{ta: 1. na so~uvanite karakteristi~ni makedonski jazi~ni<br />

osobenosti, 2. na usvoenite srpski jazi~ni karakteristiki, i <strong>–</strong> 3. na<br />

elementite na makedonsko-srpskata jazi~na interferencija, t.e. na modelite<br />

na eden vid jazi~na simbioza kaj ovie bilingvni govoriteli.<br />

2<br />

Tuka se pretstaveni edinaeset zoni: Tetovsko, Mavrovsko, Stru{ko, Ohridsko, Ki~evsko,<br />

Bitolsko, Prilepsko, Vele{ko, [tipsko, Strumi~ko i Kumanovsko. Vo vrska so ova,<br />

avtorot ne gi naveduva svoite izvori, no mo`e da se pretpostavi deka toj gi sobral<br />

podatocite vo ramkite na ovaa terenska rabota.<br />

3<br />

Za povoenite popisi vo vrska so makedonskoto naselenie vo Republika Srbija i za sega{nata<br />

sostojba na makedonizmot me|u makedonskoto naselenie v. Stankoviћ 2004.<br />

4<br />

Ovie podatoci S. Kiselinovski gi koristi za pogre{no da ja informira javnosta deka se<br />

raboti za „suptilnata politika na kolonizacija {to ja vode{e Srbija vo periodot na<br />

Vtora Jugoslavija“, kako i deka poradi „srpskata etni~ka asimilacija“ na drugite nacii<br />

vo Vojvodina „makedonskite kolonisti se izbiraa glavno od mestata kade {to srpskoto<br />

vlijanie be{e golemo (Kumanovo, Pore~je, Kriva Palanka) i kaj del od naselenieto [kade<br />

{to] ve}e postoe{e prosrpska (srbomanska) orientacija“ (Isto: 100). Moite kritiki vo<br />

vrska so vakvite avtorovi nacionalni optovaruvawa se dadeni vo.: Radiћ 2003 i Radiћ<br />

2005.


1. Tipi~nite makedonski jazi~ni karakteristiki dominiraat i<br />

se bele`at na site jazi~ni nivoa: 5<br />

a) Na fonetsko nivo ja nao|ame poznatata makedonska vokalizacija<br />

na poluvokalite vo silna pozicija (o/u; e): so (1, 2), sp. sum (2), sedum<br />

(1); eden, den, deneska, nedela dena, pravec (2); refleksot a od stariot<br />

nazal od zaden red: oma`ena, puknalo, sretnal, stanav (3); sekvencijata<br />

ol kako refleksot od staroto vokalno l: `olti (3); redukcijata na<br />

vokalite: mnogu (1), tamu, daleku (2), sedum (1), sum (2); nepostoeweto<br />

inicijalno j pred vokal e: eden, edno (2), edna (3, 4); sonantot l vo<br />

finalnata pozicija: umrel, pominal (2), bil, oteral, sretnal, sakal,<br />

se ka~il (3); otsutnosta na jotuvanite labijalni soglaski: zalubeni,<br />

zaluben, zemja (2), zemi{te (3); depalataliziraweto na sonantot q:<br />

nedela dena, roditel (2). 6<br />

b) Na morfolo{ko nivo ja nao|ame nastavkata -i vo mno`ina na<br />

imenki od a-paradigma: ku}i (1), godini, {koli (2), pari (3); li~nite<br />

zamenki: jas (2), nie (2, 3), tie (2); zamenskite enklitiki gi i i: da gi<br />

zemam, da i u~am (2), Bog da i bie (folk., 2); 7 pokaznite zamenki: ovoj<br />

pravec, so toj drugar, toj episkop, toa vreme, tie deca, tie lu|e (2);<br />

zamenkata sè (2); pomo{nite glagoli sum (2, 3) i se (2) vo prezentot;<br />

zavr{okot -am vo 1 l. ednina prezentot: ka`am (2, 3), velam (2), se vikam<br />

(3, 4), kako i nastavkata -me vo 1 l. mno`ina: sakame, produ`ime, u~ime,<br />

odime, ka`eme, ne znajeme (2), ranime, oterame (3); nastavkata -v vo 1 l.<br />

ednina na minatite opredeleni vremiwa: bev (1, 2, 3), odrastev, sakav,<br />

zavr{iv, re{iv, dojdov, najdov (2), i nastavkata -vme vo 1 l. mno`ina:<br />

bevme (3), dojdovme (1, 3), postavivme (2), pa se koloniziravme, re{ivme,<br />

otidovme, krenavme, se najdofme (2); futurskite konstrukcii od tipot:<br />

}e se preselam, }e predavame, }e pojdeme (2), }e go ranime (3), no i so svrznikot<br />

da: {to }e da pravime (3), vklu~uvaj}i ja i negacijata od tipot:<br />

nema da te pu{timo (2); nastavkite -l (v. t. a) i -le vo glagolskata<br />

pridavka: re{ile, ne mogle (2), go zatvorile, mu skuvale (3); brojnite<br />

formi: nie dvajca (2); pasivnite formi od nepreodnite glagoli: umren,<br />

be{e pojdena (2), go puknalo (3).<br />

Vo ramkite na ~lenuvaweto gi nao|ame formite od t- i v-tip:<br />

episkopot, drugarot (2), ratot (3), kompozicijata (1), familijata,<br />

47<br />

5<br />

So broevite vo zagradite gi obele`uvam informatorite (v. Prilozi). Vo tekstot ne ja davam<br />

frekvencijata na ekscerpiranite oblici.<br />

6<br />

I vo folkloristi~kata sfera gi nao|ame makedonskite karakteristiki, na pr. takanare~e no<br />

ukrasno inicijalno j („Jot tri godini, / Jot tri meseci zedeno“, kaj 2 informator), makar<br />

{to toa se javuva i vo po{irokata balkanoslovenska po~va.<br />

7<br />

So kvalifikacijata „folk.“ ozna~uvam deka se raboti za folkloristi~kiot diskurs.


48<br />

okolinata, civilizacijata, altilerijata (2), seloto (1, 2), {koloto<br />

(2), magareto (3), partizanite (1, 2), borbite, pati{tata, glavniot,<br />

{estiot, {estata godina , moite deca (2); komandantov, {umava,<br />

roditelive (2), sp. ja hiperdeterminacijata vo: drugarot edniot (2).<br />

Sekako, tuka dominira analiti~kata deklinacija: od ~etrdeset<br />

i {esta godina, po zasluga, so sto~arstvo (1), od seloto, od<br />

Ohrid, bara{e deca da {koluje, nastavi za pop, slu`ime oko stoka,<br />

za Vojvodina, bez oru`je (2), od avgust mesec, so {to }e go ranime, u<br />

Bosna (3), proveli (...) na Dunav (4).<br />

v) Na sintaksi~koto nivo gi bele`ime posesivnite konstrukcii<br />

od tipot: brat mi (1); atributot vo pozicija zad imenkata: seloto moe<br />

(1), komandantov nema~ki, drugarot edniot, selo pravoslavno, partizanite<br />

na{i (2); reduplikacijata na objektot: mu postavivme pitawe<br />

nemu, mene me naredoe, drugarot edniot go pu{tia (2), mene me saka{e<br />

(3); enklitikata vo inicijalna pozicija: go oteral, go zatvorile, mu<br />

skuvale ta r‘`, se krademe (3); negacijata vo konstrukciite od tipot:<br />

ne se slo`i (2); svrznikot za da vo finalnite re~enici: go oteral za<br />

da go prodava (3).<br />

g) Na leksi~koto (i frazeolo{koto) nivo gi bele`ime primerite:<br />

(ja/s/) se vikam (1, 2), sakam, sega, rabota (im.), rabotam, dojdovme, i<br />

taka nataka (1), vo (2, 3), bara{e, zemam, ama, nie (zam.), deneska, taka<br />

(pril.), male~ko (folk.), zedeno (folk.), razbira{, pominal (2), pak,<br />

tuka, site (3), lo{o (4).<br />

Vo ramkite na sufiksacijata go bele`ime sufiksot -i{ta za<br />

zbirnost: pati{tata (2), mesniot sufiks -sko: Vele{ko (3), deminutivniot<br />

sufiks -e: neveste (folk., 2).<br />

Osven ovie karakteristiki koi{to, glavno, se javuvaat na<br />

po {iroka makedonska jazi~na po~va, se bele`at i onie crti karakteristi~ni<br />

za oddelni govori. Taka, vo edniot primer, vo korenskata<br />

morfema, kaj 2 informator (v. fus. 10) go nao|ame refleksot o od stariot<br />

nazal od zaden red <strong>–</strong> roka (2), {to e, na primer, karakteristikata<br />

na delot od debarskite govori (Vidoeski 1998: 219). 8 I instrumental<br />

na li~nata zamenka tie: sa onimi (2), verojatno zboruva za dijalektna<br />

forma od ovie govori (sp. tamo{nata forma na li~nata zamenka nimi,<br />

kako i pokazno-prisvojna zamenka onimni, Isto: 227-228), ako ne se zboruva<br />

tuka i za vkrstuvawe so srpskata forma. Ponatamu, vo 1 l. ednina<br />

8<br />

Vo kartata dadena vo statijata na B. Vidoeski se gleda deka vo Lokov i negovata neposredna<br />

okolina deneska ne e zastapen refleks o, tuku ă (Vidoeski 1998, karta br. 4, po str. 246).


prezentot se bele`i so otsustvo na nastavka -m: sakam da re~a (1), [jas] mu<br />

vela (2) (sp. Isto: 231), dodeka vo 3 l. mno`ina kaj minatite opredeleni<br />

vremiwa se bele`i nastavkata -e: ostanae svega sedum ku}i (1), dojdoe<br />

tie, nastanae hazbii (folk.), mene me naredoe, dojdoe, tie se prebacie,<br />

tie me pustie, Nemci se vratie (2), {to, isto taka, e karakteristika<br />

na debarskite govori (sp. Isto).<br />

I vo oblasta na leksikata gi nao|ame dijalektizmite {to se<br />

karakteristika na zapadnite periferni govori, na pr. take (namesto<br />

„taka“, 2, sp. Vidoeski 1998: 234), ke (namesto „kade“, 2, sp. Isto),<br />

ba{ („ba{ na vru}ina“, 2, sp. Isto). I kaj informatorite od drugite<br />

krai{ta se bele`at specifi~nite leksi~ki dijalektizmi. Pantovi}<br />

zabele`uva deka kaj 4 informator, koj{to vo tekstovite e zastapen,<br />

inaku, samo so nekolku re~enici, se nao|aat i dijalektizmite kako:<br />

~u{ka (’piperka’), bi{ka (’prase’) i dr. (41). Toa go potvrduva lingvogeografskata<br />

situacija, bidej}i zborot ~u{ka, na primer, gi zazema<br />

pred sè centralnite delovi na R. Makedonija, t. e. sredniot tek na<br />

Vardar (Ki{ 1996: 141, karta 15).<br />

2. Od druga strana, vo govorot na makedonskoto naselenie vo<br />

Jabuka od srpskiot jazik vlegol eden broj jazi~ni karakteristiki:<br />

a) Na fonetsko nivo go nao|ame refleksot a, kako kontinuant<br />

na poluvokalite: {est dana, tro{ak, ru~ak (2), qubav (3); refleks u<br />

od nosovkata od zaden red, kako i od vokalnoto l: crknulo, nepun jutar<br />

(zemja) (3); finalnoto o namesto l: odrastao, mogo (2); ikavizmite vo<br />

negiraniot glagol „jesam“: nisam, nije (2).<br />

b) Na morfolo{ko nivo se javuva mno`inskata nastavka -e (apa<br />

radigma): sviwe (2); nastavkata -i vo opredeleniot pridavski vid:<br />

dr`avni tro{ak (2); prezentski tematski vokal -e vo 1 l. ednina: ka`em,<br />

mo`em, najdem (3); iterativnata morfema -uje: veruje (2), nastavkata -mo<br />

vo 1 l. mno`ina na prezentot: u~imo, pu{timo (2), radimo (3), iako vo<br />

nekoi slu~ai, na primer vo posledniot (informator od Vele{ko, sp.<br />

t. a), mo`ebi se raboti za vlijanie od govorite rasprostraneti na severnata<br />

makedonska teritorija (sp. Vidoeski 1998: 86).<br />

Kaj 4 informator, kako {to zabele`uva Pantovi}, se javuva<br />

nastavkata -u vo 1 l. ednina na prezentot: jadu, idu, peu (41). Ova e<br />

dijalektnata osobina koja{to se javuva vo govorite na ju`na Srbija i<br />

severna Makedonija (sp. Vidoeski 1999: 173), i nea mo`ebi ja donesol informator<br />

od makedonskite krai{ta vo Vojvodina. Vo ista smisla mo`e<br />

da se analizira mno`inskata nastavka -li vo glagolskata pridavka kaj<br />

istiot informator: do{li partizani, pro{li, navikli se, proveli (4)<br />

(sp. Vidoeski 1998: 73, 82), no ovaa osobenost po{iroko e zastapena vo<br />

srpskite govori vo Srbija, vklu~uvaj}i ja i Vojvodina.<br />

49


50<br />

Osven ova, kaj oddelni informatori se bele`at i primeri so<br />

pade`nata fleksija: bez oru`ja, {kolu da polo`ime, nisam mogo da<br />

nastavim moite deca so u~ewem (2).<br />

v) Na sintaksi~koto nivo mo`e da se zabele`at srpskite modeli<br />

vo redot na zborovite, sp. da se ne vidime (3).<br />

g) I na leksi~ko nivo se javuvaat brojni srbizmi, kako: bavi se<br />

(na pr. so sto~arstvo), zanat (namesto „zanaet“) (1), `eli (2), razume,<br />

le|a, lepo, u („u bolnicata“), skuva („skuvale“), kod („kod nea“), posle<br />

(3), sve (3, 4), bude (4).<br />

Se razbira, srpski i makedonski jazi~ni elementi ~esto paralelno<br />

su{testvuvaat kaj istiot informator i vo razli~ni jazi~ni<br />

nivoa, na pr. mi / nie, bez oru`ja / bez oru`je (2), on / toj, u / vo, ka`em<br />

/ ka`am (3).<br />

3. No, tuka doa|ame do u{te edno interesno pra{awe <strong>–</strong> za odnosot<br />

pome|u makedonskite i srpskite jazi~ni karakteristiki, poto~no doneseni<br />

i novoprimeni jazi~ni karakteristiki, odnosno nivnata me|usebna<br />

uslovenost vo govorniot akt. Se razbira, `iveej}i vo neposredniot<br />

kontakt pred sè so srpskoto naselenie vo Vojvodina, Makedoncite<br />

usvojuvale razli~ni srpski jazi~ni osobenosti, vklu~uvaj}i gi i dijalektizmite.<br />

Tuka se vbrojuva prezentskata forma more, so rotacizam<br />

(„ne moreme da polo`ime“, 2), koja{to zboruva za kontaktot so srpskoto<br />

naselenie od zapadno poteklo. I srpskata forma djeca (2) go potvrduva<br />

toj makedonski kontakt so Srbite od Hercegovina, Bosna, Crna Gora i<br />

Dalmacija, so naselenieto koe, kako i makedonskoto, bilo kolonizirano<br />

vo Jabuka. Interesni modeli na interferencijata go potvrduvaat,<br />

ili upatuvaat na prisustvoto na makedonsko-srpski kontaminaciski<br />

formi, sp. qubavta, u Bosna, kod nea (3), ne moreme (2).<br />

Od druga strana, se ~ini, me|utoa, deka i samata tematska ramka<br />

na raska`uvaweto imala isto taka silno vlijanie na jazi~niot, pred sè<br />

leksi~ki izbor. Vo tematikata svrzana so istoriskite, op{testvenopoliti~ki<br />

i administrativni ramki, razbirlivo e, se bele`i pogolemo<br />

u~estvo na srbizmite, kade se vlu~uvaat i celosni jazi~ni segmenti,<br />

kako i re~enici: so u~ewem, {est dana u zatvor, na dr`avni<br />

tro{ak, nije episkop, nego... vladika (2), vozom su ne prebacili ovamo<br />

(1). Najposle, se ~ini deka informatorite gi koristat srbizmite i vo<br />

funkcija na oficijalizacijata, t.e. vo vrska so dijalo{ki formi, preneseni<br />

vo naracija, na pr.: nie... izgubie djeca od {umava, nie sakame da<br />

u~imo, nema da te pu{timo (2).<br />

Najposle, i ispituva~ot koj, po sè izgleda, zboruval srpski jazik<br />

vo svojot kontakt so informatorite, verojatno go predizvikal zasile-


noto prisustvo na srpskite jazi~ni karakteristiki. Na toa uka`uvaat<br />

dijalo{kite sekvencii so paralelnata upotreba na sinonimnite srpski<br />

i makedonski oblici: da se radi, da se rabota, razume{ (2), sp. koga bev<br />

mlad, ko ergen, razume{ (3) itn.<br />

<br />

Ovie kratki zabele{ki poka`uvaat deka temava svrzana so govorot<br />

na Makedoncite vo Jabuka mo`e da bide interesna od raznovidni<br />

aspekti, pred sè od lingvogeografski i sociolingvisti~ki aspekt.<br />

51


52<br />

PRILOZI 9<br />

1. Informator <strong>–</strong> Dimko Paunovski, Ta{marunica (Struga):<br />

Ja se vikam Dimko Paunovski. Naseqen sam od ~etrdeset i {esta<br />

godina... po zasluga na brata mi v armija {to be{e u partizanite i<br />

sega ovde mnogu mi e dobro. Sakam da re~a jedno: i rabota imam ovde<br />

u selo, a imam i malku zemqa poqoprivredno {to rabotam, i tako<br />

to...<br />

Jas bev o[d] Ta{marunica. Seloto moe e vo Makedonija. Seloto<br />

moe Beri...e...e... sedamdeset stanovnika se, povi{e nema... I skoro polovina<br />

je odseleno odande. I ko’ dojdovme ~etres {esta godina ostanae<br />

svega sedum ku}i tamu. Oni se bave povi{e so sto~arstvo i zanat, koi<br />

ima zanat, koi rabota v preduze~e i taka nataka... Pa do{li smo so...<br />

Onda je bilo kompozicijata, vozom su ne prebacili ovamo.<br />

2. Informator <strong>–</strong> Risto Milovski, Lokob (Debar): 10<br />

Jas se vikam Milovski Risto. Od seloto Lokov na okolinata<br />

Struga. E, kao dete iz malena sam u selo Lokov, razume{, i odrastao...<br />

kako se ka... odrastev. Vo devetnaest godini kao momak i sakav da u~am<br />

{koloto. ^etiri razreda zavr{iv vo seloto R`anovu i kako u~enik,<br />

ne mnogu odli~an, ali vrlo dobar. E, ondak, bilo ~etres ~etvrta, be{e.<br />

Do{lo od Ohrid episkopot i on bara{e deca da {koluje. Po{to su ga<br />

do~ekali dobro i... Samo da gi zemam deca da i u~am na dr`avni tro{ak.<br />

E, kako ni edan roditel ne se slo`i da... dava mu svoe dete tamo da u~i,<br />

nie so eden drugar, vika se Kire, koji umren... a posle nastavi za pop...<br />

Taka mi... nie zalubeni u {kolutu da produ`ime. Ama roditelive nah<br />

ne davaju da u~ime, kako treba{e, i slu`ime oko stoka, oko goveda,<br />

oko sviwe, oko zemja. Da se radi, da se rabota, razume{... I re{ile<br />

nie, so toj drugarot sami da odime kod toj episkop... Nije episkop,<br />

9<br />

Iako tekstot daden vo diplomskata rabota (Pantoviћ 1985: 8-12) sodr`i pogolem broj<br />

razli~ni gre{ki, moite prireduva~ki intervencii se dadeni vo minimalna mera, pred sè<br />

vo vrskata so korekcijata na oddelni pe~atni gre{ki (vo aglesti zagradi), potoa pi{uvawe<br />

} i | so nadredni znaci (namesto k, g), ureduvawe golemi i mali bukvi, sleano pi{uvawe<br />

(na pr. seloto namesto selo to, qubavta namesto qubav ta i sl.), uprostuvawe na oddelni<br />

pravopisni re{enija (na pr. tri to~ki namesto zapirkata i dve to~ki), voveduvawe<br />

navodnici kaj upraven govor, ureduvawe na govorni celini (re~enici, pasusi) i sl.<br />

10<br />

Dodeka vo spisokot na informatorite Pantovi} zabele`uva „Risto Milovski (Lokob,<br />

okolina Debra)“ (8), na istata stranica, vo tekstot na negoviot informator se bele`i<br />

forma „Lokov“, kako i podatokot deka toa selo e vo Stru{ko. Seloto Lokov se nao|a ju`no<br />

od Debar, t.e. pome|u Debar i Struga.


nego... vladika, kako da ka`eme. I taman za vreme ru~ak mu postavivme<br />

pitawe nemu: „Dedo, vladika, nie sakame da u~imo.“ „Dobro, re~e,<br />

sinovi. Ako vi dozvole va{ite roditeli, da se potpi{e, mo`et da<br />

vi primam, a bez potpis od roditeli ne mo`e da ve primam...“ I tako<br />

ostaname razo~arani, so toj drugarot, i taki {kolu ne moreme da<br />

polo`ime. I za toa vreme iako {to... bev zaluben vo te u~ewe, posle<br />

borbite koj dojdoe tie mo`bi da se pravi za Banat, za Vojvodina i ja<br />

re{iv, za moite deca, reko, tamo ima {koli, tamo ima zanati. ]e se<br />

preselam tamo zbog decata, a i za u~ewe ako se uspee da se u~e decata,<br />

tamo ima {koli. Ko {to ima stv[a]rno, razume{. I take, na taj na~in<br />

ja sam preselen ovde, za tie deca {to su `eleli za u~ewe, ali ja nisam<br />

mogo da nastavim moite deca so u~ewem. I take, ~etrdeset {esta<br />

godina, koja be{e kolonizacijata, dojdovme ovde pa se koloniziravme<br />

od ~etrdeset {estata godina pa do deneska, ete ovde, taka e...<br />

Bog da i bie Debrani,<br />

Bog da i bie Debrani,<br />

[to nastanae hazbii,<br />

[to nastanae hazbii.<br />

[to nastanae hazbii,<br />

[to nastanae hazbii,<br />

Po taa reka Radika,<br />

Po taa reka Radika.<br />

Plena joj slomi plenae,<br />

Plena joj slomi plenae [],<br />

Plenae jedno neveste,<br />

Jedno neveste.<br />

Jedno neveste male~ko,<br />

Jedno neveste male~ko,<br />

Jot tri godini,<br />

Jot tri meseci zedeno,<br />

Jot tri meseci zedeno.<br />

E, to be{e ~etrdeset i ~etvrta godina, be{e u ovo isto vreme,<br />

u `etva, ba{ na vru}ina. E, seloto... izlegoa i partizanite. Jas<br />

u partizanite kako bev, familijata be{e pojdena vo {uma, a nie so<br />

partizanite. Ba{ mene me naredoe, to e se iz dalina, dvogled ne mogle,<br />

to e se na dalina... razbira{. I re{ivme da vidime {to e sa tie lu|e<br />

tamo. Nie d[v]ajca otidovme bez oru`je, otide, ako su Nemci ina~e ke<br />

me strela, i nie take bez oru`ja otidovme, samo da konstatuisame<br />

53


54<br />

{to e s tie luge tamo. Ako... Nie so toj drugar, isto be{e od seloto<br />

moe, toj e umrel, otidovme tamu, daleku be{e, otidovme tamu nie, razbira{.<br />

Ima{e ukopano pred nas i toga izlegoa od rov Nemcite i nie<br />

krenavme roka u vis, }e predavame. „No <strong>–</strong> pita ne, veli <strong>–</strong> {to sakate<br />

ovde, {to barate“ <strong>–</strong> veli. „Nie <strong>–</strong> velime <strong>–</strong> izgubie djeca od {umava i<br />

ne znajeme kad ni }e pojdeme!“ <strong>–</strong> razume{. I ne veruje, od tamo, glavniot<br />

kapetan, tamo, i altilerijata bie na civilizacijata, na narod<br />

vo {umata, i partizani pome{ani. Ja mu vika: „Nemoj tamo da biete<br />

altilerijata, po{to je tamo civilizacija, ne partizani!“ Odma<br />

toj blagodare}i komandantov nema~ki pusti kurir tamo koj be{e<br />

namesten altilerijata tamo, i prekinu da bie tamo, ~im e civilizacija<br />

<strong>–</strong> prekinu. I drugarot edniot go pu{tia, a mene me zadr`io sa<br />

onimi tamo. Edno nedela dena me ~uva tamo sa onimi svi, d-im ka`am<br />

pati{tata.<br />

I [k]oj dojdov nazad ja familijata ne znam ke da e baram sega. Ja<br />

im barav: „Pu{tite me, velam, da me zna familijata, il sum strelan,<br />

il sum ubien, da ne znam mu ga da. [est dana u zatvor se mnogo.“<br />

„No, ka`e, nema da te pu{timo!“ Na {estiot den paga im da im se<br />

molam, tamo. „Dajte, reko, da znam il sum ubien il sum poginav!“ I<br />

na {estiot den dojdoe tie se prebacie za Debar. Pominal nekie selo<br />

pravoslavno. Ja mu velam: „Da me pu{tite <strong>–</strong> mu vela <strong>–</strong> ovoj pravec, toj<br />

Debar, mu vela, amo seloto mu go...“ Stana toj glavniot zere napisa<br />

pismo: „Idi reci, ako te strefit drugi Nemci, reci da im poka`e{<br />

{to smo te dr`ali {est dana.“ I take, tie me pustie, razbira{,<br />

tie zamilia za Debar vojskata, a partizanite na{i v {umu ostana,<br />

razbira{. I familijata je najdov vo {uma. I tak so familijata se<br />

najdofme. I Nemci se vratie.<br />

3. Informator <strong>–</strong> Nikola Arsov, Krainci (Veles):<br />

Ja se vikam Nikola Arsov. Rodom sum iz selo Krainci, Titovo<br />

Vele{ko. Za vreme ratot, sum bil ot ~etirieset i ~etvrta godina,<br />

od avgust mesec, pa sve do petnesti maj ~etirieset i peta godina.<br />

Saka da ka`am... padna izbolen na oko, le`av na oko u bolnicata, ama<br />

sve pak dobro be{e. Stanav na noga i bev... be{e vidno na lice. I taka,<br />

koga dojde za kolonizacijata vreme bev koloniziran ~etrdeset i<br />

{esta godina, mart mesec, dojdovme tuka. Eto, nekako dojdovme, bevme<br />

vo zadruga. I seto radimo vo zadruga, zemi{te, nepun jutar.<br />

Mo`em da ka`em za Nastradin Oxa kako go proda magareto. Go<br />

oteral za da go prodava i go sretnal neko ko, naravno, koj sakal da<br />

go kupa. Ama i (tia) toj saka da malo ringo`at. I taka go pra{aat<br />

Nastradin Hoxa, re~e: „Kolku pari magareto“ A toj re~e... a on re~e:


„Deset napoqoni...“ „Dobro, re~e, deset... deset...“ Ama re~e mu go:<br />

„Kako, bre, ~ekaj, da go javnam. Da vidi{ kako!“ I on mu se ka~il na<br />

le|a zbok k... iii... ono hop... <strong>–</strong> Pari, `olti napoqoni!<br />

<strong>–</strong> „A, re~e, dobro Nastradine. Kolku pari“<br />

<strong>–</strong> „Trideset... ~etrdeset...“<br />

<strong>–</strong> „Trideset... ~etrdeset...“<br />

E, re~e mu go:<br />

<strong>–</strong> „Ono mu gi dava pari.“<br />

<strong>–</strong> „A so {to }e go ranime, re~e, ako }e go oterame doma“<br />

<strong>–</strong> „Doma, re~e, koj }e go oterate, }e mu stvorite r’`.“<br />

I ti go zeli... I mu skuvale ta r’` i naranile na ve~era, i go<br />

zatvorile. I sabajleto koj }e hranite [] <strong>–</strong> magareto crknulo. Go<br />

puknalo. Ha, ha, ha...<br />

Ja, koga bev mlad, ko ergen, razume{, devojke, lepo, sve se sakale,<br />

ama da se ne vidime. Stari wen }e me utepaa. I {to }e da pravime<br />

nie, naravno, sakame da se uzmeme, eto tako e qubav. I koj }e dojde na<br />

sabor... i da igrame. I }e se fatime site, ama ne sme{, a oni ja gledaat<br />

od onata strana, ooo... da se utepaa starite, majkata, tatko... To e<br />

taka. Mene me saka{e edna devojka i to bogata devojka. Ona saka za<br />

mene dosta. Ona saka za mene dosta, ama ne sme od starite. Nikako.<br />

I {to ke pravime. Se krademe nie, ovamo-tamo, se uvek, sekoja ve~e i...<br />

nikako da dojdeme kod nea. I taka ti ka`am. To e bilo dosta toga. Ja<br />

za vreme trideset sedma godina sum slugal vojska u Bosna. Ona pisa da<br />

me pusta, a oni ja kontrolisaat v grad. Nikako. I da e hvatat, da e<br />

istepaat. Ne mo`e nikako. I tako ja bev devet meseci vojska. Za tie<br />

devet meseci, koga dojdov, ona be{e oma`ena. I taka vremeto... Posle<br />

jas }e najdem druga. Eto taka qubavta e... Mine... povi{e nema.<br />

55<br />

4. Informator <strong>–</strong> Novka Miteva, okolina na Sv. Nikole:<br />

Ja se vikam Novka Miteva... V rat e bilo te{ko. Posle do{li<br />

partizani... Bilo je te{ko {to ne mo`e bude, ali pro{lo je sve, a ovde<br />

se navikli... Bilo je dobro... E kad smo pro{li Dunav, proveli edna no}<br />

na Dunav... Dobro be{e. Tamo e bilo mnogu lo{o.


56<br />

Literatura<br />

1. Vidoeski, B.: Dijalektite na makedonskiot jazik, Tom 1, Makedonska<br />

akademija na naukite i umetnostite, Skopje, 1998.<br />

2. Vidoeski, B.: Dijalektite na makedonskiot jazik, Tom 2, Makedonska<br />

akademija na naukite i umetnostite, Skopje, 1999.<br />

3. Kiselinovski, S.: Etni~ki promeni vo Makedonija (1913-1995),<br />

Institut za nacionalna istorija, Skopje, 2000.<br />

4. Ki{, M.: Dijalektnata leksika od oblasta na rastitelniot<br />

svet, Institut za makedonski jazik „Krste Misirkov“, Skopje,<br />

1996.<br />

5. PantoviÊ, Q.: Govor sela Jabuke kod Pan~eva [diplomska rabota<br />

vo rakopisot], Filolo{ki fakultet u Beogradu, Beograd, 1985,<br />

1-47.<br />

6. RadiÊ, P.: Iz istorije srpskog pitawa u Makedoniji (Kulturolo{ki<br />

aspekt), Balcanica, XXXII-XXXIII, Academie Serbe des<br />

sciences et des arts <strong>–</strong> Institut des etudes Balkaniques, Belgrade, 2003, 227-<br />

252.<br />

7. RadiÊ, P.: Pogled na srpsku mawinu u Makedoniji, Polo`aj i<br />

identitet srpske mawine u jugoisto~noj i centralnoj Evropi<br />

[nau~en sobir], Srpska akademija nauka i umetnosti <strong>–</strong> Odeqewe<br />

dru{tvenih nauka, Kwiga 25, Beograd, 2005, 147-152.<br />

8. StankoviÊ, S.: Makedonci i makedonski jezik u Republici Srbiji<br />

<strong>–</strong> pro et contra, Skrivene mawine na Balkanu [nau~en sobir], Srpska<br />

akademija nauka i umetnosti <strong>–</strong> Balkanolo{ki institut, Posebna<br />

izdawa 82, Beograd, 2004, 41-49.<br />

9. Trifunoski, J.: O posleratnom naseljavanju stanovništva iz NR Makedonije<br />

u tri banatska naselja <strong>–</strong> Jabuka, Ka~arevo i Glogonj, Matica srpska, Novi<br />

Sad, 1958, 5-43.


Natalija Boronikova, Elena Ov~inikova<br />

OCENUVA^KA KOMPONENTA NA ZNA^EWETO NA<br />

ZAMENKATA „EDEN“ VO MAKEDONSKIOT JAZIK<br />

1.1. Semantikata na zamenkite, osobeno na neopredelenite zamenki,<br />

e predmet na mnogubrojni istra`uvawa. Poradi asistemnosta<br />

na ovaa jazi~na klasa nejzinoto opi{uvawe e mnogu komplicirano.<br />

Nevozmo`no e da se dade stroga klasifikacija na zamenkite, ako<br />

se zemat predvid samo semanti~ki kriteriumi, za{to, spored T. P.<br />

Nehoro{kova, „…sli~nite obedinuvawa ne se strogo morfolo{ki,<br />

semanti~ki ili sintaksi~ki“ (Nehoro{kova 2001: 3).<br />

Najsoodvednite obidi da se opi{e semantikata na zamenkite<br />

se ostvaruvaat od gledna to~ka na teorijata na referencija (vidi gi,<br />

na primer, trudovite od V. Gladrov, E. J. Ivanova, S. A. Kovaq, E. V.<br />

Padu~eva, A. D. [melev i dr. ). Imeno, referencijalniot, logi~kosemioti~ki<br />

pristap ovozmo`uva da se razgleduvaat zamenkite kako<br />

homogeno obrazuvawe. Spored misleweto na E. V. Padu~eva, „…zamenkite…<br />

obrazuvaat… leksi~ko-semanti~ka klasa na zborovite, ~ie{to<br />

edinstvo e obusloveno od nejzinata principielna uloga vo ostvaruvaweto<br />

na referencijata: toa se zborovi vo ~ie zna~ewe vleguva ili<br />

poso~uvawe na govorniot akt ili poso~uvawe na tipot na odnesuvawe<br />

na iskazot kon stvarnosta“ (Padu~eva 1985: 11). Referentnata upotreba<br />

na imenkata ozna~uva deka govoritelot vo komunikativniot akt ja<br />

opredeluva nejzinata relacija so nekakov objekt ili grupa objekti vo<br />

stvarnosta. Nereferentnata poka`uva deka imenkata ne se odnesuva<br />

na konkreten predmet, tuku na klasata voop{to ili na priznakot na<br />

klasata.<br />

Govoritelot gi deli predmetite od realniot svet na opredeleni<br />

i neopredeleni, poznati i nepoznati, identifikuvani i neidentifikuvani.<br />

Referentite vo princip ne mo`at da bidat nitu opredeleni, nitu<br />

neopredeleni. Imenkite kako jazi~ni edinici, koi{to gi ozna~uvaat<br />

objektite na stvarnosta, isto taka ne se obele`ani so zna~eweto na<br />

opredelenosta ili neopredelenosta, tie stanuvaat takvi samo vo procesot<br />

na funkcionirawe, vo komunikativniot akt. Odnosot na subjek-


58<br />

tot na govorot kon realnosta, a poto~no, poso~uvawe odnos na znakovi<br />

kon interpretatori se izrazuva so pomo{ta na komunikativnata kategorija<br />

opredelenost-neopredelenost.<br />

Opredelenosta se bazira vrz slednive priznaci na predmetot:<br />

poznatost, identifikuvanost, predznaewe, to est vrz referentnata<br />

upotreba na imenkata (poseben slu~aj pretstavuva rodovata referencija).<br />

[to se odnesuva na neopredelenosta, ne treba da se identifikuvaat<br />

nereferentnosta i neopredelenosta. Za nereferentnata imenka<br />

se karakteristi~ni zna~ewata kako egzistencijalnost, generi~nost i<br />

tipizirawe. Me|utoa, poimot „neopredelenost“ gi opfa}a samo re ferentnite<br />

imenki. Poradi toa sprotivstavuvawe po opredelenost-neopredelenost<br />

e vozmo`no samo vo sferata na referentno upotrebena<br />

imenka.<br />

1.2. Vo semantikata na takanare~enite neopredeleni zamenki<br />

(NZ) e pretstavena me|usebna povrzanost na poimite neopredelenost i<br />

referentnost. Vo sistemot na NZ po tradicija se izdeluvaat tri tipa<br />

na neopredelenosta (za referentnata semantika na NZ vrz materijalot<br />

na makedonskiot jazik vidi: Povarnicina 1996, 1998, 1999):<br />

1) Neopredelenosta na nepoznatosta (specifi~na). Predmetot na<br />

govorot ne im e poznat nitu na govoritelot, nitu na slu{atelot.<br />

Stanuva zbor za referentnata upotreba (Nekoj ~ovek dojde);<br />

2) Slabata opredelenost (specifi~na). Predmetot na govorot<br />

mu e poznat na govoritelot, no ne mu e poznat na slu{atelot.<br />

Referentnata upotreba (Pred nekolku dena dojde eden moj prijatel);<br />

3) Egzistencijalnosta (takanare~enata nespecifi~na neopredelenost).<br />

Nereferentnata upotreba (Zemi nekoja (koja bilo) kniga).<br />

Kako {to proizleguva od klasifikacijava, neopredelenosta ja<br />

karakterizira samo prvata grupa na NZ. Vtorata grupa na zamenkite<br />

go poka`uva procesot na formirawe opredelen poim od neopredelen.<br />

Za dvete grupi e karakteristi~na referentna upotreba na imenkata.<br />

Tretata grupa na zamenkite se nao|a nadvor od poimot na neopredelenosta,<br />

za{to tuka se realizira semantikata na postoewe i na sloboda<br />

na izborot od mno`estvo. Vo ovoj slu~aj imeto se upotreba nereferentno.<br />

1.3. Me|utoa, „govoritelot i slu{atelot sekoga{ izvlekuvaat<br />

zna~itelno pove}e informacija od oddelni iskazi otkolku {to se<br />

sodr`i vo niv kako vo jazi~nite obrazuvawa“ ([ahovskiŸ, @ura 2002:<br />

38). Informacijata se bazira ne samo vrz pretstavata za poznatosta ili


nepoznatosta na predmetot na govorot ili vrz relacijata so realniot<br />

svet, bidej}i vo sekoj govoren akt govoritelot izbira nekakva gledna<br />

to~ka. Taa e ocenuva~ka, zasnovana vrz jazi~niot opit na li~nosta.<br />

Ocenata sekoga{ e naso~ena na nekakov objekt (toa mo`e da bide sogovornik,<br />

govoritelot ili nekoe treto lice / predmet).<br />

Apsolutnata ocena sekoga{ pretpostavuva sporedba (po kvalitativni<br />

ili po kvantitativni karakteristiki). Vo procesot na sporedbata,<br />

klasata na objektite so opredeleni karakteristiki se graduira,<br />

obrazuva ocenuva~ka skala (Vidi: VolÝf 2002: 47-48). Strukturata na<br />

ocenuva~kata skala pretpolaga dve strani na ocenata: objektivna i subjektivna.<br />

Vo prviot slu~aj stanuva zbor za realnite svojstva na objektot<br />

(mal, golem, trkalezen itn. ), a vo vtoriot <strong>–</strong> ne samo za svojstvata<br />

na objektot tuku i za subjektivniot odnos.<br />

Vo osnova na ocenata se nao|a soodvetstvo ili nesoodvetstvo na<br />

koj bilo nastan ili predmet so potrebite na subjektot, i tokmu zatoa<br />

~ovekot (kako subjekt na govorot i emocijata) stanuva izlezna to~ka vo<br />

ramkite na negoviot emotiven svet. Spored misleweto na E. M. Volf,<br />

objektivniot svet se razdeluva od glednata to~ka na negovata vrednost<br />

<strong>–</strong> dobroto i zloto, polzata i {tetata, va`nosta i bespoleznosta itn.<br />

Sekundarnoto ~lenuvawe (socijalno) dosta komplicirano se odrazuva<br />

vo jazi~ni strukturi. Ocenata kako semanti~ki poim podrazbira<br />

vrednosen aspekt na semantikata na jazi~nite izrazi, koj{to se tolkuva<br />

kako: „A (subjekt na ocenata) smeta deka B (objekt na ocenata) e<br />

dobar/lo{“ (VolÝf 2002: 5). Opozicijata „dobro <strong>–</strong> lo{o“ e isto graduirana.<br />

Zgolemuvawe na eden priznak predizvikuva namaluvawe na drug.<br />

Na ocenuva~kata skala ima zoni na pozitivnoto i na negativnoto, me|u<br />

niv se prostira zona na neutralnoto, kade {to karakteristikite „dobro/lo{o“<br />

dobivaat izvesna ramnote`a. Vistinskata zona na neutralnoto,<br />

spored zabele{kata na E. M. Volf, ja zazemaat zborovi koi{to<br />

se odnesuvaat kon sferata na klasifikacijata ili ja poso~uvaat pripadnosta<br />

kon klasa, ~ii elementi ne se razlikuvaat pome|u sebe, ili<br />

na soodvetstvoto na norma (obi~en, prose~en, tipi~en, normalen itn.)<br />

(VolÝf 2002: 51). Normata po pravilo odrazuva karakteristi~ni belezi<br />

na stereotipot. Izdeluvaweto od klasata sodr`i ocenuva~ka sema<br />

i doveduva do ekspresivnost. Ekspresivnosta e neophodna za da se zgolemi<br />

emotivnoto vlijanie na sogovornikot i da se poka`e stepenot na<br />

zainteresiranosta na subjektot na govorot.<br />

1.4. Vo uloga na jazi~nite sredstva so ~ija{to pomo{ ~ovekot ja<br />

eksplicira svojata pozicija mo`at da nastapuvaat razli~ni ocenuva~ki<br />

sredstva, me|u niv i NZ. Ekspresivno-ocenuva~kata sema na zamenkite<br />

mo`e da se projavuva vo ocenuva~ki iskazi. Zna~ewevo L. Minova-<br />

\urkova go narekuva sekundarno, a nivnata funkcija e karakterizacija<br />

59


60<br />

(Minova-\urkova 1994: 59-60). Funkcijata e tipi~na za nekoi grupi NZ,<br />

isto taka i za negativnite zamenki, izgovoreni vo opredeleni situacii<br />

so izvesna intonacija, na primer: Magare niedno/nizaedno! (Minova-<br />

Ðurkova 1994: 51); Ti si nikoj i ni{to!; Tie se za nikade!; Gleda{ {to<br />

mi napravi, be nikakov! i dr. (Minova-\urkova 1994: 59). A zamenkite<br />

so komponentite bilo, gode, (i) da e po~esto se upotrebeni za negativna<br />

kvalifikacija (vidi: Minova-\urkova 1994: 60; Usikova 2003: 168).<br />

Makedonskite lingvisti osobeno odbele`uvaat slu~ai na leksikalizacija<br />

na postpozitivnata zamenka si vo kombinacija so nekoj.<br />

Partikulata si dodava izvesna stilisti~ka nijansa na potcenuvawe<br />

(vidi: Koneski 1982: 340; Topoliwska 1996: 35). Na primer: Za vodata<br />

od bunarot na baba Slavka so koja taa ne bi se posramotila ni pred<br />

nekojsi car (VJ 2001, 40). Kako {to odbele`uva M. Mirkulovska, upotrebata<br />

na nekojsi se sretnuva i vo slu~aite koga govoritelot saka da<br />

se distancira od re~enoto (referentot e situaciski identifikuvan<br />

ili pak stanuva zbor za ekspresiven izraz). Upotrebata na nekoj(si) so<br />

sopstveno ime, naziv, naziv na profesija i sl. informira deka govoritelot<br />

negativno ja ocenuva imenuvanata li~nost i nejzinite stru~ni<br />

sposobnosti: Na nekoja(si) Elizabeta $ teknalo da se zagraduvaat<br />

balkonite od zgradata (Mirkulovska 2006: 479).<br />

Funkcijata na karakterizacijata na razli~nite tipovi na NZ<br />

mo`e da bide predmet na oddelno poobemno istra`uvawe. Vo referatov<br />

}e se zadr`ime samo vrz ocenuva~kata sema vo semantikata na NZ eden<br />

vo makedonskiot jazik i }e se obideme da gi opi{eme slu~aite kade taa<br />

se projavuva najjasno.<br />

2.1. Prvo da ja karakterizirame polo`bata na NZ eden pome|u drugite<br />

sredstva za izrazuvawe na neopredelenosta vo makedonskiot jazik.<br />

Neopredelenosta vo jazikot se izrazuva so op{ta forma na imenkata,<br />

a opredelenosta so ~lenuvana forma. Vo slu~ajot na takanare~enata<br />

markirana neopredelenost, koga semantikata na neopredelenosta ili<br />

na nereferentnosta posebno se istaknuva, se upotrebuvaat NZ nekoj,<br />

eden, koj-gode, koj (i da) bilo, koj i da e i dr. Zna~eweto na NZ eden poteknuva<br />

od semantikata na brojot eden, vo osnova na koja le`i poimot<br />

na edini~nosta. Najva`nata razlika pome|u NZ eden i brojot e preovladuvawe<br />

na semantikata neopredelenost i sposobnost da se obrazuva<br />

mno`ina. Pri toa, NZ eden e bliska po semantika so NZ nekoj (Koneski<br />

1982: 325). Osven toa, eden poseduva red karakteristiki koi ja odlikuvaat<br />

od ostanatite NZ.<br />

Vo nekoi slu~ai eden mo`e da se gramatikalizira i da funkcionira<br />

kako neopredelen ~len (vidi: Mirkulovska 2002, 2006; Povarnici na<br />

1996; Topoliwska 1974, 1981-82 i dr. ). Vo vrska so toa, M. Povarnicina<br />

go odnesuva, kako i op{tata forma na imenkata, kon gramati~koto ja-


dro na neopredelenosta, me|utoa, ostanatite NZ ja pretstavuvaat nejzinata<br />

periferija vo makedonskiot jazik (Povarnicina 1996: 60). Kako<br />

neopredelen ~len eden e neakcentiran i ima fiksirana pozicija vo<br />

imenskata grupa (IG).<br />

Me|utoa, granicata me|u eden-NZ i eden-neopredeleniot ~len<br />

e razni{ana, za{to eden ne mo`e dokraj da se oslobodi od svoeto<br />

leksi~ko zna~ewe. Taka, M. Povarnicina poka`uva deka eden, osven osnovnoto<br />

kategorijalno zna~ewe na markiranata neopredelenost i slabata<br />

opredelenost, mo`e da ima semantika na sporedba, potsiluvawe,<br />

ograni~uvawe, edini~nost, generi~nost (vidi: Povarnicina 1996: 66).<br />

Vo pove}eto slu~ai eden poka`uva ekspresivno markirano zna~ewe.<br />

Taka, vo izvesniot primer Ti si eden tiran („ti si kako {to se tiranite“),<br />

eden ima sporedbena semantika, a sporedbata pretstavuva vid<br />

kvalifikuva~ka ocenka. Naj~esto ekspresivno markiranata sporedba,<br />

kako {to odbele`uva M. Mirkulovska, se sretnuva vo predikatot, tokmu<br />

toga{ IG funkcioniraat kako karakteristiki (vo po{iroka smisla)<br />

(Mirkulovska 2002: 258).<br />

2.2. Imame razgledano red tekstovi od sovremeniot makedonski<br />

jazik, kade se sretnuva ocenuva~kata upotreba na eden. Prvo, bea opredeleni<br />

statusot i distribucijata na eden so ocenuva~kata semantika vo<br />

sostavot na IG. Vtoro, bea razgledani referencijalnata semantika na<br />

IG so eden i nejziniot ocenuva~ki polne`.<br />

Kako {to poka`a analizata, eden vo IG mo`e da zazema pozicija<br />

na determinativ i supstitut:<br />

(1) Neni <strong>–</strong> toa sum jas. Lili ne mo`e{e da zamisli deka nejzinata<br />

vnuka mo`e da ima edno takvo selsko ime (VJ 2001, 11).<br />

(2) Zarem vo ovaa polo`ba vo koja se nao|a{ ti odbira{ da mi<br />

ka`e{ ne{to tolku banalno kako „normalen eden“, obra}aj}i mi se<br />

Normalen sum, a ti ne si. . . (http://www. dozgulpmus. blog. com. mk).<br />

Eden kako determinativ se pojavuva pred imenkite, koi se<br />

pridru`uvaat so pridavki i zamenki (1). Kako supstitut NZ eden zazema<br />

pozicija na imenka i mo`e da se povrzuva so atribut i determinativ<br />

(2). Iako vo pozicijata na determinativ eden igra uloga na ~len, vo pozicijata<br />

na supstitut toj funkcionira kako NZ so sopstveno leksi~ko<br />

zna~ewe.<br />

Imenskite grupi so determinativot eden uslovno bea podeleni<br />

na dve. Prvata se imenskite grupi eden+imenka (eden+N). Po pravilo<br />

eden ovde se nao|a vo prepozicija i gi duplira site formi (rod i broj)<br />

na imenkata:<br />

(3) Polesno $ bilo da isfrli od `ivotot na svoeto semejstvo<br />

eden selanec (m. r. , edn.), nema vrska {to toj mi e mene tatko, {to<br />

toj $ e ma` na mama, toa bilo polesno otkolku da saka ne{to {to<br />

prethodno tolku go mrazela… (VJ 2001, 19).<br />

61


62<br />

Ponekoga{ se odbele`uva inverzija. Ovde stanuva zbor za povikuvawa,<br />

apelirawa od ekspresiven karakter:<br />

(4) a. <strong>–</strong> A be, mangupi edni, ste zaboravili ~a{i (VJ 2001, 45);<br />

b. Ne pla}a{ danok, sida{u eden!. . . Bidej}i se raboti za fiskalni<br />

smetki treba da e: fiska{u eden! (http://kajmakot. softver. org. mk/politika);<br />

v. <strong>–</strong> Uf! \avolot! <strong>–</strong> izvika baba Neda, <strong>–</strong> Ista e negovata baba Men~e.<br />

\avol eden! (VJ 2001, 73).<br />

Imenkite vo imenskite grupi mo`at da bidat kako op{ti, taka<br />

i sopstveni, op{tite se delat na konkretni i apstraktni, no vo site<br />

slu~ai se ~uvstvuva ocenuva~ko zna~ewe:<br />

(5) Be{e eden Tito (http://socijalizam. blog. com. mk/).<br />

(6) Nejzinata }erka so eden selanec! (VJ 2001, 17).<br />

(7) a. Se rasplakav u{te posilno otkako mi padna na um deka<br />

mo`eme da bideme razdeleni edna ve~nost {to u{te podolgo }e<br />

trae…(VJ 2001, 8); b. Jas toga{, so edna ramnodu{nost bez tro{ka<br />

detski inaet, mu rekov: <strong>–</strong> Nema nikoga{ da ti prostam i tebe (VJ<br />

2001, 91).<br />

Funkcijata na eden ovde e potcrtuvawe, zasiluvawe na zna~eweto<br />

na imenkata, izdeluvawe na predmet so osobeni, izvonredni karakteristiki<br />

od drugite (eminentna funkcija). Taka, vo „Tolkovniot re~nik<br />

na makedonskiot jazik“ se govori deka vo razgovorniot jazik eden ~esto<br />

se koristi za potcrtuvawe, istaknuvawe na imenkata: Ima{e edni mustaki<br />

do u{i. Pu{til edna brada kako pop. Zinal edna usta i samo<br />

ka`uva ne{to (Tolkoven re~nik… 2003: 576).<br />

Vo vtorata grupa se imenskite frazi so pridavki ili adjektivni<br />

zamenki (eden+Adj 1<br />

(Adj 2<br />

)+N). Ovde eden zasiluva semanti~ki pooptovarena<br />

komponenta na imenskata grupa, toa mo`e da bide kako imenkata<br />

(8), taka i adjektivot (9, 10). Pri zasiluvaweto na semantikata na imenkata<br />

e vozmo`na inverzija na pridavkata (8b, 8v):<br />

(8) a. Siot <strong>–</strong> edna otelovena bolka (BJ 1960, 130); b. Cvetot s#<br />

pove}e gi {iri svoite latici, no`ot sigurno patuva vo meka vrelost<br />

i od sokovite na eden `ivot crven e do svoeto grlo (JS 1952,<br />

110); <strong>–</strong> Primitivci edni indiskretni… Tie rijat po intimata! (VJ<br />

2001, 19).<br />

(9) Ti si angel. Ti si eden ta`en angel (http://bezljubov. blog. com.<br />

mk/).<br />

(10) a. <strong>–</strong> A be… Sum stanal eden skleroti~en bratu~ed (VJ 2001,<br />

41). b. Da, taa e edna silna, prirodna `ena i mo`ebi }e mo`e, si mislev<br />

(VJ 2001, 21-22).<br />

Koga se zasiluva semantikata na pridavkata, nevozmo`no e da se<br />

izvle~e eden od sintagmata bez deformirawe na smislata. Sporedi: Sum<br />

stanal eden skleroti~en bratu~ed. <strong>–</strong> Sum stanal eden bratu~ed.


Kako raznovidnost na atributivot nastapuva i apozicija:<br />

(11) Gospo|a Vera ni pronajde i edna tetka Gena… (VJ 2001,<br />

101).<br />

Vo sintagmite obi~no vleguvaat kvalifikativni pridavki,<br />

koi se delat na dve poobemni semanti~ki klasi: „tipi~en“ (obi~en,<br />

dosta ra{iren, tipi~en i dr. ), „izvonreden“ (silen, golem, dlabok,<br />

nedosti`en, urnebesen i dr. ).<br />

Posebno treba da se odbele`uvaat sintagmite so eden i adjektivnite<br />

zamenki (eden takov (takov eden), eden cel (cel eden), eden<br />

ist takov, eden poinakov, podrug i dr. ), koi ozna~uvaat kvalitativna<br />

sporedba ili pak celost na predmeti. Zamenkite mo`at da se odnesuvaat<br />

kako kon imenkata (eden takov ma`, edna takva `ena, eden takov<br />

Spiridon i dr. ), taka i kon sintagmata (edna takva urnebesna ve~era).<br />

Osven toa, vo na{iot materijal se sretnuvaat slu~ai kade {to eden takov<br />

se upotrebuva bez imenkata:<br />

(12) Mama me gu{ka{e i nad mojata glava mrmore{e deka bi trebalo<br />

da me ostavi; a tatko mi so najlutiot glas {to sum go slu{nala<br />

dolgo vika{e deka nema namera da me ostavi so edna takva ili so edni<br />

takvi… (VJ 2001, 6). Ovde ekspresivnosta se zgolemuva blagodarej}i na<br />

supstantivirawe na kvalifikativnata zamenka takov. Pejorativnata<br />

konotacija se pojavuva poradi stereotipnosta na upotrebata od eden<br />

takov za poso~uvawe na negativnite svojstva na predmetot, svojstvata<br />

obi~no ne se ekspliciraat.<br />

2.3. Vo iskazot po tradicija se odvojuvaat dve grupi: imenska<br />

i predikatna. Supstantivnata upotreba mo`e da bide referentna i<br />

nereferentna. Vo predikatot imenskata grupa nema referent, ozna~uva<br />

samo svojstvo.<br />

Spored na{iov materijal, IG so eden mo`at da bidat individualizirani<br />

(neopredeleni i slaboopredeleni) i neindividualizirani<br />

(egzistencijalni i univerzalni).<br />

2.3.1. Referentnata upotreba na IG e povrzana so semantikata na<br />

slabata neopredelenost i neopredelenost. Vo slu~ajot so slabata neopre<br />

delenost, kako {to se odbele`uva{e pogore, objektot na realnosta<br />

mu e poznat na govoritelot, no se smeta za nepoznat na slu{atelot.<br />

Slaboopredelenite IG po~esto se sretnuvaat vo introduktivni iskazi,<br />

kade govoritelot go imenuva predmetot, a ponatamu go identifikuva:<br />

(13) Ne znam koj go posovetuval, no nekade pred desetti avgust,<br />

po~na edna nova IGRA BEZ SNE@E {to jas ja narekov: NEDA NE<br />

U^I ^E[KI (VJ 2001, 101).<br />

Toa mo`e da bide sekundarna introdukcija na ve}e spomenatiot<br />

predmet. Povtornata nominacija e neophodna za dopolnitelna karakterizacija<br />

na predmetot i na negovata uloga vo konkretnata situacija:<br />

63


64<br />

(14) „Ima nekakvi problemi“ re~e eden tivok glas. Profesorot<br />

Volkov tuku{to se simna od slednata ko~ija (RXK 2003, 78).<br />

(15) Da znaeja samo {to misle{e toj, umniot, {to nose{e toj<br />

vo du{ata, {to si {epote{e koga be{e sam i koga do usmev vistinito<br />

mu se ~ine{e deka edna bela, krotka i trepetna raka mu go dopira<br />

ramoto (KB 1990, 148).<br />

Osven toa, IG so eden mo`e da ima zna~ewe na slabata opredelenost<br />

toga{ koga govoritelot ne saka da go identifikuva ve}e poznatiot<br />

predmet. Pri~inata mo`e da se sodr`i vo demonstrirawe na<br />

potcenuva~ki odnos kon predmetot. Toga{ se istaknuva deka toj ne<br />

zaslu`uva posebno vnimanie. Vo ovoj slu~aj semantikata na eden e analogna<br />

so semantikata na zamenkata nekojsi. Govoritelot namerno se<br />

distancira od predmetot na govorot:<br />

(16) Gospo|a Vera ni pronajde i edna tetka Gena (isto taka<br />

ma`ena vo Praga, ama celi pedeset godini, isto taka Makedonka) koja<br />

ni prave{e ru~eci sekoj vtori den (VJ 2001, 101).<br />

Semantikata na slabata opredelenost mo`e da se konstatira i<br />

vo kombinacii na eden so sopstveni imiwa. Va`no e da se istakne deka<br />

eden tuka dodava ekspresivna sema. Sopstvenoto ime ozna~uva unikaten<br />

predmet, edinstven od svoj tip i nema potreba od dopolnitelna determinacija.<br />

Semantikata na neopredelenosta i edini~nosta se poka`uvaat<br />

kako izli{ni, upotrebata na eden ovde istaknuva ekspresiven odnos na<br />

govoritelot kon predmetot na govorot:<br />

(17) Nekade na po~etokot na 20 vek, vo Sankt Peterburg, si<br />

`iveele vo qubov edna Vera i eden Ivan. Vera bila malku trudni~ka<br />

i celata sre}na edvaj ~ekala da se olesni i da $ se rodi detence (http://<br />

www. macedonia. eu. org/);<br />

(18) Eden od nas ni re~e deka na toj {to se pretstavi kako<br />

Spiridon, ne treba da mu veruvame. Prvo, zatoa {to eden takov<br />

Spiridon (so sli~no ime) ve}e bevme isterale od na{eto mesto zatoa<br />

{to site zaklu~ivme deka e {teten za na{eto edinstvo… (LE<br />

1998, 28);<br />

(19) Be{e eden Tito (http://socijalizam. blog. com. mk/).<br />

Vo IG so semantikata na neopredelenosta eden isto taka, kako i<br />

vo slu~ajot so slaboopredelenite IG, ima semantika na izvonrednost,<br />

eminentnost, se upotrebuva za da se podvle~e posebna karakteristika<br />

na predmetot:<br />

(20) No, i bratu~edot Sotir znae da se izmori, pa toj so edna<br />

dlaboka vozdi{ka ja spu{ti na zemjata… (VJ 2001, 40-41).<br />

(21) Ajde sega nie dvajcata da napravime eden seriozen ma{ki<br />

muabet (VJ 2001, 59).<br />

(22) Jas toga{, so edna ramnodu{nost bez tro{ka detski inaet,<br />

mu rekov: Nema nikoga{ da Ti prostam i tebe (VJ 2001, 91).


Kako {to se gleda od primerite, vo eminentnata funkcija eden<br />

mo`e da se upotrebuva so konkretnite, i so apstraktnite imenki.<br />

2.3.2. Osven toa, eden mo`e da gi pridru`uva nereferentnite IG.<br />

Toga{ se aktivira poimnata relacija na imenkata, osnoven stanuva ne<br />

konkretniot denotat, tuku signifikativnata strana na semantikata,<br />

koja go karakterizira mno`estvoto predmeti na klasata.<br />

Pri egzistencijalnata upotreba na IG se realizira zna~eweto<br />

na postoewe objekt so opredeleni svojstva. Objektot ne e identifikuvan,<br />

za{to ne e odbran od klasata, toj e samo element na mno`estvoto.<br />

Tuka se izrazuva subjektivnata semantika na nezainteresiranost,<br />

bezrazli~nost, ramnodu{nost, ~ovekot manifestira podvle~ena<br />

bezrazli~nost pri izborot od mno`estvoto na predmetite od eden ist<br />

tip:<br />

(23) Pa, da <strong>–</strong> i toj e ~ovek, bi rekla Sne`e i zo{to da ne mo`e da<br />

premine edna granica (VJ 2001, 140).<br />

Kon egzistencijalnite, spored na{eto mislewe, se odnesuvaat i<br />

IG so eden takov („nekakov predmet od eden ist tip, so istite karakteristiki“).<br />

Negativnata konotacija vo ovoj slu~aj pak se pojavuva zaradi<br />

podvle~ena nezainteresiranost na govoritelot:<br />

(24) Idejata za fontanata nejze $ dojde naedna{ kako {to im<br />

doa|a naedna{ na pticite da snesat jajca, kako {to naedna{ po~nuva<br />

da vrne iako nema oblaci, kako {to samo od mozokot na edna takva<br />

`ena mo`e naedna{ da ispliva na povr{inata na vodata, na videlinata<br />

na beliot den, takvo ne{to (LE 1998, 19).<br />

(25) …fontana na dvorot na ku}ata ne bi im li~elo so okolinata<br />

koja vo mnogu {to e posiroma{na od potrebata da se ima takov<br />

eden predmet vo dvorot (EL 1998, 20).<br />

Vo univerzalnite (generi~ki) iskazi stanuva zbor za tipi~en,<br />

etalonski pretstavnik na mno`estvoto. Predmetot se odnesuva kon<br />

klasa, klasata e pretstavena diskretno. Pove}e generi~ni iskazi se<br />

poka`uvaat kako ocenuva~ki. Eden podvlekuva akt na doveduvawe na<br />

predmetot do klasata preku sporedbata so tipi~na karakteristika<br />

eta lonska za klasata, ja zasiluva „tipi~nosta“ na objektot (najobi~en,<br />

najtipi~en). „Tipi~nosta“, „prose~nosta“ na etalonot, izbran za ocena,<br />

~esto se zasiluva so pomo{ta na opredelbite (tipi~en, obi~en, sreden,<br />

sli~en, od takov tip i dr. ):<br />

(27) Ne e lesno eden pisatel da uspee da go animira ~itatelot<br />

(http://devstvenocrveno. blog. com. mk/node/81570).<br />

(28) Ako misli{ deka `ivotot e tolku ednostaven, zo{to<br />

s# pove}e go uslo`nuva{ razgovorot so eden obi~en stranec, koga<br />

toa e tolku lesno i ednostavno (http://devstvenocrveno. blog. com. mk/<br />

node/81570).<br />

65


66<br />

2.3.3. Posebno vnimanie privlekuva eden vo sostavot na predikat,<br />

zatoa {to za ocenuva~kite deskripcii tipi~na e sintaksi~ka pozicija<br />

na predikat. Predikatnata upotreba na IG e nereferentna, imeto ovde<br />

„ne soodnesuva so nikakvi objekti, tuku ozna~uva svojstvo“ (Padu~eva<br />

1985: 86). Osnovnata karakteristika na takvite iskazi e referentna<br />

opredelenost na subjekt, to est predikatnata grupa go karakterizira<br />

opredeleniot referent. Vo predikatot, pak, se izrazuva svojstvo,<br />

priznak, karakteristika na referentot.<br />

Eden vo sostavot na predikatot e sposoben da izrazuva nekolku<br />

zna~ewa. Pred s#: svoevidno prose~no zna~ewe. Iskazite obi~no se<br />

dopolnuvaat so restriktivnata partikula samo (ili ja pretpolagaat<br />

nejzinata semantika):<br />

(29) Mo`ebi sum samo edna romanti~na budaletinka, a mo`ebi<br />

i navistina ~ovekov znael da ka`e TE SAKAM… (http://www. macedonia.<br />

eu. org/).<br />

Mo`no e realizirawe na eminentnata semantika so pozitivna<br />

ili negativna konotacija:<br />

(30) Da, taa e edna silna, prirodna `ena i mo`ebi }e mo`e, si<br />

mislev (VJ 2001, 21-22);<br />

(31) Sum stanal eden skleroti~en bratu~ed (VJ 2001, 41);<br />

(32) To~no si e toa, samo pazi se od instrumentot oboa! Mo`e<br />

da te pretvori vo turbofolk, a ti si eden dobar raperski volk!<br />

(http://hip-hopschool. blog. com. mk/).<br />

Najsilno semantikata se izrazuva vo vokativnite konstrukcii<br />

i izvi~ni iskazi, koi{to pretstavuvaat ~ista karakteristika na subjektot:<br />

(33) Dolgo, vozbudeno po patot mrmore{e: Primitivci edni<br />

indiskretni… Tie rijat po intimata! (VJ 2001, 19).<br />

(34) A be, mangupi edni, ste zaboravile ~a{i (VJ 2001, 45).<br />

Eden mo`e da se nao|a vo postpozicija kon imenkata i da izrazuva<br />

najvisok stepen na negativna reakcija. Govoritelot smeta deka<br />

slu{atelot, me|u drugoto, e i emocionalno karakteriziran objekt.<br />

Frazite naj~esto izrazuvaat spontana reakcija na govoritelot vo vrska<br />

so nastanite, koi se slu~ile neposredno pred momentot na govorot, ili<br />

go poka`uvaat negovoto burno pre`ivuvawe na negativnite nastani.<br />

Tretata funkcija e klasificira~ka, taksonomi~ka. Vo osnova<br />

na taksonomijata le`i sporedba na svojstvata na konkretniot predmet<br />

so svojstvata (intensional) na etalonskiot pretstavnik od klasata.<br />

Sporedbata e subjektivno markirana, ekspresivna (Mirkulovska 2002;<br />

Topoliwska 1975; Povarnicina 1996):<br />

(35) Ti si edno cve}e, edna prekrasna priroda. . , ti si edna<br />

du{a, edno divo ma~ence. . , ti si edno sonce, edna yvezda (http://bezljubov.<br />

blog. com. mk/). Imenkata vo konstrukciite e ocenuva~ka, no


ekspresivnosta se sozdava so pomo{ta na eden. Etalonot mo`e da bide<br />

izrazen so konkretna i apstraktna imenka (pri neposredno karakterizirawe),<br />

so sintagma (sporedba-karakteristika) vo terminologijata na<br />

M. Mirkulovska (sp. Mirkulovska 2002: 258):<br />

(37) Ti si eden ne`en i topol veter, koj so svojata ne`nost go<br />

dopira vo srcevo (http://bezljubov. blog. com. mk/);<br />

(38) Ne padna vo toa ni{awe, za{to <strong>–</strong> se klate{e <strong>–</strong> jas sum edno<br />

neprekinato pa|awe, do kraj na svoeto postoewe (JS 1956, 121).<br />

3. Taka, spored na{iot materijal, neopredelenite deskripcii,<br />

vo na{iov slu~aj deskripciite so eden, ~esto razvivaat ocenuva~ko<br />

zna~ewe, za{to neopredelenosta za razlika od opredelenosta pove}e<br />

e svrzana so sferata na semantikata, so signifikativnoto zna~ewe na<br />

imeto.<br />

Ocenuva~koto zna~ewe na eden ~esto se pojavuva vo generi~nite<br />

iskazi i vo sostavot na predikatot. Ovde se realizira taksonomi~kata<br />

funkcija na eden. Sveduvaweto na klasata se zasnovuva vrz ekspresivnata<br />

sporedba so etalonot. Ekspresivnosta se pojavuva poradi toa {to<br />

govoritelot pretpostavuva deka objektot poseduva svojstva na stereotipen,<br />

prose~en etalon, no ne gi eksplicira. Sporedbata so etalonot<br />

e zasnovana vrz subjektivniot opit na govoritelot, vrz negovite individualni<br />

znaewa za organizacijata na svetot.<br />

Osven toa, eden ima funkcija na eminentnost, na zasiluvawe na<br />

signifikatot na imenkata ili na nejzinite atributi. Ova se pojavuva<br />

pri otstapuvaweto od prose~en stereotip. Zasiluvaweto, po pravilo, se<br />

pridru`uva so negativna ili pozitivna konotacija. Govoritelot jasno<br />

go opredeluva svojot odnos kon objektot na ocenata, poka`uvaj}i {to e<br />

„ubavo/lo{o“ za nego. Funkcijata eden se realizira i vo referentnite<br />

i vo nereferentnite imenski sintagmi.<br />

Vo iskazite od egzistencijalen karakter govoritelot izdeluva<br />

objekti neutralni za ocenata (bezrazli~nost pri izborot). Me|utoa,<br />

semantikata na poimot „bezrazli~en“ od gledna to~ka na ocenuvaweto<br />

ne e sekoga{ neutralna, ~esto na ocenuva~kata skala se slu~uva pomestuvawe<br />

vo sferata na negativnoto.<br />

Glaven pri ocenuvawe e subjektivno-emotivniot moment, bidej}i<br />

imeno subjektot ~uvstvuva, ima emocii, koi predizvikuvaat ocena „ubavo/lo{o“,<br />

tokmu toj ja opredeluva gradacijata na ocenuva~kata skala i<br />

normata za sporeduvawe.<br />

67


68<br />

Literatura:<br />

1. VolÝf E. M.: FunkcionalÝna® semantika ocenki. Moskva: URSS,<br />

2002.<br />

2. Gladrov V.: Semantika i vÞra`enie opredelennosti/neopredelennosti,<br />

Teori® funkcionalÝnoŸ grammatiki: SubÝektnostÝ.<br />

ObÝektnostÝ. Kommunikativna® perspektiva vÞskazÞvani®.<br />

OpredelennostÝ/neopredelennostÝ. Sankt-Peterburg, 1992.<br />

3. Ivanova E. Á.: KovalÝ S. A. Bolgarskoe „edin“ s to~ki zreni®<br />

referencialÝnogo analiza (nau~no-metodi~eskiŸ aspekt),<br />

Vestnik Sankt-Peterburgskogo universiteta. Seri® 2. Istori®.<br />

®zÞkoznanie. Literatura. 1994. VÞp. 4. 58-64.<br />

4. Koneski B.: Gramatika na makedonskiot literaturen jazik (del<br />

1 i 2). Skopje, 1982.<br />

5. Minova-\urkova L.: Sintaksa na makedonskiot standarden jazik.<br />

Skopje: Rading, 1994.<br />

6. Mirkulovska M.: Izrazuvawe na opredelenosta vo balkanski kontekst,<br />

Balkanska slika na svetot: Zbornik od Me|unarodnata<br />

nau~na rabotilnica odr`ana vo Skopje na 5-6 dekemvri 2005 godina<br />

/ Prir. K. ]ulavkova. Skopje, 2006. 473-484.<br />

7. Mirkulovska M.: Makedonskoto ’eden‘ vo ~lenska upotreba,<br />

Slavisti~ki studii. Br. 10., 2002. 257-263.<br />

8. Nehoro{kova T. P.: Semantika neopredelennÞh mestoimeniŸ<br />

(na materiale latinskogo i francuzskogo ®zÞkov). Sankt-Peterburg,<br />

2001.<br />

9. Padu~eva E. V.: VÞskazÞvanie i ego sootnesennostÝ s deŸstvitelÝnostÝ¥.<br />

Moskva: „Nauka“, 1985.<br />

10. Povarnicina M.: Kon upotrebata na eden kako pokazatel na<br />

neopredelenosta vo makedonskiot jazik, Studia Lingvistica Polono-<br />

Meridianoslavistica 8, 1996. 59-67.


11. Povarnicina M.: Kon semantikata na neopredelenite zamenki<br />

vo makedonskiot i ruskiot jazik (slaboopredeleni zamenki),<br />

Makedonsko-ruski jazi~ni, literaturni i kulturni vrski (materijali<br />

od Prvata makedonsko-ruska slavisti~ka konferencija,<br />

Ohrid, 23-24 avgust 1995 g. ). Skopje, 1998. 275-285.<br />

12. Povarnicina M.: O semantike neopredelennÞh mestoimeniŸ<br />

v makedonskom ®zÞke: ÜkzistencialÝnÞe mestoimeni®, Ma kedonskiŸ<br />

®zÞk, literatura i kulÝtura v slav®nskom i balkanskom<br />

kontekste. Sb. materialov Me`dunar. rossiŸsko-makedonskoŸ<br />

nau~. konf. Moskva: MGU, 1999. S. 103-111.<br />

13. Tolkoven re~nik na makedonskiot jazik. T. 1 (A-@). Skopje,<br />

2003.<br />

14. Topoliwska Z.: Grammatika na imenskata fraza vo makedonskiot<br />

literaturen jazik (rod, broj, poso~enost). Skopje: MANU,<br />

1974.<br />

15. Topoliwska Z.: Makedonski eden <strong>–</strong> neopredelen ~len, Makedonski<br />

jazik, 1981-82, XXXII-XXXIII. 705-715.<br />

16. Topoliwska Z.: Studii od makedonsko-bugarskata jazi~na konfrontacija.<br />

Skopje: MANU, 1996.<br />

17. Usikova R. P.: Grammatika makedonskogo literaturnogo ®zÞka.<br />

Moskva: MuraveŸ, 2003.<br />

18. [melev A. D.: OpredelennostÝ/neopredelennostÝ v aspekte<br />

teorii referencii, Teori® funkcionalÝnoŸ grammatiki: Sub-<br />

ÝektnostÝ. ObÝektnostÝ. Kommunikativna® perspektiva vÞskazÞvani®.<br />

OpredelennostÝ/neopredelennostÝ. Sankt-Peterburg,<br />

1992.<br />

19. [ahovskiŸ V. I., @ura V. V.: DeŸksis v sfere ÜmocionalÝnoŸ<br />

re~evoŸ de®telÝnosti, VoprosÞ ®zÞkoznani®. 2002, № 5. 38-56.<br />

69


70<br />

Ekscerpirani primeri:<br />

VJ <strong>–</strong> Vladova J.: Devoj~eto so dve imiwa. [tip: Vidik-Mak, 2001.<br />

LE <strong>–</strong> Lafazanovski E.: Koga vo Skopje gi bea izmislile ~adorite.<br />

Skopje: Kultura, 1998.<br />

SL <strong>–</strong> Starova L.: Ervehe. Kniga za edna majka. Skopje: TNID „Ður|a“,<br />

2006.<br />

RXK <strong>–</strong> Rauling X. K.: Hari Poter i zatvorenikot od Azkaban.<br />

Skopje: Kultura, 2003.<br />

JS <strong>–</strong> Janevski S.: Dve Marii. Skopje, 1952.<br />

KB <strong>–</strong> Koneski B.: Lozje. Skopje, 1990.<br />

http://www. macedonia. eu. org/<br />

http://socijalizam. blog. com. mk/<br />

http://www. dozgulpmus. blog. com. mk/node/85307<br />

http://kajmakot. softver. org. mk/politika<br />

http://bezljubov. blog. com. mk/<br />

http://devstvenocrveno. blog. com. mk/node/81570<br />

http://hip-hopschool. blog. com. mk/


Julija Me{~erjakova<br />

ULOGATA NA ONOMASTI^KATA LEKSIKA VO NASTA-<br />

VATA PO MAKEDONSKI JAZIK ZA RUSKOJAZI^NITE<br />

SLU[ATELI<br />

Onomasti~kata leksika na makedonskiot jazik pretstavuva ogromen<br />

interes za nau~nicite-lingvisti, istori~ari, etnografi, a se javuva<br />

i kako sostaven didakti~ki del vo nastavata po makedonski jazik<br />

za stranci.<br />

Kako po pravilo, porano ovoj materijal se dava{e kako ilustrativen<br />

za etimolo{kite re~nici na slovenskite jazici (M. Fasmer,<br />

O. N. Truba~ov). Vo vrska so predavaweto na makedonskiot jazik vo<br />

Rusija (a porano i vo Sovetskiot Sojuz) zapo~nuva po{iroka upotreba<br />

na onomasti~kata leksika kako didakti~ki materijal. Imeno,<br />

onomasti~kite edinici davaat mo`nost nastavata po makedonski jazik<br />

i kni`evnost da bide dinami~na i da predizvikuva golem interes kaj<br />

studentite. Na Katedrata za slovenskata filologija na Filolo{kiot<br />

fakultet na Vorone{kiot dr`aven univerzitet ve}e pove}e godini<br />

postoi onomasti~kata {kola pod rakovodstvoto na profesor Kovaljov.<br />

Se vodat aktivni istra`uvawa na onomastikata na razli~nite slovenski<br />

jazici, vklu~uvaj}i go i makedonskiot jazik. Onomasti~kite<br />

edinici se razgleduvaat od razli~ni aspekti i na razli~ni nivoa. Na<br />

Filolo{kiot fakultet okolu 20 godini se vodi ciklusot predavawa<br />

„Problemite na slovenskata onomastika“. Osnovno se prou~uvaat<br />

antroponimijata, toponimijata, etnonimijata, astronimijata, zoonimijata,<br />

hrematonimijata i dr.<br />

Vo nastavata po makedonski jazik onomastikata e izdelena vo<br />

poseben razdel. Glavno se prou~uva makedonskata onomasti~ka leksika<br />

od slovensko poteklo. Kako po pravilo, materijalot se predava vo<br />

komparativno izlagawe, t.e. vo postojano sporeduvawe so ruskiot na<br />

gramati~ko, leksi~ko i sintaksi~ko nivo.<br />

Antroponimite vo makedonskiot jazik davaat mnogu bogat materijal,<br />

koj ovozmo`uva vo didaktikata (osobeno vo sopostavuvaweto<br />

so ruskiot jazik) da se operira so takvi kategorii kako rodot, brojot,


72<br />

pade`ot, na primer, nominativ i vokativ vo makedonskiot (Ratke,<br />

Ivane, Vesne) i specijalnata pade`na forma za imenkite od ma{ki<br />

rod (Petreta/Petra, Goceta, Mileta) nasprema celata paradigma<br />

so otsustvoto na stariot vokativ vo ruskiot. Derivacijata na li~nite<br />

imiwa slu`i kako primer za funkcionirawe na razli~ni sufiksi vo<br />

makedonskiot jazik, dava najdobra pretstava za zna~eweto na tie sufiksi<br />

(Ratko, Stanko / Zagorka, Kole, Petre / Bile, Kate, Stef~e,<br />

Bran~e, Van~o, Tom~o, Coce, Dace / Mace <strong>–</strong> Dragan, Milan, Miladin,<br />

Quben). Prou~uvaweto na nastanuvaweto na prezimeto ovozmo`uva podobro<br />

zapoznavawe so apelativnata baza koja se sostoi od leksemite so<br />

oznaka na fizi~ki i moralni osobenosti na ~ovekot (Zablevski, Grbev,<br />

Devetakovski, Puzevski, Skokleski, Pla{kov), na zanaet, profesii<br />

(Bo~karev, @elezarevski, Stomnarov, Gajdarov), na mesto na `iveewe<br />

(Grat~anec, Nebre`anec, Garvanliev, Pan~arevski, Dragomerliev) itn.<br />

Prekarite gi ilustriraat procesite {to se odvivaat vo op{testvoto,<br />

a so toa i vo sovremeniot makedonski jazik. Ovde zapo~nuvaat da igraat<br />

golema uloga onimite {to navlegle vo razgovorniot jazik od vesnici<br />

i televizija (Husein, Bekham, Ronaldiwo), kino (Rambo, King-Kong,<br />

Terminator). Vo posledno vreme zna~ajno mesto vo prekarite zazema<br />

i kompjuterskiot `argon, isto kako i kontaktite preku internet i mobilnite<br />

telefoni <strong>–</strong> Chat, SMS i dr. (Leva patika, Razo~aran, Sokol,<br />

Ubav de~ko, ^okoladen, Gulabica, Ma~kata, Sonce)<br />

Toponimite davaat mo`nost za prou~uvawe na zboroobrazuvaweto,<br />

za podobro zapoznavawe so makedonskite formanti i nivnata vrska so<br />

osnovite (Berovo, Javorec, Trpejca, Qubani{ta, Bukovljane, Gradovci,<br />

Gorno i Dolno Orizari; Gra{tica, E{terec, Baba Janin). Osnovno,<br />

makedonskite toponimi se karakteriziraat so raznoobraznost na edinicite<br />

(Todorovci, Manastir, Belimbegovo, Idrizovo, Veles, Prilep,<br />

[tip, Gorno Buwi{te, Staro Lagovo, Izmidol, Sko~ivir), isto kako<br />

i vo ruskiot jazik (Kastornoe, Ahtirka, Ivangorod, Krasnogorsk,<br />

^igorak, Tarusa, Suhobezvodnoe). Toa se dol`i na supstratnite elementi<br />

vo toponimijata na dvata jazika. Vo makedonskata toponimija<br />

mo`ebi malku po~esto, otkolku vo ruskata, se koristat dvoosnovnite i<br />

dvozborovnite toponimi (Bela Voda, Novo Selo, Me~kin Kamen, Staro<br />

Nagori~ane; Suvodol, Crnobuki, Probi{tip). Razgleduvaweto na takvite<br />

razli~nosti im pomaga na studentite za podobro navleguvawe vo<br />

op{tite i razli~nite crti vo makedonskata i ruskata toponimiska, a<br />

i op{tojazi~na slika.<br />

Hrematonimite gi poka`uvaat promenite vo morfolo{kata i<br />

stilisti~kata struktura vo makedonskiot jazik, isto kako i karakterot<br />

na zaemkite <strong>–</strong> fonetikata, soodnosot na dominantnite brendovi, prevodot<br />

(Super skara, Spec pita; MAKTRANS, MAKOTEKST; Antiko,<br />

Blu kafe, La Piovra).


Razgleduvaweto na gramati~kite osobenosti na makedonskiot<br />

jazik so dodavawe primeri od oblasta na onomastikata dava dobri<br />

didakti~ki rezultati i ovozmo`uva nastavata da bide pointeresna i<br />

poproduktivna.<br />

73


74<br />

Literatura<br />

1. Koneski, B.: Makedonski mesta i imiwa, Skopje, 1991.<br />

2. Korobar-Bel~eva, M.: Derivacija na makedonskite li~ni imiwa,<br />

Literaturen zbor, XXIX, Skopje, 1982.<br />

3. Ivanova, O.: Re~nik na toponimite vo oblasta po slivot na<br />

Bregalnica, Skopje, 1996.<br />

4. Ivanova, O.: Studii od toponimijata i antroponimijata.<br />

Skopje, 1999.<br />

5. Pjanka, V.: Toponomastikata na Ohridsko-Prespanskiot bazen,<br />

Skopje, 1970.<br />

6. Re~nik na prezimiwata kaj Makedoncite, 1994-2001, 1-2,<br />

Skopje<br />

7. Stamatoski, T.: Makedonska onomastika. Skopje, 1990.<br />

8. Stankovska, Q.: Makedonska ojkonimija, 1-2, Skopje, 1995-1997.<br />

9. Stankovska, Q.: Re~nik na li~nite imiwa kaj Makedoncite,<br />

Skopje, 1992.<br />

10. Usikova, R. P.: MakedonskiŸ ®zÞk, Skopje, 2000<br />

11. Słowiańska onomastyka, encyclopedia, 1-2, Warszawa <strong>–</strong> Kraków, 2002.


TRADICIJATA I INOVACIITE VO<br />

MAKEDONSKIOT JAZIK VO SPOREDBA SO<br />

DRUGITE SLOVENSKI JAZICI


Vlo|imje` Pjanka<br />

RAZVOJOT I STABILIZACIJATA NA MAKEDONSKIOT<br />

ANTROPONOMASTI^KI SISTEM VO SPOREDBA SO<br />

DRUGITE SLOVENSKI JAZICI<br />

Zboruvaj}i za antroponomasti~kite sistemi, treba vedna{ da opredelime<br />

koi li~ni nazivi spa|aat vo antroponomasti~kiot sistem na<br />

eden jazik koj{to isto taka se tretira kako nadreden sistem na komunikacijata<br />

me|u lu|eto. Istoriski za site slovenski narodi (kako i za<br />

drugite evropski i neevropski) e zaedni~ka upotrebata na li~noto ime<br />

so eventualno dodavawe na eden ili pove}e sekundarni elementi, kako<br />

nekoj prekar, naziv na zanaet ili druga opredelba, na pr. za potekloto<br />

(od predokot ili mestoto na `iveewe). Prezimeto se pojavuva kaj slovenskite<br />

narodi vo sredniot vek (na pr. vo Polska vo XII-XIV vek, sp.<br />

Kovalik-Kaleta 2007: 11), no naslednoto i so zakonot stabiliziranoto<br />

prezime e nova pojava vo cela Evropa (XIX- XX vek). Imeto i prezimeto<br />

se dvete osnovni formi na ovoj sistem. Vo starite tekstovi drugite<br />

opredelbi se upotrebuvaat sekoga{ so li~noto ime, koe ne samo {to e<br />

prvobitno vo pogled na site drugi antroponomasti~ni opredelbi tuku i<br />

ostanuva najva`no vo privatniot `ivot do dene{niot den, {to se gleda<br />

i vo redosledot na imeto i prezimeto vo indoevropskite jazici, kako<br />

i vo nekoi drugi. Imeno, vo Evropa prvoto mesto go zazema imeto, a po<br />

nego doa|a prezimeto, so samo eden isklu~ok, a imeno vo ungarskiot jazik.<br />

Vo oficijalnata komunikacija prezimeto go zazema prvoto mesto<br />

(mo`e i da se upotrebi samo), a mnogu oficijalnata komunikacija gi<br />

bara i dvata ~lena. Od kulturolo{ka gledna to~ka sepak li~noto ime<br />

go tretirame kako centralen element na antroponomasti~kiot sistem,<br />

kako vo dijahroniski, taka i vo sinhroniski pogled.<br />

Za razvojot i stabilizacijata na slovenskoto i makedonskoto ime<br />

se va`ni dvete kategorijalno-gramati~ki dihotomii: 1. `enskite imiwa<br />

nasprema ma{kite, 2. neoficijalnite (glavno hipokoristi~nite)<br />

imenski formi nasprema oficijalnite. ]e gi razgledame po red.<br />

Od leksikolo{ka gledna to~ka, vo odnos na formata na imiwata nemarkirani<br />

po vtorata kategorija, razlikuvame slovenski li~ni imiwa


78<br />

nasprema imiwata od tu|o poteklo. Iako i kaj `enskite imiwa i kaj<br />

ma{kite se vr{i leksi~ko-morfolo{ka adaptacija na tu|ite imiwa,<br />

ovoj proces e pokompliciran kaj `enskite imiwa, bidej}i skoro site<br />

osnovni slovenski `enski imiwa imaat samo edna nastavka koja i denes<br />

se ~uvstvuva kako priznak na `enskosta i vo ovoj proces im se dodava<br />

nastavkata -a.<br />

1. @enskite imiwa nasprema ma{kite<br />

Starite slovenski (prosti i slo`eni) imiwa spa|aa, sli~no kako<br />

najgolemiot del od apelativite, vo dvete najproduktivni deklinacii<br />

so indoevropskite osnovi na -a i -o, na pr. BranislavÍ / BronislavÍ,<br />

DobroslavÍ, GostimirÍ : Branislava / Bronislava, Dobroslava, Gostimira. Vo<br />

staro~e{kiot i staropolskiot jazik poznati se isto taka `enski imiwa<br />

so promena spored deklinacijata na imenkite so osnovi na -i, kako<br />

pol. od XII-XIV vek: Bogudać, Boguwłość, Dobrowieść, Dobrożyźń, Przybycześć,<br />

Świętożyźń (^e{likova 1991: 30), koi podocna is~eznaa. Sp. isto taka<br />

stsl. Magdalyńi spored deklinacija od tipot na gospodyńi. Me|u ma{kite<br />

imiwa ima{e, iako retko, imiwa koi zavr{uvaa na -a: stpol. Niemira /<br />

Niemirza : Niemir, Przedpełka : Przedpełk i Przedpołk, Zbyluta : Zbylut / Zbelut<br />

(^e{likova 1991: 52), sp. gi imenkite sluga, vladyka.<br />

Adaptiraweto na tu|ite imiwa (hristijanski, muslimanski,<br />

evrejski, a sega i od svetskiot repertoar) se sostoe{e vo nivnoto<br />

vklu~uvawe vo eden od trite produktivni tipovi na slovenskata<br />

deklinacija na imenkite: `enski na -a i ma{ki na -ø (< -Í) i na -a.<br />

Kaj nekoi imiwa (duri i nezavisno od vremeto na pozajmuvaweto) ima<br />

uo~livi razliki vo stepenot na adaptacijata (Pjanka 2007a: 133-136).<br />

Kaj ma{kite imiwa posebno se izdeluvaat imiwata so prvobitnata<br />

nastavka -as, na pr.:<br />

sloven. Kozma, srp., mak., bug., belorus. Kozma / ~e{., pol.<br />

Kosma, rus. Kozma / srp. Kuzma / belorus., rus., ukr. KuzÝma, pol.<br />

Kuźma // ~e{. Kosmas, bug. Kosmas / slova~. Kozmas // mak., bug., srp.<br />

Kuzman, sp. gr~. Κοσμᾶ, lat. Cosmas, germ. Kosmas, ung. Kozma;<br />

mak., srp. Ilija, bug., belorus., rus., ukr. Iliя , hrv., ~e{.<br />

Ilija / rus. IlÝя, slova~. Iľja, sloven. Elija // slova~., ~e{. Eliaš, pol.<br />

Eliasz, belorus. GalÝя{ / IlÝя{ // ukr. Єliй, sp. gr~. Ήλίας, lat., germ.<br />

Elias, ung. Illés / Illyés / Éliás; hrv. Nikola, srp., mak., bug. Nikola / belorus.<br />

Mikala, ukr. Mikala // bug., rus. Nikolaй, sloven. Nikolaj /<br />

pol. Mikołaj, belorus. Mikalaй, ukr. Mikalaй // ~e{. Mikoláš / ~e{.,<br />

slova~. Mikuláš, sloven. Miklavž, sp. gr~. Νικόλαος, lat. Nicolaus, germ.<br />

Nikolaus / Niklaus, ung. Miklós (Janovova, Skarbek i dr. 1975).


Tuka spa|aat isto taka imiwata:<br />

mak., rus. Luka // pol. Łukasz (sp. gr~. Λουκᾶς); rus. Foma //<br />

pol. Totasz (sp. gr~. Θωμᾶς); mak. Zaharija, rus. arh. Zahariя //<br />

pol. Zachariasz (sp. gr~. Ζαχαρίας). Sp. isto taka bug. Metodiй :<br />

Metodiя, mak. i srp. Metodij : Metodija (pokraj mak. Metodie<br />

i srp. Metodije <strong>–</strong> sp. roman. Metodie) <strong>–</strong> pol. Metody, ili mak.<br />

Meletija i Meletie, bug. Meletiй i Meleti, srp. Meletije <strong>–</strong> sp.<br />

roman. Meletie, sli~no i nekoi slovenski imiwa, kako mak. Blagoj<br />

: Blagoja i bug. Blagoй : Blagoя (srp. Blagoje).<br />

Nekoi adaptirani ma{ki imiwa se pro{ireni so -o (bug. Dmitro,<br />

ukr. Dmytro), drugi pak so -e (srp. Đorđe, mak. Mihajle), koi{to nastavki se<br />

po poteklo hipokoristi~ni sufiksi. Vo polskiot i ~e{kiot jazik ima<br />

pove}e imiwa so pridavska paradigma: ~e{. Jiří, Jiřího, pol. Jerzy, Jerzego<br />

<strong>–</strong> sp. mak. Georgi. Vo nekoi jazici ima prisvoeni imiwa koi formalno<br />

li~at na hipokoristi~ni, bidej}i nivnata fonetska adaptacija go<br />

dobli`i nivniot zavr{ok do naj~estiot deminutiven sufiks, sp. lat.<br />

Marcus, Franciscus → ~e{. i pol. Marek, ~e{. František, pol. Franciszek; lat.<br />

Hyacinthus / Hyacintus → ~e{. i pol. Jacek (/ pol. Jacenty). Kaj nekoi `enski<br />

imiwa, koi vo izvorniot jazik zavr{uvaat na soglaska, za adaptacija<br />

slu`i vistinski sufiks (koj nema nikakva hipokoristi~na funkcija),<br />

na pr. lat. Agnes → pol. Agnieszka (od polskiot vo litvanskiot: Agnieška<br />

pokraj Agnietė), bug. Agneška, ~e{. Anežka, no Ahneša vo beloruskiot,<br />

Agnesa vo bugarskiot i makedonskiot, srpskiot i slova~kiot, Agnessa<br />

vo ruskiot, Ahnesa vo beloruskiot i ukrainskiot, Agneza vo hrvatskiot;<br />

inaku ima i Agnes <strong>–</strong> vo srpskiot i hrvatskiot, Ines (kako vo {panskiot)<br />

<strong>–</strong> vo slovene~kiot (Janovova, Skarbek i dr. 1975).<br />

Istiot model be{e primenuvan vo procesot na adaptiraweto<br />

na muslimanskite i evrejskite imiwa (Pjanka 2007a: 138, 141-142). Kaj<br />

muslimanite na Balkanot ovoj proces trae{e pove}e vekovi. @enskite<br />

imiwa kaj muslimanite, ~ij maj~in jazik e eden od slovenskite jazici,<br />

zavr{uvaat na -a, a ma{kite imaat nuleva nastavka, kako na pr. kaj<br />

Bo{wacite: Madžid : Madžida, Magbul : Magbula, Mahbub : Mahbuba, Mahfuz<br />

: Mahfuza, Mahir : Mahira, Maid : Maida, Maksud : Maksuda, Malik : Malika,<br />

Mazlum : Mazluma, sli~no vo XIX vek, kako vo eden spisok na muslimanskite<br />

`enski imiwa od zagrepskiot pe~at od 1860 god.: Fata, Fatima,<br />

Fazla, Nazla, Hairia, Hajka, (Marija →) Mejra ili Mejrima (Smailovi} 1977:<br />

27).<br />

Na golemite prostranstva na carskata Rusija (i Sovetskiot Sojuz)<br />

na istiot na~in se imaat razvieno `enskite imiwa kaj muslimanite koi<br />

zboruvaat na jazicite od iranskata grupa i od uralskoto i altajskoto semejstvo,<br />

vo koi nema nastavka ili sufiks kaj `enskite imenki (kraten-<br />

79


80<br />

ki kako kaj avtorot: az. <strong>–</strong> azersko, a. musl <strong>–</strong> op{tomuslimansko od arapsko<br />

poteklo, ba{k. <strong>–</strong> ba{kirsko, tat. <strong>–</strong> tatarsko, tur. <strong>–</strong> op{totursko):<br />

a. musl. Abid ’obo`avatel‘ : Abida; az. AgilÝ ’razumen‘ :<br />

Agilя; a. musl. Adib ’u~en, pisatel‘ : Adiba; az., ba{k., tat. AdilÝ<br />

’praveden‘ : Adilя; tur. Azad ’blagoroden, sloboden‘ : Azada; a.<br />

musl. Azim ’golem‘ : Azima; a. musl. Aziz ’silen, skap‘ : Aziza; tur.<br />

Akif ’naselen‘ : Akifa, a. musl. Alim ’poznava~, u~en‘ : Alima; a.<br />

musl. Anis ’prijatel‘ : Anisa; a. musl. Arif ’iskusen, obrazovan‘ :<br />

Arifa; a. musl. Asim ’branitel‘ : Asima; a. musl. Atik ’odamne{en;<br />

osloboden‘ : Atika; a. musl. Atif ’milostiv‘ : Atifa (Gafurov<br />

1971).<br />

Istoto se odnesuva na taxi~kite, persiskite i uzbe~kite imiwa.<br />

Ovaa pojava ne mo`e inaku da se objasni otkolku so vlijanie na ruskiot<br />

jazik kako jazik so presti`.<br />

Me|utoa, vo taxi~kiot jazik kaj `enskite imiwa, pokraj izvedenkite<br />

na -a, postojat i drugi tipovi, a imeno, imiwa koi se zaedni~ki za<br />

ma`i i za `eni (na pr. Sevgili ’qubovnica, sakana‘, Sevil ’sakana, omilena‘,<br />

Sevda ’qubov i taga, sevda‘, kako i imiwa so razli~ni zavr{etoci<br />

koi nemaat par vo funkcija na ma{ko ime (na pr. Sabzi ’zelenilo‘,<br />

Sadbarg ’trendafil‘, Sadrul ’sto cve}iwa‘, Sabohgul ’utrinsko<br />

cve}e‘, Sebak ’jabolko‘, Sitora ’yvezda‘), me|u koi slu~ajno i takvi koi<br />

zavr{uvaat so samoglaskata a. Sli~na e sostojbata i vo azerskiot jazik<br />

(na pr. Som’fazan‘, Suvar ’sjajna‘ <strong>–</strong> kako `enski imiwa). Ograni~enoto<br />

vlijanie od strana na ruskiot jazik vrz ovie jazici mo`e da se objasni<br />

so maliot broj ruski doselenici na ovie nacionalni teritorii, kako<br />

i so golemata oddale~enost na poslednite od kompaktnata ruska teritorija<br />

vo sporedba so pogore spomenatite narodi i jazici, me|u dpugoto<br />

Ba{kircite, Tatarite i drugi (Pjanka 2007a: 136-137).<br />

@enskite hebrejski imiwa koi zavr{uvaat na soglaska ili druga<br />

samoglaska osven -a vo eden del od slovenskite jazici ostanuvaat vo<br />

svojata bibliska forma: ~., slova~. Ráchel, rus., belorus., ukr. RahilÝ,<br />

bug., mak. Rahil (sepak pokraj derivatite so funkcija na osnovnoto<br />

ime: Rahilka i Ra{ka), osven rus. i bug. Ro{elÝ. Vo drugite jazici se<br />

javuvaat samo formite so nastavkata -a: Rahela vo srpskiot, hrvatskiot<br />

i slovene~kiot. Polskiot jazik gi ima i dvete formi: Rachel <strong>–</strong> kako<br />

li~no ime upotrebuvano u{te vo prvata polovina na minatiot vek i<br />

Rachela, sp. gi imiwata na osnovatelkata na evrejskiot teatar vo Polska<br />

Ester Rachel Kamińska (1870-1925), na internet <strong>–</strong> Państwowy Teatr Żydowski<br />

im. Estery Racheli Kamińskiej w Warszawie (pokraj Teatr Żydowski im. Ester<br />

Rachel i Idy Kamińskich w Warszawie). Sli~no: Salome, Rut <strong>–</strong> bibliski imiwa,<br />

i Salomea, Ruta <strong>–</strong> sovremeni imiwa. Iako Evreite se dojdeni vo zemjite<br />

kade `iveat Slovenite, tie sepak <strong>–</strong> `iveej}i so vekovi vo svoite


op{tini i upotrebuvaj}i neslovenski jazici (jidi{, ladino) <strong>–</strong> podolgo<br />

gi so~uvaa originalnite formi na svoite (`enski) imiwa otkolku<br />

muslimanite Sloveni vo Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija i<br />

Bugarija, za koi tokmu turskiot be{e tu| jazik.<br />

Pod poimot slovenski li~ni imiwa razbirame antroponimi nastanati<br />

od slovenski leksi~ki elementi so pomo{ na derivaciskite<br />

sredstva svojstveni na praslovenskiot jazik, koi podocna, so vekovi,<br />

bile kli{irani i razgranuvani na po~vata na sekoj istoriski oformen<br />

dijalekt i jazik, duri do na{eto vreme, a u{te podocna isto taka<br />

so primena na leksemi od tu|o poteklo. Slovenskite imiwa, zna~i, se<br />

mno`estvo na antroponimi koe se definira jazi~no, za razlika od hristijanskite<br />

ili muslimanskite imiwa koi se definiraat konfesionalno-kulturolo{ki<br />

so ogled na nivnata me{ana jazi~na proveniencija.<br />

81<br />

2. Neoficijalnite formi na imiwata nasprema oficijalnite<br />

Vo razvojot na hipokoristi~nite formi vo makedonskiot jazik,<br />

kako i vo drugite slovenski jazici, treba da se razlikuvaat dve fazi:<br />

1. nastanokot na hipokoristizacijata, 2. razvojot na hipokoristizacijata.<br />

Nastanokot na hipokoristizacija zavise{e od dol`inata na imeto.<br />

Hipokoristi~nite formi na imiwata se upotrebuvale prvobitno i<br />

se upotrbuvaat dosega glavno vo komunikacija so mali deca. Odamna e<br />

poznato deka malo dete, koga po~nuva da zboruva, ne mo`e da izgovara<br />

dolgi zborovi. Od ispituvawata na detskiot govor, zapo~nati u{te vo<br />

XIX vek, znaeme deka malite deca najlesno izgovaraat zborovi so struktura<br />

SVSV (ili VSV), t. e. dvoslo`ni, koi ne sodr`at konsonantski<br />

grupi (Tomanovi} 1960: 111-112, Pjanka 1975: 86-87). Ako vo zborot se<br />

javuvaat konsonantski grupi, tie se uprostuvaat so toa {to konsonantot<br />

nastanat po pat na uprostuvaweto ~esto se prenesuva na drugiot slog,<br />

sp. mak. Cveta → Ceca. Dvoslo`ni bea vo praslovenskiot jazik samo<br />

prostite imiwa, na pr. *CvětÍ i `enskiot derivat od toa ime *Cvěta > →<br />

Cveta ili *ZmÝjÝ → Zmej, srp. Zmaj. Takvo odapelativno ime mo`e{e<br />

da dobie deminutiven sufiks, ~ija funkcija od deminutivna stanuva {e<br />

deminutivno-hipokoristi~na (vo odnos na malo dete), a podocna ~isto<br />

hipokoristi~na (vo odnos na vozrasen ~ovek), sp. go staropolskoto<br />

ime Qatec (vo sovremeniot jazik poznato samo kako prezime: Kwiatek) na<br />

eden selanec, zapi{ano vo eden latinski rakopis (Bulla Gnieźnieńska)<br />

od 1136 god. vo Velikopolska, sp. *KvětÍ → *KvětÍkÍ > Kwiatek i *CvětÍ<br />

→ *CvětÍkÍ → *CvětÍk-o > Cvetko, *ZmÝjÝ → *ZmÝjÝkÍ → ZmÝjÝk-o ><br />

Zmejko, srp. Zmajko (v. podolu).


82<br />

Za razlika od prostite, slo`enite imiwa bea podolgi, naj~esto<br />

~etvoroslo`ni, sp. RadoslavÍ i Radoslava, DragomirÍ i Dragomira. Takvi<br />

imiwa se skratuvaat vo detskiot govor i se prenesuvaat od govorot<br />

na deteto vo govorot na roditelot, prvo vo kontakt so deteto, a potoa<br />

vo jazi~nata komunikacija na vozrasnite. Me|u slo`enite imiwa<br />

naj~estiot tip bea imiwata so imenskiot ~len vo po~etokot na imeto<br />

koj zavr{uva{e so interfiksot -o-. Skratuvaweto vo takvite imiwa se<br />

vr{e{e na morfolo{kata granica: Rado-slavÍ, Drago-mirÍ, so toa {to<br />

vtoriot ~len otpa|a{e.<br />

Vo razvojot na hipokoristi~nite formi, koi poteknuvaat od<br />

slo`enite imiwa so prviot ~len na -o-, treba da se izdelat pove}e etapi<br />

(Pjanka 1975: 125-144, sp. Malec 1982: 13):<br />

1. Dekompozicija kako poseben slu~aj na slogovnata derivacija<br />

(Pjanka 1975: 125-128) koja se sostoe{e vo otfrlaweto na vtoriot<br />

~len od imeto: DragomirÍ, RadoslavÍ, TixomirÍ → Drago, Rado, Tixo.<br />

Hipokoristi~na funkcija vr{e{e tuka celata forma na imeto poradi<br />

nejziniot skaraten oblik.<br />

2. Asocijacija na imiwata so pridavskite osnovi so imenskite<br />

formi vo sreden rod: Drago, Tixo − drago, tixo (čędo).<br />

3. Morfologizacija na imiwata od tipot Drago, Tixo, toa zna~i<br />

nivnoto vklu~uvawe vo deklinacijata so osnovite na -o-, t. e. taa, spored<br />

koja se menuvaa pridavkite od tipot drago, tixo, na {to mu pomaga{e<br />

postoeweto na imenki od sreden rod so nastavkata -o koi ozna~uvaa deca<br />

(čędo i sl.).<br />

4. Pro{iruvawe na hipokoristi~nata funkcija vrz morfemata<br />

-o koja prvobitno be{e stilisti~ki markirana gramati~ka nastavka<br />

kaj hipokoristi~nite imiwa (Drag-o).<br />

5. Vklu~uvawe vo ovoj tip na deklinacija, t. e. morfologizacija<br />

na imiwata so prviot imenski ~len na -o: Miro, Bogo, Něgo ← MiroslavÍ,<br />

BogodarÍ, NěgomirÍ.<br />

6. Izdeluvaweto na -o kako zborobrazuva~ki formant, a ne samo<br />

gramati~ka nastavka : Drago : (Drag-o) : Drag-o + slavÍ − drago, Něgo :<br />

(Něg-o) : Něg-o + mirÍ.<br />

7. Prenesuvaweto na formantot -o na imiwata so prviot ~len<br />

zavr{en so drugi samoglaski: Bor-o : Bor-i + slavÍ = Drag-o : Drag-o +<br />

slavÍ, {to mo`e{e da bide potpomognato so op{toslovenskata pojava<br />

na me{aweto na morfemite -o-, -i- i drugi vo vrska so gubeweto<br />

na prvobitnoto zna~ewe na slo`enite imiwa, sp. stpol. ĽubimirÍ →<br />

Lubomir (kako ime i kako osnova na nekoi toponimi, m. dr. Lubomierz vo<br />

Malopolska).<br />

8. Stabilizirawe na modelot na derivacijata na hipokoristi~nite<br />

formi od slo`enite imiwa: I slog + konsonantski po~etok na II slog<br />

+ -o, t. e. na {emata na slogovno-zboroobrazuva~ka derivacija.


9. Prenesuvaweto na ovaa {ema na drugi tipovi imiwa:<br />

a) dvoslo`ni imiwa (po gubeweto na erovite) slovenski (prosti):<br />

Soko ← Sokol < SokolÍ, Srbo ← Srbin < SŗbinÍ, Hrvo < Xŗvat ← XŗvatÍ),<br />

kako i imiwa od tu|o poteklo: → Lazo ← Lazar < LazarÝ < Λάζαρος, Spiro<br />

← Spiridon < Σπυρίδων,<br />

b) ednoslo`ni imiwa (po gubeweto na erovite) slovenski (prosti):<br />

Cveto ← *Cvet < *CvětÍ, Zmejo ← Zmej < *ZmÝjÝ (sp. pogore), kako i<br />

imiwa od tu|o poteklo: Stavro ← *StavrÍ < Σταυρός,<br />

10. Pojavuvaweto na formantot -o vo strukturno-onomasti~ka<br />

funkcija (adaptacija) kaj polni imiwa od tu|o poteklo so pove}eslo`ni<br />

osnovi: Dimo ← Dimitar ← Dimitri ← Δημήτριος, Mihajło ← Mihaił (j < i od<br />

fonolo{ki pri~ini), Anasto ← Anastas (sli~no Nasto ← Nastas <strong>–</strong> forma<br />

bez po~etnata samoglaska nastanata od prvoto ime po pat na po~etna<br />

slogovna derivacija),<br />

11. Pojavuvaweto na formantot -o vo pozicija po meka soglaska<br />

a) prvobitna <strong>–</strong> kaj hipokoristicite izvedeni direktno od slo`eni<br />

imiwa: Stoj-o : Stoj-i+slavÍ / +mirÍ, Božo : Bož-i+darÍ,<br />

b) vtori~na <strong>–</strong> po analogija spored imiwata izvedeni so pomo{<br />

na sufiksot -e < *-ę: Blaž-o ← Blaž-e (por. Blag-o), Draž-o ← Draž-e (sp.<br />

Drag-o).<br />

Formantot -o vo vrska so postepenoto gubewe na ednoslo`nite<br />

i miwa ja zagubi svojata hipokoristi~na funkcija i stana karakteristi-<br />

~en zavr{ok na ma{kite imiwa. Od momentot na pretvoruvaweto na -o<br />

vo zboroobrazuva~ka morfema ovoj formant ramen na nastavka pridonese<br />

slogovno-zboroobrazuva~kata derivacija da se pro{iri na `enskite<br />

imiwa: Rad-o + slava → Rad-a, Dobr-o+slava → Dobr-a. Blagodarenie<br />

na paralelnosta na nastavkite na `enskite i ma{kite imiwa (Rad-a<br />

: Rad-o, Cvet-a : Cvet-o) be{e ovozmo`eno ponatamo{noto obrazuvawe<br />

na `enski imiwa direktno od ma{ki hipokoristici: Dimitar → Dim-o<br />

: Dim-a.<br />

Ma{kiot sufiks -o (pokraj `enskiot -a) poslu`i, glavno vo<br />

ju`noslovenskite jazici, za ra{iruvawe na pove}e hipokoristi~ni<br />

formanti (po poteklo isto taka i deminutivni) koi zavr{uvaat na<br />

konsonantite -k-, -x-, -j-, -l-: Bori+slavÍ / +mirÍ → *Bor-ÍkÍ → *Bor-Íko ><br />

Borko, Rado+slavÍ / +mirÍ → *Ra-xÍ → Ra-xo, Stani+ slavÍ / +mirÍ → *Sta-jÝ<br />

→ Stajo, Dobro+slavÍ / +mirÍ → *Dobr-ilÍ → Dobriło (Dobril-a), Stoji+slavÍ<br />

/ +mirÍ → *StojilÍ > Stoił → Stoiło. Poretko i podocna se javuva vo istata<br />

funkcija i sufiksot -a, na pr. Borislav / Borimir → Borka, Nikifor → Nička,<br />

na pr. vo Isto~na Makedonija, no isto taka i vo Bosna.<br />

Prvobitnite hipokoristi~ni imiwa bea pro{iruvani isto taka<br />

po pat na asocijacija so apelativi koi imaa isti korenski morfemi,<br />

kako RadoslavÍ → RadostÍ (: radostÝ), pol. Radost, Dobroslava → mak. Dobra<br />

(: dobra), DragomirÍ → Drago → m. Dragi (: dragi).<br />

83


84<br />

Vo makedonskiot i bugarskiot jazik osobeno e ~est sufiksot -e <<br />

-ę (po poteklo zavr{ok na nominativnata forma od deklinaciskiot tip<br />

so zna~ewe ’mlado `ivo su{testvo‘ (na pr. *dětę), prvobitno so deminutivna,<br />

a potoa hipokoristi~na funkcija, koj ~estopati se javuva paralelno<br />

so -o: Rado : Rade, Boro : Bore. Iako kaj -e ponekoga{ e za~uvana<br />

hipokoristi~nosta, sepak toj, obi~no koga nema opozicija do -o, e neutralen<br />

kako vo imeto Mile. Nemu mu odgovara vo isto~noslovenskite jazici<br />

sufiksot -'a koj e silno oboen ekspresivno, sp. Volodя : Volodimir<br />

(po~esto: Vladimir) ili Vanя : Ivan.<br />

Prisoedinuvaweto na dvata sufiksa -o i -e kon stariot op{to slovenski<br />

deminutiven sufiks -ÍkÍ dovede do paralelizam kaj podocne`ni<br />

te slo`eni hipokoristi~ni sufiksi: -ÍkÍ + -o > -ko i -ÍkÍ + -ę > -če:<br />

Stojko : Stoj~e, {to vo ponatamo{nata evolucija prodol`uva so celi<br />

serii novi (po priroda obi~no fonetski) osobenosti. Od osnovnata<br />

imenska struktura Man-, koja vo makedonskiot jazik e dobiena od<br />

razli~ni imiwa (od razli~no poteklo) ima cela serija ponovi imiwa,<br />

sp. Mano : Mane, Manko : Man~e, Manco : Man~o, Manko : Mango, Man~o :<br />

Manxo, Manto : Mante, Mando : Mande (Re~nik 2001: 21-33 ).<br />

Op{to zemeno, za makedonskata antroponimija najtipi~ni i<br />

naj~esti se imiwata koi zavr{uvaat na -o, -e; -ko, -~e; -~o i -xo. Ovoj<br />

tip imiwa se javuva i vo sosednite slovenski jazici, ~esto so razli~na<br />

frekvencija. Iako site tie se vo istoriski pogled hipokoristici, vo<br />

sovremenite jazici ja zadr`uvaat svojata prvobitna funkcija, no samo<br />

toga{ koga tie se vo opozicija nasprema polnite oficijalni imiwa.<br />

Vo sprotivniot slu~aj tokmu tie funkcioniraat kako oficijalnite<br />

imiwa. Ova do neodamna ne be{e slu~aj vo drugite slovenski jazici<br />

(osobeno vo zapadnoslovenskite), na pr. vo ~e{kiot ili polskiot, vo<br />

koi formite na -ek ostanaa hipokoristi~ni. Me|utoa vo posledno vreme<br />

ovie formi se javuvaat i vo oficijalni kontakti, kako na pr. imiwata<br />

na dvajcata poznati politi~ari od ovie zemji: ~e{. Mirek mesto<br />

Miroslav i pol. Radek mesto Radosław. Pri~inata za toa e polesen (za<br />

nositelite na neslovenskite jazici) izgovor i pravopis na kratkite<br />

imiwa, a pokraj toa takvite (obi~no dvoslo`ni) imiwa se polesni za<br />

zapametuvawe.<br />

3. Kulturolo{ki aspekt na imeto<br />

Imeto be{e po evropskata hristijanska tradicija glaven povod za<br />

slavewe. Pravoslavnite Sloveni (sli~no kako i drugite pravoslavni<br />

narodi) imaat edno ime i dokolku toa ime se nao|a vo svetcite (pravoslavniot<br />

kalendar), tie go slavat svojot imenden. Me|u niv, iako mnogu<br />

retko, ima i slovenski imiwa, kako Vladimir kaj Rusite.


Me|utoa, eden del od pravoslavnite ne go slavi imendenot na sekoj<br />

poedinec, tuku se dr`i na starata patrijarhalna tradicija po koja<br />

se praznuva imendenot na najstariot ma` od rodot. Ovoj obi~aj, poznat<br />

kako slava, e karakteristi~en pred s# za Srbite. Me|utoa, ima raziduvawa<br />

kako vo pogled na potekloto na ovoj obi~aj, taka i za na~inot na<br />

praznuvaweto, a pred s# ~ij praznik (~ija slava) treba da se praznuva.<br />

Avtorot na dolu privedeniot tekst go izrazuva najpopularnoto mislewe<br />

za slavata.<br />

„Slava ili Krsno ime je srpski, narodno-crkveni običaj i najvažniji porodični<br />

praznik, uvek povezan sa danom određenog hrišćanskog svetitelja. Slava je<br />

isključivo srpski običaj, jer i kad je praznuju pripadnici drugih naroda slave je kao<br />

srpski i pravoslavni običaj. Slava je veoma obiman kompleks običaja i obreda sa<br />

mnogo oblasnih razlika u shvatanjima i u izvođenju, a i sam naziv ima više sinonima.<br />

[...] Slava se kod Srba, po narodnoj tradiciji, nasleđuje, ali se i ne deli. Dok<br />

je otac živ, sin ili sinovi ne preuzimaju slavu, već je slave sa ocem. Preuzimanje<br />

slave za života oca znači da se porodica i formalno podelila. Ako otac nije u snazi,<br />

sin preuzima sve obaveze oko slave, ali je otac domaćin slave. Kad otac umre,<br />

onda sinovi preuzimaju slavu. Ako ima više braće, mogu se dogovoriti da slavu<br />

preuzme samo jedan ili je preuzimaju svi. Prve godine po smrti oca slava se drži<br />

u porodičnom krugu, bez gostiju i velikog veselja. Pravoslavna crkva zastupa<br />

suprotno mišljenje. Po njenom tumačenju, sin ili sinovi, čim zasnuju sopstveno<br />

domaćinstvo i odu od roditelja, počinju sami da slave.“ (Antonić 2000).<br />

Poslednite dve re~enici poka`uvaat deka slavata evoluira vo<br />

nasoka na individualen praznik na sekoj vernik po {to se dobli`uva<br />

do statusot na imendenot. No postoi edna golema razlika me|u slavata i<br />

imendenot. Imendenot mo`e da go slavi sekoj ~ovek, dodeka nositel na<br />

slavata e samo ma`ot. So tradicionalnata slava sepak ja svrzuvaat dva<br />

elementa: ritualot i gozbata. [to se odnesuva na misleweto na SPC,<br />

taa <strong>–</strong> soglasno so dolu navedeniot tekst <strong>–</strong> go zastapuva simboli~noto<br />

mislewe. Imeno, narodniot obi~aj so pokrstuvaweto na Srbite dobil<br />

hristijanski karakter koj mu go dala tokmu Crkvata. Me|utoa po~it kon<br />

predcite e pojava poznata vo site kulturi, od najstarite do sega{nite.<br />

Misleweto na SPC se prenesuva na pravoslavniot sajt „Pravednik“:<br />

„Neki misle da je Krsna slava kod Srba nastala iz staroslovenskog poštovanja<br />

predaka. Drugi vezuju njen nastanak za dan krštenja pojedinca ili porodica:<br />

Svetitelja toga dana oni su uzimali za svoga zaštitnika. Ne previdajući važnost<br />

poštovanja predaka i dana krštenja mi danas jasno znamo da je Slava kod Srba izrasla<br />

iz Sv. Liturgije i svetogorskog običaja blagosiljanja Hleba (artosa) na hramovne<br />

praznike. Kao i mnogo šta drugo i Slavu nam je podarila Sveta Gora preko Svetog<br />

Save i njegovih naslednika.“ (Crkva u istoriji 2001).<br />

Slavata isto taka e poznata vo zapadniot del od Makedonija.<br />

Pred pove}e od polovina vek etnologot B. Rusi} gi istra`uva{e selata<br />

vo oblasta Malesija na desniot breg na rekata Crni Drim ju`no od<br />

85


86<br />

Debar, sega ve}e napu{teni. Za sekoe selo ima kaj nego bele{ka za selskata<br />

slava. Za seloto Prisojani (poznato vo pi{anite izvori od HIH<br />

vek) gi imame, me|u drugite, slednive podatoci: „Seoska slava je Sveti<br />

Atanasije zimski, a preslava Sveti Atanasije letwi. [...] Prisojani<br />

imaju dva velika roda sa {ezdeset i jednim domaћinstvom i 342 stanovnika<br />

pravoslavnih Makedonaca. [...] U selu su oba roda nepoznatog<br />

porekla, ali starina~ka: Grkiћevci na istoku [...] i [uminovci na zapadu<br />

[...].“ (Rusiћ 1953: 38). Tie slavele zaedni~ki: prvite <strong>–</strong> Sveti Nikola,<br />

a vtorite <strong>–</strong> Petkovden, iako i dvata roda se delele na pove}e soevi.<br />

Za razlika od Prisojani, pe~albarskoto selo Zba`di <strong>–</strong> isto<br />

tolku golemo <strong>–</strong> imalo pove}e slavi: „Starinci nepoznatoga porekla.<br />

Za najranije doseqenike se smatraju Damjanovci sa Dap~inovcima (20<br />

domaћinstava, `ive u Dowoj Mahali, slave Pre~istu), Mavnivilovci<br />

(1, u Dowoj Mahali, Svetu Petku), Grujovci (9, u Sredwoj Mahali, Svetu<br />

Petku), i Bogojevci (3, u Gorwoj Mahali, Svetoga Nikolu). Za wihove<br />

se pretke, ~etiri brata, ka`e da su bili napoli~ari („ispolxiji“) na<br />

imawu negda{we zba{ke Crkve svete Bogorodice u vreme kada je bila<br />

metoh Manastira uspewa Bogorodi~ina u negda{wom velikom nasequ<br />

Zakamen, koje je bilo u suprotnoj strani od Zba`da, ali se ne zna ta~no<br />

iz koga su naseqa. Neki misle da su bili Zakamenci. Kada su „Turci“<br />

uni{tili Zakamen i susedna sela, ta ~etiri brata su ostala u `ivotu<br />

zato {to su bili manastirski radnici („Bogorojca ji dodr`ala“). I danas<br />

se smatraju kao jedan rod koji se odavna podelio („stari delenici“).<br />

Staru slavu su odr`ali samo Damjanovci. <strong>–</strong> Malo kasnije od wih su se<br />

od nekuda doselili Stojkovci sa Trimovcima (12, u Gorwoj Mahali)<br />

i Karadakovci (6, na zasebnom kraju Gorwe Mahale „vo Karadakoska<br />

Mala“), koji su jedan rod sa zajedni~kom slavom Svetog Aranђela.<br />

Karadakovci su se odvojili od Stojkovaca sa Trimovcima po `eqi<br />

maћehe drugoga pretka dana{wega ~oveka od {ezdeset godina. <strong>–</strong> Sa nima<br />

je svakako do{ao iz nepoznata mesta predak dana{wih Markovaca (4,<br />

u Gorwoj Mahali, Svetu Petku), Berovaca (2, u Sredwoj Mahali, Svetu<br />

Petku), praded Traj~evaca (4, u Gorwoj Mahali, Svetu Petku). Misli<br />

se da su nekada bili jedan rod“ (Rusiћ 1953: 42).<br />

Imendenot se slavi i kaj katolicite, me|utoa tie ~esto imaat<br />

pove}e imiwa. Slaveweto na imendenot stanal popularen obi~aj otkoga<br />

papata Pie V vo 1570 godina kone~no go objavi nekolku godini podgotvuvanoto<br />

Missale Romanum so koe be{e vovedeno redovnoto spomenuvawe<br />

na svetcite vo sekoja sveta misa, a kako posledica na toa se po~na da<br />

se prepora~uva sekoj vernik da ima ime na svetec (1566 Catechismus Romanus,<br />

1614 Rituale Romanum). So toa postepeno se zamenuva{e ne tol ku<br />

mnogu rasprostranetoto slavewe na rodendenot so slaveweto na imendenot<br />

kako den na patronot (Dies natalis ’rodenden‘) smetan kako denot<br />

na ra|aweto na svetecot za neboto, koj{to den obi~no se poklopuva{e


so denot na smrtta na svetecot. Me|utoa starite imiwa (kaj Slovenite<br />

<strong>–</strong> slovenski) se upotrebuvaa neoficijalno kako vtori imiwa u{te<br />

dolgo vreme. Nekoi katoli~ki svetci imaa slovenski imiwa (na pr.<br />

pol. Stanisław, Kazimierz, ~e{. Václav), pa tie stanaa mnogu popularni<br />

kaj nivnite narodi. No sepak pove}eto od imiwata upotrebuvani kaj<br />

katoli~kite Sloveni se od neslovensko poteklo.<br />

Kaj nekoi evropski narodi kaj katolicite se upotrebuvaat pove}e<br />

od dve imiwa, osobeno vo [panija. Toj obi~aj zapo~nal nekade vo XVI<br />

vek so toa {to imeto na deteto go odreduvale kumovite. Najbogatite<br />

lu|e za kumovi izbirale i nad deset parovi, so toa {to sekoj par mu<br />

predla gal na sve{tenikot po edno ime. Vo na{e vreme dr`avnite propisi<br />

vo pove}eto evropski zemji dopu{taat vo oficijalna upotreba do<br />

dve imiwa, iako nekoi nivni dr`avjani na kr{tevawe dobile pove}e.<br />

Protestantizmot, koj go otfrli kultot na svetcite, be{e isto<br />

ta ka pro tiv slaveweto na imendenot. I pokraj toa {to vernicite od<br />

protestantskite crkvi go slavat samo rodendenot, vo ponovo vreme kaj<br />

nekoi protestantski zaednici slaveweto na imendenot do`ivuva renesansa,<br />

osobeno ako tie `iveeat kako malcinstvo me|u katoli~koto naselenie,<br />

kako {to e slu~ajot so kalvinistite vo Polska, koi izdavaat<br />

ka lendari so svetci. Sli~no vo Finska, vo koja{to skoro site `ite li<br />

$ pripa|aat na luteranskata crkva, se izdavaat kalendari ili spisoci<br />

na imiwata so datumot na imendenot (na pr. Kaansananvalistusseeuran Kalenteri<br />

vuodelta 1883, „Säästäväisyydestä“. Kirjoitus Helsingin Yliopiston almanakasta<br />

vuodelta 1925, Nim, Postipankki 1975), {to verojatno se dol`i na<br />

dolgoto rusko vladeewe vo taa zemja.<br />

Poseben slu~aj se lai~kite kalendari so imenden koi imaat dolga<br />

tradicija vo Polska (nadvor od crkovnite kalendari koi se izdavani i<br />

vo drugi zemji kako na pr. Hrvatska, Slovenija, Avstrija). Vo godinite<br />

1829-1831 vo delot na Polska koj be{e pod ruska vlast se izdaval vo edno<br />

spisanie takanare~eniot slovenski kalendar, vo koj vo site denovi vo<br />

godinata <strong>–</strong> mesto na svetcite <strong>–</strong> se stavale imiwata na polskite i slovenskite<br />

kralevi, knezovi, vitezi, heroi, kako i drugi imiwa, najdeni<br />

vo srednovekovnite hroniki (spored denot na smrtta ili ra|aweto, ili<br />

pak nekoja bitka). Posleden takov kalendar {to ni e poznat e izdaden<br />

vo Lo| vo 1946 godina. Vo nego ima i mnogu imiwa <strong>–</strong> sekoga{ vo ma{ka<br />

i `enska forma <strong>–</strong> izmisleni od samiot avtor. Vo krajot na HIH i na<br />

po~etokot na HH vek nekoi privatni izdava~i (nadvor od katoli~kata<br />

crkva) po~naa da izdavaat kalendari koi sodr`ea imiwa od razli~ni<br />

izvori: imiwata na svetcite od katoli~kite kalendari i imiwata na<br />

li~nostite od slovenskite kalendari dopolnuvani so novite stranski<br />

imiwa (naj~esto imiwata na filmski artisti, muzi~ari, peja~i, sportisti<br />

<strong>–</strong> pod denot na nivniot najva`en nastap, denot na stapuvaweto vo<br />

brak ili rodendenot). Nekoi spisanija i magazini po II svetska vojna<br />

87


88<br />

(kako Rrzekrój) sekoja nedela odgovaraa na pra{awata na ~itatelite<br />

za imendenot. Takvi lai~ki kalendari ovozmo`ija sekoj Poljak da go<br />

slavi svojot rodenden, a pove}eto od niv go pravea toa so golemo zadovolstvo.<br />

Praznuvaweto na imendenot mnogu se oddale~i od crkovnata<br />

tradicija, za {to svedo~i faktot deka prvite sekretari na Polskata<br />

obedineta rabotni~ka partija: Boleslav Bjerut, Vladislav Gomulka<br />

i Edvard Gjerek redovno im se zablagodaruvaa vo partiskiot vesnik<br />

Trybuna Ludu na ~itatelite koi im pratile ~estitki po povod nivniot<br />

imenden, {to ne mo`e{e da se zamisli vo niedna druga komunisti~ka<br />

zemja.<br />

4. Stabilizacijata na prezimeto kaj Makedoncite<br />

vo sporedba so drugite Sloveni<br />

Vo sovremenite slovenski jazici postojat apelativi koi zamenuvaat<br />

nekoi li~ni imiwa, kako na pr. mak. dijal. majka (sekoga{ vo<br />

ne opre delena forma so zna~ewe ’majka mi‘ za razlika od majka mi i<br />

moja ta majka), upotrebuvano vo krugot na semejstvoto, sli~no kako i<br />

tatko. Imenkite majka i tatko imaat vo ovoj slu~aj sli~na kategorijalna<br />

karakteristika kako li~nite zamenki vo ednina koi semanti~ki<br />

sekoga{ se opredeleni i zatoa ne se upotrebuvaat so ~len. No tie<br />

sodr`at leksi~ka semantika ’roditel‘ i zatoa se bliski i na edno elementnite<br />

zbirki na imenkite od tipot sonce(to) koi sekoga{ se upotrebuvaat<br />

so ~len. Me|utoa, Makedonecot mo`e da upotrebi formi<br />

kako Zora, majka mu na Jovan (na pr. vo ~estitki emituvani na radio),<br />

{to ne e vozmo`no vo polskiot jazik, vo koj }e ja upotrebi samo formata<br />

matka Jana). Formata mama, osven toa {to taa e edna od pove}eto<br />

hipokoristi~ni formi od imenkata matka, se upotrebuva i kako u~tiva<br />

forma vo oficijalni kontakti, na pr. vo polskiot jazik: Pani Minister,<br />

jak się czuje Pani mama ’Gospo|o minister, kako se ~uvstvuva majka Vi‘<br />

Takvite formi se upotrebuvaat i vo nekoi drugi slovenski jazici.<br />

Obratnata relacija od tipot sin / }erka na Dim~eta ne e ednozna~na,<br />

bidej}i zbirkite ’sin na...‘, ’}erka na...‘ vo jazi~niot sistem ne<br />

se ednoelementni, a vo pragmatikata kako ednoelementni se javuvaat<br />

dosta retko, a osobeno retki bea vo vremeto koga se ra|a{e makedonskiot<br />

antroponomasti~ki sistem. Zatoa, za razlika od imenkite majka<br />

i tatko, tie, za da nosat polna informacija, moraat da se dopolnuvaaat<br />

so imeto na deteto: Zdravko, sin na Trajko / Trajka ili Dobrila,<br />

}erka na Trajko / Trajka, odnosno sin mu na Trajko / Trajka, Zdravko ili<br />

}erka mu na Trajko / Trajka, Dobrila. Sintagmite od tipot Zdravko,<br />

sin na Trajka, upotrebuvani vo sovremeniot jazik stojat nadvor od<br />

antroponomasti~kiot sistem.


Me|utoa niv gi sre}avame, pokraj drugi opredelbi, vo srednovekovnite<br />

tekstovi pi{uvani na crkovnoslovenski i na turski jazik, kako<br />

na pr. Pejo, sin na Dragoslav; Projo, sin na Armenko, Dimitri, sin na<br />

Milica; Doj~in, brat na Nikola itn. (prevedeni vo makedonska forma<br />

<strong>–</strong> Turski dokumenti 1971: 85). Sintagmi od ovoj semanti~ki model,<br />

no so najstariot zboroobrazuva~ki tip na posvojnite pridavki, imeno<br />

so sufiksot -j-, se javuvaat me|u drugoto i vo najstarite ruski spomenici:<br />

ubiša Izjaslava syna Volodimerja vnuka Vsevoloža <strong>–</strong> 1021 g., SutÝ kosti jego i<br />

doselě ležače tamo syna Staslavlja [Stanislavlja <strong>–</strong> B. P.] vnuka Jaroslavlja <strong>–</strong> 1079<br />

g. (Skulina 1973: 65), ponatamu <strong>–</strong> vo latinskite tekstovi od Polska:<br />

Vars fi lij (syn) Mantinę <strong>–</strong> 1189 (Kovalik-Kaleta 2007: 21) i vo ^ehija <strong>–</strong> so<br />

genitivnata forma: Lupoldi, fi l i i Boriuoy (Svoboda 1964: 117) i <strong>–</strong> kako<br />

slo`enki <strong>–</strong> {irum niz Evropa, kako na pr. Johanson, Johnson, Jensen i<br />

dr., koi vo sovremenite jazici funkcioniraat dosega kako prezimiwa.<br />

Ovie sintagmi ve}e vo praslovenskiot period imaa dve (sintaksi~ki)<br />

formalni varijanti. Analiti~nite sintagmi od tipot sin mu na Trajko<br />

i sin na Trajko vo makedonskiot i bugarskiot jazik im odgovaraat na<br />

starite sinteti~ni sintagmi so takanare~eniot dativus possessivus (sin<br />

mu na Trajko) i genetivus possessivus (sin na / od Trajko). Prviot tip vo<br />

ostanatite sovremeni slovenski jazici e skoro is~eznat, so isklu~ok<br />

na nekoi frazeologizmi, kako vo polskiot jazik ojciec dzieciom ’tatko<br />

na pove}e deca‘, dodeka vtoriot e `iv <strong>–</strong> vo pove}eto jazici vo prvobitnata<br />

sinteti~na forma, kako pol. syn / córka Jana.<br />

Pridavsko-imenskata patronimi~na sintagma so takanare~enata<br />

posvojna pridavka: Trajkov sin / Trajkova }erka e u{te edna forma za<br />

izrazuvawe na ovoj odnos. Terminot „posvoen“ („posesiven“) vo slovenskata<br />

i evropskata lingvisti~ka terminologija se odnesuva samo<br />

na formata koja vo pove}eto izrazi od ovoj tip ne ozna~uva i vo istoriskoto<br />

vreme ne ozna~uvala ’sopstvenost‘. Ovaa terminologija vo odnos<br />

na semantikata bara revizija, na {to obrna vnimanie A. Kiklevi~<br />

zboruvaj}i za polskite posvojni zamenki (Kiklevi~ 1997).<br />

Spored izrazuvanata relacija niv }e gi nare~eme patronimi~ni<br />

imensko-imenski sintagmi. Ovie sintagmi mnogu rano podle`at na<br />

nuleva univerbizacija koja se sostoi vo otstranuvaweto na imenskiot<br />

~len, koj sekoga{ e ist (sin ili }erka), so {to doa|a do supstantivizacija<br />

na pridavskiot ~len: Trajkov sin > Trajkov / Trajkova }erka<br />

> Trajkova. Matronimi~nite sintagmi, kako na pr. Elenin, Mil~in;<br />

Nikolin : Elena, Milka; Nikola (Ivanova 2007: 211) ili Puctovica<br />

(’`ena na Risto’) → Puctovi~un (’sin na Ristovica’) > Puctyj~un <strong>–</strong> poznato<br />

prezime) se mnogu retki so ogled na patrijarhalnata forma na semejstvoto<br />

vo minatoto vo cela Evropa i nadvor od nea. Prezimiwata na<br />

-ov(a) /-ev(a) i -un(a), koi se imenki, dobieni po pat na univerbizacii,<br />

po forma se vsu{nost supstantivizirani pridavki.<br />

89


90<br />

Drug semanti~ki i formalen tip na proizvodnite slovenski<br />

prezimiwa se po poteklo prvobitnite zboroobrazuva~ki formacii,<br />

obrazuvani so imenski sufiks. Niv gi spojuva so prethodniot tip<br />

zboroobrazuva~kata osnova koja e imenka so zna~ewe roditel, t. e.<br />

obi~no tatkoto, makar {to vo najstaro vreme postoele isti formi od<br />

imeto na majkata.<br />

Se raboti ovde za imenskite derivati so prasl. sufiks *-itjo-<br />

(*-it-j-o-) so razli~ni refleksi na konsonantskata grupa *tj, koj do<br />

denes e poznat vo site slovenski jazici osven makedonskiot i bugarskiot.<br />

Vo make donskiot i bugarskiot kontinuiranata forma na ovoj<br />

patronimi~en sufiks bi trebalo da glasi *-ištÝ (mno`ina *-išti), me|utoa<br />

takva forma ne e so~uvana vo ovie jazici. Patronimi~nite formi <strong>–</strong> izvedenki<br />

od li~nite imiwa <strong>–</strong> sepak se so~uvani vo sovremenata makedonska<br />

(i bugarska) ojkonimija vo malku izmenet oblik. Imeno, tie podlegnale<br />

na vlijanieto na eden drug mnogu ~est tip na toponimite obrazuvani<br />

so sufiksot -ište (mn. -išta) od drugo poteklo (*-iskjo-, t. e. *-isk-j-o),<br />

so funkcija nomen loci, na pr. Livadi{te (mn. Livadi{ta) : livada. Sp.<br />

gi patronimi~nite ojkonimi od Ohridsko i Prespa (Pjan ka 1966: 78),<br />

prvobitno ramni na patronimi~nite antroponimi: Bel~i{te : Belec /<br />

Belko, Qubani{ta : Quban, sp. pol. Lubanice (op{tina Żary; mno`inska<br />

forma so zna~ewe ’prvobitni `iteli na seloto <strong>–</strong> potomci na Luban‘).<br />

Sli~no vo Bugarija: Ljubovišta, Sulišta, Tuhovišta (Pocpond 1937: 120-131).<br />

Vakvo formalno vlijanie se gleda i kaj li~nite formi vo crkovnoslovenskite<br />

tekstovi. Imeno, vo niv se javuvaat nekolku imenki od<br />

sreden rod so zna~ewe ’dete‘ koi se izvedeni od apelativi so pomo{<br />

na ovoj sufiks: dětište (: dětištÝ), mladište (: mladištÝ), otročište (: otročištÝ)<br />

(Slavski 1976: II 60). Vo srpskiot, hrvatskiot i bosanskiot *-itjÝ > *-ić:<br />

Tomić. Makedonskite prezimiwa od tipot Tomi} se prete`no od srpsko<br />

poteklo (so transkripcija na ћ so }).<br />

Spored Stanislav Rospond, avtorot na obemnata monografija<br />

na sufiksot *-itjo- vo ju`noslovenskite jazici, ovoj sufiks bil produktiven<br />

vo Crna Gora, Bosna i Hercegovina, zapadna [umadija i vo<br />

Ra{ka, dodeka vo Bugarija, Moravsko-Vardarskata Kotlina, Savsko-<br />

Dunavskiot Bazen, Istra, Dalmacija i Slovenija toj bil neproduktiven<br />

(Rospond 1937: 18-218), {to povlijaelo vrz sega{noto geografsko<br />

rasprostranuvawe na prezimiwata od ovoj tip. Tipolo{ki zemeno,<br />

zapadniot del od ju`noslovenskata teritorija se povrzuva so zapadnoslovenskite<br />

zemji, kade preovladuvaat prezimiwa nastanati od prekari,<br />

a isto~niot del ima vrska so isto~noslovenskite zemji, kade bea<br />

produktivni formaciite na -ovi~ / -evi~ i -ov(a). Me|utoa vo isto~niot<br />

del na Polska (kako i vo Ukraina) se {irel prvobitniot imenski tip<br />

na *-itjo-, dodeka vo ostanatiot del preovladuvale prekarite, sli~no<br />

kako vo drugite zapadnoslovenski jazici.


Pravi patronimici (po funkcija) se upotrebuvaat vo ruskiot<br />

i beloruskiot jazik (porano oficijalno kaj site narodi na biv{iot<br />

Sovetski Sojuz), zaedno so imeto i prezimeto, sp. Lev Nikolaevi~<br />

Tolstoй. Vo neoficijalna upotreba se javuva samo imeto so patronimikot<br />

(rus. ot~estvo ’tatkovo ime‘). Me|utoa postojat i ruski<br />

prezimiwa so istiot sufiks, kako KuzÝmi~. Tie se retki, pred s# zatoa<br />

{to vo toj jazik formite na -i~ // -ovi~- / -evi~- funkcioniraat kako<br />

patronimici, no samo vo odnos na ma`ite, sp. m. Petrovi~, IlÝi~,<br />

no -ovna / -i~na vo `enskite patronimici kako Petrovna, IlÝi~na<br />

(: Petr, IlÝя). Prezimiwata od ovoj tip se po~esti vo beloruskiot<br />

jazik (na pr. Alяhnovi~), a osobeno vo ukrainskiot (na pr. Tarasevu~).<br />

Od staro~e{kiot jazik ni se poznati dosta brojni prezimiwa na -<br />

ic (Mstislavic, Soběslavic, Radostic, Vítkovic, Vilamovic (: Vilam < Wilhelm)<br />

(Svoboda 1964: 142-143), me|utoa tie is~eznaa vo tekot na sredniot vek.<br />

Mnogu retki se i na slova~kata teritorija (na pr. Dobrovic), sli~no kako<br />

i kaj lu`i~kite Srbi (d.-lu`.-srp. Jakobic, Kubic, Jankojc < Jankowic,<br />

Markojc < Markowic (Klos, @imska, [jatkovska 1988: 602-603). Vo staro- i<br />

srednopolskiot jazik takvi formi se upotrebuvaa so zapadnoslovenskiot<br />

refleks na *tj (Szumonowic, Zimorowic), iako i podocna takvi formi<br />

se javuvaat (Staszic <strong>–</strong> XVIII / XIX v.), a duri i vo na{e vreme (Riszszus). Vo<br />

XVII vek vo isto~niot del na Polska po~naa da se {irat prezimiwata<br />

so isto~noslovenskiot kontinuant na *tj: Czechowicz, Sienkiewicz, sli~no<br />

kako i na slova~kata teritorija: Ďurovič. Ovoj refleks e prvobiten vo<br />

slovene~kiot jazik (Toporišič).<br />

F. Slavski obrnuva vnimanie na sociolingvisti~kite razliki<br />

vo distribucijata na dvata tipa na patronimi~nite formi na srednovekovnata<br />

ruska teritorija: „Formacja ta miała duże znaczenie w pierwotnym<br />

psł. ustroju rodowym. Zachowała się ona najlepiej na Rusi, por. np. do dziś żywotne<br />

ros. imiona odojcowskie na -ič, -ovič. Pierwotnie ruskie patronimica na -ič stosowano<br />

w wyższych warstwach społeczeństwa. W klasach niższych, używających<br />

imion jednotematowych, w funkcji patronimików występowały przymiotniki<br />

dzierżawcze przede wszystkim na -ovÍ.“ (Slavski 1976 II: 58). Na teritorijata<br />

na sega{na Bugarija, Makedonija i vo Srbija mnogu rano, so<br />

doa|aweto na Turcite, e izgubena slovenskata vladeja~ka klasa. Toa<br />

bi mo`elo da bide vtora pri~ina (pokraj sovpa|aweto na sufiksite<br />

vo makedonskiot i bugarskiot) za gubeweto na starite patronimi~ni<br />

formi na *-ištÝ.<br />

Sufiksite -ov(a) /-ev(a) i -un(a) izrazuvale pripadnost na edno<br />

lice (vo ovoj slu~aj relacija me|u tatkoto i deteto, a vo retki slu~ai<br />

me|u majkata i deteto). Za izrazuvaweto na pripadnosta kon grupa lu|e<br />

(semejstvo, rod) slu`el pridavskiot sufiks -Ýsk- (sp. mak. sosedov : sosed<br />

i sosedski : sosedi), koj isto taka izrazuval i drugi relacii, na primer<br />

relacijata ~ovek : naseleno mesto, sp. gi sovremenite makedonski<br />

91


92<br />

prezimiwa: Ko~anski, So{anski : Ko~ani, So{ani (Ivanova 2007: 180).<br />

Istoto zna~ewe go izrazuva{e i spomenatiot sufiks *-itjo-, sp. vo sovremeniot<br />

ruski jazik moskvi~i, pskovi~i (edn. moskvi~, pskovi~) ’`iteli<br />

na Moskva, Pskov‘. Imenskiot sufiks *-inÍ pak, sroden so pridavskiot<br />

sufiks *-in- (zastapen vo prezimiwata) ozna~uval pripadnost kon grupa<br />

lu|e, kolektiv, semejstvo, sp. bratinÍ : bratja, čeľadinÍ : čeľadÝ, gospodinÍ<br />

: gospoda, RusinÍ : RusÝ (Slavski 1974 I: 120) <strong>–</strong> vo posledniov slu~aj isto<br />

taka pripadnost kon mestoto (zemjata). Sp. mak. gospodin : gospoda,<br />

Rusin : Rusija (prvobitno: Rus). Bliskosta na ovie tri zna~ewa na potekloto<br />

(od roditelot, semejstvoto i mestoto) dovede do duplirawe na<br />

sufiksite, na pr. kaj makedonskite prezimiwa: -ov-ski(a) / -ev-ski(a) i<br />

-in-ski(a) pokraj -ov(a) / -ev(a), -in(a) i -ski(a). Sli~no i vo prezimiwata<br />

od srpsko poteklo: -ov-i} / -ev-i} pokraj -i}.<br />

Prezimiwata koi zavr{uvaat na -ov- / -ev-, -in- i na -sk- imaat vo<br />

makedonskiot jazik dve formi: ma{ka i `enska, sli~no i vo bugarskiot<br />

jazik, kako vo ruskiot: Egorov : Egorova, AfanasÝev : AfanasÝeva,<br />

ЮrÝev : ЮrÝeva, SolovÝёv : SolovÝёva, no i vo drugite isto~noslovenski<br />

jazici, a isto taka vo polskiot, ~e{kiot i slova~kiot, vo koi tie<br />

se mo{ne retki. [to se odnesuva na serijata -ov-i} / -ev-i} i -i}, vo<br />

isto~noslovenskite jazici isto taka nema diferencijacija vo ovoj<br />

pogled me|u ma{kite i `enskite prezimiwa koi ne se izdiferencirani<br />

so rodovata nastavka: belorus. Alяhnovi~, ukr. Tarasevu~. Me|utoa<br />

diferencijata po rod se vr{i kaj niv na drug na~in. Ma{kite formi<br />

imaat deklinacija, dodeka `enskite se nemenlivi. Sli~no e i vo ruskiot<br />

jazik.<br />

@enskite srpski, crnogorski, bosanski i hrvatski prezimiwa na<br />

-ić se nemenlivi, kako i vo drugite jazici, me|utoa vo razgovorniot jazik<br />

se upotrebuvaat derivati so sufiksot -ka koi se menlivi (srp. Dragiћ :<br />

Dragiћka). Vakvi formi se upotrebuvaat i vo razgovorniot makedonski<br />

jazik. Vo oficijalnata jazi~na komunikacija na srpskata teritorija ne<br />

se upotrebuvani isto taka `enskite formi od prezimiwata retki vo<br />

ovoj region na ov, -ev kako i na -ski, -ovski / -evski i -inski.<br />

Za razlika od makedonskiot i bugarskiot, vo isto~noslovenskite<br />

jazici pridavskite prezimiwa (sli~no kako pridavkite) imaat kratki<br />

i dolgi formi, i toa: 1. kratka forma vo ma{ki rod i dolga forma<br />

vo `enski rod <strong>–</strong> vo beloruskiot jazik: BelÝski : BelÝskaя, Kamaroўski<br />

: Kamaroўskaя, 2. dolga forma vo ma{ki rod i kratka vo `enski rod<br />

<strong>–</strong> vo ukrainskiot: BіlsÝkiй : BіlsÝka, KotlяrevsÝkiй : KotlяrevsÝka,<br />

DzяtkіvsÝkiй : DzяtkіvsÝka, KocюbinsÝkiй : KocюbinsÝka, ІlÝїnsÝkiй<br />

: ІlÝїnsÝka, 3. samo dolgi formi <strong>–</strong> vo ruskiot: Dostoevskiй : Dostoevskaя,<br />

^ernы{evskiй : ^ernы{evskaя.<br />

Vo makedonskiot jazik prvobitnata morfonolo{ka alterna cija<br />

o : e, povrzana so pojavuvaweto na prethodnata tvrda ili meka sog-


laska, vo prezimiwata ne e ve}e obuslovena fonetski. Sufiksalnite<br />

varijan ti -ov- / -ev-, -ovsk- / -evsk- zavisat naj~esto od formata na osnovata<br />

(obi~no imeto): Pe{ev, Pe{evski : Pe{e; Pe{ov, Pe{ovski :<br />

Pe{o. Ovie sufiksi se pridavski formanti, zatoa tie go izrazuvaat<br />

gramati~kiot rod so pomo{ na morfolo{kite nastavki: -ov-(-ø /-a) /<br />

-ev-(-ø /-a), -ovsk-(-i / -a) / -evsk-(-i / -a), dodeka sufiksite (-ov- / -ev-)<br />

-i} se imenski i zatoa nemaat mocija, t. e. imaat samo edna forma, a<br />

imeno prvobitno od ma{ki rod, bidej}i ja izrazuvaat relacijata tatko<br />

→ sin.<br />

Do 1913 godina makedonskoto naselenie nemalo stabilni prezimiwa.<br />

Tie bile vovedeni duri koga eden del od makedonskata teritorija<br />

bil priklu~en kon Srbija po zavr{uvaweto na II balkanska<br />

vojna. Toga{ be{e vovedena obvrskata sekoja verska zaednica da vodi<br />

mati~ni knigi. Vo 1967 god. vodev terenski i arhivski ispituvawa<br />

na makedonskata antroponimija vo toga{nata op{tina Bogomila vo<br />

Azot. Od mati~nite knigi na rodenite, {to gi imav na raspolagawe vo<br />

mati~nata slu`ba na Mesnata kancelarija vo Bogomila (do 50-te godini<br />

tie bea kopii na knigite na rodenite vodeni vo crkvite) gi ekscerpirav<br />

prezimiwata i imiwata na 12 062 lica rodeni vo granicite na taa<br />

op{tina od voveduvaweto na mati~nite knigi vo 1913 god. do 15 VII 1967<br />

god. (Pjanka 1977-1978). Vo godinite 1945-1967 mo`evme (po primer na<br />

Azot) da go sledime slobodnoto formirawe na makedonskoto prezime.<br />

Site prezimiwa registrirani vo Azot vo toa vreme se sufiksalni izvedenki<br />

od li~ni imiwa (328), prekari (10) ili apelativi so funkcija<br />

na sopstveni imiwa (3). Skoro site tie gi sodr`at sufiksite -ov- / -ev-<br />

(samostojni ili nadgradeni so drugi sufiksi). Gi nemaat samo prezimiwata<br />

koi se bazirani na imiwata so zavr{oci homofonski so niv,<br />

kako Jakov, Kalin.<br />

Vo zapisite od 1914 do juni 1941 god., t. e. vo vremeto koga toj<br />

del na Makedonija spa|a{e vo Kralstvoto na Srbite, Hrvatite i<br />

Slovencite, odnosno na Kralstvoto na Jugoslavija, skoro site prezimiwa<br />

zavr{uvale na -i} (vo kopiite transliteracija na srpskoto -iћ), dodeka<br />

od godinite 1942-1945 imale oblik na -ov(-a) / -ev(-a).<br />

Vo periodot 1914-1941 god. se zapi{ani 6 295 lica, od koi 5 911<br />

lica so formite na -i}, -ovi}, -evi}, 318 lica so formite na -ovski<br />

(-a) i -evski(-a) i 318 lica so formite na -ov(-a) i -ev(-a), so toa {to<br />

poslednite dve grupi se lica ~ii prezimiwa bile korigirani po 1945<br />

god., koga tie se javuvale vo mati~nata slu`ba kako roditeli na decata<br />

rodeni po II svetska vojna. Vo godinite 1942-1944 se javuva samo edno<br />

prezime na -i}, a vo godinite 1945-1967 osum. Prezimiwata na -ov(-a)<br />

i -ev(-a) vo periodot 1914-1941 se mnogu retki vo mati~nite knigi <strong>–</strong> s#<br />

na s# 66 (verojatno site se korigirani podocna), vo godinite 1942-1944<br />

93


94<br />

se 594 od vkupniot broj 706. Verojatno imalo korekturi na smetka na<br />

formite na -ovski (-a), i -evski(-a), ~ij broj iznesuva 111.<br />

Se razbira, ne site srpski prezimiwa zavr{uvaat na -iћ, nitu<br />

bugarskite na -ov(-a) / -ev(-a), me|utoa kako srpskite, taka i bugarskite<br />

vlasti gi izbrale najtipi~nite formi so cel i na toj na~in da go<br />

srbiziraat, odnosno bugariziraat, makedonskoto naselenie. Na takov<br />

na~in prezimeto stanalo vo Makedonija politi~ko pra{awe.<br />

Najmalku podocne`ni korekturi ima verojatno vo godinite 1945-<br />

1967. Formite na -ovsk-(-i, -a) / -evsk-(-i, -a), koi sega se smetaat kako<br />

tipi~ni makedonski, po~naa vsu{nost da se pojavuvaat od 1945 godina.<br />

Vo periodot od 1945 do 1967 godina se registrirani 3 821 prezime, od<br />

koi 2 849 bea na -ovsk-(-i, -a) i -evsk-(-i, -a), 974 na -ov(-a) i -ev(-a), a samo<br />

8 na -i}, -ovi}, -evi} (v. gi tablicite 1-6 za site 11 sela vo spomenatata<br />

studija).<br />

Interesno e deka zapisite na prezimiwata na novoroden~iwata<br />

vo godinite 1945-1967 se izrazito izdiferencirani po polot vo pogled<br />

na formata na prezimeto (so ili bez -sk-(-i / -a)). Soodnosot na prezimiwata<br />

na -ovsk-(-i, -a) i -evsk-(-i, -a) nasprema onie so -ov(-a) i -ev(-a)<br />

iznesuva{e 1 611 : 292, ili pribli`no 3,5 : 1, a kaj `enskite deca <strong>–</strong> 673<br />

: 1 238 ili pribli`no 1 : 2. Takva disproporcija ne mo`e da se dol`i<br />

na razlikite vo polot na celata populacija, bidej}i tuka razlikata e<br />

vo granicite na normata (1 703 ma{ki i 1 811 `enski deca). Verojatno<br />

pri~inite se dve: 1. s# u{te nedovolno izgradenoto ~uvstvo i navika<br />

kaj prose~nite lu|e, no i kaj slu`benicite, deka prezimeto treba da ja<br />

ima istata forma (osven nastavkite za gramati~kiot rod) za celoto semejstvo,<br />

a ne samo za toa deteto da „se zapi{uva“ po prezimeto na tatkoto,<br />

a ne po imeto na dedoto ili ~i~koto, {to be{e stara tradicija vo<br />

balkanskite zemji, 2. potsvesnoto ~uvstvo deka pridavskite zborovi (a<br />

takvi se sovremenite makedonski prezimiwa) izrazuvaat pripadnost<br />

kon edno lice (-ov, -ova) ili kon pove}e lica (-ski, -ska), sp. sosedov,<br />

sosedova i sosedski, sosedska. Prvobitnoto patrijarhalno sfa}awe na<br />

ovie odnosi bilo razli~no za dvata pola: ma`ot mu pripa|al na rodot,<br />

a `enata na soprugot.<br />

Po ~etiri decenii od na{ite istra`uvawa makedonskite prezimiwa<br />

vo Azot se ve}e stabilizirani. Kako naj~esti i tipi~ni nivni<br />

formi se smetaat tie na -ovsk- (-i / -a) / -evsk-(-i / -a). Tie se javuvaat,<br />

so razli~na frekvencija kaj site slovenski narodi, no se mnogu<br />

karakteristi~ni za polskiot jazik. Vo Polska se nastanati ve}e vo<br />

XII vek (Kovalik-Kaleta 2007) i do krajot na XVIII vek bea kako tip<br />

(na -yki) <strong>–</strong> kako blagorodni~ki prezimiwa <strong>–</strong> pod za{tita. Po gubeweto<br />

na nezavisnosta na Pol ska (1795 g.) tie po~naa da se {irat kaj site<br />

sloevi na op{testvoto, me|u drugoto i me|u doselenicite od drugi narodnosti,<br />

sp. pol. Szmitkowski i germ. Schmidtke. Strukturata i poteklo-


to na polskite i makedonskite prezimiwa od ovoj tip se sosema poinakvi.<br />

Istoriskite (prvobitnite, blagorodni~ki) polski prezimiwa<br />

od tipot Jankowski se posesivni, dodeka istite makedonski prezimiwa<br />

(sp. Jankovski) se patronimi~ni. Dodeka osnovata na makedonskoto<br />

prezime od ovoj tip ozna~uva nekoj predok na nositelot na prezimeto<br />

(Janko: Jank-ovski), soodvetnoto polsko prezime vo svojata osnova ime<br />

nekoj ojkonim (Jankowo, Janków: Jankowski). Ojkonimite kako Jankowo,<br />

Janków se posesivni, obrazuvani od li~ni imiwa (vo ovoj slu~aj Janek :<br />

hipokoristik od Jan). Zboroobrazuva~kata struktura na makedonskite<br />

prezimiwa e spored toa Jank+ovski, a na polskite Jankow+ski. Me|utoa<br />

povr{inskata morfemska struktura na obata tipa e identi~na, pa zatoa<br />

kako Makedoncite, taka i Poljacite smetaat deka imaat zaedni~ki<br />

tip prezimiwa koj e za niv karakteristi~en.<br />

Ponatamo{noto {irewe na formite na prezimiwata na -ovsk-(-i,<br />

-a) i -evsk-(-i, -a), vo Makedonija e pottiknato od nekolku faktori:<br />

1. od streme`ot celoto po{iroko semejstvo da go nosi istoto prezime<br />

vo istata forma,<br />

2. od potrebata prezimeto da se razlikuva po forma od srednoto ime<br />

(imeto na tatkoto) koe se upotrebuva vo nekoi institucii poradi<br />

ograni~en i srazmerno mal broj na zboroobrazuva~kite osnovi<br />

na prezimiwata vo makedonskiot jazik (sp. mak. Jovan Petrov<br />

Filipovski i srp. Jovan Petra Filipoviћ ili Jovan Filipoviћ<br />

sin Petra, pol. Jan Filipowski syn Piotra),<br />

3. od `ivoto ~uvstvo deka sufiksot -ov(a) i -ev(a) ozna~uva pripadnost<br />

na edno lice kon drugo lice od ma{ki pol (tatkoto ili<br />

ma`ot), no isto taka sopstvenost, za razlika od -ovsk-(-i, -a) i<br />

-evsk-(-i, -a), koj{to sufiks ja izrazuva kolektivnata pripadnost<br />

(kon potesnoto i po{irokoto semejstvo)<br />

4. od svesta deka prezimeto e eden od simbolite na pripadnos ta<br />

na poedinecot kon narodot, povrzana so ubeduvaweto deka makedonskite<br />

prezimiwa na -ovsk-(-i, -a) i -evsk-(-i, -a), pokraj -ov(a)<br />

/ -ev(a), gi razlikuvaat Makedoncite od drugite narodi, sli~no<br />

kako na primer nivniot literaturen jazik.<br />

I pokraj toa {to vo pove}eto slovenski zemji ima prezimiwa od<br />

razli~ni zboroobrazuva~ki tipovi, sepak se izdeluvaat nekoi tipovi<br />

prezimiwa koi se karakteristi~ni samo za edna ili dve zemji. I taka<br />

me|u ~e{kite prezimiwa kako karakteristi~en tip se tretiraat prezimiwata<br />

so participna forma na -l vo ma{ki rod, kako Doležal, Pospíšil,<br />

Smejkal, Vyskočil, na koi na sosednata polska teritorija im odgovaraat<br />

`enskite participni formi na -ła (za ma`i), kako na pr. Czekała,<br />

Domagała.<br />

95


96<br />

Vo isto~noslovenskite jazici, kako i vo bugarskiot, osnovniot<br />

tip prezimiwa vo `enski rod zavr{uva na -ov(a) / -ev(a). Me|utoa<br />

vo ma{ki rod, kade vo krajot na zborot ima zatvoren slog, soglasno so<br />

razvojot na beloruskata i ukrainskata fonetika, ovie formi se razlikuvaat:<br />

ruski: Egorov : Egorova, AfanasÝev : AfanasÝeva, ЮrÝev :<br />

ЮrÝeva, SolovÝёv : SolovÝёva; beloruski : Eўtuhoў : Eўtuhova, Karalёў<br />

: Karalёva; ukrainski: Яckіv : Яckova, Єrofeїv : Єrofeєva.<br />

Samo vo ukrainskiot i beloruskiot jazik ima prezimiwa koi<br />

zavr{uvaat na slo`eniot formant -enko: ukr. Antonenko : Anton,<br />

Makapenko : Makap, Nіkolaєnko : Nіkolaй, [ev~enko : {vecÝ ’~evlar‘;<br />

belorus. (so akawe) Lyka{enka : Lyka{. Toj e sostaven od dva sufiksi:<br />

-en- kako vo ruskite formi kaj imenkite od sreden rod na praslovenskata<br />

deklinacija so osnovite na -ęt-, sp. nom. edn. telёnok (< -en-ok <<br />

-en-ÍkÍ) <strong>–</strong> prasl. telę, dodeka mn. telяma {to odgovara na prasl. i stsl.<br />

telęta. Prviot del <strong>–</strong> sufiksot -en- <strong>–</strong> e istiot sufiks koj se javuva{e vo<br />

osnovite na -ęt-, no vo druga pozicija: -en- + C > -ę- + C nasprema -en- + V ><br />

-en- + V. Sufiksot -ok ima kaj isto~noslovenskite imenki deminutivna<br />

funkcija, dodeka ukr. i belorus. -ko e identi~no so hipokoristi~niot<br />

sufiks -ko, koj se javuva kaj li~nite imiwa vo ju`noslovenskite jazici,<br />

a koj be{e nekoga{ formant za obrazuvawe hipokoristici vo site<br />

slovenski jazici, sp. ukr. Ivanko : Ivan i belorus. Яnka (so akawe mesto<br />

Яnko) : Яn.<br />

Vo beloruskiot jazik i na sosednite teritorii ~est e sufiksot<br />

-‘uk (so pro{irenata varijanta -~uk): belor. Antanюk : Anton, Xved~uk<br />

: XvedzÝka (od Xvedop, mak. Todor); MelÝ~uk : melec ’melni~ar‘, no isto<br />

taka ukr. Dem’яn~uk : Dem’яn (mak. Damjan), Юp~uk : Юp (mak. \or|e).<br />

Prezimiwata ramni na prekari (bez antroponomasti~ki formanti)<br />

se javuvaat na celata slovenska teritorija, a osobeno kaj zapadnite<br />

Sloveni, kaj Belorusite, Ukraincite, Slovencite i Hrvatite.<br />

Tie prete`no bea prezimiwa na zanaet~iite i posiroma{nite lu|e od<br />

gradovite, kako i na selanite, sp. pol. Bednarz : bednarz ’bo~var‘, Wróbel<br />

: wróbel ’vrap~e‘, Ząbek : ząbek ’zap~e‘, a isto taka i podocna izvedenite<br />

od niv: Bednarski, Wróblewski, Ząbkowski. Vo srednovekovnite dokumenti<br />

od Makedonija i od sosednite zemji takvi imenski (ili i pridavski)<br />

prekari nao|ame ~esto. Vo na{eto vreme prezimiwata ramni na prekari<br />

(bez antroponomasti~ki formanti) vo Makedonija se neobi~no<br />

retki, sli~no kako vo sosednite zemji: Bugarija i Srbija. Me|u niv<br />

mo`eme da izdelime dve osnovni grupi:<br />

1. Prezimiwa obrazuvani od li~ni imenki: Manahov(-a) : prekar<br />

Manah : monah; Mangov(-a), Mangovski (-a) i Mangoski (-<br />

a) : prekar Manga ’pogrdno ime za Rom‘; Mandarev, Mandarova,<br />

Mandarovski : prekar Mandar : *mandar ’bivolar‘ (tur. manda<br />

’bivol‘); Mandaxiev : prekar Mandaxi/ja : tur. mandacı ’bivolar‘;


Man~ukov, Manxukov, Manxukovski : prekar Man~uk / Manxuk(-a)<br />

’Ungarec‘ i drugi zna~ewa, ili pak Man`uk prekar ’kus, nabien<br />

~ovek‘ (dijal. tur. mançuk ’~ovek so mal rast‘); Manxikovski<br />

: prekar Manxika : manxika ’`ena {to prebira‘ (tur. mahana ><br />

maana > mana ’nedostatok‘); Manxurov : prekar Manxur : tur. manzur<br />

’pro~uen, qubimec‘ ().<br />

2. Prezimiwa obrazuvani od prekari koi se ramni na ne li~ ni imenki:<br />

Mangarov, Mangarovski, Mangaroski, (-a), kako i Man grov,<br />

Mangrski : prekar Mangar : mangar ’stara turska bakarna para‘;<br />

Mandalov(-a), Mandalovski, Mandaloski : prekar Mandal(o) :<br />

mandal(o)(tur. mandal ’mandalo na vrata‘) itn. (Re~nik 2001).<br />

I na krajot edna bitna karakteristika na makedonskoto prezime.<br />

Vo poslednive nekolku decenii onomasti~kata kategorija prezimiwa<br />

vo makedonskiot literaturen jazik se gramatikalizira i prerasna vo<br />

gramati~ka kategorija na imenkite so dva elementa: ma{ki i `enski<br />

prezimiwa koi se razlikuvaat po rod poradi nivnata pridavska forma.<br />

Tie imaat ednostavni formanti: ma{ki rod: -ovski / -oski // -evski<br />

/ -eski // -ski i -ov // -ev, `enski rod: - ovska / -oska // -evska / -eska // -ska<br />

i -ova // -eva. Formalnata gramatikalizacija na prezimiwata vo makedonskiot<br />

jazik e skoro potpolna, bidej}i nadvor od ovie strukturni<br />

tipovi ostanuvaat (osven tu|ite prezimiwa) samo 313 makedonski<br />

prezimiwa koi nemaat antroponomasti~ki formanti (Ivanova 2007:<br />

5-9). Prezimiwa so gore navedenite formanti zaedno so nivnite fonetski<br />

varijanti (kako -ski i -cki, -~ki, -{ki) ima 20 910 od vkupniot<br />

broj 23 946 makedonski prezimiwa zastapeni vo Obratniot re~nik<br />

na prezimiwata kaj Makedoncite. Me|u niv dominiraat prezimiwata<br />

na -ovski / -oski // -evski / -eski // -ski / -cki / -~ki / -{ki (zaedno so<br />

`enskite formi), {to gi ima 12 340, t. e. pove}e od polovinata od celokupniot<br />

fond. Vtoroto mesto go zazemaat prezimiwata so sufiksite<br />

-ov / -ev (isto taka zaedno so `enskite formi) ~ij broj iznesuva 9 600.<br />

So sufiksite -ovi} / -evi} // -i} i nivnite fonetski varijanti -ovi~ /<br />

-evi~ // -i~, nastanati pod rusko vlijanie, se obrazuvani vkupno pomalku<br />

od edna iljada makedonski prezimiwa.<br />

Sli~na sostojba postoi i vo drugite slovenski balkanski jazici<br />

koi imaat gramatikalizirano nekoi sufiksi, od koi dominantni se: vo<br />

bugarskiot -ov / -ev // -in, vo srpskiot i crnogorskiot -oviћ / -eviћ // -iћ<br />

odnosno -ović / -ević // -ić i vo bosanskiot -ović / -ević // -ić.<br />

97


98<br />

Literatura<br />

1. Antonić, D.: Običajni bonton: Krsna slava u Srba, 2000, vo: www.glasjavnosti.co.yu<br />

2. Gafurov, A.: Lev i Kiparis, Moskva, 1971.<br />

3. Ivanova, O.: Obraten re~nik na prezimiwata kaj Makedoncite,<br />

2007.<br />

4. Janowowa,W.; Skarbek, A.; Zbijowska, B.; Zbiniowska, J.: Słownik<br />

imion, Wrocław <strong>–</strong> Warszawa, 1975.<br />

5. Kiklewicz, A.: Czy w języku polskim istnieją zaimki dzierżawcze, vo: Prace<br />

Filologiczne 1997, XLII, 121-133.<br />

6. Kłos, Z.; Rzymska, D.; Siatkowska, E.: Indeks a tergo do dolnołużyckiego<br />

słownika Arnošta Muki, Warszawa, 1988.<br />

7. Kowalik-Kaleta, Z.: Historia nazwisk polskich na tle społecznym i obyczajowym<br />

(XII-XV wiek), t. I, Warszawa, 2007.<br />

8. Malec, M.: Staropolskie skrócone nazwy osobowe od imion dwuczłonowych,<br />

Wrocław, 1982.<br />

9. Pjanka, B.: Klasifikacija na imiwata na naselenite mesta od<br />

Ohridsko-Prespanskiot bazen, vo: Makedonski jazik XVII, 1966,<br />

67-87.<br />

10. Pianka, W.: Macedońskie imiona osobowe kotliny Azot, Warszawa, 1975.<br />

11. Pianka, W.: Nazwiska macedońskie kotliny Azot, vo: Onomastica XXII,<br />

(1977), 149-178 (del I); XXIII, (1978), 215-244 (del II).<br />

12. Pianka, W.: Derywacja imion osobowych jako czynnik integrujący społeczeństwa<br />

multikulturowe i wielowyznaniowe, vo: Onomastica LI, 2007,<br />

129-144.<br />

13. Pianka, W.: Nazwisko macedońskie a tożsamość narodowa i kulturowa<br />

Macedończyków, vo: Bunt tradycji <strong>–</strong> Tradycja buntu, Warszawa 2008.


14. Re~nik na prezimiwata kaj Makedoncite, red. Trajko Stamatoski,<br />

Skopje, t. I 1999, t. II, 2001<br />

15. Rospond, S.: Południowo-słowiańskie nazwy miejscowe z sufiksem *- itj-,<br />

Kraków, 1937.<br />

16. Rusiћ, B.: Malesija, vo: Godi{en zbornik na Filozofskiot fakultet<br />

na Univerzitetot vo Skopje, Istorisko-filolo{ki oddel,<br />

Kniga 6 (1953), Oddelen otpe~atok, Skopje, 1953.<br />

17. Svoboda, J.: Staročeská osobní jména a naše příjmení, Praha, 1964, 142-<br />

143.<br />

18. Skulina, T.: Staroruskie imiennictwo osobowe. Część I, Wrocław <strong>–</strong> Warszawa,<br />

1973.<br />

19. Sławski, F.: Zarys słowotwórstwa prasłowiańskiego, vo: Słownik prasłowiański,<br />

red. F. Slavski, t II, Wrocław, 1976.<br />

20. Smailović, I.: Muslimanska imena orientalnog porijekla u Bosni i Hercegovini,<br />

Sarajevo, 1977.<br />

21. Tomanovi}, V.: Iz ekspresivne fonetike, vo: Godi{en zbornik<br />

na Filozofskiot fakultet na Univerziteot vo Skopje III, 1950,<br />

1-32.<br />

22. Turski dokumenti od istorijata na makedonskiot narod.<br />

Op{iren popisen defter № 4 (1467<strong>–</strong>1468 godina) red. Metodija<br />

Sokolovski, d-r Aleksandar Stojanovski.<br />

23. Crkva u istoriji, 2001: http://www.geocities.com/byzantion2001/<br />

Pravednikistorija.html<br />

24. Cieślikowa, A.: Derywacja paradygmatyczna w staropolskiej antroponimii,<br />

Kraków, 1991.<br />

99


Dimitar Pandev<br />

OBEMOT NA OP[TESTVENOUSLOVENITE JAZI^NI<br />

PROMENI<br />

So poimot op{testvenousloveni jazi~ni promeni opfa}ame<br />

op{testveno pottiknati, kulturnousloveni i pragmati~no/retori~ki<br />

poddr`ani jazi~ni promeni. Pritoa, gi imame predvid onie minimalni<br />

promeni vo jazikot (kako prirodna pojava, kako op{testvena pojava,<br />

kako sistem od znaci) {to mo`at da se zabele`at vo period od 6 meseci<br />

do 6 godini i da se proverat vo period od 6 decenii preku metodologijata<br />

na sovremenite lingvisti~ki prou~uvawa na odnosite jazik <strong>–</strong> ~ovek<br />

<strong>–</strong> op{testvo <strong>–</strong> kultura.<br />

Na{a cel, vsu{nost, e da se naseti migot na promenata preku<br />

sozdavawe (i/ili prepoznavawe) diskurs vo koj nastanuva promenata.<br />

Vo toj kontekst ja sledime obuslovenosta na promenata od aktuelen<br />

kusotraen (op{testvenojazi~en i kulturnojazi~en) poddiskurs (kako<br />

sostaven i neoddeliv del od podolgotraen (op{testvenojazi~en i<br />

kulturnojazi~en) diskurs.<br />

Terminot poddiskurs go izveduvame po analogija so terminite<br />

potsistem i pottekst, pri {to imame predvid deka op{tite definicii<br />

za sistem i za potsistem se isti, pa isto va`i i za diskursot i za poddiskursot,<br />

a odnosot diskurs <strong>–</strong> poddiskurs go izveduvame po analogija na<br />

odnosot tekst <strong>–</strong> pottekst. Pritoa, vo soglasnost so sociolingvistikata<br />

i so drugi interdisciplinarni teorii go imame predvid jazikot kako<br />

sistem od pove}e (jazi~ni, op{testveni, kulturni i drugi) ramni{ta.<br />

Jazi~nite promeni gi identifikuvame vrz osnova na analiza na<br />

diskurs {to se (pre)sozdava preku povtoruvawe na niza standardizirani<br />

govorni situacii vo koi mo`at da se najdat u~esnicite vo komunikacijata,<br />

imaj}i go predvid i obemot na situacii (od minimum edna do<br />

beskone~no mno`estvo situacii). Ovaa postapka ja sproveduvame preku<br />

izdvojuvawe po{iroko prifateni jazi~ni edinici od diskursnata<br />

dejnost na oddelni jazi~ni li~nosti (edinki i grupi) so prepoznatliv<br />

idiolekt i nivna sporedba so relativno soodvetni edinici od diskursnata<br />

dejnost na drugi jazi~ni li~nosti.


102<br />

Vo selekcijata na jazi~nite li~nosti {to ja pottiknuva at promenata<br />

prete`no imame predvid poznati li~nosti od op{tes tve nopo<br />

liti~kiot `ivot na Republika Makedonija osobeno eksponirani<br />

vo javnosta vo periodot od sredinata na fevruari do sredinata<br />

na avgust 2007 so sopstveni izjavi pretstaveni preku iskazi koi se<br />

sostaven del od nivniot aktuelen, vo odnosniot vremenski interval,<br />

(op{testvenopoliti~ki itn.) poddiskurs, a inaku se sostaven<br />

del od po{iroka op{testvenopoliti~ka platforma i od soodveten<br />

(op{testvenopoliti~ki itn.) diskurs. Ovie jazi~ni li~nosti (vo soglasnost<br />

so komunikaciskite teorii) gi definirame kako izvor na<br />

promenata, a komunikaciskata niza ja dopolnuvame so prenesuva~ na<br />

promenata (jazi~ni li~nosti koi od razli~ni pri~ini ja prifa}aat<br />

promenata, na primer od pozicijata vo sistemot, od rabotnoto mesto,<br />

od sopstveniot mentalen sklop (pripadnost i/ili identifikacija so<br />

dadena homogena grupa lu|e, kolektiv, politi~ka partija…) i ja ostvaruvaat<br />

vo soodvetni tipizirani komunikativni situacii) i poddr`uva~<br />

na promenata (jazi~ni li~nosti koi od razli~ni pri~ini vo razli~ni<br />

pravci ja pro{iruvaat promenata).<br />

Vsu{nost, sledej}i go kako (pod)diskurs, vo soglasnost so nau~nata<br />

po vrzanost na sovremenite komunikaciski teorii i sovremenata retorika<br />

(koja go dobiva i imeto: diskursna lingvistika) ovie promeni<br />

gi sledime kako poddr`ani vo fazi na invencija i dispozicija i kako<br />

obusloveni od neistomislenosta na jazi~nata li~nost.<br />

Invencijata i dispozicijata kako del od komunikativnata strategija<br />

i taktika na jazi~nite li~nosti gi smetame kako retori~ki preduslovi<br />

za sozdavawe diskurs vrz osnova na zdobieno ~uvstvo za govor i<br />

zdobieno ~uvstvo za op{testvena situacija. Jazi~nata li~nost po pravilo<br />

e komunikativno sposobna li~nost so izrazito poznavawe na jazikot<br />

i na jazi~nite sredstva i so poznavawe (vladeewe) na op{testveno<br />

prifateni i dozvoleni soodvetni sredstva.<br />

Vo toj kontekst na{ata analiza se zasnova vrz slednite izdvoeni<br />

jazi~ni edinici {to sme gi dolovile vo soodvetni situacii i vo koi<br />

sme identifikuvale interdiskursnost i streme` kon sistemnost preku<br />

prebaruvawe sporedben korpus:<br />

Izdvoeni jazi~ni edinici<br />

sporedben korpus<br />

1. Buxetar <strong>–</strong> buxet<br />

2. dr`aven <strong>–</strong> privaten; op{testven<br />

3. protokolarno <strong>–</strong> definitivno; krucijalno<br />

4. go dadoa na televizija <strong>–</strong> go goltna no}ta<br />

5. hotel <strong>–</strong> v dremalo / dolap<br />

6. Kako se pra{uva odredeno lice<br />

dali odi na rabota ili ne: Na<br />

rabota odi{ Odi{ na rabota<br />

vraboten / nevraboten<br />

profesija: rabotnik<br />

op{testvenopoliti~ki rabotnik


103<br />

Analiza:<br />

Izdvojuvaweto na parametarot buxetar go povrzuvame so iskazot<br />

od fevruari 2008 na aktuelniot minister za finansii d-r Trajko<br />

Slaveski za ukinuvaweto na ~ekovite kako plate`no sredstvo vo<br />

Republika Makedonija. Ovoj iskaz najmnogu gi pogodi buxetskite rabotnici,<br />

pa vo soglasnost so toa mo`nata jazi~na promena se naso~i<br />

kon site ramni{ta na funkcionirawe na zborot buxetar. Vo vrska so<br />

toa sprovedovme sopstvena sociolingvisti~ka anketa, vo soglasnost so<br />

principite i metodite na Vilijam Labov, pa ja sledevme reakcijata na<br />

bankarskite slu`benici. Na anketiranite {alterski slu`benici od<br />

edna banka vo Republika Makedonija vo nejzinite filijali vo Skopje i<br />

vo Ohrid, im postavuvavme isto pra{awe: Dali mo`e da dobijam ~ekovi<br />

pa na negativniot odgovor postavuvavme soodvetni potpra{awa, na<br />

koi dobivavme odgovor: Zatoa {to si/ste buxetar. Vo soglasnost so<br />

metodologijata na Labov, insistiravme i go naveduvavme vo razli~ni<br />

konteksti slu`benikot da go povtoruva zborot buxetar, pri {to<br />

na{a cel be{e da go zabele`ime soodvetniot prizvuk i intonacijata<br />

vo izgovorot na zborot buxetar. Pritoa, osoben interes kaj nas predizvika<br />

ironi~niot prizvuk na glasot i nadmeniot odnos na oddelni<br />

{alterski slu`benici.<br />

Ironi~niot prizvuk se zacvrsti na finalnite pozicii na glasovnata<br />

niza buxetar, voveduvaj}i se vo izgovorot na t (so izrazita<br />

dentalnost) i osobeno nalo`uvaj}i se na izgovorot na finalnoto r.<br />

Vo ovoj slu~aj oddelni {alterski slu`benici se javuvaat vo uloga na<br />

jazi~ni li~nosti koi se prenesuva~i na promenata, pri {to promenata<br />

se javuva vo administrativnorazgovorniot potstil.<br />

Poddr`uvawe na promenata evidentiravme vo novinarskiot potstil<br />

vo vesnikot Dnevnik (juni 2008) vo iskazot „Drugar~e buxetar~e“<br />

vo tekst na tema koi lica naj~esto se `iranti za bankarski krediti.<br />

Vo ovoj kontekst buxetar~e e deminutiv vo jazi~niot sistem, no vo<br />

op{testvenojazi~niot diskurs funkcionira kako eufemizam.<br />

Zborot buxetar predizvikuva osoben interes ako se razgleduva<br />

na podolg vremenski period (uslovno zemeno vo period od maksimum 6<br />

de cenii vo koi mo`e da se sledi negovata pojava i zacvrstuvawe vo siste<br />

mot na makedonskiot jazik). Pritoa, mo`eme da istakneme deka vo<br />

izve sen period (osobeno od 1970 do 1980 godina varijanti od ovoj zbor,<br />

buxovan, buxa, pod vlijanie na jugoslovenskiot op{testvenopoliti~ki<br />

sis tem i na srpskohrvatskiot jazik) funkcionirale i kako augmentativi.<br />

Kako eden od `argonizmite vo oddelni diskursi od toa vreme<br />

mo`eme da go izdvoime Nedopirlivi (so precizno zna~ewe: naselba vo<br />

koja `iveat lica za koi se upotrebuva izrazot buxovan, pri {to naselbata<br />

go nosi imeto po opredelen priznak na `itelite, so toga{no tolkuvawe:<br />

nikoj ni{to ne im mo`e).


104<br />

Primerot so pejorativot buxetar vo op{testvenojazi~niot<br />

diskurs na oddelni bankarski slu`benici, kako i so eufemizmot<br />

buxetar~e, vo soglasnost so terminologijata na Labov mo`eme da ja<br />

smeta me za jazi~na promena {to se vr{i „odozgora“, odnosno {to se<br />

javuva na povisoko ramni{te pa se zacvrstuva na ponisko ramni{te.<br />

Obraten e primerot so opozicijata dr`aven <strong>–</strong> privaten (vo<br />

sostavite: dr`aven univerzitet <strong>–</strong> privaten univerzitet). Spored<br />

na{eto nabquduvawe, izrazot dr`aven univerzitet najprvo se pojavi<br />

vo jazi~niot izraz na studentite na privatniot MM kolex preku izrazi<br />

od tipot: Imam drugar(ka) {to studira na dr`avniot. Porano<br />

studirav na dr`avniot, za podocna da se zacvrstuva na povisoki<br />

op{testveni ramni{ta, preku imenuvaweto, najprvo na tetovskiot<br />

univerzitet za Dr`aven. Celosnata opozicija dr`aven univerzitet<br />

<strong>–</strong> privaten univerzitet ja zabele`uvame vo iskazot na profesor d-r<br />

Qubomir Fr~kovski vo pove}e negovi kolumni vo vesnikot „Dnevnik“<br />

vo po~etokot na avgust 2007 godina.<br />

Opozicijata privaten <strong>–</strong> dr`aven, vsu{nost, se nadovrzuva zna-<br />

~enski na postarata opozicija privaten (sektor) <strong>–</strong> op{testven (sektor),<br />

karakteristi~en za porane{niot period (osobeno od {eesettite<br />

do osumdesettite godini).<br />

Izrazite protokolarno <strong>–</strong> definitivno pretstavuvaat primeri<br />

na prifa}awe na zborovi so izrazita ~estota od jazikot na politi~arite<br />

vo narodniot jazik vo opredelen (obi~no kus) vremenski period.<br />

Narodniot jazik osobeno e otvoren kon izrazi {to se upotrebuvaat<br />

vo tipi~ni situacii, naj~esto so modalno ili so metajazi~no zna~ewe.<br />

Izrazot protokolarno se nalo`i vo narodniot jazik vo po~etokot na<br />

avgust 2008 preku jazi~niot izraz na pratenikot od aktuelnata opozicija<br />

Vlado Bu~kovski (porane{en premier na Vladata na Republika<br />

Makedonija). Intenzitetot na upotrebata se vrzuva za mo{ne kus period.<br />

Sporedi isto: krucijalno (izraz {to go forsiral svoevremeno<br />

Vasil Tupurkovski). Zborot definitivno se forsiral preku jazi~niot<br />

izraz na aktuelniot pretsedatel na Republika Makedonija, Branko<br />

Crvenkovski, i na pretsedatelkata na SDSM, Radmila [e}erinska, a<br />

osobeno se javuva vo jazikot na studentskata mladina.<br />

Izrazot go dadoa na televizija vo periodot {to e predmet na na{<br />

interes (fevruari <strong>–</strong> avgust 2008) go izdvojuvame od nevrzani razgovori<br />

na lica po povod nastani na priveduvawe lica pred istra`ni organi<br />

od strana na policijata emituvani na televizija. Pretstavuvawe vakvi<br />

snimki i nivno emituvawe kako udarni vesti na televizija e relativno<br />

nova pojava. Upotrebata na ovoj izraz ja zabele`ivme i vo govoren ~in<br />

koj vklu~uva predupreduvawe: vnimavaj da ne te dadat na televizija.<br />

Vo po{irok vremenski opseg izrazot go dadoa na televizija se javuva<br />

namesto postari izrazi od tipot go goltna no}ta. (Vo minatoto,


105<br />

pedesettite, {eesettite godini, obi~no se vr{elo priveduvawe lica<br />

no}e.) Od sli~ni konteksti ja izdvojuvame najnovata metafora hotel so<br />

zna~ewe ‘zatvor’, nasproti postarite dremalo, dolap. Sp. isto: Zelena<br />

dolina (izraz za zatvorot vo Idrizovo od `argonot na zatvorenicite<br />

od sedumdesettite godini).<br />

Me|u govornite ~inovi koi pretstavuvaat odraz na op{testvenite<br />

situacii gi izdvojuvame primerite vo koi vo fati~ki razgovor se<br />

vmetnuva pra{awe za rabotniot status na edno od licata ili za treto<br />

lice. Od ovie situacii gi izdvojuvame primerite: pra{awe:Odi{ na<br />

rabota Na rabota odi{ Odgovori: Na dogovor sum. / Na prinuden<br />

sum. (interpretacija: vo prviot slu~aj liceto ne e vraboteno postojano,<br />

no odi na rabota, vo vtoriot vraboteno e postojano, no vo toj period ne<br />

odi na rabota). Izrazot vraboten (sp. vrabotuvawe), vsu{nost, mo{ne<br />

te{ko se nalo`i vo sistemot na jazikot vo sedumdesettite godini kako<br />

zamena na srpskite formi: zaposlen, zaposluvawe, nasproti narodnoto:<br />

zaraboti (so zna~ewe: po~na da raboti). Vsu{nost, izrazot se vraboti<br />

osobeno se aktualizira preku „Jazi~noto kat~e“ na Blagoja Korubin<br />

koe izleguva{e vo vesnikot „Nova Makedonija“. Staroto zna~ewe na<br />

zborot zaraboti ‘po~na da raboti’ go prepoznavame vo izrazot „Na dogovor<br />

sum“. Vo kontekst na na{ava tema dodavame: izrazot Na prinuden<br />

sum ni{to ne mo`el da zna~i vo periodot od {eesettite pa re~isi do<br />

devedesettite godini na minatiot vek.<br />

Zaklu~ok.<br />

Vrz osnova na na{ata analiza se potvrduva deka klu~ni faktori<br />

za jazi~ni promeni se:<br />

1. Akcentot i intonacijata.<br />

2. Antonimijata (preku nestabilna sprotivstavenost).<br />

3. Modalnosta (preku zacvrstuvawe nemenlivi zborovi).<br />

Pritoa,<br />

<strong>–</strong> Promenite go zafa}aat sistemot vo celost (vklu~uvaj}i ja i frazeologijata)<br />

<strong>–</strong> Promenite ja zafa}aat i ~estotata na formite.<br />

Jazi~nite promeni se op{testveno i kulturno obusloveni i<br />

pragmati~no i retori~ki poddr`ani.


Milena P{ikrilova<br />

RAZVOJOT NA IZRAZUVAWETO PRIPADNOST VO<br />

MAKEDONSKIOT, BUGARSKIOT I ^E[KIOT JAZIK<br />

Pripadnosta ili posesivnosta kako semanti~ka kategorija mo`e<br />

da se izrazi ili predikativno (Nekoj ima, poseduva ne{to) ili atributivno,<br />

kako gotov posesiven odnos vo ramkite na imenskata grupa.<br />

Ovoj na~in na izrazuvawe pripadnost vo slovenskite jazici e mnogu<br />

raznoviden. Posesivniot atribut mo`e da bide ili vo kongruenciska<br />

sintakti~ka vrska <strong>–</strong> toa se posesivnite pridavki i prisvojnite zamenski<br />

pridavki, ili vo upravuva~ka sintaksi~ka vrska <strong>–</strong> kako {to se vo<br />

nekoi slovenski jazici genitivot i dativot, odnosno vo analiti~nite<br />

slovenski jazici predlo`nite imenski grupi naj~esto so predlogot<br />

na/od(ot).<br />

Imeno, izrazuvaweto na pripadnosta vo ramkite na imenskata<br />

grupa e temata na ova izlagawe.<br />

Posesivnite pridavki na -ov, -in se zastapeni vo site slovenski<br />

jazici. Tie po funkcija si konkuriraat so posesivniot genitiv (ili so<br />

predlo`na konstrukcija naj~esto so na vo bugarskiot i makedonskiot),<br />

no mo`nostite za upotreba na posesivnite pridavki se malku potesni<br />

od tie na genitivot. Nivnoto ograni~uvawe se vodi od semanti~komorfolo{ki,<br />

ili sintaksi~ki zakoni (imenkata mo`e da bide samo vo<br />

ednina, bez atribut itn.). Vo staroslovenskiot jazik konstrukciite so<br />

posesivni pridavki (vo slu~aite koga nema ograni~uvawa za nivnoto<br />

koristewe) prevladuvaat nad konstrukciite so posesiven genitiv. Kako<br />

{to pi{uva N. S. Trubeckoj (1987) staroslovenskiot jazik pripa|al<br />

kon jazicite koi za izrazuvawe na posesivniot odnos upotrebuvale<br />

specifi~na pridavska forma na imenkata, t.e. od sekoja imenka {to<br />

ozna~uvala `ivo su{testvo se obrazuvala posesivna pridavka koja bila<br />

del od paradigmata za deklinirawe na soodvetnata imenka, sli~no<br />

na toa kako {to participite se sostaven del od paradigmata na glagolot.<br />

(Sli~no mislewe i kaj Marojevi}, 1983 i dr.) Upotrebata na posesivnite<br />

pridavki bila tolku pro{irena {to tie se koristele ponekoga{<br />

i vo slu~aite koga imalo sintaksi~ki ili drugi ograni~uvawa


108<br />

za toa <strong>–</strong> na pr. vъ dvorъ arhiereovъ naricaemago kaiэfa (Mt 26,3). Vo<br />

staro~e{kiot jazik upotrebata na posesivnite pridavki bila u{te<br />

po{iroka od denes, se koristele duri i koga imeto na poseduva~ot<br />

bilo so atribut: krev Abelova spravedlivého; syn krále Herodóv; dvór králóv<br />

Václavóv.<br />

Postoi pra{awe kakvi se pri~inite za postepenoto ukinuvawe<br />

na posesivnite pridavki za smetka na genitivot. Nekoi specijalisti<br />

toa go objasnuvaat so vlijanieto na stranskite jazici <strong>–</strong> za ruskiot na pr.<br />

pod vlijanieto na francuskiot vo tekot na 18. vek. No isto taka edna od<br />

pri~inite e i po{irokata primena na genitivot voop{to. So distribucijata<br />

na posesivnite pridavki vo sovremenite slovenski jazici od<br />

flektiven tip se zanimava T. A. Ivanova. Ja sporeduva frekvencijata<br />

na konstrukciite so posesivna pridavka nasprema konstrukciite so<br />

posesiven genitiv i gi deli slovenskite jazici vo dve grupi. Vo prvata<br />

prevladuva upotrebata na posesivni pridavki <strong>–</strong> tuka spa|aat ~e{kiot,<br />

slova~kiot, srpskiot, hrvatskiot i slovene~kiot. Vo vtorata grupa so<br />

pogolema upotreba na genitivni konstrukcii se site isto~noslovenski<br />

jazici i polskiot. Vo istra`uvaweto na T. A. Ivanova gi nema makedonskiot<br />

i bugarskiot, bidej}i ne se flektivni.<br />

Vo monografijata „Kategoriя posessivnosti v slavяnskih i balkanskih<br />

яzыkah“ se pi{uva za bugarskiot ‡ deka vo nego posesivnite<br />

pridavki od odu{eveni imenki se prili~no ~esto zastapeni. No za razlika<br />

od ~e{kiot, srpskiot, hrvatskiot i slovene~kiot, kongruentnite<br />

konstrukcii na posesivna pridavka so imenka po~nuvaat da otstapuvaat<br />

mesto na konstrukciite so predlogot na, na pr. Nikolovata kъщa <br />

kъщata na Nikola; dяdoviяt sъvet sъvetъt na dяdo. Avtorite na<br />

monografijata go stavaat bugarskiot poskoro vo isto~noslovenskata<br />

grupa, no jas bi ka`ala deka e nekade pome|u. Sepak zastapenosta na<br />

posesivnite pridavki vo bugarskiot e relativno golema, pa duri mo`e<br />

da se koristi posesivna pridavka tamu kade {to na pr. vo ~e{kiot ima<br />

ograni~uvawa za toa <strong>–</strong> na pr. ^i~o Tomovata koliba, Ivan Vazovoto<br />

stihotvorenie. Vo gore spomenatata monografija za `al ne e opi{an<br />

makedonskiot jazik.<br />

Sporeduvav identi~en evangelski tekst na makedonski i na bugarski<br />

i vo odnos na distribucijata na posesivnite pridavki nasprema<br />

predlo`nite konstrukcii so na makedonskiot po~esto od bugarskiot<br />

gi koristi pridavkite. Na pr. mak. Sin Davidov, sin Avraamov <strong>–</strong> bug.<br />

Sin na David, sin na Avraam; mak. angelot Gospodov <strong>–</strong> bug. angelъt<br />

ot Gospoda.<br />

Vo tekot na sporeduvaweto na makedonskiot i bugarskiot tekst,<br />

mi napravi vpe~atok edna oblast od izrazuvaweto na pripadnost za<br />

koja bi sakala da spomnam. Toa se posesivnite konstrukcii so posesivna<br />

zamenska pridavka, odnosno posesivni zamenki moj, tvoj, svoj, negov,


109<br />

nejzin, na{, va{, niven nasprema kratkite dativni zamenki mi, ti, si,<br />

mu, i, ni, vi, im. Poznato e deka vo kni`evniot makedonski se koristat<br />

krat kite dativni zamenki za pripadnost samo so imenki {to ozna ~u va at<br />

rod ninski vrski. No i vo takvite slu~ai makedonskiot im dava pred nost<br />

na kongruentnite posesivni zamenski pridavki: mak. Juda i negovi te<br />

bra}a <strong>–</strong> bug. Юda i bratяta mu; mak. Josif, nejziniot ma` <strong>–</strong> bug. mъ`ъt<br />

i Йosif; mak. Ne pla{i se da ja primi{ Marija, tvojata `ena <strong>–</strong> bug. Ne<br />

boй se da vzeme{ `ena si Mariя; mak. So Zevedej, tatkoto nivni <strong>–</strong> bug.<br />

S baщa si Zevedeй; mak. ako nekoj ja ostavi svojata `ena <strong>–</strong> bug. koйto<br />

napusne `ena si; mak. samo bra}ata svoi <strong>–</strong> bug. samo bratяta si.<br />

Kratkite dativni formi na li~nite zamenki vo makedonskiot<br />

se sre}avaat samo so imenkite majka, tatko, brat: po svr{uva~kata<br />

na majka Mu Marija; mladenecot so majka Mu Marija; na mestoto od<br />

tatka si Irod; go ostavija korabot i tatka si; i brat mu Andrej;<br />

sekoj {to se gnevi na brata si; brat ti ima ne{to.<br />

Vo bugarskiot kako {to e poznato kratkite dativni formi na<br />

li~nite zamenki vo posesivna funkcija se koristat so kakva bilo<br />

imenka i se mnogu rasprostraneti i vo usna i vo pismena forma.<br />

Bezbrojni se primerite so dativna li~na zamenka vo bugarskiot i<br />

so posesivna zamenska pridavka vo makedonskiot. No ima i primer<br />

so dativna li~na zamenka vo makedonskiot <strong>–</strong> Mt 3,4: A hranata mu se<br />

sostoe{e od skakulci <strong>–</strong> bug. A hranata mu be{e akridi. Bidej}i za<br />

makedonskiot jazik ova ne e obi~no za posesivna konstrukcija, tuka<br />

stanuva zbor poskoro za „dvojno zavisen datelen“ (spored Min~eva,<br />

1964):<br />

„Dvoйno zavisimiяt datelen pade` se sbli`ava sъs svobodniя<br />

dativ po haraktera na vrъzkata mu s glagola <strong>–</strong> i v dvata<br />

slu~aя tя e svobodna, <strong>–</strong> formata za datelen pade` ne se iziskva<br />

neobhodimo ot leksi~eskata semantika na glagolite, a zavisi<br />

ot cяlostnata situaciя na izkazvaneto i mo`e da se poяvi<br />

po~ti pri vseki glagol, nezavisimo ot negovite leksi~eski i<br />

gramati~eski osobenosti.<br />

Tozi datelen pade` opredelя pri neprehoden glagol podloga<br />

ili obstoяtelstvoto, a pri prehoden <strong>–</strong> samo prяkoto<br />

dopъlnenie ili obstoяtelstvoto, nikoga podloga. Vrъzkata mu<br />

s glagolnoto deйstvie ne pozvolяva toй da se svъrzva s kakvoto<br />

i da e sъщestvitel no v izre~enieto. Takъv dativ oba~e mo`e<br />

da bъde upotreben samo togava, kogato v izre~enieto e nalice<br />

i nяkakvo ime, namiraщo se v neposredstvena sintakti~na<br />

vrъzka sъs sъщiя glagol <strong>–</strong> no sъ~etanieto datelen i ime ne<br />

predstavlяva sintagma.<br />

Va`en e oщe edin fakt. Osobenostite na dvoйno zavisimiя<br />

datelen pade` se proяvяvat i v negovoto mяsto sprяmo sъ-


110<br />

щest vitelnoto. Naй~esto datelnata forma stoi pred sъщestvitelnoto<br />

s koeto se svъrzva smislovo, i mo`e da bъde<br />

otdelena ot nego s drugi dumi.“ (Min~eva, A., 1964, s. 31-32)<br />

U{te pove}e toa se gleda vo slednite primeri: mak. jas ne sum<br />

dostoen da Mu gi ponesam ni obuvkite <strong>–</strong> bug. ne sъm dostoen da se dopra<br />

dori do sandalite Mu; mak. ]e Si go pribere `itoto vo `itnicata<br />

<strong>–</strong> bug. I щe sъbere `itoto Si v `itnicata; mak. Da ne si ja sopne{<br />

nogata od kamen <strong>–</strong> bug. Da ne bi da udari{ o kamъk kraka Si; mak. tie<br />

si gi pravat licata na`aleni <strong>–</strong> bug. te pomra~avat licata si.<br />

Vo tekot na sporeduvaweto na makedonski i bugarski tekst vo<br />

odnos na izrazuvaweto na pripadnost se zabele`uvaat i nekoi drugi<br />

interesni razliki, na pr. po~estata upotreba na posesivno povratna<br />

zamenka svoj/si vo bugarskiot.<br />

Na kraj bi sakala da ka`am deka ako kongruentnite konstrukcii<br />

na posesivna zamenska pridavka so imenka poka`uvaat priznak na<br />

sintetizam, toga{ vo izrazuvaweto na pripadnost bugarskiot jazik napravil<br />

pogolem ~ekor kon analitizam od makedonskiot.


111<br />

Literatura<br />

1. Ve~erka, R.: Sintaksis bespredlo`nogo roditelьnogo v sta roslavяnskom<br />

яzыke. Issledovaniя po sintaksisu staro slav яnskogo<br />

яzыka. Praga, 1963.<br />

2. Ivanova, T. A.: Nekotorыe osobennosti upotrebleniя roditelьnogo<br />

prinadle`nosti v sovremennыh slavяnskih яzыkah.<br />

Voprosы filologii. Leningrad, 1974, vыp.4.<br />

3. Ivanova. T. A.: K voprosu o sootno{enii upotrebitelьnosti<br />

posessivnыh konstrukciй v sovremennыh slavяnskih яzыkah.<br />

Voprosы filologii. Leningrad, 1976, vыp. 5.<br />

4. Kategoriя posessivnosti v slavяnskih i balkanskih яzыkah. Moskva,<br />

1989.<br />

5. Marojeviћ, R.: Posesivne kategorije u ruskom jeziku (u svome istorijskom<br />

razvitku i danas). Beograd, 1983.<br />

6. Min~eva, A.: Razvoй na datelniя prite`atelen pade` v bъlgarskiя<br />

ezik. Sofiя, 1964.<br />

7. Mrazek, R.: Datelьnый pade` v staroslavяnskom яzыke. Issledovaniя<br />

po sintaksisu staroslavяnskogo яzыka. Praga, 1963.<br />

8. Trubeckoй, N. S.: O pritя`atelьnыh prilagatelьnыh (possessiva)<br />

starocerkovno-slavяnskogo яzыka. Izbrannыe trudы po filologii.<br />

Moskva, 1987.<br />

9. Večerka, R.: Distribuce possessívních zájmen v staroslověnštině. Otázky<br />

slovanské syntaxe. Brno, 1979, IV/I.<br />

10. Zimek, R.: K chápání posesivnosti. Rusko-české studie. Sborník VŠP v<br />

Praze. Praha, 1960. Jazyk a literatura, II.


Ubavka Gajdova<br />

ZA ISTORIJATA I ZA SEMANTIKATA NA PERFEKTOT<br />

(vo kontekst na makedonskite konstrukcii od tipot: sum / imam + -n- /<br />

-t- pridavka i konstrukcijata od tipot: sum + l-forma)<br />

Celta na statijata e preku edno kratko i voop{teno prosleduvawe<br />

na istorijatot na perfektot, kako posebna semanti~ka struktura,<br />

da se obidam da uka`am na nekoi op{ti konstatacii vo vrska so<br />

funkcionalnata optovarenost na perfektot i toa vo razli~ni etapi<br />

od negoviot razvoj, imaj}i predvid deka se raboti za razli~ni konstrukcii.<br />

Vo centarot na vnimanieto e odnosot na konstrukciite od tipot:<br />

sum/imam + -n-/-t- pridavka i konstrukcijata od tipot: sum + -l forma<br />

kon gramati~kite kategorii: vid i vreme.<br />

Potekloto na perfektot vo indoevropskiot se izveduva od<br />

glagolska pridavka koja ima posebni zavr{oci {to slu`at kako<br />

gramati~ki pokazateli. Vo po~etokot, perfektot slu`el za obrazuvawe<br />

na intranzitivni glagoli, ponatamo{niot razvoj poka`uva deka se<br />

obrazuval samo od intranzitivni glagoli i soodvetno deka nemal pasiv<br />

(sp. Budimir, Crepajac 1965: 167).<br />

Osnovnoto tolkuvawe na perfektot e deka toj ozna~uva sostojba<br />

{to e aktuelna vo momentot na zboruvawe, a e rezultat na minat nastan,<br />

koj e kompletno zavr{en. Vakvoto tolkuvawe vodi kon zaklu~ok deka<br />

od temporalen aspekt perfektot se locira na planot na sega{nosta, a<br />

od aspekt na vidot mu pripa|a na svr{eniot, odnosno perfektivniot<br />

vid. Semantikata perfektivnost + aktuelnost (vo sovremeniot makedonski<br />

jazik najblisku mo`e da ja dolovime preku iskazi od tipot:<br />

Razbiram (’Razbrav‘ / ’Ve}e sfativ‘) deka saka{ da patuva{, no sepak<br />

nema da ti dozvolam da zamine{ ovoj pat i sl.) nalaga da go opredelime<br />

kako forma koja se nao|a na sredinata me|u perfektivniot i<br />

imperfektivniot aspekt. Za sporedba samo }e spomnam deka na pr. vo<br />

klasi~niot i pretklasi~niot period na gr~kiot jazik prezentskata,<br />

aoristnata i perfektnata glagolska osnova go poka`uvaat vidot na<br />

glagolot (traewe, momentnost, sostojba) dodeka vremenskata relacija<br />

se ozna~uva so augment i so li~ni nastavki.


114<br />

Istoriski gledano, dvojnata semantika na perfektot i negovoto<br />

postepeno potpolno vklopuvawe vo konjugaciskiot sistem ({to zna~i<br />

obrazuvawe formi i od tranzitivni glagoli i obrazuvawe pasivni<br />

formi) vnele nova semantika, {to bilo pri~ina da po~nat da se gubat<br />

sinteti~nite formi na perfektot. Tie vo gr~kiot jazik se izedna~ile<br />

so konjugacijata na aoristot, a vo latinskiot, perfektot ja prezel<br />

prvenstveno funkcijata na aoristot. I dvata slu~aja poka`uvaat deka<br />

pre ovladuva semantikata na vidot, a ne na temporalnata interpreta ci ja<br />

na osnovnata forma, odnosno na stariot perfekt. Perfektivniot vid<br />

na temporalnata oska prirodno se vrzuva so zonata na minatosta.<br />

Na mestoto na starite sinteti~ki formi se razvivaat novi<br />

analiti~ki konstrukcii na perfektot, koi, so ogled na samata dvojna<br />

konstrukcija, mnogu pojasno go poka`uvaat dvojniot odnos na perfektot<br />

kon kategoriite vid i vreme za razlika od stariot sinteti~ki<br />

perfekt.<br />

Imeno, perfektot i vo svoeto primarno zna~ewe: aktuelna sostojba<br />

{to e rezultat na zavr{en nastan, ima dvojna temporalna interpretacija<br />

i kon sega{nosta i kon minatosta. Pri toa perfektot<br />

ne nosi nikakva informacija za toa koga e izvr{en, odnosno zavr{en<br />

nastanot {to go imenuva. Vo procesot na izmestuvawe na negovata temporalna<br />

interpretacija od sega{nosta kon minatosta, perfektot lesno<br />

se vklopuva vo semantikata na aoristot, koj, vo osnova e neopredeleno<br />

minato vreme so koe se iska`uva eden moment od nastanot, na po~etokot<br />

ili na krajot. Posledniot tip go reprezentira t.n. rezultativen aorist,<br />

koj verojatno u{te prethodno (zna~i pred kompletnoto izedna~uvawe<br />

na aoristot i perfektot) vo soodveten kontekst mo`el da go zamenuva<br />

perfektot; se razbira dozvolena e i situacija vo obratnata nasoka.<br />

Toa mo`e da go zabele`ime vo sovremeniot makedonski jazik, spored<br />

primerite od tipot: Dojdov ’dojden sum‘; Stignav ’stignat sum‘; Se<br />

naspav ’naspan sum‘ itn.<br />

Evidentno e deka vakvite konstrukcii mo`at da se tolkuvaat<br />

i kako aktuelna sostojba vo momentot na govorewe, odnosno da imaat<br />

interpretacija od tipot: ’Tuka sum‘, odnosno ’Se ~uvstvuvam naspano<br />

/ odmoreno‘.<br />

Konstrukciite od tipot: imam + -n- / -t-pridavka, iako poka`uvaat<br />

dvoen odnos kon kategoriite vid i vreme (sp. Denes imam dojdeno za<br />

va`na rabota, drug pat }e se zabavuvame.), vo pogolemiot broj slu~ai<br />

upatuvaat na izvesna pogolema naklonetost kon minatosta, sp. Ovaa<br />

vazna ja imam kupeno vo Kina.<br />

Tolkuvaweto na ima-perfektot, upotreben kako vo posledniot<br />

primer glasi deka rezultatot od nastanot izvr{en vo neopredelen<br />

moment od minatoto e s# u{te relevanten vo momentot na zboruvawe.<br />

Pri toa otsustvuva aktualizacija na minatiot nastan, kako {to e toa<br />

slu~aj so prviot primer.


115<br />

Se zabele`uva deka vo prika`anata situacija se ~uvstvuva izvesno<br />

pomestuvawe i na semantikata na vidot, od perfektiven kon<br />

imperfektiven.<br />

U{te eden podatok e osobeno va`en vo vrska so semantikata<br />

na perfektot, bidej}i se raboti za upotreba koja e isklu~ivo vrzana<br />

za konstrukciite na perfektot, a toa e mo`nosta so perfektot da se<br />

iska`uva ne samo eden nastan neopredelen vo minatoto tuku i mo`nosta<br />

so perfektot da se iska`at pove}ekratni identi~ni nastani bez dopolnitelni<br />

pokazateli, a s# u{te se ~uva nivnata relevantnost vo odnos<br />

na momentot na zboruvawe. Taka, primerite kako: Sum go posetila toa<br />

mesto ili: Go imam videno kako doa|a kaj nea, mo`e da zna~at ’edna{<br />

/ pove}epati dosega‘. Soodvetnoto tolkuvawe ne zavisi od samata konstrukcija,<br />

tuku od dopolnitelni pokazateli.<br />

Ovde se nalo`uva sporedbata na perfektot so kategorijata iterativnost.<br />

Iterativnosta podrazbira serija nastani {to se povtoruvaat po<br />

pove}e ili pomalku odreden redosled vo vreme. Kako i perfektot, i<br />

iterativnosta jasno poka`uva soodveten redosled vo vreme na nastanot,<br />

odnosno nastanite. Kaj perfektot, nastanot e zavr{en i predizvikuva<br />

opredelena sostojba vo momentot na zboruvawe ili so perfektot se<br />

iska`uva relevanten fakt, no otsustvuva aktualizacija na minatiot<br />

nastan vo momentot na zboruvawe. Iterativnata serija, koja od temporalen<br />

aspekt ima prezentska temporalna interpretacija, se sozdava vrz<br />

baza na niza minati, perfektivni nastani, koi vo vakov slu~aj stanuvaat<br />

re levantni vo odnos na momentot na zboruvawe, iako se neaktuelni,<br />

odnosno se nezadol`itelno aktuelni. (Iterativnata serija glasi: Se koj<br />

den doa|a vo 7 ~asot. < Denes doa|a / dojde vo 7; v~era dojde vo 7; zav~era<br />

dojde vo 7 itn.)<br />

Vo vrska so iterativnosta logi~ki se nametnuva sporedbata na<br />

perfektot so perfektivniot prezent i negovata tipi~na upotreba za<br />

izrazuvawe iterativnost vo slovenskite jazici, vklu~itelno i vo staroslovenskiot.<br />

Od druga strana so perfektivniot prezent se iska`uva<br />

i t.n. istoriski prezent so koj se vr{i aktualizacija na minatiot nastan,<br />

{to povtorno n# naveduva na vrskata so perfektot.<br />

Dvojnata temporalna i vidska interpretacija na perfektot,<br />

negovoto pribli`uvawe kon minatoto neopredeleno vreme i imperfektivniot<br />

vid, kako i voop{to raskolebuvaweto na gramati~kata<br />

kategorija vid vo makedonskiot jazik, sekako ovozmo`uva perfektot da<br />

po~ne da se obrazuva ne samo od perfektivni tuku i od imperfektivni<br />

glagoli, odnosno koga e vo pra{awe l-formata vo makedonskiot jazik,<br />

ne samo od aoristnata tuku i od prezentskata osnova. ]e gi navedam primerite:<br />

Sum ja ~itala knigata; Ja imam ~itano knigata; Sum {iela<br />

takov fustan; Imam {ieno takov fustan.


116<br />

Vakov tip konstrukcii, osobeno kaj perfektot od tipot: sum<br />

+ l-forma nosi semantika na neopredelenost na toa dali nastanot e<br />

zaokru`en koga bilo do momentot na zboruvawe. Vo kontekst na ova<br />

}e spomnam deka l-formata, po poteklo minat aktiven particip, vo<br />

makedonskiot jazik odamna go ima izgubeno pridavskoto zna~ewe i e<br />

svedena na ~ista oznaka na glagolskoto dejstvo, za razlika od -n- / -tpridavkata,<br />

koja po poteklo e minat pasiven particip i vo najgolem<br />

broj slu~ai go ~uva pridavskoto zna~ewe.<br />

Taka primerot: Sum ja ~itala knigata, mo`e da se tolkuva: ’Sum<br />

ja ~itala knigata, ama ne sum ja do~itala‘, ’Sum ja ~itala knigata, ama<br />

ne se se}avam dali sum ja pro~itala, koga sum ja pro~itala ili ne se<br />

se}avam na sodr`inata‘. Se razbira, mo`e da nosi i pozitivna potvrda<br />

za toa deka nastanot e realiziran do kraj, odnosno: ’Sum ja pro~itala<br />

knigata‘, no isto taka i zna~ewe: ’Sum ja ~itala / pro~itala knigata,<br />

ama toa ne e va`no vo ovoj moment‘.<br />

Analiti~kite konstrukcii na perfektot obrazuvani od imperfektivni<br />

glagoli, odnosno so l-forma obrazuvana od prezentskata<br />

osnova, ja pridvi`uva temporalnata interpretacija na ovie konstrukcii<br />

u{te pove}e kon minatosta, odnosno kon minatoto neopredeleno<br />

nesvr{eno vreme, osobeno poradi faktot {to konstrukcija na perfekt<br />

od imperfektivna forma te{ko se vrzuva so momentot na zboruvawe.<br />

Vpro~em, ne slu~ajno perfektot od tipot: sum + l-forma vo Gramatikata<br />

na makedonskiot jazik se narekuva minato neopredeleno vreme (Koneski<br />

1981: 459). Sepak, konstrukcijata sum + l-forma vo sovremeniot makedonski<br />

jazik ne se gramatikalizira kako minato neopredeleno vreme,<br />

na prv plan izleguva tokmu neopredeleniot odnos kon kategoriite vid<br />

i vreme, a kako }e se tolkuva soodvetnata glagolska konstrukcija, zavisi<br />

od kontekstot, od situacijata, od intonacijata, od vidot na glagolot<br />

ili na glagolskata osnova, od liceto vo koe e oformena konstrukcijata,<br />

od prisustvoto na ~lenot i udvojuvaweto na objektot ili od neposredni<br />

leksi~ki pokazateli. Ova ovozmo`uva razvoj i gramatikalizacija<br />

na t.n. kategorija status, odnosno subjektiven odnos na govoritelot<br />

kon iska`aniot nastan pri {to vo makedonskiot jazik na preden plan<br />

izleguva t.n. kategorija preka`anost, odnosno nezasvedo~enost verojatno<br />

poradi najneposrednata vrska na konstrukcijata od tipot sum +<br />

l-forma so minatoto neopredeleno vreme, posebno so nesvr{enoto, a<br />

sekako i poradi vgradenata relacija na redosled vo vreme i s# u{te<br />

`ivata semantika na perfektot. Sekako, treba da se ima predvid i<br />

vlijanieto na turskiot jazik vo gramatikalizacijata na preka`anosta<br />

vo makedonskiot jazik.<br />

Kako i da e, preka`anosta e sepak samo edna od mo`nite zna~enski<br />

varijanti na konstrukcija ~ie glavno obele`je e neopredelenost po<br />

vid i vreme. Tokmu vakvata neopredelenost, vklu~uvaj}i go i faktot


117<br />

deka glagolskata l-forma ne nosi nikakvo dopolnitelno obele`je<br />

osven imenuvawe na nastanot doveduva do gubewe na pomo{niot<br />

glagol vo 3 l. Pomo{niot glagol ne vr{i ve}e nikakva uloga. So toa<br />

zavr{uva karierata na sum + l-formata i kako perfekt i kako minato<br />

neopredeleno vreme (iako ne gi isklu~uva vakvite upotrebi), a<br />

svojot ponatamo{en razvoj vo makedonskiot jazik go gradi tokmu vrz<br />

zna~ewata na zasvedo~enost i nezasvedo~enost na iska`aniot nastan.<br />

Vo vrska so izlo`enoto }e gi navedam slednite konstatacii:<br />

1. Konstrukcija sum + -n- / -t- pridavka<br />

Konstrukcijata sum + -n- / -t- pridavka po poteklo se vrzuva<br />

so stariot slovenski pasiv; pasivot, koj po priroda e intranzitiven<br />

ja isklu~uva mo`nosta da se obrazuva od intranzitivni glagoli. Vo<br />

sovremeniot makedonski jazik nema izgradena, gramatikalizirana<br />

kategorija dijateza. Od druga strana, kategoriite tranzitivnost i<br />

intranzitivnost se seriozno razni{ani (sp. Koneski 1981: 354&360).<br />

Poznato e i toa deka konstrukciite od tipot sum + -n- / -t- pridavka<br />

mo`at da se obrazuvaat kako od tranzitivni taka i od intranzitivni<br />

glagoli (ili bi rekla od primarno intranzitivni glagoli) i tokmu<br />

vtorite najubavo go iska`uvaat zna~eweto na perfekt, a ne na pasiv,<br />

odnosno na konstrukcija koja ne e jasno opredelena vo pogled na kategorijata<br />

dijateza, sp.: sum dojden; sum vlezen; sum stanat : sum obele`an,<br />

sum iznenaden, sum razluten, sum izneveren. Mo`e da se konstatira<br />

deka ovie konstrukcii poka`uvaat najgolem stepen na ograni~enost<br />

vo pogled na vidot; odnosno najprirodno se vrzuvaat so perfektivniot<br />

vid. Taka i koga se obrazuvaat od imperfektivni glagoli obi~no upatuvaat<br />

na zavr{enost, odnosno zaokru`nost na nastanot, na pr. Petar<br />

e oden Bitola ’e otiden‘; Jaden sum ’Sit sum / zavr{iv so jadeweto‘<br />

(sp. Markovi} 2007: 143-150). Mo`at da se zabele`at i takvi primeri<br />

vo koi ima odredeno pomestuvawe vo vrska so vidot {to go iska`uvaat<br />

konstrukciite od tipot sum + -n- / -t- pridavka i pri toa tie mo`at da<br />

iska`uvaat i nastan, koj trael opredelen period vo minatoto: Spien<br />

sum samo tri saata no}eska & ’Samo tri saata spiev / otspav no}eska‘.<br />

Kako {to se gleda od primerot, duri i vakvite konstrukcii sugeriraat<br />

zavr{enost na nastanot.<br />

Op{to re~eno, mo`nosta za sozdavawe konstrukcii od tipot: sum<br />

+ -n- / -t- pridavka ne e ograni~ena vo pogled na imperfektivnite glagoli,<br />

sp. Crkvata e gradena trieset godini; Ovoj avtor e preveduvan<br />

na mnogu jazici i toa od svetski istaknati pisateli. Sepak, vakvite<br />

primeri nosat poinakva semantika i se sfa}aat kako bezli~na konstrukcija<br />

ili sugeriraat interpretacija na pasiv.<br />

Zna~i, konstrukcijata od tipot sum + -n- / -t- pridavka poka`uva<br />

izvesno otstapuvawe vo semantikata ako glagolskata pridavka se ob-


118<br />

razuva od imperfektivni i od tranzitivni (primarno tranzitivni)<br />

glagoli. Tokmu zatoa i brojot na primeri oformeni spored modelot<br />

sum + -n- / -t- pridavka koi mo`at da se tolkuvaat kako perfekt vo makedonskiot<br />

jazik e ograni~en.<br />

Konstrukciite od tipot: sum dojden; sum vlezen; sum jaden; sum<br />

zaminat i sl. vo sovremeniot makedonski jazik se najblisku do definicijata<br />

na perfektot sfaten kako sostojba {to e aktuelna vo momentot<br />

na zboruvawe, a e rezultat na minat zavr{en nastan ili poprecizno<br />

re~eno so ovie konstrukcii se iska`uva efekt ili rezultat od minat<br />

nastan, {to e neposredno aktuelen i vo momentot na zboruvawe. Ova sekako<br />

im go ovozmo`uva vrskata na spomenatite konstrukcii so pasivot<br />

(koj e intranzitiven); otvorenata mo`nost za obrazuvawe konstrukcii<br />

od intranzitivni glagoli i prisustvoto na sum kako pomo{en glagol,<br />

koj po priroda e intranzitiven. Ova zna~i deka intranzitivnosta<br />

ima neposredna vrska so semantikata na perfektivniot vid, {to i se<br />

doka`uva so toa deka poso~enite konstrukcii vo makedonskiot jazik se<br />

ograni~eni vo vrska so vidot vo site slu~ai {to jasno mo`at da se tolkuvaat<br />

kako perfekt. Mo`e da se zabele`i i toa deka raskolebuvaweto<br />

na kategorijata vid vo makedonskiot jazik se slu~uva istovremeno so<br />

raskolebuvaweto na kategorijata tranzitivnost / intranzitivnost.<br />

2. Konstrukcija imam + -n- / -t- pridavka<br />

Vo lingvisti~kata literatura perfektot graden so pomo{ na<br />

glagolot ima + minat pasiven particip e poznat kako aktiven ili<br />

tranzitiven perfekt vo sporedba so konstrukcijata sum + -n- / -t- pridavka,<br />

koj e poznat kako pasiven ili intranzitiven perfekt, poradi<br />

potekloto od konstrukciite od tipot: habeo factum, aktivna konstrukcija<br />

za obrazuvawe perfekt od tranzitivni glagoli, odnosno od konstrukcijata<br />

od tipot: sum ventus, konstrukcija na perfekt ograni~en na<br />

intranzitivnite glagoli, a koja vodi poteklo od latinskiot pasiven<br />

perfekt od tipot: laudatus sum (sp. Ilievski 1998: 227).<br />

Vo makedonskiot jazik ima-perfektot mo`e da se obrazuva od<br />

site glagoli, i od tranzitivni i od intranzitivni ili t.n. primarno<br />

intranzitivni glagoli. Toj mo`e da se obrazuva kako od perfektivni<br />

taka i od imperfektivni glagoli. Prvenstveno e nositel na zna~eweto<br />

na perfektivnost na iska`aniot nastan i negova, bez nikakvo somnenie,<br />

ostvarenost vo momentot na zboruvawe ili nastan ostvaren vo<br />

minatoto, no s# u{te relevanten vo momentot na zboruvawe; so drugi<br />

zborovi, vo momentot na zboruvawe nema nikakva promena na sostojbata<br />

vo odnos na sostojbata predizvikana so izvr{uvaweto na minatiot,<br />

sp. Denes imam dojdeno za va`na rabota, drug pat }e se zabavuvame;<br />

Ve}e go imam zgotveno ru~ekot. Ako sakate, mo`eme vedna{ da<br />

ru~ame!; U{te mnogu odamna ovaa kniga mi ja ima kupeno tetka mi od


119<br />

Francija.; Mnogupati imam gledano filmovi vo kino, ama nitu eden<br />

ne mi pri~inil tolkavo zadovolstvo kako ovoj.; Imam pi{uvano na<br />

taa tema pove}epati dosega.<br />

Ima-perfektot za razlika od perfektot od tipot sum + n- / -tpridavka,<br />

koga e obrazuvan od imperfektivni glagoli mo`e da ozna~uva<br />

i nastan {to se odvival izvesen period vo minatoto bez da se aludira na<br />

zavr{enosta na nastanot, tuku pove}e da se potencira traeweto na nastanot<br />

vo minatoto. Vo vrska so ova pi{uva M. Markovi}, (2007: 146-150)<br />

i me|u drugoto gi naveduva i primerite od tipot: Tri dena imam odeno<br />

po planina; Imam jadeno tri saata, itn. Ova go pretstavuva ima-perfektot<br />

kako konstrukcija koja mo`e napolno da se vklopi vo minatoto<br />

neopredeleno vreme i toa bez ograni~uvawe vo pogled na vidot.<br />

Vo vrska so izblednuvaweto na rezultativniot karakter na imaperfektot<br />

(rezultativnosta obi~no vo gramati~kite opisi se pretstavuva<br />

kako osnovna zna~enska karakteristika na ima-perfektot) i<br />

negovoto pribli`uvawe kon minatoto neopredeleno vreme svedo~at i<br />

makedonskite krajni jugozapadni govori (kostursko-kor~anski) {to e<br />

precizno pretstaveno vo Sintaksata na makedonskite dijalekti vo<br />

Egejska Makedonija od Z. Topoliwska (1995: 205& 212).<br />

Op{to re~eno, vo sovremeniot makedonski jazik se zabele`uva<br />

izbleduvawe na rezultativniot karakter na ima-perfektot poradi<br />

faktot {to so ovaa konstrukcija se iska`uva pred s# rezultat od minat<br />

zavr{en nastan koj se pretstavuva kako s# u{te relevanten vo momentot<br />

na zboruvawe (sp. Ovaa vazna ja imam kupeno vo Kina); so drugi<br />

zborovi rezultativnosta se sfa}a dosta relativno; So ima-perfektot<br />

mo`e da se iska`e i efekt od minat zavr{en nastan, koj e neposredno<br />

aktuelen vo momentot na zboruvawe (sp. Denes imam dojdeno za va`na<br />

rabota, drug pat }e se zabavuvame). Ovaa upotreba e poretka bidej}i<br />

podobro se vrzuva so semantikata na konstrukciite od tipot: sum + -n- /<br />

-t- pridavka.<br />

Funkcijata na minato neopredeleno vreme vo standardniot makedonski<br />

jazik ja vr{i konstrukcijata sum + l-forma.<br />

3. Konstrukcija od tipot: sum + l-forma<br />

Bez pretenzii da davam precizna analiza na razvojot na konstrukciite<br />

od tipot sum + l-forma vo oddelnite makedonski govori, {to e<br />

nemo`no bez adekvaten dokumentiran materijal, sakam da uka`am na<br />

nekoi ve}e utvrdeni fakti vo vrska so razvojot na ovaa konstrukcija<br />

na makedonskata jazi~na teritorija. Samo po sebe se nametnuva da<br />

spomnam ne{to i vo vrska so razvojot na aoristot i imperfektot vo<br />

makedonskiot jazik.<br />

Z. Topoliwska (1995: 251) za formite od tipot sum + l-forma<br />

vo makedonskite govori vo Egejska Makedonija veli: þNa zapadnata


120<br />

pe riferija kategorijata (dubitativ z.m.) e prisutna i jasno oformena,<br />

imeno, taa e edinstvenata funkcija na sum-perfektot, pri {to<br />

naj{iroko e zastapena markiranata admirativna varijanta na dubitativot.<br />

Odej}i kon istok, dubitativot e prisuten vo `ivata razgovorna<br />

re~, dodeka vo jazikot na narodnoto tvore{tvo (prikaznite) ne se<br />

izdeluva jasno od drugite funkcii na minatoto neopredeleno vreme. I<br />

najposle, vo jugoisto~nite govori dubitativot, iako prisuten, najslabo<br />

se izdvojuva, {to verojatno ostanuva vo vrska so pomesteniot status<br />

na minato neopredeleno vreme, t.e. so slabeeweto na granicata me|u<br />

opredelenite i neopredelenite vremiwaÿ.<br />

Od prilo`eniot citat jasno se gleda deka sudbinata na stariot<br />

sum-perfekt vo makedonskiot jazik e razli~na vo razli~ni jazi~ni<br />

sredini. Razvojot na ovaa konstrukcija e vo korelacija so razvojot na<br />

aoristot i imperfektot i na ima-konstrukciite vo makedonskiot jazik.<br />

Op{to re~eno, na krajniot jugozapad se nametnuvaat aoristot i imperfektot<br />

kako osnovni formi na preteritot, a kako formi na minatoto<br />

neopredeleno vreme i kako perfekt se upotrebuvaat ima-konstrukciite;<br />

sum+l-formata se ~uva vo funkcija na dubitativ / admirativ; nema<br />

razvoj na preka`anost, odnosno nezasvedo~enost (sp. Topoliwska 1995:<br />

205-212; 295).<br />

Na ostanatiot del od makedonskata jazi~na teritorija, najop{to<br />

sfateno, se zacvrstuvaat aoristot i imperfektot vo pozicija na osnovni<br />

formi na preteritot, no istovremeno se sudiraat so konstrukcijata<br />

sum + l-forma koja nastojuva da ja zazeme istata funkcija (kako {to<br />

se odviva razvojot na stariot sum-perfekt vo ostanatite slovenski<br />

jazici, pred s# vo nebalkanskite). Kako {to e slu~aj i so balkanskite<br />

neslovenski jazici, vo makedonskiot jazik preovladuvaat sinteti~kite<br />

formi na preteritot. So drugi zborovi, konstrukcijata sum + l-forma<br />

ednostavno bila prinudena da trgne po drug razvoen pat (sp. Ilievski<br />

1998: 239&240).<br />

Od druga strana razvojot na konstrukciite od tipot sum + l-forma<br />

povratno vlijaat vrz razvojot na aoristot i imperfektot vo makedonskiot<br />

jazik. Poslednite se zacvrstuvaat na pozicijata na minato<br />

opredeleno svr{eno, odnosno nesvr{eno vreme, a konstrukcijata sum<br />

+ l-forma ja prezema funkcijata na minato neopredeleno svr{eno, odnosno<br />

nesvr{eno vreme, vo korelacija so faktot deka l-formata mo`e<br />

da se obrazuva kako od aoristnata taka i od prezentskata osnova. Site<br />

ovie promeni se slu~uvaat istovremeno i so procesot na razgraduvawe<br />

na kategorijata vid vo makedonskiot jazik.<br />

Opozicijata opredelenost : neopredelenost na ~isto temporalen<br />

plan ne se poka`uva kako dovolno razlikuva~ka me|u minatoto opredeleno<br />

vreme, od edna strana, i minatoto neopredeleno vreme, od druga<br />

strana, {to se doka`uva so nemotiviranata upotreba edna{ na aoristot


121<br />

(od perfektivni i od imperfektivni glagoli), a vedna{ potoa na konstrukcijata<br />

od tipot sum + l-forma vo postari tekstovi {to poteknuvaat<br />

od ju`nite makedonski govori, na pr. Kulakiskoto Evangelie (Pa<br />

’on mu guvor’i, da mu ri~’e na t’atko mu ... T’atkoto mu r’ekal pa na<br />

n’ego). Sli~no zna~ewe se poka`uva i vo samata naracija zabele`ana<br />

vo tekstovite od s. Suho i Visoka vo Solunsko od Malecki, kako i vo<br />

prikaznite od Verkovi}. Taka raska`uva~ot mo`e da go zapo~ne tekstot<br />

so minato neopredeleno vreme, a vedna{ da prodol`i da raska`uva so<br />

formite na minatite opredeleni vremiwa (poprecizno vo vrska so ova<br />

sp. Topoliwska 1995 : 213-220; 245-251; Golomb 1961:163).<br />

Voop{to slabata opozicija, na temporalen plan, me|u minatite<br />

opredeleni i neopredeleni vremiwa se ~uvstvuva i denes pri<br />

raska`uvaweto na narodnite prikazni, sp. primeri od tipot: Vo staro<br />

vreme si `iveel eden car, si imal tri }erki. Eden den najstarata }erka<br />

mu rekla na carot ....<br />

Se ~ini deka prirodno bila nalo`ena potrebata od posilna<br />

opozicija me|u minatite opredeleni i neopredeleni vremiwa, pa kako<br />

osnovna opozicija me|u minatite opredeleni i minatite neopredeleni<br />

vremiwa ne se nametnuva samo opredelenosta : neopredelenosta vo odnos<br />

na vremeto vo koe e izvr{en nastanot tuku i subjektivniot odnos na<br />

govoritelot koj kon iska`aniot nastan zazema pozicija na svedok ili<br />

jasno se ograduva od nastanot koj li~no ne mo`e da go zasvedo~i; so drugi<br />

zborovi po~nuva da se razviva imperceptivot vo makedonskiot jazik.<br />

Samata gramatikalizacija na kategorijata zasvedo~enost :<br />

nezasvedo~enost, pred s# se poka`uva preku razvojot na formite na<br />

aoristot i imperfektot, od edna strana, i stariot sum-perfekt od<br />

druga strana. Ako so prvite jasno se iska`uva zasvedo~eno dejstvo, vtorite<br />

variraat vo pogled na zasvedo~enosta, odnosno nezasvedo~enosta.<br />

So drugi zborovi, aoristot i imperfektot se jasno markirani kako<br />

zasvedo~eni dodeka konstrukcijata sum + l-forma se javuva kako + /<br />

- markirana vo pogled na zasvedo~enosta. Jasno se poka`uva deka kategorijata<br />

na subjektiven stav kon iska`aniot nastan se vgraduva vo<br />

sistemot na minatite vremiwa vo makedonskiot jazik.<br />

Razvojot pak na kategorijata zasvedo~enost : nezasvedo~enost vo<br />

ramkite na konstrukciite gradeni so l-formata vodi kon nejzina potpolna<br />

gramatikalizacija vo sovremeniot makedonski jazik. Taka, mo`at<br />

da se razlikuvaat formi za preka`anost / nezasvedo~enost, koi temporalno<br />

go lociraat nastanot vo sega{nosta ili vo minatosta, toa se konstrukciite<br />

od tipot: sum + l-forma: Jane v~era pristignal vo Skopje;<br />

Tome veli deka Jane do{ol ’e tuka‘ / ’e pristignat‘), a so konstrukciite<br />

od tipot }e + l-forma se iska`uvaat preka`ani / nezasvedo~eni nastani<br />

na planot na idnosta, kako i na planot na idnosta vo odnos na nekoj mi-


122<br />

nat moment, sp. Toj }e ni do{ol utre na gosti; Toj }e ni dojdel toga{<br />

na gosti, da ne se razbolel (sp. Koneski 1981: 497).<br />

Vo ovoj razvoj na preka`anost, vo ramkite na konstrukcijata od<br />

tipot sum + l-forma, sigurno svoe vlijanie imal i turskiot jazik, koj<br />

razlikuva soodvetni formi nameneti za direktno ka`uvawe i formi za<br />

preka`uvawe. Sepak, razvojot na samata kategorija status vo makedonskiot<br />

jazik ima podlaboka osnova, kako {to rekov toa se poka`uva i vo<br />

samata opozicija me|u minatite opredeleni i minatite neopredeleni<br />

vremiwa.<br />

Vo pogled na izrazuvaweto na kategorijata status preku konstrukcijata<br />

od tipot: sum + l-forma ne mo`e da ne se zeme predvid situacijata<br />

vo makedonskite jugozapadni govori, kade {to ovaa forma se<br />

upotrebuva vo funkcija na dubitativ / admirativ. Pri toa evidentno e<br />

deka ima-perfektot se {iri na makedonskata jazi~na teritorija, se gubi<br />

potrebata od upotreba na konstrukcijata sum + l-forma vo funkcija<br />

na perfekt, a se {iri gramatikalizacijata na ovaa konstrukcija vo sferata<br />

na deonti~kata modalnost. Taka so konstrukcijata od tipot: sum +<br />

l-forma se iska`uva subjektiven odnos na govoritelot kon iska`aniot<br />

nastan, koj mo`e da varira vo zna~ewata od potvrdenost i zasvedo~enost<br />

na nastanot (Denes sum do{ol da te vidam tebe), preku nepotvrdenost,<br />

nezasvedo~enost, somnevawe vo vistinitosta na iska`aniot nastan (Se<br />

pojavil v~era na rabota, no jas ne go vidov), ~udewe (Kolku si se izmenil,<br />

ne mo`am da te prepoznaam), pa duri i negirawe na vistinitosta<br />

na nastanot od strana na govoritelot (Toj znael da poprava televizori,<br />

ne znae niti da go vklu~i televizorot).<br />

So drugi zborovi so konstrukcijata od tipot: sum + l-forma<br />

nastanot se prika`uva kako verojaten, no ne i nedvosmisleno faktiven.<br />

Stepenot na verojatnost, kako {to rekov, mo`e da varira od +<br />

zasvedo~en i +faktiven do & zasvedo~en i spored ocenkata na govoritelot<br />

& faktiven. Stepenot na verojatnost se iska`uva vo kontekstot ili<br />

situacijata ili se iska`uva so drugi pokazateli, modalni opredelbi od<br />

tipot: mo`ebi, verojatno, sigurno, nevozmo`no itn., ili so nadgradeni<br />

predikati od redot na verba dicendi ili verba cogitandi, sp. Mi re~e / javi<br />

deka ja zavr{il rabotata; Mi se ~ini / Smetam deka ve}e do{lo vreme<br />

da pobara{ rabota i sl.<br />

Upotrebata na konstrukciite od tipot sum + l-forma vo makedonskiot<br />

jazik se sveduva na svoeviden relativ. Pri toa ne se poka`uva<br />

samo relacijata na eden nastan vo odnos na drug nastan (vo slu~aj na konstrukciite<br />

od tipot sum + l-forma se raboti za nastan {to se slu~il<br />

pred nekoj drug nastan) tuku istovremeno se prika`uva i relacijata na<br />

govoritelot kon iska`aniot nastan. Specifi~nosta na ovoj relativ e<br />

vo toa {to mo`e da iska`uva i relacija na iska`aniot nastan, ne vo<br />

pogled na drug nastan tuku vo odnos na momentot na zboruvawe. Tokmu vo


123<br />

takva situacija mnogu jasno doa|a do izraz subjektivniot stav na govoritelot<br />

kon iska`aniot nastan, sp. Si se ispru`il na krevetot, nema<br />

mesto drug kade da se odmori; Pu{til muzika tolku glasno, ~ovek ne<br />

mo`e da se odmori itn.<br />

Kompletnata gramatikalizacija na kategorijata status preku<br />

konstrukciite oformeni vrz baza na l-formata, se poka`uva i so gubeweto<br />

na pomo{niot glagol vo 3 l. edn. i mn. kaj konstrukciite od tipot<br />

sum + l-forma. Vo ovoj kontekst sekako vredi da se spomne i revitalizacijata<br />

na formite od tipot bi + odel vo sovremeniot makedonski jazik<br />

zabele`ana u{te od Koneski (1981: 500). Pritoa treba da se ima predvid<br />

deka ovaa pojava ne se dol`i prvenstveno na vlijanieto od sosednite<br />

slovenski jazici, tuku se javuva kako rezultat na gramatikalizacijata<br />

na kategorijata status vo makedonskiot jazik.<br />

4. Perfekt, perfektiven prezent, iterativnost, semantika na<br />

vidot, relacija redosled vo vreme<br />

Vo vrska so iterativnosta }e spomnam deka vo makedonskite<br />

dijalekti se zabele`uva upotreba na perfektivniot prezent za<br />

iska`uvawe iterativni nastani i vo funkcija na istoriski prezent,<br />

tamu kade {to pretstavenata kategorija relativ ili poop{to ka`ano<br />

kategorijata status ne e kompletno gramatikalizirana. Se raboti<br />

prvenstveno za krajnite isto~ni i jugoisto~ni makedonski govori.<br />

Vo kontekst na ova bi obrnala vnimanie deka kategorijata<br />

vid, sfatena kako vnatre{na vremenska organizacija na nastanot<br />

(Topoliwska 1995: 176) koga se nao|a vo faza na razgraduvawe ({to e sosem<br />

evidentno vo makedonskiot jazik), po~nuva da bara drugi mo`nosti<br />

za da ja manifestira soodvetnata semantika. Edna od tie mo`nosti e<br />

sproveduvawe specifi~en vid na t.n. consecutio temporum, {to mo`eme<br />

da go konstatirame kaj makedonskite konstrukcii gradeni vrz baza na<br />

l-formata, kako i vo upotrebata na }e-konstrukciite. Formite {to<br />

ne se opredeleni striktno vo odnos na kategoriite vreme i vid, a vo<br />

isto vreme poseduvaat gramatikalizirana ili vgradena subjektivna<br />

modalnost se sosem pogodni za sproveduvawe na ovoj specifi~en vid<br />

na consecutio temporum.<br />

[to se odnesuva do iterativnosta, konstrukciite od tipot sum<br />

+l-forma poradi izrazenata markiranost vo odnos na zasvedo~enosta<br />

/ nezasvedo~enosta i relativnata ograni~enost na temporalen plan<br />

(barem {to se odnesuva do 2. i 3. l.) se upotrebuvaat za iska`uvawe<br />

preka`ani, odnosno nezasvedo~eni iterativni nastani, sp. (Velat)<br />

Sekoja sabota izleguval to~no vo 10 ~asot i sekoga{ se vra}al nautro<br />

vo 2 ~asot, ili eden primer od makedonskite dijalekti: ^ifutinut<br />

pikasal rabotta, si kladel na umut, kak da a zakole taa koko{ka;


124<br />

za{to koj ’i jad’el glavata sa ~inuval car, a koj sƒrceto, kata yastra<br />

mu edin altƒn blýuval niz ustata (sp. Gajdova 2002: 85).<br />

Za da se prika`e iterativna serija so prezentska temporalna interpretacija,<br />

koja ne e markirana po odnos na kategorijata zavedo~enost<br />

/ nezasvedo~enost, vo makedonskiot jazik se upotrebuvaat }e + prezent<br />

konstrukciite, sp. ]e dojde, }e jade i vedna{ si legnuva / }e si legne.<br />

]e + prezent konstrukciite, nasproti nivnoto voobi~aeno tolkuvawe<br />

kako futur, voop{to ne se izgradeni kako temporalni konstrukcii<br />

specijalizirani za iska`uvawe na nastani koi na vremenskata oska<br />

se lociraat na planot na idninata. ]e + prezent konstrukciite prvenstveno<br />

uka`uvaat na posledovatelnost na nastanot {to go iska`uvaat i<br />

toa vo odnos na nekoj drug nastan, koj temporalno se locira naj~esto na<br />

planot na idninata, sp.: Ako dojde, vedna{ }e ti se javam, no nastanot<br />

{to ja uslovuva temporalnata interpretacija na }e + prezent konstrukciite<br />

mo`e da se nao|a i na planot na minatosta, sp.: Mi re~e deka }e<br />

dojde vo sreda, no voop{to ne se pojavil dosega.<br />

Voop{to, }e-konstrukciite nemaat striktna temporalna interpretacija,<br />

{to e jasno so ogled na faktot deka tie se osnovni nositeli<br />

na nefaktivnosta vo makedonskiot jazik. Nivnata jasna zacvrstenost<br />

vo pozicijata na apodoza na realniot usloven period, sekundarno gi opredeluva<br />

kako konstrukcii na futurot vo makedonskiot jazik. Mora da<br />

se zabele`i deka ovie konstrukcii koga se upotrebuvaat samostojno, vo<br />

funkcija na futur, zna~i nivnata temporalna interpretacija se bazira<br />

vo odnos na momentot na zboruvawe, a ne vo odnos na nekoj drug nastan,<br />

toga{ mnogu jasno doa|a do izraz nivnata vgradena semantika na subjektiven<br />

stav na govoritelot vo odnos na iska`aniot nastan. Ova se dol`i<br />

na nivnoto poteklo od glagolot *h¥tŠti, koj po svoeto leksi~ko zna~ewe<br />

poka`uva subjektiven stav na govoritelot kon iska`aniot nastan.<br />

Koga se upotrebeni vo funkcija na futur, }e + prezent konstrukciite<br />

iska`uvaat samo verojatnost deka iska`aniot nastan }e se ostvari vo<br />

idnina. Stepenot na verojatnost þse ~itaÿ vo ramkite na kontekstot<br />

ili situacijata ili se potencira so leksi~ki pokazateli.<br />

So }e-konstrukciite upotrebeni za iska`uvawe na iterativni<br />

nastani, iska`aniot nastan se pretstavuva bez striktna temporalna<br />

interpretacija; pri toa }e-konstrukciite sugeriraat deka na nastanot<br />

{to go iska`uvaat mu prethodi nekoj drug nastan, no sekako se<br />

iska`uva i verojatnost deka nastanite }e prodol`at da se odvivaat i<br />

vo idnina.<br />

Na kraj }e rezimirame deka istoriskiot razvoj na perfektot<br />

voop{to poka`uva deka toj e edna nestabilna konstrukcija podlo`na<br />

na ~esti promeni kako na formata, taka i na sodr`inata poradi vgradenata<br />

dvojna semantika.


125<br />

Kaj perfektot pojasno e izdiferenciran vidot odo{to temporalnata<br />

interpretacija i tokmu toa pridonesuva da se razvivaat posebni<br />

konstrukcii na perfektot za site tri vremenski plana, perfekt<br />

(sega{nost), pluskvamperfekt (minatost), futur egzakten (idnost).<br />

Ova go poka`uva perfektot kako konstrukcija pogodna za iska`uvawe<br />

na relacijata redosled vo vreme i na t.n. relativno vreme. Ova vo slu~aj<br />

na konstrukciite na perfektot zna~i prika`uvawe na nastanot kako<br />

izvr{en pred nekoj drug nastan, vo minatoto ili kako izvr{en pred momentot<br />

na zboruvaweto. Koga nastanot iska`an so perfekt }e se dovede<br />

vo vrska so momentot na zboruvawe, doa|a do izraz negoviot relativen<br />

karakter, kako vo odnos na vremeto taka i vo odnos na stavot na govoritelot<br />

sprema iska`aniot nastan.<br />

Rezultativnata komponenta na perfektot i negovata neopredelena<br />

temporalna interpretacija, ovozmo`uva nastanot iska`an so<br />

perfekt da go sfatime kako rezultat od minat izvr{en nastan, koj e s#<br />

u{te relevanten vo odnos na momentot na zboruvawe, no nema neposredna<br />

aktualizacija na minatiot nastan. Ovaa relativna rezultativnost<br />

pridonesuva iska`aniot nastan da go sfatime so izvesna distancija.<br />

Ovaa distancija }e se projavi ili kako distancija na nastanot vo odnos<br />

na vremeto na govorewe ili kako distancija vo odnos na vistinitosta<br />

na iska`aniot nastan.<br />

Najposle, preku razvojot na konstrukciite na perfektot mo`e<br />

da se sogledaat i razli~nite zna~ewa na formite {to se dol`at na<br />

kategorijata vid.<br />

Od op{to poznatata situacija vo balkanskite jazici mo`e da se<br />

konstatira deka: makedonskiot, bugarskiot, albanskiot i del od srpskite<br />

govori jasno ja potvrduvaat mo`nosta za razvoj na perfektot vo<br />

konstrukcija {to $ pripa|a na kategorijata status, sfatena kako subjektiven<br />

odnos na govoritelot kon iska`aniot nastan. Ovaa kategorija<br />

preku razli~ni konstrukcii poka`uva pogolem ili pomal stepen na<br />

gramatikalizacija vo site spomnatite balkanski jazici, vklu~uvaj}i<br />

go i gr~kiot jazik.<br />

Od druga strana, ocenata na minatite nastani e dosta relativna<br />

i ~esto subjektivna, pa ottuka i ne e ~udno {to vo odredeni jazici,<br />

vklu~uvaj}i gi i nebalkanskite slovenski jazici tokmu perfektot se<br />

nametnal kako op{t preterit. Vo isto vreme, se raboti za jazici vo<br />

koi subjektivniot stav na govoritelot kon iska`aniot nastan ne se<br />

manifestira nitu se gramatikalizira taka eksplicitno kako {to e toa<br />

slu~aj so balkanskite jazici. A vo ramkite na balkanskite jazici, i vo<br />

ovoj pogled makedonskiot jazik se poka`uva kako najbalkaniziran.


126<br />

Literatura:<br />

1. Budimir, M.; Crepajac, Q.: Στοιχηια Ελληνικα, Beograd 1965.<br />

2. Gajdova, U.: Temporalnata karakteristika na finitnite<br />

glagolski konstrukcii vo jugoisto~nite makedonski govori,<br />

Skopje 2002.<br />

3. Golomb, Z.: Dva makedonski govori (na Suho i Visoka vo Solunsko),<br />

Ma kedonski jazik XI-XII, Skopje 1960-61.<br />

4. Ilievski, Hr. P.: Balkanolo{ki lingvisti~ki studii, Skopje<br />

1988.<br />

5. Koneski, B.: Gramatika na makedonskiot literaturen jazik,<br />

Skopje 1981.<br />

6. Markovi}, M.: Aromanskiot i makedonskiot govor od ohridskostru{kiot<br />

region (vo balkanski kontekst), Skopje, 2007.<br />

7. Topoliwska, Z.: Makedonskite dijalekti vo Egejska Makedonija,<br />

Sintaksa kn. I, Skopje 1995.


Elena Petroska<br />

INFORMACISKATA STRUKTURA<br />

I UDVOJUVAWETO NA OBJEKTOT VO MAKEDONSKIOT<br />

JAZIK VO BALKANSKI KONTEKST<br />

Informaciskata struktura e termin {to e tuka upotreben za<br />

da ja pretstavi semanti~ko-pragmati~kata struktura na re~enicata 1 .<br />

Re~enicata se sogleduva kako element sostaven od dva osnovni dela,<br />

fokus i topik. Najednostavno ka`ano, fokusot odgovara na<br />

sintaksi~kiot konstituent {to ja pretstavuva informacijata vo iskazot<br />

kako ne{to logi~ki novo i va`no za govoritelot/zboruva~ot, a<br />

topikot ona {to upatuva na prethodniot diskurs. Makedonskiot ima<br />

sloboden red na zborovite i gi upotrebuva i akcentot i redot na zborovite<br />

kako na~in da ja realizira opredelenata informaciska struktura.<br />

Tuka nema da stane zbor za re~eni~niot akcent.<br />

Udvojuvaweto na objektot kako balkanska lingvisti~ka pojava (ama<br />

i ne samo balkanska) poka`uva varijacii na geografska i lingvisti~ka<br />

distribucija (od pragmatski opredeleni preku sintaksi~ki pravila do<br />

morfolo{ko enkodirawe (v. Friedman 1994, 1996)). Fridman istaknuva<br />

deka udvojuvaweto e promenliv diskursen marker vo bugarskiot; stanal<br />

sintaksi~ki gramatikaliziran vo makedonskiot; i sintaksi~ki ili<br />

morfolo{ki gramatikaliziran vo albanskiot 2 .<br />

Gramati~kata funkcija na klitikite za objekt vo makedonskiot<br />

e dobro poznata, pa zatoa tuka }e stane zbor za nivnata diskursna<br />

funkcija vo iskazot. Se smeta deka karakteristikite na standardniot<br />

makedonski jazik se redovno udvojuvawe na direktniot (opredelen) i<br />

na indirektniot objekt bez kakvo i da e vlijanie od funkcionalnata<br />

re~eni~na perspektiva (Minova-Gjurkova 1998: 67). Standardniot makedonski<br />

jazik ima sloboden red na zborovite i zadol`itelno udvojuvawe<br />

1<br />

Toa se termini od pragmati~kata teorija, (sp. Chafe (1976), Prince (1986) i Vallduví (1995)).<br />

2<br />

Interesno e deka onie kriteriumi {to se strikten faktor za udvojuvaweto vo albanskiot<br />

(specifi~nosta i topikalizacijata), verojatno bile del od dijahroniskiot razvoj na<br />

makedonskiot (sp. Casule 1997, Jaeger & Gerassimova 2002).


128<br />

so klitikite za opredelen direkten objekt i za indirekten objekt.<br />

Udvojuvaweto na klitikite za direkten objekt e vid na markirawe na<br />

centarot. Predikatot se kombinira so re~eni~ni klitiki vo predikatski<br />

klitiki. Klitikite se preverbalni, so {to koga gi ima dvata<br />

vida, taa za indirekten objekt se nao|a pred taa za direkten. Klitikite<br />

se usoglasuvaat spored lice, broj i rod. Makedonskiot go ima sledniot<br />

red na zborovite: subjekt <strong>–</strong> glagol <strong>–</strong> direkten i indirekten objekt kako<br />

najneutralen red.<br />

Postoewe na primeri so udvojuvawe na direktniot neopredelen<br />

objekt i primeri na neudvoen indirekten objekt go nametnuva<br />

pra{aweto za diskursnata funkcija 3 na klitikite vo opredeleni situacii<br />

i vo makedon ski ot jazik.<br />

Za primerite na neudvojuvawe / udvojuvawe na direktniot / indirektniot<br />

objekt koi se t.n. otstapuvawa od normata registrirani od<br />

strana na Ugrinova (1960:30; 1960/61:107) taa naveduva deka „doa|a do<br />

izraz subjektivniot odnos na zboruva~ot kon ne{tata opfateni so iskazot“.<br />

Vo statijata so primeri za neudvojuvaweto na indirektniot objekt<br />

Crvenkovska (1986:101) naveduva deka „ovoj problem treba podlaboko da<br />

se razgleda“, bidej}i prakti~nata primena poka`uva razli~ni re{enija<br />

od normata. Tie dve vsu{nost go navestuvaat mo`noto objasnuvawe na<br />

t.e. otstapuvawe na udvojuvaweto vo odnos na normata preku opredelenite<br />

diskursni funkcii na klitikite i vo makedonskiot jazik.<br />

1. Informaciskata struktura i klitikite za direkten<br />

objekt vo makedonskiot jazik.<br />

1.1. Pokazatelite za opredelenost go objasnuvaat udvojuvaweto<br />

na objektot vo makedonskiot, no ima primeri od razgovorniot makedonski<br />

so neopredeleni specifi~ni imenski sintagmi {to se udvoeni<br />

(Friedman 2002, Minova-\urkova 2000: 211). Kako i vo gr~kiot i vo albanskiot<br />

(Kazazis and Pentheroudakis 1976), makedonskoto eden vo svojata<br />

specifi~na-referencijalna funkcija e gramatikalizirano do toj<br />

stepen {to mo`e da potegne i udvojuvawe na objektot. Funkcijata na<br />

klitikite za direkten objekt kaj specifi~nite neopredeleni imenski<br />

sintagmi, (so objektivno neopredelenata zamenka eden) e ista so albanskiot<br />

4 kade klitikite go topikaliziraat objektot, t.e go defokusiraat.<br />

3<br />

Diskursnata funkcija se odnesuva na ona {to poprecizno mo`e da se nare~e funkcionalna<br />

struktura na informaciskata struktura (sp. Jaeger i Gerassimova 2002). (Klitikite davaat<br />

informacija deka ima udvojuvawe na informacija {to $ pripa|a na ista gramati~ka<br />

funkcija.)<br />

4<br />

v. Kallulli 1995.


129<br />

Vo ovoj tip primeri, so neopredelen objekt markiran po spe cifi~nost<br />

klitikite se upotrebuvaat (a toa zna~i deka objektot e udvoen)<br />

samo ako sledniot element e naglasen kako nov element vo re~enicata.<br />

Taka, vo primerot na Fridman (Friedman 1994:102) Ja baram edna marka,<br />

no ne ja najdov. <strong>–</strong> ne ja najdov e fokusot, a neopredelenata specifi~na<br />

sintagma ne e del od fokusot. Vo primerot (1) prisustvoto na klitikata<br />

ja, t.e. udvojuvaweto na neopredeleniot direkten objekt {to se karakterizira<br />

so specifi~nost (so pomo{ na eden) poka`uva deka direktniot<br />

objekt ne e fokus vo re~enicata. Klitikata go markira objektot deka<br />

ne e fokus <strong>–</strong> i toa bez ogled na redot na zborovite (go topikalizira).<br />

(1) Slu{nav edna `ena kako zboruva turski.<br />

(1a)<br />

Ja slu{nav edna `ena kako zboruva turski.<br />

Sporedeno so bugarskiot, kade objektot mora da bide vo pozicija<br />

pred glagolot (na pr: Edno dete go vidjah da pliva <strong>–</strong> Jaeger 2003), vo makedonskiot<br />

e po~est objektot vo svojot kanonski red (subjekt-glagol-objekt),<br />

no objektot mo`e da bide i isfrlen napred.<br />

(2) Eden ~ovek go pra{av na ulica.<br />

1.2.Vo razgovorniot jazik se sre}avaat i primeri so neudvoen opredelen<br />

direkten objekt vo kombinacija so zapoveden na~in (Ugrinova:<br />

1960/61), no gi ima i den-denes, kako primerot (3).<br />

(3) Gasi televizorot! (Forum, avgust 2007)<br />

Tuka e jasno deka s# e fokus i otsustvoto na klitikata pravi<br />

da se naglasi deka i objektot e zadol`itelen del od fokusot vo<br />

re~enicata.<br />

Mo`am da zaklu~am deka sepak se raboti za gramatikalizacija na<br />

udvojuvaweto, no vo slu~ai na upotreba na klitika kade {to klitikata<br />

ne e celosno gramatikalizirana, ima diskursna funkcija (go markira<br />

objektot deka ne e del od fokusot vo re~enicata).<br />

2. Informaciskata struktura i klitikite<br />

za indirekten objekt vo makedonskiot.<br />

Udvojuvaweto na indirektniot objekt e zadol`itelno spored<br />

jazi~nata norma (v. Minova-\urkova 2000). Me|utoa, se sre}avaat primeri<br />

so neudvoen indirekten objekt (v. Crvenkovska 1986). Pretpostav kata


130<br />

za redovnoto udvojuvawe na indirektniot objekt e deka postoi potreba<br />

indirektniot objekt da bide silno markiran ili deka sekoga{ vklu~uva<br />

dvojno markirawe (sp. Kallulli 1995). Ama, faktite {to se odnesuvaat za<br />

ulogata na klitikite za direkten objekt vo albanskiot, t.e. deka tie<br />

topikaliziraat ili defokusiraat, n# tera da poveruvame deka primerite<br />

so neudvoen indirekten objekt vo makedonskiot mo`eme da gi<br />

objasnime so otsustvoto na klitikite za fokusirawe na indirektniot<br />

objekt. Primerite od tipot (4), (5) i (6) <strong>–</strong> bez udvojuvawe, t.e. bez klitikata<br />

za indirekten objekt, mo`at ~esto da se ~ujat od strana na lu|e<br />

{to dobro go vladeat standardniot jazik. Kaj ovie primeri se istaknuva<br />

indirektniot objekt kako fokus vo re~enicata, na stranskite slavisti<br />

(4), na stanarite od prviot vlez (5), na stanarite (6). Govoritelot/<br />

zboruva~ot saka so sigurnost da go fokusira indirektniot objekt.<br />

(4) Posebna nagrada se dava na stranskite slavisti.<br />

(5) Specijalna opomena se upatuva na stanarite od prviot<br />

vlez.<br />

(6) Verojatno dale ne{to mito na stanarite.<br />

Primerite (7), (7v) i (8) se re~enici spored jazi~niot standard<br />

<strong>–</strong> indirektniot objekt e udvoen. Me|utoa, primerite (7a), (7b) i (8a)<br />

poka`uvaat deka vo zboruvaniot makedonski mo`no e da ne se upotrebat<br />

klitiki za indirekten objekt. Objasnuvawe za ova mo`e da se dade<br />

so istiot fakt, deka zboruva~ot/govoritelot saka da naglasi deka del<br />

od/ ili novata informacija e (na studentite), t.e. deka indirektniot<br />

objekt e fokusot vo re~enicata. Toa ne zna~i deka klitikite za indirekten<br />

objekt vo makedonskiot jazik go defokusiraat objektot, ama<br />

koga gi nema, davaat signal deka indirektniot objekt so sigurnost e<br />

fokus vo re~enicata.<br />

(7) Profesorot im dade poddr{ka na studentite.<br />

(7a)<br />

Profesorot dade poddr{ka na studentite.<br />

(7b) Profesorot dade poddr{ka na edni studenti.<br />

(7v)<br />

Profesorot im dade poddr{ka na edni studenti.<br />

(8) Paketot mu go predadoa na eden vojnik.<br />

(8a)<br />

Paketot go predadoa na eden vojnik.


131<br />

Mo`noto otsustvo na udvojuvaweto kaj indirektniot objekt vo<br />

makedonskiot ja poddr`uva va`nosta za razbirawe na informaciskata<br />

struktura na re~enicata, a so toa i na makedonskiot diskurs.<br />

3. Zaklu~ok<br />

Sepak, udvojuvaweto na direktniot i na indirektniot objekt e<br />

sintaksi~ki gramatikalizirano vo makedonskiot jazik. Vo slu~aite<br />

na udvojuvawe, odnosno na prisustvo na klitika za direkten objekt so<br />

specifi~nite neopredeleni sintagmi, klitikata ima diskursna funkcija<br />

<strong>–</strong> objektot e nefokusiran, a pri otsustvo na udvojuvawe, odnosno<br />

otsustvo na klitikata za direkten objekt vo izrazi so imperativ, otsustvoto<br />

na klitikata isto ima diskursna funkcija <strong>–</strong> objektot e silno<br />

fokusiran. Kaj neudvojuvaweto na indirektniot objekt, otsustvoto na<br />

klitikata isto ima opredelena diskursna funkcija <strong>–</strong> objektot go istaknuva<br />

kako siguren fokus vo re~enicata. Takvata upotreba e pragmatski<br />

opredelena.


132<br />

Literatura:<br />

1. Chafe, W. L.: Giveness, contrastiveness, definiteness, subjects, topics and<br />

point of view. Subject and Topic, red. Charles N. Li 25-55. Academic Press,<br />

New York, 1976.<br />

2. Čašule, I.: The functional load of the short pronominal forms and the doubling<br />

of the object in Macedonian, Journal of Slavic Linguistics 5, 3-19,<br />

1997.<br />

3. Friedman, V.: Variation and Grammaticalization in the Development of<br />

Balkanisms“. CLS 30 Papers from the 30th Regional Meeting of the Chicago<br />

Linguistic Society, Volume 2: The Parasession on Variation in Linguistic<br />

Theory. Chicago Linguistic Society, Chicago, 1994, 101-115.<br />

4. Jaeger, T. F.; Gerassimova, V. A.: . Bulgarian word order and the role of<br />

the direct object clitic in LFG. In Butt, M. & T. H. King (eds.): Proceedings<br />

of the LFG02 Conference, CSLI Publications, Stanford: 2002.<br />

5. Jaeger, T. F.: Topicality and superiority in Bulgarian wh-questions.<br />

Proceedings of FASL 12, 2004, 207-228.<br />

6. Kallulli, D.: Clitics in Albanian. Working Papers in Linguistic, University<br />

of Trondheim, 1995.<br />

7. Leafgren, J.: Degrees of Explicitness: Information Structure and the<br />

Packaging of Bulgarian Subjects and Objects. J. Benjamins, 2002.<br />

8. Mišeska-Tomić, O.: The Balkan Slavic clausal clitics, Natural Language<br />

and Linguistic Theory 14, 1996, 811-872.<br />

9. Prince, E. F.: On the syntactic marking of presupposed open propositions.<br />

Vo A. Farley, P. Farley, i K.-E. McCullough, red., Papers from the<br />

Parasession on Pragmatics and Grammatical Theory, 22nd Meeting of the<br />

Chicago Linguistic Society, 1986, 208-22.<br />

10. Vallduví, E.: The Informational component. Garland, New York, 1992.


133<br />

11. Fridman, V.: Diferencijacija na makedonskiot i bugarskiot jazik<br />

vo balkanski kontekst. Jazicite na po~vata na Makedonija.<br />

MANU, Skopje, 1996.<br />

12. Minova-\urkova, L.: Nekoi karakteristiki na makedonskiot<br />

standarden jazik. Vo Makedonski jazik. L. Minova-\urkova (red.).<br />

Uniwersytet Opolski, Opole, 1998.<br />

13. Minova-\urkova, L.: Sintaksa na makedonskiot standarden jazik.<br />

Magor, Skopje, 2000.<br />

14. Tanturovska, L.: . Direktniot i indirektniot objekt vo makedonskiot<br />

jazik. Skopje, 2005.<br />

15. Topoliwska Z.: Mak. eden <strong>–</strong> neopredelen ~len Makedonski jazik,<br />

1981-82, 705-715.<br />

16. Topoliwska Z.: Za pragmati~nata i semanti~nata motivacija<br />

na morfosintaksi~ki balkanizmi. Prilozi, 16,1.: Oddelenie za<br />

lingvistika i literaturna nauka. MANU, 1992, 119-27.<br />

17. Ugrinova-Skalovska, R.: Dve stilski osobenosti vo na{iot<br />

govoren jazik. Makedonski jazik 11-12, 1960-61, 105-111.<br />

18. Ugrinova-Skalovska, R.: Stilski osobenosti vo upotrebata na<br />

~lenot. Kni`even `ivot 6/11-12, 1961, 30-31.<br />

19. Crvenkovska E.: Nekoi zabele{ki vo vrska so (ne)udvojuvaweto<br />

na indirektniot objekt. Literaturen zbor XXXIII, 4., 1986, 114-<br />

117.


Sne`ana Velkovska<br />

ARHAI^NATA LEKSIKA VO MAKEDONSKIOT JAZIK<br />

Kon poimot arhaizam. Klasi~na definicija za poimot arhaizam e<br />

deka se toa zborovi zastareni po svojata forma ili po svoeto zna~ewe 1 .<br />

Odnosno, arhaizmi se zastareni nazivi za sovremeni predmeti, pojavi i<br />

sl. 2 , za razlika od istorizmite {to pretstavuvaat imenuvawa na predmeti<br />

i poimi od minatoto, javuvawa {to ve}e ne postojat.<br />

Voobi~aeno e vo site u~ebnici po leksikologija i drugi specijalizirani<br />

izdanija vo koi se tretira pra{aweto za arhaizmite, tie da se<br />

delat, ili da se razgleduvaat na nekolku ramni{ta. Pa taka razlikuvame:<br />

fonetski, zboroobrazuva~ki, leksi~ki, semanti~ki, gramati~ki<br />

i frazeolo{ki arhaizmi. Vo ovaa prigoda }e se zadr`ime samo na<br />

leksi~kite arhaizmi vo makedonskiot standarden jazik.<br />

Koga stanuva zbor za makedonskiot jazik, koga }e se spomene terminot<br />

arhaizam, kako prvo da se pomisluva na turcizmite kako javno<br />

deklariran zastaren leski~ki sloj vo jazikot. Verojatno za toa imaat<br />

golem udel i statiite, t.e. uka`uvawata na Bl. Koneski pred s#, no<br />

i na drugi na{i lingvisti deka se toa od`iveani re~ni~ki elementi<br />

3 . Se razbira, tragaweto po arhaizmite ne mo`e da se svede samo na<br />

notirawe na turcizmite, makar {to tuka mo`ebi se najmnogubrojni i<br />

najvoo~livi.<br />

Posebno vnimanie privlekuvaat leksi~kite arhaizmi od slovensko<br />

poteklo. Vo ovoj pogled slovenskite jazici najmnogu se razli-<br />

1<br />

@. Cvetkovski, Leksikologija, vo Makedonski jazik za srednoto obrazovanie, redaktor L.<br />

Minova-\urkova, Prosvetno delo, Skopje 1997, str. 215.<br />

2<br />

P. N. Denisov, Leksika russkogo ®zìka i principì ee opisani®, Moskava, 1980; A. V.<br />

Kalinin, Leksikologi®, vo Sovremennìþ russkiþ ®zìk, pod redakcieþ D. Ï. Rozental®,<br />

Moskva, 1984, str. 61.<br />

3<br />

Bl. Koneski, Od`iveani re~ni~ki elementi vo na{iot jazik, Za makedonskiot literaturen<br />

jazik, Izbrani dela vo sedum knigi, Kultura, Skopje 1967, str. 11-18; Ol. Ja{ar-Nasteva<br />

Turcizmite i nivnata stilisti~ka funkcija vo makedonskiot literaturen jazik,<br />

Predavawa na IX seminar za makedonski jazik, literatura i kultura, Ohrid 1976, Skopje<br />

1978, str. 35-42


136<br />

kuvaat me|u sebe, bidej}i toa {to e arhaizam kaj eden jazik ne e kaj drug<br />

i obratno.<br />

]e se obideme da dademe eden pregled na arhaizmite vo makedonskiot<br />

jazik od aspekt na eden prose~en Makedonec od srednata generacija.<br />

Razgleduvaweto na arhaizmite od drugite mo`ni aspekti,<br />

sociolingvisti~ki, stilisti~ki itn., bara pove}e prostor i vreme i<br />

dobro e da bide tema na nekoj pogolem trud. Bidej}i }e gi razgleduvame<br />

arhaizmite samo od leksi~ki aspekt, }e se zadr`ime pooddelno i na nekoi<br />

semanti~ki sferi {to ni se ~inat osobeno interesni.<br />

1. Leksemata vo celost pretstavuva arhaizam, bez razlika dali<br />

ima edno ili pove}e zna~ewa. Toa bi bile takanare~enite leksi~ki<br />

arhaizmi. Bez pretenzii na iscrpnost }e navedeme nekolku primeri:<br />

babaitlak (juna{tvo), babajko (tatko), brzopisec, vigna (kova~nica),<br />

vida (lekuva), vidar (toj {to lekuva, {to vida), gramoten (pismen),<br />

`ili{te, kolarina, mostarina (soodvetni danoci, taksi za minuvawe<br />

na sekoja kola, denes> patarina; mostarina denes mo`e da se smeta za<br />

istorizam), kolet (paket), kotka (ma~ka), levent (junak), magaza, madem,<br />

martir (i martirisa > svedok, svedo~i), meteriz (zaseda), milet<br />

(narod), mitnica (i mitni~ar > carina, carinik), munasip (umesno,<br />

dobro, zgodno, pravilno), mutlak (sekako, sigurno), mu{avere (dogovor,<br />

sovetuvawe), namuz (obraz, ~est), nafaka (sudbina, sre}a), odvet<br />

(odgovor).<br />

Arhaizmite gi opfa}aat re~isi site semanti~ki poliwa. Sepak,<br />

nekoi posebno se izdeluvaat. ]e navedeme nekoi od niv bez pretenzii<br />

na iscrpnost.<br />

a) So napredokot na medicinata, i osobeno so nejzinoto s# pogolemo<br />

popularizirawe, s# pove}e vo narodniot jazik navleguva stru~nata<br />

terminologija, a zastaruvaat nekoi narodni nazivi na bolesti. Tuka }e<br />

gi navedeme slednite: damla (mozo~en udar), buica (groznica, treska),<br />

jagarci (`lezdi {to se pojavuvaat na vratot), janya (treska, groznica,<br />

rak rana), janikara (crn pri{t, antraks), oftika (i oftikalija> tuberkuloza,<br />

tuberkulozen), saraxa (rak na ko`ata) i dr.<br />

b) Starite merki se odamna zameneti so novi i toa nekolkukratno<br />

vo zavisnost od svetskite dostignuvawa i potrebata od edinstven sis tem<br />

na internacionalni edinici (SI). Vo taa smisla }e gi spomeneme: oka<br />

(merka za te`ina - 1282 grama), ar{in (stara merka za dol`ina, pome|u<br />

65 i 67 santimetri), doqum (zemji{na merka - 920m 2 ), dram (mer ka za<br />

te`ina (3, 207 g), endeze (merka za dol`ina ednakva na 65 cm.; lakot),<br />

zagon (zemji{na mera; doqum) i dr.<br />

v) Sadovi, osobeno kako merni edinici.<br />

Poznato e deka sadovite mnogu ~esto, pokraj drugite svoi nameni,<br />

za nosewe, ~uvawe, skladirawe i upotreba na odredeni proizvodi,


137<br />

slu`ele i kako merni edinici. Ovaa nivna funkcija e napolno arhaizirana<br />

vo sovremeni uslovi. Vakvata nivna upotreba denes e zabele`ana<br />

samo na lokalno nivo, ili vo individualnite recepti za prigotvuvawe<br />

hrana vo doma{ni uslovi. Taka, doma}inkite s# u{te upotrebuvaat<br />

la`ica, ~a{a i sl. kako merni edinici. Vo ovoj pogled }e nabele`ime<br />

samo nekolku vakvi primeri: dvestedramnik ({i{ence {to sobira<br />

dveste drama te~nost, obi~no rakija), okanica (metalen sad za merewe<br />

te~nost {to sobira edna oka) i dr.<br />

g) So promenata na tehnologijata, se menuval i alatot i sredstvata<br />

za rabota, surovinite i sl. ]e navedeme samo nekolku: ege (turpija),<br />

glagolot nabere vo negovoto treto zna~ewe nosi arhai~nost: Vo pe~atnica<br />

‡ slo`i bukvi (Brzo ja nabraa knigata.), osmina 1 vo svoeto treto zna~ewe,<br />

zna~i 'opredelen format na kniga‘.<br />

d) Primer za vlijanieto na modnite slu~uvawa, pa i globalizaci ja<br />

bidej}i svetot na modata i vo eden del i jazikot na modata e re~isi univerzalen.<br />

I denes se pletat sitni pletenki, ama nikoj ne gi vika lesa.<br />

2. Osobeno interesni se arhaizmite vo slu~ai na polisemija koga<br />

samo edno od zna~ewata nosi arhai~nost vo zna~eweto ili takanare~eni<br />

semanti~ki arhaizmi. Pokraj prvoto i osnovnoto, obi~no edno od<br />

drugite zna~ewa e arhai~no: banda (orkestar, osobeno voen, od limeni<br />

instrumenti), barabanxija (slu`ben izvestuva~ {to se oglasuval<br />

so baraban; telal), drugarstvo (dru{tvo, organizacija > Makedonsko<br />

nau~no-literaturno drugarstvo), zbor 1 (sobir), zemski ({to se odnesuva<br />

na zemja kako administrativno organizirana teritorija > Zemska<br />

uprava), kniga (3. pismo; 4. u~ewe, pismenost, znaewe; 5. hartija), leto<br />

(godina), momok (pomo{nik vo selska ku}a; sluga), srce so zna~ewe<br />

na sredi{en del od teloto, stomak, denes za~uvan samo vo izrazot na<br />

gladno srce i sl.<br />

3. Kaj homonimijata imame slu~ai koga edna od leksemite e<br />

arhai~na. Na pr.: duwa 1 i duwa 2 pri {to vtoroto e arhai~no od turskiot<br />

jazik {to zna~i 'svet‘; kola 2 ({tirak), konec 2 (zavr{uvawe na ne{to;<br />

kraj, smrt), lambada 1 (1. Fakel, zapaleno par~e borina, drvo ili ne{to<br />

sli~no natopeno vo te~nost, obi~no smola {to gori so silen plamen.<br />

Vo racete dr`ele lambadi. 2. Golema voso~na sve}a. Se ~uvstvuva{e<br />

mirisot od zapalenata lambada.), med 2 (bakar), mir 2 (svet).<br />

Mnogu od arhaizmite razvile preneseni zna~ewa po pat na metafora,<br />

metonimija i sl. Poradi toa problemot so arhaizmite stanuva<br />

mnogu kompleksen po~nuvaj}i od samoto definirawe na konkretnite<br />

leksemi kako arhaizmi. Taka se slu~uva edna leksema {to se smeta za<br />

arhaizam so svoeto prenosno zna~ewa da `ivee i da e aktivna vo narodot.<br />

Duri ima slu~ai koga se zaboravilo osnovnoto, arhai~no zna~ewe,<br />

i ostanalo samo vtori~noto zna~ewe.


138<br />

Na pr. dram kako merna edinica ve}e ne se upotrebuva, no vtori~noto,<br />

prenesenoto zna~ewe 'malo koli~estvo od ne{to‘ (Posledniot<br />

dram sila) ostanalo; okanica 'sad za merewe‘ se upotrebuva za mnogu<br />

pogolemi ~a{i od voobi~aenite i sl.<br />

Arhaizmite mo`e da se zadr`at vo soodvetnite frazeologizmi:<br />

Go udri damla - dobil (ima) mozo~en udar i Go udri damla 'silno neprijatno<br />

se iznenadi od ne{to; te{ko pre`ivea nekakva situacija‘; Kadija<br />

te tu`i, kadija te sudi, Meri so razli~en / ist ar{in i dr.<br />

Nekoi od arhaizmite funkcioniraat samo na razgovorno nivo<br />

ili vo beletristikata so cel da se dolovi koloritot na minatoto ili<br />

govorot na nekoja li~nost vo umetni~koto delo (emi{, ekim, omjaz i<br />

drugi). ]e go spomenam tuka i obidot na nekoi izdava~i da gi osovremenuvaat<br />

narodnite prikazni i so toa arhai~nata leksika da ja zamenuvaat<br />

so sovremena 4 .<br />

Vo taa smisla neophodno e potrebno da se izraboti re~nik na arhaizmi,<br />

ili u{te podobro, na zastareni zborovi i pomalku upotrebuvani<br />

zborovi kako {to glasi i definicijata za arhaizam vo Tolkovniot<br />

re~nik na makedonskiot jazik 5 . Toga{ tuka bi mo`ele da dojdat i istorizmite.<br />

Dobro e i samite knigi kade {to avtorite upotrebuvaat<br />

vakov tip zborovi, da bidat snabdeni so mali re~nici na zborovite za<br />

koi se ~uvstvuva potreba od objasnuvawe zaradi podobro razbirawe na<br />

umetni~koto delo.<br />

4<br />

Sn. Velkovska, Jazikot na Marko Cepenkov od aspekt na sovremenosta, Zbornik od trudovi<br />

pro~itani na nau~niot sobir „Makedonskiot jazik vo XIX vek (po povod stogodi{ninata<br />

od smrtta na Grigor Prli~ev)“ Skopje 1993, Skopje 1996, str. 27-37; Marko Cepenkov vo<br />

dene{nite izdanija na negovite prikazni, LZb 3-4 1998, str. 29-35.<br />

5<br />

Tolkoven re~nik na makedonskiot jazik, Sn. Velkovska, K. Koneski, @. Cvetkovski, gl. redaktor K.<br />

Koneski, IMJ, 2003.


Lilijana Miodowska, Dragi Stefanija<br />

OD ZABORAVENATA OHRIDSKA LEKSIKA<br />

Zabele`ani se interesni leksemi i leksi~ki izrazi vo ohridskiot<br />

govor od eden informator (Vera Ribarova <strong>–</strong> Kanev~e) koi{to<br />

bile mnogu ~esti vo spomenatiov govor, a denes, re~isi se zaboraveni.<br />

Nekoi od niv se nao|aat vo tritomniot makedonski re~nik, a nekoi<br />

ne. Nie davame pregled na pove}e od stotina takvi zborovi i izrazi<br />

od razni jazici (najmnogu od turskiot), no i od drugi slovenski jazici,<br />

pred s# srpskiot i bugarskiot jazik. Taka na primer <strong>–</strong> denes retko koj od<br />

pomladite vo Ohrid (do triesetina godini) znae {to zna~i |urultija,<br />

~atma, a{i}ere, ajat, bastisat, {em{e ili {ozlo, capajne, gap~it,<br />

prusit, glotno `ito, k’ta odejne ili postarite nikako da razberat<br />

{to e xoksi kviz =za u~en ~ovek ili {umante = za {etawe bez cel, na<br />

korzo, vo park.<br />

Ohri|ankata Vera Kanev~e, so mominsko prezime Ribarova ve}e<br />

nekolku godini sobira, zapi{uva i tolkuva i potoa ni dava stari, malku<br />

upotrebuvani i skoro zaboraveni ohridski zborovi. Pri~inata za<br />

nejziniot interes e vo toa {to taa znaej}i gi tie zborovi od majka, tatko,<br />

baba, dedo, sosedi, zabele`ala deka pomladite ili vo sekojdnevniot<br />

jazik na Ohri|ani tie malku se upotrebuvaat ili voop{to ne se upotrebuvaat.<br />

Re~isi site se del od makedonskiot naroden jazi~en fond. Toa<br />

go poka`a proverkata na ovoj kus re~nik {to go prilo`uvame celosno<br />

na krajot od na{iov tekst zapi{ani kako {to ni gi dade, zaedno so nejzinoto<br />

tolkuvawe. Nie davame nekoi sogleduvawa na oddelni zborovi i<br />

poka`uvame deka makedonskata leksikografija nedosledno go po~ituva<br />

tretiot pravopisen princip, a toa e deka ne gi zema predvid zborovite<br />

od site makedonski dijalekti, kako {to predlaga{e i K. Misirkov,<br />

tuku samo od nekoi, pred s# centralnite i da ne re~eme samo od govorite<br />

na sostavuva~ite na prviot golem makedonski re~nik. 1 Nekoi od<br />

1<br />

Re~nik na makedonskiot jazik (ponatamu RMJ) sostavuva~i: Todor Dimitrovski, Blagoja<br />

Korubin, Trajko Stamatoski, Skopje, 1961, 1965, 1966.


140<br />

ovie zborovi se vistinski ohridizmi, neobele`ani vo RMJ, iako tie<br />

`iveat vo spomenot na povozrasnite, da ne re~am postarite lu|e. Edni<br />

se od orientalno poteklo (tursko, arapsko, persisko), drugi od ~isto<br />

slovensko (staroslovensko, bugarsko, srpsko), treti od gr~ko ili latinsko<br />

poteklo. Nie nema da vr{ime podrobna analiza na nivnoto poteklo,<br />

tuku grubo }e gi pretstavime podale~nite vrski i specijalno<br />

nivnite zna~ewa, se rabira ne na site, tuku samo na po nekoi. Drugite<br />

gi ostavame na sudot na ~itatelot ili na natamo{nite prou~uva~i.<br />

Naviknati sme za mnogu zborovi da velime deka se turcizmi vo<br />

makedonskiot jazik, iako nivnoto poteklo e tipi~no orientalno. Mnogu<br />

zborovi vo turskiot jazik nosat persisko ili arapsko poteklo. Mnogu<br />

od niv gi poznava mnozinstvoto Makedonci od postarata generacija,<br />

postari od 50 godini i znae {to e derd, kurtuli, ~alma, fira, }ejf.<br />

]e navedeme cela serija zborovi za koi mislime deka se samo<br />

turski i kaj nas vlegle preku turskiot jazik, a imaat arapsko ili persisko<br />

poteklo. 2<br />

Edni se navistina samo turski: 3 ba{ (to~no; prvo), bastisat<br />

(sladi, da ti e slatko jadeweto, dodeka vo RMJ= pretres), gevrek (ovde<br />

zna~eweto e i prenosno, taka se veli za iskriveni ~evli kako |evreci),<br />

emba{ (mnogu), jama~e (bakarno sat~e za topewe mast), kar{il’k (odgovor),<br />

kurtulit (spasi), sofra (niska masi~ka), takam (komplet),<br />

uljum (mogu zdravo), ~alma (vrzana {amija), ~atma (golemi ve|i, ve`xi<br />

po ohridski).<br />

Drugi se zborovi vo turskiot jazik, ama se od arapsko poteklo:<br />

ajat (trem, no so pro{ireno zna~ewe = pretsobje, hodnik), insaf (merka.<br />

milost), karar (merka, mera), miskin (golema navreda, nedoobjasneto,<br />

no vo re~nicite zna~i siromav, beden), sexade (dolgo kilim~e; osnovnoto<br />

zna~ewe e: kilim~e za muslimanska molitva, klawawe), takam (komplet),<br />

tertip (ni{an; sredenost), fajde (korist) {em{e (~ador).<br />

Treti se turcizmi od persisko poteklo: apanc’s (neo~ekuvano),<br />

barabar (odewe zaedno), derd (te`ina), pe{~e{ (podarok), fira (naprazno,<br />

xabe), }or [ohr. i ~or, (slep): ~or ~orana = crna temnica, ni{to ne<br />

se gleda]. Da ne naveduvame u{te, bidej}i gi ima vo re~nikot na zborovi<br />

i izrazi na krajot od tekstov.<br />

Cela grupa zborovi koi po~nuvaat da se podzaboravaat se od<br />

makedonsko i slovensko poteklo. Takvi se vreva (nerazbirliv razgovor<br />

na mnogu lu|e naedna{), kako {to mudro zabele`uva gospo|a Vera<br />

Kanev~e, potoa Vrtolum (kni`evno Vrtolom = praznik na sirna ne-<br />

2<br />

Dragi Stefanija, „Folklorot kako leksikografska inspiracija“, Glosarij zbornika bratov<br />

Miladinovih, 5-30, Ljubljana 1985.<br />

3<br />

Proveruvani se i preku trudot na Abdulah Škarić Turcizni u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom<br />

jeziku, V izdanje, Sarajevo, 1985.


141<br />

dela, zabele`an samo kako praznik), gap~it (saka, <strong>–</strong> mi sakat du{ava<br />

ne{~o slatko), glotno (ne~isto), gluva doba (posle polno{), gugutka<br />

(kni`. gugu{ka, a vo Ohrid pokraj toa: mali lep~ina kako `emi~ki <strong>–</strong><br />

simit~ina so proskurnik, meseni za rados na decata, pe~eni zaedno so<br />

proskurata), `u`er (crno, nogu crno), se zak’t’n~it (se prilepi <strong>–</strong> ottuka<br />

i Prilep! <strong>–</strong> se so{i do mene), zaletnit (zasrknit), zobat (Da dojte<br />

na zobajne grozje), trlenki (k’pinki), kolak (specijalen leb kako golem<br />

somun koj se mesit za slava, so hristijanski religiozni znaci, mesen od<br />

najubo bra{no), kravaj~e (specijalno lep~e...), o{umaglaj (me udri po<br />

glava; mi go izvade umot; me po~udi so vesta), mo{urit (vrnit sneg po<br />

malu), na~nit (po~ne), ne sumiv (ne po~uvstvuvav), olskot (sveti cela<br />

ku}a), pr~kojca (= kni`. pr~kovica), pitar (leb mesen za razdavawe na<br />

zadu{a), polelo (golem luster crkov = polilej), prusit (rabotat cel<br />

den doma, a RMJ <strong>–</strong> odi brzo so sitni ~ekori), rempete (rasklinkuvawe),<br />

roba (`enski ruti{~a, oh.), ruba (obleklo, ruti{~a), rofja (grom),<br />

so usul (tiho, poleka), skolobodija (gu`va), stokmeno (namesteno),<br />

t’tnit (nekontrolirano vikajne), ta{kat (barat), tasa (mrza), ili<br />

redupliciranite izrazi: to pak to, tuka pak tuka, tro po tro, tutmut<br />

ili sleanite slo`enki {ozlo, kiznikolku, {o ~udo(pari) za ne{to<br />

koe{to e mnogu.<br />

Da se vratime na trive posledni zbora. Sive: {ozlo, kiznikolku<br />

i {o ~udo(pari) se izrazi od slovensko poteklo. Tie se od postaro vreme<br />

i traat do denes.<br />

Vsu{nost, niv mo`e da gi povrzeme so {o ~udo, koe zna~i: kolku<br />

mnogu pari, {to ({o) bi zna~elo ~udo, kako vo izrazot edno ~udo=mnogu<br />

<strong>–</strong> vo slu~ajov pari, a mo`e i lu|e, `ivotni, ne{ta itn.<br />

Drugiot izraz <strong>–</strong> kiznikolku (go nema vo RMJ) mo`eme da go podelime<br />

na tri dela. Vo ki se krie pokaznata zamenka koj, vo glagolskata<br />

transformacija zni najverojatno e od znae (ohr. znajt) i nepromenetata<br />

pra{alna zamenka kolku, odnosno: koj + znajt + kolku = kiznikolku.<br />

I trodelnite elementi se zdru`ile kako edna sleana fraza vo eden<br />

zbor.<br />

I tretiot izraz e kontrahiran vo eden zbor <strong>–</strong> {ozlo. Vo nego se<br />

nao|a pra{alnata zamenka {to, koja vo ohridskiot govor glasi {o, a<br />

zlo e staroslovenskiot prilog za koli~estvo yѣlo so osnovno zna~ewe<br />

mo{ne, mnogu, a denes prisuten vo slovene~kiot jazik vo forma zelo i<br />

od {tozelo sme dobile {ozlo.<br />

Mnogu zborovi od ovoj kus re~nik na Vera Kanev~e otsustvuvaat<br />

vo site makedonski re~nici ili e dadeno nesoodvetno objasnuvawe.<br />

Kako da se upla{ile sostavuva~ite od crkovnite ili bo`jite slova!<br />

Taka na pr. nafora vo RMJ e dadena samo so sh. prevod <strong>–</strong> nafora, iako<br />

vo posolidnite postari re~nici, duri i od latinskite zemji ozna~ena<br />

e „kako posveten leb vo pravoslavnata crkva...“ itn.; pewartos ({to


142<br />

zna~i petolebie) go nema nigde vo makedonskite re~nici. Vo RMJ se<br />

sretnuva zborot kravaj i kravaj~e. Kravaj go ima i vo Re~nikot na ZM<br />

(344) so tolkuvawe: „trkalezna vekna leb“. Nie }e se zadr`ime na izrazot<br />

trkalezna vekna i postavuvame pra{awe: mo`e li vekna da bide<br />

trkalezna Vo re~nikot na Bratoqub Klai} 4 , zborot vekna (1412) so navedeno<br />

germansko poteklo zna~i „dolgnavest leb,“ a potoa n# upatuva<br />

na štruca kako na „sekoj nadolgo oblikuvan leb (za razlika od obi~nata<br />

trkalezna forma).“ Objasnuvaweto na ZM izgleda kako vo narodnata:<br />

trkalezno, ama so }o{e! Trkalezna vekna, odnosno trkalezno dolgunest<br />

leb ne sme videle! Takvo objasnuvawe e sosema nelogi~no i treba da se<br />

popravi. Deka toa e sistemska gre{ka vo re~nikot na ZM poka`uvaat<br />

site gesla povrzani so lebot. Taka. da re~eme zborot pe{nik /556/ (sekako<br />

od slovensko poteklo povrzano so pe{t= furna), na koj slu~ajno<br />

navrativme, ZM go objasnuva kako „trkalezna vekna leb bez kvasec“, povtorno<br />

trkalezno na }o{e, za{to vekna ne mo`e da bide trkalezna tuku<br />

dolgnavest pravoagolnik, so mo`ebi, ne tolku ostri agli, tuku malku<br />

zaobleni pri pe~eweto! Vo RMJ (162/2.) ubavo e definiran pe{nikot<br />

kako „trkalezen splesnat tvrd leb bez kvasec“. Pa|a v o~i u{te edna<br />

nelogi~nost: vekna leb! Ako se upotrebi zborot vekna se znae deka e toa<br />

dolgnavesta forma, a ako se re~e leb se dobiva trkalezna forma. Denes<br />

lebovite pove}e imaat nekakva elipsovidna forma i te{ko se slu{a<br />

vekna leb, tuku samo dajte mi eden leb ili samo leb ili dajte mi edna<br />

vekna. Se razbira deka e i ednoto i drugoto leb nasu{en, skeojdneven.<br />

Daj Bo`e da go imame sekoj den.<br />

Vo nitu eden od dvata re~nika go nema zborot miskin, a se sretnuva<br />

duri i vo prezime. Zborot e turcizam, a tamu e od arapsko poteklo i<br />

zna~i ([kari} 465) siromav, nesloboden 5 . Go nema nitu zborot olskot<br />

za golemo svetlo, za mnogu ~isto i se sveti od ~istotija. Interesen e<br />

ohridskiot zbor prehleban {to go naveduva Vera Kanev~e (VK), koja<br />

zabele`ala deka i toj se podzaborava. No gi dava zna~ewata <strong>–</strong> prekr{en,<br />

previtkan od rabota. Zborot, najverojatno ima zna~ewe povrzano so lebot,<br />

koj{to vo postarite vremiwa ne se se~el so no`, tuku se kr{el i<br />

ottamu <strong>–</strong> prekr{en! I toa od rabota, posebno te{ka, koja se vr{i koga<br />

~ovek e navednat, svitkan. Ubav zbor {to ne treba da se ispu{ti. Nitu<br />

da se zaboravi. No denes skoro ne se vo po{iroka upotreba zborovite<br />

sumi(t), koj vo RMJ e daden samo kako fraza, poubavo objasnet kaj ZM<br />

kako naseti, po~uvstvuva i zabele`i, no ozna~en kako dijalektizam, se<br />

nakonti, kaj VK: se dotera ubo (najverojatno od francuskoto l’ cont =<br />

grof, potoa se ni~kosa = se prevrti (VK), se o{umaglaj = se onesvesti,<br />

4<br />

Rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić, priredio Željko Klaić, Zagreb 1985.<br />

5<br />

Abdulah Škarić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, V izdanje, Sarajevo 1985.


143<br />

go o{umaglaj = mu go zede umot (VK) ili derivaciite na deminutivnite<br />

koli~inski zamenki od olku: olkunya, olkonyo, olkanyo, potoa prilogot<br />

otapancas = naedna{, odedna{, neo~ekuvano (VK), pr~kojca = so<br />

zna~ewe kaj VK: doterana, se prajt va`na (vo RMJ e samo pr~ko, a kaj ZM<br />

pr~ko i pr~ka), ra{etar(-ka) = (~oek/`ena {o nogu {etat <strong>–</strong> VK), prusit<br />

(rabotat: cel den prusam po ku}ava = rabotat cel den), puzder (puzder<br />

go napraj <strong>–</strong> go opra od }otek, go pretepa; go iskritikuva <strong>–</strong> VK), kako i<br />

roba <strong>–</strong> za `enski ruti{~a (VK), ozna~eno kako „vid gorna doma{na obleka“,<br />

ali{ta (RMJ <strong>–</strong>120/3.) ili „gorna {iroka nametka“ kaj ZM (706).<br />

Da e nametka, ne e, bidej}i se oblekuva robata, a ne se nametnuva kako<br />

{alot. No problemot na ovoj zbor e poinakov. Zborot roba so vakvo<br />

zna~ewe, denes `ivee samo vo re~nicite. Srpskohrvatskiot zbor roba<br />

kako element od biznisot se nametna za sekoj vid stoka. Objasnuvaweto<br />

na trgovcite be{e i denes e, deka so stoka se ozna~uvaat `ivotnite:<br />

kravi, ovci, kozi. Tie ne pravea nikakva razlika na stoka za sekoj materijalen,<br />

ne`iv predmet: tekstil, jaglen, kompir, `elezo i `iva stoka<br />

za spomnatite `ivotni ili za koko{ki, volovi, guski, patki. Roba kako<br />

doma{na obleka (pewoar) e re~isi arhaizam ili sosema zaboraven zbor.<br />

Na{ite trgovci odamna, nad ~etiriesetina godini ja frlija na otpad<br />

oblekata na svoite babi i majki i go prodadoa zborot na kupeniot srpski<br />

zbor r o b a za stoka. Sramota! Globalizacija bez milost! I u{te<br />

za zborot od narodnata pesna ili prikazna ruba <strong>–</strong> ruti{~a, obleklo<br />

(kaj VK), obleka, ali{ta: ~eiz (RMJ). Izguben zbor vo starata narodna<br />

literatura!<br />

Ili da re~eme zborovi vo makedonskiot od gr~ko poteklo kako<br />

polelo od polilej (poli +elion = mnogu maslo), kandilo (od kandelos),<br />

pewartos (petolebie), nafora (gr. anafero = vnesuvam, podignuvam),<br />

poskura (od prosfora = dar, pridones), somun <strong>–</strong> od gr~koto<br />

psomion, ottamu i ipsoma (del od poskurata, koja se nosi v crkva i na<br />

koja se zapi{uvaat imiwata na ma{kite ~lenovi od familijata i po<br />

bogoslu`bata, zaedno so naforata se zema doma i se ~uva kako posveten<br />

leb, koj se dava vo slu~aj na bolest, nesre}a ili se frla vo voda <strong>–</strong> reka,<br />

ezero, ako fati golemo nevreme). Vo RMJ nema ni edno geslo vo koe{to<br />

prvite dve bukvi se ip..., na primer: ipo|akon, iperit, ipsilon, inaku<br />

zabele`ani kaj Zoze Murgoski 6 .<br />

Vrednosta na zapisite od VK se i vo toa {to taa ni dava nekoi<br />

reduplicirani frazi od vakov tip: tek-tuk so zna~ewe pone{to, malku<br />

vamu, malku tamu, potoa tro-potro = leka poleka, tut-mut = ne<br />

poleka, tuku brzo, tuka pak tuka <strong>–</strong> isto, na edno isto mesto, bir ba{ =<br />

pravo, ne okolu, ~or-~oruna (najverojatni }or-}oruna) <strong>–</strong> crna temnica,<br />

6<br />

Re~nik na makedonskiot jazik, str. 273, Skopje 2005, ponatamu ZM.


144<br />

ni{to ne se gleda kako da si }or, propur-zapur <strong>–</strong> nabrzina, zgora-zdola<br />

rabota, ne temelno, pafte-pufte = nabrzina, zgora-zgora, k’ta odejne<br />

= sekoe odewe.<br />

Ne e na odmet da se napomnat i nekoi pozajmeni frazi kako ~uvaj<br />

si ja dumata (najverojatno od bugarskiot jazik), protolkuvano kaj narodot<br />

kako zapameti si go zborot, da ne zaboravi{ {to zboruva{e, skrijan<br />

kiv~eg za doverliv ~ovek {to znae da ~uva tajna.<br />

Vo ovie nekolku konstatacii mo`e da se najde nedore~enost. Im<br />

ostavame na drugite da dodadat ili samo da dore~at. Nie po~navme <strong>–</strong> drugi<br />

neka prodol`at. Veruvame vo dolgove~nosta i mnoguve~nosta na makedonskiot<br />

zbor. Kako i na narodot makedonski.


145<br />

Bele{ki za ohridskiot dijalekt<br />

na Vera Ribarova ‡ Kanev~e od Ohrid<br />

a{ikere<br />

ajat<br />

anxak (dojdov)<br />

apanc’s (od)<br />

barabar<br />

bastisat<br />

bir-ba{<br />

eksik<br />

el'me<br />

em ba{: ku}a, momi~e,<br />

nakit<br />

`u`er<br />

gap~it<br />

gevreci<br />

glotno<br />

gluva doba<br />

gugu{ki<br />

derd(oj)<br />

zaletnit<br />

zobat<br />

insaf<br />

javno, otvoreno<br />

trem; pretsobje, hodnik<br />

samo {o (dojdov)<br />

neo~ekuvano, odnenade`; nabrzina<br />

odejne zajedno; naporedno<br />

da ti bastisat jadejneto <strong>–</strong> se velit po obilno<br />

jadejne na gosti, k´de po nogu jadejne, na kra jot,<br />

za da ti se sladit jadejneto se davat ne{~o soleno<br />

pravo, ne okolu <strong>–</strong> kesterme<br />

pomalu, ne kolku {o trebit<br />

sve izme{ano vo manxa: piperki, patlixani,<br />

luk i dr.<br />

em ba{: ku}a, momi~e, nakit; nogu ubav, -a, -o<br />

crno, nogu crno<br />

mi gap~it du{ava za ne{~o blago + mi saka<br />

du{ava ne{to blago ili mi se jade ne{to blago.<br />

gevreci, no i za iskriveni konduri<br />

ne~isto: glotno je `itovo, imat plevel´,<br />

osil´ki, kam~ina<br />

posle polno{: ne se idat vo gluva doba<br />

mali lep~ina kako `emi~ki, ozna~eni so<br />

pros kurnik i meseni za rados na decata. Se<br />

pe~et zaedno so proskurite, kolakot ili pewartosot.<br />

m'ka, te`ina<br />

zasrknit<br />

da dojte na zobajne grozje. Koga se frlat grozjeto,<br />

po grozjrbrajne, se kanet rodnini i kom{i<br />

na pomo{, za da se spastrit grozjeto v bo~ka.<br />

Toga se vikat na zobajne, poslednoto grozje pret<br />

tropckajne.<br />

ne si insaf <strong>–</strong> ne si ~ovek, nema{ mera merka:<br />

nema{ insaf, {o ~ojek si ti!


146<br />

ipsoma (ipcoma)<br />

is’bit<br />

jama~e<br />

ka~erisa<br />

kar{il’k<br />

karar<br />

karar nemat<br />

kejfsajbija<br />

kesterme<br />

kl' ukat<br />

kolak<br />

koxa(miti)<br />

koxamiti momi~ka<br />

k’pini, k’pinki, kapini,<br />

i trlenki<br />

del od proskurata so iminata na m'{kite od<br />

familjata, koja se zemat ot crkva po krajot na<br />

bogoslu`bata, zaedno so naforata<br />

no`ot je isaben, ne se~it<br />

bakarno s't~e od 5 finxali za toplejne mas/<br />

maslo, za prskajne komat. Postojt izraz: vo<br />

jama~e manxa = za nesakani gosti, ko za majtap<br />

mu izbega<br />

odgovor: mi dade kar{il'k (odgovor)<br />

merka: karar nemat, ni vo jadejne, ni vo pijajne,<br />

ni vo zborvejne<br />

nema mera, pretervit vo sve: vo pijajne, jadejne<br />

i dr.<br />

~ovek koj gleda da u`iva. Na primer: `elba<br />

za {etajne, za kupuvejne na ne{to za jadejne<br />

(kokole bokole <strong>–</strong> eftinloci, ~okolado, tulumbi,<br />

sladoled) {o mu sakat du{ata za jadejne<br />

da je dajt. Ili ako sakat rabotat, ako ne <strong>–</strong> ne<br />

rabotat.<br />

pravo<br />

klepalo, kambaka kl' ukat; koledari kl' uket<br />

na vrata; nogava me kl' ukat; kambanava vtoro<br />

kl’ ukat<br />

specijalen leb kako golem somun koj se mesit<br />

za slava, so religiozni znaci, mesen od naujbo<br />

bra{no. Se ostavat da se otpejt crkov.<br />

golemo<br />

golema moma<br />

vo razni deloj na Ohrid, razli~en izgovor za<br />

kapinata<br />

kravaj~e specijalno lep~e koe se mesit za letnik (14.<br />

mart) i za ubaj s´ri (povodi) vo ku}ata<br />

k’ta odejne<br />

sekoje odejne<br />

kurtul<br />

spas: kurtul od tebe nemat<br />

kurtuli (se), kurtulit spasi (se), spasit (se)<br />

(se)<br />

kustisvit<br />

pu{~at boja: ke ti gi vapcat belite raboti<br />

litanija<br />

molejne za milos<br />

majtap<br />

potsmevajne


147<br />

malunya<br />

mavi<br />

me o{umaglaj<br />

me sa{~isa<br />

mi tekna<br />

miskin<br />

mo{o(u)rit<br />

mor, <strong>–</strong> i<br />

na~nit<br />

nafora<br />

nakal’~<br />

nakonti (se)<br />

ne sumiv<br />

nevrt, {uap, ilintija,<br />

ribins, koska<br />

ni~kosa (se)<br />

o{mar(ana) napravi<br />

o{umaglaj<br />

ojmana<br />

olkanyo/olkonyo<br />

olskot<br />

onololkanyo /<br />

onololkanyo<br />

opar <strong>–</strong> ka<br />

otapncas<br />

ovardar<br />

pafte-pufte<br />

pako{~ija ~oek<br />

mal(k)u<br />

ruti{~a vo boja<br />

me udri po gla, mi go izvadi umot; me po~udi<br />

so vesta<br />

me iznenadi<br />

se setiv (So tekvalo si bil! {o tekvalo si<br />

imal!)<br />

golema navreda: miskin eden<br />

vrnit sneg po malku<br />

obra}awe v selo: mori majko, more tatko, koe vo<br />

gradot, posebno vo Varo{, se smeta za navreda;<br />

prosta~ka, selska etikecija<br />

go na~na sirejneto od ka~eto, {o e za na zima.<br />

simbol na Hristovoto telo. Naforata e del<br />

od proskura, specijalno mesena za delejne po<br />

bogoslu`bata<br />

nakrivo<br />

se dotera ubo<br />

ne setiv, ne zabele`av<br />

bod(ovi), dupejna so igla kaj terzija<br />

se prevrti<br />

rasturi sve<br />

onesvesti, mu go zede umot<br />

ra{etarka<br />

male~ko<br />

svetit cela ku}a vo site odai (sobi) <strong>–</strong> zapaleno<br />

e svetloto. Nogu svetlo, ~isto<br />

onolku malo<br />

selanin <strong>–</strong> nka so opinci<br />

neo~ekveno, odednade{, naednu{<br />

dava so srce: ne je cicija, ne je stegnat<br />

nabrzina, kako da e<br />

~oek {o prajt {teta, zijan


148<br />

pewartos = petolebie<br />

pe{~e{<br />

peca<br />

pitar<br />

plifkajne<br />

poga~a<br />

polelo<br />

poti<br />

p’r~kojca<br />

prehleban(a) si<br />

protur-zatur<br />

proskura<br />

prusit<br />

puzder<br />

ra{etar(ka)<br />

razlaen<br />

r’b<br />

re(j)a<br />

rempete<br />

roba<br />

specijalen vid na leb ispe~en vo kru`na i<br />

krstovidna forma za doma{na slava i za davajne<br />

po rodnini, kom{i i prijateli, odnosno za<br />

site {o se v crkva<br />

podarok<br />

~anta za na u~ili{te<br />

leb {o se mesit za zadu{i, za razdavajne na<br />

grobi{~a<br />

{etajne pojke no{ja (No{ja plivka{.)<br />

specijalna vrsta leb od najbelo bra{no, koja<br />

se mesit za svadba, praznici, za bebe na treta<br />

ve~er, kr{tenie i dr.<br />

golem luster crkov; polilej<br />

obra}awe vo Varo{ kon majka, tetka, strina,<br />

vujna: poti nano, majko poti, vujno poti<br />

doterana, se prajt va`na: se p’r~it<br />

prekr{en(a) si, previtkan(a) od rabota<br />

nabrzina, zgora-zdola: napraj protur-zatur<br />

specilane leb za v crkva so trkalezen pe~at<br />

vo sredinata (napraeni so proskunik) na koja<br />

se najxvit krst i drugi hristijanski znaci. Se<br />

nosit v crkva za imenden, Veligden, golemi<br />

praznici, za slava <strong>–</strong> denot na ku}ata. Na oprelen<br />

del se pi{et iminata na m’{kite od fa milijata.<br />

Toj del koj se se~it, a se vikat ipsoma<br />

(ipcoma) i se vra{~at na familijata.<br />

rabotat: cel den prusam po ku}ava = rabotat<br />

cel den<br />

go iskina, ispar~i, par~osa, istol~i Puzder<br />

go naprajf autoto: go uni{tiv: za obleklo <strong>–</strong> gi<br />

iskinaf novite pantoli. Puzder go napraj = go<br />

pretepa; go iskritikuva.<br />

~oek {o {etat nogu<br />

neumeren, razgalen<br />

por’bvejne na tkaeno: svila, {tof, ase i dr.: Go<br />

por’bi ~ar{afot, fustanot<br />

miris, smrde{, smrdeja; ne{~o {o smrdit<br />

Rempete je naprajv: je rasklinkaf.<br />

`enski ruti{~a


149<br />

rofja<br />

ruba<br />

sa{~isa (se)<br />

se ki{kosa, ki{ka se<br />

napraj<br />

se teterajt<br />

senki<br />

seti Nikola<br />

sexade<br />

skolobodija<br />

skrijan kof~eg<br />

so usul, tro potro<br />

sofra<br />

sofrabes<br />

stapisat<br />

steni imat vojzero<br />

stokmeno<br />

sumiv (te)<br />

t’tnit<br />

ta{kat<br />

tajba je<br />

takam<br />

taksirat<br />

tara{kat<br />

taralajsvit<br />

tasa<br />

tek-tuk<br />

grom, sekajca<br />

ruti{~a, obleklo<br />

se iznenadi, neo~ekuvano<br />

se izvodena nogu<br />

pijan ili bolen {o ne mojt da ojt ubo<br />

~unki: Ke dojt, senki ~era dojde, pa sega ke<br />

dojt!<br />

sveti Nikola<br />

dolgo kilim~e, p’teka<br />

napraj kavga, gu`va<br />

doverliv ~oek, znajt da ~uvat tajna<br />

tiho, poleka, be{umno, so vnimanie, vnimatelno,<br />

malu po malu<br />

niska masi~ka<br />

~ar{af za masa: za ru~eg, ve~era; obi~no e<br />

s’ntr’~ (vo kocki: crveno <strong>–</strong> beli ili sino <strong>–</strong><br />

beli<br />

me iznenadi, me po~udi<br />

Imat golemi kamejna vojzero.<br />

namesteno: {o si stokmila ubo!<br />

te setiv<br />

{o tuku t’tni{ = {to vika{; {o tuku se kara{<br />

<strong>–</strong> za nogu glasno, nekontroliran vikajne.<br />

T´tnit nebovo od grme`i. Lagomi frlet, se<br />

slu{et t’tne`i. {o tuku t’tnit <strong>–</strong> {o tuku nadavat;<br />

nogu zborvit<br />

barat<br />

iskapeno od jadejneto i stanalo ne~isto<br />

komplet za obleklo; servis za jadejne<br />

nesre}a<br />

barat<br />

pejt so vle~kawe na glasot.<br />

mrza: me fati tasa = me fati mrza<br />

iznikna retko, ponekade sadenovo: zelje. makedan,<br />

`ito i sl.


150<br />

tertip<br />

to pak to<br />

tre{~it<br />

tro<br />

tro potro<br />

trontuk<br />

tr’ti (go)<br />

tuka pak tuka<br />

tutaraklija, pahomija<br />

tut-mut<br />

tutu{ka<br />

ufunet<br />

ufunet(lija)<br />

ul’um nemat<br />

fajde, ajr<br />

fira<br />

furija<br />

~alma<br />

~atmallija<br />

~or <strong>–</strong> ~oruna e<br />

~uvaj si je dumata<br />

~ukat<br />

{ozlo<br />

{umante<br />

’nx ’k<br />

ni{an, uredenos; ku}ata tertiposana ‡ so site<br />

tertipi be{e nevestata: belo, ven~e, dulak,<br />

buket i sl., so site ni{ani ko nevesta<br />

isto i pak isto<br />

grmit, padna grom; se karat, vikat<br />

malu<br />

malu po malu<br />

nepodvi`en, debel, te`ok (i po karakter)<br />

~o ek<br />

ostaj (go)<br />

isto i pak isto<br />

prenogu ~ist, <strong>–</strong> a; grozliv, delikaten ~oek<br />

brzaj, rabotaj, ne po poleka da rabota{, tuku<br />

brzo<br />

nerabotna `ena, bavna vo rabotata: tuka pak<br />

tuka<br />

nervoza, s’klet<br />

s’klet (lija), nervozen<br />

nogu zdravo e, ne se kinit<br />

koris: fajde nemat, ajr ne vidof<br />

naprazno, xabe, gubejne na materijal<br />

nogu brz ~oek<br />

glava vrzana so zavoj, {amija <strong>–</strong> muslimanska<br />

~oek so golemi ve`xi<br />

crna temnica e<br />

ne zaboravaj, ~uvaj si je misl’ata/zborot<br />

~ukale deca so stap~ina Vasilica; ~uket ja bolka;<br />

~uket na vrata<br />

nogu<br />

o{la da {etat, {etalka<br />

samo {to


JAZIKOT NA CRKOVNOSLOVENSKATA<br />

PISMENOST VO MAKEDONIJA<br />

VO XIII I XIV VEK


Max Wahlström<br />

ON THE GRAPHEMICS OF THE KONIKOVO GOSPEL<br />

1. Introduction<br />

The Konikovo Gospel (call number Bibl.Patr.Alex.268 in the Library<br />

of the Patriarchate of Alexandria) is a Sunday Gospel that comprises a Greek<br />

source text, most likely copied from a vernacular translation of the Bible from<br />

1710 (Leiwo 2007), and a translation into Macedonian. The main features of the<br />

Macedonian side of the manuscript represent the Lower Vardar dialect that is<br />

spoken in the current Greek Republic. This manuscript by an unknown author,<br />

found in 2003, can be estimated to be approximately 200 years old (Lindstedt<br />

2006: 243). Moreover, the manuscript has, in addition to the original text, another<br />

stratum, namely, some corrections to the Macedonian text that reflect<br />

the different lexical and dialectological preferences of a second writer. This<br />

“second hand”, in light of what we now know, is Pavel Božigropski (Lindstedt<br />

2006: 237).<br />

In this article, I will analyze the graphemics of the Macedonian side of<br />

the manuscript. I will attempt to describe the writing system that the author of<br />

the Konikovo Gospel uses in the Macedonian part of the manuscript. This will<br />

be done by assuming a hypothetical phoneme inventory of the language that<br />

the author has targeted, and by then comparing that hypothetical inventory to<br />

the graphemes and other graphemic signs in the text.<br />

The most central starting point for the study of the writing system of<br />

the Konikovo Gospel is that the entire manuscript is written in Greek letters.<br />

While this manuscript is not the only Slavic text that makes use of the Greek<br />

alphabet 1 , considering the lack of a standardized and broad tradition, some of<br />

its graphemic solutions are most likely unique.<br />

1<br />

See e.g. Mazon, André & Vaillant, André. 1938. L’Évangéliaire de Kulakia. Un parler slave du Bas-Vardar.<br />

Paris: Librairie Droz ; Ničev, Aleksandăr. 1977. “Četiriezičnijat rečnik” na Daniil. Godišnik na Sofijskija<br />

universitet, Fakultet po zapadni filologii, Tom. LXX 2. Sofia: Universitetska pečatnica ; Georgievski,<br />

Kuzman. 2003. Trijazičnikot na Petre Kavajof (Prilog kon geneologijata na struškata familija Kavaevci).<br />

Skopje: Menora.


154<br />

The basic problem when writing in a Slavic language with a non-Slavic<br />

alphabet is the limitation of the writing system for the sound system of the target<br />

language. The Cyrillic alphabet is, of course, based on the Greek alphabet, but<br />

in Modern Greek, the phonetic values of some of the consonantal graphemes<br />

are different from the phonetic values that the graphemes were chosen to denote<br />

in Slavic. From the Slavic point of view, the Greek alphabet lacks graphemes<br />

for hushing sounds and, naturally, for the affricates they help constitute.<br />

The vowels are characterized by a different complex of problems. All<br />

South Slavic vowels have their equivalent in the Greek alphabet, excluding the<br />

central vowel [ə]. As it is not difficult to find ways to correlate the different<br />

Slavic vowels with Greek letters, it is the abundance of possible graphemes that<br />

poses problems. For example, the monophthongization in Greek has produced<br />

almost ten different ways of denoting the sounds [i] and [e], and it is therefore<br />

important to examine whether or not those various graphemes or digraphs are<br />

used to express actual phonetic differences in the target language.<br />

The Macedonian text is accented throughout, as is the Greek text. The<br />

acute accent and the circumflex are used to denote the word stress (Nuorluoto<br />

2006). Furthermore, the spiritus lenis and spiritus asper are written on an initial<br />

vowel, following the Greek tradition. They do not, however, carry any information.<br />

There are two main sources for the graphemic solutions in the text. The<br />

first one is, of course, the Greek writing system, which functions as the primary<br />

stock for the graphemes, diacritics, and punctuation marks. The second is the<br />

Church Slavonic writing tradition, whose influence is more marginal, but for<br />

which there is still clear evidence.<br />

2. Preliminaries<br />

According to a preliminary interpretation of the text, the manuscript<br />

represents the Lower Vardar dialect of Macedonian (see e.g. Nuorluoto<br />

2006). Therefore, the phoneme inventory of the Lower Vardar dialect will<br />

serve as the phonological hypothesis for the study of the graphemics of the<br />

Konikovo Gospel. The Lower Vardar phoneme inventory differs from that of<br />

the Macedonian standard language by the reflex of the back nasal *ǫ being /ă/,<br />

and by the reflexes of the syllabic *l̥ and *r̥ being /lă/ or /ăl/, and /ră/ or /ăr/.<br />

Furthermore, the non-stressed vowels are reduced accordingly: /o/ > /u/, /e/ ><br />

/i/ and /a/ > /ă/. Another important factor is that there is a mobile stress at the<br />

word level (Markovik’ 2001: 23-24).<br />

The relationship between the hypothetical phoneme inventory and the<br />

Greek alphabet used to depict it is problematic for two reasons. On the one<br />

hand, many phonemes have no direct equivalent in the Greek alphabet. On the<br />

other hand, the Greek writing system includes a great amount of redundancy


155<br />

from the perspective of Slavic languages. For instance, the word măčíhte, written<br />

ματζε̮ίχτε, reflects both the shortcomings and the redundant features of the<br />

Greek writing system. For instance, there is no way of denoting the vowel /ă/<br />

and the affricate /č/ in the Greek alphabet. As a consequence, to denote the palato-alveolar<br />

nature of the affricate, the author uses the grapheme in expressing<br />

/ă/ and the graphemes τ and ζ together with a ‘palatal arc’ under the<br />

next vowel. But then again, the redundant features of the Greek alphabet are<br />

also evident in the example: in regard to the Modern Greek pronunciation, to<br />

express the phoneme /i/, the writer has five alternative vowels or ancient diphthongs.<br />

All five of these graphemes or digraphs occur in the Konikovo Gospel<br />

and are used to express /i/ only.<br />

To express word stress, the author employs the acute accent and the<br />

circumflex, which are both used also in the Greek polytonic writing system.<br />

These two diacritical marks are used in Modern Greek to express word stress,<br />

but they do not carry any other phonetic information. However, in at least one<br />

case in the Macedonian part of the Konikovo Gospel, the writer uses these<br />

marks in a way that might have some phonological relevance (c.f. Chapter 2,<br />

phoneme /ă/). Though the variation in the use of these two accents is mainly<br />

redundant in regards to the Slavic phonology, it is nevertheless not random.<br />

To a great extent, the Macedonian text also seems to follow the Greek orthography.<br />

However, instead of speaking about orthography, it is wiser to use the<br />

term “Greek graphotactics” when talking about the Macedonian part of the<br />

manuscript, as the Greek orthography includes rules that are only applicable<br />

in the context of Greek grammar.<br />

The Church Slavonic influence on the Konikovo Gospel is most evident<br />

in the use of the grapheme in the word νεδελ (nedel’a). 2 In addition, the<br />

writer uses a ligature to conjoin the to the graphemes . Also, the<br />

use of the graphemes and to represent the sounds [g] and [d] can be<br />

seen as a Church Slavonic feature (Nuorluoto 2006).<br />

3. The Writing System of the Konikovo Gospel<br />

My aim here is to describe the writing system of the Konikovo Gospel<br />

by presenting the graphemes that are used to depict each phoneme of the hypothetical<br />

phoneme inventory. Some problems concerning vowel reduction will<br />

also be discussed, and wider problems that involve more than one phoneme are<br />

addressed when they first appear. Nevertheless, all Greek letter combinations<br />

used in the manuscript will not be treated in this paper.<br />

2<br />

occurs only a few times, though, and only in the headings.<br />

3<br />

The grapheme combines actually with a superposed , representing the digraph with<br />

the phonetic value [u].


156<br />

/a/ The phoneme /a/ is always written with the grapheme . In the<br />

Lower Vardar dialect, the non-stressed /a/ reduces to /ă/. These two sounds are<br />

not distinguished in the manuscript, which makes the study of this particular<br />

reduction very difficult.<br />

/ă/ This phoneme is always written with an , which is problematic as<br />

it is homographic with the phoneme /a/. However, closer scrutiny of the supposed<br />

minimal pair sam <strong>–</strong> săm (the former being a pronominal adjective, the<br />

latter a verb) reveals that, in the beginning of the manuscript, the pronominal<br />

adjective is written with an acute accent and the verb with a circumflex, perhaps<br />

copying the accent of the Greek first person singular of the verb “to be”,<br />

εἶμαι. Distinguishing between the homographic words in this manner could be<br />

due to the influence of Church Slavonic, but again, in this particular case, the<br />

Greek graphotactics probably explains the phenomenon. The verb săm appears<br />

several times in the text before the pronominal adjective. When the pronominal<br />

adjective occurs the first time, it is written in the plural σάμη. The Greek<br />

graphotactics does not permit the circumflex to be written on the penultimate<br />

syllable, if the last letter represents an etymologically long vowel, as η does.<br />

Consequently, when the pronominal adjective appears the next two times in<br />

the text in the singular, it has the acute accent.<br />

Yet, further into the manuscript, the writer uses the circumflex both to<br />

write the pronominal adjective and the verb. Paradoxically, in a passage where<br />

the homography of these words might cause confusion, the writer uses the circumflex<br />

for both words: Vidéjte rácite mi i nózite mi: óti sâm (pron. adj.) jáze<br />

sâm 4 (verb). It is nonetheless understandable that the writer did not necessarily<br />

feel the need to distinguish between these two phonemes in the writing, as the<br />

only minimal pair in the text consists of a pronominal adjective and a verb,<br />

which are fairly easy to discern from the context.<br />

It is also likely that the writer has also used the grapheme in clitic<br />

singular accusative personal pronouns (standard Macedonian ме, те, се) to express<br />

the phoneme /ă/. These are almost always written as μά, τά, and σά.<br />

/b/ This phoneme is almost always written with the digraph . Yet<br />

in the verb zburúva, /b/ is most often written with a : ζπγργ΄βα. Perhaps a<br />

sequence of three consonantal graphemes did not seem desirable. It is evident<br />

that the writer has pursued a progressive assimilation, common in the Greek<br />

language, as the nasal <strong>–</strong> stop sequences demonstrate.<br />

/v/ This phoneme is written with a . It is also represented by the historical<br />

diphthongs , as in the word Εύάγγελιε. There is much variation<br />

between /v/ and the voiceless allophone [f]. For example, in the beginning of<br />

the text, the author writes cárstfutu, but later the word occurs only in the form<br />

cárstvutu. When it comes to this allophony, the writing system of the Konikovo<br />

Gospel is mainly phonetic.<br />

4<br />

Bibl.Patr.Alex.268: 35


157<br />

/g/ This phoneme is always written with a . The doubling of this<br />

grapheme , however, is pronounced [ŋg]. This sound sequence occurs, for<br />

example, in the word ”Aγγελε (Ángele 5 ).<br />

/d/ This phoneme is written with a . The writing system is also mostly<br />

phonetic with this phoneme, as the example of the following two word forms<br />

shows: Gospót and Góspuda. In addition, through progressive assimilation,<br />

the sequence produces the sounds [nd]. Thus, it can be assumed that the<br />

word κγντισά should be interpreted as kundisá.<br />

/g’/ This phoneme is written with a and a following grapheme ,<br />

that is conjoined with a ligature to one of the following graphemes: .<br />

When a frontal vowel follows the consonant, the writer does not use an element<br />

that would express palatality either with a /g’/ or with the more frequent<br />

phoneme /k’/. It can therefore be possible that the words Εύάγγελιε and ”Aγγελε<br />

could be interpreted as Eváng’elie and Áng’ele.<br />

/e/ This phoneme is written either with an or with the digraph .<br />

The variation of these two ways of writing seems to be regulated by the Greek<br />

graphotactics, but when the graphotactics does not pose any limitations, they<br />

appear to vary randomly. Based on the initial assumption of vowel reduction,<br />

the non-stressed /e/ reduces to /i/. This reduction is often present in the text, as<br />

the following examples show: the noun Čitvártuk and the verb béši. However,<br />

there are clear indications, that this reduction is not fully comprehensible. In<br />

many words, unstressed vowels that are written with an or with the digraph<br />

. This reduction does not seem to take place especially in verbs, where the<br />

final vowel carries morphological information.<br />

/ž/ This phoneme is written with a and a following grapheme <br />

that is conjoined with a ligature to the following grapheme . However, the<br />

phoneme is written most often with a and with an upwards opening arc,<br />

that often has a minuscule written inside it (Lindstedt, personal communication).<br />

This arc and ι subscriptum are written under the vowel that follows<br />

. This “palatal arc” is the most common way of expressing the palato-alveolar<br />

sounds in the manuscript.<br />

/z/ This phoneme is written with a . The voiceless allophone of /z/,<br />

written with a , is often written explicitly, yet there is much variation. The<br />

author writes often the prefix iz in the form is. This also goes for the verbs, in<br />

which a voiced consonant follows the prefix. Variation occurs even in the writing<br />

of the same verbs. Sometimes, the final sigma is used on morpheme<br />

boundaries to express the devoiced allophone [s], as is the case with the verb<br />

ispanná, which is written ¹ςπαννά. In contrast to the previous example, sometimes,<br />

in rare instances, the final sigma might be pronounced as [z].<br />

5<br />

For the pronunciation of the word, see the phoneme /g’/.


158<br />

/dz/ This phoneme is always written with the graphemes , as for<br />

example, the word nádzat that is written νάτζατ. The affricate /dz/ is homographic<br />

with the affricate /c/.<br />

/i/ This phoneme is written with the graphemes and the digraphs<br />

. All these ways of writing are present in the manuscript and their use<br />

is controlled mainly by the Greek graphotactics. Of all the graphemes used to<br />

represent /i/, grapheme and the digraph are the least used. The use of<br />

is limited mainly to some isolated lexemes, but it occurs regularly in them.<br />

These lexemes include, for example, Σáν, Γοσποδύν, and σáλα (stdr. Mac. син,<br />

господин ja сила). At least in these words, the use of might be due to the<br />

fact, that their equivalents on the Greek side of the manuscript all include the<br />

letter υ: Υƒός Κύριος ja δύναμις (Lindstedt, personal communication).<br />

/j/ This phoneme is often written with an and a diaresis. is used<br />

mainly, when /j/ follows a vowel. For instance, the verb prikažúvaj appears as<br />

πρικαζγ΄ÿβαϊ. The same way of writing is used in Greek, when jota is pronounced<br />

separately from a digraph (εϊ, οϊ, αϊ).<br />

Word-initial /j/ is depicted in two ways. Sometimes it is written with a<br />

and a ligature conjoined to one of the following graphemes . It<br />

can also be written with a palatal arc under the vowel, before which the /j/ is<br />

intended. To exemplify these two usages are the two common ways to write<br />

the personal pronoun jáze: ι-¥ζε or ¥ÿζε.<br />

/k/ This phoneme is written with a . In addition, /k/ is written with<br />

the grapheme that depicts the two phonemes /ks/. The grapheme occurs<br />

only three times in the text.<br />

/l/ This phoneme is written with a .<br />

/l’/ This phoneme is written with a and a following grapheme <br />

conjoined with a ligature to one of the following graphemes , or, with a<br />

and a palatal arc below the following vowel. An example of these two ways<br />

of writing are the words puvél’a and nal’utí, written as πγβέλι-α and ναλγÿτί.<br />

/m/ This phoneme is written with a .<br />

/n/ This phoneme is written with a . Unlike a majority of the consonants,<br />

/n/ can occur doubled in the text. For example, in the verb panná (aorist,<br />

1. pers. sg.), the assimilation of [d] and [n] has produced a doubled /n/.<br />

/n’/ This phoneme is written with and the following grapheme <br />

conjoined with a ligature to one of the following graphemes . As an example,<br />

the word cvetín’ata is written as τζβετίνι-ατα. However, not all <strong>–</strong> <br />

<strong>–</strong> ligature sequences are unambigous, as the two forms of the following lexeme<br />

exemplify: γ΄μρένι-γτ and γ΄μρένιτε. If the first one is interpreted as umrén’ut,<br />

then the second should be equally umrén’ite. It is more likely that the writer<br />

has intended either the sequence /-ni-/, or /-nij-/.<br />

/o/ This phoneme is written either with an , or an . Both ways<br />

are present in the text, and the occurrences are often regulated by the Greek


159<br />

graphotactics. Based on the initial assumption of vowel reduction, the nonstressed<br />

/o/ reduces to /u/. This reduction is often explicitly written.<br />

/p/ This phoneme is written with a . In addition, /p/ is written with<br />

the grapheme that depicts the two phonemes /ps/. Nonetheless, occurs<br />

only once in the text.<br />

/r/ This phoneme is written with a .<br />

/s/ This phoneme is written either with a , or with the word-final allograph<br />

of sigma, . In addition, /s/ is written with the grapheme that<br />

depicts the two phonemes /st/. Furthermore, /s/ is also part of the sounds, depicted<br />

by and .<br />

/t/ This phoneme is written with a and, sometimes, when the writer<br />

corrects his own text, with the tall variant of , namely, . In addition, /t/<br />

is written with the grapheme that depicts the two phonemes /st/.<br />

/k’/ This phoneme is written with a before a front vowel, or with<br />

and a following grapheme conjoined with a ligature to one of the following<br />

graphemes: . For instance, the future marker k’î and the noun<br />

kúk’a are written κεdand κγ΄κι-α, respectively.<br />

/u/ This phoneme is written with the grapheme or with the digraph<br />

. The latter occurs almost only when the phoneme /u/ is written word initially<br />

and appears in upper case.<br />

/f/ This phoneme is written with a .<br />

/x/ This phoneme is written with a .<br />

/c/ This phoneme is written with the graphemes .<br />

/č/ This phoneme is written with the graphemes and a palatal arc,<br />

written under the following vowel.<br />

/dž/ This phoneme is written with the graphemes and a palatal arc,<br />

written under the following vowel. The phoneme /dž/ is homographous with<br />

/č/ in the manuscript.<br />

/š/ This phoneme is written with a and a palatal arc, written under<br />

the following vowel or with the grapheme and a following grapheme <br />

conjoined with a ligature to one of the following graphemes . In addition,<br />

/š/ is written with the grapheme and a palatal arc, depicting the two<br />

phonemes /št/.<br />

3.2 On the Accentuation<br />

Two conflicting tendencies govern the accentuation of the Konikovo<br />

Gospel. The first is that the writer uses the accents to express the word stress<br />

of the target language. The second is that it is equally clear that the writer attempts<br />

to use the accents in accordance with the Greek graphotactics. The ac-


160<br />

centuation in the Greek orthography is also used to denote word stress; however,<br />

the accent cannot be written further than on the antepenultimate syllable. It is<br />

possible that in the target language of the Konikovo Gospel, there are words<br />

that actually have a stress that falls further from the end of the word than on<br />

the antepenultimate syllable.<br />

All in all, the writer follows fairly dutifully the Greek graphotactics in<br />

the deployment of the acute accent and the circumflex. Still, the accent is sometimes<br />

written further from the end of the word than the Greek graphotactics<br />

would permit. One interesting example is the word mágaricata. The accent in<br />

this word is written on the fifth syllable from the end of the word. A few pages<br />

later, the same word occurs again, but here it is written as magarícata. In the<br />

latter case, the place of the accent is in concord with the Greek graphotactics.<br />

Another example of the problems of accentuation is the recurrent phrase<br />

Učenícité mu. The question is whether the accentuation here represents the<br />

actual stresses of the target language or merely the influence of the Greek graphotactics.<br />

The Greek orthography does have a rule such that when a clitic pronoun<br />

follows the headword that has an accent on the antepenultimate syllable,<br />

a secondary accent is written on the ultimate syllable of the headword.<br />

Moreover, many of the prepositions are accented in the text. For instance,<br />

the following prepositions are regularly written with an accent: sôs, ná and zá.<br />

In theory, this could be explained by the fact that the preposition sometimes can<br />

belong to a “phonetic word” together with the main word and can be stressed<br />

in speech. Nevertheless, it is more likely that the accentuation of monosyllabic<br />

clitics in general does not reflect the stress of the words, but, again, the spirit<br />

of the Greek writing system.<br />

As it is clear from these aforementioned observations, it is not reasonable<br />

to assume that all of the accents actually represent the word stress of the target<br />

language, even if, for the most part, that were the case. Most of the variation and<br />

vacillation occurs in words that have either one or more than three syllables.<br />

3.3. The Second Hand<br />

A large part of the corrections made to the text by the second hand consists<br />

of “restoring” the reduced vowels to their unreduced forms. This involves<br />

the reductions /o/ > /u/ and /e/ > /i/. One of the most typical corrections is<br />

changing the verb béši into béše. At times, the second hand also replaces whole<br />

words. The graphemic principles of the second hand are most visible in these<br />

instances. As a general rule, these principles are similar to those of the first<br />

hand; however, the second hand does not write accents as regularly.


4. Conclusion<br />

161<br />

It must still be emphasized that the phoneme inventory used here as the<br />

starting point of the description of the graphemics of the Konikovo Gospel<br />

is only hypothetical by its nature. The study of graphemics necessarily goes<br />

hand-in-hand with the study of phonology and other fields. All of these fields<br />

of research should provide each other with hypotheses to be scrutinized. From<br />

the perspective of the study of graphemics, the preliminary hypothesis of the<br />

phoneme inventory does not contradict the graphemic reality of the text and<br />

thus seems valid for the purposes of future research.<br />

On the whole, the basis of the writing system of the Konikovo Gospel<br />

is clearly a phonetic one. Only the homographic phoneme pairs /a/-/ă/, /c/-/dz/<br />

and /č/-/dž/ differ from this principle. Even though there is a fair number of<br />

writing errors and rather extensive variation between the different solutions,<br />

as one word can appear in many different forms even on same page, the basic<br />

principles of the writing system are clearly distinguishable.<br />

There still remain, however, questions that need to be answered. One<br />

of these is the extent of the reduction /e/ > /i/. It might be worthwhile to study<br />

the possibility that the non-stressed /e/ is mainly preserved in positions where<br />

it carries morphological information, which is the case in some Macedonian<br />

dialects (Lindstedt, personal communication).<br />

One of the challenges for the future study of the graphemics in the<br />

Konikovo Gospel is the more thorough analysis of the Greek graphotactics.<br />

This point of view might shed new light on the problem concerning the accentuation.<br />

Moreover, the distribution of the different ways of expressing the<br />

palatal and palato-alveolar phonemes must be addressed, and, more precisely,<br />

the question of whether there is some kind of development towards a more unified<br />

norm in the course of the text. Furthermore, the study of the hypotheses<br />

involving the relationship between the phonology and the graphemics of the<br />

manuscript will benefit from a more extensive use of some of the basic tools<br />

of computational linguistics.


References<br />

1. Leiwo, M.: The Greek text of Bibl.Patr.Alex.268, conference paper.<br />

Helsinki. June 6, 2007.<br />

2. Lindstedt, J.: Za istorijata na Konikovskoto evangelie.<br />

237<strong>–</strong>245, Predavawa na XXXVIII me|unaroden seminar za makedonski<br />

jazik, literatura i kultura (Ohrid, 3.<strong>–</strong>21.VIII 2005<br />

g.). Skopje: Univerzitet „Sv. Kiril i Metodij“, Me|unaroden<br />

seminar za makedonski jazik, literatura i kultura, 2006.<br />

3. Markovi}, M.: Dijalektologija na makedonskiot jazik I.<br />

Skopje: Filolo{ki fakultet „Bla`e Koneski“, 2005.<br />

4. Nuorluoto, J.: Grafemskite odliki vo rakopisot na Konikovskoto<br />

evangelie. Makedonski jazik 56 (2005), 49<strong>–</strong>53.


Qudmil Spasov<br />

OD MORFOLO[KATA ANALIZA NA GLAGOLSKITE<br />

ZBOROVI I GLAGOLSKITE PARADIGMI VO TEKSTOT NA<br />

KONIKOVSKOTO EVANGELIE<br />

Vo odnos na jazikot i stilot primenet vo KE, najop{to treba<br />

da se istakne slednovo: i prvata i vtorata preveduva~ka raka vo KE<br />

poka`uvaat sistem vo pravopisnite pravila, no i vo odnos na selekcijata<br />

na gramati~kiot materijal. Sp. go redovnoto udvojuvawe na direktniot<br />

predmet {to vo sferata kade nadvladuva crsl. tradicija (centralna<br />

i severna Makedonija) go nema vo tekstovite pi{uvani na sovremen<br />

jazik. Sp. i toa deka vakvoto udvojuvawe e retko i kaj Cepenkov,<br />

kako i kaj Misirkov, kade podle`i na normativni ograni~uvawa.<br />

Jazikot na KE ne go pokriva vo celost mesniot Enixevardarski govor,<br />

tuku poka`uva stilizacija vo nasoka na otfrlawe na lokalizmite i<br />

pro{iruvawe na dijalektnata osnova kon jugozapad i centralen zapad.<br />

Na takov na~in KE kako tekst mnogu gi nadminuva ramkite na obi~en<br />

dijalekten tekst.<br />

Ne mo`e bezuslovno da se prifati konstatacijata deka prevodite<br />

na evangelijata (Trliskoto, Kulakiskoto, Bobo{~anskoto i<br />

Konikovskoto) na makedonski naroden jazik so gr~ko pismo pretstavuvaat<br />

samo edna kulturna epizoda i poka`uvaat izdeluvawe od glavnata<br />

kulturna struja koja korespondira so crsl. tradicija i koja $ pripa|a na<br />

bugarskata kulturna tradicija in sensu stricto. Ako e taka, toga{ zo{to<br />

vo crkvite niz Makedonija ne se upotrebuval (ili barem ne se upotrebuval<br />

masovno) prevodot na jeromonahot Neofit Rilski (fakti~ki bugarski<br />

prevod) na celiot Nov zavet, pe~aten vo Smirna (Efes) 1840 g.,<br />

po preporaka i pomo{ na Britanskoto i stranskoto biblisko dru{tvo.<br />

Poznato e deka ovoj prevod izigral vo bugarskata sovremena kultura ogromna<br />

uloga, osobeno me|u pravoslavnite hristijani, iako se raboti za<br />

protestantski prevod i iako e poznato deka gramatikata na N. Rilski<br />

bila ~itana i delumno prifa}ana od makedonskite prerodbenici, na<br />

pr. Jordan Haxikonstantinov <strong>–</strong> Xinot.


164<br />

Vo prvata tretina na devetnaesettiot vek ve}e postojat srpskata<br />

i gr~kata nacionalna dr`ava. Bugarskata dr`ava e vo faza na<br />

formirawe preku t.n. bugarsko vazalno kne`evstvo. Vo taa nasoka,<br />

trgnuvaj}i od modelot edna nacija = edna avtokefalna crkva, nema<br />

mesto za Erusalimskata patrijar{ija (bo`igropskata crkva). Taa vo<br />

izvesna smisla se javuva kako nadnacionalna {to e vo sprotivnost so<br />

vladeja~kata tendencija vo toa vreme.<br />

Treba da pobarame analogija me|u kulturnite procesi na Zapadot<br />

i na Istokot na Evropa za da ja objasnime kulturnata akcija na Pavel<br />

Bo`igropski i sli~nite na nego, na negovite taksidioti. Analogijata<br />

ja nao|ame vo protestantskata reformacija. Ako bo`jata volja e najvisokiot<br />

princip na pravdata, toga{ Bo`jata pravda im e daruvana samo<br />

na sovr{enite hristijani, pa spored toa tie se dol`ni (taksidiotite,<br />

gramaticite) da im ovozmo`at na edinkite da go zapoznaat Boga na prifatliv<br />

jazik. Poradi toa prevodite na Noviot zavet na naroden jazik<br />

bea neophodni. Da se potsetime na deloto na Primo` Trubar i na negoviot<br />

protestantski prevod na Biblijata na slovene~ki naroden jazik<br />

izvr{en vo 16 vek. Zatoa treba da prifatime deka i prevodot na KE,<br />

t.e. prviot prevod na novomakedonski jazik, e pottiknat (direktno ili<br />

indirektno) od istata kulturna akcija za preveduvawe i izdavawe na<br />

Biblijata i na drugite crkovni tekstovi na naroden jazik na prostorite<br />

na Jugoisto~na Evropa vo 19 v. {to proizleguva od protestantskiot<br />

pogled na svet, odnosno od akcijata na Britanskoto i stranskoto biblisko<br />

dru{tvo, Amerikanskoto biblisko dru{tvo, Ruskoto biblisko<br />

dru{tvo i Amerikanskiot sovet i preku koja nastanale takvite prevodi<br />

na novobugarski, albanski, romanski, aromanski i turski jazik.<br />

I na krajot: makedonskata religiozna kni`nina na naroden jazik,<br />

sozdadena so alfavitot, go izdigna narodniot makedonski jazik<br />

na nivo na jazik na Biblijata i so toa go podgotvi terenot za negovata<br />

standardizacija. Zatoa ovie tekstovi, osobeno KE, gi ozna~uvame kako<br />

jazi~na stilizacija ili, podgotovka za standardizacijata.<br />

I sosema na krajot edna pretpostavka: pe~atenata verzija na KE<br />

e poskoro neostvaren proekt, otkolku realna kniga. Pri~inite za ova<br />

delumno se objasneti prethodno i mo`at da se svedat na zaedni~kata<br />

konstatacija deka politi~kite preduslovi vo 19 v. silno go zabavuvaat<br />

procesot na sozdavaweto na sovremenata makedonska nacija.<br />

Vo ramkite na rabotata na proektot posveten na kriti~koto<br />

izdanie na KE, edna od zada~ite e i morfolo{kata analiza. Vo taa nasoka,<br />

ovde davam analiza na glagolskite zborovi i glagolskite paradigmi<br />

(glagolskite vremiwa), bez ambicija taa da bide celosna, tuku pred<br />

s# da gi poka`e rezultatite do koi dojdovme dosega i da dade slika na<br />

morfolo{kata struktura na KE.


SEGA[NO VREME VO NEZAVISNA UPOTREBA<br />

(NESVR[ENI GLAGOLI)<br />

165<br />

A-GRUPA ‡ ME\U PRVATA I VTORATA RAKA NEMA RAZLIKI<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1.L. sl'u{a-M<br />

1.L. sl'u{a-ME<br />

2.L. sl'u{a-[<br />

2.L. sl'u{a-TE<br />

3.L. sl'u{a-<br />

3.L. sl'u{a-T<br />

ednina<br />

1.L. sa nad'eva-M<br />

2.L. sa nad'eva-[<br />

3.L. sa nad'eva<br />

ednina<br />

1.L. prosfet-'uva-M<br />

2.L. prosfet-'uva-[<br />

3.L. prosfet-'uva<br />

ednina<br />

1.L. is-v'a|a-M<br />

2.L. is-va|a-[<br />

3.L. is-va|a<br />

PRIMERI:<br />

PRVA RAKA<br />

da ver'uvat site zardi niz nego<br />

toa {to prosfet'uva sekuj ~uvek<br />

vie {to zbur'uvate idin sos drug<br />

ve}i ne ver'uvame<br />

ne ~'uva sabutata (slu{a)<br />

gu t'erat ut soborut<br />

gre{en Bog ne sl'u{a<br />

jazi p'u{tam vas (pra}a)<br />

ama voa kalabalak {to ne puzn'ava<br />

zakonut<br />

da sa uver'uva seka re~<br />

{to l'etat na vetarut<br />

’i kl'avat<br />

Bog taka stolis'uva<br />

'imam put mene vojnici<br />

ti sa prost'uvat grehuvite<br />

(sinut ~uve~ki ima puveqa) da<br />

pru{t'ava grehuve<br />

ver'uvate<br />

da mil'uva{ kum{ijata<br />

da mu d'avat maksulut<br />

(tie) da (gi) v'ikat kalesanitu<br />

na sfatbite<br />

mno`ina<br />

1.L. sa nedev'a-ME<br />

2.L. sa nadev'a-TE<br />

3.L. sa nad'eva-T<br />

mno`ina<br />

1.L. prosfet-'uva-ME<br />

2.L. prosfet-'uva-TE<br />

3.L. prosfet-'uva-T<br />

mno`ina<br />

1.L. is-v'a|a-ME<br />

2.L. is-v'a|a-TE<br />

3.L. is-v'a|a-T<br />

VTORA RAKA


166<br />

isber'uva{ tamu deka ne si<br />

raspolegal<br />

sober'uvam tamu deka ne raspolegah<br />

da f'rlam mre`ite<br />

aku zajm'uvate na tie<br />

isva|at idin mrtovic<br />

zafati da zbur'uva<br />

(tie) sa udav'uvat<br />

i ja ~'uva vnatre uf srcitu<br />

koj ima u{i da sl'u{a<br />

i ti sa`aq'uva{<br />

da zamin'uvat na nas<br />

aku Mojsija i Profito ne sl'u{at<br />

(~ovek) {to `iv'uva i ver'uva na<br />

mene, ne um'ira uf vekut<br />

(ti) ver'uva{ voa<br />

vidi kak gu mil'uva<br />

tatko, blagud'arem ti, oti ma<br />

sl'u{a{<br />

E-GRUPA ‡ ME\U PRVATA I VTORATA RAKA IMA RAZLIKI<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1.L. zn'a-M<br />

1.L. zn'a-j-mi / zn'a-j/i-ME<br />

2.L. zn'a-i/j-[<br />

2.L. zn'a-i/j-TE<br />

3.L. zn'a-e<br />

3.L. zn'a-AT<br />

ednina<br />

1.L. s'e-a-M<br />

2.L. se'-e-[<br />

3.L. s'e-e<br />

ednina<br />

1.L. j'ad-a-M<br />

2.L. j'ad-i-[<br />

3.L. j'ad-e<br />

E-GRUPA<br />

E-GRUPA<br />

mno`ina<br />

1.L. s'e-e-ME<br />

2.L. s'e-e-TE<br />

3.L. s'e-j-AT<br />

mno`ina<br />

1.L. j'ad-i-ME<br />

2.L. j'ad-i-TE<br />

3.L. j'ad-AT<br />

PRIMERI:<br />

PRVA RAKA<br />

VTORA RAKA<br />

{to 'ide na sfetut<br />

ne zn'ai{<br />

ne zn'am<br />

nie zn'ajme oti ~uvekuot voa e gre{en nie zn'aeme oti<br />

nie zn'aemi oti (v. vtora raka)<br />

jazi 'idam na tebe<br />

aku v'ryite vrs zemqata<br />

{to da j'adite<br />

{to da p'iete<br />

{to s'ejat


167<br />

{to `n'ijat<br />

{to b'erat<br />

kak r'astat<br />

nito pr'edat<br />

da j'adime<br />

da p'ieme<br />

da ne gu zn'ae nikuj<br />

`n'ie{ tamu deka ne si sejal<br />

`n'eam jaze tamu derka ne sejah<br />

ku~encineta j'adat ut rănkite<br />

izleze seja~ut da s'ee semito mu<br />

netu aku u`uv'ee nekuj ut umrenite<br />

jaze zn'am<br />

ZAKLU^OK:<br />

Vo prvata raka prvoto lice mno`ina na sega{no vreme zavr{uva na -mi.<br />

Vo vtorata raka zavr{okot -mi e smenet vo -me.<br />

(I-GRUPA - SMSJ) E-GRUPA<br />

ME\U PRVATA I VTORATA RAKA IMA RAZLIKI<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1.L. v'ele-M<br />

1.L. v'ele-ME<br />

2.L. vel'e-[<br />

2.L. v'ele-TE<br />

3.L. v'ele<br />

3.L. v'ele-T / v'el-a-t<br />

ednina<br />

1.L. m'a~-a-M<br />

2.L. m'a~i-[<br />

3.L. m'a~i<br />

(I-GRUPA - SMSJ) E-GRUPA<br />

mno`ina<br />

1.L. m'a~i-ME<br />

2.L. m'a~i-TE<br />

3.L. m'a~a-T<br />

(I-GRUPA - SMSJ) E-GRUPA<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1.L. blagud'ar-e-M<br />

1.L. blagud'ar-e-ME<br />

2.L. blagud'ar-e-[<br />

2.L. blagud'ar-e-TE<br />

3.L. blagud'ar-e<br />

3.L. blagud'ar-e-T<br />

ednina<br />

1.L. 'od-a-M<br />

2.L. 'odi-[<br />

3.L. 'ode<br />

(I-GRUPA - SMSJ) E-GRUPA<br />

mno`ina<br />

1.L. 'odi-ME<br />

2.L. 'odi-TE<br />

3.L. 'oda-T<br />

PRVA RAKA<br />

i svetilutu uf temninata sf'ete<br />

i v'ele na nih<br />

tuka deka 'odite<br />

v'elet za negu<br />

da ~'inam rabotite<br />

PRIMERI:<br />

VTORA RAKA


168<br />

idin ~uvek {to gu v'elet Isus idin ~uvek {to gu v'elat Isus<br />

(narekuva, imenuva)<br />

(narekuva, imenuva)<br />

vi v'elem<br />

i aku gr'e{i brat ti na tebe<br />

da s'adite dvanajsete jazici na<br />

Israil<br />

da rab'otite na Boga<br />

nim pi~al'ete za `ivotut vi<br />

’i hr'ani ’i hr'ane<br />

{to sa gr'i`ite<br />

ne sa m'a~at<br />

da v'elite<br />

jazicite ’i p'alat<br />

detito mi l'e`i<br />

(detito) sa m'a~i lo{u<br />

(detito) sa m'a~e lo{u<br />

(ezmi}arut) gu ~'ini (ezmi}arut) gu ~'ine<br />

dujde tuka da na m'a~i{<br />

da 'odime<br />

za{to m'islite vie lo{u uf<br />

srcata vi<br />

da 'odat na selata<br />

quditu da s'edat na vrz trevata<br />

(edin ~uvek) da ~'ine na ’i isap<br />

daj mi tie deka mi dăl`'uva{<br />

(tie) ne ~'inat rod<br />

sa m'a~am vnatre<br />

voa sa m'ole<br />

ti sa m'olam ubo<br />

ta pak 'odi{ tamu<br />

koj 'ode dennut<br />

mo`e da sm'rde<br />

tatko, blagud'arem ti, oti ma<br />

sl'u{a{<br />

quditu {to st'ojat<br />

ZAKLU^OK 1:<br />

Vo prvata raka tretoto lice mno`ina na sega{no vreme zavr{uva na -et.<br />

Vo vtorata raka zavr{okot -et e smenet vo -eat.<br />

ZAKLU^OK 2:<br />

Vo prvata raka tretoto lice ednina sega{no vreme Zavr{uva na -e, osven kaj<br />

slednive glagoli kade {to e na -i: hr'ani, l'e`i, sa m'a~i, no ima dvojna forma<br />

kaj ~'ini // ~'ine.<br />

Vo vtorata raka upotrebata na -e e dosledna, zavr{okot -i e smenet vo -e kaj<br />

gornite primeri.<br />

ednina<br />

1.L. s'ăm<br />

2.L. s'i<br />

3.L. 'e<br />

GLAGOLOT SUM (E)<br />

mno`ina<br />

1.L. sm'e<br />

2.L. st'e<br />

3.L. s'a


169<br />

voa 'e<br />

i st'e poilni<br />

koga s'ăm na sfetut<br />

ti s'i u~enik na negu<br />

nie sm'e u~enici na Mujsea<br />

POMO[NI, MODALNI, VRZNI I BEZLI^NI GLAGOLI<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1.L. 'imam<br />

1.L. 'ima-mi / ima-ME<br />

2.L. 'ima{<br />

2.L. 'imate<br />

3.L. 'ima<br />

3.L. 'imat<br />

ZAKLU^OK:<br />

Vo prvata raka prvoto lice mno`ina na sega{no vreme zavr{uva na -mi.<br />

Vo vtorata raka zavr{okot -mi e smenet vo -me.<br />

treba (SMSJ) : trebuva (KE)<br />

PRIMERI:<br />

PRVA RAKA<br />

VTORA RAKA<br />

voa den 'ima<br />

na mene treb'uva da ~inam rabotite<br />

{to pak s'akate da ~uete<br />

ne m'o`ite da rabotite<br />

nie n'emami tuka<br />

nie n'emame tuka<br />

da se pl'ate bor~ut (so pasivno<br />

zna~ewe: da se plati / da bide<br />

platen dolgot)<br />

da sa prud'ade (da bide prodaden)<br />

aku s'aka{ da flezi{ na `ivotut<br />

'ima{ imani na nebutu<br />

{to vi (se) gl'eda zardi Hristos<br />

(o)vie koren n'emat<br />

ne m'o`at<br />

tie deka s'akat da zaminat<br />

kolku pus'aka{ ut Boga, Bog ki ti ’i<br />

ZAKLU^OK:<br />

Vo prvata raka prvoto lice mno`ina na sega{no vreme zavr{uva na -mi.<br />

Vo vtorata raka zavr{okot -mi e smenet vo -me.<br />

Sega{no vreme vo zavisna upotreba (svr{eni glagoli) - ke<br />

ednina<br />

1.L. ist'era-M<br />

2.L. ist'era-[<br />

3.L. 'istera<br />

PRVA RAKA<br />

mno`ina<br />

1.L. ist'era-ME<br />

2.L. ist'era-TE<br />

3.L. ist'er-AT


170<br />

PRVA RAKA<br />

da ist'erame negu<br />

da ne martir'isa{<br />

da gu ut'epime<br />

ednina<br />

1.L. k'a`-a-M<br />

2.L. k'a`-i-[<br />

3.L. k'a`-i / ka`-E<br />

ednina<br />

1.L. d'ad-a-M<br />

2.L. d'ad-i-[<br />

3.L. d'ad-e<br />

PRIMERI:<br />

E-GRUPA<br />

E-GRUPA<br />

VTORA RAKA<br />

mno`ina<br />

1.L. k'a`-i-ME<br />

2.L. k'a`-i-TE<br />

3.L. k'a`-AT<br />

mno`ina<br />

1.L. d'ad-i-ME<br />

2.L. d'ad-i-TE<br />

3.L. d'ad-AT<br />

PRVA RAKA<br />

da ne gu puzn'ajat<br />

da ~'uete<br />

da zag'ine<br />

da sa ubl'e~ime<br />

da d'ojdi{ uf doma mi<br />

da r'e~am<br />

da fl'ezat uf korabut<br />

da zam'inat ponapred<br />

da d'ojdam na tebe<br />

da ti ’i d'adam site<br />

i site da ti ’i pl'atam<br />

duri da pl'ati bor~ut mu<br />

duri da d'ade mu bor~<br />

da fl'ezi{ na `ivotut<br />

da ne ub'ie{<br />

da ne utkr'adi{<br />

(gi pu{ti ezmi}arito) da z'evat<br />

maksulito mu (3. l. mn.)<br />

da z'aprime mirazot mu<br />

da d'adi{ na zaem srebruto mi<br />

da izn'iknat zajno sos trnitu<br />

aku vi k'a`i nekuj ne{tu<br />

tie deka sakat da zam'inat<br />

da ja ubl'e~ite<br />

PRIMERI:<br />

VTORA RAKA<br />

aku vi k'a`e nekuj ne{tu<br />

ZAKLU^OK:<br />

Vo prvata raka tretoto lice ednina na sega{no vreme zavr{uva na -i.<br />

Vo vtorata raka zavr{okot -i e smenet vo -e.


171<br />

ednina<br />

1.L. iz-v'ad-a-M<br />

2.L. iz-v'ad-i-[<br />

3.L. iz-v'ad-i<br />

I-GRUPA<br />

mno`ina<br />

1.L. iz-v'ad-i-ME<br />

2.L. iz-v'ad-i-TE<br />

3.L. iz-v'ad-AT<br />

PRVA RAKA<br />

aku na (ne') izv'adi{<br />

da k'upat za sebesi manxi<br />

nema{e da ’i pl'ati<br />

da ne sk'urvi{<br />

da f'atite ribi<br />

odam da gu rasb'udam<br />

PRIMERI:<br />

VTORA RAKA<br />

nema{e da ’i pl'at<br />

da ne sk'urvi{<br />

ZAKLU^OK:<br />

Vo prvata raka tretoto lice ednina na sega{no vreme zavr{uva na -i.<br />

Vo vtorata raka zavr{okot -i e smenet vo -e.<br />

ZABELE[KA:<br />

Kaj svr{enite glagoli ima i-grupa, dodeka kaj nesvr{enite ima dve glagolski<br />

grupi, a- i e- (i- preminuvaat vo e-).<br />

IDNO VREME - KE<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1. l. ki(e) martir-'is-a-m 1. l. ki(e) martir-'is-a-me<br />

2. l. ki(e) martir-'is-a-{ 2. l. ki(e) martir-'is-a-te<br />

3. l. ki(e) martir-'is-a-Ø 3. l. ki(e) martir-'is-a-t<br />

PRVA RAKA<br />

ne ke veruvam<br />

ki otkine<br />

ki ka`i rezre~enu<br />

kire~i<br />

kisa nare~i{Kifa<br />

ki ima sfetilutu<br />

ki sa utvarzani na Nebutu<br />

ki martirisam i jazi<br />

kisautfarlam i azi<br />

ki zemi<br />

PRIMERI<br />

VTORA RAKA<br />

KOMENTARI:<br />

1. ^esti~kata za idno vreme }e vo tekstot naj~esto se sre}ava kako ki, kako rezultat<br />

na redukcija na -e- vo -i-. Sp. go pr. bez redukcija: ne ke ver'uvam.<br />

ZAKLU^OCI:<br />

1. Me|u prvata i vtorata raka nema razlika vo paradigmata za idnoto vreme.


172<br />

MINATO-IDNO - KE<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1. l. ki(e) 'umreh 1. l. ki(e) 'umrehmi(e)<br />

2. l. ki(e) 'umre{i(e) 2. l. ki(e) 'umrehti(e)<br />

3. l. ki(e) 'umre{i(e) 3. l. ki(e) 'umrea<br />

PRVA RAKA<br />

ki zem'ea t'ie {to ver'uvaat<br />

ne ke 'umre{i<br />

PRIMERI:<br />

VTORA RAKA<br />

ki zem'aa t'ie {to ver'uvaat<br />

ne ke 'umre{e<br />

KOMENTARI:<br />

1. Vo KE se sre}ava upotreba na minato-idno vreme.<br />

2. Minato-idnoto vreme se obrazuva i od svr{eni i od nesvr{eni glagoli.<br />

3. ^esti~kata }e vo tekstot se sre}ava i kako ki, kako rezultat na redukcija na<br />

-e- vo -i-, i kako ke.<br />

4. Minato-idnoto vreme se upotrebuva i za iska`uvawe na mo`en na~in (kondicional),<br />

sp.: ak'u b'e{i t'ua br'at mi n'e ke 'umre{i. (uslovna re~enica).<br />

IMPREFEKT - KE<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1. l. zbur'uva-h 1. l. zbur'uva-hmi(e)<br />

2. l. zbur'uva-si/{e/{i 2. l. zbur'uva-hti(e)<br />

3. l. zbur'uva-si/{e/{i 3. l. zbur'uva-a<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1. l. s'e~e-h 1. l. s'e~e-hmi(e)<br />

2. l. s'e~e-si/{e/{i 2. l. s'e~e-hti(e)<br />

3. l. s'e~e-si/{e/{i 3. l. s'e~e-a<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1. l. v'ele-h 1. l. v'ele-hmi(e)<br />

2. l. v'ele-si/{e/{i 2. l. v'ele-hti(e)<br />

3. l. v'ele-si/{e/{i 3. l. v'ele-a<br />

PRIMERI:<br />

PRVA RAKA<br />

VTORA RAKA<br />

site pri'ehmi<br />

1.l.mn.<br />

zim'ahme darba<br />

1.l.mn.<br />

velea<br />

3.l.mn.<br />

Ioan krastesi 3.l.edn. krastese<br />

tar~e 2.l.edn. / tar~e{e<br />

3.l.edn.<br />

odea toa den na inoselu 3.l.mn<br />

I vie zburuvaa<br />

3.l.mn<br />

sa utbiraa<br />

3.l.mn<br />

ode{i sos nih 2.l.edn. / ode{e<br />

3.l.edn.<br />

o~itemu sa zapiraa 3.l.mn<br />

dava{e 2.l.edn. /


173<br />

3.l.edn.<br />

(on) ni zburuva{e<br />

3.l.edn.<br />

razre~uva{e 2.l.edn. /<br />

3.l.edn.<br />

se~e{i hlebut 2.l.edn. / se~e{e<br />

3.l.edn.<br />

stoesi Ioan, 3.l.edn. stoese<br />

ode{i 2.l.edn. /<br />

3.l.edn.<br />

dujdoa prika`uvaa rabotite 3.l.mn ode{i<br />

{to nesa ma~ihte <br />

sedesi i prose{i 2.l.edn. /<br />

3.l.edn.<br />

raste{i idno vremi slep 3.l.mn be{e<br />

nemo`e{i da ~ine 2.l.edn. /<br />

3.l.edn.<br />

blaguslavea Boga, Amin 3.l.mn<br />

sa klane{i na negu 2.l.edn. /<br />

3.l.edn.<br />

on vele{i<br />

3.l.edn.<br />

SUM - KE<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1. l. beh 1. l. behme<br />

2. l. besi/ be{i/ be{e 2. l. behte<br />

3. l. besi/ be{i/ be{e 3. l. bea<br />

PRVA RAKA<br />

ut pervu b'e{i re~ta<br />

na sfetut b'e{e<br />

vratite b'ea zatvoreni<br />

u~enicite bea sobrani<br />

bea vratite zatforeni‡<br />

bea U~enicite sobrani<br />

be{e kade deset saate ut denut<br />

be{e slep<br />

Aku ne be{i voa ut Boga<br />

PRIMERI:<br />

VTORA RAKA<br />

SUM<br />

ut pervu b'ese re~ta<br />

KOMENTARI:<br />

1. Vo KE postojat dve glagolski grupi (a- i e-grupa), {to se gleda i vo paradigmata<br />

na imperfektot.<br />

2. Pi{uvaweto so -si i -{i poka`uva ednakov izgovor, bidej}i, spored pravopisnite<br />

principi na prvata raka, se smeta deka soglaskata pred vokali od preden<br />

red se smeknuva vo izgovorot, dodeka vtorata raka pi{uva mek konsonant.<br />

ZAKLU^OCI:<br />

1. Vtorata raka ja pretpo~ita nastavkata -{e vo 2 l. i 3 l. ednina, {to mo`e da


174<br />

se ozna~i kako postapka na stilizacija so cel normalizacija na pismeniot jazik.<br />

PERFEKT (od nesvr{eni glagoli) - KE<br />

1. l. săm pej'al 1. l. sme pej'ali(e)<br />

2. l. si pej'al 2. l. ste pej'ali(e)<br />

3. l. (e) pej'al 3. l. (sa) pej'ali(e)<br />

PERFEKT (od svr{eni glagoli) - KE<br />

1. l. săm sfăr{'il 1. l. sme sfăr{'ili(e)<br />

2. l. si sfăr{'il 2. l. ste sfăr{'ili(e)<br />

3. l. (e) sfăr{'il 3. l. (sa) sfăr{'ili(e)<br />

PRVA RAKA<br />

n'ekuj pat ne ste pej'ali na<br />

pis'anietu<br />

`n'ie{ t'amu d'eka ne si sej'al<br />

ne ste pej'ali<br />

si sfăr{'il hf'alba<br />

nesi raspolega/l<br />

PRIMERI<br />

ne ste pej'ale<br />

VTORA RAKA<br />

KOMENTARI:<br />

1. Vo primerot `n'ie{ t'amu d'eka ne si sej'al l-perfektot se sre}ava vo<br />

frazeolo{ki izraz.<br />

2. Ne se javuvaat primeri vo tretoto lice ednina i mno`ina, taka {to rekonstrukcijata<br />

so pomo{niot glagol vo ovie lica e pretpostavena, soglasno so<br />

dene{nata sostojba vo ovie govori.<br />

3. Vtorata raka go izjasnuva reduciranoto -i vo -e vo nastavkite vo paradigmata<br />

na mno`inata, {to go sfa}ame kako postapka na stilizacija.<br />

ZAKLU^OCI:<br />

1. Perfektot od slovenski tip vo ovoj tekst e zastapen vo pomala mera, a namesto<br />

nego se sre}avaat so ista funkcija sum-konstrukciite.<br />

2. Perfektot se sre}ava vo funkcija na perceptiv i inperceptiv, {to se gleda<br />

od kontekstot, na pr. ne ste pej'ali e perceptiv, dodeka `n'ie{ t'amu d'eka ne<br />

si sej'al e inperceptiv.<br />

3. Perfektot od nesvr{eni glagoli, spored materijalot so koj{to raspolagame,<br />

se izveduva od nesvr{eni semantemi, dodeka perfektot od svr{eni glagoli se<br />

izveduva od svr{eni semantemi.<br />

PLUSKVAMPERFEKT - KE<br />

1. l. b'eh ut'i{el 1. l. b'ehme ut'i{li(e)<br />

2. l. b'e{i(e) ut'i{el 2. l. b'ehte ut'i{li(e)<br />

3. l. b'e{i(e) ut'i{el 3. l. b'ea ut'i{li(e)<br />

PRVA RAKA<br />

b'e{i ut'i{el n'ok’jata<br />

PRIMERI<br />

VTORA RAKA<br />

b'e{e ut'i{el n'okta


175<br />

KOMENTARI:<br />

1. Vo primerot b'e{i ut'i{el n'ok’jata/b'e{e ut'i{el n'okta formata za pluskvamperfekt<br />

e upotrebena so zna~ewe na perfekt.<br />

ZAKLU^OCI:<br />

1. Vo zna~eweto na upotrebite ne postoi razlika me|u perfektot i pluskvamperfektot,<br />

od {to mo`e da se pretpostavi deka se raboti za sinonimni paradigmi.<br />

2. Pluskvamperfektot vo ovoj tekst e zastapen samo vo eden primer vo tekstot.<br />

3. Najverojatno, soglasno so sostojbata vo jugoisto~nite govori, pluskvamperfektot<br />

se sre}ava vo funkcija na perceptiv i inperceptiv.<br />

4. Pluskvamperfektot, soglasno so sostojbata vo jugoisto~nite govori, od<br />

nesvr{eni glagoli, se izveduva od nesvr{eni semantemi, dodeka pluskvamperfektot<br />

od svr{eni glagoli se izveduva od svr{eni semantemi.<br />

SUM-KONSTRUKCII (PERFEKT OD NESLOVENSKI TIP) - KE<br />

ednina<br />

mno`ina<br />

1. l. nesăm dost'oen 1. l. ne sme dost'ojni<br />

2. l. ne si dost'oen 2. l. ne ste dost'ojni<br />

3. l. ne e dost'oen 3. l. ne sa dost'ojni<br />

perifrasti~ki konstrukcii so ~ini + glagolska pridavka<br />

sa ~in'i uveruv'an<br />

PRVA RAKA<br />

sa ~in'i ed'in ~uv'ek pu{t'en<br />

(ispraten) ut B'oga<br />

(pasivno zna~ewe)<br />

b'e{e p'onapr'e{en (perifraza)<br />

b'ea vr'atite zatfor'eni<br />

b'ea U~en'icite sobr'ani<br />

gr'ehuvite sa prust'eni, z'aprite<br />

sa zapr'eni (pasivno zna~ewe)<br />

ne săm dost'oen<br />

ste po'ilni<br />

ne b'e{i li s'ărcitu isgur'enu<br />

~uv'ekut v'oa e gr'es({)en<br />

za{t'o ste sinhis'ani<br />

s'ite {to sa nap'isani na z'akonut<br />

(pasivno zna~ewe)<br />

ki sa vărz'ani na N'ebutu<br />

ki sa utv'ărzani na N'ebutu<br />

ak'u s'aka{ da sa ~'ini{ sfăr{'en<br />

(perifrasti~ka konstrukcija<br />

so ~ini (glagol-kopula))<br />

juncite mi i ran'etite sa zakl'ani<br />

(pasivno zna~ewe)<br />

sa ~in'i uveruv'an (perifrasti~ka<br />

konstrukcija so ~ini<br />

(glagol-kopula))<br />

ste kah'arni<br />

VTORA RAKA<br />

za{t'o ste za~ud'eni


176<br />

I t'ie dek'a sa sej'ani na p'atut<br />

(pasivno zna~ewe)<br />

b'e{e fărle'n pret vr'atata<br />

(pasivno zna~ewe)<br />

ne b'e{i isgur'enu<br />

ne sam pu{t'en<br />

on sa ~in'i nevid'en ut nih<br />

(perifrasti~ka konstrukcija<br />

so ~ini (glagol-kopula))<br />

tak'a e napis'anu<br />

tak'a e napis'ano<br />

KOMENTARI:<br />

1. Vo primerite ki sa vărz'ani na N'ebutu i ki sa utv'ărzani na N'ebutu e<br />

upotrebeno minato-idno vreme vo sum-konstrukcija (sp. st. jaz.: ]e se vrzani<br />

na Neboto.; ]e se odvrzani na Neboto.) so uslovno zna~ewe, {to se gleda od<br />

zavisnata re~enica: ak'u v'ăryite...<br />

ZAKLU^OCI:<br />

1. Sum-konstrukciite vo sega{no vreme so zna~ewe na rezultativna minatost<br />

regularno se sre}avaat vo tekstot, za razlika od ima-konstrukciite, koi{to<br />

voop{to ne se sre}avaat.<br />

2. Ne postoi semanti~ka razlika me|u konstrukciite so sum + glagolska pridavka<br />

i konstrukciite so sum + pridavka, no, se razbira, postoi sintaksi~ka razlika:<br />

vo konstrukciite so sum + pridavka, glagolot sum se javuva kako glagol-povrzuva~<br />

vo ramkite na glagolsko-imenskiot prirok.<br />

3. Konkurentni na sum-konstrukciite se konstrukciite so ~ini + glagolska pridavka<br />

{to pretstavuva obele`je na ju`nite govori.<br />

IMA-KONSTRUKCII - KE<br />

1. l. 1. l.<br />

2. l. 2. l.<br />

3. l. 3. l.<br />

PRVA RAKA<br />

Za{t'o d'eka 'ima dva il'i tri<br />

isbr'ani (prototip na<br />

ima-konstrukcii)<br />

PRIMERI<br />

VTORA RAKA<br />

Za{t'o d'eka 'ima dva il'i tri sopr'ani<br />

KOMENTARI:<br />

1. Vo KE ne se nao|aat primeri od ovoj tip.<br />

2. Se sre}ava prototip na ima-konstrukciite, kade {to ima se kombinira so<br />

glagolskata pridavka usoglasena po rod i broj so imenkata na koja se odnesuva<br />

(v. Koneski, 1986: 201)<br />

PRVA RAKA<br />

D'uhut sn'aga i k'oski n'ema kak<br />

gl'edati m'ene dek'a 'imam<br />

INFINITIV<br />

VTORA RAKA<br />

d'uhut sn'aga i k'oski n'ema kak<br />

gl'edate m'ene dek'a 'imam


177<br />

nim pi~al'ete<br />

nim sa gri`'ejte<br />

{to imame da ~'inime n'ie sos t'ebe<br />

nim zad'evej Did'askalut<br />

nim sa b'oi{<br />

nim sa boj'ajte<br />

nim zad'evjaj Did'askalut<br />

nim sa b'oi<br />

KOMENTARI:<br />

1. Ako vo prvata raka nastavkata ja sfatime kako reducirano -e- vo -i-, toga{<br />

se raboti za na~inska re~enica {to se potvrduva so faktot deka vo vtorata<br />

raka redukcijata e izbegnata. Vo standardniot jazik ovaa re~enica }e glasi:<br />

Duhot snaga i koski nema, kako {to gledate deka jas imam (transformacijata<br />

voveduva i iskazna del-re~enica). Se postavuva pra{aweto dali vo prvata raka<br />

postoi vlijanie od gr~kiot infinitiv na sintaksi~ko ramni{te, pri {to<br />

vo nego e kondenzirana na~inska slo`ena + iskazna del-re~enica. Podolu<br />

ima u{te eden primer, kade {to vokalot -e- od nastavkata -te e reduciran vo<br />

-i-, a ne e popraveno vo vtorata raka ('imati li n'e{tu za jad'eni).<br />

2. Vo primerite kako nim pi~al'ete i nim sa gri`'ejte imame skratena infinitivna<br />

forma vo sostavot na imperativen izraz. Interesen e primerot nim<br />

sa b'oi{/nim sa b'oi, kade {to vtorata raka poka`uva deka stilizacijata odi<br />

vo nasoka na izbegnuvawe na sega{noto vreme vo ramkite na ,,infinitivniot<br />

imperativ“ i upotreba na ,,infinitiven imperativ“ od ,,~ist vid“.<br />

3. Vo primerot {to imame da ~'inime n'ie sos t'ebe se sre}avame so razlo`en<br />

infinitiv so da-re~enica (sp. {to imamo ~initi mi s tobom).<br />

a-grupa<br />

e-grupa<br />

i-grupa<br />

a-grupa<br />

e-grupa<br />

i-grupa<br />

a-grupa<br />

e-grupa<br />

i-grupa<br />

GLAGOLSKA IMENKA - KE<br />

ednina<br />

nastavka -we<br />

sak'a-ni(e), ujdis-'a-jne (alomorfa),<br />

vǎryuv-'a-ni(e), tǎrgov-'a-jne (vo<br />

prvata raka e upotrebena<br />

odglagolska imenka), nasla`d-'e-ni(e)<br />

(adaptiran crsl. model)<br />

te~-'e-ni(e)<br />

zasp-'a-ni(e) (perfektivna osnova)<br />

nastavka -nie<br />

pis'-a-nie (crsl. model)<br />

ispoln-'e-nie (crsl. model),<br />

utkup-'e-nie (crsl. model)<br />

mno`ina<br />

nastavka -we<br />

sak'a-ni-a, nasla`d-'e-ni-a<br />

(rekonstrukcija)<br />

te~-'e-ni-a (rekonstrukcija)<br />

zasp-'a-ni-a (rekonstrukcija)


178<br />

a-grupa<br />

e-grupa<br />

i-grupa<br />

PRVA RAKA<br />

Tie {to n'eto ut krǎv, n'eto ut<br />

sak'anitu na sn'agata, n'eto<br />

ut sak'anitu ~uv'e~ku, am'i<br />

ut B'oga sa rod'ia;<br />

ut ispoln'enieto mu;<br />

da sa isp'olni Pis'anieto;<br />

ne m'o`ite da rab'otite na<br />

B'oga, i na im'anitu;<br />

'imaj ujdis'ajne s'inko;<br />

i v'elea: 'oti e vid'enie;<br />

drug ut'ide na n'ivata mu,<br />

drug pu pragmat'iata mu;<br />

t'amu ki b'ide plak'anitu i<br />

karc'anitu na z'abitu;<br />

ut nasla`d'enitu na `iv'otut;<br />

on s'e~e{i vǎryuv'anitu;<br />

in'a `'ena t'aa {t'o 'ima{e<br />

te~'eni ut krǎf dvan'ajset<br />

gud'ini;<br />

da d'ade d'u{ata mu utkup'enie;<br />

zard'i zasp'anitu na s'onut;<br />

na d'enut na zakup'anitu mi;<br />

Am'i v'oa rod ne isp'ag’a, s'alde<br />

sos m'olba i sos post'eni;<br />

pokaj'anie i ostavl'enie na<br />

gr'ehuvite.<br />

'ima{e mnogu im'ane<br />

'imati li n'e{tu za jad'ene<br />

nastavka -nie<br />

pis'-a-ni-a (rekonstrukcija)<br />

ispoln-'e-ni-a (rekonstrukcija)<br />

PRIMERI<br />

VTORA RAKA<br />

da sa isp'olni Pis'anietu;<br />

drug ut'ide na n'ivata mu, drug pu<br />

tǎrgov'ajne;<br />

t'amu ki b'ide plak'anito i karc'anito<br />

na z'abite;<br />

zard'i zasp'anito na s'onut.<br />

Am'i v'oa rod ne isp'ag’a, s'alde sos<br />

m'olba i sos post'ejne.<br />

'ima{e mnogu im'ajne<br />

'imati li n'e{tu za jad'eni<br />

OD GLAGOLSKA IMENKA<br />

j'ast-e(i) (alomorf)<br />

pragmat-'ia (vo vtorata raka e upotrebena glagolska imenka)<br />

PRIMER<br />

PRVA RAKA<br />

VTORA RAKA<br />

'imam j'aste da j'adam;<br />

moj j'asti e da ~'inam v'ol’ata na to'a. m'oe j'aste e da ~'inam v'ol’ata na to'a.<br />

ZAKLU^OCI:<br />

1. Semantemite na glagolskite imenki poka`uvaat tri glagolski grupi, kako<br />

vo prvata raka (a-, e- i i-grupa), za razlika od semantemite na finitnite<br />

(li~nite) formi, koi poka`uvaat dve glagolski grupi vo vtorata raka (a- i<br />

e-grupa).


179<br />

2. Zatvrdnuvaweto na -w- vo -n- ne se sre}ava vo site primeri, bidej}i ima i primeri<br />

so anticipacija na mekosta -jn-, -ni(j)-.<br />

3. Nastavkata -nie se sre}ava kaj primerite {to pretstavuvaat citati od crsl.<br />

jazik.<br />

4. Zatvrdnatata nastavka -ni(e) se upotrebuva za obrazuvawe i na glagolski<br />

imenki od glagoli so perfektivna osnova.<br />

5. Ne se sre}avaat primeri na mno`ina na glagolskite imenki, {to e vo soglasnost<br />

so dijalektniot jazik.<br />

6. Upotrebata na primeri na odglagolski imenki poka`uva vrska so imenskoto<br />

zna~ewe na glagolskata imenka, sp.: pragmat'ia (prva raka) nasproti<br />

tǎrgov'ajne (vtora raka).<br />

GLAGOLSKA PRIDAVKA - KE<br />

-n, -na, -no, -ni na osnovnite pu{t'enite, pe~'en,<br />

vokali -a i <strong>–</strong>e<br />

izbr'an<br />

-t. -ta, -to, -ti glagoli so op{t del na n v’jahn'at, zagin'at<br />

(na osnovnite vokali -a)<br />

glagolska pridavka od leva strana<br />

glagolska pridavka od desna strana<br />

supstantivizirana glagolska pridavka<br />

edinor'odniut Sin<br />

Sin edinor'oden<br />

mn'ogu sa kales'anitu, am'i m'alce<br />

izbr'anitu<br />

PRIMERI<br />

PRVA RAKA<br />

VTORA RAKA<br />

Sin edinor'oden ut T'atkutu<br />

edinor'odniut Sin<br />

I pu{t'enite b'ea ut Faris'ejte<br />

’i najd'oa sobr'ani iden'ajste<br />

r'iba pe~'ena<br />

t'oa {to ki re~'i, pust'en (praten)<br />

r'adusta m'oata sfărs({)'ena<br />

da sp'asi zagin'atutu<br />

da sp'asi zagin'atoto<br />

'odi pu planin'ite, p'ala zagin'atata<br />

D'etit'o mi l'e`i uf d'oma raslabl'enu D'etit'o mi l'e`i uf d'oma raslabl'eno<br />

mu dunes'ea id'in Rassl'ablen<br />

ka`'ejte na kales'nitu<br />

ka`'ejte na kales'nite<br />

juncite mi i ran'etite sa zakl'ani<br />

mn'ogu sa kales'anitu, am'i m'alce mn'ogu sa kales'anite, am'i m'alce<br />

izbr'anitu<br />

izbr'anite<br />

'ofcite zagub'enite<br />

~uv'ek gr'e{en<br />

i re~'e na umr'en’ut<br />

in'a k'erka samor'odna<br />

C'arut ti dek'a 'ide v’jahn'at na<br />

vr'ăs p'ărlitu<br />

KOMENTARI:<br />

1. Vo vtorata raka redukcijata na -o- vo -u- e izjasneta. Sp. zagin'atutu i<br />

zagin'atoto.


180<br />

ZAKLU^OCI:<br />

1. Glagolskata pridavka vo KE se sre}ava vo atributska slu`ba:<br />

a.) od leva strana (edinor'odniut Sin),<br />

b.) od desna strana (Sin edinor'oden) (po~esto).<br />

2. Supstantivizirana pridavka (mn'ogu sa kales'anitu, am'i m'alce izbr'anitu)<br />

3. Se obrazuva i od preodni i od nepreodni glagoli:<br />

a.) preodni (r'iba pe~'ena),<br />

b.) nepreodni (C'arut ti dek'a 'ide v’jahn'at na vr'ăs p'ărlitu).<br />

a-grupa<br />

e-grupa<br />

i-grupa<br />

GLAGOLSKI PRILOG - KE<br />

gled-'a-jke, slus-'a-(j)ki (alomorf)<br />

bid-'e-jke<br />

u~-'e-(j)ki (alomorf)<br />

PRIMERI<br />

PRVA RAKA<br />

VTORA RAKA<br />

I Is'us ubărn'a s'ăta Galil'ea,<br />

u~'eki pu S'oborito;<br />

I Is'us ubik'oli s'ite Gr'adi{ta<br />

i S'elata, u~'ejki pu S'oborito;<br />

ed'in ~uv'ek dubli`'i na Is'usa ed'in ~uv'ek dubli`'i na Is'usa sa<br />

sa kl'ane{i na n'egu i v'ele{e kl'ajne{e na n'egu i v'ele{e<br />

(primer kade {to glagolskiot<br />

prilog e transformiran vo<br />

sostavna re~enica), sp.: eden<br />

~ovek mu se pribli`i na Isusa,<br />

klawaj}i mu se i velej}i;<br />

T'ogaj ut'idua U~en'icite na<br />

Is'usa sam bid'ejke, i rek'oa<br />

(glagolski prilog vo funkcija<br />

na aktiven particip na<br />

prezentot), sp.: bidej}i be{e<br />

sam, {to mo`e da se<br />

transformira i so pri~inska<br />

re~enica so drug svrznik:<br />

zatoa {to/za{to be{e sam;<br />

I n'apokom pu{t'i na nih Sin mu, I n'apokom pu{t'i na nih Sin mu,<br />

v'ele{i (primer kade {to<br />

v'ele{e<br />

glagolskiot prilog e<br />

transformiran vo sostavna<br />

re~enica), sp. I kone~no,<br />

im go isprati nim Sin<br />

mu, velej}i;<br />

da ne v'idat gled'ajke, i gled'ajke da ne v'idat gled'ajke, i slus'aki da ne<br />

da ne v'idat;<br />

sl'usat. (sic!)<br />

V'ie ka 'u~e{i v'ika{e (primer V'ie ka 'u~i{e v'ika{e<br />

kade {to glagolskiot prilog<br />

e transformiran vo


181<br />

vremenska re~enica), sp.<br />

Ovoj, u~ej}i vika{e;<br />

ZAKLU^OCI:<br />

1. Semantemite na glagolskite prilozi poka`uvaat tri glagolski grupi, kako<br />

vo prvata raka (a-, e- i i-grupa), za razlika od semantemite na finitnite<br />

(li~nite) formi, koi poka`uvaat dve glagolski grupi vo vtorata raka (a- i<br />

e-grupa).<br />

2. Preovladuva nastavkata -jke, dodeka nastavkata -(j)ki {to se javuva kako alomorf<br />

pretstavuva citat od crsl. jazik.<br />

3. Upotrebata na glagolskiot prilog vo funkcija na aktiven particip na prezentot<br />

(pr. Is'usa sam bid'ejke) pretstavuva manir vo pismeniot jazik vo 19 vek,<br />

sp. bidej}i \aolot ~oek (Cepenkov).<br />

4. Glagolskiot prilog mo{ne ~esto se zamenuva so li~na glagolska forma vo imperfekt.<br />

Ottuka mo`e da se pretpostavi deka vo razgovorniot jazik toj imal<br />

ograni~ena upotreba.<br />

5. Alomorfot u~'eki poka`uva citat od crsl. jazik od srpska redakcija;


Мария Йовчева<br />

ОР<strong>И</strong>Г<strong>И</strong>НАЛНА СЛАВЯНСКА ТВОРБА Л<strong>И</strong> Е СЛУЖБАТА<br />

ЗА СВ. М<strong>И</strong>ХА<strong>И</strong>Л ВО<strong>И</strong>Н<br />

За земното битие на Михаил Воин съществуват твърде оскъдни<br />

данни, източник за които са ограничен кръг славянски текстове. Oт<br />

неговото изпълнено с легендарни мотиви Проложно житие се знае, че<br />

по произход той е българин и живее по времето на цар Михаил. Участва<br />

на страната на византийците във войните срещу етиопците и арабите.<br />

Завръщайки се от боя, Михаил спира до Тираиското езеро и побеждава<br />

змея, който пази водите и изяжда девойките от съседния град. Умира<br />

в родното си място Потука, където мощите му се съхраняват до XIII<br />

в., когато цар Калоян триумфално ги пренася в Търново и ги полага<br />

в Патриаршеския храм 1 . С този акт местно почитаният храбър герой,<br />

победител на неверници и змейове, заема своето важно място в българския<br />

светителски репертоар и в пантеона на покровителите на Царството и<br />

неговата престолнина 2 .<br />

<strong>И</strong>зложените в Проложното житие факти пораждат нееднозначни<br />

интерпретации, свързани с времето и родното място на Михаил Воин.<br />

За идентификацията на импрератор Михаил са изказани мнения, че това<br />

е българския княз Борис-Михаил и следователно героят се е подвизавал<br />

във водените по това време от Византия войни в Мала Азия. Днес обаче<br />

надделяват аргументите, че в славянския текст се визира византийският<br />

император Михаил IV Пафлагон (1034<strong>–</strong>1041 г.), който воюва с арабските<br />

нашественици на територията на Южна <strong>И</strong>талия и Сицилия. В полза на<br />

това тълкуване говорят някои податки от Житието на Михаил и найвече<br />

споменаването на Тираиско езеро, с което явно се назовава мястото<br />

Тиреиско море, разположено на пътя от <strong>И</strong>талия към Балканите 3 . Що се<br />

отнася до родния град на светеца, съществуват няколко предположения за<br />

1<br />

За Проложното житие на Михаил Воин вж. библиографския обзор у <strong>И</strong>ванова 1973: 224<strong>–</strong>225;<br />

<strong>И</strong>ванова 1986: 219<strong>–</strong>220, 585<strong>–</strong>588; Кожухаров 1987: 215.<br />

2<br />

<strong>И</strong>ванова 1986: 586<strong>–</strong>587.<br />

3<br />

<strong>И</strong>ванова 1986: 587<strong>–</strong>588.


184<br />

неговата локализация, като той се търси между Пловдив и Стара Загора,<br />

между Казанлък и Стара Загора или край днешния град Крън 4 .<br />

Още със зараждането си култът към Михаил от Потука следва<br />

типологията на светците-воини и се формира върху преплитането на два<br />

основни мотива <strong>–</strong> за подвизите на воина-християнин срещу неверниците<br />

и за борбата със змея. Тяхната съвкупност показва, че в основата си<br />

почитането на българския светец се гради по модела на култа към св.<br />

Георги 5 . Най-ранните текстове за отбелязването на Михаил Воин <strong>–</strong><br />

Проложното житие и Службата, се появяват през първата половина или<br />

около средата на XIII в. Разрастването и популяризацията на почитта към<br />

светеца обаче е заслуга на книжовниците от следващото столетие, когато<br />

чрез осъществената нова интерпретация на неговия култ от Патриарх<br />

Евтимий и след включването на стишната версия на Проложното му<br />

житие в търновските състави паметта се разпространява в балканската и<br />

източнославянската книжнина 6 .<br />

За разлика от агиографските творби за Михаил Воин неговата<br />

Служба остава с твърде ограничена традиция, битува в периферията на<br />

официалния минеен репертоар и не навлиза в новите търновски версии на<br />

богослужебните книги. Позната е по три преписа от староизводни минеи:<br />

два съкратени (само със стихири) <strong>–</strong> в Драгановия миней (Зогр.I.7, нататък<br />

Драг) от XIII в. 7 и миней F.I.п.72, РНБ от края на XIII в. <strong>–</strong> началото на<br />

XIV в., и един пълен <strong>–</strong> в празничен миней Sinаit. Slav. 25 (нататък SinSlav<br />

25) от втората половина на XIV в. 8 В миней Хлуд 165, Г<strong>И</strong>М от XIV в. се<br />

регистрира споменаване на паметта под заглавие: êЃâ" óñïåíèå ìèõàèëà<br />

âîèíà" ñëóFђ ïðàçíèê¹ âñà (л. 26v29) 9 , чиито указания все пак загатват за<br />

съществуването на пълна служба за празника.<br />

Относно произхода на Службата за Михаил Воин се води известна<br />

дискусия. Докато Й. <strong>И</strong>ванов изразява колебание дали тя не превежда<br />

византийски химни за този светец 10 , нейните по-късни изследователи Кл.<br />

<strong>И</strong>ванова и Ст. Кожухаров я приемат за оригинално славянско произведение,<br />

възникнало въз основа на житийния текст или устни предания 11 .<br />

Като безспорен аргумент за тяхната атрибуция служи липсата на гръцка<br />

4<br />

Вж. библиографията у <strong>И</strong>ванова 1986: 587; Кожухаров 1987: 213<strong>–</strong>216.<br />

5<br />

<strong>И</strong>ванова 1986: 586: Кожухаров 1987: 213<strong>–</strong>216.<br />

6<br />

Вж. <strong>И</strong>ванова 1986: 587; Кожухаров 1987: 213<strong>–</strong>216; <strong>И</strong>ванова 2003: 384<strong>–</strong>385.<br />

7<br />

Вж. <strong>И</strong>ванов 1931: 473; новобългарски превод на съкратената версия по Драгановия миней вж. у<br />

Кожухаров 1987: 94<strong>–</strong>97.<br />

8<br />

Преписите в F.I.п.72, РНБ и SinSlav 25 са открити от Кл. <strong>И</strong>ванова (вж. <strong>И</strong>ванова 1973, където е издаден<br />

текстът по SinSlav 25 с разночетения по Драг и F.I.п.72).<br />

9<br />

Хлудов каталог 1999: 48.<br />

10<br />

<strong>И</strong>ванов 1931: 473.<br />

11<br />

<strong>И</strong>ванова 1973: 224<strong>–</strong>225; Кожухаров 1987: 31<strong>–</strong>32, 235.


185<br />

химнография в чест на този неизвестен във Византия светец. Ако обаче<br />

се зачете един от основните начини за изграждане на нови химнографски<br />

композиции <strong>–</strong> заемането на компоненти (стихири, тропари, седални) от<br />

служби за най-изтъкнатите представители, първообразци за дадения тип<br />

святост, би следвало търсенето на евентуалните източници и паралели<br />

за славянските химни за Михаил Воин да се насочи и към църковната<br />

поезия за изявени християнски светци. Особено, към тези, чийто култ<br />

задава парадигмата на войнската святост и чиято химнография служи<br />

като източник за адаптиране или модел за сътворяване на текстове,<br />

предназначени за светците-войни. Проучването на отделните елементи<br />

от Службата за Михаил Воин именно от такава гледна точка позволява<br />

да бъдат нанесени корекции в категоричното схващане за непреводен<br />

произход на цялото химнографско произведение.<br />

Според своето съдържание <strong>–</strong> по-абстрактно или конкретно, в<br />

Службата за Михаил Воин се открояват два типа съставки (вж. при ложението).<br />

От една страна, в нея се включват песнопения, които съдържат<br />

факти от житието на светеца <strong>–</strong> подробното описание на отделните моменти<br />

от преборването на змея, спасяването на девойката и освобождаването<br />

на водите на езерото, споменаването на името на императора, при когото<br />

Михаил служи като воин и на мястото на неговия змееборски подвиг.<br />

Тук спадат двете стиховни вечерни стихири за 8-и глас (1-а стихира<br />

от стиховните е поместена на „слава“ и на утринната), двете поредици<br />

утринни стихири за 4-и и 6-и глас и светилният 12 . Подобни легендарни<br />

мотиви не са официализирани за образността на химнографските текстове<br />

за св. Георги 13 , в които надделяването над змея се споменава най-общо и<br />

се интерпретира в съответствие с християнското виждане за победата над<br />

дявола. Ако към това се добавят и включените конкретни факти от земното<br />

житие на Михаил Воин, като напр. ò¥ öðЃþ ãîäý á¥Tђ âüñå÷üñò°íîìó ìèõàèëå<br />

ñüèìåííó á¥â°øó (1-а стиховна стихира) и ïðèñïý âü çåìëòèèðàãèèñê©© (в<br />

светилния), най-вероятно изглежда предположението, че тези песнопения,<br />

основани върху агиографски текстове за българския светец, специално са<br />

написани в негова чест. Съмнение за компилативен характер на една от<br />

тези стихири <strong>–</strong> 3-тата утринна стиховна, все пак пораждат първите два<br />

нейни стиха: ÁæЃåñòâ°íàà˜ ðàäîñòü á¥Tђ" áëãЃ÷üñòèÿ˜ âüñåñâýò°ëå" äâ“î2÷üñòàà˜ãî<br />

çìèà ìðüç°ñêà ñüòâîðü (SinSlav 25) / ÁåñЃòâíàà ðàäîTђ á¥Tђ áëãЃ÷üñòèâààãî âüñåñâýòëî<br />

äâî÷åñòíà çìèè òñòâîðè (Драг). Макар че и двата цитирани преписа<br />

съдържат отклонения от първоначалния вариант на песнопението, за<br />

което говори липсата на граматическо съгласуване, а също и на подлог<br />

в подчиненото изречение според Драг, гръцкият първообразец за текста<br />

12<br />

Вж. <strong>И</strong>ванова 1973: 228<strong>–</strong>229.<br />

13<br />

×ñõóüóôïìïò1962.


186<br />

може със сигурност да се реконструира върху антитезата „благочестие<br />

<strong>–</strong> злочестие/ нечестие“ (åˆóåâÞò <strong>–</strong> äõóóåâÞò). Поради неправилния<br />

превод на прилагателното äõóóåâÞò със славянското äâî¬÷üñòüíûè (вм.<br />

çúëî÷üñòüíûè), причинен от объркване на думи с първа съставка äõó-/<br />

äéó-, поетическата фигура се е изгубила. От своя страна грешката води<br />

до известно обезмисляне на стиховете и затруднява превода на стихирата<br />

на новобългарски, както може да се съди от интерпретацията на Ст.<br />

Кожухаров: „Божествена радост настъпи за благочестието, пресветли,<br />

когато за двойна чест достоен стана чрез скверния змей“ 14 . Ако се<br />

възстанови текстът според предложената поправка, той приблизително<br />

би звучал така: „Божествена радост настъпи за благочестието, пресветли,<br />

след като ти направи мерзък злочествия змей“. Подобни обърквания<br />

при гръцки лексеми с първа съставка äõó- се срещат често в старите<br />

химнографски текстове. За сравнение в речника на гръцко-славянските<br />

лексикални паралели има четири случаи на грешки при гръцки лексеми с<br />

първи компонент äõó-, засвидетелствани при това само в химнографски<br />

текстове: äúâîâèäüíú (за äõó2åþñçôïò), äúâîâúõîäüíú (за äõóáíÜâáôïò),<br />

äúâîèìåíèòú (за äõóþíõìïò), äúâîâýðè¬ (за äõóóÝâåéá) 15 . Сродни примери<br />

се извличат и от други преводни служби. Например, гръцкият изразôí<br />

äõóùíýìùíôñï5ßìùíôï‡ÌÜíåíôïò(в тропар от 7-а песен на Канона<br />

за Йоан Дамаскин), отнасящ се за манихейството, е предаден като<br />

äâî2˜è˜ìåí°íîìü ó‡÷åíèêîìü" ìàìåíòó в архаичната версия на службата<br />

в Хлуд. 166 от Г<strong>И</strong>М, Син. тип. 131 от РГАДА и Скопския миней (в<br />

Типографския и в Скопския миней се чете ó˜÷åí謘ìü вм. ó‡÷åíèêîìü) и едва<br />

в по-късните редактирани варианти текстът е поправен на çúëîèìåíèòûõú<br />

ó÷åíèêú ìàíåíòîâú (според най-старите руски минеи Син 162, Г<strong>И</strong>М и Син.<br />

тип. 97, РГАДА) 16 . Ако се отчетат тези данни, би могло да се допусне, че<br />

разглежданата стихира за Михаил Воин е адаптация на песнопение за<br />

св. Георги или друг светец-воин. Разбира се, не е изключено авторът на<br />

Службата да използва поетическата фигура като неправилно преведен<br />

израз, усвоен от химнографски текстове, след като в ранната славянска<br />

книжнина се разпространяват немалко подобни примери.<br />

От друга страна, останалите песнопения за Михаил Воин <strong>–</strong> трите<br />

стихири на „Господи, възвах“, вечерната слава за 6-и глас, канонът,<br />

кондакът и икосът, не съдържат конкретни податки, освен името на светеца<br />

и споменаванията на раката с мощите му. При тях възниква въпросът,<br />

дали наистина са част от оригиналния принос на славянския книжовник,<br />

или са заети от химнографията за други светци. Две от тези песнопения<br />

14<br />

Кожухаров 1987: 96.<br />

15<br />

Речник 2003: 144<strong>–</strong>145.<br />

16<br />

Руските минеи са използвани по изданието GМD 1996: 187; над южнославянските преписи съм<br />

извършила собствени наблюдения.


<strong>–</strong> вечерната слава за 6-и глас и седалният за 3-и глас, безусловно могат да<br />

бъдат разпознати като творби, предназначени за възхвала на св. Георги.<br />

187<br />

Служба за Михаил Воин, 22 ноември (SinSlav 25)<br />

ÑýDђ" ãëàTђ" èЃ" ïîD ïðýì©äðîñòú:~ ÁëãЃ÷üñòèà˜ w¨áðàç¥ w¨áãЃàù੘" áåñ÷åñòèÿ˜<br />

ëüñòü ïîïèð੘" âðàæèÿ˜ ïðýùåíèÿ˜ äîáëåñòúâ°íî íèçëîæèè" áæЃè©˜ ëþáîâ詘 ó“ìú<br />

ðàæDåãü" è˜äîëüñêî2˜ ñìýðè âîè„íå ïðýâüçíåñåíè2" òýì°æå äîñòîè˜íî ì©çD© ïîäâèãü<br />

ïð詘òü âýíåöü" è äà2˜øè è˜ñöýëåíèÿ˜ ìèõàè˜ëå äîáëåñòúâ°íå" ìëЃè õàTђ áЃà ãðýõîìü<br />

w“ñòàâëå·2 ïîäàòè" ÷üUђøèì° ëþáîâ詘 òâ ïàìòú:~<br />

Служба за св. Георги, 26 ноември (SinSlav 25)<br />

ÑýDђ" ãëTђ" èЃ" ïîD ïðýìóäðîTђ:~ ÁëãЃî÷åñòèÿ˜ w˜áðàç¥ áëãЃî÷üòü ñ" áåñ÷åñòèÿ˜ ëüñòü<br />

íèçëîæè ìcђåíè÷å" ïîïðà âðàæèÿ øåòàíèÿ" áæЃèå„©… ëþáîâ詘 ïðèñíî ðàæDèçଘìü"<br />

èäîëüñê ó“ãàñè áåçüáæЃí¬Pђ øåòàíè¬" òýìü äîñòîè˜íî âüçìüçä謘 ïð謘òü" è˜<br />

ïðè˜òîâà âýíüöü" è äଘøè è˜ñöýëåíèÿ˜" ñòðòTђîòðüï“÷å ãåw˜ðã謘" ìëЃè õàTђ áЃà ãðýõîìü<br />

o˜ñòàâëåíè¬ ïîäàòè" ÷ò“©ùèìü ëþáîâ詘 ïàìåòü òâ:~<br />

Служба за св. Георги, 23 април 17<br />

ÊÜ2éóìá’Ç÷ïòðë.ä’ Ô[íÓï5ßáíêápËüãïí.<br />

ňóåâåßáòôïqòôñüðïéòBíäñáãá2í,Bóåâåßáòô[íðëÜíçí<br />

êáôáâáëþí,ÌÜñôõòêáôåðÜôçóáò,ôï‡T÷2ñï‡ô@5ñõÜãìáôá·ô©ã@ñ<br />

2åߥæÞë¥,ô{ííï‡íðõñðïëïýìåíïò,ôíôõñÜííùíVóâåóáò,ô{D2åïí<br />

5ñýáãìá·Ѓ2åíTðáîßùò,Bìïéâ[íôíâáóÜíùí,TäÝîùô{íóôÝ5áíïí,<br />

êápðáñÝ÷åéòrÜìáôá,B2ëï5üñåÃåþñãéå.ÐñÝóâåõå×ñéóô©ô©Èå©,<br />

ôíðôáéóìÜôùíD5åóéíäùñÞóáó2áé,ôïqòUïñôÜæïõóéðü2¥,ô[íBãßáí<br />

ìíÞìçíóïõ.<br />

Служба за Михаил Воин, 22 ноември (SinSlav 25)<br />

Íà ñëàBђ" ãëàTђ" ¤Ѓ" ÄíåTђ âüñåëåíàà˜ âüñý" çàð婘 âüñåñëàâíàãî w¨çàðý2˜òü ñè õâTђà<br />

öðЃêâ· öâýò°ö¥ óêðàøà2˜ìà" ìèõàèëå âçïè2˜ò° òè" óãîäíè÷å õâTђü è çàñò©ïíè÷å<br />

òåïë¥è íå ïðåñòàè âüïè© çà í¥ êú ãЃó:~<br />

Служба за св. Георги, 23 април 18<br />

Ïî íЃ-ìú ¾àëìý’" ñò·õè‘ðà ñàìîãëà‘ñíà, ãëà‘ñú sЃ" Äíå‘ñü âñåëå‘ííàâñ’ ñòðTђòîòå‘ðïöà<br />

ïðîñâýùàå‘òñçàðìè, è† õðòTђî‘âà öðЃêîâü öâý‘ò¥ ó†êðàøàå‘ìà, ãåw‘ðã·å, âîï·å‘òú òè’:<br />

ó†ãî‘äíè÷å õðòTђî‘âú, è„ çàñò¹‘ïíè÷å òå‘ïë¥è‡, íå ïðåñòà‘è‡ ìîëñw† ðàáý‘õú òâîè‘õú:~<br />

Стихира за св. Георги, 23 април 19 ÓÞìåñïí^ïrêïõìÝíçðAóá...<br />

17<br />

По изданието Ìçíáqïí1852.<br />

18<br />

По църковнославянското издание Миней 1901.<br />

19<br />

<strong>И</strong>нципит на стихирата е цитиран у Troelsgård (s.a.).


’<br />

188<br />

В църковнославянския печатен миней стихирата за 6-и глас е<br />

поместена на „слава“ след 50-и псалм на утринната, а седалният е включен<br />

след 3-а песен на канона за 23.04. Макар и химнографският репертоар<br />

за великомъченика да е богат и службите му в ранните източници да<br />

показват изключително вариативен състав, тези два текста остават траен<br />

елемент както на гръцките, така и на славянските последования за св.<br />

Георги в ръкописните и в печатните минеи, а стихирата се регистрира<br />

редовно и във византийските стихирари, както показва нейното наличие<br />

в реконструираната стандартна версия на тази книга 20 .<br />

Специално внимание с оглед на поставения проблем заслужава<br />

канонът за Михаил Воин. С известна вероятност може да се допусне,<br />

че част от неговите тропари също произхождат от богатата византийска<br />

химнография за св. Георги. Въпреки че техните гръцки успоредици не се<br />

откриват сред оповестените досега немалко канони за великомъченика 21 ,<br />

към такава хипотеза насочват някои съдържателни особености.<br />

На първо място, изпъкват двукратно прокараните мотиви за Христовото<br />

възкресение, на които специално се спира Кл. <strong>И</strong>ванова: Ïî âüñêðTђåíèè˜<br />

õâTђà" ïðîñëàâëýå˜ìú ïàìòü áæЃèà˜ ìèõàè˜ëà" òú” ííЃý ðàäîñòè äõЃîâí¥© äøЃü íàñ¥òè"<br />

áëãЃî÷üñòíî ÷üò©ùèaђ ñóã¹áü ïðàç°íèêü (2-и тропар, 4-а песен) и Âúñèà˜ íàìü<br />

ïàìòü" ïðàâåäíàãî ìèõàè˜ëà" õâTђý âüñêðåTђíèåìü (1-и тропар, 9-а песен). Въз<br />

основа на тази особеност българската изследователка предполага, че<br />

освен на деня на Успението (22 ноември) паметта на Михаил Воин е<br />

била чествана и през пролетта около Възкресение Христово. Според нея<br />

засвидетелстваният канон първоначално е бил предназначен именно за<br />

пролетния празник, най-вероятно отбелязващ пренасянето на мощите в<br />

Търново, а по-късно е пренесен в службата на ноемврийската дата 22 . Без да<br />

се отхвърля подобно обяснение, би могло да се потърси и друго тълкуване<br />

на данните, ако се допусне първоначална адресация на разглежданата<br />

творба към паметта на св. Георги. По принцип, в литургическата почит<br />

към великомъченика отзвучават силно рефлексите на най-великия<br />

православен празник и това се изразява в многобройните споменавания<br />

за светлото тържество, в приповдигнатата образност и радостната и<br />

ликуваща тоналност. Христовото Възкресение се прославя в редица<br />

песнопения, влезли и в печатната версия на априлската служба за св.<br />

Георги 23 , например, в стихирата на „слава“ за 5-и глас с начало Âîçñ·<br />

âåñíà’, ïð·è‘äèòå íàñëàäè‘ìñ(приписвана на Теофан), в светилния с начало<br />

Âåñíà’ íàìú âîçñ·’, ñâý‘òëîå âë÷Díåå è† áæЃåñ‘òâåííîå âîñêðTђí·å, в хвалитната стихира<br />

20<br />

Вж. Troelsgård (s.a.).<br />

21<br />

ňóôñáôéÜäçò1939, 1949; ÔùìáäÜêçò1971: 122, 159<strong>–</strong>160; AHG, 8: 250<strong>–</strong>288; Ðáðáçëéïðïýëïõ<strong>–</strong><br />

Öùôïðïýëïõ1996: 76<strong>–</strong>77, 190<strong>–</strong>191.<br />

22<br />

<strong>И</strong>ванова 1973: 228.<br />

23<br />

Цитират се по изданието Миней 1901.


189<br />

за 4-и глас с начало Ïð·èäè‘òå âñåïðà‘çäåíñòâåííîå ñâý‘òëîå, ñëà‘âíîå âîñêðåñå‘í·å<br />

âñè’ òîðæåñòâîâà‘âø·è. В подкрепа на изказаното предположение служи и<br />

канонът за св. Георги за 4-и глас с начало Ùèòîìü óïúâàíèÿ çàùèòåíú<br />

ñúâûøå, който се разпространява в архаични гръцки ръкописи 24 и в някои<br />

ранни славянски минеи (напр. Соф. 199 от РНБ, Скопския, SinSlav 25).<br />

В него паметта на великомъченика изцяло е възпята в контекста на<br />

Христовото Възкресение <strong>–</strong> над 10 пъти се срещат изрази като: Äà âåñåëèò° ñ<br />

òâàðü äõЃâíî äíTђü" w‡ âüñòàíè õâTђà ñòðTђòîòðüïöà" ñëàâüíî ñüâüñèÿ¬˜òü òðüæüñòâî" âüñå<br />

âüçâåTђëèòü êîíö“å çåìí¥„„:~ (2 тропар, 1-а песен), Âüñåïðàçäüíüñòâíîå âüñêðåTђíèÿ<br />

õâTђà" æèâîäàâ°öà ñâýòëî íàìü äíTђü ñòðàäàë°íî òðüæüñòâî óãîòîâàëü (1-и тропар,<br />

3-а песен), Âüñêðüñåí謘 õâTђî âåñåëå ñå ïðýìèðíî" âüñ© âüñåëåí©˜ âüçâåñåëîâà ñëàâíî"<br />

ñòЃî ïàìåUђâüñèÿ„â°øè„" ëó˜÷àìè ñòЃãî ñòðàäàíèÿ‡:~ (2-и тропар, 4-а песен), Öâýòè<br />

ïðîöüâò੘òü õâTђà âüñòàíèÿ˜" ìcђåíèöè öâýòè íîñåùå" w…áü©˜õ੘ùå ñòðTђòüìè (1-и<br />

тропар, 5-а песен) 25 и т.н.<br />

На второ място, канонът за Михаил Воин се вписва в съдържателния<br />

и стилистически регистър за песенна прослава на св. Георги и особено на<br />

празниците за негови храмове, където основните мотиви засягат предимно<br />

Божия дом и мощите на великомъченика и молбите на почитащите го<br />

християни 26 . Към този семантичен кръг принадлежат споменаванията за<br />

Кръста като оръжие за победата над врага и за смиряването на варварите<br />

(1-и и 3-и тропар, 3-а песен), възхвалата на Михаил ÿêî è âîèíà âåëèêà ãíTђý<br />

è âýð°íîå çàáðàëî (3-и тропар, 5-а песен). Надделяването над лъстивия змей<br />

е загатнато най-общо и е изразено чрез езикови трафарети, които са често<br />

срещана съставка на химнографската изразност изобщо и визират победа та<br />

над дявола. Нееднозначна интерпретация пораждат и споменаванията на<br />

ра ката с мощите и даряваните от тях чудеса и изцеления, на „божествения<br />

дом“ на светеца, а също и молитвите за спасение от душевните и телесните<br />

недъзи, тъй като не може да се прецени дали са специално насочени към<br />

Михаил Воин, или са заети от византийски канон за някой от храмовите<br />

празници на св. Георги 27 . <strong>И</strong>нтерес в тази насока буди календарната близост<br />

на паметта на българския светец с честването на храма на великомъченика<br />

на 26 ноември, което е отбелязано със служба и в същия миней SinSlav<br />

25 (л 92v<strong>–</strong>95r) 28 .<br />

24<br />

Канонът не влиза в кодифицираната версия на априлския Миней; публикуван е в AHG, 8: 250<strong>–</strong>280.<br />

Според издателите на поредицата творбата най-вероятно принадлежи на Андрей Критски (вж.<br />

AHG, 8: 430<strong>–</strong>432).<br />

25<br />

Примерите се цитират по миней SinSlav 25.<br />

26<br />

Срв. ×ñõóüóôïìïò1962, където се изброяват поетическите фигури от химнографските текстове<br />

за св. Георги.<br />

27<br />

Вж. ×ñõóüóôïìïò1962: 401<strong>–</strong>404, където се разглежда топиката на химните, предназначени за 3<br />

ноември <strong>–</strong> празника на храма, в който се съхраняват мощите на св. Георги.<br />

28<br />

Доколкото ми е известно, този препис досега не е обявен в научната литертура. Неговото наличие<br />

добавя още един източник в подкрепа на мнението, че в южнославянската книжнина паметта на


190<br />

Като се зачетат изтъкнатите особености, остава открита възможността<br />

гръцките паралели за някои от тропарите и за общите по съдържание<br />

стихири за Михаил Воин да се намерят сред богатото византийско<br />

химнотворчество за св. Георги, което в настоящия етап все още не е<br />

разкрито достатъчно изчерпателно в научната литература.<br />

<strong>И</strong>зложените факти навеждат към заключението, че Службата за<br />

Михаил Воин е създадена чрез съчетаване на тропари и стихири за св.<br />

Георги с такива, написани специално за българския светец. Въпреки<br />

компилативния си характер и различния произход на отделните нейни<br />

компоненти, тази творба остава славянско произведение от гледна точка на<br />

цялостната химнографска композиция. По своя механизъм на изграждане<br />

тя се вписва в тенденциите на славянското песнотворчество през XIII в.,<br />

когато основните начини за възникване на химнографски последования<br />

за славянски светци са заемането и адаптирането на преводни песнопения<br />

за памети със сходна типология и компилирането на по-големи текстови<br />

цялости (стихири, канони, служби) 29 . Както при най-ранните редакции<br />

на службите за някои от останалите нови „търновски“ светци, така и<br />

при Михаил Воин, българският характер на култа се изразява главно в<br />

наслова (срв. заглавието в SinSlav 25 Âú êЃâ" ¹ñïåíèå ñòЃãî è ïðàâåäíàãî ìèõàèëà<br />

âîè„íà" 2„ãîæå ìîùè ëåæ©òü âü òðüíîâ°ñòýè ïàòðèà…ð°õ·è), а при практическото<br />

изпълнение на службата <strong>–</strong> и чрез включването на съчиненото специално<br />

за конкретното събитие проложно четиво. Този механизъм на изграждане<br />

на хим нографски композиции донякъде разграничава тринадесетото<br />

столе тие от предходната епоха в славянската химнография (края на IX <strong>–</strong><br />

началото на X в.), свързана с дейността на Кирило-Методиевите ученици,<br />

а също и от следващия век, белязан от творчеството на патриарх Евтимий<br />

и неговия книжовен кръг. <strong>И</strong> в двата периода преобладаващият начин<br />

на създаване на оригинални произведения са авторските обработки на<br />

микротекстово равнище нa темите и мотивите, зададени от византийските<br />

химнографски и изобщо литературни образци. Подобни отлики на<br />

творческия акт са предпоставени основно от културно-историческите<br />

приоритети на отделните епохи. Докато първите славянски поети са<br />

водени най-вече от идеята да се докаже съвършенството на славянския<br />

език и на новата азбука чрез постигане на образци, отговарящи на найвисoките<br />

формални критерии за химнична поезия (така може да се обясни<br />

и изобилието от акростихове, вградени дори в перифразирани гръцки<br />

великомъченика на 26 ноември има собствена традиция и не възпроизвежда източнославянски<br />

образци (вж. Йовчева 2005).<br />

29<br />

За Службата за св. Йоаким Осоговски вж. Попов 1988: 121, 175-181; за службите за св. Ахил<br />

Лариски (Преспански) вж. <strong>И</strong>ванова 1991; Суботин-Голубовиħ 1989; Суботин-Голубовиħ 1996.


191<br />

текстове) 30 , то поетите от кръга на Патриарх Евтимий се стремят да<br />

премоделират култовете към светците-покровители на Търново в синхрон<br />

с новите идейни и естетически норми на XIV в. 31 Анонимните книжовници<br />

от тринадесетото столетие обаче предпочитат друга традиционна за<br />

средновековната литература форма на сътворяване <strong>–</strong> приспособяването<br />

и компилирането на по-големи текстови компоненти от византийската<br />

химнография, тъй като са мотивирани преди всичко от потребността поскоро<br />

да бъдат въведени новите (или възобновените) памети в официалния<br />

църковен репертоар и в литургическата практика.<br />

30<br />

За Канона на Рождество Христово на Константин Преславски вж. Попов 1997; Попов 1998; за гръцките<br />

източници на Службата за Константин-Кирил Философ вж. Крысько 2005; Крысько 2007; за<br />

азбучният цикъл стихири за Богоявление вж. Попов 2005.<br />

31<br />

От най-новите изследвания по тези проблеми вж. Ангушева-Тиханов (под печат), където е посочена<br />

сравнително пълна литература.


192<br />

ПР<strong>И</strong>ЛОЖЕН<strong>И</strong>Е<br />

СЪСТАВ НА СЛУЖБАТА ЗА М<strong>И</strong>ХА<strong>И</strong>Л ВО<strong>И</strong>Н<br />

(по преписа в SinSlav 25)<br />

Вечерна служба<br />

Стихири на „Господи възвах“ 1-и глас<br />

ßâåñòüâîâàíü âü æèòè äðåâëå á¥âü<br />

Ñúáðàâ°øå ñäîñòîè˜íî w˜ ñòðàñòîëþáöè<br />

×èñòî2˜ òè ñðöDå áЃæèþ˜ äõЃó<br />

Стиховни стихири 8-и глас<br />

Ò¥ öðЃþ ãîäý á¥Tђ" âüñå÷üñò°íîìó ìèõàè˜ëå<br />

Áëàæåíå ìèõàè˜ëå áãЃîñùЃåí°íå" ñëýï¥è˜ìü äà2˜øè<br />

Слава 6-и глас<br />

ÄíåTђ âüñåëåíàà˜ âüñý" çàð婘 âüñåñëàâíàãî w¨çàðý2˜òü ñ<br />

Утринна служба<br />

Канон 1-и глас<br />

ирм. Âúñïî2˜ìü âüñè ëþäè2<br />

1-и тр. Âúñïî2˜ìú âüñè õàTђ" ñâýòëàãî ñâýòèëà" íà çåìMђ· ìèõàè˜ëà<br />

ÿ˜âëüøàãî ñ<br />

Седален 8-и глас (след 3-а песен)<br />

ÁëãЃ÷üñòí“à w¨áðàç¥ w¨áãЃàù੘ ñ<br />

Кондак и икос 3-и глас (след 6-а песен)<br />

ÖðЃêîâü òâ ñòЃå" äõЃîâíî âðà÷åñòâî o”áðýò°øå<br />

Ðàêà òâîà˜ ì©äðå è˜ñòà÷ý2˜òü öýë°á©<br />

Светилен<br />

Âîè˜íý ìèõàè˜ëà âåëèêàà˜ãî ïîáýäîíîñíààãî


Хвалитни стихири 6-и глас<br />

Ïðèäýòå ïðàâîâýð°í¥õü ñüáîðü" äíåTђ ïýTђí°ìè âýí°÷ýè˜ìú<br />

Âúñïî2˜ìü ííЃý ÷èíîíà÷ëíè÷å ñü‘è˜ìåíí“èêà<br />

Ïðèäýòå ñòðòTђîëþáöè" õâTђà âîè˜íà ìèõàè˜ëà<br />

193<br />

Стиховни стихири 4-и глас<br />

Ìèõàè˜ëå äîáëåñòüâ°íå" âîè˜íå íåïîáýäèì¥è„<br />

È êîïè2˜ òâî2˜ âüçòü" è˜ ìå÷ü âü ð©öý ñâî2˜è˜<br />

ÁæЃåñòüâ°íàà˜ ðàäîñòü á¥Tђ" áëЃãî÷üñòèÿ˜ âñåñâýò°ëå<br />

Слава 8-и глас<br />

Ò¥ öðЃþ ãîäý á¥Tђ" âüñå÷åñò°íîìó ìèõàè˜ëå


194<br />

Литература<br />

Ангушева-Тиханов<br />

<strong>И</strong>ванов 1931<br />

<strong>И</strong>ванова 1973<br />

<strong>И</strong>ванова 1986<br />

<strong>И</strong>ванова 1991<br />

<strong>И</strong>ванова 2003<br />

Йовчева 2005<br />

Кожухаров 1987<br />

Крысько 2005<br />

Ангушева-Тиханов, А.: <strong>И</strong>сихазъм и иси хастка<br />

реформа. <strong>–</strong> В: Културата на сред но веков<br />

на България (под печат).<br />

<strong>И</strong>ванов, Й. Български старини из Македония.<br />

Со фия, 1931 [репринт, 1970].<br />

<strong>И</strong>ванова, Кл.: Неизвестни служби на<br />

<strong>И</strong>ван Рилски и Михаил Воин. <strong>–</strong> <strong>И</strong>звестия на<br />

<strong>И</strong>нститута за български език, 22, 1973, 211<strong>–</strong><br />

236.<br />

Стара българска литература. Т. 4. Житиеписни<br />

творби. Съст. и ред. Климентина <strong>И</strong>ванова.<br />

София, 1986.<br />

<strong>И</strong>ванова, Кл.: Служба на св. Ахил Лариски<br />

(Преспански) от Синайския празничен миней<br />

№ 25. <strong>–</strong> Palaeobulgarica, 15, 1991, 4, 11<strong>–</strong>22.<br />

<strong>И</strong>ванова, Кл.: Похвални слова на Патриарх<br />

Евтимий. <strong>–</strong> В: Старобългарска литература.<br />

Енциклопедичен речник. 2-ро прер. изд.<br />

София, 2003, 484<strong>–</strong>485.<br />

Йовчева, М.: „Руските“ памети в Асеманиевото<br />

евангелие и Охридския апостол.<br />

<strong>–</strong> В: Íýñòüó÷åíèêúíàäúó÷èòåëåìüñâîèìü.<br />

Сб. в чест на проф. дфн <strong>И</strong>ван Добрев. София,<br />

2005, 220<strong>–</strong>237.<br />

Кожухаров, Ст.: Българската литература<br />

през XIII век. <strong>–</strong> В: Българската литература<br />

и книжнина през XIII век. София, 1987, 25<strong>–</strong><br />

37.<br />

Крысько, В.: О греческих источниках и<br />

реконструкции первоначального текста


Крысько 2007<br />

Миней 1901<br />

Попов 1988<br />

Попов 1997<br />

Попов 1998<br />

Попов 2005<br />

Речник 2003:<br />

Суботин-Голубовиħ 1989<br />

Суботин-Голубовиħ 1996<br />

Хлудов каталог 1999<br />

195<br />

древнейшей службы Кириллу Философу.<br />

<strong>–</strong> Palaeobulgarica, 29, 2005, 4, 30<strong>–</strong>63.<br />

Крысько, В.: Новые греческие источники<br />

канона Кириллу Философу. <strong>–</strong> Palaeobulgarica,<br />

31, 2007, 2, 21<strong>–</strong>48<br />

Ìèíåïðàçäíè÷íà,èìåí¹åìààí»îëîã·îíú.Москва,<br />

1901.<br />

Станчев, К.; Г. Попов.: Климент Охридски.<br />

Живот и творчество. София, 1988, 112<strong>–</strong><br />

219.<br />

Попов, Г.: Новооткрит канон на Константин<br />

Прес лавски с тайнописно поетическо<br />

послание. <strong>–</strong> Palaeobulgarica, 21, 1997, 4, 3<strong>–</strong><br />

17.<br />

Попов, Г.: Канон за Рождество Христово от<br />

Константин Преславски. <strong>–</strong> Palaeobulgarica,<br />

22, 1998, 4, 3<strong>–</strong>26.<br />

Попов, Г.: Áîãîÿâëåíèåòèïî«ùåõðèñòåñëàâèì<br />

(Старобългарски Канон за Богоявление).<br />

<strong>–</strong> Старобългарска литература, 33-34 (В чест<br />

на Климентина <strong>И</strong>ванова), 2005, 13<strong>–</strong>63.<br />

Речник на грчко-црковнословенски лексички<br />

паралели. Редактор М. Аргировски. Соработни<br />

ци Н. Андриjевска, А. Ѓуркова. Скопjе,<br />

2003.<br />

Суботин-Голубовиħ, Т.: Нова служба<br />

св. Ахилиjу Лариском. <strong>–</strong> Зборник радова<br />

Византолошког института, 27<strong>–</strong>28, 1989, 149<strong>–</strong><br />

175.<br />

Суботин-Голубовиħ, Т.: Словенски преписи<br />

службе св. Ахилиjу и њихови узори. <strong>–</strong> В:<br />

Свети Ахилиjе у Ариљу. <strong>И</strong>сториjа, уметност.<br />

Београд, 1996, 29<strong>–</strong>34.<br />

Николова, С.; М. Йовчева; Т. Попова;<br />

Л. Тасева: Българското средновековно културно<br />

наследство в сбирката на Алексей<br />

Хлудов в Държавния исторически музей в<br />

Москва. Каталог. София, 1999.


196<br />

AHG, 8<br />

GМD 1996<br />

Analecta hymnica graeca e codicibus eruta<br />

Italiae inferioris. I. Schirò consilio et ductu<br />

edita. Vol. 8. Canones Aprilis. C. Nicas collegit<br />

et instruxit. Rome, 1970.<br />

Gottesdienstmenäum für den Monat Dezember<br />

nach den Slavischen Handschriften der Rus’ des<br />

12. und 13. Jahrhunderts. Historisch-kritische<br />

Edition. Тeil 1: 1. bis 8. Dezember. Hrsg. von<br />

H. Rothe, E. Vereščagin. Opladen, 1996.<br />

Troelsgård (s.a.)<br />

Troelsgård, Ch. A List of Sticheron Call-<br />

Num bers of the Standard Abridged Version<br />

of the Sticherarion. Р. 1. The The Cycle of the<br />

Twelve Months (na adres: http://www.igl.ku.dk/<br />

MMB).<br />

ňóôñáôéÜäçò1939, 1949 ňóôñáôéÜäçò,Ó.:Ôáìåqïí¸êêëçóéáóôéê\ò<br />

ðïéÞóåùò.<strong>–</strong>’ÅêêëçóéáóôéêüòÖÜñïò, 38,<br />

1939, с. 104; 48, 1949, 361<strong>–</strong>366.<br />

Ìçíáqïí1852<br />

Ìçíáqïí ôï‡ ’Áðñéëëßïõ äéïñ2ù2Ýíôïí<br />

‰ð{Âáñ2ïëïìáßïõÊïõôëïõìïõóéáíï‡ôï‡<br />

ÕìíïãñÜ5ïò.Âßïò<br />

êápVñãïí.’Åí’Á2Þíáéò,1971.<br />

×ñõóüóôïìïò,È.:‘Ï$ÁãéïòÃåþñãéïòTíôi<br />

‰ìíïãñá5ßJ. <strong>–</strong> ’Åêêëçóßá, 1962, 160<strong>–</strong>162,<br />

202<strong>–</strong>204, 251<strong>–</strong>253, 362<strong>–</strong>364, 401<strong>–</strong>404, 428<strong>–</strong><br />

432, 459<strong>–</strong>462.


Stoja Pop-Atanasova<br />

NAJSTARITE HIMNOGRAFSKI DELA<br />

POSVETENI NA SV. METODIJ<br />

(leksi~ko-semanti~ka diferencijacija)<br />

Kanonizacijata na Kiril i Metodij nao|a odraz vo slovenskata<br />

glagolska i kirilska pismena tradicija. So nivnoto proglasuvawe za<br />

svetci se javila potreba za sozdavawe himnografski mate rijal za nivno<br />

proslavuvawe. Vo mesecoslovite na pove}e rakopis ni teks tovi od<br />

razli~na proveniencija se sre}avaat nivni te imi wa pod soodvetniot<br />

datum. Kratki kalendarski vesti postojat vo Ase manovoto evangelie,<br />

najstariot makedonski glagolski rakopis od X vek, kade {to Kiril se<br />

spomnuva pod 14 fevruari, a Metodij pod 6 april. I vo Savinata kniga,<br />

evangelski rakopis od X-XI vek {to se povrzuva so Preslavskiot<br />

kni`even centar, pod 6 april e zapi{ano imeto na Metodij. Podatoci<br />

za dvajcata slovenski prosvetiteli se nao|aat vo Arhangelskoto evangelie,<br />

eden od najstarite ruski rakopisi {to e pi{uvan na pergament.<br />

Kalendarski vesti postojat vo golem broj apostoli, taka na pr.<br />

vo Ohridskiot apostol (XI-XII v.) se spomnuvaat i dvajcata svetiteli<br />

pod soodvetnite datumi, a pomeni za dvajcata bra}a postojat vo pove}e<br />

ju`noslovenski i isto~noslovenski apostoli. Kratki podatoci se<br />

sre}avaat i vo prolozi, vo minei, vo zbornici so razli~na sodr`ina<br />

itn., kade {to pomenot ne sekoga{ se povrzuva so datumot na nivnata<br />

smrt.<br />

Pokraj toa za niv postojat i kratki himnografski formi: tropari,<br />

kondaci, ikosi, stihiri, slavi i sl. {to se del od nivnite slu`bi,<br />

se javuvaat od XIII vek navamu, a vleguvaat vo sostavot na psaltirite so<br />

posledovanie, vo mesecoslovite, vo bogoslu`benite zbornici, trebnikot,<br />

~asoslovot, vo prolozi, triodi itn.<br />

Slu`bite posveteni na dvajcata bra}a pretstavuvaat originalni<br />

himnografski tvorbi sozdadeni na staroslovenski jazik poradi<br />

{to za istra`uva~ite pretstavuvaat tvorbi od poseben interes. Tie<br />

se isto~nik na informacii i podatoci za nivniot `ivot, za nivnite


198<br />

misii koi{to imale pred s# politi~ki karakter, za nivnoto u~ewe i<br />

negovoto {irewe me|u Slovenite.<br />

Vo na{eto izlo`uvawe }e se zadr`ime na leksikata vo himnografskite<br />

dela napi{ani za proslavuvawe na sv. Metodij koi se akrostihuvani.<br />

Stanuva zbor za prepisi od ovie zna~ajni himnografski dela<br />

sozdadeni vo raniot period od kni`evnoto sozdavawe, so visoki estetski<br />

vrednosti, sozdadeni po ugled na himnografskite dela od vizantiskite<br />

himnopisci. Nivnoto sozdavawe se povrzuva so dvete kulturni<br />

sredi{ta vo toa vreme <strong>–</strong> Preslavskoto i Ohridskoto.<br />

So Preslavskoto kulturno sredi{te se povrzuva Slu`bata posvetena<br />

na prvou~itelot Metodij {to e delo na Konstantin Preslavski,<br />

koj svoeto ime go vgradil vo akrostihot kon ovaa zna~ajna himnografska<br />

tvorba. Be{e pronajdena u{te edna slu`ba za sv. Metodij napi{ana<br />

od najplodniot pretstavnik na Ohridskata kni`evna {kola <strong>–</strong> Kliment<br />

Ohridski, vo koja Kliment go potvrdil svoeto avtorstvo stavaj}i go<br />

svojot avtorski potpis vo akrostihot kon ova negovo himnografsko delo.<br />

Pokraj toa postoi i Op{t kanon za svetite Kiril i Metodij <strong>–</strong> so<br />

anonimen akrostih.<br />

Ovie originalni himnografski dela pokraj toa {to davaat podatoci<br />

za razvojot na stariot jazik vo odreden vremenski period, imaat i<br />

svoi leksi~ki specifi~nosti, a akrostihot vgraden vo niv pretstavuva<br />

nepromenliv del {to se prezemal od prepi{uva~ite na zbornicite vo<br />

kulturnite sredi{ta vo koi se odvivala kni`evnata dejnost.<br />

Konstantinovata Slu`ba napi{ana za proslavuvawe na sv.<br />

Metodij e za~uvana vo dva mineja od makedonska redakcija od XIII vek:<br />

Draganoviot i Dobrijanoviot minej. Dvata mineja se pronajdeni vo<br />

Zografskiot manastir na Sveta Gora, prepisite se identi~ni po svojata<br />

struktura i se izdavani pove}epati. Slu`bata spored Draganoviot<br />

minej e objavena vo BÍlgarski kni`ici od 1860 g. vo brojot za oktomvri,<br />

arhimandrit Leonid ja objavuva vo Slav®noserbskå® knigohraniliça<br />

na Sv®toŸ AqonskoŸ gor5 vo 1875 g., a P. A. Sirku ja objavuva dvapati<br />

<strong>–</strong> vo spisanieto Strannik vo 1885 g. za juni-juli i istata godina kako<br />

oddelen otpe~atok; 1 vo 1893 g. ja izdava i A. Aleksandrov vo RusskiŸ<br />

filologi~eskiŸ v5stnikÍ. Prepis od Slu`bata na sv. Metodij se nao|a<br />

vo BÍlgarski starini iz Makedoni® od Jordan Ivanov 2 , koj istovremeno<br />

go sporeduva ovoj prepis so prepisot od Dobrijanoviot minej.<br />

V. Grigorovi~ vo Kirilo-Metodievski sbornik, izdaden vo<br />

Moskva vo 1865 g. pod redakcija na M. Pogodin go izdava Dobrijanoviot<br />

1<br />

Slu`ba sv®titel¥ Meqodå¥ u~itel¥ slav®nskomu, vÍ maloizv5stnomÍ bolgarsko-<br />

AqonskomÍ spisk5 XIV-XV v. Ispravlennoe izdanåe podÍ redakcåe¥ Polihronå® SÞrku, S.<br />

-PeterburgÍ, 1885.<br />

2<br />

JordanÍ IvanovÍ, BÍlgarski starini izÍ Makedoni®, Sofi®, 1931, 300-305.


199<br />

prepis od slu`bata na Metodij 3 , istiot prepis go preizdava i Al.<br />

Teodorov-Balan vo svojata kniga KirilÍ i Metodi (II, Sofi®, 1934,<br />

66-73), pri {to vr{i sporedba so prepisot od Draganoviot minej spored<br />

izdanieto na A. Aleksandrov.<br />

Ovaa arhai~na himnografska tvorba u{te od poodamna pobudila<br />

interes kaj prou~uva~ite, taka N. S. Der`avin smetal deka nejzin avtor<br />

e Kliment 4 . Slu`bata e akrostihuvana, a akrostihot go zabele`ale<br />

srpskite istra`uva~i J. Pavi} i D. Kosti} 5 . Spored Kosti} akrostihot<br />

ja ima slednava sodr`ina: dobro metodi t3 poj4 konstantin. Sepak }e<br />

napomeneme deka nekoi od bukvite vo akrostihot se dobieni na nesoodveten<br />

na~in, no imeto na avtorot Konstantin e celosno i se nao|a<br />

pri krajot od kanonot. So toa argumentite na N. S. Der`avin vo vrska<br />

so Klimentovoto avtorstvo ve}e se neva`e~ki. Slu`bata e posvetena<br />

na prvou~itelot Metodij, no pokraj negoviot lik se vospeva i likot<br />

na Kiril.<br />

Vo dvata prepisa <strong>–</strong> Draganoviot i Dobrijanoviot, postojat razliki<br />

na koi uka`uva Sirku, {to se vneseni na slovenski teren kako<br />

rezultat na pove}ekratnoto nivno prepi{uvawe, kako na pr. paraklita<br />

(Draganov) namesto out5[itel5 (Dobrijanov), nastoinYk7 (Draganov) namesto<br />

wbratnik7 (Dobrijanov0. Prepisite gi karakterizira prisustvo<br />

na op{toslovenska leksika poradi zaedni~kata osnova na slovenskiot<br />

jazik, specifi~na leksika kako rezultat na sodr`inata (w vajo sFtaa<br />

hvalit s3 slavno ; grad7 solounsk6yi kirile sFte i meqodie ; misija i panonija<br />

i morav6skaa zem5 vo prviot tropar od sedmata pesna vo Draganoviot<br />

minej, a vo Dobrijanoviot so fonetski razliki), na stilot na avtorot,<br />

na mestoto kade e sozdadena himnografskata tvorba, vlijanijata<br />

od prepi{uva~ite koi isto taka mo`ele da izvr{at nekoi promeni<br />

vo sodr`inata. Pokraj toa otsustvuvaat stilskite osobenosti<br />

op{toprifateni kako Klimentovi vo vrska so leksemite {to upatuvaat<br />

na sjaj, svetlina vo slu`bata na Metodij ~ij avtor e Konstantin.<br />

Sekako deka i tuka se sre}avaat sv5tilo, sv5tlost6, sv5t6, v7sijati, no da<br />

ne zaboravame deka tematikata na svetlinata e prisutna vo vizantiskata<br />

poezija, od kade se prenesuva i na slovenski teren.<br />

3 V. Grigorovi~Í, Drevne-Slov®nskåŸ pam®tnikÍ, dopoln®¥çåŸ `itåe slov®nskihÍ<br />

apostolovÍ, sv®tÞhÍ Kirilla i Meqodå®, Kirillo-MeqodåevskåŸ sbornikÍ vÍ pam®tÍ o<br />

sover{iv{ems® tÞs®çel5tåi slav®nskoŸ pismennosti i hrisåanstva vÍ Rossåi, izdannÞŸ<br />

po opred5lenå¥ Moskovskago obçestva l¥biteleŸ russkoŸ slovesnosti, M. PogodinÞmÍ,<br />

Moskva 1865.<br />

4<br />

NikolaŸ S. Der`avin, K voprosu o literaturnoŸ de®telÝnosti Klimenta Veli~skogo,<br />

Makedonski pregled, 5, 1929, 3, 29-44.<br />

5<br />

J. Pavi}, Staroslovenski pjesni~ki kanon u ~ast Sv. Metodija i njegov autor, Bogoslovska smotra, 1936, 1,<br />

59-86; D. Kosti~, Bugarski episkop Konstantin <strong>–</strong> pisac slu`be sv. Metodijy, Bizantinoslavica, VII, 1937-<br />

1938, 189-211.


200<br />

Slu`bata ja karakterizira prisustvo na slo`eni zborovi: bogoglas7<br />

9bFgoglase S2), bogod7hnoven6n7 9bFgod7hnoven"n6y4 Sed), bogonev5sta 9bFgonev5sto<br />

P7,4), milosr7d7 9milosr6de P6,2), m7nogo=6st6n7 9mnogo=D ³etno Ik0,<br />

pravov5r6n7 9pravov5rn5i P5,2), trij3z7y=6nik7 9trY4z6y=nik7 P3,1), grcizmi:<br />

apostol6sk7 9aD³plk44 S3), arhierei 9arhYerei P8,2), varvar7 9varvar6y P6,4),<br />

eres6 9eresi Kod), eretik7 9eretik6y P5,2, P4,1), kiril7 9kirile P7,1), metodii<br />

9meqodie P1,3), muro 9miro Ik), paraklit7 9paraklYta S2), t6kloimenit7<br />

9qekloimenit7 P8,1), hrist7 P3,1, a od semitizmite ja sre}avame leksemata<br />

aaron7 9aarwnjo P8,2).<br />

Kliment e avtor na kanonot na {esti glas vo Slu`bata na Metodij<br />

{to se nao|a vo sostavot na Hludoviot minej 156 (XIII-XIV v.), po<br />

poteklo od Le{o~kiot manastir. Slu`bata e sostavena od tri stihiri<br />

na ve~ernata, na utrinata <strong>–</strong> kanonot posveten na Metodij so sedalen po<br />

tretata pesna i tri hvalitni stihiri po kanonot. Kanonot na Metodij<br />

e pronajden i objaven od ruskite paleoslavisti Qudmila Mo{kova<br />

i Anatolij Turilov 6 , koi davaat svoja rekonstrukcija na akrostihot<br />

bez imeto na Kliment, se zadr`uvaat na negovite strukturni osobenosti<br />

i uka`uvaat na sli~nosti so jazikot i stilot na Kl. Ohridski.<br />

G. Popov argumentirano predlaga rekonstrukcija na akrostihot: jaz<br />

k9l0im 9h0v9a0lnam9i0 pjasnmi p9o0j4 ar9h0ier9eja0 meeto9d0ija. Iako rakopisot e<br />

bezjusov, toj upotrebuva jusovi vo akrostihot, mislej}i na prvobitniot<br />

tekst. Deka kanonot e pi{uvan vo Makedonija, upatuva i dijalektnata<br />

osobenost vnesena vo akrostihot kaj li~nata zamenka za prvo lice koja<br />

e vo formata jaz. Vakov slu~aj e zabele`an vo Mariinskoto evangelie:<br />

v7pro[4 i 5z7 Mk11,29. 7 Zamenkata jaz6 se sre}ava vo Bitolskiot triod vo<br />

zapisot na gramatik Georgi na l. 54r, kade ~itame: a jaz6 jagonYsºa pisatY ;<br />

doD²ge mi ne voz6m4t6 tri²w, a nema somnevawe deka toa e napraveno pod vlijanie<br />

na narodniot jazik. 8 Ne samo stilot tuku i leksikata na Kanonot<br />

na Metodij ne se razlikuva od drugite Klimentovi dela. Vo svojata<br />

osnova leksikata upotrebena vo Kanonot posveten na prvou~itelot<br />

Metodij e slovenska, no se koristat i leksemi od neslo vensko poteklo.<br />

Pokraj voobi~aenata leksika {to se koristi vo drugite Klimentovi<br />

himnografski dela, vo slu`bata se sre}avaat leksemi ~ie prisustvo<br />

e usloveno od sodr`inata na troparite, vo koi{to se vospeva<br />

prvou~itelot na Slovenite, ili sodr`at istoriski podatoci za negoviot<br />

`ivot, kako na primer leksemite vo vtoriot tropar od devettata<br />

pesna: izide dobroplod6na loza ; qesalonikija groz9d0a ; is kor5ne l"vova, potoa<br />

morav6sk7yje zemle S3, s5ver6sk7yje stran7y S3, zapad6n7yim6 stranam6 P6,1,<br />

6<br />

L. V. Mo{kova, A. A. Turilov, Moravskìe zemle velei gra`danin (neizvestna® drevn®®<br />

slu`ba pervou~itel¥ Mefodi¥), Slav®novedenie, 1998, 4, 3-23.<br />

7<br />

Gramatika na starobÍlgarski® ezik, Sofi® 1993, 231.<br />

8<br />

Stoja Pop-Atanasova, Lingvisti~ka analiza na Bitolskiot triod, Skopje 1995, 78.


201<br />

leksemi {to uka`uvaat na politi~kata misija {to ja imale na istok<br />

zaedno so Kiril kako {to ~itame vo prviot tropar od {estata pesna:<br />

v6 kozar5h6 i wfil5h6 i her"son5 s6 kurolom6 blF'ne. Od op{toslovenskata<br />

leksika }e uka`eme na l5torasl6 P1,4 so zna~ewe fidanka, lastar, vo<br />

drugite Klimentovi dela ja sre}avame leksemata novorasl6 {to zna~i<br />

mlada fidanka, potoa leksemata ostan7k7 ostatok, nasledstvo (ostan6ki<br />

P6,2), ostat7k7 ostatok 9wstat6ki P8,2), opol5nie 9bez6 wpol5nija0<br />

P6,3. Vo pove}e himnografski dela na Kliment, kako {to se Kanonot<br />

za polo`uvawe na rizata i pojasot na Bogorodica, Kanonot za Uspenie<br />

Bogorodi~no, Op{tata slu`ba za ma~enik i dr. namesto bez6 wpol5nija<br />

se upotrebuva istozna~noto neopal6no, a vo Kanonot za Bogorodica za<br />

petok, prepis otkrien vo oktoih-paraklitik od XIV v. {to se ~uva vo<br />

ruskata nacionalna biblioteka vo S.-Peterburg pod sign. Sof. 128<br />

(ruska redakcija) ja sre}avame leksemata pol5nie so zna~ewe razgoruvawe,<br />

rasplamtuvawe. Pokraj ovie, sre}avame i drugi leksemi {to vo<br />

drugite negovi dela ne se sre}avaat ili pak ne do{le do izraz, mo`ebi<br />

nekoi od niv se vneseni od podocne`nite prepi{uva~i na himnografskite<br />

zbornici. Za ilustracija }e gi navedeme v7lo'itel6 9v6lo'itlja<br />

S1), pivo 9piva P6,1), bogoslov6stvovati 9bFgoslov6stvova[e S1), is5kovati<br />

9is5kova P4,1), napisovati 9napisova P6,2), ob7dr7'ati 9wb6dr6'imom6 P5,3),<br />

popalevati 9popaleva P4,1), posl5d6stvovati 9posled6stvouje S1), ras5vati<br />

9ras5vaje P5,2), s7gr5vati 9s6gr5vaje Shv2).<br />

Sre}avame pove}e slo`enite zborovi {to pridonesuvaat za<br />

sozdavawe sve~en ambient vo tekot na slu`bata, a }e gi navedeme:<br />

blago4hanie 9blFgoouhanije P3,3), bogobla'en7 9bFgoblF'ne Shv1), bogod7hnoven6n7<br />

9bFgodFhnoven6n7yi Sed), bogorazoumie 9bFgorazoum7yja P3,1), bogorazoum6n7<br />

9bFgorazoum"n7yi Shv1), bogoslav6n7 9bFgoslavn6 S1), bogoslov6stvovati<br />

9bFgoslov6stvova[e S1), dobroplod6n7 9dobroplod6na P9,2), l5torasl6 9l5torasl6<br />

P1,4), medoto=6n7 9medoto="n7yi Shv2), novoz7van6n7 9novoz"van6nou<br />

P6,3), prazd6noljob6c6 9praznoljobci S3), prisnobla'en7 9prisnobFl'ene P3,3),<br />

sedmoplodie 9sed"moplodijem6 P9,2), triupostas6n7 9trioupostasno sou]6stvo<br />

P7,4), =etvoro=6st6no 9=etvoro=6st6no P4,2).<br />

I tuka doa|a do izraz zastapenosta na tu|ata leksika, pred s# mislime<br />

na grcizmite {to se sre}avaat vo ova himnografsko delo, poradi<br />

bogatata pismena tradicija pi{uvana na ovoj jazik, i toa li~ni imiwa<br />

i apelativna leksika i pridavki izvedeni od niv: metodii 9meqodije<br />

Sed), hrist9os07 9h9s06 Sed), angel6sk7 9aFngl6skoi P8,1), apostol6sk7 9ap9s0lkije<br />

P7,1), evangelie 9jeFvnglije P1,2), evangel6sk7 9jevangl9s0kii P9,1), eres6 9jeresi<br />

P4,1), ereti=6sk7 9jereti=9s0koujo Shv2), idol6sk7 9idol6skoujo Shv2), talant7<br />

9talan6t6 Shv3), paraklit7 9paraklita P9,4), a gr~ka leksema vleguva vo<br />

sostavot na slo`eniot zbor triupostas6n7. Zastapeni se i evreizmite od<br />

koi gi registriravme avramov7 9avramovo P4,2), isaija 9isaija P1,4), ieseov7


202<br />

9ijes5wva P1,4), ijakov6 9ijakov6 P3,4), moisii 9moisi P3,1), moiseov7 9 moisewvi<br />

P3,1), iezekiil6 9jezekil6 P5,4), iov7 9iwva P9,2), gedeon7 9gedewne P4,4).<br />

Registriravme pove}e leksemi so zna~ewe sjaj, svetlina: sv5t6l7<br />

9sv5tla P1,1), prosv5titi 9prosv5ti P1,1, prosv5]aje P1,2), zarenie 9zarenije<br />

P1,2), zar5 9zarami P3,2), sv5t7 9sv5t6 P3,1), sv5tilo 9sv5tilo P9,1), v7sijati<br />

9v6sija Sed).<br />

Se pretpolaga avtorstvoto na Kliment i na Op{tiot kanon za<br />

svetite Kiril i Metodij <strong>–</strong> so anonimen akrostih: kirila qilosofa i<br />

bla'ena metodija pojo. Stanuva zbor za prepis za~uvan vo minejot br.<br />

165 od zbirkata na Moskovskata sinodalna biblioteka od XII-XIII v.,<br />

ruski pergamenten rakopis. Kanonot e objaven od Gorski 9 i od Lavrov 10 .<br />

Gorski se zadr`uva na osobenostite na sodr`inata na Kanonot vrz osnova<br />

na {to doa|a do zaklu~ok za negovoto rano sozdavawe, kako i za<br />

avtorot, koj spored nego e od neposrednite u~enici na svetite bra}a.<br />

Za toa uka`uva sedmiot tropar vo slu`bata: morav6skaja strana ; veli<br />

zast8p7 i st7lp7 im5ja k7 bogou ; tobojo prosv5]ena ; naou=i v7sp5vati v7<br />

svoi jaz7yk7. Slu`bata go sodr`i samo utrinskiot del, a sekoja pesna od<br />

kanonot ima po pet tropari, od koi posledniot e bogorodi~en. Op{tiot<br />

kanon e izdaden i od A. T.-Balan 11 , a e vklu~en i vo opisot na Gorski<br />

<strong>–</strong> Nevostruev 12 . Postoi u{te eden prepis na op{tiot kanon za Kiril<br />

i Metodij, {to vleguva vo sostavot na slu`ben minej za april od vtorata<br />

polovina na XIV vek. Rakopisot e ruski, se ~uva vo Centralniot<br />

dr`aven arhiv vo Moskva (rakopis br. 111 od Tipografskata zbirka),<br />

a kanonot se nao|a na l. 23b-26a. Vrz osnova na nekoi leksi~ki osobenosti<br />

i toa vo naslovot na slu`bata kade Metodij e nare~en bo'6stv6n7<br />

namesto bla'en7 kako {to e vo prepisot za~uvan vo minejot br. 165,<br />

Mir~eva iska`uva pretpostavka deka toj pretstavuva prepis od mnogu<br />

stara predlo{ka, pred kanoniziraweto na Metodij 13 .<br />

Trgnuvaj}i od stilskite osobenosti na ova delo nekoi avtori<br />

uka`uvaat deka e mo`no Op{tiot kanon posveten na sv. Kiril i<br />

Metodij da e Klimentov. Pritoa tie uka`uvaat na sli~nosti so nekoi<br />

tropari od drugite Klimentovi dela, i toa so Op{tata slu`ba za apostol<br />

i so Polo`uvaweto na rizata i pojasot na Bogorodica. G. Popov go<br />

9<br />

A. V. GorskiŸ, O drevnih kanonah sv®tìm Kirillu i Mefodi¥, Kirillo-MefodievskiŸ<br />

sbornik, Moskva 1865 g., str. 291-296.<br />

10<br />

P. Lavrov, Materialì po istorii vozniknoveni® drevneŸ{eŸ slav®nskoŸ pisÝmennosti,<br />

Leningrad 1930, 111-115.<br />

11<br />

A. Teodorov <strong>–</strong> Balan, Kiril i Metodi, 2, Sofi® 1934, 74-78.<br />

12<br />

A. GorskiŸ, K. Nevostruev, Opisanie slav®nskih rukopiseŸ MoskovskoŸ biblioteki.<br />

Otdel III, ~. II. Moskva, 1917, br.440, 55-59.<br />

13<br />

BoŸka Mir~eva, Nov prepis na Kanona za Kiril i MetodiŸ, StarobÍlgaristika XVI, 1992,<br />

1, str. 35.


203<br />

poso~uva vtoriot tropar od devettata pesna od op{tiot kanon na svetite<br />

bra}a koj{to e sli~en so soodvetniot od Op{tata slu`ba za apostol<br />

i so prviot tropar od pettata pesna na kanonot posveten za proslavuvawe<br />

na rizata i pojasot na Bogorodica. Toj smeta deka toa e va`en argument<br />

{to upatuva na u~estvoto na Kliment Ohridski vo pi{uvaweto<br />

na Kanonot posveten na prvou~itelite Kiril i Metodij. I B. Angelov<br />

smeta deka Kanonot e delo na Kl. Ohridski. 14 Op{to poznato e deka<br />

Klimentovite himnografski dela gi karakterizira prisustvo na leksemi<br />

{to upatuvaat na svetlina, sjaj, blesok, tie se koristat ~esto vo<br />

negovoto tvore{tvo, a nivnoto prisustvo vo nekoi tropari predizvikuvaat<br />

specijalen efekt vrz slu{atelite. Stanuva zbor za pove}e leksemi<br />

{to Kliment gi koristi vo svoite himnografski tvorbi, kako {to se:<br />

v7sijati, zarenie, zarja, zlatozar6n7, prosv5titi 9s30, prosijati, pr5sv5t6l7,<br />

sv6t5ti s3, sv5tilo, sv5titi, sv5tlost6, sv5tozar6n7, sv5t7, sv5t6l7, trisijan6n7,<br />

tr6sv5t6l7, tr6sl7n6=6n7. Vo kanonot posveten na dvajcata solunski<br />

bra}a leksemite {to asociraat na svetlina isto taka se prisutni,<br />

na pr.: sv5tozar6n7 9s7ln6ce sv5tozar6noje P8,2), zarja 9hristov6n7yimi zar3mi<br />

P5,2), sv5t7, v7sijati 9sv5t7 v7sija P8,1), prosv5titi 9prosv5ti slov7m7 P7,2).<br />

Sporedi hristov6n7yimi zarami prosv5]3ja v7selenoujo P5,2 (od Kanonot za<br />

Kiril i Metodij) nasproti trisv5tloj4 zate3 prosv5]a4 mira 5P8,2 (od<br />

ciklusot pretprazni~ni tripesneci za Ro`destvo Hristovo).<br />

I tuka sre}avame pove}e slo`eni zborovi: angeloobraz6n7 9angeloobraz6no<br />

P3,1), blagodat6 9blagodatijo P6,3), blago=6stie 9blago=6stija<br />

P6,2), bogoglas7 9bogoglase P4,1, P4,3 P6,1), bogoglas6n7 9bogoglas6ne P3,1),<br />

bogod7hnoven7 9bogod7hnoven7yim6 P1,4), bogorodica 9bogorodicjo P7,5), bogosloves6nik7<br />

9bogosloves6nika P1,1), blagosloviti 9blagoslovite P8,5), brakoneiskousnaja<br />

9brakoneiskous6naja P5,4), pravov5r6no 9pravov5r6no P7,5),<br />

sv5tozar6n7 9sv5tozar6noje P8,2), grcizmite angel6sk7 9angel6sk7yja P5,2),<br />

evangel6sk7 9euangel6skou P7,4), apostol7 9apostolom7 P6,2), eres6 9eres6m7<br />

P6,4), paraklit7 9paraklita P6,4), idol6sk7 9idol6skoujo P5,3), angel7 9angel7y<br />

P4,1), apostol7 9apostol7y P4,1) i evreizmite avraam7 9avram7 P7,2),<br />

ilija 9ilii P8,2), moisii 9mois5jo P8,2), dav7yd7 9dav7ydou P8,2).<br />

Nekoi avtori go povrzuvaat ova himnografsko delo so tvore{tvoto<br />

na K. Preslavski i toa vrz osnova na nekoi leksemi {to se<br />

karakteristi~ni za tvore{tvoto na ovoj avtor (qaraona m7ysl6naago P3,3,<br />

ot7 ljot7yih7 gr5h7 P9,2).<br />

Trite himnografski dela gi karakterizira pove}esloen leksi~ki<br />

sostav kako rezultat na kontaktot so drugite kulturni sredini,<br />

leksemi karakteristi~ni za himnografskiot `anr, kako {to se na pr.<br />

14<br />

B. Angelov, N®koi nabl¥deni® vÍrhu kni`ovnoto delo na Kliment Ohridski, Kliment<br />

Ohridski. Sbornik statii po slu~aŸ 1050 godini ot smrtta mu, Sofi® 1966, 79-81.


204<br />

slo`enite zborovi koi na himnografskoto delo mu davaat nijansa na<br />

sve~enost. Leksemite {to se tretiraat kako sloj specifi~en za tekstovite<br />

od Ohridskata kni`evna {kola ili kako sloj leksemi {to se<br />

tretiraat kako arhaizmi i se povrzuvaat so po{irokoto makedonsko<br />

podra~je 9bran6, velii, k7niga, ostaviti, pr5'de0 kako i onie {to se povrzuvaat<br />

so dejnosta na Preslavskiot kni`even centar 9velik7, bol5zn6,<br />

l4kav70 vo himnografskite dela se brojno ograni~eni.<br />

I na krajot da rezimirame deka site dela gi karakterizira prisustvo<br />

na op{toslovenska leksika poradi zaedni~kata osnova na slovenskiot<br />

jazik, specifi~na leksika za sekoe delo kako rezultat na<br />

sodr`inata, na stilot na avtorot, na mestoto kade e sozdadena, vlijanijata<br />

od prepi{uva~ite koi isto taka mo`ele da izvr{at nekoi promeni<br />

vo sodr`inata, no da ne zaboravime da go istakneme vlijanieto na prethodnicite.<br />

Tuka mislime na vizantiskite himnopisci, koi tematikata<br />

za svetlinata ja vgraduvale vo svoite pesni, od kade {to e prezemena i<br />

od slovenskite kni`evnici. Se razbira deka toa ne ja namaluva vrednosta<br />

na himnografskite dela koi so svojata avtenti~nost s# u{te go<br />

privlekuvaat vnimanieto na paleoslavistite. Vo Klimentovite dela<br />

leksikata {to se povrzuva so sjajot i svetlinata ima specifi~na primena,<br />

karakteristi~na za avtorot, poradi {to pove}e prou~uva~i go<br />

prepoznavaat Klimentoviot stil. Za negovata veli~ina kako avtor jasno<br />

uka`uva faktot {to toj stil se prifatil i od negovite u~enici, koi<br />

go primenile vo Slu`bata {to mu ja posvetile na nivniot u~itel. ]e se<br />

prisetime na ona {to go ka`uva Angelov za avtorstvoto na Slu`bata<br />

napi{ana za Kliment Ohridski od negovite u~enici <strong>–</strong> da ne be{e posvetena<br />

na Kliment, }e mislevme deka e Klimentova.


Vangelija Despodova<br />

MAKEDONSKITE POLNI APRAKOSI VO KONTEKST<br />

NA DRUGITE SLOVENSKI POLNI APRAKOSI<br />

Biblijata <strong>–</strong> Svetoto pismo (gr~. t2 bibl a) vo tekot na pove}e<br />

vekovi sekako pretstavuvala najzna~ajna kniga, poradi {to ima ogromno<br />

filolo{ko, arheolo{ko, istorisko, literaturno i religiozno<br />

zna~ewe. Biblijata se sostoi od Star zavet i Nov zavet. 1<br />

Stariot zavet se po~ituva od judeite i od hristijanite. Spored<br />

pravoslavnata tradicija Stariot zavet sodr`i 50 bibliski knigi (39<br />

kanonski i 11 nekanonski). Noviot zavet se po~ituva samo od hristijanite.<br />

Takanare~eniot „novozaveten kanon“ se sostoi od 27 knigi vo koi<br />

se zboruva za `ivotot i delata na Isus Hristos, so ~ie ime e povrzana<br />

pojavata na hristijanstvoto, kako i na negovite apostoli na Zemjata.<br />

Me|u ovie knigi bez somnenie najzna~ajno e Evangelieto (gr~. tÁ eÓagg…-<br />

liovn), bez koe ne mo`e da se zamisli vr{eweto bogoslu`ba vo niedna<br />

crkva ili manastir. Poradi toa, i vo prviot kirilometodievski prevod<br />

od gr~ki na staroslovenski jazik e neminovno vlezen i prevodot na<br />

Evangelieto (Prostrano `itie na sv. Metodij, gl. 15), a isto taka me|u<br />

za~uvanite stari rakopisi (ju`noslovenski i ruski) najmnogubrojni<br />

se evangelijata. Oddelni izvadoci od Evangelieto nao|ame i vo drugi<br />

bogoslu`beni knigi, kako na pr. vo Triodot.<br />

Tekstot na slovenskiot prevod na Evangelieto {to e izvr{en<br />

vo kirilometodievskiot period e vo slednite vekovi iljadnici pati<br />

prepi{uvan vo razli~ni dijalektni sredini i skriptorski centri.<br />

Poradi toa, vo slovenskite rakopisni evangelija ima razliki, kako<br />

vo odnos na nivnite jazi~ni osobenosti, taka i vo odnos na nivnata<br />

struktura. So sigurnost mo`eme da tvrdime deka odlikite {to im se<br />

svojstveni na site stari slovenski evangelski tekstovi mo`at da se smetaat<br />

za osobenosti na prvobitniot slovenski prevod na Evangelieto,<br />

1<br />

Slav~o VÍl~anov, Kirilo-Metodievska enciklopedi®, t. I (A-Z), BAN, Sofi® 1985, 183-<br />

192.


206<br />

dodeka razlikite {to se pojavuvaat me|u rakopisite pretstavuvaat<br />

podocne`ni korekcii, izmeni ili nov prevod.<br />

Po svojata namena i redosledot na evangelskite ~etiva vo ramkite<br />

na celata kniga evangelijata se delat na dve pogolemi grupi: ~etvoroevangelija<br />

i aprakosi. 2 Vakvata podelba mo`e da se primeni i kon<br />

drugi stari tekstovi, kako {to se Apostolite ili Mineite.<br />

^etvoroevangelieto (gr~. — tetraktÁV) se sostoi od ~etiri komponenti<br />

i go sodr`i celiot tekst na Evangelijata spored Matej, Marko,<br />

Luka i Jovana, a ~etivata se redat, po~nuvaj}i sekoga{ od prvata glava<br />

i prviot stih. Negovata namena e, glavno, pou~itelna, iako u{te vo<br />

najstarite za~uvani ~etvoroevangelija ima tragi za prisposobuvawe<br />

na tekstot za crkovna upotreba.<br />

Me|u ~etvoroevangelijata i aprakosite postojat principielni<br />

razliki vo rasporedot na ~etivata vo ramkite na celata kniga. Za razlika<br />

od ~etvoroevangelijata, kade ~etivata se redat spored ~etirite<br />

evangelisti (Mt, Mk, L, J), vo aprakosite (i kratki i polni) tekstot<br />

od ~etirite evangelisti e rasporeden vo ciklusi niz celata godina<br />

spored toa koj den se ~ital tekstot vo pravoslavnata crkva, bidej}i<br />

glavnata namena na aprakosite bila da se koristat vo bogoslu`beni<br />

celi. Spored rasporedot na tekstot vo sekoj ciklus aprakosite se delat<br />

na tipovi. 3<br />

Vo site slovenski aprakosi tekstot po~nuva so ~etivoto za<br />

nedelata na Veligden. Po~etokot na aprakosot () se<br />

citira i vo @itieto na sv. Kiril, poradi {to se smeta deka prvobitniot<br />

kirilometodievski prevod na Evangelieto po svojata struktura<br />

vsu{nost pretstavuval aprakos.<br />

Starite slovenski aprakosi se konstituirani od ~etiri posebni<br />

ciklusi. Prviot ciklus obi~no trae od Veligden do ponedelnikot na<br />

Duhovi (vo ovoj del se ~etivata od Evangelieto spored Jovana i obi~no<br />

se narekuva Veligdenski period) i ima tekst za sekoj den vo sedmicata.<br />

Toa se prvite pedeset dena po Veligden, poradi {to se poznati pod nazivot<br />

Pedesetnica.<br />

Ovoj del e zaedni~ki za site vidovi slovenski aprakosi. Relativnoto<br />

edinstvo vo sodr`inata, pa duri i vo jazikot na ovoj ciklus,<br />

2<br />

Podetalno na sostavot na ~etvoroevangelijata i aprakosite se zadr`uva vo pove}e svoi<br />

trudovi L. P. @ukovskaja. Tuka }e go navedeme nejziniot prilog {to e namenet za site<br />

arheografi i drugi lica {to treba da napravat razlika me|u ~etvoroevangelijata i<br />

aprakosite ili da izvr{at nivni opis: L. P. @ukovska®, Slav®no-russkie evangeli® XI-XIV<br />

vv. Metodi~eskoe posobie po opisani¥ slav®no-russkih rukopiseŸ dl® Svodnogo kataloga<br />

rukopiseŸ, hran®çihs® v SSSR. VÝpusk I, Moskva 1973, 356 <strong>–</strong> 385.<br />

3<br />

L. P. @ukovska®, Tipologi® rukopiseŸ drevnerusskogo polnogo aprakosa XI-XIV vv. v sv®zi<br />

s lingvisti~eskim izu~eniem ih. In: Pam®tniki drevnerusskoŸ pisÝmennosti, Moskva 1968,<br />

199-332.


207<br />

bi mo`elo da se tolkuva so faktot deka ovoj del vleguval i vo kratkiot<br />

aprakos <strong>–</strong> prviot slovenski prevod na Evangelieto. Od drugite crkovni<br />

knigi na ovoj ciklus mu odgovara, pred s#, Cvetniot triod.<br />

Vtoriot ciklus obi~no po~nuva vo vtornikot po Pedesetnica<br />

i trae do Postot. Ovoj ciklus mo`e da se podeli na tri dela. Vo<br />

sodr`inata na ovoj ciklus, kako i pri preminot od edniot del vo drugiot,<br />

vo starite slovenski aprakosi postojat su{tinski razliki. Vrz<br />

osnova na ovie razliki mo`e da se vr{i tipolo{ko grupirawe na aprakosite<br />

od XI do XV vek.<br />

Vo vtoriot ciklus se najprvin opfateni, glavno, ~etivata od Ev.<br />

spored Matej, so koi inaku po~nuva tekstot na ~etvoroevangelieto.<br />

Brojot na sedmicite {to vleguvaat vo ovoj ciklus vo slovenskite aprakosi<br />

varira od 15 do 17 i obi~no se narekuvaat ~tenija od Pedesetnica<br />

do Novo leto ili Pentekosten period.<br />

Sledniot ciklus vo rakopisite obi~no se narekuva po Novo le to<br />

i negoviot po~etok se sovpa|a so po~etokot na novata godina (po septemvrisko<br />

broewe). Ciklusot po Novo leto odnovo po~nuva so prva<br />

sedmica i obi~no sodr`i 16-17 sedmici so ~etiva od Ev. spored Luka.<br />

I vo ovoj ciklus, kako i vo prethodniot, postojat vo slovenskite aprakosi<br />

razliki vo izborot i brojot na ~etivata, vo nivniot naziv, kako i<br />

vo nivniot redosled. Poslednite sedmici od ovoj ciklus se:<br />

;;.<br />

Potoa sledat dve posebni sedmici {to ne vleguvale vo nieden<br />

ciklus. Toa se sedmicite mesopusna i siropusna, {to gi sre}avame pod<br />

istiot naziv i vo rakopisite. Tuka ima prvo ~etiva spored Ev. po Luka,<br />

pa potoa spored Ev. po Marko.<br />

Ciklusot od Pedesetnica do Velikiot post se deli na dva perioda<br />

samo vo postarite aprakosi, dodeka vo aprakosite od XIV vek ve}e<br />

ima samo eden ciklus od 33 sedmici.<br />

Evangelijata od godi{niot veligdenski krug zavr{uvaat so ciklusot<br />

evangelija od {este sedmici na predveligdenskiot post. Postot<br />

trael 40 dena (poradi {to se narekuva i ^etiriesetnica ili posen period),<br />

t.e. polni pet sedmici i pet dena od {estata sedmica. Zavr{uva<br />

vo sabotata pred Cvetna nedela. Vo ovoj del od aprakosot se ~itaat ev.<br />

~etiva spored Ev. po Marko. Me|u drugite crkovni knigi, na ~etivata<br />

od Velikiot post im odgovara Posniot triod.<br />

Pokraj ~etivata za Velikiot post i ~etivata od sledniot ciklus,<br />

t.e. od sedmicata koja vo razni rakopisi se narekuva ,<br />

, i i se nao|a neposredno pred Veligden, se<br />

va`ni od tekstolo{ki aspekt. Ovoj del po~nuva so sedmicata za mitarot<br />

i farisejot i vo starite slovenski aprakosi mo`e da nosi broj<br />

15, 16 ili 17, a me|u ovaa sedmica i mesopusnata mo`e da ima samo edna


208<br />

sedmica () ili dve sedmici (i <br />

).<br />

^etivata od mesopusnata i siropusnata sedmica, kako i {este<br />

sedmici od postot, se identi~ni po sodr`ina vo site aprakosi, i polni<br />

i kratki. ^etivata od strasnata (ili , , ) sedmica,<br />

koja e neposredno pred Veligden, se razlikuvaat vo rakopisite<br />

po koli~inata i redosledot na tekstot.<br />

Dosega stana zbor za ~etivata od godi{niot veligdenski krug<br />

{to ja so~inuvaat prvata polovina od slovenskiot aprakos. Tie sekoga{<br />

po~nuvaat so ~etivata za Veligden i zavr{uvaat vo sabotata pred<br />

Veligden slednata godina.<br />

Denot Veligden vo tekot na 532 godini postojano se menuva vo zavisnost<br />

od polo`bata na Mese~inata i Sonceto. Zatoa, po~etokot na<br />

aprakosot ne mo`e da bide fiksiran za opredelen datum, tuku se vrzuva<br />

samo za denot Veligden {to e sekoga{ vo nedela.<br />

Vtorata polovina od slovenskiot aprakos <strong>–</strong> sinaksarot, sodr`i<br />

ev. ~etiva vo ~est na praznicite i svetitelite za sekoj den vo godinata,<br />

so odbrani tekstovi za pogolemi praznici ili vo ~est na pogolemi<br />

svetiteli. Ovaa polovina zapo~nuva na Novo leto (1 septemvri) i<br />

zavr{uva na 31 avgust slednata godina.<br />

Na krajot doa|a krugot od edinaeset voskresni evangelija na<br />

utrena i grupata op{ti evangelija na svetitelite i „gospodskite“<br />

praznici.<br />

Vo razni tipovi aprakosi redosledot na ovie krugovi mo`e da<br />

bide razli~en. Taka, na pr. vo Makedonskoto evangelie na pop Jovana 4<br />

voskresnite evangelija na utrena ne se na krajot, tuku vedna{ po ev. na<br />

Velika sabota, na krajot od Veligdenskiot krug.<br />

Vo zavisnost od koli~inata na tekstot {to go sodr`at, aprakosite<br />

se delat na prazni~ni, kratki i polni. Trite osnovni vidovi<br />

aprakosi se izdeluvaat samo vrz osnova na razlikite {to postojat vo<br />

t.n. podvi`ni ~etiva.<br />

Prazni~nite aprakosi se mnogu retki, sodr`at najmalku tekst i<br />

ne se posebna kniga na Evangelie, tuku zaedno so niv vleguvaat i apostolski<br />

~etiva, koi{to se isto taka podeleni po denovi i sekoga{ im<br />

prethodat na evangelskite ~etiva.<br />

Vo ciklusot od Veligden do Pedesetnica (vklu~uvaj}i go i<br />

Duovden) vo kratkite aprakosi ima ~etiva za site denovi vo sedmicata.<br />

Potoa od Pedesetnica do Postot nao|ame ~etiva samo za sabotite<br />

i nedelite. Vo strasnata sedmica ima povtorno tekst za site denovi,<br />

4<br />

Vladimir Mo{in, Makedonsko evangelie na pop Jovana, Institut za makedonski jazik,<br />

Edicija „Stari tekstovi“ I, Skopje 1954.


209<br />

vklu~uvaj}i go i petokot, za liturgiite. Vo postarite aprakosi gi nema<br />

i evangelijata na utrena. Od makedonskite kratki aprakosi najstaro e<br />

glagolskoto Asemanovo ev. od krajot na X <strong>–</strong> po~etokot na XI vek, {to<br />

sega se ~uva vo Vatikanskata biblioteka, sign. Slav 3. glag.<br />

Vo kratkite aprakosi vleguvaat odvaj polovinata ~etiva {to gi<br />

sodr`at polnite aprakosi, za{to vo polnite aprakosi vleguva re~isi<br />

celiot tekst od ~etvoroevangelieto, pri {to nekoi ~etiva se povtoruvaat<br />

i po nekolku pati. Vo polnite aprakosi vleguvale isto taka dosta<br />

dolgite utrinski ~tenija za {estata sedmica od Postot, koi{to gi<br />

nema vo najstarite slovenski kratki aprakosi. Pokraj toa, ~etivata<br />

za sekoj den vo tekot na celata godina se obi~no podolgi kaj polnite<br />

aprakosi. Vo polnite aprakosi ima ~etiva za site denovi vo sedmicata<br />

vo 15-17-te sedmici spored Mateja od Veligden do Pedesetnica i potoa<br />

do Novo leto, vo 17-te sedmici spored Luka od Novo leto do Postot, kako<br />

i vo mesopusnata sedmica. Vo siropusnata sedmica ima ~etiva samo<br />

za pet dena, a vo {este sedmici od Postot (40 dena) ima ~etiva samo za<br />

sabotite i nedelite, t.e. isto kako vo kratkite aprakosi.<br />

Pri opisot na sodr`inata na polnite aprakosi ka`avme deka tie<br />

se sostojat od dva dela, me|u koi ima principielni razliki. Prviot<br />

del sodr`i ~etiva {to se vrzani za t.n. crkovna godina, po~nuvaj}i od<br />

Veligden. Vtoriot del, sinaksarot, sodr`i ~etiva {to se ~itaat vo opredelen<br />

den od sekoj mesec, po~nuvaj}i od Novo leto (1 septemvri).<br />

Pri klasifikacijata na slovenskite polni aprakosi spored nivniot<br />

vtor del (sinaksarot) treba da se imaat predvid ovie podatoci: na<br />

koj datum, vo ~ij pomen i koj tekst se ~ita. Taka, za opredelen den mo`e:<br />

da ima tekst, da ima upatuvawe na drug den od astronomskata, pa duri i<br />

od crkovnata godina i voop{to da ne bide obele`en.<br />

Za poprecizno grupirawe na polnite aprakosi neophodno e da<br />

se izvr{i analiza na strukturata na dvata dela, no, sepak pozna~aen e<br />

prviot del.<br />

Tekstolo{kite istra`uvawa {to se vr{eni vrz pove}e slovenski<br />

polni aprakosi od XII do XIV vek (od L.P. @ukovskaja, J. Vrana, K.<br />

Horalek, I. Berns, O. Nedeqkovi}, kako i od nas) poka`uvaat deka vrz<br />

osnova na kompozicijata na ~etivata za site denovi vo sedmicata, osven<br />

sabotite i nedelite, vo ciklusite od t.n. crkovna godina (t.e. vo prviot<br />

del od aprakosot) rakopisite mo`at da se podelat vo dva osnovni tipa<br />

slovenski polni aprakosi.<br />

Edniot tip e reprezentiran vo site ruski polni aprakosi (pove}e<br />

od 150), no kako osnoven pretstavnik na ovoj tip se zema Mstislavovoto<br />

ev. od 1115-1117 god. 5 , za{to e staro, odli~no za~uvano i go sodr`i ce-<br />

5<br />

L. P. @ukovska® (koavtor i redaktor), L. A. Vladimirova, N. P. Pankratova, Aprakos<br />

Mstislava Velikogo, Moskva 1983.


210<br />

liot tekst na aprakosot, pa duri i nekoi ~etiva se povtoruvaat i po<br />

nekolku pati. Tekstot e sekoga{ ispi{an celiot, nema upatuvawa.<br />

Vo ovoj tip poln aprakos spa|aat i petnaesetina ju`noslovenski<br />

polni aprakosi, me|u koi i makedonskite: Kalinikovo i Lesnovsko<br />

evangelie od krajot na XIII ili po~. na XIV vek {to pretstavuvaat ist<br />

rakopis (sign. III b 22 i IV d 12 vo Arhivot na HAZU), Karpinskoto ev.<br />

od vtorata ~etvrtina na XIV vek (GIM, Moskva, Zbirka na Hludov, br.<br />

28 I 101), 6 Radomirovoto ev. od sredinata na XIII vek (HAZU, sign. III b<br />

24 (Mihanovi} 6), 7 Makedonskiot ev. tekst od XIII vek (Bibl. na RAN,<br />

Sankt Peterburg, Zbirka na Sreznevski br. 1). 8 Od ist strukturen tip<br />

se i desetina srpski polni aprakosi, od koi gi naveduvame Vukanovo<br />

ev. od 1201-1208 god., De~ansko ev. od XIII vek (man. De~ani, ZC 1),<br />

Hilendarsko ev. od XIII vek (Hilendar, br. 8), Ev. na Nikola Stawevi}<br />

od XIV vek (Hilendar, br. 14). Od niv najzna~ajno e Vukanovoto ev.<br />

koe ima makedonska predlo{ka i po svojata struktura e najsli~no so<br />

Radomirovoto ev. 9 Pokraj kompozicijata na ~etivata i leksi~kiot sostav<br />

na ovie polni aprakosi vo koi sre}avame redica rusizmi 10 , ruskoto<br />

poteklo na nivniot protooriginal mo`e da se pretpostavi i so nivnata<br />

iluminacija (osobeno vo Karpinskoto ev.) 11 koja neverojatno potsetuva<br />

na iluminacijata na ruskite polni aprakosi.<br />

Vo vtoriot tip polni aprakosi spa|aat edinstveno srpskoto<br />

Miroslavovo ev. za koe se smeta deka e prepi{ano od makedonski<br />

protooriginal pome|u 1169 i 1190 god. 12 i makedonskoto evangelie od<br />

Zbirkata na V. I. Grigorovi~ br. 9 {to se ~uva vo Rosijskaja biblioteka<br />

vo Moskva. Spored vodeniot znak {to se nao|a na listovite od bombicina<br />

nie go datiravme ovoj rakopis pome|u 1301 i 1307 godina. 13<br />

6<br />

Vangelija Despodova (koavtor i redaktor), K. Bicevska, D. Pandev, Q. Mitrevski,<br />

Karpinsko evangelie, Institut za staroslovenska kultura, Edicija „Makedonski srednovekovni<br />

rakopisi“ IV, Prilep-Skopje 1995.<br />

7<br />

Radmila Ugrinova-Skalovska, Zdenka Ribarova, Radomirovo evangelie, Institut za<br />

makedonski jazik, Edicija „Stari tekstovi“ IV, Skopje 1988.<br />

8<br />

Vangelija Despodova, Prou~avawe i izdavawe ju`noslovenskih punih aprakosa, Tre¢a<br />

meÚunarodna hilandarska konferencija, SANU, Zb. „Prou~avawe sredwovekovnih<br />

ju`noslovenskih rukopisa“, Beograd 1995, 95-102.<br />

9<br />

Vangelija Despodova, Karpinskoto evangelie i negovoto mesto me|u slovenskite polni<br />

aprakosi, Slovo 36 (1986), Zagreb 1986, 171-184.<br />

10<br />

Taka, na pr., izdava~ite na Radomirovoto ev. od sredinata na XIII vek (Radmila Ugrinova-<br />

Skalovska, Zdenka Ribarova, Radomirovo evangelie, Institut za makedonski jazik,<br />

Edicija „Stari tekstovi“ IV, Skopje 1988, str. 16, 22, 26, 34, 60 i 78) notiraat pove}e ruski<br />

pravopisni i morfolo{ki crti.<br />

11<br />

Vangelija Despodova (koavtor i redaktor), K. Bicevska, D. Pandev, Q. Mitrevski,<br />

Karpinsko evangelie, Institut za staroslovenska kultura, Edicija „Makedonski srednovekovni<br />

rakopisi“ IV, Prilep-Skopje 1995, 16.<br />

12<br />

Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb 1961, t.IV, 209.<br />

13<br />

Vangelija Despodova, Grigorovi~evo evangelie br. 9, Institut za staroslovenska kultura,<br />

Edicija „Makedonski srednovekovni rakopisi“ II, Prilep 1988.


211<br />

Vo strukturata na slovenskite ~etvoroevangelija i kratki aprakosi<br />

ne se zabele`uvaat nekoi su{tinski razliki vo zavisnost od<br />

jazi~nata redakcija na koja $ pripa|aat. Naprotiv, kaj polnite aprakosi<br />

se poka`uva kako zna~ajna nivnata pripadnost kon opredelena<br />

jazi~na redakcija.<br />

Za teritorijalnata pripadnost na prvobitniot tekst na polniot<br />

aprakos od dosega{nite istra`uva~i se izneseni dijametralno razli~ni<br />

stanovi{ta. Taka, G. A. Voskresenski ja narekuva vtorata redakcija,<br />

vo koja gi smestuva polnite aprakosi, staroruska. M. N. Speranski<br />

ja vrzuva za isto~na Bugarija, za {kolata na Konstantin Prezviter. L.<br />

P. @ukovskaja go ostava otvoreno pra{aweto za potekloto na polnite<br />

aprakosi, no za isto~noslovenskata teritorija taa pretpostavuva deka<br />

polniot aprakos se pojavil najdocna vo po~etokot na XII vek, koga se<br />

napi{ani dvata najstari ruski polni aprakosi <strong>–</strong> Mstislavovoto ev. od<br />

1115-1117 god. i Jurjevskoto ev. od 1118-1128 god. 14 Za Josip Vrana staroslovenskiot<br />

prevod na Evangelieto bil samo eden i nemal forma na<br />

kratok aprakos, tuku na poln aprakos. 15 Olga Nedeqkovi} ja prifa}a<br />

tezata na Voskresenski i smeta deka redakcijata na polniot aprakos<br />

nastanala vo Rusija kon krajot na XI vek. Vo vremeto na povtornoto vospostavuvawe<br />

na srpskata i na bugarskata crkva kon kr. na XII <strong>–</strong> po~. na<br />

XIII vek ovaa redakcija e prenesena na Balkanot. 16 So nejzinite stavovi<br />

se soglasuva i Le{ek Mo{iwski. 17<br />

Vo tekot na 27 godini, po~nuvaj}i od svojata doktorska teza<br />

(„Ju`noslovenskiot poln aprakos“, Skopje 1980), vo svoite istra`uvawa<br />

pove}e pati se navra}avme na problematikata na polniot aprakos,<br />

pri {to za Grigorovi~evoto ev. br. 9 i za Karpinskoto ev. (kako koavtor<br />

i redaktor) podgotvivme i kriti~ki izdanija. 18 Spored nas, pri<br />

opredelbata na teritorijalnata pripadnost na prvobitniot tekst na<br />

14<br />

L. P. @ukovska®, Tekstologi® i ®zìk drevneŸ{ih slav®nskih pam®tnikov, Moskva 1976,<br />

266-269.<br />

15<br />

Svoite stavovi J. Vrana gi izlaga vo pove}e svoi nau~ni trudovi, a osobeno vo: Najstariji<br />

hrvatski glagoljski evan<strong>–</strong>delistar, Posebna izdanja SANU, knj. 484, 1975; istiot, Problematika postanka<br />

staroslavenskog prijevoda evandelja, Prilozi HFD, Zagreb 1978, 163-168.<br />

16<br />

O. NedeqkoviÊ, Redakcije staroslovenskog jevanÚeqa i staroslovenska sinonimika, zb.<br />

Kiril Solunski II, Skopje 1970, 269-278.<br />

17<br />

L. Moszynski, Staro-cerkiewno-slowianski aprakos, Studia z filologii polskiej i slowianskiej 2, Warszawa<br />

1957, 373-395; istiot, Studia L.P. Zukowskiej nad cerkiewnoslowianskimi ewangeliarzami, Rocznik<br />

slawistyczny 31 (1970), I, 89-97; istiot, Aktualne problemy tekstologiczne najstarszych starocerkiewno-slowianskich<br />

ewangeliarzy. MeÚunarodni nau~ni skup „Tekstologija sredwovekovnih<br />

ju`noslovenskih kwi`evnosti“, Beograd 1981, 171-181.<br />

18<br />

Vangelija Despodova, Grigorovi~evo evangelie br. 9, Institut za staroslovenska kultura,<br />

Edicija „Makedonski srednovekovni rakopisi“ II, Prilep 1988; Vangelija Despodova<br />

(koavtor i redaktor), K. Bicevska, D. Pandev, Q. Mitrevski, Karpinsko evangelie,<br />

Institut za staroslovenska kultura, Edicija „Makedonski srednovekovni rakopisi“ IV,<br />

Prilep-Skopje 1995, 16.


212<br />

polniot aprakos od dosega{nite istra`uva~i ne bilo zemano predvid<br />

deka postojat dva tipa polni aprakosi <strong>–</strong> tipot na ruskite Mstislavovo<br />

i Jurjevsko ev., na Balkanot pretstaveni od tipot na srpskoto Vukanovo<br />

i makedonskoto Karpinsko ev. i vtoriot tip poln aprakos koj e zastapen<br />

samo na Balkanot i toa vo srpskoto Miroslavovo ev. i vo makedonskoto<br />

Grigorovi~evo ev. br. 9.<br />

Smetame deka tipot poln aprakos {to e pretstaven vo Mir Grg<br />

9 e poarhai~en od onoj vo Mstisl Jur Vuk Krp. Ova stanovi{te }e go<br />

potkrepime so pove}e argumenti.<br />

Lingvisti~kata analiza na Grigorovi~evoto ev. br. 9 dozvoluva da<br />

se izvede zaklu~ok deka rakopisot go pi{uvale ~etvorica pisari (eden<br />

gla ven, drugite go zamenuvale) i kaj site e odrazen makedonski dijalekt<br />

od jugozapaden tip, t.e. deka vo rakopisot se odrazeni karakteristi~ni<br />

osobenosti na Ohridskata kni`evna {kola. 19 Istite jazi~ni osobenosti<br />

se karakteristi~ni i za predlo{kata od koja e prepi{ano<br />

Miroslavovoto ev. 20 Toa zna~i deka nivniot protooriginal e povrzan<br />

so Klimentovata tradicija vo ramkite na Ohridskata kni`evna {kola.<br />

Ova go doka`avme koga uspeavme vrz osnova na vodeniot znak, sli~en na<br />

gr~kata bukva ksi, {to se nao|a na listovite od bombicina, to~no da<br />

go datirame Grg 9. Datiraweto na Grg 9 so 1301-1307 godina e posebno<br />

zna~ajno, za{to so toa se doka`uva deka ovoj rakopis e napi{an polovina<br />

vek pred preminuvaweto na Ohridskiot kraj vo sostav na srpskata<br />

dr`ava. Pove}e argumenti svedo~at deka zaedni~kiot protooriginal<br />

na ovie dva kodeksi bil glagolski, 21 za razlika od drugata grupa polni<br />

aprakosi, koi{to imaat kirilski protooriginal.<br />

Me|u zaedni~kiot praoriginal i Mir i Grg 9 imalo pove}e<br />

prepisi. Miroslavovoto ev. e postaro od Grigorovi~evoto ev. br.<br />

9, no vo Grg 9 e za~uvana postara sostojba. Mnogu e verojatno Grg 9<br />

da e prepi{ano od glagolska predlo{ka, dodeka me|u zaedni~kata<br />

predlo{ka i Miroslavovoto ev. prethodel barem eden kirilski prepis.<br />

Pokraj izborot na poarhai~ni leksemi vo Grg 9 22 , vo prilog na ovaa<br />

hipoteza e i upotrebata na gr~kata bukva gama so brojna vrednost 4<br />

kako vo glagolicata (Mt 6, 22-34 Grg 9 <strong>–</strong> nasproti Mt 6, 22-33 Mir; Mt<br />

19<br />

Vangelija Despodova, Ohridskata redakcija na kirilometodievskiot prevod na Evangelieto,<br />

XIII nau~na diskusija na Seminarot za makedonski jazik, literatura i kultura, Skopje<br />

1986, 129-145.<br />

20<br />

Vangelija Despodova, Miroslavovoto evangelie i negovata vrska so makedonskata<br />

predlo{ka, XI nau~na diskusija pri Seminarot za makedonski jazik, literatura i kultura,<br />

Skopje 1985, 157-166.<br />

21<br />

Vangelija Despodova, Grigorovi~evo evangelie br. 9, Institut za staroslovenska kultura,<br />

Edicija „Makedonski srednovekovni rakopisi“ II, Prilep 1988.<br />

22<br />

Vangelija Despodova, Grigorovi~evo evangelie br. 9, Institut za staroslovenska kultura,<br />

Edicija „Makedonski srednovekovni rakopisi“ II, Prilep 1988, 78-106.


213<br />

18, 4-11 Grg 9 <strong>–</strong> nasproti Mt 18, 3-11 Mir), a isto taka i slu~aite koga<br />

vo Grg 9 go nao|ame celiot tekst, dodeka vo Mir ima samo upatuvawe.<br />

Iako Miroslavovoto ev. e luksuzen i skap kodeks, treba da se isklu~i<br />

mo`nosta deka pisarot na Mir pribegnuva kon upatuvawe poradi<br />

za{teda, za{to toj povtoruva nekoi perikopi, a osven toa, metodot na<br />

upatuvawe se koristi i vo Grg 9, {to, pak, zna~i deka toj e prezemen<br />

od nivniot zaedni~ki praoriginal. Vo Mir, ili vo prepisite {to mu<br />

prethodat, se koristi po~esto upatuvaweto, dodeka vo Grg 9 se ~uva postarata<br />

sostojba. Spored nas, upatuvawata {to sledat od 12-ta sedmica<br />

vo sinaksarniot del na Mir bi mo`ele da zna~at deka prototipot na<br />

Mir (i verojatno i na Grg 9) bil mnogu star i deka na krajot od kodeksot<br />

imalo izgubeni listovi. Pri pi{uvaweto na prototipot na Mir i Grg<br />

9 verojatno e koristeno nekoe ~etvoroevangelie koe imalo podatoci za<br />

Amonievite glavi i za Euzebievite kanoni so ~ija pomo{ pisarot gi<br />

pronao|al paralelnite mesta vo tekstot na Evangelieto i taka mo`el<br />

na niv da upati. 23 Vpro~em, Mir i Grg 9 se vo leksi~ki pogled posli~ni<br />

so ~etvoroevangelijata Mariinsko i Zografsko, otkolku so kratkite<br />

aprakosi Asemanovo ev., Ostromirovo ev. i Savinata kniga.<br />

]e se obideme da odgovorime i na pra{aweto koga nastanal<br />

polniot aprakos od tipot Mir Grg 9. Vo poslednite decenii na X vek<br />

i vo po~etokot na XI vek, so vostanieto na car Samuil, koj se krunisuva<br />

za car vo 977 godina, se sozdava edna ogromna dr`ava so centar vo<br />

sedi{teto na Ohridskata kni`evna {kola. Se obnovuva Ohridskata<br />

arhiepiskopija, koja car Samuil ja izdignuva vo rang na patrijar{ija.<br />

Na celata teritorija na Ohridskata crkva e vovedena slovenska liturgija<br />

i bibliski knigi na isto~nata crkva, kodikolo{ki i liturgiski<br />

strukturirani vo Ohridskata kni`evna {kola. Smetame deka tokmu<br />

vo ovoj period mo`el da nastane protooriginalot na Miroslavovoto<br />

i Grigorovi~evoto ev. br. 9. Ponatamu, verojatno preku Sveta Gora, a<br />

mo`ebi i direktno, koga po propa|aweto na Samuilovoto Carstvo vo<br />

1018 god. golemiot bran na emigracija od ohridskoto sve{tenstvo so<br />

sebe prenesuva i bibliski knigi, ovoj tip poln aprakos e prenesen vo<br />

Rusija, kade pretrpel nekoi mali strukturni promeni i se pro{iril<br />

vo ogromen broj prepisi od tipot na Mstisl.<br />

Pri vozvratnoto rusko vlijanie, ruskiot tip poln aprakos e<br />

prifaten od Ju`nite Sloveni, no na Balkanot ovoj strukturen tip<br />

nema {iroka primena i denes e za~uvan samo vo desetina srpski i vo<br />

23<br />

Evangelijata spored Matej, Marko i Luka se sinopti~ki, bidej}i tie imaat pribli`no<br />

ista sodr`ina i se sostojat od pou~ni raskazi, t.n. Isusovi prit~i. Vo Evangelieto<br />

spored Jovana ima nekoi ~etiva {to ne gi sodr`at sinopticite. Poradi vakvata sli~nost,<br />

pri upatuvawata ne se menuvala sodr`inata na tekstot. Upatuvaweto e isto taka mnogu<br />

voobi~aeno i kaj drugite liturgiski knigi, na pr. vo Triodot.


214<br />

~etiri makedonski kodeksi. Kako osobeno interesen i zna~aen tuka<br />

treba da se istakne podatokot deka site makedonski polni aprakosi<br />

od ovoj strukturen tip nosat karakteristi~ni belezi na Kratovskata<br />

kni`evna {kola kade ve}e se ~uvstvuva srpskoto vlijanie, a nieden na<br />

Ohridskata. 24 Toa bi mo`elo da se objasni so postoeweto na ohridskiot<br />

tip poln aprakos, {to e denes za~uvan edinstveno vo Miroslavovoto<br />

i vo Grigorovi~evoto ev. br. 9 i so neprifa}aweto na drug tip poln<br />

aprakos vo Ohrid.<br />

Zboruvaj}i za ulogata na sv. Klimentovata Ohridska kni`evna<br />

{kola vo razvitokot na slovenskata prosveta, Bla`e Koneski 25 istaknuva<br />

deka zna~eweto na Ohrid bilo vo prostorot i vremeto tolku<br />

golemo, {to toj zede vidno mesto vo razvitokot na srednovekovniot<br />

kulturno-religiozen `ivot kaj Ju`nite i Isto~nite Sloveni, dodeka<br />

Ohridskata crkva so vekovi po red mu dava{e karakteristi~en beleg<br />

na celiot region, ~uvaj}i ja sv. Klimentovata tradicija.<br />

Na krajot bi mo`ele da zaklu~ime deka preku {ireweto na slovenskoto<br />

rakopisno nasledstvo od Ohridskiot kni`even centar ne sa mo<br />

kon Kievska Rusija, ami i kon drugite slovenski sredini, vsu{nost e<br />

obezbeden kontinuitetot na slovenskata bogoslu`ba i na slovenskite<br />

bibliski knigi, poradi {to Ohridskata glagolska kni`evna {kola dobiva<br />

op{toslovensko zna~ewe. Vo ovaa smisla, evangelieto, ka ko naj-<br />

~esto upotrebuvana bogoslu`bena kniga, odigralo zna~ajna uloga.<br />

24<br />

Vangelija Despodova, Karpinskoto evangelie i negovoto mesto me|u slovenskite polni<br />

aprakosi, Slovo 36 (1986), Zagreb 1986, 171-184.<br />

25<br />

B. Koneski, Sveta Gora i staroslovenskite rakopisi, Zb. „Kliment Ohridski i ulogata<br />

na Ohridskata kni`evna {kola vo razvitokot na slovenskata prosveta“, MANU, Skopje<br />

1989, 97.


Sowa Novotni<br />

REFLEKSII NA NEKOI ZAEDNI^KI LEKSI^KI<br />

OSOBENOSTI NA JU@NOSLOVENSKITE APOSTOLI<br />

I VERKOVI]EVIOT APOSTOL<br />

Slovenskata bogoslu`ba 1 kako esencija na hristijanstvoto od negovite<br />

za~etoci, e nedeliva i nezamisliva bez postoeweto na Apostolot<br />

kako neophodna kniga za nejzino izveduvawe.<br />

Slavistikata ne raspolaga{e so nieden staroslovenski rakopis<br />

na Apostolot od X i XI vek, s# dodeka ne se otkri tekstot na Eninskiot<br />

apostol 2 , starobugarski rakopis od XI vek. Na problemot za evolucijata<br />

na prvobitniot slovenski prevod na Apostolot nova svetlina<br />

davaat kriti~kite izdanija na kirilskite apostoli od 12-tiot vek<br />

<strong>–</strong> Slep~enskiot, Ohridskiot, Hristijanopolskiot i Vrane{ni~kiot<br />

apostol.<br />

Gr. Voskresenski 3 sporeduva pove}e od 50 apostolski tekstovi od<br />

12-15 vek, no samo vrz osnova na Apostolskite poslanija, ostavaj}i gi<br />

nastrana Apostolskite dejanija. Toj uka`uva na mo`nosta prvobitniot<br />

slovenski prevod na Apostolot da nastane preku me|usebno sporeduva<br />

we na najstarite za~uvani prepisi na Apostolot od edna strana, so<br />

gr~kite originali od druga strana. Vakviot negov priod e tretiran od<br />

V. Jagi}, so zabele{ka deka Voskresenski ja ostava nastrana od negovite<br />

analizi specifi~nosta na gr~kata podloga, ednovremeno zapostavuvaj-<br />

}i ja i va`nosta na Apostolskite dejanija, odnosno zasnovaj}i gi svoite<br />

studii na Apostolot samo vrz osnova na Apostolskite poslanija. Jagi}<br />

se obiduva da ja izvr{i taa zada~a, istaknuvaj}i ja va`nosta na crkovnoslovenskiot<br />

prevod i na rekonstrukcijata na gr~kiot tekst.<br />

1<br />

Kirilo-metodievska enciklopedi®, t I, A-Z, Sofi® 1985, str. 93-100.<br />

2<br />

K. Mir~ev, Hr. Kodov, Eninski apostol starobъlgarski pametnik ot XI v., Sofi® 1965,<br />

190.<br />

3<br />

Gr. Voskresenskiй, Drevniй-slav®nskiй perevod Apostola i ego sudÝbÞ do XV v., Moskva<br />

1879.


216<br />

Vrz osnova na kriti~kite izdanija na gr~kiot tekst na Noviot<br />

zavet, Jagi} doka`uva deka prvobitniot slovenski prevod na Apostolot<br />

ne se soglasuva so niedno od niv, ami edni mu se pobliski, a drugi mu<br />

se podale~ni. Spored nego, najgolem broj so~uvani stari rakopisi na<br />

Apostolot se od tipot na kratkiot praks-apostol. Eninskiot, Ohridskiot,<br />

Mihanovi}eviot i Strumi~kiot apostol se primeri na kratok<br />

praks-apostol. Kon ovaa grupa se vbrojuva i Verkovi}eviot apostol<br />

od XIV vek, nare~en taka spored Stefan Verkovi}, sobira~ na stari<br />

rakopisi 4 . Vo Verkovi}eviot apostol e za~uvana najstarata verzija na<br />

apostolskiot tekst, poradi {to ovoj kodeks e vonredno zna~aen za objasnuvawe<br />

na prvobitniot slovenski prevod.<br />

Ovoj trud go obrabotuva odnosot na Verkovi}eviot apostol kon<br />

gr~kiot tekst, negovata vrska so kirilometodievskiot prevod na Apostolot,<br />

kako i negovoto mesto me|u aprakosite od ju`noslovensko poteklo<br />

od XI do XIV vek. Trudot se obiduva da napravi nau~ni paraleli<br />

me|u Verkovi}eviot apostol, Eninskiot, Ohridskiot i Strumi~kiot<br />

apostol, kako najstari ju`noslovenski tekstovi na aprakosi-apostoli.<br />

Eninskiot apostol e odbran poradi toa {to e najstar od dosega<br />

poznatite rakopisi i ima osobeno zna~ewe za nekoi literaturno-istoriski<br />

pra{awa, kako i za osnovata na kirilometodievskiot prevod<br />

na apostolskiot tekst i za negoviot odnos kon gr~kiot tekst. Dodeka<br />

Ohridskiot apostol od XII vek go odbravme zatoa {to ovoj rakopis s#<br />

do otkrivaweto na Eninskiot apostol be{e najstar poznat apostol, na<br />

oddelni mesta se zadr`uvame i na Karpinskiot apostol. Kuqbakin za<br />

Karpinskiot apostol veli deka toj pretstavuva revizija na najstariot<br />

prevod so gr~kiot tekst pod raka, pri {to mo`ebi, gr~kiot tekst na<br />

ispravuva~ot namesta po malku se raziduval so toj {to go imal v race<br />

Metodij.<br />

Vo delovi od trudot se osvrnuvame i na razlikite na Karpinskiot<br />

apostol so Verkovi}eviot. Ova osobeno va`i za nekoi leksi~ki osobenosti,<br />

po koi Karpinskiot apostol se razlikuva od Verkovi}eviot,<br />

Eninskiot i Strumi~kiot apostol.<br />

Trudot niz primeri uka`uva na pove}e interesni karakteristiki<br />

na site pet spomenika, odnosno na sli~nostite i razlikite na<br />

Verkovi}eviot, Eninskiot, Ohridskiot, Strumi~kiot i Karpinskiot<br />

apostol, nasproti gr~kiot 5 .<br />

I. Verkovi}eviot apostol vo leksikata ~estopati se soglasuva so<br />

Eninskiot, Ohridskiot i Strumi~kiot apostol, dodeka vo Karpinskiot<br />

apostol stoi razli~na leksema.<br />

4<br />

K. Penu{liski, S.I. Verkovi}-makedonski narodni umotvorbi, kn. I, Skopje 1985.<br />

5<br />

Spored kriti~koto izdanie na United Bible Societies, The Greek New Testament, Stuttgart 1966.


217<br />

1C 6, 18: V. 53; E. ; O. ; K.<br />

; porneÚwn<br />

R14, 1: V. 55; E. ; O.<br />

; S. ; K. <br />

; tÕn d ¢sqenoànta... proslamb£nesqe; V. <br />

55; E. ; O. ;<br />

S. ; K. ; e„j diakr…seij dialogismîn<br />

Hb 1, 9: V. ; E. ; O. ;<br />

S=V; K. ; œlaion ¢galli£sewj<br />

Hb 1, 14: V. 56 v ; E. ; O. <br />

; S=V; K. ; diakon…an ¢postellÒmena<br />

Hb 7, 27: V. 64 v ; E. ; O. <br />

; S. ; K. ; qus…aj ¢nafšrein<br />

J. 4, 14: V. ; E. ; O. ; K.<br />

;<br />

II. Vo Verkovi}eviot i vo Eninskiot apostol namesta otsustvuvaat<br />

nekoi zborovi, vo odnos na Ohridskiot apostol kade {to<br />

ima vmetnato naj~esto slu`beni zborovi. Vo najgolem broj slu~ai<br />

Verkovi}eviot apostol se sloglasuva so gr~kata predlo{ka. Isto taka<br />

se sloglasuva i so Strumi~kiot apostol.<br />

2T 2, 15: V. ˆ 50; E. ; O. ;<br />

S. ; tÕn lÓgon tÁj ¢lhqe…aj<br />

2T 2, 17: V. 50; E. ; O. <br />

; S. ; nom¾n ›xei<br />

Hb 1, 8: V. ; E. ;<br />

O. ; S. ; prÕj d tÕn<br />

uƒÒn :O qrÒnoj<br />

C 3, 15: V. 48; E. ; O. <br />

; K. ; S. ; brabeuštw<br />

III. Vo ovaa grupa vleguvaat primerite vo koi vo Ohridskiot apostol<br />

ima ispu{teno zborovi i otsustvoto na tie zborovi ja menuva smislata<br />

na tekstot, ili namesta ima pogre{no napi{ani zborovi koi isto<br />

taka ja menuvaat smislata na sostavot, dodeka vo Verkovi}eviot apostol<br />

ima pogolema privrzanost so gr~kiot tekst. Za razlika od Ohridskiot,<br />

Eninskiot apostol go sledi Verkovi}eviot. [to se odnesuva<br />

do Strumi~kiot apostol, toj namesta se soglasuva so Verkovi}eviot, a<br />

namesta so Ohridskiot apostol.<br />

Hb 3, 1: V. 86 v ; E. ; O. ; S. ³; K. <br />

; ¢delfoˆ ¥gioi


218<br />

Hb 10, 36: V. 57; E. <br />

; O. ; S=V; ØpomonÁj g¦r œcete cre…an; 37. V. <br />

57; E. ;<br />

O. ; S. ; Óson Óson, Ð rcÒmenoj<br />

¼xei kaˆ oÙ cron…sei<br />

2T 2, 14: V. ; E. ; O. <br />

; S. ; K. ; m¾ logomace‹n; 17<br />

V. ; E. ; O. ¢ ; S. q;<br />

'mšnaioj kaˆ F…lhtoj;<br />

1C 6, 18: V. ; E. ; O.<br />

; S=V; tÕ ‡dion sîma ¡mart£ne<br />

IV. Vo ovaa grupa vleguvaat onie slu~ai vo koi Verkovi}eviot<br />

apostol se soglasuva so Ohridskiot, a se razlikuva od Eninskiot, a<br />

razlikite vo najgolem broj slu~ai se odnesuvaat na redosledot na zborovite.<br />

Tuka naj~esto se raboti samo za promena na redot na zborovite<br />

koi ne ja menuvaat smislata na iskazot. Strumi~kiot apostol nekoga{<br />

se soglasuva so Verkovi}eviot, nekoga{ so Ohridskiot, a pak nekoga{<br />

so Eninskiot apostol.<br />

1C 6, 20: V. 53 v ; E. <br />

; O. <br />

; S. ; dox£sate d¾ tÕn qeÕn n tù<br />

sèmati Ømîn<br />

R 13, 12: V. †§ § 54 v ; E. ³ ;<br />

O. ; S. ; ¢poqèmeqa oân<br />

t¦ œrga toà skÒtouj<br />

R 14, 20: V. ; E. <br />

; O. ; S. <br />

; ¢ll¦ kakÕn tù¢nqrèpJ tù di¦ proskÒmmatoj<br />

sq…onti 22: V. ; E. ; O.<br />

; S. ; mak£rioj Ð m¾kr…nwn<br />

˜autÕn<br />

Hb 9, 7: V. 66; E. ; O.<br />

; S. ; K. ; Ð ¢rciereÚj<br />

oÙ cwrˆj a‰matoj<br />

V. Ovdeka vleguvaat site onie primeri vo koi Verkovi}eviot<br />

apostol se razlikuva i od Ohridskiot i od Eninskiot apostol, po toa<br />

{to ili se ispu{teni zborovi vo Verkovi}eviot apostol, ili e smenet<br />

redosledot na zborovite pri {to vo nekoi slu~ai se menuva i smislata<br />

na iskazot vo odnos na gr~kiot tekst. Strumi~kiot apostol samo vo<br />

nekolku primeri se soglasuva so Verkovi}eviot apostol.


219<br />

2T 2, 5: V. 52; E. ; O. <br />

; S. ;<br />

R 14, 23: V. 54 v ; E. <br />

<br />

; O. <br />

; S. <br />

; Ð d diakrinÒmenoj ¦n f£gh katakškritai, Óti oÙk k p…stewj<br />

p©n d Ö oÙk k p…stewj ¡mart…a st…n<br />

Hb 1, 3: V. 55; E. <br />

; O. ; S. <br />

½ kaqarismÕn tîn ¡martiîn poihs£menoj k£qisen<br />

Hb 9, 4: V. 66/6; E. <br />

; O. ; S. <br />

; kibwtÕn tÁjdiaq»khj perikekalummšnhn p£ntoqen<br />

1J 4, 12: V. 68; E. <br />

; O=E; S=V; oÙdeˆj pèpote teqšatai.¦n ¢gapîmen<br />

1J 4, 16: V. 68/12; E. <br />

; O=V; S. ; kaˆ ¹me‹j gnèkamen<br />

kaˆ pepisteÚkamen t¾n ¢g£phn<br />

VI. Na krajot }e se zadr`ime na Delata apostolski i sporedbata<br />

}e ja izvr{ime samo so Ohridskiot apostol i so Strumi~kiot apostol.<br />

Vo najgolem broj slu~ai vo Verkovi}eviot apostol ima ispu{tawe na<br />

zborovi, promena na redot na zborovite, vmetnati zborovi i razli~ni<br />

poslobodni improvizacii vo odnos na gr~kiot tekst, nasproti doslednoto<br />

pridr`uvawe kon gr~kiot tekst vo Ohridskiot apostol i vo<br />

Strumi~kiot apostol.<br />

A10, 1: V. 2/10; O. <br />

; S. ; 'An¾r dš n Kaisare…a ÑnÒmati<br />

Korn»lioj; 4: V. Â ; O. ; S. Á <br />

; epen, T… stin, kÚrie; 6: V. ;<br />

O. ; S. <br />

± ; par£ tini S…mwni burss‹, ú stin o„k…a 10: V. <br />

; O. ; S. ; p' aÙtÕn œkstasij 21: V.<br />

 3/3; O.  ; S. <br />

Á ; epen 'IdoÝ gè e„mi. 33: V. 3 v ; O. <br />

; S. ; sš te kalîj po…hsaj<br />

paragenÒmenoj 34: V. Â; O. Â;<br />

'Ano…xaj d Pštroj tÕ stÒma epen 34: V. ; O. <br />

; S. ; n pantˆ œqnei Ð foboÚmenoj; 44: V.<br />

; O. ; 47: V. <br />

5/21; O.


220<br />

; S. ; tij toà m¾<br />

baptisqÁnai toÚtouj o†tinej tÕ pneàma tÕ ¤gion œlabon æj kaˆ ¹me‹j<br />

A13, 6: V. 8/13; O. ;<br />

S. ; eáron ¥ndra tin¦ m£gon 7. V. <br />

; O. ; S. ; pez»thsen<br />

¢koàsai tÕn lÒgon toà qeoà 7: V. 8/18; O.<br />

; pez»thsen ¢koàsai tÕn lÒgon toà qeoà 12:<br />

V. 8 v ; O. ; S. <br />

; p…steusen kplhssÒmenoj pˆ tÍ didacÍ toà<br />

kur…ou<br />

A14, 10: V. 4; O. ; S=V; kaˆ<br />

¼lato kaˆ periep£tei<br />

A14, 23: V. 9 v ; O. <br />

; S=O;proseux£menoi met¦ nhsteiîn<br />

paršqento aÙtoÝj tù kur…J e„j Ön pepisteÚkeisan<br />

A15, 7: V. 10; O. ; S=O;<br />

¢koàsai t¦ œqnh tÕn lÒgon 41: V. 10 v ; O. <br />

; di»rceto d<br />

VII. Bibliskite imiwa vo ovie rakopisi se predavaat neednakvo<br />

i nedosledno:<br />

Hb 11, 32: V. ; O. ; S. ; V. ; E.<br />

; O. ; S. ; V. ; E. ; O. ; S.<br />

q; Iefq£e;<br />

G4, 25: V. ; E. ; O. ; S. ; K.<br />

;<br />

Od izvr{enata sporedba me|u ovie pet rakopisi so gr~kiot tekst<br />

konstatiravme deka najmal broj otstapuvawa od gr~kiot tekst ima Eninskiot<br />

apostol i vo nego nema nitu edno iskrivuvawe na tekstot, nikakov<br />

lapsus, nitu pak improvizacija od kakov i da e vid. Ohridskiot, za<br />

razlika od Eninskiot, ima promeni {to treba da se sfatat kako posledica<br />

od pi{uvawe pod izvesno vlijanie na akusti~kata slika {to ja<br />

imal pi{uva~ot. Vo Strumi~kiot apostol skoro da e identi~en brojot<br />

na primerite vo koi toj se soglasuva i se raziduva so gr~kiot tekst.<br />

[to se odnesuva do Verkovi}eviot apostol, mo`eme da zaklu~ime<br />

deka ovoj apostol vo odnos na gr~kiot tekst se odnesuva mo{ne interesno,<br />

imeno, vo nego vo Delata apostolski ima golem broj otstapuvawa<br />

vo odnos na gr~kiot tekst (toa osobeno se odnesuva za vmetnuvawe<br />

i ispu{tawe na zborovi i promena na redot na zborovite), dodeka vo<br />

Poslanijata pi{uva~ot na ovoj tekst pove}e se pridr`uval kon gr~kiot<br />

tekst, i kako {to prethodno istaknavme toj se soglasuva vo najgolem


221<br />

broj slu~ai so Eninskiot apostol, koj e najstar prepis od staroslovenskiot<br />

prevod na apostolot.<br />

Ovie karakteristiki na Verkovi}eviot apostol uka`uvaat na<br />

negovoto pripa|awe kon revidiranite staroslovenski prevodi na evangeliskite<br />

tekstovi.


Лора Тасева<br />

<strong>И</strong>МЕНУВАНЕТО В СРЕДНОВЕКОВНА МАКЕДОН<strong>И</strong>Я<br />

<strong>И</strong>звестнo е, че средновековните писмени паметници не отразяват в<br />

пълнота лексикално богатство на говоримия език. <strong>И</strong>звън тематичния об хват<br />

на книжнината на православните славяни, ориентирана преди всичко към<br />

нуждите на църковната практика и държавната администрация, остават<br />

цели сфери от живота на средновековното общество, а заедно с тях и<br />

немалък словен инвентар. Затова издирването на допълнителни източници<br />

извън ръкописното наследство е един от пътищата за обогатяване на<br />

южнославянската историческа лексикология, а чрез нея и на представата<br />

за бита на средновековния човек и общество.<br />

Към оскъдно представените лексикални полета се числи и антропонимията.<br />

В традиционните източници са засвидетелствани преди<br />

всичко имена на християнски светци, владетели и отделни преписвачи.<br />

Първите опити да се запълни тази празнина датират от края на XIX<br />

в. Към днешна дата има, от една страна, натрупан значителен свод от<br />

публикувани грамоти на средновековни балкански владетели 1 , а от<br />

друга <strong>–</strong> немалко изследвания върху въпроси на семантиката и особено<br />

на словообразуването в отразените в тези източници лични имена 2 .<br />

1<br />

Невъзможно е да се изброят всички публикации, но сред по-важните от тях се нареждат:<br />

Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii. Еd. Fr. Miklosich, Viennae, 1858<br />

(Reprint Graz, 1964); Шафарик, Я. Хрисовуља цара Стефана Душана, коjом оснива монастир св.<br />

Архангела Михаила и Гавриила у Призрену. <strong>–</strong> Гласник Српског ученог друштва, XV, 1862, 266-<br />

310; Милоjевић, М. Дечанске хрисовуље. <strong>–</strong> Гласник Српског ученог друштва. Други разред, XII,<br />

1880, 1-137; Новаковић, Ст. Законски споменици српских држава средњега века. Београд, 1912;<br />

Споменици за средновековната и поновата историjа на Македониjа. Т. I-IV. Скопjе, 1975-1981.<br />

2<br />

Напр. Miklosich, Fr. Die Bildung der slavischen Personen- und Ortsnamen. Heidelberg, 1927; Заимов,<br />

Й. Български географски имена с -jь. София, 1973; Грковић, М. Лична имена у влашким катунима<br />

бањског властелинства. <strong>–</strong> В: Četrta jugoslovanska onomastična konferenca. Zbornik referatov. Ljubljana,<br />

1981, 289-204; Jовановић, Г. О релативноj фреквенциjи хришћанских (хагиографских) имена XV<br />

века у области Бранковића (Вучитрнском санђаку). <strong>–</strong> В: Četrta jugoslovanska..., 295-308; Grković,<br />

М. Lična imena u nekim naseljima Severne Albanije i slovensko-albanske veze u svetlu antroponimije.<br />

<strong>–</strong> Зборник радова са међународног научног скупа одржаног на Цетињу 21, 22. и 23. јуна 1990. године.<br />

Подгорица, 1991 [http://www.rastko.org.yu/rastko-al/zbornik1990/]; предимно в исторически<br />

и етноложки план се интерпретира именният корпус от средновековните сръбски документи в<br />

статиите на Jovan R. Bojović, Čedomir M. Lučić, Sima Ćirković от същия сборник. Многобройни


224<br />

Съществено разширяване на изворовия корпус предлагат изданията<br />

на византийските светски и манастирски документи 3 , а етюдите върху<br />

ономастичния материал в тях обогатяват представата за южнославянската<br />

антропонимия извън границите на средновековните славянски държави 4 .<br />

Въпреки направеното дотук, проучването на цялото богатство от лични<br />

имена, съхранени в средновековните документи, тепърва предстои.<br />

Причината е, че все още не е изработен пълен свод на засвидетелстваните<br />

антропоними, който би дал основа за обективни изводи върху типологията<br />

на именуването, както в семантичен, така и в езиков план.<br />

Акцентът в тази статия се поставя върху аспект, който е слабо<br />

застъпен в досегашната научна литература върху средновековната славянска<br />

антропонимия <strong>–</strong> семантичния. Тя не претендира за изчерпателност в<br />

описанието или окончателност в изводите, а цели да актуализира интереса<br />

към именното богатство през Средновековието и да набележи възможни<br />

посоки в неговото по-нататъшно проучване. <strong>И</strong>зворовият материал<br />

бе извлечен от няколко десетки славяноезични документа <strong>–</strong> главно<br />

манастирски типици и дарствени грамоти от XIII и XIV в., издадени от<br />

сръбски средновековни владетели или от местни феодали, чиито земи са<br />

обхващали територии на днешна Македония, Сърбия и Косово. Всички<br />

са използвани по издания. Списък на цитираните източници се прилага в<br />

края на статията. Поради невъзможност за директна работа с оригиналите<br />

прочитът на издателите се възпроизвежда безкритично.<br />

Произход<br />

В етимологичен план могат да се откроят няколко групи имена:<br />

славянски, християнски, влашки и албански. Ясно доминират славянските<br />

антропоними както по своето количество, така и по своето разнообразие<br />

<strong>–</strong> ок. 80 % от имената. Значително по-слабо са застъпени антропонимите<br />

с неславянски произход.<br />

От християнската номенклатура се срещат предимно имена<br />

на светци, чиито празници се радват и днес на по-голяма популярност<br />

и вероятно още през средните векове са били здраво вплетени във<br />

приноси по конкретни антропонимични теми се съдържат и в теченията на сп. Македонски jазик<br />

и Литературен збор.<br />

3<br />

Най-обемен материал съдържат поредиците Acta et diplomata graeca medii aevi sacra et profana. Coll.<br />

et Ed. Fr. Miklosich et J. Müller. Vol. I-VI. Vindobonae, 1860-1890 и Archives de l’ Athos. T. I- , Paris,<br />

1937-.<br />

4<br />

Основополагащо значение има работата на Vasmer, M. Die Slaven in Griechenland. Leipzig, 1941.<br />

Съществен принос представя и студията на Дуйчев, <strong>И</strong>. Славянските местни и лични имена във<br />

византийските описни книги. <strong>И</strong>звестия на <strong>И</strong>нститута за български език, VIII (repr. in Дуйчев, <strong>И</strong>.<br />

Проучвания върху българското средновековие. София, 1981, 354-370).


225<br />

фолклорната обредност: Íèêîëà,Ãåîðüãè, Âàñèëú,Ìèõàèëú, Òðèôîíú. 5 За<br />

повечето от тях е характерно видоизмененянето на оригиналния им облик<br />

чрез славянски форманти:Âàñèëúêî,Âàñèëèöà,Ìèõî,Ãþðî¬, Ãþðîÿ,Ãþðãú,<br />

Ãåðúãî,Èâàíú, Èâàíúêî,ßíèöü,ßíî,ßíúêî. 6 Сходни са наблюденията<br />

и на Г. Йованович 7 . Тя установява, че през XV в. в сръбските села от<br />

областта на Бранковичи (Вучитрънско) присъствието на христиански<br />

имена е ограничено, като се предпочитат свързаните с по-значими<br />

празници от църковния календар. Това позволява да се обобщи, че<br />

през цялото Средновековие само малка част от богатия именник на<br />

старозаветните и новозаветните персонажи и християнските светци<br />

е проникнала в ежедневието на балканските славяни, тъй като при<br />

именуването на новороденото в традиционните общества са доминирали<br />

други приоритети.<br />

Влашките имена като Áîyêîðú, Êðåöîyëú,Ëîyìüøà,Ïàñàðåëú, Øåðáàíú 8 <br />

остават ограничени предимно в поселищата на странстващите балкански<br />

скотовъдци, като дори и там постепенно техният брой намал ява. Това<br />

се съгласува с наблюденията на М. Гркович, която установява, че още в<br />

началото на XIV в. славизацията на населението във влашките катуни на<br />

манастир Банска е завършена. 9 Не е изключено единично засвидетелствани<br />

имена като Îðëàíúäî, Îëèâåðú, Ðàîyëú 10 да се дължат на романски адстрат,<br />

проникнал заедно с кръстоносните походи.<br />

Що се отнася до присъствието на албански лични имена в разглежданите<br />

източници, прави впечатление не особено значителният им<br />

дял и отсъствието на съществено разнообразие. Пълният им списък не<br />

надхвърля 20-ина антропонима, напр.: Áîyøàòú, Áîyëàòú, Ãèíú, Êîyòîyðú,<br />

5<br />

Тук и нататък имената се цитират в нормализирана форма, а автентичният им запис се дава под линия:ÍèêîëàÏðàâüöü<br />

вероятно от Тетовско(1346, ВВ XIX 489); ðèáàðàÃåîðãÿ от Скопско (1300, Зсп<br />

617); ¬ïèñêîïüïðèçðýíüñêèÃåwðãèèÌàðêîyøü (1346, ВВ XIX 486); æåíàÃåwðüãàÁàøòàòü от Градец,<br />

Струмско (XV в., ВВ XIX 570); ÂàñèëüÊîãàðÿíîâü от Добруща (1344, ВВ XIX 477); Ìèõàèëü от<br />

Сенища, Радовишко (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 86); Òðèï¹íàÏðèáðàòîâèêà от Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87).<br />

6<br />

Âàñèë±êî от Кострчан (1348-53, Гл XV 294); Áîãî¬Âàñèë±êîâèêü от Храстовица (1330, Гл. XII 11); æåíà<br />

ÄèìèòðàÂàñèëèöýâà от Кумица (XV в., ВВ XIX 576); ïîïüÌèõîи Ìèõîßíüêîâèêü от Конча (1366,<br />

ЗРВ<strong>И</strong> III 85); Ãþðî¬Wëèâåðü от Радиловец (1346, ВВ XIX 450); Ãþðîÿ от Тетовско (1346, ВВ XIX<br />

484); ÃþðãüÄàí±êîâèêüот Щип (1350, Зсп 306); Ãåðüãîот Трескавец (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 86) и Ãåðüãw<br />

Âèòîìèðîâüот Лубница (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 86); ÈâàíüÒàòàðèíüот Чабико (1330, Гл. XII 24), ÈâàíüÑàêîâü<br />

от Конча(1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 85); Èâàíêîyò±êà÷îyот Призренско (1348-53, Зсп 684), êîíüÈâàíüêàот<br />

Трескавец (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 86); ßíèöüот Велгоще (1346, ВВ XIX 489); ßíèöüот Велгоще (1346,<br />

ВВ XIX 489); ßíîãðüíü÷àðüот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 85); ïðèßíüêîâèот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III<br />

87) и Ìèõîßíüêîâèêüот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87).<br />

7<br />

Jовановић, Г. О релативноj фреквенциjи..., с. 300.<br />

8<br />

Áîyêîðüот Досаре (1343, ВВ XIX 475); Êðåöîyëüот Сушица (1330, Гл XII 50); Ëîyìüøàот Сушица<br />

(1330, Гл XII 50); ñåâàñòüÏàñàðåëüот Тетовско (1346, ВВ XIX 486); ÄîáðîñëàâüØåðáàíüот Досаре<br />

(1343, ВВ XIX 475).<br />

9<br />

Грковић, М. Лична имена ..., с. 290.<br />

10<br />

Îðëàí±äîyÌèöîâèêÿот Селчаница, Призренско (1348-53, Зсп 695); Ãþðî¬Wëèâåðü от Радиловец<br />

(1346, ВВ XIX 450); Ðàþëüот Гунцати (1348, Гл XV 291).


226<br />

Ëèìàíú,Ëýøú иÖîyðè. 11 Някои от имената са засвидетелствани само като<br />

патроними със славянски суфикси, от което може да се съди за напреднал<br />

асимилационен процес спрямо албанския елемент.<br />

Семантика<br />

В резултат от семантичния анализ на изследваните антропоними се<br />

откроиха съществени различия в значениято на предпочитаните корени и<br />

мотивиращи основи при личните имена и при прякорите.<br />

1. В общи линии при личните имена най-използваните етимони се<br />

групират в следните семантични сфери:<br />

а) Бог. Производните от този корен включват 32 различни имена,<br />

в т.ч. 6 двукоренни, снад 57 употреби 12 :Áîãèëî,Áîã¥øà,Áîãî¬,Áîãîÿ,<br />

Áîãîøü,Áîãîyòà,Áîãîñëàâú,Áîãîyøèíú,Áîãäàíú/Áîãäàíà,Áîãäàíüöü,<br />

Áîãúäå/-à,Áîãúäèëî,Áîãúäåøü,Áîãúøèíú,Áîæà,Áîæàíú,Áîæèêú,Áîæèöà,<br />

Áîæüëèíú,Áîæüêî,Áîæòàи др. Ако се абстрахираме от еднократно<br />

засвидетелстваното име Ëàäîyøü 13 ,названията на божества от славянския<br />

езически пантеон напълно отсъстват. Този факт би могъл да<br />

се интерпретира като доказателство, че четири-пет столетия след покръстването<br />

дохристиянските митически персонажи или са потънали в<br />

пълна забрава, или са изтласкани в периферни дялове на фолклорното<br />

мислене.<br />

б) Роднински названия <strong>–</strong> брат, сестра, дядо, леля, майка, баща.<br />

Най-често се използва коренът áðàò-, с който са образувани около<br />

40 различни имена (вкл. 8 композита), напр.: Áðàòàíú 14 ,Áðàòà÷ü,<br />

Áðàòåëèíú,Áðàòåøà/-ü,Áðàòèâîè,Áðàòèëà/-î/-ú,Áðàòèìèðú,Áðàòèíà,<br />

Áðàòèÿêú,Áðàòèÿíú,Áðàòîâàíú,Áðàòîâèíú,ÌîÿíúÁðàòîëþáú,Áðàòîìèëú,<br />

Áðàòîìèðú/Áðàòúìèðú,Áðàòîíýãú/Áðàòúíÿêú,Áðàòîñëàâú,Áðàòîõúíà,Áðàòîyè,<br />

Áðàòîyèêî,Áðàòîyøèíú,Áðàòîyëú,Áðàòîyøü,Áðàòîyøüêî,Áðàòúêî,Ïîáðàòú,<br />

Ïîáðàòüöü.Само в патроними са засвидетелствани Áðàòîäðàãúи Ïðèáðàòú. 15 <br />

Сравнително по-рядко се срещат производни от други роднински апе-<br />

11<br />

Áîyøàòüот Серош и Требополе (1330, Гл XII 46 и 28); ÐàèêîÁîyëàòüот Краставляне (1330, Гл XII<br />

37); ÃèíüÁåëèот Добруща (1344, ВВ XIX 477); Ãåwðüãè¬Êîyòîyðîâüот Каменица, Струмско (XV<br />

в., ВВ XIX 575); Ëèìàíüот Досаре (1343, ВВ XIX 475); Ëýøüот Арбанашки катун (1330, Гл XII<br />

55); Öîyðèот Люболики (1330, Гл XII 10).<br />

12<br />

За краткост тук и нататък не се посочват всички изворови данни, тъй като повечето от имената са<br />

вече цитирани от други изследователи. Точните записи и техните локации се дават само в случаите,<br />

когато антропонимът отсъства в Miklosich, Fr. Die Bildung...<br />

13<br />

Ëàäîyøü от Булюби (1330, Гл XII 38).<br />

14<br />

Áðàòàíü(1330, Гл XII 9 и 12; 1344, ВВ XIX 474).<br />

15<br />

ÌîÿíüÁðàòîäðàæèêüот Гръмочел (1330, Гл XII 25); Òðèï¹íàÏðèáðàòîâèêàот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III<br />

87).


227<br />

лативи: áàò-‘баща’<strong>–</strong>Áàòèëî,Áàòýíú,Áàòèíà; äýäî<strong>–</strong>Äýäú,Äýäîëú,<br />

Äýäîñëàâú; ñåñòðà<strong>–</strong> Ñåñòðîíÿ; ëåëÿ<strong>–</strong>Ëåëî; ìàò-‘майка’ <strong>–</strong> Ìàòåõúíà; òàò-<br />

‘баща, татко’<strong>–</strong> Òàòòà. 16 <br />

в) Положителни черти на характера <strong>–</strong> доброта, любезност, нежност,<br />

скромност, спокойствие, уравновесеност.<br />

Най-добре е представен коренът äðàã-/äðàæ-. Към неговите производни<br />

се числят48 симплекса и 10 композита, напр.: Ñåäðàãú, Äðàãàíú,<br />

Äðàãàøü,Äðàã¥íà,Äðàã¥øà,Äðàãî,Äðàãúëå,Äðàãî¬,Äðàãîèëî,Äðàãîòà,<br />

Äðàãî÷ü,Äðàãîyè,Äðàãîyëèíú,Äðàãîyòú,Äðàãîyøü,Äðàãú÷î,Äðàãúíýè,<br />

Äðàãòà,Äðàæîyëú,Äðàæüêî,Äðàæüöü,Äðàãòèíü,Äðàãîâàíú,Äðàãîâèíú,<br />

Äðàãîáðàòú,Äðàãîìèëú,Äðàãîðàäú,Äðàãîñëàâú,Äðàæüìèðúи др.<br />

Особено висока честота има и коренът ðàä-, от който са засвидетелставни<br />

36 симплекса и 11 композита, към които се числят както<br />

известните образувания с участието на корени âîè-,á©ä-,ãîñò-,ìèð-,<br />

ì¥ñë-,ñëàâ-, така и неотбелязаните досега комбинации с áðàò-, îê/î÷-,ñ¥í-<br />

,ì©æ-. Например Ðàäàêú,Ðàäåøà,Ðàäèëú,Ðàäèíú,-àf., Ðàäèöà,Ðàäîáà,<br />

Ðàäè¬,Ðàäàíú,Ðàäîòà,Ðàäîõúíà,Ðàäîyëèíú,Ðàäîyíú,Ðàäú,Ðàäúêî,<br />

Îáðàäú, Ðàäèâîè,Ðàäîáðàòú,Ðàäîâàíú,Ðàäîãîñòü,Ðàäîñ¥íú,Ðàäîî÷à,<br />

Ðàäîñëàâú,Ðàäîì¥ñëü,Ðàäúì©æúи др. 17<br />

Силно предпочитан е и коренът ìèë-.Наброяват се 37 симплекса и 6<br />

композита с форманти äèí-,áðàò-,ñëàâ-,äðàã-,äðîyã-,ëèõ-. Напр. Ìèëî,<br />

-î¬, Ìèëàòúêî,Ìèëàíú,Ìèëàøü,Ìèëîõúíà,Ìèëîøü,Ìèëîyè,Ìèëúêîyíú,<br />

Ìèëúòîøü,Ìèëüöü,Ìèëÿêú,Ìèëýíú,Ìèëîâàíú,Ìèëîáðàòú, Ìèëàäèíú,<br />

Ìèëüäðàãú,Ìèëîñëàâú,Ìèëüäðîyãú,Ëèõîìèëú и др. 18 <br />

Богатоñловообразувателно гнездо оформя и основата äîáð-.Към<br />

дериватите й спадат28 симплекса и 12 композита, в които участват<br />

коренитеâèò-,âîè-,ãîñò-,ìèð-,ì¥ñë-,ñëàâ-,õâàë-, ñðüä-. Например: f.<br />

Äîáðà,Äîáðàíà,Äîáðàÿ; m. Äîáðàíú,Äîáðå,-î,Äîáðèëî,Äîáðèíú,Äîáðèöà,<br />

Äîáðîòèöà,Äîáðîyíú,Äîáðúêî,Äîáðüöü,Äîáðü÷èíú,Äîáðýëú,Äîáðýíú,Äîáðòà,Äîáðèñëàâú,Äîáðîâîè,Äîáðîãîñòü,Äîáðîìàíú,Äîáðîìèðú,Äîáðîñðüäú<br />

19 ,<br />

Äîáðîõâàëú,Äîáðîì¥ñëüи др.<br />

Висока фреквентност има и коренът ìèð-, отразен в11 симплекса и<br />

4 композита. Например: Ìèðå÷ü, Ìèðåøà, Ìèðî¬, Ìèðîòúâà, Ìèðîøü, Ìèðúêî,<br />

16<br />

Ñåñòðîíÿ от Буняне (1330, Гл XII 35); ÑòàíüËåëwâü от Лубница (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87); Ìàòåõ±íàот<br />

Краставляне (1330, Гл XII 36); ÄðàãîòàÒàòåòèêüот Пинушинци (1348-53, Гл XV 292).<br />

17<br />

Ìèë±äðàãüÐàäîáðàòèêüот Бохорики (1330, Гл XII 8); Ðàäîñèíüот Досаре (1343, ВВ XIX 475); Ðàäîw÷à<br />

от Средно село (1330, Гл XII 25); Ðàä±ìîyæüот Люболики (1330, Гл XII 10) и от Гръмочел (1330,<br />

Гл XII 17).<br />

18<br />

Ìèëüäðîyãü (1330, Гл XII 23 и 30); Ëèõîìèëü от Врьмоше (1330, Гл XII 42); името се свързва с поскоро<br />

с ëèõî‘особено много’, отколкото с ëèõü ‘лош’.<br />

19<br />

Äîáðîñðüäü от Храстовица (1330, Гл XII 12 и 79).


228<br />

Ìèðü÷èíú, Ìèðúøà, Ìèðýíú, Ìèðîñëàâú, Äîáðîìèðú, Ðàäîìèðú, Ñëîâèìèðú,<br />

Ìèðàäú. 20 <br />

Подобна е и честотата на корена íýã-, който се среща в 11 еднокоренни<br />

и две двукоренни имена, напр. f. Íýãàÿ, m. Íýãà÷ü,Íýãú,<br />

Íýãîâàíú,Íýãîòà,Íýãîøü/Íýãîyøü,Íýãîyëú,Íýãîyíú,Íýãîìèðú,<br />

Íýãîñëàâú.<br />

По-слабо е застъпен коренът ëþá-, участващ в 6 симплекса и 3<br />

композита, образувани с áðàò-,ìèð- иñëàâ-.<br />

г) Положителни качества и поведенчески характеристики <strong>–</strong> закрила,<br />

съзидателност, бодрост, буден ум, бързина, активност, наблюдателност,<br />

устойчивост и сила.<br />

Ако се съди по композитите, в които участва коренът õðàí-, неговото<br />

значение като антропонимичен формант е ‘пазя, съхранявам’. Той е<br />

засвидетелстван в19 симплекса и 3 композита, напр.: Õðàíà,-å,-î,-î¬,<br />

-ÿ,Õðàíîyëú,Õðàíúêî,Õðàíüöü, Õðàíúòà,Õðàíü÷îyè,Õðàíèëî,Õðàíòúêî,<br />

Õðàíèäðîyãú,Õðàíèìèðú,Õðàíèñëàâú. 21 Сходно значение имат и имената<br />

от корен ñòðýã-:Ñòðýçî, Ñòðýÿ,Ñòðüãîyíú,Ñòðýçèìèðú. 22<br />

На особена почит се радват качества като устойчивост, сила и<br />

твърдост. Коренът ñòà-/ ñòàí- участва в13 симплекса и 3 композита <strong>–</strong> Ñòàíà<br />

/-î /-ú,Ñòàíúêî,Ñòàíüöü,Ñòàíòà 23 ,Ñòàî,Ñòàíèëî,Ñòàíèøà,Ñòàíèìèðú,<br />

Ñòàíèñëàâú,Ñòàíèøîðú, а силата и твърдостта лежат в етимоните на имена<br />

катоÑèëúêî,Ñèëÿíú,Âîèñèëú,Òâðüäýíú,Òâðüäàíú 24 ,Òâðüäèøà,Òâðüäúêî,<br />

Òâðüäî¬,Òâðüäèñëàâú.Към същата семантична група вероятно се числи и<br />

иметоÎïîðüöü, което по о-степента на кореновата гласна (ïüð-/ïèð-/ïîð-)<br />

кореспондира със съвременните думи опора, подпора.<br />

Коренътáîyä-/á©ä-участва в 5 симплекса и 5 композита, които<br />

акцентуват върху качества като бодрост и буден ум: Á©äèëî/Áúäèëî,<br />

Áîyäèöà, Áîyæäåíú, Áîyäî¬и Áîyäüëÿ, Äîáðîáîyäú; Áîyäèñëàâú, Áîyäèìèðú,<br />

Áîyäúìèëú, Áîyäèâîè. 25 Очакване за добри умствени способности<br />

мотивира и името Îyìýíú 26 .Вероятно към пожелания за бдителност<br />

20<br />

ÁîãäàíüÑëîâèìèðèêü(1330, Гл XII 32) от Горане; в записа Ìèðàäü(1330, Гл XII 60) вероятно се крие<br />

двукоренното име Ìèðúðàäú.<br />

21<br />

Õðàí±êî(1330, Гл XII 5); Õðàí±öüÊîyëåòèêüот Чабико (1330, Гл XII 21) и Õðàí±öüÆåáåë¬âèêüот<br />

Лучане (1330, Гл XII 4); Õðàí±òàот Добра река(1330, Гл XII 5), вер. съкратено от Õðàíîòà;Õðàí±÷þè<br />

Ðàäîñëàëèêüот Папракяне (1330, Гл XII 6); Õðàíåò±êîÄðàãîìàíèêüот Чабико (1330, Гл XII 23).<br />

22<br />

Ñòðýÿот Краставляне (1330, Гл XII 36); ÁðàíêîÑòðüãîyíüñЃíîâèот Голубовци (1330, Гл XV 293).<br />

23<br />

Ñòàíåòèíàäýöàот Оряхово (1296, Гл XLVII 225), ÏðüâåÑòàíåòèêüот Преки луг (1330, Гл XII 80).<br />

24<br />

Òâðüäàíüот Улокяне (1330, Гл XII 19).<br />

25<br />

Áäèëîот Досаре (1343, ВВ XIX 474); Áîyäèöàот власи Тудоричевци (1330, Гл XII 52); Áîyã¬íü<br />

Äîáðàíîâèêüот Требополе (1330, Гл XII 27); Áîyä±ëÿот Чабико (1330, Гл XII 23); Áîãî¬ Äîáðîáîyäèêü<br />

от Стрелец (1330, Гл XII 8 и 74-75); Áîyä±ìèëüот Лучане (1330, Гл XII 4).<br />

26<br />

ÎyìýíüÁðàòîy¬âèêüот <strong>И</strong>стиники (1330, Гл XII 25), Îyìýíü от Люболики (1330, Гл XII 109).


229<br />

и наблюдателност насочват антропонимите Îçüðàêú,Îçðèëî,Îçðýíú,<br />

Îçðèñëàâú,Îçðî¬,Îêî¬,Î÷èíÿ. 27<br />

Сред предпочитаните умения е съзидателността, представена от<br />

корени ãðàä-(7 симплекса и 2 композита)и ñòðîè-(2 композита):Ãðàäî¬,<br />

Ãðàäîyëú,Ãðàäàíú,Ãðàäýíú,Ãðàäèøà,Ãðàäèõúíà,Ãðàæäü,Ãðàäèñëàâü,<br />

Ãðàäèìèðú 28 ; Ñòðîèìàíú,Ñòðîèñëàâú. 29<br />

Коренът òèõ-обединява6 симплекса и 3 композита, образувани<br />

с áðàò-,ìèð-иñëàâ-:Òèõàíú,Òèõîíú/-à,Òèõîyëú,Òèøàíú,Òèõî÷ü,f.<br />

Òèõà,Òèõîáðàòú,Òèõîìèðú,Òèõîñëàâú. 30 Бързината като положителна<br />

поведенческа характеристика лежи в основата на имената Íàãëýøà 31 (от<br />

íàãëî‘изведнъж, силно’),Ñêîðî¬ 32 , Ñêîðîâîè и Ñêîðîìèðú.<br />

д) Специална група пожелателни антропоними се оформя от<br />

антропонимите, свързани с войнски добродетели, сила и надмощие.<br />

Сред тях най-разпространени са производните от âîè-, представен от<br />

11 симплекса и 6 композита, напр: Âîèêî,Âîèëî,Âîèíú,Âîèõúíà,Âîèöà,<br />

Âîèøà,Âîÿ,-¬,Âîÿêú,Âîÿíú,Âîèìèëú,Âîèìèðú,Âîèíýãú,Âîèñèëú,<br />

Âîèñëàâú,Ñêîðîâîè. 33 С богато словообразувателно гнездо се отличават<br />

и корените áîð-/áðà-/áðàí- ‘битка, бой’ <strong>–</strong> 8 симплекса и 2 композита:<br />

Áîðèëî,Áðàíî¬, Áðà¬íú,Áðàèëî,Áðàèìèëú,Áðàèñëàâú,Áðàíèëî,Áðàíèñëàâú,<br />

Áðàíúêî. 34 Близка семантика имат и производните от áîè-‘битка, бой’ и<br />

ðàò-‘война’: Áîÿ,Áîÿäèíú 35 и Ðàòà,Ðàòèøü. Коренът âëàä-участва в<br />

6 симплекса и три кoмпозитни имена: Âëàäî,Âëàäî¬,Âëàäè¬,Âëàäèëî,<br />

Âëàäú,Âëàäîyëú,Âëàäúêî,Âëàäèñëàâú,Âëàäèìèðú, [Âü]Ñåâëàäú. 36 В<br />

кръга на войнските качества и характеристики се вписват производните<br />

27<br />

Wçðàêü от Бабе(1330, Гл XII 15); Îçðèëî от Град (1330, Гл XII 39); WçðèñëàëèêüÐàèêîот Бабе (1330,<br />

Гл XII 15), WçðèñëàâüÁðàèêüот Лубане (1330, Гл XII 4); Wêî¬от Серош (1330, Гл XII 48) и от Град<br />

(1330, Гл XII 39); W÷èíÿот Серош (1330, Гл XII 48).<br />

28<br />

ÃðàäîyëüØàðüáàíîâèêüот Костръчан (1348-53, Гл XV 294); ÃðàäàíüÂëüêîâèêüот Серош (1330, Гл<br />

XII 46); Ãðàäýíü от Требополе и Сошане (1330, Гл XII 28 и 34); ñîêàëüíèêüÃðàäèêíà(1302-21, ВВ<br />

XIX 412); Ãðàãüот Братонин дол (1330, Гл XII 13); Ãðàäèìèðüот Бабяне (1330, Гл XII 28).<br />

29<br />

Ñòðîèìàíüот Синаинци в Хвостна (1348-53, Гл XV 296); ÃðüäàíüÑòðîèñëàëèêüот Драголевци (1348-<br />

53, Гл XV 299).<br />

30<br />

Áîãî¬Òèõîáðàòèêüот Стрелец (1330, Гл XII 8); ïðèÒèõîíåот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87).<br />

31<br />

Íàãëýøà от Стрелец (1330, Гл XII 7).<br />

32<br />

Ñêîðî¬от Добра река (1330, Гл XII 45).<br />

33<br />

Âîèøàот Гръмочел (1330, Гл XII 17); Âîÿêüот Чабико (1330, Гл XII 23); ÂîèìèëüÕðàíåòèêüот<br />

кат. Драголевци (1348-53, Гл XV 299), Âîèìèëüот Град (1330, Гл XII 39); Âîèñèëüот Досаре (1343,<br />

ВВ XIX 474), Âîèñèëüот Гунцати (1348-53, Гл XV 291); Ñêîðîâîè от Сошане (1330, Гл XII 11) и от<br />

Храстовица (1330, Гл XII 34).<br />

34<br />

Áðàíî¬от Чабико (1330, Гл XII 23), от Серош (1330, Гл XII 47); Áðà¬íüот Бистрица (1343, ВВ XIX<br />

474); Áðàèëîот Храстовица (1330, Гл XII 12); Áðàèìèëüот Бабяне (1330, Гл XII 29) и от Буняне<br />

(1330, Гл XII 35).<br />

35<br />

ÁîÿäèíüÕðàí±÷èêüот Чабико (1330, Гл XII 21).<br />

36<br />

ÂëàäèÿñЃíîâèот Блатчане (1348-53, Гл XV 289); ñåâàñòüÑåâëàäüот Тетовско (1346, ВВ XIX 486).


230<br />

от корените õðàáð-(Õðàáðå,Õðàáðèíàm. 37 ), âîë-(Âîëåíú,Âîëèöà 38 ), äîë-<br />

‘побеждавам, надделявам’ (Îäîëÿ,Îäîëýíú), ñëàâ-(Ñëàâè,-è¬,-î¬,-ú,<br />

Ñëàâúêî,Ñëàâîìèðú,Ïðüâîñëàâú 39 ).<br />

е) Отрицателните качества много рядко залягат в средновековните<br />

ан тро поними. Целият разгледан материал съдържа само няколко та ки ва<br />

производни:Ëúæî, Ëúæüêî, Ëúæèìèðú,Ãðîyáüøà/Ãðîyáåøàи Îyáèñëàâú. 40<br />

ж) Предпочитаните в антропонимията цветове са бял, черен и<br />

червен. От áýë-са образувани10 симплекса и 2 композита, напр.: Áýëèöà,<br />

Áýëî,Áýëè,Áýëîòà,Áýëúêî,Áýëüöü,Áýëÿíà,Áýëüøà,Áýëîøü,Áýëèìèðú,<br />

Áýëîñëàâú.В5 симплекса и 1 композита участва коренът ÷ðüí-, напр.:<br />

×ðüíî,×ðüíàòú,×ðüíîòà,×ðüíýëú,×ðüíîãëàâú. 41 Старините корени ðîyä-<br />

‘червен’ и ñìýä- ‘тъмен’ участват съответно в имената Ðîyäàíú,Ðîyäú,<br />

Ðîyäüëî 42 и Ñìýäúêî,Ñìýäàíú 43 .<br />

з) При етимоните за външни белези се предпочитат също положителните<br />

характеристики <strong>–</strong> красив, млад:Êðàñà,Êðàñî,Êðàñèëî,Êðàñèìèðü<br />

и Ìëàäîøü.С известни уговорки тук може да се причисли и флорално<br />

мотивираният антропоним Ãîðîöâýòú 44 . Рядкост са имена като Ãðîçîи<br />

Ãðîçýíú. 45<br />

и) Животински апелативи се използват за лични имена само в<br />

два случая. Вероятно като битовизиран отзвук от отдавна забравени<br />

люкоантропни традиции следва да се тълкуват многобройните употреби<br />

на 15-ина различни деривата от корен âëüê-в средновековната антропо -<br />

нимия: Âëüêàíú,Âîyêàøèíú,Âëüêî,Âëüêî¬,Âëüêú,Âëüêúíî,Âëüêúöü,<br />

Âëüêúøà,Âëüêîòà,Âëüêîõúíà,Âëüêúñàíú,Âëü÷èíà,Âëüêîíà,Âëüêúìèðú,<br />

Âëüêîñëàâú. По-рядко антропоними се свързват и с друго тотемно животно<br />

<strong>–</strong> мечката: Ìåäî¬, Ìåäîøü,Ìåäâåäü 46 .<br />

й) Не особено висока честота имат антропоними, чиито етимони<br />

се основават на някакви специфични обстоятелства около появата на<br />

37<br />

Õðàáðåот Лепчиновци (1330, Гл XII 51); ÕðàáðèíàÏðýèñëàëèêüот Гюраше (1330, Гл XII 54).<br />

38<br />

ÒèõîñëàâüÂwëåíüот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 85); Âîëèöàот Блатчане (1348-53, Гл XV 290).<br />

39<br />

Ïðüâîñëàâüот Досаре (1343, ВВ XIX 474 и 475).<br />

40<br />

Ëüæî от Тетовско (1346, ВВ XIX 485); Ëüæ±êîот Любуше (1330, Гл XII 8); ˱æèìèðüот Чабико (1330,<br />

Гл XII 20); Ãðîyá±øàÁðàòåøåâèêüот Требча(1330, Гл XII 41) и Ãðîyïüøàот Досаре (1343, ВВ XIX<br />

475); ÑòàèêîÃðîyáýøèêüот Чабико (1330, Гл XII 21); Îyáèñëàâü от Тетовско (1346, ВВ XIX 486,<br />

488).<br />

41<br />

×ðüíîãëàâüот Стрелец (1330, Гл XII 76).<br />

42<br />

Ðîyäàíüот Говнечие (1330, Гл XII 52); Ðîyäüот Бабе (1330, Гл XII 14) и от Булюби (1330, Гл XII<br />

38); êîâà÷àÐîyäëà(1348-53, Зсп 694).<br />

43<br />

ÑìýäêîÃåðîâü..., ßíüçåòüÑìýäêîâü,... ñèíîâèÑìýäàíàот Каменица, Струмишко (XV в., ВВ XIX<br />

575).<br />

44<br />

ÃîðîöâýòüÁðàòèêüот Гръмочел (1330, Гл XII 17).<br />

45<br />

ïðèÃðîçîâèот Конча (1366, ВВ XIX 483); wòüÃðîçýíàот Тетовско (1346, ВВ XIX 483).<br />

46<br />

Ìåäâåäü Ïðèÿíîâèêüот Люболики (1330, Гл XII 11 и 78), Ìåä±âýäüот Серош (1330, Гл XII 46).


231<br />

новороденото. Íàõîäúсъответства семантично на съвременните Найден и<br />

Обретен, а Ïîâðüæåíú,Ïîâðüæúêîи Ïîìåòúêî 47 насочват също към случаи на<br />

освобождаване от нежелано дете. Трудно е да се прецени казусът, породил<br />

лично име като Ïîðîy÷åíú 48 .<br />

2. Различни са семантичните полета, към които принадлежат<br />

мотивиращите основи при прозвищата (към тази група са включени и<br />

патроними, образувани от прякори).<br />

а) Както може да се очаква, при тях преобладават такива, които се<br />

основават на забележими от пръв поглед външни особености на носителя<br />

<strong>–</strong> напр. вида на неговата брада, нос, уши, тяло. Сред по-интересните от<br />

тях се нареждат Ãëèñòåøü, Êîñìàòüöü,Ðîãîîyõú, Êëåïòîyõûè. 49 Само в патроними<br />

са засвидетелствани Áýëúáðàäú,Çúëîáðàäú, Êëþíú/-à,Êîyöîyðîyáú/-<br />

ð©áú,Îáåçîãëàâüöü, Ïðü÷èáðàäú,Ðàêîî÷à. 50<br />

б) Приблизително също толкова често се срещат прозвища, маркиращи<br />

особености в характера или поведението на носителя, напр. Âýòðú,<br />

Îyõèëüöü, ‹åïëîyõú,Âëüêîÿäú,Æèâîäåðú,Êîçîäåðú,Êðàìîëú,Ëî¬w÷à,<br />

Ìýõîw÷à,Íåwðèöà,Òðüñèâëüêú,×åøèáýñú,Ëýïîðåêú,Áåðèçèìà. 51 Значително<br />

по-малко прякои от тази група образуват патроними: Ãîëîçúëî, Êðúøèáàáà. 52 <br />

Преобладаващият словообразувателен модел включва глаголен корен,<br />

носител на някаква предикация, и именен, изразяващ пряко или непряко<br />

допълнение към него.<br />

По-малка група образуват прякорите, свързани с флората и фауната.<br />

Мотивация от растителни апелативи имат прозвищата Êîïðèâà,<br />

47<br />

Ïîìåò±êîот Серош (1330, Гл XII 46).<br />

48<br />

Ïîðîy÷åíüот Добра река (1330, Гл XII 44).<br />

49<br />

ÈâàíÃëèñòåøüот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 85), ïðèÃëèñòåøè(1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87, 88), êîíüÃëèñòåøà<br />

(1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 89); Êîñìàò±öü от Храстовица (1330, Гл XII 12); Ðîãîîyõ±от Гръмочел (1330, Гл XII<br />

85); ÂñèëüÊëåïòîyõèот Градец, Струмско (XV в., ВВ XIX 572).<br />

50<br />

ÁîãäàíüÁýëáðàäèêü от Серош (1330, Гл XII 47); Ãðàäî¬Çëîáðàäèêüот Сушица (1330, Гл XII 50);<br />

ÐàèêîÊëþíîâèêüот Рзиники (1330, Гл XII 55); Êîyöîyðîyáîâüçåòüот Камица, Струмишко (XV в,<br />

ВВ XIX 575); Îáåçîãëàâ±÷åâèот Кроyшица,Скопско (1300, Зсп 612); ÁîæèêüÏðü÷èáðàäèêü(1348-53,<br />

Зсп 685); ÃèíüÐàêîî÷àот Призренско (1348-53, Зсп 684).<br />

51<br />

îyÄîáðîñëàâàÂýòðàот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 88); Îyõèë±öüот Белечане ок. Дечани (1330, Гл XII<br />

70); ßíà‹åïëîyõàот Струмишко (XV в, ВВ XIX 574); ïðèÂëüêîÿäåот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 89<br />

и 90), ÑòàwÂëüêîÿäüот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 83); Æèâîäåðüот кат. Кострьчан (1348-53, Гл XV<br />

294); Äðàæ±êîÊîçîäåðüот Рзиники (1330, Гл XII 54); Êðàìîëüот Куманово (1330, Гл XII 26); Ìèëîøü<br />

Ëî¬w÷àот Бабе (1330, Гл XII 15); Ìýõîw÷àот Краставляне (1330, Гл XII 37); Íåwðèöà от Средно<br />

село (1330, Гл XII 26); ÄîáðîñëàâüÒðüñèâëüêüот Чабико (1330, Гл XII 22); ×åøèáýñüот Лубница<br />

(1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 86), ïðè×åøèáýñ¹от Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87); ÁåðèñëàâüËýïîðåêüот Чабико (1330,<br />

Гл XII 24 и 92); ïðèÁåðèçèìåот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 88).<br />

52<br />

çàÃîëîçëîâèêÿêîyê¬от Плава (1330, Гл XII 67); ÃþðãüÊðüøèáàáèêüот Голубовци (1348-53, Гл XV<br />

293).


232<br />

Êîïðüöü,Ëîçà,Ìîäðàãîðà. 53 От асоциации с животинския свят са възникнали<br />

проз вища като œæü,Ëèñèöà,Ìîyõà. 54<br />

Ако не се броят случаите на пряко назоваване на професията<br />

на даден жител, социалният статус се използва сравнително рядко с<br />

индивидуализираща функция, напр.: Ãîëüêëàñú,Áàáîyíüöü, Áàÿëüöü. 55<br />

<strong>И</strong> така, извършеният анализ на засвидетелстваните в разгледаните<br />

източници антропоними позволява да се направят следните заключения:<br />

1) В етимологически план средновековният антропонимикон<br />

на православните славяни в Македония и изобщо на Балканите е ясно<br />

доминиран от родното езиково градиво. Християнската номенклатура<br />

присъства ограничено, а албанските и влашките имена се използват<br />

само в съответните етнически групи. Последните се намират под силен<br />

славянски асимилационен натиск и затова често явление е комбинация на<br />

славянско лично име с албански или влашки патроним, докато обратното<br />

е изключение.<br />

2) В семантичен план при първичното именуване <strong>–</strong> т.е. на новороденото<br />

в рамките на семейния кръг <strong>–</strong> се наблюдава трайна приемственост<br />

спрямо наследената от векове именна система. Не е случаен фактът,<br />

че повечето имена не само са общи за южнославянския ономастикон, но<br />

имат паралели и в източно- и южнославянските езици 56 . Християнизацията<br />

очевидно не е успяла да внесе промени на това битово равнище. То<br />

се е оказало особено устойчиво, от една страна, поради консерватизма<br />

на патриархалното семейство, където подновяването на имената на попредната<br />

генерация или на други важни представители на рода е било честа<br />

практика. От друга страна, в това общество на традиционни ценности,<br />

а сигурно и вярвания, изборът на име вероятно е изпълнявал функцията<br />

на своеобразно пожелание към новороденото, своеобразен магически акт,<br />

призван да осигури не само неговото добруване, но и това на неговите<br />

близки. Следствие от това разбиране, а вероятно и от отслабената<br />

роля на езическите апотропеични схващания, в антропонимикона на<br />

средновековното славянско селище доминират етимони за положителни<br />

качества на характера и поведението, внушаващи позитивно послание<br />

за техния носител. Поради своята семантична непрозрачност за средновековния<br />

славянин християнските имена на се били в състояние да<br />

53<br />

wäüÊîïðèâîyÍèêîëîyот Скопско (1336-46, Гл XI 136); Êîïðüöüот Грева (1330, Гл XII 34); Áîãîñëàâü<br />

Ëîçàот <strong>И</strong>стиники (1330, Гл XII 72); áðàòüìîyÌîäðàãîðàот Злокyкяни (1330, Гл XII 18).<br />

54<br />

œæüот Средно село (1330, Гл XII 25); Ãðàäî¬Ëèñèöàот Бабе (1330, Гл XII 15), Ëèñèöàот Люболики<br />

(1330, Гл XII 11) и от Краставляне (1330, Гл XII 37); ÁîyäèñëàâüÌîyõàот Сушица (1330, Гл XII<br />

50).<br />

55<br />

Ãîëüêëàñüот Чабико (1330, Гл XII 23); Áàáîyí±öüот Папракяне (1330, Гл XII 7); Áàÿë±öüот Бабе<br />

(1330, Гл XII 14).<br />

56<br />

Достатъчна е само една бегла съпоставка със списъка от имена в Miklosich, Fr. Die Bildung ...


233<br />

отговорят на това изискване. За разлика от пожелателния характер на<br />

първичното именуване в семейството при вторичното, т.е. при даването<br />

на прозвище в рамките на социума, на преден план излизат реалните<br />

качества на идивида <strong>–</strong> външни и вътрешни, чрез които той се отличава<br />

от останалите членове на дадената група. Затова при прякорите, както<br />

и в самото общество, положителните оценки по правило са рядкост<br />

(Ëýïîðåêú). Преобладават етимони, изтъкващи някакъв външен дефект<br />

на именувания (Êëþíú/à, Ïðü÷èáðàäú, Ðîãîîyõú), характерна особеност в<br />

неговото поведение (Êðàìîëú,Ëî¬w÷à,Íåwðèöà) или напомнящи за някаква<br />

екстремна случка от живота му (Âëüêîÿäú,Æèâîäåðú,Êîçîäåðú).


234<br />

Цитирани източници:<br />

1296 крал Милутин за м. Никола Врански (по Гл XLVII, с. 224-<br />

226 и Зсп, с. 579-581)<br />

1300 крал Стефан Урош II Милутин за ман. „Св. Георги“ до<br />

Скопие (по Зсп, с. 608-621 и СпМ I, с. 209-238)<br />

1302-21 архиепископ Сава III за м. Хилендар (по ВВ XIX, с. 410-<br />

414)<br />

1313-46 крал Стефан Урош за м. Хилендар (по ВВ XIX, с. 449-<br />

451)<br />

1330 Дечански хрисовул (по Гл XII, с. 1-67)<br />

1336-46 крал Стефан IV за м. Хилендар (по Гл XI, с. 130-137)<br />

1343 цар Стефан Душан за м. Хилендар (по ВВ XIX, с. 473-<br />

476)<br />

1344 цар Стефан Душан за м. Хилендар (по ВВ XIX, с. 476-<br />

478)<br />

1346 инвентар на манастир в Хтетово (по ВВ XIX 483-489)<br />

1348-53 цар Стефан Душан за м. „Арх. Михаил и Гавриил“ в<br />

Призрен (по Гл XV 266-310 и Зсп 682-701)<br />

1350 цар Стефан Душан за <strong>И</strong>ванко от Щипско (по Зсп, с. 305-<br />

306)<br />

1354 цар Стефан Душан за м. Хилендар (по ВВ XIX 514-516)<br />

[след] 1366 Кончански практик (по ЗРВ<strong>И</strong> III, с. 85-91)<br />

XV в. Хилендарски практик (по ВВ XIX, с. 568-579)<br />

<strong>И</strong>зползвани съкращения<br />

ВВ XIX Actes de Chilandar. B. Actes slaves. Publ. B. Korablev. <strong>–</strong><br />

Византийский временник, XIX, 1915, 369-635.


Гл XII<br />

Гл XV<br />

Гл XLVII<br />

ЗРВ<strong>И</strong> III<br />

Зсп<br />

СпМ I<br />

235<br />

Милоjевић, М. Дечанске хрисовуље. <strong>–</strong> Гласник Српског<br />

ученог друштва. Други разред, XII, 1880, 1-137.<br />

Шафарик, Я. Хрисовуља цара Стефана Душана, коjом<br />

оснива монастир св. Архангела Михаила и Гавриила у<br />

Призрену. <strong>–</strong> Гласник Српског ученог друштва, XV, 1862,<br />

266-310.<br />

Jастребов, <strong>И</strong>. Препис хрисовуља на Цетињу о манастиру<br />

св. Нiколе на Врањини. <strong>–</strong> Гласник Српског ученог друштва,<br />

XLVII, 1879, 219-231.<br />

Соловjев, А. Кончански практик. <strong>–</strong> Зборник Радова Византолошког<br />

института, III, 1956, 89-112.<br />

Новаковић, Ст. Законски споменици српских држава<br />

средњега века. Београд, 1912.<br />

Споменици за средновековната и поновата историjа на<br />

Македониjа. Т. I. Ред. В. Мошин. Скопjе, 1975.


Kita Bicevska<br />

DIJALEKTNATA IZDIFERENCIRANOST NA<br />

MAKEDONSKITE RAKOPISI OD XIII I XIV VEK<br />

Vo XIII i XIV vek na teritorijata na Makedonija so svojata prosvetitelska<br />

i kni`evna dejnost se aktualiziraat pove}e kulturni<br />

sredi{ta i manastiri, kako prodol`enie na edna postara kni`evna<br />

tradicija <strong>–</strong> Ohridskata.<br />

Postoeweto na ovie kulturni sredi{ta se povrzuva so Kratovsko-Lesnovskiot<br />

kni`even krug, lociran okolu gradovite Kratovo, Zletovo,<br />

Kriva Palanka, Kumanovo i Skopje. Po pa|aweto na Samoilovoto<br />

Carstvo, otkako Ohridskata patrijar{ija bila svedena na stepen na<br />

arhiepiskopija i vo nea po~nal silno da se manifestira pritisokot<br />

na gr~koto sve{tenstvo (Apostolov, Kondev: 1974, 629), na ovie tereni<br />

niknuvaat pove}e manastiri so slovensko mona{tvo i slovenski<br />

pustino`iteli. Najpoznati se manastirite Prohor P~iwski, Joakim<br />

Osogovski, Lesnovskiot, Staro Nagori~ino, Matej~e, Karpinskiot manastir,<br />

Markoviot manastir kaj Skopje i drugi.<br />

So prepi{uvaweto na knigite obi~no se zanimavale duhovni lica:<br />

monasi, jeromonasi, sve{tenici, episkopi, a ponekoga{ prepi{uval<br />

i samiot patrijarh. Me|utoa kako prepi{uva~i se javuvale i svetovni<br />

lica, takanare~eni gramatici (Dinekov: 1947, 402). Sekoj pi{uva~ moral<br />

dobro da go znae jazikot, pravopisot i krasnopisot. Prepi{uvaj}i<br />

eden vid tekst i poznavaj}i go dobro jazikot, pi{uva~ot ~esto pati ne<br />

se dr`el strogo za originalot, tuku odreden broj leksemi, za koi smetal<br />

deka ne se razbirlivi, ili deka poteknuvaat od protogr~kiot original,<br />

gi zamenuval so zborovi od narodniot govor, a ~esto pati vnesuval i<br />

fonetski osobini od svojot izgovor. Skudnite podatoci {to gi dobivame<br />

od jazikot na srednovekovnite tekstovi, istaknuva{e profesor<br />

Bla`e Koneski (Koneski: 1986, 13) ni davaat ograni~ena mo`nost za<br />

posmatrawe na dijalektnite razliki {to vo toa vreme se zara|ale.<br />

Pogre{no bi bilo da se ka`e deka kolku pi{uva~ot bil pomalku<br />

gramoten, tolku pove}e vnesuval crti od svojot govor. I pomalku<br />

pismeniot kni`evnik i onoj {to dobro go poznaval sistemot na toj


238<br />

stadium od srednovekovnata pismenost svesno gi vnesuval govornite<br />

osobenosti na svojot dijalekt, za{to tie govorni osobenosti vo vid na<br />

naviki ve}e bile oformeni na nivo na literaturen dijalekt. Strogoto<br />

pridr`uvawe do normite na crkovniot jazik i do originalot na rakopisot<br />

bile golema pre~ka za realizirawe na ona {to bilo izgovorna<br />

navika na pi{uva~ot, taka {to se slu~uva taa da bide potvrdena i vo<br />

edinstven slu~aj, kako {to e primerot cr6venou vo Stanislavoviot prolog<br />

na 202 stranica, koj pretstavuva najrano fiksiran primer na zamena<br />

na po~etnoto ~r- so cr-.<br />

Edna od glavnite osobenosti na rakopisite koi se proizlezeni<br />

od Ohridskata kni`evna {kola e me{aweto na nazalnite vokali,<br />

t.e. pi{uvweto na 3 mesto 4 i obratno. Pojavata ja ilustrira Emilija<br />

Crvenkovska vo Zagrepskiot triod od prvata polovina na XIII vek, kako<br />

i Vesna Kostovska vo Makedonsko ~etvoroevangelie od krajot na<br />

XIV vek.<br />

Zamenata na nosovkite so a, o, ou, 6, 7, e, 5 vo makedonskite srednovekovni<br />

rakopisi e odraz na promenata koja nastanala vo nivniot izgovor,<br />

t.e ja potvrduva zagubata na nivniot nazalitet. Taa promena ne<br />

e ednakvo sprovedena vo site rakopisi. Vo rakopisite od Ohridskata<br />

kni`evna {kola, koja kako {to e poznato, e vo svojot najgolem podem<br />

od X do XII vek, nosovkata od zaden red se zamenuva so 7, a nosovkata od<br />

preden red so e i jat.<br />

Osobeno e va`na zamenata me|u 4 i a vo Makedonskoto evangelie<br />

na pop Jovana (vo akuzativ ednina `. r.: vid5v7 v5ra 29 v, na pob5da 129,<br />

proster6 r4ka 33v, vo 1 l. edn. sega{no vreme: priima 11, vo 3. l. mno`.<br />

sega{no vreme: s6b4'dat s3 20v) i vo Lobkovskiot parimejnik (v6 voda 10v,<br />

110, v6 dl6gota 72, vlaga§ 69, oudr6'a s3 80 itn.). Ovaa zamena bi mo`ela da<br />

zna~i natamo{en stadium vo razvitokot na refleksot na nosovkata od<br />

zaden red so premin od zatvoren izgovor na a vo otvoren izgovor, poznat<br />

deneska na eden {irok pojas vo zapadna i isto~na Makedonija (Koneski:<br />

1977, 46). Slu~ai na zamena a za 4 se notirani i vo [afarikov triod od<br />

XII vek: oma=eni©, sas4de (Koneski: 1977, 46).<br />

Potvrdite na zamena na a za 4 vo nekoi rakopisi, kako na primer<br />

vo Radomirovoto evangelie, ne bi trebalo da se objasnuvaat kako dijalektni<br />

osobenosti, tuku kako morfosintaksi~ki promeni ili gre{ki<br />

(vid5 simona i andrea 61b, star5i[ina ... glF4 173 (m. g l Fa ).<br />

Me|usebnite zameni me|u 4 i ou mo`at da bidat odraz na govorot<br />

na pi{uva~ot, pojava osobeno izrazena vo vtoriot del na Zegrepskiot<br />

triod, ispi{an od rakata na vtoriot pisar, kade stoi: souditi, soubota,<br />

mouka i sl. (Crvenkovska: 1999, 70), a mo`e da pretstavuvaat i odlika na<br />

prepi{uva~kata {kola, dokolku se znae na koja {kola $ pripa|a rakopisot,<br />

kako {to na primer so brojnosta na takvite zameni se izdvojuvaat<br />

Radomirovo i Kratovsko evangelie i Verkovi}eviot apostol, za koi


239<br />

naukata dosega so sigurnost se iska`ala deka $ pripa|aat na Kratovsko-<br />

Lesnovskata kni`evna {kola (Bicevska: 2000, 11-16).<br />

Grafiite -[3 vo 3 l. mno`. aorist vo Krat i Rad i -c3 vo nominativ<br />

i akuzativ mno`ina kaj imenkite od `enski rod nao|aat podloga<br />

vo dijalektnata situacija vo severna Makedonija.<br />

Grafijata -ca se odnesuva na pomal broj rakopisi i im dava ~isto<br />

regionalna dijalektna karakteristika (Ugrinova-Skalovska: 1982,72).<br />

Izoglosata -ce so promena -ca se otklonuva isto~no od glavnata izoglosna<br />

grupa, koja ja ozna~uva granicata pome|u zapadnite i isto~nite<br />

govori so pravec na dvi`ewe kon severoistok (Vidoeski: 1960/61, 27).<br />

Zamena na starata grupa c5 so ca denes nao|ame vo tikve{ko-mariovskite<br />

govori, kako i vo govorite vo [tipsko i Male{evsko. Vo<br />

tie govori pred s# stoi cal, cadi, calina, caluvam (Manevi}: 1952, 36;<br />

Koneski: 1986, 44).<br />

Vakviot razvoj na 5 uka`uva na isto~nomakedonsko poteklo<br />

na grupa rakopisi kako {to se Strumi~ki apostol, Hludov triod,<br />

Dobrej{ovo evangelie i drugi. Dokolku ovaa lokalna crta na rakopisite<br />

ne bila prezemena od nivnite predlo{ki, taa mo`e da svedo~i za<br />

edna me|udijalektna cirkulacija na pi{uva~ite ili na rakopisite.<br />

Obrazuvawata od tipot pogribati Jov 11v, Stan 166v, pogribaa[e<br />

Stan 99, posmi§ s3 Stan 38v, se osobeno frekventni vo sovremenite<br />

severoisto~ni govori.<br />

Ni se ~ini deka imame osnova da ne se soglasime so tvrdeweto<br />

na [~epkin deka pi{uvaweto nou'da e odlika na bugarskite tekstovi,<br />

a n4'da odlika na makedonskite. Koga go tvrdi ova, toj gi postavuva vo<br />

ist red obrazuvawata od osnovata n4d- / n4'd- so obrazuvawata od osnovata<br />

gn4s-, pritoa naveduvaj}i gi nivnite sovremeni formi vo [tipsko<br />

gnasno i nu`da, odnosno ohridskite gnÍsen i ponuda (Qepkin:<br />

1906, 143). [~epkin ne ja zel predvid upotrebata na ovie grafii na<br />

po{irokoto makedonsko jazi~no podra~je na koe se preferirale formite<br />

so u: nu`da, nu`en, ponuda, ponudi (glagolska forma), dodeka<br />

gn4s- vo sovremeniot makedonski jazik se reflektiralo i kako gnusen<br />

(severnite govori), i kako gnasen (vo isto~nite i centralnite i kako<br />

gnÍsen (vo zapadnite i ju`nite govori). Poradi malata frekventnost<br />

na obrazuvawata od korenot gn4s-/gnous- (gi ima samo vo psaltirot), ostanatite<br />

rakopisi od XIII i XIV vek ne ni nudat materijal za nivnata<br />

raspredelenost.<br />

[to se odnesuva do dubletnite obrazuvawa od tipot s4m6n5ti<br />

/ soum6n5ti / s7m6n5ti, kako formi koi direktno se adaptirale na<br />

po{irokiot makedonski jazi~en areal, verojatno se obrazuvawata so<br />

korenot s7m6n-, i toa ne samo poradi nivnata frekventnost vo makedonskite<br />

srednovekovni rakopisi tuku i spored nivnata adaptiranost<br />

vo sovremeniot makedonski jazik. Imeno, vokalot o vo dene{nite som-


240<br />

nenie, posomneva i sl. mo`e da bide samo direkten refleks na silniot<br />

er od obrazuvawata so s7-. Sp.: s6mnenie Verk 3v, 55, s6mneni§ Strum<br />

3v, ous6mn5v[e s3 Krat 38, ous7mn3 Jov 33v. Obrazuvawa so istiot koren<br />

se sre}avaat i vo postarite Ohridski apostol, Slep~enski apostol,<br />

Bolowski psaltir i drugi.<br />

Varijantite protiv4 / protivou ne bi trebalo da gi smetame za dijalektni<br />

raznovidnosti so ogled na toa {to protivou go sre}avame samo vo<br />

Radomirovo evangelie na 160c i vo Makedonsko evangelie na pop Jovana<br />

na 79, go ima i vo Makedonsko ~etvoroevangelie na 46, so pretpostavka<br />

deka bile prezemeni od nivnite predlo{ki. Pi{uvaweto protiv4 bi go<br />

okarakterizirale kako hronolo{ka crta od ponovo vreme, nasproti<br />

protivou koe se upotrebuva u{te vo Mar i Sav (Qepkin: 1901,74)<br />

Formite moa, tvoa, svoa, kraa, vo koi otsustvuva jotacijata, odrazuvaat<br />

`iv naroden izgovor, bidej}i nao|aat soodvetstvo vo sovremenite<br />

makedonski govori, po{iroko.<br />

Vo istorijata na staroslovenskata pismenost nemame podatoci<br />

za redovno bele`ewe na akcentot s# do XIV/XV vek, isklu~uvaj}i gi<br />

Kievskite liv~iwa, za ~ii znaci, sli~ni na akcent, naukata iska`ala<br />

somnevawa (Nedeljkovic: 1964, 25-53).<br />

Od akcentiranite tekstovi za koi se znae so sigurnost deka bile<br />

pi{uvani vo Makedonija se Zografskiot prolog od XV vek, pi{uvan<br />

vo Debarsko, Srpski zakonik, prepi{an vo Kratovo 1466 godina,<br />

Biblejskite knigi na Grigorovi~ od XVI vek.<br />

Akcent bele`at i Kratovsko evangelie, Verkovi}ev apostol i<br />

Lesnovski parenezis, site od vtorata polovina na XIV vek. Poslednive<br />

tri rakopisi upotrebuvaat oksija, varija i kendem, spored vospostavenata<br />

tradicija po ugled na gr~kite tekstovi (Karskij: 1928, 227). Toj<br />

e sloboden, t.e. se bele`i na koj bilo slog od zborot, {to kako akcentski<br />

tip im e svojstven na sovremenite severoisto~ni govori (Vidoeski:<br />

1962, 94-124). Pove}e primeri poka`uvaat deka toj e pomesten kon<br />

po~etnite slogovi na zborot, duri i na ~etvrtiot slog od krajot, {to<br />

isto taka nao|a paraleli vo kumanovskiot i vo drugite severni govori<br />

(Vidoeski: 1962, 94).<br />

So nekolku interesni jazi~ni osobenosti tipi~na dijalektna<br />

pripadnost kon zapadnite govori poka`uva Makedonskoto ~etvoroevangelie<br />

od krajot na XIV vek.<br />

Upotrebata na povratnata zamenka vo sostavot na s3 {to potsetuva<br />

na sovremenata dijalektna upotreba vo debarskiot govor so zna~ewe<br />

’oddelno, posebno‘ e zabele`ana vo primerite: a]e dom7 na s3 razd5lit s3<br />

Mr 3,24, v6s5ko cŸrstvo razdel s3 na s3 Mt 12,25 (Kostovska: 2003, 32).<br />

Kaj glagolite od III grupa ima slu~ai koga namesto nastavkata -4t7<br />

za 3 l. mno`ina se javuva nastavkata -3t7: 8bi3t6, poslou[a3t6, b6yva3t6. Vo<br />

govorite na na{eto zapadno pograni~je (debarskiot, ohridskiot i dr.)


241<br />

se obop{tila nastavkata -et (od -3t7): vezet, noset, vikaet (Kostovska:<br />

2003, 38).<br />

Ne retko starite tekstovi dokumentiraat vkrstuvawe i simbioza<br />

na razni literarni tradicii. Eden od najpoznatite takvi tekstovi<br />

e Radomirovoto evangelie od XIII vek (Z. Ribarova:1985, 168) i<br />

Stanislavoviot prolog, prepi{an vo 1330 godina vo Lesnovskiot manastir.<br />

Taka avtorkata na monografijata Leksikata na Stanislavoviot<br />

prolog, Katica Trajkova otkriva nekolku interesni makedonizmi<br />

vo nejusoviot del na Prologot, pi{uvan so srpski pravopis, a toa se:<br />

sinap7, kalougerica, tikva, kova=6, tet7ka (Trajkova: 2002, 101).<br />

Na kraj da zaklu~ime deka, i pokraj toa {to makedonskata pismenost<br />

vo XIII i XIV vek ja delat dva do tri veka od vremeto koga vo<br />

Makedonija silen podem ima Ohridskata kni`evna {kola, koja gi dala<br />

najpoznatite makedonski rakopisi, nejziniot avtoritet prodol`uva i<br />

vo slednite vekovi. No sepak dijalektnata pripadnost na rakopisite<br />

doa|a do izraz, osobeno vo XIII i XIV vek.


242<br />

Literatura:<br />

1. Apostolov A., Kondev T. i dr.: Zletovskata oblast, Skopje<br />

1974<br />

2. Bicevska K.: Pravopisni i fonetski osobenosti vo rakopisite<br />

od severna Makedonija od XIII i XIV vek, Skopje 2000<br />

3. Vidoeski B.: Severnite makedonski govori, MJ V, Skopje 1954<br />

4. Vidoeski B.: Osnovni dijalektni grupi vo Makedonija, MJ, XI-<br />

XII, Skopje 1960/61<br />

5. Dinekov B.: Kni`evni srediqa v srednovekovna Bxlgari/, Istori~eski<br />

pregled, g. III, Sofi/ 1947<br />

6. KarskiŸ E. F.: Slav/nska/ krillovska/ paleografi/, Leningrad<br />

1928<br />

7. Koneski B.: Istoriska fonologija na makedonskiot jazik<br />

(ma{inopis), Skopje 1977<br />

8. Koneski B.: Istorija na makedonskiot jazik, Skopje 1986<br />

9. Kostovska V.: Makedonsko ~etvoroevangelie, Skopje 2003<br />

10. Nedeljkovic O.: Akcenti ili neumi u Kijevskim listicima, Slovo 14, Zagreb<br />

1964<br />

11. Ribarova Z.: Kon lingvisti~ko-literarnite kontakti vo<br />

severnomakedonskite bibliski tekstovi, XI nau~na diskusija,<br />

Skopje 1985<br />

12. Trajkova K.: Leksikata na Stanislavoviot prolog, Skopje<br />

2002<br />

13. Crvenkovska E.: Zagrepski triod, Skopje 1999<br />

14. ÇepkinÍ V. N.: Razsu`denie o /zyke Savvinoj knigi, Sanktpeterburgx<br />

1901<br />

15. ÇepkinÍ V. N.: Bolonska/ psaltyr\, Sanktpeterburgx 1906


Liljana Makarijoska<br />

DERIVACIJATA NA PRILOZITE VO MAKEDONSKITE<br />

CRKOVNOSLOVENSKI TEKSTOVI OD XIII I XIV VEK<br />

Predmet na na{iot interes e derivacijata na prilozite vo makedonskite<br />

srednovekovni tekstovi so razli~na `anrovska i teritorijalna<br />

pripadnost pi{uvani vo periodot od XIII do XIV vek, a ekscerpirani<br />

za proektot Re~nik na makedonskite crkovnoslovenski tekstovi na<br />

Institutot za makedonski jazik „Krste Misirkov“ <strong>–</strong> Skopje 1 .<br />

Vo periodot od XIII do XIV vek vo makedonskite tekstovi se sledi<br />

kontinuiranosta so prethodnite razvojni fazi na gramati~kiot<br />

i leksi~kiot sistem, odnosno nadovrzuvaweto na tradicijata preku<br />

arhai~ni crti karakteristi~ni za kanonskite rakopisi, me|utoa i<br />

navestuvawe za prifa}aweto na novite razvojni tendencii. I prilo{kiot<br />

sistem glavno se vklopuva vo sistemot na staroslovenskite<br />

prilozi (Ugrinova-Skalovska, Ribarova, 1988 :54), no so opredeleni<br />

zboroobrazuva~ki inovacii.<br />

Vo nau~nata literatura sre}avame pove}e klasifikacii na prilozite<br />

(sp. Markov, 1988) ~ie{to izdeluvawe e zasnovano na zborovnata<br />

grupa i osnovata od koja se izvedeni prilozite, na zboroobrazuva~kite<br />

formanti {to se pridavaat na osnovata, na mo`noto preminuvawe na<br />

oddelni zborovni grupi vo prilozi, odnosno na adverbijalizacijata,<br />

na produktivnosta ili neproduktivnosta na oddelnite prilo{ki obrazuvawa<br />

itn.<br />

Pri podelbata na prilozite vo staroslovenskiot jazik obi~no<br />

se izdeluvaat prvi~ni (najarhai~ni) prilo{ki formi, prilozi izvede-<br />

1<br />

Opfateni se evangelija: Stamatovo (Stm), Evangelie na pop Jovan (Jov), Radomirovo<br />

(Rad), Karpinsko (Krp), Kratovsko (Krat), apostoli: Strumi~ki (Str), Vrane{ni~ki<br />

(Vran), Karpinski (Karp), Verkovi~ev (Verk), psaltiri: Bolowski (Bon), Pogodinov (Pog),<br />

Radomirov (Rdm), De~anski (Dčn), parimejnici: Grigorovi~ev (Grig), Lobkovski parimejnik<br />

(Lobk), komentarot kon Psaltirot, triodite: Zagrepski (Zag), Orbelski (Orb), Hludov<br />

(Hud), [afarikov (Šaf), Stanislavoviot prolog (Stan) i Lesnovskiot parenezis (Les).


244<br />

ni od zamenski osnovi, prilozi izvedeni od imenski osnovi i prilozi<br />

izvedeni od broevi. Spored zboroobrazuva~kata struktura prilozite<br />

obi~no se delat na prosti (obrazuvani so sufiksi) i slo`eni (obrazuvani<br />

so predlog ili sostaveni od dva nepolnozna~ni zbora).<br />

Se smeta deka prvi~nite prilozi imaat nedovolno jasna etimologija.<br />

Me|u niv se vbrojuvaat: abie, ak7y, e]e, n7yn5, pak7y, pon5 i dr. Tie<br />

se odlikuvaat so ~estata upotreba i vo staroslovenskite tekstovi.<br />

Od zboroobrazuva~ki aspekt prilozite se glavno motivirani zborovi,<br />

dobieni so morfolo{ko-sintaksi~ki ili so leksi~ko-semanti~ki<br />

na~in na zboroobrazuvawe. Spored formalnata struktura, prilozi te<br />

obrazuvani od pridavki se isti kako sredniot rod kaj soodvetnite pridavki,<br />

a preminuvaat vo prilozi spored morfolo{ko-sintaksi~kiot<br />

na~in na zboroobrazuvawe t.e. se izvr{ila nivna adverbijalizacija<br />

(Koneski K., 1995 :163-164).<br />

Prilozite za mesto od zamenski osnovi zavr{uvaat na -970de, -amo,<br />

-4dou, a sekoj od ovie formanti imal specijalizirano zna~ewe, no tie<br />

nijansi mo{ne rano zapo~nale da se gubat.<br />

-970de uka`uva na mestoto na dejstvoto bez ogled na nasokata. So<br />

-970de se obrazuvani: v6s6de, dos6de, in7de9'e0, k7de, nik7de9'e0, n5k7de, ov7de,<br />

on7de, ot7s6de, s6de.<br />

Me|u prilozite karakteristi~ni spored glasovnite osobenosti<br />

}e gi spomeneme prilozite s6de i k6de {to se potvrdeni vo asimiliranite<br />

formi: zde, gde. Prilogot s6de se javuva vo formite s6d5, sd5,<br />

s6de, zde, a interesna e kontaminacijata s6zde vo Rad. Vo L17,21 i 23 vo<br />

Zografskoto i Mariinskoto evangelie se javuva ov6de, dodeka vo Rad<br />

wnd5. Spored Ugrinova Skalovska (1988: 54) pisarot sekako smetal deka<br />

na s6de logi~no mu se sprotivstavuva prilogot {to go napi{al, za{to<br />

s6de ili ov6de za nego bile sinonimi, {to bi mo`elo da bide potvrda za<br />

razvojot na sovremenoto pokazno prostranstveno zna~ewe na ov7ov7de.<br />

Formantite -amo i -4dou poka`uvale dvi`ewe vo opredelena nasoka<br />

kon govoritelot ili kon nekoj drug objekt ili od govoritelot.<br />

So formantot -amo 2 se obrazuvani: drougojamo, inamo, kamo 3 ,<br />

nikamo9'e0, ovamo, onamo, samo, tamo9'e0, dodeka so formantot -4dou 4 : v7n54dou,<br />

v7n4tr64dou, v6s4dou, v6s4dou9'e0, izv7nou4dou, iz4tr64dou, in4dou, k4dou,<br />

2<br />

Vo staroslovenskite rakopisi se potvrdeni: inamo, kamo, ovamo, onamo, tamo.<br />

3<br />

Se zabele`uva razlikuvawe na gde i kamo: gde ide[i 179a17OrbH kamo ide[e Zag; kamo ide[i<br />

217d34OrbH gde gr5de[i Šaf itn.<br />

4<br />

Vo staroslovenskite tekstovi se dokumentirani: in4dou, on4dou, izv7n4dou, ot7n4dou,<br />

ot7n4dou'e, pa ot7n4d5'e, 4d5'e.


245<br />

niot7k4dou'e; obo4dou; ov4dou, ot7v6s4dou, ot7v6s4d5; ot7k4dou, ot7n5k4dou,<br />

ot7n4dou9'e0, ot7n4d59'e0, ot7s4dou, ot7t4dou9'e0, 4tr64dou.<br />

Formantot -gda 5 im pridaval na zamenskite osnovi zna~ewe na<br />

vreme: v6segda9'e0, egda9'e0, inogda 6 , kogda9'e0k7gda, nikogda9'e0, n5kogda9'e0,<br />

ovogda, togda9'e0t7gda9'e0.<br />

So formantot -ako se obrazuvani prilozite za na~in 7 : drougojako,<br />

edinako, inako9'e0, kako9'e0, nikako9'e0, n5kako, opako, tako9'e0, tako'de i dr.<br />

Prilozite obrazuvani so formantot -li, -l6 i varijantata -l5 8<br />

izrazuvale koli~estvo i stepen, svrzani prvenstveno so poimot za vreme:<br />

koli, kol6, kol5, dokol5, koli9'e0, kol6mi, nikoli9'e0, nikoli'do, ot7kol5,<br />

ot7neli9'e0, ot7nel5'e, dosel5, doseli, ot7seli, ot7toli9'e0, ot7tol5.<br />

Mo`e da se izdelat dve grupi prilozi od imenski osnovi. Ednite<br />

se obrazuvani od pridavki, a drugite se razli~ni pade`ni formi na<br />

imenki. Sp. vole4, nevole4.<br />

Prilozi obrazuvani od pridavki se mo{ne ~esti vo crkovnoslovenskite<br />

tekstovi, zavr{uvaat na -o, a zad palatalni soglaski na -e (formi<br />

za akuz. edn.) ili na -5 (formi za instr. edn.): bl4d6no, veliko, veselo,<br />

glad7ko, glas6no, dobro. So -e se obrazuvani i prilozite od stepenuvani<br />

pridavki: bole, v3]e, dobr5e.<br />

Ima pove}e prilozi na -5 vo staroslovenskiot kako na pr.:<br />

neporo=6n5 (no ne i neporo=6no {to e po~esto vo makedonskite crkovnoslovenski<br />

tekstovi), no sepak prilozite na -o se pobrojni.<br />

Paralelni formi so -o i -5 se obrazuvani od nekoi pridavki vo<br />

staroslovenskite tekstovi, no ne mo`e da se ustanovi razlika me|u<br />

formite na -o i -5: l©b6zno <strong>–</strong> l©b6zn5, ljoto <strong>–</strong> ljot5, nevidimo <strong>–</strong> nevidim5,<br />

prile'6no <strong>–</strong> prile'6n5.<br />

Tie se sre}avaat i vo ramki na eden tekst, vo XII vek vo Bit: div6no<br />

<strong>–</strong> div6n5, a paralelnata upotreba na ovie prilo{ki formi e osobeno<br />

karakteristi~na za pomladite nebibliski tekstovi, kako na pr. za<br />

Hlud: dobro <strong>–</strong> dobr5, Les: dobro <strong>–</strong> dobr5, ljoto <strong>–</strong> ljot5, nepob5dimo <strong>–</strong> nepob5dim5;<br />

podob6no <strong>–</strong> podob6n5, Stan: izdr3d6no <strong>–</strong> izdr3d6n5, ne=lov5=6no <strong>–</strong> ne=lov5=6n5;<br />

malo <strong>–</strong> mal5; nepodob6no <strong>–</strong> nepodob6n5; razli=6no <strong>–</strong> razli=6n5, osobeno vo Vtš<br />

5<br />

Pokraj pravilnoto n5kogda sporadi~no se javuvaat prilozite so ovoj zavr{ok i so metateza:<br />

v6sedga, iedga, edga, v6sedga i dr. Metatezata na grupata -gd- vo -dg- e poznata vo Dbm, Slep, Stm,<br />

Str, Hlud, Jov.<br />

Vo staroslovenskite rakopisi se potvrdeni: v6segda, ovogda, kogda, n5kogda inogda, togdat7gda,<br />

n5k7gda, egda, v7negda.<br />

6<br />

Prilogot za vreme inogda se zamenuva so drugi prilozi: n5kogda, togda.<br />

7<br />

Toa se formi za sr. rod. od nekolku zamenki.<br />

8<br />

Vo staroslovenskite (kanonski) rakopisi se sre}avaat: dosel5, ot7sel5, dokol5, dotol5,<br />

ot7tol5, donel5'e, ot7nel5'e.


246<br />

od XV vek: dostoino <strong>–</strong> dostoin5, douhov6no <strong>–</strong> douhov6n5, zavist6no <strong>–</strong> zavist6n5;<br />

istin6no <strong>–</strong> istin6n5, ljob6zno <strong>–</strong> ljob6zn5; prav6d6no <strong>–</strong> prav6d6n5; radost6no<br />

<strong>–</strong> radost6n5, vo Krn od XVI vek: dobro <strong>–</strong> dobr5, dovol6no <strong>–</strong> dovol6n5, dostoino <strong>–</strong><br />

dostoin5, dou[ev6no <strong>–</strong> dou[ev6n5, z7lo 1 <strong>–</strong> z7l5, istin6no <strong>–</strong> istin6n5, malo <strong>–</strong> mal5;<br />

nepodob6no <strong>–</strong> nepodob6n5; prav6d6no <strong>–</strong> prav6d6n5; podob6no <strong>–</strong> podob6n5.<br />

Od drugite nastavki -7y 9 po pravilo se javuva pri osnovi na -sk-<br />

: apostol6sk7y, vlad7y=6sk7y, vra=ev6sk7y, dav7yd6sk7y, d5t6sk7y, evangel6sk7y,<br />

evreisk7y, 'idov6sk7y, ijodeisk7y, latin6sk7y, mater6sk7y, mir6sk7y9i0, m4'6sk7y,<br />

m4=eni=6sk7y, nem6ni[6sk7y; jono[6sk7y, car6sk7y.<br />

Prilozite obrazuvani od imenki (bespredlo`ni ili predlo`ni)<br />

se vsu{nost stari akuzativni formi: d6n6s6, ve=er7, outro, genitivni:<br />

iskoni, ispr6va, ot7pr6va, v6=era, ili lokativni formi: gor5, dolou, nizou,<br />

vr7hou.<br />

Se izdeluvaat i prilozite obrazuvani od broevi <strong>–</strong> prosti ili<br />

redni (instr. od imenski na <strong>–</strong>ica so broj vo korenot) 10 : v7torice4 11 ,<br />

sedmorice4, sedmerice4, sedmice4, sedm6sedmice4, des3torice4, m7nogokratice4,<br />

m7no'ice4.<br />

Se upotrebuvaat i obrazuvawata so -krat7y 12 : d7vakrat7y, d7voekrat7y,<br />

trikrat7y, sedm6krat7y, sedm6krat7.<br />

So -krat7y se obrazuvani i prilozite: el6krat7y, el6krat6, elikrat6,<br />

kolikokrat7y, kol6krat7y, kol6krat7, m7nog7ykrat7y, sekrat7.<br />

So -[6di 13 se obrazuvani: d7va[6d7yd7va[6did7va]i, tri]i, sedmi'6d7y<br />

sedmi[6disedmi]i, m7noga[6d7ym7noga[6dim7noga]i, m7nog4]i.<br />

So stara instrumentalna nastavka e obrazuvan prilogot edino4.<br />

Pregledot na prilo{kite formi vo tekstovite od XIII i XIV<br />

vek potvrduva deka mo{ne ~esta e pojavata na prilozite nastanati<br />

preku soedinuvawe na predlogot so gotoviot prilog: ot7t4douot7t4d5,<br />

dokol5dokoli, dosel5: ot7sel5ot7seli, don7yn5, dos6de, izdale=e, nadale=e,<br />

ot7dale=e, porano, posr5d5.<br />

Adverbijalizacijata na predlo{kite konstrukcii e produktiven<br />

na~in za zbogatuvawe na fondot na prilozite karakteristi~en za<br />

makedonskiot jazik.<br />

9<br />

Vo staroslovenskite (kanonski) rakopisi se potvrdeni: angel6sk7y, vlad7y=6sk7y, v6seli=6sk7y,<br />

v5t6sk7y, vra'6sk7y, gr6=6sk7y, evreisk7yevr5isk7y, elin6sk7y, latin6sk7y, mir6sk7y, m4'6sk7y, pl7t6sk7y,<br />

proro=6sk7y, p6s6sk7y, rab6sk7y, rad6sk7y, 4rod6sk7y, roum6sk7y, slov5n6sk7y, c5sar6sk7y, hrabr6sk7y.<br />

10<br />

Vo staroslovenskite rakopisi se zabele`ani: s7tokratice¬, sedm6kratice¬.<br />

11<br />

Pokraj v7torice4 se sre}ava paralelno i v6toroe vo pove}eto makedonski evangelski tekstovi<br />

od XII i XIII vek.<br />

12<br />

Sp. i vo staroslovenskite tekstovi: l6krat7y, sekrat6.<br />

13<br />

Vo staroslovenskite tekstovi se notirani: d7va[6di, tri[6di, m7noga[6d7ym7noga]i.


247<br />

Prilozite nastanati preku adverbijalizacija na predlo{kite<br />

konstrukcii jasno se izdvojuvaat spored svojata formalna struktura<br />

<strong>–</strong> se razlikuvaat onie {to se nastanati preku soedinuvawe na predlogot<br />

so gotoviot prilog, naj~esto primaren i onie od adverbijaliziranite<br />

predlo{ki pade`i.<br />

Zna~eweto na prilo{kiot sostav ne pretstavuva zbir na zna-<br />

~ewata na komponentite, tuku proizleguva od funkcijata na predlogot<br />

i leksi~ko-semanti~koto zna~ewe na osnovata, no kako rezultat se javuva<br />

kvalitativno novo zna~ewe koe e obi~no po{iroko, poapstraktno<br />

od zbirot na zna~ewata na konstitutivnite elementi. Dokolku kaj niv<br />

e mo`na samostojna upotreba nadvor od prilo{kiot sostav, toa obi~no<br />

ne e sosema isto zna~ewe.<br />

Ima i osnovi koi samostojno ve}e ne se upotrebuvaat: naedin5,<br />

okr4g7, v7pr5k7y, iskoni, v7sp3t7, v7nezaap4, v7yspr6v7ispr6, bezpr5stani<br />

bespr5stani9i0.<br />

Krugot na prilozite nastanati po pat na adverbijalizacija<br />

na predlo{kite konstrukcii ne e zatvoren, tuku ostava otvoreni<br />

mo`nosti za obrazuvawe na novi prilozi spored potrebite na komunikacijata<br />

i vo soglasnost so razvojot na jazi~niot sistem. Za razlika<br />

od bibliskite rakopisi koi poradi tematskata ograni~enost, stabiliziranosta<br />

na tekstot i tradicijata imaat poograni~eni mo`nosti<br />

za upotreba na po{irok repertoar na adverbijalizirani prilo{ki<br />

sostavi, pozasilena produktivnost na ovoj tip prilo{ki obrazuvawa<br />

mo`e da se nabquduva pred sî vo nebibliskite tekstovi, odnosno vo<br />

pomladite tekstovi.<br />

Od bibliskite rakopisi so poraznoviden repertoar na prefiksirani<br />

prilozi se istaknuva komentarot kon Bon kade {to se potvrdeni:<br />

ispolou, bespr5stani, ot7dale=e, ot7kol5, izdav6na.<br />

Varijabilnosta na prilo{kite afiksi karakteristi~na za prilozite<br />

se dol`i na me|usebnite vlijanija na sufiksite od produktivnite<br />

zboroobrazuva~ki grupi prilozi, na sinonimnite prilo{ki<br />

sufiksi i dr.<br />

Bidej}i adverbijalnite sufiksi ne se nositeli na morfolo{kosintaksi~kite<br />

razliki, vozmo`na e pojavata na apokopiranite vokali i<br />

dodavaweto na asemanti~kite ~estici. Sp. ot7n4dou <strong>–</strong> ot7n4d5 <strong>–</strong> ot7n4d7y<br />

<strong>–</strong> ot7n4d4 <strong>–</strong> ot7n4d6; posr5d5 <strong>–</strong> posr5di; izdale=e <strong>–</strong> izdale=a; dovr6ha <strong>–</strong> dovr6hou;<br />

isp7yti <strong>–</strong> isp7yt6 <strong>–</strong> isp7ytou; naposl5di <strong>–</strong> naposl5d7naposl5d6; nic6 <strong>–</strong> nici<br />

<strong>–</strong> nice i dr.<br />

Nekoi prilozi se odlikuvaat so zavr{okot -i {to go nemaat vo<br />

staroslovenskite tekstovi: pr6v5i, s5moi, mal5i.


248<br />

Prilozite so bez- i ne- obi~no se nastanati pod vlijanie na<br />

gr~kiot jazik. Kako ekvivalenti na gr~kite prilozi so privativen<br />

prefiks ¢- se sre}avaat nominativnite formi za sreden rod od soodvetnite<br />

pridavki so prefiks ne-: nedobr5, nel5po, nemokr6no, neprav6d6no, formite<br />

nevidimo, nevr5dimo, nev7zbrano, nedr7'imo, nepohval6no, neiskazan6no,<br />

{to uka`uvaat na procesot na adjektivizacija na pasivnite participi,<br />

odnosno na upotreba na nominativnata forma za sreden rod vo funkcija<br />

na prilog.<br />

Negacijata ne- slu`i i kako na~in za sozdavawe istokorenski antonimi<br />

{to se koristat i so stilisti~ki celi.<br />

Mnogu poretko se javuvaat prilozi pretstaveni preku sredniot<br />

rod na pridavkite izvedeni so prefiksot bez-: bezavist6no,<br />

bezakon6no, bezgr5[6no, bezdou[6no; kako i paralelna upotreba na formi<br />

so bez- i ne-: bezmilDostiv6no <strong>–</strong> nemilostiv6no; bespr5stano <strong>–</strong> nepr5sta9n60no;<br />

bes=6st6nobes=6st6n5 <strong>–</strong> ne=6st6no.<br />

Vo vrska so obrazuvaweto na prilozite }e gi spomeneme formite<br />

so pr5- izvedeni od soodvetnite pridavki. Samo vo himnografskite<br />

tekstovi se potvrdeni: pr5bogat6no, pr5bo'6stv6no, pr5b7ystro, pr5v5=6noe,<br />

pr5kras6no, pr5mir6no.<br />

Formi so po- za komparativ sre}avame vo pove}e rakopisi od<br />

XII vek 14 , a vo XIII-XIV vek pok6sn5, ponapr5d7, porano so komparativno<br />

zna~ewe, dodeka prilozite podrobnou, pomalou, pomal5 se javuvaat so partitivno<br />

zna~ewe.<br />

Ekspanzijata na redupliciraniot sufiks -6n7 e karakteristi~na<br />

ne samo kaj pridavkite obrazuvani od pasivniot particip, {to imaat<br />

atributivna upotreba, tuku i kaj soodvetnite prilozi: neopisan6no,<br />

nebol5zn6no, nedom7ysl6n6no.<br />

Potvrda za produktivnosta na derivaciskiot model so sufiks<br />

-6stvo vo makedonskite tekstovi se ne samo golemiot broj pridavki<br />

na -stv6n7, izvedeni od ovie imenki tuku i prilozite na -6stv6no 15 :<br />

blagodar6stv6no, bo'6stv6no, dobl6stv6no, d5v6stv6no, edinos4]6stv6no,<br />

ne=ouv6stv6no, pr5bo'6stv6no, svoistv6no, =ouv6stv6no.<br />

Posebna grupa pretstavuvaat slo`enite prilo{ki obrazuvawa 16<br />

so ogled na nivnata zastapenost, stepenot na produktivnosta na komponentite<br />

i zboroobrazuva~kite formanti, i nivnata uloga vo zbogatu-<br />

14<br />

Vo Bit pom7nogo; kako i naidobro. Sp. i pov6y[e, po=3stou, pot7nkou.<br />

15<br />

Vo staroslovenskite rakopisi bele`ime samo: c5lom4dr6stv6no.<br />

16<br />

Vo pogled na pripadnosta na slo`enkite kon opredelena zborovna grupa, najbrojni se pridavkite<br />

(1077), pa imenkite (958), potoa glagolite (243) i prilozite (171). Sp. so blago-:<br />

blagovol6no; blagov5r6no, blagoglas6no, blagozakon6no, blagoli=6no, blagol5p6no, blagoougod6no,<br />

so bogo-: bogovid6no, bogov5r6no, bogoglas6no, bogodou[6no, bogozar6no, bogom4'6no, bogonos6no,


249<br />

vaweto na crkovnoslovenskiot leksi~ki fond. Interes pobuduvaat<br />

slo`enite prilozi ~ija vtora komponenta nema samostojna upotreba:<br />

blagodou[6no, bogodou[6no, v6sedou[6n5, dobrovol6no, nasproti onie {to<br />

se javuvaat i kako ednokorenski prilozi: blagozakon6no, bogoljob6z6no,<br />

v6sev5r6no, edinom4dr6no, edinoglas6no.<br />

Del od prilozite se zborovi so ograni~ena upotreba, odnosno<br />

retki zborovi {to ja dopolnuvaat pretstavata za upotrebuvaniot<br />

crkovnoslovenski leksi~ki fond. Pr. vo Orb: bezdou[6no, d5v6stv6no,<br />

edinooum6no, l6st6no, l4kav6no, m7nogol5t6no, naoutro, pr5bo'6stv6no, sil6n5,<br />

sloves6no, =jod6no.<br />

Se smeta deka antonimijata e mo{ne karakteristi~na ne samo<br />

za pridavkite tuku i za prilozite. Pr.: v7y[n5 <strong>–</strong> ni'n5, desno <strong>–</strong> l5vo[oue,<br />

t5lesn5 <strong>–</strong> dou[evn5, zim5 <strong>–</strong> l5t5, v7segda <strong>–</strong> nikogda, zloe <strong>–</strong> dobroe.<br />

I od sinhroniski aspekt prilozite se dobieni preku produktivni<br />

zboroobrazuva~ki modeli od site polnozna~ni zborovni grupi<br />

(sp. Markov, 1983: 7-19; 1986: 63-76; 1987: 63-75; 1988:67-86). Sufiksnite<br />

prilo{ki obrazuvawa od imenki se ostatoci od pade`ni formi od<br />

sinteti~kata deklinacija. Vo istoriskiot razvoj na sovremenite slovenski<br />

jazici oddelni tipovi prilozi ja izgubile svojata produktivnost<br />

i ostavile retki tragi, a do{lo do izdeluvawe na ponovi tipovi<br />

prilo{ki obrazuvawa.<br />

bogopokor6no; so vele-: veleglas6no, velem4dr6no, v6se-: v6sev5r6no, v6sedostoino, v6sedou[6no,<br />

v6seslav6no.


250<br />

Literatura<br />

1. Gramaтika na sтarobÍlгarski® ezik (red. Duridanov, Dogramad`ieva,<br />

Min~eva), BAN, Sofi® 1993, 314-324<br />

2. Jahn, J.: Slovanské adverbium, Praha 1966<br />

3. Koneski, Bl.: Gramatika na makedonskiot literaturen jazik,<br />

Skopje 1954<br />

4. Koneski, K.: Zboroobrazuvaweto vo sovremeniot makedonski jazik,<br />

Skopje 1995<br />

5. Korubin, B.: Za slo`enite pridavki so prilog kako prva komponenta<br />

vo makedonskiot jazik, MJ XIX, Skopje 1968, 139-151<br />

6. Markov, B.: Tipovi prilozi obrazuvani od imenki, GZbFF, kn.<br />

VIII-IX, Skopje 1982-1983, 7-19<br />

7. Markov, B.: Produktivni i neproduktivni tipovi prilozi vo<br />

makedonskiot jazik, Predavawa na XIX seminar za makedonski<br />

jazik, literatura i kultura, Skopje1986, 63-76<br />

8. Markov, B.: Srasnati i slo`eni prilo{ki obrazuvawa vo makedonskiot<br />

jazik, GZbFF, kn. XIII, Skopje 1987, 63-75<br />

9. Markov, B.: Prilozi obrazuvani od zborovnite grupi: zamenki,<br />

pridavki, broevi, MJ XXXVIII-XXXIX, Skopje 1988, 67-86<br />

10. Markov, B.: Tipovi prilozi so ekspresivno zna~ewe, GZbFF, kn.<br />

XVI, Skopje 1990, 113-125<br />

11. Minova-\urkova, L.: Slo`enite zamenski prilozi vo makedonskiot<br />

literaturen jazik, Literaturen zbor, br. 2, Skopje 1983,<br />

125-127


251<br />

12. Ribarova Z.: Kon adverbijalizacijata na predlo{kite konstrukcii<br />

(od materijalot na makedonskite crkovnoslovenski<br />

rakopisi), Zbornik vo ~est na Bl. Koneski, Skopje 1984, 209-213<br />

13. Ribarova, Z.: Indexy k staroslovenskemu slovniku, (red. E. Bláhová),<br />

Slovanský ústav AV ČR, Nová rada, sv. 16, Praha 2003<br />

14. RÞ`kov, N. S.: Morfoloгi® i semanтika imennÞh (oтsuçesтviтelÝnÞh)<br />

nare~iŸ v drevnerusskih пam®тnikah XI-XIV vekov,<br />

TrudÞ Instituta ®zÞkoznani® AN SSSR VIII, 1957, 490-492<br />

15. Spasova, A.: Slovoobrazovaтelna rol® i semanтika na пredsтavkaтa<br />

bez- v b†lгarski ezik, BE, 1, Sofi® 1953, 60-65


SODR@INA<br />

KULTURNO-JAZI^NITE INTERFERENCII VO MAKEDONSKIOT JAZIK<br />

VO SLOVENSKI I BALKANSKI KONTEKST<br />

Rina Usikova<br />

VRSKI ME\U MAKEDONSKIOT JAZIK I DRUGI BALKANSKI JAZICI ......... 7<br />

Viktor Fridman<br />

KULTURNO-JAZI^NITE POJAVI KAJ \OR\I PULEVSKI ..................................... 15<br />

Брајан Џозеф<br />

OP[TA I LOKALNA DIJALEKTOLOGIJA NA BALKANOT:<br />

PODATOCI OD SLOVENSKITE JAZICI ........................................................................ 21<br />

Qudmila Mirto<br />

FRAZEOLO[KI SPOREDBI ME\U ALBANSKIOT<br />

I MAKEDONSKIOT JAZIK .................................................................................................... 31<br />

Valentina Nestor<br />

VLIJANIETO NA ALBANSKIOT JAZIK VO<br />

MALOPRESPANSKIOT GOVOR OD LEKSI^KI ASPEKT ........................................ 37<br />

Prvoslav Radi}<br />

ZA GOVOROT NA SELOTO JABUKA ..................................................................................... 45<br />

Natalija Boronikova, Elena Ov~inikova<br />

OCENUVA^KA KOMPONENTA NA ZNA^EWETO NA<br />

ZAMENKATA „EDEN“ VO MAKEDONSKIOT JAZIK ................................................... 57<br />

Julija Me{~erjakova<br />

ULOGATA NA ONOMASTI^KATA LEKSIKA VO NASTAVATA<br />

PO MAKEDONSKI JAZIK ZA RUSKOJAZI^NITE SLU[ATELI ........................ 71<br />

TRADICIJATA I INOVACIITE VO MAKEDONSKIOT JAZIK VO SPOREDBA SO<br />

DRUGITE SLOVENSKI JAZICI<br />

Vlo|imje` Pjanka<br />

RAZVOJOT I STABILIZACIJATA NA MAKEDONSKIOT<br />

ANTROPONOMASTI^KI SISTEM VO SPOREDBA SO<br />

DRUGITE SLOVENSKI JAZICI ........................................................................................... 77<br />

Dimitar Pandev<br />

OBEMOT NA OP[TESTVENOUSLOVENITE JAZI^NI PROMENI .................. 101<br />

Milena P{ikrilova<br />

RAZVOJOT NA IZRAZUVAWETO PRIPADNOST VO MAKEDONSKIOT,<br />

BUGARSKIOT I ^E[KIOT JAZIK ................................................................................... 107<br />

Ubavka Gajdova<br />

ZA ISTORIJATA I ZA SEMANTIKATA NA PERFEKTOT ..................................... 113


254<br />

Elena Petroska<br />

INFORMACISKATA STRUKTURA I UDVOJUVAWETO NA<br />

OBJEKTOT VO MAKEDONSKIOT JAZIK VO BALKANSKI KONTEKST .......... 127<br />

Sne`ana Velkovska<br />

ARHAI^NATA LEKSIKA VO MAKEDONSKIOT JAZIK ........................................ 135<br />

Lilijana Miodowska, Dragi Stefanija<br />

OD ZABORAVENATA OHRIDSKA LEKSIKA ................................................................ 139<br />

JAZIKOT NA CRKOVNOSLOVENSKATA PISMENOST VO MAKEDONIJA<br />

VO XIII I XIV VEK<br />

Max Wahlström<br />

ON THE GRAPHEMICS OF THE KONIKOVO GOSPEL ............................................ 153<br />

Qudmil Spasov<br />

OD MORFOLO[KATA ANALIZA NA GLAGOLSKITE<br />

ZBOROVI I GLAGOLSKITE PARADIGMI VO TEKSTOT<br />

NA KONIKOVSKOTO EVANGELIE .................................................................................. 163<br />

Мария Йовчева<br />

ОР<strong>И</strong>Г<strong>И</strong>НАЛНА СЛАВЯНСКА ТВОРБА Л<strong>И</strong> Е<br />

СЛУЖБАТА ЗА СВ. М<strong>И</strong>ХА<strong>И</strong>Л ВО<strong>И</strong>Н ............................................................................ 183<br />

Stoja Pop-Atanasova<br />

NAJSTARITE HIMNOGRAFSKI DELA POSVETENI NA SV. METODIJ ......... 197<br />

Vangelija Despodova<br />

MAKEDONSKITE POLNI APRAKOSI VO KONTEKST<br />

NA DRUGITE SLOVENSKI POLNI APRAKOSI ........................................................ 205<br />

Sowa Novotni<br />

REFLEKSII NA NEKOI ZAEDNI^KI LEKSI^KI OSOBENOSTI<br />

NA JU@NOSLOVENSKITE APOSTOLI I VERKOVI]EVIOT APOSTOL ...... 215<br />

Лора Тасева<br />

<strong>И</strong>МЕНУВАНЕТО В СРЕДНОВЕКОВНА МАКЕДОН<strong>И</strong>Я .......................................... 223<br />

Kita Bicevska<br />

DIJALEKTNATA IZDIFERENCIRANOST NA<br />

MAKEDONSKITE RAKOPISI OD XIII I XIV VEK ...................................................... 237<br />

Liljana Makarijoska<br />

DERIVACIJATA NA PRILOZITE VO MAKEDONSKITE<br />

CRKOVNOSLOVENSKI TEKSTOVI OD XIII I XIV VEK ........................................... 243


XXXIV NAU^NA KONFERENCIJA<br />

na XL me|unaroden seminar za makedonski jazik,<br />

literatura i kutura<br />

Redakcija:<br />

Emilija Crvenkovska, glaven urednik<br />

Simon Sazdov, lektor<br />

Blagica Veljanovska, sekretar<br />

Koordinator:<br />

Liljana Makarijoska<br />

Kompjuterska obrabotka: Vladimir Todorov<br />

Predna korica:<br />

^etvoroevangelie na manastirot Slep~e, XVI vek<br />

Zadna korica:<br />

Inicijal M od Radomiroviot psaltir, XIII vek<br />

Pe~ati: „Boro Grafika“ ‡ Skopje<br />

Tira`: 250<br />

Sponzori:


CIP <strong>–</strong> Katalogizacija vo publikacija<br />

Nacionalna i univerzitetska biblioteka „Sv. Kliment Ohridski“, Skopje<br />

821.163.3. (062)<br />

ME\UNARODEN seminar za makedonski jazik, literatura i kultura (40 ; 2007 ; Ohrid)<br />

XXXIV Nau~na konferencija na XL me|unaroden seminar za makedonski jazik,<br />

literatura i kultura : (Ohrid, 13.-30.VIII 2007 g.), Lingvistika - Skopje : Univerzitet<br />

„Sv. Kiril i Metodij“, Me|unaroden seminar za makedonski jazik, literatura i kultura,<br />

2008. - 252 str. : ilustr. ; 24 cm<br />

Fusnoti kon tekstot. - Bibliografija kon trudovite<br />

ISBN 978-9989-43-260-6<br />

1. Gl. stv. nasl.<br />

a) Makedonski jazik - Sobiri<br />

COBISS.MK-ID 73127434

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!