УНИВЕРЗИТЕТ „СВ. КИРИЛ И МЕТОДИЈ“ – СКОПЈЕ
УНИВЕРЗИТЕТ „СВ. КИРИЛ И МЕТОДИЈ“ – СКОПЈЕ
УНИВЕРЗИТЕТ „СВ. КИРИЛ И МЕТОДИЈ“ – СКОПЈЕ
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>УН<strong>И</strong>ВЕРЗ<strong>И</strong>ТЕТ</strong> <strong>„СВ</strong>. <strong>К<strong>И</strong>Р<strong>И</strong>Л</strong> <strong>И</strong> МЕТОД<strong>И</strong>Ј“ <strong>–</strong> <strong>СКОПЈЕ</strong><br />
Меѓународен семинар за македонски јазик, литература и култура
<strong>УН<strong>И</strong>ВЕРЗ<strong>И</strong>ТЕТ</strong> <strong>„СВ</strong>. <strong>К<strong>И</strong>Р<strong>И</strong>Л</strong> <strong>И</strong> МЕТОД<strong>И</strong>Ј“ <strong>–</strong> <strong>СКОПЈЕ</strong><br />
Меѓународен семинар за македонски јазик, литература и култура<br />
XXXIV NAU^NA KONFERENCIJA<br />
на XL меѓународен семинар<br />
за македонски јазик, литература и култура<br />
(Охрид, 13. - 30. VIII 2007)<br />
LINGVISTIKA<br />
Skopje,<br />
2008
KULTURNO-JAZI^NITE<br />
INTERFERENCII VO MAKEDONSKIOT<br />
JAZIK VO SLOVENSKI I BALKANSKI<br />
KONTEKST
Rina Usikova<br />
VRSKI ME\U MAKEDONSKIOT JAZIK<br />
I DRUGI BALKANSKI JAZICI<br />
(lingvisti~ki i sociolingvisti~ki aspekti)<br />
Makedonskata jazi~na (dijalektna) teritorija se nao|a na jugozapadna<br />
slovenska jazi~na periferija, no od druga strana <strong>–</strong> vo centarot<br />
na Balkanskiot Poluostrov i e opkru`ena so slovenski i neslovenski<br />
balkanski jazici (odnosno jazicite ~ii{to rodeni govoriteli `iveat<br />
na Balkanot). Na balkanskite jazici i etnosite im se svojstveni dosta<br />
osobenosti i op{ti crti vo jazi~niot mentalitet: 1) da zboruvaat na<br />
maj~in jazik (dijalekt), no da znaat i da razbiraat sosedni balkanski<br />
jazici za da `iveat vo kontakt so sosedite; 2) da znaat i da zboruvaat<br />
kolku {to mo`at na presti`niot dr`aven jazik zavisno od dr`avata<br />
{to vladee so teritorijata vo dadeniot istoriski period <strong>–</strong> Osmanska<br />
Imperija, Jugoslavija, Republika Makedonija, Albanija itn.<br />
Vo tekot na mnogu vekovi, koga narodot u{te nemal nikakvo<br />
{kolsko obrazovanie, neoficijalnoto jazi~no komunicirawe me|u<br />
balkanskite etnosi se odvivalo na dijalekti. Sekoj etnos zboruval na<br />
svoj dijalekt, no za da se razberat so sosedite, a i da go za~uvaat svojot<br />
jazik (dijalekt), tie primale nekoi osobenosti od jazikot na sosedniot<br />
etnos. Na toj na~in se slo`i takanare~en Balkanski jazi~en<br />
sojuz so dosta sli~na gramati~ka struktura vo balkanskite jazici, so<br />
me|ujazi~na interferencija na gramati~ki i leksi~ki plan i so bilingvizam<br />
i polilingvizam kaj govoriteli na sosednite balkanski<br />
govori. (Vo Makedonija toa se glavno Makedonci i Albanci kako najmnogubrojni).<br />
Koga makedonskata geografska teritorija vleguvala vo sostav<br />
na Osmanskata Imperija, dr`aven i najpresti`en bil turskiot jazik,<br />
vo prvata polovina na HH vek <strong>–</strong> srpskiot jazik (dr`aven jazik na<br />
Kralstvoto Jugoslavija), po Vtorata svetska vojna, vo novoobrazuvana<br />
Republika Makedonija vo sostav na Federativna Republika Jugoslavija<br />
<strong>–</strong> srpskohrvatskiot jazik kako op{todr`aven ja zik na Jugoslavija<br />
i makedonskiot jazik kako oficijalen slu`ben jazik na Republika<br />
Makedonija.
8<br />
Treba da podvle~am deka e mnogu va`no na koj jazik rabotea<br />
crkvata i u~ili{tata: kon krajot na XIX i po~etokot na XX vek vo<br />
Makedonija tie rabotea na bugarski ili na gr~ki zavisno od crkovnoto<br />
pot~inuvawe, vo prvata polovina od HH vek crkvata i u~ili{tata<br />
rabotea na srpski (do obrazuvaweto na Republika Makedonija i kodificiraweto<br />
na literaturniot makedonski jazik), po toa vo u~ili{tata<br />
<strong>–</strong> na makedonski so zadol`itelno predavawe i na srpskiot.<br />
Soodnosot me|u presti`niot dr`aven (oficijalen) jazik za<br />
oficijalna jazi~na komunikacija i maj~iniot jazik (dijalekt) kako<br />
sredstvo za neoficijalna komunikacija se projavuval i se projavuva<br />
vo diglosija: vo razli~nite istoriski periodi pred 1991 g. vo<br />
Makedonija kaj Makedonci toa be{e tursko-/srpsko-makedonska diglosija,<br />
kaj Albanci <strong>–</strong> tursko-/srpsko-makedonsko-albanska poliglosija.<br />
Istovremeno mo`e da se govori za bi- i polilingvizam na sosednite<br />
balkanski etnosi pri neoficijalnata komunikacija.<br />
Vo sosednata dr`ava <strong>–</strong> Republika Albanija, kade {to dr`av niot<br />
jazik e albanski, ima reoni so makedonsko naselenie (nad 3000 `iteli)<br />
i tamu pokraj glavniot dr`aven albanski jazik se predava i makedonski<br />
(edinstvena stranska zemja kade se predaval makedonskiot mo`e da se<br />
re~e skoro od negovoto kodificirawe). Vo Albanija postoi albanskomakedonska<br />
diglosija i bilingvizam kaj Makedonci.<br />
Vo Republika Makedonija vo naselbi so albansko naselenie postoeja<br />
i postojat u~ili{ta so predavawe na albanski jazik, no i makedonski,<br />
ako ne se la`am, treba da se predava vo niv. Od druga strana, mnogu<br />
Albanci vo Republika Makedonija u~at vo u~ili{ta so makedonski jazik,<br />
koj e primen kako sredstvo za oficijalna jazi~na komunikacija vo<br />
republikata. Zna~i, mo`eme da govorime za bilingvizam kaj Albancite<br />
i za makedonsko-albanska diglosija vo Republika Makedonija.<br />
Kako {to se znae, literaturniot makedonski jazik be{e kodificiran<br />
vo 1945 g. i ottoga{ pomina pat na mnogu intenziven razvoj.<br />
Kako i drugite literaturni jazici na Balkanot, toj se karakterizira so<br />
umeren purizam i iako naglasi deka }e ja zema leksikatata od site makedonski<br />
dijalekti, treba{e da zema termi nolo{ka nau~na, politi~ka,<br />
administrativna i kulturna leksika od drugi jazici, bidej}i takva leksika<br />
vo dijalektite skoro ne postoi.<br />
Zaemaweto na terminolo{kata leksika od drugi jazici be{e<br />
povrzano me|u drugoto so kulturni i politi~ki kontakti. Taka, pri<br />
krajot na XIX vek se zaemala prvo bugarska leksika, posle srpska. Od<br />
bugarskata leksika vo makedonskiot literaturen jazik ostanaa nekolku<br />
leksemi kako, na primer, oficer, apteka. Krste Misirkov vo literaturniot<br />
makedonski jazik sozdaden od nego (1903 g.) koriste{e glavno<br />
makedonska leksika od dijalekti, no terminologijata ja zaema{e od<br />
ruskiot (do 40% rusizmi). Vo periodot od 1945-50 g. vo {totuku kodi-
ficiraniot literaturen makedonski jazik ima{e dosta zaemki od ruskiot,<br />
koi potoa bea izbri{ani od politi~ki i kulturolo{ki pri~ini<br />
i zameneti so makedonski zborovi i izrazi.<br />
Bidej}i vo Jugoslavija vo prvata polovina od HH vek glavniot<br />
oficijalen jazik be{e srpskohrvatskiot, celiot terminolo{ki korpus<br />
vo makedonskiot jazik (prvo vo usten razgovoren i nekodi ficiran pismen<br />
jazik, a potoa i vo kodificiran literaturen) e zemen od srpskiot<br />
so zaemawe ili so kalkirawe na leksemi. Srpskohrvatskiot literaturen<br />
jazik isto taka be{e posrednik pri zaemaweto na internacionalizmi<br />
i drugi stranski zborovi vo makedonskiot literaturen jazik s#<br />
do raspa|aweto na SFRJ.<br />
Po raspa|aweto na Federativna Jugoslavija i sozdavaweto na<br />
suverena Republika Makedonija makedonskiot literaturen jazik gi<br />
pro{iri svoite funkcii (vo nadvore{ni vrski, vo armijata), a funkciite<br />
na srpskiot jazik kako dr`aven bea likvidirani. Istovremeno<br />
srpskiot jazik ja zagubi ulogata na posrednik pri zaemaweto na stranskata<br />
leksika. Glavna uloga vo zbogatuvaweto na leksi~kiot sostav na<br />
makedonskiot literaturen jazik so termi nologija po~na da igra angliskiot<br />
(amerikanski) jazik kako jazik na svetskata globalizacija.<br />
Kako {to rekov, vo Republika Makedonija pokraj osnovniot etnos<br />
<strong>–</strong> Makedonci, `iveat i drugi balkanski etnosi. Taka, zapadna i jugozapadna<br />
Makedonija (od makedonskite govori tuka se nao|aat bitolski,<br />
prespanski, ohridsko-stru{ki, ki~evski, debarski, dolnorekanski, gostivarski<br />
i tetovski govori) e naselena i so Albanci koi imaat svoi<br />
govori, i so Vlasi ~ij broj e mal, i so Turci koi{to po~nale da se selat<br />
ovde vo periodot na osmanskoto vladeewe.<br />
Sosednite balkanski raznoetni~ki dijalekti kontaktiraat<br />
pome|u sebe i so toa se zbli`uvaat, me|u niv se sozdava jazi~na interferencija.<br />
Pred sè interferencijata se projavuva vo lek sikata. Vo<br />
makedonskite govori vo neslovenskata leksika spa|a ne samo albanskata<br />
tuku i leksikata od istoriski presti`ni (dr`avni) jazici <strong>–</strong> gr~ka<br />
(vizantiska), podocna turska i poposle srpska. I vo albanskite govori<br />
isto taka ima interferencija so makedonska leksika, a i so gr~ka,<br />
turska i srpska.<br />
Za albansko-makedonski jazi~ni kontakti i zaemni vlijanija<br />
imaa pi{uvano mnogu nau~nici, me|u niv se i makedonskite <strong>–</strong> O. Ja{ar-<br />
Nasteva, B. Vidoeski i dr. Vo 2005 g. izleze od pe~at mnogu interesna<br />
monografija na taa tema na profesorot na Filolo{ki fakultet<br />
„Bla`e Koneski“ vo Skopje Agim Poqoska, kade {to me|u drugoto se<br />
rezimiraat nekoi prethodni istra`uvawa od razli~ni nau~nici i se<br />
dava podroben indeks na zaedni~ki albanski i makedonski dijalektni<br />
leksemi od razli~no poteklo (Poqoska 2005, s. 121-227). Kako prime-<br />
9
10<br />
ri od ovoj indeks }e navedeme samo nekoi zaedni~ki leksemi od sferata<br />
’rodnini‘ i ’`ivotni‘ so makedonski pravopis i so prevod na ruski:<br />
bir ’sÞn‘, nusa ’moloda® `ena‘, nona ’matÝ‘, fis ’plem®, rod, pokolenie‘;<br />
~apa ’capl®‘, ke~ ’kozlenok‘, da{e ’baran‘ itn., a isto taka i nekoi<br />
zaedni~ki zaemki vo albanski i makedonski govori od drugi balkanski<br />
dijalekti <strong>–</strong> velence ’ode ®lÝce, kovrik, pokrÞvalo‘ (novogr~., vla{.,<br />
alb.; se sre}ava i vo op{tonarodniot razgovoren makedonski jazik),<br />
mistrija (alb., gr~., srp., bug.) ’lopatka {tukatura‘, nunko (balk. lat.,<br />
alb., gr~.) ’kum; krëstnÞŸ‘. Vo indeksot na zaedni~kata make donska i<br />
albanska dijalektnata leksika A. Poqoska naveduva nazivi na vidovi<br />
ovo{je, na divi `ivotni {to se vodat vo ovie krai{ta, na postrojki,<br />
selskostopanski orudija, kujnski sadovi i drugi civilizaciski bitovi<br />
termini. Pokraj predmetnite zaemki vo albanski dijalekti, ima slovenski<br />
emocionalno-ekspresivni zborovi, kako {to go ima zabele`ano A.<br />
M. Seli{~ev (Seli{~ev 1931): Za `al, vo indeksot na op{ tite makedonski<br />
i albanski leksemi, navedeni vo monografijata na A. Poqoska,<br />
ima glavno imenki i skoro nema glagoli (kako isklu~ok mo`am da<br />
navedam spastri ’privesti v por®dok‘).<br />
Petstogodi{noto vladeewe na Osmanskata Imperija na Bal kanot<br />
izigra golema uloga kaj site balkanski jazici i dijalekti vo formiraweto<br />
na interferencija so oficijalniot turski jazik i so sosednite<br />
turski dijalekti, {to sozdalo polilingvizam i poliglo si ja kaj naselenieto.<br />
Toa se objasnuva so intenzivni ekonomski, trgovski, kul turni,<br />
bitovi me|udijalektni i oficijalni jazi~ni kontakti vo osmanskata<br />
dr`ava. ]e navedeme samo nekolku primeri od turskite zaemki vo albanski<br />
i makedonski govori: abra{ ’blondin; rÞ`iŸ s vesnu{kami‘,<br />
belezica / belegzija ’braslet‘, }erpi~ ’ne obo``ennÞŸ kirpi~‘, pastrma<br />
’basturma‘, ~orba ’pohlebka‘, xade ’{osse‘ (zemeno od monografijata<br />
na A. Poqoska).<br />
Leksikata od gr~ki jazik vo makedonskite i drugi ju`no slo venski<br />
dijalekti i balkanski jazici glavno se zaemala vo vizantiskiot period<br />
i delumno e povrzana so hristijanstvoto. Na primer: ikona ’1. cerk.<br />
ikona; 2. fotografi® l¥bimogo ~eloveka, kumira‘, leunka ’ro`enica‘,<br />
}eramida ’~erepica‘, livada ’lug‘ itn. (Poqoska). Vo makedonskite<br />
govori od Egejska Makedonija sekako ima mnogu gr~ki zborovi i makedonsko-gr~ka<br />
diglosija.<br />
Bla`e Koneski vo svojata „Istorija na makedonskiot jazik“<br />
(Koneski 1967), odbele`uva na s. 217 deka vo zapadnite makedonski govori<br />
nema mnogu albanizmi, dodeka vo albanskite govori ima dosta<br />
slovenizmi vo toponimijata na Albanija i vo profesionalni `argoni<br />
(takanare~eni „tajni jazici“), na primer, vo `argonot na yidari {to rabotea<br />
vo razli~ni reoni na Balkanot (v. za toa i kaj Seli{~ev 1931).
Agim Poqoska vo svojata monografija pi{uva deka od makedonskite<br />
jugozapadni dijalekti vo albanski govori se zaemaat i nekoi<br />
fonetski osobenosti, zboroobrazuva~ki elementi, kalki rani i polukalkirani<br />
leksemi, a isto taka i nekoi gramati~ki morfosintaksi~ki<br />
strukturi kako beleg na razvojot na ponatamo{no bal ka nizirawe na<br />
dijalektite vo ovoj region. Vo albanskiot toa se, na pri mer, gramati~ki<br />
glagolni konstrukcii (gi davame na makedonski jazik): a) ima / nema vo<br />
bezli~na forma od 3 l. edn. + glagolska imenka so zna~ewe na proces<br />
ili sostojba, na pr. ima razbirawe, ima mislewe (rus. ’estÝ ponimanie,<br />
suçestvuet mnenie‘); b) formi na rezultativot so pomo{niot glagol<br />
ima / nema + pridavka na -no/-to. Posebno treba da istaknam edna va`na<br />
gramati~ka osobenost, {to im e svojstvena na bugarskiot, makedonskiot<br />
i albanskiot, no, ako ne se la`am, ne postoi vo drugite balkanski<br />
jazici <strong>–</strong> toa e kategorijata na subjektivnata modalnost so semantika<br />
na preka`uvawe na tu|a informacija, na neverodostojnost i somnevawe<br />
vo odnos na tu|a informacija, a isto taka admirativ <strong>–</strong> ~udewe na<br />
govoritelot od neo~ekuvan rezultat na dejstvoto. Taa modalna kategorija<br />
se formirala pod vlijanie na turskiot jazik (iako ne e balkanski)<br />
prvo vo severoisto~nite bugarski govori kade {to `iveele dosta<br />
turski preselnici, a potoa na branovi se pro{irila vrz site bugarski<br />
i makedonski dijalekti. Vo bugarskite i makedonskite dijalekti taa<br />
kategorija e obrazuvana vrz bazata na stariot slovenski perfekt (rezultativ)<br />
sÝm / sum + glagolskata forma na -l. Me|u bugarskiot i makedonskiot<br />
gra mati~ki sistem za izrazuvawe na subjektivnata modalnost<br />
za preka`anost / neverodostojnost i na rezultativot ima formalni<br />
razliki. Na primer, vo makedonskiot nema posebni formi za zasileno<br />
izrazuvawe na nedoverba na govoritelot pri preka`uvawe na tu|a<br />
informacija: neveruvaweto se izrazuva implicitno ili so leksi~ki<br />
dodavawa kon modalnata preka`ana forma. Vo zapadnite makedonski<br />
govori rezultativot se izrazuva so pomo{niot glagol ima / nema + pridavka<br />
na -no/to, a preka`anite formi <strong>–</strong> po modelot sum+-l-forma {to<br />
dava mo`nost da se izrazi preka`uvawe i vo rezultativ <strong>–</strong> imal / nemal<br />
+ -no/-to, na primer: ti si go imal videno (rus. ’tÞ, ®kobÞ, Üto videl‘).<br />
Literaturniot makedonski jazik, koj se opira na sovremeni osobenosti<br />
na razli~ni makedonski dijalekti, go izrazuva rezultativot i po modelot<br />
ima /nema + -no/-to, i po modelot sum + -l-forma. Za razlika od<br />
bugarskiot i od makedonskiot jazik, vo albanskite govori modalnata<br />
kategorija za neverodostojnost i admirativot se izrazuva so pomo{niot<br />
glagol ’ima / nema‘.<br />
Kako {to ve}e spomnav, vo prvata polovina od HH vek Var darska<br />
Ma ke donija vleguva{e vo sostav na Kralstvoto Jugoslavija, a po Vtorata<br />
svetska vojna kako edna od republikite na federativna Jugo slavija <strong>–</strong> vo<br />
11
12<br />
sostavot na SFRJ, kade {to oficijalen dr`aven i zatoa najpresti`en<br />
be{e srpskohrvatskiot jazik, a makedonskiot literaturen jazik be{e<br />
oficijalen slu`ben jazik na Socijalisti~ka Re publika Makedonija.<br />
Vo taa republika u~ili{tata rabotea glavno na makedonski jazik, no<br />
zadol`itelno se u~e{e i srpskohrvatskiot. Taka na oficijalno jazi~no<br />
nivo se formira srpsko-makedonska diglosija, a na neoficijalno <strong>–</strong> bilingvizam<br />
kaj Makedoncite i srpsko-makedonsko-albanska poliglosija<br />
i polilingvizam kaj Albancite vo SRM. Po sozdavaweto na suverenata<br />
makedonska dr`ava <strong>–</strong> Republika Makedonija srpskiot jazik gi zagubi<br />
ofi ci jalnite pozicii, ne se predava vo u~ili{te zadol`itelno, mladite<br />
generacii skoro ne go znaat, me|utoa postarite go pamtat i duri<br />
go smetaat za presti`en jazik pri komunicirawe so stranci (toa glavno<br />
se odnesuva na ne mnogu pismeni lu|e).<br />
Istoriski na Balkanot taka se slu~uva, {to koga presti`niot jazik<br />
gi gubi svoite pozicii vo oficijalnata komunikacija, toj taka da se<br />
re~e „pa|a“ dolu <strong>–</strong> na nivoto na razgovoren jazik (dijalekt) kako jazi~no<br />
sredstvo za isklu~ivo neoficijalnata komunikacija. Vo Makedonija<br />
taka be{e so turskiot, a vo ponovo vreme so srpskiot. Vo razgovorniot<br />
makedonski, vo dijalekti, vo `argoni, na primer vo mlade{kiot<br />
`argon, opi{an vo re~nikot na Tomislav Trenevski (Trenevski 1997),<br />
ima mnogu srbizmi od literaturniot i od razgovorniot ili dijalekten<br />
srpski jazik kako posledica od `iva neoficijalna i oficijalna komunikacija<br />
pred 1991 g., pri toa makedonski govoriteli gi smetaat ovie<br />
zaemki za svoi, makedonski zborovi.<br />
Poslednite godini ima nekoi promeni vo statusot na albanskiot<br />
jazik vo Republika Makedonija. Po poznatite me|u et ni~ ki albansko-makedonski<br />
konflikti 2001 g. be{e potpi{an Ohridski ramkoven<br />
dogovor koj im dava pravo na Albancite vo reonite, kade {to gi ima<br />
nad 20% od celoto naselenie, da koristat albanski jazik kako slu`ben<br />
na lokalno nivo. Nastanaa nekoi promeni i na kulturno nivo: sega vo<br />
Makedonija rabotat {est univerziteti, pri toa vo tri od niv predavawata<br />
se vr{at ne samo na makedonski tuku i na albanski, a vo nekoi<br />
duri i na angliski jazik. Pretstavnicite na albanski politi~ki partii<br />
se izborija da dr`at govori vo Narodnoto so branie na Republika<br />
Makedonija na albanski jazik so simultan prevod na makedonski.<br />
Makedonski dr`avjani na Makedonija porano ne bea zainteresirani da<br />
se slu`at so albanski jazik, bidej}i toj ne be{e presti`en, no sega se<br />
otvorija razli~ni kursevi po albanski jazik i tamu u~at, na primer, i<br />
advokati, za{to treba da go znaat jazikot na svoite klienti - Albanci, i<br />
mladi Makedonci, za{to mislat deka so znaewe na pove}e jazici polesno<br />
}e si najdat podobra rabota. Sekako vo republikava go lema popularnost<br />
dobi i angliskiot jazik me|u poobrazovanite i kulturni lu|e.
Sepak treba da istaknam deka vo Republika Makedonija oficijalen<br />
dr`aven jazik e makedonskiot literaturen jazik i zatoa e najpresti`en.<br />
I makar {to sociolingvisti~kata situacija donekade<br />
se menuva, taa s# u{te se karakterizira so bi- i poliglosija, a vo neoficijalnoto<br />
me|uetni~ko jazi~no komunicirawe, kako i porano <strong>–</strong> so<br />
bi i polilingvizam.<br />
13
14<br />
Literatura<br />
1. Bern{teŸn S. B.: A. M. Seliçev <strong>–</strong> slavisт-balkanisт. Moskva,<br />
1987.<br />
2. Koneski B.: Istorija na makedonskiot jazik, Skopje, 1967.<br />
3. PoqoskaA.: Prilog kon prou~uvaweto na makedonsko-albanskite<br />
jazi~ni kontakti. Skopje, 2005.<br />
4. Seliçev A. M.: Slav®nskoe naselenie v Albanii, Sofi®, 1931.<br />
5. Trenevski T.: Re~nik na `argonski zborovi i izrazi. Skopje,<br />
1997.<br />
6. Usikova R. P.: Grammaтika makedonskoгo liтeraтurnoгo ®zÞka.<br />
Moskva, 2003.<br />
7. CivÝ®n T. V.: ModelÝ mira i ee lingvisti~eskie osnovÞ. Moskva,<br />
2006.
Viktor Fridman<br />
KULTURNO-JAZI^NITE POJAVI KAJ \OR\I PULEVSKI<br />
Re~nik od tri jezika / Fjaljtor nka tre gjuha / Ljugat uch lisaniden od<br />
\or|i Pulevski (1975) e bogat izvor za dijalektologijata i jazi~niot<br />
kontakt na po~vata na Makedonija vo devetnaesettiot vek. Iako re~nikot<br />
ve}e e predmet na prou~uvawe na mnogu nau~nici, na pr. Çabej<br />
1971, Fridman 1990, Hazai 1963, Ja{ar-Nasteva 1984, 1996, Ja{ar-<br />
Nasteva i Koneski 1984, Koneski 1967, 1974, 1985, Ristovski 1974,<br />
Hamiti 2005, i drugi, sepak bogatstvoto na re~nikov e takvo {to ima<br />
mesto za u{te pove}e analiza. Vo ovoj moj pridones, bi sakal da obrnam<br />
vnimanie na sporedbata na eden paragraf {to e mnogu dobro poznat vo<br />
negovata makedonska verzija, no koj{to vo albanskiot i turskiot prevod<br />
poka`uva kako Pulevski mnogu moderno gi sfatil poimite nacionalnost<br />
i dr`avnost.<br />
Od prvata stranica na svojot Re~nik Pulevski istovremeno poso~uva<br />
na va`nosta na znaeweto na mnogu jazici kako i potrebata za<br />
obrazovanie na maj~in jazik. Kako {to poso~uva Ja{ar-Nasteva (1996),<br />
ed na interesna karakteristika na re~nikot na Pulevski e faktot deka<br />
vo izvesni slu~ai toj ne preveduva bukvalno, tuku so kulturni ekvivalenti.<br />
Taka na primer, vo spisokot po~esni tituli kade {to pi{uva<br />
<strong>–</strong> na makedonski sve{tenik i na albanski prift, na turski pi{uva imam,<br />
t.e. muslimanski ekvivalent, a ne turskiot zbor za sve{tenik, {to bi<br />
bil papaz (Pulevski 1875:109). Ima cel red takvi primeri, no ovde sakam,<br />
kako {to rekov pogore, da razgledam eden paragraf od osobena<br />
va`nost, dosega poznat na makedonskata publika samo vo negovata makedonska<br />
verzija.<br />
Prvo, vredno e da go stavime paragrafot vo negoviot kontekst.<br />
Na str. 44 vo sredinata ima edno pra{awe: Koqku nare~ija slavjanski<br />
ima v Makedonija, ka`imi ako znae{. Potoa sleduvaat mnogu interesni<br />
etnografski i lingvisti~ki detali, a na str. 46 pi{uva: Koqku<br />
nare~ija imajed, sega vo Makedonija, ka`imi ako znae{. Sleduvaat<br />
dru gi interesni etnografski i lingvisti~ki detali, so nabrojuvawe<br />
na slovenskite etnografski grupi, a po~nuvaj}i so Jurucite gi nave-
16<br />
duva i grupite koi zboruvaat drugi jazici vo Makedonija. Seto toa go<br />
pi{uva samo na makedonski, pa vo sredinata na str. 48 po~nuva povtorno<br />
trijazi~na prezentacija so redeweto na drugite slovenski narodi, spored<br />
Pulevski slednive: Rusi [sic!], i Poqaci i ^esi i Srbi i Slovaci<br />
i Bugari i Hrvati. Na krajot na str. 48 doa|a pra{aweto {to doveduva<br />
do paragrafot interesen za nas: mak. [to se veqid narod. alb. Chish<br />
pouthojet njeraz. tur. Kavm neanilr.<br />
Sega da go razgledame odgovorot, vo koj{to e sodr`ana prvata pe-<br />
~atena formulacija na makedonskata nacionalnost:<br />
Prviot paragraf e gore-dolu identi~en vo trite jazika i navistina<br />
nema nikakvi su{tinski razliki, osobeno ako dopu{time nekoi<br />
pomoderni razliki vo sovremenata leksika. No vtoriot paragraf ima<br />
interesni i su{tinski razliki, koi mnogu interesno ja izrazuvaat situacijata<br />
vo Makedonija pred pove}e od sto godini, a s# u{te se aktuelni.<br />
Za ~itatelite na ovaa statija makedonskiot tekst e jasen, no eve<br />
gi albanskiot i turskiot tekst vo sovremen makedonski prevod.<br />
Albanskiot: Taka i Albancite se narod, i onie koi{to `iveat<br />
tuka nivnoto mesto go narekuvaat Makedonija. (Ashtu ede shkipitarat jan<br />
njeraz, ede vendin, etijse pothojn Makedonija cili, poroin aqe.)<br />
Turskiot: U{te, Makedoncite (po turski makedonlular) se narod<br />
(turski kavm) i nivnoto mesto se vika Makedonija, sekoj koj{to `ivee<br />
vo Makedonija se vika Makedonec (Makedonlu anılır). (Dahi, makedonlular,<br />
kavmdir ve jerini dahi onlarin anilr Makedonija her, çim, makedonijada, jaşarsa,<br />
makedonlu anilr.)
I taka, od trite paragrafi se gledaat tri realnosti vo toga{nata<br />
i sega{nava Makedonija. Vo makedonskiot se afirmira makedonskiot<br />
narod kako slovenski narod me|u drugite slovenski narodi so<br />
Makedonija kako nivna tatkovina. Vo albanskiot paragraf se priznava<br />
albanskiot narod kako narod, od koj, odreden del ja ima Makedonija<br />
kako svoja tatkovina (vendin e tij). A vo turskiot paragraf ima klasi~na<br />
formulacija na priznavawe i na nacionalno i na ona {to sega bi se<br />
narekuvalo gra|ansko opredeluvawe na identitet: Makedoncite se<br />
narod so Makedonija kako tatkovina, a istovremeno sekoj koj{to ja<br />
ima Makedonija kako tatkovina e Makedonec, ili mo`ebi podobro,<br />
Makedonijanec.<br />
So ova, mo`eme da napravime sporedba so mnogu drugi mesta vo<br />
svetov, no da go zememe kako primer Kazahstan vo Centralna Azija.<br />
Sekako, sekoja zemja ima svoja istorija i svoi specifi~nosti, no sepak<br />
mnogu e interesno da se zabele`i deka vo Kazahstan se pravi razilka<br />
me|u Kazah i Kazahstanec tokmu spored etni~ki i gra|anski identitet.<br />
Gal i Kligman (2000:24-25, 123) davaat edno to~no sumirawe i bistra<br />
analiza na gra|anski i nacionalni identiteti koga pi{uvaat: „Daleku<br />
od zaemna ekskluzivnost, gra|anskonacionalizmot i etnonacionalizmot<br />
koegzistiraat kako razli~ni pozicii vnatre vo edno politi~ko<br />
pole, i dvata se na raspolagawe na elitite za vozmo`no mobilizirawe.“<br />
Dodeka \or|i Pulevski mo`e da se opi{e kako pripadnik na elita samo<br />
dokolku be{e pismen vo Osmanskata Imperija na devetnaesetti<br />
vek, sepak se trude{e da go opredeli istovremeno kako i makedonskiot<br />
narodno-nacionalen identitet taka i makedonskiot gra|ansko-nacionalen<br />
identitet. Izdeluvaweto na ovie kategorii ve}e dolgo vreme<br />
pretstavuva predizvik (Fi{man 1968). Slo`enostite se isti vo sekoja<br />
evropska etnonacionalna dr`ava od [panija do Rusija i od Norve{ka<br />
do Grcija, pa i ponatamu nadvor od Evropa. Nema niedna takva dr`ava<br />
koja e ednoetni~na nitu ednojazi~na (barem vo stvarnosta, na pr. spored<br />
francuskiot ustav, site gra|ani na Francija se Francuzi (a ne francijani)<br />
iako se u{te se zboruva na bretonski, katalanski, baskiski,<br />
oksitanski, i dr.) Sekako, \or|i Pulevski `ivee{e vo Osmanskata<br />
Imperija na devetnaesettiot vek, i vo re~nikot se pretstavuva kako<br />
veren subjekt na „eljifshanli Sultan Abdul Aziz, azamet najslavnaje“ (p. 67),<br />
no znaeme od negovata biografija deka isto taka i u~estvuval vo vostanija<br />
(Koneski 1974). Zna~i vo \or|i Pulevski imame edna navistina<br />
kompleksna i moderna li~nost, i toj so negovite iskustva vo negovata<br />
rodna zemja, mnogu dobro gi razbiral slo`enostite na narodno-nacionalen<br />
i gra|ansko-nacionalen identitet i se trudel i dvata da ni gi<br />
harmonizira vo negovata rabota, imaj}i predvid deka toga{, kako i sega,<br />
Makedonija bila i e mnogujazi~na i mnogukulturna. Toj naso~uva mirno<br />
so`iveewe (Pulevski 1875:67) i se trudi da artikulira eden pogled<br />
17
18<br />
spored koj{to makedonskiot narod i site lu|e za koi{to Makedonija e<br />
nivna tatkovina se vklu~eni. Od seto toa mo`e da izvadime tri pouki.<br />
Prvo, deka u{te vo vremeto na Pulevski ima{e pametni lu|e koi go<br />
prepoznavaa faktot deka nema totalno sovpa|awe na modelot jazik =<br />
narod = teritorija = dr`ava. Vtoro, deka ova nesovpa|awe sepak treba<br />
da se harmonizira so realnostite na etnolingvisti~kiot identitet,<br />
od edna strana, i uslovite na mnogujazi~noto obrazovanie. I na kraj,<br />
faktot deka postoi eden tekst kako ovoj na Pulevski od devetnaeseti<br />
vek ja doka`uva prirodata na mnogujazi~nata istorija na Makedonija,<br />
edna istorija na koja treba da se se}avame.
19<br />
Literatura<br />
1. Ajeti, I.: Gjuha e „Divanit“ të Sheh-Maliqit. Gjurmime Albanologjike 3.<br />
1966, 27-52. (reprinted in Studime gjuhësore në fushën të Shqipes 2.217-<br />
48, Prishtina, 1985).<br />
2. Çabej, E.: Zna~ajot na deloto na \or|i Pulevski <strong>–</strong> kako prethodnik<br />
vo kulturnata prerodba na albanskiot narod. Bigorski<br />
nau~no-kulturni sredbi: Nau~en Sobir I, 169-175. Gostivar.<br />
1971.<br />
3. Fishman, J.: Nationality-Nationalism and Nation-Nationalism. Language<br />
Problems of Developing Nations, 39-51. New York, 1968.<br />
4. Friedman,V.: Macedonian Language and Nationalism during the Nineteenth<br />
and Early Twentieth Centuries. Balkanistica 2, 1975, 83-98.<br />
5. Friedman, V.: Gjorgji Pulevski: Fjalorët e tij dhe Rilindja Kombëtare<br />
Shqiptare dhe Maqedonase. Konferenca shkencore e 100-vjetorit të Lidhjës<br />
Shqiptare të Prizrenit, Vol. 2, 245-256. Prishtina, 1990.<br />
6. Gal, S.; Gail K.: The Politics of Gender after Socialism. Princeton: Princeton<br />
University, 2000.<br />
7. Hamiti, A.: Paralelja shqipe në dy fjalorët shumëgjuhësh të Gjorgji<br />
Pulevskit. Skopje, 2005.<br />
8. Hazaj, G.: Rumeli ağizları tarihinin iki kaynağı üzerine. Türk Dili<br />
Araştırmaları Yılığı Belleten, 1963. 117-120.<br />
9. Ja{ar-Nasteva, O.: Za re~nicite na \or|i Pulevski i albanskata<br />
paralela vo niv. Prilozi na MANU <strong>–</strong> Oddelenie za lingvistika<br />
i literaturna nauka 9, 2, 1984, 43-56.<br />
10. Ja{ar-Nasteva, O.: Iska`uvaweto na \or|i Pulevski za jazi~nata<br />
si tuacija vo Makedonija. Jazicite na po~vata na Makedonija.<br />
33-51. Skopje, 1996.<br />
11. Ja{ar-Nasteva, O.; Koneski B.: Balkanski jazi~ni paraleli na<br />
\or|i Pulevski. Prilozi na MANU <strong>–</strong> Oddelenie za lingvistika<br />
i literaturna nauka 9, 2, 1984, 57-63.
20<br />
12. Koneski, B.: Makedonskiot \orgi (\orgo) Pulevski. Za makedonskiot<br />
literaturen jazik, 253-265. Skopje, 1967.<br />
13. Koneski, B.: The Image of Gjogji Pulevski. Translated by Victor A.<br />
Friedman. Macedonian Review, 4,1, 1974, 57-59.<br />
14. Koneski, B.: Bele{ki za Pulevski. Prilozi na MANU <strong>–</strong> Oddelenie<br />
za lingvistika i literaturna nauka 10,1, 1985, 75-79.<br />
15. Pulevski, \.: Re~ik od tri jezika <strong>–</strong> Fjaljtor nka tre gjuha <strong>–</strong> Ljugat uch<br />
ljisaniden. Beograd, 1875.<br />
16. Ristovski, B. (ed.): \or|ija M. Pulevski <strong>–</strong> Odbrani stranici.<br />
Skopje, 1974.
Брајан Џозеф<br />
OP[TA I LOKALNA DIJALEKTOLOGIJA NA BALKANOT:<br />
PODATOCI OD SLOVENSKITE JAZICI<br />
I. Вовед: Дијалектологијата и Балканот<br />
Mo`e da se utvrdat dve op{ti prou~uvawa na dijalektologijata,<br />
ednoto mo`e da go nare~eme op{to ili makrodijalektologija, a drugoto<br />
lokalno ili mikrodijalektologija. Prvoto prou~uvawe ja razgleduva<br />
naj{irokata mo`na oblast za da gi smesti opredelenite lingvisti~ki<br />
karakteristiki, dodeka vtoroto se fokusira na najtesniot lokalitet<br />
kade {to se sre}ava opredelenata karakteristika. Na nekoj na~in<br />
prvata e „dijalektologija” na jazici, a vtorata e dijalektologija na<br />
lokalni govori.<br />
Op{tiot pristap e primenet za Balkanot od strana na Hok vo<br />
1988, vo ona {to toj go narekuva „dijalektolo{ko“ prou~uvawe na balkanska<br />
konvergencija. Toj smestuva nekolku balkanski konvergentni<br />
pojavi vo kontekstot na pogolemite tipolo{ki podelbi {to gi ima<br />
vo Evropa (na pr. izborot na volitiven glagol kako pomo{en glagol<br />
za obrazuvawe na idno vreme kako osnova vo nekoi germanski jazici<br />
(a toa e angliskiot), analiti~kite komparativi vo romanskite jazici<br />
itn.) i uka`uva deka balkanskata situacija mo`e da se sfati kako del<br />
od poop{tite tendencii so takvi karakteristiki niz cela Evropa.<br />
Ova mo`e da se sporedi so lokalniot pristap, prifaten, na primer,<br />
od strana na Hemp 1989a, koj na Balkanot prepoznava razni interesni<br />
snopovi od mali, a sepak mo{ne lokalizirani kontaktni zoni, i niv<br />
gi smeta kako osnova za opredeleni balkanski konvergentni belezi.<br />
Do opredelen stepen, op{tiot pristap ja osporuva vrednosta<br />
na Balkanskata jazi~na liga, prefrluvaj}i ja konvergencijata pome|u<br />
slovenskite jazici na Balkanot na status na ~isto podmno`estvo od<br />
edna pogolema konvergentna oblast {to go pokriva pogolemiot del od<br />
Evropa. Me|utoa, toa e tolku golema oblast {to nekoj mo`e so polno<br />
pravo da pra{a kakov vid kontakt me|u govoritelite mo`e da bide odgovoren<br />
za konvergencija vo tolku ogromen region. Sepak, od osoben
22<br />
interes za balkanistite e da utvrdat dali mora da primenuvaat tolku<br />
{iroko prou~uvawe, ili pak lokalnoto prou~uvawe dava zadovoluva~ki<br />
re zulati koga se primenuva vrz faktite od balkanskite jazici. Da<br />
se poka`e uspeh so lokalnite prou~uvawa, bi bil eden na~in da se<br />
osporat tvrdewata implicitni vo {irokiot pristap na prou~uvawe<br />
na Balkanot i bi zboruval za validnosta na Balkanskiot jazi~en sojuz<br />
kako osobena kontaktna zona.<br />
Mojata cel denes, zatoa, e da poka`am deka lokalniot pristap<br />
ima vrednost i osobeno deka na takov na~in navleguvame vo nekoi<br />
konvergentni aspekti na balkanskata jazi~na struktura, fokusiraj}i<br />
se na visokoto mikronivo. Mojata analiza proizleguva od podra~jeto<br />
na fonologijata, so poseben osvrt na primerite vo koi se vklu~eni<br />
ju`noslovenskite jazici. Sekundarno, preku ovie primeri imam<br />
mo`nost da ja naglasam va`nosta na familijarnosta (poznatosta) kako<br />
faktor vo opredeluvaweto na rezulatite vo situacija na jazi~en kontakt.<br />
II. Lokalni konvergencii na Balkanot<br />
{to gi vklu~uvaat slovenskite jazici<br />
Gledaj}i vo dosta tesno definiranite oblasti na Balkanot<br />
se poka`uvaat mnogu lokalni konvergencii, site vo golem stepen se<br />
dol`at na bilingvizam. Bilingvizmot mo`e da se oceni kako tipi~na<br />
lokalna pojava, na ist na~in kako {to jazicite vklu~eni vo bilingvizmot<br />
prirodno se koteritorijalni (zaemno se na ista teritorija), go zazemaat<br />
skoro istiot prostor, dodeka govoritelite `iveat edni pokraj<br />
drugi.<br />
Hemp (1989b: 203) ima osobeno ubedliv primer za konvergencija so<br />
konsonantite na gegiskiot (severen) albanski jazik vo odnos na lokalnite<br />
slovenski govori so koi govoritelite na gegiskiot bile vo kontakt.<br />
Osobeno, razli~nite gegiski dijalekti poka`uvaat re ali zacija<br />
na razni frikativi i afrikati, sekoga{ vo pravec na dominantnite<br />
slovenski govori vo opredelenoto mesto. Toj detalno gi naveduva faktite,<br />
na sledniov na~in:<br />
Pove}eto gegiski dijalekti (vklu~uvaj}i go i gusiwskiot)<br />
imaat zaedni~ki konsonantski karakteristiki so sosednite<br />
slovenski jazici. Vo severniot gegiski } i ģ se izgovaraat kako<br />
afrikati na ist na~in kako srpskohrvatskoto } i •’ (spored<br />
pravopisot | ili dj); vo Duka|in vo severna Albanija izgovorot<br />
se menuva vo ś i ź. Vo Kosovo se kom bi ni ra at, vo albanskiot i<br />
vo srpskiot so ~ i (pravopisno d`), a makedonskiot od ovie parovi<br />
gi ima samo ~ i d`; me|utoa vo makedonskiot ima i } i ģ. Vo
Tetovo gi ima slednive interferenciski inovacii: *} ģ > *} •’<br />
> ~ i *tj dj > } ģ, i so toa to~no se kako vo makedonskiot spored<br />
distinktivnite belezi.<br />
Vo vakvi slu~ai, jasno e deka lokalniot bilingvizam e predizvikuva~kiot<br />
faktor, {to ovie gegiski govoriteli, kako rezultat na<br />
`iveewe edni pokraj drugi so slovenskite govoriteli so vekovi, go<br />
znaat i go zboruvaat lokalniot slovenski idiom, i toa znaewe i upotreba<br />
predizvikuva navleguvawe <strong>–</strong> ili podobro priroden proces <strong>–</strong> vo<br />
nivniot maj~in albanski, t.e. ona {to mo`e da se nare~e „obratna<br />
interferencija“ od vtoriot jazik kon maj~iniot jazik (kako {to e<br />
poka`ano vo mnogu studii na James Flege (ubavo sumirano i pregledano<br />
vo Bond, Markus, & Stockmal 2004)).<br />
Vtoriot slu~aj se odnesuva na vokalite, kako {to e pretstaveno<br />
kaj Sandfeld (1930: 146), Petrovici (1957), i Sawicka (1997) kade inicijalnoto<br />
e se menuva vo je vo razli~ni jazici na Balkanot. Ovaa promena e {iro ko<br />
ras prostraneta niz slovenskite jazici, ja ima i vo staroslovenskiot, i<br />
se javuva vo zapadnite ju`noslovenski jazici (slovene~ki i bo{wa~ki/<br />
hrvatski/srpski) i dijalektno vo bugarskiot, me|utoa ve}e ja nema vo<br />
pove}eto bugarski i makedonski govori. No, toa e op{toslovenska<br />
crta i op{toto otsustvo vo bugarskiot i vo makedonskiot e sekundaren<br />
(podocne`en i relativno skore{en) razvoj. Se sre}ava i vo romanskiot,<br />
i op{to se smeta (kako vo Petrovici 1957, Popovi} 1960: 206, Rosetti 1964:<br />
88, and DuNay 1977: 89) za slovenska crta {to ima navlezeno vo romanskiot,<br />
so pretpostavka, u{te edna{, preku lokaliziran bilingvizam<br />
{to gi vklu~uva slovenskite govori pred dejotacijata vo isto~nite<br />
slovenski jazici. Se sre}ava vo zaemki, t.e. ieftin ’evtin‘ (od isto~nite<br />
slovenski jazici), ama isto taka i vo avtohtoni formi, t.e. el ’toj‘ (izgovoren<br />
kako [jel]. Interesno e deka se pojavuva i vo balkanskiot turski<br />
(Sawicka 1997: 25, Asenova 2002: 34, go naveduva i gagauziski), t.e. rodopskiot<br />
(balkanski) turski jel ’raka‘, jis ’traga‘ (na drugo mesto: el, iz) i<br />
gagauski jilik ’prv‘, jüç ’tri‘ (na drugi mesta: ilik, üç), kade se veli deka e<br />
od slovensko vlijanie, pokonkretno od bugarskiot. Povtorno ova mo`e<br />
da se sogleda kako obratna interferencija od sekundarno steknatiot,<br />
ama {iroko upotrebuvaniot (slovenski) ja zik vo maj~iniot jazik (romanski,<br />
balkanski turski, ili gagauski kako {to e ovoj slu~aj). Toa e<br />
dokumentirano duri i vo nekoi severni dijalekti na gr~kiot: Newton<br />
(1972: 29), dobli`uvaj}i se na Phavis 1951, zabele`uva [je] od prethodnoto<br />
[e] na Halkidiki (vo severna Grcija), kako vo [jékama] ’napraviv‘ (standarden<br />
gr~ki [ékama]) i [jéxu] ’imam‘ (na standarden [éxo]). Vo slu~ajot so<br />
gr~kiot, ima objasnuvawe deka toa e bez kontakt, od strana na Phavis, koj<br />
se povikuva na „posilniot akcent {to go imaat severnite dijalekti“.<br />
Me|utoa, slovenskoto vlijanie se ~ini poverojatno (vklu~uvaj}i go prezemaweto<br />
na slovenski izgovorni naviki vo gr~kiot, preku gr~ko-slo-<br />
23
24<br />
venski bilingvizam) pripi{uvaj}i mu ja geografskata restrikcija na<br />
promena vo ramkite na gr~kiot jazik na faktot {to severot na Grcija<br />
bil vo golem stepen slavofonski; na faktot deka se upotrebuva „[wó] za<br />
[ó] vo gr~kiot dijalekt vo Ko`ani i vo drugite delovi na Makedonija“<br />
(Newton, idem), ponatamu predlaga slovensko vlijanie, bidej}i taa promena<br />
e isto taka dobro poznat slovenski proces.<br />
III. Balkanskite ð i θ: Druga lokalizirana snop-osobina<br />
Sega }e se navratam na eden pove}e rasprostranet primer koj<br />
poka`uva interesna razlika vo rezultatite zavisno od oddelniot jazik<br />
{to u~estvuva vo kontaktot. Karakteristikata za koja tuka stanuva<br />
zbor e pojavata na ∂/θ na Balkanot, i toa sekako e druga lokalizirana<br />
snop-osobina.<br />
Eve rezime na distribucijata na ovie dva glasa: gi ima vo gr~kiot,<br />
albanskiot, aromanskiot i na dijalekten plan vo makedonskiot (na pr.<br />
Bobo{~ica (Ju`na Albanija) i Nestram, Gorno Kalenik i Popl`ani<br />
(vo Grcija), no ne vo dakoromanskiot, nitu vo bugarskiot. Me|utoa,<br />
vo gr~kiot i vo albanskiot, ovie glasovi se rezultat od mnogu ranite<br />
glasovni promeni pred pojavata na jazi~niot sojuz, osobeno anti~koto<br />
gr~ko [t h ] > podocna [θ] vo gr~kiot, a protoindoevropskoto *k’ > [θ]<br />
(pravopisno < th >) vo albanskiot.<br />
Toa zna~i deka, {to se odnesuva na balkanskiot jazi~en sojuz, pa<br />
spored toa i na dijalektologijata, distribucijata na ovie dva glasa e<br />
interesna samo za aromanskiot i za makedonskiot, no za niv, lokalniot<br />
drug jazik so koj se vo kontakt ima vlijanie, so toa {to ð/θ se javuvaat<br />
samo vo dijalektite na makedonskiot i na aromaskiot koi zaemno se na<br />
ista teritorija so albanskiot i so gr~kiot, so ð/θ.<br />
Na primer, Mazon 1936: 46 (vidi isto Afendras 1968: 70, 109, koj<br />
go citira i [ramek 1934), zabale`uva deka vo Bobo{~ica (vo ju`na<br />
Albanija) ima ð/θ vo zaemki od albanskiot i od gr~kiot, i se ima<br />
pro{ireno [ð], na mesto na [d], duri i vo nekoi zborovi od slovensko poteklo.<br />
Istoto se sre}ava i vo makedonskiot govor vo Nestram vo Grcija<br />
(na gr~ki Nestorion) spored Šmiger 1998:56-58, i Hill 1991 and Dvořák 1998<br />
dvajcata, koga go opi{uvaat makedonskiot govor vo Gorno Kalenik i vo<br />
Popl`ani (sela vo Grcija blisku do granicata so Makedonija), ja naveduvaat<br />
pojavata na [ð] i [γ] vo ovie dijalekti, naj~esto, no ne i edinstveno<br />
vo zaemki od gr~kiot; Hill 1991:24-25, na primer, za Gorno Kalenik<br />
ja naveduva slovenskata forma graðo ’gradot‘, so intervokalno [ð] na<br />
mestoto na etimolo{koto [d] {to se upotrebuva vo drugite makedonski<br />
govori, a i voop{to vo slovenskite. Ova mo`e da se sporedi so odnosot<br />
kon gr~kite zaemki vo drugite balkanski slovenski govori, kade,
na primer, gr~koto ðaskalos ’u~itel‘ e prifateno kako [daskal], so [d],<br />
adaptirano spored povoobi~aenite slovenski fonolo{ki modeli.<br />
So aromanskiot situacijata e sli~na. Razli~ni dijalekti na<br />
aromanskiot bile vo kontakt so razli~ni koteritorijalni drugi jazici<br />
<strong>–</strong> so gr~kiot za aromanskiot vo Grcija, makedonskiot (poop{to ka`ano<br />
slovenski) za aromanskiot vo slovenskata govorna teritorija) <strong>–</strong> i osnoven<br />
fakt e deka razli~nite aromanski dijalekti poka`uvaat razli~ni<br />
rezultati vo odnos na ð/θ (i γ), osobeno kaj zaemkite.<br />
Aromanskiot vo Grcija ima frikativi kako vo gr~kiot, /θ, ð, γ/,<br />
vo zaemkite od gr~ki (Sandfeld 1930: 103-4; Marioteanu et al. 1977), prisposobeni<br />
so alternacija:<br />
25<br />
/θ/:<br />
/ð/:<br />
/γ/:<br />
θámî ’~udo‘ (< Gr. θávma)<br />
θimél u ’temel‘ (< Gr. θemélio)<br />
θar ’hrabrost‘ (< Gr. θáros)<br />
anaθima ’kletva‘ (< Gr. anáθema)<br />
ðáscal u ’u~itel‘ (< Gr. ðáskalos)<br />
aðínat u ’nemo}en‘ (< Gr. aðínatos)<br />
ðíspoti ’despot‘ (< Gr. ðespótis)<br />
aγru ’div‘ (< Gr. aγrios)<br />
γambró, γrambó ’ven~an‘ (< Gr. γambrós)<br />
Dodeka strukturno objasnuvawe za fonolo{kata forma na ovie<br />
zaemki e primeneto od Marioteanu et al., 47, materijalite od aromanskiot<br />
vo slovenskata govorna teritorija poka`uvaat deka takviot pristap ne<br />
mo`e da dr`i. Marioteanu et al. predlagaat deka okluzivite vo aromanskiot<br />
soz davaat opozicija kako kvadrat i ja vklu~uvaat korelacijata na<br />
sonornost (zvu~nost) i kontinuativnost (prodol`enost), na pr. za labijalite<br />
i za dentalite (i isto za prepalatalite i palatalite):<br />
p — f<br />
t — s<br />
| | | |<br />
b — v<br />
d — z<br />
i smetaat deka /θ, ð, γ/ se smestuvaat vo vakvi modeli na kvadrati so<br />
fonolo{ki opozicii kaj dentalite i velarite. Za niv, sistemot e<br />
„zrel“ za prifa}awe na zaemki bez prisposobuvawe:<br />
t — θ<br />
k — h<br />
| | | |<br />
d — ð<br />
g — γ
26<br />
Me|utoa, aromanskiot na slovenska govorna teritorija, spored<br />
Saramandu 1984: 432, mo`e da se sfati deka ima isti vnatre{ni struktur<br />
ni pritisoci na fonolo{ki opozicii kako vo drugite dijalekti, no<br />
se zboruva vo oblast na opkru`enost so drug vtor jazik, i, {to e mnogu<br />
va`no, poka`uva razli~ni rezultati vo zaemkite od gr~ki. Osobeno,<br />
plozivite (/t d g/) se sre}avaat kako glasovi vo gr~kite zaemki, koi pak<br />
se frikativi vo aromanskiot {to se zboruva vo Grcija, na pr.:<br />
timél’ u ’temel‘ (Grk θemélio)<br />
dáscal u ’u~itel‘ (Grk ðáskalos)<br />
grámà ’pismo‘ (Grk γráma)<br />
Vakviot rezultat e pro{iren na zborovite so frikativi pozajmeni<br />
od albanskiot, kako vo dárdà ’kru{a‘, od albanskiot dardhë. Dodeka<br />
vakvite rezultati mo`at da se objasnat preku bilingvizam (za toa vidi<br />
Capidan 1940) kaj del od aromanskite govoriteli so balkanskiot slovenski<br />
jazik, (za razlika od gr~kiot jazik), koj gi nema tie frikativi,<br />
postoi alternativno re{enie {to mo`e da gi pretstavi plozivite kako<br />
~isti zaemki, ne kako obratna interferencija. Toa zna~i deka, mo`ebi,<br />
zaemkite od gr~ki i albanski prvo bile filtrirani preku slovenskiot<br />
kako medium. So takvo tolkuvawe, ovie zaemki se samo krajno od<br />
gr~ki i albanski, a nivniot najneposreden izvor e slovenskiot; ako e<br />
taka, mo`e da se tvrdi deka tie prvo se adaptirale spored slovenskite<br />
fonolo{ki modeli i vo takva forma bile pozajmeni vo aromanskiot.<br />
Sepak, mnogu va`en fakt tuka e deka ima aromanski dijalekti vo direkten<br />
kontakt so gr~kiot koi prifa}aat gr~ki zaemki bez fonolo{ko<br />
prisposobuvawe, a toa pretstavuva razli~en rezulat vo odnos na zaemkite<br />
vo aromanskiot na slovenska govorna teritorija.<br />
Kako i vo drugite pretstaveni primeri dosega, ovie rezultati<br />
ja sugeriraat va`nosta na bilingvizmot i, prifa}aweto na obratna<br />
interferencija od {iroko poznatiot i dominanten vtor jazik na<br />
fonolo{koto nivo na maj~iniot, no na nekoj na~in potisnat jazik,<br />
so {to mo`eme da go objasnime navleguvaweto na ovie frikativi vo<br />
aromanskiot.<br />
IV. [to zna~i bilingvizmot tuka<br />
Eden na~in da se interpretira {to vsu{nost zna~i bilingviz mot,<br />
so pridru`nata obratna interferencija vo ovoj slu~aj, e da se sfati<br />
deka bilingvizmot su{tinski dozvoluva stepen na familijarnost so<br />
drugiot, vo ovoj slu~aj jazikot-davatel. Toa zna~i deka bilingvizmot<br />
neguva priemlivost za fonologijata na drugiot jazik; tu|ite glasovi
i ne se tolku tu|i ako govoritelite-primateli dovolno go poznavaat<br />
jazikot-davatel. Ottamu, socijalnite uslovi za zaemawe, a osobeno<br />
opkru`enosta so drugiot jazik, mo`at da se smetaat kako mo{ne bitni<br />
za rezultatot/ishodot od fonolo{kite efekti na kontakt.<br />
Familijarnosta i nedostatokot na vistinska „tu|ost“ usoglasena<br />
so fonologijata na drugiot jazik funkcioniraat i toa se poka`uva vo<br />
toa {to edna{ tu|ite glasovi se {irat vo maj~iniot jazik nadvor od<br />
etimolo{kiot (nasleden ili pozajmen) kontekst vo koj prvo se adaptirani<br />
vo jazikot. Toa se gleda vo primerot od Gorno Kalenik (pogore)<br />
graðo ’gradot‘, a za aromanskiot Sandfeld (1930: 104) naveduva deka<br />
ju`nite aromanski govori imaat /γ/ za /g/ vo zborovi od slovensko poteklo,<br />
na pr. aγunesku ’brka‘ prvobitno od slovenskoto goniti (sporedi go<br />
dakoromanskoto gonesc, so /g/), a Capidan 1940 dava primeri od latinizmi<br />
vo nekoi aromanski dijalekti koi gi imaat gr~kite frikativi, na pr.<br />
dimtu ’vetar‘ za povoobi~aenoto i pora{ireno vimtu, od latinskoto<br />
ventus. Verojatno, poznavaweto na drugite jazici gi pravi ovie tu|i<br />
glasovi spored potekloto da se ~inat pomalku tu|i, da mo`at polesno<br />
da se asimiliraat vo leksikonot, i da mo`at da ostanat nepromeneti<br />
vo procesot na zaemawe.<br />
V. Zaklu~ok<br />
Ovie fakti sosem se kompatibilni so lokalniot pristap kon<br />
dijalektologijata, {tom, kako {to be{e spomenato, bilingvizmot e<br />
tipi~na lokalna pojava; ponatamu, kako {to poka`uva razli~noto voveduvawe<br />
na opredeleni frikativi vo makedonskiot i vo aromanskiot,<br />
jazikot na kontakt vo zaedni~kata sredina (koteritorijalniot jazik),<br />
t.e. vedna{ lokalniot drug jazik, e biten za fonolo{kiot rezultat/<br />
ishod vo zaemkite.<br />
Dopolnitelno, {tom vklu~uvaat regionalni i mnogu lokalizirani<br />
dijalekti, ovie fakti se kompatibilni so prou~uvaweto na<br />
„snopovi“ za balkanskata jazi~na liga predlo`en od Hamp (1989a),<br />
prou~uvawe koe pred s# e dijalektolo{ko po svojata priroda ama na<br />
lokalen na~in, ne na {iroka osnova predlo`eno od Hock.<br />
Na krajot, ovie fakti davaat potvrda za tvrdeweto na Friedman<br />
(2005, 2006; see also Friedman & Joseph (Forthcoming, Chap. 5)) deka „nema<br />
balkanska fonologija, tuku balkanski fonologii“, i zatoa, toa {to<br />
mo`e da se najde na Balkanot e konvergentna pojava koja mo`e da se<br />
prepoznae so lokalno fokusirawe na dijalektno nivo.<br />
27
28<br />
Literatura<br />
1. Afendras, E. A.: The Balkans as a Linguistic Area: A Study in Phonological<br />
convergence. Ph.D. Dissertation. John Hopkins University, 1968.<br />
2. Asenova P.: Balkansko Ezikoznanie. Osnovni Problemi na Balkanskija<br />
Ezikov Săjuz. Sofia: Faber [2 nd edn.; 1 st edn. 1989, Sofia: Nauka i izkustvo.],<br />
2002.<br />
3. Bond, D., D. Markus & V. Stockmal.: Sixty years of bilingualism affect<br />
the pronunciation of Latvian vowels. Poster presented at LabPhon9: Change<br />
in Phonology (Ninth Conference on Laboratory Phonology), University of<br />
Illinois, 2004, (full text and references available at<br />
www.oak.cats.ohiou.edu/~bond/LabPhontext3.doc).<br />
4. Capidan, Th.: Le bilinguisme chez les roumains. Langue et Littérature.<br />
Bulletin de la Section Littéraire, ed. by Th. Capidan et D. Caracostea. Vol.<br />
I, No. 1, pp. 73-93, 1940.<br />
5. Dvořák, B.: Eine Untersuchung der Mundart von Pop“lžani. Makedonische<br />
Aussiedler aus Griechenland in Deutschland. M.A. Thesis (Vergleichende<br />
Sprachwissenschaft), Eberhard-Karls-Universität Tübingen, 1998.<br />
6. DuNay, A.: The Early History of the Rumanian Language. Lake Bluff, IL:<br />
Jupiter, 1977.<br />
7. Friedman, V.: Phonological borders in the Balkans. Paper presented at<br />
Panel on Nouns, Sounds, and Bounds: The Construction of Linguistic Borders<br />
in the Balkans, AAASS Annual Meeting, Salt Lake City (November 5,<br />
2005).<br />
8. Friedman, V.: Dialect as Flag: Towards a Balkanization of the Sprachbund.<br />
Paper presented at 15 th Biennial Conference on Balkan and South Slavic<br />
Studies. Berkeley, March 29-April 1, 2006.<br />
9. Friedman, V. A. & B. D. Joseph.: Forthcoming. The Balkan Languages.<br />
Cambridge: Cambridge University Pres, 2008.<br />
10. Hamp, E. P.: Yugoslavia — A Crossroads of Sprachbünde. Zeitschrift für<br />
Balkanologie 25,1.44-47, 1989.
11. Hamp, E. P.: On signs of health and death. Investigating Obsolescence:<br />
Studies in language contraction and death, ed. by Nancy C. Dorian. Cambridge:<br />
Cambridge University Press, pp.197-210, 1989.<br />
12. Hill, P.: The dialect of Gorno Kalenik. Columbus: Slavica Publishers,<br />
1991.<br />
13. Hock, H. H.: Historical implications of a dialectological approach to<br />
convergence. Historical dialectology, ed. by Jacek Fisiak, 283-328. Berlin:<br />
Mouton de Gruyter, 1988.<br />
14. Marioteanu, M. C., S. Giosu, L. Ionescu-Ruxandoiu, R. Todoran.: Dialectologie<br />
Românà. Bucharest: Editura Didactica si Pedagogicà, 1977.<br />
15. Mazon, A.: Documents, contes et chansons slaves de l’Albanie du Sud. Vol.<br />
1. Paris: Publications de l’Institut d’Etudes Slaves, 1936.<br />
16. Newton, B.: The generative interpretation of dialect. A study of Modern<br />
Greek phonology. Cambridge: Cambridge University Press, 1972.<br />
17. Petrovici, E.: Kann das Phonemsystem einer Sprache durch fremden Einfluss<br />
umgestaltet werden Zum slavischen Einfluss auf das rumänische Lautsystem.<br />
(= Janua Linguarum 3), 's-Gravenhage: Mouton, 1957.<br />
18. Phavis, V.: O ðinamikos tonos tis voriu elinikis ke ta apotelesmata aftu.<br />
Athina 55.3-18, 1951.<br />
19. Popović, I.: Geschichte der serbokroatischen Sprache. Wiesbaden: Otto<br />
Harrassowitz, 1960.<br />
20. Rosetti, A.: Istoria limbii romîne III: Limbile slave meridionale. Bucharest:<br />
Editura Ştinţifică, 1964.<br />
21. Sandfeld, K.: Linguistique balkanique. Paris: Klincksieck, 1930.<br />
22. Saramandu, N.: Aromâna. Tratat de Dialectologie Româneascà, ed. by<br />
Valeriu Rusu, 423-76. Craiova: Scrisul Românesc (Consiliul Culturii şi<br />
Educaţiei Socialiste. Institutul de Cercetări Etnologice şi Dialectologice),<br />
1984.<br />
23. Sawicka, I.: The Balkan Sprachbund in the light of phonetic features. Warsaw:<br />
Energeia, 1997.<br />
24. [miger, R.: Doprinos ju`noslovenskoj dijalektologiji. Slavistische Beiträge<br />
364, München, 1998.<br />
25. [ramek, E.: Le parler de Bobo{}ica en Albanie. Revue des Etudes Slaves<br />
XIV.170-203, 1934.<br />
29
Qudmila Mirto<br />
FRAZEOLO[KI SPOREDBI ME\U ALBANSKIOT<br />
I MAKEDONSKIOT JAZIK<br />
Frazeologijata na jazikot go pretstavuva neprocenlivoto bogatstvo<br />
na tvore{tvoto i usnoto nasledstvo na narodot i gi zafa}a site<br />
tie ubavi izrazi koi imaat golema mo} spored figurativnoto zna~ewe<br />
i koi bile sozdadeni pred dolgo vreme pri narodnoto usno op{tewe.<br />
Tie se prenesle od generacii na generacii, se neguvale vnimatelno, so<br />
zanaet~istvo i so vkus.<br />
Frazeolo{kite edinici imaat golema i nepovtorliva vrednost<br />
kako i ogromna upotreba vo usnoto op{tewe i kni`evnoto tvo re{ tvo na<br />
sekoj narod, a mnogu poretko se sre}avaat i vo nau~nata kni `evnost.<br />
Za ra|aweto i razvojot na frazeolo{kite edinici na sekoj narod,<br />
mnogu zna~ajni se i nekoi ekstralingvisti~ki faktori, kako istorijata<br />
na op{testveniot razvoj, uslovite na `iveewe, na~inot na mis lewe<br />
i dr. No istovremeno tie i celosno se prisposobuvaat na ja zi~niot<br />
sistem na odredena zemja. Zna~i mestoto kade se sozdavaat, raz vivaat i<br />
upotrebuvaat ovie frazeolo{ki edinici e samiot jazi~en sistem. Ova e<br />
zna~ajno za da se razbere deka sli~nostite vo oblasta na frazeologijata<br />
pome|u razni jazici ja izrazuvaat sli~nosta i bliskosta na vonjazi~nite<br />
uslovi i faktori, no isto taka tie gi izrazuvaat i osobenostite na nacionalniot<br />
sistem na jazikot, kako i razvojnite uslovi na toj sistem.<br />
Zatoa golem del od ovie frazeolo{ki sovpa|awa pome|u jazicite bi<br />
trebalo da se razgledaat kako vnatre{en razvoj na jazi~nite sredstva,<br />
a ne sekoga{ kako zaemki.<br />
Razgleduvaj}i gi frazeolo{kite edinici na dvata jazika sretnavme<br />
nekoi izrazi kade se izrazuva nacionalniot nezavisen izraz na<br />
sekoj narod, kade {to istoto frazeolo{ko zna~ewe se usovr{uva na<br />
razni na~ini i so razni pomo{ni sredstva, zemaj}i predvid razni izrazi<br />
so karakteristi~ni nijansi, spored karakterot na eden ili drug<br />
narod. Takvi bi bile:<br />
alb. Si shala e gomarit, mak. Na magare sedlo, na Mitra palarija;<br />
alb. Si kofini pas te vjelit, mak. po smrt bolest / po svadba tapani;
32<br />
alb. ’I ka marrë koka erë‘, mak. ’glavata mu zede veter‘;<br />
alb. ’S’kam sy e faqe‘, mak. ’nemam obraz‘ / ’nemam lice‘;<br />
alb. ’E kam halë në sy‘, mak. ’go ima kako glotka v o~i‘.<br />
Trgnuvaj}i od gorespomenatovo, ~esto se postavuvaat pra{a wa<br />
od tipot:<br />
<strong>–</strong> Dali bi se na{le zaedni~ki idiomatski strukturi vo razni jazici<br />
<strong>–</strong> Dali bi smeele da zboruvame za zaedni~ki koncepti vo na~inot<br />
na koj lu|eto go zamisluvaat svetot {to n# opkru`uva<br />
Spored Lejkof (1987, str. 446) lu|eto vo svojata svest imaat golemi<br />
grupi konvencionalni zamisli za svetot {to gi opkru`uva, vo<br />
za visnost od kulturata na koja $ pripa|aat. Zamislite se formiraat<br />
vrz osnova na na{eto iskustvo. Zatoa i koga bi imale mnogu ili malku<br />
istoriski kontakti me|u na{ite kulturi, faktot {to i dvete kulturi<br />
se razvivale spored balkanskata tradicija, deka i dvata na{i naroda<br />
i zemji do`iveale isto ili sli~no istorisko iskustvo, bi zna~el deka<br />
imalo mo`nost na{ite narodi da imaat sli~ni socijalni, moralni i<br />
politi~ki vrednosti, vrednosti koi nao|aat izraz vo jazikot, a osobeno<br />
vo frazeologijata na dvata naroda.<br />
Kanalite spored koi se razvivaat kulturite vo jazikot se obojuvawata,<br />
takanare~eni kulturni, koi se `ivi, osobeno kaj idiomite.<br />
Ovie kulturni obojuvawa se specifi~ni za sekoja govorna grupa, no ima<br />
i op{ti vrednosti koi zazemaat mesto vo dvete kulturi.<br />
Pr. alb. ’S’ia ha qeni shkopin‘, (ne mu go jade ku~eto stap~eto), a makedonskiot<br />
analogen izraz e ’ni vragot ne mu ja vrve‘ (mnogu snaodliv<br />
i sposoben ~ovek).<br />
Analiziraj}i gi gorenavedenive primeri doa|ame do zaklu~ok<br />
deka bi trebalo da ima eden opredelen stepen na sli~nost vo na~inot<br />
na koj lu|eto go zamisluvaat svetot, vo sprotivno, niedno logi~no<br />
op{ tewe so pomo{ na jazikot ne bi bilo mo`no. Ako lu|eto od razni<br />
kulturi ne bi imale sli~ni koncepti za svetot vo koj{to `iveat,<br />
te{ko bi se razbirale me|u sebe, ili te{ko bi preveduvale od eden<br />
jazik na drug, vpro~em, da gi upotrebuvaat istite idiomatski izrazi<br />
vo nivniot jazik.<br />
1. Kako primer imame nekoi idiomi koi se pozajmeni vo albanskiot<br />
i makedonskiot jazik i tie se vklu~uvaat vo zaedni~kiot fond<br />
na site jazici, kako:<br />
alb. ’Si thembra e Akilit‘ <strong>–</strong> mak. ’Ahilova peta‘;<br />
alb. ’Flaka e Prometeut‘ <strong>–</strong> mak. ’Prometeev ogan‘;
alb. ’Shpata e Demokleut ‘<strong>–</strong> mak. ’Damoklov me~‘;<br />
alb. ’Kali i Trojës’‘ <strong>–</strong> mak. ’Trojanski kow‘;<br />
alb. ’lotë krokodili‘<strong>–</strong> mak. ’krokodilski solzi‘ i dr.<br />
33<br />
2. Golem broj izrazi navlegle vo jazikot od ist izvor kako {to se<br />
prikaznite, bajkite i poznatite dela vo siot svet kako:<br />
alb. ’Dhelpra dhe rrushtë‘ (e bëri si dhelpra me rrushtë) a na mak. ’lisicata<br />
i grozjeto‘ (napravi kako lisicata so grozjeto),<br />
alb. ’shumë zhurmë për asgjë‘ / mak. ’mnogu vreva za ni{to‘ (od poznatata<br />
[ekspirova komedija);<br />
alb. ’të rrosh a të mos rrosh‘ <strong>–</strong> mak. ’da `ivee{ ili da ne `ivee{‘.<br />
Kaj golem del od niv nie gi upotrebuvame analognite izrazi, klu~ni<br />
ot zbor ili kontekstot za da stigneme do nivniot izraz kako vo:<br />
alb. ’Opingat e Sheros‘ Ovoj izraz se upotrebuva so zna~ewe nikoga{,<br />
zatoa go zamenuvame so anlogniot ’koga vrbata }e rodi<br />
grozje‘;<br />
alb. ’Tersi i Pojanit‘ <strong>–</strong> mak. ’ters noga‘;<br />
alb. ’Avazi i Mukes‘ -, mak. ’na edna svirka sviri‘ (prodol`uva da<br />
insistira za ne{to postojano);<br />
alb. ’Leshtë e Currit‘ <strong>–</strong> mak ’{ikli i {ipinki‘ so zna~ewe ni{to;<br />
alb. ’Koha e Babaqemo‘ <strong>–</strong> mak. ’od vremeto na dedo Noe‘;<br />
alb. ’Puthu me Milon‘ <strong>–</strong> mak ’na kukovo leto‘;<br />
alb. ’E hëngri si Xhaferi Simiten‘ <strong>–</strong> mak. ’Go pomina `eden preku vo da‘<br />
(go izla`e bez da svati);<br />
alb. ’Zu ferra Brahim‘ <strong>–</strong> mak. ’mu padna sekirata vo medot‘.<br />
Vo albanskiot jazik denes razlikuvame edna posebna pojava, minu<br />
vaweto od frazeolo{ka edinica vo re~enica, odnosno vo glagol,<br />
pri log, imenka i pridavka.<br />
Istata pojava se zabele`uva i vo makedonskiot jazik. Tuka se vklu -<br />
~uvaat nekoi imperativni, `elbeni ili neutralni kompozicii. Edna<br />
od glavnite osobini na ovie minuvawa ja so~inuvaat zborovite {to se<br />
obrazuvaat osobeno od srastuvawe na frazeolo{kata sintagma:<br />
alb. Vë re <strong>–</strong> vërej <strong>–</strong> mak. Pravi bele{ka <strong>–</strong> zabele`a;<br />
alb. Fal nder <strong>–</strong> falenderoj <strong>–</strong> mak. Dava blagodarnost <strong>–</strong> blagodari;<br />
alb. Jep shpresë <strong>–</strong> shpresojë <strong>–</strong> mak. Dava verba <strong>–</strong> veruva;<br />
Glagolite kaj ovoj tip preminuvawa se so nepromenlivo gra mati~ko<br />
i leksi~ko zna~ewe.
34<br />
Drug bogat tip sozdavaat zborovite sozdadeni so pomo{ na frazeolo{kite<br />
i glagolskite edinici, koi vo vid na leksema dobiva at<br />
ka ~estvena vrednost kako i pridavkite, pr.:<br />
alb. E ka zemrën gur <strong>–</strong> zemërgur, mak ima kameno srce / katran, katil;<br />
alb. Mblidh mendjen <strong>–</strong> mendjembledhur, mak. Beri um;<br />
alb. Thyen qafën <strong>–</strong> qafëthyer, mak. Kr{i glava / skr{i si go tilot;<br />
alb. Nuk çan kokën <strong>–</strong> moskokëçarës, mak. Ne si ja cepi glavata (ne<br />
se sekira za ni{to);<br />
alb. Prish gjakun <strong>–</strong> gjakprishës, mak. Rasipuva krvta / so krvta rasipana;<br />
alb. Ngre krye <strong>–</strong> kryengritës, mak. Kreva glava / ~uli u{i;<br />
alb. Ngul këmbë <strong>–</strong> këmbëngul <strong>–</strong> mak. Opira nozete (insistira);<br />
alb. E ka kokën tallash <strong>–</strong> kokëtallash, mak. Ima prazna glava / praznaglava;<br />
alb. E ka zemrën flori <strong>–</strong> zemër flori, mak. Ima zlatno sre / zlato e.<br />
Vo makedonskiot jazik tie ne rezultirale so srastuvawe, toa poretko<br />
mo`e da se sretne kako kaj sledniot primer:<br />
alb. E ka kokën e fortë <strong>–</strong> kokëfortë, mak. Ima tvrda glava <strong>–</strong> tvrdoglav<br />
Kako {to se gleda i od primerite, vo albanskiot imame komparativni<br />
formi pome|u frazeolo{kite sintagmi, no toa ne se slu~ilo i<br />
kaj obrazuvaweto na pridavkata, koja sodr`i isto leksi~ko zna~ewe.<br />
3. Tret tip so~inuvaat zborovite sozdadeni vrz osnova na glagolskite<br />
frazeolo{ki edinici, no so obraten redosled na zborovnite<br />
edinici, pr.:<br />
alb. merr pjesë <strong>–</strong> pjesëmarrje, pjesëmarrës, mak. zema u~estvo <strong>–</strong> u~estvuva<br />
/ u~esnik;<br />
alb. Marr hak <strong>–</strong> hakmarrje, mak. zema odmazda <strong>–</strong> odmazduvawe;<br />
alb. Lidh besën <strong>–</strong> besëlidhje, mak. dava verba <strong>–</strong> doverba.<br />
Primerite poka`uvaat deka imame preminuvawe na frazeolo{-<br />
ka edi nica od glagolski tip vo glagol, imenka, pridavka, no koi imaat<br />
isto leksi~ko zna~ewe, kako i ist figurativen karakter.<br />
4. Eden bogat tip izrazi koj se sre}ava kako vo albanskiot, taka<br />
i vo makedonskiot, so~inuvaat glagolskite frazeolo{ki edini ci, koi
kako odgovoren zbor go imaat zborot {to go sodr`i osnovno to zna~ewe<br />
na frazeolo{kata edinica i ja so~inuva osnovata na ovaa edinica,<br />
pr.:<br />
alb. I zë besë <strong>–</strong> besoj, mak dava verba <strong>–</strong> veruva;<br />
alb. Kam shpresë <strong>–</strong> shpresoj, mak. ima nade` <strong>–</strong> nadeva;<br />
alb. Bëj durim <strong>–</strong> duroj, mak. ima trpenie <strong>–</strong> trpi;<br />
alb. Kam dyshim <strong>–</strong> dyshoj, mak. ima somnenie <strong>–</strong> somneva;<br />
alb. Marr vendim <strong>–</strong> vendos, mak. zema odluka <strong>–</strong> odlu~uva;<br />
alb. Jap urdhër <strong>–</strong> urdhëroj, mak. dada zapoved <strong>–</strong> zapoveda;<br />
alb. Bëj cudi <strong>–</strong> cuditem, mak. pravi ~udo <strong>–</strong> za~udi;<br />
alb. Bëj dëm <strong>–</strong> dëmtoj, mak. pravi {teta <strong>–</strong> o{teti;<br />
alb. Fus frikën <strong>–</strong> frikësoj, mak. pika strav <strong>–</strong> zastra{i.<br />
Karakteristi~no za ovie tvorbi e toa {to kako najupotrebuvani<br />
gla goli od ovaa frazeolo{ka edinica se: alb. bej, kam, marr, a na<br />
ma kedonski: ima, pravi, zema.<br />
I na krajot bi sakala da istaknam nekoi dokazi vo vrska so razvojot<br />
na frazeologijata vo albanskiot jazik.<br />
Prviot re~nik koj zabele`a golem uspeh za albanistikata e objaven<br />
vo 1999 godina (so okolu 11000 frazeolo{ki izrazi). Me|u lingvistite<br />
koi dale pridones vo po~etocite na albanskite prou~uvawa se<br />
spomnuvaa prof. Aleksandar Xuvani, Nonda Bulku, Androkli Kostalari,<br />
Jani Tomai i dr.<br />
Frazeologijata najde odraz i vo tolkovnite re~nici kako {to e<br />
Fjalori i gjuhës së sotme shqipe (Re~nik na dene{niot albanski jazik), koj<br />
sodr`i okolu 7000 frazeolo{ki izrazi. Frazeolo{kiot re~ nik na<br />
albanskiot jazik od Jani Tomai pretstavuva eden natamo{en ~ekor vo<br />
ovoj pravec. Toj gi ispolnuva site nedostatoci vo oblasta na albanskata<br />
frazeologija, nauka koja se istakna kako posebna disciplina na III<br />
Kongres od EURALEX vo Budimpe{ta vo 1998 godina.<br />
35
Valentina Nestor<br />
VLIJANIETO NA ALBANSKIOT JAZIK VO<br />
MALOPRESPANSKIOT GOVOR OD LEKSI^KI ASPEKT<br />
Makedonskite govori vo Albanija, spored svoite gramati~ki<br />
oso be nosti, pretstavuvaat golem interes za slavisti~kite prou~uvawa.<br />
Ov de nema da gi istaknuvame tie osobenosti, no }e se zadr`ime izrazi to<br />
na albanskoto vlijanie vrz govorot na Mala Prespa.<br />
Albanskiot jazik kako oficijalen imal i s# u{te prodol`uva<br />
da igra va`na uloga vo sekojdnevniot, kulturniot, obrazovniot i<br />
politi~kiot `ivot, ne samo vo Mala Prespa tuku i vo drugite oblasti<br />
kade `ivee makedonsko naselenie vo Albanija, koj za dolg vremenski period,<br />
osobeno za 50 godini diktatorski re`im, imal uloga na oficijalen<br />
jazik, kako posrednik pome|u dr`avnite ustanovi i me|unarodnite<br />
interakcii.<br />
Lingvisti~koto zaemawe vo ovie dijalektni podra~ja se vr{elo<br />
so vekovi vrz edna mnogu {iroka osnova i razvojot na leksikata se<br />
dvi`el so eden poseben dinamizam. Vakviot razvoj se dol`i pred s#, na<br />
red ekstralingvisti~ki faktori, me|u koi sekako se najva`ni kulturno-istoriskite<br />
i op{testvenite odnosi i uslovi vo koi ovie govori se<br />
razvivale od doa|aweto na Slovenite na Balkanot pa s# do na{i dni. Ne<br />
pomalku zna~ajna e i pove}evekovnata jazi~na simbioza i interferencija,<br />
koja se manifestira na site nivoa: fonetsko, morfo-sintaksi~ko<br />
i osobeno na leksi~koto, koe e sekoga{ najotvoreniot i najlabilniot<br />
del na eden jazi~en sistem.<br />
Zaradi dominantnata uloga {to ja igra vo op{testvoto, albanskiot<br />
jazik s# pove}e go vtesnuva jazi~niot idiom, duri i vo doma{na<br />
upotreba, kaj site makedonski govori koi se nao|aat vo Albanija.<br />
Osobeno tie koi se poizlo`eni na vakvoto vlijanie se govorite vo<br />
Gora i Golobrdo, bidej}i makedonskiot govor se ograni~uva samo na<br />
tesna doma{na upotreba.<br />
Edinstveni koi ne se vlijaat vo golem stepen od upotrebata na<br />
albanskiot jazik se makedonskite `iteli od postara vozrast, koi imaat<br />
poretki kontakti so albanskiot jazik i koi nikoga{ ne bile preseleni<br />
od svoite makedonski stari `iveali{ta.
38<br />
Srednata vozrast, pred s#, se bilingvi i posebno kaj naselenieto<br />
od ovaa vozrast, koe re~isi za 45 godini izolacija od makedonskata<br />
jazi~na teritorija i makedonskite informativni sredstva i intenzivnite<br />
kontakti so javniot, obrazovniot i kulturniot `ivot vo<br />
albanskoto op{testvo, ovozmo`i golema interferencija, osobeno na<br />
leksi~ko nivo.<br />
Ovoj proces povlijatelen bil do devedesettite godini, no sepak<br />
i denes tie leksemi koi uspeale da navlezat vo makedonskiot govor od<br />
ovie podra~ja prodol`uvaat da se upotrebuvaat osobeno vo gradskite<br />
op{tini.<br />
Vlijanieto na albanskiot jazik vrz makedonskite govori zafa}a<br />
nekolku plana, i toa materijalniot, kulturniot i sekojdnevniot<br />
`ivot.<br />
1. Dvojazi~nosta kaj ova naselenie igra va`na uloga vo procesot<br />
na zaemnosta, golem broj leksemi se prezemeni na vakov na~in i se<br />
vkorenile dlaboko vo ovoj govor, taka {to nivnata zamena so drugi<br />
sinonimni formi e nezamisliva. Tuka vleguvaat zaemki od najstariot<br />
sloj koi imaat i po{iroka rasprostranetost kako:<br />
miser ’p~enka‘, miseri{te - ovaa leksema so slovenski sufiks ja<br />
imame i vo albanskiot jazik.<br />
~upa ’devojka‘, buza ’usni‘, tel ’`ica‘, pus ’bunar‘, ku{erija paralelno<br />
se upotrebuva so sinonimnata forma bra~ed ’bratu~ed‘<br />
i dr.<br />
1. 1. Kako i `ivotot {to evoluira, taka i jazikot ima potreba za<br />
bogatewe so novi elementi. Faktot {to postojniot makedonski govor ne<br />
go sodr`i vo nivniot re~nik siot leksi~ki materijal zaradi nedostig<br />
na makedonski jazi~en idiom, makedonskite govoriteli se prinudeni<br />
golem del nazivi na predmeti i pojavi od sekojdnevniot `ivot da gi<br />
pozajmat od albanskiot jazik, so nekoe mo`no prisposobuvawe. Potoa<br />
tie se integriraat i prisposobuvaat vo makedonskiot jazik. Takvi se<br />
leksemite:<br />
züra ’kancelarija‘, {tüla ’bandera‘, gazeta ’vesnik‘, l’avatri~e<br />
’ma{ina za perewe‘, para{uta ’padobran‘, akulore ’sladoled‘,<br />
plaka ’plo~ka‘, varse ’sinxir‘ i dr.<br />
1. 2 Vrz pozajmenite leksemi se vr{at fonetsko-fonolo{ki<br />
prisposobuvawa. Po dolga upotreba tie se identifikuvaat i primaweto<br />
na tu|ite glasovi stanuva sosema normalno i postepeno doa|a<br />
morfolo{koto i semanti~koto prisposobuvawe, koe doveduva do
celosna integracija vo novata jazi~na struktura. Na takov na~in tie<br />
stanuvaat nerazdelni od jazi~nata govorna leksika i osobeno mladite<br />
ne gi ose}aat kako stranski zborovi.<br />
Ne e mal slu~ajot koga golem broj pozajmeni leksemi od albanskiot<br />
jazik stanale mnogu produktivni i dovele do pro{iruvawe na<br />
nivnoto zna~ewe i kompozicija. Kako rezultat na eden vakov odnos se<br />
sozdavaa celi gnezda i semejstva od pozajmeni zborovi i hibridi, izvedeni<br />
ili sozdadeni od istiot koren.<br />
Eden del od postariot sloj zaemki koi se upotrebuvale dolg vremenski<br />
period, stanale mnogu produktivni i dobile razli~na stilska<br />
oboenost. Takvi se:<br />
}ul, }ulca, is}ulcan (iskisnat, izvodenet);<br />
~upa ’devojka‘ sre}avame: ~upe, ~up~e, ~upence, ~upi{te, ~upinstvo,<br />
od albanskata forma çupë, koja se upotrebuva so dijalektna<br />
lokacija;<br />
buza alb. buzë (usni) gi imame slednive novosozdadeni leksemi:<br />
buze, buzlest, buzlina, buzlojca, buzi se.<br />
Ovie zborovi vo albanskiot jazik gi sre}avame samo vo osnovnata<br />
forma, dodeka pak ovde gi sre}avame vo celosna paradigma. Kaj<br />
leksemata }ul e sozdadena sli~na forma na glagolska pridavka kako i<br />
sinonimnata iskisnat od aorisnata glagolska forma.<br />
Gledaj}i go patot na prisposobuvaweto na leksi~kite elementi,<br />
informacijata i komunikacijata na lu|eto od ova podra~je stanuva se<br />
pojasna, dodeka identifikacijata e poto~na.<br />
Taka kako i site zaemki vo drugite govori i jazici, kako {to se<br />
internacionalizmite, koi se rezultat na pojavuvawe na novi pojavi i<br />
objekti i ovde tie se rezultat na nedostig na nazivi za novite pojavi<br />
vo jazi~niot idiom na govorot na ova naselenie. Na makedonskite govoriteli<br />
od ovie oblasti polesno im bilo da pozajmat od albanskiot<br />
jazik, zatoa {to pobrzo se zapoznavaat so niv.<br />
Del od pozajmenite leksemi, koga imaat sinonimni formi vo<br />
svojot jazik, gi potisnuvaat i poleka gi vadat od upotreba.<br />
2. Pri prisposobuvaweto na pozajmenite formi se vr{at fonetsko-fonolo{ki<br />
promeni. Pozajmuvaweto vo golem stepen se realiziralo<br />
akusti~ki. Akusti~koto imitirawe na tu|iot izgovor, {to bilo<br />
ovozmo`eno so sekojdnevnite direktni kontakti na golem broj bilingvalni<br />
subjekti, kako i streme`ot da se identifikuvaat tu|ite fonemi<br />
i da se supstituiraat so doma{ni, fonetski najbliski, pridonesuvale<br />
za relativno lesna i brza adaptacija i integracija na visokiot procent<br />
tu|i leksemi. Pri ovoj proces se vr{at slednite promeni:<br />
39
40<br />
a) Promena na vokalot o > u<br />
Ovaa promena se slu~uva bidej}i makedonskite govoriteli se<br />
trudat da go ~uvaat akcentot na ovie zaemki na tretiot slog i<br />
koga akcentiraniot vokal e o, toj se izgovara {iroko, taka {to<br />
preminuva vo u, kako:<br />
alb. dekoratë > dekurata (orden); alb. kolltuk > kultuk (trosed);<br />
alb. frigorifer > frigurifer (fri`ider); alb. tortë > turta<br />
(torta) i dr.<br />
b) Upotreba na marginalnata fonema y - ’ü‘ zaedno so pozajmenite<br />
leksemi kako: zyra > züra (kancelarija); shtylla > {tüla (bandera);<br />
dyshoj > dü{ova (somleva);<br />
kako i preminuvawe na y > u kaj postarite pozajmeni leksemi, del<br />
od niv turcizmi: du{eme > dysheme ’pod‘, dulbija > dylbi ’dvogled‘,<br />
du{ek > dyshek i sl.<br />
c) Izgovor na mekiot glas l > l’. Ovaa pojava e zastapena ne samo kaj<br />
zaemkite, kako: kal'aman ’maloleten‘, kl'ub: klub, pl'a`a; pla`a,<br />
no i kaj zborovi so makedonski koren, sp: nedela: nedel'a, klu~:<br />
kl'u~, klun: kl'un i red drugi.<br />
d) Druga zna~ajna pojava za ovoj govor, e i dodavaweto na nazalniot<br />
konsonant m vo sekvenciite (br);<br />
fambrika (alb. fabrikë, mak. fabrika); {kumba (alb. shkumë)<br />
’pena‘, pambuk, pambuklena (pamuk / pamu~na).<br />
e) Vnesuvawe na dentalite th, dh, koi kaj postarite pozajmeni<br />
leksemi preminale th > f, t, a dh > d, l; Thimi > Fimija; Thimka ><br />
Fimka; Krisantha > Krisanta, dhoma > loma ’soba‘, Dhori > Dori<br />
i dr. A kaj pomladite generacii tie se prifateni zaedno so<br />
pozajmenite formi.<br />
3. Osven malite fonetsko-fonolo{ki promeni, kaj ovie zaemki<br />
se vr{at odredeni promeni i vo morfolo{kiot sistem, kako i vo drugi<br />
jazi~ni sferi.<br />
Vo vrska so zboroobrazuvaweto, treba da se naglasi deka vo<br />
tekot na prisvojuvaweto na ovie zborovi, neizbe`ni se i slu~aite<br />
na sozdavawe novi zborovi. Taka od osnovnata forma se sozdavaat i<br />
novi zborovi, po pat na derivacija so pomo{ na makedonski sufiksi.<br />
Po zabele`livi se nastavkite za obrazuvawe na imenki so objektivna<br />
ocena, kako deminutivi i augmentativi -~e, -e, -ence i -i{te.<br />
Obrazuvaweto na imenki od ovoj vid se zabele`uva i kaj pograni~niot<br />
albanski govoren pojas, koj gi zafa}a oblastite od Kor-<br />
~ansko i Pogradec. Takvi se imenkite obrazuvani so nastavkite:
a) -~e kako: tel' > tel'~e ’mala `ica‘, fur~e ’~et~e‘, frigurifer~e<br />
’fri`ider~e‘, nuv~e > nuska ’kukla od krpi‘; akulor~e ’sladolet~e‘.<br />
b) -i{te, ~upi{te ’momi{te‘, buzi{te ’usni{ta‘; fundi{te<br />
’zdolni{te‘,<br />
Pozajmenite imenki koi vo albanskiot jazik zavr{uvaat na -i<br />
ovde se prisposobuvaat so nastavkata -ija;<br />
kushëri > ku{erija ’bratu~ed, bratu~eda‘; porosi > porosija ’pora~ka‘,<br />
dylbi > dulbija ’dvogled‘ i sl.<br />
4. Od druga strana se sre}ava i semanti~ko prisposobuvawe na<br />
ovie zborovi. Kaj golem broj zaemki se sre}ava pro{iruvawe i stesnuvawe<br />
na zna~eweto od izvornata forma. Vo su{tina tie go ~uvaat<br />
osnovnoto zna~ewe so mali isklu~oci. Pro{iruvawe na osnovnoto<br />
zna~ewe sre}avame kaj slednive zborovi:<br />
pus 1. ’bunar‘ (alb. pus), 2. golema temnica;<br />
motro (vokativna forma od alb. motra ’sestra‘) se upotrebuva ko ga<br />
po malata jatrva $ se obra}a na pogolemata vo vid na po~it;<br />
ruga od alb. roga ’plata‘ ovde se upotrebuva so predlogot na (na<br />
ruga), davawe stado ovci nekomu da gi pase so pla}awe; kartolina<br />
1. ’razglednica‘, 2. mnogu ubava devojka;<br />
bi{e, bi{ka (od alb. bishë ’yver‘) se sre}ava vo s. Cerje, so zna~ewe<br />
na prase; nuska (kukla od krpi), od alb. nuse ’nevesta‘, {triga<br />
(grdo potstri`ano devoj~e so kratki kosi) od alb. shtrigë<br />
’ve{terka‘, dulbija ’mnogu ubava devojka‘ (alb. dvogled) i dr.<br />
4.1. Stesnuvawe na semanti~koto zna~ewe imame vo tie slu~ai<br />
koga od edna odredena leksema se zema samo toa zna~ewe koe ne postoi<br />
vo nivniot dijalekt, dodeka drugite sekundarni zna~ewa, koi gi ima vo<br />
albanskiot ne se prezemaat. Kako takvi bi bile:<br />
alb. çerdhe vo prespanskiot govor e prezemen samo so zna~ewe na<br />
zabavi{te za deca, institucija, dodeka drugite zna~ewa kako 1.<br />
gnezdo, 2. leglo za koi postojat soodvetni makedonski formi,<br />
ne se prezemeni. Istoto se slu~ilo i so drugite leksemi kako<br />
kopsht od koja e prezemeno zna~eweto na gradinka za deca, dodeka<br />
drugite zna~ewa kako 1. dvor, 2. bav~a, ne se prezemeni.<br />
fund (e prezemeno samo so zna~ewe zdolni{te, `enska obleka).<br />
Ovaa forma poupotrebliva e kaj pomladite generacii, dodeka<br />
41
42<br />
kaj postarite se upotrebuva formata fustan i za zdolni{te,<br />
no vtori~noto zna~ewe na ovaa leksema, kako ’kraj‘ ne se upotrebuva;<br />
tension (so zna~ewe krven pritisok) e pozajmen samo kako medicinski<br />
termin, dodeka drugite zna~ewa ne se prezemeni.<br />
mbulesa (od alb. mbulesë ’pokriv‘) koja obi~no stoi so druga<br />
imenka za da go izjasni zna~eweto. Vo albanskiot imame mbulesë<br />
krevati (so zna~ewe pokrivka za krevet), a vo prespanskiot<br />
mbulesa za kreve; mbulesë tavoline mbulesa za masa (~ar{av za<br />
masa). Ovie se delumni zaemki, bidej}i za pojasnuvawe se upotrebuva,<br />
imenka od makedonskiot jazik.<br />
Na ovoj plan mo`e da zaklu~ime deka ovie zborovi se pozajmeni so<br />
neposreden kontakt i zatoa go pozajmuvaat samo primarnoto albansko<br />
zna~ewe.<br />
5. Interesna grupa zaemki pretstavuvaat i nekoi glagoli koi pri<br />
prisposobuvaweto ja dobivaat nastavkata -va. Iako vo makedonskiot<br />
standarden jazik glagolite od tu|o poteklo ja prezemaat nastavkata<br />
-ira, ovde taa nastavka s# u{te ne se do`ivuva bliska za prezemawe, no<br />
mesto nea se dodava -va, kako:<br />
balafa}ova (alb. ballafaqoj) ’li~na rasprava me|u dvajca‘; di{ova<br />
(alb. dyshoj) ’somneva‘; caktova ’odreduva, imenuva‘; pu{ova<br />
’razre{i‘; votova ’glasa‘; vendosva ’re{ava‘; takova (alb.<br />
takon) ’dol`nost, koja mu pripa|a nekomu‘ ovaa leksema vo albanskiot<br />
jazik se upotrebuva pridru`ena od kratkata li~na<br />
zamenska forma ’i‘, ovde ja prezema soodvetnata makedonska<br />
forma za ma{ki rod ’mu‘, koja vo ovoj dijalekt se upotrebuva<br />
i za `enski rod; mu takova (nemu / nejze) ’dol`en e / dol`na e,<br />
mora‘; ralova (alb. rralloj) ’razreduva‘ idr.<br />
Prezemaweto na ovie zborovi od albanskiot jazik se pravi za<br />
poto~no opredeluvawe na zna~eweto, bidej}i govoritelite so niv go<br />
preciziraat zna~eweto vo odreden kontekst.<br />
Vakvata pojava e karakteristi~na za ovie govori bidej}i albanskiot<br />
jazik e dominanten i privilegiran, a makedonskiot se nao|a<br />
vo zavisna i inferiorna polo`ba. Vo vakvite situacii zaemaweto<br />
e glavno ednonaso~no i upotrebata na makedonskiot jazik se pove}e<br />
se ograni~uva na semejna upotreba, vo neformalni situacii, dodeka<br />
albanskiot, kako jazik so presti`, e jazik koj se upotrebuva nadvor<br />
od semejstvoto, vo komunikacija so sosednoto naselenie i upravnite<br />
organi. Makedonskoto naselenie vo Albanija osobeno vo gradskite
sredini, duri i vo neformalni situacii, mnogu polesno komunicira<br />
na albanski, osobeno koga stanuva zbor za temi od op{testvenata i<br />
kulturno-prosvetnata problematika. Za ova sekako pridonesuvaat,<br />
osven u~ili{tata, u{te i administracijata i javnite sredstva za komunikacija.<br />
6. Poslednive godini se zabele`uva tendencija za otfrlawe na<br />
odreden broj pozajmeni albanski zborovi i se nametnuvaat makedonski<br />
formi od govorna ili standardna makedonska upotreba. Ovaa pojava<br />
zapo~na po 90-tite godini, koga kontaktite so makedonskata sredina<br />
stanaa s# pobliski. Po raspa|aweto na diktatorskiot re`im vo<br />
Albanija golem broj `iteli od ovie delovi se prinudeni, od ekonomski<br />
pri~ini, privremeno da se preseluvaat vo R. Makedonija, zaradi sezonska<br />
rabota ili zaradi studii. Kaj ovaa kategorija lu|e se zabele`uva<br />
crpewe na odreden broj leksi~ki elementi od makedonskiot jazik i vo<br />
mal broj se zabele`uva otfrlawe na postojnite zaemeni albanski formi,<br />
koi bile upotrebuvani dolgo vreme od `itelite na ova naselenie.<br />
Takvi bi bile formite:<br />
kola koja vo golem stepen se upotrebuva stesnuvaj}i ja upotrebata<br />
na starata forma ma{ina < makinë; pokriva~a, mesto mbulesa<br />
za krevet, spalna < dhomë gjumi, visa~i < bufe, kombe < furgon,<br />
i dr.<br />
No sepak brojot na prezemenite albanski zaemki vo ovie govori<br />
ostanuva vo golem procent. Tamu kade {to kontaktot so albanskiot jazik<br />
e pogolem, navleguvaweto na albanskite elementi e pointenzivno.<br />
Takov e i slu~ajot so s. Bobo{tica, kade {to imame celosna asimilacija<br />
na makedonskiot govor. Vo Vrbnik imame isto taka golem napliv<br />
na albanski leksi~ki elementi. Ista e sostojbata i vo Gora i Golobrdo,<br />
kade {to imame masivno preseluvawe vo gradski `iveali{ta. a so toa<br />
i gubewe na makedonskiot jazik, koj se upotrebuva samo od lu|e od postarata<br />
vozrast, dodeka mladite voop{to ne zboruvaat, a decata nitu<br />
razbiraat. Mislam deka bi trebalo seriozno da se obrne vnimanie na<br />
ovoj problem, koj navistina e zagri`uva~ki za celiot makedonski narod,<br />
bez razlika kade `ivee.<br />
43
Prvoslav Radi}<br />
ZA GOVOROT NA SELOTO JABUKA<br />
(Pan~evo, Republika Srbija)<br />
Na prof. Voislav Ili} (1916-1988)<br />
Vo li~nata bibliote~na zaostavnina na belgradskiot profesor<br />
na Filolo{kiot fakultet i istaknatiot makedonist, Voislav Ili},<br />
pronajdov i edna diplomska rabota. 1 Se raboti za eden rakopis skromen<br />
po obem (ma{inopis), pi{uvan na srpski jazik, pod naslov „Govor sela<br />
Jabuke kod Pan~eva“ (1985). Rakopisot go napi{a pomladiot kolega<br />
Qubi{a Pantovi}, student od toga{nata studiska grupa za makedonski<br />
jazik i literatura, a mentor na ovaa rabota be{e prof. Voislav<br />
Ili}. Kako uvodni delovi vo rakopisot gi nao|ame: „Uvod“ (str. 1-2) i<br />
„Opis sela Jabuke“ (3-5), a potoa sledat pette delovi: „Opis govora sela<br />
Jabuke“ i „Materijal sa trake“ (I: 6-12), „Fonetske karakteristike“ (II:<br />
13-21), „Morfolo{ke karakteristike“ (III: 22-35), „Sintaksa i stil“<br />
(IV: 36-39), „Leksika“ i „Zakqu~ak“ (V: 40-42). Na krajot, pod naslovot<br />
„Prilozi“ se dadeni nekolku fotografii vo vrska so op{testvenopoliti~kiot<br />
`ivot na Makedoncite kolonizirani vo Jabuka. Vo<br />
„Literatura“ (46) se navedeni desetina bibliografski edinici, pred<br />
sè od op{t karakter, vklu~uvaj}i gi i predavawata na prof. Ili} vo<br />
periodot 1979-1984 godina.<br />
Ostavaj}i ja nastrana natamo{nata analiza na studentskava rabota,<br />
}e se zadr`am pred sè na izvorniot govoren materijal koj{to e<br />
prilo`en vo rakopisot. Imeno, kako {to zboruva avtorot, se raboti za<br />
fono-materijal koj{to e snimen vo Jabuka, vo juni 1984 godina, i koj{to<br />
e daden kako oddelen (neakcentiran) tekst vo rakopisot (8-12). Tuka se<br />
vklu~eni govornite celini na ~etiri informatori, neednakvi po svojot<br />
obem. Avtorot istaknuva deka informatorite imaat „oko {est decenija<br />
1<br />
Blagodarej}i $ na gospo|a Dubravka Dragovi} (rodena Ili}) i gospodin Ra{a Dragovi},<br />
}erkata i zetot na prof. Ili}, imav uvid vo ovoj kni`en fond.
46<br />
`ivota“ (8), iako za posledniot, koj{to e `ena, ponatamu zabele`uva<br />
deka ima „preko osamdeset godina“ (12). Koga se raboti za temite, se<br />
gleda deka tie se pred sè vo vrska so minatoto, so nekoga{niot `ivot<br />
na informatorite vo nivnata tatkovinata, so nivnata mladost, Vtorata<br />
svetska vojna, doseluvaweto od Republika Makedonija, t.e. povoenata<br />
kolonizacija vo Srbija itn., a zastapeni se, iako vo ruinirana forma,<br />
i nekoi folklorni reminiscencii (narodna pesna, anegdota).<br />
Koga se zboruva za potekloto na informatorite koi{to se zastapeni<br />
so tekstovite, tie ka`uvaat deka se rodeni vo Makedonija, poto~no<br />
vo Stru{ko, Debarsko, Vele{ko i Svetinikolsko. Makedoncite, kolonizirani<br />
vo Jabuka po Vtorata svetska vojna, kako {to poka`uva i avtorot<br />
vo kartata dadena vo ramkite na „Uvod“ (2), 2 doa|ale od po{iroka<br />
makedonska teritorija. Ve}e vo periodot po kolonizacijata vo vrska<br />
so naselenieto vo Jabuka e konstatirano deka „tamo `ivi najveћa grupa<br />
doseqenika iz NR Makedonije (oko 80%), od kojih neki poti~u iz<br />
najudaqenijih jugozapadnih makedonskih oblasti (okolina Struge,<br />
Prespa, Demir-Hisar i dr.)“ (Trifunoski 1958: 21). 3 Nekoi ispituva~i najgolem<br />
procent na koloniziranoto naselenie od Republika Makedonija<br />
vo Jabuka $ davaat na krivopalane~kata (43%) i drugite oblasti (sp.<br />
Kiselinovski 2000: 99). 4<br />
Vo govorot na Makedoncite koi{to `iveele pove}e decenii vo<br />
drugata jazi~na sredina, se razbira, se razvivaat mnogu raznovidni i<br />
slo`eni lingvisti~ki procesi. Vo kusata analiza na jazi~niot materijal,<br />
koj{to go donesuva ovaa diplomska rabota, }e se zadr`am na tri osnovni<br />
ramni{ta: 1. na so~uvanite karakteristi~ni makedonski jazi~ni<br />
osobenosti, 2. na usvoenite srpski jazi~ni karakteristiki, i <strong>–</strong> 3. na<br />
elementite na makedonsko-srpskata jazi~na interferencija, t.e. na modelite<br />
na eden vid jazi~na simbioza kaj ovie bilingvni govoriteli.<br />
2<br />
Tuka se pretstaveni edinaeset zoni: Tetovsko, Mavrovsko, Stru{ko, Ohridsko, Ki~evsko,<br />
Bitolsko, Prilepsko, Vele{ko, [tipsko, Strumi~ko i Kumanovsko. Vo vrska so ova,<br />
avtorot ne gi naveduva svoite izvori, no mo`e da se pretpostavi deka toj gi sobral<br />
podatocite vo ramkite na ovaa terenska rabota.<br />
3<br />
Za povoenite popisi vo vrska so makedonskoto naselenie vo Republika Srbija i za sega{nata<br />
sostojba na makedonizmot me|u makedonskoto naselenie v. Stankoviћ 2004.<br />
4<br />
Ovie podatoci S. Kiselinovski gi koristi za pogre{no da ja informira javnosta deka se<br />
raboti za „suptilnata politika na kolonizacija {to ja vode{e Srbija vo periodot na<br />
Vtora Jugoslavija“, kako i deka poradi „srpskata etni~ka asimilacija“ na drugite nacii<br />
vo Vojvodina „makedonskite kolonisti se izbiraa glavno od mestata kade {to srpskoto<br />
vlijanie be{e golemo (Kumanovo, Pore~je, Kriva Palanka) i kaj del od naselenieto [kade<br />
{to] ve}e postoe{e prosrpska (srbomanska) orientacija“ (Isto: 100). Moite kritiki vo<br />
vrska so vakvite avtorovi nacionalni optovaruvawa se dadeni vo.: Radiћ 2003 i Radiћ<br />
2005.
1. Tipi~nite makedonski jazi~ni karakteristiki dominiraat i<br />
se bele`at na site jazi~ni nivoa: 5<br />
a) Na fonetsko nivo ja nao|ame poznatata makedonska vokalizacija<br />
na poluvokalite vo silna pozicija (o/u; e): so (1, 2), sp. sum (2), sedum<br />
(1); eden, den, deneska, nedela dena, pravec (2); refleksot a od stariot<br />
nazal od zaden red: oma`ena, puknalo, sretnal, stanav (3); sekvencijata<br />
ol kako refleksot od staroto vokalno l: `olti (3); redukcijata na<br />
vokalite: mnogu (1), tamu, daleku (2), sedum (1), sum (2); nepostoeweto<br />
inicijalno j pred vokal e: eden, edno (2), edna (3, 4); sonantot l vo<br />
finalnata pozicija: umrel, pominal (2), bil, oteral, sretnal, sakal,<br />
se ka~il (3); otsutnosta na jotuvanite labijalni soglaski: zalubeni,<br />
zaluben, zemja (2), zemi{te (3); depalataliziraweto na sonantot q:<br />
nedela dena, roditel (2). 6<br />
b) Na morfolo{ko nivo ja nao|ame nastavkata -i vo mno`ina na<br />
imenki od a-paradigma: ku}i (1), godini, {koli (2), pari (3); li~nite<br />
zamenki: jas (2), nie (2, 3), tie (2); zamenskite enklitiki gi i i: da gi<br />
zemam, da i u~am (2), Bog da i bie (folk., 2); 7 pokaznite zamenki: ovoj<br />
pravec, so toj drugar, toj episkop, toa vreme, tie deca, tie lu|e (2);<br />
zamenkata sè (2); pomo{nite glagoli sum (2, 3) i se (2) vo prezentot;<br />
zavr{okot -am vo 1 l. ednina prezentot: ka`am (2, 3), velam (2), se vikam<br />
(3, 4), kako i nastavkata -me vo 1 l. mno`ina: sakame, produ`ime, u~ime,<br />
odime, ka`eme, ne znajeme (2), ranime, oterame (3); nastavkata -v vo 1 l.<br />
ednina na minatite opredeleni vremiwa: bev (1, 2, 3), odrastev, sakav,<br />
zavr{iv, re{iv, dojdov, najdov (2), i nastavkata -vme vo 1 l. mno`ina:<br />
bevme (3), dojdovme (1, 3), postavivme (2), pa se koloniziravme, re{ivme,<br />
otidovme, krenavme, se najdofme (2); futurskite konstrukcii od tipot:<br />
}e se preselam, }e predavame, }e pojdeme (2), }e go ranime (3), no i so svrznikot<br />
da: {to }e da pravime (3), vklu~uvaj}i ja i negacijata od tipot:<br />
nema da te pu{timo (2); nastavkite -l (v. t. a) i -le vo glagolskata<br />
pridavka: re{ile, ne mogle (2), go zatvorile, mu skuvale (3); brojnite<br />
formi: nie dvajca (2); pasivnite formi od nepreodnite glagoli: umren,<br />
be{e pojdena (2), go puknalo (3).<br />
Vo ramkite na ~lenuvaweto gi nao|ame formite od t- i v-tip:<br />
episkopot, drugarot (2), ratot (3), kompozicijata (1), familijata,<br />
47<br />
5<br />
So broevite vo zagradite gi obele`uvam informatorite (v. Prilozi). Vo tekstot ne ja davam<br />
frekvencijata na ekscerpiranite oblici.<br />
6<br />
I vo folkloristi~kata sfera gi nao|ame makedonskite karakteristiki, na pr. takanare~e no<br />
ukrasno inicijalno j („Jot tri godini, / Jot tri meseci zedeno“, kaj 2 informator), makar<br />
{to toa se javuva i vo po{irokata balkanoslovenska po~va.<br />
7<br />
So kvalifikacijata „folk.“ ozna~uvam deka se raboti za folkloristi~kiot diskurs.
48<br />
okolinata, civilizacijata, altilerijata (2), seloto (1, 2), {koloto<br />
(2), magareto (3), partizanite (1, 2), borbite, pati{tata, glavniot,<br />
{estiot, {estata godina , moite deca (2); komandantov, {umava,<br />
roditelive (2), sp. ja hiperdeterminacijata vo: drugarot edniot (2).<br />
Sekako, tuka dominira analiti~kata deklinacija: od ~etrdeset<br />
i {esta godina, po zasluga, so sto~arstvo (1), od seloto, od<br />
Ohrid, bara{e deca da {koluje, nastavi za pop, slu`ime oko stoka,<br />
za Vojvodina, bez oru`je (2), od avgust mesec, so {to }e go ranime, u<br />
Bosna (3), proveli (...) na Dunav (4).<br />
v) Na sintaksi~koto nivo gi bele`ime posesivnite konstrukcii<br />
od tipot: brat mi (1); atributot vo pozicija zad imenkata: seloto moe<br />
(1), komandantov nema~ki, drugarot edniot, selo pravoslavno, partizanite<br />
na{i (2); reduplikacijata na objektot: mu postavivme pitawe<br />
nemu, mene me naredoe, drugarot edniot go pu{tia (2), mene me saka{e<br />
(3); enklitikata vo inicijalna pozicija: go oteral, go zatvorile, mu<br />
skuvale ta r‘`, se krademe (3); negacijata vo konstrukciite od tipot:<br />
ne se slo`i (2); svrznikot za da vo finalnite re~enici: go oteral za<br />
da go prodava (3).<br />
g) Na leksi~koto (i frazeolo{koto) nivo gi bele`ime primerite:<br />
(ja/s/) se vikam (1, 2), sakam, sega, rabota (im.), rabotam, dojdovme, i<br />
taka nataka (1), vo (2, 3), bara{e, zemam, ama, nie (zam.), deneska, taka<br />
(pril.), male~ko (folk.), zedeno (folk.), razbira{, pominal (2), pak,<br />
tuka, site (3), lo{o (4).<br />
Vo ramkite na sufiksacijata go bele`ime sufiksot -i{ta za<br />
zbirnost: pati{tata (2), mesniot sufiks -sko: Vele{ko (3), deminutivniot<br />
sufiks -e: neveste (folk., 2).<br />
Osven ovie karakteristiki koi{to, glavno, se javuvaat na<br />
po {iroka makedonska jazi~na po~va, se bele`at i onie crti karakteristi~ni<br />
za oddelni govori. Taka, vo edniot primer, vo korenskata<br />
morfema, kaj 2 informator (v. fus. 10) go nao|ame refleksot o od stariot<br />
nazal od zaden red <strong>–</strong> roka (2), {to e, na primer, karakteristikata<br />
na delot od debarskite govori (Vidoeski 1998: 219). 8 I instrumental<br />
na li~nata zamenka tie: sa onimi (2), verojatno zboruva za dijalektna<br />
forma od ovie govori (sp. tamo{nata forma na li~nata zamenka nimi,<br />
kako i pokazno-prisvojna zamenka onimni, Isto: 227-228), ako ne se zboruva<br />
tuka i za vkrstuvawe so srpskata forma. Ponatamu, vo 1 l. ednina<br />
8<br />
Vo kartata dadena vo statijata na B. Vidoeski se gleda deka vo Lokov i negovata neposredna<br />
okolina deneska ne e zastapen refleks o, tuku ă (Vidoeski 1998, karta br. 4, po str. 246).
prezentot se bele`i so otsustvo na nastavka -m: sakam da re~a (1), [jas] mu<br />
vela (2) (sp. Isto: 231), dodeka vo 3 l. mno`ina kaj minatite opredeleni<br />
vremiwa se bele`i nastavkata -e: ostanae svega sedum ku}i (1), dojdoe<br />
tie, nastanae hazbii (folk.), mene me naredoe, dojdoe, tie se prebacie,<br />
tie me pustie, Nemci se vratie (2), {to, isto taka, e karakteristika<br />
na debarskite govori (sp. Isto).<br />
I vo oblasta na leksikata gi nao|ame dijalektizmite {to se<br />
karakteristika na zapadnite periferni govori, na pr. take (namesto<br />
„taka“, 2, sp. Vidoeski 1998: 234), ke (namesto „kade“, 2, sp. Isto),<br />
ba{ („ba{ na vru}ina“, 2, sp. Isto). I kaj informatorite od drugite<br />
krai{ta se bele`at specifi~nite leksi~ki dijalektizmi. Pantovi}<br />
zabele`uva deka kaj 4 informator, koj{to vo tekstovite e zastapen,<br />
inaku, samo so nekolku re~enici, se nao|aat i dijalektizmite kako:<br />
~u{ka (’piperka’), bi{ka (’prase’) i dr. (41). Toa go potvrduva lingvogeografskata<br />
situacija, bidej}i zborot ~u{ka, na primer, gi zazema<br />
pred sè centralnite delovi na R. Makedonija, t. e. sredniot tek na<br />
Vardar (Ki{ 1996: 141, karta 15).<br />
2. Od druga strana, vo govorot na makedonskoto naselenie vo<br />
Jabuka od srpskiot jazik vlegol eden broj jazi~ni karakteristiki:<br />
a) Na fonetsko nivo go nao|ame refleksot a, kako kontinuant<br />
na poluvokalite: {est dana, tro{ak, ru~ak (2), qubav (3); refleks u<br />
od nosovkata od zaden red, kako i od vokalnoto l: crknulo, nepun jutar<br />
(zemja) (3); finalnoto o namesto l: odrastao, mogo (2); ikavizmite vo<br />
negiraniot glagol „jesam“: nisam, nije (2).<br />
b) Na morfolo{ko nivo se javuva mno`inskata nastavka -e (apa<br />
radigma): sviwe (2); nastavkata -i vo opredeleniot pridavski vid:<br />
dr`avni tro{ak (2); prezentski tematski vokal -e vo 1 l. ednina: ka`em,<br />
mo`em, najdem (3); iterativnata morfema -uje: veruje (2), nastavkata -mo<br />
vo 1 l. mno`ina na prezentot: u~imo, pu{timo (2), radimo (3), iako vo<br />
nekoi slu~ai, na primer vo posledniot (informator od Vele{ko, sp.<br />
t. a), mo`ebi se raboti za vlijanie od govorite rasprostraneti na severnata<br />
makedonska teritorija (sp. Vidoeski 1998: 86).<br />
Kaj 4 informator, kako {to zabele`uva Pantovi}, se javuva<br />
nastavkata -u vo 1 l. ednina na prezentot: jadu, idu, peu (41). Ova e<br />
dijalektnata osobina koja{to se javuva vo govorite na ju`na Srbija i<br />
severna Makedonija (sp. Vidoeski 1999: 173), i nea mo`ebi ja donesol informator<br />
od makedonskite krai{ta vo Vojvodina. Vo ista smisla mo`e<br />
da se analizira mno`inskata nastavka -li vo glagolskata pridavka kaj<br />
istiot informator: do{li partizani, pro{li, navikli se, proveli (4)<br />
(sp. Vidoeski 1998: 73, 82), no ovaa osobenost po{iroko e zastapena vo<br />
srpskite govori vo Srbija, vklu~uvaj}i ja i Vojvodina.<br />
49
50<br />
Osven ova, kaj oddelni informatori se bele`at i primeri so<br />
pade`nata fleksija: bez oru`ja, {kolu da polo`ime, nisam mogo da<br />
nastavim moite deca so u~ewem (2).<br />
v) Na sintaksi~koto nivo mo`e da se zabele`at srpskite modeli<br />
vo redot na zborovite, sp. da se ne vidime (3).<br />
g) I na leksi~ko nivo se javuvaat brojni srbizmi, kako: bavi se<br />
(na pr. so sto~arstvo), zanat (namesto „zanaet“) (1), `eli (2), razume,<br />
le|a, lepo, u („u bolnicata“), skuva („skuvale“), kod („kod nea“), posle<br />
(3), sve (3, 4), bude (4).<br />
Se razbira, srpski i makedonski jazi~ni elementi ~esto paralelno<br />
su{testvuvaat kaj istiot informator i vo razli~ni jazi~ni<br />
nivoa, na pr. mi / nie, bez oru`ja / bez oru`je (2), on / toj, u / vo, ka`em<br />
/ ka`am (3).<br />
3. No, tuka doa|ame do u{te edno interesno pra{awe <strong>–</strong> za odnosot<br />
pome|u makedonskite i srpskite jazi~ni karakteristiki, poto~no doneseni<br />
i novoprimeni jazi~ni karakteristiki, odnosno nivnata me|usebna<br />
uslovenost vo govorniot akt. Se razbira, `iveej}i vo neposredniot<br />
kontakt pred sè so srpskoto naselenie vo Vojvodina, Makedoncite<br />
usvojuvale razli~ni srpski jazi~ni osobenosti, vklu~uvaj}i gi i dijalektizmite.<br />
Tuka se vbrojuva prezentskata forma more, so rotacizam<br />
(„ne moreme da polo`ime“, 2), koja{to zboruva za kontaktot so srpskoto<br />
naselenie od zapadno poteklo. I srpskata forma djeca (2) go potvrduva<br />
toj makedonski kontakt so Srbite od Hercegovina, Bosna, Crna Gora i<br />
Dalmacija, so naselenieto koe, kako i makedonskoto, bilo kolonizirano<br />
vo Jabuka. Interesni modeli na interferencijata go potvrduvaat,<br />
ili upatuvaat na prisustvoto na makedonsko-srpski kontaminaciski<br />
formi, sp. qubavta, u Bosna, kod nea (3), ne moreme (2).<br />
Od druga strana, se ~ini, me|utoa, deka i samata tematska ramka<br />
na raska`uvaweto imala isto taka silno vlijanie na jazi~niot, pred sè<br />
leksi~ki izbor. Vo tematikata svrzana so istoriskite, op{testvenopoliti~ki<br />
i administrativni ramki, razbirlivo e, se bele`i pogolemo<br />
u~estvo na srbizmite, kade se vlu~uvaat i celosni jazi~ni segmenti,<br />
kako i re~enici: so u~ewem, {est dana u zatvor, na dr`avni<br />
tro{ak, nije episkop, nego... vladika (2), vozom su ne prebacili ovamo<br />
(1). Najposle, se ~ini deka informatorite gi koristat srbizmite i vo<br />
funkcija na oficijalizacijata, t.e. vo vrska so dijalo{ki formi, preneseni<br />
vo naracija, na pr.: nie... izgubie djeca od {umava, nie sakame da<br />
u~imo, nema da te pu{timo (2).<br />
Najposle, i ispituva~ot koj, po sè izgleda, zboruval srpski jazik<br />
vo svojot kontakt so informatorite, verojatno go predizvikal zasile-
noto prisustvo na srpskite jazi~ni karakteristiki. Na toa uka`uvaat<br />
dijalo{kite sekvencii so paralelnata upotreba na sinonimnite srpski<br />
i makedonski oblici: da se radi, da se rabota, razume{ (2), sp. koga bev<br />
mlad, ko ergen, razume{ (3) itn.<br />
<br />
Ovie kratki zabele{ki poka`uvaat deka temava svrzana so govorot<br />
na Makedoncite vo Jabuka mo`e da bide interesna od raznovidni<br />
aspekti, pred sè od lingvogeografski i sociolingvisti~ki aspekt.<br />
51
52<br />
PRILOZI 9<br />
1. Informator <strong>–</strong> Dimko Paunovski, Ta{marunica (Struga):<br />
Ja se vikam Dimko Paunovski. Naseqen sam od ~etrdeset i {esta<br />
godina... po zasluga na brata mi v armija {to be{e u partizanite i<br />
sega ovde mnogu mi e dobro. Sakam da re~a jedno: i rabota imam ovde<br />
u selo, a imam i malku zemqa poqoprivredno {to rabotam, i tako<br />
to...<br />
Jas bev o[d] Ta{marunica. Seloto moe e vo Makedonija. Seloto<br />
moe Beri...e...e... sedamdeset stanovnika se, povi{e nema... I skoro polovina<br />
je odseleno odande. I ko’ dojdovme ~etres {esta godina ostanae<br />
svega sedum ku}i tamu. Oni se bave povi{e so sto~arstvo i zanat, koi<br />
ima zanat, koi rabota v preduze~e i taka nataka... Pa do{li smo so...<br />
Onda je bilo kompozicijata, vozom su ne prebacili ovamo.<br />
2. Informator <strong>–</strong> Risto Milovski, Lokob (Debar): 10<br />
Jas se vikam Milovski Risto. Od seloto Lokov na okolinata<br />
Struga. E, kao dete iz malena sam u selo Lokov, razume{, i odrastao...<br />
kako se ka... odrastev. Vo devetnaest godini kao momak i sakav da u~am<br />
{koloto. ^etiri razreda zavr{iv vo seloto R`anovu i kako u~enik,<br />
ne mnogu odli~an, ali vrlo dobar. E, ondak, bilo ~etres ~etvrta, be{e.<br />
Do{lo od Ohrid episkopot i on bara{e deca da {koluje. Po{to su ga<br />
do~ekali dobro i... Samo da gi zemam deca da i u~am na dr`avni tro{ak.<br />
E, kako ni edan roditel ne se slo`i da... dava mu svoe dete tamo da u~i,<br />
nie so eden drugar, vika se Kire, koji umren... a posle nastavi za pop...<br />
Taka mi... nie zalubeni u {kolutu da produ`ime. Ama roditelive nah<br />
ne davaju da u~ime, kako treba{e, i slu`ime oko stoka, oko goveda,<br />
oko sviwe, oko zemja. Da se radi, da se rabota, razume{... I re{ile<br />
nie, so toj drugarot sami da odime kod toj episkop... Nije episkop,<br />
9<br />
Iako tekstot daden vo diplomskata rabota (Pantoviћ 1985: 8-12) sodr`i pogolem broj<br />
razli~ni gre{ki, moite prireduva~ki intervencii se dadeni vo minimalna mera, pred sè<br />
vo vrskata so korekcijata na oddelni pe~atni gre{ki (vo aglesti zagradi), potoa pi{uvawe<br />
} i | so nadredni znaci (namesto k, g), ureduvawe golemi i mali bukvi, sleano pi{uvawe<br />
(na pr. seloto namesto selo to, qubavta namesto qubav ta i sl.), uprostuvawe na oddelni<br />
pravopisni re{enija (na pr. tri to~ki namesto zapirkata i dve to~ki), voveduvawe<br />
navodnici kaj upraven govor, ureduvawe na govorni celini (re~enici, pasusi) i sl.<br />
10<br />
Dodeka vo spisokot na informatorite Pantovi} zabele`uva „Risto Milovski (Lokob,<br />
okolina Debra)“ (8), na istata stranica, vo tekstot na negoviot informator se bele`i<br />
forma „Lokov“, kako i podatokot deka toa selo e vo Stru{ko. Seloto Lokov se nao|a ju`no<br />
od Debar, t.e. pome|u Debar i Struga.
nego... vladika, kako da ka`eme. I taman za vreme ru~ak mu postavivme<br />
pitawe nemu: „Dedo, vladika, nie sakame da u~imo.“ „Dobro, re~e,<br />
sinovi. Ako vi dozvole va{ite roditeli, da se potpi{e, mo`et da<br />
vi primam, a bez potpis od roditeli ne mo`e da ve primam...“ I tako<br />
ostaname razo~arani, so toj drugarot, i taki {kolu ne moreme da<br />
polo`ime. I za toa vreme iako {to... bev zaluben vo te u~ewe, posle<br />
borbite koj dojdoe tie mo`bi da se pravi za Banat, za Vojvodina i ja<br />
re{iv, za moite deca, reko, tamo ima {koli, tamo ima zanati. ]e se<br />
preselam tamo zbog decata, a i za u~ewe ako se uspee da se u~e decata,<br />
tamo ima {koli. Ko {to ima stv[a]rno, razume{. I take, na taj na~in<br />
ja sam preselen ovde, za tie deca {to su `eleli za u~ewe, ali ja nisam<br />
mogo da nastavim moite deca so u~ewem. I take, ~etrdeset {esta<br />
godina, koja be{e kolonizacijata, dojdovme ovde pa se koloniziravme<br />
od ~etrdeset {estata godina pa do deneska, ete ovde, taka e...<br />
Bog da i bie Debrani,<br />
Bog da i bie Debrani,<br />
[to nastanae hazbii,<br />
[to nastanae hazbii.<br />
[to nastanae hazbii,<br />
[to nastanae hazbii,<br />
Po taa reka Radika,<br />
Po taa reka Radika.<br />
Plena joj slomi plenae,<br />
Plena joj slomi plenae [],<br />
Plenae jedno neveste,<br />
Jedno neveste.<br />
Jedno neveste male~ko,<br />
Jedno neveste male~ko,<br />
Jot tri godini,<br />
Jot tri meseci zedeno,<br />
Jot tri meseci zedeno.<br />
E, to be{e ~etrdeset i ~etvrta godina, be{e u ovo isto vreme,<br />
u `etva, ba{ na vru}ina. E, seloto... izlegoa i partizanite. Jas<br />
u partizanite kako bev, familijata be{e pojdena vo {uma, a nie so<br />
partizanite. Ba{ mene me naredoe, to e se iz dalina, dvogled ne mogle,<br />
to e se na dalina... razbira{. I re{ivme da vidime {to e sa tie lu|e<br />
tamo. Nie d[v]ajca otidovme bez oru`je, otide, ako su Nemci ina~e ke<br />
me strela, i nie take bez oru`ja otidovme, samo da konstatuisame<br />
53
54<br />
{to e s tie luge tamo. Ako... Nie so toj drugar, isto be{e od seloto<br />
moe, toj e umrel, otidovme tamu, daleku be{e, otidovme tamu nie, razbira{.<br />
Ima{e ukopano pred nas i toga izlegoa od rov Nemcite i nie<br />
krenavme roka u vis, }e predavame. „No <strong>–</strong> pita ne, veli <strong>–</strong> {to sakate<br />
ovde, {to barate“ <strong>–</strong> veli. „Nie <strong>–</strong> velime <strong>–</strong> izgubie djeca od {umava i<br />
ne znajeme kad ni }e pojdeme!“ <strong>–</strong> razume{. I ne veruje, od tamo, glavniot<br />
kapetan, tamo, i altilerijata bie na civilizacijata, na narod<br />
vo {umata, i partizani pome{ani. Ja mu vika: „Nemoj tamo da biete<br />
altilerijata, po{to je tamo civilizacija, ne partizani!“ Odma<br />
toj blagodare}i komandantov nema~ki pusti kurir tamo koj be{e<br />
namesten altilerijata tamo, i prekinu da bie tamo, ~im e civilizacija<br />
<strong>–</strong> prekinu. I drugarot edniot go pu{tia, a mene me zadr`io sa<br />
onimi tamo. Edno nedela dena me ~uva tamo sa onimi svi, d-im ka`am<br />
pati{tata.<br />
I [k]oj dojdov nazad ja familijata ne znam ke da e baram sega. Ja<br />
im barav: „Pu{tite me, velam, da me zna familijata, il sum strelan,<br />
il sum ubien, da ne znam mu ga da. [est dana u zatvor se mnogo.“<br />
„No, ka`e, nema da te pu{timo!“ Na {estiot den paga im da im se<br />
molam, tamo. „Dajte, reko, da znam il sum ubien il sum poginav!“ I<br />
na {estiot den dojdoe tie se prebacie za Debar. Pominal nekie selo<br />
pravoslavno. Ja mu velam: „Da me pu{tite <strong>–</strong> mu vela <strong>–</strong> ovoj pravec, toj<br />
Debar, mu vela, amo seloto mu go...“ Stana toj glavniot zere napisa<br />
pismo: „Idi reci, ako te strefit drugi Nemci, reci da im poka`e{<br />
{to smo te dr`ali {est dana.“ I take, tie me pustie, razbira{,<br />
tie zamilia za Debar vojskata, a partizanite na{i v {umu ostana,<br />
razbira{. I familijata je najdov vo {uma. I tak so familijata se<br />
najdofme. I Nemci se vratie.<br />
3. Informator <strong>–</strong> Nikola Arsov, Krainci (Veles):<br />
Ja se vikam Nikola Arsov. Rodom sum iz selo Krainci, Titovo<br />
Vele{ko. Za vreme ratot, sum bil ot ~etirieset i ~etvrta godina,<br />
od avgust mesec, pa sve do petnesti maj ~etirieset i peta godina.<br />
Saka da ka`am... padna izbolen na oko, le`av na oko u bolnicata, ama<br />
sve pak dobro be{e. Stanav na noga i bev... be{e vidno na lice. I taka,<br />
koga dojde za kolonizacijata vreme bev koloniziran ~etrdeset i<br />
{esta godina, mart mesec, dojdovme tuka. Eto, nekako dojdovme, bevme<br />
vo zadruga. I seto radimo vo zadruga, zemi{te, nepun jutar.<br />
Mo`em da ka`em za Nastradin Oxa kako go proda magareto. Go<br />
oteral za da go prodava i go sretnal neko ko, naravno, koj sakal da<br />
go kupa. Ama i (tia) toj saka da malo ringo`at. I taka go pra{aat<br />
Nastradin Hoxa, re~e: „Kolku pari magareto“ A toj re~e... a on re~e:
„Deset napoqoni...“ „Dobro, re~e, deset... deset...“ Ama re~e mu go:<br />
„Kako, bre, ~ekaj, da go javnam. Da vidi{ kako!“ I on mu se ka~il na<br />
le|a zbok k... iii... ono hop... <strong>–</strong> Pari, `olti napoqoni!<br />
<strong>–</strong> „A, re~e, dobro Nastradine. Kolku pari“<br />
<strong>–</strong> „Trideset... ~etrdeset...“<br />
<strong>–</strong> „Trideset... ~etrdeset...“<br />
E, re~e mu go:<br />
<strong>–</strong> „Ono mu gi dava pari.“<br />
<strong>–</strong> „A so {to }e go ranime, re~e, ako }e go oterame doma“<br />
<strong>–</strong> „Doma, re~e, koj }e go oterate, }e mu stvorite r’`.“<br />
I ti go zeli... I mu skuvale ta r’` i naranile na ve~era, i go<br />
zatvorile. I sabajleto koj }e hranite [] <strong>–</strong> magareto crknulo. Go<br />
puknalo. Ha, ha, ha...<br />
Ja, koga bev mlad, ko ergen, razume{, devojke, lepo, sve se sakale,<br />
ama da se ne vidime. Stari wen }e me utepaa. I {to }e da pravime<br />
nie, naravno, sakame da se uzmeme, eto tako e qubav. I koj }e dojde na<br />
sabor... i da igrame. I }e se fatime site, ama ne sme{, a oni ja gledaat<br />
od onata strana, ooo... da se utepaa starite, majkata, tatko... To e<br />
taka. Mene me saka{e edna devojka i to bogata devojka. Ona saka za<br />
mene dosta. Ona saka za mene dosta, ama ne sme od starite. Nikako.<br />
I {to ke pravime. Se krademe nie, ovamo-tamo, se uvek, sekoja ve~e i...<br />
nikako da dojdeme kod nea. I taka ti ka`am. To e bilo dosta toga. Ja<br />
za vreme trideset sedma godina sum slugal vojska u Bosna. Ona pisa da<br />
me pusta, a oni ja kontrolisaat v grad. Nikako. I da e hvatat, da e<br />
istepaat. Ne mo`e nikako. I tako ja bev devet meseci vojska. Za tie<br />
devet meseci, koga dojdov, ona be{e oma`ena. I taka vremeto... Posle<br />
jas }e najdem druga. Eto taka qubavta e... Mine... povi{e nema.<br />
55<br />
4. Informator <strong>–</strong> Novka Miteva, okolina na Sv. Nikole:<br />
Ja se vikam Novka Miteva... V rat e bilo te{ko. Posle do{li<br />
partizani... Bilo je te{ko {to ne mo`e bude, ali pro{lo je sve, a ovde<br />
se navikli... Bilo je dobro... E kad smo pro{li Dunav, proveli edna no}<br />
na Dunav... Dobro be{e. Tamo e bilo mnogu lo{o.
56<br />
Literatura<br />
1. Vidoeski, B.: Dijalektite na makedonskiot jazik, Tom 1, Makedonska<br />
akademija na naukite i umetnostite, Skopje, 1998.<br />
2. Vidoeski, B.: Dijalektite na makedonskiot jazik, Tom 2, Makedonska<br />
akademija na naukite i umetnostite, Skopje, 1999.<br />
3. Kiselinovski, S.: Etni~ki promeni vo Makedonija (1913-1995),<br />
Institut za nacionalna istorija, Skopje, 2000.<br />
4. Ki{, M.: Dijalektnata leksika od oblasta na rastitelniot<br />
svet, Institut za makedonski jazik „Krste Misirkov“, Skopje,<br />
1996.<br />
5. PantoviÊ, Q.: Govor sela Jabuke kod Pan~eva [diplomska rabota<br />
vo rakopisot], Filolo{ki fakultet u Beogradu, Beograd, 1985,<br />
1-47.<br />
6. RadiÊ, P.: Iz istorije srpskog pitawa u Makedoniji (Kulturolo{ki<br />
aspekt), Balcanica, XXXII-XXXIII, Academie Serbe des<br />
sciences et des arts <strong>–</strong> Institut des etudes Balkaniques, Belgrade, 2003, 227-<br />
252.<br />
7. RadiÊ, P.: Pogled na srpsku mawinu u Makedoniji, Polo`aj i<br />
identitet srpske mawine u jugoisto~noj i centralnoj Evropi<br />
[nau~en sobir], Srpska akademija nauka i umetnosti <strong>–</strong> Odeqewe<br />
dru{tvenih nauka, Kwiga 25, Beograd, 2005, 147-152.<br />
8. StankoviÊ, S.: Makedonci i makedonski jezik u Republici Srbiji<br />
<strong>–</strong> pro et contra, Skrivene mawine na Balkanu [nau~en sobir], Srpska<br />
akademija nauka i umetnosti <strong>–</strong> Balkanolo{ki institut, Posebna<br />
izdawa 82, Beograd, 2004, 41-49.<br />
9. Trifunoski, J.: O posleratnom naseljavanju stanovništva iz NR Makedonije<br />
u tri banatska naselja <strong>–</strong> Jabuka, Ka~arevo i Glogonj, Matica srpska, Novi<br />
Sad, 1958, 5-43.
Natalija Boronikova, Elena Ov~inikova<br />
OCENUVA^KA KOMPONENTA NA ZNA^EWETO NA<br />
ZAMENKATA „EDEN“ VO MAKEDONSKIOT JAZIK<br />
1.1. Semantikata na zamenkite, osobeno na neopredelenite zamenki,<br />
e predmet na mnogubrojni istra`uvawa. Poradi asistemnosta<br />
na ovaa jazi~na klasa nejzinoto opi{uvawe e mnogu komplicirano.<br />
Nevozmo`no e da se dade stroga klasifikacija na zamenkite, ako<br />
se zemat predvid samo semanti~ki kriteriumi, za{to, spored T. P.<br />
Nehoro{kova, „…sli~nite obedinuvawa ne se strogo morfolo{ki,<br />
semanti~ki ili sintaksi~ki“ (Nehoro{kova 2001: 3).<br />
Najsoodvednite obidi da se opi{e semantikata na zamenkite<br />
se ostvaruvaat od gledna to~ka na teorijata na referencija (vidi gi,<br />
na primer, trudovite od V. Gladrov, E. J. Ivanova, S. A. Kovaq, E. V.<br />
Padu~eva, A. D. [melev i dr. ). Imeno, referencijalniot, logi~kosemioti~ki<br />
pristap ovozmo`uva da se razgleduvaat zamenkite kako<br />
homogeno obrazuvawe. Spored misleweto na E. V. Padu~eva, „…zamenkite…<br />
obrazuvaat… leksi~ko-semanti~ka klasa na zborovite, ~ie{to<br />
edinstvo e obusloveno od nejzinata principielna uloga vo ostvaruvaweto<br />
na referencijata: toa se zborovi vo ~ie zna~ewe vleguva ili<br />
poso~uvawe na govorniot akt ili poso~uvawe na tipot na odnesuvawe<br />
na iskazot kon stvarnosta“ (Padu~eva 1985: 11). Referentnata upotreba<br />
na imenkata ozna~uva deka govoritelot vo komunikativniot akt ja<br />
opredeluva nejzinata relacija so nekakov objekt ili grupa objekti vo<br />
stvarnosta. Nereferentnata poka`uva deka imenkata ne se odnesuva<br />
na konkreten predmet, tuku na klasata voop{to ili na priznakot na<br />
klasata.<br />
Govoritelot gi deli predmetite od realniot svet na opredeleni<br />
i neopredeleni, poznati i nepoznati, identifikuvani i neidentifikuvani.<br />
Referentite vo princip ne mo`at da bidat nitu opredeleni, nitu<br />
neopredeleni. Imenkite kako jazi~ni edinici, koi{to gi ozna~uvaat<br />
objektite na stvarnosta, isto taka ne se obele`ani so zna~eweto na<br />
opredelenosta ili neopredelenosta, tie stanuvaat takvi samo vo procesot<br />
na funkcionirawe, vo komunikativniot akt. Odnosot na subjek-
58<br />
tot na govorot kon realnosta, a poto~no, poso~uvawe odnos na znakovi<br />
kon interpretatori se izrazuva so pomo{ta na komunikativnata kategorija<br />
opredelenost-neopredelenost.<br />
Opredelenosta se bazira vrz slednive priznaci na predmetot:<br />
poznatost, identifikuvanost, predznaewe, to est vrz referentnata<br />
upotreba na imenkata (poseben slu~aj pretstavuva rodovata referencija).<br />
[to se odnesuva na neopredelenosta, ne treba da se identifikuvaat<br />
nereferentnosta i neopredelenosta. Za nereferentnata imenka<br />
se karakteristi~ni zna~ewata kako egzistencijalnost, generi~nost i<br />
tipizirawe. Me|utoa, poimot „neopredelenost“ gi opfa}a samo re ferentnite<br />
imenki. Poradi toa sprotivstavuvawe po opredelenost-neopredelenost<br />
e vozmo`no samo vo sferata na referentno upotrebena<br />
imenka.<br />
1.2. Vo semantikata na takanare~enite neopredeleni zamenki<br />
(NZ) e pretstavena me|usebna povrzanost na poimite neopredelenost i<br />
referentnost. Vo sistemot na NZ po tradicija se izdeluvaat tri tipa<br />
na neopredelenosta (za referentnata semantika na NZ vrz materijalot<br />
na makedonskiot jazik vidi: Povarnicina 1996, 1998, 1999):<br />
1) Neopredelenosta na nepoznatosta (specifi~na). Predmetot na<br />
govorot ne im e poznat nitu na govoritelot, nitu na slu{atelot.<br />
Stanuva zbor za referentnata upotreba (Nekoj ~ovek dojde);<br />
2) Slabata opredelenost (specifi~na). Predmetot na govorot<br />
mu e poznat na govoritelot, no ne mu e poznat na slu{atelot.<br />
Referentnata upotreba (Pred nekolku dena dojde eden moj prijatel);<br />
3) Egzistencijalnosta (takanare~enata nespecifi~na neopredelenost).<br />
Nereferentnata upotreba (Zemi nekoja (koja bilo) kniga).<br />
Kako {to proizleguva od klasifikacijava, neopredelenosta ja<br />
karakterizira samo prvata grupa na NZ. Vtorata grupa na zamenkite<br />
go poka`uva procesot na formirawe opredelen poim od neopredelen.<br />
Za dvete grupi e karakteristi~na referentna upotreba na imenkata.<br />
Tretata grupa na zamenkite se nao|a nadvor od poimot na neopredelenosta,<br />
za{to tuka se realizira semantikata na postoewe i na sloboda<br />
na izborot od mno`estvo. Vo ovoj slu~aj imeto se upotreba nereferentno.<br />
1.3. Me|utoa, „govoritelot i slu{atelot sekoga{ izvlekuvaat<br />
zna~itelno pove}e informacija od oddelni iskazi otkolku {to se<br />
sodr`i vo niv kako vo jazi~nite obrazuvawa“ ([ahovskiŸ, @ura 2002:<br />
38). Informacijata se bazira ne samo vrz pretstavata za poznatosta ili
nepoznatosta na predmetot na govorot ili vrz relacijata so realniot<br />
svet, bidej}i vo sekoj govoren akt govoritelot izbira nekakva gledna<br />
to~ka. Taa e ocenuva~ka, zasnovana vrz jazi~niot opit na li~nosta.<br />
Ocenata sekoga{ e naso~ena na nekakov objekt (toa mo`e da bide sogovornik,<br />
govoritelot ili nekoe treto lice / predmet).<br />
Apsolutnata ocena sekoga{ pretpostavuva sporedba (po kvalitativni<br />
ili po kvantitativni karakteristiki). Vo procesot na sporedbata,<br />
klasata na objektite so opredeleni karakteristiki se graduira,<br />
obrazuva ocenuva~ka skala (Vidi: VolÝf 2002: 47-48). Strukturata na<br />
ocenuva~kata skala pretpolaga dve strani na ocenata: objektivna i subjektivna.<br />
Vo prviot slu~aj stanuva zbor za realnite svojstva na objektot<br />
(mal, golem, trkalezen itn. ), a vo vtoriot <strong>–</strong> ne samo za svojstvata<br />
na objektot tuku i za subjektivniot odnos.<br />
Vo osnova na ocenata se nao|a soodvetstvo ili nesoodvetstvo na<br />
koj bilo nastan ili predmet so potrebite na subjektot, i tokmu zatoa<br />
~ovekot (kako subjekt na govorot i emocijata) stanuva izlezna to~ka vo<br />
ramkite na negoviot emotiven svet. Spored misleweto na E. M. Volf,<br />
objektivniot svet se razdeluva od glednata to~ka na negovata vrednost<br />
<strong>–</strong> dobroto i zloto, polzata i {tetata, va`nosta i bespoleznosta itn.<br />
Sekundarnoto ~lenuvawe (socijalno) dosta komplicirano se odrazuva<br />
vo jazi~ni strukturi. Ocenata kako semanti~ki poim podrazbira<br />
vrednosen aspekt na semantikata na jazi~nite izrazi, koj{to se tolkuva<br />
kako: „A (subjekt na ocenata) smeta deka B (objekt na ocenata) e<br />
dobar/lo{“ (VolÝf 2002: 5). Opozicijata „dobro <strong>–</strong> lo{o“ e isto graduirana.<br />
Zgolemuvawe na eden priznak predizvikuva namaluvawe na drug.<br />
Na ocenuva~kata skala ima zoni na pozitivnoto i na negativnoto, me|u<br />
niv se prostira zona na neutralnoto, kade {to karakteristikite „dobro/lo{o“<br />
dobivaat izvesna ramnote`a. Vistinskata zona na neutralnoto,<br />
spored zabele{kata na E. M. Volf, ja zazemaat zborovi koi{to<br />
se odnesuvaat kon sferata na klasifikacijata ili ja poso~uvaat pripadnosta<br />
kon klasa, ~ii elementi ne se razlikuvaat pome|u sebe, ili<br />
na soodvetstvoto na norma (obi~en, prose~en, tipi~en, normalen itn.)<br />
(VolÝf 2002: 51). Normata po pravilo odrazuva karakteristi~ni belezi<br />
na stereotipot. Izdeluvaweto od klasata sodr`i ocenuva~ka sema<br />
i doveduva do ekspresivnost. Ekspresivnosta e neophodna za da se zgolemi<br />
emotivnoto vlijanie na sogovornikot i da se poka`e stepenot na<br />
zainteresiranosta na subjektot na govorot.<br />
1.4. Vo uloga na jazi~nite sredstva so ~ija{to pomo{ ~ovekot ja<br />
eksplicira svojata pozicija mo`at da nastapuvaat razli~ni ocenuva~ki<br />
sredstva, me|u niv i NZ. Ekspresivno-ocenuva~kata sema na zamenkite<br />
mo`e da se projavuva vo ocenuva~ki iskazi. Zna~ewevo L. Minova-<br />
\urkova go narekuva sekundarno, a nivnata funkcija e karakterizacija<br />
59
60<br />
(Minova-\urkova 1994: 59-60). Funkcijata e tipi~na za nekoi grupi NZ,<br />
isto taka i za negativnite zamenki, izgovoreni vo opredeleni situacii<br />
so izvesna intonacija, na primer: Magare niedno/nizaedno! (Minova-<br />
Ðurkova 1994: 51); Ti si nikoj i ni{to!; Tie se za nikade!; Gleda{ {to<br />
mi napravi, be nikakov! i dr. (Minova-\urkova 1994: 59). A zamenkite<br />
so komponentite bilo, gode, (i) da e po~esto se upotrebeni za negativna<br />
kvalifikacija (vidi: Minova-\urkova 1994: 60; Usikova 2003: 168).<br />
Makedonskite lingvisti osobeno odbele`uvaat slu~ai na leksikalizacija<br />
na postpozitivnata zamenka si vo kombinacija so nekoj.<br />
Partikulata si dodava izvesna stilisti~ka nijansa na potcenuvawe<br />
(vidi: Koneski 1982: 340; Topoliwska 1996: 35). Na primer: Za vodata<br />
od bunarot na baba Slavka so koja taa ne bi se posramotila ni pred<br />
nekojsi car (VJ 2001, 40). Kako {to odbele`uva M. Mirkulovska, upotrebata<br />
na nekojsi se sretnuva i vo slu~aite koga govoritelot saka da<br />
se distancira od re~enoto (referentot e situaciski identifikuvan<br />
ili pak stanuva zbor za ekspresiven izraz). Upotrebata na nekoj(si) so<br />
sopstveno ime, naziv, naziv na profesija i sl. informira deka govoritelot<br />
negativno ja ocenuva imenuvanata li~nost i nejzinite stru~ni<br />
sposobnosti: Na nekoja(si) Elizabeta $ teknalo da se zagraduvaat<br />
balkonite od zgradata (Mirkulovska 2006: 479).<br />
Funkcijata na karakterizacijata na razli~nite tipovi na NZ<br />
mo`e da bide predmet na oddelno poobemno istra`uvawe. Vo referatov<br />
}e se zadr`ime samo vrz ocenuva~kata sema vo semantikata na NZ eden<br />
vo makedonskiot jazik i }e se obideme da gi opi{eme slu~aite kade taa<br />
se projavuva najjasno.<br />
2.1. Prvo da ja karakterizirame polo`bata na NZ eden pome|u drugite<br />
sredstva za izrazuvawe na neopredelenosta vo makedonskiot jazik.<br />
Neopredelenosta vo jazikot se izrazuva so op{ta forma na imenkata,<br />
a opredelenosta so ~lenuvana forma. Vo slu~ajot na takanare~enata<br />
markirana neopredelenost, koga semantikata na neopredelenosta ili<br />
na nereferentnosta posebno se istaknuva, se upotrebuvaat NZ nekoj,<br />
eden, koj-gode, koj (i da) bilo, koj i da e i dr. Zna~eweto na NZ eden poteknuva<br />
od semantikata na brojot eden, vo osnova na koja le`i poimot<br />
na edini~nosta. Najva`nata razlika pome|u NZ eden i brojot e preovladuvawe<br />
na semantikata neopredelenost i sposobnost da se obrazuva<br />
mno`ina. Pri toa, NZ eden e bliska po semantika so NZ nekoj (Koneski<br />
1982: 325). Osven toa, eden poseduva red karakteristiki koi ja odlikuvaat<br />
od ostanatite NZ.<br />
Vo nekoi slu~ai eden mo`e da se gramatikalizira i da funkcionira<br />
kako neopredelen ~len (vidi: Mirkulovska 2002, 2006; Povarnici na<br />
1996; Topoliwska 1974, 1981-82 i dr. ). Vo vrska so toa, M. Povarnicina<br />
go odnesuva, kako i op{tata forma na imenkata, kon gramati~koto ja-
dro na neopredelenosta, me|utoa, ostanatite NZ ja pretstavuvaat nejzinata<br />
periferija vo makedonskiot jazik (Povarnicina 1996: 60). Kako<br />
neopredelen ~len eden e neakcentiran i ima fiksirana pozicija vo<br />
imenskata grupa (IG).<br />
Me|utoa, granicata me|u eden-NZ i eden-neopredeleniot ~len<br />
e razni{ana, za{to eden ne mo`e dokraj da se oslobodi od svoeto<br />
leksi~ko zna~ewe. Taka, M. Povarnicina poka`uva deka eden, osven osnovnoto<br />
kategorijalno zna~ewe na markiranata neopredelenost i slabata<br />
opredelenost, mo`e da ima semantika na sporedba, potsiluvawe,<br />
ograni~uvawe, edini~nost, generi~nost (vidi: Povarnicina 1996: 66).<br />
Vo pove}eto slu~ai eden poka`uva ekspresivno markirano zna~ewe.<br />
Taka, vo izvesniot primer Ti si eden tiran („ti si kako {to se tiranite“),<br />
eden ima sporedbena semantika, a sporedbata pretstavuva vid<br />
kvalifikuva~ka ocenka. Naj~esto ekspresivno markiranata sporedba,<br />
kako {to odbele`uva M. Mirkulovska, se sretnuva vo predikatot, tokmu<br />
toga{ IG funkcioniraat kako karakteristiki (vo po{iroka smisla)<br />
(Mirkulovska 2002: 258).<br />
2.2. Imame razgledano red tekstovi od sovremeniot makedonski<br />
jazik, kade se sretnuva ocenuva~kata upotreba na eden. Prvo, bea opredeleni<br />
statusot i distribucijata na eden so ocenuva~kata semantika vo<br />
sostavot na IG. Vtoro, bea razgledani referencijalnata semantika na<br />
IG so eden i nejziniot ocenuva~ki polne`.<br />
Kako {to poka`a analizata, eden vo IG mo`e da zazema pozicija<br />
na determinativ i supstitut:<br />
(1) Neni <strong>–</strong> toa sum jas. Lili ne mo`e{e da zamisli deka nejzinata<br />
vnuka mo`e da ima edno takvo selsko ime (VJ 2001, 11).<br />
(2) Zarem vo ovaa polo`ba vo koja se nao|a{ ti odbira{ da mi<br />
ka`e{ ne{to tolku banalno kako „normalen eden“, obra}aj}i mi se<br />
Normalen sum, a ti ne si. . . (http://www. dozgulpmus. blog. com. mk).<br />
Eden kako determinativ se pojavuva pred imenkite, koi se<br />
pridru`uvaat so pridavki i zamenki (1). Kako supstitut NZ eden zazema<br />
pozicija na imenka i mo`e da se povrzuva so atribut i determinativ<br />
(2). Iako vo pozicijata na determinativ eden igra uloga na ~len, vo pozicijata<br />
na supstitut toj funkcionira kako NZ so sopstveno leksi~ko<br />
zna~ewe.<br />
Imenskite grupi so determinativot eden uslovno bea podeleni<br />
na dve. Prvata se imenskite grupi eden+imenka (eden+N). Po pravilo<br />
eden ovde se nao|a vo prepozicija i gi duplira site formi (rod i broj)<br />
na imenkata:<br />
(3) Polesno $ bilo da isfrli od `ivotot na svoeto semejstvo<br />
eden selanec (m. r. , edn.), nema vrska {to toj mi e mene tatko, {to<br />
toj $ e ma` na mama, toa bilo polesno otkolku da saka ne{to {to<br />
prethodno tolku go mrazela… (VJ 2001, 19).<br />
61
62<br />
Ponekoga{ se odbele`uva inverzija. Ovde stanuva zbor za povikuvawa,<br />
apelirawa od ekspresiven karakter:<br />
(4) a. <strong>–</strong> A be, mangupi edni, ste zaboravili ~a{i (VJ 2001, 45);<br />
b. Ne pla}a{ danok, sida{u eden!. . . Bidej}i se raboti za fiskalni<br />
smetki treba da e: fiska{u eden! (http://kajmakot. softver. org. mk/politika);<br />
v. <strong>–</strong> Uf! \avolot! <strong>–</strong> izvika baba Neda, <strong>–</strong> Ista e negovata baba Men~e.<br />
\avol eden! (VJ 2001, 73).<br />
Imenkite vo imenskite grupi mo`at da bidat kako op{ti, taka<br />
i sopstveni, op{tite se delat na konkretni i apstraktni, no vo site<br />
slu~ai se ~uvstvuva ocenuva~ko zna~ewe:<br />
(5) Be{e eden Tito (http://socijalizam. blog. com. mk/).<br />
(6) Nejzinata }erka so eden selanec! (VJ 2001, 17).<br />
(7) a. Se rasplakav u{te posilno otkako mi padna na um deka<br />
mo`eme da bideme razdeleni edna ve~nost {to u{te podolgo }e<br />
trae…(VJ 2001, 8); b. Jas toga{, so edna ramnodu{nost bez tro{ka<br />
detski inaet, mu rekov: <strong>–</strong> Nema nikoga{ da ti prostam i tebe (VJ<br />
2001, 91).<br />
Funkcijata na eden ovde e potcrtuvawe, zasiluvawe na zna~eweto<br />
na imenkata, izdeluvawe na predmet so osobeni, izvonredni karakteristiki<br />
od drugite (eminentna funkcija). Taka, vo „Tolkovniot re~nik<br />
na makedonskiot jazik“ se govori deka vo razgovorniot jazik eden ~esto<br />
se koristi za potcrtuvawe, istaknuvawe na imenkata: Ima{e edni mustaki<br />
do u{i. Pu{til edna brada kako pop. Zinal edna usta i samo<br />
ka`uva ne{to (Tolkoven re~nik… 2003: 576).<br />
Vo vtorata grupa se imenskite frazi so pridavki ili adjektivni<br />
zamenki (eden+Adj 1<br />
(Adj 2<br />
)+N). Ovde eden zasiluva semanti~ki pooptovarena<br />
komponenta na imenskata grupa, toa mo`e da bide kako imenkata<br />
(8), taka i adjektivot (9, 10). Pri zasiluvaweto na semantikata na imenkata<br />
e vozmo`na inverzija na pridavkata (8b, 8v):<br />
(8) a. Siot <strong>–</strong> edna otelovena bolka (BJ 1960, 130); b. Cvetot s#<br />
pove}e gi {iri svoite latici, no`ot sigurno patuva vo meka vrelost<br />
i od sokovite na eden `ivot crven e do svoeto grlo (JS 1952,<br />
110); <strong>–</strong> Primitivci edni indiskretni… Tie rijat po intimata! (VJ<br />
2001, 19).<br />
(9) Ti si angel. Ti si eden ta`en angel (http://bezljubov. blog. com.<br />
mk/).<br />
(10) a. <strong>–</strong> A be… Sum stanal eden skleroti~en bratu~ed (VJ 2001,<br />
41). b. Da, taa e edna silna, prirodna `ena i mo`ebi }e mo`e, si mislev<br />
(VJ 2001, 21-22).<br />
Koga se zasiluva semantikata na pridavkata, nevozmo`no e da se<br />
izvle~e eden od sintagmata bez deformirawe na smislata. Sporedi: Sum<br />
stanal eden skleroti~en bratu~ed. <strong>–</strong> Sum stanal eden bratu~ed.
Kako raznovidnost na atributivot nastapuva i apozicija:<br />
(11) Gospo|a Vera ni pronajde i edna tetka Gena… (VJ 2001,<br />
101).<br />
Vo sintagmite obi~no vleguvaat kvalifikativni pridavki,<br />
koi se delat na dve poobemni semanti~ki klasi: „tipi~en“ (obi~en,<br />
dosta ra{iren, tipi~en i dr. ), „izvonreden“ (silen, golem, dlabok,<br />
nedosti`en, urnebesen i dr. ).<br />
Posebno treba da se odbele`uvaat sintagmite so eden i adjektivnite<br />
zamenki (eden takov (takov eden), eden cel (cel eden), eden<br />
ist takov, eden poinakov, podrug i dr. ), koi ozna~uvaat kvalitativna<br />
sporedba ili pak celost na predmeti. Zamenkite mo`at da se odnesuvaat<br />
kako kon imenkata (eden takov ma`, edna takva `ena, eden takov<br />
Spiridon i dr. ), taka i kon sintagmata (edna takva urnebesna ve~era).<br />
Osven toa, vo na{iot materijal se sretnuvaat slu~ai kade {to eden takov<br />
se upotrebuva bez imenkata:<br />
(12) Mama me gu{ka{e i nad mojata glava mrmore{e deka bi trebalo<br />
da me ostavi; a tatko mi so najlutiot glas {to sum go slu{nala<br />
dolgo vika{e deka nema namera da me ostavi so edna takva ili so edni<br />
takvi… (VJ 2001, 6). Ovde ekspresivnosta se zgolemuva blagodarej}i na<br />
supstantivirawe na kvalifikativnata zamenka takov. Pejorativnata<br />
konotacija se pojavuva poradi stereotipnosta na upotrebata od eden<br />
takov za poso~uvawe na negativnite svojstva na predmetot, svojstvata<br />
obi~no ne se ekspliciraat.<br />
2.3. Vo iskazot po tradicija se odvojuvaat dve grupi: imenska<br />
i predikatna. Supstantivnata upotreba mo`e da bide referentna i<br />
nereferentna. Vo predikatot imenskata grupa nema referent, ozna~uva<br />
samo svojstvo.<br />
Spored na{iov materijal, IG so eden mo`at da bidat individualizirani<br />
(neopredeleni i slaboopredeleni) i neindividualizirani<br />
(egzistencijalni i univerzalni).<br />
2.3.1. Referentnata upotreba na IG e povrzana so semantikata na<br />
slabata neopredelenost i neopredelenost. Vo slu~ajot so slabata neopre<br />
delenost, kako {to se odbele`uva{e pogore, objektot na realnosta<br />
mu e poznat na govoritelot, no se smeta za nepoznat na slu{atelot.<br />
Slaboopredelenite IG po~esto se sretnuvaat vo introduktivni iskazi,<br />
kade govoritelot go imenuva predmetot, a ponatamu go identifikuva:<br />
(13) Ne znam koj go posovetuval, no nekade pred desetti avgust,<br />
po~na edna nova IGRA BEZ SNE@E {to jas ja narekov: NEDA NE<br />
U^I ^E[KI (VJ 2001, 101).<br />
Toa mo`e da bide sekundarna introdukcija na ve}e spomenatiot<br />
predmet. Povtornata nominacija e neophodna za dopolnitelna karakterizacija<br />
na predmetot i na negovata uloga vo konkretnata situacija:<br />
63
64<br />
(14) „Ima nekakvi problemi“ re~e eden tivok glas. Profesorot<br />
Volkov tuku{to se simna od slednata ko~ija (RXK 2003, 78).<br />
(15) Da znaeja samo {to misle{e toj, umniot, {to nose{e toj<br />
vo du{ata, {to si {epote{e koga be{e sam i koga do usmev vistinito<br />
mu se ~ine{e deka edna bela, krotka i trepetna raka mu go dopira<br />
ramoto (KB 1990, 148).<br />
Osven toa, IG so eden mo`e da ima zna~ewe na slabata opredelenost<br />
toga{ koga govoritelot ne saka da go identifikuva ve}e poznatiot<br />
predmet. Pri~inata mo`e da se sodr`i vo demonstrirawe na<br />
potcenuva~ki odnos kon predmetot. Toga{ se istaknuva deka toj ne<br />
zaslu`uva posebno vnimanie. Vo ovoj slu~aj semantikata na eden e analogna<br />
so semantikata na zamenkata nekojsi. Govoritelot namerno se<br />
distancira od predmetot na govorot:<br />
(16) Gospo|a Vera ni pronajde i edna tetka Gena (isto taka<br />
ma`ena vo Praga, ama celi pedeset godini, isto taka Makedonka) koja<br />
ni prave{e ru~eci sekoj vtori den (VJ 2001, 101).<br />
Semantikata na slabata opredelenost mo`e da se konstatira i<br />
vo kombinacii na eden so sopstveni imiwa. Va`no e da se istakne deka<br />
eden tuka dodava ekspresivna sema. Sopstvenoto ime ozna~uva unikaten<br />
predmet, edinstven od svoj tip i nema potreba od dopolnitelna determinacija.<br />
Semantikata na neopredelenosta i edini~nosta se poka`uvaat<br />
kako izli{ni, upotrebata na eden ovde istaknuva ekspresiven odnos na<br />
govoritelot kon predmetot na govorot:<br />
(17) Nekade na po~etokot na 20 vek, vo Sankt Peterburg, si<br />
`iveele vo qubov edna Vera i eden Ivan. Vera bila malku trudni~ka<br />
i celata sre}na edvaj ~ekala da se olesni i da $ se rodi detence (http://<br />
www. macedonia. eu. org/);<br />
(18) Eden od nas ni re~e deka na toj {to se pretstavi kako<br />
Spiridon, ne treba da mu veruvame. Prvo, zatoa {to eden takov<br />
Spiridon (so sli~no ime) ve}e bevme isterale od na{eto mesto zatoa<br />
{to site zaklu~ivme deka e {teten za na{eto edinstvo… (LE<br />
1998, 28);<br />
(19) Be{e eden Tito (http://socijalizam. blog. com. mk/).<br />
Vo IG so semantikata na neopredelenosta eden isto taka, kako i<br />
vo slu~ajot so slaboopredelenite IG, ima semantika na izvonrednost,<br />
eminentnost, se upotrebuva za da se podvle~e posebna karakteristika<br />
na predmetot:<br />
(20) No, i bratu~edot Sotir znae da se izmori, pa toj so edna<br />
dlaboka vozdi{ka ja spu{ti na zemjata… (VJ 2001, 40-41).<br />
(21) Ajde sega nie dvajcata da napravime eden seriozen ma{ki<br />
muabet (VJ 2001, 59).<br />
(22) Jas toga{, so edna ramnodu{nost bez tro{ka detski inaet,<br />
mu rekov: Nema nikoga{ da Ti prostam i tebe (VJ 2001, 91).
Kako {to se gleda od primerite, vo eminentnata funkcija eden<br />
mo`e da se upotrebuva so konkretnite, i so apstraktnite imenki.<br />
2.3.2. Osven toa, eden mo`e da gi pridru`uva nereferentnite IG.<br />
Toga{ se aktivira poimnata relacija na imenkata, osnoven stanuva ne<br />
konkretniot denotat, tuku signifikativnata strana na semantikata,<br />
koja go karakterizira mno`estvoto predmeti na klasata.<br />
Pri egzistencijalnata upotreba na IG se realizira zna~eweto<br />
na postoewe objekt so opredeleni svojstva. Objektot ne e identifikuvan,<br />
za{to ne e odbran od klasata, toj e samo element na mno`estvoto.<br />
Tuka se izrazuva subjektivnata semantika na nezainteresiranost,<br />
bezrazli~nost, ramnodu{nost, ~ovekot manifestira podvle~ena<br />
bezrazli~nost pri izborot od mno`estvoto na predmetite od eden ist<br />
tip:<br />
(23) Pa, da <strong>–</strong> i toj e ~ovek, bi rekla Sne`e i zo{to da ne mo`e da<br />
premine edna granica (VJ 2001, 140).<br />
Kon egzistencijalnite, spored na{eto mislewe, se odnesuvaat i<br />
IG so eden takov („nekakov predmet od eden ist tip, so istite karakteristiki“).<br />
Negativnata konotacija vo ovoj slu~aj pak se pojavuva zaradi<br />
podvle~ena nezainteresiranost na govoritelot:<br />
(24) Idejata za fontanata nejze $ dojde naedna{ kako {to im<br />
doa|a naedna{ na pticite da snesat jajca, kako {to naedna{ po~nuva<br />
da vrne iako nema oblaci, kako {to samo od mozokot na edna takva<br />
`ena mo`e naedna{ da ispliva na povr{inata na vodata, na videlinata<br />
na beliot den, takvo ne{to (LE 1998, 19).<br />
(25) …fontana na dvorot na ku}ata ne bi im li~elo so okolinata<br />
koja vo mnogu {to e posiroma{na od potrebata da se ima takov<br />
eden predmet vo dvorot (EL 1998, 20).<br />
Vo univerzalnite (generi~ki) iskazi stanuva zbor za tipi~en,<br />
etalonski pretstavnik na mno`estvoto. Predmetot se odnesuva kon<br />
klasa, klasata e pretstavena diskretno. Pove}e generi~ni iskazi se<br />
poka`uvaat kako ocenuva~ki. Eden podvlekuva akt na doveduvawe na<br />
predmetot do klasata preku sporedbata so tipi~na karakteristika<br />
eta lonska za klasata, ja zasiluva „tipi~nosta“ na objektot (najobi~en,<br />
najtipi~en). „Tipi~nosta“, „prose~nosta“ na etalonot, izbran za ocena,<br />
~esto se zasiluva so pomo{ta na opredelbite (tipi~en, obi~en, sreden,<br />
sli~en, od takov tip i dr. ):<br />
(27) Ne e lesno eden pisatel da uspee da go animira ~itatelot<br />
(http://devstvenocrveno. blog. com. mk/node/81570).<br />
(28) Ako misli{ deka `ivotot e tolku ednostaven, zo{to<br />
s# pove}e go uslo`nuva{ razgovorot so eden obi~en stranec, koga<br />
toa e tolku lesno i ednostavno (http://devstvenocrveno. blog. com. mk/<br />
node/81570).<br />
65
66<br />
2.3.3. Posebno vnimanie privlekuva eden vo sostavot na predikat,<br />
zatoa {to za ocenuva~kite deskripcii tipi~na e sintaksi~ka pozicija<br />
na predikat. Predikatnata upotreba na IG e nereferentna, imeto ovde<br />
„ne soodnesuva so nikakvi objekti, tuku ozna~uva svojstvo“ (Padu~eva<br />
1985: 86). Osnovnata karakteristika na takvite iskazi e referentna<br />
opredelenost na subjekt, to est predikatnata grupa go karakterizira<br />
opredeleniot referent. Vo predikatot, pak, se izrazuva svojstvo,<br />
priznak, karakteristika na referentot.<br />
Eden vo sostavot na predikatot e sposoben da izrazuva nekolku<br />
zna~ewa. Pred s#: svoevidno prose~no zna~ewe. Iskazite obi~no se<br />
dopolnuvaat so restriktivnata partikula samo (ili ja pretpolagaat<br />
nejzinata semantika):<br />
(29) Mo`ebi sum samo edna romanti~na budaletinka, a mo`ebi<br />
i navistina ~ovekov znael da ka`e TE SAKAM… (http://www. macedonia.<br />
eu. org/).<br />
Mo`no e realizirawe na eminentnata semantika so pozitivna<br />
ili negativna konotacija:<br />
(30) Da, taa e edna silna, prirodna `ena i mo`ebi }e mo`e, si<br />
mislev (VJ 2001, 21-22);<br />
(31) Sum stanal eden skleroti~en bratu~ed (VJ 2001, 41);<br />
(32) To~no si e toa, samo pazi se od instrumentot oboa! Mo`e<br />
da te pretvori vo turbofolk, a ti si eden dobar raperski volk!<br />
(http://hip-hopschool. blog. com. mk/).<br />
Najsilno semantikata se izrazuva vo vokativnite konstrukcii<br />
i izvi~ni iskazi, koi{to pretstavuvaat ~ista karakteristika na subjektot:<br />
(33) Dolgo, vozbudeno po patot mrmore{e: Primitivci edni<br />
indiskretni… Tie rijat po intimata! (VJ 2001, 19).<br />
(34) A be, mangupi edni, ste zaboravile ~a{i (VJ 2001, 45).<br />
Eden mo`e da se nao|a vo postpozicija kon imenkata i da izrazuva<br />
najvisok stepen na negativna reakcija. Govoritelot smeta deka<br />
slu{atelot, me|u drugoto, e i emocionalno karakteriziran objekt.<br />
Frazite naj~esto izrazuvaat spontana reakcija na govoritelot vo vrska<br />
so nastanite, koi se slu~ile neposredno pred momentot na govorot, ili<br />
go poka`uvaat negovoto burno pre`ivuvawe na negativnite nastani.<br />
Tretata funkcija e klasificira~ka, taksonomi~ka. Vo osnova<br />
na taksonomijata le`i sporedba na svojstvata na konkretniot predmet<br />
so svojstvata (intensional) na etalonskiot pretstavnik od klasata.<br />
Sporedbata e subjektivno markirana, ekspresivna (Mirkulovska 2002;<br />
Topoliwska 1975; Povarnicina 1996):<br />
(35) Ti si edno cve}e, edna prekrasna priroda. . , ti si edna<br />
du{a, edno divo ma~ence. . , ti si edno sonce, edna yvezda (http://bezljubov.<br />
blog. com. mk/). Imenkata vo konstrukciite e ocenuva~ka, no
ekspresivnosta se sozdava so pomo{ta na eden. Etalonot mo`e da bide<br />
izrazen so konkretna i apstraktna imenka (pri neposredno karakterizirawe),<br />
so sintagma (sporedba-karakteristika) vo terminologijata na<br />
M. Mirkulovska (sp. Mirkulovska 2002: 258):<br />
(37) Ti si eden ne`en i topol veter, koj so svojata ne`nost go<br />
dopira vo srcevo (http://bezljubov. blog. com. mk/);<br />
(38) Ne padna vo toa ni{awe, za{to <strong>–</strong> se klate{e <strong>–</strong> jas sum edno<br />
neprekinato pa|awe, do kraj na svoeto postoewe (JS 1956, 121).<br />
3. Taka, spored na{iot materijal, neopredelenite deskripcii,<br />
vo na{iov slu~aj deskripciite so eden, ~esto razvivaat ocenuva~ko<br />
zna~ewe, za{to neopredelenosta za razlika od opredelenosta pove}e<br />
e svrzana so sferata na semantikata, so signifikativnoto zna~ewe na<br />
imeto.<br />
Ocenuva~koto zna~ewe na eden ~esto se pojavuva vo generi~nite<br />
iskazi i vo sostavot na predikatot. Ovde se realizira taksonomi~kata<br />
funkcija na eden. Sveduvaweto na klasata se zasnovuva vrz ekspresivnata<br />
sporedba so etalonot. Ekspresivnosta se pojavuva poradi toa {to<br />
govoritelot pretpostavuva deka objektot poseduva svojstva na stereotipen,<br />
prose~en etalon, no ne gi eksplicira. Sporedbata so etalonot<br />
e zasnovana vrz subjektivniot opit na govoritelot, vrz negovite individualni<br />
znaewa za organizacijata na svetot.<br />
Osven toa, eden ima funkcija na eminentnost, na zasiluvawe na<br />
signifikatot na imenkata ili na nejzinite atributi. Ova se pojavuva<br />
pri otstapuvaweto od prose~en stereotip. Zasiluvaweto, po pravilo, se<br />
pridru`uva so negativna ili pozitivna konotacija. Govoritelot jasno<br />
go opredeluva svojot odnos kon objektot na ocenata, poka`uvaj}i {to e<br />
„ubavo/lo{o“ za nego. Funkcijata eden se realizira i vo referentnite<br />
i vo nereferentnite imenski sintagmi.<br />
Vo iskazite od egzistencijalen karakter govoritelot izdeluva<br />
objekti neutralni za ocenata (bezrazli~nost pri izborot). Me|utoa,<br />
semantikata na poimot „bezrazli~en“ od gledna to~ka na ocenuvaweto<br />
ne e sekoga{ neutralna, ~esto na ocenuva~kata skala se slu~uva pomestuvawe<br />
vo sferata na negativnoto.<br />
Glaven pri ocenuvawe e subjektivno-emotivniot moment, bidej}i<br />
imeno subjektot ~uvstvuva, ima emocii, koi predizvikuvaat ocena „ubavo/lo{o“,<br />
tokmu toj ja opredeluva gradacijata na ocenuva~kata skala i<br />
normata za sporeduvawe.<br />
67
68<br />
Literatura:<br />
1. VolÝf E. M.: FunkcionalÝna® semantika ocenki. Moskva: URSS,<br />
2002.<br />
2. Gladrov V.: Semantika i vÞra`enie opredelennosti/neopredelennosti,<br />
Teori® funkcionalÝnoŸ grammatiki: SubÝektnostÝ.<br />
ObÝektnostÝ. Kommunikativna® perspektiva vÞskazÞvani®.<br />
OpredelennostÝ/neopredelennostÝ. Sankt-Peterburg, 1992.<br />
3. Ivanova E. Á.: KovalÝ S. A. Bolgarskoe „edin“ s to~ki zreni®<br />
referencialÝnogo analiza (nau~no-metodi~eskiŸ aspekt),<br />
Vestnik Sankt-Peterburgskogo universiteta. Seri® 2. Istori®.<br />
®zÞkoznanie. Literatura. 1994. VÞp. 4. 58-64.<br />
4. Koneski B.: Gramatika na makedonskiot literaturen jazik (del<br />
1 i 2). Skopje, 1982.<br />
5. Minova-\urkova L.: Sintaksa na makedonskiot standarden jazik.<br />
Skopje: Rading, 1994.<br />
6. Mirkulovska M.: Izrazuvawe na opredelenosta vo balkanski kontekst,<br />
Balkanska slika na svetot: Zbornik od Me|unarodnata<br />
nau~na rabotilnica odr`ana vo Skopje na 5-6 dekemvri 2005 godina<br />
/ Prir. K. ]ulavkova. Skopje, 2006. 473-484.<br />
7. Mirkulovska M.: Makedonskoto ’eden‘ vo ~lenska upotreba,<br />
Slavisti~ki studii. Br. 10., 2002. 257-263.<br />
8. Nehoro{kova T. P.: Semantika neopredelennÞh mestoimeniŸ<br />
(na materiale latinskogo i francuzskogo ®zÞkov). Sankt-Peterburg,<br />
2001.<br />
9. Padu~eva E. V.: VÞskazÞvanie i ego sootnesennostÝ s deŸstvitelÝnostÝ¥.<br />
Moskva: „Nauka“, 1985.<br />
10. Povarnicina M.: Kon upotrebata na eden kako pokazatel na<br />
neopredelenosta vo makedonskiot jazik, Studia Lingvistica Polono-<br />
Meridianoslavistica 8, 1996. 59-67.
11. Povarnicina M.: Kon semantikata na neopredelenite zamenki<br />
vo makedonskiot i ruskiot jazik (slaboopredeleni zamenki),<br />
Makedonsko-ruski jazi~ni, literaturni i kulturni vrski (materijali<br />
od Prvata makedonsko-ruska slavisti~ka konferencija,<br />
Ohrid, 23-24 avgust 1995 g. ). Skopje, 1998. 275-285.<br />
12. Povarnicina M.: O semantike neopredelennÞh mestoimeniŸ<br />
v makedonskom ®zÞke: ÜkzistencialÝnÞe mestoimeni®, Ma kedonskiŸ<br />
®zÞk, literatura i kulÝtura v slav®nskom i balkanskom<br />
kontekste. Sb. materialov Me`dunar. rossiŸsko-makedonskoŸ<br />
nau~. konf. Moskva: MGU, 1999. S. 103-111.<br />
13. Tolkoven re~nik na makedonskiot jazik. T. 1 (A-@). Skopje,<br />
2003.<br />
14. Topoliwska Z.: Grammatika na imenskata fraza vo makedonskiot<br />
literaturen jazik (rod, broj, poso~enost). Skopje: MANU,<br />
1974.<br />
15. Topoliwska Z.: Makedonski eden <strong>–</strong> neopredelen ~len, Makedonski<br />
jazik, 1981-82, XXXII-XXXIII. 705-715.<br />
16. Topoliwska Z.: Studii od makedonsko-bugarskata jazi~na konfrontacija.<br />
Skopje: MANU, 1996.<br />
17. Usikova R. P.: Grammatika makedonskogo literaturnogo ®zÞka.<br />
Moskva: MuraveŸ, 2003.<br />
18. [melev A. D.: OpredelennostÝ/neopredelennostÝ v aspekte<br />
teorii referencii, Teori® funkcionalÝnoŸ grammatiki: Sub-<br />
ÝektnostÝ. ObÝektnostÝ. Kommunikativna® perspektiva vÞskazÞvani®.<br />
OpredelennostÝ/neopredelennostÝ. Sankt-Peterburg,<br />
1992.<br />
19. [ahovskiŸ V. I., @ura V. V.: DeŸksis v sfere ÜmocionalÝnoŸ<br />
re~evoŸ de®telÝnosti, VoprosÞ ®zÞkoznani®. 2002, № 5. 38-56.<br />
69
70<br />
Ekscerpirani primeri:<br />
VJ <strong>–</strong> Vladova J.: Devoj~eto so dve imiwa. [tip: Vidik-Mak, 2001.<br />
LE <strong>–</strong> Lafazanovski E.: Koga vo Skopje gi bea izmislile ~adorite.<br />
Skopje: Kultura, 1998.<br />
SL <strong>–</strong> Starova L.: Ervehe. Kniga za edna majka. Skopje: TNID „Ður|a“,<br />
2006.<br />
RXK <strong>–</strong> Rauling X. K.: Hari Poter i zatvorenikot od Azkaban.<br />
Skopje: Kultura, 2003.<br />
JS <strong>–</strong> Janevski S.: Dve Marii. Skopje, 1952.<br />
KB <strong>–</strong> Koneski B.: Lozje. Skopje, 1990.<br />
http://www. macedonia. eu. org/<br />
http://socijalizam. blog. com. mk/<br />
http://www. dozgulpmus. blog. com. mk/node/85307<br />
http://kajmakot. softver. org. mk/politika<br />
http://bezljubov. blog. com. mk/<br />
http://devstvenocrveno. blog. com. mk/node/81570<br />
http://hip-hopschool. blog. com. mk/
Julija Me{~erjakova<br />
ULOGATA NA ONOMASTI^KATA LEKSIKA VO NASTA-<br />
VATA PO MAKEDONSKI JAZIK ZA RUSKOJAZI^NITE<br />
SLU[ATELI<br />
Onomasti~kata leksika na makedonskiot jazik pretstavuva ogromen<br />
interes za nau~nicite-lingvisti, istori~ari, etnografi, a se javuva<br />
i kako sostaven didakti~ki del vo nastavata po makedonski jazik<br />
za stranci.<br />
Kako po pravilo, porano ovoj materijal se dava{e kako ilustrativen<br />
za etimolo{kite re~nici na slovenskite jazici (M. Fasmer,<br />
O. N. Truba~ov). Vo vrska so predavaweto na makedonskiot jazik vo<br />
Rusija (a porano i vo Sovetskiot Sojuz) zapo~nuva po{iroka upotreba<br />
na onomasti~kata leksika kako didakti~ki materijal. Imeno,<br />
onomasti~kite edinici davaat mo`nost nastavata po makedonski jazik<br />
i kni`evnost da bide dinami~na i da predizvikuva golem interes kaj<br />
studentite. Na Katedrata za slovenskata filologija na Filolo{kiot<br />
fakultet na Vorone{kiot dr`aven univerzitet ve}e pove}e godini<br />
postoi onomasti~kata {kola pod rakovodstvoto na profesor Kovaljov.<br />
Se vodat aktivni istra`uvawa na onomastikata na razli~nite slovenski<br />
jazici, vklu~uvaj}i go i makedonskiot jazik. Onomasti~kite<br />
edinici se razgleduvaat od razli~ni aspekti i na razli~ni nivoa. Na<br />
Filolo{kiot fakultet okolu 20 godini se vodi ciklusot predavawa<br />
„Problemite na slovenskata onomastika“. Osnovno se prou~uvaat<br />
antroponimijata, toponimijata, etnonimijata, astronimijata, zoonimijata,<br />
hrematonimijata i dr.<br />
Vo nastavata po makedonski jazik onomastikata e izdelena vo<br />
poseben razdel. Glavno se prou~uva makedonskata onomasti~ka leksika<br />
od slovensko poteklo. Kako po pravilo, materijalot se predava vo<br />
komparativno izlagawe, t.e. vo postojano sporeduvawe so ruskiot na<br />
gramati~ko, leksi~ko i sintaksi~ko nivo.<br />
Antroponimite vo makedonskiot jazik davaat mnogu bogat materijal,<br />
koj ovozmo`uva vo didaktikata (osobeno vo sopostavuvaweto<br />
so ruskiot jazik) da se operira so takvi kategorii kako rodot, brojot,
72<br />
pade`ot, na primer, nominativ i vokativ vo makedonskiot (Ratke,<br />
Ivane, Vesne) i specijalnata pade`na forma za imenkite od ma{ki<br />
rod (Petreta/Petra, Goceta, Mileta) nasprema celata paradigma<br />
so otsustvoto na stariot vokativ vo ruskiot. Derivacijata na li~nite<br />
imiwa slu`i kako primer za funkcionirawe na razli~ni sufiksi vo<br />
makedonskiot jazik, dava najdobra pretstava za zna~eweto na tie sufiksi<br />
(Ratko, Stanko / Zagorka, Kole, Petre / Bile, Kate, Stef~e,<br />
Bran~e, Van~o, Tom~o, Coce, Dace / Mace <strong>–</strong> Dragan, Milan, Miladin,<br />
Quben). Prou~uvaweto na nastanuvaweto na prezimeto ovozmo`uva podobro<br />
zapoznavawe so apelativnata baza koja se sostoi od leksemite so<br />
oznaka na fizi~ki i moralni osobenosti na ~ovekot (Zablevski, Grbev,<br />
Devetakovski, Puzevski, Skokleski, Pla{kov), na zanaet, profesii<br />
(Bo~karev, @elezarevski, Stomnarov, Gajdarov), na mesto na `iveewe<br />
(Grat~anec, Nebre`anec, Garvanliev, Pan~arevski, Dragomerliev) itn.<br />
Prekarite gi ilustriraat procesite {to se odvivaat vo op{testvoto,<br />
a so toa i vo sovremeniot makedonski jazik. Ovde zapo~nuvaat da igraat<br />
golema uloga onimite {to navlegle vo razgovorniot jazik od vesnici<br />
i televizija (Husein, Bekham, Ronaldiwo), kino (Rambo, King-Kong,<br />
Terminator). Vo posledno vreme zna~ajno mesto vo prekarite zazema<br />
i kompjuterskiot `argon, isto kako i kontaktite preku internet i mobilnite<br />
telefoni <strong>–</strong> Chat, SMS i dr. (Leva patika, Razo~aran, Sokol,<br />
Ubav de~ko, ^okoladen, Gulabica, Ma~kata, Sonce)<br />
Toponimite davaat mo`nost za prou~uvawe na zboroobrazuvaweto,<br />
za podobro zapoznavawe so makedonskite formanti i nivnata vrska so<br />
osnovite (Berovo, Javorec, Trpejca, Qubani{ta, Bukovljane, Gradovci,<br />
Gorno i Dolno Orizari; Gra{tica, E{terec, Baba Janin). Osnovno,<br />
makedonskite toponimi se karakteriziraat so raznoobraznost na edinicite<br />
(Todorovci, Manastir, Belimbegovo, Idrizovo, Veles, Prilep,<br />
[tip, Gorno Buwi{te, Staro Lagovo, Izmidol, Sko~ivir), isto kako<br />
i vo ruskiot jazik (Kastornoe, Ahtirka, Ivangorod, Krasnogorsk,<br />
^igorak, Tarusa, Suhobezvodnoe). Toa se dol`i na supstratnite elementi<br />
vo toponimijata na dvata jazika. Vo makedonskata toponimija<br />
mo`ebi malku po~esto, otkolku vo ruskata, se koristat dvoosnovnite i<br />
dvozborovnite toponimi (Bela Voda, Novo Selo, Me~kin Kamen, Staro<br />
Nagori~ane; Suvodol, Crnobuki, Probi{tip). Razgleduvaweto na takvite<br />
razli~nosti im pomaga na studentite za podobro navleguvawe vo<br />
op{tite i razli~nite crti vo makedonskata i ruskata toponimiska, a<br />
i op{tojazi~na slika.<br />
Hrematonimite gi poka`uvaat promenite vo morfolo{kata i<br />
stilisti~kata struktura vo makedonskiot jazik, isto kako i karakterot<br />
na zaemkite <strong>–</strong> fonetikata, soodnosot na dominantnite brendovi, prevodot<br />
(Super skara, Spec pita; MAKTRANS, MAKOTEKST; Antiko,<br />
Blu kafe, La Piovra).
Razgleduvaweto na gramati~kite osobenosti na makedonskiot<br />
jazik so dodavawe primeri od oblasta na onomastikata dava dobri<br />
didakti~ki rezultati i ovozmo`uva nastavata da bide pointeresna i<br />
poproduktivna.<br />
73
74<br />
Literatura<br />
1. Koneski, B.: Makedonski mesta i imiwa, Skopje, 1991.<br />
2. Korobar-Bel~eva, M.: Derivacija na makedonskite li~ni imiwa,<br />
Literaturen zbor, XXIX, Skopje, 1982.<br />
3. Ivanova, O.: Re~nik na toponimite vo oblasta po slivot na<br />
Bregalnica, Skopje, 1996.<br />
4. Ivanova, O.: Studii od toponimijata i antroponimijata.<br />
Skopje, 1999.<br />
5. Pjanka, V.: Toponomastikata na Ohridsko-Prespanskiot bazen,<br />
Skopje, 1970.<br />
6. Re~nik na prezimiwata kaj Makedoncite, 1994-2001, 1-2,<br />
Skopje<br />
7. Stamatoski, T.: Makedonska onomastika. Skopje, 1990.<br />
8. Stankovska, Q.: Makedonska ojkonimija, 1-2, Skopje, 1995-1997.<br />
9. Stankovska, Q.: Re~nik na li~nite imiwa kaj Makedoncite,<br />
Skopje, 1992.<br />
10. Usikova, R. P.: MakedonskiŸ ®zÞk, Skopje, 2000<br />
11. Słowiańska onomastyka, encyclopedia, 1-2, Warszawa <strong>–</strong> Kraków, 2002.
TRADICIJATA I INOVACIITE VO<br />
MAKEDONSKIOT JAZIK VO SPOREDBA SO<br />
DRUGITE SLOVENSKI JAZICI
Vlo|imje` Pjanka<br />
RAZVOJOT I STABILIZACIJATA NA MAKEDONSKIOT<br />
ANTROPONOMASTI^KI SISTEM VO SPOREDBA SO<br />
DRUGITE SLOVENSKI JAZICI<br />
Zboruvaj}i za antroponomasti~kite sistemi, treba vedna{ da opredelime<br />
koi li~ni nazivi spa|aat vo antroponomasti~kiot sistem na<br />
eden jazik koj{to isto taka se tretira kako nadreden sistem na komunikacijata<br />
me|u lu|eto. Istoriski za site slovenski narodi (kako i za<br />
drugite evropski i neevropski) e zaedni~ka upotrebata na li~noto ime<br />
so eventualno dodavawe na eden ili pove}e sekundarni elementi, kako<br />
nekoj prekar, naziv na zanaet ili druga opredelba, na pr. za potekloto<br />
(od predokot ili mestoto na `iveewe). Prezimeto se pojavuva kaj slovenskite<br />
narodi vo sredniot vek (na pr. vo Polska vo XII-XIV vek, sp.<br />
Kovalik-Kaleta 2007: 11), no naslednoto i so zakonot stabiliziranoto<br />
prezime e nova pojava vo cela Evropa (XIX- XX vek). Imeto i prezimeto<br />
se dvete osnovni formi na ovoj sistem. Vo starite tekstovi drugite<br />
opredelbi se upotrebuvaat sekoga{ so li~noto ime, koe ne samo {to e<br />
prvobitno vo pogled na site drugi antroponomasti~ni opredelbi tuku i<br />
ostanuva najva`no vo privatniot `ivot do dene{niot den, {to se gleda<br />
i vo redosledot na imeto i prezimeto vo indoevropskite jazici, kako<br />
i vo nekoi drugi. Imeno, vo Evropa prvoto mesto go zazema imeto, a po<br />
nego doa|a prezimeto, so samo eden isklu~ok, a imeno vo ungarskiot jazik.<br />
Vo oficijalnata komunikacija prezimeto go zazema prvoto mesto<br />
(mo`e i da se upotrebi samo), a mnogu oficijalnata komunikacija gi<br />
bara i dvata ~lena. Od kulturolo{ka gledna to~ka sepak li~noto ime<br />
go tretirame kako centralen element na antroponomasti~kiot sistem,<br />
kako vo dijahroniski, taka i vo sinhroniski pogled.<br />
Za razvojot i stabilizacijata na slovenskoto i makedonskoto ime<br />
se va`ni dvete kategorijalno-gramati~ki dihotomii: 1. `enskite imiwa<br />
nasprema ma{kite, 2. neoficijalnite (glavno hipokoristi~nite)<br />
imenski formi nasprema oficijalnite. ]e gi razgledame po red.<br />
Od leksikolo{ka gledna to~ka, vo odnos na formata na imiwata nemarkirani<br />
po vtorata kategorija, razlikuvame slovenski li~ni imiwa
78<br />
nasprema imiwata od tu|o poteklo. Iako i kaj `enskite imiwa i kaj<br />
ma{kite se vr{i leksi~ko-morfolo{ka adaptacija na tu|ite imiwa,<br />
ovoj proces e pokompliciran kaj `enskite imiwa, bidej}i skoro site<br />
osnovni slovenski `enski imiwa imaat samo edna nastavka koja i denes<br />
se ~uvstvuva kako priznak na `enskosta i vo ovoj proces im se dodava<br />
nastavkata -a.<br />
1. @enskite imiwa nasprema ma{kite<br />
Starite slovenski (prosti i slo`eni) imiwa spa|aa, sli~no kako<br />
najgolemiot del od apelativite, vo dvete najproduktivni deklinacii<br />
so indoevropskite osnovi na -a i -o, na pr. BranislavÍ / BronislavÍ,<br />
DobroslavÍ, GostimirÍ : Branislava / Bronislava, Dobroslava, Gostimira. Vo<br />
staro~e{kiot i staropolskiot jazik poznati se isto taka `enski imiwa<br />
so promena spored deklinacijata na imenkite so osnovi na -i, kako<br />
pol. od XII-XIV vek: Bogudać, Boguwłość, Dobrowieść, Dobrożyźń, Przybycześć,<br />
Świętożyźń (^e{likova 1991: 30), koi podocna is~eznaa. Sp. isto taka<br />
stsl. Magdalyńi spored deklinacija od tipot na gospodyńi. Me|u ma{kite<br />
imiwa ima{e, iako retko, imiwa koi zavr{uvaa na -a: stpol. Niemira /<br />
Niemirza : Niemir, Przedpełka : Przedpełk i Przedpołk, Zbyluta : Zbylut / Zbelut<br />
(^e{likova 1991: 52), sp. gi imenkite sluga, vladyka.<br />
Adaptiraweto na tu|ite imiwa (hristijanski, muslimanski,<br />
evrejski, a sega i od svetskiot repertoar) se sostoe{e vo nivnoto<br />
vklu~uvawe vo eden od trite produktivni tipovi na slovenskata<br />
deklinacija na imenkite: `enski na -a i ma{ki na -ø (< -Í) i na -a.<br />
Kaj nekoi imiwa (duri i nezavisno od vremeto na pozajmuvaweto) ima<br />
uo~livi razliki vo stepenot na adaptacijata (Pjanka 2007a: 133-136).<br />
Kaj ma{kite imiwa posebno se izdeluvaat imiwata so prvobitnata<br />
nastavka -as, na pr.:<br />
sloven. Kozma, srp., mak., bug., belorus. Kozma / ~e{., pol.<br />
Kosma, rus. Kozma / srp. Kuzma / belorus., rus., ukr. KuzÝma, pol.<br />
Kuźma // ~e{. Kosmas, bug. Kosmas / slova~. Kozmas // mak., bug., srp.<br />
Kuzman, sp. gr~. Κοσμᾶ, lat. Cosmas, germ. Kosmas, ung. Kozma;<br />
mak., srp. Ilija, bug., belorus., rus., ukr. Iliя , hrv., ~e{.<br />
Ilija / rus. IlÝя, slova~. Iľja, sloven. Elija // slova~., ~e{. Eliaš, pol.<br />
Eliasz, belorus. GalÝя{ / IlÝя{ // ukr. Єliй, sp. gr~. Ήλίας, lat., germ.<br />
Elias, ung. Illés / Illyés / Éliás; hrv. Nikola, srp., mak., bug. Nikola / belorus.<br />
Mikala, ukr. Mikala // bug., rus. Nikolaй, sloven. Nikolaj /<br />
pol. Mikołaj, belorus. Mikalaй, ukr. Mikalaй // ~e{. Mikoláš / ~e{.,<br />
slova~. Mikuláš, sloven. Miklavž, sp. gr~. Νικόλαος, lat. Nicolaus, germ.<br />
Nikolaus / Niklaus, ung. Miklós (Janovova, Skarbek i dr. 1975).
Tuka spa|aat isto taka imiwata:<br />
mak., rus. Luka // pol. Łukasz (sp. gr~. Λουκᾶς); rus. Foma //<br />
pol. Totasz (sp. gr~. Θωμᾶς); mak. Zaharija, rus. arh. Zahariя //<br />
pol. Zachariasz (sp. gr~. Ζαχαρίας). Sp. isto taka bug. Metodiй :<br />
Metodiя, mak. i srp. Metodij : Metodija (pokraj mak. Metodie<br />
i srp. Metodije <strong>–</strong> sp. roman. Metodie) <strong>–</strong> pol. Metody, ili mak.<br />
Meletija i Meletie, bug. Meletiй i Meleti, srp. Meletije <strong>–</strong> sp.<br />
roman. Meletie, sli~no i nekoi slovenski imiwa, kako mak. Blagoj<br />
: Blagoja i bug. Blagoй : Blagoя (srp. Blagoje).<br />
Nekoi adaptirani ma{ki imiwa se pro{ireni so -o (bug. Dmitro,<br />
ukr. Dmytro), drugi pak so -e (srp. Đorđe, mak. Mihajle), koi{to nastavki se<br />
po poteklo hipokoristi~ni sufiksi. Vo polskiot i ~e{kiot jazik ima<br />
pove}e imiwa so pridavska paradigma: ~e{. Jiří, Jiřího, pol. Jerzy, Jerzego<br />
<strong>–</strong> sp. mak. Georgi. Vo nekoi jazici ima prisvoeni imiwa koi formalno<br />
li~at na hipokoristi~ni, bidej}i nivnata fonetska adaptacija go<br />
dobli`i nivniot zavr{ok do naj~estiot deminutiven sufiks, sp. lat.<br />
Marcus, Franciscus → ~e{. i pol. Marek, ~e{. František, pol. Franciszek; lat.<br />
Hyacinthus / Hyacintus → ~e{. i pol. Jacek (/ pol. Jacenty). Kaj nekoi `enski<br />
imiwa, koi vo izvorniot jazik zavr{uvaat na soglaska, za adaptacija<br />
slu`i vistinski sufiks (koj nema nikakva hipokoristi~na funkcija),<br />
na pr. lat. Agnes → pol. Agnieszka (od polskiot vo litvanskiot: Agnieška<br />
pokraj Agnietė), bug. Agneška, ~e{. Anežka, no Ahneša vo beloruskiot,<br />
Agnesa vo bugarskiot i makedonskiot, srpskiot i slova~kiot, Agnessa<br />
vo ruskiot, Ahnesa vo beloruskiot i ukrainskiot, Agneza vo hrvatskiot;<br />
inaku ima i Agnes <strong>–</strong> vo srpskiot i hrvatskiot, Ines (kako vo {panskiot)<br />
<strong>–</strong> vo slovene~kiot (Janovova, Skarbek i dr. 1975).<br />
Istiot model be{e primenuvan vo procesot na adaptiraweto<br />
na muslimanskite i evrejskite imiwa (Pjanka 2007a: 138, 141-142). Kaj<br />
muslimanite na Balkanot ovoj proces trae{e pove}e vekovi. @enskite<br />
imiwa kaj muslimanite, ~ij maj~in jazik e eden od slovenskite jazici,<br />
zavr{uvaat na -a, a ma{kite imaat nuleva nastavka, kako na pr. kaj<br />
Bo{wacite: Madžid : Madžida, Magbul : Magbula, Mahbub : Mahbuba, Mahfuz<br />
: Mahfuza, Mahir : Mahira, Maid : Maida, Maksud : Maksuda, Malik : Malika,<br />
Mazlum : Mazluma, sli~no vo XIX vek, kako vo eden spisok na muslimanskite<br />
`enski imiwa od zagrepskiot pe~at od 1860 god.: Fata, Fatima,<br />
Fazla, Nazla, Hairia, Hajka, (Marija →) Mejra ili Mejrima (Smailovi} 1977:<br />
27).<br />
Na golemite prostranstva na carskata Rusija (i Sovetskiot Sojuz)<br />
na istiot na~in se imaat razvieno `enskite imiwa kaj muslimanite koi<br />
zboruvaat na jazicite od iranskata grupa i od uralskoto i altajskoto semejstvo,<br />
vo koi nema nastavka ili sufiks kaj `enskite imenki (kraten-<br />
79
80<br />
ki kako kaj avtorot: az. <strong>–</strong> azersko, a. musl <strong>–</strong> op{tomuslimansko od arapsko<br />
poteklo, ba{k. <strong>–</strong> ba{kirsko, tat. <strong>–</strong> tatarsko, tur. <strong>–</strong> op{totursko):<br />
a. musl. Abid ’obo`avatel‘ : Abida; az. AgilÝ ’razumen‘ :<br />
Agilя; a. musl. Adib ’u~en, pisatel‘ : Adiba; az., ba{k., tat. AdilÝ<br />
’praveden‘ : Adilя; tur. Azad ’blagoroden, sloboden‘ : Azada; a.<br />
musl. Azim ’golem‘ : Azima; a. musl. Aziz ’silen, skap‘ : Aziza; tur.<br />
Akif ’naselen‘ : Akifa, a. musl. Alim ’poznava~, u~en‘ : Alima; a.<br />
musl. Anis ’prijatel‘ : Anisa; a. musl. Arif ’iskusen, obrazovan‘ :<br />
Arifa; a. musl. Asim ’branitel‘ : Asima; a. musl. Atik ’odamne{en;<br />
osloboden‘ : Atika; a. musl. Atif ’milostiv‘ : Atifa (Gafurov<br />
1971).<br />
Istoto se odnesuva na taxi~kite, persiskite i uzbe~kite imiwa.<br />
Ovaa pojava ne mo`e inaku da se objasni otkolku so vlijanie na ruskiot<br />
jazik kako jazik so presti`.<br />
Me|utoa, vo taxi~kiot jazik kaj `enskite imiwa, pokraj izvedenkite<br />
na -a, postojat i drugi tipovi, a imeno, imiwa koi se zaedni~ki za<br />
ma`i i za `eni (na pr. Sevgili ’qubovnica, sakana‘, Sevil ’sakana, omilena‘,<br />
Sevda ’qubov i taga, sevda‘, kako i imiwa so razli~ni zavr{etoci<br />
koi nemaat par vo funkcija na ma{ko ime (na pr. Sabzi ’zelenilo‘,<br />
Sadbarg ’trendafil‘, Sadrul ’sto cve}iwa‘, Sabohgul ’utrinsko<br />
cve}e‘, Sebak ’jabolko‘, Sitora ’yvezda‘), me|u koi slu~ajno i takvi koi<br />
zavr{uvaat so samoglaskata a. Sli~na e sostojbata i vo azerskiot jazik<br />
(na pr. Som’fazan‘, Suvar ’sjajna‘ <strong>–</strong> kako `enski imiwa). Ograni~enoto<br />
vlijanie od strana na ruskiot jazik vrz ovie jazici mo`e da se objasni<br />
so maliot broj ruski doselenici na ovie nacionalni teritorii, kako<br />
i so golemata oddale~enost na poslednite od kompaktnata ruska teritorija<br />
vo sporedba so pogore spomenatite narodi i jazici, me|u dpugoto<br />
Ba{kircite, Tatarite i drugi (Pjanka 2007a: 136-137).<br />
@enskite hebrejski imiwa koi zavr{uvaat na soglaska ili druga<br />
samoglaska osven -a vo eden del od slovenskite jazici ostanuvaat vo<br />
svojata bibliska forma: ~., slova~. Ráchel, rus., belorus., ukr. RahilÝ,<br />
bug., mak. Rahil (sepak pokraj derivatite so funkcija na osnovnoto<br />
ime: Rahilka i Ra{ka), osven rus. i bug. Ro{elÝ. Vo drugite jazici se<br />
javuvaat samo formite so nastavkata -a: Rahela vo srpskiot, hrvatskiot<br />
i slovene~kiot. Polskiot jazik gi ima i dvete formi: Rachel <strong>–</strong> kako<br />
li~no ime upotrebuvano u{te vo prvata polovina na minatiot vek i<br />
Rachela, sp. gi imiwata na osnovatelkata na evrejskiot teatar vo Polska<br />
Ester Rachel Kamińska (1870-1925), na internet <strong>–</strong> Państwowy Teatr Żydowski<br />
im. Estery Racheli Kamińskiej w Warszawie (pokraj Teatr Żydowski im. Ester<br />
Rachel i Idy Kamińskich w Warszawie). Sli~no: Salome, Rut <strong>–</strong> bibliski imiwa,<br />
i Salomea, Ruta <strong>–</strong> sovremeni imiwa. Iako Evreite se dojdeni vo zemjite<br />
kade `iveat Slovenite, tie sepak <strong>–</strong> `iveej}i so vekovi vo svoite
op{tini i upotrebuvaj}i neslovenski jazici (jidi{, ladino) <strong>–</strong> podolgo<br />
gi so~uvaa originalnite formi na svoite (`enski) imiwa otkolku<br />
muslimanite Sloveni vo Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija i<br />
Bugarija, za koi tokmu turskiot be{e tu| jazik.<br />
Pod poimot slovenski li~ni imiwa razbirame antroponimi nastanati<br />
od slovenski leksi~ki elementi so pomo{ na derivaciskite<br />
sredstva svojstveni na praslovenskiot jazik, koi podocna, so vekovi,<br />
bile kli{irani i razgranuvani na po~vata na sekoj istoriski oformen<br />
dijalekt i jazik, duri do na{eto vreme, a u{te podocna isto taka<br />
so primena na leksemi od tu|o poteklo. Slovenskite imiwa, zna~i, se<br />
mno`estvo na antroponimi koe se definira jazi~no, za razlika od hristijanskite<br />
ili muslimanskite imiwa koi se definiraat konfesionalno-kulturolo{ki<br />
so ogled na nivnata me{ana jazi~na proveniencija.<br />
81<br />
2. Neoficijalnite formi na imiwata nasprema oficijalnite<br />
Vo razvojot na hipokoristi~nite formi vo makedonskiot jazik,<br />
kako i vo drugite slovenski jazici, treba da se razlikuvaat dve fazi:<br />
1. nastanokot na hipokoristizacijata, 2. razvojot na hipokoristizacijata.<br />
Nastanokot na hipokoristizacija zavise{e od dol`inata na imeto.<br />
Hipokoristi~nite formi na imiwata se upotrebuvale prvobitno i<br />
se upotrbuvaat dosega glavno vo komunikacija so mali deca. Odamna e<br />
poznato deka malo dete, koga po~nuva da zboruva, ne mo`e da izgovara<br />
dolgi zborovi. Od ispituvawata na detskiot govor, zapo~nati u{te vo<br />
XIX vek, znaeme deka malite deca najlesno izgovaraat zborovi so struktura<br />
SVSV (ili VSV), t. e. dvoslo`ni, koi ne sodr`at konsonantski<br />
grupi (Tomanovi} 1960: 111-112, Pjanka 1975: 86-87). Ako vo zborot se<br />
javuvaat konsonantski grupi, tie se uprostuvaat so toa {to konsonantot<br />
nastanat po pat na uprostuvaweto ~esto se prenesuva na drugiot slog,<br />
sp. mak. Cveta → Ceca. Dvoslo`ni bea vo praslovenskiot jazik samo<br />
prostite imiwa, na pr. *CvětÍ i `enskiot derivat od toa ime *Cvěta > →<br />
Cveta ili *ZmÝjÝ → Zmej, srp. Zmaj. Takvo odapelativno ime mo`e{e<br />
da dobie deminutiven sufiks, ~ija funkcija od deminutivna stanuva {e<br />
deminutivno-hipokoristi~na (vo odnos na malo dete), a podocna ~isto<br />
hipokoristi~na (vo odnos na vozrasen ~ovek), sp. go staropolskoto<br />
ime Qatec (vo sovremeniot jazik poznato samo kako prezime: Kwiatek) na<br />
eden selanec, zapi{ano vo eden latinski rakopis (Bulla Gnieźnieńska)<br />
od 1136 god. vo Velikopolska, sp. *KvětÍ → *KvětÍkÍ > Kwiatek i *CvětÍ<br />
→ *CvětÍkÍ → *CvětÍk-o > Cvetko, *ZmÝjÝ → *ZmÝjÝkÍ → ZmÝjÝk-o ><br />
Zmejko, srp. Zmajko (v. podolu).
82<br />
Za razlika od prostite, slo`enite imiwa bea podolgi, naj~esto<br />
~etvoroslo`ni, sp. RadoslavÍ i Radoslava, DragomirÍ i Dragomira. Takvi<br />
imiwa se skratuvaat vo detskiot govor i se prenesuvaat od govorot<br />
na deteto vo govorot na roditelot, prvo vo kontakt so deteto, a potoa<br />
vo jazi~nata komunikacija na vozrasnite. Me|u slo`enite imiwa<br />
naj~estiot tip bea imiwata so imenskiot ~len vo po~etokot na imeto<br />
koj zavr{uva{e so interfiksot -o-. Skratuvaweto vo takvite imiwa se<br />
vr{e{e na morfolo{kata granica: Rado-slavÍ, Drago-mirÍ, so toa {to<br />
vtoriot ~len otpa|a{e.<br />
Vo razvojot na hipokoristi~nite formi, koi poteknuvaat od<br />
slo`enite imiwa so prviot ~len na -o-, treba da se izdelat pove}e etapi<br />
(Pjanka 1975: 125-144, sp. Malec 1982: 13):<br />
1. Dekompozicija kako poseben slu~aj na slogovnata derivacija<br />
(Pjanka 1975: 125-128) koja se sostoe{e vo otfrlaweto na vtoriot<br />
~len od imeto: DragomirÍ, RadoslavÍ, TixomirÍ → Drago, Rado, Tixo.<br />
Hipokoristi~na funkcija vr{e{e tuka celata forma na imeto poradi<br />
nejziniot skaraten oblik.<br />
2. Asocijacija na imiwata so pridavskite osnovi so imenskite<br />
formi vo sreden rod: Drago, Tixo − drago, tixo (čędo).<br />
3. Morfologizacija na imiwata od tipot Drago, Tixo, toa zna~i<br />
nivnoto vklu~uvawe vo deklinacijata so osnovite na -o-, t. e. taa, spored<br />
koja se menuvaa pridavkite od tipot drago, tixo, na {to mu pomaga{e<br />
postoeweto na imenki od sreden rod so nastavkata -o koi ozna~uvaa deca<br />
(čędo i sl.).<br />
4. Pro{iruvawe na hipokoristi~nata funkcija vrz morfemata<br />
-o koja prvobitno be{e stilisti~ki markirana gramati~ka nastavka<br />
kaj hipokoristi~nite imiwa (Drag-o).<br />
5. Vklu~uvawe vo ovoj tip na deklinacija, t. e. morfologizacija<br />
na imiwata so prviot imenski ~len na -o: Miro, Bogo, Něgo ← MiroslavÍ,<br />
BogodarÍ, NěgomirÍ.<br />
6. Izdeluvaweto na -o kako zborobrazuva~ki formant, a ne samo<br />
gramati~ka nastavka : Drago : (Drag-o) : Drag-o + slavÍ − drago, Něgo :<br />
(Něg-o) : Něg-o + mirÍ.<br />
7. Prenesuvaweto na formantot -o na imiwata so prviot ~len<br />
zavr{en so drugi samoglaski: Bor-o : Bor-i + slavÍ = Drag-o : Drag-o +<br />
slavÍ, {to mo`e{e da bide potpomognato so op{toslovenskata pojava<br />
na me{aweto na morfemite -o-, -i- i drugi vo vrska so gubeweto<br />
na prvobitnoto zna~ewe na slo`enite imiwa, sp. stpol. ĽubimirÍ →<br />
Lubomir (kako ime i kako osnova na nekoi toponimi, m. dr. Lubomierz vo<br />
Malopolska).<br />
8. Stabilizirawe na modelot na derivacijata na hipokoristi~nite<br />
formi od slo`enite imiwa: I slog + konsonantski po~etok na II slog<br />
+ -o, t. e. na {emata na slogovno-zboroobrazuva~ka derivacija.
9. Prenesuvaweto na ovaa {ema na drugi tipovi imiwa:<br />
a) dvoslo`ni imiwa (po gubeweto na erovite) slovenski (prosti):<br />
Soko ← Sokol < SokolÍ, Srbo ← Srbin < SŗbinÍ, Hrvo < Xŗvat ← XŗvatÍ),<br />
kako i imiwa od tu|o poteklo: → Lazo ← Lazar < LazarÝ < Λάζαρος, Spiro<br />
← Spiridon < Σπυρίδων,<br />
b) ednoslo`ni imiwa (po gubeweto na erovite) slovenski (prosti):<br />
Cveto ← *Cvet < *CvětÍ, Zmejo ← Zmej < *ZmÝjÝ (sp. pogore), kako i<br />
imiwa od tu|o poteklo: Stavro ← *StavrÍ < Σταυρός,<br />
10. Pojavuvaweto na formantot -o vo strukturno-onomasti~ka<br />
funkcija (adaptacija) kaj polni imiwa od tu|o poteklo so pove}eslo`ni<br />
osnovi: Dimo ← Dimitar ← Dimitri ← Δημήτριος, Mihajło ← Mihaił (j < i od<br />
fonolo{ki pri~ini), Anasto ← Anastas (sli~no Nasto ← Nastas <strong>–</strong> forma<br />
bez po~etnata samoglaska nastanata od prvoto ime po pat na po~etna<br />
slogovna derivacija),<br />
11. Pojavuvaweto na formantot -o vo pozicija po meka soglaska<br />
a) prvobitna <strong>–</strong> kaj hipokoristicite izvedeni direktno od slo`eni<br />
imiwa: Stoj-o : Stoj-i+slavÍ / +mirÍ, Božo : Bož-i+darÍ,<br />
b) vtori~na <strong>–</strong> po analogija spored imiwata izvedeni so pomo{<br />
na sufiksot -e < *-ę: Blaž-o ← Blaž-e (por. Blag-o), Draž-o ← Draž-e (sp.<br />
Drag-o).<br />
Formantot -o vo vrska so postepenoto gubewe na ednoslo`nite<br />
i miwa ja zagubi svojata hipokoristi~na funkcija i stana karakteristi-<br />
~en zavr{ok na ma{kite imiwa. Od momentot na pretvoruvaweto na -o<br />
vo zboroobrazuva~ka morfema ovoj formant ramen na nastavka pridonese<br />
slogovno-zboroobrazuva~kata derivacija da se pro{iri na `enskite<br />
imiwa: Rad-o + slava → Rad-a, Dobr-o+slava → Dobr-a. Blagodarenie<br />
na paralelnosta na nastavkite na `enskite i ma{kite imiwa (Rad-a<br />
: Rad-o, Cvet-a : Cvet-o) be{e ovozmo`eno ponatamo{noto obrazuvawe<br />
na `enski imiwa direktno od ma{ki hipokoristici: Dimitar → Dim-o<br />
: Dim-a.<br />
Ma{kiot sufiks -o (pokraj `enskiot -a) poslu`i, glavno vo<br />
ju`noslovenskite jazici, za ra{iruvawe na pove}e hipokoristi~ni<br />
formanti (po poteklo isto taka i deminutivni) koi zavr{uvaat na<br />
konsonantite -k-, -x-, -j-, -l-: Bori+slavÍ / +mirÍ → *Bor-ÍkÍ → *Bor-Íko ><br />
Borko, Rado+slavÍ / +mirÍ → *Ra-xÍ → Ra-xo, Stani+ slavÍ / +mirÍ → *Sta-jÝ<br />
→ Stajo, Dobro+slavÍ / +mirÍ → *Dobr-ilÍ → Dobriło (Dobril-a), Stoji+slavÍ<br />
/ +mirÍ → *StojilÍ > Stoił → Stoiło. Poretko i podocna se javuva vo istata<br />
funkcija i sufiksot -a, na pr. Borislav / Borimir → Borka, Nikifor → Nička,<br />
na pr. vo Isto~na Makedonija, no isto taka i vo Bosna.<br />
Prvobitnite hipokoristi~ni imiwa bea pro{iruvani isto taka<br />
po pat na asocijacija so apelativi koi imaa isti korenski morfemi,<br />
kako RadoslavÍ → RadostÍ (: radostÝ), pol. Radost, Dobroslava → mak. Dobra<br />
(: dobra), DragomirÍ → Drago → m. Dragi (: dragi).<br />
83
84<br />
Vo makedonskiot i bugarskiot jazik osobeno e ~est sufiksot -e <<br />
-ę (po poteklo zavr{ok na nominativnata forma od deklinaciskiot tip<br />
so zna~ewe ’mlado `ivo su{testvo‘ (na pr. *dětę), prvobitno so deminutivna,<br />
a potoa hipokoristi~na funkcija, koj ~estopati se javuva paralelno<br />
so -o: Rado : Rade, Boro : Bore. Iako kaj -e ponekoga{ e za~uvana<br />
hipokoristi~nosta, sepak toj, obi~no koga nema opozicija do -o, e neutralen<br />
kako vo imeto Mile. Nemu mu odgovara vo isto~noslovenskite jazici<br />
sufiksot -'a koj e silno oboen ekspresivno, sp. Volodя : Volodimir<br />
(po~esto: Vladimir) ili Vanя : Ivan.<br />
Prisoedinuvaweto na dvata sufiksa -o i -e kon stariot op{to slovenski<br />
deminutiven sufiks -ÍkÍ dovede do paralelizam kaj podocne`ni<br />
te slo`eni hipokoristi~ni sufiksi: -ÍkÍ + -o > -ko i -ÍkÍ + -ę > -če:<br />
Stojko : Stoj~e, {to vo ponatamo{nata evolucija prodol`uva so celi<br />
serii novi (po priroda obi~no fonetski) osobenosti. Od osnovnata<br />
imenska struktura Man-, koja vo makedonskiot jazik e dobiena od<br />
razli~ni imiwa (od razli~no poteklo) ima cela serija ponovi imiwa,<br />
sp. Mano : Mane, Manko : Man~e, Manco : Man~o, Manko : Mango, Man~o :<br />
Manxo, Manto : Mante, Mando : Mande (Re~nik 2001: 21-33 ).<br />
Op{to zemeno, za makedonskata antroponimija najtipi~ni i<br />
naj~esti se imiwata koi zavr{uvaat na -o, -e; -ko, -~e; -~o i -xo. Ovoj<br />
tip imiwa se javuva i vo sosednite slovenski jazici, ~esto so razli~na<br />
frekvencija. Iako site tie se vo istoriski pogled hipokoristici, vo<br />
sovremenite jazici ja zadr`uvaat svojata prvobitna funkcija, no samo<br />
toga{ koga tie se vo opozicija nasprema polnite oficijalni imiwa.<br />
Vo sprotivniot slu~aj tokmu tie funkcioniraat kako oficijalnite<br />
imiwa. Ova do neodamna ne be{e slu~aj vo drugite slovenski jazici<br />
(osobeno vo zapadnoslovenskite), na pr. vo ~e{kiot ili polskiot, vo<br />
koi formite na -ek ostanaa hipokoristi~ni. Me|utoa vo posledno vreme<br />
ovie formi se javuvaat i vo oficijalni kontakti, kako na pr. imiwata<br />
na dvajcata poznati politi~ari od ovie zemji: ~e{. Mirek mesto<br />
Miroslav i pol. Radek mesto Radosław. Pri~inata za toa e polesen (za<br />
nositelite na neslovenskite jazici) izgovor i pravopis na kratkite<br />
imiwa, a pokraj toa takvite (obi~no dvoslo`ni) imiwa se polesni za<br />
zapametuvawe.<br />
3. Kulturolo{ki aspekt na imeto<br />
Imeto be{e po evropskata hristijanska tradicija glaven povod za<br />
slavewe. Pravoslavnite Sloveni (sli~no kako i drugite pravoslavni<br />
narodi) imaat edno ime i dokolku toa ime se nao|a vo svetcite (pravoslavniot<br />
kalendar), tie go slavat svojot imenden. Me|u niv, iako mnogu<br />
retko, ima i slovenski imiwa, kako Vladimir kaj Rusite.
Me|utoa, eden del od pravoslavnite ne go slavi imendenot na sekoj<br />
poedinec, tuku se dr`i na starata patrijarhalna tradicija po koja<br />
se praznuva imendenot na najstariot ma` od rodot. Ovoj obi~aj, poznat<br />
kako slava, e karakteristi~en pred s# za Srbite. Me|utoa, ima raziduvawa<br />
kako vo pogled na potekloto na ovoj obi~aj, taka i za na~inot na<br />
praznuvaweto, a pred s# ~ij praznik (~ija slava) treba da se praznuva.<br />
Avtorot na dolu privedeniot tekst go izrazuva najpopularnoto mislewe<br />
za slavata.<br />
„Slava ili Krsno ime je srpski, narodno-crkveni običaj i najvažniji porodični<br />
praznik, uvek povezan sa danom određenog hrišćanskog svetitelja. Slava je<br />
isključivo srpski običaj, jer i kad je praznuju pripadnici drugih naroda slave je kao<br />
srpski i pravoslavni običaj. Slava je veoma obiman kompleks običaja i obreda sa<br />
mnogo oblasnih razlika u shvatanjima i u izvođenju, a i sam naziv ima više sinonima.<br />
[...] Slava se kod Srba, po narodnoj tradiciji, nasleđuje, ali se i ne deli. Dok<br />
je otac živ, sin ili sinovi ne preuzimaju slavu, već je slave sa ocem. Preuzimanje<br />
slave za života oca znači da se porodica i formalno podelila. Ako otac nije u snazi,<br />
sin preuzima sve obaveze oko slave, ali je otac domaćin slave. Kad otac umre,<br />
onda sinovi preuzimaju slavu. Ako ima više braće, mogu se dogovoriti da slavu<br />
preuzme samo jedan ili je preuzimaju svi. Prve godine po smrti oca slava se drži<br />
u porodičnom krugu, bez gostiju i velikog veselja. Pravoslavna crkva zastupa<br />
suprotno mišljenje. Po njenom tumačenju, sin ili sinovi, čim zasnuju sopstveno<br />
domaćinstvo i odu od roditelja, počinju sami da slave.“ (Antonić 2000).<br />
Poslednite dve re~enici poka`uvaat deka slavata evoluira vo<br />
nasoka na individualen praznik na sekoj vernik po {to se dobli`uva<br />
do statusot na imendenot. No postoi edna golema razlika me|u slavata i<br />
imendenot. Imendenot mo`e da go slavi sekoj ~ovek, dodeka nositel na<br />
slavata e samo ma`ot. So tradicionalnata slava sepak ja svrzuvaat dva<br />
elementa: ritualot i gozbata. [to se odnesuva na misleweto na SPC,<br />
taa <strong>–</strong> soglasno so dolu navedeniot tekst <strong>–</strong> go zastapuva simboli~noto<br />
mislewe. Imeno, narodniot obi~aj so pokrstuvaweto na Srbite dobil<br />
hristijanski karakter koj mu go dala tokmu Crkvata. Me|utoa po~it kon<br />
predcite e pojava poznata vo site kulturi, od najstarite do sega{nite.<br />
Misleweto na SPC se prenesuva na pravoslavniot sajt „Pravednik“:<br />
„Neki misle da je Krsna slava kod Srba nastala iz staroslovenskog poštovanja<br />
predaka. Drugi vezuju njen nastanak za dan krštenja pojedinca ili porodica:<br />
Svetitelja toga dana oni su uzimali za svoga zaštitnika. Ne previdajući važnost<br />
poštovanja predaka i dana krštenja mi danas jasno znamo da je Slava kod Srba izrasla<br />
iz Sv. Liturgije i svetogorskog običaja blagosiljanja Hleba (artosa) na hramovne<br />
praznike. Kao i mnogo šta drugo i Slavu nam je podarila Sveta Gora preko Svetog<br />
Save i njegovih naslednika.“ (Crkva u istoriji 2001).<br />
Slavata isto taka e poznata vo zapadniot del od Makedonija.<br />
Pred pove}e od polovina vek etnologot B. Rusi} gi istra`uva{e selata<br />
vo oblasta Malesija na desniot breg na rekata Crni Drim ju`no od<br />
85
86<br />
Debar, sega ve}e napu{teni. Za sekoe selo ima kaj nego bele{ka za selskata<br />
slava. Za seloto Prisojani (poznato vo pi{anite izvori od HIH<br />
vek) gi imame, me|u drugite, slednive podatoci: „Seoska slava je Sveti<br />
Atanasije zimski, a preslava Sveti Atanasije letwi. [...] Prisojani<br />
imaju dva velika roda sa {ezdeset i jednim domaћinstvom i 342 stanovnika<br />
pravoslavnih Makedonaca. [...] U selu su oba roda nepoznatog<br />
porekla, ali starina~ka: Grkiћevci na istoku [...] i [uminovci na zapadu<br />
[...].“ (Rusiћ 1953: 38). Tie slavele zaedni~ki: prvite <strong>–</strong> Sveti Nikola,<br />
a vtorite <strong>–</strong> Petkovden, iako i dvata roda se delele na pove}e soevi.<br />
Za razlika od Prisojani, pe~albarskoto selo Zba`di <strong>–</strong> isto<br />
tolku golemo <strong>–</strong> imalo pove}e slavi: „Starinci nepoznatoga porekla.<br />
Za najranije doseqenike se smatraju Damjanovci sa Dap~inovcima (20<br />
domaћinstava, `ive u Dowoj Mahali, slave Pre~istu), Mavnivilovci<br />
(1, u Dowoj Mahali, Svetu Petku), Grujovci (9, u Sredwoj Mahali, Svetu<br />
Petku), i Bogojevci (3, u Gorwoj Mahali, Svetoga Nikolu). Za wihove<br />
se pretke, ~etiri brata, ka`e da su bili napoli~ari („ispolxiji“) na<br />
imawu negda{we zba{ke Crkve svete Bogorodice u vreme kada je bila<br />
metoh Manastira uspewa Bogorodi~ina u negda{wom velikom nasequ<br />
Zakamen, koje je bilo u suprotnoj strani od Zba`da, ali se ne zna ta~no<br />
iz koga su naseqa. Neki misle da su bili Zakamenci. Kada su „Turci“<br />
uni{tili Zakamen i susedna sela, ta ~etiri brata su ostala u `ivotu<br />
zato {to su bili manastirski radnici („Bogorojca ji dodr`ala“). I danas<br />
se smatraju kao jedan rod koji se odavna podelio („stari delenici“).<br />
Staru slavu su odr`ali samo Damjanovci. <strong>–</strong> Malo kasnije od wih su se<br />
od nekuda doselili Stojkovci sa Trimovcima (12, u Gorwoj Mahali)<br />
i Karadakovci (6, na zasebnom kraju Gorwe Mahale „vo Karadakoska<br />
Mala“), koji su jedan rod sa zajedni~kom slavom Svetog Aranђela.<br />
Karadakovci su se odvojili od Stojkovaca sa Trimovcima po `eqi<br />
maћehe drugoga pretka dana{wega ~oveka od {ezdeset godina. <strong>–</strong> Sa nima<br />
je svakako do{ao iz nepoznata mesta predak dana{wih Markovaca (4,<br />
u Gorwoj Mahali, Svetu Petku), Berovaca (2, u Sredwoj Mahali, Svetu<br />
Petku), praded Traj~evaca (4, u Gorwoj Mahali, Svetu Petku). Misli<br />
se da su nekada bili jedan rod“ (Rusiћ 1953: 42).<br />
Imendenot se slavi i kaj katolicite, me|utoa tie ~esto imaat<br />
pove}e imiwa. Slaveweto na imendenot stanal popularen obi~aj otkoga<br />
papata Pie V vo 1570 godina kone~no go objavi nekolku godini podgotvuvanoto<br />
Missale Romanum so koe be{e vovedeno redovnoto spomenuvawe<br />
na svetcite vo sekoja sveta misa, a kako posledica na toa se po~na da<br />
se prepora~uva sekoj vernik da ima ime na svetec (1566 Catechismus Romanus,<br />
1614 Rituale Romanum). So toa postepeno se zamenuva{e ne tol ku<br />
mnogu rasprostranetoto slavewe na rodendenot so slaveweto na imendenot<br />
kako den na patronot (Dies natalis ’rodenden‘) smetan kako denot<br />
na ra|aweto na svetecot za neboto, koj{to den obi~no se poklopuva{e
so denot na smrtta na svetecot. Me|utoa starite imiwa (kaj Slovenite<br />
<strong>–</strong> slovenski) se upotrebuvaa neoficijalno kako vtori imiwa u{te<br />
dolgo vreme. Nekoi katoli~ki svetci imaa slovenski imiwa (na pr.<br />
pol. Stanisław, Kazimierz, ~e{. Václav), pa tie stanaa mnogu popularni<br />
kaj nivnite narodi. No sepak pove}eto od imiwata upotrebuvani kaj<br />
katoli~kite Sloveni se od neslovensko poteklo.<br />
Kaj nekoi evropski narodi kaj katolicite se upotrebuvaat pove}e<br />
od dve imiwa, osobeno vo [panija. Toj obi~aj zapo~nal nekade vo XVI<br />
vek so toa {to imeto na deteto go odreduvale kumovite. Najbogatite<br />
lu|e za kumovi izbirale i nad deset parovi, so toa {to sekoj par mu<br />
predla gal na sve{tenikot po edno ime. Vo na{e vreme dr`avnite propisi<br />
vo pove}eto evropski zemji dopu{taat vo oficijalna upotreba do<br />
dve imiwa, iako nekoi nivni dr`avjani na kr{tevawe dobile pove}e.<br />
Protestantizmot, koj go otfrli kultot na svetcite, be{e isto<br />
ta ka pro tiv slaveweto na imendenot. I pokraj toa {to vernicite od<br />
protestantskite crkvi go slavat samo rodendenot, vo ponovo vreme kaj<br />
nekoi protestantski zaednici slaveweto na imendenot do`ivuva renesansa,<br />
osobeno ako tie `iveeat kako malcinstvo me|u katoli~koto naselenie,<br />
kako {to e slu~ajot so kalvinistite vo Polska, koi izdavaat<br />
ka lendari so svetci. Sli~no vo Finska, vo koja{to skoro site `ite li<br />
$ pripa|aat na luteranskata crkva, se izdavaat kalendari ili spisoci<br />
na imiwata so datumot na imendenot (na pr. Kaansananvalistusseeuran Kalenteri<br />
vuodelta 1883, „Säästäväisyydestä“. Kirjoitus Helsingin Yliopiston almanakasta<br />
vuodelta 1925, Nim, Postipankki 1975), {to verojatno se dol`i na<br />
dolgoto rusko vladeewe vo taa zemja.<br />
Poseben slu~aj se lai~kite kalendari so imenden koi imaat dolga<br />
tradicija vo Polska (nadvor od crkovnite kalendari koi se izdavani i<br />
vo drugi zemji kako na pr. Hrvatska, Slovenija, Avstrija). Vo godinite<br />
1829-1831 vo delot na Polska koj be{e pod ruska vlast se izdaval vo edno<br />
spisanie takanare~eniot slovenski kalendar, vo koj vo site denovi vo<br />
godinata <strong>–</strong> mesto na svetcite <strong>–</strong> se stavale imiwata na polskite i slovenskite<br />
kralevi, knezovi, vitezi, heroi, kako i drugi imiwa, najdeni<br />
vo srednovekovnite hroniki (spored denot na smrtta ili ra|aweto, ili<br />
pak nekoja bitka). Posleden takov kalendar {to ni e poznat e izdaden<br />
vo Lo| vo 1946 godina. Vo nego ima i mnogu imiwa <strong>–</strong> sekoga{ vo ma{ka<br />
i `enska forma <strong>–</strong> izmisleni od samiot avtor. Vo krajot na HIH i na<br />
po~etokot na HH vek nekoi privatni izdava~i (nadvor od katoli~kata<br />
crkva) po~naa da izdavaat kalendari koi sodr`ea imiwa od razli~ni<br />
izvori: imiwata na svetcite od katoli~kite kalendari i imiwata na<br />
li~nostite od slovenskite kalendari dopolnuvani so novite stranski<br />
imiwa (naj~esto imiwata na filmski artisti, muzi~ari, peja~i, sportisti<br />
<strong>–</strong> pod denot na nivniot najva`en nastap, denot na stapuvaweto vo<br />
brak ili rodendenot). Nekoi spisanija i magazini po II svetska vojna<br />
87
88<br />
(kako Rrzekrój) sekoja nedela odgovaraa na pra{awata na ~itatelite<br />
za imendenot. Takvi lai~ki kalendari ovozmo`ija sekoj Poljak da go<br />
slavi svojot rodenden, a pove}eto od niv go pravea toa so golemo zadovolstvo.<br />
Praznuvaweto na imendenot mnogu se oddale~i od crkovnata<br />
tradicija, za {to svedo~i faktot deka prvite sekretari na Polskata<br />
obedineta rabotni~ka partija: Boleslav Bjerut, Vladislav Gomulka<br />
i Edvard Gjerek redovno im se zablagodaruvaa vo partiskiot vesnik<br />
Trybuna Ludu na ~itatelite koi im pratile ~estitki po povod nivniot<br />
imenden, {to ne mo`e{e da se zamisli vo niedna druga komunisti~ka<br />
zemja.<br />
4. Stabilizacijata na prezimeto kaj Makedoncite<br />
vo sporedba so drugite Sloveni<br />
Vo sovremenite slovenski jazici postojat apelativi koi zamenuvaat<br />
nekoi li~ni imiwa, kako na pr. mak. dijal. majka (sekoga{ vo<br />
ne opre delena forma so zna~ewe ’majka mi‘ za razlika od majka mi i<br />
moja ta majka), upotrebuvano vo krugot na semejstvoto, sli~no kako i<br />
tatko. Imenkite majka i tatko imaat vo ovoj slu~aj sli~na kategorijalna<br />
karakteristika kako li~nite zamenki vo ednina koi semanti~ki<br />
sekoga{ se opredeleni i zatoa ne se upotrebuvaat so ~len. No tie<br />
sodr`at leksi~ka semantika ’roditel‘ i zatoa se bliski i na edno elementnite<br />
zbirki na imenkite od tipot sonce(to) koi sekoga{ se upotrebuvaat<br />
so ~len. Me|utoa, Makedonecot mo`e da upotrebi formi<br />
kako Zora, majka mu na Jovan (na pr. vo ~estitki emituvani na radio),<br />
{to ne e vozmo`no vo polskiot jazik, vo koj }e ja upotrebi samo formata<br />
matka Jana). Formata mama, osven toa {to taa e edna od pove}eto<br />
hipokoristi~ni formi od imenkata matka, se upotrebuva i kako u~tiva<br />
forma vo oficijalni kontakti, na pr. vo polskiot jazik: Pani Minister,<br />
jak się czuje Pani mama ’Gospo|o minister, kako se ~uvstvuva majka Vi‘<br />
Takvite formi se upotrebuvaat i vo nekoi drugi slovenski jazici.<br />
Obratnata relacija od tipot sin / }erka na Dim~eta ne e ednozna~na,<br />
bidej}i zbirkite ’sin na...‘, ’}erka na...‘ vo jazi~niot sistem ne<br />
se ednoelementni, a vo pragmatikata kako ednoelementni se javuvaat<br />
dosta retko, a osobeno retki bea vo vremeto koga se ra|a{e makedonskiot<br />
antroponomasti~ki sistem. Zatoa, za razlika od imenkite majka<br />
i tatko, tie, za da nosat polna informacija, moraat da se dopolnuvaaat<br />
so imeto na deteto: Zdravko, sin na Trajko / Trajka ili Dobrila,<br />
}erka na Trajko / Trajka, odnosno sin mu na Trajko / Trajka, Zdravko ili<br />
}erka mu na Trajko / Trajka, Dobrila. Sintagmite od tipot Zdravko,<br />
sin na Trajka, upotrebuvani vo sovremeniot jazik stojat nadvor od<br />
antroponomasti~kiot sistem.
Me|utoa niv gi sre}avame, pokraj drugi opredelbi, vo srednovekovnite<br />
tekstovi pi{uvani na crkovnoslovenski i na turski jazik, kako<br />
na pr. Pejo, sin na Dragoslav; Projo, sin na Armenko, Dimitri, sin na<br />
Milica; Doj~in, brat na Nikola itn. (prevedeni vo makedonska forma<br />
<strong>–</strong> Turski dokumenti 1971: 85). Sintagmi od ovoj semanti~ki model,<br />
no so najstariot zboroobrazuva~ki tip na posvojnite pridavki, imeno<br />
so sufiksot -j-, se javuvaat me|u drugoto i vo najstarite ruski spomenici:<br />
ubiša Izjaslava syna Volodimerja vnuka Vsevoloža <strong>–</strong> 1021 g., SutÝ kosti jego i<br />
doselě ležače tamo syna Staslavlja [Stanislavlja <strong>–</strong> B. P.] vnuka Jaroslavlja <strong>–</strong> 1079<br />
g. (Skulina 1973: 65), ponatamu <strong>–</strong> vo latinskite tekstovi od Polska:<br />
Vars fi lij (syn) Mantinę <strong>–</strong> 1189 (Kovalik-Kaleta 2007: 21) i vo ^ehija <strong>–</strong> so<br />
genitivnata forma: Lupoldi, fi l i i Boriuoy (Svoboda 1964: 117) i <strong>–</strong> kako<br />
slo`enki <strong>–</strong> {irum niz Evropa, kako na pr. Johanson, Johnson, Jensen i<br />
dr., koi vo sovremenite jazici funkcioniraat dosega kako prezimiwa.<br />
Ovie sintagmi ve}e vo praslovenskiot period imaa dve (sintaksi~ki)<br />
formalni varijanti. Analiti~nite sintagmi od tipot sin mu na Trajko<br />
i sin na Trajko vo makedonskiot i bugarskiot jazik im odgovaraat na<br />
starite sinteti~ni sintagmi so takanare~eniot dativus possessivus (sin<br />
mu na Trajko) i genetivus possessivus (sin na / od Trajko). Prviot tip vo<br />
ostanatite sovremeni slovenski jazici e skoro is~eznat, so isklu~ok<br />
na nekoi frazeologizmi, kako vo polskiot jazik ojciec dzieciom ’tatko<br />
na pove}e deca‘, dodeka vtoriot e `iv <strong>–</strong> vo pove}eto jazici vo prvobitnata<br />
sinteti~na forma, kako pol. syn / córka Jana.<br />
Pridavsko-imenskata patronimi~na sintagma so takanare~enata<br />
posvojna pridavka: Trajkov sin / Trajkova }erka e u{te edna forma za<br />
izrazuvawe na ovoj odnos. Terminot „posvoen“ („posesiven“) vo slovenskata<br />
i evropskata lingvisti~ka terminologija se odnesuva samo<br />
na formata koja vo pove}eto izrazi od ovoj tip ne ozna~uva i vo istoriskoto<br />
vreme ne ozna~uvala ’sopstvenost‘. Ovaa terminologija vo odnos<br />
na semantikata bara revizija, na {to obrna vnimanie A. Kiklevi~<br />
zboruvaj}i za polskite posvojni zamenki (Kiklevi~ 1997).<br />
Spored izrazuvanata relacija niv }e gi nare~eme patronimi~ni<br />
imensko-imenski sintagmi. Ovie sintagmi mnogu rano podle`at na<br />
nuleva univerbizacija koja se sostoi vo otstranuvaweto na imenskiot<br />
~len, koj sekoga{ e ist (sin ili }erka), so {to doa|a do supstantivizacija<br />
na pridavskiot ~len: Trajkov sin > Trajkov / Trajkova }erka<br />
> Trajkova. Matronimi~nite sintagmi, kako na pr. Elenin, Mil~in;<br />
Nikolin : Elena, Milka; Nikola (Ivanova 2007: 211) ili Puctovica<br />
(’`ena na Risto’) → Puctovi~un (’sin na Ristovica’) > Puctyj~un <strong>–</strong> poznato<br />
prezime) se mnogu retki so ogled na patrijarhalnata forma na semejstvoto<br />
vo minatoto vo cela Evropa i nadvor od nea. Prezimiwata na<br />
-ov(a) /-ev(a) i -un(a), koi se imenki, dobieni po pat na univerbizacii,<br />
po forma se vsu{nost supstantivizirani pridavki.<br />
89
90<br />
Drug semanti~ki i formalen tip na proizvodnite slovenski<br />
prezimiwa se po poteklo prvobitnite zboroobrazuva~ki formacii,<br />
obrazuvani so imenski sufiks. Niv gi spojuva so prethodniot tip<br />
zboroobrazuva~kata osnova koja e imenka so zna~ewe roditel, t. e.<br />
obi~no tatkoto, makar {to vo najstaro vreme postoele isti formi od<br />
imeto na majkata.<br />
Se raboti ovde za imenskite derivati so prasl. sufiks *-itjo-<br />
(*-it-j-o-) so razli~ni refleksi na konsonantskata grupa *tj, koj do<br />
denes e poznat vo site slovenski jazici osven makedonskiot i bugarskiot.<br />
Vo make donskiot i bugarskiot kontinuiranata forma na ovoj<br />
patronimi~en sufiks bi trebalo da glasi *-ištÝ (mno`ina *-išti), me|utoa<br />
takva forma ne e so~uvana vo ovie jazici. Patronimi~nite formi <strong>–</strong> izvedenki<br />
od li~nite imiwa <strong>–</strong> sepak se so~uvani vo sovremenata makedonska<br />
(i bugarska) ojkonimija vo malku izmenet oblik. Imeno, tie podlegnale<br />
na vlijanieto na eden drug mnogu ~est tip na toponimite obrazuvani<br />
so sufiksot -ište (mn. -išta) od drugo poteklo (*-iskjo-, t. e. *-isk-j-o),<br />
so funkcija nomen loci, na pr. Livadi{te (mn. Livadi{ta) : livada. Sp.<br />
gi patronimi~nite ojkonimi od Ohridsko i Prespa (Pjan ka 1966: 78),<br />
prvobitno ramni na patronimi~nite antroponimi: Bel~i{te : Belec /<br />
Belko, Qubani{ta : Quban, sp. pol. Lubanice (op{tina Żary; mno`inska<br />
forma so zna~ewe ’prvobitni `iteli na seloto <strong>–</strong> potomci na Luban‘).<br />
Sli~no vo Bugarija: Ljubovišta, Sulišta, Tuhovišta (Pocpond 1937: 120-131).<br />
Vakvo formalno vlijanie se gleda i kaj li~nite formi vo crkovnoslovenskite<br />
tekstovi. Imeno, vo niv se javuvaat nekolku imenki od<br />
sreden rod so zna~ewe ’dete‘ koi se izvedeni od apelativi so pomo{<br />
na ovoj sufiks: dětište (: dětištÝ), mladište (: mladištÝ), otročište (: otročištÝ)<br />
(Slavski 1976: II 60). Vo srpskiot, hrvatskiot i bosanskiot *-itjÝ > *-ić:<br />
Tomić. Makedonskite prezimiwa od tipot Tomi} se prete`no od srpsko<br />
poteklo (so transkripcija na ћ so }).<br />
Spored Stanislav Rospond, avtorot na obemnata monografija<br />
na sufiksot *-itjo- vo ju`noslovenskite jazici, ovoj sufiks bil produktiven<br />
vo Crna Gora, Bosna i Hercegovina, zapadna [umadija i vo<br />
Ra{ka, dodeka vo Bugarija, Moravsko-Vardarskata Kotlina, Savsko-<br />
Dunavskiot Bazen, Istra, Dalmacija i Slovenija toj bil neproduktiven<br />
(Rospond 1937: 18-218), {to povlijaelo vrz sega{noto geografsko<br />
rasprostranuvawe na prezimiwata od ovoj tip. Tipolo{ki zemeno,<br />
zapadniot del od ju`noslovenskata teritorija se povrzuva so zapadnoslovenskite<br />
zemji, kade preovladuvaat prezimiwa nastanati od prekari,<br />
a isto~niot del ima vrska so isto~noslovenskite zemji, kade bea<br />
produktivni formaciite na -ovi~ / -evi~ i -ov(a). Me|utoa vo isto~niot<br />
del na Polska (kako i vo Ukraina) se {irel prvobitniot imenski tip<br />
na *-itjo-, dodeka vo ostanatiot del preovladuvale prekarite, sli~no<br />
kako vo drugite zapadnoslovenski jazici.
Pravi patronimici (po funkcija) se upotrebuvaat vo ruskiot<br />
i beloruskiot jazik (porano oficijalno kaj site narodi na biv{iot<br />
Sovetski Sojuz), zaedno so imeto i prezimeto, sp. Lev Nikolaevi~<br />
Tolstoй. Vo neoficijalna upotreba se javuva samo imeto so patronimikot<br />
(rus. ot~estvo ’tatkovo ime‘). Me|utoa postojat i ruski<br />
prezimiwa so istiot sufiks, kako KuzÝmi~. Tie se retki, pred s# zatoa<br />
{to vo toj jazik formite na -i~ // -ovi~- / -evi~- funkcioniraat kako<br />
patronimici, no samo vo odnos na ma`ite, sp. m. Petrovi~, IlÝi~,<br />
no -ovna / -i~na vo `enskite patronimici kako Petrovna, IlÝi~na<br />
(: Petr, IlÝя). Prezimiwata od ovoj tip se po~esti vo beloruskiot<br />
jazik (na pr. Alяhnovi~), a osobeno vo ukrainskiot (na pr. Tarasevu~).<br />
Od staro~e{kiot jazik ni se poznati dosta brojni prezimiwa na -<br />
ic (Mstislavic, Soběslavic, Radostic, Vítkovic, Vilamovic (: Vilam < Wilhelm)<br />
(Svoboda 1964: 142-143), me|utoa tie is~eznaa vo tekot na sredniot vek.<br />
Mnogu retki se i na slova~kata teritorija (na pr. Dobrovic), sli~no kako<br />
i kaj lu`i~kite Srbi (d.-lu`.-srp. Jakobic, Kubic, Jankojc < Jankowic,<br />
Markojc < Markowic (Klos, @imska, [jatkovska 1988: 602-603). Vo staro- i<br />
srednopolskiot jazik takvi formi se upotrebuvaa so zapadnoslovenskiot<br />
refleks na *tj (Szumonowic, Zimorowic), iako i podocna takvi formi<br />
se javuvaat (Staszic <strong>–</strong> XVIII / XIX v.), a duri i vo na{e vreme (Riszszus). Vo<br />
XVII vek vo isto~niot del na Polska po~naa da se {irat prezimiwata<br />
so isto~noslovenskiot kontinuant na *tj: Czechowicz, Sienkiewicz, sli~no<br />
kako i na slova~kata teritorija: Ďurovič. Ovoj refleks e prvobiten vo<br />
slovene~kiot jazik (Toporišič).<br />
F. Slavski obrnuva vnimanie na sociolingvisti~kite razliki<br />
vo distribucijata na dvata tipa na patronimi~nite formi na srednovekovnata<br />
ruska teritorija: „Formacja ta miała duże znaczenie w pierwotnym<br />
psł. ustroju rodowym. Zachowała się ona najlepiej na Rusi, por. np. do dziś żywotne<br />
ros. imiona odojcowskie na -ič, -ovič. Pierwotnie ruskie patronimica na -ič stosowano<br />
w wyższych warstwach społeczeństwa. W klasach niższych, używających<br />
imion jednotematowych, w funkcji patronimików występowały przymiotniki<br />
dzierżawcze przede wszystkim na -ovÍ.“ (Slavski 1976 II: 58). Na teritorijata<br />
na sega{na Bugarija, Makedonija i vo Srbija mnogu rano, so<br />
doa|aweto na Turcite, e izgubena slovenskata vladeja~ka klasa. Toa<br />
bi mo`elo da bide vtora pri~ina (pokraj sovpa|aweto na sufiksite<br />
vo makedonskiot i bugarskiot) za gubeweto na starite patronimi~ni<br />
formi na *-ištÝ.<br />
Sufiksite -ov(a) /-ev(a) i -un(a) izrazuvale pripadnost na edno<br />
lice (vo ovoj slu~aj relacija me|u tatkoto i deteto, a vo retki slu~ai<br />
me|u majkata i deteto). Za izrazuvaweto na pripadnosta kon grupa lu|e<br />
(semejstvo, rod) slu`el pridavskiot sufiks -Ýsk- (sp. mak. sosedov : sosed<br />
i sosedski : sosedi), koj isto taka izrazuval i drugi relacii, na primer<br />
relacijata ~ovek : naseleno mesto, sp. gi sovremenite makedonski<br />
91
92<br />
prezimiwa: Ko~anski, So{anski : Ko~ani, So{ani (Ivanova 2007: 180).<br />
Istoto zna~ewe go izrazuva{e i spomenatiot sufiks *-itjo-, sp. vo sovremeniot<br />
ruski jazik moskvi~i, pskovi~i (edn. moskvi~, pskovi~) ’`iteli<br />
na Moskva, Pskov‘. Imenskiot sufiks *-inÍ pak, sroden so pridavskiot<br />
sufiks *-in- (zastapen vo prezimiwata) ozna~uval pripadnost kon grupa<br />
lu|e, kolektiv, semejstvo, sp. bratinÍ : bratja, čeľadinÍ : čeľadÝ, gospodinÍ<br />
: gospoda, RusinÍ : RusÝ (Slavski 1974 I: 120) <strong>–</strong> vo posledniov slu~aj isto<br />
taka pripadnost kon mestoto (zemjata). Sp. mak. gospodin : gospoda,<br />
Rusin : Rusija (prvobitno: Rus). Bliskosta na ovie tri zna~ewa na potekloto<br />
(od roditelot, semejstvoto i mestoto) dovede do duplirawe na<br />
sufiksite, na pr. kaj makedonskite prezimiwa: -ov-ski(a) / -ev-ski(a) i<br />
-in-ski(a) pokraj -ov(a) / -ev(a), -in(a) i -ski(a). Sli~no i vo prezimiwata<br />
od srpsko poteklo: -ov-i} / -ev-i} pokraj -i}.<br />
Prezimiwata koi zavr{uvaat na -ov- / -ev-, -in- i na -sk- imaat vo<br />
makedonskiot jazik dve formi: ma{ka i `enska, sli~no i vo bugarskiot<br />
jazik, kako vo ruskiot: Egorov : Egorova, AfanasÝev : AfanasÝeva,<br />
ЮrÝev : ЮrÝeva, SolovÝёv : SolovÝёva, no i vo drugite isto~noslovenski<br />
jazici, a isto taka vo polskiot, ~e{kiot i slova~kiot, vo koi tie<br />
se mo{ne retki. [to se odnesuva na serijata -ov-i} / -ev-i} i -i}, vo<br />
isto~noslovenskite jazici isto taka nema diferencijacija vo ovoj<br />
pogled me|u ma{kite i `enskite prezimiwa koi ne se izdiferencirani<br />
so rodovata nastavka: belorus. Alяhnovi~, ukr. Tarasevu~. Me|utoa<br />
diferencijata po rod se vr{i kaj niv na drug na~in. Ma{kite formi<br />
imaat deklinacija, dodeka `enskite se nemenlivi. Sli~no e i vo ruskiot<br />
jazik.<br />
@enskite srpski, crnogorski, bosanski i hrvatski prezimiwa na<br />
-ić se nemenlivi, kako i vo drugite jazici, me|utoa vo razgovorniot jazik<br />
se upotrebuvaat derivati so sufiksot -ka koi se menlivi (srp. Dragiћ :<br />
Dragiћka). Vakvi formi se upotrebuvaat i vo razgovorniot makedonski<br />
jazik. Vo oficijalnata jazi~na komunikacija na srpskata teritorija ne<br />
se upotrebuvani isto taka `enskite formi od prezimiwata retki vo<br />
ovoj region na ov, -ev kako i na -ski, -ovski / -evski i -inski.<br />
Za razlika od makedonskiot i bugarskiot, vo isto~noslovenskite<br />
jazici pridavskite prezimiwa (sli~no kako pridavkite) imaat kratki<br />
i dolgi formi, i toa: 1. kratka forma vo ma{ki rod i dolga forma<br />
vo `enski rod <strong>–</strong> vo beloruskiot jazik: BelÝski : BelÝskaя, Kamaroўski<br />
: Kamaroўskaя, 2. dolga forma vo ma{ki rod i kratka vo `enski rod<br />
<strong>–</strong> vo ukrainskiot: BіlsÝkiй : BіlsÝka, KotlяrevsÝkiй : KotlяrevsÝka,<br />
DzяtkіvsÝkiй : DzяtkіvsÝka, KocюbinsÝkiй : KocюbinsÝka, ІlÝїnsÝkiй<br />
: ІlÝїnsÝka, 3. samo dolgi formi <strong>–</strong> vo ruskiot: Dostoevskiй : Dostoevskaя,<br />
^ernы{evskiй : ^ernы{evskaя.<br />
Vo makedonskiot jazik prvobitnata morfonolo{ka alterna cija<br />
o : e, povrzana so pojavuvaweto na prethodnata tvrda ili meka sog-
laska, vo prezimiwata ne e ve}e obuslovena fonetski. Sufiksalnite<br />
varijan ti -ov- / -ev-, -ovsk- / -evsk- zavisat naj~esto od formata na osnovata<br />
(obi~no imeto): Pe{ev, Pe{evski : Pe{e; Pe{ov, Pe{ovski :<br />
Pe{o. Ovie sufiksi se pridavski formanti, zatoa tie go izrazuvaat<br />
gramati~kiot rod so pomo{ na morfolo{kite nastavki: -ov-(-ø /-a) /<br />
-ev-(-ø /-a), -ovsk-(-i / -a) / -evsk-(-i / -a), dodeka sufiksite (-ov- / -ev-)<br />
-i} se imenski i zatoa nemaat mocija, t. e. imaat samo edna forma, a<br />
imeno prvobitno od ma{ki rod, bidej}i ja izrazuvaat relacijata tatko<br />
→ sin.<br />
Do 1913 godina makedonskoto naselenie nemalo stabilni prezimiwa.<br />
Tie bile vovedeni duri koga eden del od makedonskata teritorija<br />
bil priklu~en kon Srbija po zavr{uvaweto na II balkanska<br />
vojna. Toga{ be{e vovedena obvrskata sekoja verska zaednica da vodi<br />
mati~ni knigi. Vo 1967 god. vodev terenski i arhivski ispituvawa<br />
na makedonskata antroponimija vo toga{nata op{tina Bogomila vo<br />
Azot. Od mati~nite knigi na rodenite, {to gi imav na raspolagawe vo<br />
mati~nata slu`ba na Mesnata kancelarija vo Bogomila (do 50-te godini<br />
tie bea kopii na knigite na rodenite vodeni vo crkvite) gi ekscerpirav<br />
prezimiwata i imiwata na 12 062 lica rodeni vo granicite na taa<br />
op{tina od voveduvaweto na mati~nite knigi vo 1913 god. do 15 VII 1967<br />
god. (Pjanka 1977-1978). Vo godinite 1945-1967 mo`evme (po primer na<br />
Azot) da go sledime slobodnoto formirawe na makedonskoto prezime.<br />
Site prezimiwa registrirani vo Azot vo toa vreme se sufiksalni izvedenki<br />
od li~ni imiwa (328), prekari (10) ili apelativi so funkcija<br />
na sopstveni imiwa (3). Skoro site tie gi sodr`at sufiksite -ov- / -ev-<br />
(samostojni ili nadgradeni so drugi sufiksi). Gi nemaat samo prezimiwata<br />
koi se bazirani na imiwata so zavr{oci homofonski so niv,<br />
kako Jakov, Kalin.<br />
Vo zapisite od 1914 do juni 1941 god., t. e. vo vremeto koga toj<br />
del na Makedonija spa|a{e vo Kralstvoto na Srbite, Hrvatite i<br />
Slovencite, odnosno na Kralstvoto na Jugoslavija, skoro site prezimiwa<br />
zavr{uvale na -i} (vo kopiite transliteracija na srpskoto -iћ), dodeka<br />
od godinite 1942-1945 imale oblik na -ov(-a) / -ev(-a).<br />
Vo periodot 1914-1941 god. se zapi{ani 6 295 lica, od koi 5 911<br />
lica so formite na -i}, -ovi}, -evi}, 318 lica so formite na -ovski<br />
(-a) i -evski(-a) i 318 lica so formite na -ov(-a) i -ev(-a), so toa {to<br />
poslednite dve grupi se lica ~ii prezimiwa bile korigirani po 1945<br />
god., koga tie se javuvale vo mati~nata slu`ba kako roditeli na decata<br />
rodeni po II svetska vojna. Vo godinite 1942-1944 se javuva samo edno<br />
prezime na -i}, a vo godinite 1945-1967 osum. Prezimiwata na -ov(-a)<br />
i -ev(-a) vo periodot 1914-1941 se mnogu retki vo mati~nite knigi <strong>–</strong> s#<br />
na s# 66 (verojatno site se korigirani podocna), vo godinite 1942-1944<br />
93
94<br />
se 594 od vkupniot broj 706. Verojatno imalo korekturi na smetka na<br />
formite na -ovski (-a), i -evski(-a), ~ij broj iznesuva 111.<br />
Se razbira, ne site srpski prezimiwa zavr{uvaat na -iћ, nitu<br />
bugarskite na -ov(-a) / -ev(-a), me|utoa kako srpskite, taka i bugarskite<br />
vlasti gi izbrale najtipi~nite formi so cel i na toj na~in da go<br />
srbiziraat, odnosno bugariziraat, makedonskoto naselenie. Na takov<br />
na~in prezimeto stanalo vo Makedonija politi~ko pra{awe.<br />
Najmalku podocne`ni korekturi ima verojatno vo godinite 1945-<br />
1967. Formite na -ovsk-(-i, -a) / -evsk-(-i, -a), koi sega se smetaat kako<br />
tipi~ni makedonski, po~naa vsu{nost da se pojavuvaat od 1945 godina.<br />
Vo periodot od 1945 do 1967 godina se registrirani 3 821 prezime, od<br />
koi 2 849 bea na -ovsk-(-i, -a) i -evsk-(-i, -a), 974 na -ov(-a) i -ev(-a), a samo<br />
8 na -i}, -ovi}, -evi} (v. gi tablicite 1-6 za site 11 sela vo spomenatata<br />
studija).<br />
Interesno e deka zapisite na prezimiwata na novoroden~iwata<br />
vo godinite 1945-1967 se izrazito izdiferencirani po polot vo pogled<br />
na formata na prezimeto (so ili bez -sk-(-i / -a)). Soodnosot na prezimiwata<br />
na -ovsk-(-i, -a) i -evsk-(-i, -a) nasprema onie so -ov(-a) i -ev(-a)<br />
iznesuva{e 1 611 : 292, ili pribli`no 3,5 : 1, a kaj `enskite deca <strong>–</strong> 673<br />
: 1 238 ili pribli`no 1 : 2. Takva disproporcija ne mo`e da se dol`i<br />
na razlikite vo polot na celata populacija, bidej}i tuka razlikata e<br />
vo granicite na normata (1 703 ma{ki i 1 811 `enski deca). Verojatno<br />
pri~inite se dve: 1. s# u{te nedovolno izgradenoto ~uvstvo i navika<br />
kaj prose~nite lu|e, no i kaj slu`benicite, deka prezimeto treba da ja<br />
ima istata forma (osven nastavkite za gramati~kiot rod) za celoto semejstvo,<br />
a ne samo za toa deteto da „se zapi{uva“ po prezimeto na tatkoto,<br />
a ne po imeto na dedoto ili ~i~koto, {to be{e stara tradicija vo<br />
balkanskite zemji, 2. potsvesnoto ~uvstvo deka pridavskite zborovi (a<br />
takvi se sovremenite makedonski prezimiwa) izrazuvaat pripadnost<br />
kon edno lice (-ov, -ova) ili kon pove}e lica (-ski, -ska), sp. sosedov,<br />
sosedova i sosedski, sosedska. Prvobitnoto patrijarhalno sfa}awe na<br />
ovie odnosi bilo razli~no za dvata pola: ma`ot mu pripa|al na rodot,<br />
a `enata na soprugot.<br />
Po ~etiri decenii od na{ite istra`uvawa makedonskite prezimiwa<br />
vo Azot se ve}e stabilizirani. Kako naj~esti i tipi~ni nivni<br />
formi se smetaat tie na -ovsk- (-i / -a) / -evsk-(-i / -a). Tie se javuvaat,<br />
so razli~na frekvencija kaj site slovenski narodi, no se mnogu<br />
karakteristi~ni za polskiot jazik. Vo Polska se nastanati ve}e vo<br />
XII vek (Kovalik-Kaleta 2007) i do krajot na XVIII vek bea kako tip<br />
(na -yki) <strong>–</strong> kako blagorodni~ki prezimiwa <strong>–</strong> pod za{tita. Po gubeweto<br />
na nezavisnosta na Pol ska (1795 g.) tie po~naa da se {irat kaj site<br />
sloevi na op{testvoto, me|u drugoto i me|u doselenicite od drugi narodnosti,<br />
sp. pol. Szmitkowski i germ. Schmidtke. Strukturata i poteklo-
to na polskite i makedonskite prezimiwa od ovoj tip se sosema poinakvi.<br />
Istoriskite (prvobitnite, blagorodni~ki) polski prezimiwa<br />
od tipot Jankowski se posesivni, dodeka istite makedonski prezimiwa<br />
(sp. Jankovski) se patronimi~ni. Dodeka osnovata na makedonskoto<br />
prezime od ovoj tip ozna~uva nekoj predok na nositelot na prezimeto<br />
(Janko: Jank-ovski), soodvetnoto polsko prezime vo svojata osnova ime<br />
nekoj ojkonim (Jankowo, Janków: Jankowski). Ojkonimite kako Jankowo,<br />
Janków se posesivni, obrazuvani od li~ni imiwa (vo ovoj slu~aj Janek :<br />
hipokoristik od Jan). Zboroobrazuva~kata struktura na makedonskite<br />
prezimiwa e spored toa Jank+ovski, a na polskite Jankow+ski. Me|utoa<br />
povr{inskata morfemska struktura na obata tipa e identi~na, pa zatoa<br />
kako Makedoncite, taka i Poljacite smetaat deka imaat zaedni~ki<br />
tip prezimiwa koj e za niv karakteristi~en.<br />
Ponatamo{noto {irewe na formite na prezimiwata na -ovsk-(-i,<br />
-a) i -evsk-(-i, -a), vo Makedonija e pottiknato od nekolku faktori:<br />
1. od streme`ot celoto po{iroko semejstvo da go nosi istoto prezime<br />
vo istata forma,<br />
2. od potrebata prezimeto da se razlikuva po forma od srednoto ime<br />
(imeto na tatkoto) koe se upotrebuva vo nekoi institucii poradi<br />
ograni~en i srazmerno mal broj na zboroobrazuva~kite osnovi<br />
na prezimiwata vo makedonskiot jazik (sp. mak. Jovan Petrov<br />
Filipovski i srp. Jovan Petra Filipoviћ ili Jovan Filipoviћ<br />
sin Petra, pol. Jan Filipowski syn Piotra),<br />
3. od `ivoto ~uvstvo deka sufiksot -ov(a) i -ev(a) ozna~uva pripadnost<br />
na edno lice kon drugo lice od ma{ki pol (tatkoto ili<br />
ma`ot), no isto taka sopstvenost, za razlika od -ovsk-(-i, -a) i<br />
-evsk-(-i, -a), koj{to sufiks ja izrazuva kolektivnata pripadnost<br />
(kon potesnoto i po{irokoto semejstvo)<br />
4. od svesta deka prezimeto e eden od simbolite na pripadnos ta<br />
na poedinecot kon narodot, povrzana so ubeduvaweto deka makedonskite<br />
prezimiwa na -ovsk-(-i, -a) i -evsk-(-i, -a), pokraj -ov(a)<br />
/ -ev(a), gi razlikuvaat Makedoncite od drugite narodi, sli~no<br />
kako na primer nivniot literaturen jazik.<br />
I pokraj toa {to vo pove}eto slovenski zemji ima prezimiwa od<br />
razli~ni zboroobrazuva~ki tipovi, sepak se izdeluvaat nekoi tipovi<br />
prezimiwa koi se karakteristi~ni samo za edna ili dve zemji. I taka<br />
me|u ~e{kite prezimiwa kako karakteristi~en tip se tretiraat prezimiwata<br />
so participna forma na -l vo ma{ki rod, kako Doležal, Pospíšil,<br />
Smejkal, Vyskočil, na koi na sosednata polska teritorija im odgovaraat<br />
`enskite participni formi na -ła (za ma`i), kako na pr. Czekała,<br />
Domagała.<br />
95
96<br />
Vo isto~noslovenskite jazici, kako i vo bugarskiot, osnovniot<br />
tip prezimiwa vo `enski rod zavr{uva na -ov(a) / -ev(a). Me|utoa<br />
vo ma{ki rod, kade vo krajot na zborot ima zatvoren slog, soglasno so<br />
razvojot na beloruskata i ukrainskata fonetika, ovie formi se razlikuvaat:<br />
ruski: Egorov : Egorova, AfanasÝev : AfanasÝeva, ЮrÝev :<br />
ЮrÝeva, SolovÝёv : SolovÝёva; beloruski : Eўtuhoў : Eўtuhova, Karalёў<br />
: Karalёva; ukrainski: Яckіv : Яckova, Єrofeїv : Єrofeєva.<br />
Samo vo ukrainskiot i beloruskiot jazik ima prezimiwa koi<br />
zavr{uvaat na slo`eniot formant -enko: ukr. Antonenko : Anton,<br />
Makapenko : Makap, Nіkolaєnko : Nіkolaй, [ev~enko : {vecÝ ’~evlar‘;<br />
belorus. (so akawe) Lyka{enka : Lyka{. Toj e sostaven od dva sufiksi:<br />
-en- kako vo ruskite formi kaj imenkite od sreden rod na praslovenskata<br />
deklinacija so osnovite na -ęt-, sp. nom. edn. telёnok (< -en-ok <<br />
-en-ÍkÍ) <strong>–</strong> prasl. telę, dodeka mn. telяma {to odgovara na prasl. i stsl.<br />
telęta. Prviot del <strong>–</strong> sufiksot -en- <strong>–</strong> e istiot sufiks koj se javuva{e vo<br />
osnovite na -ęt-, no vo druga pozicija: -en- + C > -ę- + C nasprema -en- + V ><br />
-en- + V. Sufiksot -ok ima kaj isto~noslovenskite imenki deminutivna<br />
funkcija, dodeka ukr. i belorus. -ko e identi~no so hipokoristi~niot<br />
sufiks -ko, koj se javuva kaj li~nite imiwa vo ju`noslovenskite jazici,<br />
a koj be{e nekoga{ formant za obrazuvawe hipokoristici vo site<br />
slovenski jazici, sp. ukr. Ivanko : Ivan i belorus. Яnka (so akawe mesto<br />
Яnko) : Яn.<br />
Vo beloruskiot jazik i na sosednite teritorii ~est e sufiksot<br />
-‘uk (so pro{irenata varijanta -~uk): belor. Antanюk : Anton, Xved~uk<br />
: XvedzÝka (od Xvedop, mak. Todor); MelÝ~uk : melec ’melni~ar‘, no isto<br />
taka ukr. Dem’яn~uk : Dem’яn (mak. Damjan), Юp~uk : Юp (mak. \or|e).<br />
Prezimiwata ramni na prekari (bez antroponomasti~ki formanti)<br />
se javuvaat na celata slovenska teritorija, a osobeno kaj zapadnite<br />
Sloveni, kaj Belorusite, Ukraincite, Slovencite i Hrvatite.<br />
Tie prete`no bea prezimiwa na zanaet~iite i posiroma{nite lu|e od<br />
gradovite, kako i na selanite, sp. pol. Bednarz : bednarz ’bo~var‘, Wróbel<br />
: wróbel ’vrap~e‘, Ząbek : ząbek ’zap~e‘, a isto taka i podocna izvedenite<br />
od niv: Bednarski, Wróblewski, Ząbkowski. Vo srednovekovnite dokumenti<br />
od Makedonija i od sosednite zemji takvi imenski (ili i pridavski)<br />
prekari nao|ame ~esto. Vo na{eto vreme prezimiwata ramni na prekari<br />
(bez antroponomasti~ki formanti) vo Makedonija se neobi~no<br />
retki, sli~no kako vo sosednite zemji: Bugarija i Srbija. Me|u niv<br />
mo`eme da izdelime dve osnovni grupi:<br />
1. Prezimiwa obrazuvani od li~ni imenki: Manahov(-a) : prekar<br />
Manah : monah; Mangov(-a), Mangovski (-a) i Mangoski (-<br />
a) : prekar Manga ’pogrdno ime za Rom‘; Mandarev, Mandarova,<br />
Mandarovski : prekar Mandar : *mandar ’bivolar‘ (tur. manda<br />
’bivol‘); Mandaxiev : prekar Mandaxi/ja : tur. mandacı ’bivolar‘;
Man~ukov, Manxukov, Manxukovski : prekar Man~uk / Manxuk(-a)<br />
’Ungarec‘ i drugi zna~ewa, ili pak Man`uk prekar ’kus, nabien<br />
~ovek‘ (dijal. tur. mançuk ’~ovek so mal rast‘); Manxikovski<br />
: prekar Manxika : manxika ’`ena {to prebira‘ (tur. mahana ><br />
maana > mana ’nedostatok‘); Manxurov : prekar Manxur : tur. manzur<br />
’pro~uen, qubimec‘ ().<br />
2. Prezimiwa obrazuvani od prekari koi se ramni na ne li~ ni imenki:<br />
Mangarov, Mangarovski, Mangaroski, (-a), kako i Man grov,<br />
Mangrski : prekar Mangar : mangar ’stara turska bakarna para‘;<br />
Mandalov(-a), Mandalovski, Mandaloski : prekar Mandal(o) :<br />
mandal(o)(tur. mandal ’mandalo na vrata‘) itn. (Re~nik 2001).<br />
I na krajot edna bitna karakteristika na makedonskoto prezime.<br />
Vo poslednive nekolku decenii onomasti~kata kategorija prezimiwa<br />
vo makedonskiot literaturen jazik se gramatikalizira i prerasna vo<br />
gramati~ka kategorija na imenkite so dva elementa: ma{ki i `enski<br />
prezimiwa koi se razlikuvaat po rod poradi nivnata pridavska forma.<br />
Tie imaat ednostavni formanti: ma{ki rod: -ovski / -oski // -evski<br />
/ -eski // -ski i -ov // -ev, `enski rod: - ovska / -oska // -evska / -eska // -ska<br />
i -ova // -eva. Formalnata gramatikalizacija na prezimiwata vo makedonskiot<br />
jazik e skoro potpolna, bidej}i nadvor od ovie strukturni<br />
tipovi ostanuvaat (osven tu|ite prezimiwa) samo 313 makedonski<br />
prezimiwa koi nemaat antroponomasti~ki formanti (Ivanova 2007:<br />
5-9). Prezimiwa so gore navedenite formanti zaedno so nivnite fonetski<br />
varijanti (kako -ski i -cki, -~ki, -{ki) ima 20 910 od vkupniot<br />
broj 23 946 makedonski prezimiwa zastapeni vo Obratniot re~nik<br />
na prezimiwata kaj Makedoncite. Me|u niv dominiraat prezimiwata<br />
na -ovski / -oski // -evski / -eski // -ski / -cki / -~ki / -{ki (zaedno so<br />
`enskite formi), {to gi ima 12 340, t. e. pove}e od polovinata od celokupniot<br />
fond. Vtoroto mesto go zazemaat prezimiwata so sufiksite<br />
-ov / -ev (isto taka zaedno so `enskite formi) ~ij broj iznesuva 9 600.<br />
So sufiksite -ovi} / -evi} // -i} i nivnite fonetski varijanti -ovi~ /<br />
-evi~ // -i~, nastanati pod rusko vlijanie, se obrazuvani vkupno pomalku<br />
od edna iljada makedonski prezimiwa.<br />
Sli~na sostojba postoi i vo drugite slovenski balkanski jazici<br />
koi imaat gramatikalizirano nekoi sufiksi, od koi dominantni se: vo<br />
bugarskiot -ov / -ev // -in, vo srpskiot i crnogorskiot -oviћ / -eviћ // -iћ<br />
odnosno -ović / -ević // -ić i vo bosanskiot -ović / -ević // -ić.<br />
97
98<br />
Literatura<br />
1. Antonić, D.: Običajni bonton: Krsna slava u Srba, 2000, vo: www.glasjavnosti.co.yu<br />
2. Gafurov, A.: Lev i Kiparis, Moskva, 1971.<br />
3. Ivanova, O.: Obraten re~nik na prezimiwata kaj Makedoncite,<br />
2007.<br />
4. Janowowa,W.; Skarbek, A.; Zbijowska, B.; Zbiniowska, J.: Słownik<br />
imion, Wrocław <strong>–</strong> Warszawa, 1975.<br />
5. Kiklewicz, A.: Czy w języku polskim istnieją zaimki dzierżawcze, vo: Prace<br />
Filologiczne 1997, XLII, 121-133.<br />
6. Kłos, Z.; Rzymska, D.; Siatkowska, E.: Indeks a tergo do dolnołużyckiego<br />
słownika Arnošta Muki, Warszawa, 1988.<br />
7. Kowalik-Kaleta, Z.: Historia nazwisk polskich na tle społecznym i obyczajowym<br />
(XII-XV wiek), t. I, Warszawa, 2007.<br />
8. Malec, M.: Staropolskie skrócone nazwy osobowe od imion dwuczłonowych,<br />
Wrocław, 1982.<br />
9. Pjanka, B.: Klasifikacija na imiwata na naselenite mesta od<br />
Ohridsko-Prespanskiot bazen, vo: Makedonski jazik XVII, 1966,<br />
67-87.<br />
10. Pianka, W.: Macedońskie imiona osobowe kotliny Azot, Warszawa, 1975.<br />
11. Pianka, W.: Nazwiska macedońskie kotliny Azot, vo: Onomastica XXII,<br />
(1977), 149-178 (del I); XXIII, (1978), 215-244 (del II).<br />
12. Pianka, W.: Derywacja imion osobowych jako czynnik integrujący społeczeństwa<br />
multikulturowe i wielowyznaniowe, vo: Onomastica LI, 2007,<br />
129-144.<br />
13. Pianka, W.: Nazwisko macedońskie a tożsamość narodowa i kulturowa<br />
Macedończyków, vo: Bunt tradycji <strong>–</strong> Tradycja buntu, Warszawa 2008.
14. Re~nik na prezimiwata kaj Makedoncite, red. Trajko Stamatoski,<br />
Skopje, t. I 1999, t. II, 2001<br />
15. Rospond, S.: Południowo-słowiańskie nazwy miejscowe z sufiksem *- itj-,<br />
Kraków, 1937.<br />
16. Rusiћ, B.: Malesija, vo: Godi{en zbornik na Filozofskiot fakultet<br />
na Univerzitetot vo Skopje, Istorisko-filolo{ki oddel,<br />
Kniga 6 (1953), Oddelen otpe~atok, Skopje, 1953.<br />
17. Svoboda, J.: Staročeská osobní jména a naše příjmení, Praha, 1964, 142-<br />
143.<br />
18. Skulina, T.: Staroruskie imiennictwo osobowe. Część I, Wrocław <strong>–</strong> Warszawa,<br />
1973.<br />
19. Sławski, F.: Zarys słowotwórstwa prasłowiańskiego, vo: Słownik prasłowiański,<br />
red. F. Slavski, t II, Wrocław, 1976.<br />
20. Smailović, I.: Muslimanska imena orientalnog porijekla u Bosni i Hercegovini,<br />
Sarajevo, 1977.<br />
21. Tomanovi}, V.: Iz ekspresivne fonetike, vo: Godi{en zbornik<br />
na Filozofskiot fakultet na Univerziteot vo Skopje III, 1950,<br />
1-32.<br />
22. Turski dokumenti od istorijata na makedonskiot narod.<br />
Op{iren popisen defter № 4 (1467<strong>–</strong>1468 godina) red. Metodija<br />
Sokolovski, d-r Aleksandar Stojanovski.<br />
23. Crkva u istoriji, 2001: http://www.geocities.com/byzantion2001/<br />
Pravednikistorija.html<br />
24. Cieślikowa, A.: Derywacja paradygmatyczna w staropolskiej antroponimii,<br />
Kraków, 1991.<br />
99
Dimitar Pandev<br />
OBEMOT NA OP[TESTVENOUSLOVENITE JAZI^NI<br />
PROMENI<br />
So poimot op{testvenousloveni jazi~ni promeni opfa}ame<br />
op{testveno pottiknati, kulturnousloveni i pragmati~no/retori~ki<br />
poddr`ani jazi~ni promeni. Pritoa, gi imame predvid onie minimalni<br />
promeni vo jazikot (kako prirodna pojava, kako op{testvena pojava,<br />
kako sistem od znaci) {to mo`at da se zabele`at vo period od 6 meseci<br />
do 6 godini i da se proverat vo period od 6 decenii preku metodologijata<br />
na sovremenite lingvisti~ki prou~uvawa na odnosite jazik <strong>–</strong> ~ovek<br />
<strong>–</strong> op{testvo <strong>–</strong> kultura.<br />
Na{a cel, vsu{nost, e da se naseti migot na promenata preku<br />
sozdavawe (i/ili prepoznavawe) diskurs vo koj nastanuva promenata.<br />
Vo toj kontekst ja sledime obuslovenosta na promenata od aktuelen<br />
kusotraen (op{testvenojazi~en i kulturnojazi~en) poddiskurs (kako<br />
sostaven i neoddeliv del od podolgotraen (op{testvenojazi~en i<br />
kulturnojazi~en) diskurs.<br />
Terminot poddiskurs go izveduvame po analogija so terminite<br />
potsistem i pottekst, pri {to imame predvid deka op{tite definicii<br />
za sistem i za potsistem se isti, pa isto va`i i za diskursot i za poddiskursot,<br />
a odnosot diskurs <strong>–</strong> poddiskurs go izveduvame po analogija na<br />
odnosot tekst <strong>–</strong> pottekst. Pritoa, vo soglasnost so sociolingvistikata<br />
i so drugi interdisciplinarni teorii go imame predvid jazikot kako<br />
sistem od pove}e (jazi~ni, op{testveni, kulturni i drugi) ramni{ta.<br />
Jazi~nite promeni gi identifikuvame vrz osnova na analiza na<br />
diskurs {to se (pre)sozdava preku povtoruvawe na niza standardizirani<br />
govorni situacii vo koi mo`at da se najdat u~esnicite vo komunikacijata,<br />
imaj}i go predvid i obemot na situacii (od minimum edna do<br />
beskone~no mno`estvo situacii). Ovaa postapka ja sproveduvame preku<br />
izdvojuvawe po{iroko prifateni jazi~ni edinici od diskursnata<br />
dejnost na oddelni jazi~ni li~nosti (edinki i grupi) so prepoznatliv<br />
idiolekt i nivna sporedba so relativno soodvetni edinici od diskursnata<br />
dejnost na drugi jazi~ni li~nosti.
102<br />
Vo selekcijata na jazi~nite li~nosti {to ja pottiknuva at promenata<br />
prete`no imame predvid poznati li~nosti od op{tes tve nopo<br />
liti~kiot `ivot na Republika Makedonija osobeno eksponirani<br />
vo javnosta vo periodot od sredinata na fevruari do sredinata<br />
na avgust 2007 so sopstveni izjavi pretstaveni preku iskazi koi se<br />
sostaven del od nivniot aktuelen, vo odnosniot vremenski interval,<br />
(op{testvenopoliti~ki itn.) poddiskurs, a inaku se sostaven<br />
del od po{iroka op{testvenopoliti~ka platforma i od soodveten<br />
(op{testvenopoliti~ki itn.) diskurs. Ovie jazi~ni li~nosti (vo soglasnost<br />
so komunikaciskite teorii) gi definirame kako izvor na<br />
promenata, a komunikaciskata niza ja dopolnuvame so prenesuva~ na<br />
promenata (jazi~ni li~nosti koi od razli~ni pri~ini ja prifa}aat<br />
promenata, na primer od pozicijata vo sistemot, od rabotnoto mesto,<br />
od sopstveniot mentalen sklop (pripadnost i/ili identifikacija so<br />
dadena homogena grupa lu|e, kolektiv, politi~ka partija…) i ja ostvaruvaat<br />
vo soodvetni tipizirani komunikativni situacii) i poddr`uva~<br />
na promenata (jazi~ni li~nosti koi od razli~ni pri~ini vo razli~ni<br />
pravci ja pro{iruvaat promenata).<br />
Vsu{nost, sledej}i go kako (pod)diskurs, vo soglasnost so nau~nata<br />
po vrzanost na sovremenite komunikaciski teorii i sovremenata retorika<br />
(koja go dobiva i imeto: diskursna lingvistika) ovie promeni<br />
gi sledime kako poddr`ani vo fazi na invencija i dispozicija i kako<br />
obusloveni od neistomislenosta na jazi~nata li~nost.<br />
Invencijata i dispozicijata kako del od komunikativnata strategija<br />
i taktika na jazi~nite li~nosti gi smetame kako retori~ki preduslovi<br />
za sozdavawe diskurs vrz osnova na zdobieno ~uvstvo za govor i<br />
zdobieno ~uvstvo za op{testvena situacija. Jazi~nata li~nost po pravilo<br />
e komunikativno sposobna li~nost so izrazito poznavawe na jazikot<br />
i na jazi~nite sredstva i so poznavawe (vladeewe) na op{testveno<br />
prifateni i dozvoleni soodvetni sredstva.<br />
Vo toj kontekst na{ata analiza se zasnova vrz slednite izdvoeni<br />
jazi~ni edinici {to sme gi dolovile vo soodvetni situacii i vo koi<br />
sme identifikuvale interdiskursnost i streme` kon sistemnost preku<br />
prebaruvawe sporedben korpus:<br />
Izdvoeni jazi~ni edinici<br />
sporedben korpus<br />
1. Buxetar <strong>–</strong> buxet<br />
2. dr`aven <strong>–</strong> privaten; op{testven<br />
3. protokolarno <strong>–</strong> definitivno; krucijalno<br />
4. go dadoa na televizija <strong>–</strong> go goltna no}ta<br />
5. hotel <strong>–</strong> v dremalo / dolap<br />
6. Kako se pra{uva odredeno lice<br />
dali odi na rabota ili ne: Na<br />
rabota odi{ Odi{ na rabota<br />
vraboten / nevraboten<br />
profesija: rabotnik<br />
op{testvenopoliti~ki rabotnik
103<br />
Analiza:<br />
Izdvojuvaweto na parametarot buxetar go povrzuvame so iskazot<br />
od fevruari 2008 na aktuelniot minister za finansii d-r Trajko<br />
Slaveski za ukinuvaweto na ~ekovite kako plate`no sredstvo vo<br />
Republika Makedonija. Ovoj iskaz najmnogu gi pogodi buxetskite rabotnici,<br />
pa vo soglasnost so toa mo`nata jazi~na promena se naso~i<br />
kon site ramni{ta na funkcionirawe na zborot buxetar. Vo vrska so<br />
toa sprovedovme sopstvena sociolingvisti~ka anketa, vo soglasnost so<br />
principite i metodite na Vilijam Labov, pa ja sledevme reakcijata na<br />
bankarskite slu`benici. Na anketiranite {alterski slu`benici od<br />
edna banka vo Republika Makedonija vo nejzinite filijali vo Skopje i<br />
vo Ohrid, im postavuvavme isto pra{awe: Dali mo`e da dobijam ~ekovi<br />
pa na negativniot odgovor postavuvavme soodvetni potpra{awa, na<br />
koi dobivavme odgovor: Zatoa {to si/ste buxetar. Vo soglasnost so<br />
metodologijata na Labov, insistiravme i go naveduvavme vo razli~ni<br />
konteksti slu`benikot da go povtoruva zborot buxetar, pri {to<br />
na{a cel be{e da go zabele`ime soodvetniot prizvuk i intonacijata<br />
vo izgovorot na zborot buxetar. Pritoa, osoben interes kaj nas predizvika<br />
ironi~niot prizvuk na glasot i nadmeniot odnos na oddelni<br />
{alterski slu`benici.<br />
Ironi~niot prizvuk se zacvrsti na finalnite pozicii na glasovnata<br />
niza buxetar, voveduvaj}i se vo izgovorot na t (so izrazita<br />
dentalnost) i osobeno nalo`uvaj}i se na izgovorot na finalnoto r.<br />
Vo ovoj slu~aj oddelni {alterski slu`benici se javuvaat vo uloga na<br />
jazi~ni li~nosti koi se prenesuva~i na promenata, pri {to promenata<br />
se javuva vo administrativnorazgovorniot potstil.<br />
Poddr`uvawe na promenata evidentiravme vo novinarskiot potstil<br />
vo vesnikot Dnevnik (juni 2008) vo iskazot „Drugar~e buxetar~e“<br />
vo tekst na tema koi lica naj~esto se `iranti za bankarski krediti.<br />
Vo ovoj kontekst buxetar~e e deminutiv vo jazi~niot sistem, no vo<br />
op{testvenojazi~niot diskurs funkcionira kako eufemizam.<br />
Zborot buxetar predizvikuva osoben interes ako se razgleduva<br />
na podolg vremenski period (uslovno zemeno vo period od maksimum 6<br />
de cenii vo koi mo`e da se sledi negovata pojava i zacvrstuvawe vo siste<br />
mot na makedonskiot jazik). Pritoa, mo`eme da istakneme deka vo<br />
izve sen period (osobeno od 1970 do 1980 godina varijanti od ovoj zbor,<br />
buxovan, buxa, pod vlijanie na jugoslovenskiot op{testvenopoliti~ki<br />
sis tem i na srpskohrvatskiot jazik) funkcionirale i kako augmentativi.<br />
Kako eden od `argonizmite vo oddelni diskursi od toa vreme<br />
mo`eme da go izdvoime Nedopirlivi (so precizno zna~ewe: naselba vo<br />
koja `iveat lica za koi se upotrebuva izrazot buxovan, pri {to naselbata<br />
go nosi imeto po opredelen priznak na `itelite, so toga{no tolkuvawe:<br />
nikoj ni{to ne im mo`e).
104<br />
Primerot so pejorativot buxetar vo op{testvenojazi~niot<br />
diskurs na oddelni bankarski slu`benici, kako i so eufemizmot<br />
buxetar~e, vo soglasnost so terminologijata na Labov mo`eme da ja<br />
smeta me za jazi~na promena {to se vr{i „odozgora“, odnosno {to se<br />
javuva na povisoko ramni{te pa se zacvrstuva na ponisko ramni{te.<br />
Obraten e primerot so opozicijata dr`aven <strong>–</strong> privaten (vo<br />
sostavite: dr`aven univerzitet <strong>–</strong> privaten univerzitet). Spored<br />
na{eto nabquduvawe, izrazot dr`aven univerzitet najprvo se pojavi<br />
vo jazi~niot izraz na studentite na privatniot MM kolex preku izrazi<br />
od tipot: Imam drugar(ka) {to studira na dr`avniot. Porano<br />
studirav na dr`avniot, za podocna da se zacvrstuva na povisoki<br />
op{testveni ramni{ta, preku imenuvaweto, najprvo na tetovskiot<br />
univerzitet za Dr`aven. Celosnata opozicija dr`aven univerzitet<br />
<strong>–</strong> privaten univerzitet ja zabele`uvame vo iskazot na profesor d-r<br />
Qubomir Fr~kovski vo pove}e negovi kolumni vo vesnikot „Dnevnik“<br />
vo po~etokot na avgust 2007 godina.<br />
Opozicijata privaten <strong>–</strong> dr`aven, vsu{nost, se nadovrzuva zna-<br />
~enski na postarata opozicija privaten (sektor) <strong>–</strong> op{testven (sektor),<br />
karakteristi~en za porane{niot period (osobeno od {eesettite<br />
do osumdesettite godini).<br />
Izrazite protokolarno <strong>–</strong> definitivno pretstavuvaat primeri<br />
na prifa}awe na zborovi so izrazita ~estota od jazikot na politi~arite<br />
vo narodniot jazik vo opredelen (obi~no kus) vremenski period.<br />
Narodniot jazik osobeno e otvoren kon izrazi {to se upotrebuvaat<br />
vo tipi~ni situacii, naj~esto so modalno ili so metajazi~no zna~ewe.<br />
Izrazot protokolarno se nalo`i vo narodniot jazik vo po~etokot na<br />
avgust 2008 preku jazi~niot izraz na pratenikot od aktuelnata opozicija<br />
Vlado Bu~kovski (porane{en premier na Vladata na Republika<br />
Makedonija). Intenzitetot na upotrebata se vrzuva za mo{ne kus period.<br />
Sporedi isto: krucijalno (izraz {to go forsiral svoevremeno<br />
Vasil Tupurkovski). Zborot definitivno se forsiral preku jazi~niot<br />
izraz na aktuelniot pretsedatel na Republika Makedonija, Branko<br />
Crvenkovski, i na pretsedatelkata na SDSM, Radmila [e}erinska, a<br />
osobeno se javuva vo jazikot na studentskata mladina.<br />
Izrazot go dadoa na televizija vo periodot {to e predmet na na{<br />
interes (fevruari <strong>–</strong> avgust 2008) go izdvojuvame od nevrzani razgovori<br />
na lica po povod nastani na priveduvawe lica pred istra`ni organi<br />
od strana na policijata emituvani na televizija. Pretstavuvawe vakvi<br />
snimki i nivno emituvawe kako udarni vesti na televizija e relativno<br />
nova pojava. Upotrebata na ovoj izraz ja zabele`ivme i vo govoren ~in<br />
koj vklu~uva predupreduvawe: vnimavaj da ne te dadat na televizija.<br />
Vo po{irok vremenski opseg izrazot go dadoa na televizija se javuva<br />
namesto postari izrazi od tipot go goltna no}ta. (Vo minatoto,
105<br />
pedesettite, {eesettite godini, obi~no se vr{elo priveduvawe lica<br />
no}e.) Od sli~ni konteksti ja izdvojuvame najnovata metafora hotel so<br />
zna~ewe ‘zatvor’, nasproti postarite dremalo, dolap. Sp. isto: Zelena<br />
dolina (izraz za zatvorot vo Idrizovo od `argonot na zatvorenicite<br />
od sedumdesettite godini).<br />
Me|u govornite ~inovi koi pretstavuvaat odraz na op{testvenite<br />
situacii gi izdvojuvame primerite vo koi vo fati~ki razgovor se<br />
vmetnuva pra{awe za rabotniot status na edno od licata ili za treto<br />
lice. Od ovie situacii gi izdvojuvame primerite: pra{awe:Odi{ na<br />
rabota Na rabota odi{ Odgovori: Na dogovor sum. / Na prinuden<br />
sum. (interpretacija: vo prviot slu~aj liceto ne e vraboteno postojano,<br />
no odi na rabota, vo vtoriot vraboteno e postojano, no vo toj period ne<br />
odi na rabota). Izrazot vraboten (sp. vrabotuvawe), vsu{nost, mo{ne<br />
te{ko se nalo`i vo sistemot na jazikot vo sedumdesettite godini kako<br />
zamena na srpskite formi: zaposlen, zaposluvawe, nasproti narodnoto:<br />
zaraboti (so zna~ewe: po~na da raboti). Vsu{nost, izrazot se vraboti<br />
osobeno se aktualizira preku „Jazi~noto kat~e“ na Blagoja Korubin<br />
koe izleguva{e vo vesnikot „Nova Makedonija“. Staroto zna~ewe na<br />
zborot zaraboti ‘po~na da raboti’ go prepoznavame vo izrazot „Na dogovor<br />
sum“. Vo kontekst na na{ava tema dodavame: izrazot Na prinuden<br />
sum ni{to ne mo`el da zna~i vo periodot od {eesettite pa re~isi do<br />
devedesettite godini na minatiot vek.<br />
Zaklu~ok.<br />
Vrz osnova na na{ata analiza se potvrduva deka klu~ni faktori<br />
za jazi~ni promeni se:<br />
1. Akcentot i intonacijata.<br />
2. Antonimijata (preku nestabilna sprotivstavenost).<br />
3. Modalnosta (preku zacvrstuvawe nemenlivi zborovi).<br />
Pritoa,<br />
<strong>–</strong> Promenite go zafa}aat sistemot vo celost (vklu~uvaj}i ja i frazeologijata)<br />
<strong>–</strong> Promenite ja zafa}aat i ~estotata na formite.<br />
Jazi~nite promeni se op{testveno i kulturno obusloveni i<br />
pragmati~no i retori~ki poddr`ani.
Milena P{ikrilova<br />
RAZVOJOT NA IZRAZUVAWETO PRIPADNOST VO<br />
MAKEDONSKIOT, BUGARSKIOT I ^E[KIOT JAZIK<br />
Pripadnosta ili posesivnosta kako semanti~ka kategorija mo`e<br />
da se izrazi ili predikativno (Nekoj ima, poseduva ne{to) ili atributivno,<br />
kako gotov posesiven odnos vo ramkite na imenskata grupa.<br />
Ovoj na~in na izrazuvawe pripadnost vo slovenskite jazici e mnogu<br />
raznoviden. Posesivniot atribut mo`e da bide ili vo kongruenciska<br />
sintakti~ka vrska <strong>–</strong> toa se posesivnite pridavki i prisvojnite zamenski<br />
pridavki, ili vo upravuva~ka sintaksi~ka vrska <strong>–</strong> kako {to se vo<br />
nekoi slovenski jazici genitivot i dativot, odnosno vo analiti~nite<br />
slovenski jazici predlo`nite imenski grupi naj~esto so predlogot<br />
na/od(ot).<br />
Imeno, izrazuvaweto na pripadnosta vo ramkite na imenskata<br />
grupa e temata na ova izlagawe.<br />
Posesivnite pridavki na -ov, -in se zastapeni vo site slovenski<br />
jazici. Tie po funkcija si konkuriraat so posesivniot genitiv (ili so<br />
predlo`na konstrukcija naj~esto so na vo bugarskiot i makedonskiot),<br />
no mo`nostite za upotreba na posesivnite pridavki se malku potesni<br />
od tie na genitivot. Nivnoto ograni~uvawe se vodi od semanti~komorfolo{ki,<br />
ili sintaksi~ki zakoni (imenkata mo`e da bide samo vo<br />
ednina, bez atribut itn.). Vo staroslovenskiot jazik konstrukciite so<br />
posesivni pridavki (vo slu~aite koga nema ograni~uvawa za nivnoto<br />
koristewe) prevladuvaat nad konstrukciite so posesiven genitiv. Kako<br />
{to pi{uva N. S. Trubeckoj (1987) staroslovenskiot jazik pripa|al<br />
kon jazicite koi za izrazuvawe na posesivniot odnos upotrebuvale<br />
specifi~na pridavska forma na imenkata, t.e. od sekoja imenka {to<br />
ozna~uvala `ivo su{testvo se obrazuvala posesivna pridavka koja bila<br />
del od paradigmata za deklinirawe na soodvetnata imenka, sli~no<br />
na toa kako {to participite se sostaven del od paradigmata na glagolot.<br />
(Sli~no mislewe i kaj Marojevi}, 1983 i dr.) Upotrebata na posesivnite<br />
pridavki bila tolku pro{irena {to tie se koristele ponekoga{<br />
i vo slu~aite koga imalo sintaksi~ki ili drugi ograni~uvawa
108<br />
za toa <strong>–</strong> na pr. vъ dvorъ arhiereovъ naricaemago kaiэfa (Mt 26,3). Vo<br />
staro~e{kiot jazik upotrebata na posesivnite pridavki bila u{te<br />
po{iroka od denes, se koristele duri i koga imeto na poseduva~ot<br />
bilo so atribut: krev Abelova spravedlivého; syn krále Herodóv; dvór králóv<br />
Václavóv.<br />
Postoi pra{awe kakvi se pri~inite za postepenoto ukinuvawe<br />
na posesivnite pridavki za smetka na genitivot. Nekoi specijalisti<br />
toa go objasnuvaat so vlijanieto na stranskite jazici <strong>–</strong> za ruskiot na pr.<br />
pod vlijanieto na francuskiot vo tekot na 18. vek. No isto taka edna od<br />
pri~inite e i po{irokata primena na genitivot voop{to. So distribucijata<br />
na posesivnite pridavki vo sovremenite slovenski jazici od<br />
flektiven tip se zanimava T. A. Ivanova. Ja sporeduva frekvencijata<br />
na konstrukciite so posesivna pridavka nasprema konstrukciite so<br />
posesiven genitiv i gi deli slovenskite jazici vo dve grupi. Vo prvata<br />
prevladuva upotrebata na posesivni pridavki <strong>–</strong> tuka spa|aat ~e{kiot,<br />
slova~kiot, srpskiot, hrvatskiot i slovene~kiot. Vo vtorata grupa so<br />
pogolema upotreba na genitivni konstrukcii se site isto~noslovenski<br />
jazici i polskiot. Vo istra`uvaweto na T. A. Ivanova gi nema makedonskiot<br />
i bugarskiot, bidej}i ne se flektivni.<br />
Vo monografijata „Kategoriя posessivnosti v slavяnskih i balkanskih<br />
яzыkah“ se pi{uva za bugarskiot ‡ deka vo nego posesivnite<br />
pridavki od odu{eveni imenki se prili~no ~esto zastapeni. No za razlika<br />
od ~e{kiot, srpskiot, hrvatskiot i slovene~kiot, kongruentnite<br />
konstrukcii na posesivna pridavka so imenka po~nuvaat da otstapuvaat<br />
mesto na konstrukciite so predlogot na, na pr. Nikolovata kъщa <br />
kъщata na Nikola; dяdoviяt sъvet sъvetъt na dяdo. Avtorite na<br />
monografijata go stavaat bugarskiot poskoro vo isto~noslovenskata<br />
grupa, no jas bi ka`ala deka e nekade pome|u. Sepak zastapenosta na<br />
posesivnite pridavki vo bugarskiot e relativno golema, pa duri mo`e<br />
da se koristi posesivna pridavka tamu kade {to na pr. vo ~e{kiot ima<br />
ograni~uvawa za toa <strong>–</strong> na pr. ^i~o Tomovata koliba, Ivan Vazovoto<br />
stihotvorenie. Vo gore spomenatata monografija za `al ne e opi{an<br />
makedonskiot jazik.<br />
Sporeduvav identi~en evangelski tekst na makedonski i na bugarski<br />
i vo odnos na distribucijata na posesivnite pridavki nasprema<br />
predlo`nite konstrukcii so na makedonskiot po~esto od bugarskiot<br />
gi koristi pridavkite. Na pr. mak. Sin Davidov, sin Avraamov <strong>–</strong> bug.<br />
Sin na David, sin na Avraam; mak. angelot Gospodov <strong>–</strong> bug. angelъt<br />
ot Gospoda.<br />
Vo tekot na sporeduvaweto na makedonskiot i bugarskiot tekst,<br />
mi napravi vpe~atok edna oblast od izrazuvaweto na pripadnost za<br />
koja bi sakala da spomnam. Toa se posesivnite konstrukcii so posesivna<br />
zamenska pridavka, odnosno posesivni zamenki moj, tvoj, svoj, negov,
109<br />
nejzin, na{, va{, niven nasprema kratkite dativni zamenki mi, ti, si,<br />
mu, i, ni, vi, im. Poznato e deka vo kni`evniot makedonski se koristat<br />
krat kite dativni zamenki za pripadnost samo so imenki {to ozna ~u va at<br />
rod ninski vrski. No i vo takvite slu~ai makedonskiot im dava pred nost<br />
na kongruentnite posesivni zamenski pridavki: mak. Juda i negovi te<br />
bra}a <strong>–</strong> bug. Юda i bratяta mu; mak. Josif, nejziniot ma` <strong>–</strong> bug. mъ`ъt<br />
i Йosif; mak. Ne pla{i se da ja primi{ Marija, tvojata `ena <strong>–</strong> bug. Ne<br />
boй se da vzeme{ `ena si Mariя; mak. So Zevedej, tatkoto nivni <strong>–</strong> bug.<br />
S baщa si Zevedeй; mak. ako nekoj ja ostavi svojata `ena <strong>–</strong> bug. koйto<br />
napusne `ena si; mak. samo bra}ata svoi <strong>–</strong> bug. samo bratяta si.<br />
Kratkite dativni formi na li~nite zamenki vo makedonskiot<br />
se sre}avaat samo so imenkite majka, tatko, brat: po svr{uva~kata<br />
na majka Mu Marija; mladenecot so majka Mu Marija; na mestoto od<br />
tatka si Irod; go ostavija korabot i tatka si; i brat mu Andrej;<br />
sekoj {to se gnevi na brata si; brat ti ima ne{to.<br />
Vo bugarskiot kako {to e poznato kratkite dativni formi na<br />
li~nite zamenki vo posesivna funkcija se koristat so kakva bilo<br />
imenka i se mnogu rasprostraneti i vo usna i vo pismena forma.<br />
Bezbrojni se primerite so dativna li~na zamenka vo bugarskiot i<br />
so posesivna zamenska pridavka vo makedonskiot. No ima i primer<br />
so dativna li~na zamenka vo makedonskiot <strong>–</strong> Mt 3,4: A hranata mu se<br />
sostoe{e od skakulci <strong>–</strong> bug. A hranata mu be{e akridi. Bidej}i za<br />
makedonskiot jazik ova ne e obi~no za posesivna konstrukcija, tuka<br />
stanuva zbor poskoro za „dvojno zavisen datelen“ (spored Min~eva,<br />
1964):<br />
„Dvoйno zavisimiяt datelen pade` se sbli`ava sъs svobodniя<br />
dativ po haraktera na vrъzkata mu s glagola <strong>–</strong> i v dvata<br />
slu~aя tя e svobodna, <strong>–</strong> formata za datelen pade` ne se iziskva<br />
neobhodimo ot leksi~eskata semantika na glagolite, a zavisi<br />
ot cяlostnata situaciя na izkazvaneto i mo`e da se poяvi<br />
po~ti pri vseki glagol, nezavisimo ot negovite leksi~eski i<br />
gramati~eski osobenosti.<br />
Tozi datelen pade` opredelя pri neprehoden glagol podloga<br />
ili obstoяtelstvoto, a pri prehoden <strong>–</strong> samo prяkoto<br />
dopъlnenie ili obstoяtelstvoto, nikoga podloga. Vrъzkata mu<br />
s glagolnoto deйstvie ne pozvolяva toй da se svъrzva s kakvoto<br />
i da e sъщestvitel no v izre~enieto. Takъv dativ oba~e mo`e<br />
da bъde upotreben samo togava, kogato v izre~enieto e nalice<br />
i nяkakvo ime, namiraщo se v neposredstvena sintakti~na<br />
vrъzka sъs sъщiя glagol <strong>–</strong> no sъ~etanieto datelen i ime ne<br />
predstavlяva sintagma.<br />
Va`en e oщe edin fakt. Osobenostite na dvoйno zavisimiя<br />
datelen pade` se proяvяvat i v negovoto mяsto sprяmo sъ-
110<br />
щest vitelnoto. Naй~esto datelnata forma stoi pred sъщestvitelnoto<br />
s koeto se svъrzva smislovo, i mo`e da bъde<br />
otdelena ot nego s drugi dumi.“ (Min~eva, A., 1964, s. 31-32)<br />
U{te pove}e toa se gleda vo slednite primeri: mak. jas ne sum<br />
dostoen da Mu gi ponesam ni obuvkite <strong>–</strong> bug. ne sъm dostoen da se dopra<br />
dori do sandalite Mu; mak. ]e Si go pribere `itoto vo `itnicata<br />
<strong>–</strong> bug. I щe sъbere `itoto Si v `itnicata; mak. Da ne si ja sopne{<br />
nogata od kamen <strong>–</strong> bug. Da ne bi da udari{ o kamъk kraka Si; mak. tie<br />
si gi pravat licata na`aleni <strong>–</strong> bug. te pomra~avat licata si.<br />
Vo tekot na sporeduvaweto na makedonski i bugarski tekst vo<br />
odnos na izrazuvaweto na pripadnost se zabele`uvaat i nekoi drugi<br />
interesni razliki, na pr. po~estata upotreba na posesivno povratna<br />
zamenka svoj/si vo bugarskiot.<br />
Na kraj bi sakala da ka`am deka ako kongruentnite konstrukcii<br />
na posesivna zamenska pridavka so imenka poka`uvaat priznak na<br />
sintetizam, toga{ vo izrazuvaweto na pripadnost bugarskiot jazik napravil<br />
pogolem ~ekor kon analitizam od makedonskiot.
111<br />
Literatura<br />
1. Ve~erka, R.: Sintaksis bespredlo`nogo roditelьnogo v sta roslavяnskom<br />
яzыke. Issledovaniя po sintaksisu staro slav яnskogo<br />
яzыka. Praga, 1963.<br />
2. Ivanova, T. A.: Nekotorыe osobennosti upotrebleniя roditelьnogo<br />
prinadle`nosti v sovremennыh slavяnskih яzыkah.<br />
Voprosы filologii. Leningrad, 1974, vыp.4.<br />
3. Ivanova. T. A.: K voprosu o sootno{enii upotrebitelьnosti<br />
posessivnыh konstrukciй v sovremennыh slavяnskih яzыkah.<br />
Voprosы filologii. Leningrad, 1976, vыp. 5.<br />
4. Kategoriя posessivnosti v slavяnskih i balkanskih яzыkah. Moskva,<br />
1989.<br />
5. Marojeviћ, R.: Posesivne kategorije u ruskom jeziku (u svome istorijskom<br />
razvitku i danas). Beograd, 1983.<br />
6. Min~eva, A.: Razvoй na datelniя prite`atelen pade` v bъlgarskiя<br />
ezik. Sofiя, 1964.<br />
7. Mrazek, R.: Datelьnый pade` v staroslavяnskom яzыke. Issledovaniя<br />
po sintaksisu staroslavяnskogo яzыka. Praga, 1963.<br />
8. Trubeckoй, N. S.: O pritя`atelьnыh prilagatelьnыh (possessiva)<br />
starocerkovno-slavяnskogo яzыka. Izbrannыe trudы po filologii.<br />
Moskva, 1987.<br />
9. Večerka, R.: Distribuce possessívních zájmen v staroslověnštině. Otázky<br />
slovanské syntaxe. Brno, 1979, IV/I.<br />
10. Zimek, R.: K chápání posesivnosti. Rusko-české studie. Sborník VŠP v<br />
Praze. Praha, 1960. Jazyk a literatura, II.
Ubavka Gajdova<br />
ZA ISTORIJATA I ZA SEMANTIKATA NA PERFEKTOT<br />
(vo kontekst na makedonskite konstrukcii od tipot: sum / imam + -n- /<br />
-t- pridavka i konstrukcijata od tipot: sum + l-forma)<br />
Celta na statijata e preku edno kratko i voop{teno prosleduvawe<br />
na istorijatot na perfektot, kako posebna semanti~ka struktura,<br />
da se obidam da uka`am na nekoi op{ti konstatacii vo vrska so<br />
funkcionalnata optovarenost na perfektot i toa vo razli~ni etapi<br />
od negoviot razvoj, imaj}i predvid deka se raboti za razli~ni konstrukcii.<br />
Vo centarot na vnimanieto e odnosot na konstrukciite od tipot:<br />
sum/imam + -n-/-t- pridavka i konstrukcijata od tipot: sum + -l forma<br />
kon gramati~kite kategorii: vid i vreme.<br />
Potekloto na perfektot vo indoevropskiot se izveduva od<br />
glagolska pridavka koja ima posebni zavr{oci {to slu`at kako<br />
gramati~ki pokazateli. Vo po~etokot, perfektot slu`el za obrazuvawe<br />
na intranzitivni glagoli, ponatamo{niot razvoj poka`uva deka se<br />
obrazuval samo od intranzitivni glagoli i soodvetno deka nemal pasiv<br />
(sp. Budimir, Crepajac 1965: 167).<br />
Osnovnoto tolkuvawe na perfektot e deka toj ozna~uva sostojba<br />
{to e aktuelna vo momentot na zboruvawe, a e rezultat na minat nastan,<br />
koj e kompletno zavr{en. Vakvoto tolkuvawe vodi kon zaklu~ok deka<br />
od temporalen aspekt perfektot se locira na planot na sega{nosta, a<br />
od aspekt na vidot mu pripa|a na svr{eniot, odnosno perfektivniot<br />
vid. Semantikata perfektivnost + aktuelnost (vo sovremeniot makedonski<br />
jazik najblisku mo`e da ja dolovime preku iskazi od tipot:<br />
Razbiram (’Razbrav‘ / ’Ve}e sfativ‘) deka saka{ da patuva{, no sepak<br />
nema da ti dozvolam da zamine{ ovoj pat i sl.) nalaga da go opredelime<br />
kako forma koja se nao|a na sredinata me|u perfektivniot i<br />
imperfektivniot aspekt. Za sporedba samo }e spomnam deka na pr. vo<br />
klasi~niot i pretklasi~niot period na gr~kiot jazik prezentskata,<br />
aoristnata i perfektnata glagolska osnova go poka`uvaat vidot na<br />
glagolot (traewe, momentnost, sostojba) dodeka vremenskata relacija<br />
se ozna~uva so augment i so li~ni nastavki.
114<br />
Istoriski gledano, dvojnata semantika na perfektot i negovoto<br />
postepeno potpolno vklopuvawe vo konjugaciskiot sistem ({to zna~i<br />
obrazuvawe formi i od tranzitivni glagoli i obrazuvawe pasivni<br />
formi) vnele nova semantika, {to bilo pri~ina da po~nat da se gubat<br />
sinteti~nite formi na perfektot. Tie vo gr~kiot jazik se izedna~ile<br />
so konjugacijata na aoristot, a vo latinskiot, perfektot ja prezel<br />
prvenstveno funkcijata na aoristot. I dvata slu~aja poka`uvaat deka<br />
pre ovladuva semantikata na vidot, a ne na temporalnata interpreta ci ja<br />
na osnovnata forma, odnosno na stariot perfekt. Perfektivniot vid<br />
na temporalnata oska prirodno se vrzuva so zonata na minatosta.<br />
Na mestoto na starite sinteti~ki formi se razvivaat novi<br />
analiti~ki konstrukcii na perfektot, koi, so ogled na samata dvojna<br />
konstrukcija, mnogu pojasno go poka`uvaat dvojniot odnos na perfektot<br />
kon kategoriite vid i vreme za razlika od stariot sinteti~ki<br />
perfekt.<br />
Imeno, perfektot i vo svoeto primarno zna~ewe: aktuelna sostojba<br />
{to e rezultat na zavr{en nastan, ima dvojna temporalna interpretacija<br />
i kon sega{nosta i kon minatosta. Pri toa perfektot<br />
ne nosi nikakva informacija za toa koga e izvr{en, odnosno zavr{en<br />
nastanot {to go imenuva. Vo procesot na izmestuvawe na negovata temporalna<br />
interpretacija od sega{nosta kon minatosta, perfektot lesno<br />
se vklopuva vo semantikata na aoristot, koj, vo osnova e neopredeleno<br />
minato vreme so koe se iska`uva eden moment od nastanot, na po~etokot<br />
ili na krajot. Posledniot tip go reprezentira t.n. rezultativen aorist,<br />
koj verojatno u{te prethodno (zna~i pred kompletnoto izedna~uvawe<br />
na aoristot i perfektot) vo soodveten kontekst mo`el da go zamenuva<br />
perfektot; se razbira dozvolena e i situacija vo obratnata nasoka.<br />
Toa mo`e da go zabele`ime vo sovremeniot makedonski jazik, spored<br />
primerite od tipot: Dojdov ’dojden sum‘; Stignav ’stignat sum‘; Se<br />
naspav ’naspan sum‘ itn.<br />
Evidentno e deka vakvite konstrukcii mo`at da se tolkuvaat<br />
i kako aktuelna sostojba vo momentot na govorewe, odnosno da imaat<br />
interpretacija od tipot: ’Tuka sum‘, odnosno ’Se ~uvstvuvam naspano<br />
/ odmoreno‘.<br />
Konstrukciite od tipot: imam + -n- / -t-pridavka, iako poka`uvaat<br />
dvoen odnos kon kategoriite vid i vreme (sp. Denes imam dojdeno za<br />
va`na rabota, drug pat }e se zabavuvame.), vo pogolemiot broj slu~ai<br />
upatuvaat na izvesna pogolema naklonetost kon minatosta, sp. Ovaa<br />
vazna ja imam kupeno vo Kina.<br />
Tolkuvaweto na ima-perfektot, upotreben kako vo posledniot<br />
primer glasi deka rezultatot od nastanot izvr{en vo neopredelen<br />
moment od minatoto e s# u{te relevanten vo momentot na zboruvawe.<br />
Pri toa otsustvuva aktualizacija na minatiot nastan, kako {to e toa<br />
slu~aj so prviot primer.
115<br />
Se zabele`uva deka vo prika`anata situacija se ~uvstvuva izvesno<br />
pomestuvawe i na semantikata na vidot, od perfektiven kon<br />
imperfektiven.<br />
U{te eden podatok e osobeno va`en vo vrska so semantikata<br />
na perfektot, bidej}i se raboti za upotreba koja e isklu~ivo vrzana<br />
za konstrukciite na perfektot, a toa e mo`nosta so perfektot da se<br />
iska`uva ne samo eden nastan neopredelen vo minatoto tuku i mo`nosta<br />
so perfektot da se iska`at pove}ekratni identi~ni nastani bez dopolnitelni<br />
pokazateli, a s# u{te se ~uva nivnata relevantnost vo odnos<br />
na momentot na zboruvawe. Taka, primerite kako: Sum go posetila toa<br />
mesto ili: Go imam videno kako doa|a kaj nea, mo`e da zna~at ’edna{<br />
/ pove}epati dosega‘. Soodvetnoto tolkuvawe ne zavisi od samata konstrukcija,<br />
tuku od dopolnitelni pokazateli.<br />
Ovde se nalo`uva sporedbata na perfektot so kategorijata iterativnost.<br />
Iterativnosta podrazbira serija nastani {to se povtoruvaat po<br />
pove}e ili pomalku odreden redosled vo vreme. Kako i perfektot, i<br />
iterativnosta jasno poka`uva soodveten redosled vo vreme na nastanot,<br />
odnosno nastanite. Kaj perfektot, nastanot e zavr{en i predizvikuva<br />
opredelena sostojba vo momentot na zboruvawe ili so perfektot se<br />
iska`uva relevanten fakt, no otsustvuva aktualizacija na minatiot<br />
nastan vo momentot na zboruvawe. Iterativnata serija, koja od temporalen<br />
aspekt ima prezentska temporalna interpretacija, se sozdava vrz<br />
baza na niza minati, perfektivni nastani, koi vo vakov slu~aj stanuvaat<br />
re levantni vo odnos na momentot na zboruvawe, iako se neaktuelni,<br />
odnosno se nezadol`itelno aktuelni. (Iterativnata serija glasi: Se koj<br />
den doa|a vo 7 ~asot. < Denes doa|a / dojde vo 7; v~era dojde vo 7; zav~era<br />
dojde vo 7 itn.)<br />
Vo vrska so iterativnosta logi~ki se nametnuva sporedbata na<br />
perfektot so perfektivniot prezent i negovata tipi~na upotreba za<br />
izrazuvawe iterativnost vo slovenskite jazici, vklu~itelno i vo staroslovenskiot.<br />
Od druga strana so perfektivniot prezent se iska`uva<br />
i t.n. istoriski prezent so koj se vr{i aktualizacija na minatiot nastan,<br />
{to povtorno n# naveduva na vrskata so perfektot.<br />
Dvojnata temporalna i vidska interpretacija na perfektot,<br />
negovoto pribli`uvawe kon minatoto neopredeleno vreme i imperfektivniot<br />
vid, kako i voop{to raskolebuvaweto na gramati~kata<br />
kategorija vid vo makedonskiot jazik, sekako ovozmo`uva perfektot da<br />
po~ne da se obrazuva ne samo od perfektivni tuku i od imperfektivni<br />
glagoli, odnosno koga e vo pra{awe l-formata vo makedonskiot jazik,<br />
ne samo od aoristnata tuku i od prezentskata osnova. ]e gi navedam primerite:<br />
Sum ja ~itala knigata; Ja imam ~itano knigata; Sum {iela<br />
takov fustan; Imam {ieno takov fustan.
116<br />
Vakov tip konstrukcii, osobeno kaj perfektot od tipot: sum<br />
+ l-forma nosi semantika na neopredelenost na toa dali nastanot e<br />
zaokru`en koga bilo do momentot na zboruvawe. Vo kontekst na ova<br />
}e spomnam deka l-formata, po poteklo minat aktiven particip, vo<br />
makedonskiot jazik odamna go ima izgubeno pridavskoto zna~ewe i e<br />
svedena na ~ista oznaka na glagolskoto dejstvo, za razlika od -n- / -tpridavkata,<br />
koja po poteklo e minat pasiven particip i vo najgolem<br />
broj slu~ai go ~uva pridavskoto zna~ewe.<br />
Taka primerot: Sum ja ~itala knigata, mo`e da se tolkuva: ’Sum<br />
ja ~itala knigata, ama ne sum ja do~itala‘, ’Sum ja ~itala knigata, ama<br />
ne se se}avam dali sum ja pro~itala, koga sum ja pro~itala ili ne se<br />
se}avam na sodr`inata‘. Se razbira, mo`e da nosi i pozitivna potvrda<br />
za toa deka nastanot e realiziran do kraj, odnosno: ’Sum ja pro~itala<br />
knigata‘, no isto taka i zna~ewe: ’Sum ja ~itala / pro~itala knigata,<br />
ama toa ne e va`no vo ovoj moment‘.<br />
Analiti~kite konstrukcii na perfektot obrazuvani od imperfektivni<br />
glagoli, odnosno so l-forma obrazuvana od prezentskata<br />
osnova, ja pridvi`uva temporalnata interpretacija na ovie konstrukcii<br />
u{te pove}e kon minatosta, odnosno kon minatoto neopredeleno<br />
nesvr{eno vreme, osobeno poradi faktot {to konstrukcija na perfekt<br />
od imperfektivna forma te{ko se vrzuva so momentot na zboruvawe.<br />
Vpro~em, ne slu~ajno perfektot od tipot: sum + l-forma vo Gramatikata<br />
na makedonskiot jazik se narekuva minato neopredeleno vreme (Koneski<br />
1981: 459). Sepak, konstrukcijata sum + l-forma vo sovremeniot makedonski<br />
jazik ne se gramatikalizira kako minato neopredeleno vreme,<br />
na prv plan izleguva tokmu neopredeleniot odnos kon kategoriite vid<br />
i vreme, a kako }e se tolkuva soodvetnata glagolska konstrukcija, zavisi<br />
od kontekstot, od situacijata, od intonacijata, od vidot na glagolot<br />
ili na glagolskata osnova, od liceto vo koe e oformena konstrukcijata,<br />
od prisustvoto na ~lenot i udvojuvaweto na objektot ili od neposredni<br />
leksi~ki pokazateli. Ova ovozmo`uva razvoj i gramatikalizacija<br />
na t.n. kategorija status, odnosno subjektiven odnos na govoritelot<br />
kon iska`aniot nastan pri {to vo makedonskiot jazik na preden plan<br />
izleguva t.n. kategorija preka`anost, odnosno nezasvedo~enost verojatno<br />
poradi najneposrednata vrska na konstrukcijata od tipot sum +<br />
l-forma so minatoto neopredeleno vreme, posebno so nesvr{enoto, a<br />
sekako i poradi vgradenata relacija na redosled vo vreme i s# u{te<br />
`ivata semantika na perfektot. Sekako, treba da se ima predvid i<br />
vlijanieto na turskiot jazik vo gramatikalizacijata na preka`anosta<br />
vo makedonskiot jazik.<br />
Kako i da e, preka`anosta e sepak samo edna od mo`nite zna~enski<br />
varijanti na konstrukcija ~ie glavno obele`je e neopredelenost po<br />
vid i vreme. Tokmu vakvata neopredelenost, vklu~uvaj}i go i faktot
117<br />
deka glagolskata l-forma ne nosi nikakvo dopolnitelno obele`je<br />
osven imenuvawe na nastanot doveduva do gubewe na pomo{niot<br />
glagol vo 3 l. Pomo{niot glagol ne vr{i ve}e nikakva uloga. So toa<br />
zavr{uva karierata na sum + l-formata i kako perfekt i kako minato<br />
neopredeleno vreme (iako ne gi isklu~uva vakvite upotrebi), a<br />
svojot ponatamo{en razvoj vo makedonskiot jazik go gradi tokmu vrz<br />
zna~ewata na zasvedo~enost i nezasvedo~enost na iska`aniot nastan.<br />
Vo vrska so izlo`enoto }e gi navedam slednite konstatacii:<br />
1. Konstrukcija sum + -n- / -t- pridavka<br />
Konstrukcijata sum + -n- / -t- pridavka po poteklo se vrzuva<br />
so stariot slovenski pasiv; pasivot, koj po priroda e intranzitiven<br />
ja isklu~uva mo`nosta da se obrazuva od intranzitivni glagoli. Vo<br />
sovremeniot makedonski jazik nema izgradena, gramatikalizirana<br />
kategorija dijateza. Od druga strana, kategoriite tranzitivnost i<br />
intranzitivnost se seriozno razni{ani (sp. Koneski 1981: 354&360).<br />
Poznato e i toa deka konstrukciite od tipot sum + -n- / -t- pridavka<br />
mo`at da se obrazuvaat kako od tranzitivni taka i od intranzitivni<br />
glagoli (ili bi rekla od primarno intranzitivni glagoli) i tokmu<br />
vtorite najubavo go iska`uvaat zna~eweto na perfekt, a ne na pasiv,<br />
odnosno na konstrukcija koja ne e jasno opredelena vo pogled na kategorijata<br />
dijateza, sp.: sum dojden; sum vlezen; sum stanat : sum obele`an,<br />
sum iznenaden, sum razluten, sum izneveren. Mo`e da se konstatira<br />
deka ovie konstrukcii poka`uvaat najgolem stepen na ograni~enost<br />
vo pogled na vidot; odnosno najprirodno se vrzuvaat so perfektivniot<br />
vid. Taka i koga se obrazuvaat od imperfektivni glagoli obi~no upatuvaat<br />
na zavr{enost, odnosno zaokru`nost na nastanot, na pr. Petar<br />
e oden Bitola ’e otiden‘; Jaden sum ’Sit sum / zavr{iv so jadeweto‘<br />
(sp. Markovi} 2007: 143-150). Mo`at da se zabele`at i takvi primeri<br />
vo koi ima odredeno pomestuvawe vo vrska so vidot {to go iska`uvaat<br />
konstrukciite od tipot sum + -n- / -t- pridavka i pri toa tie mo`at da<br />
iska`uvaat i nastan, koj trael opredelen period vo minatoto: Spien<br />
sum samo tri saata no}eska & ’Samo tri saata spiev / otspav no}eska‘.<br />
Kako {to se gleda od primerot, duri i vakvite konstrukcii sugeriraat<br />
zavr{enost na nastanot.<br />
Op{to re~eno, mo`nosta za sozdavawe konstrukcii od tipot: sum<br />
+ -n- / -t- pridavka ne e ograni~ena vo pogled na imperfektivnite glagoli,<br />
sp. Crkvata e gradena trieset godini; Ovoj avtor e preveduvan<br />
na mnogu jazici i toa od svetski istaknati pisateli. Sepak, vakvite<br />
primeri nosat poinakva semantika i se sfa}aat kako bezli~na konstrukcija<br />
ili sugeriraat interpretacija na pasiv.<br />
Zna~i, konstrukcijata od tipot sum + -n- / -t- pridavka poka`uva<br />
izvesno otstapuvawe vo semantikata ako glagolskata pridavka se ob-
118<br />
razuva od imperfektivni i od tranzitivni (primarno tranzitivni)<br />
glagoli. Tokmu zatoa i brojot na primeri oformeni spored modelot<br />
sum + -n- / -t- pridavka koi mo`at da se tolkuvaat kako perfekt vo makedonskiot<br />
jazik e ograni~en.<br />
Konstrukciite od tipot: sum dojden; sum vlezen; sum jaden; sum<br />
zaminat i sl. vo sovremeniot makedonski jazik se najblisku do definicijata<br />
na perfektot sfaten kako sostojba {to e aktuelna vo momentot<br />
na zboruvawe, a e rezultat na minat zavr{en nastan ili poprecizno<br />
re~eno so ovie konstrukcii se iska`uva efekt ili rezultat od minat<br />
nastan, {to e neposredno aktuelen i vo momentot na zboruvawe. Ova sekako<br />
im go ovozmo`uva vrskata na spomenatite konstrukcii so pasivot<br />
(koj e intranzitiven); otvorenata mo`nost za obrazuvawe konstrukcii<br />
od intranzitivni glagoli i prisustvoto na sum kako pomo{en glagol,<br />
koj po priroda e intranzitiven. Ova zna~i deka intranzitivnosta<br />
ima neposredna vrska so semantikata na perfektivniot vid, {to i se<br />
doka`uva so toa deka poso~enite konstrukcii vo makedonskiot jazik se<br />
ograni~eni vo vrska so vidot vo site slu~ai {to jasno mo`at da se tolkuvaat<br />
kako perfekt. Mo`e da se zabele`i i toa deka raskolebuvaweto<br />
na kategorijata vid vo makedonskiot jazik se slu~uva istovremeno so<br />
raskolebuvaweto na kategorijata tranzitivnost / intranzitivnost.<br />
2. Konstrukcija imam + -n- / -t- pridavka<br />
Vo lingvisti~kata literatura perfektot graden so pomo{ na<br />
glagolot ima + minat pasiven particip e poznat kako aktiven ili<br />
tranzitiven perfekt vo sporedba so konstrukcijata sum + -n- / -t- pridavka,<br />
koj e poznat kako pasiven ili intranzitiven perfekt, poradi<br />
potekloto od konstrukciite od tipot: habeo factum, aktivna konstrukcija<br />
za obrazuvawe perfekt od tranzitivni glagoli, odnosno od konstrukcijata<br />
od tipot: sum ventus, konstrukcija na perfekt ograni~en na<br />
intranzitivnite glagoli, a koja vodi poteklo od latinskiot pasiven<br />
perfekt od tipot: laudatus sum (sp. Ilievski 1998: 227).<br />
Vo makedonskiot jazik ima-perfektot mo`e da se obrazuva od<br />
site glagoli, i od tranzitivni i od intranzitivni ili t.n. primarno<br />
intranzitivni glagoli. Toj mo`e da se obrazuva kako od perfektivni<br />
taka i od imperfektivni glagoli. Prvenstveno e nositel na zna~eweto<br />
na perfektivnost na iska`aniot nastan i negova, bez nikakvo somnenie,<br />
ostvarenost vo momentot na zboruvawe ili nastan ostvaren vo<br />
minatoto, no s# u{te relevanten vo momentot na zboruvawe; so drugi<br />
zborovi, vo momentot na zboruvawe nema nikakva promena na sostojbata<br />
vo odnos na sostojbata predizvikana so izvr{uvaweto na minatiot,<br />
sp. Denes imam dojdeno za va`na rabota, drug pat }e se zabavuvame;<br />
Ve}e go imam zgotveno ru~ekot. Ako sakate, mo`eme vedna{ da<br />
ru~ame!; U{te mnogu odamna ovaa kniga mi ja ima kupeno tetka mi od
119<br />
Francija.; Mnogupati imam gledano filmovi vo kino, ama nitu eden<br />
ne mi pri~inil tolkavo zadovolstvo kako ovoj.; Imam pi{uvano na<br />
taa tema pove}epati dosega.<br />
Ima-perfektot za razlika od perfektot od tipot sum + n- / -tpridavka,<br />
koga e obrazuvan od imperfektivni glagoli mo`e da ozna~uva<br />
i nastan {to se odvival izvesen period vo minatoto bez da se aludira na<br />
zavr{enosta na nastanot, tuku pove}e da se potencira traeweto na nastanot<br />
vo minatoto. Vo vrska so ova pi{uva M. Markovi}, (2007: 146-150)<br />
i me|u drugoto gi naveduva i primerite od tipot: Tri dena imam odeno<br />
po planina; Imam jadeno tri saata, itn. Ova go pretstavuva ima-perfektot<br />
kako konstrukcija koja mo`e napolno da se vklopi vo minatoto<br />
neopredeleno vreme i toa bez ograni~uvawe vo pogled na vidot.<br />
Vo vrska so izblednuvaweto na rezultativniot karakter na imaperfektot<br />
(rezultativnosta obi~no vo gramati~kite opisi se pretstavuva<br />
kako osnovna zna~enska karakteristika na ima-perfektot) i<br />
negovoto pribli`uvawe kon minatoto neopredeleno vreme svedo~at i<br />
makedonskite krajni jugozapadni govori (kostursko-kor~anski) {to e<br />
precizno pretstaveno vo Sintaksata na makedonskite dijalekti vo<br />
Egejska Makedonija od Z. Topoliwska (1995: 205& 212).<br />
Op{to re~eno, vo sovremeniot makedonski jazik se zabele`uva<br />
izbleduvawe na rezultativniot karakter na ima-perfektot poradi<br />
faktot {to so ovaa konstrukcija se iska`uva pred s# rezultat od minat<br />
zavr{en nastan koj se pretstavuva kako s# u{te relevanten vo momentot<br />
na zboruvawe (sp. Ovaa vazna ja imam kupeno vo Kina); so drugi<br />
zborovi rezultativnosta se sfa}a dosta relativno; So ima-perfektot<br />
mo`e da se iska`e i efekt od minat zavr{en nastan, koj e neposredno<br />
aktuelen vo momentot na zboruvawe (sp. Denes imam dojdeno za va`na<br />
rabota, drug pat }e se zabavuvame). Ovaa upotreba e poretka bidej}i<br />
podobro se vrzuva so semantikata na konstrukciite od tipot: sum + -n- /<br />
-t- pridavka.<br />
Funkcijata na minato neopredeleno vreme vo standardniot makedonski<br />
jazik ja vr{i konstrukcijata sum + l-forma.<br />
3. Konstrukcija od tipot: sum + l-forma<br />
Bez pretenzii da davam precizna analiza na razvojot na konstrukciite<br />
od tipot sum + l-forma vo oddelnite makedonski govori, {to e<br />
nemo`no bez adekvaten dokumentiran materijal, sakam da uka`am na<br />
nekoi ve}e utvrdeni fakti vo vrska so razvojot na ovaa konstrukcija<br />
na makedonskata jazi~na teritorija. Samo po sebe se nametnuva da<br />
spomnam ne{to i vo vrska so razvojot na aoristot i imperfektot vo<br />
makedonskiot jazik.<br />
Z. Topoliwska (1995: 251) za formite od tipot sum + l-forma<br />
vo makedonskite govori vo Egejska Makedonija veli: þNa zapadnata
120<br />
pe riferija kategorijata (dubitativ z.m.) e prisutna i jasno oformena,<br />
imeno, taa e edinstvenata funkcija na sum-perfektot, pri {to<br />
naj{iroko e zastapena markiranata admirativna varijanta na dubitativot.<br />
Odej}i kon istok, dubitativot e prisuten vo `ivata razgovorna<br />
re~, dodeka vo jazikot na narodnoto tvore{tvo (prikaznite) ne se<br />
izdeluva jasno od drugite funkcii na minatoto neopredeleno vreme. I<br />
najposle, vo jugoisto~nite govori dubitativot, iako prisuten, najslabo<br />
se izdvojuva, {to verojatno ostanuva vo vrska so pomesteniot status<br />
na minato neopredeleno vreme, t.e. so slabeeweto na granicata me|u<br />
opredelenite i neopredelenite vremiwaÿ.<br />
Od prilo`eniot citat jasno se gleda deka sudbinata na stariot<br />
sum-perfekt vo makedonskiot jazik e razli~na vo razli~ni jazi~ni<br />
sredini. Razvojot na ovaa konstrukcija e vo korelacija so razvojot na<br />
aoristot i imperfektot i na ima-konstrukciite vo makedonskiot jazik.<br />
Op{to re~eno, na krajniot jugozapad se nametnuvaat aoristot i imperfektot<br />
kako osnovni formi na preteritot, a kako formi na minatoto<br />
neopredeleno vreme i kako perfekt se upotrebuvaat ima-konstrukciite;<br />
sum+l-formata se ~uva vo funkcija na dubitativ / admirativ; nema<br />
razvoj na preka`anost, odnosno nezasvedo~enost (sp. Topoliwska 1995:<br />
205-212; 295).<br />
Na ostanatiot del od makedonskata jazi~na teritorija, najop{to<br />
sfateno, se zacvrstuvaat aoristot i imperfektot vo pozicija na osnovni<br />
formi na preteritot, no istovremeno se sudiraat so konstrukcijata<br />
sum + l-forma koja nastojuva da ja zazeme istata funkcija (kako {to<br />
se odviva razvojot na stariot sum-perfekt vo ostanatite slovenski<br />
jazici, pred s# vo nebalkanskite). Kako {to e slu~aj i so balkanskite<br />
neslovenski jazici, vo makedonskiot jazik preovladuvaat sinteti~kite<br />
formi na preteritot. So drugi zborovi, konstrukcijata sum + l-forma<br />
ednostavno bila prinudena da trgne po drug razvoen pat (sp. Ilievski<br />
1998: 239&240).<br />
Od druga strana razvojot na konstrukciite od tipot sum + l-forma<br />
povratno vlijaat vrz razvojot na aoristot i imperfektot vo makedonskiot<br />
jazik. Poslednite se zacvrstuvaat na pozicijata na minato<br />
opredeleno svr{eno, odnosno nesvr{eno vreme, a konstrukcijata sum<br />
+ l-forma ja prezema funkcijata na minato neopredeleno svr{eno, odnosno<br />
nesvr{eno vreme, vo korelacija so faktot deka l-formata mo`e<br />
da se obrazuva kako od aoristnata taka i od prezentskata osnova. Site<br />
ovie promeni se slu~uvaat istovremeno i so procesot na razgraduvawe<br />
na kategorijata vid vo makedonskiot jazik.<br />
Opozicijata opredelenost : neopredelenost na ~isto temporalen<br />
plan ne se poka`uva kako dovolno razlikuva~ka me|u minatoto opredeleno<br />
vreme, od edna strana, i minatoto neopredeleno vreme, od druga<br />
strana, {to se doka`uva so nemotiviranata upotreba edna{ na aoristot
121<br />
(od perfektivni i od imperfektivni glagoli), a vedna{ potoa na konstrukcijata<br />
od tipot sum + l-forma vo postari tekstovi {to poteknuvaat<br />
od ju`nite makedonski govori, na pr. Kulakiskoto Evangelie (Pa<br />
’on mu guvor’i, da mu ri~’e na t’atko mu ... T’atkoto mu r’ekal pa na<br />
n’ego). Sli~no zna~ewe se poka`uva i vo samata naracija zabele`ana<br />
vo tekstovite od s. Suho i Visoka vo Solunsko od Malecki, kako i vo<br />
prikaznite od Verkovi}. Taka raska`uva~ot mo`e da go zapo~ne tekstot<br />
so minato neopredeleno vreme, a vedna{ da prodol`i da raska`uva so<br />
formite na minatite opredeleni vremiwa (poprecizno vo vrska so ova<br />
sp. Topoliwska 1995 : 213-220; 245-251; Golomb 1961:163).<br />
Voop{to slabata opozicija, na temporalen plan, me|u minatite<br />
opredeleni i neopredeleni vremiwa se ~uvstvuva i denes pri<br />
raska`uvaweto na narodnite prikazni, sp. primeri od tipot: Vo staro<br />
vreme si `iveel eden car, si imal tri }erki. Eden den najstarata }erka<br />
mu rekla na carot ....<br />
Se ~ini deka prirodno bila nalo`ena potrebata od posilna<br />
opozicija me|u minatite opredeleni i neopredeleni vremiwa, pa kako<br />
osnovna opozicija me|u minatite opredeleni i minatite neopredeleni<br />
vremiwa ne se nametnuva samo opredelenosta : neopredelenosta vo odnos<br />
na vremeto vo koe e izvr{en nastanot tuku i subjektivniot odnos na<br />
govoritelot koj kon iska`aniot nastan zazema pozicija na svedok ili<br />
jasno se ograduva od nastanot koj li~no ne mo`e da go zasvedo~i; so drugi<br />
zborovi po~nuva da se razviva imperceptivot vo makedonskiot jazik.<br />
Samata gramatikalizacija na kategorijata zasvedo~enost :<br />
nezasvedo~enost, pred s# se poka`uva preku razvojot na formite na<br />
aoristot i imperfektot, od edna strana, i stariot sum-perfekt od<br />
druga strana. Ako so prvite jasno se iska`uva zasvedo~eno dejstvo, vtorite<br />
variraat vo pogled na zasvedo~enosta, odnosno nezasvedo~enosta.<br />
So drugi zborovi, aoristot i imperfektot se jasno markirani kako<br />
zasvedo~eni dodeka konstrukcijata sum + l-forma se javuva kako + /<br />
- markirana vo pogled na zasvedo~enosta. Jasno se poka`uva deka kategorijata<br />
na subjektiven stav kon iska`aniot nastan se vgraduva vo<br />
sistemot na minatite vremiwa vo makedonskiot jazik.<br />
Razvojot pak na kategorijata zasvedo~enost : nezasvedo~enost vo<br />
ramkite na konstrukciite gradeni so l-formata vodi kon nejzina potpolna<br />
gramatikalizacija vo sovremeniot makedonski jazik. Taka, mo`at<br />
da se razlikuvaat formi za preka`anost / nezasvedo~enost, koi temporalno<br />
go lociraat nastanot vo sega{nosta ili vo minatosta, toa se konstrukciite<br />
od tipot: sum + l-forma: Jane v~era pristignal vo Skopje;<br />
Tome veli deka Jane do{ol ’e tuka‘ / ’e pristignat‘), a so konstrukciite<br />
od tipot }e + l-forma se iska`uvaat preka`ani / nezasvedo~eni nastani<br />
na planot na idnosta, kako i na planot na idnosta vo odnos na nekoj mi-
122<br />
nat moment, sp. Toj }e ni do{ol utre na gosti; Toj }e ni dojdel toga{<br />
na gosti, da ne se razbolel (sp. Koneski 1981: 497).<br />
Vo ovoj razvoj na preka`anost, vo ramkite na konstrukcijata od<br />
tipot sum + l-forma, sigurno svoe vlijanie imal i turskiot jazik, koj<br />
razlikuva soodvetni formi nameneti za direktno ka`uvawe i formi za<br />
preka`uvawe. Sepak, razvojot na samata kategorija status vo makedonskiot<br />
jazik ima podlaboka osnova, kako {to rekov toa se poka`uva i vo<br />
samata opozicija me|u minatite opredeleni i minatite neopredeleni<br />
vremiwa.<br />
Vo pogled na izrazuvaweto na kategorijata status preku konstrukcijata<br />
od tipot: sum + l-forma ne mo`e da ne se zeme predvid situacijata<br />
vo makedonskite jugozapadni govori, kade {to ovaa forma se<br />
upotrebuva vo funkcija na dubitativ / admirativ. Pri toa evidentno e<br />
deka ima-perfektot se {iri na makedonskata jazi~na teritorija, se gubi<br />
potrebata od upotreba na konstrukcijata sum + l-forma vo funkcija<br />
na perfekt, a se {iri gramatikalizacijata na ovaa konstrukcija vo sferata<br />
na deonti~kata modalnost. Taka so konstrukcijata od tipot: sum +<br />
l-forma se iska`uva subjektiven odnos na govoritelot kon iska`aniot<br />
nastan, koj mo`e da varira vo zna~ewata od potvrdenost i zasvedo~enost<br />
na nastanot (Denes sum do{ol da te vidam tebe), preku nepotvrdenost,<br />
nezasvedo~enost, somnevawe vo vistinitosta na iska`aniot nastan (Se<br />
pojavil v~era na rabota, no jas ne go vidov), ~udewe (Kolku si se izmenil,<br />
ne mo`am da te prepoznaam), pa duri i negirawe na vistinitosta<br />
na nastanot od strana na govoritelot (Toj znael da poprava televizori,<br />
ne znae niti da go vklu~i televizorot).<br />
So drugi zborovi so konstrukcijata od tipot: sum + l-forma<br />
nastanot se prika`uva kako verojaten, no ne i nedvosmisleno faktiven.<br />
Stepenot na verojatnost, kako {to rekov, mo`e da varira od +<br />
zasvedo~en i +faktiven do & zasvedo~en i spored ocenkata na govoritelot<br />
& faktiven. Stepenot na verojatnost se iska`uva vo kontekstot ili<br />
situacijata ili se iska`uva so drugi pokazateli, modalni opredelbi od<br />
tipot: mo`ebi, verojatno, sigurno, nevozmo`no itn., ili so nadgradeni<br />
predikati od redot na verba dicendi ili verba cogitandi, sp. Mi re~e / javi<br />
deka ja zavr{il rabotata; Mi se ~ini / Smetam deka ve}e do{lo vreme<br />
da pobara{ rabota i sl.<br />
Upotrebata na konstrukciite od tipot sum + l-forma vo makedonskiot<br />
jazik se sveduva na svoeviden relativ. Pri toa ne se poka`uva<br />
samo relacijata na eden nastan vo odnos na drug nastan (vo slu~aj na konstrukciite<br />
od tipot sum + l-forma se raboti za nastan {to se slu~il<br />
pred nekoj drug nastan) tuku istovremeno se prika`uva i relacijata na<br />
govoritelot kon iska`aniot nastan. Specifi~nosta na ovoj relativ e<br />
vo toa {to mo`e da iska`uva i relacija na iska`aniot nastan, ne vo<br />
pogled na drug nastan tuku vo odnos na momentot na zboruvawe. Tokmu vo
123<br />
takva situacija mnogu jasno doa|a do izraz subjektivniot stav na govoritelot<br />
kon iska`aniot nastan, sp. Si se ispru`il na krevetot, nema<br />
mesto drug kade da se odmori; Pu{til muzika tolku glasno, ~ovek ne<br />
mo`e da se odmori itn.<br />
Kompletnata gramatikalizacija na kategorijata status preku<br />
konstrukciite oformeni vrz baza na l-formata, se poka`uva i so gubeweto<br />
na pomo{niot glagol vo 3 l. edn. i mn. kaj konstrukciite od tipot<br />
sum + l-forma. Vo ovoj kontekst sekako vredi da se spomne i revitalizacijata<br />
na formite od tipot bi + odel vo sovremeniot makedonski jazik<br />
zabele`ana u{te od Koneski (1981: 500). Pritoa treba da se ima predvid<br />
deka ovaa pojava ne se dol`i prvenstveno na vlijanieto od sosednite<br />
slovenski jazici, tuku se javuva kako rezultat na gramatikalizacijata<br />
na kategorijata status vo makedonskiot jazik.<br />
4. Perfekt, perfektiven prezent, iterativnost, semantika na<br />
vidot, relacija redosled vo vreme<br />
Vo vrska so iterativnosta }e spomnam deka vo makedonskite<br />
dijalekti se zabele`uva upotreba na perfektivniot prezent za<br />
iska`uvawe iterativni nastani i vo funkcija na istoriski prezent,<br />
tamu kade {to pretstavenata kategorija relativ ili poop{to ka`ano<br />
kategorijata status ne e kompletno gramatikalizirana. Se raboti<br />
prvenstveno za krajnite isto~ni i jugoisto~ni makedonski govori.<br />
Vo kontekst na ova bi obrnala vnimanie deka kategorijata<br />
vid, sfatena kako vnatre{na vremenska organizacija na nastanot<br />
(Topoliwska 1995: 176) koga se nao|a vo faza na razgraduvawe ({to e sosem<br />
evidentno vo makedonskiot jazik), po~nuva da bara drugi mo`nosti<br />
za da ja manifestira soodvetnata semantika. Edna od tie mo`nosti e<br />
sproveduvawe specifi~en vid na t.n. consecutio temporum, {to mo`eme<br />
da go konstatirame kaj makedonskite konstrukcii gradeni vrz baza na<br />
l-formata, kako i vo upotrebata na }e-konstrukciite. Formite {to<br />
ne se opredeleni striktno vo odnos na kategoriite vreme i vid, a vo<br />
isto vreme poseduvaat gramatikalizirana ili vgradena subjektivna<br />
modalnost se sosem pogodni za sproveduvawe na ovoj specifi~en vid<br />
na consecutio temporum.<br />
[to se odnesuva do iterativnosta, konstrukciite od tipot sum<br />
+l-forma poradi izrazenata markiranost vo odnos na zasvedo~enosta<br />
/ nezasvedo~enosta i relativnata ograni~enost na temporalen plan<br />
(barem {to se odnesuva do 2. i 3. l.) se upotrebuvaat za iska`uvawe<br />
preka`ani, odnosno nezasvedo~eni iterativni nastani, sp. (Velat)<br />
Sekoja sabota izleguval to~no vo 10 ~asot i sekoga{ se vra}al nautro<br />
vo 2 ~asot, ili eden primer od makedonskite dijalekti: ^ifutinut<br />
pikasal rabotta, si kladel na umut, kak da a zakole taa koko{ka;
124<br />
za{to koj ’i jad’el glavata sa ~inuval car, a koj sƒrceto, kata yastra<br />
mu edin altƒn blýuval niz ustata (sp. Gajdova 2002: 85).<br />
Za da se prika`e iterativna serija so prezentska temporalna interpretacija,<br />
koja ne e markirana po odnos na kategorijata zavedo~enost<br />
/ nezasvedo~enost, vo makedonskiot jazik se upotrebuvaat }e + prezent<br />
konstrukciite, sp. ]e dojde, }e jade i vedna{ si legnuva / }e si legne.<br />
]e + prezent konstrukciite, nasproti nivnoto voobi~aeno tolkuvawe<br />
kako futur, voop{to ne se izgradeni kako temporalni konstrukcii<br />
specijalizirani za iska`uvawe na nastani koi na vremenskata oska<br />
se lociraat na planot na idninata. ]e + prezent konstrukciite prvenstveno<br />
uka`uvaat na posledovatelnost na nastanot {to go iska`uvaat i<br />
toa vo odnos na nekoj drug nastan, koj temporalno se locira naj~esto na<br />
planot na idninata, sp.: Ako dojde, vedna{ }e ti se javam, no nastanot<br />
{to ja uslovuva temporalnata interpretacija na }e + prezent konstrukciite<br />
mo`e da se nao|a i na planot na minatosta, sp.: Mi re~e deka }e<br />
dojde vo sreda, no voop{to ne se pojavil dosega.<br />
Voop{to, }e-konstrukciite nemaat striktna temporalna interpretacija,<br />
{to e jasno so ogled na faktot deka tie se osnovni nositeli<br />
na nefaktivnosta vo makedonskiot jazik. Nivnata jasna zacvrstenost<br />
vo pozicijata na apodoza na realniot usloven period, sekundarno gi opredeluva<br />
kako konstrukcii na futurot vo makedonskiot jazik. Mora da<br />
se zabele`i deka ovie konstrukcii koga se upotrebuvaat samostojno, vo<br />
funkcija na futur, zna~i nivnata temporalna interpretacija se bazira<br />
vo odnos na momentot na zboruvawe, a ne vo odnos na nekoj drug nastan,<br />
toga{ mnogu jasno doa|a do izraz nivnata vgradena semantika na subjektiven<br />
stav na govoritelot vo odnos na iska`aniot nastan. Ova se dol`i<br />
na nivnoto poteklo od glagolot *h¥tŠti, koj po svoeto leksi~ko zna~ewe<br />
poka`uva subjektiven stav na govoritelot kon iska`aniot nastan.<br />
Koga se upotrebeni vo funkcija na futur, }e + prezent konstrukciite<br />
iska`uvaat samo verojatnost deka iska`aniot nastan }e se ostvari vo<br />
idnina. Stepenot na verojatnost þse ~itaÿ vo ramkite na kontekstot<br />
ili situacijata ili se potencira so leksi~ki pokazateli.<br />
So }e-konstrukciite upotrebeni za iska`uvawe na iterativni<br />
nastani, iska`aniot nastan se pretstavuva bez striktna temporalna<br />
interpretacija; pri toa }e-konstrukciite sugeriraat deka na nastanot<br />
{to go iska`uvaat mu prethodi nekoj drug nastan, no sekako se<br />
iska`uva i verojatnost deka nastanite }e prodol`at da se odvivaat i<br />
vo idnina.<br />
Na kraj }e rezimirame deka istoriskiot razvoj na perfektot<br />
voop{to poka`uva deka toj e edna nestabilna konstrukcija podlo`na<br />
na ~esti promeni kako na formata, taka i na sodr`inata poradi vgradenata<br />
dvojna semantika.
125<br />
Kaj perfektot pojasno e izdiferenciran vidot odo{to temporalnata<br />
interpretacija i tokmu toa pridonesuva da se razvivaat posebni<br />
konstrukcii na perfektot za site tri vremenski plana, perfekt<br />
(sega{nost), pluskvamperfekt (minatost), futur egzakten (idnost).<br />
Ova go poka`uva perfektot kako konstrukcija pogodna za iska`uvawe<br />
na relacijata redosled vo vreme i na t.n. relativno vreme. Ova vo slu~aj<br />
na konstrukciite na perfektot zna~i prika`uvawe na nastanot kako<br />
izvr{en pred nekoj drug nastan, vo minatoto ili kako izvr{en pred momentot<br />
na zboruvaweto. Koga nastanot iska`an so perfekt }e se dovede<br />
vo vrska so momentot na zboruvawe, doa|a do izraz negoviot relativen<br />
karakter, kako vo odnos na vremeto taka i vo odnos na stavot na govoritelot<br />
sprema iska`aniot nastan.<br />
Rezultativnata komponenta na perfektot i negovata neopredelena<br />
temporalna interpretacija, ovozmo`uva nastanot iska`an so<br />
perfekt da go sfatime kako rezultat od minat izvr{en nastan, koj e s#<br />
u{te relevanten vo odnos na momentot na zboruvawe, no nema neposredna<br />
aktualizacija na minatiot nastan. Ovaa relativna rezultativnost<br />
pridonesuva iska`aniot nastan da go sfatime so izvesna distancija.<br />
Ovaa distancija }e se projavi ili kako distancija na nastanot vo odnos<br />
na vremeto na govorewe ili kako distancija vo odnos na vistinitosta<br />
na iska`aniot nastan.<br />
Najposle, preku razvojot na konstrukciite na perfektot mo`e<br />
da se sogledaat i razli~nite zna~ewa na formite {to se dol`at na<br />
kategorijata vid.<br />
Od op{to poznatata situacija vo balkanskite jazici mo`e da se<br />
konstatira deka: makedonskiot, bugarskiot, albanskiot i del od srpskite<br />
govori jasno ja potvrduvaat mo`nosta za razvoj na perfektot vo<br />
konstrukcija {to $ pripa|a na kategorijata status, sfatena kako subjektiven<br />
odnos na govoritelot kon iska`aniot nastan. Ovaa kategorija<br />
preku razli~ni konstrukcii poka`uva pogolem ili pomal stepen na<br />
gramatikalizacija vo site spomnatite balkanski jazici, vklu~uvaj}i<br />
go i gr~kiot jazik.<br />
Od druga strana, ocenata na minatite nastani e dosta relativna<br />
i ~esto subjektivna, pa ottuka i ne e ~udno {to vo odredeni jazici,<br />
vklu~uvaj}i gi i nebalkanskite slovenski jazici tokmu perfektot se<br />
nametnal kako op{t preterit. Vo isto vreme, se raboti za jazici vo<br />
koi subjektivniot stav na govoritelot kon iska`aniot nastan ne se<br />
manifestira nitu se gramatikalizira taka eksplicitno kako {to e toa<br />
slu~aj so balkanskite jazici. A vo ramkite na balkanskite jazici, i vo<br />
ovoj pogled makedonskiot jazik se poka`uva kako najbalkaniziran.
126<br />
Literatura:<br />
1. Budimir, M.; Crepajac, Q.: Στοιχηια Ελληνικα, Beograd 1965.<br />
2. Gajdova, U.: Temporalnata karakteristika na finitnite<br />
glagolski konstrukcii vo jugoisto~nite makedonski govori,<br />
Skopje 2002.<br />
3. Golomb, Z.: Dva makedonski govori (na Suho i Visoka vo Solunsko),<br />
Ma kedonski jazik XI-XII, Skopje 1960-61.<br />
4. Ilievski, Hr. P.: Balkanolo{ki lingvisti~ki studii, Skopje<br />
1988.<br />
5. Koneski, B.: Gramatika na makedonskiot literaturen jazik,<br />
Skopje 1981.<br />
6. Markovi}, M.: Aromanskiot i makedonskiot govor od ohridskostru{kiot<br />
region (vo balkanski kontekst), Skopje, 2007.<br />
7. Topoliwska, Z.: Makedonskite dijalekti vo Egejska Makedonija,<br />
Sintaksa kn. I, Skopje 1995.
Elena Petroska<br />
INFORMACISKATA STRUKTURA<br />
I UDVOJUVAWETO NA OBJEKTOT VO MAKEDONSKIOT<br />
JAZIK VO BALKANSKI KONTEKST<br />
Informaciskata struktura e termin {to e tuka upotreben za<br />
da ja pretstavi semanti~ko-pragmati~kata struktura na re~enicata 1 .<br />
Re~enicata se sogleduva kako element sostaven od dva osnovni dela,<br />
fokus i topik. Najednostavno ka`ano, fokusot odgovara na<br />
sintaksi~kiot konstituent {to ja pretstavuva informacijata vo iskazot<br />
kako ne{to logi~ki novo i va`no za govoritelot/zboruva~ot, a<br />
topikot ona {to upatuva na prethodniot diskurs. Makedonskiot ima<br />
sloboden red na zborovite i gi upotrebuva i akcentot i redot na zborovite<br />
kako na~in da ja realizira opredelenata informaciska struktura.<br />
Tuka nema da stane zbor za re~eni~niot akcent.<br />
Udvojuvaweto na objektot kako balkanska lingvisti~ka pojava (ama<br />
i ne samo balkanska) poka`uva varijacii na geografska i lingvisti~ka<br />
distribucija (od pragmatski opredeleni preku sintaksi~ki pravila do<br />
morfolo{ko enkodirawe (v. Friedman 1994, 1996)). Fridman istaknuva<br />
deka udvojuvaweto e promenliv diskursen marker vo bugarskiot; stanal<br />
sintaksi~ki gramatikaliziran vo makedonskiot; i sintaksi~ki ili<br />
morfolo{ki gramatikaliziran vo albanskiot 2 .<br />
Gramati~kata funkcija na klitikite za objekt vo makedonskiot<br />
e dobro poznata, pa zatoa tuka }e stane zbor za nivnata diskursna<br />
funkcija vo iskazot. Se smeta deka karakteristikite na standardniot<br />
makedonski jazik se redovno udvojuvawe na direktniot (opredelen) i<br />
na indirektniot objekt bez kakvo i da e vlijanie od funkcionalnata<br />
re~eni~na perspektiva (Minova-Gjurkova 1998: 67). Standardniot makedonski<br />
jazik ima sloboden red na zborovite i zadol`itelno udvojuvawe<br />
1<br />
Toa se termini od pragmati~kata teorija, (sp. Chafe (1976), Prince (1986) i Vallduví (1995)).<br />
2<br />
Interesno e deka onie kriteriumi {to se strikten faktor za udvojuvaweto vo albanskiot<br />
(specifi~nosta i topikalizacijata), verojatno bile del od dijahroniskiot razvoj na<br />
makedonskiot (sp. Casule 1997, Jaeger & Gerassimova 2002).
128<br />
so klitikite za opredelen direkten objekt i za indirekten objekt.<br />
Udvojuvaweto na klitikite za direkten objekt e vid na markirawe na<br />
centarot. Predikatot se kombinira so re~eni~ni klitiki vo predikatski<br />
klitiki. Klitikite se preverbalni, so {to koga gi ima dvata<br />
vida, taa za indirekten objekt se nao|a pred taa za direkten. Klitikite<br />
se usoglasuvaat spored lice, broj i rod. Makedonskiot go ima sledniot<br />
red na zborovite: subjekt <strong>–</strong> glagol <strong>–</strong> direkten i indirekten objekt kako<br />
najneutralen red.<br />
Postoewe na primeri so udvojuvawe na direktniot neopredelen<br />
objekt i primeri na neudvoen indirekten objekt go nametnuva<br />
pra{aweto za diskursnata funkcija 3 na klitikite vo opredeleni situacii<br />
i vo makedon ski ot jazik.<br />
Za primerite na neudvojuvawe / udvojuvawe na direktniot / indirektniot<br />
objekt koi se t.n. otstapuvawa od normata registrirani od<br />
strana na Ugrinova (1960:30; 1960/61:107) taa naveduva deka „doa|a do<br />
izraz subjektivniot odnos na zboruva~ot kon ne{tata opfateni so iskazot“.<br />
Vo statijata so primeri za neudvojuvaweto na indirektniot objekt<br />
Crvenkovska (1986:101) naveduva deka „ovoj problem treba podlaboko da<br />
se razgleda“, bidej}i prakti~nata primena poka`uva razli~ni re{enija<br />
od normata. Tie dve vsu{nost go navestuvaat mo`noto objasnuvawe na<br />
t.e. otstapuvawe na udvojuvaweto vo odnos na normata preku opredelenite<br />
diskursni funkcii na klitikite i vo makedonskiot jazik.<br />
1. Informaciskata struktura i klitikite za direkten<br />
objekt vo makedonskiot jazik.<br />
1.1. Pokazatelite za opredelenost go objasnuvaat udvojuvaweto<br />
na objektot vo makedonskiot, no ima primeri od razgovorniot makedonski<br />
so neopredeleni specifi~ni imenski sintagmi {to se udvoeni<br />
(Friedman 2002, Minova-\urkova 2000: 211). Kako i vo gr~kiot i vo albanskiot<br />
(Kazazis and Pentheroudakis 1976), makedonskoto eden vo svojata<br />
specifi~na-referencijalna funkcija e gramatikalizirano do toj<br />
stepen {to mo`e da potegne i udvojuvawe na objektot. Funkcijata na<br />
klitikite za direkten objekt kaj specifi~nite neopredeleni imenski<br />
sintagmi, (so objektivno neopredelenata zamenka eden) e ista so albanskiot<br />
4 kade klitikite go topikaliziraat objektot, t.e go defokusiraat.<br />
3<br />
Diskursnata funkcija se odnesuva na ona {to poprecizno mo`e da se nare~e funkcionalna<br />
struktura na informaciskata struktura (sp. Jaeger i Gerassimova 2002). (Klitikite davaat<br />
informacija deka ima udvojuvawe na informacija {to $ pripa|a na ista gramati~ka<br />
funkcija.)<br />
4<br />
v. Kallulli 1995.
129<br />
Vo ovoj tip primeri, so neopredelen objekt markiran po spe cifi~nost<br />
klitikite se upotrebuvaat (a toa zna~i deka objektot e udvoen)<br />
samo ako sledniot element e naglasen kako nov element vo re~enicata.<br />
Taka, vo primerot na Fridman (Friedman 1994:102) Ja baram edna marka,<br />
no ne ja najdov. <strong>–</strong> ne ja najdov e fokusot, a neopredelenata specifi~na<br />
sintagma ne e del od fokusot. Vo primerot (1) prisustvoto na klitikata<br />
ja, t.e. udvojuvaweto na neopredeleniot direkten objekt {to se karakterizira<br />
so specifi~nost (so pomo{ na eden) poka`uva deka direktniot<br />
objekt ne e fokus vo re~enicata. Klitikata go markira objektot deka<br />
ne e fokus <strong>–</strong> i toa bez ogled na redot na zborovite (go topikalizira).<br />
(1) Slu{nav edna `ena kako zboruva turski.<br />
(1a)<br />
Ja slu{nav edna `ena kako zboruva turski.<br />
Sporedeno so bugarskiot, kade objektot mora da bide vo pozicija<br />
pred glagolot (na pr: Edno dete go vidjah da pliva <strong>–</strong> Jaeger 2003), vo makedonskiot<br />
e po~est objektot vo svojot kanonski red (subjekt-glagol-objekt),<br />
no objektot mo`e da bide i isfrlen napred.<br />
(2) Eden ~ovek go pra{av na ulica.<br />
1.2.Vo razgovorniot jazik se sre}avaat i primeri so neudvoen opredelen<br />
direkten objekt vo kombinacija so zapoveden na~in (Ugrinova:<br />
1960/61), no gi ima i den-denes, kako primerot (3).<br />
(3) Gasi televizorot! (Forum, avgust 2007)<br />
Tuka e jasno deka s# e fokus i otsustvoto na klitikata pravi<br />
da se naglasi deka i objektot e zadol`itelen del od fokusot vo<br />
re~enicata.<br />
Mo`am da zaklu~am deka sepak se raboti za gramatikalizacija na<br />
udvojuvaweto, no vo slu~ai na upotreba na klitika kade {to klitikata<br />
ne e celosno gramatikalizirana, ima diskursna funkcija (go markira<br />
objektot deka ne e del od fokusot vo re~enicata).<br />
2. Informaciskata struktura i klitikite<br />
za indirekten objekt vo makedonskiot.<br />
Udvojuvaweto na indirektniot objekt e zadol`itelno spored<br />
jazi~nata norma (v. Minova-\urkova 2000). Me|utoa, se sre}avaat primeri<br />
so neudvoen indirekten objekt (v. Crvenkovska 1986). Pretpostav kata
130<br />
za redovnoto udvojuvawe na indirektniot objekt e deka postoi potreba<br />
indirektniot objekt da bide silno markiran ili deka sekoga{ vklu~uva<br />
dvojno markirawe (sp. Kallulli 1995). Ama, faktite {to se odnesuvaat za<br />
ulogata na klitikite za direkten objekt vo albanskiot, t.e. deka tie<br />
topikaliziraat ili defokusiraat, n# tera da poveruvame deka primerite<br />
so neudvoen indirekten objekt vo makedonskiot mo`eme da gi<br />
objasnime so otsustvoto na klitikite za fokusirawe na indirektniot<br />
objekt. Primerite od tipot (4), (5) i (6) <strong>–</strong> bez udvojuvawe, t.e. bez klitikata<br />
za indirekten objekt, mo`at ~esto da se ~ujat od strana na lu|e<br />
{to dobro go vladeat standardniot jazik. Kaj ovie primeri se istaknuva<br />
indirektniot objekt kako fokus vo re~enicata, na stranskite slavisti<br />
(4), na stanarite od prviot vlez (5), na stanarite (6). Govoritelot/<br />
zboruva~ot saka so sigurnost da go fokusira indirektniot objekt.<br />
(4) Posebna nagrada se dava na stranskite slavisti.<br />
(5) Specijalna opomena se upatuva na stanarite od prviot<br />
vlez.<br />
(6) Verojatno dale ne{to mito na stanarite.<br />
Primerite (7), (7v) i (8) se re~enici spored jazi~niot standard<br />
<strong>–</strong> indirektniot objekt e udvoen. Me|utoa, primerite (7a), (7b) i (8a)<br />
poka`uvaat deka vo zboruvaniot makedonski mo`no e da ne se upotrebat<br />
klitiki za indirekten objekt. Objasnuvawe za ova mo`e da se dade<br />
so istiot fakt, deka zboruva~ot/govoritelot saka da naglasi deka del<br />
od/ ili novata informacija e (na studentite), t.e. deka indirektniot<br />
objekt e fokusot vo re~enicata. Toa ne zna~i deka klitikite za indirekten<br />
objekt vo makedonskiot jazik go defokusiraat objektot, ama<br />
koga gi nema, davaat signal deka indirektniot objekt so sigurnost e<br />
fokus vo re~enicata.<br />
(7) Profesorot im dade poddr{ka na studentite.<br />
(7a)<br />
Profesorot dade poddr{ka na studentite.<br />
(7b) Profesorot dade poddr{ka na edni studenti.<br />
(7v)<br />
Profesorot im dade poddr{ka na edni studenti.<br />
(8) Paketot mu go predadoa na eden vojnik.<br />
(8a)<br />
Paketot go predadoa na eden vojnik.
131<br />
Mo`noto otsustvo na udvojuvaweto kaj indirektniot objekt vo<br />
makedonskiot ja poddr`uva va`nosta za razbirawe na informaciskata<br />
struktura na re~enicata, a so toa i na makedonskiot diskurs.<br />
3. Zaklu~ok<br />
Sepak, udvojuvaweto na direktniot i na indirektniot objekt e<br />
sintaksi~ki gramatikalizirano vo makedonskiot jazik. Vo slu~aite<br />
na udvojuvawe, odnosno na prisustvo na klitika za direkten objekt so<br />
specifi~nite neopredeleni sintagmi, klitikata ima diskursna funkcija<br />
<strong>–</strong> objektot e nefokusiran, a pri otsustvo na udvojuvawe, odnosno<br />
otsustvo na klitikata za direkten objekt vo izrazi so imperativ, otsustvoto<br />
na klitikata isto ima diskursna funkcija <strong>–</strong> objektot e silno<br />
fokusiran. Kaj neudvojuvaweto na indirektniot objekt, otsustvoto na<br />
klitikata isto ima opredelena diskursna funkcija <strong>–</strong> objektot go istaknuva<br />
kako siguren fokus vo re~enicata. Takvata upotreba e pragmatski<br />
opredelena.
132<br />
Literatura:<br />
1. Chafe, W. L.: Giveness, contrastiveness, definiteness, subjects, topics and<br />
point of view. Subject and Topic, red. Charles N. Li 25-55. Academic Press,<br />
New York, 1976.<br />
2. Čašule, I.: The functional load of the short pronominal forms and the doubling<br />
of the object in Macedonian, Journal of Slavic Linguistics 5, 3-19,<br />
1997.<br />
3. Friedman, V.: Variation and Grammaticalization in the Development of<br />
Balkanisms“. CLS 30 Papers from the 30th Regional Meeting of the Chicago<br />
Linguistic Society, Volume 2: The Parasession on Variation in Linguistic<br />
Theory. Chicago Linguistic Society, Chicago, 1994, 101-115.<br />
4. Jaeger, T. F.; Gerassimova, V. A.: . Bulgarian word order and the role of<br />
the direct object clitic in LFG. In Butt, M. & T. H. King (eds.): Proceedings<br />
of the LFG02 Conference, CSLI Publications, Stanford: 2002.<br />
5. Jaeger, T. F.: Topicality and superiority in Bulgarian wh-questions.<br />
Proceedings of FASL 12, 2004, 207-228.<br />
6. Kallulli, D.: Clitics in Albanian. Working Papers in Linguistic, University<br />
of Trondheim, 1995.<br />
7. Leafgren, J.: Degrees of Explicitness: Information Structure and the<br />
Packaging of Bulgarian Subjects and Objects. J. Benjamins, 2002.<br />
8. Mišeska-Tomić, O.: The Balkan Slavic clausal clitics, Natural Language<br />
and Linguistic Theory 14, 1996, 811-872.<br />
9. Prince, E. F.: On the syntactic marking of presupposed open propositions.<br />
Vo A. Farley, P. Farley, i K.-E. McCullough, red., Papers from the<br />
Parasession on Pragmatics and Grammatical Theory, 22nd Meeting of the<br />
Chicago Linguistic Society, 1986, 208-22.<br />
10. Vallduví, E.: The Informational component. Garland, New York, 1992.
133<br />
11. Fridman, V.: Diferencijacija na makedonskiot i bugarskiot jazik<br />
vo balkanski kontekst. Jazicite na po~vata na Makedonija.<br />
MANU, Skopje, 1996.<br />
12. Minova-\urkova, L.: Nekoi karakteristiki na makedonskiot<br />
standarden jazik. Vo Makedonski jazik. L. Minova-\urkova (red.).<br />
Uniwersytet Opolski, Opole, 1998.<br />
13. Minova-\urkova, L.: Sintaksa na makedonskiot standarden jazik.<br />
Magor, Skopje, 2000.<br />
14. Tanturovska, L.: . Direktniot i indirektniot objekt vo makedonskiot<br />
jazik. Skopje, 2005.<br />
15. Topoliwska Z.: Mak. eden <strong>–</strong> neopredelen ~len Makedonski jazik,<br />
1981-82, 705-715.<br />
16. Topoliwska Z.: Za pragmati~nata i semanti~nata motivacija<br />
na morfosintaksi~ki balkanizmi. Prilozi, 16,1.: Oddelenie za<br />
lingvistika i literaturna nauka. MANU, 1992, 119-27.<br />
17. Ugrinova-Skalovska, R.: Dve stilski osobenosti vo na{iot<br />
govoren jazik. Makedonski jazik 11-12, 1960-61, 105-111.<br />
18. Ugrinova-Skalovska, R.: Stilski osobenosti vo upotrebata na<br />
~lenot. Kni`even `ivot 6/11-12, 1961, 30-31.<br />
19. Crvenkovska E.: Nekoi zabele{ki vo vrska so (ne)udvojuvaweto<br />
na indirektniot objekt. Literaturen zbor XXXIII, 4., 1986, 114-<br />
117.
Sne`ana Velkovska<br />
ARHAI^NATA LEKSIKA VO MAKEDONSKIOT JAZIK<br />
Kon poimot arhaizam. Klasi~na definicija za poimot arhaizam e<br />
deka se toa zborovi zastareni po svojata forma ili po svoeto zna~ewe 1 .<br />
Odnosno, arhaizmi se zastareni nazivi za sovremeni predmeti, pojavi i<br />
sl. 2 , za razlika od istorizmite {to pretstavuvaat imenuvawa na predmeti<br />
i poimi od minatoto, javuvawa {to ve}e ne postojat.<br />
Voobi~aeno e vo site u~ebnici po leksikologija i drugi specijalizirani<br />
izdanija vo koi se tretira pra{aweto za arhaizmite, tie da se<br />
delat, ili da se razgleduvaat na nekolku ramni{ta. Pa taka razlikuvame:<br />
fonetski, zboroobrazuva~ki, leksi~ki, semanti~ki, gramati~ki<br />
i frazeolo{ki arhaizmi. Vo ovaa prigoda }e se zadr`ime samo na<br />
leksi~kite arhaizmi vo makedonskiot standarden jazik.<br />
Koga stanuva zbor za makedonskiot jazik, koga }e se spomene terminot<br />
arhaizam, kako prvo da se pomisluva na turcizmite kako javno<br />
deklariran zastaren leski~ki sloj vo jazikot. Verojatno za toa imaat<br />
golem udel i statiite, t.e. uka`uvawata na Bl. Koneski pred s#, no<br />
i na drugi na{i lingvisti deka se toa od`iveani re~ni~ki elementi<br />
3 . Se razbira, tragaweto po arhaizmite ne mo`e da se svede samo na<br />
notirawe na turcizmite, makar {to tuka mo`ebi se najmnogubrojni i<br />
najvoo~livi.<br />
Posebno vnimanie privlekuvaat leksi~kite arhaizmi od slovensko<br />
poteklo. Vo ovoj pogled slovenskite jazici najmnogu se razli-<br />
1<br />
@. Cvetkovski, Leksikologija, vo Makedonski jazik za srednoto obrazovanie, redaktor L.<br />
Minova-\urkova, Prosvetno delo, Skopje 1997, str. 215.<br />
2<br />
P. N. Denisov, Leksika russkogo ®zìka i principì ee opisani®, Moskava, 1980; A. V.<br />
Kalinin, Leksikologi®, vo Sovremennìþ russkiþ ®zìk, pod redakcieþ D. Ï. Rozental®,<br />
Moskva, 1984, str. 61.<br />
3<br />
Bl. Koneski, Od`iveani re~ni~ki elementi vo na{iot jazik, Za makedonskiot literaturen<br />
jazik, Izbrani dela vo sedum knigi, Kultura, Skopje 1967, str. 11-18; Ol. Ja{ar-Nasteva<br />
Turcizmite i nivnata stilisti~ka funkcija vo makedonskiot literaturen jazik,<br />
Predavawa na IX seminar za makedonski jazik, literatura i kultura, Ohrid 1976, Skopje<br />
1978, str. 35-42
136<br />
kuvaat me|u sebe, bidej}i toa {to e arhaizam kaj eden jazik ne e kaj drug<br />
i obratno.<br />
]e se obideme da dademe eden pregled na arhaizmite vo makedonskiot<br />
jazik od aspekt na eden prose~en Makedonec od srednata generacija.<br />
Razgleduvaweto na arhaizmite od drugite mo`ni aspekti,<br />
sociolingvisti~ki, stilisti~ki itn., bara pove}e prostor i vreme i<br />
dobro e da bide tema na nekoj pogolem trud. Bidej}i }e gi razgleduvame<br />
arhaizmite samo od leksi~ki aspekt, }e se zadr`ime pooddelno i na nekoi<br />
semanti~ki sferi {to ni se ~inat osobeno interesni.<br />
1. Leksemata vo celost pretstavuva arhaizam, bez razlika dali<br />
ima edno ili pove}e zna~ewa. Toa bi bile takanare~enite leksi~ki<br />
arhaizmi. Bez pretenzii na iscrpnost }e navedeme nekolku primeri:<br />
babaitlak (juna{tvo), babajko (tatko), brzopisec, vigna (kova~nica),<br />
vida (lekuva), vidar (toj {to lekuva, {to vida), gramoten (pismen),<br />
`ili{te, kolarina, mostarina (soodvetni danoci, taksi za minuvawe<br />
na sekoja kola, denes> patarina; mostarina denes mo`e da se smeta za<br />
istorizam), kolet (paket), kotka (ma~ka), levent (junak), magaza, madem,<br />
martir (i martirisa > svedok, svedo~i), meteriz (zaseda), milet<br />
(narod), mitnica (i mitni~ar > carina, carinik), munasip (umesno,<br />
dobro, zgodno, pravilno), mutlak (sekako, sigurno), mu{avere (dogovor,<br />
sovetuvawe), namuz (obraz, ~est), nafaka (sudbina, sre}a), odvet<br />
(odgovor).<br />
Arhaizmite gi opfa}aat re~isi site semanti~ki poliwa. Sepak,<br />
nekoi posebno se izdeluvaat. ]e navedeme nekoi od niv bez pretenzii<br />
na iscrpnost.<br />
a) So napredokot na medicinata, i osobeno so nejzinoto s# pogolemo<br />
popularizirawe, s# pove}e vo narodniot jazik navleguva stru~nata<br />
terminologija, a zastaruvaat nekoi narodni nazivi na bolesti. Tuka }e<br />
gi navedeme slednite: damla (mozo~en udar), buica (groznica, treska),<br />
jagarci (`lezdi {to se pojavuvaat na vratot), janya (treska, groznica,<br />
rak rana), janikara (crn pri{t, antraks), oftika (i oftikalija> tuberkuloza,<br />
tuberkulozen), saraxa (rak na ko`ata) i dr.<br />
b) Starite merki se odamna zameneti so novi i toa nekolkukratno<br />
vo zavisnost od svetskite dostignuvawa i potrebata od edinstven sis tem<br />
na internacionalni edinici (SI). Vo taa smisla }e gi spomeneme: oka<br />
(merka za te`ina - 1282 grama), ar{in (stara merka za dol`ina, pome|u<br />
65 i 67 santimetri), doqum (zemji{na merka - 920m 2 ), dram (mer ka za<br />
te`ina (3, 207 g), endeze (merka za dol`ina ednakva na 65 cm.; lakot),<br />
zagon (zemji{na mera; doqum) i dr.<br />
v) Sadovi, osobeno kako merni edinici.<br />
Poznato e deka sadovite mnogu ~esto, pokraj drugite svoi nameni,<br />
za nosewe, ~uvawe, skladirawe i upotreba na odredeni proizvodi,
137<br />
slu`ele i kako merni edinici. Ovaa nivna funkcija e napolno arhaizirana<br />
vo sovremeni uslovi. Vakvata nivna upotreba denes e zabele`ana<br />
samo na lokalno nivo, ili vo individualnite recepti za prigotvuvawe<br />
hrana vo doma{ni uslovi. Taka, doma}inkite s# u{te upotrebuvaat<br />
la`ica, ~a{a i sl. kako merni edinici. Vo ovoj pogled }e nabele`ime<br />
samo nekolku vakvi primeri: dvestedramnik ({i{ence {to sobira<br />
dveste drama te~nost, obi~no rakija), okanica (metalen sad za merewe<br />
te~nost {to sobira edna oka) i dr.<br />
g) So promenata na tehnologijata, se menuval i alatot i sredstvata<br />
za rabota, surovinite i sl. ]e navedeme samo nekolku: ege (turpija),<br />
glagolot nabere vo negovoto treto zna~ewe nosi arhai~nost: Vo pe~atnica<br />
‡ slo`i bukvi (Brzo ja nabraa knigata.), osmina 1 vo svoeto treto zna~ewe,<br />
zna~i 'opredelen format na kniga‘.<br />
d) Primer za vlijanieto na modnite slu~uvawa, pa i globalizaci ja<br />
bidej}i svetot na modata i vo eden del i jazikot na modata e re~isi univerzalen.<br />
I denes se pletat sitni pletenki, ama nikoj ne gi vika lesa.<br />
2. Osobeno interesni se arhaizmite vo slu~ai na polisemija koga<br />
samo edno od zna~ewata nosi arhai~nost vo zna~eweto ili takanare~eni<br />
semanti~ki arhaizmi. Pokraj prvoto i osnovnoto, obi~no edno od<br />
drugite zna~ewa e arhai~no: banda (orkestar, osobeno voen, od limeni<br />
instrumenti), barabanxija (slu`ben izvestuva~ {to se oglasuval<br />
so baraban; telal), drugarstvo (dru{tvo, organizacija > Makedonsko<br />
nau~no-literaturno drugarstvo), zbor 1 (sobir), zemski ({to se odnesuva<br />
na zemja kako administrativno organizirana teritorija > Zemska<br />
uprava), kniga (3. pismo; 4. u~ewe, pismenost, znaewe; 5. hartija), leto<br />
(godina), momok (pomo{nik vo selska ku}a; sluga), srce so zna~ewe<br />
na sredi{en del od teloto, stomak, denes za~uvan samo vo izrazot na<br />
gladno srce i sl.<br />
3. Kaj homonimijata imame slu~ai koga edna od leksemite e<br />
arhai~na. Na pr.: duwa 1 i duwa 2 pri {to vtoroto e arhai~no od turskiot<br />
jazik {to zna~i 'svet‘; kola 2 ({tirak), konec 2 (zavr{uvawe na ne{to;<br />
kraj, smrt), lambada 1 (1. Fakel, zapaleno par~e borina, drvo ili ne{to<br />
sli~no natopeno vo te~nost, obi~no smola {to gori so silen plamen.<br />
Vo racete dr`ele lambadi. 2. Golema voso~na sve}a. Se ~uvstvuva{e<br />
mirisot od zapalenata lambada.), med 2 (bakar), mir 2 (svet).<br />
Mnogu od arhaizmite razvile preneseni zna~ewa po pat na metafora,<br />
metonimija i sl. Poradi toa problemot so arhaizmite stanuva<br />
mnogu kompleksen po~nuvaj}i od samoto definirawe na konkretnite<br />
leksemi kako arhaizmi. Taka se slu~uva edna leksema {to se smeta za<br />
arhaizam so svoeto prenosno zna~ewa da `ivee i da e aktivna vo narodot.<br />
Duri ima slu~ai koga se zaboravilo osnovnoto, arhai~no zna~ewe,<br />
i ostanalo samo vtori~noto zna~ewe.
138<br />
Na pr. dram kako merna edinica ve}e ne se upotrebuva, no vtori~noto,<br />
prenesenoto zna~ewe 'malo koli~estvo od ne{to‘ (Posledniot<br />
dram sila) ostanalo; okanica 'sad za merewe‘ se upotrebuva za mnogu<br />
pogolemi ~a{i od voobi~aenite i sl.<br />
Arhaizmite mo`e da se zadr`at vo soodvetnite frazeologizmi:<br />
Go udri damla - dobil (ima) mozo~en udar i Go udri damla 'silno neprijatno<br />
se iznenadi od ne{to; te{ko pre`ivea nekakva situacija‘; Kadija<br />
te tu`i, kadija te sudi, Meri so razli~en / ist ar{in i dr.<br />
Nekoi od arhaizmite funkcioniraat samo na razgovorno nivo<br />
ili vo beletristikata so cel da se dolovi koloritot na minatoto ili<br />
govorot na nekoja li~nost vo umetni~koto delo (emi{, ekim, omjaz i<br />
drugi). ]e go spomenam tuka i obidot na nekoi izdava~i da gi osovremenuvaat<br />
narodnite prikazni i so toa arhai~nata leksika da ja zamenuvaat<br />
so sovremena 4 .<br />
Vo taa smisla neophodno e potrebno da se izraboti re~nik na arhaizmi,<br />
ili u{te podobro, na zastareni zborovi i pomalku upotrebuvani<br />
zborovi kako {to glasi i definicijata za arhaizam vo Tolkovniot<br />
re~nik na makedonskiot jazik 5 . Toga{ tuka bi mo`ele da dojdat i istorizmite.<br />
Dobro e i samite knigi kade {to avtorite upotrebuvaat<br />
vakov tip zborovi, da bidat snabdeni so mali re~nici na zborovite za<br />
koi se ~uvstvuva potreba od objasnuvawe zaradi podobro razbirawe na<br />
umetni~koto delo.<br />
4<br />
Sn. Velkovska, Jazikot na Marko Cepenkov od aspekt na sovremenosta, Zbornik od trudovi<br />
pro~itani na nau~niot sobir „Makedonskiot jazik vo XIX vek (po povod stogodi{ninata<br />
od smrtta na Grigor Prli~ev)“ Skopje 1993, Skopje 1996, str. 27-37; Marko Cepenkov vo<br />
dene{nite izdanija na negovite prikazni, LZb 3-4 1998, str. 29-35.<br />
5<br />
Tolkoven re~nik na makedonskiot jazik, Sn. Velkovska, K. Koneski, @. Cvetkovski, gl. redaktor K.<br />
Koneski, IMJ, 2003.
Lilijana Miodowska, Dragi Stefanija<br />
OD ZABORAVENATA OHRIDSKA LEKSIKA<br />
Zabele`ani se interesni leksemi i leksi~ki izrazi vo ohridskiot<br />
govor od eden informator (Vera Ribarova <strong>–</strong> Kanev~e) koi{to<br />
bile mnogu ~esti vo spomenatiov govor, a denes, re~isi se zaboraveni.<br />
Nekoi od niv se nao|aat vo tritomniot makedonski re~nik, a nekoi<br />
ne. Nie davame pregled na pove}e od stotina takvi zborovi i izrazi<br />
od razni jazici (najmnogu od turskiot), no i od drugi slovenski jazici,<br />
pred s# srpskiot i bugarskiot jazik. Taka na primer <strong>–</strong> denes retko koj od<br />
pomladite vo Ohrid (do triesetina godini) znae {to zna~i |urultija,<br />
~atma, a{i}ere, ajat, bastisat, {em{e ili {ozlo, capajne, gap~it,<br />
prusit, glotno `ito, k’ta odejne ili postarite nikako da razberat<br />
{to e xoksi kviz =za u~en ~ovek ili {umante = za {etawe bez cel, na<br />
korzo, vo park.<br />
Ohri|ankata Vera Kanev~e, so mominsko prezime Ribarova ve}e<br />
nekolku godini sobira, zapi{uva i tolkuva i potoa ni dava stari, malku<br />
upotrebuvani i skoro zaboraveni ohridski zborovi. Pri~inata za<br />
nejziniot interes e vo toa {to taa znaej}i gi tie zborovi od majka, tatko,<br />
baba, dedo, sosedi, zabele`ala deka pomladite ili vo sekojdnevniot<br />
jazik na Ohri|ani tie malku se upotrebuvaat ili voop{to ne se upotrebuvaat.<br />
Re~isi site se del od makedonskiot naroden jazi~en fond. Toa<br />
go poka`a proverkata na ovoj kus re~nik {to go prilo`uvame celosno<br />
na krajot od na{iov tekst zapi{ani kako {to ni gi dade, zaedno so nejzinoto<br />
tolkuvawe. Nie davame nekoi sogleduvawa na oddelni zborovi i<br />
poka`uvame deka makedonskata leksikografija nedosledno go po~ituva<br />
tretiot pravopisen princip, a toa e deka ne gi zema predvid zborovite<br />
od site makedonski dijalekti, kako {to predlaga{e i K. Misirkov,<br />
tuku samo od nekoi, pred s# centralnite i da ne re~eme samo od govorite<br />
na sostavuva~ite na prviot golem makedonski re~nik. 1 Nekoi od<br />
1<br />
Re~nik na makedonskiot jazik (ponatamu RMJ) sostavuva~i: Todor Dimitrovski, Blagoja<br />
Korubin, Trajko Stamatoski, Skopje, 1961, 1965, 1966.
140<br />
ovie zborovi se vistinski ohridizmi, neobele`ani vo RMJ, iako tie<br />
`iveat vo spomenot na povozrasnite, da ne re~am postarite lu|e. Edni<br />
se od orientalno poteklo (tursko, arapsko, persisko), drugi od ~isto<br />
slovensko (staroslovensko, bugarsko, srpsko), treti od gr~ko ili latinsko<br />
poteklo. Nie nema da vr{ime podrobna analiza na nivnoto poteklo,<br />
tuku grubo }e gi pretstavime podale~nite vrski i specijalno<br />
nivnite zna~ewa, se rabira ne na site, tuku samo na po nekoi. Drugite<br />
gi ostavame na sudot na ~itatelot ili na natamo{nite prou~uva~i.<br />
Naviknati sme za mnogu zborovi da velime deka se turcizmi vo<br />
makedonskiot jazik, iako nivnoto poteklo e tipi~no orientalno. Mnogu<br />
zborovi vo turskiot jazik nosat persisko ili arapsko poteklo. Mnogu<br />
od niv gi poznava mnozinstvoto Makedonci od postarata generacija,<br />
postari od 50 godini i znae {to e derd, kurtuli, ~alma, fira, }ejf.<br />
]e navedeme cela serija zborovi za koi mislime deka se samo<br />
turski i kaj nas vlegle preku turskiot jazik, a imaat arapsko ili persisko<br />
poteklo. 2<br />
Edni se navistina samo turski: 3 ba{ (to~no; prvo), bastisat<br />
(sladi, da ti e slatko jadeweto, dodeka vo RMJ= pretres), gevrek (ovde<br />
zna~eweto e i prenosno, taka se veli za iskriveni ~evli kako |evreci),<br />
emba{ (mnogu), jama~e (bakarno sat~e za topewe mast), kar{il’k (odgovor),<br />
kurtulit (spasi), sofra (niska masi~ka), takam (komplet),<br />
uljum (mogu zdravo), ~alma (vrzana {amija), ~atma (golemi ve|i, ve`xi<br />
po ohridski).<br />
Drugi se zborovi vo turskiot jazik, ama se od arapsko poteklo:<br />
ajat (trem, no so pro{ireno zna~ewe = pretsobje, hodnik), insaf (merka.<br />
milost), karar (merka, mera), miskin (golema navreda, nedoobjasneto,<br />
no vo re~nicite zna~i siromav, beden), sexade (dolgo kilim~e; osnovnoto<br />
zna~ewe e: kilim~e za muslimanska molitva, klawawe), takam (komplet),<br />
tertip (ni{an; sredenost), fajde (korist) {em{e (~ador).<br />
Treti se turcizmi od persisko poteklo: apanc’s (neo~ekuvano),<br />
barabar (odewe zaedno), derd (te`ina), pe{~e{ (podarok), fira (naprazno,<br />
xabe), }or [ohr. i ~or, (slep): ~or ~orana = crna temnica, ni{to ne<br />
se gleda]. Da ne naveduvame u{te, bidej}i gi ima vo re~nikot na zborovi<br />
i izrazi na krajot od tekstov.<br />
Cela grupa zborovi koi po~nuvaat da se podzaboravaat se od<br />
makedonsko i slovensko poteklo. Takvi se vreva (nerazbirliv razgovor<br />
na mnogu lu|e naedna{), kako {to mudro zabele`uva gospo|a Vera<br />
Kanev~e, potoa Vrtolum (kni`evno Vrtolom = praznik na sirna ne-<br />
2<br />
Dragi Stefanija, „Folklorot kako leksikografska inspiracija“, Glosarij zbornika bratov<br />
Miladinovih, 5-30, Ljubljana 1985.<br />
3<br />
Proveruvani se i preku trudot na Abdulah Škarić Turcizni u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom<br />
jeziku, V izdanje, Sarajevo, 1985.
141<br />
dela, zabele`an samo kako praznik), gap~it (saka, <strong>–</strong> mi sakat du{ava<br />
ne{~o slatko), glotno (ne~isto), gluva doba (posle polno{), gugutka<br />
(kni`. gugu{ka, a vo Ohrid pokraj toa: mali lep~ina kako `emi~ki <strong>–</strong><br />
simit~ina so proskurnik, meseni za rados na decata, pe~eni zaedno so<br />
proskurata), `u`er (crno, nogu crno), se zak’t’n~it (se prilepi <strong>–</strong> ottuka<br />
i Prilep! <strong>–</strong> se so{i do mene), zaletnit (zasrknit), zobat (Da dojte<br />
na zobajne grozje), trlenki (k’pinki), kolak (specijalen leb kako golem<br />
somun koj se mesit za slava, so hristijanski religiozni znaci, mesen od<br />
najubo bra{no), kravaj~e (specijalno lep~e...), o{umaglaj (me udri po<br />
glava; mi go izvade umot; me po~udi so vesta), mo{urit (vrnit sneg po<br />
malu), na~nit (po~ne), ne sumiv (ne po~uvstvuvav), olskot (sveti cela<br />
ku}a), pr~kojca (= kni`. pr~kovica), pitar (leb mesen za razdavawe na<br />
zadu{a), polelo (golem luster crkov = polilej), prusit (rabotat cel<br />
den doma, a RMJ <strong>–</strong> odi brzo so sitni ~ekori), rempete (rasklinkuvawe),<br />
roba (`enski ruti{~a, oh.), ruba (obleklo, ruti{~a), rofja (grom),<br />
so usul (tiho, poleka), skolobodija (gu`va), stokmeno (namesteno),<br />
t’tnit (nekontrolirano vikajne), ta{kat (barat), tasa (mrza), ili<br />
redupliciranite izrazi: to pak to, tuka pak tuka, tro po tro, tutmut<br />
ili sleanite slo`enki {ozlo, kiznikolku, {o ~udo(pari) za ne{to<br />
koe{to e mnogu.<br />
Da se vratime na trive posledni zbora. Sive: {ozlo, kiznikolku<br />
i {o ~udo(pari) se izrazi od slovensko poteklo. Tie se od postaro vreme<br />
i traat do denes.<br />
Vsu{nost, niv mo`e da gi povrzeme so {o ~udo, koe zna~i: kolku<br />
mnogu pari, {to ({o) bi zna~elo ~udo, kako vo izrazot edno ~udo=mnogu<br />
<strong>–</strong> vo slu~ajov pari, a mo`e i lu|e, `ivotni, ne{ta itn.<br />
Drugiot izraz <strong>–</strong> kiznikolku (go nema vo RMJ) mo`eme da go podelime<br />
na tri dela. Vo ki se krie pokaznata zamenka koj, vo glagolskata<br />
transformacija zni najverojatno e od znae (ohr. znajt) i nepromenetata<br />
pra{alna zamenka kolku, odnosno: koj + znajt + kolku = kiznikolku.<br />
I trodelnite elementi se zdru`ile kako edna sleana fraza vo eden<br />
zbor.<br />
I tretiot izraz e kontrahiran vo eden zbor <strong>–</strong> {ozlo. Vo nego se<br />
nao|a pra{alnata zamenka {to, koja vo ohridskiot govor glasi {o, a<br />
zlo e staroslovenskiot prilog za koli~estvo yѣlo so osnovno zna~ewe<br />
mo{ne, mnogu, a denes prisuten vo slovene~kiot jazik vo forma zelo i<br />
od {tozelo sme dobile {ozlo.<br />
Mnogu zborovi od ovoj kus re~nik na Vera Kanev~e otsustvuvaat<br />
vo site makedonski re~nici ili e dadeno nesoodvetno objasnuvawe.<br />
Kako da se upla{ile sostavuva~ite od crkovnite ili bo`jite slova!<br />
Taka na pr. nafora vo RMJ e dadena samo so sh. prevod <strong>–</strong> nafora, iako<br />
vo posolidnite postari re~nici, duri i od latinskite zemji ozna~ena<br />
e „kako posveten leb vo pravoslavnata crkva...“ itn.; pewartos ({to
142<br />
zna~i petolebie) go nema nigde vo makedonskite re~nici. Vo RMJ se<br />
sretnuva zborot kravaj i kravaj~e. Kravaj go ima i vo Re~nikot na ZM<br />
(344) so tolkuvawe: „trkalezna vekna leb“. Nie }e se zadr`ime na izrazot<br />
trkalezna vekna i postavuvame pra{awe: mo`e li vekna da bide<br />
trkalezna Vo re~nikot na Bratoqub Klai} 4 , zborot vekna (1412) so navedeno<br />
germansko poteklo zna~i „dolgnavest leb,“ a potoa n# upatuva<br />
na štruca kako na „sekoj nadolgo oblikuvan leb (za razlika od obi~nata<br />
trkalezna forma).“ Objasnuvaweto na ZM izgleda kako vo narodnata:<br />
trkalezno, ama so }o{e! Trkalezna vekna, odnosno trkalezno dolgunest<br />
leb ne sme videle! Takvo objasnuvawe e sosema nelogi~no i treba da se<br />
popravi. Deka toa e sistemska gre{ka vo re~nikot na ZM poka`uvaat<br />
site gesla povrzani so lebot. Taka. da re~eme zborot pe{nik /556/ (sekako<br />
od slovensko poteklo povrzano so pe{t= furna), na koj slu~ajno<br />
navrativme, ZM go objasnuva kako „trkalezna vekna leb bez kvasec“, povtorno<br />
trkalezno na }o{e, za{to vekna ne mo`e da bide trkalezna tuku<br />
dolgnavest pravoagolnik, so mo`ebi, ne tolku ostri agli, tuku malku<br />
zaobleni pri pe~eweto! Vo RMJ (162/2.) ubavo e definiran pe{nikot<br />
kako „trkalezen splesnat tvrd leb bez kvasec“. Pa|a v o~i u{te edna<br />
nelogi~nost: vekna leb! Ako se upotrebi zborot vekna se znae deka e toa<br />
dolgnavesta forma, a ako se re~e leb se dobiva trkalezna forma. Denes<br />
lebovite pove}e imaat nekakva elipsovidna forma i te{ko se slu{a<br />
vekna leb, tuku samo dajte mi eden leb ili samo leb ili dajte mi edna<br />
vekna. Se razbira deka e i ednoto i drugoto leb nasu{en, skeojdneven.<br />
Daj Bo`e da go imame sekoj den.<br />
Vo nitu eden od dvata re~nika go nema zborot miskin, a se sretnuva<br />
duri i vo prezime. Zborot e turcizam, a tamu e od arapsko poteklo i<br />
zna~i ([kari} 465) siromav, nesloboden 5 . Go nema nitu zborot olskot<br />
za golemo svetlo, za mnogu ~isto i se sveti od ~istotija. Interesen e<br />
ohridskiot zbor prehleban {to go naveduva Vera Kanev~e (VK), koja<br />
zabele`ala deka i toj se podzaborava. No gi dava zna~ewata <strong>–</strong> prekr{en,<br />
previtkan od rabota. Zborot, najverojatno ima zna~ewe povrzano so lebot,<br />
koj{to vo postarite vremiwa ne se se~el so no`, tuku se kr{el i<br />
ottamu <strong>–</strong> prekr{en! I toa od rabota, posebno te{ka, koja se vr{i koga<br />
~ovek e navednat, svitkan. Ubav zbor {to ne treba da se ispu{ti. Nitu<br />
da se zaboravi. No denes skoro ne se vo po{iroka upotreba zborovite<br />
sumi(t), koj vo RMJ e daden samo kako fraza, poubavo objasnet kaj ZM<br />
kako naseti, po~uvstvuva i zabele`i, no ozna~en kako dijalektizam, se<br />
nakonti, kaj VK: se dotera ubo (najverojatno od francuskoto l’ cont =<br />
grof, potoa se ni~kosa = se prevrti (VK), se o{umaglaj = se onesvesti,<br />
4<br />
Rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić, priredio Željko Klaić, Zagreb 1985.<br />
5<br />
Abdulah Škarić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, V izdanje, Sarajevo 1985.
143<br />
go o{umaglaj = mu go zede umot (VK) ili derivaciite na deminutivnite<br />
koli~inski zamenki od olku: olkunya, olkonyo, olkanyo, potoa prilogot<br />
otapancas = naedna{, odedna{, neo~ekuvano (VK), pr~kojca = so<br />
zna~ewe kaj VK: doterana, se prajt va`na (vo RMJ e samo pr~ko, a kaj ZM<br />
pr~ko i pr~ka), ra{etar(-ka) = (~oek/`ena {o nogu {etat <strong>–</strong> VK), prusit<br />
(rabotat: cel den prusam po ku}ava = rabotat cel den), puzder (puzder<br />
go napraj <strong>–</strong> go opra od }otek, go pretepa; go iskritikuva <strong>–</strong> VK), kako i<br />
roba <strong>–</strong> za `enski ruti{~a (VK), ozna~eno kako „vid gorna doma{na obleka“,<br />
ali{ta (RMJ <strong>–</strong>120/3.) ili „gorna {iroka nametka“ kaj ZM (706).<br />
Da e nametka, ne e, bidej}i se oblekuva robata, a ne se nametnuva kako<br />
{alot. No problemot na ovoj zbor e poinakov. Zborot roba so vakvo<br />
zna~ewe, denes `ivee samo vo re~nicite. Srpskohrvatskiot zbor roba<br />
kako element od biznisot se nametna za sekoj vid stoka. Objasnuvaweto<br />
na trgovcite be{e i denes e, deka so stoka se ozna~uvaat `ivotnite:<br />
kravi, ovci, kozi. Tie ne pravea nikakva razlika na stoka za sekoj materijalen,<br />
ne`iv predmet: tekstil, jaglen, kompir, `elezo i `iva stoka<br />
za spomnatite `ivotni ili za koko{ki, volovi, guski, patki. Roba kako<br />
doma{na obleka (pewoar) e re~isi arhaizam ili sosema zaboraven zbor.<br />
Na{ite trgovci odamna, nad ~etiriesetina godini ja frlija na otpad<br />
oblekata na svoite babi i majki i go prodadoa zborot na kupeniot srpski<br />
zbor r o b a za stoka. Sramota! Globalizacija bez milost! I u{te<br />
za zborot od narodnata pesna ili prikazna ruba <strong>–</strong> ruti{~a, obleklo<br />
(kaj VK), obleka, ali{ta: ~eiz (RMJ). Izguben zbor vo starata narodna<br />
literatura!<br />
Ili da re~eme zborovi vo makedonskiot od gr~ko poteklo kako<br />
polelo od polilej (poli +elion = mnogu maslo), kandilo (od kandelos),<br />
pewartos (petolebie), nafora (gr. anafero = vnesuvam, podignuvam),<br />
poskura (od prosfora = dar, pridones), somun <strong>–</strong> od gr~koto<br />
psomion, ottamu i ipsoma (del od poskurata, koja se nosi v crkva i na<br />
koja se zapi{uvaat imiwata na ma{kite ~lenovi od familijata i po<br />
bogoslu`bata, zaedno so naforata se zema doma i se ~uva kako posveten<br />
leb, koj se dava vo slu~aj na bolest, nesre}a ili se frla vo voda <strong>–</strong> reka,<br />
ezero, ako fati golemo nevreme). Vo RMJ nema ni edno geslo vo koe{to<br />
prvite dve bukvi se ip..., na primer: ipo|akon, iperit, ipsilon, inaku<br />
zabele`ani kaj Zoze Murgoski 6 .<br />
Vrednosta na zapisite od VK se i vo toa {to taa ni dava nekoi<br />
reduplicirani frazi od vakov tip: tek-tuk so zna~ewe pone{to, malku<br />
vamu, malku tamu, potoa tro-potro = leka poleka, tut-mut = ne<br />
poleka, tuku brzo, tuka pak tuka <strong>–</strong> isto, na edno isto mesto, bir ba{ =<br />
pravo, ne okolu, ~or-~oruna (najverojatni }or-}oruna) <strong>–</strong> crna temnica,<br />
6<br />
Re~nik na makedonskiot jazik, str. 273, Skopje 2005, ponatamu ZM.
144<br />
ni{to ne se gleda kako da si }or, propur-zapur <strong>–</strong> nabrzina, zgora-zdola<br />
rabota, ne temelno, pafte-pufte = nabrzina, zgora-zgora, k’ta odejne<br />
= sekoe odewe.<br />
Ne e na odmet da se napomnat i nekoi pozajmeni frazi kako ~uvaj<br />
si ja dumata (najverojatno od bugarskiot jazik), protolkuvano kaj narodot<br />
kako zapameti si go zborot, da ne zaboravi{ {to zboruva{e, skrijan<br />
kiv~eg za doverliv ~ovek {to znae da ~uva tajna.<br />
Vo ovie nekolku konstatacii mo`e da se najde nedore~enost. Im<br />
ostavame na drugite da dodadat ili samo da dore~at. Nie po~navme <strong>–</strong> drugi<br />
neka prodol`at. Veruvame vo dolgove~nosta i mnoguve~nosta na makedonskiot<br />
zbor. Kako i na narodot makedonski.
145<br />
Bele{ki za ohridskiot dijalekt<br />
na Vera Ribarova ‡ Kanev~e od Ohrid<br />
a{ikere<br />
ajat<br />
anxak (dojdov)<br />
apanc’s (od)<br />
barabar<br />
bastisat<br />
bir-ba{<br />
eksik<br />
el'me<br />
em ba{: ku}a, momi~e,<br />
nakit<br />
`u`er<br />
gap~it<br />
gevreci<br />
glotno<br />
gluva doba<br />
gugu{ki<br />
derd(oj)<br />
zaletnit<br />
zobat<br />
insaf<br />
javno, otvoreno<br />
trem; pretsobje, hodnik<br />
samo {o (dojdov)<br />
neo~ekuvano, odnenade`; nabrzina<br />
odejne zajedno; naporedno<br />
da ti bastisat jadejneto <strong>–</strong> se velit po obilno<br />
jadejne na gosti, k´de po nogu jadejne, na kra jot,<br />
za da ti se sladit jadejneto se davat ne{~o soleno<br />
pravo, ne okolu <strong>–</strong> kesterme<br />
pomalu, ne kolku {o trebit<br />
sve izme{ano vo manxa: piperki, patlixani,<br />
luk i dr.<br />
em ba{: ku}a, momi~e, nakit; nogu ubav, -a, -o<br />
crno, nogu crno<br />
mi gap~it du{ava za ne{~o blago + mi saka<br />
du{ava ne{to blago ili mi se jade ne{to blago.<br />
gevreci, no i za iskriveni konduri<br />
ne~isto: glotno je `itovo, imat plevel´,<br />
osil´ki, kam~ina<br />
posle polno{: ne se idat vo gluva doba<br />
mali lep~ina kako `emi~ki, ozna~eni so<br />
pros kurnik i meseni za rados na decata. Se<br />
pe~et zaedno so proskurite, kolakot ili pewartosot.<br />
m'ka, te`ina<br />
zasrknit<br />
da dojte na zobajne grozje. Koga se frlat grozjeto,<br />
po grozjrbrajne, se kanet rodnini i kom{i<br />
na pomo{, za da se spastrit grozjeto v bo~ka.<br />
Toga se vikat na zobajne, poslednoto grozje pret<br />
tropckajne.<br />
ne si insaf <strong>–</strong> ne si ~ovek, nema{ mera merka:<br />
nema{ insaf, {o ~ojek si ti!
146<br />
ipsoma (ipcoma)<br />
is’bit<br />
jama~e<br />
ka~erisa<br />
kar{il’k<br />
karar<br />
karar nemat<br />
kejfsajbija<br />
kesterme<br />
kl' ukat<br />
kolak<br />
koxa(miti)<br />
koxamiti momi~ka<br />
k’pini, k’pinki, kapini,<br />
i trlenki<br />
del od proskurata so iminata na m'{kite od<br />
familjata, koja se zemat ot crkva po krajot na<br />
bogoslu`bata, zaedno so naforata<br />
no`ot je isaben, ne se~it<br />
bakarno s't~e od 5 finxali za toplejne mas/<br />
maslo, za prskajne komat. Postojt izraz: vo<br />
jama~e manxa = za nesakani gosti, ko za majtap<br />
mu izbega<br />
odgovor: mi dade kar{il'k (odgovor)<br />
merka: karar nemat, ni vo jadejne, ni vo pijajne,<br />
ni vo zborvejne<br />
nema mera, pretervit vo sve: vo pijajne, jadejne<br />
i dr.<br />
~ovek koj gleda da u`iva. Na primer: `elba<br />
za {etajne, za kupuvejne na ne{to za jadejne<br />
(kokole bokole <strong>–</strong> eftinloci, ~okolado, tulumbi,<br />
sladoled) {o mu sakat du{ata za jadejne<br />
da je dajt. Ili ako sakat rabotat, ako ne <strong>–</strong> ne<br />
rabotat.<br />
pravo<br />
klepalo, kambaka kl' ukat; koledari kl' uket<br />
na vrata; nogava me kl' ukat; kambanava vtoro<br />
kl’ ukat<br />
specijalen leb kako golem somun koj se mesit<br />
za slava, so religiozni znaci, mesen od naujbo<br />
bra{no. Se ostavat da se otpejt crkov.<br />
golemo<br />
golema moma<br />
vo razni deloj na Ohrid, razli~en izgovor za<br />
kapinata<br />
kravaj~e specijalno lep~e koe se mesit za letnik (14.<br />
mart) i za ubaj s´ri (povodi) vo ku}ata<br />
k’ta odejne<br />
sekoje odejne<br />
kurtul<br />
spas: kurtul od tebe nemat<br />
kurtuli (se), kurtulit spasi (se), spasit (se)<br />
(se)<br />
kustisvit<br />
pu{~at boja: ke ti gi vapcat belite raboti<br />
litanija<br />
molejne za milos<br />
majtap<br />
potsmevajne
147<br />
malunya<br />
mavi<br />
me o{umaglaj<br />
me sa{~isa<br />
mi tekna<br />
miskin<br />
mo{o(u)rit<br />
mor, <strong>–</strong> i<br />
na~nit<br />
nafora<br />
nakal’~<br />
nakonti (se)<br />
ne sumiv<br />
nevrt, {uap, ilintija,<br />
ribins, koska<br />
ni~kosa (se)<br />
o{mar(ana) napravi<br />
o{umaglaj<br />
ojmana<br />
olkanyo/olkonyo<br />
olskot<br />
onololkanyo /<br />
onololkanyo<br />
opar <strong>–</strong> ka<br />
otapncas<br />
ovardar<br />
pafte-pufte<br />
pako{~ija ~oek<br />
mal(k)u<br />
ruti{~a vo boja<br />
me udri po gla, mi go izvadi umot; me po~udi<br />
so vesta<br />
me iznenadi<br />
se setiv (So tekvalo si bil! {o tekvalo si<br />
imal!)<br />
golema navreda: miskin eden<br />
vrnit sneg po malku<br />
obra}awe v selo: mori majko, more tatko, koe vo<br />
gradot, posebno vo Varo{, se smeta za navreda;<br />
prosta~ka, selska etikecija<br />
go na~na sirejneto od ka~eto, {o e za na zima.<br />
simbol na Hristovoto telo. Naforata e del<br />
od proskura, specijalno mesena za delejne po<br />
bogoslu`bata<br />
nakrivo<br />
se dotera ubo<br />
ne setiv, ne zabele`av<br />
bod(ovi), dupejna so igla kaj terzija<br />
se prevrti<br />
rasturi sve<br />
onesvesti, mu go zede umot<br />
ra{etarka<br />
male~ko<br />
svetit cela ku}a vo site odai (sobi) <strong>–</strong> zapaleno<br />
e svetloto. Nogu svetlo, ~isto<br />
onolku malo<br />
selanin <strong>–</strong> nka so opinci<br />
neo~ekveno, odednade{, naednu{<br />
dava so srce: ne je cicija, ne je stegnat<br />
nabrzina, kako da e<br />
~oek {o prajt {teta, zijan
148<br />
pewartos = petolebie<br />
pe{~e{<br />
peca<br />
pitar<br />
plifkajne<br />
poga~a<br />
polelo<br />
poti<br />
p’r~kojca<br />
prehleban(a) si<br />
protur-zatur<br />
proskura<br />
prusit<br />
puzder<br />
ra{etar(ka)<br />
razlaen<br />
r’b<br />
re(j)a<br />
rempete<br />
roba<br />
specijalen vid na leb ispe~en vo kru`na i<br />
krstovidna forma za doma{na slava i za davajne<br />
po rodnini, kom{i i prijateli, odnosno za<br />
site {o se v crkva<br />
podarok<br />
~anta za na u~ili{te<br />
leb {o se mesit za zadu{i, za razdavajne na<br />
grobi{~a<br />
{etajne pojke no{ja (No{ja plivka{.)<br />
specijalna vrsta leb od najbelo bra{no, koja<br />
se mesit za svadba, praznici, za bebe na treta<br />
ve~er, kr{tenie i dr.<br />
golem luster crkov; polilej<br />
obra}awe vo Varo{ kon majka, tetka, strina,<br />
vujna: poti nano, majko poti, vujno poti<br />
doterana, se prajt va`na: se p’r~it<br />
prekr{en(a) si, previtkan(a) od rabota<br />
nabrzina, zgora-zdola: napraj protur-zatur<br />
specilane leb za v crkva so trkalezen pe~at<br />
vo sredinata (napraeni so proskunik) na koja<br />
se najxvit krst i drugi hristijanski znaci. Se<br />
nosit v crkva za imenden, Veligden, golemi<br />
praznici, za slava <strong>–</strong> denot na ku}ata. Na oprelen<br />
del se pi{et iminata na m’{kite od fa milijata.<br />
Toj del koj se se~it, a se vikat ipsoma<br />
(ipcoma) i se vra{~at na familijata.<br />
rabotat: cel den prusam po ku}ava = rabotat<br />
cel den<br />
go iskina, ispar~i, par~osa, istol~i Puzder<br />
go naprajf autoto: go uni{tiv: za obleklo <strong>–</strong> gi<br />
iskinaf novite pantoli. Puzder go napraj = go<br />
pretepa; go iskritikuva.<br />
~oek {o {etat nogu<br />
neumeren, razgalen<br />
por’bvejne na tkaeno: svila, {tof, ase i dr.: Go<br />
por’bi ~ar{afot, fustanot<br />
miris, smrde{, smrdeja; ne{~o {o smrdit<br />
Rempete je naprajv: je rasklinkaf.<br />
`enski ruti{~a
149<br />
rofja<br />
ruba<br />
sa{~isa (se)<br />
se ki{kosa, ki{ka se<br />
napraj<br />
se teterajt<br />
senki<br />
seti Nikola<br />
sexade<br />
skolobodija<br />
skrijan kof~eg<br />
so usul, tro potro<br />
sofra<br />
sofrabes<br />
stapisat<br />
steni imat vojzero<br />
stokmeno<br />
sumiv (te)<br />
t’tnit<br />
ta{kat<br />
tajba je<br />
takam<br />
taksirat<br />
tara{kat<br />
taralajsvit<br />
tasa<br />
tek-tuk<br />
grom, sekajca<br />
ruti{~a, obleklo<br />
se iznenadi, neo~ekuvano<br />
se izvodena nogu<br />
pijan ili bolen {o ne mojt da ojt ubo<br />
~unki: Ke dojt, senki ~era dojde, pa sega ke<br />
dojt!<br />
sveti Nikola<br />
dolgo kilim~e, p’teka<br />
napraj kavga, gu`va<br />
doverliv ~oek, znajt da ~uvat tajna<br />
tiho, poleka, be{umno, so vnimanie, vnimatelno,<br />
malu po malu<br />
niska masi~ka<br />
~ar{af za masa: za ru~eg, ve~era; obi~no e<br />
s’ntr’~ (vo kocki: crveno <strong>–</strong> beli ili sino <strong>–</strong><br />
beli<br />
me iznenadi, me po~udi<br />
Imat golemi kamejna vojzero.<br />
namesteno: {o si stokmila ubo!<br />
te setiv<br />
{o tuku t’tni{ = {to vika{; {o tuku se kara{<br />
<strong>–</strong> za nogu glasno, nekontroliran vikajne.<br />
T´tnit nebovo od grme`i. Lagomi frlet, se<br />
slu{et t’tne`i. {o tuku t’tnit <strong>–</strong> {o tuku nadavat;<br />
nogu zborvit<br />
barat<br />
iskapeno od jadejneto i stanalo ne~isto<br />
komplet za obleklo; servis za jadejne<br />
nesre}a<br />
barat<br />
pejt so vle~kawe na glasot.<br />
mrza: me fati tasa = me fati mrza<br />
iznikna retko, ponekade sadenovo: zelje. makedan,<br />
`ito i sl.
150<br />
tertip<br />
to pak to<br />
tre{~it<br />
tro<br />
tro potro<br />
trontuk<br />
tr’ti (go)<br />
tuka pak tuka<br />
tutaraklija, pahomija<br />
tut-mut<br />
tutu{ka<br />
ufunet<br />
ufunet(lija)<br />
ul’um nemat<br />
fajde, ajr<br />
fira<br />
furija<br />
~alma<br />
~atmallija<br />
~or <strong>–</strong> ~oruna e<br />
~uvaj si je dumata<br />
~ukat<br />
{ozlo<br />
{umante<br />
’nx ’k<br />
ni{an, uredenos; ku}ata tertiposana ‡ so site<br />
tertipi be{e nevestata: belo, ven~e, dulak,<br />
buket i sl., so site ni{ani ko nevesta<br />
isto i pak isto<br />
grmit, padna grom; se karat, vikat<br />
malu<br />
malu po malu<br />
nepodvi`en, debel, te`ok (i po karakter)<br />
~o ek<br />
ostaj (go)<br />
isto i pak isto<br />
prenogu ~ist, <strong>–</strong> a; grozliv, delikaten ~oek<br />
brzaj, rabotaj, ne po poleka da rabota{, tuku<br />
brzo<br />
nerabotna `ena, bavna vo rabotata: tuka pak<br />
tuka<br />
nervoza, s’klet<br />
s’klet (lija), nervozen<br />
nogu zdravo e, ne se kinit<br />
koris: fajde nemat, ajr ne vidof<br />
naprazno, xabe, gubejne na materijal<br />
nogu brz ~oek<br />
glava vrzana so zavoj, {amija <strong>–</strong> muslimanska<br />
~oek so golemi ve`xi<br />
crna temnica e<br />
ne zaboravaj, ~uvaj si je misl’ata/zborot<br />
~ukale deca so stap~ina Vasilica; ~uket ja bolka;<br />
~uket na vrata<br />
nogu<br />
o{la da {etat, {etalka<br />
samo {to
JAZIKOT NA CRKOVNOSLOVENSKATA<br />
PISMENOST VO MAKEDONIJA<br />
VO XIII I XIV VEK
Max Wahlström<br />
ON THE GRAPHEMICS OF THE KONIKOVO GOSPEL<br />
1. Introduction<br />
The Konikovo Gospel (call number Bibl.Patr.Alex.268 in the Library<br />
of the Patriarchate of Alexandria) is a Sunday Gospel that comprises a Greek<br />
source text, most likely copied from a vernacular translation of the Bible from<br />
1710 (Leiwo 2007), and a translation into Macedonian. The main features of the<br />
Macedonian side of the manuscript represent the Lower Vardar dialect that is<br />
spoken in the current Greek Republic. This manuscript by an unknown author,<br />
found in 2003, can be estimated to be approximately 200 years old (Lindstedt<br />
2006: 243). Moreover, the manuscript has, in addition to the original text, another<br />
stratum, namely, some corrections to the Macedonian text that reflect<br />
the different lexical and dialectological preferences of a second writer. This<br />
“second hand”, in light of what we now know, is Pavel Božigropski (Lindstedt<br />
2006: 237).<br />
In this article, I will analyze the graphemics of the Macedonian side of<br />
the manuscript. I will attempt to describe the writing system that the author of<br />
the Konikovo Gospel uses in the Macedonian part of the manuscript. This will<br />
be done by assuming a hypothetical phoneme inventory of the language that<br />
the author has targeted, and by then comparing that hypothetical inventory to<br />
the graphemes and other graphemic signs in the text.<br />
The most central starting point for the study of the writing system of<br />
the Konikovo Gospel is that the entire manuscript is written in Greek letters.<br />
While this manuscript is not the only Slavic text that makes use of the Greek<br />
alphabet 1 , considering the lack of a standardized and broad tradition, some of<br />
its graphemic solutions are most likely unique.<br />
1<br />
See e.g. Mazon, André & Vaillant, André. 1938. L’Évangéliaire de Kulakia. Un parler slave du Bas-Vardar.<br />
Paris: Librairie Droz ; Ničev, Aleksandăr. 1977. “Četiriezičnijat rečnik” na Daniil. Godišnik na Sofijskija<br />
universitet, Fakultet po zapadni filologii, Tom. LXX 2. Sofia: Universitetska pečatnica ; Georgievski,<br />
Kuzman. 2003. Trijazičnikot na Petre Kavajof (Prilog kon geneologijata na struškata familija Kavaevci).<br />
Skopje: Menora.
154<br />
The basic problem when writing in a Slavic language with a non-Slavic<br />
alphabet is the limitation of the writing system for the sound system of the target<br />
language. The Cyrillic alphabet is, of course, based on the Greek alphabet, but<br />
in Modern Greek, the phonetic values of some of the consonantal graphemes<br />
are different from the phonetic values that the graphemes were chosen to denote<br />
in Slavic. From the Slavic point of view, the Greek alphabet lacks graphemes<br />
for hushing sounds and, naturally, for the affricates they help constitute.<br />
The vowels are characterized by a different complex of problems. All<br />
South Slavic vowels have their equivalent in the Greek alphabet, excluding the<br />
central vowel [ə]. As it is not difficult to find ways to correlate the different<br />
Slavic vowels with Greek letters, it is the abundance of possible graphemes that<br />
poses problems. For example, the monophthongization in Greek has produced<br />
almost ten different ways of denoting the sounds [i] and [e], and it is therefore<br />
important to examine whether or not those various graphemes or digraphs are<br />
used to express actual phonetic differences in the target language.<br />
The Macedonian text is accented throughout, as is the Greek text. The<br />
acute accent and the circumflex are used to denote the word stress (Nuorluoto<br />
2006). Furthermore, the spiritus lenis and spiritus asper are written on an initial<br />
vowel, following the Greek tradition. They do not, however, carry any information.<br />
There are two main sources for the graphemic solutions in the text. The<br />
first one is, of course, the Greek writing system, which functions as the primary<br />
stock for the graphemes, diacritics, and punctuation marks. The second is the<br />
Church Slavonic writing tradition, whose influence is more marginal, but for<br />
which there is still clear evidence.<br />
2. Preliminaries<br />
According to a preliminary interpretation of the text, the manuscript<br />
represents the Lower Vardar dialect of Macedonian (see e.g. Nuorluoto<br />
2006). Therefore, the phoneme inventory of the Lower Vardar dialect will<br />
serve as the phonological hypothesis for the study of the graphemics of the<br />
Konikovo Gospel. The Lower Vardar phoneme inventory differs from that of<br />
the Macedonian standard language by the reflex of the back nasal *ǫ being /ă/,<br />
and by the reflexes of the syllabic *l̥ and *r̥ being /lă/ or /ăl/, and /ră/ or /ăr/.<br />
Furthermore, the non-stressed vowels are reduced accordingly: /o/ > /u/, /e/ ><br />
/i/ and /a/ > /ă/. Another important factor is that there is a mobile stress at the<br />
word level (Markovik’ 2001: 23-24).<br />
The relationship between the hypothetical phoneme inventory and the<br />
Greek alphabet used to depict it is problematic for two reasons. On the one<br />
hand, many phonemes have no direct equivalent in the Greek alphabet. On the<br />
other hand, the Greek writing system includes a great amount of redundancy
155<br />
from the perspective of Slavic languages. For instance, the word măčíhte, written<br />
ματζε̮ίχτε, reflects both the shortcomings and the redundant features of the<br />
Greek writing system. For instance, there is no way of denoting the vowel /ă/<br />
and the affricate /č/ in the Greek alphabet. As a consequence, to denote the palato-alveolar<br />
nature of the affricate, the author uses the grapheme in expressing<br />
/ă/ and the graphemes τ and ζ together with a ‘palatal arc’ under the<br />
next vowel. But then again, the redundant features of the Greek alphabet are<br />
also evident in the example: in regard to the Modern Greek pronunciation, to<br />
express the phoneme /i/, the writer has five alternative vowels or ancient diphthongs.<br />
All five of these graphemes or digraphs occur in the Konikovo Gospel<br />
and are used to express /i/ only.<br />
To express word stress, the author employs the acute accent and the<br />
circumflex, which are both used also in the Greek polytonic writing system.<br />
These two diacritical marks are used in Modern Greek to express word stress,<br />
but they do not carry any other phonetic information. However, in at least one<br />
case in the Macedonian part of the Konikovo Gospel, the writer uses these<br />
marks in a way that might have some phonological relevance (c.f. Chapter 2,<br />
phoneme /ă/). Though the variation in the use of these two accents is mainly<br />
redundant in regards to the Slavic phonology, it is nevertheless not random.<br />
To a great extent, the Macedonian text also seems to follow the Greek orthography.<br />
However, instead of speaking about orthography, it is wiser to use the<br />
term “Greek graphotactics” when talking about the Macedonian part of the<br />
manuscript, as the Greek orthography includes rules that are only applicable<br />
in the context of Greek grammar.<br />
The Church Slavonic influence on the Konikovo Gospel is most evident<br />
in the use of the grapheme in the word νεδελ (nedel’a). 2 In addition, the<br />
writer uses a ligature to conjoin the to the graphemes . Also, the<br />
use of the graphemes and to represent the sounds [g] and [d] can be<br />
seen as a Church Slavonic feature (Nuorluoto 2006).<br />
3. The Writing System of the Konikovo Gospel<br />
My aim here is to describe the writing system of the Konikovo Gospel<br />
by presenting the graphemes that are used to depict each phoneme of the hypothetical<br />
phoneme inventory. Some problems concerning vowel reduction will<br />
also be discussed, and wider problems that involve more than one phoneme are<br />
addressed when they first appear. Nevertheless, all Greek letter combinations<br />
used in the manuscript will not be treated in this paper.<br />
2<br />
occurs only a few times, though, and only in the headings.<br />
3<br />
The grapheme combines actually with a superposed , representing the digraph with<br />
the phonetic value [u].
156<br />
/a/ The phoneme /a/ is always written with the grapheme . In the<br />
Lower Vardar dialect, the non-stressed /a/ reduces to /ă/. These two sounds are<br />
not distinguished in the manuscript, which makes the study of this particular<br />
reduction very difficult.<br />
/ă/ This phoneme is always written with an , which is problematic as<br />
it is homographic with the phoneme /a/. However, closer scrutiny of the supposed<br />
minimal pair sam <strong>–</strong> săm (the former being a pronominal adjective, the<br />
latter a verb) reveals that, in the beginning of the manuscript, the pronominal<br />
adjective is written with an acute accent and the verb with a circumflex, perhaps<br />
copying the accent of the Greek first person singular of the verb “to be”,<br />
εἶμαι. Distinguishing between the homographic words in this manner could be<br />
due to the influence of Church Slavonic, but again, in this particular case, the<br />
Greek graphotactics probably explains the phenomenon. The verb săm appears<br />
several times in the text before the pronominal adjective. When the pronominal<br />
adjective occurs the first time, it is written in the plural σάμη. The Greek<br />
graphotactics does not permit the circumflex to be written on the penultimate<br />
syllable, if the last letter represents an etymologically long vowel, as η does.<br />
Consequently, when the pronominal adjective appears the next two times in<br />
the text in the singular, it has the acute accent.<br />
Yet, further into the manuscript, the writer uses the circumflex both to<br />
write the pronominal adjective and the verb. Paradoxically, in a passage where<br />
the homography of these words might cause confusion, the writer uses the circumflex<br />
for both words: Vidéjte rácite mi i nózite mi: óti sâm (pron. adj.) jáze<br />
sâm 4 (verb). It is nonetheless understandable that the writer did not necessarily<br />
feel the need to distinguish between these two phonemes in the writing, as the<br />
only minimal pair in the text consists of a pronominal adjective and a verb,<br />
which are fairly easy to discern from the context.<br />
It is also likely that the writer has also used the grapheme in clitic<br />
singular accusative personal pronouns (standard Macedonian ме, те, се) to express<br />
the phoneme /ă/. These are almost always written as μά, τά, and σά.<br />
/b/ This phoneme is almost always written with the digraph . Yet<br />
in the verb zburúva, /b/ is most often written with a : ζπγργ΄βα. Perhaps a<br />
sequence of three consonantal graphemes did not seem desirable. It is evident<br />
that the writer has pursued a progressive assimilation, common in the Greek<br />
language, as the nasal <strong>–</strong> stop sequences demonstrate.<br />
/v/ This phoneme is written with a . It is also represented by the historical<br />
diphthongs , as in the word Εύάγγελιε. There is much variation<br />
between /v/ and the voiceless allophone [f]. For example, in the beginning of<br />
the text, the author writes cárstfutu, but later the word occurs only in the form<br />
cárstvutu. When it comes to this allophony, the writing system of the Konikovo<br />
Gospel is mainly phonetic.<br />
4<br />
Bibl.Patr.Alex.268: 35
157<br />
/g/ This phoneme is always written with a . The doubling of this<br />
grapheme , however, is pronounced [ŋg]. This sound sequence occurs, for<br />
example, in the word ”Aγγελε (Ángele 5 ).<br />
/d/ This phoneme is written with a . The writing system is also mostly<br />
phonetic with this phoneme, as the example of the following two word forms<br />
shows: Gospót and Góspuda. In addition, through progressive assimilation,<br />
the sequence produces the sounds [nd]. Thus, it can be assumed that the<br />
word κγντισά should be interpreted as kundisá.<br />
/g’/ This phoneme is written with a and a following grapheme ,<br />
that is conjoined with a ligature to one of the following graphemes: .<br />
When a frontal vowel follows the consonant, the writer does not use an element<br />
that would express palatality either with a /g’/ or with the more frequent<br />
phoneme /k’/. It can therefore be possible that the words Εύάγγελιε and ”Aγγελε<br />
could be interpreted as Eváng’elie and Áng’ele.<br />
/e/ This phoneme is written either with an or with the digraph .<br />
The variation of these two ways of writing seems to be regulated by the Greek<br />
graphotactics, but when the graphotactics does not pose any limitations, they<br />
appear to vary randomly. Based on the initial assumption of vowel reduction,<br />
the non-stressed /e/ reduces to /i/. This reduction is often present in the text, as<br />
the following examples show: the noun Čitvártuk and the verb béši. However,<br />
there are clear indications, that this reduction is not fully comprehensible. In<br />
many words, unstressed vowels that are written with an or with the digraph<br />
. This reduction does not seem to take place especially in verbs, where the<br />
final vowel carries morphological information.<br />
/ž/ This phoneme is written with a and a following grapheme <br />
that is conjoined with a ligature to the following grapheme . However, the<br />
phoneme is written most often with a and with an upwards opening arc,<br />
that often has a minuscule written inside it (Lindstedt, personal communication).<br />
This arc and ι subscriptum are written under the vowel that follows<br />
. This “palatal arc” is the most common way of expressing the palato-alveolar<br />
sounds in the manuscript.<br />
/z/ This phoneme is written with a . The voiceless allophone of /z/,<br />
written with a , is often written explicitly, yet there is much variation. The<br />
author writes often the prefix iz in the form is. This also goes for the verbs, in<br />
which a voiced consonant follows the prefix. Variation occurs even in the writing<br />
of the same verbs. Sometimes, the final sigma is used on morpheme<br />
boundaries to express the devoiced allophone [s], as is the case with the verb<br />
ispanná, which is written ¹ςπαννά. In contrast to the previous example, sometimes,<br />
in rare instances, the final sigma might be pronounced as [z].<br />
5<br />
For the pronunciation of the word, see the phoneme /g’/.
158<br />
/dz/ This phoneme is always written with the graphemes , as for<br />
example, the word nádzat that is written νάτζατ. The affricate /dz/ is homographic<br />
with the affricate /c/.<br />
/i/ This phoneme is written with the graphemes and the digraphs<br />
. All these ways of writing are present in the manuscript and their use<br />
is controlled mainly by the Greek graphotactics. Of all the graphemes used to<br />
represent /i/, grapheme and the digraph are the least used. The use of<br />
is limited mainly to some isolated lexemes, but it occurs regularly in them.<br />
These lexemes include, for example, Σáν, Γοσποδύν, and σáλα (stdr. Mac. син,<br />
господин ja сила). At least in these words, the use of might be due to the<br />
fact, that their equivalents on the Greek side of the manuscript all include the<br />
letter υ: Υƒός Κύριος ja δύναμις (Lindstedt, personal communication).<br />
/j/ This phoneme is often written with an and a diaresis. is used<br />
mainly, when /j/ follows a vowel. For instance, the verb prikažúvaj appears as<br />
πρικαζγ΄ÿβαϊ. The same way of writing is used in Greek, when jota is pronounced<br />
separately from a digraph (εϊ, οϊ, αϊ).<br />
Word-initial /j/ is depicted in two ways. Sometimes it is written with a<br />
and a ligature conjoined to one of the following graphemes . It<br />
can also be written with a palatal arc under the vowel, before which the /j/ is<br />
intended. To exemplify these two usages are the two common ways to write<br />
the personal pronoun jáze: ι-¥ζε or ¥ÿζε.<br />
/k/ This phoneme is written with a . In addition, /k/ is written with<br />
the grapheme that depicts the two phonemes /ks/. The grapheme occurs<br />
only three times in the text.<br />
/l/ This phoneme is written with a .<br />
/l’/ This phoneme is written with a and a following grapheme <br />
conjoined with a ligature to one of the following graphemes , or, with a<br />
and a palatal arc below the following vowel. An example of these two ways<br />
of writing are the words puvél’a and nal’utí, written as πγβέλι-α and ναλγÿτί.<br />
/m/ This phoneme is written with a .<br />
/n/ This phoneme is written with a . Unlike a majority of the consonants,<br />
/n/ can occur doubled in the text. For example, in the verb panná (aorist,<br />
1. pers. sg.), the assimilation of [d] and [n] has produced a doubled /n/.<br />
/n’/ This phoneme is written with and the following grapheme <br />
conjoined with a ligature to one of the following graphemes . As an example,<br />
the word cvetín’ata is written as τζβετίνι-ατα. However, not all <strong>–</strong> <br />
<strong>–</strong> ligature sequences are unambigous, as the two forms of the following lexeme<br />
exemplify: γ΄μρένι-γτ and γ΄μρένιτε. If the first one is interpreted as umrén’ut,<br />
then the second should be equally umrén’ite. It is more likely that the writer<br />
has intended either the sequence /-ni-/, or /-nij-/.<br />
/o/ This phoneme is written either with an , or an . Both ways<br />
are present in the text, and the occurrences are often regulated by the Greek
159<br />
graphotactics. Based on the initial assumption of vowel reduction, the nonstressed<br />
/o/ reduces to /u/. This reduction is often explicitly written.<br />
/p/ This phoneme is written with a . In addition, /p/ is written with<br />
the grapheme that depicts the two phonemes /ps/. Nonetheless, occurs<br />
only once in the text.<br />
/r/ This phoneme is written with a .<br />
/s/ This phoneme is written either with a , or with the word-final allograph<br />
of sigma, . In addition, /s/ is written with the grapheme that<br />
depicts the two phonemes /st/. Furthermore, /s/ is also part of the sounds, depicted<br />
by and .<br />
/t/ This phoneme is written with a and, sometimes, when the writer<br />
corrects his own text, with the tall variant of , namely, . In addition, /t/<br />
is written with the grapheme that depicts the two phonemes /st/.<br />
/k’/ This phoneme is written with a before a front vowel, or with<br />
and a following grapheme conjoined with a ligature to one of the following<br />
graphemes: . For instance, the future marker k’î and the noun<br />
kúk’a are written κεdand κγ΄κι-α, respectively.<br />
/u/ This phoneme is written with the grapheme or with the digraph<br />
. The latter occurs almost only when the phoneme /u/ is written word initially<br />
and appears in upper case.<br />
/f/ This phoneme is written with a .<br />
/x/ This phoneme is written with a .<br />
/c/ This phoneme is written with the graphemes .<br />
/č/ This phoneme is written with the graphemes and a palatal arc,<br />
written under the following vowel.<br />
/dž/ This phoneme is written with the graphemes and a palatal arc,<br />
written under the following vowel. The phoneme /dž/ is homographous with<br />
/č/ in the manuscript.<br />
/š/ This phoneme is written with a and a palatal arc, written under<br />
the following vowel or with the grapheme and a following grapheme <br />
conjoined with a ligature to one of the following graphemes . In addition,<br />
/š/ is written with the grapheme and a palatal arc, depicting the two<br />
phonemes /št/.<br />
3.2 On the Accentuation<br />
Two conflicting tendencies govern the accentuation of the Konikovo<br />
Gospel. The first is that the writer uses the accents to express the word stress<br />
of the target language. The second is that it is equally clear that the writer attempts<br />
to use the accents in accordance with the Greek graphotactics. The ac-
160<br />
centuation in the Greek orthography is also used to denote word stress; however,<br />
the accent cannot be written further than on the antepenultimate syllable. It is<br />
possible that in the target language of the Konikovo Gospel, there are words<br />
that actually have a stress that falls further from the end of the word than on<br />
the antepenultimate syllable.<br />
All in all, the writer follows fairly dutifully the Greek graphotactics in<br />
the deployment of the acute accent and the circumflex. Still, the accent is sometimes<br />
written further from the end of the word than the Greek graphotactics<br />
would permit. One interesting example is the word mágaricata. The accent in<br />
this word is written on the fifth syllable from the end of the word. A few pages<br />
later, the same word occurs again, but here it is written as magarícata. In the<br />
latter case, the place of the accent is in concord with the Greek graphotactics.<br />
Another example of the problems of accentuation is the recurrent phrase<br />
Učenícité mu. The question is whether the accentuation here represents the<br />
actual stresses of the target language or merely the influence of the Greek graphotactics.<br />
The Greek orthography does have a rule such that when a clitic pronoun<br />
follows the headword that has an accent on the antepenultimate syllable,<br />
a secondary accent is written on the ultimate syllable of the headword.<br />
Moreover, many of the prepositions are accented in the text. For instance,<br />
the following prepositions are regularly written with an accent: sôs, ná and zá.<br />
In theory, this could be explained by the fact that the preposition sometimes can<br />
belong to a “phonetic word” together with the main word and can be stressed<br />
in speech. Nevertheless, it is more likely that the accentuation of monosyllabic<br />
clitics in general does not reflect the stress of the words, but, again, the spirit<br />
of the Greek writing system.<br />
As it is clear from these aforementioned observations, it is not reasonable<br />
to assume that all of the accents actually represent the word stress of the target<br />
language, even if, for the most part, that were the case. Most of the variation and<br />
vacillation occurs in words that have either one or more than three syllables.<br />
3.3. The Second Hand<br />
A large part of the corrections made to the text by the second hand consists<br />
of “restoring” the reduced vowels to their unreduced forms. This involves<br />
the reductions /o/ > /u/ and /e/ > /i/. One of the most typical corrections is<br />
changing the verb béši into béše. At times, the second hand also replaces whole<br />
words. The graphemic principles of the second hand are most visible in these<br />
instances. As a general rule, these principles are similar to those of the first<br />
hand; however, the second hand does not write accents as regularly.
4. Conclusion<br />
161<br />
It must still be emphasized that the phoneme inventory used here as the<br />
starting point of the description of the graphemics of the Konikovo Gospel<br />
is only hypothetical by its nature. The study of graphemics necessarily goes<br />
hand-in-hand with the study of phonology and other fields. All of these fields<br />
of research should provide each other with hypotheses to be scrutinized. From<br />
the perspective of the study of graphemics, the preliminary hypothesis of the<br />
phoneme inventory does not contradict the graphemic reality of the text and<br />
thus seems valid for the purposes of future research.<br />
On the whole, the basis of the writing system of the Konikovo Gospel<br />
is clearly a phonetic one. Only the homographic phoneme pairs /a/-/ă/, /c/-/dz/<br />
and /č/-/dž/ differ from this principle. Even though there is a fair number of<br />
writing errors and rather extensive variation between the different solutions,<br />
as one word can appear in many different forms even on same page, the basic<br />
principles of the writing system are clearly distinguishable.<br />
There still remain, however, questions that need to be answered. One<br />
of these is the extent of the reduction /e/ > /i/. It might be worthwhile to study<br />
the possibility that the non-stressed /e/ is mainly preserved in positions where<br />
it carries morphological information, which is the case in some Macedonian<br />
dialects (Lindstedt, personal communication).<br />
One of the challenges for the future study of the graphemics in the<br />
Konikovo Gospel is the more thorough analysis of the Greek graphotactics.<br />
This point of view might shed new light on the problem concerning the accentuation.<br />
Moreover, the distribution of the different ways of expressing the<br />
palatal and palato-alveolar phonemes must be addressed, and, more precisely,<br />
the question of whether there is some kind of development towards a more unified<br />
norm in the course of the text. Furthermore, the study of the hypotheses<br />
involving the relationship between the phonology and the graphemics of the<br />
manuscript will benefit from a more extensive use of some of the basic tools<br />
of computational linguistics.
References<br />
1. Leiwo, M.: The Greek text of Bibl.Patr.Alex.268, conference paper.<br />
Helsinki. June 6, 2007.<br />
2. Lindstedt, J.: Za istorijata na Konikovskoto evangelie.<br />
237<strong>–</strong>245, Predavawa na XXXVIII me|unaroden seminar za makedonski<br />
jazik, literatura i kultura (Ohrid, 3.<strong>–</strong>21.VIII 2005<br />
g.). Skopje: Univerzitet „Sv. Kiril i Metodij“, Me|unaroden<br />
seminar za makedonski jazik, literatura i kultura, 2006.<br />
3. Markovi}, M.: Dijalektologija na makedonskiot jazik I.<br />
Skopje: Filolo{ki fakultet „Bla`e Koneski“, 2005.<br />
4. Nuorluoto, J.: Grafemskite odliki vo rakopisot na Konikovskoto<br />
evangelie. Makedonski jazik 56 (2005), 49<strong>–</strong>53.
Qudmil Spasov<br />
OD MORFOLO[KATA ANALIZA NA GLAGOLSKITE<br />
ZBOROVI I GLAGOLSKITE PARADIGMI VO TEKSTOT NA<br />
KONIKOVSKOTO EVANGELIE<br />
Vo odnos na jazikot i stilot primenet vo KE, najop{to treba<br />
da se istakne slednovo: i prvata i vtorata preveduva~ka raka vo KE<br />
poka`uvaat sistem vo pravopisnite pravila, no i vo odnos na selekcijata<br />
na gramati~kiot materijal. Sp. go redovnoto udvojuvawe na direktniot<br />
predmet {to vo sferata kade nadvladuva crsl. tradicija (centralna<br />
i severna Makedonija) go nema vo tekstovite pi{uvani na sovremen<br />
jazik. Sp. i toa deka vakvoto udvojuvawe e retko i kaj Cepenkov,<br />
kako i kaj Misirkov, kade podle`i na normativni ograni~uvawa.<br />
Jazikot na KE ne go pokriva vo celost mesniot Enixevardarski govor,<br />
tuku poka`uva stilizacija vo nasoka na otfrlawe na lokalizmite i<br />
pro{iruvawe na dijalektnata osnova kon jugozapad i centralen zapad.<br />
Na takov na~in KE kako tekst mnogu gi nadminuva ramkite na obi~en<br />
dijalekten tekst.<br />
Ne mo`e bezuslovno da se prifati konstatacijata deka prevodite<br />
na evangelijata (Trliskoto, Kulakiskoto, Bobo{~anskoto i<br />
Konikovskoto) na makedonski naroden jazik so gr~ko pismo pretstavuvaat<br />
samo edna kulturna epizoda i poka`uvaat izdeluvawe od glavnata<br />
kulturna struja koja korespondira so crsl. tradicija i koja $ pripa|a na<br />
bugarskata kulturna tradicija in sensu stricto. Ako e taka, toga{ zo{to<br />
vo crkvite niz Makedonija ne se upotrebuval (ili barem ne se upotrebuval<br />
masovno) prevodot na jeromonahot Neofit Rilski (fakti~ki bugarski<br />
prevod) na celiot Nov zavet, pe~aten vo Smirna (Efes) 1840 g.,<br />
po preporaka i pomo{ na Britanskoto i stranskoto biblisko dru{tvo.<br />
Poznato e deka ovoj prevod izigral vo bugarskata sovremena kultura ogromna<br />
uloga, osobeno me|u pravoslavnite hristijani, iako se raboti za<br />
protestantski prevod i iako e poznato deka gramatikata na N. Rilski<br />
bila ~itana i delumno prifa}ana od makedonskite prerodbenici, na<br />
pr. Jordan Haxikonstantinov <strong>–</strong> Xinot.
164<br />
Vo prvata tretina na devetnaesettiot vek ve}e postojat srpskata<br />
i gr~kata nacionalna dr`ava. Bugarskata dr`ava e vo faza na<br />
formirawe preku t.n. bugarsko vazalno kne`evstvo. Vo taa nasoka,<br />
trgnuvaj}i od modelot edna nacija = edna avtokefalna crkva, nema<br />
mesto za Erusalimskata patrijar{ija (bo`igropskata crkva). Taa vo<br />
izvesna smisla se javuva kako nadnacionalna {to e vo sprotivnost so<br />
vladeja~kata tendencija vo toa vreme.<br />
Treba da pobarame analogija me|u kulturnite procesi na Zapadot<br />
i na Istokot na Evropa za da ja objasnime kulturnata akcija na Pavel<br />
Bo`igropski i sli~nite na nego, na negovite taksidioti. Analogijata<br />
ja nao|ame vo protestantskata reformacija. Ako bo`jata volja e najvisokiot<br />
princip na pravdata, toga{ Bo`jata pravda im e daruvana samo<br />
na sovr{enite hristijani, pa spored toa tie se dol`ni (taksidiotite,<br />
gramaticite) da im ovozmo`at na edinkite da go zapoznaat Boga na prifatliv<br />
jazik. Poradi toa prevodite na Noviot zavet na naroden jazik<br />
bea neophodni. Da se potsetime na deloto na Primo` Trubar i na negoviot<br />
protestantski prevod na Biblijata na slovene~ki naroden jazik<br />
izvr{en vo 16 vek. Zatoa treba da prifatime deka i prevodot na KE,<br />
t.e. prviot prevod na novomakedonski jazik, e pottiknat (direktno ili<br />
indirektno) od istata kulturna akcija za preveduvawe i izdavawe na<br />
Biblijata i na drugite crkovni tekstovi na naroden jazik na prostorite<br />
na Jugoisto~na Evropa vo 19 v. {to proizleguva od protestantskiot<br />
pogled na svet, odnosno od akcijata na Britanskoto i stranskoto biblisko<br />
dru{tvo, Amerikanskoto biblisko dru{tvo, Ruskoto biblisko<br />
dru{tvo i Amerikanskiot sovet i preku koja nastanale takvite prevodi<br />
na novobugarski, albanski, romanski, aromanski i turski jazik.<br />
I na krajot: makedonskata religiozna kni`nina na naroden jazik,<br />
sozdadena so alfavitot, go izdigna narodniot makedonski jazik<br />
na nivo na jazik na Biblijata i so toa go podgotvi terenot za negovata<br />
standardizacija. Zatoa ovie tekstovi, osobeno KE, gi ozna~uvame kako<br />
jazi~na stilizacija ili, podgotovka za standardizacijata.<br />
I sosema na krajot edna pretpostavka: pe~atenata verzija na KE<br />
e poskoro neostvaren proekt, otkolku realna kniga. Pri~inite za ova<br />
delumno se objasneti prethodno i mo`at da se svedat na zaedni~kata<br />
konstatacija deka politi~kite preduslovi vo 19 v. silno go zabavuvaat<br />
procesot na sozdavaweto na sovremenata makedonska nacija.<br />
Vo ramkite na rabotata na proektot posveten na kriti~koto<br />
izdanie na KE, edna od zada~ite e i morfolo{kata analiza. Vo taa nasoka,<br />
ovde davam analiza na glagolskite zborovi i glagolskite paradigmi<br />
(glagolskite vremiwa), bez ambicija taa da bide celosna, tuku pred<br />
s# da gi poka`e rezultatite do koi dojdovme dosega i da dade slika na<br />
morfolo{kata struktura na KE.
SEGA[NO VREME VO NEZAVISNA UPOTREBA<br />
(NESVR[ENI GLAGOLI)<br />
165<br />
A-GRUPA ‡ ME\U PRVATA I VTORATA RAKA NEMA RAZLIKI<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1.L. sl'u{a-M<br />
1.L. sl'u{a-ME<br />
2.L. sl'u{a-[<br />
2.L. sl'u{a-TE<br />
3.L. sl'u{a-<br />
3.L. sl'u{a-T<br />
ednina<br />
1.L. sa nad'eva-M<br />
2.L. sa nad'eva-[<br />
3.L. sa nad'eva<br />
ednina<br />
1.L. prosfet-'uva-M<br />
2.L. prosfet-'uva-[<br />
3.L. prosfet-'uva<br />
ednina<br />
1.L. is-v'a|a-M<br />
2.L. is-va|a-[<br />
3.L. is-va|a<br />
PRIMERI:<br />
PRVA RAKA<br />
da ver'uvat site zardi niz nego<br />
toa {to prosfet'uva sekuj ~uvek<br />
vie {to zbur'uvate idin sos drug<br />
ve}i ne ver'uvame<br />
ne ~'uva sabutata (slu{a)<br />
gu t'erat ut soborut<br />
gre{en Bog ne sl'u{a<br />
jazi p'u{tam vas (pra}a)<br />
ama voa kalabalak {to ne puzn'ava<br />
zakonut<br />
da sa uver'uva seka re~<br />
{to l'etat na vetarut<br />
’i kl'avat<br />
Bog taka stolis'uva<br />
'imam put mene vojnici<br />
ti sa prost'uvat grehuvite<br />
(sinut ~uve~ki ima puveqa) da<br />
pru{t'ava grehuve<br />
ver'uvate<br />
da mil'uva{ kum{ijata<br />
da mu d'avat maksulut<br />
(tie) da (gi) v'ikat kalesanitu<br />
na sfatbite<br />
mno`ina<br />
1.L. sa nedev'a-ME<br />
2.L. sa nadev'a-TE<br />
3.L. sa nad'eva-T<br />
mno`ina<br />
1.L. prosfet-'uva-ME<br />
2.L. prosfet-'uva-TE<br />
3.L. prosfet-'uva-T<br />
mno`ina<br />
1.L. is-v'a|a-ME<br />
2.L. is-v'a|a-TE<br />
3.L. is-v'a|a-T<br />
VTORA RAKA
166<br />
isber'uva{ tamu deka ne si<br />
raspolegal<br />
sober'uvam tamu deka ne raspolegah<br />
da f'rlam mre`ite<br />
aku zajm'uvate na tie<br />
isva|at idin mrtovic<br />
zafati da zbur'uva<br />
(tie) sa udav'uvat<br />
i ja ~'uva vnatre uf srcitu<br />
koj ima u{i da sl'u{a<br />
i ti sa`aq'uva{<br />
da zamin'uvat na nas<br />
aku Mojsija i Profito ne sl'u{at<br />
(~ovek) {to `iv'uva i ver'uva na<br />
mene, ne um'ira uf vekut<br />
(ti) ver'uva{ voa<br />
vidi kak gu mil'uva<br />
tatko, blagud'arem ti, oti ma<br />
sl'u{a{<br />
E-GRUPA ‡ ME\U PRVATA I VTORATA RAKA IMA RAZLIKI<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1.L. zn'a-M<br />
1.L. zn'a-j-mi / zn'a-j/i-ME<br />
2.L. zn'a-i/j-[<br />
2.L. zn'a-i/j-TE<br />
3.L. zn'a-e<br />
3.L. zn'a-AT<br />
ednina<br />
1.L. s'e-a-M<br />
2.L. se'-e-[<br />
3.L. s'e-e<br />
ednina<br />
1.L. j'ad-a-M<br />
2.L. j'ad-i-[<br />
3.L. j'ad-e<br />
E-GRUPA<br />
E-GRUPA<br />
mno`ina<br />
1.L. s'e-e-ME<br />
2.L. s'e-e-TE<br />
3.L. s'e-j-AT<br />
mno`ina<br />
1.L. j'ad-i-ME<br />
2.L. j'ad-i-TE<br />
3.L. j'ad-AT<br />
PRIMERI:<br />
PRVA RAKA<br />
VTORA RAKA<br />
{to 'ide na sfetut<br />
ne zn'ai{<br />
ne zn'am<br />
nie zn'ajme oti ~uvekuot voa e gre{en nie zn'aeme oti<br />
nie zn'aemi oti (v. vtora raka)<br />
jazi 'idam na tebe<br />
aku v'ryite vrs zemqata<br />
{to da j'adite<br />
{to da p'iete<br />
{to s'ejat
167<br />
{to `n'ijat<br />
{to b'erat<br />
kak r'astat<br />
nito pr'edat<br />
da j'adime<br />
da p'ieme<br />
da ne gu zn'ae nikuj<br />
`n'ie{ tamu deka ne si sejal<br />
`n'eam jaze tamu derka ne sejah<br />
ku~encineta j'adat ut rănkite<br />
izleze seja~ut da s'ee semito mu<br />
netu aku u`uv'ee nekuj ut umrenite<br />
jaze zn'am<br />
ZAKLU^OK:<br />
Vo prvata raka prvoto lice mno`ina na sega{no vreme zavr{uva na -mi.<br />
Vo vtorata raka zavr{okot -mi e smenet vo -me.<br />
(I-GRUPA - SMSJ) E-GRUPA<br />
ME\U PRVATA I VTORATA RAKA IMA RAZLIKI<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1.L. v'ele-M<br />
1.L. v'ele-ME<br />
2.L. vel'e-[<br />
2.L. v'ele-TE<br />
3.L. v'ele<br />
3.L. v'ele-T / v'el-a-t<br />
ednina<br />
1.L. m'a~-a-M<br />
2.L. m'a~i-[<br />
3.L. m'a~i<br />
(I-GRUPA - SMSJ) E-GRUPA<br />
mno`ina<br />
1.L. m'a~i-ME<br />
2.L. m'a~i-TE<br />
3.L. m'a~a-T<br />
(I-GRUPA - SMSJ) E-GRUPA<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1.L. blagud'ar-e-M<br />
1.L. blagud'ar-e-ME<br />
2.L. blagud'ar-e-[<br />
2.L. blagud'ar-e-TE<br />
3.L. blagud'ar-e<br />
3.L. blagud'ar-e-T<br />
ednina<br />
1.L. 'od-a-M<br />
2.L. 'odi-[<br />
3.L. 'ode<br />
(I-GRUPA - SMSJ) E-GRUPA<br />
mno`ina<br />
1.L. 'odi-ME<br />
2.L. 'odi-TE<br />
3.L. 'oda-T<br />
PRVA RAKA<br />
i svetilutu uf temninata sf'ete<br />
i v'ele na nih<br />
tuka deka 'odite<br />
v'elet za negu<br />
da ~'inam rabotite<br />
PRIMERI:<br />
VTORA RAKA
168<br />
idin ~uvek {to gu v'elet Isus idin ~uvek {to gu v'elat Isus<br />
(narekuva, imenuva)<br />
(narekuva, imenuva)<br />
vi v'elem<br />
i aku gr'e{i brat ti na tebe<br />
da s'adite dvanajsete jazici na<br />
Israil<br />
da rab'otite na Boga<br />
nim pi~al'ete za `ivotut vi<br />
’i hr'ani ’i hr'ane<br />
{to sa gr'i`ite<br />
ne sa m'a~at<br />
da v'elite<br />
jazicite ’i p'alat<br />
detito mi l'e`i<br />
(detito) sa m'a~i lo{u<br />
(detito) sa m'a~e lo{u<br />
(ezmi}arut) gu ~'ini (ezmi}arut) gu ~'ine<br />
dujde tuka da na m'a~i{<br />
da 'odime<br />
za{to m'islite vie lo{u uf<br />
srcata vi<br />
da 'odat na selata<br />
quditu da s'edat na vrz trevata<br />
(edin ~uvek) da ~'ine na ’i isap<br />
daj mi tie deka mi dăl`'uva{<br />
(tie) ne ~'inat rod<br />
sa m'a~am vnatre<br />
voa sa m'ole<br />
ti sa m'olam ubo<br />
ta pak 'odi{ tamu<br />
koj 'ode dennut<br />
mo`e da sm'rde<br />
tatko, blagud'arem ti, oti ma<br />
sl'u{a{<br />
quditu {to st'ojat<br />
ZAKLU^OK 1:<br />
Vo prvata raka tretoto lice mno`ina na sega{no vreme zavr{uva na -et.<br />
Vo vtorata raka zavr{okot -et e smenet vo -eat.<br />
ZAKLU^OK 2:<br />
Vo prvata raka tretoto lice ednina sega{no vreme Zavr{uva na -e, osven kaj<br />
slednive glagoli kade {to e na -i: hr'ani, l'e`i, sa m'a~i, no ima dvojna forma<br />
kaj ~'ini // ~'ine.<br />
Vo vtorata raka upotrebata na -e e dosledna, zavr{okot -i e smenet vo -e kaj<br />
gornite primeri.<br />
ednina<br />
1.L. s'ăm<br />
2.L. s'i<br />
3.L. 'e<br />
GLAGOLOT SUM (E)<br />
mno`ina<br />
1.L. sm'e<br />
2.L. st'e<br />
3.L. s'a
169<br />
voa 'e<br />
i st'e poilni<br />
koga s'ăm na sfetut<br />
ti s'i u~enik na negu<br />
nie sm'e u~enici na Mujsea<br />
POMO[NI, MODALNI, VRZNI I BEZLI^NI GLAGOLI<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1.L. 'imam<br />
1.L. 'ima-mi / ima-ME<br />
2.L. 'ima{<br />
2.L. 'imate<br />
3.L. 'ima<br />
3.L. 'imat<br />
ZAKLU^OK:<br />
Vo prvata raka prvoto lice mno`ina na sega{no vreme zavr{uva na -mi.<br />
Vo vtorata raka zavr{okot -mi e smenet vo -me.<br />
treba (SMSJ) : trebuva (KE)<br />
PRIMERI:<br />
PRVA RAKA<br />
VTORA RAKA<br />
voa den 'ima<br />
na mene treb'uva da ~inam rabotite<br />
{to pak s'akate da ~uete<br />
ne m'o`ite da rabotite<br />
nie n'emami tuka<br />
nie n'emame tuka<br />
da se pl'ate bor~ut (so pasivno<br />
zna~ewe: da se plati / da bide<br />
platen dolgot)<br />
da sa prud'ade (da bide prodaden)<br />
aku s'aka{ da flezi{ na `ivotut<br />
'ima{ imani na nebutu<br />
{to vi (se) gl'eda zardi Hristos<br />
(o)vie koren n'emat<br />
ne m'o`at<br />
tie deka s'akat da zaminat<br />
kolku pus'aka{ ut Boga, Bog ki ti ’i<br />
ZAKLU^OK:<br />
Vo prvata raka prvoto lice mno`ina na sega{no vreme zavr{uva na -mi.<br />
Vo vtorata raka zavr{okot -mi e smenet vo -me.<br />
Sega{no vreme vo zavisna upotreba (svr{eni glagoli) - ke<br />
ednina<br />
1.L. ist'era-M<br />
2.L. ist'era-[<br />
3.L. 'istera<br />
PRVA RAKA<br />
mno`ina<br />
1.L. ist'era-ME<br />
2.L. ist'era-TE<br />
3.L. ist'er-AT
170<br />
PRVA RAKA<br />
da ist'erame negu<br />
da ne martir'isa{<br />
da gu ut'epime<br />
ednina<br />
1.L. k'a`-a-M<br />
2.L. k'a`-i-[<br />
3.L. k'a`-i / ka`-E<br />
ednina<br />
1.L. d'ad-a-M<br />
2.L. d'ad-i-[<br />
3.L. d'ad-e<br />
PRIMERI:<br />
E-GRUPA<br />
E-GRUPA<br />
VTORA RAKA<br />
mno`ina<br />
1.L. k'a`-i-ME<br />
2.L. k'a`-i-TE<br />
3.L. k'a`-AT<br />
mno`ina<br />
1.L. d'ad-i-ME<br />
2.L. d'ad-i-TE<br />
3.L. d'ad-AT<br />
PRVA RAKA<br />
da ne gu puzn'ajat<br />
da ~'uete<br />
da zag'ine<br />
da sa ubl'e~ime<br />
da d'ojdi{ uf doma mi<br />
da r'e~am<br />
da fl'ezat uf korabut<br />
da zam'inat ponapred<br />
da d'ojdam na tebe<br />
da ti ’i d'adam site<br />
i site da ti ’i pl'atam<br />
duri da pl'ati bor~ut mu<br />
duri da d'ade mu bor~<br />
da fl'ezi{ na `ivotut<br />
da ne ub'ie{<br />
da ne utkr'adi{<br />
(gi pu{ti ezmi}arito) da z'evat<br />
maksulito mu (3. l. mn.)<br />
da z'aprime mirazot mu<br />
da d'adi{ na zaem srebruto mi<br />
da izn'iknat zajno sos trnitu<br />
aku vi k'a`i nekuj ne{tu<br />
tie deka sakat da zam'inat<br />
da ja ubl'e~ite<br />
PRIMERI:<br />
VTORA RAKA<br />
aku vi k'a`e nekuj ne{tu<br />
ZAKLU^OK:<br />
Vo prvata raka tretoto lice ednina na sega{no vreme zavr{uva na -i.<br />
Vo vtorata raka zavr{okot -i e smenet vo -e.
171<br />
ednina<br />
1.L. iz-v'ad-a-M<br />
2.L. iz-v'ad-i-[<br />
3.L. iz-v'ad-i<br />
I-GRUPA<br />
mno`ina<br />
1.L. iz-v'ad-i-ME<br />
2.L. iz-v'ad-i-TE<br />
3.L. iz-v'ad-AT<br />
PRVA RAKA<br />
aku na (ne') izv'adi{<br />
da k'upat za sebesi manxi<br />
nema{e da ’i pl'ati<br />
da ne sk'urvi{<br />
da f'atite ribi<br />
odam da gu rasb'udam<br />
PRIMERI:<br />
VTORA RAKA<br />
nema{e da ’i pl'at<br />
da ne sk'urvi{<br />
ZAKLU^OK:<br />
Vo prvata raka tretoto lice ednina na sega{no vreme zavr{uva na -i.<br />
Vo vtorata raka zavr{okot -i e smenet vo -e.<br />
ZABELE[KA:<br />
Kaj svr{enite glagoli ima i-grupa, dodeka kaj nesvr{enite ima dve glagolski<br />
grupi, a- i e- (i- preminuvaat vo e-).<br />
IDNO VREME - KE<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1. l. ki(e) martir-'is-a-m 1. l. ki(e) martir-'is-a-me<br />
2. l. ki(e) martir-'is-a-{ 2. l. ki(e) martir-'is-a-te<br />
3. l. ki(e) martir-'is-a-Ø 3. l. ki(e) martir-'is-a-t<br />
PRVA RAKA<br />
ne ke veruvam<br />
ki otkine<br />
ki ka`i rezre~enu<br />
kire~i<br />
kisa nare~i{Kifa<br />
ki ima sfetilutu<br />
ki sa utvarzani na Nebutu<br />
ki martirisam i jazi<br />
kisautfarlam i azi<br />
ki zemi<br />
PRIMERI<br />
VTORA RAKA<br />
KOMENTARI:<br />
1. ^esti~kata za idno vreme }e vo tekstot naj~esto se sre}ava kako ki, kako rezultat<br />
na redukcija na -e- vo -i-. Sp. go pr. bez redukcija: ne ke ver'uvam.<br />
ZAKLU^OCI:<br />
1. Me|u prvata i vtorata raka nema razlika vo paradigmata za idnoto vreme.
172<br />
MINATO-IDNO - KE<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1. l. ki(e) 'umreh 1. l. ki(e) 'umrehmi(e)<br />
2. l. ki(e) 'umre{i(e) 2. l. ki(e) 'umrehti(e)<br />
3. l. ki(e) 'umre{i(e) 3. l. ki(e) 'umrea<br />
PRVA RAKA<br />
ki zem'ea t'ie {to ver'uvaat<br />
ne ke 'umre{i<br />
PRIMERI:<br />
VTORA RAKA<br />
ki zem'aa t'ie {to ver'uvaat<br />
ne ke 'umre{e<br />
KOMENTARI:<br />
1. Vo KE se sre}ava upotreba na minato-idno vreme.<br />
2. Minato-idnoto vreme se obrazuva i od svr{eni i od nesvr{eni glagoli.<br />
3. ^esti~kata }e vo tekstot se sre}ava i kako ki, kako rezultat na redukcija na<br />
-e- vo -i-, i kako ke.<br />
4. Minato-idnoto vreme se upotrebuva i za iska`uvawe na mo`en na~in (kondicional),<br />
sp.: ak'u b'e{i t'ua br'at mi n'e ke 'umre{i. (uslovna re~enica).<br />
IMPREFEKT - KE<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1. l. zbur'uva-h 1. l. zbur'uva-hmi(e)<br />
2. l. zbur'uva-si/{e/{i 2. l. zbur'uva-hti(e)<br />
3. l. zbur'uva-si/{e/{i 3. l. zbur'uva-a<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1. l. s'e~e-h 1. l. s'e~e-hmi(e)<br />
2. l. s'e~e-si/{e/{i 2. l. s'e~e-hti(e)<br />
3. l. s'e~e-si/{e/{i 3. l. s'e~e-a<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1. l. v'ele-h 1. l. v'ele-hmi(e)<br />
2. l. v'ele-si/{e/{i 2. l. v'ele-hti(e)<br />
3. l. v'ele-si/{e/{i 3. l. v'ele-a<br />
PRIMERI:<br />
PRVA RAKA<br />
VTORA RAKA<br />
site pri'ehmi<br />
1.l.mn.<br />
zim'ahme darba<br />
1.l.mn.<br />
velea<br />
3.l.mn.<br />
Ioan krastesi 3.l.edn. krastese<br />
tar~e 2.l.edn. / tar~e{e<br />
3.l.edn.<br />
odea toa den na inoselu 3.l.mn<br />
I vie zburuvaa<br />
3.l.mn<br />
sa utbiraa<br />
3.l.mn<br />
ode{i sos nih 2.l.edn. / ode{e<br />
3.l.edn.<br />
o~itemu sa zapiraa 3.l.mn<br />
dava{e 2.l.edn. /
173<br />
3.l.edn.<br />
(on) ni zburuva{e<br />
3.l.edn.<br />
razre~uva{e 2.l.edn. /<br />
3.l.edn.<br />
se~e{i hlebut 2.l.edn. / se~e{e<br />
3.l.edn.<br />
stoesi Ioan, 3.l.edn. stoese<br />
ode{i 2.l.edn. /<br />
3.l.edn.<br />
dujdoa prika`uvaa rabotite 3.l.mn ode{i<br />
{to nesa ma~ihte <br />
sedesi i prose{i 2.l.edn. /<br />
3.l.edn.<br />
raste{i idno vremi slep 3.l.mn be{e<br />
nemo`e{i da ~ine 2.l.edn. /<br />
3.l.edn.<br />
blaguslavea Boga, Amin 3.l.mn<br />
sa klane{i na negu 2.l.edn. /<br />
3.l.edn.<br />
on vele{i<br />
3.l.edn.<br />
SUM - KE<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1. l. beh 1. l. behme<br />
2. l. besi/ be{i/ be{e 2. l. behte<br />
3. l. besi/ be{i/ be{e 3. l. bea<br />
PRVA RAKA<br />
ut pervu b'e{i re~ta<br />
na sfetut b'e{e<br />
vratite b'ea zatvoreni<br />
u~enicite bea sobrani<br />
bea vratite zatforeni‡<br />
bea U~enicite sobrani<br />
be{e kade deset saate ut denut<br />
be{e slep<br />
Aku ne be{i voa ut Boga<br />
PRIMERI:<br />
VTORA RAKA<br />
SUM<br />
ut pervu b'ese re~ta<br />
KOMENTARI:<br />
1. Vo KE postojat dve glagolski grupi (a- i e-grupa), {to se gleda i vo paradigmata<br />
na imperfektot.<br />
2. Pi{uvaweto so -si i -{i poka`uva ednakov izgovor, bidej}i, spored pravopisnite<br />
principi na prvata raka, se smeta deka soglaskata pred vokali od preden<br />
red se smeknuva vo izgovorot, dodeka vtorata raka pi{uva mek konsonant.<br />
ZAKLU^OCI:<br />
1. Vtorata raka ja pretpo~ita nastavkata -{e vo 2 l. i 3 l. ednina, {to mo`e da
174<br />
se ozna~i kako postapka na stilizacija so cel normalizacija na pismeniot jazik.<br />
PERFEKT (od nesvr{eni glagoli) - KE<br />
1. l. săm pej'al 1. l. sme pej'ali(e)<br />
2. l. si pej'al 2. l. ste pej'ali(e)<br />
3. l. (e) pej'al 3. l. (sa) pej'ali(e)<br />
PERFEKT (od svr{eni glagoli) - KE<br />
1. l. săm sfăr{'il 1. l. sme sfăr{'ili(e)<br />
2. l. si sfăr{'il 2. l. ste sfăr{'ili(e)<br />
3. l. (e) sfăr{'il 3. l. (sa) sfăr{'ili(e)<br />
PRVA RAKA<br />
n'ekuj pat ne ste pej'ali na<br />
pis'anietu<br />
`n'ie{ t'amu d'eka ne si sej'al<br />
ne ste pej'ali<br />
si sfăr{'il hf'alba<br />
nesi raspolega/l<br />
PRIMERI<br />
ne ste pej'ale<br />
VTORA RAKA<br />
KOMENTARI:<br />
1. Vo primerot `n'ie{ t'amu d'eka ne si sej'al l-perfektot se sre}ava vo<br />
frazeolo{ki izraz.<br />
2. Ne se javuvaat primeri vo tretoto lice ednina i mno`ina, taka {to rekonstrukcijata<br />
so pomo{niot glagol vo ovie lica e pretpostavena, soglasno so<br />
dene{nata sostojba vo ovie govori.<br />
3. Vtorata raka go izjasnuva reduciranoto -i vo -e vo nastavkite vo paradigmata<br />
na mno`inata, {to go sfa}ame kako postapka na stilizacija.<br />
ZAKLU^OCI:<br />
1. Perfektot od slovenski tip vo ovoj tekst e zastapen vo pomala mera, a namesto<br />
nego se sre}avaat so ista funkcija sum-konstrukciite.<br />
2. Perfektot se sre}ava vo funkcija na perceptiv i inperceptiv, {to se gleda<br />
od kontekstot, na pr. ne ste pej'ali e perceptiv, dodeka `n'ie{ t'amu d'eka ne<br />
si sej'al e inperceptiv.<br />
3. Perfektot od nesvr{eni glagoli, spored materijalot so koj{to raspolagame,<br />
se izveduva od nesvr{eni semantemi, dodeka perfektot od svr{eni glagoli se<br />
izveduva od svr{eni semantemi.<br />
PLUSKVAMPERFEKT - KE<br />
1. l. b'eh ut'i{el 1. l. b'ehme ut'i{li(e)<br />
2. l. b'e{i(e) ut'i{el 2. l. b'ehte ut'i{li(e)<br />
3. l. b'e{i(e) ut'i{el 3. l. b'ea ut'i{li(e)<br />
PRVA RAKA<br />
b'e{i ut'i{el n'ok’jata<br />
PRIMERI<br />
VTORA RAKA<br />
b'e{e ut'i{el n'okta
175<br />
KOMENTARI:<br />
1. Vo primerot b'e{i ut'i{el n'ok’jata/b'e{e ut'i{el n'okta formata za pluskvamperfekt<br />
e upotrebena so zna~ewe na perfekt.<br />
ZAKLU^OCI:<br />
1. Vo zna~eweto na upotrebite ne postoi razlika me|u perfektot i pluskvamperfektot,<br />
od {to mo`e da se pretpostavi deka se raboti za sinonimni paradigmi.<br />
2. Pluskvamperfektot vo ovoj tekst e zastapen samo vo eden primer vo tekstot.<br />
3. Najverojatno, soglasno so sostojbata vo jugoisto~nite govori, pluskvamperfektot<br />
se sre}ava vo funkcija na perceptiv i inperceptiv.<br />
4. Pluskvamperfektot, soglasno so sostojbata vo jugoisto~nite govori, od<br />
nesvr{eni glagoli, se izveduva od nesvr{eni semantemi, dodeka pluskvamperfektot<br />
od svr{eni glagoli se izveduva od svr{eni semantemi.<br />
SUM-KONSTRUKCII (PERFEKT OD NESLOVENSKI TIP) - KE<br />
ednina<br />
mno`ina<br />
1. l. nesăm dost'oen 1. l. ne sme dost'ojni<br />
2. l. ne si dost'oen 2. l. ne ste dost'ojni<br />
3. l. ne e dost'oen 3. l. ne sa dost'ojni<br />
perifrasti~ki konstrukcii so ~ini + glagolska pridavka<br />
sa ~in'i uveruv'an<br />
PRVA RAKA<br />
sa ~in'i ed'in ~uv'ek pu{t'en<br />
(ispraten) ut B'oga<br />
(pasivno zna~ewe)<br />
b'e{e p'onapr'e{en (perifraza)<br />
b'ea vr'atite zatfor'eni<br />
b'ea U~en'icite sobr'ani<br />
gr'ehuvite sa prust'eni, z'aprite<br />
sa zapr'eni (pasivno zna~ewe)<br />
ne săm dost'oen<br />
ste po'ilni<br />
ne b'e{i li s'ărcitu isgur'enu<br />
~uv'ekut v'oa e gr'es({)en<br />
za{t'o ste sinhis'ani<br />
s'ite {to sa nap'isani na z'akonut<br />
(pasivno zna~ewe)<br />
ki sa vărz'ani na N'ebutu<br />
ki sa utv'ărzani na N'ebutu<br />
ak'u s'aka{ da sa ~'ini{ sfăr{'en<br />
(perifrasti~ka konstrukcija<br />
so ~ini (glagol-kopula))<br />
juncite mi i ran'etite sa zakl'ani<br />
(pasivno zna~ewe)<br />
sa ~in'i uveruv'an (perifrasti~ka<br />
konstrukcija so ~ini<br />
(glagol-kopula))<br />
ste kah'arni<br />
VTORA RAKA<br />
za{t'o ste za~ud'eni
176<br />
I t'ie dek'a sa sej'ani na p'atut<br />
(pasivno zna~ewe)<br />
b'e{e fărle'n pret vr'atata<br />
(pasivno zna~ewe)<br />
ne b'e{i isgur'enu<br />
ne sam pu{t'en<br />
on sa ~in'i nevid'en ut nih<br />
(perifrasti~ka konstrukcija<br />
so ~ini (glagol-kopula))<br />
tak'a e napis'anu<br />
tak'a e napis'ano<br />
KOMENTARI:<br />
1. Vo primerite ki sa vărz'ani na N'ebutu i ki sa utv'ărzani na N'ebutu e<br />
upotrebeno minato-idno vreme vo sum-konstrukcija (sp. st. jaz.: ]e se vrzani<br />
na Neboto.; ]e se odvrzani na Neboto.) so uslovno zna~ewe, {to se gleda od<br />
zavisnata re~enica: ak'u v'ăryite...<br />
ZAKLU^OCI:<br />
1. Sum-konstrukciite vo sega{no vreme so zna~ewe na rezultativna minatost<br />
regularno se sre}avaat vo tekstot, za razlika od ima-konstrukciite, koi{to<br />
voop{to ne se sre}avaat.<br />
2. Ne postoi semanti~ka razlika me|u konstrukciite so sum + glagolska pridavka<br />
i konstrukciite so sum + pridavka, no, se razbira, postoi sintaksi~ka razlika:<br />
vo konstrukciite so sum + pridavka, glagolot sum se javuva kako glagol-povrzuva~<br />
vo ramkite na glagolsko-imenskiot prirok.<br />
3. Konkurentni na sum-konstrukciite se konstrukciite so ~ini + glagolska pridavka<br />
{to pretstavuva obele`je na ju`nite govori.<br />
IMA-KONSTRUKCII - KE<br />
1. l. 1. l.<br />
2. l. 2. l.<br />
3. l. 3. l.<br />
PRVA RAKA<br />
Za{t'o d'eka 'ima dva il'i tri<br />
isbr'ani (prototip na<br />
ima-konstrukcii)<br />
PRIMERI<br />
VTORA RAKA<br />
Za{t'o d'eka 'ima dva il'i tri sopr'ani<br />
KOMENTARI:<br />
1. Vo KE ne se nao|aat primeri od ovoj tip.<br />
2. Se sre}ava prototip na ima-konstrukciite, kade {to ima se kombinira so<br />
glagolskata pridavka usoglasena po rod i broj so imenkata na koja se odnesuva<br />
(v. Koneski, 1986: 201)<br />
PRVA RAKA<br />
D'uhut sn'aga i k'oski n'ema kak<br />
gl'edati m'ene dek'a 'imam<br />
INFINITIV<br />
VTORA RAKA<br />
d'uhut sn'aga i k'oski n'ema kak<br />
gl'edate m'ene dek'a 'imam
177<br />
nim pi~al'ete<br />
nim sa gri`'ejte<br />
{to imame da ~'inime n'ie sos t'ebe<br />
nim zad'evej Did'askalut<br />
nim sa b'oi{<br />
nim sa boj'ajte<br />
nim zad'evjaj Did'askalut<br />
nim sa b'oi<br />
KOMENTARI:<br />
1. Ako vo prvata raka nastavkata ja sfatime kako reducirano -e- vo -i-, toga{<br />
se raboti za na~inska re~enica {to se potvrduva so faktot deka vo vtorata<br />
raka redukcijata e izbegnata. Vo standardniot jazik ovaa re~enica }e glasi:<br />
Duhot snaga i koski nema, kako {to gledate deka jas imam (transformacijata<br />
voveduva i iskazna del-re~enica). Se postavuva pra{aweto dali vo prvata raka<br />
postoi vlijanie od gr~kiot infinitiv na sintaksi~ko ramni{te, pri {to<br />
vo nego e kondenzirana na~inska slo`ena + iskazna del-re~enica. Podolu<br />
ima u{te eden primer, kade {to vokalot -e- od nastavkata -te e reduciran vo<br />
-i-, a ne e popraveno vo vtorata raka ('imati li n'e{tu za jad'eni).<br />
2. Vo primerite kako nim pi~al'ete i nim sa gri`'ejte imame skratena infinitivna<br />
forma vo sostavot na imperativen izraz. Interesen e primerot nim<br />
sa b'oi{/nim sa b'oi, kade {to vtorata raka poka`uva deka stilizacijata odi<br />
vo nasoka na izbegnuvawe na sega{noto vreme vo ramkite na ,,infinitivniot<br />
imperativ“ i upotreba na ,,infinitiven imperativ“ od ,,~ist vid“.<br />
3. Vo primerot {to imame da ~'inime n'ie sos t'ebe se sre}avame so razlo`en<br />
infinitiv so da-re~enica (sp. {to imamo ~initi mi s tobom).<br />
a-grupa<br />
e-grupa<br />
i-grupa<br />
a-grupa<br />
e-grupa<br />
i-grupa<br />
a-grupa<br />
e-grupa<br />
i-grupa<br />
GLAGOLSKA IMENKA - KE<br />
ednina<br />
nastavka -we<br />
sak'a-ni(e), ujdis-'a-jne (alomorfa),<br />
vǎryuv-'a-ni(e), tǎrgov-'a-jne (vo<br />
prvata raka e upotrebena<br />
odglagolska imenka), nasla`d-'e-ni(e)<br />
(adaptiran crsl. model)<br />
te~-'e-ni(e)<br />
zasp-'a-ni(e) (perfektivna osnova)<br />
nastavka -nie<br />
pis'-a-nie (crsl. model)<br />
ispoln-'e-nie (crsl. model),<br />
utkup-'e-nie (crsl. model)<br />
mno`ina<br />
nastavka -we<br />
sak'a-ni-a, nasla`d-'e-ni-a<br />
(rekonstrukcija)<br />
te~-'e-ni-a (rekonstrukcija)<br />
zasp-'a-ni-a (rekonstrukcija)
178<br />
a-grupa<br />
e-grupa<br />
i-grupa<br />
PRVA RAKA<br />
Tie {to n'eto ut krǎv, n'eto ut<br />
sak'anitu na sn'agata, n'eto<br />
ut sak'anitu ~uv'e~ku, am'i<br />
ut B'oga sa rod'ia;<br />
ut ispoln'enieto mu;<br />
da sa isp'olni Pis'anieto;<br />
ne m'o`ite da rab'otite na<br />
B'oga, i na im'anitu;<br />
'imaj ujdis'ajne s'inko;<br />
i v'elea: 'oti e vid'enie;<br />
drug ut'ide na n'ivata mu,<br />
drug pu pragmat'iata mu;<br />
t'amu ki b'ide plak'anitu i<br />
karc'anitu na z'abitu;<br />
ut nasla`d'enitu na `iv'otut;<br />
on s'e~e{i vǎryuv'anitu;<br />
in'a `'ena t'aa {t'o 'ima{e<br />
te~'eni ut krǎf dvan'ajset<br />
gud'ini;<br />
da d'ade d'u{ata mu utkup'enie;<br />
zard'i zasp'anitu na s'onut;<br />
na d'enut na zakup'anitu mi;<br />
Am'i v'oa rod ne isp'ag’a, s'alde<br />
sos m'olba i sos post'eni;<br />
pokaj'anie i ostavl'enie na<br />
gr'ehuvite.<br />
'ima{e mnogu im'ane<br />
'imati li n'e{tu za jad'ene<br />
nastavka -nie<br />
pis'-a-ni-a (rekonstrukcija)<br />
ispoln-'e-ni-a (rekonstrukcija)<br />
PRIMERI<br />
VTORA RAKA<br />
da sa isp'olni Pis'anietu;<br />
drug ut'ide na n'ivata mu, drug pu<br />
tǎrgov'ajne;<br />
t'amu ki b'ide plak'anito i karc'anito<br />
na z'abite;<br />
zard'i zasp'anito na s'onut.<br />
Am'i v'oa rod ne isp'ag’a, s'alde sos<br />
m'olba i sos post'ejne.<br />
'ima{e mnogu im'ajne<br />
'imati li n'e{tu za jad'eni<br />
OD GLAGOLSKA IMENKA<br />
j'ast-e(i) (alomorf)<br />
pragmat-'ia (vo vtorata raka e upotrebena glagolska imenka)<br />
PRIMER<br />
PRVA RAKA<br />
VTORA RAKA<br />
'imam j'aste da j'adam;<br />
moj j'asti e da ~'inam v'ol’ata na to'a. m'oe j'aste e da ~'inam v'ol’ata na to'a.<br />
ZAKLU^OCI:<br />
1. Semantemite na glagolskite imenki poka`uvaat tri glagolski grupi, kako<br />
vo prvata raka (a-, e- i i-grupa), za razlika od semantemite na finitnite<br />
(li~nite) formi, koi poka`uvaat dve glagolski grupi vo vtorata raka (a- i<br />
e-grupa).
179<br />
2. Zatvrdnuvaweto na -w- vo -n- ne se sre}ava vo site primeri, bidej}i ima i primeri<br />
so anticipacija na mekosta -jn-, -ni(j)-.<br />
3. Nastavkata -nie se sre}ava kaj primerite {to pretstavuvaat citati od crsl.<br />
jazik.<br />
4. Zatvrdnatata nastavka -ni(e) se upotrebuva za obrazuvawe i na glagolski<br />
imenki od glagoli so perfektivna osnova.<br />
5. Ne se sre}avaat primeri na mno`ina na glagolskite imenki, {to e vo soglasnost<br />
so dijalektniot jazik.<br />
6. Upotrebata na primeri na odglagolski imenki poka`uva vrska so imenskoto<br />
zna~ewe na glagolskata imenka, sp.: pragmat'ia (prva raka) nasproti<br />
tǎrgov'ajne (vtora raka).<br />
GLAGOLSKA PRIDAVKA - KE<br />
-n, -na, -no, -ni na osnovnite pu{t'enite, pe~'en,<br />
vokali -a i <strong>–</strong>e<br />
izbr'an<br />
-t. -ta, -to, -ti glagoli so op{t del na n v’jahn'at, zagin'at<br />
(na osnovnite vokali -a)<br />
glagolska pridavka od leva strana<br />
glagolska pridavka od desna strana<br />
supstantivizirana glagolska pridavka<br />
edinor'odniut Sin<br />
Sin edinor'oden<br />
mn'ogu sa kales'anitu, am'i m'alce<br />
izbr'anitu<br />
PRIMERI<br />
PRVA RAKA<br />
VTORA RAKA<br />
Sin edinor'oden ut T'atkutu<br />
edinor'odniut Sin<br />
I pu{t'enite b'ea ut Faris'ejte<br />
’i najd'oa sobr'ani iden'ajste<br />
r'iba pe~'ena<br />
t'oa {to ki re~'i, pust'en (praten)<br />
r'adusta m'oata sfărs({)'ena<br />
da sp'asi zagin'atutu<br />
da sp'asi zagin'atoto<br />
'odi pu planin'ite, p'ala zagin'atata<br />
D'etit'o mi l'e`i uf d'oma raslabl'enu D'etit'o mi l'e`i uf d'oma raslabl'eno<br />
mu dunes'ea id'in Rassl'ablen<br />
ka`'ejte na kales'nitu<br />
ka`'ejte na kales'nite<br />
juncite mi i ran'etite sa zakl'ani<br />
mn'ogu sa kales'anitu, am'i m'alce mn'ogu sa kales'anite, am'i m'alce<br />
izbr'anitu<br />
izbr'anite<br />
'ofcite zagub'enite<br />
~uv'ek gr'e{en<br />
i re~'e na umr'en’ut<br />
in'a k'erka samor'odna<br />
C'arut ti dek'a 'ide v’jahn'at na<br />
vr'ăs p'ărlitu<br />
KOMENTARI:<br />
1. Vo vtorata raka redukcijata na -o- vo -u- e izjasneta. Sp. zagin'atutu i<br />
zagin'atoto.
180<br />
ZAKLU^OCI:<br />
1. Glagolskata pridavka vo KE se sre}ava vo atributska slu`ba:<br />
a.) od leva strana (edinor'odniut Sin),<br />
b.) od desna strana (Sin edinor'oden) (po~esto).<br />
2. Supstantivizirana pridavka (mn'ogu sa kales'anitu, am'i m'alce izbr'anitu)<br />
3. Se obrazuva i od preodni i od nepreodni glagoli:<br />
a.) preodni (r'iba pe~'ena),<br />
b.) nepreodni (C'arut ti dek'a 'ide v’jahn'at na vr'ăs p'ărlitu).<br />
a-grupa<br />
e-grupa<br />
i-grupa<br />
GLAGOLSKI PRILOG - KE<br />
gled-'a-jke, slus-'a-(j)ki (alomorf)<br />
bid-'e-jke<br />
u~-'e-(j)ki (alomorf)<br />
PRIMERI<br />
PRVA RAKA<br />
VTORA RAKA<br />
I Is'us ubărn'a s'ăta Galil'ea,<br />
u~'eki pu S'oborito;<br />
I Is'us ubik'oli s'ite Gr'adi{ta<br />
i S'elata, u~'ejki pu S'oborito;<br />
ed'in ~uv'ek dubli`'i na Is'usa ed'in ~uv'ek dubli`'i na Is'usa sa<br />
sa kl'ane{i na n'egu i v'ele{e kl'ajne{e na n'egu i v'ele{e<br />
(primer kade {to glagolskiot<br />
prilog e transformiran vo<br />
sostavna re~enica), sp.: eden<br />
~ovek mu se pribli`i na Isusa,<br />
klawaj}i mu se i velej}i;<br />
T'ogaj ut'idua U~en'icite na<br />
Is'usa sam bid'ejke, i rek'oa<br />
(glagolski prilog vo funkcija<br />
na aktiven particip na<br />
prezentot), sp.: bidej}i be{e<br />
sam, {to mo`e da se<br />
transformira i so pri~inska<br />
re~enica so drug svrznik:<br />
zatoa {to/za{to be{e sam;<br />
I n'apokom pu{t'i na nih Sin mu, I n'apokom pu{t'i na nih Sin mu,<br />
v'ele{i (primer kade {to<br />
v'ele{e<br />
glagolskiot prilog e<br />
transformiran vo sostavna<br />
re~enica), sp. I kone~no,<br />
im go isprati nim Sin<br />
mu, velej}i;<br />
da ne v'idat gled'ajke, i gled'ajke da ne v'idat gled'ajke, i slus'aki da ne<br />
da ne v'idat;<br />
sl'usat. (sic!)<br />
V'ie ka 'u~e{i v'ika{e (primer V'ie ka 'u~i{e v'ika{e<br />
kade {to glagolskiot prilog<br />
e transformiran vo
181<br />
vremenska re~enica), sp.<br />
Ovoj, u~ej}i vika{e;<br />
ZAKLU^OCI:<br />
1. Semantemite na glagolskite prilozi poka`uvaat tri glagolski grupi, kako<br />
vo prvata raka (a-, e- i i-grupa), za razlika od semantemite na finitnite<br />
(li~nite) formi, koi poka`uvaat dve glagolski grupi vo vtorata raka (a- i<br />
e-grupa).<br />
2. Preovladuva nastavkata -jke, dodeka nastavkata -(j)ki {to se javuva kako alomorf<br />
pretstavuva citat od crsl. jazik.<br />
3. Upotrebata na glagolskiot prilog vo funkcija na aktiven particip na prezentot<br />
(pr. Is'usa sam bid'ejke) pretstavuva manir vo pismeniot jazik vo 19 vek,<br />
sp. bidej}i \aolot ~oek (Cepenkov).<br />
4. Glagolskiot prilog mo{ne ~esto se zamenuva so li~na glagolska forma vo imperfekt.<br />
Ottuka mo`e da se pretpostavi deka vo razgovorniot jazik toj imal<br />
ograni~ena upotreba.<br />
5. Alomorfot u~'eki poka`uva citat od crsl. jazik od srpska redakcija;
Мария Йовчева<br />
ОР<strong>И</strong>Г<strong>И</strong>НАЛНА СЛАВЯНСКА ТВОРБА Л<strong>И</strong> Е СЛУЖБАТА<br />
ЗА СВ. М<strong>И</strong>ХА<strong>И</strong>Л ВО<strong>И</strong>Н<br />
За земното битие на Михаил Воин съществуват твърде оскъдни<br />
данни, източник за които са ограничен кръг славянски текстове. Oт<br />
неговото изпълнено с легендарни мотиви Проложно житие се знае, че<br />
по произход той е българин и живее по времето на цар Михаил. Участва<br />
на страната на византийците във войните срещу етиопците и арабите.<br />
Завръщайки се от боя, Михаил спира до Тираиското езеро и побеждава<br />
змея, който пази водите и изяжда девойките от съседния град. Умира<br />
в родното си място Потука, където мощите му се съхраняват до XIII<br />
в., когато цар Калоян триумфално ги пренася в Търново и ги полага<br />
в Патриаршеския храм 1 . С този акт местно почитаният храбър герой,<br />
победител на неверници и змейове, заема своето важно място в българския<br />
светителски репертоар и в пантеона на покровителите на Царството и<br />
неговата престолнина 2 .<br />
<strong>И</strong>зложените в Проложното житие факти пораждат нееднозначни<br />
интерпретации, свързани с времето и родното място на Михаил Воин.<br />
За идентификацията на импрератор Михаил са изказани мнения, че това<br />
е българския княз Борис-Михаил и следователно героят се е подвизавал<br />
във водените по това време от Византия войни в Мала Азия. Днес обаче<br />
надделяват аргументите, че в славянския текст се визира византийският<br />
император Михаил IV Пафлагон (1034<strong>–</strong>1041 г.), който воюва с арабските<br />
нашественици на територията на Южна <strong>И</strong>талия и Сицилия. В полза на<br />
това тълкуване говорят някои податки от Житието на Михаил и найвече<br />
споменаването на Тираиско езеро, с което явно се назовава мястото<br />
Тиреиско море, разположено на пътя от <strong>И</strong>талия към Балканите 3 . Що се<br />
отнася до родния град на светеца, съществуват няколко предположения за<br />
1<br />
За Проложното житие на Михаил Воин вж. библиографския обзор у <strong>И</strong>ванова 1973: 224<strong>–</strong>225;<br />
<strong>И</strong>ванова 1986: 219<strong>–</strong>220, 585<strong>–</strong>588; Кожухаров 1987: 215.<br />
2<br />
<strong>И</strong>ванова 1986: 586<strong>–</strong>587.<br />
3<br />
<strong>И</strong>ванова 1986: 587<strong>–</strong>588.
184<br />
неговата локализация, като той се търси между Пловдив и Стара Загора,<br />
между Казанлък и Стара Загора или край днешния град Крън 4 .<br />
Още със зараждането си култът към Михаил от Потука следва<br />
типологията на светците-воини и се формира върху преплитането на два<br />
основни мотива <strong>–</strong> за подвизите на воина-християнин срещу неверниците<br />
и за борбата със змея. Тяхната съвкупност показва, че в основата си<br />
почитането на българския светец се гради по модела на култа към св.<br />
Георги 5 . Най-ранните текстове за отбелязването на Михаил Воин <strong>–</strong><br />
Проложното житие и Службата, се появяват през първата половина или<br />
около средата на XIII в. Разрастването и популяризацията на почитта към<br />
светеца обаче е заслуга на книжовниците от следващото столетие, когато<br />
чрез осъществената нова интерпретация на неговия култ от Патриарх<br />
Евтимий и след включването на стишната версия на Проложното му<br />
житие в търновските състави паметта се разпространява в балканската и<br />
източнославянската книжнина 6 .<br />
За разлика от агиографските творби за Михаил Воин неговата<br />
Служба остава с твърде ограничена традиция, битува в периферията на<br />
официалния минеен репертоар и не навлиза в новите търновски версии на<br />
богослужебните книги. Позната е по три преписа от староизводни минеи:<br />
два съкратени (само със стихири) <strong>–</strong> в Драгановия миней (Зогр.I.7, нататък<br />
Драг) от XIII в. 7 и миней F.I.п.72, РНБ от края на XIII в. <strong>–</strong> началото на<br />
XIV в., и един пълен <strong>–</strong> в празничен миней Sinаit. Slav. 25 (нататък SinSlav<br />
25) от втората половина на XIV в. 8 В миней Хлуд 165, Г<strong>И</strong>М от XIV в. се<br />
регистрира споменаване на паметта под заглавие: êЃâ" óñïåíèå ìèõàèëà<br />
âîèíà" ñëóFђ ïðàçíèê¹ âñà (л. 26v29) 9 , чиито указания все пак загатват за<br />
съществуването на пълна служба за празника.<br />
Относно произхода на Службата за Михаил Воин се води известна<br />
дискусия. Докато Й. <strong>И</strong>ванов изразява колебание дали тя не превежда<br />
византийски химни за този светец 10 , нейните по-късни изследователи Кл.<br />
<strong>И</strong>ванова и Ст. Кожухаров я приемат за оригинално славянско произведение,<br />
възникнало въз основа на житийния текст или устни предания 11 .<br />
Като безспорен аргумент за тяхната атрибуция служи липсата на гръцка<br />
4<br />
Вж. библиографията у <strong>И</strong>ванова 1986: 587; Кожухаров 1987: 213<strong>–</strong>216.<br />
5<br />
<strong>И</strong>ванова 1986: 586: Кожухаров 1987: 213<strong>–</strong>216.<br />
6<br />
Вж. <strong>И</strong>ванова 1986: 587; Кожухаров 1987: 213<strong>–</strong>216; <strong>И</strong>ванова 2003: 384<strong>–</strong>385.<br />
7<br />
Вж. <strong>И</strong>ванов 1931: 473; новобългарски превод на съкратената версия по Драгановия миней вж. у<br />
Кожухаров 1987: 94<strong>–</strong>97.<br />
8<br />
Преписите в F.I.п.72, РНБ и SinSlav 25 са открити от Кл. <strong>И</strong>ванова (вж. <strong>И</strong>ванова 1973, където е издаден<br />
текстът по SinSlav 25 с разночетения по Драг и F.I.п.72).<br />
9<br />
Хлудов каталог 1999: 48.<br />
10<br />
<strong>И</strong>ванов 1931: 473.<br />
11<br />
<strong>И</strong>ванова 1973: 224<strong>–</strong>225; Кожухаров 1987: 31<strong>–</strong>32, 235.
185<br />
химнография в чест на този неизвестен във Византия светец. Ако обаче<br />
се зачете един от основните начини за изграждане на нови химнографски<br />
композиции <strong>–</strong> заемането на компоненти (стихири, тропари, седални) от<br />
служби за най-изтъкнатите представители, първообразци за дадения тип<br />
святост, би следвало търсенето на евентуалните източници и паралели<br />
за славянските химни за Михаил Воин да се насочи и към църковната<br />
поезия за изявени християнски светци. Особено, към тези, чийто култ<br />
задава парадигмата на войнската святост и чиято химнография служи<br />
като източник за адаптиране или модел за сътворяване на текстове,<br />
предназначени за светците-войни. Проучването на отделните елементи<br />
от Службата за Михаил Воин именно от такава гледна точка позволява<br />
да бъдат нанесени корекции в категоричното схващане за непреводен<br />
произход на цялото химнографско произведение.<br />
Според своето съдържание <strong>–</strong> по-абстрактно или конкретно, в<br />
Службата за Михаил Воин се открояват два типа съставки (вж. при ложението).<br />
От една страна, в нея се включват песнопения, които съдържат<br />
факти от житието на светеца <strong>–</strong> подробното описание на отделните моменти<br />
от преборването на змея, спасяването на девойката и освобождаването<br />
на водите на езерото, споменаването на името на императора, при когото<br />
Михаил служи като воин и на мястото на неговия змееборски подвиг.<br />
Тук спадат двете стиховни вечерни стихири за 8-и глас (1-а стихира<br />
от стиховните е поместена на „слава“ и на утринната), двете поредици<br />
утринни стихири за 4-и и 6-и глас и светилният 12 . Подобни легендарни<br />
мотиви не са официализирани за образността на химнографските текстове<br />
за св. Георги 13 , в които надделяването над змея се споменава най-общо и<br />
се интерпретира в съответствие с християнското виждане за победата над<br />
дявола. Ако към това се добавят и включените конкретни факти от земното<br />
житие на Михаил Воин, като напр. ò¥ öðЃþ ãîäý á¥Tђ âüñå÷üñò°íîìó ìèõàèëå<br />
ñüèìåííó á¥â°øó (1-а стиховна стихира) и ïðèñïý âü çåìëòèèðàãèèñê©© (в<br />
светилния), най-вероятно изглежда предположението, че тези песнопения,<br />
основани върху агиографски текстове за българския светец, специално са<br />
написани в негова чест. Съмнение за компилативен характер на една от<br />
тези стихири <strong>–</strong> 3-тата утринна стиховна, все пак пораждат първите два<br />
нейни стиха: ÁæЃåñòâ°íàà˜ ðàäîñòü á¥Tђ" áëãЃ÷üñòèÿ˜ âüñåñâýò°ëå" äâ“î2÷üñòàà˜ãî<br />
çìèà ìðüç°ñêà ñüòâîðü (SinSlav 25) / ÁåñЃòâíàà ðàäîTђ á¥Tђ áëãЃ÷üñòèâààãî âüñåñâýòëî<br />
äâî÷åñòíà çìèè òñòâîðè (Драг). Макар че и двата цитирани преписа<br />
съдържат отклонения от първоначалния вариант на песнопението, за<br />
което говори липсата на граматическо съгласуване, а също и на подлог<br />
в подчиненото изречение според Драг, гръцкият първообразец за текста<br />
12<br />
Вж. <strong>И</strong>ванова 1973: 228<strong>–</strong>229.<br />
13<br />
×ñõóüóôïìïò1962.
186<br />
може със сигурност да се реконструира върху антитезата „благочестие<br />
<strong>–</strong> злочестие/ нечестие“ (åˆóåâÞò <strong>–</strong> äõóóåâÞò). Поради неправилния<br />
превод на прилагателното äõóóåâÞò със славянското äâî¬÷üñòüíûè (вм.<br />
çúëî÷üñòüíûè), причинен от объркване на думи с първа съставка äõó-/<br />
äéó-, поетическата фигура се е изгубила. От своя страна грешката води<br />
до известно обезмисляне на стиховете и затруднява превода на стихирата<br />
на новобългарски, както може да се съди от интерпретацията на Ст.<br />
Кожухаров: „Божествена радост настъпи за благочестието, пресветли,<br />
когато за двойна чест достоен стана чрез скверния змей“ 14 . Ако се<br />
възстанови текстът според предложената поправка, той приблизително<br />
би звучал така: „Божествена радост настъпи за благочестието, пресветли,<br />
след като ти направи мерзък злочествия змей“. Подобни обърквания<br />
при гръцки лексеми с първа съставка äõó- се срещат често в старите<br />
химнографски текстове. За сравнение в речника на гръцко-славянските<br />
лексикални паралели има четири случаи на грешки при гръцки лексеми с<br />
първи компонент äõó-, засвидетелствани при това само в химнографски<br />
текстове: äúâîâèäüíú (за äõó2åþñçôïò), äúâîâúõîäüíú (за äõóáíÜâáôïò),<br />
äúâîèìåíèòú (за äõóþíõìïò), äúâîâýðè¬ (за äõóóÝâåéá) 15 . Сродни примери<br />
се извличат и от други преводни служби. Например, гръцкият изразôí<br />
äõóùíýìùíôñï5ßìùíôï‡ÌÜíåíôïò(в тропар от 7-а песен на Канона<br />
за Йоан Дамаскин), отнасящ се за манихейството, е предаден като<br />
äâî2˜è˜ìåí°íîìü ó‡÷åíèêîìü" ìàìåíòó в архаичната версия на службата<br />
в Хлуд. 166 от Г<strong>И</strong>М, Син. тип. 131 от РГАДА и Скопския миней (в<br />
Типографския и в Скопския миней се чете ó˜÷åí謘ìü вм. ó‡÷åíèêîìü) и едва<br />
в по-късните редактирани варианти текстът е поправен на çúëîèìåíèòûõú<br />
ó÷åíèêú ìàíåíòîâú (според най-старите руски минеи Син 162, Г<strong>И</strong>М и Син.<br />
тип. 97, РГАДА) 16 . Ако се отчетат тези данни, би могло да се допусне, че<br />
разглежданата стихира за Михаил Воин е адаптация на песнопение за<br />
св. Георги или друг светец-воин. Разбира се, не е изключено авторът на<br />
Службата да използва поетическата фигура като неправилно преведен<br />
израз, усвоен от химнографски текстове, след като в ранната славянска<br />
книжнина се разпространяват немалко подобни примери.<br />
От друга страна, останалите песнопения за Михаил Воин <strong>–</strong> трите<br />
стихири на „Господи, възвах“, вечерната слава за 6-и глас, канонът,<br />
кондакът и икосът, не съдържат конкретни податки, освен името на светеца<br />
и споменаванията на раката с мощите му. При тях възниква въпросът,<br />
дали наистина са част от оригиналния принос на славянския книжовник,<br />
или са заети от химнографията за други светци. Две от тези песнопения<br />
14<br />
Кожухаров 1987: 96.<br />
15<br />
Речник 2003: 144<strong>–</strong>145.<br />
16<br />
Руските минеи са използвани по изданието GМD 1996: 187; над южнославянските преписи съм<br />
извършила собствени наблюдения.
<strong>–</strong> вечерната слава за 6-и глас и седалният за 3-и глас, безусловно могат да<br />
бъдат разпознати като творби, предназначени за възхвала на св. Георги.<br />
187<br />
Служба за Михаил Воин, 22 ноември (SinSlav 25)<br />
ÑýDђ" ãëàTђ" èЃ" ïîD ïðýì©äðîñòú:~ ÁëãЃ÷üñòèà˜ w¨áðàç¥ w¨áãЃàù੘" áåñ÷åñòèÿ˜<br />
ëüñòü ïîïèð੘" âðàæèÿ˜ ïðýùåíèÿ˜ äîáëåñòúâ°íî íèçëîæèè" áæЃè©˜ ëþáîâ詘 ó“ìú<br />
ðàæDåãü" è˜äîëüñêî2˜ ñìýðè âîè„íå ïðýâüçíåñåíè2" òýì°æå äîñòîè˜íî ì©çD© ïîäâèãü<br />
ïð詘òü âýíåöü" è äà2˜øè è˜ñöýëåíèÿ˜ ìèõàè˜ëå äîáëåñòúâ°íå" ìëЃè õàTђ áЃà ãðýõîìü<br />
w“ñòàâëå·2 ïîäàòè" ÷üUђøèì° ëþáîâ詘 òâ ïàìòú:~<br />
Служба за св. Георги, 26 ноември (SinSlav 25)<br />
ÑýDђ" ãëTђ" èЃ" ïîD ïðýìóäðîTђ:~ ÁëãЃî÷åñòèÿ˜ w˜áðàç¥ áëãЃî÷üòü ñ" áåñ÷åñòèÿ˜ ëüñòü<br />
íèçëîæè ìcђåíè÷å" ïîïðà âðàæèÿ øåòàíèÿ" áæЃèå„©… ëþáîâ詘 ïðèñíî ðàæDèçଘìü"<br />
èäîëüñê ó“ãàñè áåçüáæЃí¬Pђ øåòàíè¬" òýìü äîñòîè˜íî âüçìüçä謘 ïð謘òü" è˜<br />
ïðè˜òîâà âýíüöü" è äଘøè è˜ñöýëåíèÿ˜" ñòðòTђîòðüï“÷å ãåw˜ðã謘" ìëЃè õàTђ áЃà ãðýõîìü<br />
o˜ñòàâëåíè¬ ïîäàòè" ÷ò“©ùèìü ëþáîâ詘 ïàìåòü òâ:~<br />
Служба за св. Георги, 23 април 17<br />
ÊÜ2éóìá’Ç÷ïòðë.ä’ Ô[íÓï5ßáíêápËüãïí.<br />
ňóåâåßáòôïqòôñüðïéòBíäñáãá2í,Bóåâåßáòô[íðëÜíçí<br />
êáôáâáëþí,ÌÜñôõòêáôåðÜôçóáò,ôï‡T÷2ñï‡ô@5ñõÜãìáôá·ô©ã@ñ<br />
2åߥæÞë¥,ô{ííï‡íðõñðïëïýìåíïò,ôíôõñÜííùíVóâåóáò,ô{D2åïí<br />
5ñýáãìá·Ѓ2åíTðáîßùò,Bìïéâ[íôíâáóÜíùí,TäÝîùô{íóôÝ5áíïí,<br />
êápðáñÝ÷åéòrÜìáôá,B2ëï5üñåÃåþñãéå.ÐñÝóâåõå×ñéóô©ô©Èå©,<br />
ôíðôáéóìÜôùíD5åóéíäùñÞóáó2áé,ôïqòUïñôÜæïõóéðü2¥,ô[íBãßáí<br />
ìíÞìçíóïõ.<br />
Служба за Михаил Воин, 22 ноември (SinSlav 25)<br />
Íà ñëàBђ" ãëàTђ" ¤Ѓ" ÄíåTђ âüñåëåíàà˜ âüñý" çàð婘 âüñåñëàâíàãî w¨çàðý2˜òü ñè õâTђà<br />
öðЃêâ· öâýò°ö¥ óêðàøà2˜ìà" ìèõàèëå âçïè2˜ò° òè" óãîäíè÷å õâTђü è çàñò©ïíè÷å<br />
òåïë¥è íå ïðåñòàè âüïè© çà í¥ êú ãЃó:~<br />
Служба за св. Георги, 23 април 18<br />
Ïî íЃ-ìú ¾àëìý’" ñò·õè‘ðà ñàìîãëà‘ñíà, ãëà‘ñú sЃ" Äíå‘ñü âñåëå‘ííàâñ’ ñòðTђòîòå‘ðïöà<br />
ïðîñâýùàå‘òñçàðìè, è† õðòTђî‘âà öðЃêîâü öâý‘ò¥ ó†êðàøàå‘ìà, ãåw‘ðã·å, âîï·å‘òú òè’:<br />
ó†ãî‘äíè÷å õðòTђî‘âú, è„ çàñò¹‘ïíè÷å òå‘ïë¥è‡, íå ïðåñòà‘è‡ ìîëñw† ðàáý‘õú òâîè‘õú:~<br />
Стихира за св. Георги, 23 април 19 ÓÞìåñïí^ïrêïõìÝíçðAóá...<br />
17<br />
По изданието Ìçíáqïí1852.<br />
18<br />
По църковнославянското издание Миней 1901.<br />
19<br />
<strong>И</strong>нципит на стихирата е цитиран у Troelsgård (s.a.).
’<br />
188<br />
В църковнославянския печатен миней стихирата за 6-и глас е<br />
поместена на „слава“ след 50-и псалм на утринната, а седалният е включен<br />
след 3-а песен на канона за 23.04. Макар и химнографският репертоар<br />
за великомъченика да е богат и службите му в ранните източници да<br />
показват изключително вариативен състав, тези два текста остават траен<br />
елемент както на гръцките, така и на славянските последования за св.<br />
Георги в ръкописните и в печатните минеи, а стихирата се регистрира<br />
редовно и във византийските стихирари, както показва нейното наличие<br />
в реконструираната стандартна версия на тази книга 20 .<br />
Специално внимание с оглед на поставения проблем заслужава<br />
канонът за Михаил Воин. С известна вероятност може да се допусне,<br />
че част от неговите тропари също произхождат от богатата византийска<br />
химнография за св. Георги. Въпреки че техните гръцки успоредици не се<br />
откриват сред оповестените досега немалко канони за великомъченика 21 ,<br />
към такава хипотеза насочват някои съдържателни особености.<br />
На първо място, изпъкват двукратно прокараните мотиви за Христовото<br />
възкресение, на които специално се спира Кл. <strong>И</strong>ванова: Ïî âüñêðTђåíèè˜<br />
õâTђà" ïðîñëàâëýå˜ìú ïàìòü áæЃèà˜ ìèõàè˜ëà" òú” ííЃý ðàäîñòè äõЃîâí¥© äøЃü íàñ¥òè"<br />
áëãЃî÷üñòíî ÷üò©ùèaђ ñóã¹áü ïðàç°íèêü (2-и тропар, 4-а песен) и Âúñèà˜ íàìü<br />
ïàìòü" ïðàâåäíàãî ìèõàè˜ëà" õâTђý âüñêðåTђíèåìü (1-и тропар, 9-а песен). Въз<br />
основа на тази особеност българската изследователка предполага, че<br />
освен на деня на Успението (22 ноември) паметта на Михаил Воин е<br />
била чествана и през пролетта около Възкресение Христово. Според нея<br />
засвидетелстваният канон първоначално е бил предназначен именно за<br />
пролетния празник, най-вероятно отбелязващ пренасянето на мощите в<br />
Търново, а по-късно е пренесен в службата на ноемврийската дата 22 . Без да<br />
се отхвърля подобно обяснение, би могло да се потърси и друго тълкуване<br />
на данните, ако се допусне първоначална адресация на разглежданата<br />
творба към паметта на св. Георги. По принцип, в литургическата почит<br />
към великомъченика отзвучават силно рефлексите на най-великия<br />
православен празник и това се изразява в многобройните споменавания<br />
за светлото тържество, в приповдигнатата образност и радостната и<br />
ликуваща тоналност. Христовото Възкресение се прославя в редица<br />
песнопения, влезли и в печатната версия на априлската служба за св.<br />
Георги 23 , например, в стихирата на „слава“ за 5-и глас с начало Âîçñ·<br />
âåñíà’, ïð·è‘äèòå íàñëàäè‘ìñ(приписвана на Теофан), в светилния с начало<br />
Âåñíà’ íàìú âîçñ·’, ñâý‘òëîå âë÷Díåå è† áæЃåñ‘òâåííîå âîñêðTђí·å, в хвалитната стихира<br />
20<br />
Вж. Troelsgård (s.a.).<br />
21<br />
ňóôñáôéÜäçò1939, 1949; ÔùìáäÜêçò1971: 122, 159<strong>–</strong>160; AHG, 8: 250<strong>–</strong>288; Ðáðáçëéïðïýëïõ<strong>–</strong><br />
Öùôïðïýëïõ1996: 76<strong>–</strong>77, 190<strong>–</strong>191.<br />
22<br />
<strong>И</strong>ванова 1973: 228.<br />
23<br />
Цитират се по изданието Миней 1901.
189<br />
за 4-и глас с начало Ïð·èäè‘òå âñåïðà‘çäåíñòâåííîå ñâý‘òëîå, ñëà‘âíîå âîñêðåñå‘í·å<br />
âñè’ òîðæåñòâîâà‘âø·è. В подкрепа на изказаното предположение служи и<br />
канонът за св. Георги за 4-и глас с начало Ùèòîìü óïúâàíèÿ çàùèòåíú<br />
ñúâûøå, който се разпространява в архаични гръцки ръкописи 24 и в някои<br />
ранни славянски минеи (напр. Соф. 199 от РНБ, Скопския, SinSlav 25).<br />
В него паметта на великомъченика изцяло е възпята в контекста на<br />
Христовото Възкресение <strong>–</strong> над 10 пъти се срещат изрази като: Äà âåñåëèò° ñ<br />
òâàðü äõЃâíî äíTђü" w‡ âüñòàíè õâTђà ñòðTђòîòðüïöà" ñëàâüíî ñüâüñèÿ¬˜òü òðüæüñòâî" âüñå<br />
âüçâåTђëèòü êîíö“å çåìí¥„„:~ (2 тропар, 1-а песен), Âüñåïðàçäüíüñòâíîå âüñêðåTђíèÿ<br />
õâTђà" æèâîäàâ°öà ñâýòëî íàìü äíTђü ñòðàäàë°íî òðüæüñòâî óãîòîâàëü (1-и тропар,<br />
3-а песен), Âüñêðüñåí謘 õâTђî âåñåëå ñå ïðýìèðíî" âüñ© âüñåëåí©˜ âüçâåñåëîâà ñëàâíî"<br />
ñòЃî ïàìåUђâüñèÿ„â°øè„" ëó˜÷àìè ñòЃãî ñòðàäàíèÿ‡:~ (2-и тропар, 4-а песен), Öâýòè<br />
ïðîöüâò੘òü õâTђà âüñòàíèÿ˜" ìcђåíèöè öâýòè íîñåùå" w…áü©˜õ੘ùå ñòðTђòüìè (1-и<br />
тропар, 5-а песен) 25 и т.н.<br />
На второ място, канонът за Михаил Воин се вписва в съдържателния<br />
и стилистически регистър за песенна прослава на св. Георги и особено на<br />
празниците за негови храмове, където основните мотиви засягат предимно<br />
Божия дом и мощите на великомъченика и молбите на почитащите го<br />
християни 26 . Към този семантичен кръг принадлежат споменаванията за<br />
Кръста като оръжие за победата над врага и за смиряването на варварите<br />
(1-и и 3-и тропар, 3-а песен), възхвалата на Михаил ÿêî è âîèíà âåëèêà ãíTђý<br />
è âýð°íîå çàáðàëî (3-и тропар, 5-а песен). Надделяването над лъстивия змей<br />
е загатнато най-общо и е изразено чрез езикови трафарети, които са често<br />
срещана съставка на химнографската изразност изобщо и визират победа та<br />
над дявола. Нееднозначна интерпретация пораждат и споменаванията на<br />
ра ката с мощите и даряваните от тях чудеса и изцеления, на „божествения<br />
дом“ на светеца, а също и молитвите за спасение от душевните и телесните<br />
недъзи, тъй като не може да се прецени дали са специално насочени към<br />
Михаил Воин, или са заети от византийски канон за някой от храмовите<br />
празници на св. Георги 27 . <strong>И</strong>нтерес в тази насока буди календарната близост<br />
на паметта на българския светец с честването на храма на великомъченика<br />
на 26 ноември, което е отбелязано със служба и в същия миней SinSlav<br />
25 (л 92v<strong>–</strong>95r) 28 .<br />
24<br />
Канонът не влиза в кодифицираната версия на априлския Миней; публикуван е в AHG, 8: 250<strong>–</strong>280.<br />
Според издателите на поредицата творбата най-вероятно принадлежи на Андрей Критски (вж.<br />
AHG, 8: 430<strong>–</strong>432).<br />
25<br />
Примерите се цитират по миней SinSlav 25.<br />
26<br />
Срв. ×ñõóüóôïìïò1962, където се изброяват поетическите фигури от химнографските текстове<br />
за св. Георги.<br />
27<br />
Вж. ×ñõóüóôïìïò1962: 401<strong>–</strong>404, където се разглежда топиката на химните, предназначени за 3<br />
ноември <strong>–</strong> празника на храма, в който се съхраняват мощите на св. Георги.<br />
28<br />
Доколкото ми е известно, този препис досега не е обявен в научната литертура. Неговото наличие<br />
добавя още един източник в подкрепа на мнението, че в южнославянската книжнина паметта на
190<br />
Като се зачетат изтъкнатите особености, остава открита възможността<br />
гръцките паралели за някои от тропарите и за общите по съдържание<br />
стихири за Михаил Воин да се намерят сред богатото византийско<br />
химнотворчество за св. Георги, което в настоящия етап все още не е<br />
разкрито достатъчно изчерпателно в научната литература.<br />
<strong>И</strong>зложените факти навеждат към заключението, че Службата за<br />
Михаил Воин е създадена чрез съчетаване на тропари и стихири за св.<br />
Георги с такива, написани специално за българския светец. Въпреки<br />
компилативния си характер и различния произход на отделните нейни<br />
компоненти, тази творба остава славянско произведение от гледна точка на<br />
цялостната химнографска композиция. По своя механизъм на изграждане<br />
тя се вписва в тенденциите на славянското песнотворчество през XIII в.,<br />
когато основните начини за възникване на химнографски последования<br />
за славянски светци са заемането и адаптирането на преводни песнопения<br />
за памети със сходна типология и компилирането на по-големи текстови<br />
цялости (стихири, канони, служби) 29 . Както при най-ранните редакции<br />
на службите за някои от останалите нови „търновски“ светци, така и<br />
при Михаил Воин, българският характер на култа се изразява главно в<br />
наслова (срв. заглавието в SinSlav 25 Âú êЃâ" ¹ñïåíèå ñòЃãî è ïðàâåäíàãî ìèõàèëà<br />
âîè„íà" 2„ãîæå ìîùè ëåæ©òü âü òðüíîâ°ñòýè ïàòðèà…ð°õ·è), а при практическото<br />
изпълнение на службата <strong>–</strong> и чрез включването на съчиненото специално<br />
за конкретното събитие проложно четиво. Този механизъм на изграждане<br />
на хим нографски композиции донякъде разграничава тринадесетото<br />
столе тие от предходната епоха в славянската химнография (края на IX <strong>–</strong><br />
началото на X в.), свързана с дейността на Кирило-Методиевите ученици,<br />
а също и от следващия век, белязан от творчеството на патриарх Евтимий<br />
и неговия книжовен кръг. <strong>И</strong> в двата периода преобладаващият начин<br />
на създаване на оригинални произведения са авторските обработки на<br />
микротекстово равнище нa темите и мотивите, зададени от византийските<br />
химнографски и изобщо литературни образци. Подобни отлики на<br />
творческия акт са предпоставени основно от културно-историческите<br />
приоритети на отделните епохи. Докато първите славянски поети са<br />
водени най-вече от идеята да се докаже съвършенството на славянския<br />
език и на новата азбука чрез постигане на образци, отговарящи на найвисoките<br />
формални критерии за химнична поезия (така може да се обясни<br />
и изобилието от акростихове, вградени дори в перифразирани гръцки<br />
великомъченика на 26 ноември има собствена традиция и не възпроизвежда източнославянски<br />
образци (вж. Йовчева 2005).<br />
29<br />
За Службата за св. Йоаким Осоговски вж. Попов 1988: 121, 175-181; за службите за св. Ахил<br />
Лариски (Преспански) вж. <strong>И</strong>ванова 1991; Суботин-Голубовиħ 1989; Суботин-Голубовиħ 1996.
191<br />
текстове) 30 , то поетите от кръга на Патриарх Евтимий се стремят да<br />
премоделират култовете към светците-покровители на Търново в синхрон<br />
с новите идейни и естетически норми на XIV в. 31 Анонимните книжовници<br />
от тринадесетото столетие обаче предпочитат друга традиционна за<br />
средновековната литература форма на сътворяване <strong>–</strong> приспособяването<br />
и компилирането на по-големи текстови компоненти от византийската<br />
химнография, тъй като са мотивирани преди всичко от потребността поскоро<br />
да бъдат въведени новите (или възобновените) памети в официалния<br />
църковен репертоар и в литургическата практика.<br />
30<br />
За Канона на Рождество Христово на Константин Преславски вж. Попов 1997; Попов 1998; за гръцките<br />
източници на Службата за Константин-Кирил Философ вж. Крысько 2005; Крысько 2007; за<br />
азбучният цикъл стихири за Богоявление вж. Попов 2005.<br />
31<br />
От най-новите изследвания по тези проблеми вж. Ангушева-Тиханов (под печат), където е посочена<br />
сравнително пълна литература.
192<br />
ПР<strong>И</strong>ЛОЖЕН<strong>И</strong>Е<br />
СЪСТАВ НА СЛУЖБАТА ЗА М<strong>И</strong>ХА<strong>И</strong>Л ВО<strong>И</strong>Н<br />
(по преписа в SinSlav 25)<br />
Вечерна служба<br />
Стихири на „Господи възвах“ 1-и глас<br />
ßâåñòüâîâàíü âü æèòè äðåâëå á¥âü<br />
Ñúáðàâ°øå ñäîñòîè˜íî w˜ ñòðàñòîëþáöè<br />
×èñòî2˜ òè ñðöDå áЃæèþ˜ äõЃó<br />
Стиховни стихири 8-и глас<br />
Ò¥ öðЃþ ãîäý á¥Tђ" âüñå÷üñò°íîìó ìèõàè˜ëå<br />
Áëàæåíå ìèõàè˜ëå áãЃîñùЃåí°íå" ñëýï¥è˜ìü äà2˜øè<br />
Слава 6-и глас<br />
ÄíåTђ âüñåëåíàà˜ âüñý" çàð婘 âüñåñëàâíàãî w¨çàðý2˜òü ñ<br />
Утринна служба<br />
Канон 1-и глас<br />
ирм. Âúñïî2˜ìü âüñè ëþäè2<br />
1-и тр. Âúñïî2˜ìú âüñè õàTђ" ñâýòëàãî ñâýòèëà" íà çåìMђ· ìèõàè˜ëà<br />
ÿ˜âëüøàãî ñ<br />
Седален 8-и глас (след 3-а песен)<br />
ÁëãЃ÷üñòí“à w¨áðàç¥ w¨áãЃàù੘ ñ<br />
Кондак и икос 3-и глас (след 6-а песен)<br />
ÖðЃêîâü òâ ñòЃå" äõЃîâíî âðà÷åñòâî o”áðýò°øå<br />
Ðàêà òâîà˜ ì©äðå è˜ñòà÷ý2˜òü öýë°á©<br />
Светилен<br />
Âîè˜íý ìèõàè˜ëà âåëèêàà˜ãî ïîáýäîíîñíààãî
Хвалитни стихири 6-и глас<br />
Ïðèäýòå ïðàâîâýð°í¥õü ñüáîðü" äíåTђ ïýTђí°ìè âýí°÷ýè˜ìú<br />
Âúñïî2˜ìü ííЃý ÷èíîíà÷ëíè÷å ñü‘è˜ìåíí“èêà<br />
Ïðèäýòå ñòðòTђîëþáöè" õâTђà âîè˜íà ìèõàè˜ëà<br />
193<br />
Стиховни стихири 4-и глас<br />
Ìèõàè˜ëå äîáëåñòüâ°íå" âîè˜íå íåïîáýäèì¥è„<br />
È êîïè2˜ òâî2˜ âüçòü" è˜ ìå÷ü âü ð©öý ñâî2˜è˜<br />
ÁæЃåñòüâ°íàà˜ ðàäîñòü á¥Tђ" áëЃãî÷üñòèÿ˜ âñåñâýò°ëå<br />
Слава 8-и глас<br />
Ò¥ öðЃþ ãîäý á¥Tђ" âüñå÷åñò°íîìó ìèõàè˜ëå
194<br />
Литература<br />
Ангушева-Тиханов<br />
<strong>И</strong>ванов 1931<br />
<strong>И</strong>ванова 1973<br />
<strong>И</strong>ванова 1986<br />
<strong>И</strong>ванова 1991<br />
<strong>И</strong>ванова 2003<br />
Йовчева 2005<br />
Кожухаров 1987<br />
Крысько 2005<br />
Ангушева-Тиханов, А.: <strong>И</strong>сихазъм и иси хастка<br />
реформа. <strong>–</strong> В: Културата на сред но веков<br />
на България (под печат).<br />
<strong>И</strong>ванов, Й. Български старини из Македония.<br />
Со фия, 1931 [репринт, 1970].<br />
<strong>И</strong>ванова, Кл.: Неизвестни служби на<br />
<strong>И</strong>ван Рилски и Михаил Воин. <strong>–</strong> <strong>И</strong>звестия на<br />
<strong>И</strong>нститута за български език, 22, 1973, 211<strong>–</strong><br />
236.<br />
Стара българска литература. Т. 4. Житиеписни<br />
творби. Съст. и ред. Климентина <strong>И</strong>ванова.<br />
София, 1986.<br />
<strong>И</strong>ванова, Кл.: Служба на св. Ахил Лариски<br />
(Преспански) от Синайския празничен миней<br />
№ 25. <strong>–</strong> Palaeobulgarica, 15, 1991, 4, 11<strong>–</strong>22.<br />
<strong>И</strong>ванова, Кл.: Похвални слова на Патриарх<br />
Евтимий. <strong>–</strong> В: Старобългарска литература.<br />
Енциклопедичен речник. 2-ро прер. изд.<br />
София, 2003, 484<strong>–</strong>485.<br />
Йовчева, М.: „Руските“ памети в Асеманиевото<br />
евангелие и Охридския апостол.<br />
<strong>–</strong> В: Íýñòüó÷åíèêúíàäúó÷èòåëåìüñâîèìü.<br />
Сб. в чест на проф. дфн <strong>И</strong>ван Добрев. София,<br />
2005, 220<strong>–</strong>237.<br />
Кожухаров, Ст.: Българската литература<br />
през XIII век. <strong>–</strong> В: Българската литература<br />
и книжнина през XIII век. София, 1987, 25<strong>–</strong><br />
37.<br />
Крысько, В.: О греческих источниках и<br />
реконструкции первоначального текста
Крысько 2007<br />
Миней 1901<br />
Попов 1988<br />
Попов 1997<br />
Попов 1998<br />
Попов 2005<br />
Речник 2003:<br />
Суботин-Голубовиħ 1989<br />
Суботин-Голубовиħ 1996<br />
Хлудов каталог 1999<br />
195<br />
древнейшей службы Кириллу Философу.<br />
<strong>–</strong> Palaeobulgarica, 29, 2005, 4, 30<strong>–</strong>63.<br />
Крысько, В.: Новые греческие источники<br />
канона Кириллу Философу. <strong>–</strong> Palaeobulgarica,<br />
31, 2007, 2, 21<strong>–</strong>48<br />
Ìèíåïðàçäíè÷íà,èìåí¹åìààí»îëîã·îíú.Москва,<br />
1901.<br />
Станчев, К.; Г. Попов.: Климент Охридски.<br />
Живот и творчество. София, 1988, 112<strong>–</strong><br />
219.<br />
Попов, Г.: Новооткрит канон на Константин<br />
Прес лавски с тайнописно поетическо<br />
послание. <strong>–</strong> Palaeobulgarica, 21, 1997, 4, 3<strong>–</strong><br />
17.<br />
Попов, Г.: Канон за Рождество Христово от<br />
Константин Преславски. <strong>–</strong> Palaeobulgarica,<br />
22, 1998, 4, 3<strong>–</strong>26.<br />
Попов, Г.: Áîãîÿâëåíèåòèïî«ùåõðèñòåñëàâèì<br />
(Старобългарски Канон за Богоявление).<br />
<strong>–</strong> Старобългарска литература, 33-34 (В чест<br />
на Климентина <strong>И</strong>ванова), 2005, 13<strong>–</strong>63.<br />
Речник на грчко-црковнословенски лексички<br />
паралели. Редактор М. Аргировски. Соработни<br />
ци Н. Андриjевска, А. Ѓуркова. Скопjе,<br />
2003.<br />
Суботин-Голубовиħ, Т.: Нова служба<br />
св. Ахилиjу Лариском. <strong>–</strong> Зборник радова<br />
Византолошког института, 27<strong>–</strong>28, 1989, 149<strong>–</strong><br />
175.<br />
Суботин-Голубовиħ, Т.: Словенски преписи<br />
службе св. Ахилиjу и њихови узори. <strong>–</strong> В:<br />
Свети Ахилиjе у Ариљу. <strong>И</strong>сториjа, уметност.<br />
Београд, 1996, 29<strong>–</strong>34.<br />
Николова, С.; М. Йовчева; Т. Попова;<br />
Л. Тасева: Българското средновековно културно<br />
наследство в сбирката на Алексей<br />
Хлудов в Държавния исторически музей в<br />
Москва. Каталог. София, 1999.
196<br />
AHG, 8<br />
GМD 1996<br />
Analecta hymnica graeca e codicibus eruta<br />
Italiae inferioris. I. Schirò consilio et ductu<br />
edita. Vol. 8. Canones Aprilis. C. Nicas collegit<br />
et instruxit. Rome, 1970.<br />
Gottesdienstmenäum für den Monat Dezember<br />
nach den Slavischen Handschriften der Rus’ des<br />
12. und 13. Jahrhunderts. Historisch-kritische<br />
Edition. Тeil 1: 1. bis 8. Dezember. Hrsg. von<br />
H. Rothe, E. Vereščagin. Opladen, 1996.<br />
Troelsgård (s.a.)<br />
Troelsgård, Ch. A List of Sticheron Call-<br />
Num bers of the Standard Abridged Version<br />
of the Sticherarion. Р. 1. The The Cycle of the<br />
Twelve Months (na adres: http://www.igl.ku.dk/<br />
MMB).<br />
ňóôñáôéÜäçò1939, 1949 ňóôñáôéÜäçò,Ó.:Ôáìåqïí¸êêëçóéáóôéê\ò<br />
ðïéÞóåùò.<strong>–</strong>’ÅêêëçóéáóôéêüòÖÜñïò, 38,<br />
1939, с. 104; 48, 1949, 361<strong>–</strong>366.<br />
Ìçíáqïí1852<br />
Ìçíáqïí ôï‡ ’Áðñéëëßïõ äéïñ2ù2Ýíôïí<br />
‰ð{Âáñ2ïëïìáßïõÊïõôëïõìïõóéáíï‡ôï‡<br />
ÕìíïãñÜ5ïò.Âßïò<br />
êápVñãïí.’Åí’Á2Þíáéò,1971.<br />
×ñõóüóôïìïò,È.:‘Ï$ÁãéïòÃåþñãéïòTíôi<br />
‰ìíïãñá5ßJ. <strong>–</strong> ’Åêêëçóßá, 1962, 160<strong>–</strong>162,<br />
202<strong>–</strong>204, 251<strong>–</strong>253, 362<strong>–</strong>364, 401<strong>–</strong>404, 428<strong>–</strong><br />
432, 459<strong>–</strong>462.
Stoja Pop-Atanasova<br />
NAJSTARITE HIMNOGRAFSKI DELA<br />
POSVETENI NA SV. METODIJ<br />
(leksi~ko-semanti~ka diferencijacija)<br />
Kanonizacijata na Kiril i Metodij nao|a odraz vo slovenskata<br />
glagolska i kirilska pismena tradicija. So nivnoto proglasuvawe za<br />
svetci se javila potreba za sozdavawe himnografski mate rijal za nivno<br />
proslavuvawe. Vo mesecoslovite na pove}e rakopis ni teks tovi od<br />
razli~na proveniencija se sre}avaat nivni te imi wa pod soodvetniot<br />
datum. Kratki kalendarski vesti postojat vo Ase manovoto evangelie,<br />
najstariot makedonski glagolski rakopis od X vek, kade {to Kiril se<br />
spomnuva pod 14 fevruari, a Metodij pod 6 april. I vo Savinata kniga,<br />
evangelski rakopis od X-XI vek {to se povrzuva so Preslavskiot<br />
kni`even centar, pod 6 april e zapi{ano imeto na Metodij. Podatoci<br />
za dvajcata slovenski prosvetiteli se nao|aat vo Arhangelskoto evangelie,<br />
eden od najstarite ruski rakopisi {to e pi{uvan na pergament.<br />
Kalendarski vesti postojat vo golem broj apostoli, taka na pr.<br />
vo Ohridskiot apostol (XI-XII v.) se spomnuvaat i dvajcata svetiteli<br />
pod soodvetnite datumi, a pomeni za dvajcata bra}a postojat vo pove}e<br />
ju`noslovenski i isto~noslovenski apostoli. Kratki podatoci se<br />
sre}avaat i vo prolozi, vo minei, vo zbornici so razli~na sodr`ina<br />
itn., kade {to pomenot ne sekoga{ se povrzuva so datumot na nivnata<br />
smrt.<br />
Pokraj toa za niv postojat i kratki himnografski formi: tropari,<br />
kondaci, ikosi, stihiri, slavi i sl. {to se del od nivnite slu`bi,<br />
se javuvaat od XIII vek navamu, a vleguvaat vo sostavot na psaltirite so<br />
posledovanie, vo mesecoslovite, vo bogoslu`benite zbornici, trebnikot,<br />
~asoslovot, vo prolozi, triodi itn.<br />
Slu`bite posveteni na dvajcata bra}a pretstavuvaat originalni<br />
himnografski tvorbi sozdadeni na staroslovenski jazik poradi<br />
{to za istra`uva~ite pretstavuvaat tvorbi od poseben interes. Tie<br />
se isto~nik na informacii i podatoci za nivniot `ivot, za nivnite
198<br />
misii koi{to imale pred s# politi~ki karakter, za nivnoto u~ewe i<br />
negovoto {irewe me|u Slovenite.<br />
Vo na{eto izlo`uvawe }e se zadr`ime na leksikata vo himnografskite<br />
dela napi{ani za proslavuvawe na sv. Metodij koi se akrostihuvani.<br />
Stanuva zbor za prepisi od ovie zna~ajni himnografski dela<br />
sozdadeni vo raniot period od kni`evnoto sozdavawe, so visoki estetski<br />
vrednosti, sozdadeni po ugled na himnografskite dela od vizantiskite<br />
himnopisci. Nivnoto sozdavawe se povrzuva so dvete kulturni<br />
sredi{ta vo toa vreme <strong>–</strong> Preslavskoto i Ohridskoto.<br />
So Preslavskoto kulturno sredi{te se povrzuva Slu`bata posvetena<br />
na prvou~itelot Metodij {to e delo na Konstantin Preslavski,<br />
koj svoeto ime go vgradil vo akrostihot kon ovaa zna~ajna himnografska<br />
tvorba. Be{e pronajdena u{te edna slu`ba za sv. Metodij napi{ana<br />
od najplodniot pretstavnik na Ohridskata kni`evna {kola <strong>–</strong> Kliment<br />
Ohridski, vo koja Kliment go potvrdil svoeto avtorstvo stavaj}i go<br />
svojot avtorski potpis vo akrostihot kon ova negovo himnografsko delo.<br />
Pokraj toa postoi i Op{t kanon za svetite Kiril i Metodij <strong>–</strong> so<br />
anonimen akrostih.<br />
Ovie originalni himnografski dela pokraj toa {to davaat podatoci<br />
za razvojot na stariot jazik vo odreden vremenski period, imaat i<br />
svoi leksi~ki specifi~nosti, a akrostihot vgraden vo niv pretstavuva<br />
nepromenliv del {to se prezemal od prepi{uva~ite na zbornicite vo<br />
kulturnite sredi{ta vo koi se odvivala kni`evnata dejnost.<br />
Konstantinovata Slu`ba napi{ana za proslavuvawe na sv.<br />
Metodij e za~uvana vo dva mineja od makedonska redakcija od XIII vek:<br />
Draganoviot i Dobrijanoviot minej. Dvata mineja se pronajdeni vo<br />
Zografskiot manastir na Sveta Gora, prepisite se identi~ni po svojata<br />
struktura i se izdavani pove}epati. Slu`bata spored Draganoviot<br />
minej e objavena vo BÍlgarski kni`ici od 1860 g. vo brojot za oktomvri,<br />
arhimandrit Leonid ja objavuva vo Slav®noserbskå® knigohraniliça<br />
na Sv®toŸ AqonskoŸ gor5 vo 1875 g., a P. A. Sirku ja objavuva dvapati<br />
<strong>–</strong> vo spisanieto Strannik vo 1885 g. za juni-juli i istata godina kako<br />
oddelen otpe~atok; 1 vo 1893 g. ja izdava i A. Aleksandrov vo RusskiŸ<br />
filologi~eskiŸ v5stnikÍ. Prepis od Slu`bata na sv. Metodij se nao|a<br />
vo BÍlgarski starini iz Makedoni® od Jordan Ivanov 2 , koj istovremeno<br />
go sporeduva ovoj prepis so prepisot od Dobrijanoviot minej.<br />
V. Grigorovi~ vo Kirilo-Metodievski sbornik, izdaden vo<br />
Moskva vo 1865 g. pod redakcija na M. Pogodin go izdava Dobrijanoviot<br />
1<br />
Slu`ba sv®titel¥ Meqodå¥ u~itel¥ slav®nskomu, vÍ maloizv5stnomÍ bolgarsko-<br />
AqonskomÍ spisk5 XIV-XV v. Ispravlennoe izdanåe podÍ redakcåe¥ Polihronå® SÞrku, S.<br />
-PeterburgÍ, 1885.<br />
2<br />
JordanÍ IvanovÍ, BÍlgarski starini izÍ Makedoni®, Sofi®, 1931, 300-305.
199<br />
prepis od slu`bata na Metodij 3 , istiot prepis go preizdava i Al.<br />
Teodorov-Balan vo svojata kniga KirilÍ i Metodi (II, Sofi®, 1934,<br />
66-73), pri {to vr{i sporedba so prepisot od Draganoviot minej spored<br />
izdanieto na A. Aleksandrov.<br />
Ovaa arhai~na himnografska tvorba u{te od poodamna pobudila<br />
interes kaj prou~uva~ite, taka N. S. Der`avin smetal deka nejzin avtor<br />
e Kliment 4 . Slu`bata e akrostihuvana, a akrostihot go zabele`ale<br />
srpskite istra`uva~i J. Pavi} i D. Kosti} 5 . Spored Kosti} akrostihot<br />
ja ima slednava sodr`ina: dobro metodi t3 poj4 konstantin. Sepak }e<br />
napomeneme deka nekoi od bukvite vo akrostihot se dobieni na nesoodveten<br />
na~in, no imeto na avtorot Konstantin e celosno i se nao|a<br />
pri krajot od kanonot. So toa argumentite na N. S. Der`avin vo vrska<br />
so Klimentovoto avtorstvo ve}e se neva`e~ki. Slu`bata e posvetena<br />
na prvou~itelot Metodij, no pokraj negoviot lik se vospeva i likot<br />
na Kiril.<br />
Vo dvata prepisa <strong>–</strong> Draganoviot i Dobrijanoviot, postojat razliki<br />
na koi uka`uva Sirku, {to se vneseni na slovenski teren kako<br />
rezultat na pove}ekratnoto nivno prepi{uvawe, kako na pr. paraklita<br />
(Draganov) namesto out5[itel5 (Dobrijanov), nastoinYk7 (Draganov) namesto<br />
wbratnik7 (Dobrijanov0. Prepisite gi karakterizira prisustvo<br />
na op{toslovenska leksika poradi zaedni~kata osnova na slovenskiot<br />
jazik, specifi~na leksika kako rezultat na sodr`inata (w vajo sFtaa<br />
hvalit s3 slavno ; grad7 solounsk6yi kirile sFte i meqodie ; misija i panonija<br />
i morav6skaa zem5 vo prviot tropar od sedmata pesna vo Draganoviot<br />
minej, a vo Dobrijanoviot so fonetski razliki), na stilot na avtorot,<br />
na mestoto kade e sozdadena himnografskata tvorba, vlijanijata<br />
od prepi{uva~ite koi isto taka mo`ele da izvr{at nekoi promeni<br />
vo sodr`inata. Pokraj toa otsustvuvaat stilskite osobenosti<br />
op{toprifateni kako Klimentovi vo vrska so leksemite {to upatuvaat<br />
na sjaj, svetlina vo slu`bata na Metodij ~ij avtor e Konstantin.<br />
Sekako deka i tuka se sre}avaat sv5tilo, sv5tlost6, sv5t6, v7sijati, no da<br />
ne zaboravame deka tematikata na svetlinata e prisutna vo vizantiskata<br />
poezija, od kade se prenesuva i na slovenski teren.<br />
3 V. Grigorovi~Í, Drevne-Slov®nskåŸ pam®tnikÍ, dopoln®¥çåŸ `itåe slov®nskihÍ<br />
apostolovÍ, sv®tÞhÍ Kirilla i Meqodå®, Kirillo-MeqodåevskåŸ sbornikÍ vÍ pam®tÍ o<br />
sover{iv{ems® tÞs®çel5tåi slav®nskoŸ pismennosti i hrisåanstva vÍ Rossåi, izdannÞŸ<br />
po opred5lenå¥ Moskovskago obçestva l¥biteleŸ russkoŸ slovesnosti, M. PogodinÞmÍ,<br />
Moskva 1865.<br />
4<br />
NikolaŸ S. Der`avin, K voprosu o literaturnoŸ de®telÝnosti Klimenta Veli~skogo,<br />
Makedonski pregled, 5, 1929, 3, 29-44.<br />
5<br />
J. Pavi}, Staroslovenski pjesni~ki kanon u ~ast Sv. Metodija i njegov autor, Bogoslovska smotra, 1936, 1,<br />
59-86; D. Kosti~, Bugarski episkop Konstantin <strong>–</strong> pisac slu`be sv. Metodijy, Bizantinoslavica, VII, 1937-<br />
1938, 189-211.
200<br />
Slu`bata ja karakterizira prisustvo na slo`eni zborovi: bogoglas7<br />
9bFgoglase S2), bogod7hnoven6n7 9bFgod7hnoven"n6y4 Sed), bogonev5sta 9bFgonev5sto<br />
P7,4), milosr7d7 9milosr6de P6,2), m7nogo=6st6n7 9mnogo=D ³etno Ik0,<br />
pravov5r6n7 9pravov5rn5i P5,2), trij3z7y=6nik7 9trY4z6y=nik7 P3,1), grcizmi:<br />
apostol6sk7 9aD³plk44 S3), arhierei 9arhYerei P8,2), varvar7 9varvar6y P6,4),<br />
eres6 9eresi Kod), eretik7 9eretik6y P5,2, P4,1), kiril7 9kirile P7,1), metodii<br />
9meqodie P1,3), muro 9miro Ik), paraklit7 9paraklYta S2), t6kloimenit7<br />
9qekloimenit7 P8,1), hrist7 P3,1, a od semitizmite ja sre}avame leksemata<br />
aaron7 9aarwnjo P8,2).<br />
Kliment e avtor na kanonot na {esti glas vo Slu`bata na Metodij<br />
{to se nao|a vo sostavot na Hludoviot minej 156 (XIII-XIV v.), po<br />
poteklo od Le{o~kiot manastir. Slu`bata e sostavena od tri stihiri<br />
na ve~ernata, na utrinata <strong>–</strong> kanonot posveten na Metodij so sedalen po<br />
tretata pesna i tri hvalitni stihiri po kanonot. Kanonot na Metodij<br />
e pronajden i objaven od ruskite paleoslavisti Qudmila Mo{kova<br />
i Anatolij Turilov 6 , koi davaat svoja rekonstrukcija na akrostihot<br />
bez imeto na Kliment, se zadr`uvaat na negovite strukturni osobenosti<br />
i uka`uvaat na sli~nosti so jazikot i stilot na Kl. Ohridski.<br />
G. Popov argumentirano predlaga rekonstrukcija na akrostihot: jaz<br />
k9l0im 9h0v9a0lnam9i0 pjasnmi p9o0j4 ar9h0ier9eja0 meeto9d0ija. Iako rakopisot e<br />
bezjusov, toj upotrebuva jusovi vo akrostihot, mislej}i na prvobitniot<br />
tekst. Deka kanonot e pi{uvan vo Makedonija, upatuva i dijalektnata<br />
osobenost vnesena vo akrostihot kaj li~nata zamenka za prvo lice koja<br />
e vo formata jaz. Vakov slu~aj e zabele`an vo Mariinskoto evangelie:<br />
v7pro[4 i 5z7 Mk11,29. 7 Zamenkata jaz6 se sre}ava vo Bitolskiot triod vo<br />
zapisot na gramatik Georgi na l. 54r, kade ~itame: a jaz6 jagonYsºa pisatY ;<br />
doD²ge mi ne voz6m4t6 tri²w, a nema somnevawe deka toa e napraveno pod vlijanie<br />
na narodniot jazik. 8 Ne samo stilot tuku i leksikata na Kanonot<br />
na Metodij ne se razlikuva od drugite Klimentovi dela. Vo svojata<br />
osnova leksikata upotrebena vo Kanonot posveten na prvou~itelot<br />
Metodij e slovenska, no se koristat i leksemi od neslo vensko poteklo.<br />
Pokraj voobi~aenata leksika {to se koristi vo drugite Klimentovi<br />
himnografski dela, vo slu`bata se sre}avaat leksemi ~ie prisustvo<br />
e usloveno od sodr`inata na troparite, vo koi{to se vospeva<br />
prvou~itelot na Slovenite, ili sodr`at istoriski podatoci za negoviot<br />
`ivot, kako na primer leksemite vo vtoriot tropar od devettata<br />
pesna: izide dobroplod6na loza ; qesalonikija groz9d0a ; is kor5ne l"vova, potoa<br />
morav6sk7yje zemle S3, s5ver6sk7yje stran7y S3, zapad6n7yim6 stranam6 P6,1,<br />
6<br />
L. V. Mo{kova, A. A. Turilov, Moravskìe zemle velei gra`danin (neizvestna® drevn®®<br />
slu`ba pervou~itel¥ Mefodi¥), Slav®novedenie, 1998, 4, 3-23.<br />
7<br />
Gramatika na starobÍlgarski® ezik, Sofi® 1993, 231.<br />
8<br />
Stoja Pop-Atanasova, Lingvisti~ka analiza na Bitolskiot triod, Skopje 1995, 78.
201<br />
leksemi {to uka`uvaat na politi~kata misija {to ja imale na istok<br />
zaedno so Kiril kako {to ~itame vo prviot tropar od {estata pesna:<br />
v6 kozar5h6 i wfil5h6 i her"son5 s6 kurolom6 blF'ne. Od op{toslovenskata<br />
leksika }e uka`eme na l5torasl6 P1,4 so zna~ewe fidanka, lastar, vo<br />
drugite Klimentovi dela ja sre}avame leksemata novorasl6 {to zna~i<br />
mlada fidanka, potoa leksemata ostan7k7 ostatok, nasledstvo (ostan6ki<br />
P6,2), ostat7k7 ostatok 9wstat6ki P8,2), opol5nie 9bez6 wpol5nija0<br />
P6,3. Vo pove}e himnografski dela na Kliment, kako {to se Kanonot<br />
za polo`uvawe na rizata i pojasot na Bogorodica, Kanonot za Uspenie<br />
Bogorodi~no, Op{tata slu`ba za ma~enik i dr. namesto bez6 wpol5nija<br />
se upotrebuva istozna~noto neopal6no, a vo Kanonot za Bogorodica za<br />
petok, prepis otkrien vo oktoih-paraklitik od XIV v. {to se ~uva vo<br />
ruskata nacionalna biblioteka vo S.-Peterburg pod sign. Sof. 128<br />
(ruska redakcija) ja sre}avame leksemata pol5nie so zna~ewe razgoruvawe,<br />
rasplamtuvawe. Pokraj ovie, sre}avame i drugi leksemi {to vo<br />
drugite negovi dela ne se sre}avaat ili pak ne do{le do izraz, mo`ebi<br />
nekoi od niv se vneseni od podocne`nite prepi{uva~i na himnografskite<br />
zbornici. Za ilustracija }e gi navedeme v7lo'itel6 9v6lo'itlja<br />
S1), pivo 9piva P6,1), bogoslov6stvovati 9bFgoslov6stvova[e S1), is5kovati<br />
9is5kova P4,1), napisovati 9napisova P6,2), ob7dr7'ati 9wb6dr6'imom6 P5,3),<br />
popalevati 9popaleva P4,1), posl5d6stvovati 9posled6stvouje S1), ras5vati<br />
9ras5vaje P5,2), s7gr5vati 9s6gr5vaje Shv2).<br />
Sre}avame pove}e slo`enite zborovi {to pridonesuvaat za<br />
sozdavawe sve~en ambient vo tekot na slu`bata, a }e gi navedeme:<br />
blago4hanie 9blFgoouhanije P3,3), bogobla'en7 9bFgoblF'ne Shv1), bogod7hnoven6n7<br />
9bFgodFhnoven6n7yi Sed), bogorazoumie 9bFgorazoum7yja P3,1), bogorazoum6n7<br />
9bFgorazoum"n7yi Shv1), bogoslav6n7 9bFgoslavn6 S1), bogoslov6stvovati<br />
9bFgoslov6stvova[e S1), dobroplod6n7 9dobroplod6na P9,2), l5torasl6 9l5torasl6<br />
P1,4), medoto=6n7 9medoto="n7yi Shv2), novoz7van6n7 9novoz"van6nou<br />
P6,3), prazd6noljob6c6 9praznoljobci S3), prisnobla'en7 9prisnobFl'ene P3,3),<br />
sedmoplodie 9sed"moplodijem6 P9,2), triupostas6n7 9trioupostasno sou]6stvo<br />
P7,4), =etvoro=6st6no 9=etvoro=6st6no P4,2).<br />
I tuka doa|a do izraz zastapenosta na tu|ata leksika, pred s# mislime<br />
na grcizmite {to se sre}avaat vo ova himnografsko delo, poradi<br />
bogatata pismena tradicija pi{uvana na ovoj jazik, i toa li~ni imiwa<br />
i apelativna leksika i pridavki izvedeni od niv: metodii 9meqodije<br />
Sed), hrist9os07 9h9s06 Sed), angel6sk7 9aFngl6skoi P8,1), apostol6sk7 9ap9s0lkije<br />
P7,1), evangelie 9jeFvnglije P1,2), evangel6sk7 9jevangl9s0kii P9,1), eres6 9jeresi<br />
P4,1), ereti=6sk7 9jereti=9s0koujo Shv2), idol6sk7 9idol6skoujo Shv2), talant7<br />
9talan6t6 Shv3), paraklit7 9paraklita P9,4), a gr~ka leksema vleguva vo<br />
sostavot na slo`eniot zbor triupostas6n7. Zastapeni se i evreizmite od<br />
koi gi registriravme avramov7 9avramovo P4,2), isaija 9isaija P1,4), ieseov7
202<br />
9ijes5wva P1,4), ijakov6 9ijakov6 P3,4), moisii 9moisi P3,1), moiseov7 9 moisewvi<br />
P3,1), iezekiil6 9jezekil6 P5,4), iov7 9iwva P9,2), gedeon7 9gedewne P4,4).<br />
Registriravme pove}e leksemi so zna~ewe sjaj, svetlina: sv5t6l7<br />
9sv5tla P1,1), prosv5titi 9prosv5ti P1,1, prosv5]aje P1,2), zarenie 9zarenije<br />
P1,2), zar5 9zarami P3,2), sv5t7 9sv5t6 P3,1), sv5tilo 9sv5tilo P9,1), v7sijati<br />
9v6sija Sed).<br />
Se pretpolaga avtorstvoto na Kliment i na Op{tiot kanon za<br />
svetite Kiril i Metodij <strong>–</strong> so anonimen akrostih: kirila qilosofa i<br />
bla'ena metodija pojo. Stanuva zbor za prepis za~uvan vo minejot br.<br />
165 od zbirkata na Moskovskata sinodalna biblioteka od XII-XIII v.,<br />
ruski pergamenten rakopis. Kanonot e objaven od Gorski 9 i od Lavrov 10 .<br />
Gorski se zadr`uva na osobenostite na sodr`inata na Kanonot vrz osnova<br />
na {to doa|a do zaklu~ok za negovoto rano sozdavawe, kako i za<br />
avtorot, koj spored nego e od neposrednite u~enici na svetite bra}a.<br />
Za toa uka`uva sedmiot tropar vo slu`bata: morav6skaja strana ; veli<br />
zast8p7 i st7lp7 im5ja k7 bogou ; tobojo prosv5]ena ; naou=i v7sp5vati v7<br />
svoi jaz7yk7. Slu`bata go sodr`i samo utrinskiot del, a sekoja pesna od<br />
kanonot ima po pet tropari, od koi posledniot e bogorodi~en. Op{tiot<br />
kanon e izdaden i od A. T.-Balan 11 , a e vklu~en i vo opisot na Gorski<br />
<strong>–</strong> Nevostruev 12 . Postoi u{te eden prepis na op{tiot kanon za Kiril<br />
i Metodij, {to vleguva vo sostavot na slu`ben minej za april od vtorata<br />
polovina na XIV vek. Rakopisot e ruski, se ~uva vo Centralniot<br />
dr`aven arhiv vo Moskva (rakopis br. 111 od Tipografskata zbirka),<br />
a kanonot se nao|a na l. 23b-26a. Vrz osnova na nekoi leksi~ki osobenosti<br />
i toa vo naslovot na slu`bata kade Metodij e nare~en bo'6stv6n7<br />
namesto bla'en7 kako {to e vo prepisot za~uvan vo minejot br. 165,<br />
Mir~eva iska`uva pretpostavka deka toj pretstavuva prepis od mnogu<br />
stara predlo{ka, pred kanoniziraweto na Metodij 13 .<br />
Trgnuvaj}i od stilskite osobenosti na ova delo nekoi avtori<br />
uka`uvaat deka e mo`no Op{tiot kanon posveten na sv. Kiril i<br />
Metodij da e Klimentov. Pritoa tie uka`uvaat na sli~nosti so nekoi<br />
tropari od drugite Klimentovi dela, i toa so Op{tata slu`ba za apostol<br />
i so Polo`uvaweto na rizata i pojasot na Bogorodica. G. Popov go<br />
9<br />
A. V. GorskiŸ, O drevnih kanonah sv®tìm Kirillu i Mefodi¥, Kirillo-MefodievskiŸ<br />
sbornik, Moskva 1865 g., str. 291-296.<br />
10<br />
P. Lavrov, Materialì po istorii vozniknoveni® drevneŸ{eŸ slav®nskoŸ pisÝmennosti,<br />
Leningrad 1930, 111-115.<br />
11<br />
A. Teodorov <strong>–</strong> Balan, Kiril i Metodi, 2, Sofi® 1934, 74-78.<br />
12<br />
A. GorskiŸ, K. Nevostruev, Opisanie slav®nskih rukopiseŸ MoskovskoŸ biblioteki.<br />
Otdel III, ~. II. Moskva, 1917, br.440, 55-59.<br />
13<br />
BoŸka Mir~eva, Nov prepis na Kanona za Kiril i MetodiŸ, StarobÍlgaristika XVI, 1992,<br />
1, str. 35.
203<br />
poso~uva vtoriot tropar od devettata pesna od op{tiot kanon na svetite<br />
bra}a koj{to e sli~en so soodvetniot od Op{tata slu`ba za apostol<br />
i so prviot tropar od pettata pesna na kanonot posveten za proslavuvawe<br />
na rizata i pojasot na Bogorodica. Toj smeta deka toa e va`en argument<br />
{to upatuva na u~estvoto na Kliment Ohridski vo pi{uvaweto<br />
na Kanonot posveten na prvou~itelite Kiril i Metodij. I B. Angelov<br />
smeta deka Kanonot e delo na Kl. Ohridski. 14 Op{to poznato e deka<br />
Klimentovite himnografski dela gi karakterizira prisustvo na leksemi<br />
{to upatuvaat na svetlina, sjaj, blesok, tie se koristat ~esto vo<br />
negovoto tvore{tvo, a nivnoto prisustvo vo nekoi tropari predizvikuvaat<br />
specijalen efekt vrz slu{atelite. Stanuva zbor za pove}e leksemi<br />
{to Kliment gi koristi vo svoite himnografski tvorbi, kako {to se:<br />
v7sijati, zarenie, zarja, zlatozar6n7, prosv5titi 9s30, prosijati, pr5sv5t6l7,<br />
sv6t5ti s3, sv5tilo, sv5titi, sv5tlost6, sv5tozar6n7, sv5t7, sv5t6l7, trisijan6n7,<br />
tr6sv5t6l7, tr6sl7n6=6n7. Vo kanonot posveten na dvajcata solunski<br />
bra}a leksemite {to asociraat na svetlina isto taka se prisutni,<br />
na pr.: sv5tozar6n7 9s7ln6ce sv5tozar6noje P8,2), zarja 9hristov6n7yimi zar3mi<br />
P5,2), sv5t7, v7sijati 9sv5t7 v7sija P8,1), prosv5titi 9prosv5ti slov7m7 P7,2).<br />
Sporedi hristov6n7yimi zarami prosv5]3ja v7selenoujo P5,2 (od Kanonot za<br />
Kiril i Metodij) nasproti trisv5tloj4 zate3 prosv5]a4 mira 5P8,2 (od<br />
ciklusot pretprazni~ni tripesneci za Ro`destvo Hristovo).<br />
I tuka sre}avame pove}e slo`eni zborovi: angeloobraz6n7 9angeloobraz6no<br />
P3,1), blagodat6 9blagodatijo P6,3), blago=6stie 9blago=6stija<br />
P6,2), bogoglas7 9bogoglase P4,1, P4,3 P6,1), bogoglas6n7 9bogoglas6ne P3,1),<br />
bogod7hnoven7 9bogod7hnoven7yim6 P1,4), bogorodica 9bogorodicjo P7,5), bogosloves6nik7<br />
9bogosloves6nika P1,1), blagosloviti 9blagoslovite P8,5), brakoneiskousnaja<br />
9brakoneiskous6naja P5,4), pravov5r6no 9pravov5r6no P7,5),<br />
sv5tozar6n7 9sv5tozar6noje P8,2), grcizmite angel6sk7 9angel6sk7yja P5,2),<br />
evangel6sk7 9euangel6skou P7,4), apostol7 9apostolom7 P6,2), eres6 9eres6m7<br />
P6,4), paraklit7 9paraklita P6,4), idol6sk7 9idol6skoujo P5,3), angel7 9angel7y<br />
P4,1), apostol7 9apostol7y P4,1) i evreizmite avraam7 9avram7 P7,2),<br />
ilija 9ilii P8,2), moisii 9mois5jo P8,2), dav7yd7 9dav7ydou P8,2).<br />
Nekoi avtori go povrzuvaat ova himnografsko delo so tvore{tvoto<br />
na K. Preslavski i toa vrz osnova na nekoi leksemi {to se<br />
karakteristi~ni za tvore{tvoto na ovoj avtor (qaraona m7ysl6naago P3,3,<br />
ot7 ljot7yih7 gr5h7 P9,2).<br />
Trite himnografski dela gi karakterizira pove}esloen leksi~ki<br />
sostav kako rezultat na kontaktot so drugite kulturni sredini,<br />
leksemi karakteristi~ni za himnografskiot `anr, kako {to se na pr.<br />
14<br />
B. Angelov, N®koi nabl¥deni® vÍrhu kni`ovnoto delo na Kliment Ohridski, Kliment<br />
Ohridski. Sbornik statii po slu~aŸ 1050 godini ot smrtta mu, Sofi® 1966, 79-81.
204<br />
slo`enite zborovi koi na himnografskoto delo mu davaat nijansa na<br />
sve~enost. Leksemite {to se tretiraat kako sloj specifi~en za tekstovite<br />
od Ohridskata kni`evna {kola ili kako sloj leksemi {to se<br />
tretiraat kako arhaizmi i se povrzuvaat so po{irokoto makedonsko<br />
podra~je 9bran6, velii, k7niga, ostaviti, pr5'de0 kako i onie {to se povrzuvaat<br />
so dejnosta na Preslavskiot kni`even centar 9velik7, bol5zn6,<br />
l4kav70 vo himnografskite dela se brojno ograni~eni.<br />
I na krajot da rezimirame deka site dela gi karakterizira prisustvo<br />
na op{toslovenska leksika poradi zaedni~kata osnova na slovenskiot<br />
jazik, specifi~na leksika za sekoe delo kako rezultat na<br />
sodr`inata, na stilot na avtorot, na mestoto kade e sozdadena, vlijanijata<br />
od prepi{uva~ite koi isto taka mo`ele da izvr{at nekoi promeni<br />
vo sodr`inata, no da ne zaboravime da go istakneme vlijanieto na prethodnicite.<br />
Tuka mislime na vizantiskite himnopisci, koi tematikata<br />
za svetlinata ja vgraduvale vo svoite pesni, od kade {to e prezemena i<br />
od slovenskite kni`evnici. Se razbira deka toa ne ja namaluva vrednosta<br />
na himnografskite dela koi so svojata avtenti~nost s# u{te go<br />
privlekuvaat vnimanieto na paleoslavistite. Vo Klimentovite dela<br />
leksikata {to se povrzuva so sjajot i svetlinata ima specifi~na primena,<br />
karakteristi~na za avtorot, poradi {to pove}e prou~uva~i go<br />
prepoznavaat Klimentoviot stil. Za negovata veli~ina kako avtor jasno<br />
uka`uva faktot {to toj stil se prifatil i od negovite u~enici, koi<br />
go primenile vo Slu`bata {to mu ja posvetile na nivniot u~itel. ]e se<br />
prisetime na ona {to go ka`uva Angelov za avtorstvoto na Slu`bata<br />
napi{ana za Kliment Ohridski od negovite u~enici <strong>–</strong> da ne be{e posvetena<br />
na Kliment, }e mislevme deka e Klimentova.
Vangelija Despodova<br />
MAKEDONSKITE POLNI APRAKOSI VO KONTEKST<br />
NA DRUGITE SLOVENSKI POLNI APRAKOSI<br />
Biblijata <strong>–</strong> Svetoto pismo (gr~. t2 bibl a) vo tekot na pove}e<br />
vekovi sekako pretstavuvala najzna~ajna kniga, poradi {to ima ogromno<br />
filolo{ko, arheolo{ko, istorisko, literaturno i religiozno<br />
zna~ewe. Biblijata se sostoi od Star zavet i Nov zavet. 1<br />
Stariot zavet se po~ituva od judeite i od hristijanite. Spored<br />
pravoslavnata tradicija Stariot zavet sodr`i 50 bibliski knigi (39<br />
kanonski i 11 nekanonski). Noviot zavet se po~ituva samo od hristijanite.<br />
Takanare~eniot „novozaveten kanon“ se sostoi od 27 knigi vo koi<br />
se zboruva za `ivotot i delata na Isus Hristos, so ~ie ime e povrzana<br />
pojavata na hristijanstvoto, kako i na negovite apostoli na Zemjata.<br />
Me|u ovie knigi bez somnenie najzna~ajno e Evangelieto (gr~. tÁ eÓagg…-<br />
liovn), bez koe ne mo`e da se zamisli vr{eweto bogoslu`ba vo niedna<br />
crkva ili manastir. Poradi toa, i vo prviot kirilometodievski prevod<br />
od gr~ki na staroslovenski jazik e neminovno vlezen i prevodot na<br />
Evangelieto (Prostrano `itie na sv. Metodij, gl. 15), a isto taka me|u<br />
za~uvanite stari rakopisi (ju`noslovenski i ruski) najmnogubrojni<br />
se evangelijata. Oddelni izvadoci od Evangelieto nao|ame i vo drugi<br />
bogoslu`beni knigi, kako na pr. vo Triodot.<br />
Tekstot na slovenskiot prevod na Evangelieto {to e izvr{en<br />
vo kirilometodievskiot period e vo slednite vekovi iljadnici pati<br />
prepi{uvan vo razli~ni dijalektni sredini i skriptorski centri.<br />
Poradi toa, vo slovenskite rakopisni evangelija ima razliki, kako<br />
vo odnos na nivnite jazi~ni osobenosti, taka i vo odnos na nivnata<br />
struktura. So sigurnost mo`eme da tvrdime deka odlikite {to im se<br />
svojstveni na site stari slovenski evangelski tekstovi mo`at da se smetaat<br />
za osobenosti na prvobitniot slovenski prevod na Evangelieto,<br />
1<br />
Slav~o VÍl~anov, Kirilo-Metodievska enciklopedi®, t. I (A-Z), BAN, Sofi® 1985, 183-<br />
192.
206<br />
dodeka razlikite {to se pojavuvaat me|u rakopisite pretstavuvaat<br />
podocne`ni korekcii, izmeni ili nov prevod.<br />
Po svojata namena i redosledot na evangelskite ~etiva vo ramkite<br />
na celata kniga evangelijata se delat na dve pogolemi grupi: ~etvoroevangelija<br />
i aprakosi. 2 Vakvata podelba mo`e da se primeni i kon<br />
drugi stari tekstovi, kako {to se Apostolite ili Mineite.<br />
^etvoroevangelieto (gr~. — tetraktÁV) se sostoi od ~etiri komponenti<br />
i go sodr`i celiot tekst na Evangelijata spored Matej, Marko,<br />
Luka i Jovana, a ~etivata se redat, po~nuvaj}i sekoga{ od prvata glava<br />
i prviot stih. Negovata namena e, glavno, pou~itelna, iako u{te vo<br />
najstarite za~uvani ~etvoroevangelija ima tragi za prisposobuvawe<br />
na tekstot za crkovna upotreba.<br />
Me|u ~etvoroevangelijata i aprakosite postojat principielni<br />
razliki vo rasporedot na ~etivata vo ramkite na celata kniga. Za razlika<br />
od ~etvoroevangelijata, kade ~etivata se redat spored ~etirite<br />
evangelisti (Mt, Mk, L, J), vo aprakosite (i kratki i polni) tekstot<br />
od ~etirite evangelisti e rasporeden vo ciklusi niz celata godina<br />
spored toa koj den se ~ital tekstot vo pravoslavnata crkva, bidej}i<br />
glavnata namena na aprakosite bila da se koristat vo bogoslu`beni<br />
celi. Spored rasporedot na tekstot vo sekoj ciklus aprakosite se delat<br />
na tipovi. 3<br />
Vo site slovenski aprakosi tekstot po~nuva so ~etivoto za<br />
nedelata na Veligden. Po~etokot na aprakosot () se<br />
citira i vo @itieto na sv. Kiril, poradi {to se smeta deka prvobitniot<br />
kirilometodievski prevod na Evangelieto po svojata struktura<br />
vsu{nost pretstavuval aprakos.<br />
Starite slovenski aprakosi se konstituirani od ~etiri posebni<br />
ciklusi. Prviot ciklus obi~no trae od Veligden do ponedelnikot na<br />
Duhovi (vo ovoj del se ~etivata od Evangelieto spored Jovana i obi~no<br />
se narekuva Veligdenski period) i ima tekst za sekoj den vo sedmicata.<br />
Toa se prvite pedeset dena po Veligden, poradi {to se poznati pod nazivot<br />
Pedesetnica.<br />
Ovoj del e zaedni~ki za site vidovi slovenski aprakosi. Relativnoto<br />
edinstvo vo sodr`inata, pa duri i vo jazikot na ovoj ciklus,<br />
2<br />
Podetalno na sostavot na ~etvoroevangelijata i aprakosite se zadr`uva vo pove}e svoi<br />
trudovi L. P. @ukovskaja. Tuka }e go navedeme nejziniot prilog {to e namenet za site<br />
arheografi i drugi lica {to treba da napravat razlika me|u ~etvoroevangelijata i<br />
aprakosite ili da izvr{at nivni opis: L. P. @ukovska®, Slav®no-russkie evangeli® XI-XIV<br />
vv. Metodi~eskoe posobie po opisani¥ slav®no-russkih rukopiseŸ dl® Svodnogo kataloga<br />
rukopiseŸ, hran®çihs® v SSSR. VÝpusk I, Moskva 1973, 356 <strong>–</strong> 385.<br />
3<br />
L. P. @ukovska®, Tipologi® rukopiseŸ drevnerusskogo polnogo aprakosa XI-XIV vv. v sv®zi<br />
s lingvisti~eskim izu~eniem ih. In: Pam®tniki drevnerusskoŸ pisÝmennosti, Moskva 1968,<br />
199-332.
207<br />
bi mo`elo da se tolkuva so faktot deka ovoj del vleguval i vo kratkiot<br />
aprakos <strong>–</strong> prviot slovenski prevod na Evangelieto. Od drugite crkovni<br />
knigi na ovoj ciklus mu odgovara, pred s#, Cvetniot triod.<br />
Vtoriot ciklus obi~no po~nuva vo vtornikot po Pedesetnica<br />
i trae do Postot. Ovoj ciklus mo`e da se podeli na tri dela. Vo<br />
sodr`inata na ovoj ciklus, kako i pri preminot od edniot del vo drugiot,<br />
vo starite slovenski aprakosi postojat su{tinski razliki. Vrz<br />
osnova na ovie razliki mo`e da se vr{i tipolo{ko grupirawe na aprakosite<br />
od XI do XV vek.<br />
Vo vtoriot ciklus se najprvin opfateni, glavno, ~etivata od Ev.<br />
spored Matej, so koi inaku po~nuva tekstot na ~etvoroevangelieto.<br />
Brojot na sedmicite {to vleguvaat vo ovoj ciklus vo slovenskite aprakosi<br />
varira od 15 do 17 i obi~no se narekuvaat ~tenija od Pedesetnica<br />
do Novo leto ili Pentekosten period.<br />
Sledniot ciklus vo rakopisite obi~no se narekuva po Novo le to<br />
i negoviot po~etok se sovpa|a so po~etokot na novata godina (po septemvrisko<br />
broewe). Ciklusot po Novo leto odnovo po~nuva so prva<br />
sedmica i obi~no sodr`i 16-17 sedmici so ~etiva od Ev. spored Luka.<br />
I vo ovoj ciklus, kako i vo prethodniot, postojat vo slovenskite aprakosi<br />
razliki vo izborot i brojot na ~etivata, vo nivniot naziv, kako i<br />
vo nivniot redosled. Poslednite sedmici od ovoj ciklus se:<br />
;;.<br />
Potoa sledat dve posebni sedmici {to ne vleguvale vo nieden<br />
ciklus. Toa se sedmicite mesopusna i siropusna, {to gi sre}avame pod<br />
istiot naziv i vo rakopisite. Tuka ima prvo ~etiva spored Ev. po Luka,<br />
pa potoa spored Ev. po Marko.<br />
Ciklusot od Pedesetnica do Velikiot post se deli na dva perioda<br />
samo vo postarite aprakosi, dodeka vo aprakosite od XIV vek ve}e<br />
ima samo eden ciklus od 33 sedmici.<br />
Evangelijata od godi{niot veligdenski krug zavr{uvaat so ciklusot<br />
evangelija od {este sedmici na predveligdenskiot post. Postot<br />
trael 40 dena (poradi {to se narekuva i ^etiriesetnica ili posen period),<br />
t.e. polni pet sedmici i pet dena od {estata sedmica. Zavr{uva<br />
vo sabotata pred Cvetna nedela. Vo ovoj del od aprakosot se ~itaat ev.<br />
~etiva spored Ev. po Marko. Me|u drugite crkovni knigi, na ~etivata<br />
od Velikiot post im odgovara Posniot triod.<br />
Pokraj ~etivata za Velikiot post i ~etivata od sledniot ciklus,<br />
t.e. od sedmicata koja vo razni rakopisi se narekuva ,<br />
, i i se nao|a neposredno pred Veligden, se<br />
va`ni od tekstolo{ki aspekt. Ovoj del po~nuva so sedmicata za mitarot<br />
i farisejot i vo starite slovenski aprakosi mo`e da nosi broj<br />
15, 16 ili 17, a me|u ovaa sedmica i mesopusnata mo`e da ima samo edna
208<br />
sedmica () ili dve sedmici (i <br />
).<br />
^etivata od mesopusnata i siropusnata sedmica, kako i {este<br />
sedmici od postot, se identi~ni po sodr`ina vo site aprakosi, i polni<br />
i kratki. ^etivata od strasnata (ili , , ) sedmica,<br />
koja e neposredno pred Veligden, se razlikuvaat vo rakopisite<br />
po koli~inata i redosledot na tekstot.<br />
Dosega stana zbor za ~etivata od godi{niot veligdenski krug<br />
{to ja so~inuvaat prvata polovina od slovenskiot aprakos. Tie sekoga{<br />
po~nuvaat so ~etivata za Veligden i zavr{uvaat vo sabotata pred<br />
Veligden slednata godina.<br />
Denot Veligden vo tekot na 532 godini postojano se menuva vo zavisnost<br />
od polo`bata na Mese~inata i Sonceto. Zatoa, po~etokot na<br />
aprakosot ne mo`e da bide fiksiran za opredelen datum, tuku se vrzuva<br />
samo za denot Veligden {to e sekoga{ vo nedela.<br />
Vtorata polovina od slovenskiot aprakos <strong>–</strong> sinaksarot, sodr`i<br />
ev. ~etiva vo ~est na praznicite i svetitelite za sekoj den vo godinata,<br />
so odbrani tekstovi za pogolemi praznici ili vo ~est na pogolemi<br />
svetiteli. Ovaa polovina zapo~nuva na Novo leto (1 septemvri) i<br />
zavr{uva na 31 avgust slednata godina.<br />
Na krajot doa|a krugot od edinaeset voskresni evangelija na<br />
utrena i grupata op{ti evangelija na svetitelite i „gospodskite“<br />
praznici.<br />
Vo razni tipovi aprakosi redosledot na ovie krugovi mo`e da<br />
bide razli~en. Taka, na pr. vo Makedonskoto evangelie na pop Jovana 4<br />
voskresnite evangelija na utrena ne se na krajot, tuku vedna{ po ev. na<br />
Velika sabota, na krajot od Veligdenskiot krug.<br />
Vo zavisnost od koli~inata na tekstot {to go sodr`at, aprakosite<br />
se delat na prazni~ni, kratki i polni. Trite osnovni vidovi<br />
aprakosi se izdeluvaat samo vrz osnova na razlikite {to postojat vo<br />
t.n. podvi`ni ~etiva.<br />
Prazni~nite aprakosi se mnogu retki, sodr`at najmalku tekst i<br />
ne se posebna kniga na Evangelie, tuku zaedno so niv vleguvaat i apostolski<br />
~etiva, koi{to se isto taka podeleni po denovi i sekoga{ im<br />
prethodat na evangelskite ~etiva.<br />
Vo ciklusot od Veligden do Pedesetnica (vklu~uvaj}i go i<br />
Duovden) vo kratkite aprakosi ima ~etiva za site denovi vo sedmicata.<br />
Potoa od Pedesetnica do Postot nao|ame ~etiva samo za sabotite<br />
i nedelite. Vo strasnata sedmica ima povtorno tekst za site denovi,<br />
4<br />
Vladimir Mo{in, Makedonsko evangelie na pop Jovana, Institut za makedonski jazik,<br />
Edicija „Stari tekstovi“ I, Skopje 1954.
209<br />
vklu~uvaj}i go i petokot, za liturgiite. Vo postarite aprakosi gi nema<br />
i evangelijata na utrena. Od makedonskite kratki aprakosi najstaro e<br />
glagolskoto Asemanovo ev. od krajot na X <strong>–</strong> po~etokot na XI vek, {to<br />
sega se ~uva vo Vatikanskata biblioteka, sign. Slav 3. glag.<br />
Vo kratkite aprakosi vleguvaat odvaj polovinata ~etiva {to gi<br />
sodr`at polnite aprakosi, za{to vo polnite aprakosi vleguva re~isi<br />
celiot tekst od ~etvoroevangelieto, pri {to nekoi ~etiva se povtoruvaat<br />
i po nekolku pati. Vo polnite aprakosi vleguvale isto taka dosta<br />
dolgite utrinski ~tenija za {estata sedmica od Postot, koi{to gi<br />
nema vo najstarite slovenski kratki aprakosi. Pokraj toa, ~etivata<br />
za sekoj den vo tekot na celata godina se obi~no podolgi kaj polnite<br />
aprakosi. Vo polnite aprakosi ima ~etiva za site denovi vo sedmicata<br />
vo 15-17-te sedmici spored Mateja od Veligden do Pedesetnica i potoa<br />
do Novo leto, vo 17-te sedmici spored Luka od Novo leto do Postot, kako<br />
i vo mesopusnata sedmica. Vo siropusnata sedmica ima ~etiva samo<br />
za pet dena, a vo {este sedmici od Postot (40 dena) ima ~etiva samo za<br />
sabotite i nedelite, t.e. isto kako vo kratkite aprakosi.<br />
Pri opisot na sodr`inata na polnite aprakosi ka`avme deka tie<br />
se sostojat od dva dela, me|u koi ima principielni razliki. Prviot<br />
del sodr`i ~etiva {to se vrzani za t.n. crkovna godina, po~nuvaj}i od<br />
Veligden. Vtoriot del, sinaksarot, sodr`i ~etiva {to se ~itaat vo opredelen<br />
den od sekoj mesec, po~nuvaj}i od Novo leto (1 septemvri).<br />
Pri klasifikacijata na slovenskite polni aprakosi spored nivniot<br />
vtor del (sinaksarot) treba da se imaat predvid ovie podatoci: na<br />
koj datum, vo ~ij pomen i koj tekst se ~ita. Taka, za opredelen den mo`e:<br />
da ima tekst, da ima upatuvawe na drug den od astronomskata, pa duri i<br />
od crkovnata godina i voop{to da ne bide obele`en.<br />
Za poprecizno grupirawe na polnite aprakosi neophodno e da<br />
se izvr{i analiza na strukturata na dvata dela, no, sepak pozna~aen e<br />
prviot del.<br />
Tekstolo{kite istra`uvawa {to se vr{eni vrz pove}e slovenski<br />
polni aprakosi od XII do XIV vek (od L.P. @ukovskaja, J. Vrana, K.<br />
Horalek, I. Berns, O. Nedeqkovi}, kako i od nas) poka`uvaat deka vrz<br />
osnova na kompozicijata na ~etivata za site denovi vo sedmicata, osven<br />
sabotite i nedelite, vo ciklusite od t.n. crkovna godina (t.e. vo prviot<br />
del od aprakosot) rakopisite mo`at da se podelat vo dva osnovni tipa<br />
slovenski polni aprakosi.<br />
Edniot tip e reprezentiran vo site ruski polni aprakosi (pove}e<br />
od 150), no kako osnoven pretstavnik na ovoj tip se zema Mstislavovoto<br />
ev. od 1115-1117 god. 5 , za{to e staro, odli~no za~uvano i go sodr`i ce-<br />
5<br />
L. P. @ukovska® (koavtor i redaktor), L. A. Vladimirova, N. P. Pankratova, Aprakos<br />
Mstislava Velikogo, Moskva 1983.
210<br />
liot tekst na aprakosot, pa duri i nekoi ~etiva se povtoruvaat i po<br />
nekolku pati. Tekstot e sekoga{ ispi{an celiot, nema upatuvawa.<br />
Vo ovoj tip poln aprakos spa|aat i petnaesetina ju`noslovenski<br />
polni aprakosi, me|u koi i makedonskite: Kalinikovo i Lesnovsko<br />
evangelie od krajot na XIII ili po~. na XIV vek {to pretstavuvaat ist<br />
rakopis (sign. III b 22 i IV d 12 vo Arhivot na HAZU), Karpinskoto ev.<br />
od vtorata ~etvrtina na XIV vek (GIM, Moskva, Zbirka na Hludov, br.<br />
28 I 101), 6 Radomirovoto ev. od sredinata na XIII vek (HAZU, sign. III b<br />
24 (Mihanovi} 6), 7 Makedonskiot ev. tekst od XIII vek (Bibl. na RAN,<br />
Sankt Peterburg, Zbirka na Sreznevski br. 1). 8 Od ist strukturen tip<br />
se i desetina srpski polni aprakosi, od koi gi naveduvame Vukanovo<br />
ev. od 1201-1208 god., De~ansko ev. od XIII vek (man. De~ani, ZC 1),<br />
Hilendarsko ev. od XIII vek (Hilendar, br. 8), Ev. na Nikola Stawevi}<br />
od XIV vek (Hilendar, br. 14). Od niv najzna~ajno e Vukanovoto ev.<br />
koe ima makedonska predlo{ka i po svojata struktura e najsli~no so<br />
Radomirovoto ev. 9 Pokraj kompozicijata na ~etivata i leksi~kiot sostav<br />
na ovie polni aprakosi vo koi sre}avame redica rusizmi 10 , ruskoto<br />
poteklo na nivniot protooriginal mo`e da se pretpostavi i so nivnata<br />
iluminacija (osobeno vo Karpinskoto ev.) 11 koja neverojatno potsetuva<br />
na iluminacijata na ruskite polni aprakosi.<br />
Vo vtoriot tip polni aprakosi spa|aat edinstveno srpskoto<br />
Miroslavovo ev. za koe se smeta deka e prepi{ano od makedonski<br />
protooriginal pome|u 1169 i 1190 god. 12 i makedonskoto evangelie od<br />
Zbirkata na V. I. Grigorovi~ br. 9 {to se ~uva vo Rosijskaja biblioteka<br />
vo Moskva. Spored vodeniot znak {to se nao|a na listovite od bombicina<br />
nie go datiravme ovoj rakopis pome|u 1301 i 1307 godina. 13<br />
6<br />
Vangelija Despodova (koavtor i redaktor), K. Bicevska, D. Pandev, Q. Mitrevski,<br />
Karpinsko evangelie, Institut za staroslovenska kultura, Edicija „Makedonski srednovekovni<br />
rakopisi“ IV, Prilep-Skopje 1995.<br />
7<br />
Radmila Ugrinova-Skalovska, Zdenka Ribarova, Radomirovo evangelie, Institut za<br />
makedonski jazik, Edicija „Stari tekstovi“ IV, Skopje 1988.<br />
8<br />
Vangelija Despodova, Prou~avawe i izdavawe ju`noslovenskih punih aprakosa, Tre¢a<br />
meÚunarodna hilandarska konferencija, SANU, Zb. „Prou~avawe sredwovekovnih<br />
ju`noslovenskih rukopisa“, Beograd 1995, 95-102.<br />
9<br />
Vangelija Despodova, Karpinskoto evangelie i negovoto mesto me|u slovenskite polni<br />
aprakosi, Slovo 36 (1986), Zagreb 1986, 171-184.<br />
10<br />
Taka, na pr., izdava~ite na Radomirovoto ev. od sredinata na XIII vek (Radmila Ugrinova-<br />
Skalovska, Zdenka Ribarova, Radomirovo evangelie, Institut za makedonski jazik,<br />
Edicija „Stari tekstovi“ IV, Skopje 1988, str. 16, 22, 26, 34, 60 i 78) notiraat pove}e ruski<br />
pravopisni i morfolo{ki crti.<br />
11<br />
Vangelija Despodova (koavtor i redaktor), K. Bicevska, D. Pandev, Q. Mitrevski,<br />
Karpinsko evangelie, Institut za staroslovenska kultura, Edicija „Makedonski srednovekovni<br />
rakopisi“ IV, Prilep-Skopje 1995, 16.<br />
12<br />
Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb 1961, t.IV, 209.<br />
13<br />
Vangelija Despodova, Grigorovi~evo evangelie br. 9, Institut za staroslovenska kultura,<br />
Edicija „Makedonski srednovekovni rakopisi“ II, Prilep 1988.
211<br />
Vo strukturata na slovenskite ~etvoroevangelija i kratki aprakosi<br />
ne se zabele`uvaat nekoi su{tinski razliki vo zavisnost od<br />
jazi~nata redakcija na koja $ pripa|aat. Naprotiv, kaj polnite aprakosi<br />
se poka`uva kako zna~ajna nivnata pripadnost kon opredelena<br />
jazi~na redakcija.<br />
Za teritorijalnata pripadnost na prvobitniot tekst na polniot<br />
aprakos od dosega{nite istra`uva~i se izneseni dijametralno razli~ni<br />
stanovi{ta. Taka, G. A. Voskresenski ja narekuva vtorata redakcija,<br />
vo koja gi smestuva polnite aprakosi, staroruska. M. N. Speranski<br />
ja vrzuva za isto~na Bugarija, za {kolata na Konstantin Prezviter. L.<br />
P. @ukovskaja go ostava otvoreno pra{aweto za potekloto na polnite<br />
aprakosi, no za isto~noslovenskata teritorija taa pretpostavuva deka<br />
polniot aprakos se pojavil najdocna vo po~etokot na XII vek, koga se<br />
napi{ani dvata najstari ruski polni aprakosi <strong>–</strong> Mstislavovoto ev. od<br />
1115-1117 god. i Jurjevskoto ev. od 1118-1128 god. 14 Za Josip Vrana staroslovenskiot<br />
prevod na Evangelieto bil samo eden i nemal forma na<br />
kratok aprakos, tuku na poln aprakos. 15 Olga Nedeqkovi} ja prifa}a<br />
tezata na Voskresenski i smeta deka redakcijata na polniot aprakos<br />
nastanala vo Rusija kon krajot na XI vek. Vo vremeto na povtornoto vospostavuvawe<br />
na srpskata i na bugarskata crkva kon kr. na XII <strong>–</strong> po~. na<br />
XIII vek ovaa redakcija e prenesena na Balkanot. 16 So nejzinite stavovi<br />
se soglasuva i Le{ek Mo{iwski. 17<br />
Vo tekot na 27 godini, po~nuvaj}i od svojata doktorska teza<br />
(„Ju`noslovenskiot poln aprakos“, Skopje 1980), vo svoite istra`uvawa<br />
pove}e pati se navra}avme na problematikata na polniot aprakos,<br />
pri {to za Grigorovi~evoto ev. br. 9 i za Karpinskoto ev. (kako koavtor<br />
i redaktor) podgotvivme i kriti~ki izdanija. 18 Spored nas, pri<br />
opredelbata na teritorijalnata pripadnost na prvobitniot tekst na<br />
14<br />
L. P. @ukovska®, Tekstologi® i ®zìk drevneŸ{ih slav®nskih pam®tnikov, Moskva 1976,<br />
266-269.<br />
15<br />
Svoite stavovi J. Vrana gi izlaga vo pove}e svoi nau~ni trudovi, a osobeno vo: Najstariji<br />
hrvatski glagoljski evan<strong>–</strong>delistar, Posebna izdanja SANU, knj. 484, 1975; istiot, Problematika postanka<br />
staroslavenskog prijevoda evandelja, Prilozi HFD, Zagreb 1978, 163-168.<br />
16<br />
O. NedeqkoviÊ, Redakcije staroslovenskog jevanÚeqa i staroslovenska sinonimika, zb.<br />
Kiril Solunski II, Skopje 1970, 269-278.<br />
17<br />
L. Moszynski, Staro-cerkiewno-slowianski aprakos, Studia z filologii polskiej i slowianskiej 2, Warszawa<br />
1957, 373-395; istiot, Studia L.P. Zukowskiej nad cerkiewnoslowianskimi ewangeliarzami, Rocznik<br />
slawistyczny 31 (1970), I, 89-97; istiot, Aktualne problemy tekstologiczne najstarszych starocerkiewno-slowianskich<br />
ewangeliarzy. MeÚunarodni nau~ni skup „Tekstologija sredwovekovnih<br />
ju`noslovenskih kwi`evnosti“, Beograd 1981, 171-181.<br />
18<br />
Vangelija Despodova, Grigorovi~evo evangelie br. 9, Institut za staroslovenska kultura,<br />
Edicija „Makedonski srednovekovni rakopisi“ II, Prilep 1988; Vangelija Despodova<br />
(koavtor i redaktor), K. Bicevska, D. Pandev, Q. Mitrevski, Karpinsko evangelie,<br />
Institut za staroslovenska kultura, Edicija „Makedonski srednovekovni rakopisi“ IV,<br />
Prilep-Skopje 1995, 16.
212<br />
polniot aprakos od dosega{nite istra`uva~i ne bilo zemano predvid<br />
deka postojat dva tipa polni aprakosi <strong>–</strong> tipot na ruskite Mstislavovo<br />
i Jurjevsko ev., na Balkanot pretstaveni od tipot na srpskoto Vukanovo<br />
i makedonskoto Karpinsko ev. i vtoriot tip poln aprakos koj e zastapen<br />
samo na Balkanot i toa vo srpskoto Miroslavovo ev. i vo makedonskoto<br />
Grigorovi~evo ev. br. 9.<br />
Smetame deka tipot poln aprakos {to e pretstaven vo Mir Grg<br />
9 e poarhai~en od onoj vo Mstisl Jur Vuk Krp. Ova stanovi{te }e go<br />
potkrepime so pove}e argumenti.<br />
Lingvisti~kata analiza na Grigorovi~evoto ev. br. 9 dozvoluva da<br />
se izvede zaklu~ok deka rakopisot go pi{uvale ~etvorica pisari (eden<br />
gla ven, drugite go zamenuvale) i kaj site e odrazen makedonski dijalekt<br />
od jugozapaden tip, t.e. deka vo rakopisot se odrazeni karakteristi~ni<br />
osobenosti na Ohridskata kni`evna {kola. 19 Istite jazi~ni osobenosti<br />
se karakteristi~ni i za predlo{kata od koja e prepi{ano<br />
Miroslavovoto ev. 20 Toa zna~i deka nivniot protooriginal e povrzan<br />
so Klimentovata tradicija vo ramkite na Ohridskata kni`evna {kola.<br />
Ova go doka`avme koga uspeavme vrz osnova na vodeniot znak, sli~en na<br />
gr~kata bukva ksi, {to se nao|a na listovite od bombicina, to~no da<br />
go datirame Grg 9. Datiraweto na Grg 9 so 1301-1307 godina e posebno<br />
zna~ajno, za{to so toa se doka`uva deka ovoj rakopis e napi{an polovina<br />
vek pred preminuvaweto na Ohridskiot kraj vo sostav na srpskata<br />
dr`ava. Pove}e argumenti svedo~at deka zaedni~kiot protooriginal<br />
na ovie dva kodeksi bil glagolski, 21 za razlika od drugata grupa polni<br />
aprakosi, koi{to imaat kirilski protooriginal.<br />
Me|u zaedni~kiot praoriginal i Mir i Grg 9 imalo pove}e<br />
prepisi. Miroslavovoto ev. e postaro od Grigorovi~evoto ev. br.<br />
9, no vo Grg 9 e za~uvana postara sostojba. Mnogu e verojatno Grg 9<br />
da e prepi{ano od glagolska predlo{ka, dodeka me|u zaedni~kata<br />
predlo{ka i Miroslavovoto ev. prethodel barem eden kirilski prepis.<br />
Pokraj izborot na poarhai~ni leksemi vo Grg 9 22 , vo prilog na ovaa<br />
hipoteza e i upotrebata na gr~kata bukva gama so brojna vrednost 4<br />
kako vo glagolicata (Mt 6, 22-34 Grg 9 <strong>–</strong> nasproti Mt 6, 22-33 Mir; Mt<br />
19<br />
Vangelija Despodova, Ohridskata redakcija na kirilometodievskiot prevod na Evangelieto,<br />
XIII nau~na diskusija na Seminarot za makedonski jazik, literatura i kultura, Skopje<br />
1986, 129-145.<br />
20<br />
Vangelija Despodova, Miroslavovoto evangelie i negovata vrska so makedonskata<br />
predlo{ka, XI nau~na diskusija pri Seminarot za makedonski jazik, literatura i kultura,<br />
Skopje 1985, 157-166.<br />
21<br />
Vangelija Despodova, Grigorovi~evo evangelie br. 9, Institut za staroslovenska kultura,<br />
Edicija „Makedonski srednovekovni rakopisi“ II, Prilep 1988.<br />
22<br />
Vangelija Despodova, Grigorovi~evo evangelie br. 9, Institut za staroslovenska kultura,<br />
Edicija „Makedonski srednovekovni rakopisi“ II, Prilep 1988, 78-106.
213<br />
18, 4-11 Grg 9 <strong>–</strong> nasproti Mt 18, 3-11 Mir), a isto taka i slu~aite koga<br />
vo Grg 9 go nao|ame celiot tekst, dodeka vo Mir ima samo upatuvawe.<br />
Iako Miroslavovoto ev. e luksuzen i skap kodeks, treba da se isklu~i<br />
mo`nosta deka pisarot na Mir pribegnuva kon upatuvawe poradi<br />
za{teda, za{to toj povtoruva nekoi perikopi, a osven toa, metodot na<br />
upatuvawe se koristi i vo Grg 9, {to, pak, zna~i deka toj e prezemen<br />
od nivniot zaedni~ki praoriginal. Vo Mir, ili vo prepisite {to mu<br />
prethodat, se koristi po~esto upatuvaweto, dodeka vo Grg 9 se ~uva postarata<br />
sostojba. Spored nas, upatuvawata {to sledat od 12-ta sedmica<br />
vo sinaksarniot del na Mir bi mo`ele da zna~at deka prototipot na<br />
Mir (i verojatno i na Grg 9) bil mnogu star i deka na krajot od kodeksot<br />
imalo izgubeni listovi. Pri pi{uvaweto na prototipot na Mir i Grg<br />
9 verojatno e koristeno nekoe ~etvoroevangelie koe imalo podatoci za<br />
Amonievite glavi i za Euzebievite kanoni so ~ija pomo{ pisarot gi<br />
pronao|al paralelnite mesta vo tekstot na Evangelieto i taka mo`el<br />
na niv da upati. 23 Vpro~em, Mir i Grg 9 se vo leksi~ki pogled posli~ni<br />
so ~etvoroevangelijata Mariinsko i Zografsko, otkolku so kratkite<br />
aprakosi Asemanovo ev., Ostromirovo ev. i Savinata kniga.<br />
]e se obideme da odgovorime i na pra{aweto koga nastanal<br />
polniot aprakos od tipot Mir Grg 9. Vo poslednite decenii na X vek<br />
i vo po~etokot na XI vek, so vostanieto na car Samuil, koj se krunisuva<br />
za car vo 977 godina, se sozdava edna ogromna dr`ava so centar vo<br />
sedi{teto na Ohridskata kni`evna {kola. Se obnovuva Ohridskata<br />
arhiepiskopija, koja car Samuil ja izdignuva vo rang na patrijar{ija.<br />
Na celata teritorija na Ohridskata crkva e vovedena slovenska liturgija<br />
i bibliski knigi na isto~nata crkva, kodikolo{ki i liturgiski<br />
strukturirani vo Ohridskata kni`evna {kola. Smetame deka tokmu<br />
vo ovoj period mo`el da nastane protooriginalot na Miroslavovoto<br />
i Grigorovi~evoto ev. br. 9. Ponatamu, verojatno preku Sveta Gora, a<br />
mo`ebi i direktno, koga po propa|aweto na Samuilovoto Carstvo vo<br />
1018 god. golemiot bran na emigracija od ohridskoto sve{tenstvo so<br />
sebe prenesuva i bibliski knigi, ovoj tip poln aprakos e prenesen vo<br />
Rusija, kade pretrpel nekoi mali strukturni promeni i se pro{iril<br />
vo ogromen broj prepisi od tipot na Mstisl.<br />
Pri vozvratnoto rusko vlijanie, ruskiot tip poln aprakos e<br />
prifaten od Ju`nite Sloveni, no na Balkanot ovoj strukturen tip<br />
nema {iroka primena i denes e za~uvan samo vo desetina srpski i vo<br />
23<br />
Evangelijata spored Matej, Marko i Luka se sinopti~ki, bidej}i tie imaat pribli`no<br />
ista sodr`ina i se sostojat od pou~ni raskazi, t.n. Isusovi prit~i. Vo Evangelieto<br />
spored Jovana ima nekoi ~etiva {to ne gi sodr`at sinopticite. Poradi vakvata sli~nost,<br />
pri upatuvawata ne se menuvala sodr`inata na tekstot. Upatuvaweto e isto taka mnogu<br />
voobi~aeno i kaj drugite liturgiski knigi, na pr. vo Triodot.
214<br />
~etiri makedonski kodeksi. Kako osobeno interesen i zna~aen tuka<br />
treba da se istakne podatokot deka site makedonski polni aprakosi<br />
od ovoj strukturen tip nosat karakteristi~ni belezi na Kratovskata<br />
kni`evna {kola kade ve}e se ~uvstvuva srpskoto vlijanie, a nieden na<br />
Ohridskata. 24 Toa bi mo`elo da se objasni so postoeweto na ohridskiot<br />
tip poln aprakos, {to e denes za~uvan edinstveno vo Miroslavovoto<br />
i vo Grigorovi~evoto ev. br. 9 i so neprifa}aweto na drug tip poln<br />
aprakos vo Ohrid.<br />
Zboruvaj}i za ulogata na sv. Klimentovata Ohridska kni`evna<br />
{kola vo razvitokot na slovenskata prosveta, Bla`e Koneski 25 istaknuva<br />
deka zna~eweto na Ohrid bilo vo prostorot i vremeto tolku<br />
golemo, {to toj zede vidno mesto vo razvitokot na srednovekovniot<br />
kulturno-religiozen `ivot kaj Ju`nite i Isto~nite Sloveni, dodeka<br />
Ohridskata crkva so vekovi po red mu dava{e karakteristi~en beleg<br />
na celiot region, ~uvaj}i ja sv. Klimentovata tradicija.<br />
Na krajot bi mo`ele da zaklu~ime deka preku {ireweto na slovenskoto<br />
rakopisno nasledstvo od Ohridskiot kni`even centar ne sa mo<br />
kon Kievska Rusija, ami i kon drugite slovenski sredini, vsu{nost e<br />
obezbeden kontinuitetot na slovenskata bogoslu`ba i na slovenskite<br />
bibliski knigi, poradi {to Ohridskata glagolska kni`evna {kola dobiva<br />
op{toslovensko zna~ewe. Vo ovaa smisla, evangelieto, ka ko naj-<br />
~esto upotrebuvana bogoslu`bena kniga, odigralo zna~ajna uloga.<br />
24<br />
Vangelija Despodova, Karpinskoto evangelie i negovoto mesto me|u slovenskite polni<br />
aprakosi, Slovo 36 (1986), Zagreb 1986, 171-184.<br />
25<br />
B. Koneski, Sveta Gora i staroslovenskite rakopisi, Zb. „Kliment Ohridski i ulogata<br />
na Ohridskata kni`evna {kola vo razvitokot na slovenskata prosveta“, MANU, Skopje<br />
1989, 97.
Sowa Novotni<br />
REFLEKSII NA NEKOI ZAEDNI^KI LEKSI^KI<br />
OSOBENOSTI NA JU@NOSLOVENSKITE APOSTOLI<br />
I VERKOVI]EVIOT APOSTOL<br />
Slovenskata bogoslu`ba 1 kako esencija na hristijanstvoto od negovite<br />
za~etoci, e nedeliva i nezamisliva bez postoeweto na Apostolot<br />
kako neophodna kniga za nejzino izveduvawe.<br />
Slavistikata ne raspolaga{e so nieden staroslovenski rakopis<br />
na Apostolot od X i XI vek, s# dodeka ne se otkri tekstot na Eninskiot<br />
apostol 2 , starobugarski rakopis od XI vek. Na problemot za evolucijata<br />
na prvobitniot slovenski prevod na Apostolot nova svetlina<br />
davaat kriti~kite izdanija na kirilskite apostoli od 12-tiot vek<br />
<strong>–</strong> Slep~enskiot, Ohridskiot, Hristijanopolskiot i Vrane{ni~kiot<br />
apostol.<br />
Gr. Voskresenski 3 sporeduva pove}e od 50 apostolski tekstovi od<br />
12-15 vek, no samo vrz osnova na Apostolskite poslanija, ostavaj}i gi<br />
nastrana Apostolskite dejanija. Toj uka`uva na mo`nosta prvobitniot<br />
slovenski prevod na Apostolot da nastane preku me|usebno sporeduva<br />
we na najstarite za~uvani prepisi na Apostolot od edna strana, so<br />
gr~kite originali od druga strana. Vakviot negov priod e tretiran od<br />
V. Jagi}, so zabele{ka deka Voskresenski ja ostava nastrana od negovite<br />
analizi specifi~nosta na gr~kata podloga, ednovremeno zapostavuvaj-<br />
}i ja i va`nosta na Apostolskite dejanija, odnosno zasnovaj}i gi svoite<br />
studii na Apostolot samo vrz osnova na Apostolskite poslanija. Jagi}<br />
se obiduva da ja izvr{i taa zada~a, istaknuvaj}i ja va`nosta na crkovnoslovenskiot<br />
prevod i na rekonstrukcijata na gr~kiot tekst.<br />
1<br />
Kirilo-metodievska enciklopedi®, t I, A-Z, Sofi® 1985, str. 93-100.<br />
2<br />
K. Mir~ev, Hr. Kodov, Eninski apostol starobъlgarski pametnik ot XI v., Sofi® 1965,<br />
190.<br />
3<br />
Gr. Voskresenskiй, Drevniй-slav®nskiй perevod Apostola i ego sudÝbÞ do XV v., Moskva<br />
1879.
216<br />
Vrz osnova na kriti~kite izdanija na gr~kiot tekst na Noviot<br />
zavet, Jagi} doka`uva deka prvobitniot slovenski prevod na Apostolot<br />
ne se soglasuva so niedno od niv, ami edni mu se pobliski, a drugi mu<br />
se podale~ni. Spored nego, najgolem broj so~uvani stari rakopisi na<br />
Apostolot se od tipot na kratkiot praks-apostol. Eninskiot, Ohridskiot,<br />
Mihanovi}eviot i Strumi~kiot apostol se primeri na kratok<br />
praks-apostol. Kon ovaa grupa se vbrojuva i Verkovi}eviot apostol<br />
od XIV vek, nare~en taka spored Stefan Verkovi}, sobira~ na stari<br />
rakopisi 4 . Vo Verkovi}eviot apostol e za~uvana najstarata verzija na<br />
apostolskiot tekst, poradi {to ovoj kodeks e vonredno zna~aen za objasnuvawe<br />
na prvobitniot slovenski prevod.<br />
Ovoj trud go obrabotuva odnosot na Verkovi}eviot apostol kon<br />
gr~kiot tekst, negovata vrska so kirilometodievskiot prevod na Apostolot,<br />
kako i negovoto mesto me|u aprakosite od ju`noslovensko poteklo<br />
od XI do XIV vek. Trudot se obiduva da napravi nau~ni paraleli<br />
me|u Verkovi}eviot apostol, Eninskiot, Ohridskiot i Strumi~kiot<br />
apostol, kako najstari ju`noslovenski tekstovi na aprakosi-apostoli.<br />
Eninskiot apostol e odbran poradi toa {to e najstar od dosega<br />
poznatite rakopisi i ima osobeno zna~ewe za nekoi literaturno-istoriski<br />
pra{awa, kako i za osnovata na kirilometodievskiot prevod<br />
na apostolskiot tekst i za negoviot odnos kon gr~kiot tekst. Dodeka<br />
Ohridskiot apostol od XII vek go odbravme zatoa {to ovoj rakopis s#<br />
do otkrivaweto na Eninskiot apostol be{e najstar poznat apostol, na<br />
oddelni mesta se zadr`uvame i na Karpinskiot apostol. Kuqbakin za<br />
Karpinskiot apostol veli deka toj pretstavuva revizija na najstariot<br />
prevod so gr~kiot tekst pod raka, pri {to mo`ebi, gr~kiot tekst na<br />
ispravuva~ot namesta po malku se raziduval so toj {to go imal v race<br />
Metodij.<br />
Vo delovi od trudot se osvrnuvame i na razlikite na Karpinskiot<br />
apostol so Verkovi}eviot. Ova osobeno va`i za nekoi leksi~ki osobenosti,<br />
po koi Karpinskiot apostol se razlikuva od Verkovi}eviot,<br />
Eninskiot i Strumi~kiot apostol.<br />
Trudot niz primeri uka`uva na pove}e interesni karakteristiki<br />
na site pet spomenika, odnosno na sli~nostite i razlikite na<br />
Verkovi}eviot, Eninskiot, Ohridskiot, Strumi~kiot i Karpinskiot<br />
apostol, nasproti gr~kiot 5 .<br />
I. Verkovi}eviot apostol vo leksikata ~estopati se soglasuva so<br />
Eninskiot, Ohridskiot i Strumi~kiot apostol, dodeka vo Karpinskiot<br />
apostol stoi razli~na leksema.<br />
4<br />
K. Penu{liski, S.I. Verkovi}-makedonski narodni umotvorbi, kn. I, Skopje 1985.<br />
5<br />
Spored kriti~koto izdanie na United Bible Societies, The Greek New Testament, Stuttgart 1966.
217<br />
1C 6, 18: V. 53; E. ; O. ; K.<br />
; porneÚwn<br />
R14, 1: V. 55; E. ; O.<br />
; S. ; K. <br />
; tÕn d ¢sqenoànta... proslamb£nesqe; V. <br />
55; E. ; O. ;<br />
S. ; K. ; e„j diakr…seij dialogismîn<br />
Hb 1, 9: V. ; E. ; O. ;<br />
S=V; K. ; œlaion ¢galli£sewj<br />
Hb 1, 14: V. 56 v ; E. ; O. <br />
; S=V; K. ; diakon…an ¢postellÒmena<br />
Hb 7, 27: V. 64 v ; E. ; O. <br />
; S. ; K. ; qus…aj ¢nafšrein<br />
J. 4, 14: V. ; E. ; O. ; K.<br />
;<br />
II. Vo Verkovi}eviot i vo Eninskiot apostol namesta otsustvuvaat<br />
nekoi zborovi, vo odnos na Ohridskiot apostol kade {to<br />
ima vmetnato naj~esto slu`beni zborovi. Vo najgolem broj slu~ai<br />
Verkovi}eviot apostol se sloglasuva so gr~kata predlo{ka. Isto taka<br />
se sloglasuva i so Strumi~kiot apostol.<br />
2T 2, 15: V. ˆ 50; E. ; O. ;<br />
S. ; tÕn lÓgon tÁj ¢lhqe…aj<br />
2T 2, 17: V. 50; E. ; O. <br />
; S. ; nom¾n ›xei<br />
Hb 1, 8: V. ; E. ;<br />
O. ; S. ; prÕj d tÕn<br />
uƒÒn :O qrÒnoj<br />
C 3, 15: V. 48; E. ; O. <br />
; K. ; S. ; brabeuštw<br />
III. Vo ovaa grupa vleguvaat primerite vo koi vo Ohridskiot apostol<br />
ima ispu{teno zborovi i otsustvoto na tie zborovi ja menuva smislata<br />
na tekstot, ili namesta ima pogre{no napi{ani zborovi koi isto<br />
taka ja menuvaat smislata na sostavot, dodeka vo Verkovi}eviot apostol<br />
ima pogolema privrzanost so gr~kiot tekst. Za razlika od Ohridskiot,<br />
Eninskiot apostol go sledi Verkovi}eviot. [to se odnesuva<br />
do Strumi~kiot apostol, toj namesta se soglasuva so Verkovi}eviot, a<br />
namesta so Ohridskiot apostol.<br />
Hb 3, 1: V. 86 v ; E. ; O. ; S. ³; K. <br />
; ¢delfoˆ ¥gioi
218<br />
Hb 10, 36: V. 57; E. <br />
; O. ; S=V; ØpomonÁj g¦r œcete cre…an; 37. V. <br />
57; E. ;<br />
O. ; S. ; Óson Óson, Ð rcÒmenoj<br />
¼xei kaˆ oÙ cron…sei<br />
2T 2, 14: V. ; E. ; O. <br />
; S. ; K. ; m¾ logomace‹n; 17<br />
V. ; E. ; O. ¢ ; S. q;<br />
'mšnaioj kaˆ F…lhtoj;<br />
1C 6, 18: V. ; E. ; O.<br />
; S=V; tÕ ‡dion sîma ¡mart£ne<br />
IV. Vo ovaa grupa vleguvaat onie slu~ai vo koi Verkovi}eviot<br />
apostol se soglasuva so Ohridskiot, a se razlikuva od Eninskiot, a<br />
razlikite vo najgolem broj slu~ai se odnesuvaat na redosledot na zborovite.<br />
Tuka naj~esto se raboti samo za promena na redot na zborovite<br />
koi ne ja menuvaat smislata na iskazot. Strumi~kiot apostol nekoga{<br />
se soglasuva so Verkovi}eviot, nekoga{ so Ohridskiot, a pak nekoga{<br />
so Eninskiot apostol.<br />
1C 6, 20: V. 53 v ; E. <br />
; O. <br />
; S. ; dox£sate d¾ tÕn qeÕn n tù<br />
sèmati Ømîn<br />
R 13, 12: V. †§ § 54 v ; E. ³ ;<br />
O. ; S. ; ¢poqèmeqa oân<br />
t¦ œrga toà skÒtouj<br />
R 14, 20: V. ; E. <br />
; O. ; S. <br />
; ¢ll¦ kakÕn tù¢nqrèpJ tù di¦ proskÒmmatoj<br />
sq…onti 22: V. ; E. ; O.<br />
; S. ; mak£rioj Ð m¾kr…nwn<br />
˜autÕn<br />
Hb 9, 7: V. 66; E. ; O.<br />
; S. ; K. ; Ð ¢rciereÚj<br />
oÙ cwrˆj a‰matoj<br />
V. Ovdeka vleguvaat site onie primeri vo koi Verkovi}eviot<br />
apostol se razlikuva i od Ohridskiot i od Eninskiot apostol, po toa<br />
{to ili se ispu{teni zborovi vo Verkovi}eviot apostol, ili e smenet<br />
redosledot na zborovite pri {to vo nekoi slu~ai se menuva i smislata<br />
na iskazot vo odnos na gr~kiot tekst. Strumi~kiot apostol samo vo<br />
nekolku primeri se soglasuva so Verkovi}eviot apostol.
219<br />
2T 2, 5: V. 52; E. ; O. <br />
; S. ;<br />
R 14, 23: V. 54 v ; E. <br />
<br />
; O. <br />
; S. <br />
; Ð d diakrinÒmenoj ¦n f£gh katakškritai, Óti oÙk k p…stewj<br />
p©n d Ö oÙk k p…stewj ¡mart…a st…n<br />
Hb 1, 3: V. 55; E. <br />
; O. ; S. <br />
½ kaqarismÕn tîn ¡martiîn poihs£menoj k£qisen<br />
Hb 9, 4: V. 66/6; E. <br />
; O. ; S. <br />
; kibwtÕn tÁjdiaq»khj perikekalummšnhn p£ntoqen<br />
1J 4, 12: V. 68; E. <br />
; O=E; S=V; oÙdeˆj pèpote teqšatai.¦n ¢gapîmen<br />
1J 4, 16: V. 68/12; E. <br />
; O=V; S. ; kaˆ ¹me‹j gnèkamen<br />
kaˆ pepisteÚkamen t¾n ¢g£phn<br />
VI. Na krajot }e se zadr`ime na Delata apostolski i sporedbata<br />
}e ja izvr{ime samo so Ohridskiot apostol i so Strumi~kiot apostol.<br />
Vo najgolem broj slu~ai vo Verkovi}eviot apostol ima ispu{tawe na<br />
zborovi, promena na redot na zborovite, vmetnati zborovi i razli~ni<br />
poslobodni improvizacii vo odnos na gr~kiot tekst, nasproti doslednoto<br />
pridr`uvawe kon gr~kiot tekst vo Ohridskiot apostol i vo<br />
Strumi~kiot apostol.<br />
A10, 1: V. 2/10; O. <br />
; S. ; 'An¾r dš n Kaisare…a ÑnÒmati<br />
Korn»lioj; 4: V. Â ; O. ; S. Á <br />
; epen, T… stin, kÚrie; 6: V. ;<br />
O. ; S. <br />
± ; par£ tini S…mwni burss‹, ú stin o„k…a 10: V. <br />
; O. ; S. ; p' aÙtÕn œkstasij 21: V.<br />
 3/3; O.  ; S. <br />
Á ; epen 'IdoÝ gè e„mi. 33: V. 3 v ; O. <br />
; S. ; sš te kalîj po…hsaj<br />
paragenÒmenoj 34: V. Â; O. Â;<br />
'Ano…xaj d Pštroj tÕ stÒma epen 34: V. ; O. <br />
; S. ; n pantˆ œqnei Ð foboÚmenoj; 44: V.<br />
; O. ; 47: V. <br />
5/21; O.
220<br />
; S. ; tij toà m¾<br />
baptisqÁnai toÚtouj o†tinej tÕ pneàma tÕ ¤gion œlabon æj kaˆ ¹me‹j<br />
A13, 6: V. 8/13; O. ;<br />
S. ; eáron ¥ndra tin¦ m£gon 7. V. <br />
; O. ; S. ; pez»thsen<br />
¢koàsai tÕn lÒgon toà qeoà 7: V. 8/18; O.<br />
; pez»thsen ¢koàsai tÕn lÒgon toà qeoà 12:<br />
V. 8 v ; O. ; S. <br />
; p…steusen kplhssÒmenoj pˆ tÍ didacÍ toà<br />
kur…ou<br />
A14, 10: V. 4; O. ; S=V; kaˆ<br />
¼lato kaˆ periep£tei<br />
A14, 23: V. 9 v ; O. <br />
; S=O;proseux£menoi met¦ nhsteiîn<br />
paršqento aÙtoÝj tù kur…J e„j Ön pepisteÚkeisan<br />
A15, 7: V. 10; O. ; S=O;<br />
¢koàsai t¦ œqnh tÕn lÒgon 41: V. 10 v ; O. <br />
; di»rceto d<br />
VII. Bibliskite imiwa vo ovie rakopisi se predavaat neednakvo<br />
i nedosledno:<br />
Hb 11, 32: V. ; O. ; S. ; V. ; E.<br />
; O. ; S. ; V. ; E. ; O. ; S.<br />
q; Iefq£e;<br />
G4, 25: V. ; E. ; O. ; S. ; K.<br />
;<br />
Od izvr{enata sporedba me|u ovie pet rakopisi so gr~kiot tekst<br />
konstatiravme deka najmal broj otstapuvawa od gr~kiot tekst ima Eninskiot<br />
apostol i vo nego nema nitu edno iskrivuvawe na tekstot, nikakov<br />
lapsus, nitu pak improvizacija od kakov i da e vid. Ohridskiot, za<br />
razlika od Eninskiot, ima promeni {to treba da se sfatat kako posledica<br />
od pi{uvawe pod izvesno vlijanie na akusti~kata slika {to ja<br />
imal pi{uva~ot. Vo Strumi~kiot apostol skoro da e identi~en brojot<br />
na primerite vo koi toj se soglasuva i se raziduva so gr~kiot tekst.<br />
[to se odnesuva do Verkovi}eviot apostol, mo`eme da zaklu~ime<br />
deka ovoj apostol vo odnos na gr~kiot tekst se odnesuva mo{ne interesno,<br />
imeno, vo nego vo Delata apostolski ima golem broj otstapuvawa<br />
vo odnos na gr~kiot tekst (toa osobeno se odnesuva za vmetnuvawe<br />
i ispu{tawe na zborovi i promena na redot na zborovite), dodeka vo<br />
Poslanijata pi{uva~ot na ovoj tekst pove}e se pridr`uval kon gr~kiot<br />
tekst, i kako {to prethodno istaknavme toj se soglasuva vo najgolem
221<br />
broj slu~ai so Eninskiot apostol, koj e najstar prepis od staroslovenskiot<br />
prevod na apostolot.<br />
Ovie karakteristiki na Verkovi}eviot apostol uka`uvaat na<br />
negovoto pripa|awe kon revidiranite staroslovenski prevodi na evangeliskite<br />
tekstovi.
Лора Тасева<br />
<strong>И</strong>МЕНУВАНЕТО В СРЕДНОВЕКОВНА МАКЕДОН<strong>И</strong>Я<br />
<strong>И</strong>звестнo е, че средновековните писмени паметници не отразяват в<br />
пълнота лексикално богатство на говоримия език. <strong>И</strong>звън тематичния об хват<br />
на книжнината на православните славяни, ориентирана преди всичко към<br />
нуждите на църковната практика и държавната администрация, остават<br />
цели сфери от живота на средновековното общество, а заедно с тях и<br />
немалък словен инвентар. Затова издирването на допълнителни източници<br />
извън ръкописното наследство е един от пътищата за обогатяване на<br />
южнославянската историческа лексикология, а чрез нея и на представата<br />
за бита на средновековния човек и общество.<br />
Към оскъдно представените лексикални полета се числи и антропонимията.<br />
В традиционните източници са засвидетелствани преди<br />
всичко имена на християнски светци, владетели и отделни преписвачи.<br />
Първите опити да се запълни тази празнина датират от края на XIX<br />
в. Към днешна дата има, от една страна, натрупан значителен свод от<br />
публикувани грамоти на средновековни балкански владетели 1 , а от<br />
друга <strong>–</strong> немалко изследвания върху въпроси на семантиката и особено<br />
на словообразуването в отразените в тези източници лични имена 2 .<br />
1<br />
Невъзможно е да се изброят всички публикации, но сред по-важните от тях се нареждат:<br />
Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii. Еd. Fr. Miklosich, Viennae, 1858<br />
(Reprint Graz, 1964); Шафарик, Я. Хрисовуља цара Стефана Душана, коjом оснива монастир св.<br />
Архангела Михаила и Гавриила у Призрену. <strong>–</strong> Гласник Српског ученог друштва, XV, 1862, 266-<br />
310; Милоjевић, М. Дечанске хрисовуље. <strong>–</strong> Гласник Српског ученог друштва. Други разред, XII,<br />
1880, 1-137; Новаковић, Ст. Законски споменици српских држава средњега века. Београд, 1912;<br />
Споменици за средновековната и поновата историjа на Македониjа. Т. I-IV. Скопjе, 1975-1981.<br />
2<br />
Напр. Miklosich, Fr. Die Bildung der slavischen Personen- und Ortsnamen. Heidelberg, 1927; Заимов,<br />
Й. Български географски имена с -jь. София, 1973; Грковић, М. Лична имена у влашким катунима<br />
бањског властелинства. <strong>–</strong> В: Četrta jugoslovanska onomastična konferenca. Zbornik referatov. Ljubljana,<br />
1981, 289-204; Jовановић, Г. О релативноj фреквенциjи хришћанских (хагиографских) имена XV<br />
века у области Бранковића (Вучитрнском санђаку). <strong>–</strong> В: Četrta jugoslovanska..., 295-308; Grković,<br />
М. Lična imena u nekim naseljima Severne Albanije i slovensko-albanske veze u svetlu antroponimije.<br />
<strong>–</strong> Зборник радова са међународног научног скупа одржаног на Цетињу 21, 22. и 23. јуна 1990. године.<br />
Подгорица, 1991 [http://www.rastko.org.yu/rastko-al/zbornik1990/]; предимно в исторически<br />
и етноложки план се интерпретира именният корпус от средновековните сръбски документи в<br />
статиите на Jovan R. Bojović, Čedomir M. Lučić, Sima Ćirković от същия сборник. Многобройни
224<br />
Съществено разширяване на изворовия корпус предлагат изданията<br />
на византийските светски и манастирски документи 3 , а етюдите върху<br />
ономастичния материал в тях обогатяват представата за южнославянската<br />
антропонимия извън границите на средновековните славянски държави 4 .<br />
Въпреки направеното дотук, проучването на цялото богатство от лични<br />
имена, съхранени в средновековните документи, тепърва предстои.<br />
Причината е, че все още не е изработен пълен свод на засвидетелстваните<br />
антропоними, който би дал основа за обективни изводи върху типологията<br />
на именуването, както в семантичен, така и в езиков план.<br />
Акцентът в тази статия се поставя върху аспект, който е слабо<br />
застъпен в досегашната научна литература върху средновековната славянска<br />
антропонимия <strong>–</strong> семантичния. Тя не претендира за изчерпателност в<br />
описанието или окончателност в изводите, а цели да актуализира интереса<br />
към именното богатство през Средновековието и да набележи възможни<br />
посоки в неговото по-нататъшно проучване. <strong>И</strong>зворовият материал<br />
бе извлечен от няколко десетки славяноезични документа <strong>–</strong> главно<br />
манастирски типици и дарствени грамоти от XIII и XIV в., издадени от<br />
сръбски средновековни владетели или от местни феодали, чиито земи са<br />
обхващали територии на днешна Македония, Сърбия и Косово. Всички<br />
са използвани по издания. Списък на цитираните източници се прилага в<br />
края на статията. Поради невъзможност за директна работа с оригиналите<br />
прочитът на издателите се възпроизвежда безкритично.<br />
Произход<br />
В етимологичен план могат да се откроят няколко групи имена:<br />
славянски, християнски, влашки и албански. Ясно доминират славянските<br />
антропоними както по своето количество, така и по своето разнообразие<br />
<strong>–</strong> ок. 80 % от имената. Значително по-слабо са застъпени антропонимите<br />
с неславянски произход.<br />
От християнската номенклатура се срещат предимно имена<br />
на светци, чиито празници се радват и днес на по-голяма популярност<br />
и вероятно още през средните векове са били здраво вплетени във<br />
приноси по конкретни антропонимични теми се съдържат и в теченията на сп. Македонски jазик<br />
и Литературен збор.<br />
3<br />
Най-обемен материал съдържат поредиците Acta et diplomata graeca medii aevi sacra et profana. Coll.<br />
et Ed. Fr. Miklosich et J. Müller. Vol. I-VI. Vindobonae, 1860-1890 и Archives de l’ Athos. T. I- , Paris,<br />
1937-.<br />
4<br />
Основополагащо значение има работата на Vasmer, M. Die Slaven in Griechenland. Leipzig, 1941.<br />
Съществен принос представя и студията на Дуйчев, <strong>И</strong>. Славянските местни и лични имена във<br />
византийските описни книги. <strong>И</strong>звестия на <strong>И</strong>нститута за български език, VIII (repr. in Дуйчев, <strong>И</strong>.<br />
Проучвания върху българското средновековие. София, 1981, 354-370).
225<br />
фолклорната обредност: Íèêîëà,Ãåîðüãè, Âàñèëú,Ìèõàèëú, Òðèôîíú. 5 За<br />
повечето от тях е характерно видоизмененянето на оригиналния им облик<br />
чрез славянски форманти:Âàñèëúêî,Âàñèëèöà,Ìèõî,Ãþðî¬, Ãþðîÿ,Ãþðãú,<br />
Ãåðúãî,Èâàíú, Èâàíúêî,ßíèöü,ßíî,ßíúêî. 6 Сходни са наблюденията<br />
и на Г. Йованович 7 . Тя установява, че през XV в. в сръбските села от<br />
областта на Бранковичи (Вучитрънско) присъствието на христиански<br />
имена е ограничено, като се предпочитат свързаните с по-значими<br />
празници от църковния календар. Това позволява да се обобщи, че<br />
през цялото Средновековие само малка част от богатия именник на<br />
старозаветните и новозаветните персонажи и християнските светци<br />
е проникнала в ежедневието на балканските славяни, тъй като при<br />
именуването на новороденото в традиционните общества са доминирали<br />
други приоритети.<br />
Влашките имена като Áîyêîðú, Êðåöîyëú,Ëîyìüøà,Ïàñàðåëú, Øåðáàíú 8 <br />
остават ограничени предимно в поселищата на странстващите балкански<br />
скотовъдци, като дори и там постепенно техният брой намал ява. Това<br />
се съгласува с наблюденията на М. Гркович, която установява, че още в<br />
началото на XIV в. славизацията на населението във влашките катуни на<br />
манастир Банска е завършена. 9 Не е изключено единично засвидетелствани<br />
имена като Îðëàíúäî, Îëèâåðú, Ðàîyëú 10 да се дължат на романски адстрат,<br />
проникнал заедно с кръстоносните походи.<br />
Що се отнася до присъствието на албански лични имена в разглежданите<br />
източници, прави впечатление не особено значителният им<br />
дял и отсъствието на съществено разнообразие. Пълният им списък не<br />
надхвърля 20-ина антропонима, напр.: Áîyøàòú, Áîyëàòú, Ãèíú, Êîyòîyðú,<br />
5<br />
Тук и нататък имената се цитират в нормализирана форма, а автентичният им запис се дава под линия:ÍèêîëàÏðàâüöü<br />
вероятно от Тетовско(1346, ВВ XIX 489); ðèáàðàÃåîðãÿ от Скопско (1300, Зсп<br />
617); ¬ïèñêîïüïðèçðýíüñêèÃåwðãèèÌàðêîyøü (1346, ВВ XIX 486); æåíàÃåwðüãàÁàøòàòü от Градец,<br />
Струмско (XV в., ВВ XIX 570); ÂàñèëüÊîãàðÿíîâü от Добруща (1344, ВВ XIX 477); Ìèõàèëü от<br />
Сенища, Радовишко (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 86); Òðèï¹íàÏðèáðàòîâèêà от Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87).<br />
6<br />
Âàñèë±êî от Кострчан (1348-53, Гл XV 294); Áîãî¬Âàñèë±êîâèêü от Храстовица (1330, Гл. XII 11); æåíà<br />
ÄèìèòðàÂàñèëèöýâà от Кумица (XV в., ВВ XIX 576); ïîïüÌèõîи Ìèõîßíüêîâèêü от Конча (1366,<br />
ЗРВ<strong>И</strong> III 85); Ãþðî¬Wëèâåðü от Радиловец (1346, ВВ XIX 450); Ãþðîÿ от Тетовско (1346, ВВ XIX<br />
484); ÃþðãüÄàí±êîâèêüот Щип (1350, Зсп 306); Ãåðüãîот Трескавец (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 86) и Ãåðüãw<br />
Âèòîìèðîâüот Лубница (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 86); ÈâàíüÒàòàðèíüот Чабико (1330, Гл. XII 24), ÈâàíüÑàêîâü<br />
от Конча(1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 85); Èâàíêîyò±êà÷îyот Призренско (1348-53, Зсп 684), êîíüÈâàíüêàот<br />
Трескавец (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 86); ßíèöüот Велгоще (1346, ВВ XIX 489); ßíèöüот Велгоще (1346,<br />
ВВ XIX 489); ßíîãðüíü÷àðüот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 85); ïðèßíüêîâèот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III<br />
87) и Ìèõîßíüêîâèêüот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87).<br />
7<br />
Jовановић, Г. О релативноj фреквенциjи..., с. 300.<br />
8<br />
Áîyêîðüот Досаре (1343, ВВ XIX 475); Êðåöîyëüот Сушица (1330, Гл XII 50); Ëîyìüøàот Сушица<br />
(1330, Гл XII 50); ñåâàñòüÏàñàðåëüот Тетовско (1346, ВВ XIX 486); ÄîáðîñëàâüØåðáàíüот Досаре<br />
(1343, ВВ XIX 475).<br />
9<br />
Грковић, М. Лична имена ..., с. 290.<br />
10<br />
Îðëàí±äîyÌèöîâèêÿот Селчаница, Призренско (1348-53, Зсп 695); Ãþðî¬Wëèâåðü от Радиловец<br />
(1346, ВВ XIX 450); Ðàþëüот Гунцати (1348, Гл XV 291).
226<br />
Ëèìàíú,Ëýøú иÖîyðè. 11 Някои от имената са засвидетелствани само като<br />
патроними със славянски суфикси, от което може да се съди за напреднал<br />
асимилационен процес спрямо албанския елемент.<br />
Семантика<br />
В резултат от семантичния анализ на изследваните антропоними се<br />
откроиха съществени различия в значениято на предпочитаните корени и<br />
мотивиращи основи при личните имена и при прякорите.<br />
1. В общи линии при личните имена най-използваните етимони се<br />
групират в следните семантични сфери:<br />
а) Бог. Производните от този корен включват 32 различни имена,<br />
в т.ч. 6 двукоренни, снад 57 употреби 12 :Áîãèëî,Áîã¥øà,Áîãî¬,Áîãîÿ,<br />
Áîãîøü,Áîãîyòà,Áîãîñëàâú,Áîãîyøèíú,Áîãäàíú/Áîãäàíà,Áîãäàíüöü,<br />
Áîãúäå/-à,Áîãúäèëî,Áîãúäåøü,Áîãúøèíú,Áîæà,Áîæàíú,Áîæèêú,Áîæèöà,<br />
Áîæüëèíú,Áîæüêî,Áîæòàи др. Ако се абстрахираме от еднократно<br />
засвидетелстваното име Ëàäîyøü 13 ,названията на божества от славянския<br />
езически пантеон напълно отсъстват. Този факт би могъл да<br />
се интерпретира като доказателство, че четири-пет столетия след покръстването<br />
дохристиянските митически персонажи или са потънали в<br />
пълна забрава, или са изтласкани в периферни дялове на фолклорното<br />
мислене.<br />
б) Роднински названия <strong>–</strong> брат, сестра, дядо, леля, майка, баща.<br />
Най-често се използва коренът áðàò-, с който са образувани около<br />
40 различни имена (вкл. 8 композита), напр.: Áðàòàíú 14 ,Áðàòà÷ü,<br />
Áðàòåëèíú,Áðàòåøà/-ü,Áðàòèâîè,Áðàòèëà/-î/-ú,Áðàòèìèðú,Áðàòèíà,<br />
Áðàòèÿêú,Áðàòèÿíú,Áðàòîâàíú,Áðàòîâèíú,ÌîÿíúÁðàòîëþáú,Áðàòîìèëú,<br />
Áðàòîìèðú/Áðàòúìèðú,Áðàòîíýãú/Áðàòúíÿêú,Áðàòîñëàâú,Áðàòîõúíà,Áðàòîyè,<br />
Áðàòîyèêî,Áðàòîyøèíú,Áðàòîyëú,Áðàòîyøü,Áðàòîyøüêî,Áðàòúêî,Ïîáðàòú,<br />
Ïîáðàòüöü.Само в патроними са засвидетелствани Áðàòîäðàãúи Ïðèáðàòú. 15 <br />
Сравнително по-рядко се срещат производни от други роднински апе-<br />
11<br />
Áîyøàòüот Серош и Требополе (1330, Гл XII 46 и 28); ÐàèêîÁîyëàòüот Краставляне (1330, Гл XII<br />
37); ÃèíüÁåëèот Добруща (1344, ВВ XIX 477); Ãåwðüãè¬Êîyòîyðîâüот Каменица, Струмско (XV<br />
в., ВВ XIX 575); Ëèìàíüот Досаре (1343, ВВ XIX 475); Ëýøüот Арбанашки катун (1330, Гл XII<br />
55); Öîyðèот Люболики (1330, Гл XII 10).<br />
12<br />
За краткост тук и нататък не се посочват всички изворови данни, тъй като повечето от имената са<br />
вече цитирани от други изследователи. Точните записи и техните локации се дават само в случаите,<br />
когато антропонимът отсъства в Miklosich, Fr. Die Bildung...<br />
13<br />
Ëàäîyøü от Булюби (1330, Гл XII 38).<br />
14<br />
Áðàòàíü(1330, Гл XII 9 и 12; 1344, ВВ XIX 474).<br />
15<br />
ÌîÿíüÁðàòîäðàæèêüот Гръмочел (1330, Гл XII 25); Òðèï¹íàÏðèáðàòîâèêàот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III<br />
87).
227<br />
лативи: áàò-‘баща’<strong>–</strong>Áàòèëî,Áàòýíú,Áàòèíà; äýäî<strong>–</strong>Äýäú,Äýäîëú,<br />
Äýäîñëàâú; ñåñòðà<strong>–</strong> Ñåñòðîíÿ; ëåëÿ<strong>–</strong>Ëåëî; ìàò-‘майка’ <strong>–</strong> Ìàòåõúíà; òàò-<br />
‘баща, татко’<strong>–</strong> Òàòòà. 16 <br />
в) Положителни черти на характера <strong>–</strong> доброта, любезност, нежност,<br />
скромност, спокойствие, уравновесеност.<br />
Най-добре е представен коренът äðàã-/äðàæ-. Към неговите производни<br />
се числят48 симплекса и 10 композита, напр.: Ñåäðàãú, Äðàãàíú,<br />
Äðàãàøü,Äðàã¥íà,Äðàã¥øà,Äðàãî,Äðàãúëå,Äðàãî¬,Äðàãîèëî,Äðàãîòà,<br />
Äðàãî÷ü,Äðàãîyè,Äðàãîyëèíú,Äðàãîyòú,Äðàãîyøü,Äðàãú÷î,Äðàãúíýè,<br />
Äðàãòà,Äðàæîyëú,Äðàæüêî,Äðàæüöü,Äðàãòèíü,Äðàãîâàíú,Äðàãîâèíú,<br />
Äðàãîáðàòú,Äðàãîìèëú,Äðàãîðàäú,Äðàãîñëàâú,Äðàæüìèðúи др.<br />
Особено висока честота има и коренът ðàä-, от който са засвидетелставни<br />
36 симплекса и 11 композита, към които се числят както<br />
известните образувания с участието на корени âîè-,á©ä-,ãîñò-,ìèð-,<br />
ì¥ñë-,ñëàâ-, така и неотбелязаните досега комбинации с áðàò-, îê/î÷-,ñ¥í-<br />
,ì©æ-. Например Ðàäàêú,Ðàäåøà,Ðàäèëú,Ðàäèíú,-àf., Ðàäèöà,Ðàäîáà,<br />
Ðàäè¬,Ðàäàíú,Ðàäîòà,Ðàäîõúíà,Ðàäîyëèíú,Ðàäîyíú,Ðàäú,Ðàäúêî,<br />
Îáðàäú, Ðàäèâîè,Ðàäîáðàòú,Ðàäîâàíú,Ðàäîãîñòü,Ðàäîñ¥íú,Ðàäîî÷à,<br />
Ðàäîñëàâú,Ðàäîì¥ñëü,Ðàäúì©æúи др. 17<br />
Силно предпочитан е и коренът ìèë-.Наброяват се 37 симплекса и 6<br />
композита с форманти äèí-,áðàò-,ñëàâ-,äðàã-,äðîyã-,ëèõ-. Напр. Ìèëî,<br />
-î¬, Ìèëàòúêî,Ìèëàíú,Ìèëàøü,Ìèëîõúíà,Ìèëîøü,Ìèëîyè,Ìèëúêîyíú,<br />
Ìèëúòîøü,Ìèëüöü,Ìèëÿêú,Ìèëýíú,Ìèëîâàíú,Ìèëîáðàòú, Ìèëàäèíú,<br />
Ìèëüäðàãú,Ìèëîñëàâú,Ìèëüäðîyãú,Ëèõîìèëú и др. 18 <br />
Богатоñловообразувателно гнездо оформя и основата äîáð-.Към<br />
дериватите й спадат28 симплекса и 12 композита, в които участват<br />
коренитеâèò-,âîè-,ãîñò-,ìèð-,ì¥ñë-,ñëàâ-,õâàë-, ñðüä-. Например: f.<br />
Äîáðà,Äîáðàíà,Äîáðàÿ; m. Äîáðàíú,Äîáðå,-î,Äîáðèëî,Äîáðèíú,Äîáðèöà,<br />
Äîáðîòèöà,Äîáðîyíú,Äîáðúêî,Äîáðüöü,Äîáðü÷èíú,Äîáðýëú,Äîáðýíú,Äîáðòà,Äîáðèñëàâú,Äîáðîâîè,Äîáðîãîñòü,Äîáðîìàíú,Äîáðîìèðú,Äîáðîñðüäú<br />
19 ,<br />
Äîáðîõâàëú,Äîáðîì¥ñëüи др.<br />
Висока фреквентност има и коренът ìèð-, отразен в11 симплекса и<br />
4 композита. Например: Ìèðå÷ü, Ìèðåøà, Ìèðî¬, Ìèðîòúâà, Ìèðîøü, Ìèðúêî,<br />
16<br />
Ñåñòðîíÿ от Буняне (1330, Гл XII 35); ÑòàíüËåëwâü от Лубница (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87); Ìàòåõ±íàот<br />
Краставляне (1330, Гл XII 36); ÄðàãîòàÒàòåòèêüот Пинушинци (1348-53, Гл XV 292).<br />
17<br />
Ìèë±äðàãüÐàäîáðàòèêüот Бохорики (1330, Гл XII 8); Ðàäîñèíüот Досаре (1343, ВВ XIX 475); Ðàäîw÷à<br />
от Средно село (1330, Гл XII 25); Ðàä±ìîyæüот Люболики (1330, Гл XII 10) и от Гръмочел (1330,<br />
Гл XII 17).<br />
18<br />
Ìèëüäðîyãü (1330, Гл XII 23 и 30); Ëèõîìèëü от Врьмоше (1330, Гл XII 42); името се свързва с поскоро<br />
с ëèõî‘особено много’, отколкото с ëèõü ‘лош’.<br />
19<br />
Äîáðîñðüäü от Храстовица (1330, Гл XII 12 и 79).
228<br />
Ìèðü÷èíú, Ìèðúøà, Ìèðýíú, Ìèðîñëàâú, Äîáðîìèðú, Ðàäîìèðú, Ñëîâèìèðú,<br />
Ìèðàäú. 20 <br />
Подобна е и честотата на корена íýã-, който се среща в 11 еднокоренни<br />
и две двукоренни имена, напр. f. Íýãàÿ, m. Íýãà÷ü,Íýãú,<br />
Íýãîâàíú,Íýãîòà,Íýãîøü/Íýãîyøü,Íýãîyëú,Íýãîyíú,Íýãîìèðú,<br />
Íýãîñëàâú.<br />
По-слабо е застъпен коренът ëþá-, участващ в 6 симплекса и 3<br />
композита, образувани с áðàò-,ìèð- иñëàâ-.<br />
г) Положителни качества и поведенчески характеристики <strong>–</strong> закрила,<br />
съзидателност, бодрост, буден ум, бързина, активност, наблюдателност,<br />
устойчивост и сила.<br />
Ако се съди по композитите, в които участва коренът õðàí-, неговото<br />
значение като антропонимичен формант е ‘пазя, съхранявам’. Той е<br />
засвидетелстван в19 симплекса и 3 композита, напр.: Õðàíà,-å,-î,-î¬,<br />
-ÿ,Õðàíîyëú,Õðàíúêî,Õðàíüöü, Õðàíúòà,Õðàíü÷îyè,Õðàíèëî,Õðàíòúêî,<br />
Õðàíèäðîyãú,Õðàíèìèðú,Õðàíèñëàâú. 21 Сходно значение имат и имената<br />
от корен ñòðýã-:Ñòðýçî, Ñòðýÿ,Ñòðüãîyíú,Ñòðýçèìèðú. 22<br />
На особена почит се радват качества като устойчивост, сила и<br />
твърдост. Коренът ñòà-/ ñòàí- участва в13 симплекса и 3 композита <strong>–</strong> Ñòàíà<br />
/-î /-ú,Ñòàíúêî,Ñòàíüöü,Ñòàíòà 23 ,Ñòàî,Ñòàíèëî,Ñòàíèøà,Ñòàíèìèðú,<br />
Ñòàíèñëàâú,Ñòàíèøîðú, а силата и твърдостта лежат в етимоните на имена<br />
катоÑèëúêî,Ñèëÿíú,Âîèñèëú,Òâðüäýíú,Òâðüäàíú 24 ,Òâðüäèøà,Òâðüäúêî,<br />
Òâðüäî¬,Òâðüäèñëàâú.Към същата семантична група вероятно се числи и<br />
иметоÎïîðüöü, което по о-степента на кореновата гласна (ïüð-/ïèð-/ïîð-)<br />
кореспондира със съвременните думи опора, подпора.<br />
Коренътáîyä-/á©ä-участва в 5 симплекса и 5 композита, които<br />
акцентуват върху качества като бодрост и буден ум: Á©äèëî/Áúäèëî,<br />
Áîyäèöà, Áîyæäåíú, Áîyäî¬и Áîyäüëÿ, Äîáðîáîyäú; Áîyäèñëàâú, Áîyäèìèðú,<br />
Áîyäúìèëú, Áîyäèâîè. 25 Очакване за добри умствени способности<br />
мотивира и името Îyìýíú 26 .Вероятно към пожелания за бдителност<br />
20<br />
ÁîãäàíüÑëîâèìèðèêü(1330, Гл XII 32) от Горане; в записа Ìèðàäü(1330, Гл XII 60) вероятно се крие<br />
двукоренното име Ìèðúðàäú.<br />
21<br />
Õðàí±êî(1330, Гл XII 5); Õðàí±öüÊîyëåòèêüот Чабико (1330, Гл XII 21) и Õðàí±öüÆåáåë¬âèêüот<br />
Лучане (1330, Гл XII 4); Õðàí±òàот Добра река(1330, Гл XII 5), вер. съкратено от Õðàíîòà;Õðàí±÷þè<br />
Ðàäîñëàëèêüот Папракяне (1330, Гл XII 6); Õðàíåò±êîÄðàãîìàíèêüот Чабико (1330, Гл XII 23).<br />
22<br />
Ñòðýÿот Краставляне (1330, Гл XII 36); ÁðàíêîÑòðüãîyíüñЃíîâèот Голубовци (1330, Гл XV 293).<br />
23<br />
Ñòàíåòèíàäýöàот Оряхово (1296, Гл XLVII 225), ÏðüâåÑòàíåòèêüот Преки луг (1330, Гл XII 80).<br />
24<br />
Òâðüäàíüот Улокяне (1330, Гл XII 19).<br />
25<br />
Áäèëîот Досаре (1343, ВВ XIX 474); Áîyäèöàот власи Тудоричевци (1330, Гл XII 52); Áîyã¬íü<br />
Äîáðàíîâèêüот Требополе (1330, Гл XII 27); Áîyä±ëÿот Чабико (1330, Гл XII 23); Áîãî¬ Äîáðîáîyäèêü<br />
от Стрелец (1330, Гл XII 8 и 74-75); Áîyä±ìèëüот Лучане (1330, Гл XII 4).<br />
26<br />
ÎyìýíüÁðàòîy¬âèêüот <strong>И</strong>стиники (1330, Гл XII 25), Îyìýíü от Люболики (1330, Гл XII 109).
229<br />
и наблюдателност насочват антропонимите Îçüðàêú,Îçðèëî,Îçðýíú,<br />
Îçðèñëàâú,Îçðî¬,Îêî¬,Î÷èíÿ. 27<br />
Сред предпочитаните умения е съзидателността, представена от<br />
корени ãðàä-(7 симплекса и 2 композита)и ñòðîè-(2 композита):Ãðàäî¬,<br />
Ãðàäîyëú,Ãðàäàíú,Ãðàäýíú,Ãðàäèøà,Ãðàäèõúíà,Ãðàæäü,Ãðàäèñëàâü,<br />
Ãðàäèìèðú 28 ; Ñòðîèìàíú,Ñòðîèñëàâú. 29<br />
Коренът òèõ-обединява6 симплекса и 3 композита, образувани<br />
с áðàò-,ìèð-иñëàâ-:Òèõàíú,Òèõîíú/-à,Òèõîyëú,Òèøàíú,Òèõî÷ü,f.<br />
Òèõà,Òèõîáðàòú,Òèõîìèðú,Òèõîñëàâú. 30 Бързината като положителна<br />
поведенческа характеристика лежи в основата на имената Íàãëýøà 31 (от<br />
íàãëî‘изведнъж, силно’),Ñêîðî¬ 32 , Ñêîðîâîè и Ñêîðîìèðú.<br />
д) Специална група пожелателни антропоними се оформя от<br />
антропонимите, свързани с войнски добродетели, сила и надмощие.<br />
Сред тях най-разпространени са производните от âîè-, представен от<br />
11 симплекса и 6 композита, напр: Âîèêî,Âîèëî,Âîèíú,Âîèõúíà,Âîèöà,<br />
Âîèøà,Âîÿ,-¬,Âîÿêú,Âîÿíú,Âîèìèëú,Âîèìèðú,Âîèíýãú,Âîèñèëú,<br />
Âîèñëàâú,Ñêîðîâîè. 33 С богато словообразувателно гнездо се отличават<br />
и корените áîð-/áðà-/áðàí- ‘битка, бой’ <strong>–</strong> 8 симплекса и 2 композита:<br />
Áîðèëî,Áðàíî¬, Áðà¬íú,Áðàèëî,Áðàèìèëú,Áðàèñëàâú,Áðàíèëî,Áðàíèñëàâú,<br />
Áðàíúêî. 34 Близка семантика имат и производните от áîè-‘битка, бой’ и<br />
ðàò-‘война’: Áîÿ,Áîÿäèíú 35 и Ðàòà,Ðàòèøü. Коренът âëàä-участва в<br />
6 симплекса и три кoмпозитни имена: Âëàäî,Âëàäî¬,Âëàäè¬,Âëàäèëî,<br />
Âëàäú,Âëàäîyëú,Âëàäúêî,Âëàäèñëàâú,Âëàäèìèðú, [Âü]Ñåâëàäú. 36 В<br />
кръга на войнските качества и характеристики се вписват производните<br />
27<br />
Wçðàêü от Бабе(1330, Гл XII 15); Îçðèëî от Град (1330, Гл XII 39); WçðèñëàëèêüÐàèêîот Бабе (1330,<br />
Гл XII 15), WçðèñëàâüÁðàèêüот Лубане (1330, Гл XII 4); Wêî¬от Серош (1330, Гл XII 48) и от Град<br />
(1330, Гл XII 39); W÷èíÿот Серош (1330, Гл XII 48).<br />
28<br />
ÃðàäîyëüØàðüáàíîâèêüот Костръчан (1348-53, Гл XV 294); ÃðàäàíüÂëüêîâèêüот Серош (1330, Гл<br />
XII 46); Ãðàäýíü от Требополе и Сошане (1330, Гл XII 28 и 34); ñîêàëüíèêüÃðàäèêíà(1302-21, ВВ<br />
XIX 412); Ãðàãüот Братонин дол (1330, Гл XII 13); Ãðàäèìèðüот Бабяне (1330, Гл XII 28).<br />
29<br />
Ñòðîèìàíüот Синаинци в Хвостна (1348-53, Гл XV 296); ÃðüäàíüÑòðîèñëàëèêüот Драголевци (1348-<br />
53, Гл XV 299).<br />
30<br />
Áîãî¬Òèõîáðàòèêüот Стрелец (1330, Гл XII 8); ïðèÒèõîíåот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87).<br />
31<br />
Íàãëýøà от Стрелец (1330, Гл XII 7).<br />
32<br />
Ñêîðî¬от Добра река (1330, Гл XII 45).<br />
33<br />
Âîèøàот Гръмочел (1330, Гл XII 17); Âîÿêüот Чабико (1330, Гл XII 23); ÂîèìèëüÕðàíåòèêüот<br />
кат. Драголевци (1348-53, Гл XV 299), Âîèìèëüот Град (1330, Гл XII 39); Âîèñèëüот Досаре (1343,<br />
ВВ XIX 474), Âîèñèëüот Гунцати (1348-53, Гл XV 291); Ñêîðîâîè от Сошане (1330, Гл XII 11) и от<br />
Храстовица (1330, Гл XII 34).<br />
34<br />
Áðàíî¬от Чабико (1330, Гл XII 23), от Серош (1330, Гл XII 47); Áðà¬íüот Бистрица (1343, ВВ XIX<br />
474); Áðàèëîот Храстовица (1330, Гл XII 12); Áðàèìèëüот Бабяне (1330, Гл XII 29) и от Буняне<br />
(1330, Гл XII 35).<br />
35<br />
ÁîÿäèíüÕðàí±÷èêüот Чабико (1330, Гл XII 21).<br />
36<br />
ÂëàäèÿñЃíîâèот Блатчане (1348-53, Гл XV 289); ñåâàñòüÑåâëàäüот Тетовско (1346, ВВ XIX 486).
230<br />
от корените õðàáð-(Õðàáðå,Õðàáðèíàm. 37 ), âîë-(Âîëåíú,Âîëèöà 38 ), äîë-<br />
‘побеждавам, надделявам’ (Îäîëÿ,Îäîëýíú), ñëàâ-(Ñëàâè,-è¬,-î¬,-ú,<br />
Ñëàâúêî,Ñëàâîìèðú,Ïðüâîñëàâú 39 ).<br />
е) Отрицателните качества много рядко залягат в средновековните<br />
ан тро поними. Целият разгледан материал съдържа само няколко та ки ва<br />
производни:Ëúæî, Ëúæüêî, Ëúæèìèðú,Ãðîyáüøà/Ãðîyáåøàи Îyáèñëàâú. 40<br />
ж) Предпочитаните в антропонимията цветове са бял, черен и<br />
червен. От áýë-са образувани10 симплекса и 2 композита, напр.: Áýëèöà,<br />
Áýëî,Áýëè,Áýëîòà,Áýëúêî,Áýëüöü,Áýëÿíà,Áýëüøà,Áýëîøü,Áýëèìèðú,<br />
Áýëîñëàâú.В5 симплекса и 1 композита участва коренът ÷ðüí-, напр.:<br />
×ðüíî,×ðüíàòú,×ðüíîòà,×ðüíýëú,×ðüíîãëàâú. 41 Старините корени ðîyä-<br />
‘червен’ и ñìýä- ‘тъмен’ участват съответно в имената Ðîyäàíú,Ðîyäú,<br />
Ðîyäüëî 42 и Ñìýäúêî,Ñìýäàíú 43 .<br />
з) При етимоните за външни белези се предпочитат също положителните<br />
характеристики <strong>–</strong> красив, млад:Êðàñà,Êðàñî,Êðàñèëî,Êðàñèìèðü<br />
и Ìëàäîøü.С известни уговорки тук може да се причисли и флорално<br />
мотивираният антропоним Ãîðîöâýòú 44 . Рядкост са имена като Ãðîçîи<br />
Ãðîçýíú. 45<br />
и) Животински апелативи се използват за лични имена само в<br />
два случая. Вероятно като битовизиран отзвук от отдавна забравени<br />
люкоантропни традиции следва да се тълкуват многобройните употреби<br />
на 15-ина различни деривата от корен âëüê-в средновековната антропо -<br />
нимия: Âëüêàíú,Âîyêàøèíú,Âëüêî,Âëüêî¬,Âëüêú,Âëüêúíî,Âëüêúöü,<br />
Âëüêúøà,Âëüêîòà,Âëüêîõúíà,Âëüêúñàíú,Âëü÷èíà,Âëüêîíà,Âëüêúìèðú,<br />
Âëüêîñëàâú. По-рядко антропоними се свързват и с друго тотемно животно<br />
<strong>–</strong> мечката: Ìåäî¬, Ìåäîøü,Ìåäâåäü 46 .<br />
й) Не особено висока честота имат антропоними, чиито етимони<br />
се основават на някакви специфични обстоятелства около появата на<br />
37<br />
Õðàáðåот Лепчиновци (1330, Гл XII 51); ÕðàáðèíàÏðýèñëàëèêüот Гюраше (1330, Гл XII 54).<br />
38<br />
ÒèõîñëàâüÂwëåíüот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 85); Âîëèöàот Блатчане (1348-53, Гл XV 290).<br />
39<br />
Ïðüâîñëàâüот Досаре (1343, ВВ XIX 474 и 475).<br />
40<br />
Ëüæî от Тетовско (1346, ВВ XIX 485); Ëüæ±êîот Любуше (1330, Гл XII 8); ˱æèìèðüот Чабико (1330,<br />
Гл XII 20); Ãðîyá±øàÁðàòåøåâèêüот Требча(1330, Гл XII 41) и Ãðîyïüøàот Досаре (1343, ВВ XIX<br />
475); ÑòàèêîÃðîyáýøèêüот Чабико (1330, Гл XII 21); Îyáèñëàâü от Тетовско (1346, ВВ XIX 486,<br />
488).<br />
41<br />
×ðüíîãëàâüот Стрелец (1330, Гл XII 76).<br />
42<br />
Ðîyäàíüот Говнечие (1330, Гл XII 52); Ðîyäüот Бабе (1330, Гл XII 14) и от Булюби (1330, Гл XII<br />
38); êîâà÷àÐîyäëà(1348-53, Зсп 694).<br />
43<br />
ÑìýäêîÃåðîâü..., ßíüçåòüÑìýäêîâü,... ñèíîâèÑìýäàíàот Каменица, Струмишко (XV в., ВВ XIX<br />
575).<br />
44<br />
ÃîðîöâýòüÁðàòèêüот Гръмочел (1330, Гл XII 17).<br />
45<br />
ïðèÃðîçîâèот Конча (1366, ВВ XIX 483); wòüÃðîçýíàот Тетовско (1346, ВВ XIX 483).<br />
46<br />
Ìåäâåäü Ïðèÿíîâèêüот Люболики (1330, Гл XII 11 и 78), Ìåä±âýäüот Серош (1330, Гл XII 46).
231<br />
новороденото. Íàõîäúсъответства семантично на съвременните Найден и<br />
Обретен, а Ïîâðüæåíú,Ïîâðüæúêîи Ïîìåòúêî 47 насочват също към случаи на<br />
освобождаване от нежелано дете. Трудно е да се прецени казусът, породил<br />
лично име като Ïîðîy÷åíú 48 .<br />
2. Различни са семантичните полета, към които принадлежат<br />
мотивиращите основи при прозвищата (към тази група са включени и<br />
патроними, образувани от прякори).<br />
а) Както може да се очаква, при тях преобладават такива, които се<br />
основават на забележими от пръв поглед външни особености на носителя<br />
<strong>–</strong> напр. вида на неговата брада, нос, уши, тяло. Сред по-интересните от<br />
тях се нареждат Ãëèñòåøü, Êîñìàòüöü,Ðîãîîyõú, Êëåïòîyõûè. 49 Само в патроними<br />
са засвидетелствани Áýëúáðàäú,Çúëîáðàäú, Êëþíú/-à,Êîyöîyðîyáú/-<br />
ð©áú,Îáåçîãëàâüöü, Ïðü÷èáðàäú,Ðàêîî÷à. 50<br />
б) Приблизително също толкова често се срещат прозвища, маркиращи<br />
особености в характера или поведението на носителя, напр. Âýòðú,<br />
Îyõèëüöü, ‹åïëîyõú,Âëüêîÿäú,Æèâîäåðú,Êîçîäåðú,Êðàìîëú,Ëî¬w÷à,<br />
Ìýõîw÷à,Íåwðèöà,Òðüñèâëüêú,×åøèáýñú,Ëýïîðåêú,Áåðèçèìà. 51 Значително<br />
по-малко прякои от тази група образуват патроними: Ãîëîçúëî, Êðúøèáàáà. 52 <br />
Преобладаващият словообразувателен модел включва глаголен корен,<br />
носител на някаква предикация, и именен, изразяващ пряко или непряко<br />
допълнение към него.<br />
По-малка група образуват прякорите, свързани с флората и фауната.<br />
Мотивация от растителни апелативи имат прозвищата Êîïðèâà,<br />
47<br />
Ïîìåò±êîот Серош (1330, Гл XII 46).<br />
48<br />
Ïîðîy÷åíüот Добра река (1330, Гл XII 44).<br />
49<br />
ÈâàíÃëèñòåøüот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 85), ïðèÃëèñòåøè(1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87, 88), êîíüÃëèñòåøà<br />
(1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 89); Êîñìàò±öü от Храстовица (1330, Гл XII 12); Ðîãîîyõ±от Гръмочел (1330, Гл XII<br />
85); ÂñèëüÊëåïòîyõèот Градец, Струмско (XV в., ВВ XIX 572).<br />
50<br />
ÁîãäàíüÁýëáðàäèêü от Серош (1330, Гл XII 47); Ãðàäî¬Çëîáðàäèêüот Сушица (1330, Гл XII 50);<br />
ÐàèêîÊëþíîâèêüот Рзиники (1330, Гл XII 55); Êîyöîyðîyáîâüçåòüот Камица, Струмишко (XV в,<br />
ВВ XIX 575); Îáåçîãëàâ±÷åâèот Кроyшица,Скопско (1300, Зсп 612); ÁîæèêüÏðü÷èáðàäèêü(1348-53,<br />
Зсп 685); ÃèíüÐàêîî÷àот Призренско (1348-53, Зсп 684).<br />
51<br />
îyÄîáðîñëàâàÂýòðàот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 88); Îyõèë±öüот Белечане ок. Дечани (1330, Гл XII<br />
70); ßíà‹åïëîyõàот Струмишко (XV в, ВВ XIX 574); ïðèÂëüêîÿäåот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 89<br />
и 90), ÑòàwÂëüêîÿäüот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 83); Æèâîäåðüот кат. Кострьчан (1348-53, Гл XV<br />
294); Äðàæ±êîÊîçîäåðüот Рзиники (1330, Гл XII 54); Êðàìîëüот Куманово (1330, Гл XII 26); Ìèëîøü<br />
Ëî¬w÷àот Бабе (1330, Гл XII 15); Ìýõîw÷àот Краставляне (1330, Гл XII 37); Íåwðèöà от Средно<br />
село (1330, Гл XII 26); ÄîáðîñëàâüÒðüñèâëüêüот Чабико (1330, Гл XII 22); ×åøèáýñüот Лубница<br />
(1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 86), ïðè×åøèáýñ¹от Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 87); ÁåðèñëàâüËýïîðåêüот Чабико (1330,<br />
Гл XII 24 и 92); ïðèÁåðèçèìåот Конча (1366, ЗРВ<strong>И</strong> III 88).<br />
52<br />
çàÃîëîçëîâèêÿêîyê¬от Плава (1330, Гл XII 67); ÃþðãüÊðüøèáàáèêüот Голубовци (1348-53, Гл XV<br />
293).
232<br />
Êîïðüöü,Ëîçà,Ìîäðàãîðà. 53 От асоциации с животинския свят са възникнали<br />
проз вища като œæü,Ëèñèöà,Ìîyõà. 54<br />
Ако не се броят случаите на пряко назоваване на професията<br />
на даден жител, социалният статус се използва сравнително рядко с<br />
индивидуализираща функция, напр.: Ãîëüêëàñú,Áàáîyíüöü, Áàÿëüöü. 55<br />
<strong>И</strong> така, извършеният анализ на засвидетелстваните в разгледаните<br />
източници антропоними позволява да се направят следните заключения:<br />
1) В етимологически план средновековният антропонимикон<br />
на православните славяни в Македония и изобщо на Балканите е ясно<br />
доминиран от родното езиково градиво. Християнската номенклатура<br />
присъства ограничено, а албанските и влашките имена се използват<br />
само в съответните етнически групи. Последните се намират под силен<br />
славянски асимилационен натиск и затова често явление е комбинация на<br />
славянско лично име с албански или влашки патроним, докато обратното<br />
е изключение.<br />
2) В семантичен план при първичното именуване <strong>–</strong> т.е. на новороденото<br />
в рамките на семейния кръг <strong>–</strong> се наблюдава трайна приемственост<br />
спрямо наследената от векове именна система. Не е случаен фактът,<br />
че повечето имена не само са общи за южнославянския ономастикон, но<br />
имат паралели и в източно- и южнославянските езици 56 . Християнизацията<br />
очевидно не е успяла да внесе промени на това битово равнище. То<br />
се е оказало особено устойчиво, от една страна, поради консерватизма<br />
на патриархалното семейство, където подновяването на имената на попредната<br />
генерация или на други важни представители на рода е било честа<br />
практика. От друга страна, в това общество на традиционни ценности,<br />
а сигурно и вярвания, изборът на име вероятно е изпълнявал функцията<br />
на своеобразно пожелание към новороденото, своеобразен магически акт,<br />
призван да осигури не само неговото добруване, но и това на неговите<br />
близки. Следствие от това разбиране, а вероятно и от отслабената<br />
роля на езическите апотропеични схващания, в антропонимикона на<br />
средновековното славянско селище доминират етимони за положителни<br />
качества на характера и поведението, внушаващи позитивно послание<br />
за техния носител. Поради своята семантична непрозрачност за средновековния<br />
славянин християнските имена на се били в състояние да<br />
53<br />
wäüÊîïðèâîyÍèêîëîyот Скопско (1336-46, Гл XI 136); Êîïðüöüот Грева (1330, Гл XII 34); Áîãîñëàâü<br />
Ëîçàот <strong>И</strong>стиники (1330, Гл XII 72); áðàòüìîyÌîäðàãîðàот Злокyкяни (1330, Гл XII 18).<br />
54<br />
œæüот Средно село (1330, Гл XII 25); Ãðàäî¬Ëèñèöàот Бабе (1330, Гл XII 15), Ëèñèöàот Люболики<br />
(1330, Гл XII 11) и от Краставляне (1330, Гл XII 37); ÁîyäèñëàâüÌîyõàот Сушица (1330, Гл XII<br />
50).<br />
55<br />
Ãîëüêëàñüот Чабико (1330, Гл XII 23); Áàáîyí±öüот Папракяне (1330, Гл XII 7); Áàÿë±öüот Бабе<br />
(1330, Гл XII 14).<br />
56<br />
Достатъчна е само една бегла съпоставка със списъка от имена в Miklosich, Fr. Die Bildung ...
233<br />
отговорят на това изискване. За разлика от пожелателния характер на<br />
първичното именуване в семейството при вторичното, т.е. при даването<br />
на прозвище в рамките на социума, на преден план излизат реалните<br />
качества на идивида <strong>–</strong> външни и вътрешни, чрез които той се отличава<br />
от останалите членове на дадената група. Затова при прякорите, както<br />
и в самото общество, положителните оценки по правило са рядкост<br />
(Ëýïîðåêú). Преобладават етимони, изтъкващи някакъв външен дефект<br />
на именувания (Êëþíú/à, Ïðü÷èáðàäú, Ðîãîîyõú), характерна особеност в<br />
неговото поведение (Êðàìîëú,Ëî¬w÷à,Íåwðèöà) или напомнящи за някаква<br />
екстремна случка от живота му (Âëüêîÿäú,Æèâîäåðú,Êîçîäåðú).
234<br />
Цитирани източници:<br />
1296 крал Милутин за м. Никола Врански (по Гл XLVII, с. 224-<br />
226 и Зсп, с. 579-581)<br />
1300 крал Стефан Урош II Милутин за ман. „Св. Георги“ до<br />
Скопие (по Зсп, с. 608-621 и СпМ I, с. 209-238)<br />
1302-21 архиепископ Сава III за м. Хилендар (по ВВ XIX, с. 410-<br />
414)<br />
1313-46 крал Стефан Урош за м. Хилендар (по ВВ XIX, с. 449-<br />
451)<br />
1330 Дечански хрисовул (по Гл XII, с. 1-67)<br />
1336-46 крал Стефан IV за м. Хилендар (по Гл XI, с. 130-137)<br />
1343 цар Стефан Душан за м. Хилендар (по ВВ XIX, с. 473-<br />
476)<br />
1344 цар Стефан Душан за м. Хилендар (по ВВ XIX, с. 476-<br />
478)<br />
1346 инвентар на манастир в Хтетово (по ВВ XIX 483-489)<br />
1348-53 цар Стефан Душан за м. „Арх. Михаил и Гавриил“ в<br />
Призрен (по Гл XV 266-310 и Зсп 682-701)<br />
1350 цар Стефан Душан за <strong>И</strong>ванко от Щипско (по Зсп, с. 305-<br />
306)<br />
1354 цар Стефан Душан за м. Хилендар (по ВВ XIX 514-516)<br />
[след] 1366 Кончански практик (по ЗРВ<strong>И</strong> III, с. 85-91)<br />
XV в. Хилендарски практик (по ВВ XIX, с. 568-579)<br />
<strong>И</strong>зползвани съкращения<br />
ВВ XIX Actes de Chilandar. B. Actes slaves. Publ. B. Korablev. <strong>–</strong><br />
Византийский временник, XIX, 1915, 369-635.
Гл XII<br />
Гл XV<br />
Гл XLVII<br />
ЗРВ<strong>И</strong> III<br />
Зсп<br />
СпМ I<br />
235<br />
Милоjевић, М. Дечанске хрисовуље. <strong>–</strong> Гласник Српског<br />
ученог друштва. Други разред, XII, 1880, 1-137.<br />
Шафарик, Я. Хрисовуља цара Стефана Душана, коjом<br />
оснива монастир св. Архангела Михаила и Гавриила у<br />
Призрену. <strong>–</strong> Гласник Српског ученог друштва, XV, 1862,<br />
266-310.<br />
Jастребов, <strong>И</strong>. Препис хрисовуља на Цетињу о манастиру<br />
св. Нiколе на Врањини. <strong>–</strong> Гласник Српског ученог друштва,<br />
XLVII, 1879, 219-231.<br />
Соловjев, А. Кончански практик. <strong>–</strong> Зборник Радова Византолошког<br />
института, III, 1956, 89-112.<br />
Новаковић, Ст. Законски споменици српских држава<br />
средњега века. Београд, 1912.<br />
Споменици за средновековната и поновата историjа на<br />
Македониjа. Т. I. Ред. В. Мошин. Скопjе, 1975.
Kita Bicevska<br />
DIJALEKTNATA IZDIFERENCIRANOST NA<br />
MAKEDONSKITE RAKOPISI OD XIII I XIV VEK<br />
Vo XIII i XIV vek na teritorijata na Makedonija so svojata prosvetitelska<br />
i kni`evna dejnost se aktualiziraat pove}e kulturni<br />
sredi{ta i manastiri, kako prodol`enie na edna postara kni`evna<br />
tradicija <strong>–</strong> Ohridskata.<br />
Postoeweto na ovie kulturni sredi{ta se povrzuva so Kratovsko-Lesnovskiot<br />
kni`even krug, lociran okolu gradovite Kratovo, Zletovo,<br />
Kriva Palanka, Kumanovo i Skopje. Po pa|aweto na Samoilovoto<br />
Carstvo, otkako Ohridskata patrijar{ija bila svedena na stepen na<br />
arhiepiskopija i vo nea po~nal silno da se manifestira pritisokot<br />
na gr~koto sve{tenstvo (Apostolov, Kondev: 1974, 629), na ovie tereni<br />
niknuvaat pove}e manastiri so slovensko mona{tvo i slovenski<br />
pustino`iteli. Najpoznati se manastirite Prohor P~iwski, Joakim<br />
Osogovski, Lesnovskiot, Staro Nagori~ino, Matej~e, Karpinskiot manastir,<br />
Markoviot manastir kaj Skopje i drugi.<br />
So prepi{uvaweto na knigite obi~no se zanimavale duhovni lica:<br />
monasi, jeromonasi, sve{tenici, episkopi, a ponekoga{ prepi{uval<br />
i samiot patrijarh. Me|utoa kako prepi{uva~i se javuvale i svetovni<br />
lica, takanare~eni gramatici (Dinekov: 1947, 402). Sekoj pi{uva~ moral<br />
dobro da go znae jazikot, pravopisot i krasnopisot. Prepi{uvaj}i<br />
eden vid tekst i poznavaj}i go dobro jazikot, pi{uva~ot ~esto pati ne<br />
se dr`el strogo za originalot, tuku odreden broj leksemi, za koi smetal<br />
deka ne se razbirlivi, ili deka poteknuvaat od protogr~kiot original,<br />
gi zamenuval so zborovi od narodniot govor, a ~esto pati vnesuval i<br />
fonetski osobini od svojot izgovor. Skudnite podatoci {to gi dobivame<br />
od jazikot na srednovekovnite tekstovi, istaknuva{e profesor<br />
Bla`e Koneski (Koneski: 1986, 13) ni davaat ograni~ena mo`nost za<br />
posmatrawe na dijalektnite razliki {to vo toa vreme se zara|ale.<br />
Pogre{no bi bilo da se ka`e deka kolku pi{uva~ot bil pomalku<br />
gramoten, tolku pove}e vnesuval crti od svojot govor. I pomalku<br />
pismeniot kni`evnik i onoj {to dobro go poznaval sistemot na toj
238<br />
stadium od srednovekovnata pismenost svesno gi vnesuval govornite<br />
osobenosti na svojot dijalekt, za{to tie govorni osobenosti vo vid na<br />
naviki ve}e bile oformeni na nivo na literaturen dijalekt. Strogoto<br />
pridr`uvawe do normite na crkovniot jazik i do originalot na rakopisot<br />
bile golema pre~ka za realizirawe na ona {to bilo izgovorna<br />
navika na pi{uva~ot, taka {to se slu~uva taa da bide potvrdena i vo<br />
edinstven slu~aj, kako {to e primerot cr6venou vo Stanislavoviot prolog<br />
na 202 stranica, koj pretstavuva najrano fiksiran primer na zamena<br />
na po~etnoto ~r- so cr-.<br />
Edna od glavnite osobenosti na rakopisite koi se proizlezeni<br />
od Ohridskata kni`evna {kola e me{aweto na nazalnite vokali,<br />
t.e. pi{uvweto na 3 mesto 4 i obratno. Pojavata ja ilustrira Emilija<br />
Crvenkovska vo Zagrepskiot triod od prvata polovina na XIII vek, kako<br />
i Vesna Kostovska vo Makedonsko ~etvoroevangelie od krajot na<br />
XIV vek.<br />
Zamenata na nosovkite so a, o, ou, 6, 7, e, 5 vo makedonskite srednovekovni<br />
rakopisi e odraz na promenata koja nastanala vo nivniot izgovor,<br />
t.e ja potvrduva zagubata na nivniot nazalitet. Taa promena ne<br />
e ednakvo sprovedena vo site rakopisi. Vo rakopisite od Ohridskata<br />
kni`evna {kola, koja kako {to e poznato, e vo svojot najgolem podem<br />
od X do XII vek, nosovkata od zaden red se zamenuva so 7, a nosovkata od<br />
preden red so e i jat.<br />
Osobeno e va`na zamenata me|u 4 i a vo Makedonskoto evangelie<br />
na pop Jovana (vo akuzativ ednina `. r.: vid5v7 v5ra 29 v, na pob5da 129,<br />
proster6 r4ka 33v, vo 1 l. edn. sega{no vreme: priima 11, vo 3. l. mno`.<br />
sega{no vreme: s6b4'dat s3 20v) i vo Lobkovskiot parimejnik (v6 voda 10v,<br />
110, v6 dl6gota 72, vlaga§ 69, oudr6'a s3 80 itn.). Ovaa zamena bi mo`ela da<br />
zna~i natamo{en stadium vo razvitokot na refleksot na nosovkata od<br />
zaden red so premin od zatvoren izgovor na a vo otvoren izgovor, poznat<br />
deneska na eden {irok pojas vo zapadna i isto~na Makedonija (Koneski:<br />
1977, 46). Slu~ai na zamena a za 4 se notirani i vo [afarikov triod od<br />
XII vek: oma=eni©, sas4de (Koneski: 1977, 46).<br />
Potvrdite na zamena na a za 4 vo nekoi rakopisi, kako na primer<br />
vo Radomirovoto evangelie, ne bi trebalo da se objasnuvaat kako dijalektni<br />
osobenosti, tuku kako morfosintaksi~ki promeni ili gre{ki<br />
(vid5 simona i andrea 61b, star5i[ina ... glF4 173 (m. g l Fa ).<br />
Me|usebnite zameni me|u 4 i ou mo`at da bidat odraz na govorot<br />
na pi{uva~ot, pojava osobeno izrazena vo vtoriot del na Zegrepskiot<br />
triod, ispi{an od rakata na vtoriot pisar, kade stoi: souditi, soubota,<br />
mouka i sl. (Crvenkovska: 1999, 70), a mo`e da pretstavuvaat i odlika na<br />
prepi{uva~kata {kola, dokolku se znae na koja {kola $ pripa|a rakopisot,<br />
kako {to na primer so brojnosta na takvite zameni se izdvojuvaat<br />
Radomirovo i Kratovsko evangelie i Verkovi}eviot apostol, za koi
239<br />
naukata dosega so sigurnost se iska`ala deka $ pripa|aat na Kratovsko-<br />
Lesnovskata kni`evna {kola (Bicevska: 2000, 11-16).<br />
Grafiite -[3 vo 3 l. mno`. aorist vo Krat i Rad i -c3 vo nominativ<br />
i akuzativ mno`ina kaj imenkite od `enski rod nao|aat podloga<br />
vo dijalektnata situacija vo severna Makedonija.<br />
Grafijata -ca se odnesuva na pomal broj rakopisi i im dava ~isto<br />
regionalna dijalektna karakteristika (Ugrinova-Skalovska: 1982,72).<br />
Izoglosata -ce so promena -ca se otklonuva isto~no od glavnata izoglosna<br />
grupa, koja ja ozna~uva granicata pome|u zapadnite i isto~nite<br />
govori so pravec na dvi`ewe kon severoistok (Vidoeski: 1960/61, 27).<br />
Zamena na starata grupa c5 so ca denes nao|ame vo tikve{ko-mariovskite<br />
govori, kako i vo govorite vo [tipsko i Male{evsko. Vo<br />
tie govori pred s# stoi cal, cadi, calina, caluvam (Manevi}: 1952, 36;<br />
Koneski: 1986, 44).<br />
Vakviot razvoj na 5 uka`uva na isto~nomakedonsko poteklo<br />
na grupa rakopisi kako {to se Strumi~ki apostol, Hludov triod,<br />
Dobrej{ovo evangelie i drugi. Dokolku ovaa lokalna crta na rakopisite<br />
ne bila prezemena od nivnite predlo{ki, taa mo`e da svedo~i za<br />
edna me|udijalektna cirkulacija na pi{uva~ite ili na rakopisite.<br />
Obrazuvawata od tipot pogribati Jov 11v, Stan 166v, pogribaa[e<br />
Stan 99, posmi§ s3 Stan 38v, se osobeno frekventni vo sovremenite<br />
severoisto~ni govori.<br />
Ni se ~ini deka imame osnova da ne se soglasime so tvrdeweto<br />
na [~epkin deka pi{uvaweto nou'da e odlika na bugarskite tekstovi,<br />
a n4'da odlika na makedonskite. Koga go tvrdi ova, toj gi postavuva vo<br />
ist red obrazuvawata od osnovata n4d- / n4'd- so obrazuvawata od osnovata<br />
gn4s-, pritoa naveduvaj}i gi nivnite sovremeni formi vo [tipsko<br />
gnasno i nu`da, odnosno ohridskite gnÍsen i ponuda (Qepkin:<br />
1906, 143). [~epkin ne ja zel predvid upotrebata na ovie grafii na<br />
po{irokoto makedonsko jazi~no podra~je na koe se preferirale formite<br />
so u: nu`da, nu`en, ponuda, ponudi (glagolska forma), dodeka<br />
gn4s- vo sovremeniot makedonski jazik se reflektiralo i kako gnusen<br />
(severnite govori), i kako gnasen (vo isto~nite i centralnite i kako<br />
gnÍsen (vo zapadnite i ju`nite govori). Poradi malata frekventnost<br />
na obrazuvawata od korenot gn4s-/gnous- (gi ima samo vo psaltirot), ostanatite<br />
rakopisi od XIII i XIV vek ne ni nudat materijal za nivnata<br />
raspredelenost.<br />
[to se odnesuva do dubletnite obrazuvawa od tipot s4m6n5ti<br />
/ soum6n5ti / s7m6n5ti, kako formi koi direktno se adaptirale na<br />
po{irokiot makedonski jazi~en areal, verojatno se obrazuvawata so<br />
korenot s7m6n-, i toa ne samo poradi nivnata frekventnost vo makedonskite<br />
srednovekovni rakopisi tuku i spored nivnata adaptiranost<br />
vo sovremeniot makedonski jazik. Imeno, vokalot o vo dene{nite som-
240<br />
nenie, posomneva i sl. mo`e da bide samo direkten refleks na silniot<br />
er od obrazuvawata so s7-. Sp.: s6mnenie Verk 3v, 55, s6mneni§ Strum<br />
3v, ous6mn5v[e s3 Krat 38, ous7mn3 Jov 33v. Obrazuvawa so istiot koren<br />
se sre}avaat i vo postarite Ohridski apostol, Slep~enski apostol,<br />
Bolowski psaltir i drugi.<br />
Varijantite protiv4 / protivou ne bi trebalo da gi smetame za dijalektni<br />
raznovidnosti so ogled na toa {to protivou go sre}avame samo vo<br />
Radomirovo evangelie na 160c i vo Makedonsko evangelie na pop Jovana<br />
na 79, go ima i vo Makedonsko ~etvoroevangelie na 46, so pretpostavka<br />
deka bile prezemeni od nivnite predlo{ki. Pi{uvaweto protiv4 bi go<br />
okarakterizirale kako hronolo{ka crta od ponovo vreme, nasproti<br />
protivou koe se upotrebuva u{te vo Mar i Sav (Qepkin: 1901,74)<br />
Formite moa, tvoa, svoa, kraa, vo koi otsustvuva jotacijata, odrazuvaat<br />
`iv naroden izgovor, bidej}i nao|aat soodvetstvo vo sovremenite<br />
makedonski govori, po{iroko.<br />
Vo istorijata na staroslovenskata pismenost nemame podatoci<br />
za redovno bele`ewe na akcentot s# do XIV/XV vek, isklu~uvaj}i gi<br />
Kievskite liv~iwa, za ~ii znaci, sli~ni na akcent, naukata iska`ala<br />
somnevawa (Nedeljkovic: 1964, 25-53).<br />
Od akcentiranite tekstovi za koi se znae so sigurnost deka bile<br />
pi{uvani vo Makedonija se Zografskiot prolog od XV vek, pi{uvan<br />
vo Debarsko, Srpski zakonik, prepi{an vo Kratovo 1466 godina,<br />
Biblejskite knigi na Grigorovi~ od XVI vek.<br />
Akcent bele`at i Kratovsko evangelie, Verkovi}ev apostol i<br />
Lesnovski parenezis, site od vtorata polovina na XIV vek. Poslednive<br />
tri rakopisi upotrebuvaat oksija, varija i kendem, spored vospostavenata<br />
tradicija po ugled na gr~kite tekstovi (Karskij: 1928, 227). Toj<br />
e sloboden, t.e. se bele`i na koj bilo slog od zborot, {to kako akcentski<br />
tip im e svojstven na sovremenite severoisto~ni govori (Vidoeski:<br />
1962, 94-124). Pove}e primeri poka`uvaat deka toj e pomesten kon<br />
po~etnite slogovi na zborot, duri i na ~etvrtiot slog od krajot, {to<br />
isto taka nao|a paraleli vo kumanovskiot i vo drugite severni govori<br />
(Vidoeski: 1962, 94).<br />
So nekolku interesni jazi~ni osobenosti tipi~na dijalektna<br />
pripadnost kon zapadnite govori poka`uva Makedonskoto ~etvoroevangelie<br />
od krajot na XIV vek.<br />
Upotrebata na povratnata zamenka vo sostavot na s3 {to potsetuva<br />
na sovremenata dijalektna upotreba vo debarskiot govor so zna~ewe<br />
’oddelno, posebno‘ e zabele`ana vo primerite: a]e dom7 na s3 razd5lit s3<br />
Mr 3,24, v6s5ko cŸrstvo razdel s3 na s3 Mt 12,25 (Kostovska: 2003, 32).<br />
Kaj glagolite od III grupa ima slu~ai koga namesto nastavkata -4t7<br />
za 3 l. mno`ina se javuva nastavkata -3t7: 8bi3t6, poslou[a3t6, b6yva3t6. Vo<br />
govorite na na{eto zapadno pograni~je (debarskiot, ohridskiot i dr.)
241<br />
se obop{tila nastavkata -et (od -3t7): vezet, noset, vikaet (Kostovska:<br />
2003, 38).<br />
Ne retko starite tekstovi dokumentiraat vkrstuvawe i simbioza<br />
na razni literarni tradicii. Eden od najpoznatite takvi tekstovi<br />
e Radomirovoto evangelie od XIII vek (Z. Ribarova:1985, 168) i<br />
Stanislavoviot prolog, prepi{an vo 1330 godina vo Lesnovskiot manastir.<br />
Taka avtorkata na monografijata Leksikata na Stanislavoviot<br />
prolog, Katica Trajkova otkriva nekolku interesni makedonizmi<br />
vo nejusoviot del na Prologot, pi{uvan so srpski pravopis, a toa se:<br />
sinap7, kalougerica, tikva, kova=6, tet7ka (Trajkova: 2002, 101).<br />
Na kraj da zaklu~ime deka, i pokraj toa {to makedonskata pismenost<br />
vo XIII i XIV vek ja delat dva do tri veka od vremeto koga vo<br />
Makedonija silen podem ima Ohridskata kni`evna {kola, koja gi dala<br />
najpoznatite makedonski rakopisi, nejziniot avtoritet prodol`uva i<br />
vo slednite vekovi. No sepak dijalektnata pripadnost na rakopisite<br />
doa|a do izraz, osobeno vo XIII i XIV vek.
242<br />
Literatura:<br />
1. Apostolov A., Kondev T. i dr.: Zletovskata oblast, Skopje<br />
1974<br />
2. Bicevska K.: Pravopisni i fonetski osobenosti vo rakopisite<br />
od severna Makedonija od XIII i XIV vek, Skopje 2000<br />
3. Vidoeski B.: Severnite makedonski govori, MJ V, Skopje 1954<br />
4. Vidoeski B.: Osnovni dijalektni grupi vo Makedonija, MJ, XI-<br />
XII, Skopje 1960/61<br />
5. Dinekov B.: Kni`evni srediqa v srednovekovna Bxlgari/, Istori~eski<br />
pregled, g. III, Sofi/ 1947<br />
6. KarskiŸ E. F.: Slav/nska/ krillovska/ paleografi/, Leningrad<br />
1928<br />
7. Koneski B.: Istoriska fonologija na makedonskiot jazik<br />
(ma{inopis), Skopje 1977<br />
8. Koneski B.: Istorija na makedonskiot jazik, Skopje 1986<br />
9. Kostovska V.: Makedonsko ~etvoroevangelie, Skopje 2003<br />
10. Nedeljkovic O.: Akcenti ili neumi u Kijevskim listicima, Slovo 14, Zagreb<br />
1964<br />
11. Ribarova Z.: Kon lingvisti~ko-literarnite kontakti vo<br />
severnomakedonskite bibliski tekstovi, XI nau~na diskusija,<br />
Skopje 1985<br />
12. Trajkova K.: Leksikata na Stanislavoviot prolog, Skopje<br />
2002<br />
13. Crvenkovska E.: Zagrepski triod, Skopje 1999<br />
14. ÇepkinÍ V. N.: Razsu`denie o /zyke Savvinoj knigi, Sanktpeterburgx<br />
1901<br />
15. ÇepkinÍ V. N.: Bolonska/ psaltyr\, Sanktpeterburgx 1906
Liljana Makarijoska<br />
DERIVACIJATA NA PRILOZITE VO MAKEDONSKITE<br />
CRKOVNOSLOVENSKI TEKSTOVI OD XIII I XIV VEK<br />
Predmet na na{iot interes e derivacijata na prilozite vo makedonskite<br />
srednovekovni tekstovi so razli~na `anrovska i teritorijalna<br />
pripadnost pi{uvani vo periodot od XIII do XIV vek, a ekscerpirani<br />
za proektot Re~nik na makedonskite crkovnoslovenski tekstovi na<br />
Institutot za makedonski jazik „Krste Misirkov“ <strong>–</strong> Skopje 1 .<br />
Vo periodot od XIII do XIV vek vo makedonskite tekstovi se sledi<br />
kontinuiranosta so prethodnite razvojni fazi na gramati~kiot<br />
i leksi~kiot sistem, odnosno nadovrzuvaweto na tradicijata preku<br />
arhai~ni crti karakteristi~ni za kanonskite rakopisi, me|utoa i<br />
navestuvawe za prifa}aweto na novite razvojni tendencii. I prilo{kiot<br />
sistem glavno se vklopuva vo sistemot na staroslovenskite<br />
prilozi (Ugrinova-Skalovska, Ribarova, 1988 :54), no so opredeleni<br />
zboroobrazuva~ki inovacii.<br />
Vo nau~nata literatura sre}avame pove}e klasifikacii na prilozite<br />
(sp. Markov, 1988) ~ie{to izdeluvawe e zasnovano na zborovnata<br />
grupa i osnovata od koja se izvedeni prilozite, na zboroobrazuva~kite<br />
formanti {to se pridavaat na osnovata, na mo`noto preminuvawe na<br />
oddelni zborovni grupi vo prilozi, odnosno na adverbijalizacijata,<br />
na produktivnosta ili neproduktivnosta na oddelnite prilo{ki obrazuvawa<br />
itn.<br />
Pri podelbata na prilozite vo staroslovenskiot jazik obi~no<br />
se izdeluvaat prvi~ni (najarhai~ni) prilo{ki formi, prilozi izvede-<br />
1<br />
Opfateni se evangelija: Stamatovo (Stm), Evangelie na pop Jovan (Jov), Radomirovo<br />
(Rad), Karpinsko (Krp), Kratovsko (Krat), apostoli: Strumi~ki (Str), Vrane{ni~ki<br />
(Vran), Karpinski (Karp), Verkovi~ev (Verk), psaltiri: Bolowski (Bon), Pogodinov (Pog),<br />
Radomirov (Rdm), De~anski (Dčn), parimejnici: Grigorovi~ev (Grig), Lobkovski parimejnik<br />
(Lobk), komentarot kon Psaltirot, triodite: Zagrepski (Zag), Orbelski (Orb), Hludov<br />
(Hud), [afarikov (Šaf), Stanislavoviot prolog (Stan) i Lesnovskiot parenezis (Les).
244<br />
ni od zamenski osnovi, prilozi izvedeni od imenski osnovi i prilozi<br />
izvedeni od broevi. Spored zboroobrazuva~kata struktura prilozite<br />
obi~no se delat na prosti (obrazuvani so sufiksi) i slo`eni (obrazuvani<br />
so predlog ili sostaveni od dva nepolnozna~ni zbora).<br />
Se smeta deka prvi~nite prilozi imaat nedovolno jasna etimologija.<br />
Me|u niv se vbrojuvaat: abie, ak7y, e]e, n7yn5, pak7y, pon5 i dr. Tie<br />
se odlikuvaat so ~estata upotreba i vo staroslovenskite tekstovi.<br />
Od zboroobrazuva~ki aspekt prilozite se glavno motivirani zborovi,<br />
dobieni so morfolo{ko-sintaksi~ki ili so leksi~ko-semanti~ki<br />
na~in na zboroobrazuvawe. Spored formalnata struktura, prilozi te<br />
obrazuvani od pridavki se isti kako sredniot rod kaj soodvetnite pridavki,<br />
a preminuvaat vo prilozi spored morfolo{ko-sintaksi~kiot<br />
na~in na zboroobrazuvawe t.e. se izvr{ila nivna adverbijalizacija<br />
(Koneski K., 1995 :163-164).<br />
Prilozite za mesto od zamenski osnovi zavr{uvaat na -970de, -amo,<br />
-4dou, a sekoj od ovie formanti imal specijalizirano zna~ewe, no tie<br />
nijansi mo{ne rano zapo~nale da se gubat.<br />
-970de uka`uva na mestoto na dejstvoto bez ogled na nasokata. So<br />
-970de se obrazuvani: v6s6de, dos6de, in7de9'e0, k7de, nik7de9'e0, n5k7de, ov7de,<br />
on7de, ot7s6de, s6de.<br />
Me|u prilozite karakteristi~ni spored glasovnite osobenosti<br />
}e gi spomeneme prilozite s6de i k6de {to se potvrdeni vo asimiliranite<br />
formi: zde, gde. Prilogot s6de se javuva vo formite s6d5, sd5,<br />
s6de, zde, a interesna e kontaminacijata s6zde vo Rad. Vo L17,21 i 23 vo<br />
Zografskoto i Mariinskoto evangelie se javuva ov6de, dodeka vo Rad<br />
wnd5. Spored Ugrinova Skalovska (1988: 54) pisarot sekako smetal deka<br />
na s6de logi~no mu se sprotivstavuva prilogot {to go napi{al, za{to<br />
s6de ili ov6de za nego bile sinonimi, {to bi mo`elo da bide potvrda za<br />
razvojot na sovremenoto pokazno prostranstveno zna~ewe na ov7ov7de.<br />
Formantite -amo i -4dou poka`uvale dvi`ewe vo opredelena nasoka<br />
kon govoritelot ili kon nekoj drug objekt ili od govoritelot.<br />
So formantot -amo 2 se obrazuvani: drougojamo, inamo, kamo 3 ,<br />
nikamo9'e0, ovamo, onamo, samo, tamo9'e0, dodeka so formantot -4dou 4 : v7n54dou,<br />
v7n4tr64dou, v6s4dou, v6s4dou9'e0, izv7nou4dou, iz4tr64dou, in4dou, k4dou,<br />
2<br />
Vo staroslovenskite rakopisi se potvrdeni: inamo, kamo, ovamo, onamo, tamo.<br />
3<br />
Se zabele`uva razlikuvawe na gde i kamo: gde ide[i 179a17OrbH kamo ide[e Zag; kamo ide[i<br />
217d34OrbH gde gr5de[i Šaf itn.<br />
4<br />
Vo staroslovenskite tekstovi se dokumentirani: in4dou, on4dou, izv7n4dou, ot7n4dou,<br />
ot7n4dou'e, pa ot7n4d5'e, 4d5'e.
245<br />
niot7k4dou'e; obo4dou; ov4dou, ot7v6s4dou, ot7v6s4d5; ot7k4dou, ot7n5k4dou,<br />
ot7n4dou9'e0, ot7n4d59'e0, ot7s4dou, ot7t4dou9'e0, 4tr64dou.<br />
Formantot -gda 5 im pridaval na zamenskite osnovi zna~ewe na<br />
vreme: v6segda9'e0, egda9'e0, inogda 6 , kogda9'e0k7gda, nikogda9'e0, n5kogda9'e0,<br />
ovogda, togda9'e0t7gda9'e0.<br />
So formantot -ako se obrazuvani prilozite za na~in 7 : drougojako,<br />
edinako, inako9'e0, kako9'e0, nikako9'e0, n5kako, opako, tako9'e0, tako'de i dr.<br />
Prilozite obrazuvani so formantot -li, -l6 i varijantata -l5 8<br />
izrazuvale koli~estvo i stepen, svrzani prvenstveno so poimot za vreme:<br />
koli, kol6, kol5, dokol5, koli9'e0, kol6mi, nikoli9'e0, nikoli'do, ot7kol5,<br />
ot7neli9'e0, ot7nel5'e, dosel5, doseli, ot7seli, ot7toli9'e0, ot7tol5.<br />
Mo`e da se izdelat dve grupi prilozi od imenski osnovi. Ednite<br />
se obrazuvani od pridavki, a drugite se razli~ni pade`ni formi na<br />
imenki. Sp. vole4, nevole4.<br />
Prilozi obrazuvani od pridavki se mo{ne ~esti vo crkovnoslovenskite<br />
tekstovi, zavr{uvaat na -o, a zad palatalni soglaski na -e (formi<br />
za akuz. edn.) ili na -5 (formi za instr. edn.): bl4d6no, veliko, veselo,<br />
glad7ko, glas6no, dobro. So -e se obrazuvani i prilozite od stepenuvani<br />
pridavki: bole, v3]e, dobr5e.<br />
Ima pove}e prilozi na -5 vo staroslovenskiot kako na pr.:<br />
neporo=6n5 (no ne i neporo=6no {to e po~esto vo makedonskite crkovnoslovenski<br />
tekstovi), no sepak prilozite na -o se pobrojni.<br />
Paralelni formi so -o i -5 se obrazuvani od nekoi pridavki vo<br />
staroslovenskite tekstovi, no ne mo`e da se ustanovi razlika me|u<br />
formite na -o i -5: l©b6zno <strong>–</strong> l©b6zn5, ljoto <strong>–</strong> ljot5, nevidimo <strong>–</strong> nevidim5,<br />
prile'6no <strong>–</strong> prile'6n5.<br />
Tie se sre}avaat i vo ramki na eden tekst, vo XII vek vo Bit: div6no<br />
<strong>–</strong> div6n5, a paralelnata upotreba na ovie prilo{ki formi e osobeno<br />
karakteristi~na za pomladite nebibliski tekstovi, kako na pr. za<br />
Hlud: dobro <strong>–</strong> dobr5, Les: dobro <strong>–</strong> dobr5, ljoto <strong>–</strong> ljot5, nepob5dimo <strong>–</strong> nepob5dim5;<br />
podob6no <strong>–</strong> podob6n5, Stan: izdr3d6no <strong>–</strong> izdr3d6n5, ne=lov5=6no <strong>–</strong> ne=lov5=6n5;<br />
malo <strong>–</strong> mal5; nepodob6no <strong>–</strong> nepodob6n5; razli=6no <strong>–</strong> razli=6n5, osobeno vo Vtš<br />
5<br />
Pokraj pravilnoto n5kogda sporadi~no se javuvaat prilozite so ovoj zavr{ok i so metateza:<br />
v6sedga, iedga, edga, v6sedga i dr. Metatezata na grupata -gd- vo -dg- e poznata vo Dbm, Slep, Stm,<br />
Str, Hlud, Jov.<br />
Vo staroslovenskite rakopisi se potvrdeni: v6segda, ovogda, kogda, n5kogda inogda, togdat7gda,<br />
n5k7gda, egda, v7negda.<br />
6<br />
Prilogot za vreme inogda se zamenuva so drugi prilozi: n5kogda, togda.<br />
7<br />
Toa se formi za sr. rod. od nekolku zamenki.<br />
8<br />
Vo staroslovenskite (kanonski) rakopisi se sre}avaat: dosel5, ot7sel5, dokol5, dotol5,<br />
ot7tol5, donel5'e, ot7nel5'e.
246<br />
od XV vek: dostoino <strong>–</strong> dostoin5, douhov6no <strong>–</strong> douhov6n5, zavist6no <strong>–</strong> zavist6n5;<br />
istin6no <strong>–</strong> istin6n5, ljob6zno <strong>–</strong> ljob6zn5; prav6d6no <strong>–</strong> prav6d6n5; radost6no<br />
<strong>–</strong> radost6n5, vo Krn od XVI vek: dobro <strong>–</strong> dobr5, dovol6no <strong>–</strong> dovol6n5, dostoino <strong>–</strong><br />
dostoin5, dou[ev6no <strong>–</strong> dou[ev6n5, z7lo 1 <strong>–</strong> z7l5, istin6no <strong>–</strong> istin6n5, malo <strong>–</strong> mal5;<br />
nepodob6no <strong>–</strong> nepodob6n5; prav6d6no <strong>–</strong> prav6d6n5; podob6no <strong>–</strong> podob6n5.<br />
Od drugite nastavki -7y 9 po pravilo se javuva pri osnovi na -sk-<br />
: apostol6sk7y, vlad7y=6sk7y, vra=ev6sk7y, dav7yd6sk7y, d5t6sk7y, evangel6sk7y,<br />
evreisk7y, 'idov6sk7y, ijodeisk7y, latin6sk7y, mater6sk7y, mir6sk7y9i0, m4'6sk7y,<br />
m4=eni=6sk7y, nem6ni[6sk7y; jono[6sk7y, car6sk7y.<br />
Prilozite obrazuvani od imenki (bespredlo`ni ili predlo`ni)<br />
se vsu{nost stari akuzativni formi: d6n6s6, ve=er7, outro, genitivni:<br />
iskoni, ispr6va, ot7pr6va, v6=era, ili lokativni formi: gor5, dolou, nizou,<br />
vr7hou.<br />
Se izdeluvaat i prilozite obrazuvani od broevi <strong>–</strong> prosti ili<br />
redni (instr. od imenski na <strong>–</strong>ica so broj vo korenot) 10 : v7torice4 11 ,<br />
sedmorice4, sedmerice4, sedmice4, sedm6sedmice4, des3torice4, m7nogokratice4,<br />
m7no'ice4.<br />
Se upotrebuvaat i obrazuvawata so -krat7y 12 : d7vakrat7y, d7voekrat7y,<br />
trikrat7y, sedm6krat7y, sedm6krat7.<br />
So -krat7y se obrazuvani i prilozite: el6krat7y, el6krat6, elikrat6,<br />
kolikokrat7y, kol6krat7y, kol6krat7, m7nog7ykrat7y, sekrat7.<br />
So -[6di 13 se obrazuvani: d7va[6d7yd7va[6did7va]i, tri]i, sedmi'6d7y<br />
sedmi[6disedmi]i, m7noga[6d7ym7noga[6dim7noga]i, m7nog4]i.<br />
So stara instrumentalna nastavka e obrazuvan prilogot edino4.<br />
Pregledot na prilo{kite formi vo tekstovite od XIII i XIV<br />
vek potvrduva deka mo{ne ~esta e pojavata na prilozite nastanati<br />
preku soedinuvawe na predlogot so gotoviot prilog: ot7t4douot7t4d5,<br />
dokol5dokoli, dosel5: ot7sel5ot7seli, don7yn5, dos6de, izdale=e, nadale=e,<br />
ot7dale=e, porano, posr5d5.<br />
Adverbijalizacijata na predlo{kite konstrukcii e produktiven<br />
na~in za zbogatuvawe na fondot na prilozite karakteristi~en za<br />
makedonskiot jazik.<br />
9<br />
Vo staroslovenskite (kanonski) rakopisi se potvrdeni: angel6sk7y, vlad7y=6sk7y, v6seli=6sk7y,<br />
v5t6sk7y, vra'6sk7y, gr6=6sk7y, evreisk7yevr5isk7y, elin6sk7y, latin6sk7y, mir6sk7y, m4'6sk7y, pl7t6sk7y,<br />
proro=6sk7y, p6s6sk7y, rab6sk7y, rad6sk7y, 4rod6sk7y, roum6sk7y, slov5n6sk7y, c5sar6sk7y, hrabr6sk7y.<br />
10<br />
Vo staroslovenskite rakopisi se zabele`ani: s7tokratice¬, sedm6kratice¬.<br />
11<br />
Pokraj v7torice4 se sre}ava paralelno i v6toroe vo pove}eto makedonski evangelski tekstovi<br />
od XII i XIII vek.<br />
12<br />
Sp. i vo staroslovenskite tekstovi: l6krat7y, sekrat6.<br />
13<br />
Vo staroslovenskite tekstovi se notirani: d7va[6di, tri[6di, m7noga[6d7ym7noga]i.
247<br />
Prilozite nastanati preku adverbijalizacija na predlo{kite<br />
konstrukcii jasno se izdvojuvaat spored svojata formalna struktura<br />
<strong>–</strong> se razlikuvaat onie {to se nastanati preku soedinuvawe na predlogot<br />
so gotoviot prilog, naj~esto primaren i onie od adverbijaliziranite<br />
predlo{ki pade`i.<br />
Zna~eweto na prilo{kiot sostav ne pretstavuva zbir na zna-<br />
~ewata na komponentite, tuku proizleguva od funkcijata na predlogot<br />
i leksi~ko-semanti~koto zna~ewe na osnovata, no kako rezultat se javuva<br />
kvalitativno novo zna~ewe koe e obi~no po{iroko, poapstraktno<br />
od zbirot na zna~ewata na konstitutivnite elementi. Dokolku kaj niv<br />
e mo`na samostojna upotreba nadvor od prilo{kiot sostav, toa obi~no<br />
ne e sosema isto zna~ewe.<br />
Ima i osnovi koi samostojno ve}e ne se upotrebuvaat: naedin5,<br />
okr4g7, v7pr5k7y, iskoni, v7sp3t7, v7nezaap4, v7yspr6v7ispr6, bezpr5stani<br />
bespr5stani9i0.<br />
Krugot na prilozite nastanati po pat na adverbijalizacija<br />
na predlo{kite konstrukcii ne e zatvoren, tuku ostava otvoreni<br />
mo`nosti za obrazuvawe na novi prilozi spored potrebite na komunikacijata<br />
i vo soglasnost so razvojot na jazi~niot sistem. Za razlika<br />
od bibliskite rakopisi koi poradi tematskata ograni~enost, stabiliziranosta<br />
na tekstot i tradicijata imaat poograni~eni mo`nosti<br />
za upotreba na po{irok repertoar na adverbijalizirani prilo{ki<br />
sostavi, pozasilena produktivnost na ovoj tip prilo{ki obrazuvawa<br />
mo`e da se nabquduva pred sî vo nebibliskite tekstovi, odnosno vo<br />
pomladite tekstovi.<br />
Od bibliskite rakopisi so poraznoviden repertoar na prefiksirani<br />
prilozi se istaknuva komentarot kon Bon kade {to se potvrdeni:<br />
ispolou, bespr5stani, ot7dale=e, ot7kol5, izdav6na.<br />
Varijabilnosta na prilo{kite afiksi karakteristi~na za prilozite<br />
se dol`i na me|usebnite vlijanija na sufiksite od produktivnite<br />
zboroobrazuva~ki grupi prilozi, na sinonimnite prilo{ki<br />
sufiksi i dr.<br />
Bidej}i adverbijalnite sufiksi ne se nositeli na morfolo{kosintaksi~kite<br />
razliki, vozmo`na e pojavata na apokopiranite vokali i<br />
dodavaweto na asemanti~kite ~estici. Sp. ot7n4dou <strong>–</strong> ot7n4d5 <strong>–</strong> ot7n4d7y<br />
<strong>–</strong> ot7n4d4 <strong>–</strong> ot7n4d6; posr5d5 <strong>–</strong> posr5di; izdale=e <strong>–</strong> izdale=a; dovr6ha <strong>–</strong> dovr6hou;<br />
isp7yti <strong>–</strong> isp7yt6 <strong>–</strong> isp7ytou; naposl5di <strong>–</strong> naposl5d7naposl5d6; nic6 <strong>–</strong> nici<br />
<strong>–</strong> nice i dr.<br />
Nekoi prilozi se odlikuvaat so zavr{okot -i {to go nemaat vo<br />
staroslovenskite tekstovi: pr6v5i, s5moi, mal5i.
248<br />
Prilozite so bez- i ne- obi~no se nastanati pod vlijanie na<br />
gr~kiot jazik. Kako ekvivalenti na gr~kite prilozi so privativen<br />
prefiks ¢- se sre}avaat nominativnite formi za sreden rod od soodvetnite<br />
pridavki so prefiks ne-: nedobr5, nel5po, nemokr6no, neprav6d6no, formite<br />
nevidimo, nevr5dimo, nev7zbrano, nedr7'imo, nepohval6no, neiskazan6no,<br />
{to uka`uvaat na procesot na adjektivizacija na pasivnite participi,<br />
odnosno na upotreba na nominativnata forma za sreden rod vo funkcija<br />
na prilog.<br />
Negacijata ne- slu`i i kako na~in za sozdavawe istokorenski antonimi<br />
{to se koristat i so stilisti~ki celi.<br />
Mnogu poretko se javuvaat prilozi pretstaveni preku sredniot<br />
rod na pridavkite izvedeni so prefiksot bez-: bezavist6no,<br />
bezakon6no, bezgr5[6no, bezdou[6no; kako i paralelna upotreba na formi<br />
so bez- i ne-: bezmilDostiv6no <strong>–</strong> nemilostiv6no; bespr5stano <strong>–</strong> nepr5sta9n60no;<br />
bes=6st6nobes=6st6n5 <strong>–</strong> ne=6st6no.<br />
Vo vrska so obrazuvaweto na prilozite }e gi spomeneme formite<br />
so pr5- izvedeni od soodvetnite pridavki. Samo vo himnografskite<br />
tekstovi se potvrdeni: pr5bogat6no, pr5bo'6stv6no, pr5b7ystro, pr5v5=6noe,<br />
pr5kras6no, pr5mir6no.<br />
Formi so po- za komparativ sre}avame vo pove}e rakopisi od<br />
XII vek 14 , a vo XIII-XIV vek pok6sn5, ponapr5d7, porano so komparativno<br />
zna~ewe, dodeka prilozite podrobnou, pomalou, pomal5 se javuvaat so partitivno<br />
zna~ewe.<br />
Ekspanzijata na redupliciraniot sufiks -6n7 e karakteristi~na<br />
ne samo kaj pridavkite obrazuvani od pasivniot particip, {to imaat<br />
atributivna upotreba, tuku i kaj soodvetnite prilozi: neopisan6no,<br />
nebol5zn6no, nedom7ysl6n6no.<br />
Potvrda za produktivnosta na derivaciskiot model so sufiks<br />
-6stvo vo makedonskite tekstovi se ne samo golemiot broj pridavki<br />
na -stv6n7, izvedeni od ovie imenki tuku i prilozite na -6stv6no 15 :<br />
blagodar6stv6no, bo'6stv6no, dobl6stv6no, d5v6stv6no, edinos4]6stv6no,<br />
ne=ouv6stv6no, pr5bo'6stv6no, svoistv6no, =ouv6stv6no.<br />
Posebna grupa pretstavuvaat slo`enite prilo{ki obrazuvawa 16<br />
so ogled na nivnata zastapenost, stepenot na produktivnosta na komponentite<br />
i zboroobrazuva~kite formanti, i nivnata uloga vo zbogatu-<br />
14<br />
Vo Bit pom7nogo; kako i naidobro. Sp. i pov6y[e, po=3stou, pot7nkou.<br />
15<br />
Vo staroslovenskite rakopisi bele`ime samo: c5lom4dr6stv6no.<br />
16<br />
Vo pogled na pripadnosta na slo`enkite kon opredelena zborovna grupa, najbrojni se pridavkite<br />
(1077), pa imenkite (958), potoa glagolite (243) i prilozite (171). Sp. so blago-:<br />
blagovol6no; blagov5r6no, blagoglas6no, blagozakon6no, blagoli=6no, blagol5p6no, blagoougod6no,<br />
so bogo-: bogovid6no, bogov5r6no, bogoglas6no, bogodou[6no, bogozar6no, bogom4'6no, bogonos6no,
249<br />
vaweto na crkovnoslovenskiot leksi~ki fond. Interes pobuduvaat<br />
slo`enite prilozi ~ija vtora komponenta nema samostojna upotreba:<br />
blagodou[6no, bogodou[6no, v6sedou[6n5, dobrovol6no, nasproti onie {to<br />
se javuvaat i kako ednokorenski prilozi: blagozakon6no, bogoljob6z6no,<br />
v6sev5r6no, edinom4dr6no, edinoglas6no.<br />
Del od prilozite se zborovi so ograni~ena upotreba, odnosno<br />
retki zborovi {to ja dopolnuvaat pretstavata za upotrebuvaniot<br />
crkovnoslovenski leksi~ki fond. Pr. vo Orb: bezdou[6no, d5v6stv6no,<br />
edinooum6no, l6st6no, l4kav6no, m7nogol5t6no, naoutro, pr5bo'6stv6no, sil6n5,<br />
sloves6no, =jod6no.<br />
Se smeta deka antonimijata e mo{ne karakteristi~na ne samo<br />
za pridavkite tuku i za prilozite. Pr.: v7y[n5 <strong>–</strong> ni'n5, desno <strong>–</strong> l5vo[oue,<br />
t5lesn5 <strong>–</strong> dou[evn5, zim5 <strong>–</strong> l5t5, v7segda <strong>–</strong> nikogda, zloe <strong>–</strong> dobroe.<br />
I od sinhroniski aspekt prilozite se dobieni preku produktivni<br />
zboroobrazuva~ki modeli od site polnozna~ni zborovni grupi<br />
(sp. Markov, 1983: 7-19; 1986: 63-76; 1987: 63-75; 1988:67-86). Sufiksnite<br />
prilo{ki obrazuvawa od imenki se ostatoci od pade`ni formi od<br />
sinteti~kata deklinacija. Vo istoriskiot razvoj na sovremenite slovenski<br />
jazici oddelni tipovi prilozi ja izgubile svojata produktivnost<br />
i ostavile retki tragi, a do{lo do izdeluvawe na ponovi tipovi<br />
prilo{ki obrazuvawa.<br />
bogopokor6no; so vele-: veleglas6no, velem4dr6no, v6se-: v6sev5r6no, v6sedostoino, v6sedou[6no,<br />
v6seslav6no.
250<br />
Literatura<br />
1. Gramaтika na sтarobÍlгarski® ezik (red. Duridanov, Dogramad`ieva,<br />
Min~eva), BAN, Sofi® 1993, 314-324<br />
2. Jahn, J.: Slovanské adverbium, Praha 1966<br />
3. Koneski, Bl.: Gramatika na makedonskiot literaturen jazik,<br />
Skopje 1954<br />
4. Koneski, K.: Zboroobrazuvaweto vo sovremeniot makedonski jazik,<br />
Skopje 1995<br />
5. Korubin, B.: Za slo`enite pridavki so prilog kako prva komponenta<br />
vo makedonskiot jazik, MJ XIX, Skopje 1968, 139-151<br />
6. Markov, B.: Tipovi prilozi obrazuvani od imenki, GZbFF, kn.<br />
VIII-IX, Skopje 1982-1983, 7-19<br />
7. Markov, B.: Produktivni i neproduktivni tipovi prilozi vo<br />
makedonskiot jazik, Predavawa na XIX seminar za makedonski<br />
jazik, literatura i kultura, Skopje1986, 63-76<br />
8. Markov, B.: Srasnati i slo`eni prilo{ki obrazuvawa vo makedonskiot<br />
jazik, GZbFF, kn. XIII, Skopje 1987, 63-75<br />
9. Markov, B.: Prilozi obrazuvani od zborovnite grupi: zamenki,<br />
pridavki, broevi, MJ XXXVIII-XXXIX, Skopje 1988, 67-86<br />
10. Markov, B.: Tipovi prilozi so ekspresivno zna~ewe, GZbFF, kn.<br />
XVI, Skopje 1990, 113-125<br />
11. Minova-\urkova, L.: Slo`enite zamenski prilozi vo makedonskiot<br />
literaturen jazik, Literaturen zbor, br. 2, Skopje 1983,<br />
125-127
251<br />
12. Ribarova Z.: Kon adverbijalizacijata na predlo{kite konstrukcii<br />
(od materijalot na makedonskite crkovnoslovenski<br />
rakopisi), Zbornik vo ~est na Bl. Koneski, Skopje 1984, 209-213<br />
13. Ribarova, Z.: Indexy k staroslovenskemu slovniku, (red. E. Bláhová),<br />
Slovanský ústav AV ČR, Nová rada, sv. 16, Praha 2003<br />
14. RÞ`kov, N. S.: Morfoloгi® i semanтika imennÞh (oтsuçesтviтelÝnÞh)<br />
nare~iŸ v drevnerusskih пam®тnikah XI-XIV vekov,<br />
TrudÞ Instituta ®zÞkoznani® AN SSSR VIII, 1957, 490-492<br />
15. Spasova, A.: Slovoobrazovaтelna rol® i semanтika na пredsтavkaтa<br />
bez- v b†lгarski ezik, BE, 1, Sofi® 1953, 60-65
SODR@INA<br />
KULTURNO-JAZI^NITE INTERFERENCII VO MAKEDONSKIOT JAZIK<br />
VO SLOVENSKI I BALKANSKI KONTEKST<br />
Rina Usikova<br />
VRSKI ME\U MAKEDONSKIOT JAZIK I DRUGI BALKANSKI JAZICI ......... 7<br />
Viktor Fridman<br />
KULTURNO-JAZI^NITE POJAVI KAJ \OR\I PULEVSKI ..................................... 15<br />
Брајан Џозеф<br />
OP[TA I LOKALNA DIJALEKTOLOGIJA NA BALKANOT:<br />
PODATOCI OD SLOVENSKITE JAZICI ........................................................................ 21<br />
Qudmila Mirto<br />
FRAZEOLO[KI SPOREDBI ME\U ALBANSKIOT<br />
I MAKEDONSKIOT JAZIK .................................................................................................... 31<br />
Valentina Nestor<br />
VLIJANIETO NA ALBANSKIOT JAZIK VO<br />
MALOPRESPANSKIOT GOVOR OD LEKSI^KI ASPEKT ........................................ 37<br />
Prvoslav Radi}<br />
ZA GOVOROT NA SELOTO JABUKA ..................................................................................... 45<br />
Natalija Boronikova, Elena Ov~inikova<br />
OCENUVA^KA KOMPONENTA NA ZNA^EWETO NA<br />
ZAMENKATA „EDEN“ VO MAKEDONSKIOT JAZIK ................................................... 57<br />
Julija Me{~erjakova<br />
ULOGATA NA ONOMASTI^KATA LEKSIKA VO NASTAVATA<br />
PO MAKEDONSKI JAZIK ZA RUSKOJAZI^NITE SLU[ATELI ........................ 71<br />
TRADICIJATA I INOVACIITE VO MAKEDONSKIOT JAZIK VO SPOREDBA SO<br />
DRUGITE SLOVENSKI JAZICI<br />
Vlo|imje` Pjanka<br />
RAZVOJOT I STABILIZACIJATA NA MAKEDONSKIOT<br />
ANTROPONOMASTI^KI SISTEM VO SPOREDBA SO<br />
DRUGITE SLOVENSKI JAZICI ........................................................................................... 77<br />
Dimitar Pandev<br />
OBEMOT NA OP[TESTVENOUSLOVENITE JAZI^NI PROMENI .................. 101<br />
Milena P{ikrilova<br />
RAZVOJOT NA IZRAZUVAWETO PRIPADNOST VO MAKEDONSKIOT,<br />
BUGARSKIOT I ^E[KIOT JAZIK ................................................................................... 107<br />
Ubavka Gajdova<br />
ZA ISTORIJATA I ZA SEMANTIKATA NA PERFEKTOT ..................................... 113
254<br />
Elena Petroska<br />
INFORMACISKATA STRUKTURA I UDVOJUVAWETO NA<br />
OBJEKTOT VO MAKEDONSKIOT JAZIK VO BALKANSKI KONTEKST .......... 127<br />
Sne`ana Velkovska<br />
ARHAI^NATA LEKSIKA VO MAKEDONSKIOT JAZIK ........................................ 135<br />
Lilijana Miodowska, Dragi Stefanija<br />
OD ZABORAVENATA OHRIDSKA LEKSIKA ................................................................ 139<br />
JAZIKOT NA CRKOVNOSLOVENSKATA PISMENOST VO MAKEDONIJA<br />
VO XIII I XIV VEK<br />
Max Wahlström<br />
ON THE GRAPHEMICS OF THE KONIKOVO GOSPEL ............................................ 153<br />
Qudmil Spasov<br />
OD MORFOLO[KATA ANALIZA NA GLAGOLSKITE<br />
ZBOROVI I GLAGOLSKITE PARADIGMI VO TEKSTOT<br />
NA KONIKOVSKOTO EVANGELIE .................................................................................. 163<br />
Мария Йовчева<br />
ОР<strong>И</strong>Г<strong>И</strong>НАЛНА СЛАВЯНСКА ТВОРБА Л<strong>И</strong> Е<br />
СЛУЖБАТА ЗА СВ. М<strong>И</strong>ХА<strong>И</strong>Л ВО<strong>И</strong>Н ............................................................................ 183<br />
Stoja Pop-Atanasova<br />
NAJSTARITE HIMNOGRAFSKI DELA POSVETENI NA SV. METODIJ ......... 197<br />
Vangelija Despodova<br />
MAKEDONSKITE POLNI APRAKOSI VO KONTEKST<br />
NA DRUGITE SLOVENSKI POLNI APRAKOSI ........................................................ 205<br />
Sowa Novotni<br />
REFLEKSII NA NEKOI ZAEDNI^KI LEKSI^KI OSOBENOSTI<br />
NA JU@NOSLOVENSKITE APOSTOLI I VERKOVI]EVIOT APOSTOL ...... 215<br />
Лора Тасева<br />
<strong>И</strong>МЕНУВАНЕТО В СРЕДНОВЕКОВНА МАКЕДОН<strong>И</strong>Я .......................................... 223<br />
Kita Bicevska<br />
DIJALEKTNATA IZDIFERENCIRANOST NA<br />
MAKEDONSKITE RAKOPISI OD XIII I XIV VEK ...................................................... 237<br />
Liljana Makarijoska<br />
DERIVACIJATA NA PRILOZITE VO MAKEDONSKITE<br />
CRKOVNOSLOVENSKI TEKSTOVI OD XIII I XIV VEK ........................................... 243
XXXIV NAU^NA KONFERENCIJA<br />
na XL me|unaroden seminar za makedonski jazik,<br />
literatura i kutura<br />
Redakcija:<br />
Emilija Crvenkovska, glaven urednik<br />
Simon Sazdov, lektor<br />
Blagica Veljanovska, sekretar<br />
Koordinator:<br />
Liljana Makarijoska<br />
Kompjuterska obrabotka: Vladimir Todorov<br />
Predna korica:<br />
^etvoroevangelie na manastirot Slep~e, XVI vek<br />
Zadna korica:<br />
Inicijal M od Radomiroviot psaltir, XIII vek<br />
Pe~ati: „Boro Grafika“ ‡ Skopje<br />
Tira`: 250<br />
Sponzori:
CIP <strong>–</strong> Katalogizacija vo publikacija<br />
Nacionalna i univerzitetska biblioteka „Sv. Kliment Ohridski“, Skopje<br />
821.163.3. (062)<br />
ME\UNARODEN seminar za makedonski jazik, literatura i kultura (40 ; 2007 ; Ohrid)<br />
XXXIV Nau~na konferencija na XL me|unaroden seminar za makedonski jazik,<br />
literatura i kultura : (Ohrid, 13.-30.VIII 2007 g.), Lingvistika - Skopje : Univerzitet<br />
„Sv. Kiril i Metodij“, Me|unaroden seminar za makedonski jazik, literatura i kultura,<br />
2008. - 252 str. : ilustr. ; 24 cm<br />
Fusnoti kon tekstot. - Bibliografija kon trudovite<br />
ISBN 978-9989-43-260-6<br />
1. Gl. stv. nasl.<br />
a) Makedonski jazik - Sobiri<br />
COBISS.MK-ID 73127434