Å UMARSKI LIST 11-12/2007 - HÅ D

sumlist.sumari.hr

Å UMARSKI LIST 11-12/2007 - HÅ D

RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA

NA KRAJU GODINE

I ova godina približila se, i to ubrzanim koracima svome kraju. Pamtit ćemo je po brojnim

šumskim požarima i po nezapamćenoj nesreći koja se dogodila našim vatrogascima u

Nacionalnome parku Kornati, koji praktički nema šume, nego samo rijetko prizemno rašće,

pa se još uvijek postavlja pitanje kako je toliko ljudi izgubilo živote.

Društvena aktivnost šumara bila je tijekom ove godine znatna i vrlo raznolika, a ovdje

navodimo samo nekoliko najznačajnijih.

Dani hrvatskoga šumarstva obilježeni su svečano u Gorskome kotaru uz 111. redovitu

skupštinu HŠD-a, stručno savjetovanje o daljinskim istraživanjima u šumarstvu i natjecanje

šumskih radnika.

Sekcija Hrvatskoga šumarskoga društva – Hrvatska udruga za biomasu, kojoj je na čelu

mr. sc. Josip Du nd ov ić , bila je izuzetno aktivna, a drvni otpad iz šume već se koristi za

grijanje u UŠP Gospić i Ogulin. U Osijeku je održan stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem

o obnovljivim izvorima energije iz biomase (najznačajniji udio drva), bioplina i

biogoriva, gdje su šumarski stručnjaci imali značajne referate, a na skupu u Našicama potpisan

je ugovor s HEP-om.

U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, na znanstvenom skupu govorilo se o hrvatskim

bukovo-jelovim prašumama, o prvom istraživaču te iskonske prirodne šume, akademiku

Milanu Ani ću , koji 1957. godine osniva i prvu pokusnu površinu u našoj najpoznatijoj

prašumi Čorkovoj uvali. Skup je inicirao akademik Slavko Mati ć i predsjednik Sekcije za

šumarstvo HAZU izv. prof. dr. sc. Igor Ani ć. Oduševilo je veliko zanimanje mladih istraživača

za tu posebnu školu prirode. Iz više referata, rezultati i kvalitetni zaključci mogu se

koristiti za poboljšanje postupaka s prirodnim gospodarskim prebornim šumama bukve i

jele, a isto tako zaključilo se kako prašuma u svome životnome putu ima razvojne faze u

kojima se smanjuju (faza starenja) ili potpuno gube (faza raspadanja) općekorisne funkcije,

što ukazuje na potrebu podržavanja aktivne e šume š i u zaštićenim površinama (parkovi prirode,

nacionalni parkovi, ekološka mreža, 5 % zaštićenih površina po FSC-u).

U posljednje vrijeme puno se govorilo i pisalo o kanalu Dunav-Sava. Predsjednik Hrvatskoga

šumarskoga društva mr. sc. Petar Ju r jevi ć član je Povjerenstva za odobrenje Studije

o utjecaju kanala Dunav-Sava na šumske ekosustave. Na osnovi zaključka Povjerenstva,

Studija je vraćena na doradu.

Na kraju ove uredničke riječi, svim čitateljima “Šumarskoga lista”, u ime Uređivačkoga

savjeta, Uredništva, predsjednika Društva mr. sc. Petra Jurjevića, tajnika Damira De la ča,

dipl. ing., tehničkoga urednika Hranislava Jako vca , dipl. ing. i u svoje osobno, želim

čestit Božić te uspješnu i sretnu 2008. godinu.

Prof. dr. sc. Branimir Prpić

Naslovna stranica – Front page:

U zimskom ruhu, Uzgajalište divljači Kunjevci, UŠP Vinkovci

Vinter attire – Wildlife nursery in Kunjevci, Vinkovci Forest Administration

(Foto – Photo: Dražen Degmečić)

Naklada 1870 primjeraka


UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332

CODEN SULIAB

ŠUMARSKI LIST

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva

Journal of the Forestry Society of Croatia Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins Revue de la Société forestière croate

1. Dalibor Bakran, dipl. ing.

2. Davor Beljan, dipl. ing.

3. Dr. sc. Miroslav Benko

4. Stjepan Blažičević, dipl. ing.

5. Mr. sc. Miroslav Brnica

6. Davor Butorac, dipl. ing.

7. Mr. sc. Zoran Đurđević

8. Prof. dr. sc. Ivica Grbac

9. Dubravko Hodak, dipl. ing.

Uređivački savjet:

10. Hranislav Jakovac, dipl. ing.

11. Mr. sc. Petar Jurjević,

predsjednik

12. Čedomir Križmanić, dipl. ing.

13. Mr. sc. Josip Malnar

14. Dr. sc. Josip Margaletić

15. Ivan Matasin, dipl. ing.

16. Akademik Slavko Matić

17. Vlatko Petrović, dipl. ing.

Urednički odbor po znastveno-stručnim područjima

.Šumski ekosustavi

Prof. dr. sc. Joso Vukelić, urednik područja

Šumarska fitocenologija

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Jozo Franjić, šumarska botanika

i fiziologija šumskoga drveća

Izv. prof. dr. sc. Marilena Idžojtić, dendrologija

Dr. sc. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje

šumskoga drveća

Izv. prof. dr. sc. Nikola Pernar, šumarska pedologija

i ishrana šumskoga drveća

Izv. prof. dr. sc. Marijan Grubešić, lovstvo

.Uzgajanje šuma i hortikultura

Akademik Slavko Matić, urednik područja

Silvikultura

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, ekologija i biologija šuma,

bioklimatologija

Dr. sc. Stevo Orlić, šumske kulture

Dr. sc. Vlado Topić, melioracije krša, šume na kršu

Izv. prof. dr. sc. Igor Anić, uzgajanje prirodnih šuma,

urbane šume

Izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić, mikoriza i alelopatija

Izv. prof. dr. sc. Milan Oršanić, sjemenarstvo i rasadničarstvo,

Izv. prof. dr. sc. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode,

hortikultura

Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika,

općekorisne funkcije šuma

.Iskorištavanje šuma

Prof. dr. sc. Ante Krpan, urednik područja

Iskorištavanje šuma

Urednici znanstvenih grana:

18. Dragomir Pfeifer, dipl. ing.

19. Prof. dr. sc. Branimir Prpić

20. Emilija Seidl, dipl. ing.

21. Krunoslav Szabo, dipl. ing.

22. Dražen Štrković, dipl. ing.

23. Branko Trifunović, dipl. ing.

24. Oliver Vlainić, dipl. ing.

25. Zdravko Vukelić, dipl. ing.

Doc. dr. sc. Dragutin Pičman, šumske prometnice

Prof. dr. sc. Dubravko Horvat, mehanizacija

u šumarstvu

Prof. em. dr. sc. Marijan Brežnjak, pilanska prerada drva

Doc. dr. sc. Slavko Govorčin, nauka o drvu, tehnologija drva

4.Zaštita šuma

Dr. sc. Miroslav Harapin, urednik područja

Fitoterapeutska sredstva zaštite šuma

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija,

integralna zaštita šuma

Izv. prof. dr. sc. Boris Hrašovec, šumarska entomologija

Izv. prof. dr. sc. Josip Margaletić, zaštita od sisavaca

(mammalia)

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari

5.Izmjera i kartiranje šuma

Izv. prof. dr. sc. Renata Pernar, urednik područja

Daljinska istraživanja i GIS u šumarstvu

Urednici znanstvenih grana:

Doc. dr. sc. Mario Božić, izmjera šuma

Dr. sc. Vlado Kušan, izmjera terena s kartografijom

Doc. dr. sc. Anamarija Jazbec, biometrika u šumarstvu

6.Uređivanje šuma i šumarska politika

Izv. prof. dr. sc. Juro Čavlović, urednik područja

Uređivanje šuma

Urednici znanstvenih grana:

Prof. dr. sc. Rudolf Sabadi, marketing u šumarstvu

Dr. sc. Stjepan Posavec, šumarska ekonomika

Prof. dr. sc. Ivan Martinić, organizacija u šumarstvu

Branko Meštrić, dipl. ing. šum. informatika u šumarstvu

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., staleške vijesti,

bibliografija, šumarsko zakonodavstvo, povijest šumarstva

Članovi Uređivačkog odbora iz inozemstva

Prof. dr. se. Vladimir Beus, Bosna i Hercegovina

Dr. se. Konrad Pintarić, prof. em., Bosna i Hercegovina

Prof dr. se. Vjekoslav Glavač, Njemačka

Prof dr. se. Milan Saniga, Slovačka

Prof dr. se. Emil Klimo, Češka

Dr. se. Martin Sehneider-Jaeoby, Njemačka

Doe. dr. se. Boštjan Kosir, Slovenija

Prof dr. se. Iztok Winkler, Slovenija

Glavni i odgovorni urednik – prof. dr. sc. Branimir Prpić

Tehnički urednik – Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum.

Lektor – Dijana Sekulić-Blažina

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji.

Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj, Slovačkoj

i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim

zemljama zavisno o odluci uredništva.

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr.

Na osnovi mišljenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, »Šumarski list«

smatra se znanstvenim časopisom te se na njega primjenjuje 0-ta stopa PDV (članak 57. g.)


SADRŽAJ – CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

UDK 630* 429 + 453 (001)

Pernar, R., M. Ančić , A. S eletković: Primjena ICK aerosnimaka za utvrđivanje oštećenosti

šuma na području UŠP Gospić

Application of Colour Infrared Aerial Photographs for the Assessment of Forest Damage

in the Gospić Forest Administration 507

UDK 630* 165 (001)

Kaj ba , D., N. Pavi čić, S. Bogdan, I. Katič i ć: Pomotehnički zahvati u klonskim

sjemenskim plantažama listača

Pomotechnical Treatments in the Broadleave Clonal Seed Orchards 523

UDK 630* 165 (001)

Ivanković , M.: Mogućnost introgresije gena kavkaske jele (Abies nordmaniana /Steven/ Spach)

u šume obične jele (Abies alba Mill.) Macelja i Trakošćana

Posibility of Genetical Introgresion of Nordmann fir (Abies nordmaniana /Steven/ Spach)

in Common Fir Forests (Abies alba Mill.) of Macelj and Trakošćan 529

PREGLEDNI ČLANCI – REVIEWS

UDK 630* 453

Margale tić, J., V. J u r j ević, M. Glavaš, B. Hraš o ve c , D. Di minić: Analiza suzbijanja

gubara (Lymantria dispar L.) tijekom 2005. godine u državnim šumama Hrvatske

The Analises Extermination of Gypsy Moth (Lymantria dispar L.) in the 2005 Year

of Croatian State Forests 539

UDK 630* 907.1 + 907.2 : 652

Dasović, M.: Biološko-ekološko i prostorno vrednovanje park šume “Laudonov gaj”*

Biological-Ekological and Spatial Evaluation of “Laudonov Gaj” Park Forest 549

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS

UDK 630* 156

Nikolandić, Đ., D. Degmečić: Prirast kod europske srne (Capreolus capreolus L.) u šumama Baranje

Recruitment Rate of the Roe Deer (Capreolus capreolus L.) in Baranja Forests 565

ZAŠTITA PRIRODE: Arač, K.: Sjeverna zeba (Fringilla montifringilla L.) 576

Kranjčev, R.: Prema Modrom kuku i Bojincu; Bukov šumarak u Prpićima; 576

Lakaitova viška kokica; Katanijin ljiljan 578

Cerovečki, Z.: Matteuccia struthiopteris (L.) Todaro – Bujadika 580

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI:

Anić, I.: Prašumski ekosustavi dinarskoga krša i prirodno gospodarenje šumama u Hrvatskoj 581

Krpan, A. P. B.: Seminar “Njega i zaštita drveća u naseljenim prostorima” – jedna obljetnica 582

Prka, M.: Bjelovarsko-bilogorska županija: prošlost i sadašnjost 586

KNJIGE I ČASOPISI: Gračan, J.: D. Kajba i D. Ballian: Šumarska genetika 588

Jakovac, H.: Naše trofejno blago 589

Grospić, F.: L’ Italia forestale e montana 592

IZ LOVSTVA: Frković, A.: Izložba kapitalnih lovačkih trofeja Novi Vinodolski 2007. 595

OBLJETNICE: Lupret -Obradović, S.: Proslava 40. obljetnice osnutka Velebitskog botaničkog vrta 600

MEĐUNARODNA SURADNJA: Dundović, J.: Srednjoeuropska konferencija za biomasu 2008. 604

Delač, D.: Bavarski lav za hrvatskog šefa šumarstva 607

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA: Skoko, M.: Prva generacija šumarskih tehničara

započela je školovanje 1946. u Glini, a završila 1949. u Karlovcu 609

IZ SVIJETA KUKACA: : Kranjčev, R.: Ose najeznice 617

ŠUMARI UMJETNICI: Trtovac, D.: Lugarnica “Čardak” kao slikarsko djelo 618

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA:

Vincelj, J.: Posjet HŠD-a ogranak Zagreb austrijskom sajmu šumarskih strojeva,

uređaja i opreme AUSTROFOMA 2007 i AUSTROFOMA bioenergija 621

Delač, D.: Zapisnik 3. sjednice Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a 624

IN MEMORIAM:

Milinović, I.: Ivica Korbar (1927 – 2007) 631

Udovičić, B.: Čedomir Dunato (1948 – 2004) 632

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora


IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

UDK 630* 429 + 453 (001)

PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI

ŠUMA NA PODRUČJU UŠP GOSPIĆ

APPLICATION OF COLOUR INFRARED AERIAL PHOTOGRAPHS FOR

THE ASSESSMENT OF FOREST DAMAGE IN THE

GOSPIĆ FOREST ADMINISTRATION

Renata PERNAR*, Mario ANČIĆ*, Ante SELETKOVIĆ*

SAŽETAK: U radu su prikazani rezultati istraživanja provedenoga s ciljem

utvrđivanja oštećenosti šuma na ICK aerosnimkama. Interpretacijom

ICK aerosnimaka, ustanovljeno je stanje šumskih sastojina na istraživanom

području (UŠP Gospić). Za cijelo snimljeno područje po prugama snimanja

izrađen je infracrveni digitalni ortofoto (DOF 1:5000), preko kojega je postavljen

sistematski uzorak (mreža točaka) 100x100 m. Na svakoj od točaka

(uzorku) interpretirane su 4 krošnje najbliže točki, te je tako ukupno određen

stupanj oštećenosti za 21 011 stabala. Izračunati su pokazatelji oštećenosti

(O, SO, IO, SO 1 ), za pojedine vrste drveća, za sve interpretirane vrste zajedno

i to za pojedine pruge snimanja, ukupno za cijelo snimljeno područje, te za

gospodarske jedinice (odjeli/odsjeci zahvaćeni snimanjem).

Na interpretiranoj površini od 5 548 ha utvrđena je srednja oštećenost

(SO) svih vrsta drveća 23,60 %, jele 37,81 %, bukve 12,61 %. Iz tih rezultata

može se zaključiti da je stupanj oštećenosti inventariziranih šuma na prijelazu

male i srednje oštećenosti. Indeks oštećenosti (IO) jele za područje Like iznosi

61,96 %, tj. taj postatak stabala jele na snimljenom području oštećeniji

je od 25 %. Unutar 61,96 % značajno oštećenih stabala jele, srednja oštećenost

(SO 1 ) jele iznosi 51,03 %.

Sukladno dobivenim rezultatima, izrađene su tematske karte mjerila

1:10000 s prostornom raspodjelom srednje oštećenosti (SO) i indeksa oštećenosti(IO)

za glavne vrste drveća, te ukupno za gospodarske jedinice (odjeli/odsjeci)

na pojedinim prugama snimanja.

Primjenom ICK aerosnimaka za procjenu oštećenosti šuma dobile su se

informacije, koje se ne razlikuju od podataka dobivenih terestrički, a aerosnimke

ostaju kao trajan dokument o tom stanju.

Kl j u č n e r i j e č i : infracrvene kolorne (ICK) aerosnimke, digitalni ortofoto

(DOF), fotointerpretacijski ključ, pokazatelji oštećenosti, oštećenost šuma

da posebno je ugrožena jela, koja je najvažnija i najza-

stupljenija vrsta četinjača u Hrvatskoj, s udjelom od

oko 65 % ukupne drvne zalihe četinjača. Zato se propadanje

šuma obične jele nameće kao ozbiljan n i aktua-

lan gospodarsko-ekološki problem (Prpić i Selet-

Kada govorimo o oštećenosti šuma u Hrvatskoj,

posebnu pozornost treba a posvetiti bukovo-jelovim šumama

dinarskoga gorja. U prebornim šumama Dinari-

* Izv. prof. dr. sc. Renata Pernar, Mario Ančić, dipl. ing.,

UVOD – Introduction

ković 2001).

mŠur.m sacr.s kAi nfteakSueltleettkSovveiću,č iZl iašvt ao du z aZaigzmrejbeur ,u Sivuerteođšiivmaunnjes kšaum25a,, Rezultati terenskih procjena oštećenosti šuma u Hr-

Zagreb, e-mail: rpernarŽsumfak.hr

vatskoj (ICP Forests) pokazali su da je značajna ošte-

507


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

ćenost postepeno rasla do 2003. godine, da bi 2005. bio

zabilježen do sada najveći udio značajno oštećenih stabala

obične jele (76,7 %). Nasuprot tomu, kod obične

bukve značajna oštećenost je i dalje niska (10,9 %), te

je ona naša najmanje oštećena vrsta drveća (Po točić

i Sel etković 2005).

Budući da je potrebno u što kraćem razdoblju dobiti

uvid u stanje na terenu, kako bi se što učinkovitije mogle

predviđati mjere suzbijanja sušenja, ICK filmom

snimljena su područja koja pokrivaju sastojine zahvaćene

jačim sušenjem. Uz jako sušenje jele na dijelovima

uz autocestu, uočena su i sušenja većih razmjera na

Kapeli, gdje se radi i o djelomično miniranom području,

MATERIJAL I METODE – Material and methods

Aerosnimanje za područje Like obavljeno je 27.

srpnja 2005. godine u prugama (Slika 1). Koordinate

početnih i završnih točaka aerofotogrametrijskih nizova,

te planirane dužine pruga navode se u sljedećem

pregledu (Tablica 1). Koordinate su u službenom državnom

koordinatnom sustavu, u pripadajućim zonama

Gauss-Krügerove kartografske projekcije. Snimljeno

je ukupno 88 aerosnimki, a ukupna dužina sve tri

snimljene pruge iznosila je 40 243 m (40,24 km), te je

na taj način snimljena površina od 5 548 ha.

te je onemogućen obilazak terena, a aerosnimanjem bi

se dobio uvid o stanju sastojina na tom području.

Primjenom infracrvenih kolornih (ICK) aerosnimaka

za inventarizaciju oštećenosti šuma bavili su se

mnogi stručnjaci (Pel z & R iedel 1973, Masumy

1984, Hildeb ra ndt i dr. 1986, Hočev ar & Hl adnik

1988, Voss 1989, Bars zc z i dr. 1993, Ekstrand

1994, Frankli n 2001, Butler & Schlaepf

e r 2004).

U svim dosadašnjim istraživanjima primjena ICK

aerosnimaka pokazala se ravnopravna terenskim načinima

rada po svojoj točnosti, a mnogo učinkovitija s

ostvarenom brzinom i objektivnosti (Pe r n a r 1997).

Slika 1. Karta snimljenog područja s ucrtanim prugama snimanja

Figure 1 Map of surveyed area with inserted surveying stripes

Slika 2. Ostvareni smjer leta prema gospodarskim jedinicama

Figure 2 Realized flight direction according to management units

ablica 1. oordinate početaka i završetaka aerofotogra etrijskih nizova i dužine pruga

Table 1 The position of the beginning and the end of a stripe and stripe length

508

Niz broj – Stripe No. Y X Y X D (m) – Lenght (m)

Lika (5. zona)

4

5

6

5 517 580

5 515 030

5 517 000

4 993 190

4 968 815

4 964015

5 526 720

5 530 005

5 522 880

4 984 530

4 955 390

4 959 295

12591

20112

7540


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

Ostvareni smjer leta ucrtan je u gospodarsku kartu

(Slika 2) iz koje se vidi da je prugama snimanja na području

UŠP Gospić djelomično obuhvaćeno 7 gospodarskih

jedinica.

Inventarizacija oštećenosti šuma pomoću aerosnimki

temelji se na ustanovljavanju stupnja oštećenosti

pojedinačnih stabala (krošanja), koja se vide na aerosnimkama.

Veza između stanja na terenu i na aerosnim-

Uprava šuma podružnica: Gospić

Gospodarska jedinica: Crno jezero

Predjel Rastovke

Broj stabla

Tree number

1

2

3

4

5

6

7

8

9

Vrsta drveća

Tree species

Jela – Silver fir

Jela– Silver fir

Jela– Silver fir

Jela– Silver fir

Jela– Silver fir

Jela– Silver fir

Jela– Silver fir

Jela– Silver fir

Jela– Silver fir

Stajalište 2.

Ocjena oštećenosti ( %)

Damage

20

25

10

100

50

100

40 - 50

100

40 - 50

Opis – Description

Vrh dobar, suhe grančice uz deblo

Kloroza u vrhu, mladi vršni izbojci

Dobra boja, zdravo

Kloroza, osutost u vrhu, imela, suhe grane (crvene)

Bez iglica, skelet

Osutost grančica, odumiranje grančica

Crvene iglice

Više jela zajedno

Slika 3. Terenska skica stajališta (plohe za testiranje), fotografija stabala na terenu, opisni dio fotointerpretacijskog ključa i primjer identificiranih

stabala na ICK aerosnimkama

Figure 3 Field sketch of point (test plots), photographs of trees in the field, descriptive part of the photointerpretation key and a sample of

identified trees in CIR photographs

509


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

kama, odnosno način preslikavanja pojedinih stupnjeva

oštećenosti za svaku interpretiranu vrstu drveća, uspostavlja

se pomoću pažljivo izrađenog fotointerpretacijskog

ključa.

Kod izrade fotointerpretacijskog ključa stupanj oštećenosti

stabala određuje se prema kriterijima propisanim

za terestričku inventuru, na temelju uočljivih karakteristika.

Prema tim kriterijima, stupanj oštećenosti stabla

ocjenjuje se na osnovi ustanovljavanja postotka osutosti

asimilacijskih organa (iglica i lišća), postotka klorotičnosti

(požutjelosti) asimilacijskih organa i postotka

odumiranja grana. Te tri navedene karakteristike oštećenosti

stabla treba promatrati zajedno, jer će se one tako i

preslikati na aerosnimci. Zbog toga se svako stablo na

terenu i na aerosnimci ocjenjuje jedinstvenim stupnjem

oštećenosti, kao ukupnom ocjenom na osnovi navedenih

karakteristika (K a l a fa d ž i ć i dr. 1993).

Na područjima predviđenim za aerosnimanje odabirana

su stabla za koja se pretpostavljalo da će se sa

velikom sigurnošću moći pronaći na aerosnimkama.

Svakom odabranom stablu ocijenjen je stupanj oštećenosti

i skiciran položaj u odnosu na prepoznatljive

okolišne topografske detalje na posebnoj skici. Posebno

karakteristična stabla ili skupine stabala snimljeni

su u svrhu dokumentiranja njihovog izgleda, te kasnijeg

uspoređivanja s načinom preslikavanja tih stabala

na aerosnimkama (Slika 3).

Za istraživano područje izrađen je infracrveni digitalni

ortofoto (DOF 1:5 000). Inventarizacija oštećenosti

šuma za cijelo snimljeno područje provedena je prema

sistematskom uzorku metodom rastera (100x100 m).

Interpretirana je krošnja, koja je bila najbliža točki rastera

u donjem lijevom i desnom, te gornjem lijevom i desnom

uglu.

Na svakoj točki rastera procijenjen je stupanj oštećenosti

4 pojedinačna stabla (krošnje) prema sljedećoj

skali:

stupanj oštećenosti postotak oštećenosti

0 0 – 10 %

1 11 – 25 %

2.1 26 – 40 %

2.2 41 – 60 %

3.1 61 – 80 %

3.2 81 – 100 %

4 sušci

Na temelju podataka interpretacije za glavne vrste

drveća, za sve vrste zajedno po pojedinim prugama

snimanja, ukupno za cijelo snimljeno područje, te za

gospodarske jedinice (odjeli/odsjeci na pruzi snimanja)

izračunati su pokazatelji oštećenosti prema K a l a -

f a d ž i ć i K u š a n 1990: oštećenost (O), srednja oštećenost

(SO), indeks oštećenosti (IO) i srednja oštećenost

stabala s oštećenjem većim od 25 % (SO 1 ).

Prema dobivenim rezultatima izrađene su tematske

karte (1:10 000) za glavne vrste drveća, te ukupno za

gospodarske jedinice (odjeli/odsjeci) na pojedinim prugama

snimanja.

REZULTATI I RASPRAVA – Results and discussion

Za područje UŠP Gospić fotointerpretacijom ICK

aerosnimaka interpretirano je 21 011 stabala. Izračunati

pokazatelji oštećenosti bit će prikazani i komentirani

510

Oštećenost šuma za područje

Iz tablice 2 i slike 4 za prugu 4 vidljivo je da za jelu:

oštećenost iznosi – O = 97,45; što znači da se toliki

postotak interpretiranih stabala nalazi u stupnjevima

oštećenosti 1-4.

srednja oštećenost – SO = 32,80; što znači da je za

promatrani uzorak srednje oštećeno stablo oštećeno

za izračunati postotak, te se uzorak može svrstati u

stupanj oštećenosti 2.1.

indeks oštećenosti – IO = 68,39; znači da je od svih

stabala u uzorku toliki postotak stabala u stupnju

oštećenosti 2.1. i većem

srednja oštećenost – SO 1 = 40,33; znači da je srednje

stablo, u uzorku od 68,39 % stabala svrstanih u

stupanj 2.1. i veći, prosječno oštećeno 40,33 % i da

se može svrstati na granicu između stupnjeva

oštećenosti 2.1 i 2.2.

s obzirom na pojedine pruge snimanja, gospodarske jedinice

i cijelu snimljenu površinu.

Like po prugama snimanja

Za istu prugu vidljivo je da je bukva značajno

manje oštećena, tj. srednja oštećenost – SO =12,28; što

znači da je za promatrani uzorak srednje oštećeno stablo,

oštećeno za izračunati postotak, a uzorak se svrstava

u stupanj oštećenosti 1. Što se tiče indeksa oštećenosti

– IO = 3,01; znači da je od svih stabala u uzorku

toliki postotak stabala u stupnju oštećenosti 2.1. i većem,

odnosno da je značajno oštećeno svega 3,01 %

stabala bukve (Slika 5)

Ukupna srednja oštećenost (SO) iznosi 19,42 %, a

indeks oštećenosti (IO) za prugu 4 iznosi 25,76 %. To

znači da se sastojine nalaze u stupnju oštećenosti 1, a

značajno je oštećeno 25,76 % stabala. Budući da je

oštećenost sastojina definirana srednjom oštećenosti

(SO), sastojine na pruzi 4 možemo svrstati u kategoriju

malo oštećenih sastojina (Slika 6).


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

Tablica 2. Broj stabala u pojedinom stupnju oštećenosti i pokazatelji oštećenosti po vrstama drveća i ukupno s obzirom

na pruge snimanja

Table 2 Number of trees in each damage degree and damage indicators per tree species and overall according to

surveying stripes

Vrsta drveća

Tree Species

Pruga 4

Stripe 4

Pruga 5

Stripe 5

Pruga 6

Stripe 6

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Stupanj oštećenosti

Damage class

0 1 2.1 2.2 3.1 3.2 4

Broj stabala – Number of Trees

61

2034

2095

197

2220

2417

82

1333

1415

695

2313

3008

1957

1961

3918

494

1208

1702

1203

134

1337

1475

308

1783

569

328

897

296

1

297

459

4

463

131

0

131

41

0

41

260

0

260

54

0

54

38

0

38

308

0

308

51

0

51

58

0

58

656

1

657

80

1

81

Pokazatelji oštećenosti

Damage indicators

Ukupno O IO SO SO 1

%

2392

4482

6874

5312

4494

9806

1461

2870

4331

97,45

54,62

69,52

96,29

50,60

75,35

94,39

53,55

67,33

68,39

3,01

25,76

59,45

6,96

35,40

60,57

11,46

28,03

32,80

12,28

19,42

40,97

12,40

27,88

34,54

13,44

20,56

40,33

32,63

39,75

57,76

32,94

55,52

46,79

32,71

42,98

Slika 4. Pokazatelji oštećenosti za jelu po prugama snimanja

Figure 4 Damage indicators for silver fir according to surveying stripes

Iz tablice 2 i slike 4 za prugu 5 vidljivo je da za jelu:

oštećenost iznosi – O = 96,29; što znači da se toliki

postotak interpretiranih stabala nalazi u stupnjevima

oštećenosti 1-4.

srednja oštećenost – SO = 40,97; što znači da je za

promatrani uzorak srednje oštećeno stablo oštećeno

za izračunati postotak, te se uzorak može svrstati u

stupanj oštećenosti 2.2.

indeks oštećenosti – IO = 59,45; znači da je od svih

stabala u uzorku toliki postotak stabala u stupnju

oštećenosti 2.1. i većem

srednja oštećenost – SO 1 = 57,76; znači da je sred-

511


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

nje stablo, u uzorku od 59,45 % stabala svrstanih u

stupanj 2.1. i veći, prosječno oštećeno 57,76 % i da

se može svrstati u stupanj oštećenosti 2.2

Za istu prugu vidljivo je da je bukva značajno manje

oštećena, tj. srednja oštećenost – SO = 12,40; što znači

da je za promatrani uzorak srednje oštećeno stablo,

oštećeno za izračunati postotak, te se uzorak svrstava u

stupanj oštećenosti 1. Indeksa oštećenosti – IO = 6,96;

či da je

bala u stupnju oštećenosti 2.1. i većem, odnosno da je

značajno oštećeno 6,96 % stabala jasena (Slika 5).

Ukupna srednja oštećenost (SO) iznosi 27,88 %, a

indeks oštećenosti (IO) za prugu 5 iznosi 35,40 %. To

znači da se sastojine nalaze u stupnju oštećenosti 2.1., a

značajno je oštećeno 35,40 % stabala. Kako je oštećenost

sastojina definirana srednjom oštećenosti (SO),

sastojine na pruzi 5 možemo svrstati u kategoriju malo

znači da je od svih stabala u uzorku toliki postotak sta- oštećenih sastojina (Slika 6).

Slika 5. Pokazatelji oštećenosti za bukvu po prugama snimanja

Figure 5 Damage indicators for beech according to surveying stripes

Iz tablice 2 i slike 4 za prugu 6 vidljivo je da za jelu:

• oštećenost iznosi – O = 94,39; što znači da se toliki

postotak stabala nalazi u stupnjevima oštećenosti 1-4.

srednja oštećenost – SO = 34,54; što znači da je za

promatrani uzorak srednje oštećeno stablo oštećeno

za izračunati postotak, te se uzorak može svrstati u

stupanj oštećenosti 2.1.

Slika 6. Pokazatelji oštećenosti za sve vrste (ukupno) po prugama snimanja

Figure 6 Damage indicators for all species (total) according to surveying stripes

512


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

• indeks oštećenosti – IO = 60,57; znači da je od svih

stabala u uzorku toliki postotak stabala u stupnju

oštećenosti 2.1. i većem

• srednja oštećenost – SO 1 = 46,79; znači da je srednje

stablo, u uzorku od 60,57 % stabala svrstanih u

stupanj 2.1. i veći, prosječno oštećeno 46,79 % i da

se može svrstati u stupanj oštećenosti 2.2.

Za istu prugu vidljivo je da je bukva značajno manje

oštećena, tj. srednja oštećenost – SO = 13,44; što znači

da je za promatrani uzorak srednje oštećeno stablo, oštećeno

za izračunati postotak, te se uzorak svrstava u stupanj

oštećenosti 1. Indeksa oštećenosti – IO = 11,46;

znači da je od svih stabala u uzorku toliki postotak stabala

u stupnju oštećenosti 2.1. i većem, odnosno da je

značajno oštećeno 11,46 % stabala bukve (Slika 5).

Ukupna srednja oštećenost (SO) iznosi 20,56 %, a

indeks oštećenosti (IO) za prugu 6 iznosi 28,03 %. To

znači da se sastojine nalaze u stupnju oštećenosti 1., a

značajno je oštećeno 28,03 % stabala. Budući da je

oštećenost sastojina definirana srednjom oštećenosti

(SO), sastojine na pruzi 6 možemo svrstati u kategoriju

malo oštećenih sastojina (Slika 6).

Prema srednjoj oštećenosti (SO) jela je najviše oštećena

na pruzi 5, dok je najveći indeks oštećenosti enosti (I (IO),

odnosno značajno oštećenih stabala s jele najviše je

za-

bilježeno na pruzi 4 (Slika 4).

Prema srednjoj oštećenosti (SO) bukva je najviše

oštećena na pruzi 6 (Slika 5), gdje je zabilježen i najveći

indeks oštećenosti (IO).

Ukupno za cijelo snimljeno područje na temelju sistematskog

uzorka 100x100 m možemo utvrditi da su

za sve vrste zajedno srednja oštećenost (SO) i indeks

oštećenosti (IO) najveći na pruzi 5 (Slika 6).

Oštećenost šuma za područje Like po gospodarskim jedinicama

Pruga 4 obuhvatila je tri gospodarske jedinice:

Pišćetak, Stajnička Kapela i Božin vrh (Tablica 3).

Na temelju tablice 3 i slike 9 možemo zaključiti da

su s obzirom na sve interpretirane vrste najveća srednja

oštećenost (SO), a također i indeks ošećenosti (IO)

zabilježeni u G.J. Stajnička Kapela.

Ako gledamo samo oštećenost jele, ona je značajno

oštećena (67,46 % stabala u stupnju oštećenosti 2.1 i

većem) u G.J. Stajnička Kapela (Slika 7). No ovdje

moramo napomenuti da na istoj slici vidimo da je najoštećenija

jela u gospodarskim jedinicama Božin vrh i

Pišćetak. Međutim, dobiveni rezultati ne mogu odražavati

stvarno stanje u navedenim gospodarskim jedinicama,

jer se interpretirani broj stabala odnosi na malu

površinu, tj. snimljena pruga je obuhvatila samo mali

dio površine ovih dviju gospodarskih jedinica, što je

vidljivo na slici 2. Što se pak tiče bukve možemo

zaključiti da ni u jednoj od tri gospodarske jedinice na

pruzi 4 nije zabilježena značajna oštećenost (Slika 6).

Tablica 3. Pokazatelji oštećenosti po vrstama drveća (pruga 4) prema gospodarskoj jedinici

Table 3 Damage indicators per tree species (stripe 4) according to management units

Pruga 4

Stripe 4

Vrsta drveća – Tree Species

G.j. Božin vrh

G.j. Stajnička Kapela

G.j. Pišćetak

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Pokazatelji oštećenosti – Damage indicators

O IO SO SO 1

%

100,00

62,00

67,58

97,02

52,41

70,28

100,00

6,67

12,50

86,05

0,00

12,68

67,46

0,00

27,02

100,00

0,00

6,25

34,48

12,75

15,94

33,01

11,55

20,15

50,00

5,83

8,59

37,23

37,23

41,04

41,04

50,00

50,00

513


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

Slika 7. Pokazatelji oštećenosti za jelu (pruga 4) prema gospodarskoj jedinici

Figure 7 Damage indicators for silver fir (stripe 4) according to management units

Slika 8. Pokazatelji oštećenosti za bukvu (pruga 4) prema gospodarskoj jedinici

Figure 8 Damage indicators for beech (stripe 4) according to management units

514

Slika 9. Pokazatelji oštećenosti za sve vrste (pruga 4) prema gospodarskoj jedinici

Figure 9 Damage indicators for all species (stripe 4) according to management units


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

Pruga 5 obuhvatila je četiri gospodarske jedinice: se i Crno jezero-Markovića rudine (Tablica 4).

Kalčić vrh-Obljaj, Vidovača, Rastovka-Kutarevske ko-

Tablica 4. Pokazatelji oštećenosti po vrstama drveća (pruga 5) prema gospodarskoj jedinici

Table 4 Damage indicators per tree species (stripe 5) according to management units

Pruga 5

Stripe 5

rsta drveća

Tree Species

G.j Crno jezero - Markovića rudine

G.j Rastovka - Kutarevske kose

G.j Vidovača

G.j Kalčić vrh - Obljaj

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Pokazatelji oštećenosti – Damage indicators

O IO SO SO 1

%

96,67

49,69

76,53

95,42

37,37

71,15

100,00

47,25

47,85

28,57

28,57

57,78

0,03

33,26

65,19

0,00

38,24

0,00

0,00

0,00

0,00

0,00

40,40

11,24

27,99

42,98

9,67

29,18

17,50

10,91

10,49

8,57

8,57

57,85

100,00

57,87

57,47

57,47

Slika 10. Pokazatelji oštećenosti za jelu (pruga 5) prema gospodarskoj jedinici

Figure 10 Damage indicators silver fir (stripe 5) according to management units

515


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

Slika 11. Pokazatelji oštećenosti za bukvu (pruga 5) prema gospodarskoj jedinici

Figure 11 Damage indicators beech (stripe 5) according to management units

Slika 12. Pokazatelji oštećenosti za sve vrste (pruga 5) prema gospodarskoj jedinici

Figure 12 Damage indicators for all species (stripe 5) according to management units

Na temelju tablice 4 i slike 12 možemo zaključiti da

je s obzirom na sve interpretirane vrste najveća srednja

oštećenost 29,18 %, a također i indeks oštećenosti

(38,24 %) zabilježena u G.J. Rastovka-Kutarevske kose.

Ako gledamo oštećenost jele (Slika 10), ona je značajno

oštećena (65,19 % stabala u stupnju oštećenosti

2.1 i većem). Na slici 11 vidimo da ni u jednoj od četiri

gospodarske jedinice na pruzi 5 nije zabilježena značajna

oštećenost bukve.

516

Pruga 6 obuhvatila je tri gospodarske jedinice: Kalčić

vrh-Obljaj, Rastovka-Kutarevske kose i Crno jezero-Markovića

rudine (Tablica 5).


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

Tablica 5. Pokazatelji oštećenosti po vrstama drveća (pruga 6) prema gospodarskoj jedinici

Table 5 Damage indicators per tree species (stripe 6) according to management units

Pruga 6

Stripe 6

rsta drveća

Tree Species

G.j. Crno jezero - Markovića rudine

G.j. Rastovka - Kutarevske kose

G.j. Kalčić vrh - Obljaj

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Jela

Silver fir

Bukva

Beech

Ukupno

Overall

Pokazatelji oštećenosti – Damage indicators

O IO SO SO 1

%

93,49

58,87

74,97

88,46

40,00

50,41

99,14

51,62

60,46

60,07

12,07

34,40

23,08

8,42

11,57

65,24

11,68

21,65

34,84

14,22

23,81

23,94

11,26

13,99

34,13

13,20

17,10

47,72

32,91

44,94

51,67

32,50

40,71

43,16

32,50

38,48

Slika 13. Pokazatelji oštećenosti za jelu (pruga 6) prema gospodarskoj jedinici

Figure 13 Damage indicators for silver fir (stripe 6) according to management units

Na temelju tablice 5 i slike 15 možemo zaključiti da

je s obzirom na sve interpretirane vrste najveća srednja

oštećenost 23,81 %, a također i indeks ošećenosti

(34,40 %) zabilježen u G.J. Crno jezero-Markovića

rudine.

Ako gledamo oštećenost jele, ona je značajno

oštećena (65,24 % stabala u stupnju oštećenosti 2. fn

većem) u G.J. Kalčić vrh-Obljaj (Slika 13). Na slici 14

vidimo da je značajna oštećenost bukve (12,07 % stabala

u stupnju oštećenosti 2.1 i većem) na pruzi 6 zabilježena

u G.J. Crno jezero-Markovića rudine.

517


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

Slika 14. Pokazatelji oštećenosti za bukvu (pruga 6) prema gospodarskoj jedinici

Figure 14 Damage indicators beech (stripe 6) according to management units

Slika 15. Pokazatelji oštećenosti za sve vrste (pruga 6) prema gospodarskoj jedinici

Figure 15 Damage indicators for all species (stripe 6) according to management units

Prikaz rezultata prema vrstama drveća za cijelo snimljeno područje

Tablica 6. Pokazatelji oštećenosti prema vrstama za cijelo snimljeno područje

Table 6 Damage indicators according to tree species for the entire surveyed area

Vrsta drveća – Tree Species

Ukupno - Overall

Jela - Silver fir

Bukva - Beech

Ukupno - Overall

Pokazatelji oštećenosti – Damage indicators

O IO

%

SO SOj

96,29

52,84

71,79

61,96

6,56

30,73

37,81

12,61

23,60

51,03

32,79

48,84

518


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

Slika 16. Pokazatelji oštećenosti prema vrstama drveća za cijelo snimljeno područje

Figue 16 Damage indicators according to tree species for the entire surveyed area

37,81 %, bukve 12,61 %. Iz rezultata se može zaključi-

ti da je stupanj oštećenosti inventariziranih šuma na

Na interpretiranoj površini od 5 548 ha, utvrđena je

srednja oštećenost (SO) svih vrsta drveća 23,60 %, jele

Slika 17. Primjer tematske karte (indeks oštećenosti za jelu – Pruga 5)

Figure 17 Example of thematic map (damage index for silver fir – Strip 5)

519


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

prijelazu male i srednje oštećenosti. Što se tiče jele indeks

oštećenosti (IO) za područje Like iznosi 61,96 %,

odnosno, taj postotak stabala jele na snimljenom području

nalazi se u stupnju oštećenosti 2.1 i većem. Od

61,96 % stabala svrstanih u stupanj 2.1. i veći, prosječno

oštećeno stablo (SO 1 ) iznosi 46,79 % i može se

svrstati u stupanj oštećenosti 2.2. Na cijelom području

snimanja značajna oštećenost bukve iznosi 6,56 %

(Tablica 6; Slika 16).

Prema dobivenim rezultatima istraživanja izrađeni

su kartografski prikazi (Slika 17) prostornog rasporeda

oštećenosti sastojina po gospodarskim jedinicama

(odjeli/odsjeci).

ZAKLJUČAK - Conclusion

Interpretacijom ICK aerosnimaka, snimljenih 27.

srpnja 2005. godine ustanovljeno je stanje šumskih sastojina

na istraživanom području (UŠP Gospić). Za cijelo

snimljeno područje na temelju sistematskog uzorka

100x100 m (po prugama snimanja) na svakoj od točaka

(uzorku) interpretirane su 4 krošnje najbliže točki

rastera, te je ukupno određen stupanj oštećenosti za

21 011 stabala. Izračunati su pokazatelji oštećenosti

(O, SO, IO, SO 1 ), za pojedine vrste drveća, za sve interpretirane

vrste zajedno i to za pojedine pruge snimanja,

ukupno za cijelo snimljeno područje, te za gospodarske

jedinice (odjeli/odsjeci zahvaćeni snimanjem).

Na interpretiranoj površini od 5 548 ha utvrđena je

srednja oštećenost (SO) svih vrsta drveća 23,60 %, jele

37,81 %, bukve 12,61 %. Iz tih rezultata može se

zaključiti da je stupanj oštećenosti inventariziranih šuma

na prijelazu male i srednje oštećenosti. Indeks oštećenosti

(IO) jele za područje Like iznosi 61,96 %, tj. taj

postatak stabala jele na snimljenom području oštećeniji

je od 25 %. Unutar 61,96 % značajno oštećenih stabala

jele, srednja oštećenost (SO 1 ) jele iznosi 51,03 %.

Promatramo li rezultate interpretacije po prugama

snimanja, možemo zaključiti da su za sve vrste zajedno,

srednja oštećenost (SO) i indeks oštećenosti (IO)

najveći na pruzi snimanja 5.

Primjenom ICK aerosnimaka za procjenu oštećenosti

šuma dobivaju se informacije, koje se ne razlikuju

od podataka dobivenih terestrički. Aerosnimke ostaju

kao trajan dokument o tom stanju. Na aerosnimkama

se opažanja u svakom trenutku mogu ponoviti, provjeriti

i nadopuniti, a prema potrebi i nastaviti.

LITERATURA – References

Barszcz, J., J. Kozak & W. Widocki, 1993: Use

of GIS and Remote Sensing to Study the Relationships

between Forest Decline and Enviromental

Conditions in the Silesi and Beskid Mts.

(Karpaty Mts.). Zbornik referatov, Medzinarodne

sympozium, Zvolen, 129–131.

Butler, R., R. Schlaepfer, 2004: Spruce snag

quantification by coupling colour infrared aerial

photos and a GIS. Forest ecology and Management

195, 325–339.

E k s t r an d , S., 1994: Close range forest defoliation

effects of traffic emission assessed using aerialphotography.

Sci. Total Environ. 147, 149–155.

Franklin, S. E., 2001: Remote Sensing for Sustainable

Forest Management. Lewis, Boca Raton, FL.

Hildebrandt, G., H. Grundmann, H. Schmidtke

& P. Tepassé, 1986: Entwicklung und

Durchführung einer Pilotinventur für eine permanente

europaeische Waldschadeninventur.

Kfk – PEF 11, Karlsruhe, 84 p.

Hočevar, M. & D. Hladnik, 1988: Integralna fototerestrična

inventura kot osnova za smotrno

odločanje u gospodarenju gozdom. Zbornik

gozdarstva in lesarstva, 31: 93–120.

520

Kalafadžić, Z., & V. Kušan, 1990: Definiranje

stupnja oštećenosti šumskog drveća i sastojina.

Šum. list, 114 (1112): 517–526.

Kalafadžić, Z., V. Kušan, Z. Horvatić & R.

P e rn ar, 1993: Inventarizacije oštećenosti šuma

u Republici Hrvatskoj primjenom infracrvenih

kolornih (ICK) aerosnimki. Glas. šum. pokuse,

posebno izdanje 4, 163–172.

Masumy, A. S., 1984: Interpretationschlüssel zur

Auswertung von Infrarotfarbluftbildern für die

Waldschadens Inventur. Allgemeine Forstzeitscrift,

27:687–689.

Pelz, E. & G. Riedel, 1973: Erste praktische

Grossanwendung von Falschfarben-Luftbildern

bei der Zustander Forsteinrichtung in einem

Gebiet mit akuten und chronischen Rauchschäden

an Kiefer. Beitrage für die Forstwirtschaft,

4: 158–161.

P e r n ar, R. 1997: Application of results of aerial photograph

interpretation and geographical information

system for planning in forestry. Glas.

šum. pokuse 34: 141–189.

P r p ić , B., Z. Se le tk o v i ć , 2001: Ekološka konstitucija

obične jele. U: B. Prpić (ur.), Obična jela


R. Pernar, M. Ančić, A. Seletković: PRIMJENA ICK AEROSNIMAKA ZA UTVRĐIVANJE OŠTEĆENOSTI ... Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 507-521

(Abies alba Mill.) u Hrvatskoj, Akademija šu- Voss, H., 1989: Untersuchung und Kartierung von

marskih znanosti, 255–269, Zagreb.

Waldschäden mit Methoden der Fernerkundung.

Seletković, I., Potočić, N., 2004: Oštećenost Abschlussdokumentation, DLR, Teil A, Oberpšuma

u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do 2003. faffenhofen, 244 p.

godine. Šum. List, 137 (3–4).

SUMMARY: The paper presents the results of research conducted with the

goal of assessing forest damage in CIR aerial photographs. The interpretation

of CIR aerial photographs provided the condition of forest ecosystems in

the study area (the Gospić Forest Administration). An infrared digital orthophoto

(DOP 1:5,000) was made by surveying strips for the entire surveyed

area. The DOP was overlaid with a systematic 100x100 m sample (dot grid).

Four crowns closest to the point were interpreted at each of the points (sample)

and damage to a total of 21,011 trees was assessed. Damage indicators

(O, SO, IO, SO1) were calculated for individual tree species and for all the

interpreted species together by individual surveying strips, by the entire surveyed

area and by management units (compartments /subcompartments

included in the survey).

In the interpreted area covering 5,548 ha, the recorded mean damage (SO)

for all tree species amounted to 23.60 %, for fir to 37.81 %, and for beech to

12.61 %. The results suggest that the damage degree of the inventoried forests

is between low and moderate. The damage index (IO) of fir for the area of

Lika is 61.96 %; in other words, this percentage of fir trees in the surveyed

area is damaged by more than 25 %. Within the 61.96 % of severely damaged

fir trees, the mean damage (SO1) of fir is 51.03 %.

In terms of the interpretation of results by surveying strips, we can conclude

that the mean damage (SO) and the damage index (IO) for all the trees

together are the highest in the surveying strip 5.

The obtained results were used for the construction of thematic maps on a

scale 1:10,000. They contain spatial distribution of mean damage (SO) and

damage index (IO) for the principal tree species, and overall for management

units (compartments/subcompartments) in individual surveying strips.

Application of CIR aerial photographs for the assessment of forest damage

provided data which do not differ from terrestrially-obtained data; however,

aerial photographs represent a lasting document of the condition.

K ey w o rd s : colour infrared aerial (CIR) photographs, infrared digital

orthophoto(DOP), photointerpretation key, damage indicators, forest damage.

521


522


IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI

UDK 630* 165 (001)

ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 523-528

POMOTEHNIČKI ZAHVATI U KLONSKIM SJEMENSKIM PLANTAŽAMA LISTAČA

POMOTECHNICAL TREATMENTS IN THE BROADLEAVE CLONAL SEED ORCHARDS

Davorin KAJBA*, Nikola PAVIČIĆ**, Šaša BOGDAN*, Ida KATIČIĆ*

SAŽETAK: Za većinu gospodarski važnih vrsta šumskog drveća problemi

prirodne obnove, kao i popunjavanja djelomično prirodno obnovljenih površina,

te pošumljavanja čistina, postoje već nekoliko desetljeća. U proteklim

desetljećima periodicitet uroda sjemena nije redovit, a vremenski se period do

obilnijeg ili punog uroda sjemena sve više produžuje. Da bi se ta negativna

razlika između potrebnog i sakupljenog sjemena umanjila, kao i zbog bolje

organizacije proizvodnje genetski kvalitetnog sjemena, pristupilo se i osnivanju

klonskih sjemenskih plantaža. Hrast lužnjak (Quercus robur L.) i poljski

jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) naše su najvažnije i najvrijednije vrste šumskog

drveća. Tri klonske sjemenske plantaže hrasta lužnjaka osnovane su u

razdoblju od 1996. do 2001. godine u tri sjemenske regije (ukupne površine od

15 do 26 ha), u kojima se primjenjuje uzgojni oblik ovalnog vretena. Klonska

sjemenska plantaža poljskog jasena osnovana je 2005. godine na površini od

3.5 ha. Ona ukupno sadrži 56 klonova, razmak sadnje iznosi 4 ×4 m i u njoj se

primjenjuje uzgojni oblik vretenaste piramide. Klonska sjemenska plantaža

divlje trešnje (Prunus avium L.) osnovana je 2001. godine, veličine je 3 ha, a

sadrži ukupno 27 klonova. Razmak sadnje je 6 ×3 m, te se i dalje nadopunjuje,

a održava se u uzgojnom obliku vretenastog grma. U jednoj od ranijih eksperimentalnih

klonskih sjemenskih plantaža hrasta lužnjaka primijenjena je i rezidba

korijena zbog utjecaja na obilniji urod. Sve klonske sjemenske plantaže

redovito se orezuju i održavaju korištenjem agrotehničkih mjera.

K l j u č n e r i je č i : klonske sjemenske plantaže, Quercus robur, Fraxinus

angustifolia, Prunus avium, pomotehnički zahvati.

Pomotehnika predstavlja niz zahvata koji imaju

osnovnu zadaću da uspostave što bolju ravnotežu između

rasta i rodnosti, odnosno ravnotežu između vegetativnog

i generativnog rasta. Ravnoteža se postiže

zahvatima: rezidbom nadzemnog i podzemnog dijela,

prstenovanjem (potpunim ili djelomičnim), povijanjem

grana i biljnim regulatorima. Navedeni postupci,

a posebice p rezidba nadzemnog dijela našli su primjenu

i u osnovanim klonskim sjemenskim plantažama šum-

Rad je izlagan na Clonal Seed Conference, Umeå, Švedska,

26.–28. rujna 2007. god.

Izv. prof. dr. sc. Davorin Kajba, doc. dr. sc. Saša Bogdan,

Ida Katičić, dipl. ing. šum., Šumarski fakultet Sveučilišta

u Zagrebu, Svetošimunska 25, pp. 422, 10 000 Zagreb

Izv. prof. dr. sc. Nikola Pavičić, Agronomski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, 10 000 Zagreb

UVOD – Introduction

skog drveća. Za uspješno provođenje pomotehničkih

zahvata potrebno je poznavanje fiziologije šumskog

drveća, jer u osnovi svi pomotehnički zahvati, uključujući

i rezidbu, smanjuju alternaciju rodnosti.

Ozbiljna narušenost prirodne ravnoteže šumskih

sastojina i sve češći izostanak redovitog plodonošenja

šumskih vrsta drveća, aktualizirali su problematiku

sjemenarstva i rasadničarstva u Hrvatskoj, tražeći odgovarajuću

primjenu do sada stečenih šumarskih stručnih

saznanja vezanih uz obnovu, očuvanje i unapređenje

šumskog genofonda.

Za većinu gospodarski važnih vrsta šumskog drveća

u Hrvatskoj, problemi prirodne obnove, kao i popunjavanja

djelomično prirodno obnovljenih površina te

pošumljavanja čistina, postoje već nekoliko desetljeća.

523


D. Kajba, N. Pavičić, S. Bogdan, I. Katičič: POMOTEHNIČKI ZAHVATI U KLONSKIM SJEMENSKIM . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 523-528

Periodicitet plodonošenja u sastojinama nije pravilan,

a vremenski se period do obilnijeg ili punog uroda sjemena

sve više produžuje. Izvori sjemena naše su prirodne

i sjemenske sastojine, kao i sjemenski objekti

(klonske sjemenske plantaže).

Iako je u gospodarenju hrvatskim šumama predviđena

prirodna obnova, ona se ne može uvijek u potpunosti

sprovoditi. Najčešći razlog je pomanjkanje uroda u

onim sastojinama koje se trebaju prirodnim putem pomladiti.

Godišnje potrebe za sjemenom važnijih vrsta

šumskog drveća pokazuju znatan godišnji manjak. Da bi

se ta negativna razlika između potrebnog i sakupljenog

sjemena umanjila ili pak anulirala te zbog bolje organizacije

proizvodnje genetski kvalitetnog sjemena, pristupilo

se i osnivanju klonskih sjemenskih plantaža.

Sjemenske sastojine i klonske sjemenske plantaže u Hrvatskoj

Seed stands and clonal seed orchards in Croatia

Na području Hrvatskih šuma d.o.o. izdvojene su priznate

i izabrane sjemenske sastojine kao šume s posebnom

namjenom, ukupne površine 17 612 ha (tablica 1).

Tablica 1. Sjemenske sastojine u Hrvatskoj

Table 1 Seed stands in Croatia

Iste su u prvom redu namijenjene proizvodnji sjemena

za potrebe proizvodnje sadnica, kao i za podsijavanje

sastojinama. Sjemenske sastojine ne mogu uvijek i kod

Vrsta – Species Tip – Type Broj – No. Površina – Total area (ha)

Četinjače - Conifers

Abies alba

Larix decidua

Picea abies

Pinus brutia

Pinus halepensis

Pinus nigra

Pinus nigra ssp. dalmatica

Pinus nigra ssp. laricio

Pinus pinaster

Pinus pinea

Pinus sylvestris

Taxodium distichum

Ukupno - Total

Socijalne listače - Social Broadleaved species

Fagus sylvatica

Quercus ilex

Quercus petraea

Quercus pubescens

Quercus robur

Quercus robur var. tardissima

Ukupno – Total

Plemenite listače – Noble Hardwoods species

Acer pseudoplatanus

Alnus glutinosa

Carpinus betulus

Castanea saliva

Fraxinus angustifolia

Fraxinus excelsior

Juglans nigra

Tilia tomentosa

Tilia platyphyllos

Ulmus minor

Ukupno – Total

Sveukupno – Subtotal

PSS = priznate sjemenske sastojine/registered seed stands

ISS = izabrane sjemenske satojine/selected seed stands

GS = grupa stabala/group of trees

524

PSS/ISS

PSS

PSS

PSS

PSS/ISS

PSS/ISS

PSS

PSS

PSS

PSS/ISS

PSS

PSS

PSS/ISS

PSS/ISS

PSS

PSS/ISS

PSS/ISS

PSS/ISS

PSS

PSS/ISS

PSS

PSS/ISS

PSS/ISS

PSS

PSS/ISS

PSS

PSS/ISS

PSS

PSS

PSS

14

1

13

3

5

15

1

2

4

3

5

1

76

25

3

35

3

106

5

180

1

4

4

1

25

1

3

2

3

3

47

303

418

15

280

21

185

302

57

29

50

9

69

1

1 436

1. 603

85

2. 044

129

10. 094

99

14 054

22

50

132

23

1.603

22

56

42

172

GS

2 122

17 612


D. Kajba, N. Pavičić, S. Bogdan, I. Katičič: POMOTEHNIČKI ZAHVATI U KLONSKIM SJEMENSKIM . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 523-528

svih vrsta zadovoljiti potrebe na sjemenu za podsijavanje

u sastojinama (kao pomoć prirodnoj obnovi), kao i

za pošumljavanje novih površina sjemenom. Navedene

površine sjemenskih sastojina većinom su dostatne za

podmirenje potreba na sjemenu u godini dobrog uroda.

No, periodicitet uroda za gotovo sve vrste drveća u rasponu

je od dvije do pet, pa i više godina. Kako bi se premostio

nedostatak sjemena u godinama bez uroda ili sa

slabim, a nedostatnim urodom sjemena, započelo se s

osnivanjem klonskih sjemenskih plantaža (tablica 2).

Tablica 2. Klonske sjemenske plantaže u Hrvatskoj

Table 2 Clonal seed orchards in Croatia

Vrsta – Species

Pinus sylvestris

Pinus nigra

Larix europea

Quercus robur

Tilia cordata

Alnus glutinosa

Fraxinus angustifolia

Prunus avium

Ukupno – Total

Broj – No.

2

2

2

4

1

2

1

1

15

Površina – Total area – (ha)

3,00

1,50

2,50

47,00

0,72

1,70

3,50

3,00

62,92

Broj klonova – No. of clones

30

41

28

150

13

61

56

26

Kao pripomoć prirodnoj obnovi šumskih sastojina,

treba svake godine osigurati veće ili manje količine

šumskog sjemena. Evidentna je potreba sjemena značajnijih

listopadnih vrsta šumskog drveća krupnog sjemena

(hrast lužnjak, hrast kitnjak, poljski jasen, obična

bukva i dr.), kako zbog periodiciteta uroda dotičnih

vrsta, tako i zbog nemogućnosti skladištenja njihova

sjemena. Na primjer, prosječno se u proteklom desetljeću

godišnje sabiralo oko 900 t hrasta lužnjaka, odnosno

170 tona hrasta kitnjaka.

Osobito je važno namiriti potrebe šumskog sjemena

u rasadnicima poduzeća Hrvatskih šuma d.o.o., koji u

proteklom razdoblju imaju potrebu i zadatak proizvodnje

i isporuke većih količina šumskih sadnica. Proizvodnja

sjemena u sjemenskim plantažama trebala bi

dati bolja rješenja, u smislu redovitog uroda kvalitetnog

i genetski poboljšanog sjemena, te za potrebe proizvodnje

šumskih sadnica u rasadnicima, čija se prosječna

godišnja proizvodnja kreće se od 18 do 26 milijuna

sadnica u proteklih desetak godina.

U Hrvatskoj se započelo s podizanjem klonskih sjemenskih

plantaža već prije više desetljeća, i to ponajprije

u znanstvene svrhe radi stjecanja iskustva. Osnivane

su kao eksperimentalne sjemenske plantaže na malim

površinama većinom od četinjača, a manje od listača.

Novije produktivne klonske sjemenske plantaže osnivaju

se i na većim površinama (od 15 ha do preko 20 ha) i

to u razdoblju od 1996. do 2006. godine. Osnovane su

plantaže hrasta lužnjaka, poljskog jasena i divlje trešnje,

Uspješna voćarska proizvodnja zasniva se na održavanju

ravnoteže između vegetativne i generativne

aktivnosti, a primijenjena je i kod cijepova šumskog

Uzgojni oblici – Training shapes and forms

a u fazi osnivanja su i klonske sjemenske plantaže kasnog

hrasta lužnjaka, hrasta kitnjaka i crnog bora.

Tri klonske sjemenske plantaže hrasta lužnjaka

osnovane su u razdoblju od 1996. do 2001. godine u tri

sjemenske regije. Klonska sjemenska plantaža Kosovac,

osnovana je za područje središnje Podravine 1996.

godine na površini od 15 ha i uključuje 40 klonova

(UŠP Našice, Šumarija Orahovica). Za područje središnje

Hrvatske i gornje Posavine osnovana je klonska sjemenska

plantaža Plešćice 2000. godine na površini od

26 ha i sadrži ukupno 53 klona (UŠP Bjelovar, Šumarija

Čazma). Za područje sjemeske regije donja Posavina

2001. godine osnovana je klonska sjemenska plantaža

Petkovac na površini od 25 ha i uključuje 57 klonova

(UŠP Vinkovci, Šumarija Otok).

Klonska sjemenska plantaža poljskog jasena osnovana

je 2005. godine na površini od 3,5 ha, ukupno sadrži

56 klonova, a razmak sadnje iznosi 4 × 4 m (UŠP

Nova Gradiška, Šumarija Gradiška). U proljeće 2007.

godine na lokalitetu Plešćice započeto je s osnivanjem

još jedne sjemenske plantaže poljskog jasena (UŠP

Bjelovar, Šumarija Čazma).

Klonska sjemenska plantaža divlje trešnje osnovana

je 2001. godine, veličine je 3 ha, a sadrži ukupno 27

klonova sa 517 cijepova, te se i dalje nadopunjuje

(UŠP Zagreb, Šumarija Kutina).

Uz navedene klonske sjemenske plantaže hrasta

lužnjaka osnovani su i testovi potomstava za utvrđivanjem

genetske kvalitete selekcioniranih plus stabala.

drveća u klonskim sjemenskim plantažama. Rezidbom

na formiranje oblikuje se uzgojni oblik, dok se rezidbom

na rodnost održava povoljna ravnoteža između

525


D. Kajba, N. Pavičić, S. Bogdan, I. Katičič: POMOTEHNIČKI ZAHVATI U KLONSKIM SJEMENSKIM . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 523-528

rasta i rodnosti. Rezidba na formiranje uzgojnog oblika

započela je odmah nakon sadnje i imala je za cilj da u

tijeku sljedećih sedam do osam godina dobije željeni

oblik krošnje s dobro raspoređenim osnovnim (skeletnim)

granama.

Prikraćivanje sadnica izvršeno je na visini formiranja

krošnje. Također su prikraćivane one grane iz kojih

se željelo izazvati grananje postranih pupova. Rezidbom

se grane obično odstranjuju i to konkurentne grane,

kako bi se forsirao rast ostavljene mladice. Intenzitetom

rezidbe tj. odnosom vegetativnih i generativnih

pupova u krošnji određuje se kondicija, bujnost i rodnost

stabla. Uravnoteženost vegetativnih i rodnih pupova

postiže se samo pravilnom rezidbom nadzemnog

i podzemnog dijela stabla.

Poznavanje morfologije rodnosti od važnosti je za

svaku pojedinu vrstu, pa je tako kod hrastova plod žir

na dugoj peteljci vršnih pupova na jednogodišnjim izbojcima.

Kod jasena cvjetovi se pojavljuju u metličastim

cvatovima, dok trešnja rađa na jednogodišnjim

granama različite duljine, i to na dugim mladicama, na

kratkim rodnim granama ili na svibanjskim kiticama.

Karakteristike uzgojnih oblika – Characteristics of training shapes and forms

U uzgojnom obliku potrebno je osigurati čvrsti kostur

i dobro osvjetljenje krošnje.

Primjenjuje se nekoliko uzgojnih oblika i to prema

vrstama:

Slika 1. Uzgojni oblik ovalnog vretena kod hrasta lužnjaka

(Quercus robur)

Figure 1 Pedunculate oak (Quercus robur) – oval spindle training

system

Hrast lužnjak – uzgojni oblik ovalnog vretena (sl.

1 i sl. 2).

Razmak sadnje je 10 × 8 m. Ukupna visina uzgojnog

oblika je do 7,00 m, sa šest etaža (visina debla i kut

grananja iznosi po etažama): 0,90 m/45°, 1,30 m/30°,

1,20 m/25°, 1,00 m/20°, 1,00 m/15°,1,00 m/10°).

Slika 2. Klonska sjemenska plantaža hrasta lužnjaka (Quercus

robur)

Figure 2 Clonal seed orchard of pedunculate oak (Quercus robur)

526


D. Kajba, N. Pavičić, S. Bogdan, I. Katičič: POMOTEHNIČKI ZAHVATI U KLONSKIM SJEMENSKIM . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 523-528

Poljski jasen – uzgojni oblik vretenaste piramide

(sl. 3 i 4). Razmak sadnje 4 × 4 m.

Slika 3. Uzgojni oblik vretenaste piramide kod poljskog jasena

(Fraxinus angustifolia)

Figure 3 Narrow leaf ash (Fraxinus angustifolia) – spindle pyramid

training system

Ukupna visina uzgojnog oblika je 4,00 m i sadrži

ukupno pet etaža (visina debla i kut grananja iznosi

po etažama): 1,20 m/45°, 1,00 m/60°, 0,90 m/70°,

0,50 m/80°, 0,40 m/90°).

Slika 4. Klonska sjemenska plantaža poljskog jasena (Fraxinus

angustifolia)

Figure 4 Clonal seed orchard of narrow leaf ash (Fraxinus angustifolia)

Divlja trešnja – uzgojni oblik vretenastog grma,

osigurava čvrst skelet i dobro osvjetljenje krošnje (sl.

5). Razmak sadnje je 6 × 3 m. Visina debla je 90 cm, a

provodnica završava uspravnom produljnicom. Na

provodnici se uzgaja četiri do osam postranih skeletnih

grana u spiralnom rasporedu, međusobno po visini razmaknutih

20 do 40 cm. Suvišne bujne mladice, koje bi

mogle postati konkurenti osnovnim granama režu se.

Skeletne grane su spiralno poredane po provodnici, a

njihova debljina je dvostruko manja od provodnice.

U drugoj vegetaciji treba pincirati mladice na dužinu

od 25 cm kako bi povećali rodnost. Od izraslih mladica

na etažama izabiremo najpovoljnije postrane grane,

a ostale odstranjujemo od osnove. U trećoj godini

nastavlja se odabir osnovnih etažnih grana, a postrane

izbojke ponovno prikraćujemo na 25 cm. U starijim

godištima, nakon oblikovanja uzgojnog oblika, više se

koristi tzv. rez u zeleno (pinciranje – za prorjeđivanje i

čišćenje krošnje).

Slika 5. Klonska sjemenska plantaža divlje trešnje

(Prunus avium)

Figure 5 Clonal seed orchard of wild cherry (Prunus avium)

527


D. Kajba, N. Pavičić, S. Bogdan, I. Katičič: POMOTEHNIČKI ZAHVATI U KLONSKIM SJEMENSKIM . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 523-528

Rezidba korijena Root cutting

Prva eksperimentalna klonska sjemenska plantaža 15 godina. Rezidba korijena učinjena je na udaljenosti

hrasta lužnjaka osnovana je 1991. godine, sa ukupno od 120 cm od debla cijepova u međurednom prostoru,

36 klonova i veličine je 1,00 ha. Razmak biljaka u a dubina reza iznosila je od 90–100 cm.

plantaži iznosi 6 × 6 m i na temelju tog iskustva u novoosnovanim

produkcijskim plantažama (površine od učinak plodova na diferencijaciju cvjetnih pupova, te

Rezidbom korijena moguće je poništiti negativan

14 do 20 ha) razmak sadnje je povećan na 10 × 8 m. ostvariti redovitiju rodnost. Rezidba korijena kod nekih

voćaka pokazala se učinkovitom za smanjenje ve­

Pojedini klonovi počeli su cvasti već prve i druge godine

nakon sadnje.

getativnog rasta, ali je kod nekih zabilježen negativan

Ova eksperimentalna sjemenska plantaža dobro je učinak na masu ploda i prirod. Također je utvrđeno da

poslužila za stjecanje iskustva te lakši odabir uzgojnog rezidba korijena ne daje jednake rezultate u svim godinama.

Rezidbom korijena povećava se aktivnost cito-

oblika i tehnike reza na rodnost. Također je iskorištena

kao matični nasad za uzimanje plemki, te za izučavanje kinina, pa se poništava negativni učinak giberelina.

fenofaze cvatnje, te za različita tretiranja pri obradi tla i Dosadašnja saznanja govore u prilog da se rezidbom

zaštiti.

korijena ili drugim metodama ograničavanja vegetativnog

rasta može utjecati na plod i stabilan urod, te se

Rezidba korijena u jednom redu plantaže provedena

je 13. rujna 2006. godine kod starosti plantaže od može povećati sklop kod bujnih vrsta.

ZAHVALA – Acknowledgements

Zahvaljujemo se svim kolegama s područja Uprava čnu pomoć pri obavljanju terenskog dijela istraživanja

šuma podružnica i Šumarija, na kojima se nalaze klon- i provedbu stručnog nadzora proizvodnje genetski poske

sjemenske plantaže, koji nam omogućuju nesebi- boljšanog sjemena.

Bogdan, S., I. Katičić-Trupčević, D. Kajba,

2004: Genetic Variation in Growth Traits in a

Quercus robur L. Open-Pollinated Progeny Test

of the Slavonian Provenance. Silvae Genetica

53, 5–6:198–201.

Kajba, D., J. Gračan, M. Ivanković, S. Bogdan,

M. Gradečki-Poštenjak, T. Littvay,

I. Katičić, 2006: Očuvanje genofonda

šumskih vrsta drveća u Hrvatskoj, Glas. šum.

pokuse, pos. izd. 5:235–249.

LITERATURA – References

Pavičić, N., T. Jemrić, M. Skendrović, T.

Ćosić, 2004: Tree canopy does not regulate

biennial bearing in ’Elstar’ apple. Agriculture

Scientific and Professional Review 10: 32–35.

Pavičić, N., M. Skendrović, T. Jemrić, Z.

Š i nd r a k, T. Ć o s i ć , I. P a v l ov i ć , M. G r d i -

ša , 2004: Kvaliteta i kemijski sastav plodova

jabuke sorte ‘Elstar’ nakon rezidbe korijena i

prstenovanja debla (u tisku).

SUMMARY: For several decades management of most economically important forest tree species

has faced problems of natural regeneration, repair planting on partially naturally regenerated

areas and afforestation of open sites. Over these decades, the periodicity of seed crops has not

been regular, which has limited natural regeneration and artificial planting. In order to increase

genetic quality and reduce seed crop irregularity, it was decided to establish clonal seed

orchards. Pedunculate oak (Quercus robur L.) and narrow leaf ash (Fraxinus angustifolia Vahl)

are two of the most important and the most valuable forest tree species. Three clonal seed

orchards of pedunculate oak were established between 1996 and 2001 in three seed regions (total

area from 15 to 26 ha). The grafts were formed by the oval spindle training system and with spacing

10 × 8 m. The clonal seed orchard of narrow leaf ash was established in 2005 in the area of

3.5 ha. The grafts were planted with 4 × 4 m spacing and formed by the spindle pyramid training

system. The clonal seed orchard of wild cherry (Prunus avium L.) was established in 2001 in the

area of 3 ha and it contains 27 clones. Grafts were planted with 6 × 3 m spacing and formed by

the spindle bush training system. The orchard is further supplemented by new grafts. In one of the

earlier experimental clonal seed orchards of pedunculate oak root cutting was used to produce

higher yield. All clonal seed orchards have been regularly maintained by pruning and other agrotechnical

treatments.

Key words: clonal seed orchards, Quercus robur, Fraxinus angustifolia, Prunus avium,

pomotechnical treatments.

528


IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI

UDK 630* 165 (001)

ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 529-537

MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE

(Abies nordmaniana /Steven/ Spach) U ŠUME OBIČNE JELE

(Abies alba Mill.) MACELJA I TRAKOŠĆANA

POSIBILITY OF GENETICAL INTROGRESION OF NORDMANN FIR

(Abies nordmaniana /Steven/ Spach) IN COMMON FIR FORESTS

(Abies alba Mill.) OF MACELJ AND TRAKOŠĆAN

Mladen IVANKOVIĆ*

SAŽETAK: U radu su prikazani rezultati molekularnih istraživanja varijabilnosti

obične jele. Upotrebom PCR-a analizirana je mitohondrijska DNA

(mtDNA), fragment DNA gena nad5-4. Istraživanja su provedena na biljkama

iz 25 hrvatskih provenijencija i dvije slovenske provenijencije obične jele.

Provedenim istraživanjem pronađena su dva haplotipa obične jele, apeninski

i balkanski.

Kod biljaka iz provenijencija Macelj i Trakošćan pronađeni su haplotipovi

kavkaske jele, koja je najvjerovatnije unesena sadnjom sadnica, te je slobodnim

križanjem s običnom jelom došlo do daljnje introgresije gena kavkaske

jele u tamošnje populacije.

K l j u č n e ri j e č i : obična jela, kavkaska jela, mtDNA, introgresija

UVOD – Introduction

Obična jela je uz hrastove i običnu bukvu temeljna,

klimatogena vrsta drveća u Hrvatskoj (Matić 2001).

Uz hrast lužnjak spada u najznačajnije šumske vrste naših

šuma. U drvnoj zalihi sudjeluje s 9,4 %, a ostale vrste

crnogorice (smreka, alepski bor, crni bor, obični bor, primorski

bor, ariš, duglazija i dr.) s 5,2 % (Pr p i ć 2001).

Istraživanja genetske raznolikosti molekularno-biološkim

i biokemijskim metodama (cpDNA – kloroplastna

deoksiribonukleinska kiselina, mtDNA – mitohondrijska

deoksiribonukleinska kiselina, izoenzimi)

provenijencija obične jele kod nas nisu do sada rađena.

Međutim, rezultati istraživanja cpDNA i mtDNA obične

jele u Europi rađena u sklopu projekta Europske

unije (FOSSILVA), kao i neka druga, ukazuju na miješanje

balkanskih i apeninskih haplotipova upravo na

području areala obične jele u Hrvatskoj (L i e p el t i dr.

2002, Ballian i Kajba 2005) posebice u području

Gorskog kotara.

Cilj istraživanja je analizom mtDNA obične jele

utvrditi genetsku varijabilnost obične jele na području

prirodne rasprostranjenosti u Hrvatskoj i dijelu Slovenije.

Ovakva su istraživanja korisna za sve poslove vezane

za oplemenjivanje i uzgoj obične jele te očuvanje

njenog genofonda metodama in situ i ex situ.

Mitohondrijska DNA (mtDNA) i njezino nasljeđivanje kod biljaka

Mitochondrion DNA (mtDNA) and its inheritance in plants

Stanica, osnovna jedinica života, sadrži stanične organele

koje su membranama odvojene od ostalih dijelova

stanice: jezgru, ribosome, mitohondrije, endoplazmatski

retikulum, Golgijev aparat, lizosome, a u

biljkama kloroplasti i vakuole.

* Dr. sc. Mladen Ivanković, Odjel za oplemenjivanje i šumsko

sjemenarstvo, Šumarski institut, Jastrebarsko

Mitohondriji su pronađeni u gotovo svim eukariotskim

stanicama. To su ovalni organeli duljine 1 do 3 µm

i širine 1 µm (Buchanan i sur. 2001) koji maju svoj

vlastiti genom (vlastitu DNK). Biljni mitohondriji, poput

mitohondrija svih eukariota, sadržavaju veći broj

kružnih dvolančanih DNA molekula.

Nasljeđivanje DNA iz organela stanica ne odvija se

kod svih biljaka i organela jednako. Na primjer, kod naj-

529


M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 529-537

Danas u svijetu postoje vrlo pouzdane molekularno-genetičke

metode kojima se rješavaju praktični problemi

šumarstva vezani uz procjenjivanje genetske

raznolikosti, oplemenjivanje ili zaštitu šumskih genetskih

resursa (Franjić i Liber 2001). Unatoč tomu, u

hrvatskom šumarstvu istraživanja ovim metodama su u

samim počecima.

Molekularno genetičke metode istraživanja

Molecular-genetic research methods

više vrsta kritosjemenjača i mtDNA i cpDNA nasljeđuju

se po majčinskoj liniji (D u m o l in -L ap ègu e i sur.

1998 prema Reboudu i Zeylu 1994). S druge strane,

kod golosjemenjača se kloroplasti prije oplodnje u jajnoj

stanici raspadaju (S a la j i sur. 1998) te se nasljeđuju po

muškoj liniji, a mitohondriji isključivo po ženskoj liniji

(Wagneru 1994 prema Liepelt i sur. 2002).

Iz navedenog je razvidno kako se mtDNA i cpDNA

nasljeđuju “klonski”, tj. uniparentalno bez rekombinacije

među genomima roditelja. Genomi oba organela

haploidni su i njihove genotipove nazivamo haplotipom.

Jedine promjene u DNA bilo da je riječ o mtDNA

ne p

ili cpDNA su mutacije. Stoga se DNA tih dvaju staničnih

organela pokazala vrlo pogodnom za populacijskogenetička

istraživanja. Ti organeli omogućuju praćenje

širenja pojedinih vrsta golosjemenjača biparentalno:

prema kloroplastnoj DNA po muškoj liniji, a mitohondrijskoj

DNA po ženskoj roditeljskoj liniji.

Krajem dvadesetog stoljeća, otkrićem i razvojem

tehnike PCR-a (Polymerase Chain Reaction – lančana

reakcija polimerazom), dolazi do unapređenja postojećih

molekularno-bioloških tehnika kao i otkrića novih.

Nadalje, osim istraživanja jezgrine DNK započinje se s

istraživanjima kloroplastne i mitohondrijske DNK.

Mogućnosti spontane hibridizacije kavkaske i obične jele

Spontaneous hybridisation possiblilities of Nordmann and Silver fir

Kavkaska jela (Abies nordmanniana /Steven/ Spach)

prirodno je rasprostranjena u planinama zapadnoga

Slika 1. Shematski prikaz križanja između osam vrsta roda Abies

(preuzeto od KORMUTAK 1997)

Figure 1 Shematic representation of hybridization between eight

Abies species (from KORMUTAK 1997)

Kavkaza i na Pontskom gorju sjeveroistočne Turske.

Raste na nadmorskoj visini (najčešće) od 800–1200 m,

a nalazimo je i na nižim (600 m) i višim (2200 m) predjelima.

Tvori čiste ili mješovite sastojine s vrstama Picea

orientalis, Fagus orientalis i Pinus sylvestris. Važno

je napomenuti da ju je u zapadnu Europu prvi puta

unio botaničar Nordmann 1838. godine. Otpornija je na

sušu od obične jele. Vrlo je dekorativna vrsta te se zbog

habitusa, lijepe piramidalne krošnje u koje se grane spuštaju

do zemlje, mnogo sadi po parkovima i nasadima

(Vidaković 1993).

Na Slici 1. shematski su prikazane mogućnosti križanja

osam vrsta roda Abies. Vidljivo je koje se vrste

križaju među sobom recipročno, koje samo u jednom

smjeru te između kojih vrsta jela križanje nije moguće.

Križanja pojedinih vrsta unutar roda Abies moguća

su i spontano se mogu odvijati u prirodi (Kormutak

1997). Obična jela uspješno je križana i s vrstama A.

veitchii, A. concolor, A. amabilis, A. numidica, A. pinsapo

i A. homolepsis. Također, prema Løftingu u Danskoj

su nastali spontani križanci između obične i kavkaske

jele, a pojedini su pokazali posebno dobar rast

(Vidaković i Franjić 2004).

Križanja vrsta unutar roda Abies istraživali su K o r­

mutak(1997), Kormutaki Vookova(2001), Vo-

okova i Kormutak (2003).

i

MATERIJAL I METODE – Materials and methods

Osnovni podaci o provenijencijama – Basic provenance data

Uzorci za analizu mtDNK sakupljeni su većinom u tuta “A-polje». Manji dio uzorkovan je u prirodnim

pokusima provenijencija obične jele, osnovanih na populacijama obične jele.

području Šumarije Fužine “Brloško» i rasadniku Insti-

530


M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 529-537

Osnovni podaci o istraživanim provenijencijama ković 2003) koji su poslužili za uzorkovanje kao i pro-

(Uprava šuma, Šumarija) odakle je skupljano sjeme za venijenicje koje su analizirane, a nema ih u pokusima,

osnivanje pokusa provenijencija (Gračan 2001, Ivan- prikazani i su u tablici 1.

Tablica 1. Osnovni podaci o istraživanim provenijencijama obične jele

Table 1 Silver fir provenance datas

Prov.

prov

P-1

P-2

P-3

P-4

P-5

P-6

P-7

P-8

P-9

P-10

P-11

P-12

P-13

P-14

Šumarija

Forest office

Našice, Voćin

Požega, Kamensko

Koprivnica, Ivanec

Zagreb, Krapina

Zagreb, Zagreb

Ogulin, Josipdol

Ogulin, Ogulin

Delnice, Gomirje

Delnice, Vrbovsko

Delnice, Vrbovsko

Delnice, Skrad

Delnice, Skrad

Delnice, Zalesina

Delnice, Tršće

Gosp. jedinica

Management unit

Djedovica - Trešnjevica 12c

Zapadni Papuk II 32d

Trakošćan 7d

Macelj

Bistranska gora 17b

Alilovica 13b

Josipovac 38b

Potočine-Crna kosa 8b

Gluhe Drage 8

Miletka 17b

Rudač 2 a

Rudač la

Belevine

Rudnik 13a

Za kvalitetnu ekstrakciju DNA potreban je svjež

materijal, budući da stanica sadržava brojne enzime

koji se oslobađaju njezinim raspadanjem i razgrađuju

DNA. Iz tog razloga materijal za analizu mtDNA većinom

je sabran s pokusa provenijencija osnovanog u

rasadniku Instituta, koji je zbog blizine laboratoriju

najpogodniji. Provenijencije koje zbog nedostatka sadnica

nisu bile zastupljene u pokusu A-polje, uzete su iz

pokusa Brloško. Kako pokus provenijencija ne pokriva

cjelokupni areal obične jele u Hrvatskoj, uzorkovanje

provenijencija koje nisu zastupljene ni na jednom od

pokusa obavljeno je u prirodnim populacijama na području

četiri Šumarije Uprave šuma Podružnica Gospić

i s područja NP Plitvička jezera.

Ukupna stanična DNA ekstrahirana je iz iglica proljetnih

izbojaka obične jele. Upotrijebljeno je 5–7 iglica

po stablu, ovisno o njihovoj veličini. Iglice su stavljene

u plastične epruvete od 2 ml i smrznute tekućim

dušikom te zdrobljene pomoću sterilnih plastičnih štapića.

Dobivenom prahu dodan je 1 ml ekstrakcijskog

pufera (Tablica 2.).

Prov.

prov

P-15

P-16

P-17

P-18

P-19

P-20

P-21

P-22

P-23

P-24

P-25

P-26

P-27

Šumarija

Forest office

Senj, Novi Vinodolski

Senj, Krasno

Gospić, Otočac

Split, Imotski

Postojna

Novo Mesto

Prikupljanje uzoraka – Sample colection

Izolacija stanične deoksiribonukleinske kiseline

Izolation of deoxyribonucleic acid (DNA)

Gosp. jedinica

Management unit

Duliba 1

Nadžak bilo 15, 16

Rastovka 11

Biokovo 1

Mašun

Crmošnjica, Podturen

Analizirane populacije koje nisu zastupljene

u pokusima provenijencija

Gospić, Gospić

Gospić, Donji Lapac

Gospić, Korenica

Plitvička jezera

Delnice, Fužine

Gospić, Gračac

Gospić, Gračac

Jadovno - Jazbine

Lička Plješivica (S)

Lička Plješivica (S)

Medveđak – Plitvički klanac

Brloško

Lička Plješivica (J)

Velebit

Za analizu mtDNA u ovom radu korištena je tehnika

raznolikosti duljine umnoženih fragmenata. Cjelokupnu

analizu mtDNA možemo podijeliti u tri glavna dijela:

sakupljanje uzoraka, izolacija cjelokupne DNA i lančana

reakcija polimerazom (PCR). Nakon uspješno provedene

lančane reakcije polimerazom dobiveni fragmenti

razdvojeni su elektroforezom. Haplotipovi su određeni

na osnovi razlike u veličini fragmenta, a svi navedeni

postupci obavljeni su u Laboratoriju za molekularnu genetiku

Šumarskog instituta, Jastrebarsko.

Od vremena sabiranja uzoraka do ekstrakcije DNA

iz prirodnih populacija grane u dužini od 50 do 60 cm

stavljene su u staklenke s vodom.

Jedinke s kojih su uzeti uzorci obilježene su u pokusima

i u prirodnim sastojinama. Udaljenost između stabala

u sastojinama bila je najmanje 100 m, a od svake

provenijencije skupljeno je po šest jedinki. Područje Šumarija

Donji Lapac i Korenica predstavlja provenijenciju

sjevernog dijela Ličke Plješivice te su sa svakog područja

uzeta po tri uzorka. Uzorci iz šumskih sastojina

analizirani su naknadno zajedno s nova tri uzorka provenijencije

Macelj. Ukupno je analizirano 136 stabala

obične jele, 126 iz Hrvatske i 10 iz Slovenije.

DNA molekule izolirane su protokolom prema

Doyleu i Doyleu (1987). Dobivena otopina inkubirana

je 60 minuta na 55 °C u inkubatoru uz povremeno

protresanje. Nakon hlađenja na sobnu temperaturu

dodano je 400 ml diklormetana. Otopina je pažljivo

izmiješana okretanjem epruvete, jer se u slučaju prejakog

miješanja otopina nije mogla razdvojiti na faze.

531


M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 529-537

Tablica 2. Sastav ekstrakcijskog pufera

Table 2 Composition of extraction buffer

o posi

Tvar

substance

ATMAB

NaCl 5 M

EDTA0,5 M, pH-8,0

Tris HCl 1 M, pH-8,0

PVP

dH O

Ditiotreitol*

Količina r quantity

20 g

280 mL

40 mL

100 mL

lO

do 1 L

0,3 g na 40 mL pufera

* Ditiotreitol je dodan nakon autoklaviranja, jer se autoklaviranjem

raspada. – Dithiotreitol is added after autoclaving,

because it is otherwise degraded.

Centrifugiranjem na 13000 okretaja u trajanju od 10 minuta

odvojile su se tri faze: gornja vodena, srednja s čvr-

Slika 3. Istaložene molekule nukleinskih kiselina

Figure 3 Pelet of nucleic acids

Slika 2. Odvojene tri faze nakon centrifugiranja na 13000 okretaja

u minuti

Figure 2 3 separated phases after centrifugation on 1300 rpm

stim ostacima stanica i tkiva, te donja faza u kojoj je

diklormetan (Slika 2.). Gornja, vodena faza otpipetirana

je u čistu epruvetu. Zbog ostataka smole u vodenoj

fazi postupak odjeljivanja diklormetanom proveden

je dva puta. Vodenoj fazi je dodano 2/3 volumena

(400–450 µl) hladnog izopropanola (–20 °C).

Otopina je inkubirana 60 min na –20 °C, nakon

čega su se centrifugiranjem na 13000 okretaja po

minuti u trajanju od 10 min istaložile molekule

nukleinskih kiselina (Slika 3.). Tekuća je faza izdvojena

iz epruvete, a talog nukleinskih kiselina ispran s 1

ml 76 %-tnog etanola.

Nakon 45 minuta sušenja dodano je 105 µl sterilizirane

deionizirane vode. Tako dobivena matična otopina

nukleinskih kiselina (stock solution) čuvana je na

–20 °C. Prisutnost RNA molekula zajedno s DNA molekulama

nije smetala pri daljnjoj analizi.

Lančana reakcija polimerazom (PCR) - Polymerase chain reaction (PCR)

>• početnice za nad5-4 fragment

.Taq DNApolimerazu

Lančana reakcija polimerazom (PCR) jedna je od

tehnika molekularne biologije koja se koristi za umnožavanje

određenog dijela DNA. Sam postupak odvija

se u posebno izrađenim uređajima, koji reakcijsku otopinu

zagrijavaju i hlade na određene temperature u

određeno vrijeme i u točno određenim ciklusima. Postupak

ne bi bio moguć bez termostabilnih polimeraza

koje se izoliraju iz termofilnih mikroorganizama. Najčešće

korištena termostabilna polimeraza je Taq (polimeraza

izolirana iz bakterije Thermus aquaticus). Radi

se o termofilnoj bakteriji prvotno pronađenoj u Yellowstone-u,

čiji je životni optimum na 70 C (50 C – 80 C)

ºº º

(www.bact.wisc.edu/Bact303/b27).

Postupak odvijanja PCR-a je sljedeći:

U 95 µl sterilne destilirane vode dodano je pet µl

matične otopine nukleinskih kiselina (5 % razrjeđenje).

Otopina za umnožavanje DNA fragmenata sadržavala

je:

532

Čdeioniziranu vodu i

Č razrijeđenu otopinu nukleinskih kiselina

2x pufer pripremljen je unaprijed, a njegov sastav naveden

je u Tablici 3.

Slijed nukleotida početnica je:

5’-GGACAATGACGATCCGAGATA-3’, odnosno

5’ -CATCCCTCCCATTGCATTAT-3’.

Njima je umnožen fragment DNA gena nad5-4.

Smjesa za amplifikaciju pripremljena je za ukupni broj

uzoraka s kojim se radilo, s time da je ukupni volumen

po uzorku bio 25 µL (Tablica 4.).


M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 529-537

Tablica 3. Priprema 2x pufera

Table 3 Preparation of 2x buffer

tvar

substance

PCR pufer

MgClj

mješavina dNTP

BSA

dH20

ukupni volumen

total volume

konc. matične otopine

conc. of stock solution

lOx

25 mM

10 mM za svaki dNTP

10,08 mg/ml

-

volumen

volume

200 (iL

144 (iL

20 (iL

39,68 (iL

596,32 (iL

1000 ,L

2x pufer pripremljen je razrjeđenjem 10x pufera uz

dodatak magnezijev-klorida i goveđeg serumskog

albumina (BSA). Postupak pripreme iz matičnih otopina

opisan je u Tablici 4. (10x pufer i MgCl 2 dobiju se u

kompletu s polimerazom).

Lančana reakcija polimerazom (PCR) provedena je

uređajem PTC-100 (Programmable Thermal Controller)

tvrtke MJ Research, Inc. (Slika 4.).

Tablica 4. Sastav otopine za odvijanje lančane reakcije polimerazom

za jedan uzorak

Table 4 Composition of PCR solution, for one sample

Tvar

substance

2x pufer

početnica 1

početnica 2

Taq DNApolimeraza, 5U/(il

dHjO

otopina DNA

ukupni volumen

total volume

Količina

volume

12,5 (iL

2,4 (iL

2,4 (iL

0,05 (iL

2,65 (iL

5(iL

25 (iL

Programiranje uređaja za PCR obavljeno je prema

L i e p e l t u i sur. (2002).

Prvi je korak denaturacija u trajanju od 3 minute na

94 °C da bi se razdvojili lanci DNA. Nakon toga slijedilo

je 30 ciklusa umnožavanja koji su se sastojali od

tri koraka:

• razdvajanje dvostruke uzvojnice DNA (1 min na

92 °C, eng. denaturation)

• vezanje početnica na razdvojene DNA lance (1 min

na 52,5 °C, eng. annealing)

• sinteza novog lanca DNA (1 min 20 s na 72 °C, eng.

elongation).

Nakon 30 ciklusa slijedi zadnji tzv. elongacijski korak

od 8 min na 72 °C, kako bi se do kraja sintetizirali fragmenti

koji to nisu stigli za vrijeme prethodnih ciklusa.

Slika 4. Uređaj za provođenje PCR-a

Figure 4 PCR machine

Kvalitetu umnožavanja provjerili smo na 1 %-tnom

gelu agaroze (Slika 5.). Produkti amplifikacije čuvani

su na 4 °C do analize.

Lančanom reakcijom polimerazom umnožen je

fragment mitohondrijskoga gena za četvrti intron pete

podjedinice NAD dehidrogenaze (nad5-4).

Slika 5. Provjera PCR-a na gelu agaroze

Figure 5 Checking of PCR fragment(s) on agarose gel

533


M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 529-537

Određivanje veličine fragmenata – Detection of fragment sizes

Produkti dobiveni lančanom reakcijom polimeraze

analizirani su uređajem 2100 Bioanalyzer tvrtke Agilent

Technologies (Slika 6.).

Slika 6. 2100 Bioanalyzer tvrtke Agilent Technologies

Figure 6 2100 Bioanalyzer, Agilent Technologies

Analiza se odvijala na “chipu” (DNA 1000 lab-chip

kit) na koji se stavi gel, boja koja se veže na DNAi 1 µl

uzorka umnožene DNA. U jednu od jažica stavi se ljestvica

(ladder) koja sadrži fragmente DNA poznatih

veličina od 25 pb* do 1,5 kb**. U sve ostale jažice

stavlja se unutrašnji biljeg od 25 pb i 1,5 kb. Uređaj sadržava

detektor koji registrira vrijeme izlaska molekule

DNA. Na osnovi veličine fragmenata u jažici s ljestvicom

i vremena njihova izlaska, uređaj računa veličinu

molekula DNA u uzorcima. Biljeg u uzorcima pomaže

njihovu pravilnom smještanju u raspon od 25 do

1500 pb. Uređaj bilježi veličinu svakog od fragmenata

u parovima baza te može simulirati i izgled gela.

Lančanom reakcijom polimeraze (PCR) umnožen je

po jedan fragment DNA u svakom uzorku. Na osnovi

veličine umnoženog fragmenta određen je haplotip jedinke

u skladu s prethodnim istraživanjem (Lie pe l t i

sur. 2002, Gömöry i sur. 2004). Veći fragment označen

je brojem 1, a manji brojem 2. Kod određenog broja

uzoraka utvrđen je novi fragment od približno 450 pb,

kojem je naknadno određen slijed nukleotida označen je

brojem 3.

Fragment 3 sekvenciran je u laboratoriju VBC-

GENOMICS GmbH u Beču. Pretragom javne baze

podataka Entrez Nucleotide na internet stranicama

NCBI-a (National Center for Biotechnology Information)

(http://www.ncbi.nlm.nih.gov/Entrez/) određena

je vrsta kojoj pripada navedeni fragment.

REZULTATI I RASPRAVA

Od dvadeset sedam obrađenih provenijencija obične

jele iz Hrvatske i Slovenije, deset ih sadržava samo

dulji fragment (Rudač, Bistranska gora, Djedovica-

Trešnjevica, Mašun, Podturen, Gospić, Donji Lapac,

Korenica, NP Plitvička jezera i Gračac-Velebit). Dulji

fragment odnosno alel 1, karakterističan je za središnju

i zapadnu Europu. Samo kraći fragment (alel 2) karakterističan

za jugoistočnu Europu nalazimo u devet populacija

(Gluhe Drage, Belevine, Nadžak bilo, Biokovo,

Brloško, Rudač 2a, Alilovica, Rastovka i Duliba).

Šest provenijencija: Zapadni Papuk, Rudnik, Josipovac,

Potočine Crna kosa, Miletka i Gračac-Lička Plješivica

sadržavaju oba haplotipa. U njima u različitim

omjerima nalazimo oba alela.

Odstupanje je dobiveno za šest uzoraka iz populacije

Macelj i za jedan uzorak iz populacije Trakošćan.

Prosječan broj parova baza dobivenog fragmenta iznosio

je približno 450 pb. Utvrđivanjem slijeda nukleotida

toga fragmenta i usporedbom s podacima iz baze

podataka (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/Entrez/) ustanovljeno

je da 450 pb dugi fragment odgovara fragmentu

Nad5-4 kavkaske jele.

Results and discussion

Na Slici 6. dan je prikaz slijeda nukleotida četvrtog

introna pete podjedinice NAD dehidrogenaze

(nad 5-4). Razlika u duljini fragmenata haplotipa 2 i

haplotipa 1 je 80 pb (Slika 7.). Na prikazu slijeda nukleotida

insercija je označena crvenom bojom. A.

nordmanniana ima dodatnu sekvencu, na prikazu

označenu plavom bojom, ubačenu (insertiranu) neposredno

iza insercije haplotipa 1. Obje insercije započinju

sekvencom tagatatat.

* pb = par baza;

** kb = kilo baza = 1000 pb

534


M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 529-537

Slika 7. Prikaz slijeda nukleotida 4. introna 5. podjedinice NAD dehidrogenaze (nad5-4) obične jele (Abies alba Mill.) i kavkaske jele

(Abies nordmanniana Spach.). Sekvencirani fragment prikazan je velikim tiskanim slovima. Početnice su označene svijetlo

smeđom bojom i masno otisnute. Sekvence koje predstavljaju insercije u odnosu na haplotip 2 označene su crvenom, odnosno

plavom bojom. Sekvenca tagatatat kojom počinje insercija označena je zelenim kvadratom.

hap 1 = haplotip 1 obične jele; dulji fragment 275 pb

hap 2 = haplotip 2 obične jele; kraći fragment 180 pb

hap 3 = haplotip 3 kavkaske jele; dobiveni fragment od približno 450 pb

nord = haplotip kavkaske jele (prepisano iz baze “Entrez») naveden zbog usporedbe

Figure 7 Nucleotid sequence of 4. intron 5. subunit of NAD dehydrogenase (nad5-4) gene of silver fir (Abies alba Mill.) and Nordmann fir

(Abies nordmanniana Spach.). Sequenced phragment is represented by bold capital letters. Primers are bold, light brown.

Inserted sequences (insertions) relative to haplotype 2 are marked red and blue respectively (koja kako). Sequence tagatatat is

the beginning of insertion and is demonstrated by green square.

hap 1 = haplotype 1 of silver fir; larger fragment 275 bp

hap 2 = haplotype 2 of silver fir; shorter fragment 180 bp

hap 3 = haplotype 3 kavkaske fir; fragment of aproxymately (ili app.) 450 bp

nord = haplotype of kavkaske fir (from “Entrez” base) for comparison

Pojava spontane hibridizacije A nordmanniana x A alba

Apereance of spontaneous hibridisation of A. nordmanniana × A. alba

Kod provenijencija Macelj i Trakošćan u određenim

uzorcima dobiven je prosječan broj parova baza amplificiranog

fragmenta od približno 450 pb. Za sve prvotno

analizirane uzorke iz populacije Macelj utvrđene su

mtDNA kavkaske jele, koje joj i fenotipski više odgovaraju.

U populaciji Trakošćan omjer je bio 1 : 4 (Slika 8.).

Uzorci s Trakošćana i novi uzorci populacije Macelj u

potpunosti fenotipski odgovaraju običnoj jeli. Od tri

535


M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 529-537

nova uzorka provenijencije Macelj jedan uzorak odgovara

kavkaskoj jeli, dok mtDNA druga dva uzorka

odgovara haplotipu 2 obične jele.

Za uzorak iz Trakošćana i uzorak iz Macelja koji je

fenotipski sličan običnoj jeli, a dužina umnoženog

fragmenta mtDNA odgovara kavkaskoj jeli (mtDNA

nasljeđuje se isključivo po majci), možemo zaključiti

da se radi o hibridu A. nordmanniana × A. alba.

Kako je u ovom radu analizirana samo mtDNA, ne

možemo isključiti postojanje još većeg broja hibrida

koje bismo možda otkrili analizirajući cpDNA, jer se

cpDNA četinjača nasljeđuje po očinskoj liniji. Također,

nemožemo isključiti ni eventualnu introgresiju gena

kavkaske jele u genom obične jele, do koje je moglo doći

križanjem spontanih hibrida sa čistom običnom jelom.

Slika 8. Postotni udio haplotipova alela 2 i alela 3 (kavkaske jele) u populacijama Trakošćan i Macelj

Figure 8 Percentages of haplotypes of alels 2 and 3 (kavkaske jele) in Trakošćan and Macelj populations

Iz svega navedenog nameće se vrlo važan zaključak

o primjenjivosti molekularnih metoda u šumarskim istraživanjima,

očuvanju genofonda, konzervaciji – očuvanju

(in-situ i ex-situ) kao i u operativnom šumarstvu –

sjemenarstvu (kontroli sjemena) i rasadničarstvu (kontrola

sadnog materijala).

Također, molekularne metode istraživanja bile bi neophodne

kod izrada studija utjecaja alohtone vrste koja

se spontano križa s autohtonom vrstom, dakle, kod izučavanja

introgresije gena strane vrste prilikom spontane

hibridizacije te utjecaja na okoliš, u prvom redu na šumske

ekosustave Republike Hrvatske. Pogotovo kada je

riječ o unesenoj vrsti (kavkaska jela) otpornijoj od autohtone

vrste (obična jela) na sušu koja je s obzirom na

klimatske promjene u adaptacijskoj prednosti. A. nordmanniana

obilno plodonosi i to već u dobi od 30 do 40

godina. Puni joj je urod svake 2–3 godine, dok obična

jela počinje cvasti između 60. i 70. godine s punim urodom

svake treće do osme godine.

Tome u prilog idu i najnovija istraživanja (Zi eg enh

a g en i sur. 2005) na identifikaciji 9 srodnih vrsta roda

Abies upotrebom nad5-4 introna, koji smo koristili i u

ovim istraživanjima. Navedena istraživanja provedena

su na sljedećim vrstama Abies alba, A. bornmuelleriana,

A. cephalonica, A. cilicica, A. concolor, A. nordmanniana,

A. equi-trojana, A. numidica i A. pinsapo.

I dok se danas vrlo često postavlja pitanje o utjecaju

GMO (genetski modificiranih organizama) na okoliš, o

takvim ili sličnim problemima, gdje je autohtona vegetacija

na neki način inferiorna alohtonoj vegetaciji, uopće

se ne vodi računa. Na temelju vrlo dostupnih molekularnih

analiza mogla bi se istražiti introgresija gena kavkaske

jele u Maceljskom gorju, te bi se takav način istraživanja

mogao primijeniti i na druge slične probleme.

1. Molekulama analiza mtDNA obične jele (Abies

alba Mill.) gena nad5-4, utvrdila su u hrvatskim

provenijencijama postojanje haplotipa 1, karakterističnog

za srednju i zapadnu Europu, i haplotipa 2,

karakterističnog za jugoistočnu Europu. U dvije istraživane

slovenske provenijencije pronađen je samo

haplotip 1.

536

ZAKLJUČCI - Conclusions

2. Ovim istraživanjem u populacijama Trakošćan i

Macelj evidentirani su hibridi kavkaske i obične

jele (A. nordmanniana x A. alba). Ovi hibridi nastali

su spontanim križanjem unešene kavkaske jele s

domaćom običnom jelom.

3. Primjenjivosti molekularnih metoda u šumarskim

istraživanjima, očuvanju genofonda, sjemenarstvu i

rasadničarstvu je neupitna. Ovim istraživanjem pokazalo

se također, da su molekularne metode vrlo

korisne kod izrada studija utjecaja alohtone vrste,

koja se spontano križa s autohtonom vrstom, odnosno

prilikom izučavanja introgresije gena strane

vrste u šumske ekosustave Republike Hrvatske.


M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 529-537

LITERATURA – References

B al l ia n, D., D. K a j b a , 2005: Estimation of the isoenzyme

genetic variability of the silver fir IUFRO Cytogenetics Working Party S2. 04–08,

cies Eds Ž. Borzan & Schlarbaum S.E. Proc. First

(Abies alba Mill.) from the area of Gorski kotar 1993 Brijuni National Park Croatia 303–310.

(Croatia). Periodicum biologorum Vol. 107, No. Kormutžak, A., B. Vookova, 2001: Early growth

1 67–72.

characteristics of some Abies hybrids. In: Genetic

Response of Forest Systems to Changing En-

Buchanan, B. B., W. Gruissem, R. L. Jones,

2001: Biochemistry & Molecular Biology of viromental Conditions (Eds. Muller-Starck, M.,

Plants, American Society of Plant Physiologists; Schubert, R) Kluwer Academic Publishers, London-Dordrecht-Boston-London,

331–338.

Rockville, Maryland.

Doyle, J. J., J. L. Doyle, 1987: A rapid DNA isolation

procedure for small quantities of fresh leaf 2002: Wind-dispersed pollen mediates postgla­

Li e p e l t, L., R. B i a l o z y t , B. z i e g e n h a g e n ,

tissue, Phytochemistry Bulletin 19:11–15.

cial gene flow among refugia.

Dumolin-Lapègue, M.-H. Pemonge, R. J. Petit,

1998: Association Between Chloroplast and Akademija šumarskih znanosti i “Hrvatske šu­

Matić, S., 2001: Proslov; Obična jela u Hrvatskoj.

Mitochondrial Lineages in Oaks; Mol. Biol. me” p o Zagreb: Zagreb, 5–8.

Evol. 15 (10): 1321–1331.

Prpić, B., 2001: Uvod; Obična jela u Hrvatskoj. Akademija

šumarskih znanosti i “Hrvatske šume” p o

F r a n j ić , J., Z. L i b e r , 2001: Molekularna biologija

u šumarstvu. Šumarski list. 9–10/2001 Zagreb, Zagreb: 12–17.

495–500.

Salaj, J., A. Kosová, A. Kormuták, B. Walles,

Gömoöry, D., R. Longauer, S. Liepelt, D. 1998: Ultrastructural and molecular study of

B a l l i a n , R. Bru s , H. K r a i g h e r , V. I. P a r - plastid inheritance in Abies alba and some Abies

pan, Taras V. Parpan, L. Paule, V. I. Stupar,

B. Ziegenhagen, 2004: Variation pat­

284–291.

hybrids, Sexual Plant Reproduction, 11 (5):

terns of mitochondrial DNA of Abies alba Mill. Vidaković, M., 1993: Četinjače – morfologija i varijabilnost.

II prošireno izdanje Grafički zavod

Insuture zones of postglacial migration in Europe.

Acta Societatis Botanicorum Poloniae Vol. Hrvatske i “Hrvatske šume”, p o Zagreb.

73, No. 3: 203–206, 2004.

Vidaković, M. i J. Franjić, 2004: Golosjemenjače.

Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski

Gračan, J., 2001: Dostignuća na oplemenjivanju obične

jele; Obična jela u Hrvatskoj. Akademija šumarskih

znanosti i “Hrvatske šume” PO Zagreb:

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2004.

Vookova, B., A. Kormutak, 2003: Plantlet Regeneration

in Abies cilicica Carr. And Abies cilici-

334–338, Zagreb.

I v a n ko v i ć , M., 2003: Varijabilnost nekih svojstava ca x Abies nordmanianna Hybrid via Somatic

obične jele (Abies alba Mill.) u pokusu provenijencija

»Brloško»; Magistarski rad, Šumarski Ziegenhagen, B., B. Fady, V. Kuhlenkamp, S.

Embryogenesis. Turk J Bot 27 (2003) 71–76.

fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2003. Liepelt, 2005: Diferentiating Groups of Abies

K o r mut ž ak, A., 1997: Cytological aspects of interspecific

hybridization in true firs (Abies species). Genetica 54 (3): 123-126.

Species With a Simple Molecular Marker. Silvae

Cytogenetic studies of forest trees and shrub spe-

SUMMARY: European fir (Abies alba Mill.) is one of the most significant

forest species of the Republic of Croatia. This paper presents research results

of variability of mitohondrial DNA (mtDNA) fragment nad5-4.

By the use of molecular methods and PCR, two halotypes of European fir

were found within the distribution range for this species in Croatia and a part

of Slovenia.

In provenances Macelj and Trakošćan, haplotypes of Nordmann’s silver

fir (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) were found and it is most likely that it

was introduced by planting of seedlings and that further introgression of

Nordmann's silver fir genes into local population occurred through random

cross-breeding with European fir.

537


538


PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS

UDK 630* 453

Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 539-548

ANALIZA SUZBIJANJA GUBARA (Lymantria dispar L.) TIJEKOM

2005. GODINE U DRŽAVNIM ŠUMAMA HRVATSKE

THE ANALISES EXTERMINATION OF GYPSY MOTH (Lymantria dispar L.)

IN THE 2005 YEAR OF CROATIAN STATE FORESTS

Josip MARGALETIĆ1, Vladimir JURJEVIĆ2, Milan GLAVAŠ3,

Boris HRAŠOVEC4, Danko DIMINIĆ5

SAŽETAK: U posljednjih 60 godina zabilježeno je nekoliko velikih gradacija

gubara (Lymantria dispar L.). Prisutnost gubara različitog intenziteta u

2002. godini zabilježena je na 58 458 ha šuma, 2003. godine na 84 409,56 ha,

a 2004. godine na 149 153,39 ha. Na temelju procjene brojnosti u jesen 2004.

godine, u proljeće 2005. godine očekivala se povećana brojnost ove vrste, te

su organizirane mjere zaštite na ukupnoj površini od 31 304 ha šuma kojima

gospodare Uprave šuma Podružnice Vinkovci, Osijek, Našice, Zagreb, Sisak i

Nova Gradiška. Tijekom 2005. godine, za suzbijanje gubara korišteni su sljedeći

preparati: Foray 48 B (22 311 l), Match 050 EC (6 229 l), Karate 2,5 EC

(2 525 l), Decis 2,5 EC (884 l) i Dimilin SC 48 (210 l). Na temelju cijene preparata,

njegovog utroška po jedinici površine (ha) te cijene rada zrakoplova,

trošak suzbijanja po jedinici površine za korištene preparate iznosio je:

488,00 kn/ha (Foray 48 B); 234,00 kn/ha (Match 0,5 EC); 242,00 kn/ha

(Dimilin SC 48 ); 106,00 kn/ha (Decis 2,5 EC) i 99,00 kn/ha (Karate 2,5 EC).

Trošak suzbijanja gubara tijekom 2005. godine (ukupno sve tretirane površine

u Republici Hrvatskoj) iznosio je 6106190,00 kn ili prosječno 195,06 kn/ha.

K l j u č n e r ij eč i: gubar (Lymantria dispar L.), šumski ekosustavi, dinamika

populacije, defolijacija, insekticidi, hrast lužnjak, zaštita šuma

U šumarstvu Hrvatske jedan od najznačajnijih štetnika

iz razreda kukaca je gubar (Lymatria dispar L.) o

čijoj je štetnosti i suzbijanju u državnim šumama Republike

Hrvatske s posebnim osvrtom na 2005. godinu,

riječ u ovome radu. Podaci su prikupljeni u Službi

za ekologiju i zaštitu šuma pri Direkciji poduzeća Hrvatske

šume d.o.o. te je izrađen diplomski rad pod na-

I

Izv. prof. dr. sc. Josip Margaletić, Šumarski fakultet Sveučilišta

u Zagrebu, Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje,

p.p. 422, 10002 Zagreb

Vladimir Jurjević, dipl. ing. šum., A. T. Mimare 11,

10000 Zagreb

Prof. dr. sc. Milan Glavaš,

Izv. prof. dr. sc. Boris Hrašovec,

Izv. prof. dr. sc. Danko Diminić,

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za zaštitu

šuma i lovno gospodarenje, p.p. 422, 10002 Zagreb

UVOD – Introduction

slovom “Suzbijanje gubara (Lymantria dispar L.) u državnim

šumama Hrvatske u razdoblju do 2006. godine”.

Zbog opsežnosti prikupljenih podataka i važnosti

gubara kao defolijatora u šumama, autori su smatrali

korisnim za šumarsku struku objaviti rad na ovu temu.

Gubar pripada redu leptira (Lepidoptera), porodici

Lymantriadae. U posljednje dvije godine, uz šumske

požare, predstavlja najveću opasnost za šume, a osobito

sastojine hrasta lužnjaka. Gubar je polifagni štetnik.

U kontinentalnom nizinskom području uzrokuje oštećenja

na krošnji hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), ali

i običnoga graba (Carpinus betulus L.), topola (Populus

spp.), vrba (Salix spp.), johi (Alnus spp.) te voćkaricama

(šljive – Prunus spp., jabuke – Malus spp.) zbog

čega se ubraja i u poljoprivredne štetnike. U vrijeme

masovnih pojava može izazvati defolijaciju šuma na

539


V. Jurjević, J. Margaletić, M. Glavaš, B. Hrašovec, D. Diminić: ANALIZA SUZBIJANJA GUBARA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 539-548

velikim površinama. U razdoblju od 1945. godine do

2006. zabilježeno je nekoliko gradacija ovoga kukca

(Kovačević 1956, Harapin i Androić 1996,

P er n e k i P i l a š 2005).

Areal gubara proteže se od Sjeverne Afrike, preko

cijele Europe i Sibira, sve do sjeverne Kine, Koreje i

Japana. Uz to, naseljava i Malu Aziju. Iz Europe je

1868. godine prenesen u SAD. U Hrvatskoj se javlja na

područjima nizinskih šuma, ali povremeno i u brdskim

šumama. Dolazi također u Primorju i otocima (npr.

Krk, Cres, Rab i drugi), te u Dalmaciji (Kovačević

1956).

Gubar pripada vrstama koje se masovno periodički

pojavljuju. Od 1874. godine postoje podaci o njegovom

pojavljivanju (Kovačević 1956). Nekoliko

pojava bilo je u razdoblju od 1903. do 1935. godine

kada je gubar uzrokovao štete na šumama i voćnjacima

u Posavini u dužini od 400 km. Sličan intenzitet pojave

bio je i u razdoblju od 1946. do 1950. god. kada je u

Republici Hrvatskoj bilo obršteno 187 000 ha šuma i

dva milijuna voćaka. U tom razdoblju pojavio se ne

samo u nizinskim šumama, već i u Lici kod Otočca i

Gospića, u Hrvatskom Primorju, okolici Rijeke, Novog

Vinodolskog te na otocima Krku i Cresu (Kovačević

1956).

POJAVA GUBARA U ŠUMAMA HRVATSKE U RAZDOBLJU

OD 1970. DO 2000. GODINE

Appearance of gypsy moth in the forests from Croatia

in the period from 1970 to 2000

Prema podacima Službe za ekologiju i zaštitu šuma kazana je na slici 1. U razdoblju od 1981. do 1994. gopoduzeća

Hrvatske šume d.o.o. i Dijagnozno-pro- dine suzbijanje gubara obavljeno je na manjim površignozne

službe Šumarskoga instituta Jastrebarsko, po- nama (tablica 1).

java gubara u Hrvatskoj od 1970. do 2001. godine pri-

Slika 1. Pojava gubara u šumama (ha) po godinama

Figure 1 Appearance of gypsy moth in the forests (ha) by year

Tablica 1. Suzbijanje gubara u razdoblju od 1981. do 1994. godine

Table 1 Extermination of gypsy moth in the period from 1981 to 1994

540

Godina – Year

1981.

1982.

1984.

1986.

1987.

1988.

1990.

1994.

Lokalitet – Locality

Rab, šuma “Dundo”

Lipovljani

Vinkovci, Županja, Vukovar

“Jelen” Darda

Nacionalni park “Brijuni”

Brioni

Brijuni

Vinkovci, Županja

Senj

Površina suzbijanja (ha) – Surface eradication (ha)

106

500

2500

1900

300

200

70

5372

30


V. Jurjević, J. Margaletić, M. Glavaš, B. Hrašovec, D. Diminić: ANALIZA SUZBIJANJA GUBARA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 539-548

Za jasnoću prikaza štetnosti ove vrste osobito je krošnja bila obrštena u više od 50 % pregledanih stabavažna

distribucija defolijacije stabala kod kojih je la (slika 2).

Slika 2. Distribucija napadnutih stabala kod kojih je krošnja bila obrštena u više od 50 % pregledanih

stabala u razdoblju od 1970. do 2001. godine

Figure 2 Distribution of defoliated trees in defoliation class of more than 50 % of examined trees in the period

from 1970 to 2001

Naglo povećanje broja jajnih legala tijekom 2002. i

2003. godini ukazivala je na potrebu detaljnijeg praćenja

njegove dinamike populacije. Kako se gubar pojavljuje

gotovo na cijelom području Republike Hrvatske,

njegovo praćenje organizirano se provodilo u svim šumama

(osim prebornih) s kojima gospodari državno

poduzeće Hrvatske šume d.o.o. Šume hrasta lužnjaka

zauzimaju površinu od 201 739 ha (Klepac 1996).

Drvna zaliha na panju u tim šumama iznosi 41,5 milijuna

m3 (Klepac 1996). U bogatstvu hrvatskih šuma

27 % drveta odnosi se na hrast lužnjak (Rauš 1996).

Najveći dio lužnjakovih šuma nalazi se na prostoru između

rijeke Drave i Save, a posebno u istočnom dijelu

Republike Hrvatske (lokalitet Spačve). Praćenje je

obavljano i na području otoka i priobalja u šumama

hrasta crnike, gdje se gubar također pojavljuje.

PRAĆENJE DINAMIKE POPULACIJE GUBARA

Accompaning dinamic population of gypsy moth

Dijagnozno prognozna služba organizirana u Šumarskom

institutu Jastrebarsko u dogovoru sa Službom

za ekologiju i zaštitu šuma poduzeća Hrvatske

šume d.o.o. provela je metodu utvrđivanja brojnosti

jajnih legala po dijagonalnim linijama. Metoda se provodi

na način da se kroz šumski odjel položi dijagonalna

linija na kojoj šumarski stručnjak iz jednog kuta u

suprotni pregledava sva stabla koja se nalaze na tom

pravcu i na njima broji jajna legla (A n dro i ć 1965).

Potom se stabla razvrstaju u dvije kategorije i to: pozitivna

(na kojima se nalaze legla) i negativna (na kojima

nema legala). Ako su stabla pozitivna, evidentira se i

broj legala na stablu. Broj negativnih stabala također se

evidentira kao i dužina dijagonalne linije, što omogućava

izračun pregledane površine i brojnosti legala po

jedinici površine (1 ha). Prosječan broj legala po jednom

stablu dobije se ako se ukupni broj nađenih legala

podijeli s ukupnim brojem pregledanih stabala. Intenzitet

površinske napadnutosti dijeli se u pet stupnjeva:

I (do 1 % pozitivnih stabala), II (od 1 do 5 % pozitivnih

stabala), III (od 5 do 20 % pozitivnih stabala), IV (od

20 do 50 % pozitivnih stabala) i V (više od 50 %

zaraženih stabala).

METODE ZAŠTITE

Kako bi akcija suzbijanja bila uspješna, bilo je

potrebno izvršiti sljedeće pripremne radnje:

1. Utvrditi površine na kojima će ć se provesti suzbijanje;

2. Utvrditi metodu suzbijanja;

Protection of method

3. Pripremiti karte napadnutih površina;

4. Odrediti vrstu zaštitnog sredstva (insekticida) i izvršiti

njegovu nabavu;

5. Odrediti letilišta (aerodrome) za zrakoplove;

541


V. Jurjević, J. Margaletić, M. Glavaš, B. Hrašovec, D. Diminić: ANALIZA SUZBIJANJA GUBARA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 539-548

6. Organizirati, odnosno osigurati potreban broj prijevoznih

sredstava za dostavu insekticida i ljudstva uvjeta zadovoljena, odnosno kada se gusjenice gubara

i vjetrovito razdoblje. Suzbijanje počinje kada su oba

na aerodromu;

nalaze u ranoj fazi svoga razvoja, a vremenske su prilike

7. Obavijestiti javnost, posebno pčelare o vremenu prihvatljive. Suzbijanje je je j najbolje započeti u ranim

provođenja akcije.

jutarnjim satima kada su strujanja zraka najmanja, što

Prioritet za suzbijanje protiv ovog štetnika dobile su

omogućava deponiranje insekticida na lisnu površinu

stare sastojine hrasta lužnjaka, koje na temelju propisa

(Goertz i dr. 2004). Akcija je počela u Upravi šuma

osnove gospodarenja dolaze u fazu obnove i u kojima

Podružnica Našice 2. 5. 2005. godine. Od tog dana pa

se očekuje urod žira. Suzbijanje gubara obavljeno je

sve do 12. 5. 2005. godine na svim ostalim površinama

primjenom zrakoplova. Pribavljena su četiri zrakoplova

i to dva zrakoplova marke AN-2 i dva zrakoplova

Uprava šuma Podružnica Vinkovci, Osijek, Nova Gradiška,

Sisak i Zagreb svakodnevno se, uz manje zastoje

marke AIR-TRACTOR. To su i jedini zrakoplovi koji u

zbog povremene kiše, provodilo suzbijanje.

ovom trenutku u Republici Hrvatskoj imaju opremu i Za suzbijanje su upotrijebljena različita zaštitna

dozvolu za rad u zaštiti šuma.

sredstva. Odluka o upotrebi nekog od sredstava donosila

se na osnovi sljedećih kriterija:

Odabir insekticida i njegova nabava jedna je od radnji

koje treba provesti prije početka akcije. Za uporabu 1. intenzitetu napada;

insekticida u šumama postoji niz različitih ograničenja. 2. statusu pojedine sastojine, odnosno nalazi li se ista

Posebno se to odnosi na Zakon o zaštiti prirode koji za na zaštićenom području;

zaštitu šuma dozvoljava samo biološka sredstva, a raspoloživoj količini svih vrsta zaštitnih sredstava;

samo u posebnim slučajevima kemijska i biotehnička

meteorološkim uvjetima;

sredstva. Za uporabu ovih posljednjih bilo je potrebno

ishoditi dozvole od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva

i vodnog gospodarstva što je i učinjeno, te Minis­

stadiju razvoja gusjenica gubara.

tehničkoj opremi zrakoplova;

tarstva kulture.

Istraživanja o primijeni zaštitnih sredstava na suzbijanje

gubara obavili su brojni znanstvenici (C un -

Nakon što su provedene sve potrebne pripremne radnje,

u proljeće 2005. godine pristupilo se provođenju ningham i dr. 1997, Goertz i dr. 2004, Grove i

suzbijanja. Sam početak uvjetovan je s nekoliko bitnih Hoover 2007 itd.). Za utvrđivanje uspjeha suzbijanja

činjenica. To je ponajprije razvojni stadij gusjenica na gubara korištena je metoda postavljanja kontrolnih

svim površinama predviđenima za suzbijanje. Idealno ploča. Kontrolni objekti bili su tako odabrani, da je

vrijeme početka suzbijanja smatra se razdoblje kada se šuma po svojstvima staništa bila slična šumi u kojoj je

jedan dio gusjenica nalazi neposredno pred eklozijom, a provedeno suzbijanje. U većini slučajeva takvi kontrolni

objekti odgovarali su tretiranoj šumi po nadmor­

ostali dio već počne s brštenjem lišća, odnosno kada se

sve gusjenice nalaze u trećem razvojnom stadiju. skoj visini, ekspoziciji, starosti, obrastu, sklopu, omjeru

smjese itd. Uz to, kontrolni objekti bili su vrlo slični

Drugi važan čimbenik koji uvjetuje početak akcije

su vremenske prilike. Naime, zbog činjenice da se suzbijanje

provodilo metodom zamagljivanja, bilo je nužno po broju jajnih legala.

šumi koja se tretirala i po intenzitetu napada, odnosno

da se u vremenu provođenja suzbijanja ne očekuje kišno

REZULTATI PRAĆENJA DINAMIKE POPULACIJE I PRIMJENE MJERA

ZAŠTITE U RAZDOBLJU OD 2002. DO 2005. GODINE

Results of dinamics population and protection

in the period from 2002 to 2005

542

;;

Gubar je u 2002. godini bio prisutan na 58 458 ha

šuma. U kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske

nigdje se nije pojavio intenzitetom većim od 20 %, a u

obalnom dijelu jačim intenzitetom od 25 % javio se na

području Uprave šuma Podružnica Split. Zbog slabog

intenziteta pojave nigdje nije bilo potrebe za suzbijanjem.

Primijećeno je da se 2002. godine povećala prisutnost

vrste u stupnju intenziteta 5–20 %. Ono je

2001. godine iznosilo 7,85 %, a 2002. godine 17,23 %.

(ukupni podaci za cijelo područje Hrvatske koje uključuje

i kontinentalni i primorski dio). Isto tako je porasla

zaraza u stupnju intenziteta 20–50 % koja je s 0 % u

2001. godini narasla na 5,52 % u 2002. godini. Dobar

primjer toga je područje Uprave šuma Podružnica Našice,

gdje je također primijećeno da je gubar u gradaciji

jer je ukupna zaražena površina 2001. godine iznosila

19,8 % obrasle površine, a 2002. godine iznosi 31,2 %

obrasle površine. Znatno se pojačala zaraza u stupnju

intenziteta 5–20 %i to s 0,8 % u 2001. na 7,3 % u 2002.

godini (tablica 2). Ovi podaci bili su značajni, jer su

ukazivali na mogućnost progradacije gubara što se u

sljedeće dvije godine i potvrdilo.


V. Jurjević, J. Margaletić, M. Glavaš, B. Hrašovec, D. Diminić: ANALIZA SUZBIJANJA GUBARA . .. Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 539-548

Tablica 2. Prikaz površina s povećanom brojnosti gubara tijekom 2002. godine

Table 2 Overview of forest surface with increased abundance of gypsy moth during 2002

Uprava šuma Podružnica

Forest Management District

Vinkovci

Osijek

Našice

Požega

Bjelovar

Koprivnica

Zagreb

Sisak

Karlovac

Split

Nova Gradiška

Vrsta drveta

Type of tree

hrast lužnjak - pedunculate oak

hrast lužnjak - pedunculate oak

hrast lužnjak - pedunculate oak

hrast lužnjak - pedunculate oak

hrast lužnjak - pedunculate oak

hrast lužnjak - pedunculate oak

hrast lužnjak - pedunculate oak

hrast lužnjak - pedunculate oak

hrast lužnjak - pedunculate oak

hrast crnika - Turkey oak

hrast lužnjak - pedunculate oak

Površina Area

(ha)

13 600

1 878

16 627

6 150

4 071

2 934

4 162

172

236

6 832

1 822

Intenzitet napada

Intensity of attack

1 - 20

1 - 50

1 - 20

1 - 5

1 - 20

1,1 - 20

1 - 50

do 1

1,1 - 20

25 - 100

1 - 5

U 2003. godini povećanje brojnosti se nastavilo (tablica

3). Od ukupno pregledanih 185 521,01 ha šuma,

gubar je zabilježen na 84 409,56 ha ili 45,49 % pregledane

površine. Tijekom 2004. godine njegova se zastupljenost

još više povećala (tablica 4).

Tablica 3. Površine šuma u kojima je zabilježena prisutnost gubara u jesen 2003. godine

Table 3 Forest area in which the presence of gypsy moth was recorded in autumn 2003

Uprava šuma

Podružnica - Forest

Management District

Vinkovci

Osijek

Našice

Požega

Bjelovar

Koprivnica

Zagreb

Sisak

Karlovac

Buzet

Split

Nova Gradiška

Ukupno - Total

Ukupno pregledana

površina - Total

examined area (ha)

44037,00

10247,00

53493,00

10626,00

26560,00

5293,63

9370,00

1525,00

1436,00

800

16172

5961,38

185 521,01

Nisu prisutna jajna

legla - No egg

masses recorded (ha)

24241,00

6791,00

34504,00

1985,00

19452,00

2996,48

3953,00

1380,00

804,00

0

87

4917,98

101 111,46

Prisutna jajna legla

Egg masses

recorded (ha)

19796,00

3456,00

18989,00

8641,00

7108,00

2297,16

5417,00

145,00

632,00

800

16,085

1043,40

84 409,56

Prisutna jajna legla

Egg masses recorded

(%)

44,95

33,73

35,5

81,32

26,76

43,4

57,81

9,51

44,01

100,00

99,46

17,5

45,49

Tablica 4. Površine šuma s gubarovim jajnim leglima u jesen 2004. godine

Table 4 Forest area with gypsy moth egg masses by category in 2004

Uprava šuma

Podružnica - Forest

Management District

Vinkovci

Osijek

Našice

Požega

Bjelovar

Koprivnica

Zagreb

Karlovac

Senj

Split

Nova Gradiška

Ukupno - Total

Ukupno pregledana

površina - Total

examined area (ha)

46889,00

11538,00

28308,00

10699,00

26164,56

6496,00

18837,00

3147,00

523,00

43856,79

5381,00

201 839,35

Nisu prisutna jajna

legla - No egg

masses recorded (ha)

10077,00

8413,00

9927,00

1069,00

11390,96

1140,00

5444,00

2108,00

155,00

42,00

2920,00

52 685,96

Prisutna jajna legla

Egg masses

recorded (ha)

36812,00

3125,00

18381,00

9630,00

14773,60

5356,00

13393,00

1039,00

368,00

43814,79

2461,00

149 153,39

Prisutna jajna legla

Egg masses recorded

(%)

78,51

27,08

64,93

90,01

56,46

82,45

71,10

33,02

70,36

99,90

45,73

73,90

543


V. Jurjević, J. Margaletić, M. Glavaš, B. Hrašovec, D. Diminić: ANALIZA SUZBIJANJA GUBARA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 539-548

Usporedbom podataka iz Tablica 3 i

4 vidljivo je da se ukupna površina š­

uma u kojoj su zabilježena gubarova

jajna legla (kontinentalnih i obalnih)

povećala s 45,49 % u 2003. godini na

73,90 % u 2004. godini (povećanje za

28,41 %). Značajno povećanje vidljivo

je na području onih Uprava šuma Podružnica

koje gospodare većim površinama

hrastovim lužnjakovim šumama

(Vinkovci, Našice, Sisak, Bjelovar,

Koprivnica, Zagreb). Najvažniji

kvantitativni populacijski podaci koji

ukazuju da dolazi do povećanja populacije

gubara su povećanje broja mjesta

na kojima se pri kontroli nađu gubareva

jajna legla i stalni porast broja

jajnih legala po jedinici površine. Analizom

rezultata brojanja jajnih legala

gubara u jesen 2004. godine vidljivo je

da je na nekim lokalitetima kontinentalnih

nizinskih šuma došlo do znatnog

povećanja broja jajnih legala gubara

(Uprave šuma Podružnica Našice, gdje je u gospodarskoj

jedinici (GJ) Budigošće-Breza-Lugovi nađeno čak

27 348 jajnih legala po hektaru (50–70 jajnih legala po

stablu) i GJ Rozić - Gložđe ili u Upravi šuma Podružnica

Vinkovci, gdje je u GJ Ceranski lugovi bilo prosječno

20 434 jajnih legala gubara po hektaru.

Svi naprijed navedeni rezultati, a osobito podaci

utvrđeni u jesen 2004. godine ukazivali su na mogućnost

jakog napada gubara u proljeće 2005. godine

(slika 3). Gotovo je bilo sigurno da će se morati prove-

Slika 3. Karta distribucije jajnih legala gubara zimi 2004/05

Figure 3 The map of distribution egg masses by gypsy moth in the winter 2004/05

t in

sti suzbijanja na preko 30 000

ha

ha šuma

š

na područjima

Uprava šuma Podružnica (UŠP) Vinkovci, Osijek, Našice,

Zagreb, Sisak i Nova Gradiška. Na područjima

UŠP Split, Buzet i Senj, iako je gubar bio prisutan, prema

stanju brojnosti nije bilo za očekivati jaču defolijaciju

koja bi prouzročila golobrst, pa se zbog toga na

tom području nije ni provodilo suzbijanje.

Tijekom 2005. godine suzbijanje po Upravama šuma

Podružnicama, obavljeno je na površinama koje su

prikazane slici 4.

544

Slika 4. Površine šuma na kojima su obavljena suzbijanja protiv gubara u 2005. godini

Figure 4 Forest area where gypsy moth eradication was carried out in 2005


V. Jurjević, J. Margaletić, M. Glavaš, B. Hrašovec, D. Diminić: ANALIZA SUZBIJANJA GUBARA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 539-548

Ukupna površina na kojoj su provedene mjere zaštite račke šume” šumarije Darda na površini od 1771 ha. Na

iznosila je 31 304 ha. Na području Uprave šuma Podružnica

Vinkovci bila najveća površina na kojoj je iz-

Nova Gradiška tretirane su manje, ali značajne površine

područjima Uprave šuma Podružnicama Zagreb, Sisak i

vršeno suzbijanje u iznosu od 9 092 ha. Na području koje se kreću od 1450 ha na području Uprave šuma

Uprave šuma Podružnica Našice najveća tretirana površina

od 3 255 ha nalazila se u šumariji Koška, gospodardružnice

Zagreb. Najveće tretirane površine u ovim

Podružnica Nova Gradiška, do 3715 ha na području poska

jedinica “Lacić-gložđe” i gospodarskim jedinicama Upravama šuma Podružnicama nalaze se u šumariji

“Budigošće” i “Kapelački lug - Karaš“ gdje je tretirano Novoselec, gospodarskoj jedinici “Žutica” u iznosu od

preko 2000 ha šuma. Na području Uprave šuma Podružnica

Osijek ukupno je tretirano 4 908 ha, a od toga naj-

Sisak u iznosu od 1950 ha. Utrošak zaštitnih sredstava

1715 ha i gospodarskoj jedinici “Brezovica”, šumarija

više u gospodarskim jedinicama “Valpovačke nizinske na suzbijanje gubara po Upravama šuma Podružnicama

šume” šumarije Valpovo na površini 1721 ha i “Koza-

prikazan je u tablici 5.

Tablica 5. Utrošak zaštitnih sredstava na suzbijanje gubara po Upravama šuma Podružnicama

Table 5 Protective substances used in gypsy moth eradication in the Forest Management Districts

UŠP Forest

Management District

Vinkovci

Ukupno - Total

Osijek

Ukupno Total

Našice

Ukupno Total

Zagreb

Ukupno Total

Sisak

Ukupno - Total

Nova Gradiška

Ukupno - Total

Ukupno - Total

Površina

Area (ha)

745

4 419

3928

9092

712

2425

1371

400

4908

5552

721

3255

9528

1001

999

1715

3715

600

2011

2611

1200

250

1450

31304

Foray

48 B(l)

3352

2980

3195

3341

2400

6033

1000

22311

Match

050 C (l)

2749

960

2520

6229

Dimilin

SC 48(1)

60

150

210

Decis

2,5 EC(I)

141

743

884

Karate

2,5 EC (l)

884

345

1056

240

2525

Najveća količina od 22 311 litara pripala je preparatu

Foray-a 48 B, što je i razumljivo glede njegove

selektivnosti i neotrovnosti (upotrebljava se u dozi od

3 do 5 l/ha). Značajne količine od 6 229 litara utrošeno

je Match 050 EC te Karate-a 2,5 EC u količini od 2525

litara. Dimilina SC 48 i Decisa 2,5 EC utrošeno je znatno

manje, 210 odnosno 884 litre. Najveće površine zaštićene

su Karate-om 2,5 EC, koji je korišten u dozi od

0,2 l po hektaru i to 1 318 ha, te Match-om 050 EC na

površini od 8 554 ha. Slijede površine na kojima je suzbijanje

izvršeno Foray-om u iznosu 4 029 ha te Decisom

2,5 EC i Dimilin-om SC 48. Karate 2,5 EC pripada

grupi sintetskih piretroida. To su nervni otrovi širokog

spektra djelovanja, te brze pojave rezistentnosti.

Smiju se koristiti najviše dva puta tijekom vegetacije.

Obzirom da se zaštita provodila na relativno velikim

površinama i u značajnoj mjeri biološkim (Foray 48 B)

i biotehničkim (Dimilina SC 48, Match 050 EC) sredstvima

zaštite koji su znatno skuplji od kemijskih (Karate

2,5 EC, Decisa 2,5 EC) sredstava, realno je bilo

očekivati da će i troškovi provođenja akcije biti visoki,

odnosno znatno viši nego da se suzbijanje provodilo

samo kemijskim sredstvima. Uz to, zbog nepostojanja

konkurencije na tržištu davanja usluga zrakoplovima (u

Republici Hrvatskoj postoje samo dvije tvrtke), cijena

rada zrakoplova bila je dosta visoka, što se moralo

545


V. Jurjević, J. Margaletić, M. Glavaš, B. Hrašovec, D. Diminić: ANALIZA SUZBIJANJA GUBARA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 539-548

prihvatiti kako bi se provelo suzbijanje. Te dvije stavke

čine i najveći dio troškova suzbijanja, jer su sve druge

radnje i troškovi (potrebno ljudstvo, automobili, sredstava

veze itd.) već tijekom donošenja Plana poslovanja

Hrvatskih šuma d.o.o. bili obuhvaćeni istim. Na

osnovi cijena sredstva zaštite, njegovog utroška po jednom

hektaru, te cijene rada zrakoplova, trošak suzbijanja

po jednom hektaru po vrsti sredstva prikazan je na

slici 5. U izradi kalkulacija uzete su u obzir različite

doze primjene pojedinih sredstava.

Slika 5. Trošak suzbijanja (kn/ha) tijekom 2005. godine po vrsti preparata

Figure 5 Cost of eradication (kn/ha) during 2005, by type of substance

Ukupan trošak akcije suzbijanja prikazan je u tablici 6.

Tablica 6. Ukupan trošak suzbijanja gubara u 2005. godini (sredstvo + zrakoplov)

Table 6 Total cost of gypsy moth eradication in 2005 (substance + aircraft)

Vrsta sredstva

Type of substance

Foray

Match

Dimilin

Decis

Karate

Sveukupno - Total

Tretirana površina

Treated area

4029

8554

1399

4140

13182

31304

Ukupno Total (kn)

1.966.152,00

2.016.636,00

338.558,00

438.840,00

1.346.004,00

6.106.190,00

Cijena po ha - Price per ha

488,00

234,00

242,00

106,00

99,00

1169,00

Iz tablice 6. vidljivo je da je ukupni trošak suzbijanja

gubara u 2005. godini iznosio 6 106 190,00 kn ili

prosječno po jednom hektaru, 195,06 kn. Na relativno

visok trošak akcije znatno je utjecala primjena bioloških

i biotehničkih sredstava zaštite (Foray i Match)

koji su se zbog zakonskih propisa morali koristiti za

suzbijanje u zaštićenim područjima (Baranja, Lonjsko

polje) i na područjima uz vodotoke.

Potvrda uspjeha akcije suzbijanja dobivena je pomoću

kontrolnih ploča koje su bile postavljene prije

akcije na površine koje su tretirane. Potvrda toga dobivena

je i velikim brojem uginulih gusjenica koje su se

nalazile na kontrolnim pločama. Na površinama s nešto

manjim napadom pronađen je također velik broj

uginulih gusjenica. Svi ovi podaci, a posebno stanje

tretirane šume koja je bila zelena, odnosno neobrštena,

potvrdili su da je akcija suzbijanja bila uspješna.

RASPRAVA I ZAKLJUČCI - Discussion and Conclusions

546

Iz slike 1 vidljivo je da je povećana brojnost gubara

bila 1972., 1973., 1974 i 1975. godine. Nakon slabije

brojnosti tijekom 1983., 1984. i 1990. godine dolazi ponovno

do povećanja brojnosti ove vrste. Nakon trogodišnjeg

razdoblja s niskom brojnošću populacije, u razdoblju

od 1993. do 1996. ponovno je slijedilo znatno


V. Jurjević, J. Margaletić, M. Glavaš, B. Hrašovec, D. Diminić: ANALIZA SUZBIJANJA GUBARA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 539-548

povećanje. Nakon 1996. godine (sve do 2001. godine)

zabilježena je mala brojnost ove vrste. Iako je u cjelokupnom

promatranom razdoblju bilo napadnutih površina,

ipak nije bilo većeg brštenja niti većih akcija

suzbijanja.

Suzbijanjem gubara u proljeće 2005. godine spriječene

su štete u lužnjakovim šumama. Obzirom da je napad

bio na velikim površinama (preko 30 000 ha) samo

na temelju umanjenja prirasta nastale bi višemilijunske

štete. Eventualni novi golobrst izazvao bi još veće štete.

Daleko veće štete bile bi one posredne. U slučaju golobrsta

koji bi se, obzirom na intenzitet napada sasvim

sigurno dogodio, drugi list bi uništila hrastova pepelnica

(Microsphaera alphitoides Griff. et Maubl.) čime bi

se ostvario glavni preduvjet za masovno sušenje hrastovih

stabala. Ovo tim više, kada se uzme u obzir činjenica

da je hrast lužnjak poslije jele najoštećenija naša

vrsta drveća. Kada svim ovim štetama dodamo i štete

koje bi nastale zbog gubitka većeg dijela općekorisnih

funkcija šuma koje šume hrasta lužnjaka imaju, jasno je

koliko je bilo nužno provesti suzbijanje gubara i od kolike

je koristi bila uspješnost suzbijanja.

Uspješna akcija suzbijanja gubara pokazala je i

spremnost šumarske struke i šumarske znanosti da

stručno, pravovremeno i u skladu s najstrožim ekološkim

kriterijima prati, organizira i provede složenu operaciju

suzbijanja šumskih štetnika. Dijagnostičko-prognozna

služba intenzivirala je praćenje gubara i pravovremeno

ukazivala na potrebu priprema za njegovo

suzbijanje, a šumarski stručnjaci poduzeća Hrvatske

šume d.o.o. pripremili su sve što je potrebno za provođenje

suzbijanja. Rezultat takvog pristupa je pravovremeno

provedeno suzbijanje i zaštita 31 304 ha najvrednijih

šuma hrasta lužnjaka. Ovakav pristup zaštiti šuma

trebao bi biti putokaz za postupanje u sličnim situacijama

u budućnosti.

Androić, M., 1965: Aviokemijska metoda zaštite š­

uma. Poslovno udruženje šumsko privrednih

organizacija, 51–101.

Cunningham, J. C., K. W. Brown, N. J. Payne,

R. E. Mickle, G. G. Grant, R. A. Fleming,

A. Robinson, R. D. Curry, D. Langevin,

T. Burns, 1997: Aerial spray trials in 1992 and

1993 against gypsy moth, Lymantria dispar (Lepidoptera:

Lymantriidae), using nuclear polyhedrosis

virus with and without an optical brightener

compared to Bacillus thuringiensis. Crop

Protection 16 (1): 15–23.

Harapin, M., M. Androić, 1996: Sušenje i zaštita

šuma hrasta lužnjaka. U: K l e p a c, D. (ur.),

Hrast lužnjak u Hrvatskoj, HAZU Centar za

znanstveni rad Vinkovci i “Hrvatske šume” p.o.

Zagreb, 227–256.

LITERATURA – References

G o e r tz , D., D. P i l a r s k a , M. Kereselidze, L. F.

Solter, A. Linde, 2004: Studies on the impact

of two Nosema isolates from Bulgaria on

the gypsy moth (Lymantria dispar L.). Journal

of Invertebrate Pathology 87 (2–3): 105–113.

G o ert z, D., A. L i nd e , L. F. S o lt er, 2004: Influence

of Dimilin on a microsporidian infection in

the gypsy moth Lymantria dispar (L.) (Lepidoptera:

Lymantriidae). Biological Control 30 (3):

624–633.

Grove, M., K. Hoover, 2007: Intrastadial developmental

resistance of third instar gypsy moths

(Lymantria dispar L.) to L. dispar nucleopolyhedrovirus.

Biological Control 40 (3): 355–361.

Klepac, D., 1996: Uvod. U: Klepac, D. (ur.), Hrast

lužnjak u Hrvatskoj, HAZU Centar za znanstveni

rad Vinkovci i “Hrvatske šume” p.o. Zagreb,

9–12.

Pernek, M., I. Pilaš, 2005: Gradacije gubara – Lymantria

dispar L. (Lep., Lymantriidae) u Hrvatskoj.

Šumarski list 129 (5–6): 263–270.

Kovačević, Ž., 1956: Primijenjena entomologija.

Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, 382–406.

R a uš, Đ., 1996: Šumske zajednice i sinekološki uvjeti

hrasta lužnjaka. U: Klepac, D. (ur.), Hrast lužnjak

u Hrvatskoj, HAZU Centar za znanstveni rad

Vinkovci i “Hrvatske šume” p.o. Zagreb, 27–94.

SUMMARY: The gypsy moth (Lymantria dispar L.) is a polyphagous pest

that in the caterpillar stage causes defoliation (eating leaves) on the following

tree species: common oak (Quercus robur L.), European hornbeam (Carpinus

betulus L.), poplars (Populus spp.) willows (Salix spp.), alders (Alnus spp.),

plums (Prunus spp.), apples (Malus spp.) and others. At the time of massive

appearances, they can damage tree leaves over a large area. In the past 60

years, several large gradations of this type were recorded in the following

periods: 1945–1950, 1953–1956, 1963–1967, 1969–1975 and 2002–2005.

Defoliation damage is manifested in the reduction of the growth interval and

547


V. Jurjević, J. Margaletić, M. Glavaš, B. Hrašovec, D. Diminić: ANALIZA SUZBIJANJA GUBARA ... Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 539-548

the lack of fruit. In the case of total defoliation, the growth interval can be

reduced up to 30%. In the event that the leaves appearing after defoliation are

destroyed by the powdery oak mildew (Microsphaera alphitoides Griff. et

Maubl.), it has been established that the reduction of the growth interval is

even greater, thereby creating the conditions for massive forest drying.

Forest protection tasks, one of the core activities of the state-held company

Croatian Forests d.o.o. Zagreb, are organized in a three tier system (Direction,

District forest management, forest district), in which each level has clearly

defined tasks as prescribed by the Forests Act, the Plant Protection Act,

the Fire Protection Act, general company acts and a series of other laws and

by-laws.

Assessments of the abundance of the gypsy moth in the forests of Croatia

have been carried out by determining the abundance of egg masses along a

diagonal line laid down in the forest stand. The intensity of representation is

divided into five degrees depending on the percentage of trees on which egg

masses are recorded. In 2002, the presence of the gypsy moth was recorded of

varying intensity on 58,458 ha of forest, in 2003 on 84,409.56 ha, and in 2004

on 149,153.39 ha. Based on the abundance assessment for autumn 2004, the

assumption was that the abundance of this species was expected to rise in

spring 2005, and protection measures were organized on an overall area of

31,304 ha of forests managed by the District Forest Managements of Vinkovci,

Osijek, Našice, Zagreb, Sisak and Nova Gradiška. Controlling actions

included the following activities: determining the areas for control, determining

the method of control, preparing maps with areas where the pest was

recorded, determining the type of insecticide to be used and procuring the

same, determining the airport to be used, ensuring a sufficient number of

transport vehicles for the supply of insecticide and personnel to the airport

and informing the public (particularly bee-keepers) of the time of implementing

the activities.

The decision to use certain substances was made based on the following criteria:

percentage of trees where egg batches were recorded (intensity of the

“attack”), status of individual stands (whether they lie in a protected area or

not), the available quantity of all types of protective measures, meteorological

conditions, technical aircraft equipment and a study of caterpillar development.

Pursuant to these criteria, the following substances were used to control

gypsy moths in 2005: Foray 48 B (22,311 l), Match 050 EC (6,229 l), Karate

2.5 EC (2,525 l), Decis 2.5 EC (884 l) and Dimilin SC 48 (210 l). Based on the

price of the substance, its consumption per unit area (ha) and the aircraft costs,

the control costs per unit area by substance were: 488 HRK/ha (Foray 48 B);

234 HRK/ha (Match 0.5 EC); 242 HRK/ha (Dimilin SC 48); 106 HRK/ha

(Decis 2.5 EC) and 99 HRK/ha (Karate 2.5 EC).

The costs of controlling gypsy moth during 2005 (the total of all treated

areas in the Republic of Croatia) totalled 6,106,190 HRK or an average of

195.06 HRK/ha, regardless of the type of substance used. To determine the

success of the control measures, visual observation and the method of setting

up control plates were used.

Key words: gypsy moth (Lymantria dispar L.), forest ecosystem,

population dynamics, defoliation, insecticides, oak (Quercus robur L.), forest

protection.

548


PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS

UDK 630* 907.1 + 907.2 : 652

Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE

PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ”*

BIOLOGICAL-EKOLOGICAL AND SPATIAL EVALUATION

OF “LAUDONOV GAJ” PARK FOREST

Mandica DASOVIĆ**

SAŽETAK: U cilju smirivanja živih pijesaka Krbavskog polja, Šumarski

ured I Ličke pukovnije Karlovačkog generalata napravio je plan i razradio

tehniku pošumljavanja radi smirivanja živih pijesaka. Pošumljavanje je

započelo 1746. godine, a obavljano je pod vodstvom kapetana (kasnije generala)

Ernesta Gideona Laudona. Korištene su sadnice hrasta lužnjaka (Quercus

robur), sađene u jame dubine 1m, koje su bile punjene humusom iz

obližnjih šuma, a sađeno je 10 000 sadnica po hektaru. Način pošumljavanja

propisan je i obavljan po vojničkom ustroju, prikazana je vojska – pukovnija u

vojničkom pokretu i to: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica. U čast Laudonu,

narod je tu šumu nazvao njegovim imenom.

Danas u park šumi “Laudonov gaj”, koja je zaštićena na površini od

33,23 ha prema Zakonu o zaštiti prirode, imamo 518 starih stabala hrasta lužnjaka

(godine 1987. bilo ih je 584). Prsni promjer im se kreće od 57–153 cm.

Najveći broj stabala, njih 377 ili 72,8 % ima prsni promjer od 81–110 cm, a

najveći broj, njih 157 ili 30,3 % nalazi se u debljinskom stupnju od 91–100 cm.

Visina im se kreće od 8–26 m. Najveći broj stabala nalazi se u visinskom razmaku

od 21–24 m. Od ukupno 518 stabala 51 stablo je slomljeno, dok je 267

stabala (51,5 %) vidljivo šupljeg debla.

Sa fitobioklimatološkog gledišta park šuma nalazi se u zoni koju karakterizira

klimazonalna zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba (Epimedio-

Carpinetum betuli Ht. 1938/Borh 1963). Sama kultura hrasta lužnjaka po

sastavu prizemnog rašća koji je oskudan diferencijalnim vrstama najviše se

približio zajednici hrasta lužnjaka i velike žutilovke (Genisto elatae-Quercetum

roboris Ht. 1938).

Iako ispod hrastova i na čistinama nalazimo gust ponik i pomladak, on nakon

2–3 godine (visine 40 cm) propada, tako da mladog naraštaja hrasta lužnjaka

nema na cijeloj površini park šume. Rubne dijelove i čistine zato naseljava

obični bor (Pinus sylvestris) kao pionirska vrsta sa susjednih kultura. Stoga

će trebati pristupiti pošumljavanju čistina i progala, koristeći se parkovnom

metodom sadnje. Sadnice moraju biti starije (školovane), visine 1,5–2 m.

S obzirom na značajnu biološko-ekološku, krajobraznu i povijesnu važnost

“Laudonovog gaja” on svakako zaslužuje jedan cjelokupan interdisciplinaran

* Rad je dio magistarskog specijalističkog rada, obranjenog 28. 6. 2004. g.

na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Doc. dr. sc. Željko Španjol, mentor, prof.

Dr. sc. Joso Vukelić, predsjednik Povjerenstva za obranu rada, Zavod za

ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu.

Dr. sc. Sanja Perić, Šumarski institut, Jastrebarsko

** Mr. spec. Mandica Dasović, dipl. ing. šum. Hrvatske šume, Uprava šuma

Podružnica Gospić, Budačka bb, Gospić.

549


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

pristup valorizacije, koji mora obuhvaćati biološke i vrtno-arhitektonske sadržaje

i elemente.

Tako koncipiran, uređen i održavan, mora naći svoje mjesto u svekolikoj

turističkoj karti ličkoga kraja.

Kl j uč ne r ij eč i: Laudonov gaj, hrast lužnjak (Quercus robur) živi

pijesci, turistička, biološko-ekološka valorizacija, sanacija

Na području Ličko-senjske županije, zbog očuvanosti

prirode, njene ljepote i vrijednosti zaštićeno je

149.785,60 ha površine, što je 28 % teritorija županije,

čime je Ličko-senjska županija po udjelu, brojnosti i

raznolikosti zaštićenih dijelova prirode na prvom mjestu

u Hrvatskoj.

Privlačnost Ličko-senjske županije zasniva se na

njezinoj osebujnoj prostornoj strukturi. Tu se na malim

udaljenostima izmjenjuju površinski i krški oblici, s

bogatim biljnim svijetom i rijetkim vrstama životinja.

Laudonov gaj jedna je od tri park šume (Jasikovac i

1. UVOD – Introduction

Vujnović brdo) na području Ličko-senjske županije,

površine 33,23 ha.

To je umjetno podignuta kultura hrasta lužnjaka, a u

cilju smirivanja živih pijesaka Krbavskog polja. Radovi

na pošumljavanju započeti su 1745/46. god., pod

vodstvom majora Vojne Krajine, Gideona Ernesta Laudona,

koji je došao u Bunić na dužnost zapovjednika

Bunićke kapetanije.

Laudonov gaj jedan je od najstarijih živih spomenika

šumarstva Like i Hrvatske posađen na živim pijescima

Krbavskog polja.

2. POVIJESNI PODACI O PARK ŠUMI “LAUDONOV GAJ”

Historical dana on “Laudonov gaj” Park Forest

550

Laudonov gaj podigao je Šumarski ured I Ličke pukovnije

– Bunićka kapetanija, 1746. godine na živim

pijescima Krbavskog polja.

Nakon dolaska u Bunić na dužnost zapovjednika

Bunićke kapetanije, major Gideon Ernest Laudon obišao

je čitavu okolicu, te se odmah zainteresirao za žive

pijeske Krbavskog polja. Oni su u to vrijeme predstavljali

probleme gospodarstvu toga kraja, a austrijski šumari

nazivali su ga “Flugsand” – leteći pijesci.

Uz žive pijeske vezana je i legenda koja se već dugo

prepričava u ovim krajevima, a govori o tome kako je u

tijeku bitke s Turcima na Krbavskom polju, koja se zbila

9. rujna 1493. godine, vjetar digao pijesak i nosio ga ravno

u oči hrvatskoj vojsci, zbog čega je bitka izgubljena.

U prvim zapisima o Laudonovu gaju u Šumarskom

listu iz 1886. god. na str. 506–523 prof. Vladimir Kiseljak

iz Križevaca piše:

“Laudonov gaj u Krbavskoj dolini nedaleko Bunića

nosi ime slavnog generala Laudona, koji ga je, bivši

još kapetan u krajini oko 1750. god. zasadio. Taj gaj

zaprema 400 jutara, te je čisti hrastik, zasađen u obliku

postavljene i spremne vojske, tu je prednji odjel predstavljajući

straže, zatim savezna poveća šuma (pričuva),

a to bi značilo jezgru vojske, napokon dođe u stanovitoj

udaljenosti u nekom redu opet hrašće kao posljednji

odjel. Vidi se ukus i strogi red vojnički koji je

tada valjao za šume. Žali bože da tome danas nije tako.

Taj je gaj segregacijom pripao imovnoj obćini otočkoj,

te strada od silne krađe i navale ljudi i marve. Za

primjer neka bude spomenuto da je samo lanjske godine

bilo 758 prijavnica o vrhu šumskih krađa po lugaru

otkritih, a da je u istinu preko 1 000 komada hrastovih

stabala ukradeno. Po naravi lagano sipko i pjeskovito

tlo, tako rekoć čista pjeskulja preobrati se haranjem

šuma u čistu pustoš.

Tako je dobra polovina te površine, dakle 200 jutara

tla pješčara ili ti pržina kako je narod zove, ta na

kojoj za žege ni travka ne stoji.

Za bure uzvitla opet vjetar taj sitni pijesak tako jako

da ga raznaša po Krbavskoj dolini, sve do Korenice na

15 km daljine. Uoči te velike pogibelji koja prieti krbavskoj

inače plodnoj i marljivo obrađenoj dolini, širenjem

i povećanjem te pješčare, moralo bi se najozbiljnije

nastojati i to što skorije da se zasadi prikladnim

biljem.

Za tako pusta i pjeskovita mjesta bezuvjetni crni

bor najpogodniji je i najprikladniji. To dokazuju doduše

u neznatnom opsegu, izvedeni radovi sa crnim borom

tik Laudonovog gaja, te je država jošte prije segregacije

počela saditi i vezati ovo tlo, pa da se nastavilo

bilo bi uspjeha, da nema poteškoća koje prijete kulturam

od ljudi i marve.

Drugu nepriliku toj dolini prouzrokuje neka voda

zvana Velika jaruga, koja sa sjeverne strane opkoljuje

taj Laudonov gaj, a izvire nedaleko Bunića. Za žege

usljed ljeta presahne ta odtoka, a kad što poplavljuje

cielu dolinu.”

Još jedan zanimljiv zapis nalazimo također u Šumarskom

listu iz 1889. god. gdje nepoznati autor piše:


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

“Takve pješčanice vidimo mi u kotlini Krbave, imenito

na tlu na kojem stoji njekad glasoviti Laudonov

gaj, te je tlo okolice toga gaja – poimenice dio doline

od Šalamunića poprieko do blizu Debela brda – tim gibućim

ili plivajućim pieskom posuto.

Sitan piesak uz rečeni gaj drži se još samo tim, što

mu gaj daje njeku čvrstoću.

Zadaća gaja imala je biti da veže tlo i da čuva susjedne

poljane od letećeg pijeska. Tu zadaću gaj potpuno

ne vrši jer je rijedak i posječen od nevaljale ruke.

Poharom tog gaja pretvorio se je veći dio šumišta u

pravo pravcato stovarište letećeg pijeska. Taj leteći

pijesak uzvitlan vjetrom zasipava poljane prema Debelom

brdu i već je pokrio 100–150 rali pitomine te je

posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel predstavlja

sliku “Sahare u malom”.

Kad vjetar puše taj pijesak leti u gustim oblacih sve

dalje, tako čak do sela Bunić zrak pokvari. Nestane li

gaja onda bi moglo zaprietiti cijeloj okolici na daleko,

čiji smetovi sav predjel zasipaju. Tada je onda i kulturama

u sjevernom dijelu Krbavske doline odzvonilo.”

Opširan napis o nastanku i ulozi ove zaštitne šume

imamo u Oesterreichische Forst-Zeitung od 27. ožujka

1891. U noticama između ostalog piše: “Laudonova

zaštitna šuma u Krbavi u Hrvatskoj. Ta zaštitna šuma,

osnovana na granici nakon ratova s turskom vojskom,

a nazvana u čast Laudona njegovim imenom, treba da

zadržava ogromne količine pijeska u Krbavi da bi se

zaštitili plodni dijelovi. Laudonova zaštitna šuma

obrasla je hrastom, bukvom, omorikom i borom i strogo

je čuvana od šumokradica za vrijeme vojne Krajine.

Otkako je međutim ta zaštitna šuma prešla na upravu

civilnog stanovništva, zauzela je devastacija od strane

stanovništva Korenice i Udbine ogromne dimenzije.

Ispostavilo se da su i sami čuvari šume pomagali šumsku

krađu; ti su u više navrata odstranjivani i postavljani

su novi pouzdani čuvari. Po naređenju više vlasti

iz Ogulina čitava je šuma oivčena dubokim jarkom koji

je trebao predstavljati zapreku šumokradicama na iznošenju

drva iz šume i time pružiti nadu da se ta šuma

sačuva od devastacije.”

Ovaj je članak interesantan po tome što se nigdje

drugdje u starim zapisima ne spominje podatak da je u

Laudonovu gaju bilo bukve i omorike.

Iz godine 1896. postoje podaci o Laudonovu gaju od

nadšumara Šandora Perca, upravitelja Otočke imovne

općine. On u svom “Statističkom opisu šumah” Otočke

imovne općine daje prikaz Laudonova gaja po uređajnim

razredima, površini, drvnoj zalihi i po dobnim razredima.

Kenders (1906) u Šumarskom listu pišući o naučnoj

ekskurziji slušatelja Kraljevske šumarske Akademije

u Primorju i Lici spominje Laudonov gaj.

O Laudonovu gaju nalazimo još napis u “Vijestima

Geološkog povjerenatva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju”,

svezak I, 1911 godine u članku “Ekskurzija u

Ličko i Krbavsko polje” od 16–22. srpnja 1910. godine,

autora Fr. Šandora.

U novije vrijeme o njemu su pisali i istraživali Š p a-

novi ć (1983) P ejnovi ć (1985), P avli č ić (1987),

P o t o č i ć (1990), Vuke l i ć (2001).

Prema povijesnoj dokumentaciji radovi na pošumljavanju

počeli su 1745/46. godine. Plan pošumljavanja živih

pijesaka na Krbavskom polju, napravili su šumarnici

I. Ličke pukovnije i karlovačkog generalata. Kapetan

Laudon je proučio plan i tehniku pošumljavanja, te već

iste jeseni 1746. god. pristupio realizaciji zadatka koji

su mu ovjereni. Planom pošumljavanja određena je tehnika

pošumljavanja i vrsta sadnica. Odabran je hrast

lužnjak koji je proizveden na području generalata (Karlovačkog).

Šumarnici su znali da je to područje poplavno

i da podzemne vode odgovaraju hrastu lužnjaku, što

govori u prilog tome da je šumarska struka vodila stručne

poslove, a kapetan Laudon bio izvršitelj zadatka koji

su mu postavljeni. Pošumljavanje živih pijesaka obavljalo

se vrlo disciplinirano i organizirano.

Rad na pošumljavanju uveden je kao obavezan za

svakog Krajišnika, tako da je prilikom proljetnog i jesenskog

pošumljavanja morao “dati” 10 radnih dana na

pošumljavanju. Kopale su se jame dubine jedan metar i

punile humusom koji se je donosio iz obližnjih šuma.

Na svaki m2 sadila se je po jedna sadnica, tako da se po

hektaru sadilo 10 000 sadnica. Pošumljavanje je obavljeno

sadnicama hrasta lužnjaka, a sprovedeno je po

vojničkom rasporedu, tj. prikazana je vojska u bojnom

pokretu: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica.

Ovakvim rasporedom sadnica došao je do izražaja

vojnički duh Laudona, a možda je (prema nekim izvorima)

htio ostaviti živi spomen na slavnu Krbavsku

bitku. Prve godine pošumljeno je oko 30 ha, a pošumljavanje

je nastavljeno i idućih godina. Koliko je Laudonu

bilo stalo da pošumljavanje živih pijesaka Krbavskog

polja uspije, upućuje i to što su za prekršaje pri

pošumljavanju bile uvedene stroge kazne. Oko pošumljenih

površina kopani su jarci za zaštitu kulture od

stoke i požara (i sada se mogu vidjeti ostaci tih jaraka).

Pošumljene površine čuvali su vojnici i posvećeno

im je mnogo pažnje. Pošumljavanje je uspjelo, a podignutu

šumu narod je nazvao Laudonov gaj.

Kapetan Laudon za vrijeme službovanja u Buniću

(1746–1756 god.) uz podizanje kultura na živim pijescima,

izgradio i mnoge puteve, zatim drenažu kanala na

Krbavskom polju i dao velik doprinos razvoju toga kraja,

zbog čega ga je narod osobito cijenio. Poslije odlaska

majora Laudona, Bunićka kapetanija je segregacijom

dodijeljena II otočkoj pukovniji koja je nastavila s pošumljavanjem.

Sam Laudon kasnije zbog zasluga u

551


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

mnogim bitkama biva promaknut prvo u čin generala, a

zatim u feld maršala lajtnanta. Umire u Nititscheinu

1790. u 74. godini života.

Od 1856. god. pa nadalje, na području Krbavskog

polja uz već zasađeni Laudonov gaj počeo se unositi

obični bor (Pinus sylvestris) i crni bor (Pinus nigra) dok

se 1896. god. pristupilo intenzivnom pošumljavanju

preostalih živih pijesaka sadnicama običnog bora

(Pinus sylvestris), pitomog kestena (Castanea sativa),

bagrema (Robinia pseudoacacia) i topole (Populus sp.).

Radi smirivanja živih pijesaka 1924. godine počeo

se sijati zečjak (Sarothamnus scoparius), koji se održao

do danas i prirodno se razmnožava. Jača sječa starih

hrastova koji su se sadili pod zapovjedništvom majora

Laudona izvršena je 1929. god. Prestankom rada

imovnih općina 1941. god. nestala je sva arhivska građa,

a u Laudonovu gaju se u to vrijeme obavljaju nekontrolirane

i stihijske sječe bez ikakve evidencije.

Od 1946. god. počelo se više pozornosti posvećivati

gaju kada su i zabranjene sve sječe. Prvo uređivanje gospodarske

jedinice “Laudonova gaj” izvršeno je 1956.

god., te se od tada gajem gospodari po odredbama šumsko-gospodarskih

osnova. Ostaci stare lužnjakove hrastove

šume koju je posadio Laudon 1746. god. i danas

Slika 1. Laudonov gaj u Krbavskom polju

Figure 1 Laudonov Gaj in Krbavsko polje

(Foto: M. Dasović)

žive kao sjećanje na generala Laudona i I Ličku pukovniju,

a nalaze se u 16a odjelu gospodarske jedinice Laudonov

gaj, kojom gospodare “Hrvatske šume” d.o.o.

Uprava šuma Podružnica Gospić, Šumarija Korenica.

Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, a na temelju Zakona

o zaštiti prirode 29. 4. 1965. godine, šumski predjel

Laudonov gaj, odjel 16a, površine 33,23 ha, proglašava

park šumom, (Broj:10/8-1965,MH/MZ), te se

utvrđuje upis tog objekta u “Registar zaštićenih objekata

prirode”, koji se vodi kod navedenog Zavoda.

3. SINEKOLOŠKE KARAKTERISTIKE ISTRAŽIVANOG PODRUČJA

Synecological characteristics of the study area

3.1. Orografske i hidrografske prilike – Orographic and hydrographic conditions

Laudonov gaj nalazi se između 15º38’35’’ i

15º40’25’’ istočne zemljopisne dužine, te 44º38’15’’

do 44º49’35’’ sjeverne zemljopisne širine. Smješten je

na sjeverozapadnom dijelu Krbavskog polja. Udaljen

je od Korenice oko 15 km, a nalazi se blizu sela Bunić

(oko 3 km). Svojim jugozapadnim dijelom naslanja se

na lokalnu cestu, Bunić - Šalamunić - Krbava - Podlapača.

Sjevernu granicu čini riječica Krbavica.

Za promatranje hidroloških prilika cjelokupnog Krbavskog

polja, pa tako i gospodarske jedinice Laudo-

3.2. Geološka podloga

Geološko litološka podloga gospodarske jedinice

Laudonov gaj, kao i istoimena park šuma koja se nalazi

u njenom sastavu su kremeni pijesci.

nov gaj, rječica Krbavica koja izvire nedaleko Bunića

u Ledenoj pećini, predstavlja najznačajniji element.

Cijelim svojim tokom dugim oko 10 km, sa sjeverozapada

obilazi Laudonov gaj i završava u Hržić polju

(627 m.n.v.).

– Geological features

3.3. Tlo – Pedological features

Tla na kojima se nalazi park šuma Laudonov gaj, kao

i cijelo područje istoimene gospodarske jedinice, imaju

specifičnu pedogenezu zbog geološke podloge, reljefa,

vegetacije, klime i utjecaja čovjeka.

Na istraživanom području utvrđeni su sljedeći tipovi

tala (Pr ic a 1983):

– Arenosol, silikatni, kontinentalni

– Arenosol, silikatni, kontinentalni, dvoslojni

Smeđi kremeni pijesci leže izravno na zaravnjenoj i

klastificiranoj podlozi od gornjekrednih vapnenaca.

Arenosol, silikatni, kontinentalni s procesom lesivaže

dvoslojni

Arenosol, silikatni, kontinentalni, aluvijalni, močvarni

Epiglej

552


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

3.4. Klimatske prilike – Climatic conditions

Klima ili podneblje jedan je od najvažnijih sinekoloških

čimbenika koji utječu na rasprostranjenost i raznolikost

biljnog pokrivača.

Prema Plečku i Kiriginu (1971) u “Osnova gospodarenja”

za gospodarsku jedinicu Laudonov gaj

(1997–2006), park šuma Laudonov gaj s okolicom nalazi

se u klimatskoj zoni C-toplo umjerene kišne klime i

nosi oznaku Cfsbx’’ po W. Koppenu. Cfsbx’’ je umjereno

topla kišna klima. Njena karakteristika je da nema

sušnog razdoblja, oborine su jednako raspoređene

tijekom cijele godine. Maksimum oborina je u proljeće i

kasnijem dijelu jeseni, dok je najsuši dio godine u ljetnim

mjesecima.

Srednja godišnja temperatura zraka izmjerena na

meteorološkoj stanici Gospić iznosi 8,4 ºC, dok je srednja

godišnja temperatura zraka na meteorološkoj stanici

Korenica 8,1 ºC. Relativnu vlažnost zraka je između

50 % i 90 % i visoka tokom cijele godine, s godišnjim

prosjekom u Gospiću od 79 %, a u Korenici 93 %, dok u

vegetacijskom razdoblju iznosi u Gospiću 74 %, a u

Korenici 92 %. Srednja godišnja količina oborina za

Gospić iznosi 1369 mm, najviše oborina zabilježeno je

u studenom (179 mm), a najmanje u srpnju (66 mm).

Maksimalna visina snježnog pokrivača zabilježena

je u ožujku i iznosi 128 cm. Srednji broj dana godišnje

s visinom snježnog pokrivača 1 cm i više iznosi 88,1

dan, sa visinom od 10 cm i više ima 62,6 dana, sa visinom

30 cm i više ima 38,9 cm, dok je u 24 dana godišnje

zabilježen snježni pokrivač debljine 50 cm i više.

Interesantno je spomenuti da je najviše snježnih dana

zabilježeno u veljači i ožujku, a ujedno su u tim mjesecima

zabilježene i najveće količine snježnih oborina.

4. VEGETACIJSKE KARAKTERISTIKE – Vegetational caracteristics

Vegetacija nekog područja prilagođena je stanišnim

uvjetima koji tamo vladaju. Tla koja su se razvila na

eolskim pijescima, kao što su ova na području Laudonova

gaja, zbog puno nepovoljnih čimbenika, djeluju

vrlo selektivno u pogledu biljnih vrsta koje na njima

mogu uspijevati, a posebno glede šumskih vrsta. Sa suvremenog

fitobioklimatološkog stajališta (B ert o v i ć

1975) park šuma “Laudonov gaj” nalazi se u zoni koju

karakterizira klimatozonalna zajednica hrasta kitnjaka

i običnog graba (Epimedio-Carpinetum betuli /Ht.

1938/ Borh 1963) i to njeno južno područje (geografska

varijanta). Potencijalno područje te klimatogene

zajednice je najniža zona Ličko-krbavske regije, koju

čini niz velikih i malih kraških polja.

Čovjek je znatno utjecao na preostale šume kitnjaka i

običnog graba. Danas su se na tom prostoru održale

samo manje sastojine fragmentalnog sastava. Tijekom

naseljavanja te su šume iskrčene, a zamijenile su ih poljoprivredne

kulture i livade. Ovakve sastojine raspoređene

su na području ličke visoravni u visinskom pojasu

od 540 do 650 m.n.v. uz rub polja i po udolinama, s

dubokim naslagama tla; to su uvale, vrtače i krška polja.

Kultura hrasta lužnjaka u Laudonovu gaju po sastavu

prizemnog rašća koji je oskudan diferencijalnim vrstama

najviše se približila zajednici hrasta lužnjaka i

velike žutilovke (Genisto elatae-Quercetum roboris Ht

1938). Osim sastojine hrasta lužnjaka u Laudonovu

gaju koji je podignut umjetnim putem, treba spomenuti

jedan prirodni fenomen, a to su prirodne sastojine hrasta

lužnjaka u Premuževom i Crnom jezeru u Lici na

području Gacke na krševitoj vapnenačkoj podlozi. Lokaliteti

su odvojeni, površine 5,10 ha (Crno jezero) i

14,77 ha (Premuževo jezero), a prosječna nadmorska

visina iznosi 460 metara.

Ove lužnjakove šume ostaci su depresija na rubnim

dijelovima, gdje su također bile zastupljene i na tipičnim

tlima nastalim na naplavinama. Njihovo pojavljivanje

u kontaktnoj zoni i na vapnencu na zaravnjenim

terenima uvjetovano je hidrološkim režimom depresija

kao specifičnih stanišnih cjelina. Ove šume hrasta

lužnjaka pripadaju šumskoj zajednici hrasta lužnjaka

i običnog graba (Carpino betuli – Quercetum robori

(Anić 1959), Rauš 1969).

Postoje izuzetne vegetacijske pojave. Jedna je ta što

se šume lužnjaka nalaze između vapnenih blokova na

tlima raznih dubina, a mjestimično i nema tla, pa vapnenac

izbija na površinu. Druga neobična pojava je to

što se na lužnjak izravno nadovezuje šuma bukve i jele,

što je jedinstven slučaj u Hrvatskoj. Jelove šume nedaleko

ovih lokacija dolaze na najnižoj nadmorskoj visini

u Gackoj, Lici i Krbavi. Specifičan je florni sastav tih

šumskih zajednica. Granica tih dviju šuma ponegdje je

jasna, šume su oštro odijeljene, a negdje je difuzna širine

100 metara. Postoje mjesta gdje jela i lužnjak rastu

jedno uz drugo. Šume su redovito izložene kratkotrajnim,

ali učestalim poplavama visine vode oko 1 metar,

2–3 puta godišnje, u trajanju od nekoliko tjedana.

Utvrđeno je da su šume hrasta lužnjaka na širem

prostoru Gackog polja zauzimale znatne površine, te su

tijekom vremena posječene, a površine pretvorene u

poljoprivredne.

U Gackom polju i danas se mogu vidjeti rijetka soliterna

stabla hrasta lužnjaka, a tijekom 40-ih i 50-ih

godina prošloga stoljeća prilikom obrade zemljišta

nailazilo se na hrastove panjeve. Ne postoje nikakvi

zapisi o eventualnom sađenju hrasta lužnjaka na području

Gackog polja.

553


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

5. STANJE U GOSPODARSKOJ JEDINICI “LAUDONOV GAJ” (1997 – 2006)

Current state in the management of “Laudonov gaj”

6. CILJ ISTRAŽIVANJA – Goals of research

Ukupna površina gospodarske jedinice Laudonov

gaj iznosi 407,58 ha. Od toga je 346,37 ha obraslo tj.

84,98 %. Gospodarskim šumama ima 313,14 ha i

33,23 ha šuma posebne namjene.

Neobraslo je 60,71 ha ili 14,89 %, od čega je proizvodno

neobraslog ima 59,03 ha i neobraslog neproizvodnog

1,68 ha. Neplodnog zemljišta ima samo 0,50 ha

ili 0,13 %.

Uređajni razred sjemenjače hrasta lužnjaka je na

površini od 124,75 ha, tj. 39,80 %, s ukupnom drvnom

zalihom od 28.746 m3 ili 230 m3/ha. Godišnji prirast je

661 m³ ili 5,30 m3/ha. Uređajni razred običnog bora nalazi

se na površini od 176,64 ha, ili 56,40 % ukupne površine,

sa drvnom zalihom od 32.368 m3 ili 283 m3/ha,

godišnji prirast je 1.231 m3 ili 6,96 m3/ha. S najmanjom

površinom zastupljen je uređajni razred panjače

hrasta lužnjaka, a ona iznosi 11,75 ha ili 3,80 %.

Drvna zaliha ovog uređajnog razreda je 1.771 m 3 ili

151 m3/ha, dok je godišnji prirast 63 m³ ili 5,36 m3/ha.

Ukupna drvna zaliha za gospodarsku jedinicu Laudonov

gaj iznosi 62.885 m3 ili 201 m3/ha, s ukupnim godišnjim

prirastom 1.955 m3 ili 6,24 m3/ha. Prosječni

godišnji etat za gospodarsku jedinicu Laudonov gaj iznosi

66 % prirasta.

Laudonov gaj ima za šumarsku struku veliko značenje

s biološko-ekološkog i uzgojnog gledišta. Pokušaj

pošumljavanja i sanacije živih pijesaka polovicom 18.

st., kao i odabir vrsta za taj rad, značajni su rezultati tadašnjih

šumskih spoznaja. Kasniji interes za tu šumu

samo to potvrđuje. Iz tih razloga htjeli smo kroz povijesnu

analizu radova na uređenju i upravljanju ovom šumom

ukazati na njezinu važnost, što je vidljivo kroz cjelokupnu

njenu povijest. Uvijek je bila od posebnog ekološkog

značenja, a samim time i čuvana i zaštićena. Ta

zaštita nije nažalost kroz povijest uvijek bila potpuno

učinkovita, što je odraz njezinog današnjeg stanja. Za

nas ta šuma ima i posebnu krajobraznu i povijesno-kulturološku

vrijednost, te nam je stoga i bio cilj dati smjernice

njene revitalizacije i cjelokupnog vrednovanja.

7. METODE ISTRAŽIVANJA – Methodes of research

U istraživanjima smo se koristili povijesnom građom

te dostupnom literaturom o zadanoj problematici,

kako bi istražili povijesnu komponentu nastanka i

upravljanja ovom šumom. Prilikom sadašnjih istraživanja

obavljena istraživanja prema metodologiji biljne

sociologije (Braun - Blanquet 1964). Strukturna

obilježja park šume dobivena su izmjerom svih stabala

hrasta lužnjaka. Utvrđen je njihov promjer, visina, stupanj

oštećenosti svakog stabla te su evidentirana sva

stabla sa šupljim deblom, kao i sva slomljena stabla.

Također je mjerena struktura ponika i pomlatka po visinskim

klasama. Radi kartografskog prikaza stabla su

GPS-om locirana na terenu i prostorno u mjerilu kartografski

prikazana, kao i ostali prostorni elementi.

8. PARK ŠUMA “LAUDONOV GAJ” – “Laudonov gaj” park forest

U park šumi “Laudonov gaj” danas ima 518 stabala (1987) bila 584 stabla. Svake godine dolazi do sušenja

hrasta lužnjaka (Quercus robur), dok su prema podacima

iz osnove gospodarenja 1987. godine i Pavličić

određenog broja stabala uslijed starosti i fiziološke

oslabljenosti.

8.1. Strukturna obilježja

Gotovo sva stabla hrasta lužnjaka u park šumi

“Laudonov gaj” imaju široke krošnje (do 17 metara)

što je rezultat ranog progaljivanja i stvaranja enklava

unutar sastojine. U visinskom pogledu krošnja zauzima

oko 2/3 visine stabla. Razlog tomu je što sastojina

nema podstojnu etažu koja bi čistila stablo od grana.

Da bi se što bolje upoznali sa stablima koja čine park

šumu Laudonov gaj izvršena je izmjera prsnog promjera

svakog pojedinog stabla na visini od 1,30 metara. Promjeri

su grupirani u stupnjeve po 20 cm. Najmanji zabilježeni

prsni promjer je 57 cm, a zabilježen je kod stabla

koje je šuplje, velikog stupnja oštećenosti (90 %). Naj-

554

Structural features

veći izmjereni prsni promjer je 153 cm, i to kod stabla

koje nije šuplje, stupanj oštećenosti je mali (40 %).

Mora se napomenuti da je na cijeloj površini zabilježeno

nekoliko stabala koja su srasla u visini od 1–2 metra,

vjerojatno zbog toga jer su sadnice hrasta lužnjaka sađene

na razmaku od 1 metar, te su vremenom povećanjem

opsega srasle. Na fotografiji 2 prikazana su dva stabla

gdje je pri panju razmak između njih jako mali, tek

nekoliko centimetara, što nam je jedan od dokaza da su

stabla u park šumi “Laudonovu gaj” zaista sađena na

svaki 1 m2.


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

Tablica 1. Odnos prsnog promjera i broja stabala u park

šumi “Laudonov gaj”

Table 1 Breast diameter – tree number ratio in “Laudonov

gaj” Park Forest”

Prsni promjer cm

Breast diameter

51-60

61-70

71-80

81-90

91-100

101-110

111-120

121-130

131-140

141-150

151-160

Ukupno

Total

Broj stabala

Number of trees

2

16

47

119

157

101

54

11

9

1

1

518

%

0,4

3,1

9,1

23,0

30,3

19,5

10,4

2,1

1,7

0,2

0,2

100

Slika 2. Stabla koja su srasla u panju

Figure 2 Tress fused in the stump

(Foto: M. Dasović)

Najveći broj stabala njih 377 ili 72 % ima prsni promjer

od 81–110 cm, a najveću zastupljenost odnosno

najveći broj stabala njih 157 ili 30,3 % nalazi se u debljinskom

stupnju promjera od 91–100 cm.

Da bi dobili što bolju sliku o izgledu stabala koja

čine park šumu “Laudonov gaj”, izvršeno je mjerenje

visina svih stabala, te evidentiranje slomljenih stabala.

Ukupno je izmjereno 518 stabala, najmanja zabilježena

visina iznosi 8 metara, a najveća 26 metara. Najveći

zabilježeni broj stabala nalazi se u visinskom razmaku

od 21–24 m. Najviše je stabala i to 119 ili 23,0 % zabilježeno

sa visinom od 23 metra, 85 stabala ili 16,4 %

visine 24 metra, te 73 stabla ili 14,1 % visine 22 metra.

Zabilježeno je dosta stabala s malim visinama, najmanja

izmjerena visina je 8 m. Tu se radi o stablima koja

su tijekom vremena slomljena u svom gornjem dijelu,

što zbog utjecaja vremenskih prilika, vjetra, snijega,

leda, ili zbog toga što je došlo do sušenja gornjeg dije-

Grafikon 1. Odnos prsnog promjera i broja stabala u park šumi “Laudonov gaj

Graph. 1 Breast diameter – tree number ratio in “Laudonov gaj” Park Forest”

555


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

la stabla, koje se onda zbog truljenja slomi i padne na

zemlju. Od ukupno 518 stabala zabilježeno je i izmjereno

51 slomljeno stablo, što u odnosu na ukupni broj

stabala park šume “Laudonov gaj” iznosi 9,8 %, što i

nije mali broj. Najčešće se slomljena stabla nalaze na

prostoru gdje je sklop prekinut, tj. gdje su stabla rijetka,

a takva stabla su i s većim postotkom oštećenja.

Grafikon 2. Odnos broja stabala i izmjerenih visina

Graph. 2 Tree numbers and measured heights ratio

8.2. Zdravstveno stanje – Health status

Na cijeloj površini (33,23 ha) evidentirano je 36 suhih

stabala, a u mnogima se gnijezde ptice dupljašice.

Osim suhih stabala, u samoj park šumi Laudonov gaj

vidljivo je i 7 srušenih stabala koja su se zbog propadanja

i sušenja te utjecaja snijega i vjetra slomila (slika 3).

Deblovina je bez tehničke vrijednosti, jer su stabla

većinom u unutrašnjosti trula, te oštećena hodnicima

velike strizibube (Cerambyx cerdo).

Za istraživanje oštećenosti stabala u park šumi

“Laudonov gaj” uzeli smo cijelu površinu od 33,23 ha

kao jednu jedinstvenu plohu, na kojoj je svako stablo

procijenjeno na način da je uspoređeno s potpuno razvijenim,

zdravim i vitalnim stablom. Podaci o postotku

oštećenosti stabala grupirani u stupnjeve oštećenosti

prikazani su u tablici 2.

Kod velikog broja stabala zabilježeno je vidljivo

oštećenje debla u obliku vidljivih većih ili manjih

šupljina.

Ukupno je u cijeloj park šumi “Laudonov gaj” evidentirano

267 stabala vidljivo šupljog debla, što iznosi

čak 51,5 %, dakle više od polovice stabala.

Lošije stanje stabala s obzirom na oštećenost krošanja

i izgled debla zabilježeno je na jugoistočnom dijelu

park šume, tj. na predjelu gdje je sklop potpuno prekinut,

stabla su rijetka, a zabilježena su i suha stabala.

Slika 3. Slomljeno stablo hrasta lužnjaka

Figure 3 A broken pedunculate oak tree

(Foto M. Dasović)

556


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

Tablica 2. Stupnjevi oštećenosti stabala u park šumi “Laudonov gaj”

Table 2 Tree damage degrees in “Laudonov Gaj” Park Forest

Stupnjevi oštećenja – Damage degres

0

1

2

3

4

Ukupno – Total

Broj stabala – Number of trees

57

149

230

82

36

554

%

10,2

26,8

41,3

14,7

7,0

100 %

Opis oštećenja – Description of damage

Bez oštećenja – No damage

Slabo oštećenje – Slight damage

Umjereno oštećenje – Moderate damage

Veliko oštećenje – Major damage

Potpuno oštećenje – Complete damage

8.3. Fitocenološka obilježja – Phytocoenological features

Da bi došli do podataka o vrstama biljaka koje se

nalaze u park šumi “Laudoniv gaj”, izvršena je fitoce-

nološka snimka.

Park šuma “Laudonov gaj” – “Laudonov gaj” Park Forest

Šumarija Korenica – Korenica ForestOffice

Odjel 16a – Compartment 16a

Ekspozicija - ravna – Exposition - flat

Inklinacija - ravna – Inclination - flat

Geološka podloga pijesci – Geological substrate - sands

Tlo - arenosol silikatni, kontinentalni, aluvijalni, močvarni

Soil - arenosol silicate, continental, alluvial, swampy

Starost sastojine 258 god. – Stand age 258

Nadmorska visina 630 m – Altitude 630 m

Area of phytocoenological plot 20 x 20 m

Površina fitocenološke plohe 20 x 20 m

Datum – Date 17. 8. 2003.

Sloj drveća – Tree layer

Quercus robur

Sloj grmlja – Shrub layer

Crataegus monogyna

Rosa canina

Pyrus piraster

Prunus avium

Prunus spinosa

Sambucus nigra

Euonimus europaea

Sloj prizemnog rašća – Ground vegetation

Rubus idaeus

Bellis perenis

Latus corniculatus

Tarxacum sp.

Phyteuma sp.

Quercus robur

Plantago altissima

llayer

2

2

Sloj prizemnog rašća ovdje se razvija pod specifičnim

uvjetima. Jedan od tih uvjeta je što se razvija na

podlozi živih pijesaka, a u vrijeme velikih oborina (proljeće

i jesen), rječica Krbavica poplavi ove površine.

Mora se spomenuti i intenzivno pašarenje kroz cijelu

4

Potentila reptans

Fragaria vesca

Poa trivialis

Lysimachia numularia

Centaruea jacea sp.

Centaruea montana

Achillea millefolium

Crisium arvense

Agrimonia eupatoris

Antriscus sylvestris

Cruciota glabra

Heracleum sp.

Achillea millefolium

Agrimonia eupatoria

Choerophylum aureum

Trifolium repens

Geum urbanum

:,„.,«/»«


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

9. PROGALE NA PODRUČJU PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ”

Gaps in “Laudonov gaj” park forest

Na površini na kojoj se nalazi park šume “Laudonov

gaj” ima dosta progala, tj. čistina. Na njima je zabilježen

veći broj pomlatka hrasta lužnjaka nego običnog

bora, ali njihov broj naglo pada kad dostignu visinu

oko 30 cm, tako da nije zabilježena nijedna biljka

hrasta lužnjaka visine veće od 40 cm.

Nakon 1–2 godine pomladak hrasta lužnjaka se osuši,

dok to nije slučaj s običnim borom, koji je dosta agresivan

i sve više “osvaja” nastale progale. Od drvenastih

vrsta najčešće pridolazi obični glog (Crataegus monogyna)

i divlja kruška (Pyrus pyraster). Stanje kod običnog

bora sasvim je suprotno, podjednaka je zastupljenost

biljaka svih visina od 10–100 cm. One su vitalne i

otpornije na negativne klimatske prilike i polako ali sustavno

zauzimaju neobrasle površine park šume.

10. PRIRODNO NAPLOĐIVANJE ISPOD HRASTOVA

Natural regeration under the oaks

Stabla hrasta lužnjaka u park šumi Laudonov gaj

imaju redovito dobar urod žira. Da bi utvrdili brojnost

ponika i pomlatka ispod tih starih stabala, postavljene

su plohe na kojima je utvrđena struktura ponika i pomladaka

hrasta lužnjaka (Quercus robur).

Šumarija Korenica

Korenica Forest Office

Park šuma “Laudonov gaj

Pokusna ploha 1–5

Simple plot 1–5

Površina plohe 2 m x 2 m 4m

“Laudonov gaj” Park Forest Simple plot area 2

m x 2 m = 4 m

Odjel 16a Datum: 6 2003.

Compartment 16a Date: 6. 8. 2003

Postavljeno je ukupno pet ploha veličine 2 x 2 m ispod

pojedinačno raspoređenih stabala, kao i stabala u

sklopu. Širina krošanja hrasta lužnjaka kreće se od 13

do 17 m., a plohe su postavljene na udaljenosti 6 do 9 m.

od žilišta.

20 m'

2 2 0 m2

Tablica 3. Struktura ponika i pomlatka ispod starih hrastova (prirodno naplođivanje)

Table 3 Structure of seedlings and young growth below the oaks – natural seeding

Visinska klasa cm

Height clas cm

5-10

11-15

16-20

21-25

26-30

31-35

36-40

>40

Ukupno – Total

/ ha

Ploha 1

Plot 1

13

30

28

15

3

3

92

230 000

Ploha 2

Plot 2

2

6

17

23

29

16

5

98

245 000

U tablici 3. prikazano je stanje na svih 5 ploha, iz

koje je vidljivo sljedeće: Ukupno je izmjereno 298 stabalaca

ponika i pomlatka, najviše na plohi 2 i to 98.

Ploha je bila postavljena ispod stabla na čistini, a najmanje

na plohi 4 ispod stabla u sastojini, samo 27. Najveći

broj biljaka izmjeren je u visinskoj klasi 11–15 cm,

dok je značajan broj zabilježen i s visinom 21–25 cm,

25 komada i visine 16–20 cm, 53 komada.

Slika 4. Prirodno naplođivanje ispod stabla u park šumi “Laudonov

gaj”

Figure 4 Natural seeding below the trees in “Laudonov Gaj” Park

Forest

(Foto: M. Dasović)

Ploha 3

Plot 3

15

6

14

3

2

2

1

43

107 500

Ploha 4

Plot 4

2

4

4

3

7

4

2

1

27

67 500

Ploha 5

Plot 5

5

11

9

7

3

1

2

38

95 000

Ukupno

Total

20

62

53

56

39

39

22

7

298

745 000

558


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

Preračunato po hektaru, evidentan je velik i značajan

broj ponika i pomlatka. Međutim treba spomenuti

da nijedna od tih biljčica ne naraste preko 50 cm, one

nakon jednog, a najviše dva vegetacijska razdoblja

propadnu i osuše se. Iz godine u godinu događa se ponovno

naplođivanje ispod krošanja starih stabala.

11. OPĆEKORISNE FUNKCIJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ”

Non-wood functions of “Laudonov “ gaj” Park Forest

Šumski ekosustavi su vrlo osjetljivi na onečišćenje

zraka i vode, što se odražava u pojavi propadanja šuma.

Do današnjih dana zagađenje čovjekova okoliša

doseglo je takav stupanj da je to postalo zabrinjavajuće,

pa do izražaja dolaze različite druge funkcije prirodnih

cjelina, a posebno šuma kao jednog od najznačajnijih.

Te posebne funkcije nazivamo općekorisnim

funkcijama. Općekorisne funkcije šuma su:

– Zaštita tla od erozije vodom i vjetrom

– Uravnoteženje vodnih odnosa u krajobrazu te sprječavanje

bujica i visokih vodnih valova

– Pročišćavanje voda procjeđivanjem kroz šumsko

tlo te opskrba podzemnih tokova i izvorišta pitkom

vodom

– Povoljni utjecaj na klimu i poljodjelsku djelatnost

– Pročišćavanje onečišćenog zraka

– Utjecaj na ljepotu krajobraza

– Stvaranje povoljnih uvjeta za ljudsko zdravlje

– Osiguranje prostora za sport i rekreaciju

– Uvjetovanje razvoja ekološkog, lovnog i seoskog

turizma

– Očuvanje genofonda šumskog drveća i ostalih vrsta

šumske biocenoze

– Očuvanje biološke raznolikosti genofonda, vrsta,

ekosustava i krajobraza

– Podržavanje opće i posebne zaštite prirode (nacionalni

parkovi i dr.) šumovitog krajobraza

– Ublažavanje učinka “staklenika atmosfere”vezivanjem

ugljika te obogaćivanje okoliša kisikom

12. TURIZAM I ZAŠTITA PRIRODE

Turizam je (Španjol 1993), ”privredna grana koja

se oslanja, razvija, opredjeljuje i ostvaruje na primarnim

vrijednostima prirodne sredine. On je izvanredna

mogućnost da se zaštićeni oblici prirode ekonomski valoriziraju.

Zaštićeni prirodni prostori pružaju šansu

aktivne zaštite, korištenja i unapređenja prirodnog okoliša

u tom prostoru. Zbog masovnosti turizam je izvanredna

prilika da se preko turista kao medija širi propaganda

o potrebi zaštite prirode.”

Posebno mjesto u turističkom razvoju i njegovu

kretanju zauzima prostor. Turizam ga treba za korištenje,

a isto tako zahtijeva i njegovu kvalitetu, te zato

zadire u najljepše predjele koji posjeduju najveću turističku

privlačnost. Postojeće bogatstvo raznolikosti turističkog

prostora mora se održavati i unapređivati.

Svako smanjenje raznolikosti u nekom predjelu donosi

Slika 5. Ispaša u park šumi “Laudonov gaj”

Figure 5 Grazing in “Laudonov Gaj” Park Forest

(Foto: M. Dasović)

– Opća zaštita i unapređenje čovjekova okoliša postojanjem

šumskih ekosustava kao biološkog kapitala

velike vrijednosti

– Značenje u obrani zemlje i razvoju lokalnih zajednica

Svaka od ovih funkcija izrazito je naglašena na području

Laudonova gaja, posebno zbog same uloge gaja

u smirivanju živih pijesaka Krbavskog polja, blizine

nacionalnog parka Plitvička jezera, a time i velike mogućnosti

razvoja ekološkog, lovnog i seoskog turizma,

što bi uvelike pridonijelo razvoju cijeloga ovog kraja.

Tourism and naturale protection

i njegovo osiromašenje kao biološkog, estetskog, a samim

time rekreativnog i turističkog potencijala. Danas

turizam sve više preferira kontakt čovjeka s prirodom,

njezinim potpunim doživljajem, te se može sa sigurnošću

tvrditi da će turističku budućnost imati one zemlje

koje će imati očuvaniji cjelokupni prostor i ekološki

stabilan okoliš. Turizam i zaštita prirode počeli su se

paralelno razvijati na višem stupnju društveno-ekonomskog

razvoja i to razvojem industrijalizacije, prometa

i urbanizacije (Š pa n j o l , 1997). Činjenica je da

turizam štetno djeluje na prirodu na više načina:

– velikim brojem posjetitelja

– organizacijskim i tehničkim mjerama

– hotimična ili slučajna oštećenja koja izazivaju turisti.

Sve to donosi višestruku fizičku i estetsku štetu, te

znatno mijenja kompaktnost i prirodnost prostora, a

559


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

svako uništavanje prirodnih dobara nanosi izravne

ekološke štete turizmu, te tako on ostaje bez svoje prirodne

baze i osnovnih uvjeta za razvoj. Zbog svoje

masovnosti turizam je izuzetna prilika da se preko turista

kao medija širi propaganda o potrebi zaštite prirode,

čime se samo potvrđuje uzajamnost veze zaštite

prirode i turizma. S obzirom na ograničene mogućnosti

korištenja zaštićenih dijelova prirode, kao i na njihovu

specifičnu zaštitu očito je da se oni mogu koristiti samo

strogo kontrolirano i usmjereno. Ograničavaju se klasični

oblici turizma, a prednost se daje znanstvenom, izletničkom,

seoskom, zdravstveno-rekreativnom, ribolovnom,

lovnom, edukativnom, i sl.

Karakteristika posebno zaštićenih objekata prirode

znači svođenje svih oblika korištenja na ekološki dopuštene,

a ekološki su oblici korištenja ograničeni. Po

svojim temeljnim atributima svaki posebno zaštićeni

prirodni objekt ima obilježja turističkog atraktivnog

motiva. Zaštita prirode osim očuvanja prirodne baštine,

obuhvaća i očuvanje kulturne baštine. Cilj je njeno

očuvanje od propadanja, oštećenja i razaranja. Ekološki

turizam je jedan od oblika selektivnog turizma, on

je sprega između ciljeva i potrebe zaštite prirode i okoliša,

s jedne strane i turizma s druge strane, te je doveo

do njihovog savezništva. “Ekoturizam zato nije samo

pojam ekologijski zdravog turističkog putovanja, već

se radi o naporu da se u okviru turizma izvrši odgovarajuća

zaštita resursa” (…) “ekoturizam je takav oblik

turizma koji sudjeluje u zaštiti resursa” (Vu ko n i ć ,

1994.: Španjol 1997).

Turizam je odlična mogućnost da se zaštićeni i atraktivni

dijelovi prirode ekonomski valoriziraju, usklađivanjem

ciljeva zaštite sa stupnjem i oblikom turističkog

razvoja. Mjere održavanja, zaštite i unapređenja konkretnih

prirodnih prostora razlikuju se prema svojoj namjeni,

stanju kategoriji zaštite i drugome. Prirodni predjeli

koji su manje izmijenjeni antropogenim utjecajem

zahtijevaju i strože mjere zaštite. Samo će se tako moći

očuvati prirodni okoliš koji će biti jamstvo humanijem i

ugodnijem životu i boravku u tako harmoničnoj cjelini.

Iskorištavanje prirodnih dobara i prostora u funkciji turizma

mora biti racionalno i strogo planski, uzimajući u

obzir i aktivnu zaštitu tih dobara, jer je njihova namjena

dugoročno služenje turističkoj namjeni. Turistička djelatnost

mora racionalno koristiti prirodni okoliš, da bi

takav atraktivan okoliš mogao koristiti turizmu i da kao

takav ostane sačuvan u svim svojim atributima. Borba

za zdravu i očuvanu prirodu i okoliš znači i borbu za

očuvanje prirodnog resursa.

13. PRIJEDLOG PROSTORNOG UREĐENJA PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ”

Proposal of spatial arrangement of “Laudonov gaj” Park Forest

Zaštićeni dijelovi prirode kao što je i park šuma

“Laudonov gaj” mogu se koristiti samo na strogo kontrolirani

i usmjereni način. Potrebno je ograničavati klasični

način turizma, a prednost davati izletničkom, seoskom,

znanstveno-rekreativnom, znanstveno-istraživačkom,

edukativnom i sl., za što ovdje postoje brojne

mogućnosti. Svi ti oblici turizma u praksi se isprepleću i

nadopunjuju. Park šuma “Laudonov gaj” nalazi se u blizini

nacionalnog parka Plitvička jezera, te je moguće

organizirati svakodnevne izlete iz te 30-tak kilometara

udaljene turističke destinacije, što je moguće asfaltnom

cestom do samog ulaza u park šumu. Kako se selo Šalamunić

nalazi uz samu granicu parka, uz dodatna ulaganja

u seoski turizam mogao bi se iz ovoga, za sada, zapuštenog

i slabo naseljenog sela, stvoriti privlačno

mjesto za ugodan odmor. Čistoća zraka i vode, mir i povoljan

utjecaj šumskog ekosustava na čovjekovo fizičko

i psihičko zdravlje omogućuje razvoj zdravstvenog

turizma, jer nigdje u blizini nema industrijskih postrojenja

niti drugih izvora zagađivanja okoliša.

560

Slika 6. Park šuma “Laudonov gaj”

Figure 6 “Laudonov gaj” Park Forest

(Foto: M. Dasović)

Vrlo je bitna i arhitektonska izvedba podignutih

objekata, koja se mora prilagoditi neposrednom okolišu

i okolnom pejzažu. Objekt ili više njih koji bi se

eventualno radili na prostoru park šume “Laudonov

gaj” moraju biti pažljivo locirani da ne nagrđuju i da ne

ometaju prirodne vizure. Kako je već naprijed navedeno

turizam podrazumijeva određene zahtjeve u privlačnosti,

a jedan od njih je i postojanje kulturnih i povijesnih

spomenika. Postojanje jednog takvog kulturnog

i povijesnog spomenika u Buniću nedaleko Laudonova

gaja vezano je uz Gideona Laudona, čovjeka

koji ga je i stvorio, a to je katolička crkva Blažene Djevice

Marije, sagrađene 1864. godine u gotsko-romanskom

stilu, na mjestu stare crkve koja je građena još


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

1743. (slika 7.). Toranj i krovište crkve Blažene djevice

Marije u Buniću srušen je 1945. godine, crkva je zapuštena,

a isto tako i okoliš oko nje.

Valorizacija park šume Laudonov gaj mora uvažavati

sva načela zaštite i namjene park šume kao kategorije

zaštite prirodnog predjela. Pri uređenju ne treba se strogo

držati samo granica parka, već se i širi predio oko

parka, koji je u sastavu istoimene gospodarske jedinice

može privesti određenoj funkciji. S obzirom na biološko-ekološko

i prostorno vrednovanje ove park šume potrebno

je odrediti dvije osnovne funkcionalne zone. To

su zone intenzivnog korištenja i zona park šume.

Zona intenzivnog korištenja (neobrasle površine,

čistine) treba biti povezana s putovima na glavnu prilaznu

cestu kod sela Šalamunić. U navedenoj zoni treba

tražiti i mogućnost vrtno-arhitektonskog i biološkovegetacijskog

kreiranja prostora i njegova dovođenja u

željenu funkcionalnost. Tu se definiraju sadržaji u prostoru

(igrališta za djecu, informativni panoi, vodene

površine, fontane, klupe, odmarališta i dr.). Kako je

već u prvom dijelu ovoga rada naglašeno, park šuma

“Laudonov gaj” ima izrazito povijesni karakter.

Nalazi se na prostoru na kome se odigrala povijesna

Krbavska bitka 9. rujna 1493. godine. Za sada na cijelom

području parka nema nijedne obavijesti kojom bi

se posjetitelja obavijestilo da se nalazi na jednom povijesnom

mjestu. Na samom ulazu u park šumu sa istočne

i zapadne strane uz postojeći šumski put potrebno je

postaviti dva panoa, na kojima bi se izložila povijest

ovoga područja, način postanka park šume Laudonov

gaj i sva značajnija zbivanja. Vodeni elementi vrlo su

bitan sadržaj parkovne arhitekture. Na prostoru gdje se

nalazi park šuma “Laudonov gaj” već postoje prirodne

vodene površine, te se zahvati na njihovom uređenju

moraju prilagođavati funkciji koju imaju određeni vodeni

elementi na tom prostoru. Ti zahvati sastoje se u

uređenju okolice uz vodene površine, uređenju postojeće

vegetacije, uređenju obala postavljanjem kamenih

bankina i sl.

Cijeli predio park šume “Laudonov gaj” gdje se nalaze

sadašnja pojilišta, potrebno je urediti. (slika 8.).

Ova prirodna jezerca pogodna su za nastanjenje odgovarajućih

vodenih biljaka, koje mogu pokrivati vodenu

površinu od 20–30 %, ali ne i više. Uz istočni rub gaja

protječe rječica Krbavica koja plavi područje park

šume za vrijeme velikih kiša. Okoliš oko njenog toka

potrebno je urediti, a iz korita iščistiti nepotrebni materijal

ili otpad.

Slika 7. Crkva Blažene Djevice Marije u Buniću

Figure 7 Church of the Blessed Virgin Mary

(Foto: M. Dasović)

Slika 8. Zapušteni vodeni objekt

Figure 8 A neglected water facility

(Foto: M. Dasović)

U vrtni namještaj pripada i skupina vrtno-arhitektonskih

elemenata koji imaju svoju određenu i specifičnu

namjenu. Svojim oblikom i materijalom mora se

uklapati u park uz izraženu funkcionalnost i nenametljivost

(klupe, košarice za otpatke i dr.). Biološki ili

živi elementi u parku svrstavaju se u dvije skupine:

biljni i životinjski elementi.

Drveće je osnovna i trajna biološka okosnica parka,

te mu i daje temeljno obilježje. U ovom parku jedina

vrsta drveća je hrast lužnjak (Quercus robur), raspoređen

pojedinačni ili u grupama. Kako se radi o staroj sastojini,

koja je dosta oslabljena, a nema mlađih stabala

koja bi s vremenom “zamijenila” ove stare hrastove,

postavlja se pitanje što učiniti sa sve većim površinama

koje su neobrasle, a koje su sve više agresivno napadnute

običnim borom (Pinus sylvestris).

Ukoliko se želi pristupiti pošumljavanju čistina i

progala u park šumi “Laudonov gaj”, hrastom lužnjakom

(Quercus robur) potrebno se koristiti parkovnom

metodom pošumljavanja, tj. kopanjem velikih jama,

po mogućnosti donošenjem u njih zemlje i humusa, te

sadnjom starijih stabala, visine 1,5–2 metra. Uspjeh

pošumljavanja kojega je radio Laudon, treba zahvaliti

upravo načinu pošumljavanja koji je bio sličan parkovnom.

Jedan od problema koji bi se prije ovih zahvata

trebao riješiti je pitanje površine državnog lovišta koje

je u zakupu, a zauzima i površinu park šume “Laudo-

561


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

nov gaj”. Divljač radi dosta šteta na ovim površinama,

pa bi se prostor gaja trebao posebno zaštititi od nekontroliranog

ulaska divljači. Ipak mora se napomenuti da

je nekad sam prostor Laudonova gaja bio ograđen (dužina

ograde 5-6 km) upravo iz razloga što je bio dosta

razvijen lovni turizam, a lovištem je gospodario nacionalni

park Plitvička jezera. U tadašnjem lovištu obitavao

je jelen lopatar, muflon, divlja svinja, u volierama

se uzgajao fazan (1500–2000 kom), te je obitavalo i

oko 1500 kom divljih pataka (prema pisanim podacima

NP Plitvička jezera). Uređenje park šume Laudonov

gaj otežano je činjenicom da su stara stabla hrasta lužnjaka

dosta oslabljena, šuplja i oštećena uslijed biotskih

i abiotskih faktora. Često dolazi do njihovih lomova

ili vjetroizvala, što stvara tužnu sliku propadanja

ovih ponosnih divova Krbavskog polja, stoga je potrebno

što prije nešto poduzeti da se ova specifičnost

Like očuva, a isto tako da se s park šumom “Laudonov

gaj” upozna što više posjetitelja.

14. ZAKLJUČAK - Conclusions

Na području Krbavskog polja između Krbave u

Krbavskom polju, sela Šalamunić i Debelo Brdo, postojao

je za ove krajeve rijedak fenomen “letećih pijesaka”.

Ta pješčara stvarala je problem stanovništvu

toga kraja ugrožavajući okolno poljoprivredno zemljište.

Šumarski ured I. Ličke pukovnije Karlovačkog

generalata napravio je plan i razradio tehniku pošumljavanja

radi smirivanja živih pijesaka. Pošumljavanje

tih pješčanih, neobraslih površina počelo je 1746. godine,

a vršeno pod vodstvom kapetana (kasnije majora)

Ernesta Gideona Laudona. Korištene su sadnice hrasta

lužnjaka, sađene u jame dubine 1 m. koje su bile punjene

humusom iz obližnjih šuma, a sađeno je 10 000 sadnica

na 1 hektar. Način pošumljavanja propisan je i vršen

po vojničkom ustroju, prikazana je vojska – pukovnija

u vojničkom pokretu i to: glavnina, rezerva,

pobočnica i izvidnica. U čast Laudonu narod je tu šumu

nazvao njegovim imenom.

Park šuma “Laudonov gaj” ima površinu od 33,23 ha

i nalazi se u istoimenoj gospodarskoj jedinici, odjel 16a.

U njoj je evidentirano 518 starih stabala hrasta lužnjaka

koje je posadio E. G. Laudon 1746. godine. Sastojina je

stara 257 godina, prezrela je i fiziološki oslabljena. Svake

godine dolazi do smanjenja broja stabala na što upućuje

podatak da su 1987. godine u park šumi bila 584

stabla hrasta lužnjaka. Urod hrasta, razvoj ponika i pomlatka

ispod krošanja vrlo je dobar, ali za vrijeme ljetne

suše on se osuši i propadne, što se ponavlja iz godine u

godinu. U toku razvoja park šume “Laudonov gaj” nije

došlo do daljnjeg razvoja hrasta lužnjaka, što upućuje na

zaključak da je za uspjeh pošumljavanja na ovim područjima

presudan bio način kojim se koristio Laudon prilikom

sađenja sadnica hrasta lužnjaka. Ukoliko se želi

pristupiti pošumljavanju čistina i progala u park šumi

“Laudonov gaj” potrebno se je koristiti parkovnom metodom

sađenja. Sadnice moraju biti starije (školovane)

visine 1,5–2 metra.

U park šumi “Laudonov gaj” postoje velike mogućnosti

za njeno uređenje i valorizaciju izgradnjom

vrtno-arhitektonskih i bioloških elemenata koji bi pomogli

da se ljepota i specifičnost ovog kraja približe širem

krugu posjetitelja, odnosno da se omogući korištenje

park šume “Laudonov gaj” u turističke svrhe.

Kiseljak, V., (1886): Izvještaj o poučnom putovanju

po Ličko-Otočkom okružju i Primorju. Šum. list

1886 (506–523), Zagreb.

Oesterreichische Forst – Zeitung (1891).

Osnova gospodarenja za gospodarsku jedinicu “Laudonov

gaj” (1987–1996).

Osnova gospodarenja za gospodarsku jedinicu “Laudonov

gaj” (1997–2006).

P av l ič ić , I., Istraživanje šumske vegetacije u specijalnom

rezervatu Laudonov gaj. Diplomski rad.

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Pejnović, D., (1985): Laudonov gaj. Priroda, str.

175–176, Zagreb.

P er c , Š., (1895): “Statistički opis šumah Otočke

imovne općine” (1879–1895).

562

15. LITERATURA – References

P o t o č i ć , Z., (1990): Laudonov gaj. Šumarski list,

(3–4); 195–198, Zagreb.

P r i c a , Ž., (1983): Karakteristike tala na eolskim

pijescima u Laudonovu gaju u Lici. Diplomski

rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Program razvoja lovišta u Krbavskom polju (1989).

R a u š , Đ., Ž. Š p a n j ol , (1995): Dendroflora i valorizacija

park šume Šijana kod Pule. Glasnik za

šumske pokuse 32: 107-128, Zagreb.

Šandor, F., (1911): Ekskurzija u Ličko i Krbavsko

polje. Vijesti Geološkog povjerenstva za Kraljevinu

Hrvatsku i Slavoniju, sv. I.

Š p a n o v i ć , T., (1983): Peščare – Lički pijesak. Šumarskarska

enciklopedija

enciklopedija sv.

s

2, 625, JLZ, Zagreb.

Španjol, Ž., (1993): Uloga

posebno zaštićenih obje-


M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 549-563

kata u turizmu. Glasnik za šumske pokuse, po- Vukonić, (1994): Turizam – u susret budućnosti,

sebno izdanje 4, 231-242, Zagreb.

Mikrorad i Ekonomski fakultet, Zagreb.

Š p a n j o l , Ž., (1997): Turizam i zaštita prirode i čo- Vuk el i ć , J., Đ. R au š , (1998): Šumarska fitocenolovjekova

okoliša. Socijalna ekologija, VI, 1–2: gija i šumske zajednice u Hrvatskoj. Šumarski

93–108, Zagreb. fakultet sveučilišta u Zagrebu, 310 str.

SUMMARY: In order to eliminate the problem of quick sands in Krbavsko

Polje, the Forest Office of the First Lika Regiment of Karlovac Generalate

made a plan and applied an afforestation technique. Afforestation began in

1746 under the command of Captain (later General) Ernest Gideon Laudon.

Seedlings of pedunculate oak (Quercus robur) were planted in holes of 1 m in

depth, which were filled with humus from nearby forests. About 10,000 seedlings

were planted per hectare. The method of afforestation was prescribed

and conducted according to the military system. The army – regiment was

shown in a military formation: main force, reserve, lateral, sidelong forces

and reconnoitring party. As a token of gratitude, the local people named this

forest after Laudon.

“Laudonov Gaj” Park Forest, protected over an area of 33.23 ha according

to the Nature Protection Act, currently contains 518 old pedunculate oak

trees (there were 584 specimen in 1987), with breast diameters ranging from

57 to 153 cm. Most of the trees (377 trees or 72.8 %) have a breast diameter

from 81–110 cm, while the majority of them, 157 trees or 30.3 %, are in the

diameter class of 91–100 cm. Their height ranges from 8 to 28 m. The majority

of the trees are in the height range from 21–24 m. Of 518 trees in all, 51 are

broken, whereas 267 (51.5 %) display visibly hollow trunks.

From a phytocoenological aspect, the Park Forest is in the zone characterised

by the climatozonal community of sessile oak and common hornbeam

(Epimedio-Carpinetum betuli Ht.1938/ Borh 1963). In terms of ground vegetation

that lacks differentiating species, the culture of pedunculate oak itself is

the closest to the community of pedunculate oak and tall broom (Genisto elatae-Quercetum

roboris Ht. 1938).

Although a very dense cover of seedlings and young growth occurs

below the oaks and in the clearings, it perishes after 2–3 years (height of

40 cm), resulting in the absence of the young generation of pedunculate oak

in the entire Park area. The edges and clearings are inhabited by a pioneering

species of Scots pine (Pinus sylvestris) from the neighbouring cultures. For

this reason clearings and gaps will need to be afforested using the park planting

method. Seedlings must be older (trained) and 1.5–2 m tall.

The biological-ecological, landscaping and historical importance of

“Laudonov Gaj” requires an integral interdisciplinary approach to valorisation.

It should encompass biological and park-architectural contents and elements.

Thus conceived, constructed and maintained, it should find its place in

the overall tourist map of the Lika region.

Key words: Laudonov Gaj, pedunculate oak (Quercus robur), quick

sands, tourist, biological-ecological valorisation, recovery.

563


564


STRUČNI ČLANCI

UDK 630* 156

PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 565-574

PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE

(Capreolus capreolus L.)

U ŠUMAMA BARANJE

RECRUITMENT RATE OF THE ROE DEER

(Capreolus capreolus L.)

IN BARANJA FORESTS

Đuro NIKOLANDIĆ*, Dražen DEGMEČIĆ**

SAŽETAK: Na tri prostorno odvojena i ekološki različita tipa staništa

srna, metodom totalnog prebrojavanja u ožujku utvrđena je brojnost i spolno/dobni

sastav osnovnog fonda srna. Na temelju broja viđene lanadi u prebrojavanju,

izvršenog odstrjela i evidentiranih gubitaka lanadi tijekom listopada-ožujka,

ustanovljen je prirast lanadi iz protekle lovne godine. Iz tako

ustanovljenog broja lanadi i adultnih (rasplodnih) srna, izračunat je koeficijent

prirasta lanadi u protekloj lovnoj godini. Realnost ovako dobivenog koeficijenta

prirasta lanadi je upitna, a korištenje tog koeficijenta u planiranju

očekivanog prirasta kod izrade lovno-gospodarskih planova nije preporučljivo.

Iz dugogodišnje prakse uzgoja srneće divljači i ovog istraživanja znamo

da ovako ustanovljen prirast lanadi nije stvaran iz sljedećih razloga:

– prebrojavanje srna u ožujku ne daje sigurne podatke o broju lanadi, jer je

na većim udaljenostima i brzom kretanju divljači, teško je razlikovati lane

od srne, jer su lanad u ožujku tjelesno razvijena i u zimskoj d

na odraslim srnama;

– evidentirani gubici lanadi u jesensko-zimskom razdoblju ne e

trati potpunim, jer se na temelju samo nađenog broja lešina ili ili dijelova kostura

ne može sa sigurnosti znati stvarni broj uginule lanadi;

– samo na temelju broja evidentiranih slučajeva u bespravnom lovu nemogu

se ustanoviti stvarni gubici lanadi kako u krivolovu, tako i gubici lanadi u

prometu;

– na većim udaljenostima i u pokretu kod srna, često nije moguće razlikovati

spol lanadi, pa niti ustanoviti broj ženske lanadi koje u novoj lovnoj

godini ulaze u ženski dio matičnog fonda. Ako se nezna broj ženske lanadi,

onda se nezna niti koliko će biti dvizica, tj. srna koje u tekućoj godini neće

imati lanad, nego tek iduće godine.

Praćenje veličine prirasta lanadi od vremena lanjenja (svibanj-lipanj), do

pred lov (listopad), osmatranjem i pretraživanjem teritorija lanjenja srna

pred košnju djeteliništa i travnjaka je korisno radi spriječavanja šteta na divljači

i evidentiranja uzroka gubitaka novorođene lanadi (kišovito i hladno

vrijeme, predatori i dr.). Konačno, iz iznesenih razloga smatramo da utvrđivanje

broja lanadi samo u jesen pred lov (rujan, listopad), daje pravu vrijed-

* Mr. sc. Đuro Nikolandić, dipl. ing. šum., A. Stepinca 5,

31 000 Osijek

** Mr. sc. Dražen Degmečić, dipl. ing. šum., “Hrvatske šume”,

UŠP Osijek – šumarija Tikveš, Š. Petefija 35,

31 327 Bilje; sumarija-tikvesŽhr.sume.hr

565


Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 565-574

nost ostvarenog prirasta na temelju kojeg je moguće vršiti korekciju prirasta

lanadi i izmjenu opsega i strukture godišnjeg plana odstrjela.

Kl j uč ne r ij e č i : Baranja, plodnost, zametak, planirani prirast, ostvareni

prirast, broj lanadi, mortalitet, rasplodni fond srna

UVOD – Introduction

Uzgoj srneće divljači regulira se planom koji se temelji

na utvrđivanju matičnog brojnog stanja (proljetni

fond) i njegovog spolno/dobnog sastava, ocjeni stvarnog

(realnog) prirasta i evidenciji ukupnog izlučivanja

iz populacije (odstrjel i gubici). Brojnost i sastav matičnog

fonda ovise od prirasta, gubitaka i lova, pri čemu je

odlučujuće u kojoj mjeri odstrjel i gubici zadiru u spolno/dobne

razrede. Pod prirastom podrazumijevamo broj

lanadi kojim se svake godine povećava matično brojno

stanje. Ovaj prirast izražava se u postocima od broja

svih ženki u matičnom fondu početkom proljeća (ožujka).

Iz uzorka viđene lanadi i srna u rujnu i listopadu, izračunava

se stopa prirasta koja pokazuje da li planirani

godišnji prirast odgovara ostvarnom prirastu pred lov, u

listopadu. Broj lanadi u odnosu na ukupnu brojnost lokalne

populacije srna i na broj ženki fiziološki spremnih

za oplodnju, razvoj ploda i odgoj laneta, varira od godine

do godine. Cilj je ove analize prikazati na temelju

autentičnih podataka da li i koliko ostvareni prirast pred

lov varira u odnosu na planirani (očekivani) prirast po

lovno-gospodarskoj osnovi, te kroz četiri godine praćenja

utvrditi postoje li kolebanja u ostvarenom prirastu

unutar jedne i između tri lokalne populacije.

Na tri prostorno odvojena i ekološki različita tipa staništa

srna, metodom totalnog prebrojavanja u ožujku (iz

Slika 1. Srna i lane u rujnu pred lov;

Figure 1 Roe deer doe and kid in september just before hunting season.

(Foto: D. Degmečić)

566

zaprežnih kola, sa čeka, ili prigonom) utvrđena je brojnost

i spolno/dobni sastav matičnog fonda srna (tablica

1). U lovnoj praksi na temelju broja viđene lanadi iz prebrojavanja

u ožujku, izvršenog odstrjela i evidentiranih

gubitaka lanadi tijekom listopada-ožujka, ustanovljava

se prirast lanadi iz protekle lovne godine. Iz tako ustanovljenog

broja lanadi i odraslih (adultnih) srna iz prebrojavanja,

izračunava se koeficijent prirasta lanadi u

protekloj lovnoj godini. Realnost ovako dobivenog koeficijenta

prirasta lanadi je upitna i nije preporučljiva za

planiranje očekivanog prirasta u sljedećoj lovnoj godini,

jer iz dugogodišnje prakse uzgoja srneće divljači i praćenja

prirasta kod srna u različitim ekološkim uvjetima te

ovog istraživanja, znamo da ovako ustanovljen prirast

lanadi nije stvaran iz sljedećih razloga:

– prebrojavanje srna u ožujku ne daje sigurne podatke

o broju lanadi, jer je na većim udaljenostima i brzom

kretanju divljači, teško mogu razlikovati lanad

od srna, a i zato što je lanad u ožujku već toliko razvijena

i još u zimskoj dlaci, pa je jako slična odraslim

srnama;

– evidentirani gubici lanadi u jesensko-zimskom razdoblju

ne mogu se smatrati potpunim, jer se na temelju

samo nađenog broja lešina ili dijelova njihovih

kostura ne može znati i stvarni broj uginule lanadi;

– samo na temelju broja otkrivenih

slučajeva u bespravnom

lovu ne mogu se ustanoviti

stvarni gubici lanadi kako u krivolovu,

tako i gubici na prometnicama;

– na većim udaljenostima i u pokretu

često nije moguće razlikovati

spol lanadi, pa niti ustanoviti

broj ženske lanadi, koje u

novoj lovnoj godini (travanj)

ulaze u matični fond, ali još ne i

u rasplodni. Ako se u prebrojavanju

nezna broj ženske lanadi,

onda se ne može znati niti koliko

će biti srna – dvizica, koje u tekućoj

godini neće imati lanad,

nego tek iduće godine.

Praćenje veličine prirasta lanadi

od vremena lanjenja (svibanj-lipanj),

do pred lov (listopad) (slika

1), osmatranjem i pretraživanjem


Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 565-574

teritorija lanjenja srna pred košnju djeteliništa i travnjaka

je korisno radi sprječavanja gubitaka na divljači

u polju i evidentiranja uzroka gubitaka novorođene

lanadi (kišovito i hladno vrijeme, predatori, kosilice i

dr.). Najveće smanjenje prirasta lanadi upravo u mjesecima

nakon lanjenja razlog je da utvrđivanje broja

lanadi tek u jesen pred lov (rujan, listopad), daje pravu

vrijednost ostvarenog prirasta, koji omogućuje izmjenu

opsega i strukture godišnjeg plana odstrjela, a i

eventualnu korekciju koeficijenta prirasta lanadi, prilikom

revizije lovno-gospodarske osnove.

2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA - Research area

Istraživanje je rađeno na području Baranje od 1967.

do 1970. godine na terenima lovno-šumsko-poljoprivrednih

uprava: Tikveš, Darda i Belišće (tablica 1). Cijelo

područje ima srednju nadmorsku visinou oko 89 m.

Zemljište šumsko-lovnog područja Baranje zauzima

najniže priobalne terene Dunava i Drave, osim šuma u

središnjem dijelu Baranje, Koha, Kozarac i Haljevo

(2 900 ha) (tablica 2). Klima ovog područja nalazi se

na granici između kontinentalne klime srednjeeuropskog

tipa i kontinentalne klime panonske nizine. Srednja

godišnja temperatura zraka je 11,1 C. Najnižu

º

srednju – mjesečnu temperaturu ima siječanj, -3,8 C.

º

Srednja godišnja količina padavina iznosi 701 mm.

Prosječno godišnje snijeg pada 26 dana, a zadržava

se na zemlji u prosjeku 35 dana. Visina snježnog pokrivača

iznosi u prosjeku 20 cm. Kao bitan i dominantan

ekološki čimbenik šumsko-lovnog područja Baranje je

područjem. Iako postoje razlike u režimu voda Dunava,

Drave i s njima povezanih vodenih tokova ili odvojenih

starih korita, bara i ritova, nema velikih florističkih

razlika u vegetaciji terena pod utjecajem ovih dviju

rijeka. Međutim, postoje velike razlike u vegetaciji

terena zaštićenih nasipom od onih ostavljenih punom

utjecaju Dunava i Drave. Autohtona vegetacija ovoga

područja sastoji se od najvlažnijih, hidrofilnih, vodenih

zajednica do kserotermnih livadskih i šumskih fitocenoza.

Zahvaljujući vrlo velikim površinama pod utjecajem

tekućih i stajaćih voda, vodena i močvarna vegetacija

je vrlo bujna. Nasuprot pozitivnog djelovanja režima

voda na visoku produkciju biljne mase i povoljne

životne uvjete za raznovrsnu i brojnu faunu, visoki

vodostaji Dunava, kod Batine 500 cm iznad normale, i

njihovo dugo trajanje, uzrok su velikih gubitaka, pomlatka

mnogih životinjskih vrsta, posebno vrsta lovne

faune. Tako npr. smrtnost srna u godini katastrofalne

poplave Baranje 1966 godine, evidentirana je na 622

režim poplavnih i podzemnih voda. On je tim više značajniji

što

Tablica 1. Brojnost i spolni sastav populacije srna na lokalitetima istraživanja (1967/1970). Unatoč i većim godišnjim kolebanjima

se ovi

brojnosti

krajevi nalaze

matičnih

u

fondova

dodiru sa

srna

stepskim

na istraživanim lokalitetima, biološka stabilnost lokalnih populacija je

osigurala njihovo uspješno samoobnavljanje i u kasnijim razdobljima.

Table 1

LŠPU

Locality

Belišće

Darda

Tikve š

Ukupno – Total

Number and sex structure of roe deer population in research localities (1967 /1968). Despite some significant yearly

fluctuations in the number of roe deer population in research localities, the biological stability of local populations

has shown their constant ability to self-regenerate successfully till today.

Brojnost od 1967. do 1970. g.

Number of roe deer population (1967.-1970.)

Min

284

432

368

1084

Max

490

605

587

1682

Prosječna

399

499

488

1386

Omjer spolova

Sex structure

Mužjaci Ženke

1 1,25

1 1,07

1 1,08

1 1,13

Odstrijel / gubitci

Cull/ total loss

Oba spola

153

185

115

453

Tablica 2. Prikaz strukture površina po lokalitetima

Table 2 Locality landscape structure

LŠPU

Locality

Belišće

Darda

Tikve š

Ukupno

Total

Pod šumom

(ha)

Forest

4418,58

5219,44

7719,98

17 358

Šumske čistine,

prosjeke i

remize (ha)

Pastures, food plots

and forest clearings

872,57

1129,52

2075,27

Tršćaci, kanali,

depresije (ha)

Reed land,

channels, water

depressions

340,27

1303,75

6559,25

Poljoprivreda

(ha)

Agriculture

250,53

409

813,31

Lovno ne

produktivne

površine

Unproductive

game area

37,12

49,91

1796,56

Ukupno

(ha)

Total

5919,07

8111,62

18999,9

567


Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 565-574

grla ili 42,0 % u odnosu na matični fond srna na istraživanom

području (Nikolandić 1969, neobjavljeni

podaci). Uz gubitke uslijed velikih poplava, smrtnost

srna uzrokuju i nametničke bolesti. Kao najvažnijim

negativnim čimbenikom zdravstvenog stanja srna na

području Baranje smatraju se oni tereni koji su poplavni,

močvarni i s visokim postotkom relativne vlažnosti.

3. METODE RADA – Research methods

c) s dva

va laneta

laneta,

d) s tri

i laneta.

Utvrđivanje ostvarenog prirasta lanadi, neposredno

pred početak odstrjela srna i lanadi radilo se tijekom

mjeseca rujna i listopada. Stručno terensko osoblje prikupljalo

je sljedeće podatke:

1. broj ukupno osmotrenih srna (dvizice i odrasle srne

2.

o

zajedno) po šumsko-lovnim revirima u pojedinim

šumarijama,

od ukupnog broja viđenih srna, koliko ih je bilo:

a) bez lanadi,

b) s jednim lanetom,

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA – Research results

Nakon statističke obrade terenskih podataka izvršena

je analiza rezultata istraživanja. Unutar navednih lokaliteta

se za svaku godinu promatranja i za svaki promatrani

lokalitet, analizirala aritmetička sredina ukupnog

broja lanadi, stopa ostvarenog prirasta pred lov, u

odnosu na ukupno viđeni broj srna u

starosti od dvije i

Takvi tereni pogoduju razvoju jaja i ličinki mnogih nametnika

srna i njihovih posrednika (R i c h te r i N i -

kolandić 1982). Najveća opasnost od invazije nametnika

je u mjesecima IV, V, VI i VII, kada su temperature

iznad 13 C, a oborine veće od 50 mm, što omo-

º

gućuje razvoj ličinki nametnika do invazivnog stupnja.

Terensko lovno-šumsko osoblje je na osmatranju

divljači ili drugim poslom u šumi u službenu knjigu

odmah po viđenju evidentiralo svako grlo srneće divljači,

kao slučajni uzorak. Naknadno dopisivanje, po

sjećanju, nije se smatralo kao valjano. Prikupljeni podaci

u 1967. g., 1968. g., 1969. g. i 1970. g. obrađeni su

standardnim statističkim metodama, te je na temelju

toga izračunat koeficijent ostvarenog prirasta.

više godina. Sljedila je usporedba vrijednosti aritmetičke

sredine (test razlike između dvije aritmetičke sredine

“u = /s ”) po godinama unutar istog lokaliteta te

usporedba vrijednosti aritmetičke sredine između različitih

lokaliteta.

1. Analiza unutar pojedinih lokaliteta istraživanja

1.1.) Lokalitet “Belišće”

Unutar lokaliteta uspoređivalo se postoje li signifikantne

razlike u stopi ostvarenog prirasta lanadi po

ženki utvrđenog osmatranjem tijekom rujna i listopada

1967. g., 1968., 1969.g. i 1970.g., u odnosu na stopu

planiranog prirasta lanadi po ženki u travnju istih godina

(tablica 3, graf 1).

Tablica 3. Podaci lokaliteta “Belišće”

Table 3 Data for “Belišće” locality

Godina

postotak

Year

percent

1967

%

1968

%

1969

%

1970

%

Ukupno – Total

Srna bez

lanadi

Doe

without

fawn

62

23 %

15

11 %

16

14 %

15

15 %

108

18 %

Srna i

jedno

lane

Doe

and

fawn

70

27 %

44

33 %

35

30 %

39

39 %

188

31 %

Srna i

dva

laneta

Doe and

two

fawns

132

50 %

70

52 %

60

52 %

43

43 %

305

50 %

Srna i

tri

laneta

Doe and

three

fawns

0

0%

6

4 %

5

4 %

2

3 %

13

1 %

Ukupno

srna

Does

total

264

100 %

135

100 %

116

100 %

99

100 %

614

100 %

Ukupno

lanadi

Fawns

total

334

127 %

202

150 %

170

147 %

131

132 %

837

136 %

Ostvarena stopa

prirasta

u listopadu

Real

recruitment

rate at october

1,27

1,5

1,47

1,32

1,36

Planirana stopa

prirasta

u travnju

Planned

recruitment

rate at april

0,69

0,69

0,69

0,69

0,69

568


Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 565-574

Graf 1. Razlike u ostvarenom prirastu pred lov po godinama istraživanja, te u odnosu na planirani prirast u travnju

Graph 1 Differences at real recruitment rate through years of research and against planned april recruitment rate

Ostvareni prirasti ustanovljeni tijekom rujna i listopada

su u godinama 1967. g., 1968. g., 1969. g. i 1970. g. gubicima lanadi u velikim poplavama rijeke Drave u

1968. g. na lokalitetu Belišće objašnjava se povećanim

značajno veći no što je planirano po lovno-gospodarskoj proljeće 1966. godine.

osnovi. Manje ostvareni prirast 1967. g. u odnosu na

1.2.) Lokalitet “Darda”

I unutar ovog lokaliteta uspoređivalo se postoje li

signifikantne razlike u stopi ostvarenog prirasta utvrđenog

osmatranjem tijekom rujna i listopada 1967. g.,

1968., 1969. g. i 1970. g. i u odnosu na koeficijent planiranog

prirasta u travnju istih godina (tablica 4, graf 2).

Ostvareni prirasti ustanovljeni tijekom rujna i listopada,

su u godinama 1967. g., 1968. g., 1969. g. i 1970. g.

Tablica 4. Podaci lokaliteta “Darda”

Table 4 Data for “Darda” locality

Godina

postotak

Year

percent

1967

%

1968

%

1969

%

1970

%

Ukupno – Total

Srna bez

lanadi

Doe

without

fawn

19

23 %

34

23 %

46

28 %

58

26 %

157

25 %

Srna i

jedno

lane

Doe

and

fawn

33

40 %

63

43 %

52

31 %

79

36 %

227

37 %

Srna i

dva

laneta

Doe and

two

fawns

30

37 %

49

33 %

67

40 %

84

38 %

230

37 %

Srna i

tri

laneta

Doe and

three

fawns

0

0 %

2

1 %

1

1 %

0

0 %

3

1 %

značajno veći no što je planirano po lovno-gospodarskoj

osnovi. Veće razlike u ostvarenom prirastu po godinama

istraživanja na lokalitetu Darda ne postoje niti u 1967. g.

jer su šume Koha, Haljevo i Kozarac izvan utjecaja

poplavnih voda rijeka Dunava i Drave.

Ukupno

srna

Does

total

82

100 %

148

100 %

166

100 %

221

100 %

617

100 %

Ukupno

lanadi

Fawns

total

93

113 %

167

113 %

189

114 %

247

112 %

696

113 %

Ostvarena stopa

prirasta

u listopadu

Real

recruitment

rate at october

1,13

1,13

1,14

1,12

1,13

Planirana stopa

prirasta

u travnju

Planned

recruitment

rate at april

0,69

0,69

0,69

0,69

0,69

569


Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 565-574

Graf 2. Razlike u ostvarenom prirastu po godinama istraživanja te u odnosu na planirani prirast u travnju

Graph 2 Differences at real recruitment rate through years of research and against planned april recruitment rate

1.3.) Lokalitet “Tikveš“

I u ovom lokalitetu uspoređivalo se postoje li signifikantne

razlike u stopi ostvarenog prirasta utvrđenog je manji u odnosu na 1969.g. na lokalitetu Tikveš, zbog

podarskoj osnovi. Ostvareni prirast 1967 . g. značajno

osmatranjem tijekom rujna i listopada 1967.g., 1968., povećane smrtnosti lanadi uslijed velikih i dugotrajnih

1969.g. i 1970.g. i u odnosu na koeficijent planiranog poplava rijeke Dunav.

prirasta u travnju istih godina (tablica 5, graf 3).

Ostvareni prirasti ustanovljeni tijekom rujna i listopada

su u godinama 1967. g., 1968. g., 1969. i 1970. g.

i ovdje značajno veći no što je planirano po lovno-gos-

Graf 3. Razlike u ostvarenom prirastu po godinama istraživanja te u odnosu na planirani travanjski prirast

Graph 3 Differences at real recruitment rate through years of research and against planned april recruitment rate

570


Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 565-574

Tablica 5. Podaci lokaliteta “Tikveš“

Table 5 Data for “Tikveš“ locality

Godina

postotak

Year

percent

1967

%

1968

%

1969

%

1970

%

Ukupno – Total

Srna bez

lanadi

Doe

without

fawn

25

27 %

34

27 %

31

16 %

33

19 %

123

21 %

Srna i

jedno

lane

Doe

and

fawn

31

33 %

22

18 %

64

32 %

68

38 %

185

31 %

Srna i

dva

laneta

Doe and

two

fawns

37

39 %

62

50 %

87

44 %

69

39 %

255

43 %

Srna i

tri

laneta

Doe and

three

fawns

1

1 %

6

5 %

16

8 %

8

4 %

31

5 %

Ukupno

srna

Does

total

94

100 %

124

100 %

198

100 %

178

100 %

594

100 %

Ukupno

lanadi

Fawns

total

108

115 %

164

132 %

286

144 %

230

129 %

788

133 %

Ostvarena stopa

prirasta

u listopadu

Real

recruitment

rate at october

1,15

1,32

1,44

1,29

1,33

Planirana stopa

prirasta

u travnju

Planned

recruitment

rate at april

0,69

0,69

0,69

0,69

0,69

2. Analiza između lokaliteta istraživanog područja

Usporedba aritmetičkih sredina stopa ostvarenog

prirasta za sve četiri godine istraživanja između lokaliteta

(LŠPU Belišće, Darda, Tikveš) unutar lovno-gospodarskog

područja Baranja dala je rezultate prikazane

grafom 4.

Ostvareni prirasti ustanovljeni tijekom rujna i listopada

za sva tri lokaliteta istraživanja su u godinama

1967. g., 1968. g., 1969. i 1970. g. značajno veći no što

je planirano po lovno-gospodarskoj osnovi. Stopa

ostvarenog prirasta, utvrđena za vrijeme trajanja istraživanja,

lokaliteta Darda niža je od lokaliteta Belišće i

Tikveš, što se objašnjava većim gubicima lanadi zbog

željezničkog prometa kroz lovište, blizine naselja (psi

lutalice i krivolov) i košnje lucerišta kraj šume u vrijeme

lanjenja srna.

Graf 4. Razlike u ostvarenom prirastu po lokalitetima istraživanja te u odnosu na planirani prirast u travnju

Graph 4 Differences at real recruitment rate through all four localities of research and against planned april recruitment rate

571


Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 565-574

5. RASPRAVA I ZAKLJUČCI - Discusion and conclusions

Potrajnost gospodarenja vrstama lovne faune postiže

se podržavanjem optimalne brojnosti, gustine i prirodnog

razmjera spolno/dobnih razreda u predmetnim populacijama.

Kako bi se potrajnost srna održala, potrebno

je u svakoj lokalnoj populaciji kontinuirano pratiti i nadopunjavati

informacije o sljedećim parametrima:

– brojnost populacije;

– gustoću naseljenosti po jedinici površine;

– omjer spolova;

– starost jedinki (dobnu strukturu);

– fond rasplodnih ženki;

– priplod (predviđanje prirasta);

– ostvarena stopa prirasta (potvrda ili korekcija plana

odstrjela);

izlučenje iz populacije (odstrjel i gubitci).

Ostvarena stopa prirasta vrlo je važna komponenta

populacijske dinamike, a određena je vremenom spolnog

sazrijevanja jedinke, udjelom ženki koje sudjeluju

u parenju i prosječnom veličinom legla. Stupanj oplodnje

(broj zametaka po srni), priplod (broj lanadi neposredno

po lanjenju- veličina legla), gubici lanadi u

prvih 5 do 6 mjeseci života i ostvareni i / je jesenski prirast

pred lov, važni su parametri koje valja poznavati i uvažavati

pri gospodarenju populacijom. Studije u mnogim

zemljama Europe potvrdile su visoki stupanj

oplodnje kod srneće divljači, pregledom žutih tijela

(corpora lutea) na jajnicima i zametaka (embrija)

(Danilkin 1996). Tako je npr. utvrđeno da u Litvi

samo 3,4 % ženki nije oplođeno, u Poljskoj je 6,5 % do

14 % neoplođenih ženki (Danilkin 1996), u Danskoj se

taj postotak kretao od 0 do 5 % neoplođenih ženki

(Strandgaard 1972), u Rumunjskoj 14 % neoplođenih

ženki (Almasan 1966). O veličini legla ustanovljenih

neposredno nakon lanjenja kod srne u većini

slučajeva riječ je o dva laneta, zatim u manjem postotku

jedno lane, a rijetko o tri laneta. U Rumunjskoj studiji

potvrđen je omjer 78 % dva laneta, 19,4 % jedno

lane i 2,6 % tri laneta (Almasan 1966). Svi do sada navedeni

podaci o reprodukcijskim mogućnostima srne

su dojmljivi, no najbitniji dio za praksu gospodarenj

nja

divljači je broj lanadi u odnosu na ukupni broj ženki i u

jesen (rujan- listopad) pred lovnu sezonu, “ostvareni

prirast”. Broj lanadi po srni u jesen znatno se smanji u

odnosu na broj olanjene lanadi (svibanj-lipamj). Iz literature

su poznate stope preživljavanja lanadi od proljeća

do jeseni, a kreću se za Dansku 78 % (Strandgaard

1972), za Englesku 68 %, za Švicarsku 53 %,

za Njemačku od 57 % do 93 % i za Francusku od 38 %

do 84 % (Ga il l a r d i dr. 1998. g.). Mortalitet kod

srneće divljači je izrazito visok tijekom prvog proljetno/ljetnog

razdoblja, te često zna biti i do 50 %

(Strandgaard 1972). U Njemačkoj je u samo prvom

tjednu život izgubilo 10 % lanadi (Stubbe 1997), dok

572

je u Poljskoj ukupan mortalitet od svibnja do studenog

iznosio 37,6 % (Danilkin 1996).

Prilikom istraživanja ostvarenog prirasta u Baranji

od 1967. g. do 1970. g., broj lanadi po srni pred lov je

na svim istraživanim lokalitetima bio znatno viši od

planirane stope prirasta u travnju. Važno je ustvrditi

kako je prirast u travnju za šumsko područje Baranje

(Belišće, Darda i Tikveš) bio planiran u iznosu od 69 %

od ukupnog broja ženki. Taj podatak pokazao se kao

značajno manji u odnosu na sva tri lokaliteta. Planirani

(očekivani) prirast kretao se od 60 % do 120 % manje u

odnosu na ostvareni prirast pred lov. Činjenica koja je

vidljiva iz rezultata, a i potvrđena u istraživanjima drugih

autora je da ostvareni prirast može značajno varirati

na istom području od godine do godine. Tu činjenicu

potvrdili su lokaliteti Belišće i Tikveš koji su u 1967. g.

imali značajno manji stvarni prirast no u ostalim godinama

promatranja. Oba lokaliteta izložena su periodičnim

plavljenjem rijeka Dunava i Drave, te na oba lokaliteta

postoji zaštićeni i nezaštićeni dio od poplave.

Godinu dana ranije 1966. godine zabilježen je visok i

dugotrajan vodostaj Dunava i Drave, a s obzirom da se

srne upravo u to vrijeme lane i izrazito su vezane za

svoje izvorno obitavalište, dosta je srna stradalo u poplavi,

a preživjeli dio srna se nije mogao fiziološki pripremiti

za parenje u toj godini, jer je u zaštićenom dijelu

stanište od poplave bilo svih vrsta divljači u prekobrojnom

stanju. Zbog toga je ostvareni prirast 1967. g.

značajno niži od ostalih godina. Područje lokaliteta

Darda nije pokazalo značajnije kolebanje stvarnog prirasta,

jer se znatan dio površine šumarije nalazi u unutrašnjosti

Baranje, gdje poplava nije imala utjecaja.

Uspoređujući tri lokaliteta unutar Baranjskog lovnog

područja, ostvareni prirast lokaliteta Darda (1,15) je

niži u odnosu na lokalitete Belišće (1,36) i Tikveš

(1,33) zbog većih gubitaka na lanadi od lanjenja do

lova u listopadu. Kroz lokalitet Darda prolazi željeznička

pruga u šumi Haljevo, dok je drugi bitan čimbenik

za pojačani gubitak lanadi blizina naselja (psi lutalice,

krivolov i prometnice). Što se tiče kompeticije s drugim

vrstama divljači za prostor i hranu, ona postoji sezonski

i povremeno, zbog uznemiravanja od strane jelenske

divljači i posebno divljih svinja oko srnećih hranilišta

i solišta i u jesen/zimu na mjestima gdje ima žira

lužnjaka (Quercus robur), cera (Quercus cerris) i crvenog

hrasta (Quercus rubra).

Na kraju ovog razmatranja navodimo i temeljne činjenice

vezane za stvarni prirast kod srne:

1. Ostvareni prirast, realni prirast ili prirast pred lov,

valja utvrđivati svake godine krajem kolovoza, tijekom

rujna i početkom listopada.

2. Ostvareni prirast lokalne populacije srna može značajno

varirati od godine do godine.


Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA . Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 565-574

3. S obzirom da su srne vrsta teritorijalnog ponašanja

s malim arealom aktivnosti, mužjaci oko 50 ha, a

ženke oko 35 ha (Nikolandić, 1972), ekološke

karakteristike pojedinih biotopa imaju velik utjecaj

na stopu prirasta lokalnih populacija.

4. Broj i omjer spolova viđene lanadi tijekom svibnja i

lipnja mogu biti samo opća informacija o prirastu,

ali ne i podatak za određivanje stope ostvarenog

prirasta, jer proljetno/ljetni mortalitet lanadi može

biti i do 50 %, a jednako tako niti on nije stalan, jer

varira od godine do godine.

5. Ako se tijekom pet ili više godina ponavljaju velike

razlike u visini planiranog i ostvarenog prirasta,

treba prilikom revizijske izrade lovnogospodarske

osnove promijeniti i koeficijente planiranog prirasta.

6. LITERATURA References

Almasan, H., 1967: Capriorul, mica monografie. N i k ol an d i ć , Đ., 1971: Teritorijalno ponašanje srna

Anderson, J., 1953: Analysis of a Danish roe deer u šumi Haljevo. Magistarski rad, Prirodno-matematički

fakultet, pp 1–105.

population (Capreolus capreolus, L.); Danish

review of game biology;vol.2.;str.127–155. Richter, S., Đ. Nikolandić, 1982: Neka zapažanja

o uzrocima uginuća srneće divljači. Vet. sta­

Andersen, R., P. Duncan, J. D. C. Linnell, 1998 :

The european roe deer – The biology of success. nica, br. 4. str. 51–58.

Scandinavian university press, pp. 1–376. Strandgaard, H., 1972: The roe deer (Capreolus

Danilkin, A., 1996: Behavioural ecology of siberian capreolus, L.) population at Kalo and the factors

and european roe deer. Chapman i Hall wildlife regulating its size, str.1–205.

ecolgy and behaviour series, pp. 1–277. Stubbe, C., 1997: Rehwild. Parey Buchverleg im

Gaillard, J. M., R. Andersen, 1997: Familly Blackwell Wissenschafts-Verlag, pp 1–568.

effects on growth and survival of Juvenile roe

deer. Ecology, 79 (8): pp. 2878–2889.

N i k o la nd i ć , Đ., 1968: Ekološke karakteristike

populacije srna na Belju, Jelen – posebno izdanje,

pp 1–101.

SUMMARY: By means of the total count method, the basic population of

roe deer on three separate and ecologically different roe deer habitats was

counted this March and analysed according to gender/age. Based on the

number of kids found during the counting procedure, and after culling and

recording the loss of kids during the period from October – March, recruitment

rate of roe deer kids for the last hunting year was determined. The determined

number of roe deer kids and adult (brood) does was used to calculate

the coefficient of recruitment rate of the roe deer kids in the last hunting year.

The accuracy of the coefficient determined in such a way is questionable, and

the usage of that coefficient in planning the recruitment rate for making hunting

plans is not to be recommended. The long-term experience in the breeding

of roe deer and this research have proven that determining the recruitment

rate of roe deer kids in the above mentioned way, does not provide us

with accurate data because of the following reasons:

– counting the roe deer in March does not provide us with accurate details

on the number of roe deer kids, because on greater distances and with the

fast movement of the game it is difficult to see the difference between a doe

and a kid, since roe deer kids are very similar to adult does in March: they

have similar bodily constitution and winter fur.

– the recorded loss of kids during autumn-winter period cannot be considered

complete, because we cannot determine the real number of dead roe

deer kids just by the number of corpses or parts of the skeleton found,

– the real l number n of roe deer kids lost in poaching g and a in traffic accidents

cannot be determined based only on the number of of recorded cases of poa-

ching;

573


Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA ... Šumarski list br. 1112, CXXXI (2007), 565-574

– in greater distances and during movement of roe deer it often cannot be

differentiated between genders of the roe deer kids and therefore the number

of female kids which will be counted into the female part of the base

fund of roe deer population in the new hunting year, cannot be accurately

determined. If we do not know the exact number of female kids, than we

cannot know how many two year old there will be, i.e. roe deer does which

will not have young this year, but the next. Tracking the growth of recruitment

rate of roe deer from fawning season (May – June) till the beginning

of hunting season (October), observing and searching the fawning territory

before mowing of the clover-patches and meadows is useful for prevention

of game damage and for recording of the causes of loss of newborn

fawns (rainy and cold weather, predators, etc.). Finally, for the above

mentioned reasons, we believe that only the process of recording the number

of roe deer kids in autumn, before the hunting season (September,

October) can give us accurate data on the real recruitment rate based on

which we can make corrections in the recruitment rate of roe deer kids and

the changes in the scope and structure of the yearly culling plan.

Ke y wo rd s : Baranja, fertility, embryo, planned recruitment rate, real

recruitment rate, number of kids, mortality, number of adult roe deer does

574


575


ZAŠTITA PRIRODE

Naraste u dužinu oko 15 cm, s rasponom krila

25–28 cm, te ima oko 20 g težine pa je po veličini možemo

usporediti s vrapcem. Boja perja glave i leđa tijekom

zime je prošarano smeđa. Uočljiva su narančasto

smeđa prsa i ramena. Krila pera su tamna s manjom

bijelom krilnom prugom. Trbuh i trtica koja je jasno

vidljiva kod polijetanja su bijele boje.

Slika 1. Mužjaci sjeverne zebe u krošnji običnog oraha na području

koprivničke Bilogore.

Mužjak u vrijeme razmnožavanja ima svadbeno ruho,

odnosno tada mu je boja perja na glavi i leđima crne

boje. Kljun je snažan prilagođen prehrani sa sjemenkama.

U vrijeme gniježđenja boja kljuna se mijenja i od

svijetlo smeđe postaje tamno sivo plava. Rep je dug,

tamno sive boje, na kraju plitko rašljast. Gnijezdi na

području sjeverne Europe. Vezana je za područja brezovih

šuma i vrbovih šibljaka u predjelu tajgi i predplaninskim

brezovim šumama. Gnijezda gradi u grmlju i na

drveću. Gnijezdi jedan puta tijekom godine od travnja

do kolovoza. Gnijezdo je građeno od vlakanaca korijenja,

travki, mahovine, dlaka i perja. Nese 4–9 zelenkastih

jaja sa smeđim pjegama, veličine oko 20 mm. Na

jajima sjedi ženka oko dva tjedna. Mlade ptiće u gnijezdu

hrane oba roditelja oko tri tjedna. Hrane se sjemenkama

bjelogorice i bobičastim plodovima.

U Hrvatskoj je redovita i brojna zimovalica, osobito

tijekom hladnijih zima kada je okupljena u velikim

jatima karakterističnim za ovu vrstu. Zimi hranu traži

na poljoprivrednim površinama, ali i ispod šumskog

drveća. Brojnija je u unutrašnjosti Hrvatske. Na zimovanju

u Hrvatskoj evidentirana je od mjeseca studenog

do ožujka.

Sjeverna zeba je strogo zaštićena svojta u Republici

Hrvatskoj.

Tekst i fotografija:

Mr. Krunoslav Arač, dipl. ing. šum.

PREMA MODROM KUKU I BOJINCU

Iz Starigrada Paklenice prema Marijinom svetištu

na Velikom Rujnu, odnedavno je izgrađena moderna

prometnica u duljinu od 10 km. Njome razmjerno lako

stižemo u divne gorske predjele južnih padina južnog

Velebita, ali i trasa ceste predstavlja ljepotu za sebe, jer

nam postupno otkriva mnoge velebitske predjele iznimne

ljepote.

Iz prostranog parkirališta na kraju puta, u predjelu

Vaganac, otvaraju nam se daljnje mogućnosti kretanja

ovim dijelovima južnog Velebita. Čini se kako je ovdje

Velebit široko otvorio svoja vrata, pa nam pogled obuhvaća

široka prostranstva, posebice prema sjeveru. Po

rubnim dijelovima toga parkirališta razvila se zanimljiva

vegetacija primorskog mekinjaka, čiji predstavnici

na ovim staništima postižu zavidne veličine i oblike.

Osim do svetišta, odavde se za nepuna dva sata

stiže dobro obilježenom planinskom stazom u okrilje

576

jedinstvenih kukova Bojinca, ili na drugu, istočnu stranu,

do skupina Vidakovog kuka. I jedna i druga varijanta

mogle bi se nazvati: U potrazi za ljepotom.

Slika 1. Dio Modrog kuka u predjelu Vaganac


Već nakon desetak minuta spuštanja u veću krašku

dolinu Vaganca gdje nalazimo ostatke nekadašnjeg života

velebitskih gorštaka, prolazimo uz lijepi i tek desetak

metara visoki Modri kuk. Ističe se osebujnim

okomitim stijenama, kao i osamljenim kamenim stupom

u neposrednoj blizini. Dvije velike uspravne stijene

kao da su se međusobno približile i između ostavljaju

uski prolaz. Kako je skoro sva stijena od podnožja

prema vrhu prekrivena busenima Portenšlagove zvončike,

nazvao sam ga Modrim kukom. To je u malom

preslika sličnih kukova koje nalazimo u širem okružju.

Slika 3. Dio kukova Bojinca

Slika 2. Endemični beskrilni skakavac

Prolaskom kroz krašku dolinu prolazimo prostranim

travnjacima, koji su početkom lipnja puni cvatućih

vrsta i puni kukaca, osobito leptira, opnokrilaca i

skakavaca. Ovdje mnogo toga cvate, posebice u toplim

danima kasnog proljeća. Tu živi i veliki endemični

beskrilni skakavac Prionotropis histrix.

Za obilazak skupine kukova Bojinca potrebno je

odvojiti nešto više vremena, jer ih se može obilaziti s

raznih strana. Kao posljedica površinskih procesa korozije

i erozije u širem smislu, kukovi se ističu velikom

geomorfološkom raznolikošću, pa su zbog toga osobito

privlačni svakom posjetitelju.

Po mnogo čemu su poučan primjer iskazivanja raznolikosti

škrapa, dubokih uzdužnih kanala i žljebova,

fine površinske plastike stijena, nazočnosti polu spilja i

spilja, kamenica, tornjeva i raznih šiljaka oštrih poput

noževa. I najviši kukovi na svojoj površini u raspuklinama

stijena nose biljke pukotinarke istaknutih boja,

modre, žute i bijele. Posebno se ističe žutom bojom

cvjetova vrsta runjike (Hieracium). Među kukovima zasebno

mjesto, rekao bih središnje, zauzima Jagin kuk,

koji je zakrivljen u gornjem dijelu i koji dijelom svojim

površinskim znamenjima podsjeća na nekakav ljudski

lik. Podnožje kukova je travnato ili pošumljeno slabašnom

grabrovom šumom.

Skupina kukova Bojinca (1110 m) predstavlja u južnom

Velebitu još jedan biser kraških geomorfoloških

pojava, koji su sada dostupniji svima zainteresiranim.

Osobite kraške pojave u vapnencima južnog Velebita

iskazuje i skupina Vidakovog kuka u kojoj je na

još vidljiviji način kraška erozija izgradila duge i duboke

škrape, te kukove izuzetnih oblika i veličina.

Tekst i fotografije:

Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.

Baško-oštarijsko polje u prirodoslovnom pogledu

po mnogo čemu je zanimljivo. Njegov sjeverozapadni

dio graniči s malim naseljem Prpići i starom bukovom

šumom. U jednom takvom šumarku u kojemu prevladavaju

stara bukova stabla, vide se ostaci pastirskih

stanova i bunara. Tragovi djelovanja čovjeka zamijećuju

se i po okresanim granama bukvi, koje danas na

sebi imaju velike i zaobljene ožiljke, pa im daju potpuno

neobičan izgled. Procjenjuje se kako najstarije

bukve mogu imati do 150 godina.

BUKOV ŠUMARAK U PRPIĆIMA

Jedna od tih bukvi osobito privlači našu pozornost,

upravo po tim brojnim i neobičnim ožiljcima na svom

deblu, koje je debelo i 5–7 metara visoko. Deblo predstavlja

iznimnu tvorevinu i značajnu prirodnu zanimljivost.

Na tlu u tom šumarku vrijedi zabilježiti još jednu

prirodnu zanimljivost. Riječ je o staništu šest vrsta naših

orhideja, osim kojih primjeraka gotovo da i nema

drugih vrsta biljaka. Većina njih ima ovdje znatnu populaciju.

Tu rastu: širokolisna kruščika (Epipactis helleborine

/L./ L.Crantz), sitnolisna kruščika (E. microphylla

/Ehrhard/ Swartz), crvena naglavica (Cephalanthera

rubra /L./L.C.M. Richard), bijela naglavica

(C. damasonium /Miller/ Druce), koraljuša (Corallorhiza

trifida Chatelain) i kokoška (Neottia nidus avis

/L./ L.C.M. Richard).

577


Rijetko gdje na Velebitu, na ovako maloj površini

nalazimo takvu koncentraciju vrsta. Treba istaći kako

je ova površina znatno bila i je pod utjecajem čovjeka.

I na ovom primjeru pokazuje se kako se orhideje vežu

ponajviše upravo za ovakve biotope šumskih, ali n

ostalih sastojina.

Tekst i fotografije:

Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.

Slika 1. Deblo stare bukve u šumarku kod Prpića

LAKAITOVA VIŠKA KOKICA

Među utvrđenim vrstama orhideja na otoku Visu,

nalazi se i Lakaitova žuta, viška, kokica (Ophrys lacaitae

Lojacono), do sada nepoznata i nova vrsta u hrvatskoj

flori. Otkrivena je svibnja 2000. (K r a n jč e v,

2001). Njezino jedino poznato nalazište na Sredozemlju

i u Europi općenito je južna Italija i otok Sicilija,

gdje raste do visine 1200 m kao vrlo lokalna i vrlo rijetka

(D e l f o rg e , 1995). Do sada nisu postojali podaci

o njezinom nalaženju na bilo kojem drugom području

u Europi. Ovim nalazom njezin se areal proširuje i

postaje disjunktan.

Vrsta na Visu raste najčešće na degradiranim i razmjerno

vlažnijim livadnim staništima, gdje iskazuje

veliku vitalnost na suhim zapuštenim i ogoljelim terasama

na vapnencu, te po rubovima borovih šumskih

sastojina i gajeva u prorijeđenim garizima vriska (Erica

arborea L.) i bušina (Cistus salviifolius L.) na skeletnom

tlu i crvenici. Heliofit je do semiskiofit. Poznata

staništa na svim nalazištima na otoku pod znatnim

su utjecajem čovjeka i izložena brzim sukcesijama i

uništavanju.

Biljke narastu 10–25 (–38) cm visoko, a stabljika

nosi 5–10 (–12) zlatno žutih cvjetova. Variranje je slabo

Slika 1. Lakaitova viška kokica na Voščice polju otoka Visa

578


izraženo. Populacije su brojne i lokalne. Cvate od sredine

IV do polovice VI mjeseca, najviše sredinom V.

Nalazišta: Otok Vis, sjeveroistočni dijelovi: Zlo

polje, oko 100 m; Voščice polje, oko 100 m, jugoistočni

rub Pliskog polja, predio Zoborje i put od glavne

ceste do njega.

Ovu novu vrstu u hrvatskoj flori, s obzirom na izvanredna

estetska svojstva i ekološki status biotopa na

svim poznatim lokalitetima, trebalo bi uvrstiti u Crvenu

knjigu biljnih vrsta Republike Hrvatske kao ugroženu.

Trebalo bi je i zakonski zaštititi, kao i sva njezina

staništa.

Tekst i fotografije:

Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.

Slika 2. Cvjetovi

KATANIJIN LJILJAN

Među našim ljiljanima, uglednim cvjetovima na vi- vrtoglav (Lilion cattanie Vis.) kojega neki smatraju

sokoj stabljici, posebno se ističe Katanijin ljiljan ili samo podvrstom ljiljana zlatana (Lilion martagon L.).

Slika 1. Primjerak Katanijinog ljiljana s " Baških Oštarija

Slika 2. Cvijet

579


Šibenčanin Roberto Visiani opisao ga je kao endemičnu

vrstu, a ime dao po prirodoslovki Mariji Cattani iz

Splita.

Katanijin ljiljan ističe se krupnim tamno grimiznim

cvjetovima koji po listovima ocvjeća nemaju mrlja. Na

stabljici koja može biti i viša od metra, može se nalaziti

od nekoliko do mnogo cvjetova piramidalno, tj. stožasto

raspoređenih. Na travnjacima Baških Oštarija

svojevremeno je rastao primjerak koji je na stabljici visokoj

150 cm nosio 48 krupnih cvjetova.

Ovu uglednu biljku danas ćemo ljeti susresti na

mnogim dijelovima Velebita, na Biokovu, Kamešnici,

Svilaji i drugim dinarskim planinama. Kao i sve ostale

svojte naših ljiljana i Katanijin ljiljan uživa status

osjetljivih svojti (VU).

Tekst i fotografije:

Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.

Matteuccia struthiopteris (L.) Todaro - BUJADIKA

(Struthiopteris germanica Willd.)

Bujadika (Matteuccia struthiopteris) se posebnim

habitusom itekako razlikuje od drugih paprati. Ta posebnost

očituje se u specifičnom položaju sterilnih listova –

trofofila, koji su poredani u obliku lijevka, a u njihovom

se središnjem dijelu nalaze tamnosmeđi sporofili. Kod

nas je bujadika do sada zabilježena samo za područje

Snježnika blizu Čabra, gdje ju nalazimo uz potočiće visoko

planinskih livada. Mi smo bujadiku našli u gornjem

toku rijeke Sutle na rubovima šume crne johe neposredno

uz rijeku Sutlu, te uz potočić u naselju Hromec

kod Đurmanca unutar manje skupine crne johe, tako da

ova nalazišta možemo smatrati novim za našu floru. S

obzirom na ekološke zahtjeve, bujadika je vrsta polusjene,

a optimum razvoja postiže na vlažnijim humusnim

tlima siromašnim bazama. U sintaksonomskom smislu

svojstvena je vrsta sveze Alno-Ulmion.

Matteuccia struthiopteris, razvija kratak uspravan

podzemni rizom koji ponekad izviruje iznad zemlje, te

crne puzave podzemne vriježe. Trofofili narastu do

170 cm, dvostruko perasto su sastavljeni, te najširi u

gornjoj trećini, a poredani su u obliku lijevka po čemu

se bujadika već iz daleka prepoznaje i razlikuje od drugih

paprati. Listovi sporofila narastu do 60 cm, smješteni

su najčešće u središnjem dijelu lijevka trofofila.

Isprva su zelenkaste boje, međutim kasnije poprime

izrazito zagasito tamno smeđu boju.

Zdravko Cerovečki, dipl. ing. šum.

580


ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI

PRAŠUMSKI EKOSUSTAVI DINARSKOGA KRŠA I PRIRODNO

GOSPODARENJE ŠUMAMA U HRVATSKOJ

U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

na Zrinskom trgu u Zagrebu održano je 27. i 28. rujna

2007. godine znanstveno savjetovanje Prašumski

ekosustavi dinarskoga krša i prirodno gospodarenje

šumama u Hrvatskoj. Savjetovanje je organizirala

Sekcija za šumarstvo Znanstvenoga vijeća za poljoprivredu

i šumarstvo Hrvatske akademije znanosti i

umjetnosti, povodom 50. obljetnice početka sustavnih

šumarskih znanstvenih istraživanja u hrvatskim

prašumskim ekosustavima. Naime, u rujnu

1957. godine akademik Milan Anić sa svojim suradnicima

postavio je trajnu pokusnu plohu i obavio prvu

izmjeru u prašumi Čorkova uvala. Ta je pokusna ploha

do danas ostala dragocjeni izvor podataka o bukovojelovim

prašumama dinarskoga krša.

Članovi organizacijskoga odbora savjetovanja bili

su akademik Slavko Matić, prof. em. dr. h. c. Branimir

P r p i ć , prof. dr. sc. Zvonko Se l e t k o vi ć, prof.

dr. sc. Jozo F r a n ji ć i izv. prof. dr. sc. Igor A n i ć ,

predsjednik odbora.

Savjetovanje je organizirano s ciljevima:

• prezentacije dosega šumarske i srodnih znanosti na

istraživanju bukovih i bukovo-jelovih prašumskih

ekosustava na dinarskom kršu te uporabe tih rezultata

u razvoju prirodnoga gospodarenja šumama

• odgovoriti na pitanja zašto sve šume ne mogu biti

prašume i što je prirodno gospodarenje šumama u

Hrvatskoj

• ukazati široj znanstvenoj zajednici i stručnoj javnosti

na vrijednosti prirodnih šumskih ekosustava Hrvatske

na pragu pristupanja Europskoj uniji.

Prvoga dana savjetovanja u prepunoj Velikoj dvorani

palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

prezentirano je 14 referata, koji su osvjetlili različita

gledišta istraživanja prašuma i prirodnih gospodarskih

šuma. Referate su priredili članovi Hrvatske akademije

znanosti i umjetnosti i Akademije šumarskih znanosti,

znanstvenici Biotehničkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani,

Šumarskoga i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu, Šumarskoga instituta,

Jastrebarsko te Hrvatskih šuma, d.o.o. Zagreb.

Prezentirani su sljedeći referati:

Slavko Matić

Veza između prirodnog gospodarenja i životnih faza

u razvoju prašume

Jurij Diaci, Dušan Roženbergar, Stjepan Mikac, Igor

Anić, Tomaž Hartman, Andrej Bončina

Dugoročne promjene u sastavu vrsta drveća dinarskih

bukovo-jelovih šuma

Ivica Tikvić, Zvonko Seletković, Branimir Prpić, Damir

Ugarković, Nikola Magdić

Stabilnost i dinamika prašume Čorkova uvala u

Nacionalnom parku Plitvička jezera

Stjepan Mikac, Dušan Roženbergar, Igor Anić, Jurij

Diaci

Značajke pomlađivanja u progalama dinarskih bukovo-jelovih

prašuma

Sudionici znanstvenog savjetovanja

Nazočne je pozdravio i državni tajnik Herman Sušnik,

dipl. ing. šum.

581


Izlaganje akademika Slavka Matića

Darko Bakšić, Stjepan Mikac, Nikola Pernar, Igor Anić

Utjecaj reakcije tla na pomlađivanje jele i bukve u

prašumi Čorkova uvala

Matija Klopčič, Jurij Diaci

Utjecaj vjetroizvala u prašumskom rezervatu Pečka

na značajke progala i pomlađivanja

Tomislav Dubravac, Stjepan Dekanić

Utjecaj strukture sastojine na dinamiku razvoja

mladoga naraštaja i potrajnost šume bukve i jele u

Nacionalnom parku Risnjak

Joso Vukelić, Dario Baričević, Davor Racić

Fitocenološke značajke bukovih prašuma u pretplaninskom

pojasu sjevernoga Velebita

Sven D. Jelaska

Florističke i ekološke značajke bukovo-jelovih prašuma

u Hrvatskoj

Ivo Trinajstić, Jozo Franjić, Željko Škvorc

Nomenklaturna i sintaksonomska razmatranja o

dinarskim bukovo-jelovim šumama (Fago-Abietetum

Tregubov 1941, corr. Trinajstić 2007)

Milan Glavaš

Važnije gljive na bukovim stablima u prašumi Čorkova

uvala

Izlaganje izv. prof. dr. sc. Igora Anića

Branimir Prpić, Zvonko Seletković, Ivica Tikvić

Prašuma Čorkova uvala u svjetlu pružanja općekorisnih

funkcija šume

Juro Čavlović, Mario Božić

Uspostava i očuvanje uravnotežene strukture jelovo-bukovih

sastojina – zahtjev za intenzivno planiranje

i gospodarenje šumama

Željko Španjol, Damir Barčić, Roman Rosavec

Prašume kao strogi rezervati Republike Hrvatske

Drugoga dana savjetovanja organizirana je ekskurzija

u Nacionalni park Plitvička jezera s posjetom

prašumi Čorkova uvala. Sudionici ekskurzije imali su

priliku upoznati našu najpoznatiju dinarsku bukovo-jelovu

prašumu, njezinu strukturu, teksturu i razvojne

faze. Prezentirane su razlike u odnosu na gospodarsku

prebornu šumu.

Znanstveno savjetovanje medijski je zadovoljavajuće

popraćeno. Emitirana su dva televizijska i radijski

prilozi. Vjerujemo kako je isto snažno pridonijelo

senzibilizaciji javnosti za prirodno gospodarenje š-

umama i promociji šumarstva kao znanosti, struke

i umijeća gospodarenja i očuvanja šuma.

Igor Anić

SEMINAR “NJEGA I ZAŠTITA DRVEĆA

U NASELJENIM PROSTORIMA” –

JEDNA OBLJETNICA

Prije dvadeset godina, točnije 12. lipnja 1987., u

Zagrebu je održan seminar “Njega i zaštita drveća u

naseljenim prostorima”, čime je u Hrvatskoj položen

kamen temeljac brizi o drveću u urbanim prostorima

na suvremeni način. Zbog toga se dobro podsjetiti na

tijek događaja, a upravo tome posvećujem ovaj članak.

582

Pokretač ideje o seminaru bio je Viktor Lochert,

dipl. ing. šumarstva, đak zagrebačkog Šumarskog fakulteta,

koji je u tada u Nürnbergu, SR Njemačka, rukovodio

Odjelom za održavanje gradskog zelenila u

Uredu za zelene površine pri Gradskoj upravi. Želeći u

domovinu prenijeti vrhunska znanja i tehnologije su-


vremene njege i zaštite stabala u urbanim sredinama,

početkom 1987. okupio je svoje kolege sa studija zaposlene

na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, Želimira

Borzana i autora ovog članka te Antu Ledića, tadašnjeg

direktora komunalne radne organizacije “Zrinjevac”,

Zagreb. Navedena četvorica šumarskih stručnjaka

činili su inicijalnu jezgru, koja je na većem broju

sastanaka tijekom zime i proljeća 1987. dogovarala

program i način organiziranja seminara. Osim uobičajenih

zadaća pri organiziranju stručnoga skupa, morali

su riješiti mnoge teškoće vezane za ulaz u zemlju u straza

di-

stranih

stručnjaka, njihovog osoblja i brojne opreme

jagnostiku zdravstvenog stanja te njegu i kirurgiju stabala,

zatim odabir pokrovitelja i nositelja seminara,

koji su trebali osigurati visoku razinu, dati podršku i

ukazati na zainteresiranost društveno-političkih, obrazovnih

i drugih struktura za temu seminara.

U tom su smislu ostvareni uspješni kontakti sa

Skupštinom grada Zagreba, zatim Šumarskim fakultetom

Sveučilišta u Zagrebu, Republičkim zavodom za

zaštitu prirode SR Hrvatske, hortikulturnom radnom

organizacijom “Zrinjevac” te mnogim drugim uglednim

institucijama.

Skupština grada Zagreba se, na našu zamolbu upućenu

gospodinu Borisu Buzančiću, poznatom zagrebačkom

glumcu, kulturnom i društveno-političkom djelatniku

i kasnijem gradonačelniku grada Zagreba, prihvatila

pokroviteljstva seminara. Nositeljstva seminara

su se prihvatili Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Republički zavod za zaštitu prirode SR Hrvatske i “Zrinjevac”,

hortikulturna radna organizacija, Zagreb.

Organizacijski su odbor činili prof. dr. sc. Branimir

P r p ić , dekan Šumarskog fakulteta u Zagrebu, viši predavač

Ivo Knežević, predsjednik Kolegijalnog poslovodnog

organa Šumarskog fakulteta u Zagrebu, prof.

dr. sc. Šime Meštrović, direktor Republičkog zavoda

za zaštitu prirode SR Hrvatske, Ante L edi ć, dipl. inž.

šumarstva, direktor “Zrinjevca”, dr. sc. Želimir B o r -

za n, Šumarski fakultet Zagreb, mr. sc. Ante P. B.

Krpan, Šumarski fakultet Zagreb i Viktor Lochert,

dipl. inž. šumarstva, Gradska uprava Nürnberg, SR Njemačka.

Seminar je odobren rješenjem Republičkog komiteta

za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SR Hrvatske

br. 09/2 – 5/162 od 26. svibnja 1987.

Prema programu prijepodnevna su se događanja 12.

lipnja 1987. odvijala na Šumarskom fakultetu u Zagrebu

u dvorani A4 te u auli Fakulteta, u kojoj je postavljena

izložba dijagnostičkih instrumenata, opreme, alata i

literature. Nakon pozdravnih riječi i riječi dobrodošlice,

koje je stranim i brojnim domaćim sudionicima uputio

Boris Buzančić kao predstavnik pokrovitelja, prof. dr.

sc. Branimir Prpić uvodnim je izlaganjem uveo brojni

publikum u problem njege i zaštite stabala u urbanim

sredinama. Nakon toga je gost iz Mainza (inače grada

prijatelja grada Zagreba), Phillip D i e n s t izložio dva

predavanja i to: Aktivnosti međunarodnog udruženja za

njegu stabala (ISA) i Reakcije stabala na povrede i

njega stabala u urbanim sredinama.

Phillip Dienst je u to doba bio uvaženi stručnjak za

radove njege i zaštite stabala i aktivni član ISA (International

Society of Arboriculture). Obrazovao se kod

profesora A. L. Shigo-a (Illinois, USA), gdje je specijalizirao

radove na kirurgiji i obrezivanju stabala. U

Mainzu je rukovodio vlastitom tvrtkom “Wittgenstein-

Baumpflege”. Spomenuto Međunarodno udruženje za

njegu i zaštitu stabala (ISA) osnovano je 1924. u USA.

Godine 1983. Phillip Dienst je u Mainzu osnivač sekcije

ISA za Srednju Europu, kao i ogranka za SR Njemačku.

Nešto kasnije je (1985) u SR Njemačkoj osnovano

Udruženje stručnih tvrtki za izvođenje radova

njege i zaštite stabala u urbanim sredinama (Gutegemeinschaft

Baumpflege).

583


Alati, oprema i instrumentarij za dijagnostiku, njegu i sanaciju stabala (prema Siewniak, M. i D. Č 1984)

Drugi sudionik iz SR Njemačke, Hermann Stötele

r, iznio je referat “Njega stabala u praksi”. Hermann

Stöteler , ekonomist po izobrazbi i poduzetnik u području

njege i zaštite drveća, bio je jedan od osam osnivača

spomenute njemačke udruge, sudionik je brojnih seminara

i kurseva iz kirurgije drveća u SR Njemačkoj i

SAD te vlasnik tvrtke “Stöteler-Baumdienst” sa sjedištem

u Ahaus-Wuellen-u, kojom je osobno rukovodio

od 1981. godine.

Nakon referata održana je rasprava, koju je vodio

Viktor Lochert i na temelju koje su doneseni zaključci

seminara. U pauzi između izlaganja sudionicima su u

auli Fakulteta prikazani dijagnostički instrumenati,

584

oprema, alati i zaštitna sredstva i zaštitna odjeća za izvođenje

radova njege stabala, kao i određen a liter

područja urbanog šumarstva. Dio opreme za dijagnostiku

i njegu stabala prikazan je na slici.

Tijekom poslijepodneva je na dijelu Lenucijeve

potkove, na Trgu Nikole Šubića Zrinskog, prezentirano

endoskopsko dijagnosticiranje zdravstvenog stanja nadaleko

poznatih zagrebačkih platana pod vodstvom

Hermanna Stoetelera, a Willibald Grasmaier i njegov

tim su na susjednom Strossmayerovom trgu demonstrirali

oblikovanje i rasterećenje hrastove krošnje orezivanjem.

Prikazali su zatim tehnike sidrenja te obradu i

tretman povrijeda i truleži na deblima stabala.


Willibald G r a s ma ie r, treći stručni sudionik iz

Njemačke, završio je studij njege krajolika u Münchenu,

a kirurgiju drveća je specijalizirao u USA kod već

spomenutog profesora A. L. Shigo-a. U to je doba bio

podpredsjednik ISA sekcije za Srednju Europu, a kao

poduzetnik u sustavu kirurgije, njege i zaštite stabala u

urbanim sredinama vlasnik je tvrtke “Grasmaier-

Baumpflege” sa sjedištem u Lauf-u.

Sama je rasprava, kao i prijedlozi zaključaka, usmjerena

ka oslikavanju realnog stanja i prijedlozima za

poboljšanje stanja stabala u urbanim sredinama Hrvatske.

Istaknuta je činjenica da se je u mnogim razvijenim

zemljama Europe i svijeta pridavala i pridaje sve veća

pažnja njezi, zaštiti i sanaciji stabala u naseljima. U

nekima od njih, zahvaljujući tradiciji, ali i raspoloživim

materijalnim sredstvima, započelo se s interventnim

mjerama njege već između dva svijetska rata i i tijekom

pedesetih godina prošloga stoljeća (Engleska, Njemačka,

USA), a u nekim zemljama poput Kanade, Nizozemske,

Francuske, Švicarske i Austrije nešto kasnije. U

svrhu njege i zaštite urbanih stabala u navedenim su se

zemljama izdvajala sve veća materijalna sredstva. Uporedo

s tim posebna se pažnja poklanjala obrazovanju

stručnjaka i to svih kvalifikacijskih profila.

Istaknuto je da se u našoj zemlji pojedina stabla,

grupe stabala i drvoredi u naseljima najčešće bore za

opstanak u ekstremno lošim uvjetima. Stoga je zadatak

stručnjaka upozoriti na postojeće stanje, kao i osvješćivanje

društva o nužnosti sustavnog pristupa sanaciji,

prioritetno posebno vrijednih stabala. Uz to nužno je

pristupiti optimiranju uvjeta za opstanak novoposađenih

urbanih nasada, sve u cilju postizanja zdravog okoliša

u naseljima.

Izneseno je mišljenje da u našim naseljima drveće

nije dovoljno zastupljeno, a uz to su stabla vrlo često

lošega zdravstvenoga stanja. Brojni su razlozi takvom

stanju, koji se kreću u rasponu od kulturoloških i tradicionalno

uvriježenih odnosa prema zelenilu do spomenutih

materijalnih mogućnosti. Poznate su mnogovrsne

korisne funkcije stabala u gradovima, koje obavljaju podižući

ukupnu kvalitetu življenja. Ako su stabla u urbanom

prostoru u dovoljnoj mjeri zastupljena, utječu povoljno

na klimu, čistoću zraka, stvaraju izuzetan estetski

ugođaj, pomiruju neharmoničnost građevinskih ploha

stare i nove arhitekture, ublažavaju stresove modernog

čovjeka, pružaju ekološku nišu fauni, posebno ornitofauni

i dr. Posljedica takvog djelovanja stabala je ta da

se u urbanim prostorima uspostavlja emotivna veza čovjeka

i pojedinih stabala, njihovih grupa i drvoreda, te

se s negodovanjem prima njihovo uklanjanje iz okoliša.

(Tipični se primjeri žestokih emocionalnih reakcija građana

(najčešće neopravdanih, jer je obnova drvoreda ili

šume nužna!!!) javljaju pri uklanjanju koje platane iz

drvoreda na Zrinjevcu ili pri sječi šumskih stabala uz

ceste i rekreacijske staze na Medvednici).

Nakon rasprave usvojeni su sljedeći zaključci:

• da se osnuju odbori za podizanje novih nasada drveća

unutar društveno-političke zajednice, koji bi

sačinjavali: šumarski stručnjak, urbanista, predstavnik

lokalne hortikulturne organizacije, predstavnik

društveno-političke zajednice i predstavnik komisije

dotične zajednice za zaštitu čovjekove okoline;

• da se osiguraju sredstva iz odgovarajućih namjenskih

izvora (SIZ za stambenu i drugu izgradnju) za

sanaciju vrijednih pojedinačnih stabala i grupa stabala

te za provođenje mjera zaštite drveća ugroženog

građevinskim zahvatima;

• potaknuti dobrovoljne omladinske radne akcije na

njezi stabala u naseljima pod nadzorom stručne šumarske

ili hortikulturne organizacije;

• načiniti katastar stabala i evidenciju stanja stabala u

naseljima te pristupiti postupičnom obnavljanju pojedinih

stabala, grupa stabala i drvoreda;

• pružiti mogućnost pojedincima ili grupama građana

da vode brigu o stablima i pojedinim nasadima (u

svijetu poznato kumstvo) u smislu nadzora i eventualne

sanacije pod nadzorom stručne organizacije.

Seminar je zaokupio pažnju velikog broja zainteresiranih,

koji su na bilo koji način bili vezani za urbano

zelenilo. Prema popisu nazočnih teoretski su dio seminara

pratila 104 sudionika, od znanstvenika i istraživača

do djelatnika u komunalnim službama gradova

diljem Hrvatske. Seminaru su nazočili i stručnjaci iz

Slovenije i Srbije. Praktične su radove na Lenucijevoj

potkovi i Strossmayerovom trgu uz sudionike promatrali

mnogobrojni građani grada Zagreba.

Pouzdano se može tvrditi da je seminar imao pozitivan

utjecaj na kasniji tijek događanja u području osnivanja,

njege i zaštite urbanih nasada. U primjeni i razvoju

stečenih znanja prednjačio je “Zrinjevac”, hortikulturna

radna organizacija odgovorna za održavanje

gradskog zelenila Zagreba, na način da su u rasadniku

uveli tehnologiju uzgoja stablašica za potrebe urbanih

sredina, a isto su tako odmah započeli provoditi orezivanje

krošanja i njegu stabala u zagrebačkim parkovima

i drvoredima. Tijekom vremena pojavljuju se pojedinci

i osnivaju tvrtke i udruge koje djeluju u prostoru

arborikulture urbanih sredina te njezi i zaštiti posebno

vrijednih stabala. Osnovana je Hrvatska udruga za

arborikulturu. Značajnu je informativnu i praktičnu aktivnost

u području njege, sanacije i arborikulture u zadnjih

nekoliko godina razvila tvrtka StabloSan d. o. o. sa

sjedištem u Velikoj Gorici, koju sa suradnicima vodi

Viktor Lochert.

Realna je pretpostavka da je seminar doprinio pobuđivanju

razmišljanja o potrebi razvoja urbanog šumarstva

i obrazovanja stručnjaka odgovarajućih profila

na domaćem tlu. Danas su na Šumarskom fakultetu

a Šu

Sveučilišta u Zagrebu razvijeni i i djeluju posebni pred

585


diplomski (Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša),

diplomski (Urbano šumarstvo, zaštita prirode i

okoliša), doktorski (Urbano šumarstvo, zaštita prirode,

uređivanje i zaštita šuma) i specijalistički studiji

(Ekološko oblikovanje krajolika, zaštita prirode i hortikultura)

zasnovani u sklopu Bolonjske reforme visokoškolskog

obrazovanja zagrebačkog Sveučilišta.

Unazad tri godine preddiplomski studij godišnje upisuje

oko 50 studenata, a krajem 2008. ulit će se prvostupnici

prve generacije u prostor arborikulture.

Svima koji se danas bave i koji će se u dolazećim

vremenima baviti ovom problematikom, oplemenjujući

i ozdravljujući prostor urbanih sredina, produljujući

životni vijek posebno vrijednim stablima, svjedocima

hrvatske kulture i opstojnosti hrvatskog naroda (Gupčeva

lipa, brijunska maslina, platane u Trstenom i dr.)

poželimo snažniju društvenu podršku i uspješan rad.

Literatura

Anon. 1987: Dokumentacija seminara. Šumarski fakultet

Zagreb, Zavod za šumarsku tehniku i tehnologiju.

Siewniak, M., D. Kusche, 1984: Baumpflege

heute. Berlin, Hannover: Platzer 1984, 1–295.

Dr. sc. Ante P. B. Krpan, redovni profesor

U organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjeta

za znanstveno-istraživački i umjetnički

nosti te

Zavoda

rad u Bjelovaru, održan je 18. listopada 2007. godine

586

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA:

PROŠLOST I SADAŠNJOST

znanstveni skup pod nazivom Bjelovarsko-bilogorska

županija: prošlost i sadašnjost. Povod održavanja

skupa bio je obilježavanje 135 godina osnutka Bjelovarsko-bilogorske

županije. Znanstveni skup otvorio je

Damir Bajs, župan Bjelovarsko-bilogorske županije,

koja je uz gradove s područja županije bila i pokrovitelj

ovoga događanja. Prisutnima su se obratili i upravitelj

Zavoda za znanstveno-istraživački i umjetnički rad u

Bjelovaru dr. sc. Vladimir St r ug a r, kao i potpredsjednik

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik

Pavle D e š pa l j.

U radnome programu znanstvenoga skupa izložena

su autorska izlaganja u 17 radova o sljedećim temama:

Mirela Slukan Atlić:

Povijest županijskog upravno-teritorijalnog ustroja

Bjelovarsko-bilogorske županije;

Mira Kolar-Dimitrijević:

Ukinuće Bjelovarsko-križevačke županije i kako je to

područje prošlo u vrijeme djelovanja Osječke i Zagrebačke

oblasne skupštine 1927. i 1928. godine;

Dragutin Feletar, Petar Feletar:

Promjene u prostornom rasporedu stanovništva na

području Bjelovarsko-bilogorske županije od 1857. do

2001. godine;

Vjenceslav Herout:

Kulturno-prosvjetni rad Čeha na prostoru Bjelovarskobilogorske

županije;

Jaroslav Vaculik:

Emigracija Čeha u Hrvatsku i njihova poslijeratna reemigracija;

Marinko Prka:

130 godina organiziranog šumarstva na području Bjelovarsko-bilogorske

županije;

Dubravko Habek:

Povijesni razvoj primaljstva, porodništva i ginekologije

bjelovarskoga kraja;


Mladen Medar:

Epidemiološki izvještaj kraljevskog podžupanijskog

liječnika dr. Izidora Schlicka iz 1888. godine;

Goran Jakovljević:

Bjelovar u srednjevjekovnim vrelima;

Ilija Pejić:

Književni život Bjelovara u drugoj polovici 20. stoljeća

(1945.–1990.);

Mirjana Jakčin Ivančić:

Vrtna umjetnost Daruvara kroz povijest;

Željka Štefša:

Demografska kretanja daruvarskoga kraja u razdoblju

1857. do 2001. godine;

Berislav Schejbal:

Neki izvori za potvrdu eneolitičke seobe naroda

Jaza/Iassioi;

Hrvoje Petrić:

Osnivanje prvih organizacija Hrvatske pučke seljačke

stranke u sjevernome dijelu Bjelovarsko-križevačke

županije (1904.–1908.);

Željko Karaula:

“Demokracija je počela”: demokratski izbori u Općini

Bjelovar (1990.);

Mladen Vezmarović:

Tri akademika s područja Bjelovarsko-bilogorske

županije;

Josip Biškup:

Biografski leksikon Bjelovarsko-bilogorske županije:

značajan prilog hrvatskoj životopisnoj leksikografiji.

Za šumarsku je struku najinteresantnije izlaganje

održao Marinko Prka, ukratko prikazavši rad pod naslovom

130 godina organiziranog šumarstva na području

Bjelovarsko-bilogorske županije, u kojemu je istaknuto

da su 1874. godine na području Bilogorsko-podravske

regije osnovane Đurđevačka i Križevačka

imovna općina, obadvije sa sjedištem u Bjelovaru, i od

tada počinje na ovoj regiji djelovati organizirano šumarstvo.

Ipak, treba naglasiti da je jedan od najznačajnijih

šumara toga doba, pisac prve stručne rasprave na hrvatskom

jeziku i osnivač racionalne metode uređivanja

šuma, Ante Tom i ć , već tridesetak godina ranije, u razdoblju

od 1844. do 1851. godine, službovao u Bjelovaru

kao c. kr. šumarski poglavica kod Đurđevačke regimente,

što ukazuje na još raniji početak skrbi o šumama i šumarske

djelatnosti ovoga kraja. U gotovo stoljeće i pol

dugom razdoblju, sa stajališta imovinsko-pravnih odnosa

i obveza gospodarenja, može se razlikovati nekoliko

ustrojbenih oblika nadležnosti nad šumama i šumskim

zemljištima, odnosno organizacija šumarske službe kao

što su imovne općine, državne šume, privatne šume i veliki

privatni posjedi te zemljišne zajednice.

Na području Bjelovarsko-bilogorske županije u

tom se razdoblju izmijenilo šest državno-pravnih uređenja

s nebrojenim promjenama zakonskih propisa i

vlasničkih odnosa. Sagledavanje važnosti šumarstva

kao organizirane ljudske djelatnosti, na turbulentnom

području Bjelovarsko-bilogorske županije, zahtijeva

značajnije napore i studiozniji pristup no što ga jedan

ovakav rad može ponuditi. Dodatnu teškoću predstavlja

činjenica da se gotovo tijekom čitavoga razdoblja

županijske granice (koje su se kroz povijest značajno

mijenjale) nisu podudarale s teritorijalnim ustrojem šumarske

službe. Iz tog se razloga može govoriti o organiziranom

šumarstvu ove regije u proteklih 130 godina,

odnosno o šumarstvu Bjelovarsko-bilogorske županije

u njezinom povijesnom kontekstu.

Šumarska se operativa ovoga područja, kroz dugo

razdoblje, razvijala u okvirima i prema mogućnostima

društveno-političkih uređenja i njihovih promjena. U samom

početku organiziranog šumarstva ove regije glavna

specifičnost u organizaciji šumarske operative proizlazi

iz postojanja Vojne krajine na području naše županije.

Uz činjenicu da je njezino (pre)dugo postojanje na

ovim prostorima usporilo promjene koje su se događale

u Europi i u drugim dijelovima Hrvatske, sigurno je da

su vojnički ustroj i pravoužitni odnosi imali utjecaja na

organizaciju šumarske službe i rad šumara na terenu.

Kroz Hrvatsko šumarsko društvo, osnovano prije

više od 160 godina, njegova glasila (“Trudovi”, “Šumarski

list”) i Šumarsko učilište u Križevcima (osnovano

1860. godine), šumarska je struka i u ovoj županiji

gradila i održala kontinuitet znanstvenog pristupa

gospodarenja šumama te obrazovanja i usavršavanja

domaćih šumarskih kadrova. Danas šumarstvo čini

značajan, ali još nedovoljno iskorišten dio gospodarskog

potencijala Bjelovarsko-bilogorske županije. Uz

to šumarstvo i šumari, iako često vrlo samozatajno,

neraskidivo su vezani za sve sastavnice života ovoga

područja, sudjelujući u brojnim društvenim, kulturnim,

turističkim i sportskim zbivanjima, kao i u izgradnji te

odražavanju objekata infrastrukture.

Stalnost u organizaciji šumarske operative, kroz

ovo razdoblje, predstavlja zalaganje za stručno i potrajno

gospodarenje šumama, njihovu ekološku i općekorisnu

komponentu te udio u ukupnom društvenom i

gospodarskom razvitku ovoga kraja. Takvim su nastojanjima

i radom na terenu generacije šumara cijele

Hrvatske, pa tako i ovoga kraja, uspjele sačuvati velik

dio šumskih sastojina, te se one danas smatraju jednima

od najbolje očuvanih, najprirodnijima te najstabilnijima

u Europi. Imajući u vidu sva previranja na ovim

prostorima i gospodarsku korist koja je polučena iz

šuma ove regije, mora se zaključiti da šumarska struka

zbog toga zaslužuje našu zahvalnost.

Knjiga sažetaka radova izdana je povodom održa-

vanja znanstvenog skupa, a svi će radovi biti obj objavljeni

u zborniku radova koji se nalazi u pripremi i za tisak.

Dr. sc. Marinko Prka, dipl. ing. šum.

587


KNJIGE I ČASOPISI

Davorin Kajba

Novi sveučilišni udžbenik “Šumarska genetika”,

autora Davorina Kajbe i Dalibora Balliana, obrađuje

molekularno-biološka i genetička istraživanja

koja su se posljednjih nekoliko desetljeća intenzivno

razvijala i napredovala, a primjene mnogih od tih spoznaja

danas se iskorištavaju i u šumarstvu. Udžbenik

sadrži potrebno gradivo i donosi nove informacije, referencije

te praktične i osnovne znanstvene ideje o pitanjima

genetike šumskog drveća. Iako su u knjizi prikazana

relevantna svjetska iskustva, sadržaj je prilagođen

potrebama hrvatskog i bosansko-hercegovačkog

šumarstva, pri čemu su maksimalno korišteni primjeri

šumskih vrsta toga podneblja.

Udžbenik je ponajprije namijenjen studentima Šumarskog

fakulteta u Zagrebu i Sarajevu, a slikovnim je

prikazima pokušano olakšati razumijevanje temetskih

cjelina. Udžbenik sadržava i pojmovnik s objašnjenjima

određenih stručnih izraza, kako bi bio od pomoći

svima koji žele proširiti znanje iz tog znanstvenog područja.

Osim studentima matičnih fakulteta, udžbenik

588

ŠUMARSKA GENETIKA

i Dalibor Ballian

je od koristi i za sve koji žele više saznati o sadašnjem

stanju bioloških istraživanja šumskog drveća (npr. djelatnicima

zaštićenih objekata prirode, stručnjacima koji

se bave zaštitom autohtone bioraznolikosti, zaposlenicima

u državnoj upravi i sl.).

Udžbenik Šumarska genetika autora Davorina

Kajbe i Dalibora Balliana sadrži 283 stranice B-5 formata,

25 tablica i 104 slike (crteža, fotografija crnobijelih

i u boji). Knjiga sadrži građu neophodnu za valjano

održavanje nastave na studijskim programima prediplomskog

i diplomskog studija Šumarstvo i urbano

šumarstvo, zaštita prirode i okoliša. Namijenjena je

studentima Šumarskog fakulteta u Zagrebu II godine

III semestra prediplomskog studija Šumarstvo, za

predmet Šumarska genetika, studentima IV godine II

semestra Oplemenjivanje šumskog drveća, te studentima

II godine IV semestra Očuvanje genetske raznolikosti

šumskog drveća, kao i predmetima na poslijediplomskom

specijalistočkom studiju Genetika i oplemenjivanje

šumskog drveća. U poglavlju literatura

navedena je relevantna i najnovija literatura koja se

odnosi na problematiku naslova djela.

Knjiga sadrži kompletno gradivo vezano uz šumarsku

genetiku i predstavlja jedan nov pogled te isrcpno

obrađuje najnovija saznanja u tom području. Slikovni

prikazi vrlo su kvalitetni i brojni, pa će znatno olakšati

opisane tematske cjeline. Posljednjih se desetljeća izuzetno

razvila i napredovala molekularno biološka i

genetička tehnička istraživanja šumskog drveća i njihove

primjene u šumarstvu, tako da je postojala potreba

za objavom nove knjige koja obrađuje i nove metode.

Sadržaj knjige iznesen je jasno i pregledno po poglavljima,

napravljena je lektura teksta, tako da odgovara

u jezičnom i konceptualnom smislu.

Udžbenik Šumarska genetika obrađuje sljedeća poglavlja:

Uvod; Osnovna građa stanice; Kromosomi;

DNK; razine organizacije i ekspresije genoma; Osnove

diobe stanice; Opća genetika; Vezani geni i rekombinacije;

Nasljeđivanje spola; Izvanuklearno nasljeđivanje;

Mutacije; Populacijska genetika; Primjena biokemijskih

i molekularno-genetičkih istraživanja u šumarstvu;

Korištena literatura; Pojmovnik; Kazalo.

Izdavači: Šumarski fakultet Sveučiliša u Zagrebu,

Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Naklada:

1000 primjeraka

Dr. sc. Joso Gračan,

Šumarski institut, Jastrebarsko


U okviru cijelotjednog programa 5. lovačke

izložbe Gorskog kotara, Hrvatskoga primorja i

Kvarnerskih otoka (Novi Vinodolski 27. listopada do

3. studenoga 2007.), prvoga dana, a nakon otvaranja i

razgledanja izložbe, u prepunoj povijesnoj gradskoj

Vijećnici, gdje je 1288. god. donešen Vinodolski zakon

(zbornik pravnih uredbi i propisa i važan spomenik

hrvatskoga običajnog prava), predstavljena je knjiga

Naše trofejno blago, autora Alojzija Frkovića,

dipl. ing. šumarstva, našega poznatog lovačkog stručnjaka

i njegovih kolega suradnika.

Kao neposredni glavni domaćin, uime nakladnika

ove publikacije, Lovačkog saveza Primorsko-goranske

županije (LS PGŽ), nazočne je pozdravio njegov predsjednik

i dopredsjednik Hrvatskoga lovačkog saveza

mr. sc. Josip Malnar, naglasivši kako LS PGŽ sa zadovoljstvom

predaje lovačkoj javnosti jednu novu i po

svom sadržaju posebnu publikaciju – prikaz svih do

sada kapitalnih, što će reći medaljnih lovačkih trofeja,

stečenih od najstarijih vremena do danas na prostoru

lovišta Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Kvarnerskih

otoka. Ideja članova županijske Komisije za

ocjenjivanje lovačkih trofeja na čelu s kolegom Frkovićem,

ostvarena je tijekom četverogodišnjeg mandat-

NAŠE TROFEJNO BLAGO

Slika 1. Povijesna gradska Vijećnica bila je pretjesna da primi sve

koji su željeli nazočiti svečanosti predstavljanja knjige

(Foto: Tihomir Tondini)

nog razdoblja izradom preciznih tabličnih prikaza županijskog

trofejnog blaga i to ne beznačajnog. O tome

kako je ono veliko i svake hvale vrijedno, rječito govori

podatak da su naši lovci tijekom minulog, gotovo

stoljeće dugog razdoblja, sa svojim ponajboljim trofejima,

sudjelovali na svim značajnijim lovačkim izložbama

u zemlji i svijetu, od Zagreba 1899. i Berlina

1937., pa sve do naše netom održane Izložbe hrvatskog

lovstva “U službi prirode” u Zagrebu 2006 godine.

Nadalje, istakao je, kako je primjerena kvaliteta staništa,

ali i dobro gospodarenje lovištima na predmetnom

području površine od preko 350 tisuća hektara, polučilo

trofejni rezultat od 8 aktualnih prvaka i 5 viceprvaka,

a zaključuje kako po kvaliteti trofejnih krznaša

Gorski kotar nema ozbiljnijeg konkurenta. Na kraju

kolega Malnar zahvalio se uredniku i svim suradnicima

zaslužnima za ovu publikaciju, ocjenjujući je kao

značajan doprinos našoj pisanoj lovačkoj riječi.

Slika 2. O knjizi “Naše trofejno blago” govorili su (slijeva): O.

Butković, B. Uzelac (voditeljica), M. Grubešić, A. Frković

i J. Malnar

(Foto: Tihomir Tondini)

589


0 knjizi je detaljnije govorio promotor izv. prof. dr.

sc. Marijan Grubešić, pozdravivši prethodno sve

nazočne i čestitavši LS PGŽ za uloženi napor oko pripremanja

i postave izložbe te na knjizi Naše trofejno

blago i Katalogu lovačkih trofeja. Naglasio je, kako

posebne čestitke zaslužuje gosp. Alojzije Frković kao

prvo pero lovačkih krugova Hrvatske, jer se velikom

broju naslova iznad ili ispod kojih je potpis – Alojzije

Frković, pridodaje današnjim danom još jedan, izuzetno

vrijedan. Svakako treba čestitati i suradnicima, ali

na čelu uspješnog tima uvijek mora stajati iskusan i

uspješan predvodnik.

Prije otvaranja same knjige rekao je on, korice najavljuju

interesantno gradivo, a naslov bi mogao zavarati

i najaviti suhoparan tablični prikaz stečenih trofeja

na odnosnom području, no već u Kazalu se nazire

znatno šira materija.

1 zaista u Općem dijelu na 60-ak stranica, iza

Predgovora i kratkog Uvoda sljedi vrlo interesantno

poglavlje, Osnovne značajke Primorsko-goranske

županije, iz kojega stičemo uvid u njen geografski položaj

u RH, površinu od 358.200 ha (6,3 % površine

RH) s 305.505 stanovnika (6,8 % stanovnika RH – popis

2001.), glavne prirodno-geografske značajke primorskog,

goranskog i otočkog područja, tlo, klimatsko

obilježje, hidrološko obilježje, šume i šumski fond, zaštićene

površine različitog stupnja zaštite (7,7 % površine

županije), prometnice te napose bogatu faunu.

U poglavlju Trofejna divljač naših lovišta, slikom

i sažetim tekstom prikazane su sve vrste divljači koje

obitavaju na ovom području.

Poglavlje Trofeje Gorskog kotara, Hrvatskog primorja

i Kvarnerskih otoka na nacionalnim, međunarodnim

i svjetskim lovačkim izložbama (1937–2006),

počinje s prvim lovačkim izlošcima na Prvoj družtvenoj

izložbi rogovlja i lovačkih trofeja (Zagreb 1899) i

izvješćem Frana Ž. Kesterčaneka u Lovačko-ri-

Iz poglavlja Lovački savez Primorsko-goranske

županije saznajemo da je on osnovan 1994. god. sa sjedištem

u Rijeci, kao jedna od 21 članice Hrvatskog

lovačkog saveza, organiziran u 34 lovačke udruge/-

društva s 3 444 lovca i pripravnika, 57 lovišta, od kojih

su članicama Saveza povjerena 43 lovišta na 70 % površine.

U potpoglavlju Pregled lovišta prema prirodnogegrafskim

cjelinama i ovlaštenicima prava lova (sa

stanjem 2007), imamo popis lovišta s nazivom lovišta,

površinom, lovoovlaštenikom i brojem članova društva,

dok je u potpoglavlju Lovci s područja Primorskogoranske

županije s položenim ispitom za ocjenjivača

lovačkih trofeja, uz kratki povijesni slijed ocje

anja

lovačkih trofeja, iskazan popis ocjenjivača trofeja

ja s

osobnim podacima, mjestom i godinom položenog ispita

i nazivom lovačke udruge čiji je član. U popisu nalazimo

192 ocjenjivača.

590

barskom vjesniku, o prvoj nagradi (zlatnoj kolajni) za

rogove srnjaka iz revira Cetin-Gložac (Vrbovsko), i

dalje redom, a završava s tri tablice: Osvojene medalje

za trofeje Primorsko-goranske županije na nacinalnim

i međunarodnim lovačkim izložbama održanim pod

pokroviteljstvom CIC-a (1937–2006); Izložene trofeje

iz lovišta Primorsko-goranske županije po vrstama

divljači i broju na nacionalnim i međunarodnim lovačkim

izložbama održanim pod pokroviteljstvom CIC-a

(1937–2006) i Lovačke trofeje – prvaci Hrvatske

(Zagreb, 2006). Na ukupno 23 izložbe od Berlina

1937. do Zagreba 2006. Izložena su 1 503 trofeja. Potpoglavlja

Organizacija četiriju regionalnih lovačkih

izložaba Gorskog kotara i Hrvatskog primorja i Izložbe

i smotre lovačkih trofeja u organizaciji lovačkih društava

i saveza lovačkih društava općina/kotara Riječke

regije, već samim naslovima govore o čemu je riječ u

poglavlju Organizacija regionalnih saveznih i društvenih

lovačkih izložaba i smotra lovačkih trofeja

(l945–2007), koje završava tablicom s podacima za 30

odnosnih izložaba i smotra od 1953. – 2007. god.

U Posebnom dijelu na 115 stranica u poglavlju Tablični

prikazi kapitalnih lovačkih trofeja Gorskog

kotara, Hrvatskog primorja i Kvarnerskih otoka,

dakle samo onih u medalji, za sve vrste divljači prikazane

su kapitalne trofeje (ukupno 2 084 za 13 vrsta

divljači) stečene na području PGŽ, ocijenjene po propisima

CIC-a, s podacima o: nazivu lovišta iz kojega

trofej potječe, godina odstrela, ime i prezime lovca

koji je stekao trofej, broj točaka, pripadajuća medalja i

izložba gdje je trofej verificiran. Na kraju knjige nalazimo

46 naslova korištene literature.

Prikaz okončavamo završnim riječima promotora

prof. Grubešića: Knjiga Naše trofejno blago predstavlja

višenamjensku literaturu. U njoj nalazimo: opis područja

i stanišnih prilika, popise lovišta i ocjenjivača

Slika 3. Među prvima koji su primili knjigu na poklon s posvetom,

bili su šumarnici H. Sušnik (državni tajnik (MPŠVG) i H.

Jakovac (teh. urednik Šum. lista)

(Foto: Tihomir Tondini)


trofeja, prikaz vrsta i broja divljači, popis izložaba trofeja

na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini i popis

svih kapitalnih trofeja. Dakle, ovu knjigu možemo

koristiti kao edukativni materijal, statistički ljetopis,

izvor podataka, a dubljom analizom može se iz teksta i

konteksta, izvući brojne pouke važne za donošenje i

provođenje smjernica lovnog gospodarenja. Ovo gradivo

izvrstan je edukativni materijal učenicima i studentima

i podloga za brojne maturalne i diplomske

radove. Uz sve pohvale ovoj knjizi, nalazimo i jednu

manjkavost, koja se ponajprije odnosi na nakladu od

samo 1 000 primjeraka, jer ovu knjigu bi trebao imati

svaki lovac u svojoj biblioteci. Posebno je značajna za

lovce s ovoga područja, jer se znatan broj tih sretnika,

koji su stekli jedan ili više kapitalnih trofeja, nalazi

ovdje spomenutim. Knjiga ima vrijednost i za šire područje,

u najmanju ruku kao primjer kako treba gospodariti

lovištima i divljači, pripremati izložbe i ovjekovječiti

rezultate svoga rada. Uz sve, ovo je ponajprije

kronika stoljetnog rada lovaca Gorskog kotara, Hrvatskog

primorja i Kvarnerskih otoka, kojima i nadalje

želimo uspješan rad i dobru kob, a autoru i suradnicima

laganu ruku i oštro pero.

Nazočne je pozdravio i gradonačelnik Novog Vinodolskog

gosp. Oleg Butković, izrazivši zadovoljstvo,

ponajprije izborom njegovog grada domaćinom

ovih i u nadolazećem tjednu predviđenih događanja,

čestitajući autoru i suradnicima na ovom vrijednom

djelu. Posebno je lijepo bilo čuti njegove riječi hvale za

trud lovaca i lovačkih udruga, koje one iskazuju svojim

radom i skrbi za očuvanje naše bogate flore i faune. Sa

zadovoljstvom ocjenjujemo da one nisu bile samo kurtoazne,

nego da je naš domaćin zaista takovog uvjerenja,

na čemu mu i ovim putem zahvaljujemo.

Nazočnima se s nekoliko riječi obratio, čestitavši

autoru i suradnicima i dopredsjednik Hrvatskoga lovačkog

saveza gosp. Vladimir Cvetko.

Naravno, kao što je uobičajeno, na kraju riječ da

kaže nešto o ovoj publikaciji, dobio je i njezin autor

kolega Alojzije Frković. On je zahvalio govornicima

na lijepim riječima, posebno ističući, kako je to zajedničko

djelo svih suradnika na ovom projektu, a on je

samo prvi među jednakima. Njegove daljnje riječi nije

potrebno ponavljati, jer knjiga govori sama za sebe.

Naposljetku, kolega Malnar je pojedincima i predstavnicima

relevantnih instititucija, uručio po primjerak

knjige, ispričavši se, što u ovoj prilici knjigu nije

mogao uručiti svima nazočnima.

Pišući prikaz ove knjige i njene promocije, prisjetih

se jednog dojmljivog trenutka u toj legendarnoj Vijećnici,

promotorovih riječi i čestitke autoru kolegi Frkoviću,

kao prvom lovačkom peru te čestitki i pohvala i

ostalih govornika, kada je autor pomalo stidljivo uvukao

ramena i pognuo glavu, a kod obraćanja nazočnima

ganutom mu zapela riječ u grlu, koja je nakon

gromoglasnog pljeska ponovo potekla. To me ponukalo

da zavirim u svoju biblioteku i krenem slagati na stol

knjige i brošure s potpisom Alojzije Frković, kako reče

kolega Grubešić, iznad naslova (ponajviše) i ispod naslova,

koje sam s posvetom dobivao od autora, na č-

emu mu i ovim putem zahvaljujem. Pa da zajedno pogledamo

samo nekoliko godina unazad: Smeđi medvjed

u u Primorsko-goranskoj županiji, Rijeka,

2002., 60 str.; Ris u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na

Primorsko-goransku županiju, Rijeka, 2003., 90 str.;

Vuk u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na Gorski kotar

i Hrvatsko primorje, Rijeka, 2004., 108 str.; Priručnik

za ocjenjivanje lovačkih trofeja, Zagreb, 2006., 150

str.; Katalog lovačkih trofeja (U službi prirode),

Zagreb, 2006., 111 str., a još se, što bi se reklo, nije

ohladio tiskarski stroj na kojem je tiskana predstavljena

publikacija, imah priliku vidjeti otisnutu i još u

celofanu vakumiranu najnoviju podeblju njegovu knjigu,

s potpisom iznad: Naših 75 godina, u izdanju LD

Srnjak, Fužine-Lokve, koja će vjerujemo biti promovirana

u prosincu. No, gdje su još redoviti ili povremeni

napisi u raznim časopisima, kao što su Šumarski list

(redovito), Lovački vjesnik, Priroda, Dobra kob, podlistak

Novog lista Goranski list i dr., a sigurno sam još

ponešto ispustio. Također, zavirivši u knjigu Iz šumarske

povijesti Gorskog kotara u sadašnjost (1997), autora,

svjetski poznatog šumarskog stručnjaka, pok. akademika

Dušana Klepca, kojemu sam zajedno s kolegama

Frkovićem, J. Malnarom i B. Pleše, imao čast biti

suradnikom, navodim tekst u kojemu on govoreći o

popularizaciji šumarstva, lovstva, planinarstva i dr. u

Gorskom kotaru u različitim glasilima, kaže: Najplodniji

pisac iz te oblasti je veliki poznavatelj Gorskog

kotara, ljubitelj prirode, priznati stručnjak iz lovstva i

lovnog gospodarenja, sadašnji savjetnik u javnom

poduzeću “Hrvatske šume” Alojzije Frković

Stoga, dragi kolega i prijatelju Alojzije, zaslužuješ

čestitke, ponosno glavu gore, jer sve riječi pohvale

nisu bile, niti su kurtoazne, i zaista imaš se čime dičiti.

H. Jakovac

591


Iz broja 4, srpanj-kolovoz izdvajamo:

L’ITALIA FORESTALE E MONTANA

(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima a,

izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti Firenze)

Francesco G e n t i l e , Vittorio Me n d i c i n o, Giuliano

Manguzzato, Luca Pelle: Alepski bor u kulturama

mediteranskog okružja

Sve veća potražnja za drvetom u razvijenim industrijskim

zemljama dala je posljednjih 10-ak godina

poticaj za podizanje kultura brzog rasta, uz uporabu

domaćih i stranih vrsta. Tradicionalnim gospodarenjem

već postojećih šumskih površina ne mogu se zadovoljiti

sve veće potrebe za drvetom, pa su poduzete

aktivnosti za podizanje kultura uz primjenu agrotehničkih

mjera. Prethodna istraživanja bila su uglavnom

ograničena na uporabu brzorastućih egzotičnih vrsta:

eukaliptus, duglazija i kalifornijski bor, te su nedostajala

iskustva u primjeni mediteranskih borova. Motivacija

za ova istraživanja dobiva potporu u prijedlozima

EU kroz teme: aktiviranje napuštenih poljoprivrednih

površina, udovoljavanje zahtjevima Protokola iz

Kyota, proizvodnja iskoristive biomase, zadovoljenje

tradicionalnih uporaba (celuloza, ploče, elementi

i dr.) te energetskih zahtjeva.

Podizanjem šumskih kultura postiže se višestruka korist,

koja se očituje u povećanju proizvodnje drvne mase,

umanjenju “pritiska” na korištenju postojećih šumskih

kompleksa, povećanju vrijednosti prirodnih čimbenika,

doprinosu kvalitete okružja i izgledu krajolika.

U ovom članku autori su obradili rezultate u podizanju

kulture alepskog bora (Pinus halepensis Mill),

podignute u prošlom stoljeću (1979–81), na posjedu

Mazzone u Kalabriji u sklopu Specijalnog projekta 24,

namijenjenog za razvoj juga Italije. Posjed Mazzone

površine 67 ha, nalazi se u općini Castroregio (CS) u središnjoj

Kalabriji. Na nadmorskoj visini od 350–600 m,

obilježena tipičnom mediteranskom klimom sa toplim

i sušnim ljetima i oko 600 mm oborina (uglavnom u

zimskom razdoblju), ne predstavlja jako povoljno stanište

za zahtjevne vrste. Tlo je, doduše, dosta duboko,

ali grubo pjeskovito, rijetko ilovasto, sa slabim kapacitetom

zadržavanja vlage. U središnjem dijelu posjeda

nalazio se ostatak prirodne šume, pretežito alepskog

bora, s gustom podstojnom etažom tipičnih mediteranskih

vrsta, koje je okruživala napuštena zemlja prije

predviđena za poljoprivredne svrhe.

U vremenu 1979–81. godine financiranjem iz specijalnog

projekta br. 24 obavljeni su radovi na podizanju

kulture alepskog bora na cijelom području osim

postojeće šume primjenom potrebnih agrotehničkih

mjera: duboko oranje (80–100 cm), sadnja u razmacima

od 2,5 m, trasiranje prometnica (4090 m ili 61/ha),

592

protupožarne trase koje su zajedno s prometnicama

činili protupožarnu mrežu.

Ukupno je posađeno 88 tisuća 1-godišnjih sadnica u

fitokontejnerima na površini od 55 ha. Kvalitetan sadni

materijal i dobra priprema tla dali su vrlo dobre rezultate,

s gubitkom manjim od 10 % nakon prve dvije godine.

Model gospodarenja predvidio je golu sječu 2006. godine

nakon isteka 25-godišnjeg turnusa, ali su prethodno

izvršene sve dendrološke izmjere i ocjena kvalitete.

Početna gustoća bila je 1600 sadnica/ha, koja je nakon

25 godina pala na 1420 (89 %). Prosječan promjer

stabala je u relacijama 16-19 cm, visina 13-14 m, temeljnica

35 ± 2,5m2/ha, prosječni volumen 194 ± 21 m3/ha, a

prirast 7,6 ± 0,8m3/ha. Ovi podaci niži su u odnosu na

drugi sličan model u Kampanji. Ta razlika od oko 23 %

rezultira iz različitih ekoloških uvjeta staništa, kvalitete

tla i dužine sušnog perioda.

Debla alepskog bora su pravilna, bez deformacija i

oboljenja. Krošnja je dobro formirana i pravilna, s ograničenim

brojem grana koje nisu predebele. Visinski prirast

je vremenski konstantan. Ispod stabala je sloj listinca

5-10 cm, na kojemu se nije razvila podstojna etaža,

osim na mjestima gdje su stabla odumrla.

U zaključcima članka autori potvrđuju mogućnost

uspješnog podizanja kultura alepskog bora na manje

produktivnim napuštenim poljoprivrednim površinama,

što omogućava solidnu proizvodnju drvne mase, preobrazbu

krajolika i kompleksno poboljšanje ekoloških

uvjeta kao preduvjet za očuvanje i povećanje biološke

raznolikosti okružja.

Elena Addario: Nadzor invazivnih šumskih

vrsta na jednom zaštićenom području

Upad nepoželjnih vrsta u prirodno okružje je odavno

poznato na svjetskoj razini. To su procesi koji čine

rizik šteta na krajoliku te uzrokuju ekonomske štete i

gubitak biološke raznolikosti. Potencijalnih invazivnih

vrsta ima kod svih živih bića, a u ovom članku obrađene

su dvije šumske vrste koje svojom agresivnošću

mogu ugroziti postojeće ekosustave nanoseći višestruku

štetu: okolišnu, ekonomsku i naturalističku.

U svjetskoj literaturi riječ “invazivne” često se izjednačuje

s riječi “štetne”, ali je ispravnije štetu smatrati

kao posljedicu upada nepoželjne vrste. Pod invazivnim

vrstama podrazumijevaju se egzotične (alohtone)

vrste, iako to mogu biti i autohtone vrste potpomognute

nepoželjnim antropološkim djelovanjem. U Italiji

je problem invazivnih vrsta bio gotovo zanemaren, a

aktivna borba svedena samo na sporadične akcije.


Među raznim alohtonim vrstama koje mogu imati

nepovoljan utjecaj na šumske zajednice u Italiji izdvajaju

se pajasen (Ailanthus altissima Mill) i bagrem

(Robinia pseudoacacia L).

Pajasen je listopadna vrsta podrijetlom iz Kine i nekih

otoka Malajskog arhipelaga, unesena u Italiju u

XVIII. stoljeću. Godine 1934. i 1935., šumska policija

je u Italiji izvršila pošumljavanje sa 4 milijuna sadnica

pajasena, od kojega se očekivala prikladna vrsta za

proizvodnju ugljena i celuloze. Tako su stvoreni temelji

za daljnje širenje pajasena, koje se odvija vrlo brzo.

Ženska stabla donose velike količine sjemena, koje

ima veliku klijavost, a izbojci iz korijena izbijaju gusto

i 30 m daleko od matičnog stabla. Vrsta ima brz rast i

ranu plodnu (biološku) zrelost, a može naseljavati kao

pionirska vrsta nasipe, rubove cesta i pruga, kamenolome,

odlagališta smeća i sl. Podnosi termičke varijacije

i otporan je na sušu. Tipična je heliofilna vrsta i podnosi

tek postranu zasjenu.

Bagrem je listopadna leguminoza podrijetlom iz

istočne Sjeverne Amerike i u XVII. stoljeću je unesena

i raširena u cijeloj Europi. Ima znatno veću uporabnu

vrijednost od pajasena (kolje, ogrijev, industrijsko drvo

i dr.), te posebice u Istočnoj Europi važna vrsta drvne

industrije.

U Italiji je sporadično raširena vrsta, a posebno na

terenima gdje je zbog bolesti propao kesten. Jednodobna

je vrsta i sva stabla donose sjeme, koje doduše ima

slabu klijavost. Vegetativno se razmnožava vrlo agresivno

i ima brz rast. Izvan svog prirodnog areala nema

značajnih bioloških štetnika.

U svjetskoj literaturi dokumentirane su metode borbe

protiv invazivnih vrsta. U Italiji nisu do sada poduzimane

specijalne metode borbe, ali su u planovima

gospodarenja predviđene mjere zaštite.

Glavne metode u borbi protiv invazivnih vrsta su:

– mehanička: sječa, prstenovanje i čupanje

Jednokratna sječa ne daje rezultate, treba je ponavljati

da se smanji vitalnost biljke i snaga izbijanja.

Isto vrijedi i za ostale mehaničke metode koje se često

primijenjuju u kombinaciji s drugim metodama.

– kemijska: primijenjuju se sustavni herbicidi (kontinuirano)

vodeći računa o riziku šteta na okoliš.

Načini primjene su različiti: spray na krošnju, premaz

kore i unošenje herbicida na zareze u deblu.

– biološka: borba protiv invazivnih vrsta pomoću njihovih

prirodnih neprijatelja, s potrebnom dozom

opreza, da se ne izazove neki drugi oblik biološke

invazije. Kod pajasena i bagrema su male mogućnosti,

jer do sada nisu poznati učinkoviti antagonisti

(za pajasen eventualno gljive iz roda Verticillium,

Fusarium i Phomopsis).

Mala je vjerojatnost da ijedna od ovih izravnih metoda

može dati velike rezultate u eliminaciji invazivnih

vrsta u kratkom vremenu, bez operativnih i financijskih

teškoća, te bez opasnosti za okružje. Autorica u

članku iznosi iskustva iz gospodarenja zaštićenim područjem

Monte Ceceri u okolici Firence, gdje su zastupljene

obje invazivne vrste.

Na površini od 23 ha unutar zaštićenog područja

Monte Ceceri evidentirano je učešće pajasena i bagrema.

Radi se o nestabilnom terenu, starim iskopinama i

nasipima na kojima pajasen i bagrem potiskuju ostale

vrste i ugrožavaju nastojanje poboljšanja izgleda krajolika

u malom prigradskom parku.

Rješenje je traženo u mogućnosti stvaranja “otporne

fitocenoze” na invazivnost heliofilnih vrsta

kao što su pajasen i bagrem. Od autohtonih vrsta

pokazala se crnika najprikladnijom, jer svojom bogatom

krošnjom uskraćuje potrebno svjetlo invazorima.

Povećanje učešća crnike ostvareno je otvaranjem

malih površina koje mogu pogodovati obnovi

vrsta koje toleriraju sjenu, a poslije razviju krošnju

koja onemogućava razvoj pajasena (koji je ovdje agresivniji

od bagrema).

Ovaj način nije moguć na cijelom području, već je

često potrebno kombinirati s nekom od izravnih metoda.

Posebno je važno kod pajasena uklanjanje ženskih

plodonosnih jedinki, jer one uzrokuju stvaranje novih

žarišta unutar i izvan štićenog prostora. Preporuča se

drugi odnos prema stablima bagrema koja se nalaze

u dominantnoj etaži. Njih je preporučljivo ostaviti

sve do prirodnog uginuća, jer obogaćuju tlo dušikom,

sjeme je slabe klijavosti, a svojom sjenom sudjeluju

u borbi protiv pajasena.

Očuvanje prirodnog okružja i biološke raznolikosti

nameće potrebu borbe protiv nepoželjnih invazivnih

vrsta. To saznanje se u mnogim zemljama već duže primijenjuje,

a u Italiji samo u zaštićenim područjima.

Fauna i šume

Paolo Casanova, Anna Memoli: Jelen lopatar

– štetočina državnih šuma

U ovom članku autori upozoravaju na ozbiljne štete

koje čine jeleni lopatari u zaštićenim državnim šumama

Apenina.

Jelen lopatar (Dama dama L) je od davnina uzgajan

u prostranim ograđenim prostorima. Još Homer spominje

“svete” jelene, koji su žrtvovani božici Artemidi i

priređivani za svečane gozbe. To su nedvojbeno bili jeleni

lopatari. U srednjem vijeku predstavljali su posebnu

divljač koja se u Italiji lovila u svečanim lovovima s

čoporima pasa i brojnim lovcima konjanicima. Za vrijeme

razdoblja renesanse taj je lov poprimio malo

drukčiji dekor. Ograđenim uzgajalištima pogoniči su

593


tjerali krda jelena na “plemenite” lovce koji su sa svojim

damama i kurtizanama odapinjali strijele i obarali

jelene. Slijedile su veličanstvene, razuzdane fešte koje

su trajale danima. Isti način lova produžio se i nakon

početka upotrebe vatrenog oružja, sve do kraja Francuske

Revolucije.

U XIX. stoljeću jelen lopatar ostao je samo u rezervatima

plemenitaša, dok je u slobodnoj prirodi praktički

nestao zbog većeg naseljavanja ruralnih područja,

devastacije šuma i krivolova. To se dogodilo

također i s običnim jelenom, srnećom divljači i divljim

svinjama. Ovo stanje nije se mijenjalo do 50-ih

godina prošloga stoljeća, kada je počelo prvo unošenje

divljači od strane državnih institucija i privatnih lovnih

poduzetnika.

Podrijetlom iz Mezopotamije, gdje su veliki šumski

kompleksi nestali zbog klimatskih promjena, lopatar je

manje vezan za šumu, ali ipak treba manje šumske površine

koje mu osiguravaju zaklon i prehranu u zimskom

razdoblju zbog snježnog pokrivača i ljeti zbog

jakih suša.

Mediteranska vegetacija, makija, šume pinije i crnike

(pinjoli i žir) prikladno su stanište za jelena lopatara.

U nedostatku pitke vode može piti i boćatu, a žeđ gasi

također “lopatama” indijske smokve. Šume listopadnih

hrastova i kestena s dobrim podrastom optimalno su stanište

lopatara. Za razliku od ostale divljači jede i plodove

divljeg kestena (Aesculus hippocastanum).

Lopatar nije izbirljiv na hranu, ali logično, bolji

prehrambeni uvjeti poboljšavaju fenotipske karakteristike

populacije.

Problem je, što je za osiguranje genetske stabilnosti

potrebno držati populaciju od minimum 200 grla, koja

traži prostor od 10–15 tisuća ha, što pašnjaka, što šuma.

U gospodarenju šumama na tom području treba izbjegavati

golu sječu, te favorizirati kontinuirano prirodno obnavljanje.

Unutar listopadnih listača dobro je podržavati

grupe četinjača (na primjer grupe jele unutar bukove

šume). Također je važan sastav vegetacije grmlja i prizemnog

rašća, koji su važna komponenta u prehrani.

Jelen lopatar se u razdoblju između 60-ih i 70-ih godina

prošloga stoljeća počeo intenzivnije širiti u zonama

zabranjenog lova: državne šume, parkovi prirode,

biogenetski rezervati i sl. Pretpostavljalo se da će se on

(kao npr. srneća divljač) kada populacija dosegne

“izvjesnu gustoću” širiti na okolna područja, što se nije

dogodilo. Ako je lopatar eventualno odlazio noću na

pašu u okolna područja, redovito se vraćao na zaštićena

područja, gdje je njegovo brojno stanje često bilo 10

puta veće od optimalnog.

Ovakvo ponašanje prouzrokovalo je velike štete na

obnovi šuma, jer je lopatar stvorio “spaljenu zemlju”,

jedući sve što se može pojesti. Lovni tehničari nisu

predvidjeli ovakvo oprezno ponašanje, kojim lopatar

izbjegava moguću opasnost od lovaca i pasa koji love

divlje svinje u okolici zaštićenih državnih šuma. Na taj

način populacije lopatara zbijene su u zaštićeni prostor

gdje lov nije dozvoljen, uzrokujući štete na vegetaciji,

te oduzimajući životni prostor ostaloj fauni.

U okolici državnih šuma nalaze se lovišta gdje se

pretežito love divlje svinje prigonom uz uporabu raznih

vrsta pasa (goniča i drugih koji “gone” divljač).

Teško je pretpostaviti da su ti psi tako educirani da tjeraju

samo divlje svinje, već i srneću i jelensku divljač

(posebice mladi psi). U slučaju da se pred takvim psima

“zabunom” odstreli jelenska ili srneća divljač, oni

će cijeli život goniti Cervidae.

Neophodno je regulirati brojno stanje divljači (i

u državnim šumama) vodeći računa da se u planskom

odstrelu obuhvati reproduktivna kategorija,

radi smanjenja brojnog stanja. Pri tome treba svakako

voditi računa o dominantnim jedinkama koje su nositelji

dobrih genetskih osobina.

Gospodarenje šumama treba uskladiti s potrebama

faune, favorizirati visoki uzgoj, a kod panjača produžiti

turnus, te držati oko 250 stabala/ha da se može razviti

prizemna etaža. Učešće pašnjačkih površina je neophodno.

Uz sve to treba očekivati jedan razumniji zakon,

koji će regulirati probleme prekobrojne divljači jelena

lopatara u državnim šumama.

Frane Grospić

594


IZ LOVSTVA

IZLOŽBA KAPITALNIH LOVAČKIH TROFEJA

NOVI VINODOLSKI 2007.

Nakon stanke od nešto više od 7 godina od posljednje

4. lovačke izložbe Primorsko-goranske županije

održane u Rijeci 2000. g., odnosno pune četrdeset dvije

godine od organizacije Prve lovačke izložbe Gorskog

kotara održane u Delnicama 1965., u Novom Vinodolskom

je od 27. listopada do 3. studenoga 2007. održana

5. lovačka izložba Gorskog kotara, Hrvatskog primorja

Na svečanosti otvorenja ispred Doma kulture, nazočne

je ispred Organizacijskog odbora pozdravio i

poželio dobrodošlicu predsjednik Lovačkog saveza

Primorsko-goranske županije (PGŽ) mr. sc. Josip

Malnar, dipl. ing. šum. Prema njegovim riječima

nije bez razloga za mjesto održavanja ove pete po redu

tradicionalne lovačke manifestacije izabran crikveničko-vinodolski

kraj, “koji uz svoje bogato kulturno naslijeđe,

raznovrsnost turističkih sadržaja i zabavnog života

ima i dugu tradiciju lovstva i lovnog gospodarenja.

Kako priobalje i otoke, tako još više gorsko zaleđe

ovoga kraja”, istakao je Malnar, “stane gotovo sve

vrste sitne i krupne divljači. Uz sva tri velika predatora

– smeđeg medvjeda, sivog vuka i euroazijskog risa, vinodolski

kraj zauzima jedno od prvih mjesta po kvaliteti

jelenske divljači”. Zaredali su istupi državnog tajnika

Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog

graditeljstva Hermana S u š ni k a , dipl. ing. šum., dopredsjednika

Lovačkog saveza Hrvatske Vladimira

Cvetka, člana Županijskog poglavarstva PGŽ dr. sc.

Vidoja Vujića i domaćina priredbe gradonačelnika

Duga tradicija lovstva vinodolskog kraja

i Kvarnerskih otoka. Izložba je u organizaciji Lovačkog

saveza Primorsko-goranske županije bila postavljena

u Domu kulture na netom rekonstruiranom Korzu

hrvatskih branitelja, za čije je uspjelo rješenje gradu

domaćinu Novom Vinodolskom pripao ovogodišnji

“Plavi cvijet” Hrvatske turističke zajednice.

Novog Vinodolskog Olega Butkovića. Nakon više

otpjevanih skladbi i državne himne Pjevačkog zbora

“Matko Laginja” iz Klane, uz zvukove domaćih rogista,

presijecanjem zelene vrpce izložbu su proglasili

otvorenom Oleg Butković i Vidoje Vujić.

Jedna od posebnosti lovačke izložbe Novi Vinodolski

07 je, da su na njoj bile izložene samo kapitalne

Slika 1. Riječi dobrodošlice predsjednika Organizacijskog odbora

mr. sc. Josipa Malnara na svečanosti otvorenja 5. lovačke

izložbe Primorsko-goranske županije u Novom Vinodolskom

27. listopada 2007.

Slika 2. Prvaci izložbe Novi Vinodolski 2007.: kljove vepra –

“Kupički vrh” Gerovo, 2004., J. Kukuljan – 131,15 t.,

rogovi jelena običnog – “Krmpote” Ledenice, 2007., M.

Filipović Žiga, 208,24 t., rogovi muflona – “Kalifront”

Rab, 2005., S. Matić, 220,90 t.

595


lovačke trofeje, što će reći samo one trofeje koje su po

svojoj trofejnoj snazi u kategoriji jedne od medalja po

mjerilima Međunarodnog savjeta za lovstvo i zaštitu

divljači (CIC-a). Katalogom izložbe ukupno je obuhvaćeno

945 trofeja od čega rogova jelena 246, jelena

lopatara 11, jelena aksisa 6, srnjaka 138, divokoze/divojarca

18, muflona 56 i kljova veprova 145. Od trofejnih

krznašica najzastupljenija su bila krzna medvjeda,

njih ukupno 197, dok na krzna i lubanje ostale zvjeradi

otpada 126 izložaka (Tablica 1). Za izlaganje odnosno

upis u katalog konkurirale su, uz trofeje koje su stečene

od 2000. do 2007. g., i one trofeje koje do sada nisu

bile izlagane ni upisane u kataloge do sada održanih

četiriju regionalnih lovačkih izložaba u Delnicama

1965., Rijeci 1977., Opatiji 1987. i Rijeci 2000 (Tablica

2). Od tog pravila bile su izuzete samo trofeje prvaci

županije.

Tablica 1. Ocijenjene i nagrađene

Vrsta trofeje

Rogovi jelena običng

Rogovi elena lopatara

Rogovi jelen aksisa

Rogovi srnjaka

Rogovi divokoze/divojarca

Rogovi muflona

Kljove vepra

Lubanja smeđeg medvjeda

Krzno smeđeg medvjeda

Lubanja vuka

Krzno vuka

Lubanja risa

Krzno risa

Lubanja divlje mačke

Krzno divlje mačke

Lubanja lisice

Lubanja jazavca

Krzno čaglja

Sveukupno

Zlatnom

-

-

2

6

2

23

46

16

127

2

5

4

13

-

14

-

-

1

259

Nagrađeno medaljama

Srebrnom

31

3

4

33

3

18

43

11

42

4

4

3

4

13

4

-

-

-

220

Brončanom

215

8

-

99

13

15

58

2

28

2

3

7

1

9

2

3

1

-

466

Nenagrađeno

Ukupno

246

11

6

138

18

56

147

29

197

8

12

14

18

22

20

3

1

1

945

Tablica 2. Izložene i ocijenjene trofeje na četiri lovačke izložbe Riječke regije

Vrsta trofeje

Rogovlje jelena običnog

Rogovlje jelena lopatara

Rogovlje jelena axisa

Rogovi srnjaka

Rogovi divokoze/divojarca

Rogovi muflona

Kljove vepra

Lubanja smeđeg medvjeda

Krzno smeđeg medvjeda

Lubanja sivog vuka

Krzno sivog vuka

Lubanja euroazijskog risa

Krzno euroazijskog risa

Lubanja divlje mačke

Krzno divlje mačke

Lubanja jazavca

Lubanja lisice

Demiopreparat tetrijeba gluhana

Ukupno izloženo trofeja

Delnice 1965.

45

-

-

498

18

-

18

-

2

-

-

-

-

-

-

-

-

-

581

Rijeka 1977.

153

7

5

496

90

2

111

10

48

43

45

-

-

9

6

-

-

-

1025

Opatija 1987.

190

29

3

242

36

23

129

38

163

46

23

33

27

46

15

26

44

17

1147

Rijeka 2000.

88

2

1

60

3

5

74

5

2

3

5

10

19

20

16

4

-

-

321

596


Brojem i kvalitetom dominantne jelenske trofeje

Da su lovišta vinodolskog zaleđa pravi eldorado za

jelensku divljač, potvrdio je ne mali broj medaljnih rogova

stečenih u lovištima “Krmpote-Ledenice”, “Gradina”,

“Košutnjak” i “Trojbukve”, danas “Ričićko

bilo”. Uz službenog prvaka županije – “zlatnog” jelena

iz lovišta “Gradina”, odstrel iz 1990.g. lovca M. F i l i­

p o vića , 217,48 t., na ovoj su izložbi dva prva mjesta

na ljestvici najboljih jelena županije zauzele trofeje

Milana F i li p o v ić a Žige iz 2007.g. i Vladimira J o-

vanovića iz 1965. g. s ocjenama od 208,24 i 204,77 t.

Iznad 200 CIC točaka bilo je izloženo 9 jelenskih rogova,

što je za surove prilike Visokog krša ravno visokom

zlatnom odličju baranjskog nizinskog soja jelena.

Općenito značajna je novina da iz godine u godinu, od

izložbe do izložbe, vidno jača napad kapitalnih jelena u

odnosu na srnjaka. Tako je primjerice na posljednjoj

izložbi u Rijeci 2000.g. bilo izloženo 60 rogova srnjaka

i za dvadeset i više jelena (84), da bi na ovoj izložbi taj

raskorak bio još uočljiviji: 138 rogova srnjaka naprama

246 rogova jelena u medalji! Posjetitelji su po prvi puta

mogli vidjeti novog prvaka županije u rogovima srnjaka

s otoka Krka (lov. jedinica Dobrinj), koji je s ocjenom

od 141,118 t. (K. Crvić 2005.) za punih 5 točaka nadmašio

dosadašnjeg prvaka županije iz lovišta “Kastav”

(V. Matetić, 1982 – 136,30 t.). Novijeg su datuma još

dva izložena “zlatna” srnjaka, jedan s Učke (T. Ne -

g r i ć , 2007. – 132,55 t.) i drugi iz Mrkoplja (P. J e d -

ri š k o, 2003 – 131,93 t.), što ulijeva nadu da i za ovu

divljač dolaze bolji dani.

Slika 3. Primat u kvaliteti rogova srnjaka Primorsko-goranske županije

od 2005. pripao je otoku Krku; rogovi srnjaka iz

krčkog Dobrinja lovca Kristijana Crvića s ocjenom od

141,18 t. novi prvak županije.

Mufloni iz Kalifronta među najboljima u Hrvatskoj

Impresivna je i brojka od 147 medaljnih kljova veprova,

od kojih je njih 46 bilo u zlatnoj, 43 u srebrnoj i

58 u brončanoj medalji. Kod ove za lov atraktivne divljači,

potvrđeno je iskustveno pravilo da svaki vepar s

ovog dijela Gorske Hrvatske koji navrši 7 godina starosti

nosi kljove u jednoj od medalja. Na prvo mjesto

izbila je kljova vepra iz lovišta “Kupički vrh” Gerovo

iz 2004. g. lovca Josipa Kukuljana, koja je na posljednjoj

izložbi u Zagrebu 2006. g. ocijenjena sa

131,15 t. Za svega jednu točku manje ocijenjena je

kljova iz lovišta “Košutnjak” Novi Vinodolski (Jurica

Tomić, 2003), dok su još 42 kljove “okićene” zlatnim

odličjem (kljove iznad 120 CIC točaka). Dodatkom

kataloga broj “zlatnih” kljova povećan je za još

dva eksponata. Corado Biassi stekao je neposredno

pred otvorenje izložbe kapitalnog vepra u lovištu “Košutnjak”,

koja s ocjenom od 129,30 t. konkurira za sam

vrh ljestvice najjačih trofeja županije.

Da su rogovi prva dva muflona iz lovišta “Punta

Križa” (o. Cres) izloženi i ocijenjeni na izložbi Rijeka

1977. bili samo najava pridolaska jednog novog šupljorošca

na ove prostore, izložba Novi Vinodolski

Slika 4. Kapitalna kljova vepra iz lovišta “Košutnjak” Novi Vinodolski

(C. Biassi 2007. - 129,30 “K

t.)

597


2007. to je zorno potvrdila. Prema kataloškim podacima

Primorsko-goranska županija dala je do sada 56

medaljnih muflona, od čega 23 u “zlatu” (205,00 t. i

više). Najveći broj tih vrhunskih trofeja potječe iz rapskog

lovišta “Kalifront” Šumarskog fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu, od kojih su prva dva ocijenjena sa

233,60 t. zauzevši odlično 3. i 4. mjesto na ljestvici

najboljih muflona Hrvatske.

Slika 5. Zbirka medaljnih rogova muflona iz rapskog lovišta

“Kalifront” Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,

pravo otkriće izložbe.

Lubanja risa iz lovišta “Bjela kosa” četvrta na svijetu

Peta lovačka izložba Primorsko-goranske županije

Novi Vinodolski 2007 bila je nova potvrda da u trofejama

krupnih krznašica ova županija nema premca. Prvaci

su Hrvatske u lubanji i krznu smeđeg medvjeda, sivog

vuka i euroazijskog risa te u krznu divlje mačke!

S ocjenom od 28,80 CIC t. (Zg-06) lubanja risa iz lovišta

“Bjela kosa” – Vrbovsko lovca Nikole Hiblera

zauzela je odlično 4. mjesto na ljestvici najboljih lubanja

svijeta (Tablica 3). Posebnu pozornost plijenilo je

“zlatno” krzno medvjeda lovca Borisa Latinovića

(kat. broj 95), ali ne toliko po trofejnoj snazi (319,90 t.)

Tablica 3. Lovačke trofeje – prvaci Hrvatske*

koliko po provenijenciji! Naime, medvjed koji ga je

nosio nije odstrijeljen u Gorskom kotaru nego na otoku

Krku, gdje je do sada, s tretmanom štetočinca, glavom

platilo 7 medvjeda! Donošenjem Plana gospodarenja

smeđim medvjedom na državnoj razini (2005.) otok

Krk je zajedno s užim priobaljem uvršten u zonu gdje

medvjed nije poželjan zbog sukoba s lokalnim stanovništvom

i gdje odstrel nije ograničen.

Upada u oči malen broj izloženih lubanja (8) i krzna

vuka (12), odnosno lubanja (14) i krzna risa (18), što i

ne treba čuditi ako se ima na umu da su ove zvijeri

Vrsta trofeje

Rogovi jelena običnog

Rogovi jelena lopatara

Rogovi jelena aksisa

Rogovi srnjaka

Rogovi divojarca

Rogovi divokoze

Rogovi muflona

Kljove vepra

Lubanja medvjeda

Krzno medvjeda

Lubanja vuka

Krzno vuka

Lubanja risa

Krzno risa

Lubanja divlje mačke

Krzno divlje mačke

Lubanja čaglja

Krzno čaglja

Lubanja lisice

Lubanja jazavca

Županija

BB

BB

I

OB

PG

LS

BB

LS

PG

PG

PG

PG

PG

PG

K

PG

SM

SM

M

Z

Lovište

Garjevica

Garjevica

Brijuni

Baranj. Petr. Selo

Snježnik

Jablanac

Garjevica

Perušić

Risnjak

Risnjak

Snježnik

Snježnik

Bjela kosa

Crna Gora

Velika Kapela

Višnjevica

Posavske šume

Opeke II

Prelog

Sljeme

*Masnim slovima označeni su prvaci iz lovišta Gorskog kota ra

598

Godina odstrela

2003.

2004.

1966.

200L

1966.

2004.

2003.

1995.

2004.

2004.

1993.

1993.

1990.

1994.

1977.

1991.

2001.

2006.

2001.

1991.

Lovac

I. Todorić

I. Todorić

L Krajačić

I. Kopilović

M. Stimac

B. Segota

I. Todorić

M. Hečimović

P. Balatinac

P. Balatinac

J. Malnar

J. Malnar

N. Hibler

V. Lipovac

M. Salopek

N. Hibler

D. Abramović

M. Grabešić

M. Mezga

I. Papec

Broj točaka

261,81

212,34

309,70

192,65

115,65

118,92

235,70

149,25

62,20

488,11

42,00

157,14

28,80

174,02

20,00

70,00

27,83

47,38

25,48

23,37

Verifikacija

Kmn - 03

Kmn - 05

Lj - 86

Zg - 02

Zg - 81

Kmn - 05

Kmn - 03

Bp - 96

Kmn - 05

Kmn - 05

Zg - 96

Bp - 96

Zg - 06

Zg - 96

Ma - 77

Zg - 06

Zg - 06

Ma - 07

Zg - 06

Zg - 96


Slika 6. “Zlatno” krzno smeđeg medvjeda s otoka Krka; B. Latinović,

2006. – 319,90 t.

1995. proglašene strogo zaštićenim životinjskim vrstama

i nisu više lovna divljač. Kako se vuk u Gorskom

kotaru brojčano vidno oporavio, što ima za posljedicu

pojačan utjecaj na divljač, Ministarstvo kulture odobrilo

je prošle i ove godine odstrel po dva vuka, što je i

izvršeno, ali se njihove trofeje nisu našle na izložbi.

Lijepi broj lubanja (22) i krzna divlje mačke (20)

izložili su lovci s područja primorskih lovišta, gdje ova

vrsta nije zaštićena. Prvakom izložbe proglašena je

lubanja divlje mačke kastavskog lovca Marina Marini

j a , koja je s ocjenom od 18,47 t. osvojila srebrno

odličje (prije desetak godina CIC je vidno pooštrio

uvjete za dodjelu medalja). Najbolje izloženo krzno te

divljači ocijenjeno je sa 70,00 t. i prvak je Hrvatske.

Trofejno najjača lubanja lisice (24,00 t.) potječe iz

Ćićarije (lovište “Permani”), a najbolja lubanja jazavca

iz lovišta “Litorić” (22,48 t.).

Slika 7. U krznima trofejnih krznašica

nema ozbiljnijeg suparnika

Č

zaleđe Kvarnera

Slika 8. Bogata izdavačka djelatnost Lovačkog saveza Primorskogoranske

županije od ove je godine obogaćena s dva nova

naslova, katalogom lovačkih trofeja i monografijom

“Naše trofejno blago” Alojzije Frkovića i suradnika

Izložba slika na temu lova i divljači

Iako po broju izloženih i u katalog upisanih trofeja

(945) 5. lovačka izložba Gorskog kotara, Hrvatskog

primorja i Kvarnerskih otoka u odnosu na četiri prethodne

regionalne izložbe zauzima tek treće mjesto, po

kvaliteti ih bitno nadmašuje. Kako je to u uvodu istaknuto,

sve izložene trofeje na toj su izložbi bile u kategoriji

jedne od medalja, što nije bio slučaj kod izložaba

ni u Delnicama, ni u Opatiji, ni u Rijeci.

Kažimo na kraju da je 5. lovačku izložbu Novi

Vinodolski 2007, pored izložbenog kataloga, pratila

posebna publikacija Lovačkog saveza Primorsko-goranske

županije “Naše trofejno blago” autora Alojzija

599


Frkovića i suradnika, koju su na dan otvorenja

izložbe u Gradskoj vijećnici predstavili mr. sc. Josip

Malnar, prof. dr. sc. Marijan Grubešić i sam autor

(vidi prikaz na str. 589). Kako je to bilo zacrtano programom

održavanja pratećih priredbi tijekom svih 8

dana, koliko je izložba bila otvorena, redale su se brojne

priredbe i aktivnosti. Tako je u Galeriji Turnac bila

organizirana izložba slika na temu lova i divljači (među

izlagačima ulja na platnu bili su i radovi šumarnika

Cvetka Š t a n f e l j a, dipl. ing. šum. i Bernarda Vu k a­

s a , šum. teh.), na streljani Vojskovo u Kukuljanovu

natjecanje u streljaštvu, a u Osnovnoj školi “Ivan Mažuranić”

u sklopu literarnog i likovnog stvaralaštva

mladih izložba učeničkih radova. Uspjelo predavanje

na temu Krupni predatori Primorsko-goranske županije

održao je doc. dr.sc. Josip Kusak sa zagrebačkog Veterinarskog

fakulteta, dok su kinolozi upoznali lovce s

osobinama pasmina pasa koje koriste u lovu. Bilo je i

gastronomskih svečanosti, od natjecanja u kuhanju lovačkog

kotlića do kuhanja lovačkog gulaša u velikom

kotlu. Osmodnevne svečanosti okončane su prigodnom

sjednicom Organizacijskog odbora izložbe, na

kojoj su zaslužnim pojedincima i ustanovama podijeljena

priznanja i plakete, te posljednjeg dana 3. studenog

lovačkim balom u hotelu “Omorika” u Crikvenici,

kada je izložba i službeno zatvorena.

Tekst i fotografije:

Alojzije Frković

OBLJETNICE

Proslava je održana 10. kolovoza

2007. godine u Upravnoj zgradi

Nacionalnog parka Sjeverni Velebit

u Krasnu. Istog je dana i na istom

mjestu predstavljena monografija

KRASNO i svečano je proslavljena

200. obljetnica Župe Sv.

Antuna Padovanskog. Na proslavu

su bili pozvani i odazvali su se

uglednici iz svijeta znanosti, raznih

struka, crkve i državne uprave, a

dojam prave svečanosti dali su organizatori

– djelatnici NP Sjeverni

Velebit i mještani Krasna koji vole

svoje mjesto i prirodu Velebita.

Proslavi su također bili nazočni

predstavnici Ministarstva poljoprivrede,

šumarstva i vodnog gospodarstva,

kolege iz drugih zaštićenih

područja, gosti iz lokalnog političkog života, kao i

predstavnici Državnog zavoda za zaštitu prirode i Ministarstva

kulture.

Prvo je proslavljena obljetnica Botaničkog vrta.

Proslavu je otvorio i prisutne pozdravio ravnatelj Nacionalnog

parka gospodin Milan Nekić. Srdačnim je

govorom svim prisutnima zahvalio na odazivu i doprinosu

proslavi koju organiziraju djelatnici Nacionalnog

parka Sjeverni Velebit.

U ime Ministarstva kulture, čija je uprava za zaštitu

prirode nadležna za poslove zaštite prirode u Republici

Hrvatskoj, skupu se obratio i o sustavu zaštite prirode

600

PROSLAVA 40. OBLJETNICE OSNUTKA

VELEBITSKOG BOTANIČKOG VRTA

Slika 1: Ulaz u . : . . Č . . Č Č (fotografija iz arhive NP Sj. Č5Č

govorio njezin čelnik, pomoćnik ministra gospodin

Zoran Šikić.

Sudionicima svećanog skupa Botanički vrt je predstavila

gđa Svjetlana Lupret-Obradović svojim

vrlo dojmljivim referatom s naslovom :

O vrtu

Velebitski botanički vrt osnovan je na poticaj dr.

Frana Kušana, redovitog profesora farmaceutske botanike

na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta

u Zagrebu, te nekolicine njegovih suradnika.

Inicijativu su prihvatili Republički Zavod za zaštitu

prirode Republike Hrvatske i Šumsko gospodarstvo


Slika 2. Preslika ugovora o osnivanju Botaničkog vrta (arhiva NP Sj. Velebit)

Senj, te je u ljeto 1966. godine Komisija za pregled terena

i izbor lokacije za vrt obišla teren i za uređenje

botaničkog vrta iz nekoliko razloga odabrala Modrić

dolac s okolicom. U prvom redu, na ovom je malenom

području prisutno veliko bogatstvo različitih staništa i

krajobraza. Lokacija je lako dostupna cestom, a u blizini

se nalazi planinarski dom i meteorološka postaja

Zavižan. Osim toga, u Vrtu postoji izvor žive vode, neophodne

biljkama u klijalištu, kao i stručnim ekipama

smještenima u Vrtu.

Ugovor o osnivanju Velebitskog botaničkog vrta

potpisan je 9. studenoga 1967. godine, a dvije godine

kasnije Republički zavod za zaštitu prirode donosi rješenje

o proglašenju Velebitskog botaničkog vrta zaštićenim

spomenikom prirode, u kategoriji “spomenik

vrtne arhitekture – botanički vrt”. Područje okolnih vrhova

1971. godine biva proglašeno posebnim botaničkim

rezervatom “Zavižan - Balinovac - Velika kosa”.

Ukupna površina rezervata i Vrta iznosi 118 ha, a srednja

nadmorska visina vrta je 1480 m.

Nakon potpisivanja Ugovora o osnivanju Vrta, Republički

zavod za zaštitu prirode preuzeo je brigu o

njegovom čuvanju i vođenju administrativnih poslova.

Šumsko gospodarstvo Senj je ustupilo zemljište za potrebe

Vrta i preuzelo brigu o tehničkim poslovima koje

su u Vrtu provodili radnici Šumarije Krasno. Za stručnu

skrb o Vrtu imenovana je “Komisija za predlaganje

stručnih mjera i vršenje stručnog nadzora”, sastavljena

od istaknutih znanstvenika i stručnjaka. Proglašenjem

Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Velebitski

botanički vrt ulazi u njegove granice, a briga o njemu

prelazi u nadležnost Javne ustanove Nacionalni park

Sjeverni Velebit.

Od njegova osnivanja do danas, u vrtu su kraće ili

duže vrijeme boravili i o njemu se, s puno ljubavi i pažnje,

brinuli mnogi stručnjaci, znanstvenici, radnici i

vrtlari. Proveli su sate i dane proučavajući njegova

prirodna obilježja, gradeći staze, uređujući kamenjare,

presađujući, plijeveći i zalijevajući biljke…. Stjepan

Bertović, Božena Klapka, Martin Papa, Marinka Kamenarović,

Iva Volarić-Mršić, Zlatko Kušan, Ivo Samaržija-Šika….

samo su neki od njih.

Danas u Vrtu ima oko 500 biljnih vrsta, isključivo s

Velebita. Najpoznatije su velebitska degenija (Degenia

velebitica) i hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp.

croatica). Najveći dio biljaka nalazi se u prirodnom

staništu, a dio ih je donesen s drugih dijelova Velebita.

Uređeno je nekoliko kamenjara, biljke su označene

pločicama s nazivima na hrvatskom i latinskom jeziku,

te je uspostavljena kartoteka biljnih vrsta. Provedena

601


su i mnoga stručna i znanstvena istraživanja poput

mjerenja visine snježnog pokrivača, proučavanja rasprostiranja

polena, istraživanja tla, botaničkih

opažanja, prstenovanja ptica i drugog.

Najveći dio tehničkih poslova obavljen je u Vrtu u

godinama neposredno nakon njegova osnutka. Izgrađena

je botanička stanica, uređen zdenac, postavljene

klupe i nadstrešnica. Oko Balinovačke ponikve izgrađena

je kamenita kružna staza, s odvojcima prema Balinovcu,

Velikom Zavižanu i dnu Balinovačke ponikve.

Središnji dio proslave trebao je biti obilazak novopostavljene

poučne staze u Velebitskom botaničkom

vrtu, no to je spriječilo iznimno jako olujno nevrijeme s

obilnim oborinama, pa su brojni uzvanici vrt mogli vidjeti

samo na multimedijalnoj prezentaciji.

Prisutnima se kratkim osvrtom na početke i ideju

osnivanja botaničkog vrta na Velebitu obratio posebni

gost, dr. sc. Juraj Medvedović, umirovljeni šumar, koji

je u doba osnivanja vrta bio član komisije za odabir lokacije

za Vrt.

Sjećanje na one dane prije više od 40 godina zapisao

je J. Medvedović u svom referatu:

Moje sjećanje na stvaranje ideje

o Botaničkom vrtu na Velebitu

Ideja o osnivanju Botaničkog vrta na Velebitu ponikla

je još davne 1966. godine u jednom dijelu današnjeg

Šumarskog instituta Jastrebarsko, koji se je onda

zvao Institut za šumarska i lovna istraživanja Šumarskog

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tada je veća grupa

istraživača, radila na projektu “Istraživanje tipova

šuma i šumskih staništa Hrvatske”. Koordinator projekta

bio je akademik Milan Anić (rođen ovdje u Krasnu)

a operativni voditelj istraživanja bio je dipl. ing.

Stjepan Bertović, osnivač Odjela za tipologiju šuma u

Šumarskom institutu. Najintenzivnija tipološka istraživanja

60-tih godina prošlog stoljeća bila su na području

ondašnjeg Šumskog gospodarstva Senj. Šumarski

stručnjaci u Senju su već tada pokazali zanimanje za

suvremene metode istraživanja u šumarstvu, pogotovo

tadašnji direktor Gospodarstva, dipl. i ng. Jure Pavelić.

On je posjećivao Institut, i jednom je prilikom dogovaranja

o tipološkim istraživanjima i o flori Velebita,

rođena ideja o osnivanju botaničkog vrta na Velebitu.

Formiran je tim za ostvarenje te ideje. U tim su od šumara

izabrani S. Bertović kao voditelj tima (kasnije

profesor na Šumarskom fakultetu), zatim akademik M.

Anić, profesor šumarske fitocenologije i uzgajanja šuma

na Šumarskom fakultetu, i ja, Juraj Medvedović,

dipl. ing. šumarstva, tada pripravnik u Odjelu za tipologiju

šuma, kasnije doktor znanosti iz šumarske fitocenologije

u Šumarskom institutu. U tim su bili uključeni i

ne-šumari, djelatnici drugih znanstvenih ustanova, i to

dr. sc. Fran Kušan, profesor botanike na Farmaceutskom

fakultetu u Zagrebu, koji je zapravo prvi spome-

Slika 3. Članovi komisije za odabir lokacije Botaničkog vrta

(s lijeva na desno):Fran Kušan, Božena Klapka, Marinka

Kamenarović, Milan Anić, Stjepan Bertović i Juraj Medvedović

(fotografija iz arhive obitelji Kušan i Papa)

nuo vrt na Velebitu. Za njega su ondašnji studenti farmacije,

a među njima i moj brat, te moj bratić i njegova

supruga često pričali, kako ih je on, prof. Kušan, naučio

voljeti biljni svijet, tj. prirodu općenito, te da je znao

reći : “Ja rano ustajem, da vidim kako se biljke bude”.

U tipološkim istraživanjima je prof. Kušan, kao

vrsni florista, imao važnu ulogu u determinaciji biljnih

vrsta i to ne samo ljekovitih, već i svojstvenih biljaka u

flornom sastavu šumskih zajednica.

Još jedna zanimljivost o prof. Kušanu: On je osnovao

Botanički vrt Farmaceutskog fakulteta, i tako je

Zagreb postao jedan od rijetkih gradova u svijetu, koji

ima dva botanička vrta, jedan Prirodoslovno-matematičkog

i drugi Farmaceutskog fakulteta.

Daljnji članovi tima za ostvarenje ideje o botaničkom

vrtu na Velebitu su bili (tada) g-đica Božena

Klapka (kasnije supruga S. Bertovića), koja je radila

na istraživanju svojstava ljekovitog bilja na Farmaceutskom

fakultetu i (tada) g-đica Marinka Kamenarović

iz Zavoda za zaštitu prirode , Zagreb.

U kolovozu 1966. godine krenuli smo na istraživanje

vegetacije sjevernog Velebita. Smjestili smo se u

planinarskom domu na Vučjaku, gdje je opservatorij

Državnog hidrometeorološkog zavoda. Boravak u planinarskom

domu sam do danas sačuvao u lijepom sjećanju,

jer je dom bio sigurno utočište u prekrasnoj divljini

Velebita. Ondašnji motritelj Zavoda, gospodin

Drago Vukušić nam je također uljepšao boravak, jer je

bio dobar domaćin i pomagao nam je u prepoznavanju

detalja u krajoliku tog dijela Velebita.

Taj dio Velebita, tj. šire područje Zavižana, izabran

je za tipološka istraživanja najviše zbog toga, što je

ondje obilje biljnih vrsta, velika raznolikost šumske i

kamenjarske vegetacije, što je odraz ekoloških raznolikosti.

Raznolikost proizlazi iz toga što je taj prostor pod

602


utjecajem kontinentalne i sredozemne klime, a svojstva

klime mjeri meteorološka postaja. Nama je važno poznavati

klimu nekog kraja, jer je ona glavni ekološki

parametar u ekološkoj komponenti tipova šuma.

Iako je naša pažnja kroz cijelo vrijeme bila usmjerena

na biljne zajednice, jer one predstavljaju određene

tipove šuma, ipak nam je bio u mislima botanički vrt.

Nakon analiza flornog sastava brojnih lokaliteta,

jedan među njima bio je izabran za lokalitet botaničkog

vrta. To je bio Modrić dolac.

Istraživanja vegetacije i ekoloških prilika su uspjela,

što se vidi iz objavljenog djela S. Bertovića, te na

karti okoliša Zavižana, u časopisu “Glasnik za šumske

pokuse”. Opsežna vegetacijska istraživanja provedena

su diljem Hrvatske, a osim toga, na predočenoj karti

(rukopis te karte sam izradio ja) prikazuje se vegetacija

većeg dijela Uprave šuma Senj i Uprave šuma Gospić.

Uspjela je i ideja o osnivanju botaničkog vrta na Velebitu.

Postojanje vrta i današnje obilježavanje 40-te

obljetnice postojanja, dokaz je da su naša ideja i želja

ostvarene.

Organizatorima ovoga skupa zahvaljujem što su mi

omogućili da ovom cijenjenom skupu ispričam dio

onoga što mi je ostalo u lijepom sjećanju na rad i boravak

na Velebitu.

Osim njega o Vrtu je kratko govorio i posljednji

predsjednik Komisije, prof. dr. sc. Milan G la va š:

Sjećanje na rad Povjerenstva i 30. godišnjicu

“Velebitskog Botaničkog vrta”

Prilikom obilježavanja 40. jubilarne godišnjice postojanja

Velebitskog botaničkog vrta u Krasnu, u kolovozu

2007. godine, u upravnoj zgradi Nacionalnog

parka “Sjeverni Velebit” osvrnuo sam se na ranija događanja

u Vrtu.

Osnutkom Vrta, 1967. godine pa nadalje o njemu su

se brinula stručna povjerenstva. Domovinski rat je

ostavio negativne brazde i u Vrtu, jer se u njemu nije

moglo praktično ništa raditi. Domaći šumari na čelu s

pok. Stjepanom Tomljanovićem (tada je radio u Direkciji

Hrvatskih šuma u Zagrebu), Milanom Devčićem –

upraviteljem Uprave šuma Senj i Juricom Tomljanovićem

– upraviteljem šumarije Krasno uočili su potrebu

održavanja i obnove Vrta već 1993. godine. Na njihov

prijedlog Hrvatske šume d.o.o. Zagreb su 1994. godine

donijele odluku o imenovanju Povjerenstva za predlaganje

stručnih mjera i vršenje nadzora u Velebitskom

botaničkom vrtu u sastavu Milan Glavaš – predsjednik,

te članovi Ivo Trinajstić, Joso Vukelić, Jozo Franjić,

Zlatko Ružanović, Vice Ivančević, Jurica Tomljanović,

Milan Krmpotić i Marin Vukelić.

Povjerenstvo je radilo do proglašenja Nacionalog

parka “ Sjeverni Velebit” u čiji sastav je ušao i Velebitski

botanički vrt.

Povjerenstvo se svih godina rada sastajalo redovito u

vrtu, na Šumarskom fakultetu u Zagrebu i u Upravi šuma

Senj. Posljednji sastanak održan je u Senju 17. 6. 1999.

godine. Povjerenstvo je izradilo dugogodišnji plan rada

koji se u velikoj mjeri podudara s onim kojeg su izradili

stručni djelatnici NP “Sjeverni Velebit”. Uz to izrađivani

su jednogodišnji stručni i financijski planovi.

Uprava šuma Senj i Šumarija Krasno po predloženim

planovima obavljali su poslove u Vrtu. Zahvaljujući

njima Vrt je održan, mnoge su stvari obnovljene i

unešene brojne inovacije.

Najveću brigu oko provedbe tih radova nesebično

je na sebe preuzeo dr. sc. Vice Ivančević, koji za to zaslužuje

svaku pohvalu.

Prilikom obilježavanja 30. obljetnice Vrta 1997.

godine pristupilo se njihovu detaljnjem uređenju. Za tu

prigodu Vice Ivančević napisao je brošuru Velebitski

botanički vrt u kojoj je na 48 stranica istakao sve njegove

bitne činjenice.

Danom obilježavanja 30. obljetnice 28. 8. 1997. godine,

u samom Vrtu prisustvovali su uz šumare iz cijele

Hrvatske bili su nazočni brojni drugi uzvanici. Uz svečane

govore promovirana je Ivančevićeva knjiga, a zasluženima

dodijeljena priznanja.

Danas sa zadovoljstvom čestitam 40. obljetnicu Velebitskog

botaničkog vrta za kojega sam i kao mještanin

i kao šumar posebno vezan.

Bila mi je čast biti predsjednikom Povjerenstva, a

ovom prilikom odajem dužnu zahvalnost svim suradnicima

u Povjerenstvu.

Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, svim njegovim

djelatnicima želim uspješan rad, a bit ću Vam zahvalan

da i dalje korisno surađujemo, kao i svih proteklih

godina.

Ideje koje su šezdesetih godina prošloga stoljeća vodile

osnivače Velebitskog botaničkog vrta još uvijek su

jednako aktualne. Znanstvena istraživanja i zaštita velebitskog

bilja s jedne strane, te edukacija posjetitelja i

prezentacija ljepota velebitske flore s druge, i danas su

smjernice za rad Javne ustanove Nacionalni park Sjeverni

Velebit.

Svjetlana Lupret-Obradović

Stručna voditeljica u Javnoj ustanovi

Nacionalni park Sjeverni Velebit

603


MEĐUNARODNA SURADNJA

SREDNJOEUROPSKA KONFERENCIJA ZA BIOMASU 2008.

U petak, 16. studenoga 2007. godine s početkom u

11 sati u hotelu Arcotel Allegra, Zagreb, pod predsjedavanjem

dr. Heinza Kopetza, predsjednika Austrijske i

Europske udruge za biomasu i mr. sc. Josipa Dundovića,

predsjednika Hrvatske udruge za biomasu, održana

je konferencija za tisak.

Tom prigodom

• Dr. sc. Heinz Kopetz upoznao je prisutne o Svjetskom

tržištu energije u prijelomnoj fazi,

Mr. sc. Josip Dundović sudionik prve konferencije

održane 2005. u Grazu posebno je naglasio značajan

doprinos Gradečke deklaracije glede Energetske

uporabe šumske biomase RH, a

Stjepan Grausam, Austrijska udruga za biomasu,

informirao je o Srednjoeuropskoj konferenciji za

biomasu 2008., koja će se održati u Grazu od 16. do

19. siječnja 2008. godine.

Sirove nafte je sve manje, a nuklearna energija i

ugljen vode u energetsku slijepu ulicu. Opskrba

energijom u 21. stoljeću mora biti obilježena načelima

učinkovito i obnovljivo.

Cijene sirove nafte uskoro će narasti na 150 dolara

po barelu. U pozadini eksplodirajućih cijena nafte,

stalnog rasta potražnje sirove nafte, ali istovremeno i

smanjenja rezervi te neprestanih klimatskih promjena,

svjetska tržišta energije nalaze se u prijelomnoj fazi,

naglašava Heinz Kopetz, predsjednik Austrijske i Europske

udruge za biomasu. I još kaže: Više ili manje

stagnirajuća, a uskoro i regresivna ponuda zemnog

ulja na svjetskom tržištu te daljnji rast kupovne potražnje

za naftom, dovest će do toga da se za nekoliko

godina može računati s cijenama sirove nafte od oko

150 dolara po barelu i više. Cijene zemnog plina će s

malim zakašnjenjem slijediti tu razinu cijena.

Bijeg u smjeru ugljena i nuklearne energije nije

izlaz. Opskrba fosilnom energijom vodi u slijepu

Slika 1. (slijeva): mr. sc. Josip Dundović, predsjednik Hrvatske

udruge za biomasu i dr. sc. Heinz Kopetz, predsjednik

Austrijske i Europske udruge za biomasu

Svjetska tržišta energije u prijelomnoj fazi

ulicu. Bijeg u smjeru ugljena ili nuklearne energije

nije izlaz, kaže Kopetz. Jer: nuklearna energija se –

neovisno o riziku za okoliš – nalazi pred istim problemima

s resursima kao i nafta. Povećano korištenje

ugljena još više doprinosi promjeni klime. Stoga će

doći do utrke i borbe za zadnje povoljne rezerve nafte i

plina. Austrija, kao mala zemlja, u toj utrci za polja

nafte i plina u lošem je položaju i u Europi će zbog

stalnog rasta emisije CO 2 biti pod sve većim pritiskom.

Daljnje proširenje opskrbe energijom u kojoj dominiraju

fosilna goriva vodi u slijepu ulicu.

Energetski sustav budućnosti: učinkovito i obnovljivo.

Energetski sustav 21. stoljeća stoga mora biti

obilježen načelima učinkovito i obnovljivo, naglašava

Heinz Kopetz. Što brže Austrija svoj energetski sustav

restrukturira prema tim načelima, to bolje će naša zemlja

prevladati previranja na tržištima energije.

Srednjoeuropska konferencija za biomasu 2008.

u Grazu. Mogućnosti i granice bioenergije. Europski

gledano, bioenergija trenutno pokriva dvije trećine

svih obnovljivih energija, u Austriji je to oko 50 posto.

Na Srednjoeuropskoj konferenciji za biomasu 2008.

bit će govora o upoznavanju s novim razvojima, novim

tehnologijama, novim iskustvima u korištenju bioenergije.

Istovremeno će se demonstrirati mogućnosti i

granice biomase te prikazati položaj biomase u budućem

energetskom sustavu. Organizatori se nadaju da

će sudjelovati brojni sudionici iz Austrije te naravno

brojni gosti, ponajprije iz Srednje Europe.

Posljedice za klimatsku i energetsku politiku u

Austriji i Europskoj Uniji u sferi topline i struje. Za

sigurniju opskrbu toplinom prema načelima učinkovito

i obnovljivo, Kopetz zahtijeva sljedeće prioritete i

smjerove:

604


• dobra izolacija, a time i smanjenje potrebe za energijom

• priključak na toplanu, ako je moguće

• prijelaz na biomasu (peleti, drvo za ogrjev, sječka)

te na taj način zamjena za naftu, plin ili struju

• primjena solarnih kolektora za pripremu tople vode

i za djelomično solarno grijanje

Tko investira na taj način, izbjegava buduća drastična

povećanja cijena, a osim toga izbjegava emisiju CO 2 .

Potrebna je dodatna mjera potpore u cijeloj Austriji,

kako bi se orijentacija u tom smjeru znatno ubrzala.

A za sigurnu opskrbu strujom:

zakonske mjere kako bi se uštedjela struja i ostvarila

bolja učinkovitost u proizvodnji

Zakon o ekološkoj struji, novi, forsiranje struje iz

vjetra, vode i malih postrojenja na biomasu sa spojem

struje-topline bez birokratskog pokrića, kao u

aktualnom zakonu o ekološkoj struji, osiguranje postojećih

postrojenja putem bonusa u obliku sirovina a

Kalorijske elektrane za osiguranje opskrbe samo u

okviru koncepta redukcije emisije CO 2 za 30 posto,

sukladno zahtjevu EU.

Energetska uporaba šumske biomase u RH

Korištenje šumske biomase, uglavnom ogrjevnog

drva, ima u Republici Hrvatskoj dugu tradiciju. Još

1965. godine iz biomase se zadovoljavalo oko ¼ energetskih

potreba. Danas, iako RH raspolaže sa značajnim

potencijalom biomase za proizvodnju energije (toplinska

energija, električna energija, bio dizel), radi

pomanjkanja tržišta i zamjene drugim energentima

koje uvozimo (plin, nafta – loživo ulje, struja) te nedostatka

ekološke svijesti o prednosti obnovljivih izvora

energije (OIE) to korištenje svelo se na svega 4,3 %.

Dugoročnim promjenama gospodarenja šumama

(2006– 2015) procjenjuje se da bi samo Hrvatske šume

d.o.o. mogle raspolagati s 2,6 mil. m3 šumske biomase

za dobivanje energije, što bi udvostručilo sadašnji udio

biomase kao energenta.

Svjetska energetska kriza, koja će se sve više produbljivati

korištenjem ograničenih rezervi nafte, te

utjecaj korištenja fosilnih goriva na povećanje stakleničkih

plinova s jedne strane, poštivanje međunarodnih

sporazuma i deklaracija (Kyoto protokol, Gradečka deklaracija

2005) s druge strane, daje šumarskom sektoru,

a time i državi, mogućnost i obvezu boljeg korištenja

manje vrijednog drva i otpada i općenito biomase.

Hrvatsko šumarsko društvo, kao jedna od najstarijih

nevladinih udruga (osnovano 1846. godine) u svom

160 godišnjem radu uvijek je promicalo napredne i gospodarski

značajne ideje i projekte. Tako je u cilju što

bolje organizacije stručnih potencijala, na svojoj 109.

redovitoj Skupštini održanoj u Karlovcu 17. lipnja

2005. god., u okviru Dana hrvatskog šumarstva, osnovalo

sekciju “Hrvatska udruga za biomasu”.

u Grazu se od 16. do 19. siječnja 2008,

Udrugu podupiru, Akademija šumarskih znanosti,

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Šumarski

institut Jastrebarsko.

Na projektima korištenja biomase šumarska struka

usko surađuje s Europskim institucijama, posebice s

Bavarskim ministarstvom poljoprivrede i šumarstva i

firmom C.A.R.M.E.N. te s Austrijskim državnim šumama

d.d. i njihovim Saveznim ministarstvom poljoprivrede,

šumarstva, zaštite okoliša i vodnog gospodarstva,

kao savjetnicima i partnerima.

Hrvatsko šumarsko društvo organiziralo je manifestaciju

II. Hrvatski dani biomase (Našice, 7. 9. 2007.,

Golubinjak Lokve, 7. 10. 2007., Gospić, 6. 10. 2007) u

sklopu manifestacije Europski dani biomase regija –

2008., u cilju promidžbe biomase kao obnovljivog i

ekološki prihvatljivog energetskog resursa u Republici

Hrvatskoj.

Važnost korištenja obnovljivih izvora energije, pa

tako i energije biomase, prepoznala je i Vlada Republike

Hrvatske, koja je stvorila poticajno zakonodavno

okruženje. Hrvatska Vlada dodatnim financiranjem iz

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost već

potiče (od 2004. godine), a iz pretpristupnih fondova

SAPARD (2007) i IPARD (2008–2013) poticat će projekte

Energije biomase.

Uvođenjem zajamčenih tarifa od 1. 7. 2007. za poticanje

proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora,

pa tako i biomase, RH ostvarit će u 2010. godini

udio od 5,8 % u ukupnoj potrošnji električne energije,

što je u skladu s politikom EU.

Očekuje se novi razvojni poticaj za biotoplinu, ekološku

struju i biogoriva.

Konferencija će pokazati nove putove. Četverodnevna

Srednjoeuropska konferencija za biomasu 2008.

treba u Europi, a posebice u novim zemljama članicama

EU, donijeti novi dugotrajni razvojni poticaj na području

biotopline, ekološke struje i biogoriva, naglašava

Josip Dundović, predsjednik Hrvatske udruge za

biomasu. Već na prvoj konferenciji održanoj 2005. godine

bilo je prisutno gotovo 1.000 sudionika iz 27 ze-

605


malja. Organizatori i u 2008. očekuju ponovo takvu

masovnost. Tada se radilo o tome da se zemljama pristupnicama

iz istočne i južne Europe da početni poticaj

za start, a sada – nakon tri godine – potrebno je istim

zemljama pospješiti daljnji napredak. Stoga ova druga

konferencija treba znatno doprinijeti razmjeni iskustava

i ukazati na nove putove učinkovitog korištenja biomase

u Europi. Istovremeno je potrebno produbiti gospodarske

i političke kontakte na području bioenergije

širom cijele Europe.

Europska scena za bioenergiju od 16. do 19. siječnja

2008. u Grazu. Srednjoeuropska konferencija

za biomasu 2008., koja se održava paralelno s domaćim

sajmom graditeljstva, treba ubrzati daljnje širenje

biotopline, ekološke struje i biogoriva u Europi, kaže

Heinz Kopetz, predsjednik Austrijskog i Europskog

udruženja za biomasu i predsjednik organizacijskog

odbora. Uz prvorazredni program predavanja i izleta,

sudionicima će se u okviru industrijskog foruma uživo

predstaviti vrhunska tehnologija iz Austrije. Vrhunski

svjetski stručnjaci za biomasu iz Europe, Brazila, Kine

i SAD-a čvrsto su obećali svoj dolazak. Tako se očekuju

sljedeći sudionici:

Politika i Komisija EU

• predstavnik Andrisa Piebalgsa, povjerenik EU za

energiju, Belgija

• Imre Németh, državni tajnik u uredu premijera,

Madarska

• Reinhard Mang, generalni tajnik Ministarstva poljoprivrede,

šumarstva, zaštite okoliša i vodnog gospodarstva,

Austrija

• Hilkka Summa, voditeljica Generalne direkcije za

poljoprivredu, Komisija EU, Belgija

• Paul Hodson, voditelj Generalne direkcije za energiju

i promet, Komisija EU, Belgija

Stručnjaci

• Ottmar Edenhofer, Institut za istraživanje klimatskih

posljedica u Potsdamu, politički savjetnik njemačke

Vlade, Njemačka

• Christopher Flavin, predsjednik Instituta Worldwatch,

SAD

• Josef Schmidhuber, Organizacija Ujedinjenih naroda

za hranu i poljoprivredu (FAO), Italija

• Wang Xiao Kang, predsjednik državne agencije za

razvoj i širenje obnovljive energije postavljene od

strane Narodnog kongresa, Kina

606

• Tomas Käberger, predsjedavajući švedskog Udruženja

za bioenergiju, Švedska

• Helmut Lamp, predsjedavajući Saveznog udruženja

za bioenergiju, Njemačka

• Josef Dörfler, stručnjak za biomasu iz Fermentec

Ltda., Brazil

• Ingwald Obernberger, stručnjak za biomasu iz TU

Graz, Austrija

Stručna predavanja: “Promjena klime”, “Sigurna

opskrba energijom”. “Potencijali bioenergije”.

“Konkurencija prehrambenih namirnica i bioenergije”.

Stručna predavanja su koncentrirana u dva dana

četverodnevne konferencije za biomasu. Prijepodne

prvog dana na programu su dvije teme – Promjena klime

i Sigurna opskrba energijom. Posebno su u središtu

utjecaji klimatskih promjena, budućnost opskrbe energijom,

buduća politika EU za obnovljivu energiju, trgovina

CO 2 i u središtu tema o kojoj se mnogo govori -

prehrambene namirnice naspram energije.

Na ukupno šest paralelnih zasjedanja medunarodni

stručnjaci vijećat će s težištima na sljedećim temama:

opskrba sirovinama – potencijali i tržišta; bioplin –

proizvodnja, toplina, struja; nove energetske biljke;

financiranje bioenergetskih projekata; toplina i

struja iz biomase; biogoriva.

Highlight: industrijski forum. Na vlastitom industrijskom

forumu austrijskim poduzećima vodećim na

području tehnologije biomase, pruža se prilika predstaviti

se medunarodnoj stručnoj publici. 16 austrijskih

poduzeća s područja biomase, bioplina i biogoriva,

među njima i poduzeća koja posluju po cijelome svijetu,

kao što su Andritz, Komptech, Jenbacher, Binder ili

BDI, predstavljaju se medunarodnom krugu sudionika

konferencije o biomasi. Nakon bloka s kratkim predstavljanjem

poduzeća, postoji mogućnost uspostavljanja

novih kontakata, rasprave o novim projektima i

uspostava suradnje.

Matchmaking Event. U suradnji s Organizacijom

za vanjsku trgovinu u okviru Gospodarske komore Austrije

održat će se otvoreni Matchmaking Event za sve

zainteresirane iz zemlje i inozemstva. Tom prilikom će

se organizirati bilateralni sastanci izmedu poduzeća,

istraživačkih institucija i stručnjaka za bioenergiju. Na

taj način bi konferencija trebala doprinijeti daljnjem

međunarodnom širenju mreže podloge za bioenergiju.

Završna plenarna sjednica: Političke strategije

za razvoj bioenergije. Na završnoj plenarnoj sjednici


planirana je prezentacija uspješne političke strategije

za širenje bioenergije iz Brazila, Švedske, Njemačke i

Kine. U okviru panel diskusije, visokopozicionirani

političari iz Madarske, Slovenije, Poljske i Austrije

raspravljat će o političkim strategijama za restrukturiranje

europske bioenergetske politike u Srednjoj i

Istočnoj Europi.

Četiri izleta. Dva dana Konferencije o biomasi

predviđena su za posjete najboljim primjerima iz prakse

na području korištenja bioenergije – opskrbe sirovinom,

biotopline, ekološke struje i biogoriva. Tako će

izleti na primjer voditi do svjetskog vodećeg ponudača

tehnologije za pripremu biomase, tvrtke Komptech iz

Frohnleitena, zatim do renomiranog proizvodača modernih

peći na pelete i sječku, tvrtke KWB u mjestu St.

Margarethen an der Raab, do proizvodača peleta – tvrtke

Leitinger u Leobenu, te do prezentacijskih projekata

na području proizvodnje topline, struje i goriva iz

biomase u Štajerskoj i Koruškoj.

Suradnja. Organizatori Srednjoeuropske konferencije

za biomasu 2008. su Austrijsko udruženje za biomasu

u suradnji s Poljoprivrednom komorom Štajerske

i tvrtkom Austrian Bioenergy Centre GmbH.

Naputak za povratne informacije:

Stephan Grausam, Österrreichischer Biomasse-

Verband (Austrian Biomass Association), Franz

Josefs-Kai 13, A-1010 Wien, Austria

Tel: +43-1-533 07 97-32

Mobil: +43-664-855 68 01

E-Mail: officeŽbiomasseverband.at

Web: www.biomasseverband.at

Nakon održanog razgovora s novinarima i rasprave,

priopćenje za tisak na temu “biomase” poslano je na

adrese gotovo 100-tinu novinara, s molbom da ih objave

u svojim medijima.

Više o drugoj konferenciji možete saznati na internetu:

http://www.biomasseverband.at, na njemačkom

ili engleskom jeziku.

Mr. sc. Josip Dundović

BAVARSKI LAV ZA HRVATSKOG ŠEFA ŠUMARSTVA

Prema priopćenju za tisak broj: 312 od 2. studenoga

2007. godine Bavarskog ministarstva poljoprivrede i

šumarstva, Alfons Kraus, glasnogovornik ministarstva

pod naslovom, Bavarski lav za hrvatskog šefa šumarstva,

prenosi kako je bavarski ministar poljoprivrede

i šumarstva Josef Miller u Münchenu odlikovao

22. listopada 2007. godine generalnog direktora

Hrvatskih šuma Josipa Dundovića (1991.– 1996.)

visokim bavarskim odličjem Bavarski lav (Slika 1.).

Slika 1. Ministar Josef Miller (desno) i mr. sc. Josip Dundović

(lijevo)

Ministar je primjerenim ocijenio Dundovićevu zaslugu

međunarodnog angažmana i njegov značajan doprinos

u izgradnji međudržavnih veza između Hrvatske

i Bavarske. U svom pohvalnom govoru gospodin

Miller je posebno naglasio Zahvaljujem Vam na Vašem

zalaganju, koje je rezultiralo da mi više od deset godina

njegujemo i ostvarujemo vrhunsko partnerstvo na

području obnovljivih sirovina.

Još za vrijeme studiranja, šezdesetih godina, bio je

hrvatski šef šumarstva više puta u Slobodnoj državi

Bavarskoj, gdje se upoznao o znanstvenim iskustvima u

šumarstvu. Nakon završetka studija započeo je 1964. godine

svoj službeni životni put u hrvatskom šumarstvu. Od

njegovog imenovanja za generalnog direktora Hrvatskih

šuma početkom devedesetih godina, Dundović je tražio

intenzivan kontakt s Bavarskim državnim šumama. U početku

se ova suradnja odnosila prvo na području gospodarenja

šumama, ali od 2002. godine težište je na energetskom

korištenju šumskog drvnog ostatka.

Kao predsjednik Hrvatske udruge za biomasu Dundović

se zalaže ponajprije za izgradnju toplana na biomasu

u Hrvatskim šumama.

I u dnevnom listu STRAUBINGER TAGBLATT

(osnovan 1860. godine) od 6. studenoga 2007. godine

607


objavljen je članak pod naslovom

BAVARSKI LAV ZA HRVAT­

SKOG ŠEFA ŠUMARSTVA (Slika

2.).

Ministar Miller naglasio je da je

Dundović dobio značajnu potporu

Kompetencijskog centra za obnovljive

sirovine (C.A.R.M.E.N.e.V.)

iz Straubinga, i to posjećivanjem

eksperata C.A.R.M.E.N.e.V. zadnjih

nekoliko godina Hrvatskoj i

kroz školovanje trojice stručnjaka

Hrvatskih šuma d.o.o., kako bi

znanja o izgradnji toplana i termoelektrana

na šumsku biomasu primijenili

u Hrvatskoj.

Tom prilikom tajnik HŠD-a

Damir Delač, upoznao je ministra

Josefa Millera s Hrvatskim šumarskim

društvom, kao osnivačem

Hrvatske udruge za biomasu, i za-

hvalio na podršci Bavarske koju

pruža hrvatskim šumarima pri usvajanju tehnologija

korištenja biomase i ostalih obnovljivih energetskih

resursa.

Slika 2. (Slijeva) Werner Döller, tajnik C.A.R.M.E.N.e.V., Reinhold Erlbeck, predsjednik

Uprave C.A.R.M.E.N.e.V., mr. sc. Josip Dundović, predsjednik Hrvatske udruge

za biomasu, Josef Miller, bavarski ministar poljoprivrede i šumarstva, Damir

Delač, tajnik HŠD i dr. sc. Rupert Schäfer, ministarski savjetnik.

Čestitamo mr. sc. Josipu Dundoviću na ovom izuzetnom

priznanju.

Damir Delač, dipl. ing.

PRETPLATAZAŠUMARSKI LIST U 2008. GODINI:

– za zaposlene članove 120 kn

– za studente, đake i umirovljenike 30 kn

– za poduzeća 500 kn

ADRESA: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

Zagreb, Trg Mažuranića 11

Žiro račun br: 2360000-1101232768

PRETPLATAZAINOZEMSTVO 95 $

DEVIZNI ŽIRO RAČUN br: 70313-280-3206475

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO, Zagreb

ZAGREBAČKABANKAZagreb

(Telex ZABA21-211 Swift ZABAHR XX)

Uredništvo

608


IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA

PRVA GENERACIJA ŠUMARSKIH TEHNIČARA

ZAPOČELA JE ŠKOLOVANJE 1946. U GLINI,

A ZAVRŠILA 1949. U KARLOVCU

Prilog obilježavanju šezdesete obljetnice postojanja

i rada Šumarske škole u Karlovcu (1947-2007)

Ovim radom želimo upotpuniti

podatke o prvoj generaciji šumarskih

tehničara, učenika Šumarske

škole u Glini i Karlovcu, o njihovim

profesorima i uvjetima u kojima su

se školovali i živjeli. Rad je obogaćen

podacima prema sjećanju učenika,

od kojih su danas živi njih 14

od 36 koliko ih je završilo Šumarsku

školu u Karlovcu 1949. godine.

Neki od njih prethodno su preživjeli

Bleiburg i Križni put, kao pitomci

domobranske srednje škole ili pripadnici

domobranske vojske (V.

B a j s i ć , V. R u š a k , D. Tr u h l i,

V. Truhly).

Neposredno nakon završetka II.

svjetskog rata potreba za šumarskim

stručnjacima u Hrvatskoj bila

je velika, posebno sa srednjom

stručnom spremom, odnosno šumarskim

tehničarima. Kako bi se

došlo do tih kadrova tadašnje je Ministarstvo

poljoprivrede i šumarstva

NRH osnovalo dvogodišnju Šumarsku

školu u Glini, koja je započela radom 21. 11. 1946.

U prvu godinu upisano je jedno odjeljenje s 43 učenika

(slika 1) u dobi od 15 do 23 godine. Od najstarijih spo-

UVOD

Slika 1. Učenici i profesori Šumarske škole u Glini (svibanj 1947.) Odozgo slijeva:

1. red: Đ. Hodulak, V. Bajsić, B. Markičević, I. Rukavina, I. Prpić, D. Knežević.

2. red: I. Rogić, A. Vlastelić, K. Alić, Đ. Čulig, M. Filipović, I. Tomac, I. Ralić, I.

Mačković, Z. Crnković, D. Truhli, J. Lebar, D. Drakulić, A. Kap, V. Rušak.

3. red: D. Mamula, D. Lončarević, B. Momčilović, A. Majnarić, Z. Klepac,

Popović () prof. ruskog jezika, A. Duić, dipl. ing. šum. – direktor,

F. Petrović, dipl. ing. šum. – prof., B. Potec, Đ. Jarić, P. Cicvara, I. Kezele.

4. red: G. Vukasović, D. Pejnović, V. Truhly, R. Trbojević, T. Čabrajec, I. Matić,

B. Uzelac, Z. Barac, M. Špalj.

(Sliku je darovala Zora Potec)

menimo Đuru Čuliga i Dobrivoja Drakulića, koji

su rođeni 1923. godine.

O ŠUMARSKOJ ŠKOLI U GLINI I KARLOVCU

Šumarska škola u Glini, internatskog tipa, bila je

smještena u zgradi Šumarije Glina (slika 2). Učenici su

stanovali na prvom katu zgrade u kojoj je bila organizirana

i prehrana. Jedna od kuharica bila je Katarina Vara

č i ć (udana Kušan). Prvi direktor škole i profesor

matematike bio je Ante Duić, dipl. ing. šum., a upravitelj

internata, razrednik i profesor Franjo P e t r o v ić,

dipl. ing. šum., koji je između ostalog predavao pedologiju.

Vjerojatno je na školi predavao i Dragutin

H a n zl , dipl. ing. šum. Ostali profesori bili su vanjski

suradnici. Tako je ruski jezik predavao pravoslavni svećenik

iz Gline (Popović). Prema nastavnom planu

učenici su pohađali nastavu iz 11 predmeta. Predmeti

šumarske struke bili su: geodezija, pedologija s mineralogijom,

petrografijom i geologijom, šumarska botanika

s dendrologijom i anatomijom drvlja te lov i ribolov.

Škola u Glini nije imala perspektivu za razvoj zbog

skučenog prostora i nestašice stručnog kadra, pa je

spomenuto ministarstvo svojim rješenjem od 26. 6.

1947. Šumarsku školu iz Gline premjestilo u Karlovac.

U rješenju je naglašeno da se premiještanje u Karlovac

obavlja zbog lakšeg osiguranja stalnih nastavnika i

609


Slika 2. Škola u Glini (s naknadno dograđenim drugim katom)

(Arhiv: Šum. škola Karlovac)

mogućnosti uporabe pogodnih objekata za praktičnu

nastavu. Osim toga Karlovac je bio daleko jače povijesno

i kulturno središte u tom dijelu Hrvatske. Međutim

učionice nisu zadovoljavale prostorne standarde,

pa je Šumarska škola u Karlovcu taj problem još dugo

pokušavala riješiti, pogotovo što se je upisivao sve veći

broj učenika, od 1960. djelovala je i Šumarska škola

za odrasle, pa je nastavu trebalo prilagoditi suvremenim

nastavnim načelima i potrebama prakse.

Nastava za učenike koji su iz Gline premješteni u

Karlovac održavana je u prizemlju zgrade u Rakovcu

br. 3 u tzv. “Šumarskoj kući” (slika 3). U potkrovlju te

zgrade u dvije prostorije stanovalo je desetak učenika,

Slika 4. Stara Šumarska škola u Karlovcu, Rakovac 2. Lijevo

kapelica (srušena nakon II. svjetskog rata).

(Preuzeto iz Svjetla br. 3-4, 1998., Karlovac)

Zgrada stare Šumarske škole danas je zapuštena, a

1993. stavljena je pod preventivnu zaštitu. Postoje projekti

za obnovu i preuređenje zgrade pod nazivom

“Mala škola”.

Slika 5. Šumarska i drvodjelska škola u Karlovcu.

((Foto: Dubravko Halovanić)

Slika 3. “Šumarska kuća” u Karlovcu, Rakovac 3.

(Foto: Dubravko Halovanić)

a neki su stanovali u prizemlju. Na prvom katu bila je

uprava škole i stan direktora A. Duića. Tajnik je bio

Nikola Krpan, zatim Gabrijela Urumović. Ostali

učenici prve generacije stanovali su u zgradi preko

puta, Rakovac 2, poznatoj kao stara Šumarska škola,

koja je tu djelovala do 1968. (slika 4), kada je škola

preseljena u zgradu Ekonomske škole. Tek 1980. Šumarska

škola preselila se u novu i suvremeno opremljenu

vlastitu zgradu na Gažanskom polju (slika 5).

Zgrada u Rakovcu 3 (“Šumarska kuća”) bila je u

posjedu Slunjske imovne općine od 1895. do 1941.

kada je prešla u vlasništvo Ministarstva šumarstva i rudarstva.

Prizemno su bili šumarski uredi, a na katu su

stanovali šumarski stručnjaci – inženjeri s obiteljima

(Velimir Polak, a nakon II. svjetskog rata Ante

Duić, Josip Cuvaj, Matej Butković, Juraj Lipovšćak).

Zgrada stare Šumarske škole, Rakovac 2, izgrađena

je 1863. (istovremeno kada i pročelje obližnje rakovačke

Velike realke). U njoj je do 1903. djelovala Opća

obospolna pučka škola (bivša Muster-Normal-Hauptschule”),

a zatim Ženska stručna škola, dvogodišnja

Trgovačka škola i Glazbena škola. Od 1926. do 1941.

bila je u posjedu Slunjske imovne općine.

Škol. godine 1948/49. školovanje u Šumarskoj školi

Karlovac produženo je na tri godine, tako da su 36

učenika prve generacije maturirali 1949. i stekli zvanje

šumarski tehničar (slika 6).

610


Slika 6. Diploma šumarskog tehničara (1949)

Učenici upisani u prvi razred u Karlovcu 1947. i

1948. (druga i trća generacija) završili su školovanje

1950., odnosno 1951. Školovali su se za potrebe šumarstva

i drvne industrije pa su nakon mature stekli

zvanje drvno industrijski tehničar (slika 7). God. 1952.

školovanje je produženo na 4 godine za zvanje šumarskog

tehničara, što se održalo do danas.

Učenici koji su započeli školovanje 1947. i kasnije,

bili su smješteni u drvenim barakama (internatu) izgrađenim

1948. na prostoru tadašnjeg sajmišta između

stare Šumarske škole i željezničke pruge. Prema sjećanju

Ivana Šavora, dipl. ing. šum., jednog od profesora,

(umro 2005. u Zagrebu kao najstariji šumarski

stručnjak u Hrvatskoj u 105. godini života), barake su

bile postavljene na pilote oko 1 m od tla radi zaštite od

poplava. I. Šavor nadzirao je izgradnju u kojoj su sudjelovali

učenici Šumarske škole a i on osobno. Barake

su imale po 6 soba, a u svakoj sobi bilo je smješteno

6–8 (u početku i više) učenika. Peći su bile izrađene od

limenih bačvi. Na kraju hodnika, koji je išao sredinom

barake, bio je sanitarni čvor s umivaonicama. Tople

vode nije bilo. Internat je napušten 1955. zbog dotrajalosti

i požara.

Prehrana je u početku rada škole u Karlovcu za sve

učenike bila organizirana u nešto nižoj zgradi smještenoj

u dvorištu stare Šumarske škole (slika 8) u kojoj je

bila i kuhinja. Glavna kuharica bila je Dragica Ja č -

menović (danas sa suprugom Dragom Lončarevićem,

šum. teh., živi u Vrbovcu). U blagavaonici su se

održavale priredbei ples. Kasnije su u toj zgradi uređene

dvije veće učionice i jedna manja, te dvije manje

Slika 7. Diploma drvno industrijskog tehničara (1950, 1951).

skladišne prostorije. Preseljenjem Šumarske škole u

prostorije Ekonomske škole (1968), škola je dvorišnu

zgradu zadržala i koristila kao drvoprerađivačku radionicu

– praktikum za potrebe školovanja KV stolara. Ta

je dvorišna zgrada u svojoj povijesti do 1947. ko-

Rakovcu

Slika 8. Dvorišna zgrada u Rakovcu 2, oštećena u Domovinskom

ratu.

(Arhiv: OŠ “D. Jarnević”, Karlovac)

611


ištena u razne svrhe (stanovi za podvornike, internat

za učenike i dr.). U Domovinskom ratu zgrada je teško

oštećena. Pred nekoliko je godina srušena i na tom je

prostoru uređeno parkiralište.

Profesori šumarskih predmeta prvoj generaciji bili

su šumarski inženjeri s bogatim praktičnim iskustvom:

Tomo Bikčević (predavao uređenje šuma, ...), Ante

D u i ć (matematika, ...), bio je ujedno i direktor škole,

Ladislav H a n g (geodezija, ...), Slavko L o vri ć (lovstvo

i ribarstvo, ... slika 9) i Ivan Š a v o r (iskošišćivanje

šuma, ...), koji je ujedno bio zamjenik direktora i

razrednik, a nadzirao je rad kuhinje i prehrane u dvorišnoj

zgradi.

Profesori opće obrazovnih

predmeta bili su većinom iz

obližnje rakovačke Gimnazije.

Po sjećanju učenika ruski jezik

predavala im je Ruža Hang,

prof., supruga L. Hanga. Zanimljivo

je da su dvorišta Šumarske

škole i Gimnazije u početku

bila odvojena zidom.

Životopisi navedenih šumar r-

skih inženjera objavljeni su u

Slika 9. Slavko Lovrić

Hrvatskom šumarskom životopisnom

leksikonu (Tutiz leksika, knjiga 1–6, Zagreb

1996–2003) osim za Antu Duića, koji smo posebno

prikazali u ovom radu. Opširan životopis Ivana Šavora

(slika 10) objavljen je kao nekrolog u Šumarskom listu

br. 7–8, 2005.

Slika 10. Ivan Šavor

Propisanih udžbenika nije

bilo pa su se tada u nastavi

predmeta šumarske struke koristili

udžbenici Šumarskog fakulteta

i postojeća šumarska literatura.

Spomenimo vrlo kvalitetan

i opsežan Šumarski priručnik

I. i II. s ukupno oko 1600

stranica, koji je tiskan u Zagrebu

1946., a priredilo ga je Ministarstvo

poljoprivrede i šumarstva

NR Hrvatske.

Predmeti šumarske struke dopunjavani su praktičnim

vježbama i terenskom nastavom, koja se redovito

održavala, a učenici su obavljali i i obveznu ljetnu praksu

u šumarijama diljem Hrvatske (doznake, otprema,

geodetska mjerenja, lovni objekti, uredski poslovi ...).

Organizirano je i nekoliko stručnih ekskurzija (Gorski

kotar, Crikvenica, Dubrovnik, posjet Šumarskim školama

u Splitu i Sarajevu ...).

Nakon završenog školovanja 1949. većina od 36

šum. tehničara prve generacije ostala je vjerna svojoj

šumarskoj struci. Oni su dali značajan doprinos organizaciji

i razvoju šumarstva u Hrvatskoj u godinama

nakon II. svjetskog rata, kada je to bilo najpotrebnije.

O tome ćemo saznati više iz njihovih životopisa koji su

sastavni dio ovog rada. Tijekom zaposlenja neki su nastavili

školovanje na višim školama i fakultetima u

ekonomskoj struci (10) i šumarstvu (1).

ANTO (ANTE) DUIĆ (1904–1993), dipl. ing. šum.,

prvi direktor Šumarske škole u Glini i Karlovcu

Anto (Ante) Duić, rođen je u

Docu kod Travnika (BiH) 26. 3.

1904. Sin je Josipa i Mare r.

Mijatović. Hrvatske je narodnosti,

rimokatolik. Osnovnu je školu

završio kod časnih sestara u

Docu, a klasičnu gimnaziju kod

franjevaca u Visokom. Nakon

školovanja godinu je dana radio

u Trgovačkoj školi u Gradačcu.

Slika 11. Anto Duić

Šumarstvo je studirao na

Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao

je 1930. Pri kraju studija bio je predsjednik

Udruženja studenata šumarstva u Zagrebu.

Nakon diplomiranja zaposlio se kod Otočke imovne

općine u Otočcu, zatim u Korenici. God. 1932. postavljen

je za činovničkog pripravnika kod Kotarskog

načelstva u Samoboru, gdje je unapređen za šum. pristava,

a 1938. premješten je Kotarskom načelstvu u

Delnice kao kotarski šumarski referent i viši šum. pristav.

Početkom II. svjetskog rata premješten je u istom

612

svojstvu u BiH kod Ravnateljstva državnih šuma u

Mostar, a 1943. u Travnik. Tada je pristupio NOB-u,

gdje se je nalazio do kraja rata.

Tijekom 1945. radio je u Okružnom NO Pokupje.

Od 22. 12. 1945. do 30. 10. 1946. bio je načelnik Općeg

odjela u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva u

Zagrebu. Zaslužan je što je u tom razdoblju Ministarstvo

donijelo rješenje o osnivanju Šumarske škole u

Glini, kako bi se zadovoljile potrebe za šumarskim

tehničarima.

Dana 30. 10. 1946. imenovan je direktorom netom

osnovane Šumarske škole u Glini. Uz to predavao je i

matematiku. Kada je škola 1947. premještena u

Karlovac ostao je i dalje direktor škole do zaključno

1949/50. šk. god. Prema dostupnim podacima na Šumarskoj

školi u Karlovcu nastavio je raditi do 15. 4.

1951., a zatim je 6 mjeseci radio u ŠG Papuk, Osijek i

ponovno kraće vrijeme do 1. 12. 1951. u Šumarskoj

školi Karlovac.

Od prosinca 1951. do ožujka 1956. bio je upravitelj

Šumarije Karlovac, koja je do 1954. radila u sklopu


ŠG “Šamarica”, Zagreb. U tom je razdoblju doživio

montirani sudski proces, bio je u istražnom zatvoru i

neko vrijeme suspendiran. U razdoblju suspenzije

radio je honorarno u Lijevim Štefankima kod

Pokupskog i Šumarskoj školi u Sarajevu (Ilidža), kada

je oslobođen od optužbe. Svoj je radni vijek završio u

BiH. Od 1956. do 1961. radio je u Šumariji Livno, a

zatim do umirovljenja 31. 12. 1962. kao tehnički direktor

u Šumariji Kupres. Kao umirovljenik živio je u

Zagrebu. Umro je 1993. i pokopan u obiteljskoj grobnici

na Mirogoju.

God. 1937. primljen je za redovitog člana tadašnjeg

Jugoslavenskog šumarskog udruženja u Zagrebu, a za

vrijeme rata i nakon rata bio je član Hrvatskoga šumarskog

društva (HŠD). God. 1945. bio je član časnog

suda HŠD, a 1946. član redakcijskog odbora Šumarskog

lista. U tjedniku Naprijed (Zagreb, 24. 8. 1946.)

objavio je članak “Sabirimo bukvicu” u kome piše o

bukovom žiru (bukvici) kao hrani za domaće životinje e

i kao industrijskoj sirovini za proizvodnju jestivog i

rasvjetnog ulja (Šum. list, br. 7–9, 1946.).

Bio je izvrstan matematičar, te je već za vrijeme

studija šumarstva davao instrukcije. I kao predavač

matematike na Šumarskoj školi u Glini i Karlovcu davao

je veliki značaj poznavanju tog predmeta za šumarsku

struku, pa je prema potrebi dobrovoljno učenicima

bio i instruktor.

Za svoj je rad u struci primio nekoliko priznanja.

Vrlo pozitivno mišljenje o njemu imali su (i imaju)

učenici šumarske škole za koje je bio ne samo uzoran

direktor i profesor već i odgajatelj i prijatelj, a posebno

ga pamte po poštenju. Često se odazivao pozivima

učenika na obilježavanju obljetnica mature. Posljednji

susret s grupom učenika prve generacije bio je 1987.

na proslavi 40. obljetnice postojanja i rada Šumarske

škole u Karlovcu.

ŽIVOTOPISI (sažetak)

U spomenutom Hrvatskom šumarskom živopisnom

leksikonu objavljeni su životopisi (sa slikama): A li ć

Krešimira, Kap Andrije, Kezele Ivana, Klepac

Zlatka, Lebar Josipa, Tomac Ivana, Truhli Dragana

i Truhly Vjekoslava. U ovom pregledu donosimo

sažetke životopisa svih 36 šum. tehničara prve generacije

Šumarske škole Karlovac (1949). Njihovi

opširniji životopisi sa slikama bit će uskoro uvršteni u

“Imenik hrvatskih šumara” (www. sumari. hr).

Alić Krešimir, (Čazma, 1929), šum. teh. Radio je u

Šumariji Čazma (1950–1955), Drvnoj industriji “F. Bobić”

u Varaždinu (1955–1957) kao sekretar poduzeća i

upravitelj pilane, u Šumariji Čazma kao upravitelj

(1957–1968), te kao direktor Pilane Čazma do umirovljenja

1989. Priznanje: Orden rada. Živi u Čazmi.

Bajsić Vjekoslav, (Dekanovec, Međimurje, 1926 –

Ludbreg, 1992), šum. teh. Kao 19-godišnjak preživio je

Bleiburg i Križni put. Radio je kod NO Oblasti Bjelovar,

u Buzetu (šumarstvo, uzgoj tartufa), Gorskom kotaru

(pilana), Šumarijama Pitomača i Đurđevac, NO Kotara

Đurđevac i Koprivnica, te 17 godina do umirovljenja

1991. kao direktor Ugostiteljstva “Putnik” u Ludbregu.

Barac Zlatko, (Kamenjak, Grižane, 1926), šum.

teh. Kraće vrijeme radio je u Zagrebačkoj oblasti –

Odjel za šumarstvo, zatim od 1950. do 1957. u poduzeću

“Vodogradnja”, Odjel bujičarstvo, Rijeka (uređenje

bujica, regulacija rijeka, melioracije), te u “Konstruktoru”,

Rijeka, do umirovljenja 1990. (niskogradnja, pomorstvo,

mostovi, visokogradnja). Živi u Rijeci.

Crnković Josip, (G. Viduševac, Glina, 1929 –

Karlovac 1989), šum. teh., dipl. ekonomist. Radio je u

Šumarijama Krašić (1951–1952) i Glina (1952–1954),

zatim kao upravitelj Uprave zaštitnih šuma grada Karlovca

(1954–1960), načelnik Odjela za privredu NO

Općine Karlovac (1960–1965), u DIP-u Karlovac

(1966–1975) i Tvornici metalni proizvoda “Kordun” u

Karlovcu do smrti 1989. Priznanja: Dobrovoljno vatrogasno

društvo Karlovac. Na Visokoj privrednoj školi u

Zagrebu diplomirao 1964.

Čabrajec Tomo, (Ključ, Novi Marof, 1931 – Sv. I.

Zelina, 2004), šum. teh. Radio je na području Kotara

Zadar (pošumljavanje) i kao referent šumarstva pri Kotaru

Zelina. Od 1952. do 1958. radio je u Šumariji Zelina

kao zamjenik upravitelja, a posljednjih 5 godina, do

umirovljenja 1990. u Šumariji Zagreb kao zamjenik

upravitelja na poslovima iskorišćivanja šuma. Primio je

nekoliko priznanja.

Čulig Đuro, (Petrinja, 1923 – Zagreb, 1995), šum.

teh. God. 1949. zaposlio se u Pilani i tvornici furnira u

Capragu (Sisak), a od 1963., kada je tvornica premještena

u Češko Selo (Petrinja), obnašao je dužnost direktora

tehničkog odjela do prijevremenog umirovljenja 1971.

Primio je nekoliko diploma i priznanja.

Drakulić Dobrivoje, (Kočani, Makedonija, 1923

– Zagreb, 1992), šum. teh., ekonomist. Radio je na

pilani u Jastrebarskom, u DIP-u Karlovac, te u “Exportdrvu”

Zagreb – Predstavništvo u Milanu do umirovljenja.

Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu završio je

studij vanjske trgovine (viša sprema).

F il i p ovi ć Mato, šum. ten., dipl. ekonomist. Kraće

vrijeme radio je u šumarstvu. Završio je Ekonomski

fakultet u Zagrebu. Živi u Novom Vinodolskom.

Hodulak Đuro, (Resnik, Pleternica, 1929), šum.

teh., ing. organizacije rada God. 1951. radio je kao poslovođa

u Tvornici furnira u Sisku i zamjenik upravitelja

Šumarije Pakrac. Nakon toga bio je upravitelj Pilane

u Požegi (1952–1955), zamjenik upravitelja Šumarije

Nova Gradiška (1955–1960) i upravitelj Mehanizacije

613


614

Nova Gradiška do 1964. Od 1965. do umirovljenja

1990. radio je u ŠG Nova Gradiška. Završio je Višu školu

za organizaciju rada. Živi u Novoj Gradiški.

J a ri ć Đuro, (Glogovica, Slav. Brod, 1930 – Slav.

Brod, 1991), šum. teh. Radio je u Pilani Lučice (Delnice),

zatim kao upravitelj Lugarske škole u Delnicama i

instruktor na osposobljavanju za rad motornom pilom u

Zalesini. Nakon toga radio je u Općoj poljoprivrednoj

zadruzi u Čabru, Šumarija Mrkopalj i DI “Slavonija” u

Slav. Brodu do umirovljenja 1981.

Kap Andrija, (Nova Gradiška, 1927 – Nova Gradiška,

1977), šum. teh., ekonomist. Kraće vrijeme radio je

u Šum. građ. poduzeću Rijeka i Šum. školi Karlovac.

Od 1951. do 1959. radio je u Šumariji Nova Gradiška, a

od 1960. do smrti 1977. u ŠG Nova Gradiška kao šef

plana i analitičar. Završio je Višu ekonomsku školu u

Banja Luci.

Kezele Ivan, (Delnice, 1927), šum. teh. Do 1951.

radio je u Klani, Karlobagu, Senju i Delnicama. Bio je

osnivač i prvi upravitelj Šumarije Prezid (1951) i suosnivač

i tehnički upravitelj Šumarije Skrad (1954). Od

1960. do umirovljenja 1980. radio je u ŠG Delnice. Zaslužan

je što se tada na području delničkog gospodarstva

počela primjenjivati nova djelatnost rada – kategorizacija

terena i normiranje u eksploataciji šuma, pa je

za taj rad proglašen inovatorom. Primio je veći broj priznanja

i odličja. Živi u Delnicama.

K le p a c Zlatko, (Gerovo, Čabar, 1930), šum. teh.,

dipl. ekonomist. Kraće vrijeme radio je u DIP-u Delnice,

zatim nekoliko godina u Srednjoj tehničkoj školi

drvne struke u Zagrebu. Od 1956. do 1960. radio je u

Riječkoj banci, zatim godinu dana u ŠG Delnice, a od

1961. do umirovljenja 1991. u “Croatia osiguranju” –

Poslovnica Delnice. Završio je Ekonomski fakultet u

Zagrebu 1973. Bio je svestran športaš. Osnivač je Gorske

službe spašavanja u Delnicama. Primio je mnoga

odličja za športske i društvene aktivnosti u Delnicama.

Živi u Delnicama.

K n e ž evi ć Dinko, šum. teh. Pretežito je radio u

Beogradu (poduzeće “Jelen”, kustos Lovačkog muzeja,

...). Bio je aktivan lovac.

Lebar Josip, (Osijek, 1930 – Karlovac, 1995), šum.

teh., ekonomist. Od 1951. do 1962. radio je u Šumarskoj

školi Karlovac, Šumariji Karlovac II., Šumariji Krnjak i

kao sekretar ŠG Karlovac, a od 1962–1969. bio je direktor

“Zelenila” u Karlovcu. Zatim je kao komercijalist radio

u Zagrebu i od 1975. do umirovljenja 1990. kao rukovoditelj

prodaje “ŽE-ČE” Karlovac. Primio je nekoliko

priznanja. Završio je Višu ekonomsku školu u Banja

Luci. Bavio se boksom i atletikom.

Lončarević Drago, (Vranovci, Sl. Brod 1925),

šum. teh. Od 1949. do 1952. radio je u Bos. Novom,

Bjelovaru i Šumariji Čazma. U Šumariji Vrbovec bio je

upravitelj do 1954., zatim zamjenik upravitelja i referent

za iskorišćivanje šuma do umirovljenja 1979. Primio

je nekoliko odličja i priznanja (Medalja rada, Orden

rada sa srebrnim i zlatnim vjencem; Spomenica i Zlatna

plaketa ŠG Bjelovar; priznanja Općine Vrbovec i dr.).

Živi u Vrbovcu.

Majnarić Antun, (Delnice, 1931 – Rijeka, 1976),

šum. teh., ekonomist. Nakon završenog Ekonomskog

fakulteta u Zagrebu radio je 13 godina u Općini Delnice,

pretežito kao načelnik Odjela za privredu, te 5 godina

kao direktor Trgovačkog ugostiteljskog poduzeća “Goranin”

u Delnicama. Potom odlazi u Rijeku u Službu

društvenog knjigovodstva, gdje je radio do smrti 1976.

Mamula Dragomir, rođen 1927. u Gomirju (Vrbovsko),

šum. teh., dipl. ing. šumarstva. Studij šumarstva

završio je u Zagrebu 1954. Radio je kao upravitelj

Šumarije Slatinski Drenovac, zatim u ŠG Našice i ŠG

“Papuk” Podr. Slatina. God. 1974. bio je referent uređivanja

šuma u ŠG Bjelovar, zatim općinski inspektor u

Bjelovaru.

Markičević Branko, (Zagreb, 1927 – Zagreb,

1982), šum. teh. Radio je u poduteću “Gora” u Zagrebu

(eksploatacija šuma na Žumberku i kod Sirača), zatim u

Šumariji Vojnić (1952–1954, 1956–1959) i Šumariji Krnjak

(1954–1956). Od 1959. do umirovljenja 1982. bio

je šef prodajnog odjela u DIP-u Turopolje. Primio je priznanje

i plaketu DIP-a Turopolje.

Matić Ivan, (Otok, Vinkovci, 1929 – Đakovo,

1983), šum. teh. Radio je u Šumariji Cerna, te kao upravitelj

Šumarija Đakovo, Levanjska Varoš i ŠG Osijek –

Pogon Šumarija Trnava. 60-ih godina iz Trnave prelazi

u Šumariju Đakovo, gdje je bio referent za uzgajanje šuma

do smrti 1983. Bio je cijenjen kao uzgajivač šuma.

Momčilović Branko, šum. teh. rođen je u Plavca

Dragi kod Plaškog. Radio je u šumarijama Mali Lošinj,

Vojnić, Krnjak te u Impregnaciji drva u Karlovcu. Preminuo

je 80-ih godina.

Pejnović Damjan, Daco, (Vrhovine, 1927 – 1995),

šum. teh. Od 1949. do 1954. radio je u Šumariji Krasno,

te kao upravitelj Šumarija Skrad i Fužine. Od 1954. do

umirovljenja 1982. radio je u Vrhovinama kao direktor

Drvne industrije, zatim kao referent uzgajanja šuma u Šumariji.

Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem.

Potec Branko, (Đurđevac, 1928 – Zagreb, 1961),

šum. teh. Radio je na poslovima drvne industrije u Virovitici,

Dugom Selu kao direktor pilane i Mrkonjić Gradu

(BiH).

Ra li ć Ilija, (Jezero, Plaški, 1925 – Zagreb, 1999),

šum. teh., dipl. ekonomist. Radio je u Drvnoj industriji

Vrginmost (danas Gvozd) i Vrhovine, a od 1962. do

umirovljenja 1990. u Predstavništvu DI Vrhovine u

Zagrebu. Na Visokoj školi za vanjsku trgovinu u

Zagrebu diplomirao je 1971.

Ro g i ć Ivan, (Sv. Juraj, Senj, 1928 – Rijeka, 1979),

šum. teh. Bio je pomoćnik upravitelja Šumarije Krasno,

a nakon toga radio je u Poduzeću “DRVO” Rijeka do

smrti 1979.


Rukavina Ivan, (Klanac, Gospić, 1930), šum. teh.

Radio je u DI Ogulin, Pilani Lučice (Delnice) i ŠG Nova

Gradiška (Šumarija Nova Kapela; Sekcija za uređivanje

šuma). Nakon toga do umirovljenja 1983. radio je kao

referent za iskorišćivanje šuma u Šumariji Lipik. Živi u

Lipiku.

Rušak Vjekoslav, (Plavšinac, Novigrad Podravski,

1924 – Koprivnica, 2003), šum. teh. Radio je u Šumarijama

Bjelovar i Sokolovac, a nakon toga do umirovljenja

1984. u Šumariji Koprivnica pretežito kao referent

uzgajanja šuma. Preživio je Bleiburg i Križni put. God.

1974. primio je Zlatnu plaketu ŠG Koprivnica.

Špal j Marijan, (Vojnić, 1930), šum. teh. Radio je u

ŠG “Požeška gora” Požega na poslovima uređivanja šuma

i kao zamjenik upravitelja Šumarije Kamenska. Od

1955. do umirovljenja 1991. radio je kao poslovođa uzgajanja

šuma i kao upravitelj Šumarije Lipik. Član je lovačkog

društva “Jelen” u Lipiku i HŠD-a Ogranak Bjelovar.

Živi u Lipiku.

To m ac Ivan, (Ivić), (Delnice, 1931 – Ljubljana,

1990), šum. teh., ekonomist. Radio je u Šumarijama

Lokve i Fužine. a 60-ih godina u ŠG Delnice na kategorizaciji

terena i normiranju u eksploataciji šuma. Nakon

toga radio je u Radnoj zajednici ŠG Delnice, zatim kao

predsjednik Izvršnog vijeća Općine Delnice, direktor

Zajedničkih službi ŠG Delnice, te kao direktor Poslovne

zajednice drvara i šumara “Goranka” u Delnicama.

Umro je u Ljubljani 1990. nakon prometne nesreće. Primio

je brojna priznanja i odličja, posebno kao osnivač i

organizator natjecanja šumskih radnika. Završio je Višu

ekonomsku školu u Puli.

Tr b oj evi ć Rade, (Jezero, Plaški, 1926), šum. teh.

Radio je kao pripravnik u Šumariji Udbina, poslovođa

sječine u DIP-u Ogulin – Pogon Plaški (1951–1960),

glavni poslovođa u Šumariji Plaški (1960–1964) i Šumariji

Jasenak (1964–1966), te od 1966. do umirovljenja

1985. kao glavni poslovođa iskorišćivanja šuma u

Šumariji Plaški. Živi u Klupcima kod Loznice (Srbija).

Truhli Dragan, (Čazma, 1929), šum. teh. Preživio

je Bleiburg i Križni put. Radio je u DIP-u Glina, Karlovcu,

Šumarijama G. Draganac, Nova Rača, Jablanac i

Okučani. Odlazi u BiH gdje radi u ŠG Zavidovići, te

Šumskim upravama u Olovo (upravitelj) i Tešanj. Nakon

toga radi i u Hrvatskoj u DIP-u Dugo Selo (pilana) i 24

Šumarska škola u Glini, osnovana 1946., nije imala

perspektivu zbog neodgovarajućeg prostora i pomanjkanja

stalnih nastavnika šumarske struke, pa je 1947.

premještena u Karlovac. Danas škola djeluje pod nazivom

Šumarska i drvodjeljska škola Karlovac i ove godine

(2007) obilježava 60. obljetnicu postojanja i rada

kao

ao z

značajna nastavna ustanova za edukaciju šumar-

skih i drvodjeljskih kadrova. Kao dugogodišnji profe-

ZAKLJUČAK

godine u “Geofizici” u Zagrebu do umirovljenja 1987.

Amaterski slikar (Grupa 69). Suautor je knjige PREVA­

RENE DUŠE (domobranstvo u II. svjetskom ratu). Bavio

se atletikom i bio uspješan u trčanju.

Tr u h ly Vjekoslav, (Čazma, 1927), šum. teh., dipl.

De Vry Institute. S bratom Draganom preživio je Bleiburg

i Križni put. Radio je u Drvnoj industriji Belišće.

God. 1951. emigrirao je u Australiju. Radio je kao tehničar

na Sveučilištu u Canberri i kao Technical Officer u

Šumarskom institutu u Canberri. Diplomirao je na De

Vry institutu tehnologiju elektronskih operacija i računarsku

kontrolu. Od 1968. radio je u Canadi, Bavio se atletikom

i bio uspješan u trčanju. Živi u Canadi i Hrvatskoj.

Uzelac Bogdan, (Gor. Vrhovine, 1930–2003), šum.

teh. Radio je na Visu, zatim je bio upravitelj Šumarije

Kosinj (1952–1954), komercijalni direktor DI Perušić

(1954–1956), direktor DI Vrhovine (1956–1969), te poslovođa

mehanizacije u Šumariji Vrhovine do umirovljenja

1988.

V l a s t e l i ć Anton, (Bribir, 1927 – Rijeka, 2003),

šum. teh. Radio je u Šumariji Novi Vinodolski najprije

kao revirnik od 1950. do 1980., te kao upravni referent

do umirovljenja 1988. Dobio je Zahvalnicu Crvenog

križa Hrvatske i Zahvalnicu Saveza antifašističkih boraca

Hrvatske.

Vukasović Gojko, (Mala Peratovica, Grubišno

Polje, 1930), šum. teh. Zaposlio se u Planskoj komisiji

NR Hrvatske u Zagrebu, zatim je radio u “Exportdrvu”

u Zagrebu, Drvno-industrijskom kombinatu Sušine,

Đurđenovac (pilana), te od 1957. do umirovljenja 1986.

u Šumariji Lipik na uzgajanju i eksploataciji šuma. Živi

u Lipiku.

Zorica Frane, (Biograd n/m, 1924), šum. teh. Kraće

vrijeme radio je u Rijeci i Zadru. Od 1951. do 1966.

bio je referent za pošumljavanje za područja Šumarija

Zadar i Biograd, a od 1966. do umirovljenja 1990. bio je

upravitelj Šumarije Biograd. Zaslužan je za pošumljavanje

preko 800 ha površina na obalnom pojasu od Nina

do Drage, uz Jadransku turističku cestu, na obalnom pojasu

Vranskog jezera, otočićima u Pašmanskom kanalu i

na Pašmanu. Organizirao je zaštitu šuma od požara. Priznanja

i nagrade: Šum. gospodarstva Zadar, Općine

Biograd n/m. Hrvatskog lovačkog saveza, Dobrovoljnog

vatrogasnog društva i Turističkog saveza Općine

Biograd n/m. Živi u Biogradu n/m.

sor škole, autor je ovaj članak posvetio Šumarskoj školi

u Karlovcu i prvoj generaciji šumarskih tehničara,

koji su školovanje započeli 1946. u Glini, a završili

1949. u Karlovcu, s nadom da će podaci biti korisni za

povijest šumarstva u Hrvatskoj i poslužiti kao dio dopune

sadržaja objavljenih u Hrvatskom šumarskom životopisnom

leksikonu i “Imeniku hrvatskih šumara”

(www.sumari.hr).

615


ZAHVALE

U prikupljanju podataka pomogli su nam učenici

prve generacije Šumarske škole Karlovac (1949): Ivan

Kezele, Zlatko Klepac, Drago Lončarević i

Dragan Tr u h l i, zatim učenici treće generacije (1951):

Velimir Iv k o v ić , Mladen Š pi g e l s k i, st. i Milan

Tr ti ca , te supruge i rodbina preminulih šumarskih

tehničara prve generacije. Nekoliko učenika pomoglo

nam je s pojedinačnim podacima, Zahvaljujemo svima

za nesebičnu suradnju. Napominjemo da je dio podataka

napisan po sjećanju učenika i ostalih, u odmaku od 60

godina, pa molimo za razumijevanje ukoliko je došlo do

manjih odstupanja od stvarnih događaja.

ZNAČAJNIJA LITERATURA O ŠUMARSKOJ ŠKOLI KARLOVAC

(Kronološki)

O Šumarskoj školi Karlovac često je pisano, ali

popis literature do danas nije objavljen. Zbog toga,

neovisno o sadržaju ovog rada, donosimo kronološki

složen pregled značajnije literature:

xxx Šumarska škola Da, ali kakva ... Karlovački

tjednik, br. 30, 24. 7. 1958.

xxx Srednje šumarske škole. U: Razvoj šumarstva i

drvne industrije Jugoslavije 1945–1956. Beograd

1958., str. 345–349.

xxx Dopisna Šumarska škola u Karlovcu. Početak rada.

Karlovački tjednik, br. 36, 15. 9. 1960.

Lipovšćak, J.: Šumarska škola u Karlovcu. U: Šumarska

nastava u Hrvatskoj 1860–1960. Zagreb

1963., str. 543–554.

H. L.: Aktivnost Školskog centra Karlovac na osposobljavanju

radnika iz šumske proizvodnje. Šum.

list br. 3–4, 1976., str. 180–181.

xxx 30 3«' godina Šumarske škole Karlovac 1947–1977.

(Monografija). Karlovac 1977.

P i šk o r i ć , O.: Proslava tridesetgodišnjice rada Šumarske

škole Karlovac. Šum. list br. 10–12,

1978., str. 521–525

Z. P.: Šumari dali krv. Z.... tjednik br. 12, 22. 3.

1979.

xxx Spomen-monografija u povodu proslave 40. godišnjice

postojanja i rada OOC za šumarstvo

Karlovac. Karlovac 1987.

Cimeša, M.: OOC za šumarstvo Karlovac obilježio

40 godina rada. Karlovački tjednik 19. 5. 1987.

Cunić, V.: Šumarska škola Karlovac i okoliš. Učenici

pošumili 1800 ha. Glasilo Hrvatske šume, Zagreb,

br. 47–48., 29. 5. 1995.

xxx Ljetopis Šumarske škole Karlovac, šk. god.

1996/97. Karlovac 1997.

P i šk o r i ć , O.: Proslava 50. godišnjice rada Srednje

šumarske škole Karlovac. Šum. list br. 1112,

1997., str. 673–677.

xxx Šumarska škola Karlovac 1947–1997. (Monografija).

Karlovac, 1997.

616

Mladen Skoko, dipl. ing. šum.

Frković, A.: Rezultati ostvarivanja programa Šumarske

škole Karlovac na osposobljavanju zaposlenika

Hrvatskih šuma za ocjenjivače lovačkih

trofeja. Šum. list br. 7–8, 1998., str.

349–352.

O t t , I.: Ulica Rakovac: Kuće pričaju. Svjetlo, Karlovac

br. 3–4, 1998., str. 103–149.

xxx Ljetopis Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac,

škol. god. 1999/2000. Karlovac 2000.

Pleše, V.: Škola u Karlovcu rasadnik je šumarskih kadrova.

Časopis Hrvatske šume, br. 50, 2001., str.

19–21.

Horovski, J.: Seminar za voditelje Globe programa

u Šumarskoj školi Karlovac. Časopis Hrvatske

šume, br. 65, 2002., str. 32.

Juraković, S.: Darovana oprema za prvi izviđački

klub. U suradnji s rotarijancima u Arboretumu

Šumarske škole otvorit će se dva parka. Večernji

list, Zagreb, 29. 10. 2002.

Komes, L.: Arboretum Šumarske i drvodjeljske škole.

Gospodarski list, Zagreb, br. 3, 2003, str. 27.

Š k a l a me r a , I.: Suci uzalud tražili greške. Uspješna

prezentacija Projekta Šumarske i drvodjeljske

škole o zaštiti karlovačkih rijeka. Večernji list,

Zagreb, 13. 5. 2003.

Mrkobrad, M.: Šumarska i drvodjeljska škola u

Karlovcu. Novi programi Karlovačke škole obuhvaćaju

čak i meteorologe. Časopis Hrvatske šume,

Zagreb, br. 83, 2003., str. 18–19.

Skoko, M.: Šumarska i drvodjeljska škola Karlovac

– dvije obljetnice mature i priznanja. Šum. list

br. 1112, 2003., str. 629–632.

xxx Dani hrvatskog šumarstva, Karlovac, 11.–18. lipnja

2005. Šum. list br. 5–6, 2005., str. 299–335.

xxx Pregled rada Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac

1997–2007. Karlovac, 2007.


IZ SVIJETA KUKACA

OSE NAJEZNICE

U velikom svijetu kukaca obitava značajna i brojna

skupina osa koju zbog svoje građe i osobitog načina života

izdvajamo u zasebnu skupinu osa najeznica. Najeznicama

pripada velik broj vrsta raspoređenih u nekoliko

porodica. Njima se u svijetu bave posebni stručnjaci

specijalisti i za znatan broj vrsta još je nedovoljno

poznata njihova biologija. Neke od najeznica danas

se i uzgajaju i razmnožavaju te puštaju u prirodne ekosustave

kao dopunski način borbe protiv štetočina.

Gotovo sve vrste poznate su u šumskim staništima kao

prirodni neprijatelji mnogobrojnih vrsta drugih kukaca,

među kojima se nerijetko nalaze brojni i poznati

štetnici šumskog drveća.

Ose najeznice osobito se ističu svojom građom tijela,

u kojoj značajno mjesto u ženki zauzima leglica na

kraju zatka, pomoću koje ose odlažu jaja u tijela svojih

domaćina – drugih kukaca, odraslih, njihovih ličinaka

ili jaja. U tom pogledu vrste su evoluirale kao specifični

nametnici prvog, drugog ili čak trećeg reda.

Velik broj vrsta osa najeznica živi i u našim šumskim

područjima, ali i na drugim staništima kao što su

livadne zajednice i dr. U najmanje vrste ubrajaju se ose

najeznice jajni paraziti koje mogu biti maje od 0,5 mm.

Među najvećim vrstama poznata je velika osa najeznica

(Rhyssa persuasoria L.) koju u proljeće možemo

susresti uz rubove šumskih sastojina i šikara. Duga je

blizu četi centimetra, od čega polovica otpada na dugu,

tanku, savitljivu leglicu. Začuđujuće delikatna građa i

funkcionalnost ovog jedinstvenog organa u svijetu kukaca

dolazi osobito do izražaja u trenutku bušenja drveta,

ispod čije površine je životinja svojim istančanim

osjetilom njuha otkrila ličinku nekog kukca. Nepogrešivom

točnošću otkriva mjesto gdje se nalazi i dugom

leglicom, bušeći drvo, prodire do nje, probija njezinu

Slika 1. Leglo najeznica s ostacima gusjenice

Slika 2. Prazni kokoni najeznica

617


Slika 3. Brojne komorice u ispražnjenom leglu

najeznica

kožu i u živa tkiva odlaže svoje jaje. Iz njega će se

izleći ličinka, koja će cijeli ciklus metamorfoze razvijati

u tijelu svog domaćina od kojeg će na kraju ostati

tek prazna koža. Za bušenje i polaganje jaja velikoj osi

najeznici treba prosječno 10 do 15 minuta. Cijeli proces

otkrivanja ličinaka u unutrašnjosti drveta i tijeka

bušenja te polaganja jaja, mogao sam promatrati i u

postavljenom pokusu u kojemu je drvo bilo zamijenjeno

velikim i debelim korijenom šećerne repe, u kojega

bi stavio nekoliko odraslih ličinaka leptira johinog staklokrilca

(Synanthedon spheciformis Gerning). Moja

privremena zarobljenica položila bi po jedno jaje u

svaku ličinku ovog štetnika johe.

Neposredno promatranje osa najeznica u prirodi

osobito je teško i vrlo rijetko bude uspješno. Pretražujući

skrovita mjesta starih panjeva, trulih dijelova raznog

drveća, vlati trava, grančica raznih vrsta grmova,

moguće nam je otkriti neke od ovih vrsta, tj. tragove

njihovog djelovanja u obliku zapredaka njihovih jajašaca

i ovješenih koža napadnutih gusjenica, prazne tokove

iz kojih su izletjele ose najeznice, kao i mala remek-djela

njihovog graditeljskog umijeća u obliku

mnoštva punih ili već praznih komorica, recimo na

vlatima trava, tako minuciozno izgrađenih, savršeno

jednakih i vješto razmještenih, da nad ovim stvaralačkim

činom ostajemo zapanjeni i zadivljeni.

Velikog značaja i nemjerljive koristi koje ove, često

gotovo mikroskopske životinje daruju šumi, najčešće

nismo ni svjesni. Nismo svjesni niti značajnog povoljnog

utjecaja koji one zajedno s ostalim kukcima ostvaruju

u općem kruženju tvari i energije u šumskim ekosustavima.

Tekst i fotografije:

Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.

ŠUMARI UMJETNICI

Uvod

LUGARNICA “ČARDAK” KAO SLIKARSKO DJELO

U središnjem dijelu gospodarske jedinice “Turopoljski

lug”, gdje hrastovi tiho šapuću svoje tajne, ponosno

stoji lugarnica “Čardak” tako već sto i dvadeset godina.

Stari “Čardak” udomljavao je lugarske obitelji, a danas

služi kao poslovni prostor o kojem skrbi osoblje šumarije

Velika Gorica, te ga koristi prema prilikama.

Kroz “Čardak” je prošlo mnogi ljudi, a oni vezani

poslom svjedočili su o nekim suvremenim građevinskim

promjenama. Međutim, lugarnica “Čardak” zadržala

je sliku, bit stare hrvatske pučke arhitekture drvenih

kuća posavsko-kupskog bazena.

618

Vrlo jasne podatke o gradnji takvih kuća nalazimo u

knjizi “Tradicijska arhitektura i narodna nošnja draganićkih

sela”, autora F. Z d e l a r a i B. Ć ub r i ć

(1990.). Oni ističu da su ranije gotovo svi objekti bili

izgrađeni od drveta, zahvaljujući pravu korištenja šuma

koje su pripadale Zemljišnim zajednicama. Određeni

način građenja ovisio je o prirodnim uvjetima i

vještini ljudi, pa su u pokupsko-posavskom bazenu

kuće građene na sličan način. Prema ekonomskim mogućnostima,

broju članova obitelji i situacijama, kuće

su građene s jednom, dvije ili tri prostorije, sa ili bez

podruma. Najveće kuće su “čardaci” ili katnice s jednom

ili više prostorija, te “čardak” s podrumom.


“Čardaci” su služili za život združenih obitelji. Bili

su primjer funkcionalnog objekta, bogate zadružne zajednice.

Oni starije gradnje jednostavnijih su i skladnih

linija, s dekoracijom pročelja. Izvedba s bogatom dekoracijom

javlja se između dva svjetska rata i traje do

prestanka gradnje drvenih kuća.

Danas se neki postojeći “čardaci” preuređuju s ciljem

prilagođavanja suvremenim uvjetima života.

Tako je i lugarnica “Čardak” u Turopoljskom lugu preuređena

u objekt suvremenih potreba svoje namjene.

Unatoč uređenju, zadržala je karakteristike arhitekturne

izgradnje. To je poštivanje narodnoga graditeljstva

koje treba podržavati.

Sve naprijed navedeno inspiriralo je Mariju (Maju)

Glavaš da okom sagleda i rukom umjetnika naslika

taj velebni spomenik hrvatske tradicionalne arhitekturne

izgradnje drvenih kuća – ognjišta, zajedničkog života

brojnih generacija hrvatskih predaka.

O autorici

Marija Glavaš rođena je u Zagrebu 1975. godine.

Nakon završene gimnazije upisala je Šumarski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, kojega je okončala 1998. godine.

Od 2000. godine radi u Hrvatskim šumama d.o.o.,

Upravi šuma, podružnici (UŠP) Zagreb. Pripravnički

staž obavila je u Odjelu uređivanja, UŠP Zagreb i rasadniku

“Lukavec”, šumarije Velika Gorica. Sada radi

u Odjelu uređivanja, UŠP Zagreb.

Marija Glavaš je za vrijeme školovanja pokazivala

sklonosti u slobodnom crtanju različitih motiva. Za vrijeme

studija, isticali su se njeni crteži kukaca, dijelova

biljaka i sl. Talent za crtanje uvelike je došao do izražaja

kada je kao studentica nacrtala gotovo sve crteže

za očevu knjigu “Osnove šumarske fitopatologije”. Te

su slike pune detalja i vrlo jasne. Crteži u toj knjizi već

su tada ukazivali na njenu sposobnosti uočavanja i crtanja

detalja, što je i danas karakterizira.

Sljedeće razdoblje amaterskog crtanja obilježili su

motivi hrvatski drvenih kuća u tehnici olovke, također

s jasno uočljivim mnoštvom detalja. Cjelokupni dotadašnji

rad motivirao ju je da upiše školu slikanja, te je

tako 2002. upisala slikarsku školu “Agora” u Zagrebu.

Školu je uspješno završila 2004. godine, predstavivši

tri slike u tehnici – ulje na platnu. U grupi polaznika

Marija Glavaš ocjenjena je najtalentiranijom polaznicom.

To je ujedno bila prva ocjena njenih slikarskih

sposobnosti.

Nakon završetka “Agore” s priznanjem ranga “majstorice

slikanja”, osjećala je potrebu za daljnjim slikarskim

usavršavanjem, zato je iste godine nastavila slikati

u mom ateljeu. Tijekom rada u ateljeu zapažam

njene sposobnosti i svrstavam je među malobrojne slikarske

talente u Hrvatskoj. Dapače, nagovaram je da

upiše Umjetničku akademiju i da se u cijelosti posveti

slikarstvu.

Tijekom višegodišnjeg slikarskog rada nastao je

priličan broj dijela. Kao voditelj odabrao sam 20–30

slika koje su 2004. prikazane na njezinoj prvoj samostalnoj

izložbi u Krasnu, što je ujedno bila i prva izložba

slika u tom mjestu.

Izložba je postavljena prilikom utemeljenja Krasnarskog

parka, u samome parku, nakon čega su slike

prenesene u prostorije Nacionalnog parka “Sjeverni

Velebit”, gdje su bile izložene od 17. 7. – 20. 8. 2004.

godine. Izložbu su posjetili brojni mještani i turisti.

Za slike i autoricu prilikom otvaranja izložbe,

između ostalog sam zapisao: “Izložena su djela iz četiri

tematske cjeline:

1. Cvjetni motivi

2. Prigorski motivi

3. Turopoljski motivi

4. Motivi s interneta

Svečanost otvaranja Krasnarskog parka, izložba i

promocija narodnih nošnji, poseban su i jedinstven događaj

u cijeloj regiji, organizacija je na najvišoj razini,

izuzetno posjećena i popraćena, oduševljenjem domaćeg

stanovništva i mnogobrojnih sudionika.

Studije, u ugljenu, olovci, pasteli i ulja Marije Glavaš

logičan su slijed svega viđenog i proživljenog.

Suptilni su to motivi cvjetova, jeseni, prigorski motivi,

pročelja kapele svete Barbare ili grb Plemenite općine

Turopoljske i ostali motivi slikani s lakoćom i velikom

perfekcijom.

Marija Glavaš duboko je zaronila u svijet slikarstva,

s izvanrednom perfekcijom, senzibilitetom i sustavnošću,

a ponajprije darovitošću. Svijet slikarstva

široko je otvorila, pred njom je najljepši put.

O njenoj izložbi u Krasnu šumarsku javnost je obavijestio

dr. sc. Vice I v an če v ić (Šumarski list 1112,

2004.). Između ostalog, naglašava da su izložbu posjetile

mnogobrojne skupine i pojedinci koji su za ljetnih

mjeseci posjetili Krasno i Velebit, te da su mnogi posjetitelji

pokazali interes za kupnju slika, ali one nisu

bile na prodaju. Njegovo je mišljenje da se radi o talentiranoj

osobi, a uvjeren je i u njenu buduću afirmaciju.

Prilikom obilježavanja Dana hrvatskog šumarstva u

Karlovcu u lipnju 2005. godine M. Glavaš zajedno s

drugim šumarima – umjetnicima, pod motom “Šuma

kao atelje”, izlaže svoje dvije slike različitih tematika.

Poslije toga duže vremena slika motive Sjevernog

Velebita, a 2006. godine ponovno je zaokupljaju drvene

kuće turopoljskog kraja. Odlučuje se na do tada najveći

projekt i započinje slikanje lugarnice pod naslovom

“Čardak”, akrili na platnu, veličine 100 x 70 cm.

Slika je rađena više od godinu dana, s prekidima i izvan

radnog vremena, kako su nalagale prilike.

619


O slici

Nije slučajan motiv lugarnice “Čardak” izrađene

oko 1890. godine u Turopoljskom lugu, u slikarstvu

Maje – Marije Glavaš. Tema je odlična i s nostalgijom

nas vraća u romantiku pučke arhitekture, stare 120 godina

– veličanstvene. Zdanje drvene konstrukcije na

bajkovitim proplancima hrvatskih, turopoljskih šuma.

Marijin izbor je siguran, točan i opravdan, suzdržan talent

je progovorio, jer nastalo je, remek-djelo, jer priroda

je Marijino okruženje, tradicija njene obitelji.

Marija se svojom slikom potpuno uklopila u ovaj

ambijent, a kada se svojim umjetničkim talentom

angažirala na slikanju zaboravljene pučke, šumarske

arhitekture, znao sam da će ponovno iz zaborava zaživjeti

idilični motivi te arhitekture.

Marija, kao i do sada, slika sustavno, lagano, oštro,

briljantno, bruseći prirodu, nebo, kamen, brdo i vodi to

realistično-poetski. Vjerujem da će pronaći puno sličnih

motiva i u svojim slikama sačuvati ova neprocje-

Lugarnica “Čardak”

le pune divljenja stigle su iz šumarije “Velika Gorica”,

a s neskrivenim zadovoljstvom što je na slici ponos

njihove šumarije – lugarnica “Čardak”. Dakako da su

kolege Mariji - Maji uputile čestitke, a kojima se i ja iskreno

pridružujem.

Primopredaja slike u direkciji HČ:;;Č šuma i UŠP Zagreb

njiva arhitekturna djela. Takav program je idealan, on

je i neophodan. Potreban je kako bi se sačuvali ovi biseri,

pučke šumarske arhitekture, zato od srca i podržavam

ovaj veliki slikarski poduhvat.

Kada je slika dovršena, napravljene su četiri istovjetne

kopije, pa su original i kopije predane Hrvatskim

šumama. Svečana primopredaja obavljena je 19.

9. 2007. g. u prostorijama Direkcije Hrvatske šume,

d.o.o. Zagreb i u Upravi šuma, podružnici Zagreb.

Original je pohranjen u UŠP Zagreb, jedna kopija u

Proizvodnom odjelu iste uprave, jedna je pripala Direkciji,

a jedna šumariji “Velika Gorica”. Jedna od kopija

poklonjena je i Hrvatskom šumarskom društvu.

Svečanu primopredaju obilježila je Tatjana Đurič

i ć -K u r i c , dipl. ing. šum., što je objavila na internetu

sa željom: “... da službene prostorije našeg poduzeća

dobiju dašak topline koju šuma i ljudi na širokom

području kojim gospodarimo, nose u sebi”.

Svi koji su do sada vidjeli slike “Čardaka”, Mariji

odaju veliko priznanje na njenom remek-djelu. Pohva-

Zaključak

Na kraju se još jednom vraćamo na razloge zašto na

sve načine, pa i slikarski, treba zadržati – očuvati poštovanje

prema starim kućama pučke arhitekture. To je

najbolje sadržano u misli Davora Salopeka koju je napisao

u knjizi “Arhitektura bez arhitekata” (1974.) “Te

kuće skrivaju praiskonsko opipavanje materije, odvagivanje

sile-teže, nadmudrivanje s nepogodama okoline,

odmjeravanje prostora u funkciji tjelesnih potreba,

modeliranje u skladu s duhovnim imperativima”.

Smatramo da je ovome suvišan bilo koji komentar.

S ponosom i zadovoljstvom napisao sam ovih nekoliko

redaka o izvanrednoj slici moje studentice Maje -

Marije Glavaš. Osobno smatram da bi mnogo više trebala

biti angažirana na korištenju svoga slikarskog talenta,

nego to dopuštaju radne obveze. U svakom slučaju

želim joj uspješnu slikarsku karijeru.

Akademski slikar mr. Dino Trtovac

Zagreb, Demetrova 16

620


IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA

POSJET HŠD-a OGRANAK ZAGREB AUSTRIJSKOM

SAJMU ŠUMARSKIH STROJEVA, UREĐAJA I OPREME

AUSTROFOMA 2007 I AUSTROFOMA BIOENERGIJA

Posjet renomiranom austrijskom sajmu šumarskih

strojeva, uređaja i opreme AUSTROFOMA 2007, koji

je održan od 9. do 11. 2007. godine u Heiligenkreuzu

kod Beča, u našem Ogranku planiran je još početkom

ove godine. Nekoliko dana prije odlaska preostalo je

samo odlučiti koji ćemo dan od tri ponuđena odabrati

za posjetu. Nakon kratkog promišljanja odlučili smo

na put krenuti 10. listopada. Vremenska prognoza bila

je obećavajuća za to razdoblje, ali doista se nismo nadali

tako lijepom jesenskom danu.

Kada se radi o AUSTROFOMI, vremenski uvjeti su

itekako važni, kako izlagačima, tako i posjetiteljima.

Naime, ovaj sajam poseban je po tome što su izloženi

šumarski strojevi i oprema stavljeni u funkciju na konkretnim

šumskim radilištima, i to uglavnom na nešto

zahtjevnijim terenima. Upravo ta mogućnost neposrednog

uvida u radne karakteristike predstavljenih

strojeva, potakla nas je da se odlučimo za posjetu

AUSTROFOMI.

Prednosti su takvog predstavljanja šumarskih strojeva

i opreme da proizvođači u potpunosti mogu pokazati

sve odlike svojih izložaka, a potencijalni kupci

mogu odabrati točno ono što njima treba. Problem je

što je takav sajam dosta skuplji od klasičnog i za organizatore

i za izlagače, pa je teško pratititi ritam iz godine

u godinu. Sve su to spoznali i neki od organizatora

brojnih europskih šumarskih sajmova, tako da najvažniji

europski sajmovi (u novije vrijeme i neki izvan

Europe) koji nude prezentaciju strojeva stavljenih u

funkciju od 1999. godine, rade udruženi u mrežu pod

nazivom “Forestry Demo Fairs”. Udruživanje je rezultiralo,

između ostalog, i održavanjem pojedinih sajmova

u unaprijed dogovorenom intervalu od nekoliko godina.

To svima omogućava dugoročno i koordinirano

planiranje, a time i veću kvalitetu svakog pojedinog

sajma te veću posjećenost.

Ovogodišnja AUSTROFOMA održana je u Šumskoj

upravi cistercitske zaklade Heiligenkreuz koja se nalazi

u Bečkoj šumi, a od samog Beča udaljena je oko 40 km.

Šumska uprava gospodari sa 4 814 ha šuma i jednom pilanom.

Gospodarske šume zauzimaju 95 % ukupne površine,

a 5 % su zaštitne šume i ostale površine. Nadmorska

visina je od 270–611 m. Teren je pretežito ravan

i umjereno strm, a svega petina šumskih površina je na

nagibima većim od 40 %. Prosječna godišnja količina

Žičara u radu Sidrenje, ali ne sa nego sa

621


oborina kreće se oko 600–900 mm. Za sedam revira

skrbi pet šumara raznih stupnjeva obrazovanja, a interne

uredske poslove obavlja jedan službenik.

U uzgojnom smislu, šumarima je područje Bečke

šume zanimljivo zbog, za austrijske prilike velike raznolikosti

zastupljenih vrsta drveća. Uz dvadesetak

autohtonih vrsta, tu se gospodari i s mnogim unešenim

vrstama kao što su: duglazija, velebna jela, žuti bor i

dr. U Šumskoj upravi Heiligenkreuz odnos udjela listača

prema četinjačama iznosi 51:49. Glavna vrsta je bukva,

s udjelom od 37 %. Bukva se ovdje nalazi u svom

optimumu. Slijedi smreka sa 20 %, obični bor 15 %,

crni bor 9 %, a ostalo otpada na grab, kitnjak, lužnjak,

cer, jasen, ostale listače, ariš i jelu. U sljedećih dvadeset

godina cilj im je povećati udio listača na najmanje

60 % i to ponajprije prirodnim pomlađenjem.

Godišnji etat iznosi 35 000 m3, od čega otprilike polovica

otpada na glavni, a polovica na prethodni prihod.

U biti, sječa ovisi o potražnji, odnosno o mogućnosti

prodaje i kreće se između 25 000 m3 i 45 000 m3,

s time da glavni prihod ne smije prijeći 20 000 m3. Ophodnja

za četinjače iznosi 70–80 godina, a za listače

100 godina.

Šumska uprava Heiligenkreutz nema vlastitih radnika,

već sve radove izvode poduzetnici. Prorjede se

izvode harvesterima srednje veličine, a za te potrebe

stručno osoblje planira i postavlja odgovarajuće izvozne

puteve na svakih 20 m. Zanimljivo je da dalji izvoz

izrađenih drvnih sortimenata preuzima forvarder u vlasništvu

Šumske uprave kojim upravlja poduzetnik.

Otvorenost šuma iznosi 41 m/ha, s čime su u Šumskoj

upravi zadovoljni, ali istovremeno moraju snositi troškove

održavanja cesta koji nisu zanemarivi.

Balkana granjevina Tl::..z,,,

Lovstvo je za Šumsku upravu Heiligenkreutz izvor

značajnih prihoda, čemu posebno pridonosi blizina

Beča. Tako godišnje lovozakupci, a sve pod nadzorom

i vodstvom Šumske uprave, odstrijele oko 320 komada

srneće divljači, 45 komada druge visoke divljači i 250

komada divljih svinja.

Pilana u sastavu Šumske uprave godišnje preradi

oko 25 000 m3, od čega je najviše bora te nešto smreke

i jele. j Postoji i sušara, tako da strankama prema želji

nude i uslugu sušenja. Osim toga, od 1997. godine uz

pilanu postoji i pogon za doradu u kojemu se oko 65 %

piljene građe pretvara u razne poluproizvode, a nakon

proširenja koje kane dovršiti krajem ove godine, očekuju

taj postotak dići do 80 %. Približno 2/3 ukupne

proizvodnje plasira se na tržišta Njemačke, Danske i

Norveške, a preostalo završi na austrijskom tržištu.

Cistercitska zaklada Heiligenkreuz posjeduje najstariju

kotlovnicu na biomasu u tom dijelu Austrije.

Godine 1983. uz pilanu je izgrađena toplinska centrala

koja je daljnjim razvojem i ulaganjima u protekle 24

godine narasla do toga, da danas, osim samostana to-

Korito umjesto iisi točila

Jedan od strojeva za održavanje prometnica

622


plinskom energijom, opskrbljuje sve javne ustanove i

još 50 obiteljskih kuća. Uz to vrijedi napomenuti da je

Šumska uprava Heiligenkreuz značajan opskrbljivač

sječkom mnogih korisnika u krugu od 50 km.

Nakon svih ovih podataka ne treba se čuditi da je

Šumska uprava Heiligenkreuz nakon 1987. i 1996. godine,

sada već po treći puta organizator sajma AUS-

TROFOMA i da je baš ove godine po prvi puta sajam

AUSTROFOMA Bioenergija integriran u AUSTRO-

FOMU.

I ove godine je sajam organiziran na sličan način kao

i prethodnih godina. Glavni izložbeni prostor bio je

smješten u šumi na konkretnim radilištima, tik uz kamionsku

cestu i poneku vlaku, ukupne dužine oko 5 km,

ali polukružno, tako da se nakon obilaska svaki posjetitelj

našao u relativnoj blizini parkirališta. Povratak do

parkiranih vozila kao i odlazak do pilane gdje je predstavljena

AUSTROFOMA Bioenergija, organiziran je

autobusnim prijevozom koji se kontinuirano odvijao cijeli

dan za vrijeme trajanja sajma. Uz izložbeni prostor

organizirano je i tzv. AUSTROFOMA. Selo, u kojemu

se oko četrdeset izlagača predstavilo na manjem prostoru,

što pod šatorima što na otvorenom.

Nakon izlaska iz našeg autobusa uputili smo se na

ulaz, gdje smo uz kupljenu ulaznicu dobili i pripadajući

katalog sajma i zaštitnu kacigu, koju je svaki posjetitelj

morao nositi za sve vrijeme obilaska. Preko pedeset

izlagača predstavilo se na svega pet kilometara

ukupne udaljenosti. Teško je bilo rasporediti raspoloživo

vrijeme obilaska podjednako na sve njih. Naravno,

osobne sklonosti i stručni interesi su u našoj posjetiteljskoj

ekipi bili različiti, ali jednostavno nije bilo moguće

preskočiti niti jednog od izlagača, pa makar mu

se posvetila samo minuta do dvije. AUSTROFOMA

težište uvijek stavlja na poslove iskorištavanja drveta u

teškim reljefnim uvjetima, pa su i ove godine dobro

bile zastupljene žičare, odnosno uređaji s čeličnom

užadi bilo od nosećih do vučnih užeta. Isto se može

reći i za harvestere, forvardere, procesore, traktore,

ekipaže, motorne pile i mnoštvo praktičnih priključaka,

odnosno naprava. Primjetno je bila zastupljena izrada

ogrjevnog drva i priprema granjevine i drugog otpada

sa sječina za potrebe ogrijevanja, izrada sječke i

dr. Uz tolike strojeve pogonjene raznim motorima prirodno

ide i velika ponuda maziva i ulja.

I ovaj puta jedan od izlagača bila je tvrtka Hittner iz

Bjelovara sa svojim EcoTracom. Izložene su bile razne

vrste guma, vrpci, traka, koloturnika, čelične užadi ali i

užadi od umjetnih materijala (!). Budući da je bez dobro

postavljenih i održavanih šumskih komunikacija

primjena šumarske tehnike u šumarstvu prilično ograničena,

ne čudi da su prikazani razni strojevi i oprema

za odvodnju oborinskih ih voda, sanaciju oštećenja na

cestama, cijevni sustavi i i sl.

Edukativni materijal – poznavanje vrsta drva

Valmet 911.3 u radu

Uzgajanje i zaštita šuma bili su također zadovoljavajuće

zastupljeni. Uz malčere, strojeve za uklanjanje panjeva

i obradu šumskog tla, prikazani su strojevi, alati i

oprema za sadnju, sjetvu, zaštitu bilja, uklanjanje grana

u kulturama, njegu sastojina, sadnice, gnojiva i sl. Ne

treba posebno naglašavati da je ponuda radne i zaštitne

odjeće, kao i opreme za pružanje prve pomoći bila

623


ogata. Naravno, odlično su bila zastupljena i predstavljena

i područja pridobivanja i obrade podataka,

šumarstvu prilagođenog računalnog hardvera i softvera,

zračne i terestričke izmjere šuma, izmjere drvnih

sortimenata, komunikacijskih i radio tehnika, informacijskih

sustava, kartiranja i sl.

Budući da je ponuda bila bogata, a vremena malo, sigurno

je da nam je ponešto i promaklo, ali opći dojam

bio je da je AUSTROFOMA sadržajan i zanimljiv sajam,

te da je vrijedilo izdvojiti nešto vremena i truda i

posjetiti ga. Ove godine zabilježeno je preko 16 000 posjetitelja,

a među njima smo bili i mi članovi zagrebačkog

ogranka HŠD, ali i nekoliko kolega iz gospićkog

ogranka, koji su hrabro podnijeli za njih prilično dalek

put, te kolegica iz varaždinskog ogranka. Valja spomenuti

da smo mi u zagrebačkom ogranku ovom aktivnošću

nakon dugo vremena pokrenuli veći broj radnoaktivnih

članova, a sve uz podršku starijih kolega. Nadamo

se da će zanimanje za rad u našem ogranku među

radnoaktivnim kolegama još više oživjeti, jer je plan godišnjih

aktivnosti bogat i raznolik i pruža dosta mogućnosti

za zadovoljenje interesa s područja naše struke.

Jolanda Vincelj

ZAPISNIK

3. SJEDNICE UPRAVNOG I NADZORNOG ODBORA HŠD-a,

održane 7. prosinca 2007. god. u prostorijama

lovačke kuće Kunjevci, UŠP Vinkovci

Nazočni: Dalibor Bakran, dipl. ing., Davor Beljan,

dipl. ing., Stjepan Blažičević, dipl. ing., Hranislav Jakovac,

dipl. ing., mr. sc. Petar Jurjević, Čedomir Križmanić,

dipl. ing., izv. prof. dr. sc. Josip Margaletić, Ivan

Matasin, dipl. ing., Vlatko Petrović, dipl. ing., Dragomir

Pfeifer, dipl. ing., prof. dr. sc. Branimir Prpić, Krunoslav

Szabo, dipl. ing., Branko Trifunović, dipl. ing., Oliver

Vlainić, dipl. ing., Damir Delač, dipl. ing., Biserka Marković,

dipl. oec., mr. sc. Josip Dundović, Ilija Gregurević,

dipl.ing., Josip Maradin, dipl. ing., Zlatko Lončarić.

Ispričani: mr. sc. Miroslav Brnica, dr. sc. Miroslav

Benko, mr. sc. Zoran Đurđević, prof. dr. sc. Ivica Grbac,

Dubravko Hodak, dipl. ing., mr. sc. Josip Malnar, akademik

Slavko Matić, Emilija Seidl, dipl. ing., Zdravko

Vukelić, dipl. ing., dr. sc. Vlado Topić.

Predsjednik HŠD-a mr. Jurjević pozdravio je sve

nazočne i utvrdio kvorum. Zahvalio je na gostoprimstvu

domaćinu predsjedniku ogranka Vinkovci, Branku

Trifunoviću, dipl. ing.

Nakon toga jednoglasno je usvojen ovaj

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

624

D ne vn i red:

Ovjerovljenje Zapisnika 2. sjednice Upravnog odbora

HŠD-a.

Obavijesti.

Izvršenje programa rada i devetomjesečno fman-

cijsko izvješće.

Rebalans financijskoga plana za a 2007. godinu.

Program rada r

i financijski plan za 2008. godinu.

Aktualna problematika.

Šumarski list i ostale publikacije.

s. i

Imenovanje Povjerenstva za popis imovine

potraživanja na dan 31. 12. 2007. godine.

9. Slobodna riječ.

Ad 1. Zapisnik 2. sjednice Upravnog odbora, održane

19. rujna 2007. godine objavljen je u Šumarskome

listu 9–10/2007. Nakon što ga je predsjednik Jurjević

stavio na usvajanje, jednoglasno je prihvaćen.

Ad 2.

1. U sklopu obilježavanja Europskih dana biomase regija,

nakon Okruglog stola u Našicama 7. 9. 2007.

“Obnovljivi izvori energije, biomasa, bioplin i biogoriva”,

o kojemu smo izvijestili na prethodnoj

sjednici, u Mrkoplju je 05. listopada upriličena prezentacija

Pogona za peletiranje u pilani Mrkopalj,

Drvenjača d.d. Fužine, dok je u Park šumi Golubinjak

organizirana izložba opreme za pridobivanje i

korištenje biomase i peleta. Pomoćnik ministra

MPŠVG Srećko Selanac, dipl. ing., prezentirao je

poticajne mjere iz programa SAPARD, mjere 3, za

toplane na biomasu u gradovima do 10 tisuća stanovnika.

O aktivnostima koje je poduzelo MPŠVG

u cilju korištenja obnovljivih energetskih resursa

govorio je Zlatko Benković, dipl. ing. Direktor tvrtke

Biomasa d.o.o. Željko Sučić, dipl. ing., predstavio

je potencijale u korištenju biomase šuma kojima

gospodare Hrvatske šume d.o.o. U Gospiću je 6. listopada

u sklopu manifestacije Jesen u Lici predstavljena

tvornica za proizvodnju peleta, Viševica

d.o.o. Zagreb, kao i Centralizirani toplinski sustav

na biomasu.

Predsjednik Hrvatske udruge za biomasu J. Dundović

i tajnik HŠD-a D. Delač, 19. i 20. listopada na-


zočili su Simpoziju CARMEN-a u Straubingu u Bavarskoj.

Prvi dan održana su predavanja o obnovljivim

energetskim resursima, s posebnim težištem na

bioetanolu kao pogonskom gorivu, dok je drugi dan

bio rezerviran za izložbu opreme za pridobivanje i

korištenje biomase, peleta, biodiezela, bioulja i bioetanola.

Ministar poljoprivrede i šumarstva Bavarske

gospodin Josef Miller, 22. lisopada, uz nazočnost

Reinholda Erlbecka, predsjednika Uprave C.A.R.-

M.E.N-a, Wernera Döllera, tajnika C.A.R.M.E.N.-a

i dr. Ruperta Schäfera, ministarskog savjetnika u

Bavarskom ministarstvu poljoprivrede i šumarstva,

primio je mr. sc Josipa Dundovića, predsjednika

Hrvatske udruge za biomasu i Damira Delača, tajnika

HŠD-a, i tom prilikom uručio je mr. sc. Dundoviću

posebno priznanje, Bavarskog lava, za cjelokupni

životni rad i zalaganje na području obnovljivih

energetskih resursa u Europi i RH. Na tom izuzetnom

priznanju čestitamo mu u ime svih članova

Šumarskoga društva.

2. U organizaciji Šumarskoga instituta Jastrebarsko,

3. listopada 2007., u prostorijama Šumarskoga doma,

održan je Okrugli stol na temu – Kyoto protokol

– novi izazov za šumarstvo u Hrvatskoj. Okvirna

konferencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime

potpisana 1992., ustvrdila je da je promjena klime

istinska opasnost za čovječanstvo. Kyoto protokol

usvojen je na Trećoj konferenciji stranaka 22.

prosinca 1997. godine, a nakon što ga je u studenom

2004. ratificirala Rusija, stupio je na snagu 16. veljače

2005. Do lipnja 2007. Protokol su ratificirale

174 zemlje, među njima i Hrvatska, obuhvaćajući

time više od 61 % emisija iz razvijenih industrijskih

zemalja. Smatra se da je stalno povećanje stakleničkih

plinova među najvažnijim uzročnicima te promjene.

Stoga je donešena odluka da se promoviraju,

s jedne strane, akcije usmjerene prema smanjenju

emisije stakleničkih plinova, te s druge strane akcije

usmjerene ka povećanju fiksiranja plinova u organskim

tvarima poput vegetacijske biomase. Zemlje

koje su ratificirale Protokol, obvezuju se na smanjenje

emisije ugljičnog dioksida i pet drugih stakleničkih

plinova za u prosjeku 5 % u odnosu na

baznu 1990. godinu, u prvom obvezujućem razdoblju

(2008.–2012.). Svaka zemlja će imati određen

stupanj fleksibilnosti u načinu na koji će mjeriti i

ostvarivati smanjenje emisija. Mjere za kontrolu i

redukciju stakleničnih plinova pratit će i druge mjere,

posebice u šumarstvu i poljoprivredi, koje bi pridonijele

ostvarenju ciljeva Kyota. Šume prema potvrđenim

saznanjima, igraju ključnu ulogu u biokemijskom

kruženju ugljika, djelujući poput “ponora”

u kojima se fiksiraju molekule CO 2 (u procesu fotosinteze)

te na taj način ostaju pohranjene u organskoj

tvari (drvo i ostali dijelovi biljaka). Učinci

proizašli zbog prisutnosti šume razlikuju se ovisno

o njenoj starosti i načinu gospodarenja.

Na Okruglom stolu predstavljene su sljedeće teme:

“Praćenje tokova CO 2 u šumskom kompleksu hrasta

lužnjaka”– mr. sc. Hrvoje Marjanović, Šumarski

institut, Jastrebarsko, “Načini procjene zaliha ugljika

u šumskim ekosustavima”– mr. sc. Elvis Paladinić,

Šumarski institut, Jastrebarsko, “Rezultati projekta

Carbon-Pro i moguća primjena u praksi”– Dr.

sc. Dijana Vuletić, Šumarski institut, Jastrebarsko,

“Pregled aktivnosti u Mađarskoj tijekom 2006. g.

vezanih uz provedbu Kyoto protokola u LULUCF

sektoru” – Zoltan Somogyi, Hungarian Forest Research

Institute, Budapest, “Osposobljavanje za

provedbu Okvirne konvencije UN-a i Kyotskog

protokola u Republici Hrvatskoj”– Davor Vešligaj,

EKONERG – Institut za energetiku i zaštitu okoliša,

“Provedba Kyoto protokola u Hrvatskoj”– Siniša

Ozimec, MZOPUG.

3. Akademik Slavko Matić i tajnik HŠD-a Damir Delač,

održali su 16. studenoga predavanje za Udrugu

šumovlasnika s područja Gorskog kotara, na temu

“Uzgojni radovi kao mjera unapređenja vrijednosti

privatnih šuma na području Gorskog kotara”. Predavanje

je potaklo veliki interes šumovlasnika s toga,

kao i okolnih područja, te su predavači zamoljeni da

slična predavanje održe i za Udruge šumovlasnika iz

drugih područja. Ovo predavanje objavit ćemo u

jednom od narednih brojeva Šumarskoga lista.

Prema Zakonu o šumama, Šumarska savjetodavna

služba koja je tek formirana, preuzima brigu za gospodarenje

u privatnim šumama u Republici Hrvatskoj

od Hrvatskih šuma d.o.o. Gospodarenje privatnim

šumama opterećeno je mnogim problemima:

osim na manjem dijelu površine, ne postoje šumskogospodarski

programi gospodarenja, prosječna

površina čestice šumovlasnika je izuzetno mala

(ispod 1 ha) i najčešće je opterećena neriješenim

imovinsko pravnim odnosima, nesklonost šumovlasnika

ka udruživanju u zadruge zbog negativnih

iskustava iz bliže prošlosti, za gospodarenje šumom

zainteresiran je manji, stariji dio populacije, kvaliteta

privatnih šuma je slabija, s manjim učešćem

tehnike u odnosu na državne šume, a uporaba energetskoga

drveta i biomase još nije saživjela, neotvorenost

prometnicama privatnih šumskih posjeda,

needuciranost šumovlasnika itd. Kako bi se navedeni

problemi riješili potrebno je mnogo zalaganja

i Šumarske savjetodavne službe, resornog ministarstva,

udruga šumovlasnika, ali i cijeli državni

aparat treba poticajnim mjerama i zakonima pospješiti

rješavanje problema. Ponajprije mislimo da

treba donijeti akcijski plan rješavanja imovinsko

625


pravnih odnosa, jer to je prvi preduvjet uspješnog

gospodarenja privatnim šumama. Današnji način

rješavanja imovinskih odnosa jednostavno je preskup

i prespor. Hrvatsko šumarsko društvo izražava

spremnost pomoći, ponajprije stručnom edukacijom

šumovlasnika, putem predavanja, seminara,

okruglih stolova i sl.

U posjet HŠD-u prošli tjedan, u pratnji predstavnika

Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo

Danka Hermana, dipl ing., došao je predsjednik

Udruge privatnih šumovlasnika Zagrebačka gora

gospodin, Zlatko Večerin. Veseli nas iskazani interes

šumovlasnika za edukacijom o osnovnim pojmovima

šumarske struke i želja ka intenzivnijem

gospodarenju šumskim resursima.

4. Nastavlja se rad na digitalizaciji Šumarskoga lista i

do sada su obrađena 302 broja od ukupno 1018 tiskanih

brojeva Šumarskoga lista.

Na našim WEB stranicama svaki ogranak ima svoje

osnovne podatke, međutim, nedostaju podaci o članstvu

iz ogranaka Buzet, Gospić, Našice, Slavonski

Brod i Varaždin, pa molimo predsjednike ogranaka

da nam dostave tražene podatke.

5. Radovi na pročelju dvorišnoga dijela zgrade Šumarskoga

doma završeni su. Nastavak radova na parteru

dvorišta i odvodnji nastaviti će se u proljeće.

6. Ove godine krenuli smo na vrijeme s aktivnostima

oko tiskanja kalendara s temom Salona fotografija

“Šuma okom šumara”. Svaki ogranak je naručio

određen broj primjeraka za svoje članstvo. Središnjica

je tiskala poslovni kalendar u tiraži od 300 primjeraka

koji će biti podijeljen po ograncima.

7. Na 110. Redovitoj izbornoj skupštini HŠD-a promijenjeno

je nekoliko članaka Stauta HŠD-a. Stoga

smo tiskali 300 primjeraka novog Statuta.

8. Božični domijenak organizirati ćemo 21. prosinca,

uz otvorenje izložbe fotografija divljači renomiranog

fotografa Zvonimira Tanockog.

9. Potpredsjednik HŠD-a kolega Vlainić izvijestio je o

aktivnostima HKIŠDT, i o nezadovoljstvu građana

626

Najvažnija aktualnost u radu Hrvatske komore inženjera

šumarstva i drvne tehnologije je rad Povjerenstva

za licenciranje šumarskih radova na izdavanju

licencija izvoditeljima radova u šumarstvu, lovstvu

i drvnoj industriji. Pravilnik o vrsti šumarskih

radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje

te radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno,

koji je stupio na snagu 1. listopada 2007.

godine, obvezao je izvoditelje radova da dobiju

strukovnu licenciju za izvođenje radova u šumar-

Jastrebarskog zbog šumskogospodarskih zahvata a

koje poduzima šumarija Jastrebarsko, a koje su u

suglasju s Osnovom gospodarenja.

stvu. Predsjednik Komore Damir Felak, dipl. ing.

šum. i tajnica Komore Silvija Zec, dipl. ing., u posljednjih

mjesec dana obišli su više mjesta u Hrvatskoj

gdje su objasnili postupke licenciranja kao i

dobivanje ovlaštenja za inženjere šumarstva.

Javnost u gradu Jastrebarsko izrazila je nezadovoljstvo

dovršnom sječom u g.j. “Jastrebarske prigorske

šume”, u odsjeku koji se nalazi u neposrednoj

blizini grada. Odsjek pripada gospodarskoj šumi,

ali građani tu šumu doživljavaju kao park-šumu i

unatoč pozitivnom nalazu nadležnog šumarskog

inspektora te višestrukim objašnjenjima šumarskih

stručnjaka iz šumarije Jastrebarsko i UŠP Karlovac,

i dalje izražavaju protivljenje sječi. Postoji nerazumijevanje

što je to prirodna obnova šuma koja se

provodi u jednodobnim šumama u Hrvatskoj. Očito

je potrebno više pozornosti posvetiti odnosima s

javnošću i educiranju nešumara o šumsko-uzgojnim

radovima. Kako je ta šuma, kao i druge u okolici

grada, nekada pripadala zemljišnoj zajednici, postoji

interes nekadašnjih ovlaštenika da dođe do povrata

šume, što je još jedan razlog želji da se buduće

planirane sječe ne obave.

10.Dr. sc. Margaletić izvijestio je o svom sudjelovanju

na Simpoziju u SAD-u, kao i o radu kao predstavniku

HŠD-a u agenciji za strukovno obrazovanje.

Ad 3. Tajnik je izvijestio da su aktivnosti društva

predviđene planom rada za 2007. godinu i ostvarene.

Stručna ekskurzija Pro-Silve u Slovačku nije realizirana,

međutim, u skladu s aktivnostima HŠD da kroz

udrugu za biomasu promovira korištenje toga energenta,

organizirane su stručne ekskurzije u Gradišće u Austriji,

kako za članove Upravnog odbora, tako i za ogranke.

Svakom članu UO priloženo je devetomjesečno financijsko

izviješće HŠD-a s ograncima i središnjice

zasebno. Voditeljica financijske službe Biserka Marković,

dipl. oec., komentirala je i obrazložila stavke gdje

indeksi pokazuju značajnije odstupanje od plana.

Analizirajući financijsko izvješće HŠD-a zajedno s

ograncima, vidljiv je porast prihoda od članarina i naknada.

Kako to nisu sredstva koja se u ograncima redovito

prihoduju, svjesni smo otežanog planiranja istih.

Većina troškova ogranaka odnosi se na stručne ekskurzije

te prijem gostiju iz drugih ogranaka ili iz inozemstva.

Stoga su stavke troškova: reprezentacije, troškova

za stručno obrazovanje, savjetovanja i stručne ekskurzije

te ostali nematerijalni troškovi, one s najvećim indeksima.

Oba izvješća jednoglasno su prihvaćena.


RB

1.

2.

3.

4.

5.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO S OGRANCIMA

IZVRŠENJE FINANCIJSKOG PLANAU RAZDOBLJU OD 1. SIJEČNJADO 30. RUJNA2007.

SADRŽAJ

A Fond redovite djelatnosti

APRIHODI

Prihodi od prodaje i pretplate na Šumarski list, separata i oglasa

Prihodi od dotacija i subvencija

Prihodi od zakupnina

Ostali prihodi

Prihodi od članarina i naknada

UKUPNI PRIHODI

B TROŠKOVI

I MATERIJALNI TROŠKOVI

Potrošeni materijal za redovitu djelatnost

Potrošena energija

II TROŠKOVI USLUGA

Prijevozne usluge

Usluge održavanja

Intelektualne i osobne usluge

Komunalne usluge

Grafičke usluge (Šumarski list i dr.)

III TROŠKOVI ZAZAPOSLENE

Plaće, naknade, porezi, prirezi i doprinosi

Ostali izdaci za zaposlene

IVTROŠKOVI POSLOVANJA– NEMATERIJALNI

Dnevnice za službena putovanja i putni troškovi

Troškovi vanjskih suradnika

Troškovi reprezentacije

Premije osiguranja

Bankovne usluge

V OSTALI TROŠKOVI POSLOVANJA

Troškovi za stručno obrazovanje, savjetovanja i stručne ekskurzije

Troškovi za stručnu literaturu i stručna glasila

Ostali nematerijalni troškovi

Doprinosi i članarine

UKUPNI TROŠKOVI

UKUPNI PRIHODI

UKUPNI TROŠKOVI

PRIJENOS U IDUĆE RAZDOBLJE

PLANIRANO

550.000,00

120.000,00

2.369.000,00

300.000,00

970.000,00

4.309.000,00

80.000,00

40.000,00

1.000,00

1.109.000,00

310.000,00

320.000,00

550.000,00

550.000,00

20.000,00

95.000,00

50.000,00

400.000,00

20.000,00

10.000,00

397.000,00

10.000,00

347.000,00

4.309.000,00

4.309.000,00

4.309.000,00

0,00

OSTVARENO

392.478,10

156.875,00

2.787.090,53

235.219,43

1.227.591,88

4.799.254,94

65.182,07

22.482,09

2.152,00

1.826.991,08

144.163,96

232.689,09

364.183,86

511.417,31

9.105,00

93.602,32

48.004,34

454.396,24

13.174,07

11.500,19

809.843,61

4.537,00

132.823,03

7.384,20

4.753.631,46

4.799.254,94

4.753.631,46

45.623,48

INDEX

71,36

130,73

117,65

78,41

126,56

111,38

81,48

56,21

215,2

164,74

46,5

72,72

66,22

92,98

45,53

98,53

96,01

113,6

65,87

115

203,99

45,37

38,28

110,32

111,38

110,32

Ad 4. Zbog navedenih opravdanih odstupanja predložen je Rebalans financijskoga plana za 2007. godinu,

koji je jednoglasno usvojen.

RB

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO ZAGREB S OGRANCIMA

FINANCIJSKI PLAN HŠD-a S OGRANCIMAZA2007. GODINU

SADRŽAJ

A Fond redovite djelatnosti

APRIHODI

Prihodi od prodaje i pretplate na Šumarski list, separata i oglasa

Prihodi od dotacija i subvencija

Prihodi od zakupnina

Ostali prihodi

Prihodi od članarina i naknada

UKUPNI PRIHODI

PLANIRANO

550.000,00

280.000,00

3.300.000,00

321.000,00

1.497.000,00

5.948.000,00

627


1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.