Hrastov i borov procesionar - Hrvatske šume

Mjese~nik »Hrvatske {ume« 

Izdava~: »Hrvatske {ume« 

d.o.o. Zagreb 

Direktor: 

Darko Beuk 

Glavni urednik: 

Miroslav Mrkobrad 

Novinari: Antun Z. Lon~ari}, 

Miroslav Mrkobrad, Vesna 

Ple{e i Ivica Tomi} 

Ure|iva~ki odbor: 

predsjednik Branko Me{tri}, 

Ivan Hodi}, Mladen Slunjski, 

Herbert Krauthaker, 

êdomir Kri‘mani}, Ladislav 

Jursik, @eljka Bakran 

Adresa redakcije: Lj. F. 

Vukotinovi}a 2, Zagreb 

tel.: 01/4804 169, 

faks: 01/4804 101 

e-mail: direkcija@hrsume.hr 

miroslav.mrkobrad@hrsume.hr 

Uredni{tvo se ne mora uvijek 

slagati s mi{ljenjima autora 

teksta. 

Oblikovanje, priprema i tisak: 

Vjesnik, d.d. Zagreb, 

Slavonska avenija 4 

Naklada: 6200 

CJENIK OGLASNOG 

PROSTORA 

Jedna stranica (1/1) 3.600 kn; 

pola stranice (1/2) 1.800 kn; 

tre}ina stranice (1/3) 1.200 kn; 

~etvrtina stranice (1/4) 900 kn; 

osmina stranice (1/8) 450 kn. 

Unutarnje stranice omota (1/1) 

5.400 kn; 1/2 stranice 2.700 

kn; 1/3 stranice 1.800 kn; 

zadnja stranica 7.200 kn (tu 

stranicu nije mogu}e dijeliti). 

U ovu cijenu nije ura~unat 

PDV koji pla}a ogla{iva~. 

Naslovna stranica: 

Unutarnji neprijatelj 

proviruje 

– @eljko Gubijan

u ovom broju 

RUJAN 

I ove godine 

dani 

slavonske 

{ume u 

Na{icama 

Tradicionalna na{i~ka manifestacija, 

koja je ve} prerasla 

u Festival “Dani slavonske 

{ume” odràva se ove godine od 

9. do 12. rujna u Na{icama, a 

po~inje predavanjem Reinholda 

Erlbecka na temu “Dobivanje energije 

iz biomase”. 

Gost iz Bavarskog ministarstva 

{uma iz Njema~ke, gosp. Reinhold 

Erlbeck ujedno je i uvodni~ar i 

nositelj iste teme na Okruglom 

stolu koji se drugoga dana festivala, 

10. rujna odr‘ava u Hotelu 

“Park” upravo pod tim nazivom. 

Sudionici okruglog stola bili su i 

Josip Dundovi} s izlaganjem “[umska 

biomasa kao energent u Republici 

Hrvatskoj” zatim Julije Domac 

iz Energetskog instituta Zagreb 

sa temom “Uloga biomaseu 

energetskoj budu}nosti Hrvatske”, 

te grupa autora predvo|ena prof. 

dr. Antom Krpanom s izlaganjem 

pod nazivom “Neki izvori {umske 

biomase u Hrvatskoj”, te Sa{a Bogdan 

“Produkcija biomase mekih 

lista~a u kulturama kratkih ophodnji”, 

a dolazi i Vladimir âmba iz 

Austrije kao i neki sudionici iz 

Ma|arske, ~ija imena nismo uspjeli 

saznati do zaklju~enja ovoga broja 

na{eg ~asopisa. 

Festival “Dani slavonske {ume” 

~ija je tradicija duà od tri desetlje}a, 

ove godine organiziraju Hrvatske 

{ume i Ogranak Matice 

hrvatske Na{ice. Tijekom trajanja 

festivala bit }e prire|eno niz kulturnih 

priredbi i doga|anja, od izlo`bi 

lova~kih trofeja i opreme, 

smotre lovnih pasa, izlo`be vina 

“Ferovino – snaga tradicije” do 

finalnog natjecanja sjeka~a iz 

slavonskih uprava {uma te natjecanje 

amatera u brzom piljenju 

oblica ru~nom pilom i izlo`ba opreme 

za {umske radnike i {umarstvo. 

(zlo) 

2. – 6. EKONOMIKA [UMARSTVA 

Kako utvrditi vrijednost {uma i 

{umskog zemlji{ta? 

6. – 9. ZA[TI]ENA PRIRODA 

Pra{nik – posljednji ostatak 

slavonske pra{ume hrasta lu‘njaka 

10. – 11. O[TE]ENOST [UMA 

Preciznija procjena osnova je 

pra}enja {umskih ekosustava 

12. EKOLOGIJA 

Otvorena pou~na staza Kozja~a 

13. [UMSKE RAZGLEDNICE 

@ivi se od bukve i kitnjaka 

14. – 16. 

SLOVENIJA 

U najve}em slovenskom 

arboretumu nalazi se 4.500 

komada razli~itog raslinja 

17. IZ MOGA KUTA 

Decentralizacija treba biti 

utemeljena na realnim osnovama 

18. BA[TINA 

I volovi do~ekali svoj trenutak! 

19. ZA[TITA PRIRODE 

Hrast od 300 godina jo{ uvijek 

dobro rodi! 

20. – 23. 

JU@NA AMERIKA 

Tropske {ume Ekvadora, El Nino i 

carstvo Inka 

24. – 26. MALA ENCIKLOPEDIJA [UMARSTVA 

Endemi 

27. LJEKOVITO BILJE 

Rutvica 

28. – 29. [UMSKI [TETNICI 

Hrastov i borov procesionar 

31. 

ORNITOFAUNA 

Crne rode ne treba uznemiravati 

32. – 34. FELJTON 

Kako su se odr‘avale i popravljale 

{umske ‘eljeznice i lokomotive 

35. ZOONOZE 

Krpeljni meningoencefalitis 

36. LOVA^KI PSI 

Vel{ki terijer 

37. LOVSTVO 

U baranjskim {umama po~elo 

svadbeno veselje jelena 

40. 

LJUDI I PLANINE 

Pet godina uspje{nog 

planinarenja 

41. U [UMARSKOM MILJEU 

Broj 93 • rujan 2004. HRVATSKE [UME 1

ekonomika {umarstva 

[UME SU NACIONALNO DOBRO I TAKO IH TREBA TRETIRATI 

Kako utvrditi vrijedn 

zemlji{ta? (Ili: propisuju li prav 

Na~in utvr|ivanja vrijednosti {uma i 

{umskih zemlji{ta iznimno je va‘no pitanje 

(i problem) ne samo zbog odgovora na to 

koliki je dio ostvarenih teku}ih prihoda od 

{uma zasluga ranijih, a koliki sada{njih 

generacija {umara, nego i zbog utvr|ivanja 

vrijednosti {uma kod izdvajanja, 

prenamjene, ili nekih drugih prilika. 

Tretiraju li postoje}i pravilnici to pitanje 

pravilno, o tome se s pozicija struke 

elaborira u ovome ~lanku 

Zbog velike uloge koju imaju i povr{ine 

koju zauzimaju, {ume i 

{umska zemlji{ta progla{eni su 

Ustavom i Zakonom o {umama dobrima 

od op}eg interesa. Gospodarenju 

{umama imanentne su posebnosti 

biolo{ko-tehni~ke i ekonomske naravi 

radi proizvodnje, me|u ostalim i op}ih 

koristi. Me|u brojnim posebnostima 

ekonomske naravi potrebno je izdvojiti 

problem ili pitanje na~ina utvr|ivanja 

vrijednosti {uma i {umskih zemlji{ta. Pravilno 

utvr|ivanje vrijednosti {uma od prvorazrednog 

je zna~enja, budu}i da je 

neobi~no va‘no koliki je dio ostvarenih 

teku}ih prihoda od {uma zasluga ranijih 

i sada{njih generacija {umara. 

Vrijednost se {uma izra~unava radi 

spoznaje o vrijednosti resursa s kojima 

dr‘ava raspola‘e i radi pra}enja promjena 

te vrijednosti uzrokovanih gospodarenjem, 

{to predstavlja temelj 

mjerenja djelotvornosti u {umarstvu. 

Podaci o vrijednosti {uma nu‘ni su 

tako|er za odre|ivanje gospodarske 

politike cjelokupne djelatnosti {umarstva. 

Procjena vrijednosti {uma zapravo 

je, uz utvr|ivanje vrijednosti {umskog 

zemlji{ta procjena vrijednosti proizvoda 

{umskog gospodarenja: drvne zalihe 

i op}ekorisnih funkcija {uma. 

Vrijednost drvne zalihe koja na tr‘i{tu 

ima cijenu mogu}e je nov~ano iskazati. 

To se za usluge op}ih koristi od 

{uma ne mo‘e u potpunosti re}i. 

Pote{ko}e pri vrednovanju rezultat su 

~injenice da je gotovo nemogu}e rastaviti 

tro{kove proizvodnje drva od 

tro{kova potrebnih za proizvodnju 

op}ih koristi, odnosno utvrditi {to je 

prihod, a {to kori{tenje kapitala. 

U Hrvatskoj se 1966. godine prvi 

put procijenila vrijednost {uma temeljem 

Pravilnika o utvr|ivanju vrijednosti 

{uma. Njihova je vrijednost tada 

zavedena u osnovna sredstva {umarskih 

organizacija. Nakon toga vi{e 

nisu objavljeni nikakvi propisi o 

periodi~nom ponavljanju tih procjena 

(osim o revalorizaciji zbog devalvacije 

novca) i o drugim mjerama koje bi s 

tim mogle tvoriti poseban financijski 

sustav prilago|en posebnostima u 

{umarstvu, u svezi bilanciranja uspjeha 

gospodarenja, izradom cjelovitih 

imovinskih bilanci i sl. 

Za procjenu vrijednosti {uma u 

slu‘benoj su primjeni metoda tro{kovne 

vrijednosti i metoda sje~ive vrijednosti 

sastojina, a kriterij za izbor metode 

je dob, tj. zrelost sastojine ~ija se 

vrijednost utvr|uje. Tro{kovnom se 

metodom iskazuje reprodukcijska 

vrijednost mladih sastojina, a metodom 

sje~ive vrijednosti, uporabna 

vrijednost drvne zalihe starijih sastojina. 

Njihov zbroj daje ukupnu vrijednost 

{ume. Pri vrednovanju pojedinih 

sastojina bitno je uva‘iti na~elni stav 

da je reprodukcijska vrijednost prolongirana 

na dob ophodnje jednaka 

sje~ivoj vrijednosti, i obrnuto, da je 

sje~iva vrijednost diskontirana na dob 

mlade sastojine jednaka tro{kovnoj 

vrijednosti sastojine. 

Normativni okvir za 

izra~un vrijednosti 

{uma 

Poglavlje VII. Pravilnika o izmjenama 

i dopunama pravilnika o ure|ivanju 

{uma (NN 121/97, NN 132/97, 

Vrijednost i cijena drva se zna 

Koliko (kome) vrijedi {umsko zemlji{te? 

2 

Broj 93 • rujan 2004. 

HRVATSKE [UME

st {uma i {umskog 

ilnici pravilno?) 

NN 52/01, NN 150/03, NN 194/03 i 

NN 55/04), u daljem tekstu Pravilnik, 

o utvr|ivanju naknade za prenesena i 

ograni~ena prava na {umi i {umskom 

zemlji{tu, zapravo predstavlja normativni 

okvir za prakti~no postupanje kod 

izra~una vrijednosti {uma u Hrvatskoj. 

Prema odredbama Pravilnika (NN 

150/03, ~l.15) sastojine za koje se 

utvr|uje naknada kategoriziraju se u 

~etiri skupine za razliku od ranijih pet. 

Kriterij za razvrstavanje u skupine je 

dob sastojina. Novim odredbama Pravilnika 

nije odre|en na~in utvr|ivanja 

naknade za novoustrojene kategorije 

sastojina(?!). Ako se predmnijeva primjena 

ranijim odredbama Pravilnika 

(NN 121/97) propisanog na~ina 

utvr|ivanja naknade, upitnim je onda 

razlog njegove promjene. Ako je 

tomu ipak tako, nejasno je da li se 

ranijim Pravilnikom (NN 121/97, ~l. 

80) definirana peta skupina – panja~e 

i {ikare, sukladno njihovoj dobi, svrstava 

u jednu od novo ustrojene ~etiri 

skupine sastojina i da li se naknada za, 

tako|er od ranije, posebnu skupinu 

prjebornih sastojina utvr|uje na jednak 

na~in, propisan prethodnom 

ina~icom Pravilnika (NN 121/97, ~l. 

81), s obzirom na to da se te kategorije 

sastojina za koje se naknada 

utvr|uje izrijekom ne spominju. 

Za slu‘benu uporabu kod ra~unanja 

vrijednosti {uma propisane su 

dvije metode za odre|ivanje vrijednosti 

drva i jedna metoda za odre|ivanje 

vrijednosti op}ekorisnih funkcija {uma. 

Za odre|ivanje vrijednosti planta‘a, 

kultura i mladih sastojina (do 1/ 

2 ophodnje) kao i srednjodobnih i 

dozrijevaju}ih sastojina (od 1/2 ophodnje 

do dobi ulaska u zadnji dobni 

razred) primjenjuje se metoda tro{- 

kovne vrijednosti sastojine. Za odre- 

|ivanje vrijednosti drvne mase pribli‘no 

zrelih (od dobi ulaska sastojine 

u zadnji dobni razred do dobi ophodnje 

umanjene za pet godina) i zrelih 

sastojina (od dobi ophodnje umanjene 

za 5 godina do dobi ophodnje) 

propisana je metoda sada{nje sje~ive 

vrijednosti. 

Tro{kovna se metoda, dakle, primjenjuje 

za dvije skupine jednodobnih 

sastojina: planta‘e, kulture i mlade 

sastojine kao i za srednjodobne i 

dozrijevaju}e sastojine. Za prvu se 

skupinu predmnijeva da obuhva}a 

umjetno i prirodno podignute sastojine 

dobi do 1/2 ophodnje, zato {to je 

za drugu skupinu izrijekom navedeno 

da obuhva}a sastojine od 1/2 ophodnje 

do dobi ulaska u zadnji dobni 

razred planirane ophodnje. Razlog 

njihova razdvajanja u dvije skupine i 

pored metodolo{ki jednakog pristupa 

izra~una njihove vrijednosti je, i prema 

ranijim odredbama Pravilnika (NN 

121/97 ~l. 81), mogu}nost umanjenja 

izra~unate vrijednosti naknade za drugu 

skupinu sastojina, sukladno 

utvr|enom obrastu. Obrast sastojina, 

kao {to je poznato, nije strukturalna 

zna~ajka samo sastojina starijih od 1/ 

2 ophodnje i zato smatramo da bi te 

dvije novoustrojene kategorije sastojina 

trebalo objediniti ako se za 

utvr|ivanje vrijednosti svih sastojina, 

do dobi ulaska u zadnji dobni razred 

propisuje tro{kovna metoda. 

Me|utim, njezina primjena za sastojine 

starije od 1/3 ophodnje rezultira 

nerealno visokim vrijednostima sastojina 

kao i ~injenicom da su najvrjednije 

sastojine one koje imaju najve}e 

tro{kove podizanja, {to naravno nije 

to~no. Stoga predla‘emo da se za 

sastojine dobi od 1/3 do 2/3 ophodnje 

primjeni metoda prihodne, tj. 

o~ekivane vrijednosti sastojine, temeljena 

na pretpostavci da je vrijednost 

sastojina jednaka zbroju svih 

prihoda koji se do konca ophodnje 

sastojine mogu o~ekivati, diskontiranih 

na dob sastojine ~ija se vrijednost 

utvr|uje, umanjenih za zbroj 

o~ekivanih rashoda do konca ophodnje, 

tako|er radi mogu}nosti usporedbe, 

diskontiranih na dob konkretne 

sastojine. Temeljni preduvjet za primjenu 

propisane tro{kovne metode 

za odre|ene skupine sastojina kao i 

predlo‘ene metode o~ekivane vrijednosti 

sastojina jest utvr|ivanje to~nog 

iznosa {umskog kamatnjaka. Stoga 

podr‘avamo ranijim odredbama Pravilnika 

(NN 121/97, ~l. 81) propisan 

na~in odre|ivanja postotka prirasta 

vrijednosti za svaku konkretnu sastojinu, 

uz isklju~ivanje uporabe ranijim 

propisima utvr|enih prosje~nih vrijednosti 

{umskog kamatnjaka za pojedine 

vrste drve}a. Sastojine niske vrijednosti 

drvne mase i visokih tro{kova 

podizanja imat }e negativne postotke 

prirasta vrijednosti. Negativni iznosi 

postotka prirasta uzrokuju negativne 

vrijednosti sastojina, {to je ekonomski 

apsurd pa se kao takve ne mogu 

Pi{e: 

Mr. sc. 

Goran 

Rubin 

Foto: 

Arhiva 


prihvatiti. Jedno od mogu}ih, lo{ih 

rje{enja je, promjenama Pravilnika 

(NN 150/03) kona~no eliminirani postupak 

utvr|ivanja naknade vrijednosti 

za sastojine panja~a i {ikara za koje 

se, tako|er zbog njihove lo{e kvalitete, 

utvr|ivao naj~e{}e negativan postotak 

prirasta vrijednosti. Na taj je 

na~in, nakon gotovo ~etrdeset godina 

(Pravilnik za utvr|ivanje vrijednosti 

{uma iz 1965. godine) otklonjeno imaginarno 

rje{enje iz Metodologije Instituta 

za istra‘ivanja u {umarstvu i drvnoj 

industriji iz Beograda da se za 

takve sastojine predvidi potrebna investicija 

do po mogu}nosti njihova normalnog 

izgleda, a time i pozitivne 

vrijednosti, nakon ~ega bi se umanjio 

ranije planirani iznos melioracijske investicije. 

Drugo rje{enje za utvr|ivanje 

njihove vrijednosti uklju~uje primjenu 

induktivne metode, tako da se vrijednost 

njihovih drvnih zaliha utvrdi 

zbrajanjem minimalnih {umskih taksa, 

tj. cijena na panju, odre|enih dijeljenjem 

ukupnih tro{kova biolo{ke reprodukcije 

s utvr|enom drvnom zalihom. 

Taj prijedlog je rezultat realisti~nog 

stava da konkretna sastojina ne mo‘e 

vrijediti manje nego {to vrijedi njezina 

drvna zaliha. Me|utim, time se potpuno 

isklju~uje utjecaj tr‘i{ta. Rje{enje 

za koje se zala‘emo jest da se sastojine 

negativne vrijednosti drva u~ine 

pozitivnim, ne sa investicijama koje }e 

ih kratkoro~no u~initi jo{ negativnijim, 

nego sa zasigurno visokom vrijedno{}u 

op}ih koristi koje imaju. Na taj 

bi se na~in nu‘ni tro{kovi njihove 

biolo{ke melioracije pokrivali prihodima 

od op}ekorisnih funkcija {uma. 

Za procjenu vrijednosti sastojina 

dobi preko 2/3 ophodnje metoda 

sada{nje sje~ive vrijednosti daje najbolje 

rezultate. Primjena te metode 

propisana je za dvije skupine sastojina: 

pribli‘no zrele i zrele koje su prema 

ranijim odredbama Pravilnika (NN 

121/97, ~l. 80) bile objedinjene. S obzirom 

na to da, ni me|u njima ne 

postoje metodolo{ke razlike u na~inu 

obra~una njihove vrijednosti nejasnim 

ostaju razlozi njihova razdvajanja u 

zasebne skupine sastojina za koje se 

naknada utvr|uje. 

Promjene kod 

naknada za {umsko 

zemlji{te 

Najzna~ajnije promjene Pravilnika 

(NN 150/03, ~l.17 i NN 55/04) provedene 

su odredbama kojima se propisuje 

utvr|ivanje naknade za {umsko 

zemlji{te. Zadr‘ana je odredba prema 

kojoj je naknada za {umsko zemlji{te 

jednaka prometnoj vrijednosti zemlji{ta 

za doti~nu nekretninu. Promjenama 

Pravilnika (NN 150/03, ~l.17, NN 

194/03, ~l. 1 i NN 55/04, ~l. 1) doti~na 

je nekretnina pozicionirana unutar 

ili izvan gra|evinskog podru~ja i sukladno 

tomu propisan je na~in 

utvr|ivanja njezine prometne vrijednosti. 

Te su promjene formalne, a ne 

sadr‘ajne naravi, zato {to je prometna 

vrijednost rezultat i posljedica odnosa 

na tr‘i{tu, tj. ponude i potra‘nje za 

zemlji{tem. Naime, kriterije za valoriziranje 

zemlji{ta utvr|uje tr‘i{te, a pozicija 

zemlji{ta je samo jedan od njih. 

U prometnoj vrijednosti zemlji{ta ve} 

je uklju~en ~initelj njegove zemljopisne 

odre|enosti. Porezni su uredi i do 

sada dostavljali prometne vrijednosti 

{umskog zemlji{ta, bez obzira na 

njegovu poziciju. U na~elnom smislu, 

»Turisti~ka« je uloga {uma iznimno zna~ajna 

Za slu‘benu uporabu kod 

ra~unanja vrijednosti 

{uma propisane su dvije 

metode za odre|ivanje 

vrijednosti drva i jedna 

metoda za odre|ivanje 

vrijednosti op}ekorisnih 

funkcija {uma. 

Procjena vrijednosti 

{uma zapravo je, uz 

utvr|ivanje vrijednosti 

za prometnu je vrijednost sasvim irelevantno 

gdje se predmet procjene nalazi. 

Kona~no, prometnu vrijednost zemlji{ta 

ne odre|uje njegova administrativno 

utvr|ena namjena nego tr‘i{te. 

Odredbom Pravilnika (NN 55/04, ~l. 1), 

propisane su minimalne prometne (?!) 

vrijednosti {umskog zemlji{ta izvan 

gra|evnog podru~ja od 4 kn/m 2 , tj. 

40.000 kn/ha. Pored administrativnog, 

nedovoljno su jasni ostali kriteriji za 

odre|ivanje navedene vrijednosti kao 

i to za koga je propisana, tj. tko i kada 

je ima primijeniti. 

Poseban je i za {umarstvo va‘niji 

problem da cijene {umskog zemlji{ta, 

arbitrarno, bez za to propisane precizne 

metodologije odre|uje Ministarstvo 

financija, tj. njegovi podru~ni uredi 

i ispostave. U prilog tome ide i 

~injenica da realne osnovice za odre- 

|ivanje prometne vrijednosti {umskog 

zemlji{ta nema jer se njime ne prometuje, 

kupoprodaje su rijetke i podaci o 

tom nedostatni da bi se moglo govoriti 

o tr‘i{tu. Ako se to i doga|a, 

naj~e{}e se, radi pla}anja {to ni‘ih 

dr‘avnih pristojbi (poreza), nastoji 

prikazati niska prometna vrijednost. 

Sve to upu}uje na zaklju~ak o nepouzdanosti 

podataka o prometu 

{umskim zemlji{tem koji ne mogu 

poslu‘iti kao osnovica za utvr|ivanje 

njegove prometne vrijednosti. 

Suvremena shva}anja djelatnosti 

{umarstva kao infrastrukture i potrebe 

za{tite {umskog zemlji{ta, kao temeljnog 

resursa odr‘anja te infrastrukture 

name}u potrebu ubrzanog tra‘enja 

prikladnih teorijskih i prakti~nih rje{enja 

za utvr|ivanje vrijednosti {umskog 

zemlji{ta koja trebaju do}i iz {umarske 

struke. Razlog tomu je ve} sada prisutna, 

a u budu}nosti zasigurno rastu}a, 

razumljiva potreba i zahtjev za zemlji{tem 

i prostorom op}enito. Smanjenje 

{umskih povr{ina ve} se mo‘e 

okvalificirati trendom koje dovodi u 

pitanje osnovna na~ela potrajnosti 

gospodarenja {umama. Rje{enje pitanja 

izra~una vrijednosti {umskog 

zemlji{ta treba biti sukladno tr‘i{nim 

na~elima za utvr|ivanje naknade za 

{umsko zemlji{te koje se izdvaja iz 

{umskogospodarskog podru~ja. Za 

utvr|ivanje vrijednosti {umskog 

zemlji{ta koje “ostaje” unutar {umsko- 

4 


HRVATSKE [UME

gospodarskog podru~ja za svrhu 

{umskobiolo{ke reprodukcije potrebno 

je primijeniti postavke {kole ~iste 

zemlji{ne rente o utvr|ivanju njegove 

prihodne vrijednosti tako da se u 

prihode za obraslo {umsko zemlji{te 

pored vrijednosti drva ubroji i vrijednost 

prihoda op}ih koristi od {uma. 

Time bi se utvrdile pozitivne prihodne 

vrijednosti {umskog zemlji{ta i za sastojine 

niske vrijednosti drva, {to je 

sukladno predlo‘enom rje{enju za 

utvr|ivanje njihove vrijednosti. Za 

utvr|ivanje vrijednosti neobraslog 

{umskog zemlji{ta potrebno je izvr{iti 

Prometnice, dalekovodi, smanjuju povr{ine pod {umama 

{umskog zemlji{ta, 

procjena vrijednosti 

proizvoda {umskog 

gospodarenja: drvne 

zalihe i op}ekorisnih 

funkcija {uma. Vrijednost 

drvne zalihe koja na 

tr‘i{tu ima cijenu mogu}e 

je nov~ano iskazati. To se 

za usluge op}ih koristi od 

{uma ne mo‘e u 

potpunosti re}i. 

usporedbu sa poljoprivrednim zemlji{tem, 

uz smanjenje vrijednosti za 

tro{kove potrebne za njegovu prilagodbu 

za poljoprivredne svrhe. Na taj bi 

se na~in utvr|ena ukupna vrijednost 

{umskog zemlji{ta, zajedno sa 

vrijedno{}u {uma trebala uvesti u temeljni 

kapital kao dugotrajna materijalna 

imovina poduze}a za {ume. 

Periodi~ne promjene njihove vrijednosti, 

koje bi se bilan~no pratile i vrijednosno 

uskla|ivale s promjenama na 

tr‘i{tu, bile bi najbolji pokazatelj djelotvornosti 

gospodarenja. 

Slu‘nost na {umskom 

zemlji{tu 

Pravilnikom (NN 150/03, ~l. 17) su 

propisane promjene na~ina obra~una 

naknade za slu‘nost na {umskom 

zemlji{tu. Ta je naknada jednaka prometnoj 

vrijednosti {umskog zemlji{ta 

umanjenoj sukladno trima ranije definiranim 

kategorijama {umskog zemlji{ta 

(obraslo, neobraslo i neplodno). 

Tako utvr|ena vrijednost se ponovno 

umanjuje sukladno postotnom iznosu 

jednakom broju godina na koji se 

slu‘nost odnosi. To pojednostavljeno 

zna~i da ve}i broj godina slu‘nosti 

zna~i i ve}i “popust” na utvr|enu prometnu 

vrijednost zemlji{ta. Uz ranije 

iznesene primjedbe na na~in utvr|ivanja 

prometne vrijednosti zemlji{ta, 

to teorijski i prakti~ki zna~i da bi se, 

uz dugogodi{nji ugovor o slu‘nosti, 

{umsko zemlji{te ustupilo po iznimno 

niskoj cijeni. Dokaz tomu su, prema 

propisanoj minimalnoj prometnoj 

vrijednosti {umskog zemlji{ta od 4 kn/ 

m 2 , izra~unati iznosi: 467 kn/god/ha 

za 30-godi{nju slu‘nost na obraslom 

{umskom zemlji{tu; 186 kn/god/ha, 

za neobraslo i 47 kn/god/ha, za neplodno 

{umsko zemlji{te, za jednako 

razdoblje osnovane slu‘nosti. Ni novim, 

a ni starijim odredbama Pravilnika, 

kod utvr|ivanja naknade za 

slu‘nost na {umskom zemlji{tu nije 

uva‘eno osnovno na~elo kod osnutka 

slu‘nosti, a to je da }e ovla{tenik biti 

u cijelosti obe{te}en samo ako mu se 

za slu‘no{}u optere}eni, tj. ustupljeni 

dio {ume i {umskog zemlji{ta utvrdi 

naknada jednaka prihodu koji je od 

ustupljenog dijela {ume do tada imao. 

To zna~i da je kriterij za odre|ivanje 

naknade za slu‘nost vrijednost prihoda 

od {umskog zemlji{ta, a ne sama 

njegova vrijednost. To, tako|er zna~i 

da bi se izra~unom moglo utvrditi uz 

koje bi se prometne vrijednosti 

{umskog zemlji{ta isplatilo na njemu 

osnovati slu‘nost, da bi se tako ostvarenim 

prihodom za obraslo {umsko 

zemlji{te kompenzirao mogu}i prihod 

od drva i op}ih koristi koje {uma 

pru‘a. Za neobraslo {umsko zemlji{te 

kao prihod treba obra~unati zakupninu 

koja bi se izra~unala kapitalizacijom 

prometne vrijednosti sli~nog 

poljoprivrednog zemlji{ta, umanjenoj 

za tro{kove njegove prilagodbe za 

poljoprivredne svrhe, sa komercijalnim 

kamatnjakom. Pored toga, potrebno 

je i za obraslo i za neobraslo {umsko 

zemlji{te osigurati da se istekom vremenskoga 

razdoblja za koji je slu‘nost 

osnovana ne smije smanjiti zate~ena 

plodnost zemlji{ta. Polaganje odre|enog 

iznosa jam~evine do isteka 

slu‘nosti bio bi primjeren instrument 

osiguranja. 

Utvr|ivanje smanjenih vrijednosti 

op}ekorisnih funkcija {uma, prema izmijenjenim 

odredbama Pravilnika (NN 

55/04, ~l. 3) u nesuglasju je s pretpostavkom 

da je 50 godina minimalno 

razdoblje za obnovu uni{tenih 

op}ekorisnih funkcija {uma. Uni{tenih, 

a ne smanjenih, stoga {to izmijenjene 

odredbe kojima se to propisuje govore 

o novopodignutim (ne starim i 

o{te}enim) sastojinama, nakon obavljenog 

zahvata u {umi. Takvim su 

zahvatom stara sastojina, kao i op}e 

koristi koje je pru‘ala uni{tene, a ne 

o{te}ene. Pojmovna izmije{anost najo~itija 

je u odredbi o jednakoj vrijednosti 

op}ekorisnih funkcija novopodignute 

{ume i tro{kova podizanja novopodignute 

{ume do 5. godine starosti. 

Na taj su na~in nov~ano te{ko 

iskazive vrijednosti op}ih koristi od 

{uma, izjedna~ene sa nov~ano egzaktno 

iskazivim vrijednostima dijela 

tro{kova biolo{ke reprodukcije, za {to 

nema teorijskog ni prakti~nog opravdanja. 

Op}ekorisne funkcije 

Vrednovanje op}ekorisnih funkcija 

{uma u Pravilniku (NN 121/97) obavljeno 

je prema kombiniranom vi{ekriterijskom 

modelu (Prpi}, 1992.). 

Na~elna primjedba primijenjenoj metodologiji 

odnosi se na visok stupanj 

arbitrarnosti, preveliku subjektivnost 

koja ulazi u fazu osobne procjene. 

(Sabadi,1986, Figuri},1996). Nedovoljno 

je poja{njen na~in odre|ivanja 

jedini~ne bodovne vrijednosti za 

utvr|ene raspone ocjena vrednovanih 

kriterija. Tako|er stoji ~injenica da je 

zbrajanje nov~anih i nenov~anih 

vrijednosti {uma dopu{teno samo iznimno 

u kratkom vremenskom razdoblju, 

kao i to da je za obra~un naknade 

za uni{tene i smanjene vrijednosti 

op}ekorisnih funkcija {uma nu‘no da 


se njihove vrijednosti knjigovodstveno 

evidentiraju, {to jo{ uvijek nije realno 

o~ekivati, sve dok ih tr‘i{te kod nas ne 

prihvati, a tada }e se njihova vrijednost 

vjerojatno utvr|ivati suvremenim 

ekonomsko-okoli{nim metodama sukladno 

utvr|ivanju ukupne vrijednosti 

okoli{nog kapitala. Dok se to ne dogodi, 

slu‘beno propisana metodologija 

odre|ivanja vrijednosti op}ih koristi 

od {uma, kao prijelazno rje{enje, ima 

svoju punu opravdanost. 

Pri procjenama vrijednosti {uma 

kod nas se, na temelju potrajnog gospodarenja, 

ra~una s beskona~nom 

rentom takvih godi{njih prihoda od 

drva koji se, uz izvjesnu kamatnu stopu, 

kapitaliziraju na jednu godinu. 

Tehnike vrednovanja utemeljene na 

prethodnom na~elu, kao i prijedlozi 

za njihovo pobolj{anje, omogu}uju 

uvid u nov~ano iskazive vrijednosti 

temeljnih {umskih resursa. Smatramo 

da }e to i u budu}nosti biti osnovicom 

za vo|enje gospodarske politike u 

Usluge op}ekorisnih 

funkcija {uma jo{ uvijek su 

mjerljive samo posredno 

zbog pote{ko}e utvr|ivanja 

omjera tro{kova 

proizvodnje drva i op}ih 

dobrobiti od {uma u 

ukupnim tro{kovima 

biolo{ke reprodukcije u 

{umarstvu. 

{umarstvu. O tome svjedo~e i me|unarodnim 

ra~unovodstvenim standardom 

propisane metode za utvr|ivanje 

vrijednosti biolo{ke imovine ({uma i 

{umskog zemlji{ta), kao i na~ini njezina 

bilanciranja. Me|utim, veoma je te{ko 

izra~unati vrijednost {uma kad se radi 

o {umskim proizvodima koji jo{ uvijek 

nemaju tr‘i{nu vrijednost. Usluge 

op}ekorisnih funkcija {uma jo{ uvijek 

su mjerljive samo posredno zbogi 

pote{ko}e utvr|ivanja omjera tro{kova 

proizvodnje drva i op}ih dobrobiti od 

{uma u ukupnim tro{kovima biolo{ke 

reprodukcije u {umarstvu. 

Neosporna je i svakim danom sve 

prihva}enija ~injenica da vrijednost 

op}ekorisnih funkcija {uma prema 

vrijednosti drva i ostalih tr‘i{no mjerljivih 

proizvoda {ume, stalno raste. Za 

o~ekivati je da }e te proizvode u skoroj 

budu}nosti prihvatiti tr‘i{te, a suvremenim 

}e se ekonomsko-okoli{nim 

metodama njihova vrijednost nov~ano 

iskazati. Infrastrukturno zna~enje 

{umarstva name}e potrebu prihva}anja 

novih, ali i predlaganje vlastitih 

metoda za utvr|ivanje ukupnih vrijednosti 

{uma, ne samo kao prirodnog 

dobra nego, prije svega, kao predmeta 

gospodarenje {umarstva. 

SPECIJALNI REZERVATI [UMSKE VEGETACIJE 

Vi{e od 300 godina stari hrast lu‘njak u {umi Pra{nik ({umarija Stara Gradi{ka) 

Pra{nik – posljednji 

ostatak slavonske 

pra{ume hrasta 

lu‘njaka 

Ovaj rezervat {umske vegetacije (53 ha), 

me|u 32 u Hrvatskoj, jedina je sa~uvana 

{uma starih, u svijetu ~uvenih slavonskih 

hrastika, u kojoj ve} 75 godina nema 

~ovjekova djelovanja 

Na stotinjak metara ju‘no od Autoceste 

Zagreb – Lipovac, nedaleko 

od Oku~ana, u blizini Stare 

Gradi{ke, rijeke Save i grani~noga 

prijelaza prema Bosni i Hercegovini, 

nalazi se specijalni rezervat {umske 

vegetacije Pra{nik, koji je u sastavu 

novogradi{ke podru‘nice Hrvatskih 

{uma ({umarija Stara Gradi{ka). Posljednji 

su to ostaci slavonske 

pra{ume hrasta lu‘njaka, koja se nekada 

davno prostirala izme|u Save i 

Drave, u nizinskome dijelu Panonije. 

Istoimena gospodarska jedinica (odjel 

7a) zauzima povr{inu 53,35 ha, 

izdvojena je iz redovnoga gospodarenja 

jo{ davne 1928., a specijalnim 

rezervatom progla{ena 1965. godine. 

Smje{tena je na pribli‘no 96 m nadmorske 

visine. Na tome prostoru nalazi 

se danas oko 1000 starih stabala 

~uvenoga slavonskog hrasta lu‘njaka i 

oko 150 stabala obi~noga graba i 

bukve. Hrastova stabla stara su 

izme|u 250 i 300 pa i vi{e godina, 

prsnoga su promjera od 70 do 220 

cm, a totalne visine pojedinih primjeraka 

prelaze 40 m. Najve}i broj 

lu‘njakovih stabala nalazi se u debljinskom 

razredu 101–150 cm. Ukupna 

drvna masa svih hrastova je oko 

15.000 m 3 , a kubatura pojedinih stabala 

prelazi ~ak 50 m 3 . Potrebno je istaknuti 

da je to jo{ jedina sa~uvana {uma 

starih, u svijetu poznatih slavonskih 

hrastika te zato vrlo zanimljiva za 

znanstvena istra‘ivanja i prou~avanja. 

Kao specijalni rezervat {umske vegetacije 

i jedan od 32 u Hrvatskoj, to je 

6 


HRVATSKE [UME

za{ti}ena priroda 

podru~je izdvojeno zbog osobite 

izra‘enosti pojedinih prirodnih elemenata. 

Ondje nisu dozvoljene radnje 

koje bi mogle naru{iti svojstva zbog 

kojih je progla{en rezervatom. Zabranjeno 

je branje i uni{tavanje biljaka, 

uznemiravanje, hvatanje i 

ubijanje ‘ivotinja, uno{enje stranih vrsta, 

melioracijski zahvati te razli~iti 

oblici gospodarskog i ostaloga iskori{tavanja. 

Naime, ve} 75 godina u 

Pra{niku nema ~ovjekova djelovanja 

pa ni bilo kakvih {umarskih zahvata. 

Do 1929. godine ondje su {umarski 

stru~njaci u cilju prirodne obnove 

obavljali po~etne oplodne sje~e. 

Kozar~eva 

slavonska 

{uma 

Borave}i na novinarskom 

zadatku u 

toj jedinstvenoj europskoj 

{umi, na jo{ 

uvijek nerazminiranom 

terenu, s na{im 

doma}inima dipl. 

ing. Josipom Ga{parom 

i okretnim lugarom 

Marijanom, bili 

smo impresionirani 

Kozar~evom slavonskom 

{umom. Prisjetismo 

se opisa »divnoga 

stabarja, uspravnoga, 

~istog i visokog, 

kao da je saliveno, 

velebnih hrastova sa 

sivkastom korom izrovanom 

ravnim 

brazdama, koje teku 

du‘ cijeloga debla sa 

sna‘nom {irokom 

kro{njom, koja ga je 

okrunila kao stasitoga 

junaka ku~ma... Ponosito 

se oni redaju 

jedan do drugoga, 

skoga tipa {ume, na vi{e mjesta mogu 

se vidjeti na tlu izvaljeni lu‘njakovi 

gorostasi, nijemi svjedoci prohujalih 

vremena. Niz je stabala o{te}eno te 

djelomi~no ili potpuno izvaljeno zbog 

starosti, bolesti, sekundarnih {tetnika, 

vjetra, snijega i drugih prirodnih nepogoda. 

Me|u rijetkim starim lu‘njakovim 

orija{ima, posebice u zajednici s 

velikom ‘utilovkom rastavljenim 

{a{em, uo~ava se bujna mlada {uma, 

u razvojnim stadijima od ponika, podmlatka, 

mladika do mlade sastojine. 

Naime, iako se radi o {umi starijoj i od 

300 godina, mo‘e se vidjeti obilan i 

relativno ~est urod ‘ira. Stoga je prisu- 

Specijalni rezervat {umske vegetacije Pra{nik 

Na tome prostoru koji je prirodna rijetkost, 

podjednako zanimljiv {umarskoj znanosti i praksi, 

nalazi se danas oko 1.000 starih stabala ~uvenoga 

slavonskog hrasta lu‘njaka, starosti i ve}e od 300 

godina, prsnoga promjera od 70 do 220 cm i visine 

oko 40 m. 

tan trajan proces prirodne obnove te 

visok postotak pre‘ivljavanja lu‘njakova 

ponika i podmlatka. 

Dvije {umske 

zajednice 

U tome {umskom predjelu, na semiglejnim 

ili livadskim tlima dolazi 

tipi~na {uma lu‘njaka i obi~noga graba 

(Carpino betuli-Quercetum roboris 

typicum), a na amfiglejnom tlu raste 

{uma lu‘njaka s velikom ‘utilovkom 

i rastavljenim {a{em (Genisto elatae- 

Quercetum roboris caricetosum remotae). 

Tipi~na lu‘njakovo-grabova {uma 

vrhunac je prirodnoga razvitka nizinskih 

{uma i stoga je nastojanje svakoga 

{umara da taj vrhunac dostigne. Na 

njezin dugogodi{nji razvitak osobito 

su utjecali ~ovjek, stoka i divlja~. Valja 

napomenuti da je sloj grmlja slabo 

razvijen te zauzima tek 2 –10 posto 

povr{ine. Nalazimo glogove, klen, 

obi~nu kuriku, divlju kru{ku, pasdrijen, 

svib i dr. Sloj prizemnoga ra{}a nije, s 

obzirom na broj vrsta, osobito bogat, 

a pokriva 25–80 posto povr{ine. Od 

svojstvenih vrsta asocijacije isti~u se 

bodljikava veprina, rani jaglac i 

valovnja~a. Tipska {uma slavonske ravnice 

zajednica je hrasta lu‘njaka s velikom 

‘utilovkom i rastavljenim {a{em. 

Znakovita je po tome {to ju ve}im 

dijelom u odre|eno doba godine, 

zbog oborina ili izlijevanja rijeka, poplavljuju 

neizravne poplave ili 

stagniraju}a povr{inska voda. Lu‘njak 

je glavno drvo, a 

budu}i da je kao 

hrast polimorfan, javlja 

se u nekoliko 

oblika, me|usobno 

izmije{anih. Iz te {ume 

potje~e ~uvena 

slavonska hrastovina, 

po kvaliteti nadaleko 

poznata u svijetu. 

Karakteristi~na je po 

vrlo finim i uskim godovima, 

koji su rezultat 

osobitih ekolo{kih 

uvjeta. Naime, zbog 

stalnih poplava, u toj 

su {umi stolje}ima 

nije obavljala sje~a 

pa se postupno razvijala 

u pravu pra- 

{umu, s najljep{om 

drvnom teksturom i 

najfinijom strukturom 

hrastovih stabala. Poduka 

je to i primjer 

{umarskim stru~njacima 

da svoje gospodarenje 

prilagode 

mje{ovitom karakteru 

{ume. Nizinski brijest 

ovdje je nekada stalno 

bio prisutan, no 

kao negda kr{ni voj- 

nici kraji{ki, a iz cijele im prikaze ~ita{ 

da su orija{i snagom, da prkose buri i 

munji, da su najja~i i najplemenitiji u 

svom carstvu i plemenu.« Kre}u}i se 

izme|u lu‘njakovih stabala s pogledom 

usmjerenim od podno‘ja prema 

vrhu kro{nje, i zaboravljaju}i na opasnost 

od posijanih mina, slo‘ismo se u 

potpunosti s impresivnim opa‘anjima 

na{ega poznatoga {umara i knji‘evnika 

Josipa Kozarca iz 1888. godine, 

tada tridesetogodi{njaka, koji je jedno 

vrijeme radio i ‘ivio na novogradi{- 

kom podru~ju. Pa‘ljivim promatranjem 

uo~avamo da su hrastove 

kro{nje uglavnom suhovrhe, a dio stabala 

odumire zbog su{enja grana, 

truljenja deblovine, ozljeda od groma 

i dr. Takva stabla napadaju strizibube 

(Cerambix cerdo) i mu{ice. Zbog prepu{tenosti 

zubu vremena i pra{um- 

sada je rijetka pojava, 

a na mjestima gdje se osu{io i i{~ezao, 

zbog opake holandske bolesti, nastale 

su velike plje{ine. Na mjestima se 

mo‘e jo{ prona}i pokoji vez (Ulmus 

laevis). Premda je poljski jasen ~lan te 

zajednice, vi{e mu pogoduje vla‘nije i 

karbonatnije tlo u ~istim jasenovim sastojinama. 

Sloj grmlja nije ravnomjerno 

raspore|en, na mjestima ga ima 

malo ili ga uop}e nema, ali zato na 

takvim povr{inama prevladava plava 

kupina (Rubus caesius). Rije~ je o facijesu 

te {umske zajednice. Mjestimi~no 

se javlja grmlje u vidu hrastovog, 

jasenovog i brestovog podmlatka, 

a od pravih grmova uo~avaju se 

glogovi, velika ‘utilovka, crvena hudika, 

crni trn i dr. Od svojstvenih vrsta 

u sloju prizemnoga ra{}a najzna~ajniji 

su rastavljeni i uskolisni {a{, zatim 

Pi{e: 

Ivica 

Tomi} 

Foto: 

I. 

Tomi} 


crijevac, kiselica, plava kupinsa, vu~ja 

noga i dr. 

starosti, hrastova stabla jo{ relativno 

dobro prira{}uju i ra|aju sjemenom, 

{to ukazuje na veliku vitalnost 

lu‘njakovih sastojina kad se nalaze na 

optimalnom podru~ju uspijevanja. 

Motre}i i prou~avaju}i prirodno pomla|ivanje 

na dvjema pokusnim 

plohama u dvjema razli~itim zajednicama, 

istra‘iva~i su do{li do zaklju~ka 

da se u {umi lu‘njaka s rastavljenim 

{a{em kod u‘itnoga svjetla od 3,28 

posto lu‘njak dobro prirodno pomla- 

|uje. Nasuprot tome, u sastojini 

Na prosjeci, u netaknutom i jedinstvenom kutku prirode 

Pra{nik sa zapadne strane (pogled sa ceste Oku~ani – Stara Gradi{ka) 

»…Ponosito se oni redaju jedan do drugoga, 

kao negda kr{ni vojnici kraji{ki, a iz cijele im 

prikaze ~ita{ da su orija{i snagom, da prkose 

buri i munji, da su najja~i i najplemenitiji u 

svom carstvu i plemenu…« 

(Opis hrastova u »Slavonskoj {umi« J. 

Kozarca) 

Pra{nik bi nakon razminiranja, kao gotovo 

netaknut i jedinstven kutak prirode, trebao 

ove godine biti dostupan {umarima, 

istra‘iva~ima, u~enicima i studentima, ali i 

svim ljubiteljima prirode, kao mjesto 

edukacije i promid‘be hrvatskoga {umarstva 

i hrvatske prirodne ba{tine. 

Znanstvena 

istra‘ivanja 

[umarskoga fakuteta 

U cilju dobivanja uvida u strukturne 

osobine za{ti}enoga {umskog rezervata 

Pra{nik i saznanja o obnovi tih sastojina, 

u svakoj od navedenih {umskih 

zajednica osnovana je po jedna 

pokusna ploha veli~ine 1 ha, podijeljena 

na {est manjih ploha. Istra‘iva~i 

su bili znanstvenici sa zagreba~koga 

[umarskog fakulteta: Slavko Mati}, 

Branimir Prpi}, \uro Rau{ i Andrija 

Vrankovi}. S obzirom na to da je ovaj 

rezervat prirodna rijetkost, podjednako 

zanimljiva za {umarsku znanost i 

praksu, izvr{ena je dendrometrijska 

izmjera svih starih stabala na cjelokupnoj 

povr{ini odjela 7a. Tako je dobivena 

struktura cijeloga rezervata, po vrstama 

drve}a, debljinskim stupnjevima, 

broju stabala, temeljnici i drvnoj 

masi. Nakon provedenoga istra‘ivanja 

do{lo se do zaklju~ka da je rezultat 

intenzivne za{tita tog objekta rezultirala 

njegovom vidljivom stabilizacijom, 

koja se o~ituje u dobroj prirodnoj 

obnovi, urodu sjemena i dobrim 

strukturnim zna~ajkama mlade sastojine, 

oblikovane ispod i vi{e od 300 

godina starih hrastova. Unato~ visokoj 

lu‘njaka i obi~noga graba kod svjetlosnog 

u‘itka od 1,07 posto pomla- 

|ivanje je slabo. Grmlje u {umi hrasta 

lu‘njaka s rastavljenim {a{em, koje se 

ondje obilno pojavljuje, ustupa mjesto 

mladim hrastovima te nije ozbiljnija 

prepreka za prirodnu obnovu. Budu}i 

da grab u mladosti ima povoljnije 

ekolo{ko-biolo{ke zna~ajke od 

lu‘njaka u sastojini lu‘njaka i obi~noga 

graba, ima i bolje uvjete za prirodnu 

obnovu. Stoga je grab velika 

prepreka za obnovu lu‘njaka u toj 

zajednici. Uop}e, ta lista~a naglo 

osvaja su{e terene u Hrvatskoj, nastale 

kopanjem kanala tijekom hidromelioracijskih 

radova i stalna je opasnost 

za pomla|ivanje lu‘njaka. Na posljetku, 

autori zalju~uju da se sastojine u 

{umskoj zajednici hrasta lu‘njaka i 

velike ‘utilovke s rastavljenim {a{em 

nalaze u boljim stani{nim uvjetima te 

pokazuju ve}u ‘ivotnu sposobnost 

nego sastojine u zajednici hrasta 

lu‘njaka i obi~noga graba. Daljnji 

razvoj tih sastojina treba ostaviti prirodi, 

koja je dosad na najboljem putu da 

ih provede u najstabilniji oblik. Na 

{umarskoj je znanosti i struci da se 

{umama gospodari tako da one budu 

stabilne i produktivne, a takvo gospodarenje 

upravo se zasniva na spoznajama 

o razvoju pra{uma poput 

Pra{nika. Me|utim, pojedine etape 

koje se doga|aju u pra{umi treba skratiti 

ili ~ak potpuno isklju~iti u gospodarskoj 

{umi. 

Me|u povr{inama za 

razminiranje 

Novogradi{ka podru‘nica Hrvatskih 

{uma gospodari povr{inom od 74.000 

ha, od kojih je ~ak oko 12.000 ha pod 

minama. Me|u nerazminiranim povr- 

{inama nalazi se i 53 ha specijalnoga 

rezervata {umske vegetacije Pra{nik. 

Godi{njim planom poslovanja za 

2004. planiran je novac za razminiranje 

prioritetnih {umskih povrf{ina, 

me|u kojima bi trebala biti i jedina 

sa~uvana {uma starih slavonskih hrastika. 

Tako bi taj gotovo netaknut i 

jedinstven kutak prirode kona~no postao 

dostupan {umarima, istra‘iva~ima, 

u~enicima i studentima, ali i svim 

ljubiteljima prirode, kao mjesto edukacije 

i promid‘be hrvatskoga {umarstva 

i hrvatske prirodne ba{tine. 

8 


HRVATSKE [UME

SISAK 

nepogode 

Olujno nevrijeme prouzro~ilo 

{tetu od 700.000 kuna 

Pred kraj je kolovoza zavr{ena sanacija 

350 ha srednjodobnih i 

zrelih sastojina bukve i kitnjaka 

na podru~ju Gospodarske jedinice 

Pokule – Pe}ine {umarije Glina i Gospodarske 

jedinice Vinica – Kobilja~a u 

{umariji Pokupsko, u sisa~koj Upravi 

{uma, koje je krajem lipnja zahvatilo 

olujno nevrijeme. 

– Jak vjetar pra}en ki{om i prava 

»pijavica«, koja se stvorila, stara je 

bukova stabla mjestimice ~upala iz 

zemlje i izvrtala, a neka jednostavno 

usukala i lomila i pretvorila u trije{}e, 

podsje}a upravitelj sisa~ke Uprave 

Zvonko Ro‘i}. On navodi da je zbog 

tih vjetroizvala i neplaniranog pove- 

}anja etata obustavljena redovna sje- 

~a u proredama. Nakon prvog pregleda 

koji je obavio {umarski inspektor, 

procijenjena je {teta na oko 7.000 

U sisa~koj Upravi, u velikom nevremenu 

izvaljeno je i polomljeno oko 7000 kubika 

bruto drvne mase. Problem je prodaja 

dodatnih koli~ina bukovih trupaca 

kubika bruto drvne mase, od ~ega 

blizu 3.000 kubika oblovine. Direktna 

}e {teta zbog umanjene vrijednosti 

drvnih sortimenata, od kojih se velik 

dio ne mo‘e uop}e iskoristiti, iznositi 

oko 650.000 kuna. Dakako, tu jo{ 

treba pribrojiti tro{kove saniranja 

podru~ja. 

– Najprije smo morali »osloboditi« 

glavnu ‘upanijsku prometnicu koja 

povezuje Glinu i Pokupsko i prolazi 

kroz to podru~je jer su izvaljenje 

bukve uz cestu zakr~ile promet, ka‘e 

zamjenica upravitelja Darinka @u‘a. 

Nakon {to je to u~injeno, krenulo se i 

u sanaciju povr{ine hitnom sje~om i 

izvla~enjem bukovih trupaca. To je 

posao koji nije trpio odlaganje, jer 

bukvu je trebalo odmah otpremiti. To 

je sisa~ku Upravu stavilo pred nove 

probleme, budu}i da bukva ionako 

te{ko pronalazi kupca pa dodatne 

koli~ine predstavalju i nove probleme. 

Rukovoditelj proizvodnje Vlatko 

Petrovi} isti~e da su kompletnu sanaciju 

obavili poduzetnici, »ljudi koji su 

vi~ni tome poslu, a i ina~e rade za 

Upravu«. 

Kao bojno polje 

Bukve stare 80-ak godina lomljene su kao 

trije{}e 

[tete su velike 


o{te}enost {uma 

Na podru~ju {umarije Vrbovec 

U[P Bjelovar odr‘an je polovicom 

srpnja redoviti godi{nji 

seminar o procjeni o{te}enosti {uma 

za stru~ne suradnike za ekologiju svih 

podru‘nica Hrvatskih {uma. U ime 

doma}ina ekolozima su se prigodnim 

rije~ima obratili predstavnik bjelovarske 

Uprave mr. sc. Branko Bradi} 

i upravitelj {umarije dipl. ing. \uro 

Kauzlari}. Seminar je obavljen na 

dvjema sistematski odabranim plohama 

s po 24 stabla, a sudionici skupa 

podijeljeni u grupe procjenjivali su 

stupnjeve o{te}enja kontinentalnih 

vrsta drve}a – hrasta lu‘njaka i obi~ne 

bukve. Procjenjivali su osutost i 

po‘utjelost li{}a u usporedbi s potpuno 

razvijenim, zdravim i vitalnim 

stablima. U cilju svo|enja subjektivnih 

pogre{aka na najmanju mogu}u 

mjeru, koristili su se, kao korisnim 

pomagalom, fotoalbumima s fotografijama 

kro{anja razli~itih o{te}enja. 

O{te}enost i po‘utjelost kro{anja 

razvrstavali su u pojedine stupnjeve. 

Tako je nulti stupanj bez o{te}enja, a 

obuhva}a do 10 posto gubitka li{}a. 

Prvi je stupanj slabo o{te}enje od 11 

do 25%, drugi umjereno o{te}enje 

(gubitak li{}a >25 – 60%), tre}i 

stupanj zna~i veliko o{te}enje 

(gubitak li{}a >60 –

sc. Jadranke Ro{a 

Dipl. ing. @eljko Gubijan ispred gospodarske karte na prvoj plohi (odsjek 71 c, g. j. êsma) 

snova je pra}enja 

stanice za ekolo{ku proizvodnju Hrvatskih 

{uma, unato~ ne{to ve}im 

pojedina~nim odstupanjima kod mla- 

|ih i neiskusnijih sudionika seminara, 

velikih razlika u procjenama nije bilo, 

a one su se uglavnom kretale u okviru 

dozvoljenog odstupanja od 10 posto. 

Cilj je seminara bio da se stru~ni 

suradnici za ekologiju H[-a izvje‘baju 

za obavljanje budu}ih procjena i 

usklade kriterije, kako bi pra}enje 

stanja {uma u Republici Hrvatskoj bilo 

{to preciznije i kvalitetnije. Valja podsjetiti 

da se u Hrvatskoj procjena za 

kontinentalno i mediteransko podru~je 

provodi od 1987. godine, prema 

me|unarodnoj metodologiji stanja 

kro{anja, kao pokazatelja o{te}enosti 

{uma. Intenzivno pra}enje stanja {umskih 

ekosustava u na{oj je dr‘avi 

po~elo 1994. godine. Pra}enje stanja 

kro{anja {umskoga drve}a u 1999. 

godini obavljeno je na 87 ploha iz 

mre‘e 16 x 16 km, koje je odredilo 

povjerenstvo Europske unije. Osim 

toga, u na{oj se zemlji provodi i 

lokalno pra}enje stanja {uma na 

plohama iz kilometarske mre‘e 4x4 

km i 2x2 km. 

KOLOKVIJ U SKRADU 

Mala odstupanja 

Pi{e: Vesna Ple{e 

Foto: V. Ple{e 

Uskla|ivanje procjene o{te}enosti 

kro{nji provedeno je i na kr{u, gdje 

je na podru~ju {umarije Skrad, u 

gospodarskoj jedinici Jasle po~et - 

kom srpnja odr‘an redoviti godi{nji 

terenski kolokvij na tu temu. Cilj i 

ovogodi{njeg skupa ekologa i stru~nih 

ljudi-revirnika, koji rade na tim 

poslovima, bio je procijeniti o{te- 

}enja stabala jele, bukve i javora, a 

pri tome {to vi{e ujedna~iti kriterije 

procjene. 

Zadana su bila 24 stabla, a 

kona~na odstupanja u procjenama 

nisu bila velika. 

I ove se godine terenski kolokvij 

odr‘avao u organizaciji ekolo{kog 

odjela delni~ke Podru‘nice. Uz 

rukovoditelja odjela @eljka Kauzlari}a, 

stru~ne suradnike za ekologiju 

Du{anku Jankovi} i Marijana Abra- 

Sudionici kolokvija u Skradu 

movi}a, stru~nog suradnika za{tite 

{uma Matiju Ple{e obavljen je jo{ 

jedan uspje{an i stru~an posao. 

Dobiveni podaci iz kolokvija, 

zajedno s istim takvim podacima iz 

ostalih dijelova Hrvatske, svake se 

godine dostavljaju u [umarski institut 

Jastrebarsko na daljnju obradu. 


ekologija 

Pi{e: 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

M. 

Mrkobrad 

S otvaranja Kozja~e 

KARLOVAC 

Karlova~ka uprava 

pridru‘ila se sve 

brojnijim {umskim 

podru‘nicama koje su 

na svom podru~ju 

uredile pou~ne staze i 

tako zanimljivosti 

{umske flore i faune 

pribli‘ile gra|anima – 

sredinom srpnja, na 

poklon gradu uz 

njegovu 650. 

godi{njicu postojanja, 

otvorena je pou~na 

staza Kozja~a 

Otvorena pou~na staza 

Uzdu‘ staze postavljeno je pet panoa 

Kozja~a 

pitomog kestena, svega {to se na tom 

podru~ju nalazi i raste. 

Na svakom panou slikom i tekstom prikazani 

su dijelovi {umskih vrsta. 

Zanimljivost je Kozja~e {to se 

prakti~no nalazi u gradu, u 

istoimenoj {umi koja okru‘uje 

grad, u neposrednoj blizini gradskih 

~etvrti Lu{~i}, [var~a, Jamadol 

i Dubovac. 

Ima dva kraka od kojih je jedan 

dug 4,5 km a drugi 2,3 km, a na 

stazu se mo‘e iz dva smjera, od 

[var~e i iz Mokrica. Do ulaza iz 

Mokrica lako je do}I – na izlazu iz 

grada prema Rijeci, prije same benzinske 

postaje, oznaka je za skretanje 

desno i ve} nakon par stotina 

metara dolazi se do ulaza u {umu. 

Uzdu‘ staze postavljeno je pet 

panoa na kojima posjetitelji mogu 

na}i opise {umskoga drve}a, grmlja, 

{umskog zeljastog bilja, gljiva i 

Staza je va‘na 

Rubnim dijelovima {ume, koji se nalaze 

u blizini naselja, vladale su i jo{ vladaju 

divlja odlagali{ta sme}a. Pro{le je godine 

karlova~ki ogranak Hrvatskog {umarskog 

dru{tva uz pomo} karlova~ke Uprave 

o~istio te rubne dijelove {ume od 

sme}a a ove se godine planira nastaviti s 

akcijom ~i{}enja. 

Izradom pou~ne staze koja se dijelom 

pru‘a tim rubovima ‘eli se sprije~iti daljnje 

odlaganje otpada. 

Pri izradi staze volonterskim su radom 

sudjelovali ~lanovi udruge H[D-a ogranka 

Karlovac uz pomo} Hrvatskih {uma, 

karlova~ke Uprave i [umarske i drvodjeljske 

{kole, a svoj su doprinos dali i Grad, 

Turisti~ka zajednica, Gljivarsko dru{tvo. 

Sa staze 

Prigodnom sve~ano{}u u prisutnosti ve}eg broja 

predstavnika Grada, Turisti~ke zajednice, {umara i 

gostiju kao i delegacije Karlovcu prijateljskog 

talijanskog grada Alessandrije, novu pou~nu stazu 

otvorili su gradona~elnik Karlovca Bo‘idar Joha i 

savjetnik direktora Hrvatskih {uma Josip Dundovi}. 

– Gradu treba {uma i priroda i Grad je prepoznao 

zna~anje ure|enja pou~ne staze u {umi nadomak 

Karlovca, pa i sam u njoj sudjelovao, istaknuo je tom 

prigodom gradona~elnik. Dodao je kako je suradnja sa 

{umarima oduvijek bila dobra, jer su {umari bili ti koji 

su sa~uvali i za{titili {ume. 

12 


HRVATSKE [UME

{umske razglednice 

[UMARIJA SLUNJ 

@ivi se 

od bukve 

i kitnjaka 

Na poslovanje 

{umarije Slunj bitno 

je utjecalo osnivanje 

vojnoga poligona 

kada je oko 5.000 ha 

ekonomske {ume 

izdvojeno iz 

gospodarenja. 

Danas je {umarija s 

blizu 7,5 tisu}a 

hektara {uma i 23 

zaposlena zna~ajan 

gospodarski subjekt 

slunjskoga kraja 

Upravitelj 

Mile 

Rado~aj 

Upedesetak godina postojanja 

(obljetnica obilje‘ena u lipnju 

2003.), {umarija Slunj pro‘ivljavala 

je brojne promjene u radu i poslovanju, 

vezane uz ~este promjene 

organiziranosti u {umarstvu. 

Razdoblje od 1954. do 1960. vrijeme 

je uspona u poslovanju [umarije. 

Zapo{ljava se zna~ajan broj radnika, 

izvr{avaju brojni radovi na po{umljavanjima, 

otvaraju {umski predjeli cestama, 

gradi se nova {umarijska zgrada 

u koju se useljavaju 1954. U to 

vrijeme to je jedna od najbolje organiziranih 

i financijski najja~ih {umarija u 

[uma bukve 

Hrvatskoj, sa dobrim standardom svojih 

zaposlenika. 

Problemi po~inju kada je 1963/64. 

odlukom Skup{tine SFRJ na tim prostorima 

osnovan vojni poligon Slunj danas 

poznat pod nazivom Eugen Kvaternik. 

Osnivanjem vojnog poligona, 

{umarija Slunj koja tada radi u sastavu 

[umskog gospodarstva Karlovac, gubi 

oko 5.000 ha ili vi{e od polovice dotada{nje 

povr{ine, a time drvnu zalihu 

i etat. 

– Te{ki trenuci za {umariju Slunj i 

{umarstvo ovoga kraja nastaju 16. 

prosinca 1991. kada je kraj okupiran. 

Oslobo|en je ~etiri godine kasnije, u 

Oluji 1995., i od tada [umarija po~inje 

normalno raditi kao jedna od njih 

~etrnaest u sastavu Uprave {uma Karlovac, 

govori upravitelj Mile Rado~aj. 

[umarija se prostire u jugozapadnom 

dijelu karlova~ke Podru‘nice 

unutar prijelaznog podru~ja Pokupske 

doline i padina Male Kapele. Gospodari 

sa ~etiri gospodarske jedinice: 

Crno Osovje-Veliki Lisac, Ma{vina, 

Kremenita Glavica i Koranska Dubrava. 

Najvi{a je kota u Gospodarskoj 

jedinici Ma{vina na 577 metara, a najni‘a 

uz rijeku Koranu – 135 metara. 

Podru~jem [umarije protje~u dvije 

rijeke, Korana i Slunj~ica. Slunj~ica je 

Zakonom o za{titi prirode iz 1964. 

za{ti}ena od izvora do u{}a. Nastavak 

je Li~kog potoka Jasenice koji izvire u 

Kapeli i ponire ispod zemlje 17 do 20 

km. 

Bukva, kitnjak grab 

Najva‘nija vrsta drve}a je bukva, 

koja sudjeluje u drvnoj zalihi sa 41 

posto. Uz bukvu tu su i kitnjako-grabove 

{ume, te crni jasen i crni grab. U 

svim gospodarskim jedinicama ima 

umjetno podignutih sastojina crnogorice 

(crnog i obi~nog bora, smreke i 

ari{a) koja sudjeluje u drvnoj zalihi sa 

15 posto. 

[umarija ima ~etiri gospodarske jedinice: Crno Osovje- 

Veliki Lisac, Ma{vina, Kremenita Glavica i Koranska 

Dubrava. Najva‘nija vrsta drve}a je bukva, koja 

sudjeluje u drvnoj zalihi sa 41 posto. Drvna zaliha iznosi 

666.775 m 3 . 

Pi{e: 

Vesna 

Ple{e 

Foto: 

V. 

Ple{e 


Ameri~ki borovac 

Zgrada 

{umarije 

Slunj 

[umarija ima uglavnom gospodarske 

{ume, a i ne{to za{titnih {uma uz 

rijeke Koranu i Mre‘nicu koje zauzimaju 

8 posto ukupne povr{ine (590 

ha). Gospodari na povr{ini od 7.439 

ha, a na obraslu povr{inu otpada 

5.492 ha. Tu je 18 posto {ikara na 

ukupnu obraslu povr{inu te 24 posto 

neobraslog proizvodnog zemlji{ta. Drvna 

zaliha iznosi 666.775 m 3 , godi{nji 

prirast 21.773 i godi{nji etat od 

12.392 m 3 . 

Od uzgojnih radova [umarija u 

jednostavnoj biolo{koj reprodukciji 

ima propisano ure|ivanje donje eta‘e 

na 77 ha, njegu pomlatka 262 ha, ~i{- 

}enje sastojina 442 ha itd. U pro{irenoj 

biolo{koj reprodukciji predvi|eni 

su pripremni radovi na podizanju sastojina 

na 52 ha, pripremni radovi na 

sanaciji 33 ha, te njega sastojina. 

U [umariji su 23 zaposlena, od ~ega 

dva in‘enjera {umarstva. 

– To je dovoljno radnika da sje~u 

obavljamo sami, a uzgojne radove 

dajemo na licitaciju, isti~e Mile Rado- 

~aj. 

Problema ima sa plasmanom crnogorice, 

ali se tr‘i{te i za tu vrstu drvnih 

sortimenata pronalazi. Ne{to tanje oblovine 

ide u Drvenja~u Fu‘ine, smreka 

kao TT stupovi ide u Finvest Mahi~no, 

bor se plasira na zagreba~kom tr‘i{tu. 

Godi{nje se isporu~i i 1.500 kubika 

bukovog ogrjeva doma}em stanovni{tvu. 

Kao i u drugim {umarijama i ovdje 

se osje}a nedostatak vozila za teren, a 

i potrebe za stru~nim {umarskim kadrom 

postoje. 

Od prodaje drvnih sortimenata danas 

je te{ko ‘ivjeti, pa bi jedan od prihoda 

ove [umarije u budu}nosti mogao 

biti turizam. Ljepote Slunjskog 

kraja (Rastoke, blizina Plitvi~kih jezera, 

rijeke Korana i Mre‘nica) samo su jo{ 

jedan razlog bavljenja turizmom. Uz 

to bi se mogli baviti i sakupljanjem 

ljekovitog bilja, sakupljanjem gljiva te 

ponudom jela doma}e kuhinje. 

Slunj 

Slunj, gradi} na obalama rijeke 

Slunj~ice, 53 km od Karlovca prvi se 

put spominje u 12. stolje}u, o ~emu i 

danas svjedo~e zidine Starog frankopanskog 

grada kao magazina kojim je 

svoje pohode u povijest zapisao sam 

Napoleon. 

Slunj je bio i obrana Korduna od 

Turaka koji su ga osvojili 1578. i kratko 

vrijeme dr‘ali pod svojom vla{}u. 

Od 1775. tu je bilo sjedi{te slunjske 

pukovnije, a potom je utvrdu odr‘avala 

Vojna krajina. Burg je stradao u 

po‘aru 1822., a drugi Burg, zvan Suhi 

Slunj, nalazi se kod mjesta Zbijeg. 

Crkva Sv. Trojstva pregra|ena je u 18. 

stolje}u, a u njoj se nalazi i dio nadgrobne 

plo~e s grbom Frankopana. 

Sru{ena je u agresiji na Hrvatsku 

1991.–1992. 

Slunj je poznat i po ljepoti svojih 

rijeka, na kojima se odr‘avaju brojne 

sportske aktivnosti poput raftinga te 

veslanja u kajaku i kanu. Od gospodarskih 

djelatnosti razvijeno je poljodjelstvo, 

sto~arstvo i turizam. U prvim danima 

kolovoza u gradu se odr‘ava 

manifestacija poznata pod nazivom 

»Dani grada Slunja« a obiluje sportskim 

i glazbenim susretima. 

14 


HRVATSKE [UME

slovenija 

ARBORETUM VOL^JI POTOK 

U najve}em slovenskom 

arboretumu nalazi se 

4.500 primjeraka razli~itog 

raslinja 

Ublizini Ljubljane, ~etiri kilometra 

ju‘no od Kamnika, u sjeverozapadnom 

dijelu Kamni{kog 

polja, nalazi se najve}i i najljep{i slovenski 

arboretum – Vol~ji Potok. Prostire 

se na povr{ini od 88 ha, u njemu 

raste oko 4.500 komada razli~itog raslinja, 

drve}a, grmlja i cvije}a. 

Prvi se put spominje 1220. godine 

kao posjed i stari grad koji tijekom 

godina mijenja brojne vlasnike, poput 

obitelji Bonhomo, Burger, Schweiger, 

Posarelli, Kuschlan... Godine 1882. posjed 

kupuje Ferdinand Souvan, veletr- 

Arboretum Vol~ji potok prostire se na 88 ha, 

ima 4.500 primjeraka razli~itog raslinja, 

grmlja i cvije}a i jedan je od najljep{ih u 

Republici Sloveniji. Osnovao ga je po~etkom 

20. stolje}a Leo Souvan 

Drve}e i grmlje pripada botani~kim vrstama 

podrijetlom iz Europe, Sjeverne Amerike i Azije. 

Posebno svojom ljepotom plijene razne vrste 

javora, lipa, breza i bukve, a od ukrasnih 

grmova rododendroni. 

Pi{e: 

Vesna 

Ple{e 

Foto: 

V. 

Ple{e 


Francuski park 

[etnica 

Mosti} 

govac iz Ljubljane, porijeklom iz Dolenjske. 

Za~etnik dana{njeg arboretuma, 

njegov je sin, arhitekt Leo Souvan. 

Ure|ivao ga je sa velikom pozorno{}u 

i ljubavlju, u njega je ulo‘io mnogo 

sati rada i mnogo financijskih sredstava. 

Pred dvorcem je uredio vrt geometrijskog 

oblika, a preostale dijelove 

parka oblikovao je po uzoru na engleske 

parkove. Barokna zgrada dvorca 

uni{tena je 1944. godine. 

Godine 1946. posjed je uzela 

dr‘ava, a arhitekt Souvan o njemu se 

brine do svoje smrti 1949. Godine 

1950. park je progla{en kulturnim spomenikom 

i predan na upravljanje Ljubljanskom 

univerzitetu koji je tu uredio 

arboretum za studijsko-istra‘iva~ke 

radove. Poslije desetak godina Univerzitet 

prestaje upravljati arboretumom, 

koji postaje javna ustanova, koja 

je morala potra‘iti nove izvore financiranja. 

Pored Souvana, i dvojica poznatih 

slovenskih »vrtnih arhitekata« prof. Ciril 

Jegli~ i ing. Miha Ogorevc dali su 

dodatni pe~at ure|enju aboretuma. 

U skladnoj prirodnoj ljepoti tu se 

nalaze mnogobrojni travnjaci, {etnice, 

{uma, potoci i jezerca. To je pravo 

mjesto za odmor, koje posebno dolazi 

do izra‘aja promjenama godi{njih 

doba. U prolje}e procvjeta na tisu}e 

narcisa, tulipana i drugog sezonskog 

cvije}a, ribnjaci su puni riba, pataka i 

labudova koji privla~e svojom smirenom 

ljepotom. Zapravo svako godi{- 

nje doba ondje ima svoju ~aroliju koju 

treba vidjeti odnosno do‘ivjeti. U 

sjevernijem dijelu tlo je ne{to kiselije, 

pa tu uspijevaju i posebne biljne vrste 

poput azaleja. 

Drve}e i grmlje pripada botani~kim 

vrstama podrijetlom iz Europe, Sjeverne 

Amerike i Azije. Posebno svojom 

ljepotom plijene razne vrste javora, 

lipa, breza i bukve, a od ukrasnih grmova 

rododendroni. 

Unutar arboretuma organiziraju se 

brojne izlo‘be i priredbe. Ove godine 

od 1. travnja do 30. rujna unutar travnjaka 

i cvjetnih aleja izlo‘ene su minijaturne 

makete poznatih svjetskih 

gra|evina. Izlaga~ je Minimundus iz 

Celovca, a izlo‘ene su 32 makete. 

Danas brigu o Arboretumu vodi 

~etrdesetak vrtlara, in‘enjera i pejsa‘- 

nih arhitekata. Otvoren je za posjetitelje 

od o‘ujka do listopada od 8 do 

19 sati. 

U neposrednoj blizini Arboretuma 

nalazi se veliki prodajni vrtni centar i 

cvje}ara, gdje svaki posjetitelj mo‘e 

kupiti ‘eljenu sadnicu ukrasnog drve- 

}a, grmlja ili cvije}a, te odre|ene vrste 

povr}a. 

Posjeduju i vlastitu biljnu zbirku, 

uzgajaju biljke u vlastitim rasadnicima, 

a bave se i planiranjem i ure|enjem 

zelenih povr{ina. 

[uma lu‘njaka u Spa~vi 

[ume su najvrjednije prirodno 

dobro Hrvatske i spadaju u 

njezine samoobnovljive prirodne 

resurse, te pokrivaju oko 43% cjelokupne 

povr{ine dr‘ave. Uprava {uma 

Vinkovci od 1991. godine uspje{no 

posluje u sastavu Hrvatskih {uma 

d.o.o., a njezine {ume i {umska zemlji{ta 

prostiru se na podru~ju tri ‘upanije, 

najve}im dijelom (98%) na podru~ju 

Vukovarsko-srijemske ‘upanije i 

manjim dijelom na podru~jima Brodsko-posavske 

te Osje~ko-baranjske 

‘upanije. 

– Na{a Uprava gospodari sa 72.183 

ha {uma i {umskog zemlji{ta od ~ega 

je 68.000 ha obraslo. [ume hrasta 

lu‘njaka u U[P Vinkovci slove jednim 

od najplemenitijih i najtrajnijih drvnih 

materijala i uz poljoprivredu glavni su 

resurs Vukovarsko-srijemske ‘upanije. 

Na plodnom i vla‘nom tlu jugoistoka 

Slavonije, izme|u Save i Dunava, uz 

rijeku Bosut i njegove pritoke Spa~vu, 

Lubanj i Bre‘nicu prostire se najve}a 

cjelovita {uma hrasta lu‘njaka u Hrvatskoj, 

Spa~va, koja pokriva povr{inu od 

oko 40.000 ha. U sastavu Uprave 

djeluje 12 {umarija – Cerna, Gunja, 

Ilok, Lipovac, Mikanovci, Otok, Strizi- 

16 


HRVATSKE [UME

iz moga kuta 

DIPL. ING. ZVONIMIR MI[I], VODITELJ UPRAVE [UMA VINKOVCI 

Decentralizacija treba biti 

utemeljena na realnim osnovama 

Vinkova~ka uprava 

gospodari sa 72.183 

ha {uma i {umskog 

zemlji{ta od ~ega je 

68.000 ha obraslo; u 

svom sastavu ima 12 

{umarija i dvije 

radne jedinice i 

zapo{ljava 950 

radnika. U njezinom 

je sastavu i 

najpoznatija 

cjelovita {uma hrasta 

lu‘njaka Spa~va 

koja se prostire na 

40.000 ha 

vojna, Stro{inci, Vinkovci, Vrbanja, 

Vukovar i @upanja koje na temelju 

{umsko-gospodarskih osnova gospodare 

ovim ogromnim prirodnim blagom, 

ka‘e voditelj vinkova~ke uprave 

dipl. ing. {um. Zvonimir Mi{i}. Osim 

12 {umarija u sklopu Uprave djeluju i 

RJ [umatrans i RJ Quercus u Drveniku, 

a sveukupno je zaposleno 950 

radnika. 

Prvi FSC certifikat 

– Ni jedno prirodno blago nije tako 

sna‘no utkano u ‘ivot Slavonaca kao 

{uma, pa budu}i da govorimo o {umi 

moramo istaknuti da je vinkova~ka 

uprava 27. srpnja 2000. godine dobila 

prvi FSC me|unarodni certifikat koji 

upe~atljivo govori da su biv{i i sada{- 

nji {umari ovog podneblja vrlo dobro 

Budu}a bi {umarska 

organizacija trebala biti 

organizirana tako da se 

sada{nje dvije ili vi{e uprava, 

za koje se znanstveno i 

stru~no doka‘e da mogu 

funkcionirati i u financijskom 

i u {umsko-gospodarskom 

smislu objedine u 

organizacijsku cjelinu. 

Dipl. ing. Zvonimir Mi{i} 

gospodarili {umama, isti~e ing. Mr{i}. 

To istodobno obvezuje mla|e generacije 

da studiozno gospodare {umama, 

jer slavonska je hrastovina ostavila 

neizbrisiv trag na europskom i 

svjetskom tr‘i{tu. Kroni~ari navode da 

joj po svojstvima nema premca u 

svijetu. Fino}a i pravilnost godova, 

elasti~nost, lako}a obrade, dimenzije 

donijeli su na{oj staroj hrastovini 

me|unarodnu tehnolo{ku karakteristiku 

»slavonska hrastovina«. Ime hrasta 

lu‘njaka ozna~uje najja~u, najplemenitiju 

vrstu drve}a u Hrvatskoj, pa 

se hra{}e na{lo i u hrvatskoj himni i na 

hrvatskoj po{tanskoj marci. 

Proizvodnja, zaliha, 

dobit 

U ukupnoj drvnoj zalihi koja iznosi 

19.918.000 m 3 najzastupljeniji je hrast 

lu‘njak sa 68%, poljski jasen 13%, 

obi~ni grab 11% i ostalo. Od va‘nijih 

podataka treba spomenuti da je 

pro{le godine Uprava ostvarila dobit 

od 12,3 milijuna kuna te problem da 

je zbog miniranog terena jo{ uvijek 

radno nedostupno 7,614 hektara {uma 

i {umskog zemlji{ta. 

– Ove godine planirani etat iznosi 

280.000 m 3 . Moram istaknuti da nikada 

nismo imali posebnih problema u 

ostvarivanju plana i o~ekujem da }emo 

i ove godine kao i pro{lih uspje{- 

no okon~ati proizvodne zadatke. 

Proizvedeni drvni sortimenti najve}im 

dijelom, oko 70%, bit }e prodani drvnoj 

industriji na podru~ju Vukovarskosrijemske 

‘upanije, a dijelom isto~ne 

Slavonije. 

Centralizacija i 

decentralizacija 

Kao va‘an gospodarski segment, 

{umarstvo je s nastankom hrvatske dr- 

‘ave do‘ivjelo zna~ajne promjene. 

Ing. Mi{i} prisje}a se toga vremena i 

posebne situacije 1990. godine, kada 

je postojala izrazita potreba za stvaranjem 

jedinstvenog poduze}a kako 

bi Republika Hrvatska do{la u posjed 

nekih svojih dijelova u sastavu nekih 

drugih republika i privrednih organizacija. 

Tako|er, centralizacija je bila potrebna 

zbog samih ratnih djelovanja, 

kako bi se sa~uvalo normalno poslovanje. 

– No zavr{etkom rata i normalizacijom 

‘ivota u Hrvatskoj, iz godine u 

godinu pokazivala se sve ve}a potreba 

za decentralizacijom Hrvatskih {uma. 

Nadamo se da }e sada{nja Vlada 

razumjeti ‘elje i potrebe {umara i 

omogu}iti da u tom smislu djelujemo, 

ostvaruju}i druge na~ine organizacije 

rada u {umarstvu. Bitni segmenti ostali 

bi objedinjeni na razini dr‘ave, kroz 

kontrolu za{tite ili ure|ivanje {uma. 

Nepobitna je ~injenica da je {umarska 

znanost unaprijedila gospodarenje 

{umama hrasta lu‘njaka, a slavonski 

{umari iz Vinkovaca prenosili na~ela 

{umarske struke i zasade {umarske 

znanosti u operativno {umarstvo. [umari 

vinkova~ke uprave ve} du‘e vrijeme 

‘ele i podupiru decentralizaciju 

Hrvatskih {uma. Ovo podneblje ima 

dugu tradiciju i stru~nu {umarsku podlogu 

gospodarenja {umama, pa }emo 

tako ove godine obilje‘iti 130 

godina organiziranog djelovanja {umarstva. 

Zbog toga mislimo da bi 

budu}a {umarska organizacija trebala 

biti organizirana tako da se sada{nje 

dvije ili vi{e uprava, za koje se znanstveno 

i stru~no doka‘e da mogu funkcionirati 

i u financijskom i u {umskogospodarskom 

smislu, objedine u organizacijsku 

cjelinu, kao nekada RO[ 

Slavonska {uma, kojoj bi sjedi{te, za 

godinu-dvije, utemeljeno na realnim 

osnovama, trebalo biti upravo u 

Vinkovcima, odnosno u zgradi Brodske 

imovne op}ine, koja bi do tradicionalne 

gospodarske i kulturne manifestacije 

Vinkova~ke jeseni trebala dobiti 

novo ruho, zaklju~io je Mi{i}. 

Pi{e: 

Zvonko 

Pei~evi} 

Foto: 

Z. 

Pei~evi} 


a{tina 

JAKOVLJA 

_ PU^KA 

SVEÂNOST I 

TRADICIONALNA 

SMOTRA 

ISTARSKIH 

VOLOVA U 

KANFANARU 

U o~ekivanju 

smotre 

Pi{e: 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

M. 

Mrkobrad 

I volovi do~ekali 

svoj trenutak! 

Bilo je i zaprega 

S njima se ne bi trebalo bosti! 

Svake posljednje subote u srpnju 

cijela se Istra na|e u Kanfanaru i 

to malo mjesto postaje sredi{tem 

ina~e bogatih ljetnih zbivanja – 

odr‘ava se tradicionalna pu~ka 

sve~anost Jakovlja ~iji je sredi{nji 

doga|aj smotra istarskih volova, 

bo{karina. Tako se i ove godine blizu 

pet tisu}a ljudi, doma}ih i stranih, 

natiskalo pod brojnim {atorima i u 

o{tarijama u sredi{tu malog srednjovjekovnog 

mjesta ne bi li {to bolje 

vidjelo tradicionalnu povorku volova 

{to ponosno, sa svojim gazdama, 

prolaze glavnom ulicom od sajmi{ta 

do javne vage. Najte‘i od njih ponijet 

}e prvu nagradu i donijeti slavu svome 

vlasniku, te 1.500 kuna kao poticaj da 

se bavi uzgajanjem ovog tradicionalnog 

istarskog goveda. Bio je to ove 

godine vol bo{karin Marija Ga{parinija, 

a vaga je trebala izdr‘ati njegovih 

11 i pol kvintala ili 1.159 kg! 

Druga nagrada donosi 1.000, a tre}a 

500 kuna. Ina~e, u svim je dosada{njim 

smotrama najte‘i izmjereni 

vol te‘io 1.212 kg, a prosje~na je 

te‘ina bila oko tonu! 

– Nagrade se dodjeljuju u tri 

kategorije, obja{njava pro~elnik kanfanarske 

Op}ine Sandro Jurman. Za 

te‘inu, poslu{nost i izgled (ljepotu). 

No nije stvar u nagradama, ova fe{ta 

za Jakovlje i smotra volova je podsje}anje 

na nekad veliku va‘nost 

istarskog goveda za ‘ivot seljaka. Prije 

Drugoga svjetskog rata u Istri je bilo 

40 tisu}a goveda, no modernizacija 

‘ivota i mehanizacija radova doveli su 

gotovo do izumiranja bo{karina. Tek 

uvo|enjem dr‘avnog poticaja, pa 

poslije i ‘upanijskog, te organizira- 

Na tradicionalnoj 

smotri autohtonih 

istarskih volova u 

Kanfanaru, najte‘i 

je vol imao 1.159 

kg. Ova se pu~ka 

sve~anost nastavlja 

na tradiciju 

odr‘avanja 

sajmova u tom 

kraju jo{ od 

srednjega vijeka 

njem uzgajiva~a taj je trend zaustavljen, 

ka‘e Jurman. 

Ra~una se da je danas broj volova 

dosegao brojku 40, te da je zaustavljen 

trend izumiranja. Na ovogodi{njoj 

smotri prikazana su 22 vola, 

a osim za najte‘eg, nagrade je kao 

najposlu{niji ponio par volova \ine 

Bernabi}a, te kao najljep{i, ravnopravno, 

bo{karini Venera Bu‘lete, 

Antona Marasa te Libera Gol~i}a. 

18 


HRVATSKE [UME

za{tita prirode 

Treba li re}i da je fe{ta potrajala 

duboko u no}, da su bogatom kulturnom 

programu prisustvovali i brojni 

politi~ari. 

Jakovlja 

Otkud pu~ka fe{ta u Kanfanaru uz 

Dan sv. Jakova? Pogled u povijest 

vra}a nas u 14. stolje}e, a sajmovi za 

Dan sv. Jakova spominju se ~ak i u 

Istarskom razvodu (napisanom 1325., 

a prema nekim povjesni~arima ~ak 

1275.!). Sajmovi su se odr‘avali na 

trome|i dana{njih op}ina Kanfanara, 

Tinjana i @minja, kraj crkve sv. Jakova 

(i danas postoje ru{evine). – Bila je to 

nekada{nja granica Dvigrada i @minja, 

a kako je Dvigrad kroz povijest 

nestao, ostali su samo ostaci grada, 

Kanfanar je preuzeo tradiciju sajmovanja 

i organiziranja pu~kih fe{ti, 

govori Anton Medan, zadu‘en za 

organizaciju smotre. Ona je 1960. bila 

prekinuta te obnovljena ponovno 

1991. godine. 

Kanfanar 

U pisanom se obliku Kanfanar prvi 

put spominje 1096. godine u ispravi 

koju je izdao akvilejski patrijarh Volrik. 

Kroz cijelo je srednjovjekovno razdoblje 

bio, kao naselje ratara i pastira, 

pod upravom Dvigrada da bi tek 

njegovom propa{}u, u 18. stolje}u, 

postao op}insko sredi{te. Tada su 

izgra|ene i mnoge ku}e op}inskih 

~elnika, o ~emu svjedo~e uklesani 

Zdravi starac od 300 godina 

Obujam iznosi 6 metara 

GARE[NICA 

Hrast od 300 godina 

jo{ uvijek dobro rodi! 

Na podru~ju gare{ni~ke {umarije nalazi se 

hrast star 300 godina koji bi trebalo za{tititi 

kao prirodnu znamenitost 

Pi{e: 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

M. 

Mrkobrad 

Kanfanar, sredi{te mjesta 

kameni natpisi s podacima iz 18. stolje}a. 

Danas Op}ina Kanfanar, smje{tena 

u jugozapadnom dijelu Istre, broji oko 

1.500 ‘itelja, a sam Kanfanar koji se 

nalazi na staroj prometnici od Rovinja 

prema @minju i dalje Pazinu, par 

kilometara od ulaska u isto~ni krak 

Istarskog ipsilona, oko 500 stanovnika. 

Premda blizu mora i velikih turisti~kih 

sredi{ta, Kanfanar je okrenut prema 

unutra{njosti Istre. Zna~ajnija op}inska 

naselja su [ori}i, So{i}i, Matohanci, 

Kurili, i druga u kojima se u 

posljednje vrijeme razvija agroturizam. 

Prije nekoliko godina pisali smo o 

»starcu od 300 godina«, o nesvakida{njem 

primjerku hrasta 

{to ponosno stoji u dvori{tu sada 

pokojne Kate Severovi} u selu Toma- 

{ici nedaleko Gare{nice. Jedno neslu‘- 

beno mjerenje pokazalo je da je imao 

oko 300 godina. To zna~i da je bio 

stariji, recimo, od grada Bjelovara koji 

je carica Marija Terezija osnovala 

1762. godine. Da mu se pi{u ljudske 

godine, u to bi vrijeme bio u dobrim 

srednjim godinama! Ili, hrast je ve} 

imao dobrih 70-ak godina kada je, 

nakon {to je u po‘aru izgorjelo staro 

kazali{te, u Milanu izgra|en (1778.) 

svjetski poznati Teatro da la Scala. 

@elja gare{ni~ke {umarije, na ~ijem 

se podru~ju nalazi, bila je da se hrast 

za{titi kao prirodna znamenitost kako 

nekome ne bi palo na pamet da ga iz 

nekih razloga posije~e. No to se 

vjerojatno ne}e dogoditi jer je novi 

vlasnik cjelokupnog imanja s derutnom 

ku}om, {tagljom i dvori{tem, 

dakako i hrastom, susjed Antun 

Rjetkov}, koji ga je kupio od pok. 

Kate Severovi}. 

– Nek’ stoji! Ja ga ne}u ru{iti. Ljudi, 

posebno turisti, prolaze, zastaju i dive 

mu se. Neki dan je grupa Nijemaca tu 

stala, doru~kovala na klupi pokraj hrasta 

i pod njim se slikala, veli Rjetkovi}. 

Upravitelj gare{ni~ke {umarije Marijan 

Hajstor dr‘i da bi se ekolo{ki odjel 

trebao pozabaviti hrastom i slu‘beno 

ga za{tititi. 

Hrast je uo~ljiv izdaleka i gotovo 

potpuno zaklanja zvonik crkve sv. 

Antuna u susjedstvu. Rjetkovi} ka‘e 

da su nedavno mjerili obujam »koji 

iznosi 6 metara«! Promjer mu je 4,39 

m, a tri metra iznad zemlje po~inju 

grane, i to kakve! Svaka je debela, a 

ima ih desetak, kao prosje~no stablo. 

Kro{nja dose‘e visinu oko 30 metara. 

Tamo gdje po~inju grane je svoj 

‘ivotni prostor na{la i mlada biljka 

jasene, ~ije se sjeme odnekud na{lo 

ondje i na{lo dobro okru‘je da nikne. 

Hrast jo{ uvijek dobro rodi, zdrav 

je, njegova izbrazdana kora ne odaje 

znake bilo kakvih bolesti, »a na tlu zna 

biti toliko ‘ira kao kod rijetko kojeg 

hrasta«. 


ju`na amerika 

PUTOPIS/EKVADOR, PERU, ÎLE 

Putovanje uz obale zaljeva Guayaquill u 

Ekvadoru, obrasle tropskom ki{nom 

{umom, potom uz 23.000 km obale Perua i 

upoznavanje s nekada{njim mo}nim 

carstvom plemena Inka, kona~no obilazak 

îlea ~ija ju‘na granica zavr{ava u vje~nom 

ledu Antarktika – ostvarenje je sna. To je 

upoznavanje novoga i druga~ijega svijeta 

koji i danas, u doba globalnoga Interneta, 

jo{ uvijek zbunjuje, zadivljuje i iznena|uje. 

Nakon prekrasnih otoka, bisera Karipskog 

mora i Panamskog kanala sa jezerom 

Gatun, uplovljavanje u zaljev Guayaquill 

bilo je bu|enje iz lijepoga sna 

Ekvador je zemlja koju presijeca 

nulti meridijan. Obi~aj je na brodu 

da se svi putnici koji prvi put 

prelaze nulti meridijan krste obredom 

kralja Neptuna. 

To je polijevanje kantom hladne vode 

po tijelu, a kapetan broda svakom 

daje ime jednog od stanovnika mora. 

Meni su dali ime {karpina. Za pi}e se 

servira topli rum sa colom. 

Obale zaljeva Guayaquill obrasle su 

tropskom ki{nom {umom. Prostrana 

mo~varna ravnica obrasla je mangrovom, 

a u pozadini je visoko tropsko 

raslinje. U zraku je velika vlaga, poput 

rominjanja iz magle. U zaljevu je voda 

blatnjava i mutna. 

Ekvador je zemlja na zapadnoj obali 

Ju‘ne Amerike, koja le‘i na samom 

ekvatoru. Njezin isto~ni dio obuhva}a 

sjeverozapadni dio Amazonske nizine 

u kojoj su izvori{ta amazonskih pritoka. 

Tu su prostrane {ume egzoti~noga 

drveta, planta‘e banana i kave. Za Ekvador 

su banane najva‘niji proizvod 

koji se izvozi diljem svijeta. Godi{nje 

se proizvede gotovo {est milijuna tona 

banana i Ekvador je, sa za{titnom oznakom 

BONITA EKVADOR, tre}i po 

proizvodnji banana na svijetu. 

Cijela kutija banana ko{ta samo dva 

dolara. 

Tom su izobilju kontrast su bili za{- 

titari na benzinskoj postaji sa zapetim 

dum-dum pu{kama. Naime, u Ekvadoru 

kriminala, droge i sirotinje zaista ne 

nedostaje. 

Ku}e su opasane visokim zidovima, 

tako da vila s vrtom izgleda kao da se 

nalazi u kavezu. Taj dojam poja~avaju 

‘ice na vrhu zida kroz koje prolazi 

elektri~na struja, kao i ugra|ene krupne 

krhotine stakla. Sve je to za za{titu 

od razbojnika i lopova. Na svakom 

prozoru, pa i na neboderima od vi{e 

desetaka katova, ‘eljezne su re{etke 

za za{titu od provalnika. 

Guayaquill je glavna luka Ekvadora, 

smje{tena u dubokom zaljevu Tihog 

oceana, sjedi{te trgovine. U gradu 

ima mnogo nezaposlenih. Stambeni 

prostor ve}ine ljudi je neodgovaraju- 

}i. Zlo~ini i nasilja su posljedica trgovine 

drogom, bijelim robljem, a to, uz 

siroma{tvo, jo{ vi{e ote‘ava ‘ivot 

obi~nih ljudi. 

Tropske ki{ne {ume i 

nestanak stani{ta 

Tropske ki{ne {ume prevladavaju u 

isto~noj nizini uz Tihi ocean, gdje se 

prostiru na 10 milijuna hektara, a {ume 

ina~e pokrivaju 35% ukupne povr{ine 

zemlje. 

U zadnje vrijeme uni{tavaju ih zastra{uju}om 

brzinom. Drve}e se ru{i i 

spaljuje ili pak prodaje kao gra|evinski 

materijal. Umjesto njih podi‘u se 

umjetni nasadi eukaliptusa koji brzo 

rastu. Iskr~ene se povr{ine tako|er 

pretvaraju u poljoprivredno zemlji{te, 

planta‘e vo}a, ili se grade prometnice 

sa {irokim pojasom. Podi‘u se i zgrade 

i cijela naselja za radnike koji rade 

na iskori{tavanju {umskog bogatstva, 

bilja, ‘ivotinja, koje su nama jo{ mahom 

nepoznate. Zato znanstvenici 

upozoravaju na svakodnevno nestajanje 

vrsta koje nikada nisu istra‘ene ni 

opisane. [areno se bilje pretvara u 

ka{u od koje se izra|uju boje, mirisi, 

ukrasi. @ivotinje se ubijaju zbog krzna, 

ko‘e, a ptice zbog perja ili drugih 

dijelova. 

El Nino i strme planine 

kao stra‘ari iznad 

dubokih usjeklina 

Peru je jedna od najve}ih ju‘noameri~kih 

zemalja, smje{tena uz obalu 

Tihog oceana u du‘ini od 23.000 

km. Zemlja je dobila ime prema rije~i 

Tropsk 

Ekvad 

i carstv 

Santiago de Chile – Palacio de la Mondea 

20 


HRVATSKE [UME

e {ume 

ra, El Nino 

o Inka 

(sjedi{te vlade) 

Smjena stra‘e u Limi 

iz indijanskog jezika ke~ua, koja zna~i 

izobilje. 

To je zemlja prelijepih krajolika koji 

su ponegdje gotovo nedostupni. Uska 

priobalna ravnica prote‘e se uzdu‘ ~itave 

obale uz Tihi ocean. Veliki dio je 

suha pustinja. Na nekim mjestima su 

andske rijeke nanijele slojeve plodnoga 

mulja. Priobalno je podru~je uglavnom 

suho zbog utjecaja hladnih morskih 

struja. Oblaci i magla su uobi~ajene 

pojave, a ki{e je vrlo malo. Povremene 

izmjene hladnih i toplih morskih 

struja stvaraju klimatsku pojavu pod 

imenom El Nino, koja uzrokuje jake 

poplave na kopnu smanjenje koli~ine 

planktona u priobalnome moru, a time 

i smanjenje biljnog fonda i ptica. 

Na obali rastu kaktusi i trnovite {ikare, 

a u unutra{njosti mahagonij i divlji 

kau~ukovac, tipi~no tropsko drvo. 

Hladno more pogoduje bogatom svijetu 

riba i mno{tvu ptica, me|u kojima 

se isti~u pelikani. Planine su strme i 

izgledaju kao stra‘ari iznad duboke 

usjekline. 

Peru kroz stolje}a 

Na podru~ju dana{njeg Perua ‘ivjela 

su razna indijanska plemena od 

kojih je najpoznatije bilo pleme Inka, 

koje je u 15. stolje}u zavladalo tom 

ogromnom zemljom. Inke su govorile 

ke~uanskim jezikom, kojim se i danas, 

uz {panjolski, govori u Peruu. Gradili 

su velike kamene gradove kao {to je 

Curzo – glavni grad. Carstvo mo}i i 

bogatstvo Inka bilo je na svom vrhuncu 

1525. godine i prostiralo se du‘ 

3.200 kilometara tihooceanske obale 

Ju‘ne Amerike. 

Najve}e dostignu}e Inka bila je izgradnja 

cestovne mre‘e duge tisu}e 

kilometara, s tunelima i mostovima. To 

su postigli bez uporabe kota~a i konja. 

Oni su gradili ne samo ceste i gradove 

ve} i kanale, sustave za navodnjavanje, 

radi pove}anja proizvodnje 

hrane. Terasasta poljoprivreda omogu- 

}avala je poljoprivrednu djelatnost na 

strmim padinama. Zemlju su na le|ima 

nosili iz plodnih dolina uzbrdo. 

Vlast je u jednom danu mogla 

poslati vijest na udaljenost do 250 km 

sustavom glasnika koji su poruku 

prenosili usmeno, jer nije bilo razvijenog 

pisma. Glasnici su nosili podsjetnik 

u obliku zauzlanog u‘eta, koje su 

zvali quipu. 

[panjolci osvajaju 

carstvo 

Najpoznatija je planinska utvrda 

Machu Picchu, sredi{te religije, koja se 

zasnivala na obo‘avanju sunca. Ta se 

prijestolnica prostirala na 13 ~etvornih 

kilometara i sagra|ena je na nizu terasa 

uklesanih u planinu na nadmorskoj 

visini ve}oj od 2.000 m. 

Peru je sa svojim neizmjernim bogatstvom 

postao {panjolskom riznicom 

tijekom gotovo tri stolje}a. Inke 

Pi{e: 

Veronika 

Petri}- 

Stjepanovi} 

Foto: 

V. Petri}- 

Stjepanovi} 


ju`na amerika 

je pokorio Francisco Pizarro 1531. godine, 

koji je sa samo 200 vojnika u{ao 

u zemlju Inka. Zarobio je cara Atahualpu 

i zatra‘io za njega golemu otkupninu, 

sobu punu zlata. Kad je to od 

carstva dobio, cara je ubio, a carstvo 

bez poglavara lako pokorio. 

Osvaja~i su sa sobom donijeli europske 

bolesti, poput ospica i vodenih 

kozica, na koje Indijanci nisu bili otporni 

i masovno su od njih umirali. 

Zapo~elo je dugotrajno iskori{tavanje 

indijanskih naroda, uni{tenje njihove 

civilizacije i neizmjernog znanja 

i bogatstva. Osvaja~i – konkvistadori 

{irom Ju‘ne Amerike prona{li su obilje 

zlata. Ve}inu prekrasnih zlatnih predmeta, 

dijela kulture Inka, odnijeli su u 

Europu, pretopili i uni{tili za sva vremena. 

Carstvo Inka ‘ivi danas u trgovinama 

u Callau i Limi, u prekrasnim tkaninama, 

predmetima, ljudima. Tople vunene 

tkanine, puloveri, pokriva~i, tepisi 

svih oblika, veli~ina i boja mogu 

se nabaviti za malo novca. Trgovci su 

obu~eni u ‘ivotopisnu odje}u vedrih 

boja, veselog izraza lica, ljubazni, nenametljivi 

i na usluzi. Vunene tkanine 

izra|uju se od dlake planinskih ‘ivotinja 

ljame, alpake i vikujna koje su jo{ 

prije 4.000 godina uzgajale i Inke u 

svojim gospodarstvima. Inkama su 

ljame slu‘ile kao tegle}e ‘ivotinje, kao 

pomo} u radu, za prijevoz tereta, a i 

za meso. 

U Ju‘noj Americi ‘ive ljame, alpaka, 

gvanako i vikunja. Te ‘ivotinje su pripadnici 

porodice deva. Imaju duga~ke, 

jake noge i dobri su trka~i. Prilago- 

|ene su ‘ivotu u te{kim uvjetima. 

Masna grba na le|ima sadr‘i zalihu 

vode, a ‘eludac mo‘e primiti nevjerojatnu 

koli~inu hrane. Zahvaljuju}i duga~kome 

vratu, o~ima, nosu i u{ima 

smje{tenim visoko na glavi opa‘aju na 

veliku udaljenost. Prosje~na im je te- 

‘ina 150 kilograma, a visoke su 1,2 m. 

Lima i luka Callao 

Nakon gotovo tjedan dana provedenih 

na brodu i neprekidnog plavetnila 

mora i neba, {arenilo boja na 

tr‘nici na otvorenom kao i veseli i ljubazni 

ljudi u luci Callao bili su melem 

za o~i. 

Callao je glavna luka Perua, preko 

koje se obavi 50% ukupne peruanske 

vanjske trgovine. Luka je dvadesetak 

kilometara udaljena od glavnog grada 

Lime. Povezana je modernom {irokom 

prometnicom, uz koju su palme, 

rundele cvije}a i njegovana zelena trava. 

Ondje je osnovana jedna od na{ih 

najstarijih iseljeni~kih kolonija jo{ u 

16. stolje}u, a u Limi i danas postoji 

iseljeni~ki klub. 

Prijateljica koja ondje ‘ivi i ja po{le 

smo u obilazak grada, prolazile {irokim 

ulicama pokraj kolonijalnih pala~a 

do glavnoga gradskog trga Plaza de 

okruglih punih obraza, sve je to u 

ma{ti o‘ivljavalo drevnu civilizaciju. 

Inke nisu znali niti ~itati niti pisati. 

Upotrebljavali su konop~i}e na koje 

su vezali ~vorove i na taj na~in bilje‘ili 

svakodnevicu i razne informacije, pa 

~ak i zakone – quipue. Broj ~vori}a i 

duljina ozna~avaju {to je zabilje‘eno. 

Nosili su odje}u ‘ivopisnih boja, 

slo‘enih ukrasa i veoma toplu zbog 

hladnih i o{trih zima na Andama. Dlaku 

planinskih ‘ivotinja su preli, bojali i 

tkali na tkala~kim stanovima. Ma{toviti 

uzorci pravilnih geometrijskih oblika 

i vrlo slo‘eni, koji prikazuju ‘ivotinje 

veoma su lijepi i brojni. 

Tapiserije se u Peruu tkaju od pamuka 

i vune, a pretpostavlja se da su 

prve tapiserije istkane u osmom stolje- 

}u. Inke su bili izvrsni zlatari. Pravili su 

Tihooceanska pla‘a Mira Fioers nedaleko Lime 

Uli~ne radionice obrtnika u Guayaquillu 

Armas. Ondje se pije “pisko”, rakija 

od ‘itarica sa tu~enim bjelanjcem. 

Od trga se zvjezdasto ra~vaju stare 

uli~ice sa poplo~enim pje{a~kim povr{inama, 

prelijepe pala~e s impozantnim 

balkonima u maurskom stilu. Posjetile 

smo i samostan San Francisca, muzej 

kolonijalne umjetnosti i katakombe, 

Muzej pretkolumbijske civilizacije, 

one civilizacije koja datira mnogo ranije 

od kr{}anskog doba. 

Carstvo Inka – od 

visoke civilizacije do 

propasti 

Sljede}i dan nastavili smo {etnju Limom. 

Posjet Peruanskom muzeju zlata, 

Museo Oro del Peru, jedinstven je 

do‘ivljaj. Prekrasni predmeti od zlata 

iz andske civilizacije, legende, mumije 

u sjede}em polo‘aju, erotske figurice, 

sve je bilo novo, nikada vi|eno. Mnogi 

predmeti od zlata, nakit, tapiserije, 

neprocjenjive su vrijednosti. Imala 

sam tako|er priliku vidjeti dragocjenu 

kolekciju Inka tkanina. Tkanine tmurnih 

boja, tamnocrvene i sme|e su 

prevladavale. Tanke niti upredene i utkane. 

Djelatnice muzeja i odje}om su 

i pona{anjem do~aravale tkalje iz 

doba davne civilizacije, pa ~ak i djeca 

Carstvo Inka ‘ivi danas u 

trgovinama u Callau i Limi, u 

prekrasnim tkaninama, 

predmetima, ljudima. Tople 

vunene tkanine, puloveri, 

pokriva~i, tepisi svih oblika, 

veli~ina, boja, mogu se 

nabaviti za malo novca. 

kipi}e i stavljali ih sa pokojnikom u 

grob. 

U muzeju su se me|u nizom eksponata 

nalazile i mumije. Mumije su pokapane 

u sjede}em polo‘aju, koji je 

bio i polo‘aj u kojem su ‘ene ra|ale 

djecu. 

S kupovinom prekrasnog ogledala 

u obliku sunca i posjetom Inka marketu, 

zavr{ilo je lunjanje tim ogromnim 

gradom. 

Pustinja Atacama do 

obale Tihog oceana 

Plovidba uz obale îlea bila je monotona 

i polagana. Strme planine crvenkaste 

boje gole i nepristupa~ne, 

jak vjetar i valovi. 

22 


HRVATSKE [UME

Izmaglica i graktanje galebova za ribarskim 

brodovima bili su povratak 

prirodi nakon kopna, taksija, {opinga, 

jednom rije~ju velegradske vreve. 

île je uska zemlja i na karti izgleda 

kao zmija koja je s planine spuzala na 

rub oceana. [irina mu je od 190–450 

km u smjeru istok – zapad, a od tropskog 

pojasa na sjeveru pru‘a se prema 

vje~nom ledu Antarktika, na jugu, gotovo 

4.300 km. 

Uz obale Tihog oceana su priobalne 

planine ispresijecane usjeklinama i 

kratkim rijekama s velikim padom i 

obiljem vode. 

île ima 15 milijuna stanovnika, koji 

‘ive na 756.950 km 2 . 

Slane ravnice pustinje Atacama se- 

‘u do obala Tihog oceana. Ondje ki{a 

jednostavno ne pada, tj. tako je rijetka 

Talcahuano je najju‘nija luka u koju 

je brod pristao. To je ratna i trgova~ka 

luka i najsigurnija prirodna luka na 

~ileanskom dijelu pacifi~ke obale Ju‘- 

ne Amerike. Bili smo u zimskom, suhom 

periodu. Krcali smo pivarski je- 

~am koji je u doticaju s morskom vodom 

bubrio i zaudarao. 

Grad je djelovao napu{teno, a poslije 

jutarnje prodaje ribe i plodova mora 

na otvorenoj tr‘nici, zaudarao je 

nekim ~udnim mirisom ribe u raspadanju. 

U neposrednoj blizini luke, uz obalu, 

prostrana je {uma eukaliptusa. Miris 

se opojno {irio, ali ipak nije mogao 

nadvladati onaj riblji. 

U îleu ima devet milijuna hektara 

{uma, umjetnih nasada eukaliptusa i 

bora, brzorastu}ih lisnatih i igli~astih 

{uma. Godi{nja sje~a iznosi vi{e od 30 

milijuna prostornih metara trupaca, od 

~ega se dio izvozi i preko luke Talcahuano. 

Conception je sveu~ili{ni grad koji 

je od luke Talcahuano udaljen trinaest 

kilometara. Osnovan je 1550. godine. 

Ve} je ~etiri puta obnavljan od posljedica 

velikih potresa. 

Dio grada u kojem se nalazi Univerzitet 

ure|en je upravo za mlade ljude. 

Tu su sveu~ili{ne zgrade sa predavaonicama 

i crtaonama, veliko umjetno 

jezero, zelene povr{ine, cvijetnjaci, igrali{ta. 

U îleu je obrazovanje besplatno i 

obavezno, u ‘ivotnoj dobi od 6 – 13 

godina. Poslije slijedi srednja {kola u 

trajanju od ~etiri godine, i dalje. Razina 

pismenosti je visoka sa tradicijom 

vi{ih i visokih {kola. 

Na {irem je podru~ju grada razvijena 

te{ka i tekstilna industrija te 

industrija ko‘e i obu}e. Takva industrija 

obojila je bistru vodu rijeke, Bio- 

Bio koja iz izvora visoko u Andama 

sti‘e do grada. Duga je 407 km, a ulijeva 

se u Tihi ocean, blizu Concepciona. 

Rije~nu dolinu puni materijalom 

andskih vulkana te {ljun~anim nanosom. 

Vode te rijeke su se koristile za 

navodnjavanje. Ondje se nalaze glavna 

vo}arska i vinogradarska podru~ja. 

Uzgajaju se jabuke, breskve i vinova 

loza. 

Santiago de Chile 

Santijago de Chile je grad u unutra{njosti 

îlea gdje prevladava zimzelena 

i bodljikava su{na vegetacija, matorral. 

To je glavni grad dr‘ave, moderna 

metropola s pet milijuna stanovnika, 

ekonomsko i politi~ko sredi{te 

zemlje. Smje{ten je u sredi{tu zemlje, 

u prostranoj Uzdu‘noj dolini, na nadmorskoj 

visini od 536 m/n/m, udaljen 

110 km od morske obale, a samo 50 

km od skija{kih terena. 

Okru‘en je brojnim brdima, od kojih 

su najpoznatija San Cristobal i Santa 

Lucia, a ona su obrasla brojnim vinogradima 

sa izleti{tima. 

Uzdu‘na dolina u îleu 

Carstvo Inka 

Santiago de Chile je grad u 

unutra{njosti îlea gdje 

prevladava zimzelena i 

bodljikava su{na vegetacija, 

matorral. To je glavni grad 

dr‘ave, moderna metropola sa 

pet milijuna stanovnika, 

ekonomsko i politi~ko sredi{te 

zemlje. 

da djed pri~a unuku... kako je nekad, 

u njegovoj mladosti bilo malo ki{e. 

Ne{to vlage donesu guste magle. 

Godi{nje padne tek oko 50 mm oborina. 

Stabla drveta tamarugo mogu 

pre‘ivjeti te{ke pustinjske uvjete {to 

upravo i omogu}ava ~esta gusta magla 

uz obalu oceana. Ta pojava naziva 

se camanchaca. 

Vegetacija je oskudna, ali su zato 

ondje velika nalazi{ta bakra, srebra, 

olova, nikla, kobalta, ‘eljeza, ~ilske 

salitre. U sjevernom îleu se nalazi vi- 

{e od ~etvrtine svjetskih zaliha bakra. 

U lukama Antofagasta i Valparaiso 

na ulici se mo‘e ~uti na{ jezik. U 

srednjem îleu ‘ive Hrvati koji su do{- 

li uglavnom iz Dalmacije. 

Pedro de Valdivia je 1541. godine 

osnovao naselje na mjestu dana{njega 

Santiaga, izme|u rijeke Copiapo i Dne. 

Gradsko sredi{te je na lijevoj obali 

rijeke Mapocho i ima oblik prostranoga 

trokuta, u ~ijem je centru trg Plaza 

de Armas sa katedralom iz 18. stolje- 

}a. U blizini je Palacio de la Moneda, 

klasicisti~ka pala~a, u kojoj je sjedi{te 

vlade. 

Na uzvisini Cerro Santa Lucia nalazi 

se {panjolska utvrda iz 16. stolje}a, 

koja pru‘a jedinstven pogled na grad. 

Cijelo brdo je botani~ki vrt, drve}e 

cvjetne rundele, ure|ene staze. 

Puno gradova u Ju‘noj Americi ima 

mnogo stanovnika, prenapu~eni su, a 

razvili su se kao posljedica migracije 

stanovni{tva iz siroma{nih, poljoprivrednih 

podru~ja u sredi{ta industrije i 

trgovine. Ljudi koji dolaze u gradove, u 

potrazi za poslom, ~esto nemaju gdje 

stanovati i prisiljeni su ‘ivjeti na ulici i u 

stra~arama. Kriminal, d‘eparenje, prostitucija 

ondje su svakodnevica. 

Vra}amo se. Smjer sjever, od îlea, 

Perua, Ekvadora, Panamskog kanala, 

Venezuele natrag do Trinidada. Ponovno 

brod na kojem se gubi pojam vremena. 

Samo izmjena dana i no}i. 


mala enciklopedija {umarstva 

OSNOVNI STRU^NI POJMOVI (A _ @) 

Pi{e: 

Ivica 

Tomi} 

Foto: 

Monografija 

»[ume u 

Hrvatskoj« 

Hrvatska sibireja (Sibiraea croatica) 

Velebitska degenija (Degenia velebitica) 

Endemi 

Endemi su tipovi organizama koji 

su po svojoj rasprostranjenosti 

ograni~eni na jednu manju, 

prirodno geografsku cjelinu. Poluendemi 

(subendemi) su ra{ireni na 

ve}im geografskim cjelinama zauzimaju}i, 

primjerice, cijeli planinski lanac 

(alpski, dinarski, balkanski poluendemi), 

jednu ve}u kotlinu (Panonski, 

Jadranski bazen) ili cijeli oto~ni arhipelag 

(jadransko, egejsko oto~je), a 

mogu imati areal na granici dviju 

geografskih cjelina. Strogi ili stenoendemi 

su usko ograni~eni na manje 

cjeline, kao {to su pojedine planine, 

rije~ne doline, oto~ne skupine i sli~no 

(u nas velebitski, kvarnerski stenoendem). 

U Hrvatskoj su takvim endemima 

osobito bogate oto~ne skupine 

Krka i Visa te planina Velebit. Isklju- 

~ivi ili lokalni endemi su krajnji slu~aj 

endemizma, a ograni~eni su na svega 

nekoliko hektara ili nekoliko kilometara 

na pojedinim otocima ili {koljevima 

(Palagru‘a, Jabuka, Prvi}, Goli 

otok), na pojedine planinske vrhunce 

(Velebit i dr.) ili spilje. Primjer za to su 

rodovi Degenia i Marifugia. Isprekidani 

ili disjunktni endemi su karakteristi~ni 

po nejedinstvenome podru~ju 

Od ukupnoga broja 

na{ih biljnih endema 

27 posto (85) su 

drvenasti {umski. 

Rije~ je o posebnim 

vrstama hrvatskih 

grmova i drve}a, 

najzastupljenijih na 

europskome 

kontinentu, od kojih 

je za{ti}ena samo 

hrvatska sibireja 

rasprostranjenja, a ograni~eni na nekoliko 

udaljenih i odvojenih nalazi{ta, 

primjerice Sibiraea croatica (Velebit i 

Hercegovina), Centaurea kartschiana 

(Prvi} kod Senja) te rodovi Amphoricarpus, 

Forsythia, Ramonda, Congeria i 

dr. S obzirom na geneti~ke razvojne 

procese, razlikujemo shizoendeme i 

patroendeme. 

Prastari endemi 

(arhiendemi) 

najugro‘eniji 

Rastavljeni ili shizoendemi nastaju 

zbog prostornog ili druga~ijeg razdvajanja 

srodnih organizama, bez vidljivih 

kromosomskih promjena. Tako nerijetko 

dolazi do stvaranja susjednih ili 

vikarnih shizoendema, kao {to su 

mnogi na{i planinski i oto~ni endemi 

te endemi u rijekama i spiljama. Roditeljski 

ili patroendemi su stari primitivni 

endemi iz kojih su se bez vanjske 

izolacije, umno‘avanjem kromosoma 

na istome mjestu razvili poliploidni 

organizmi, kao mladi endemi ili {iroko 

rasprosranjene vrste. Rije~ je o starim 

endemi~nim biljkama koje rastu u 

sklopu prvobitne, prirodne vegetacije, 

a iz njih se nerijetko razviju nove vrste, 

koje su ~ovjekov pratilac na sekundarnim, 

degradiranim stani{tima. Mladi 

endemi (neoendemi) su mla|i i 

razmjerno noviji oblici, nastali tijekom 

kvartara, koji se jo{ nisu stigli pro{iriti 

zbog geografskih ili ekolo{kih zapreka. 

Uglavnom su vezani na sekundarne 

degradirane ekosustave nastale djelovanjem 

~ovjeka ({ikare, livade, kamenjare, 

polja, smeti{ta i sl.). Stari (reliktni) 

endemi ili paleoendemi su starije 

reliktne vrste iz predglacijalnoga 

razdoblja, u pravilu ograni~ene na pr- 

24 


HRVATSKE [UME

vobitne prirodne ekosustave ({ume, 

stijene, to~ila, spilje, otoci, vrhunci, 

jezera i dr.). Prastari endemi (arhiendemi) 

ili takozvani ‘ivi fosili su narje|i 

i najugro‘eniji endemi, na granici su 

izumiranja i bez bli‘ih srodnika. U nas 

i na europskom kontinentu to su zadnji 

‘ivi ostaci potpuno druk~ijih i do 

danas ve} nestalih tipova pravegetacije 

iz najranijeg tercijara. 

Velebit najbogatije 

na{e endemsko 

~vori{te 

U Hrvatskoj se nalazi vrlo bogat i 

raznovrstan biljni pokrov, a na{a flora 

ima 312 endema, od ~ega je 189 

strogih ili stenoendema (rastu isklju~ivo 

u Hrvatskoj). Ostalo su poluendemi 

(pridolaze i u podru~jima biv{ih 

jugoslavenskih republika), a potrebno 

je napomenuti da je od ukupnog 

broja na{ih biljnih endema 85 (27%) 

drvenastih {umskih. Rije~ je o posebnim 

vrstama hrvatskih grmova i drve- 

}a, koji su najzastupljeniji dendroendemi 

na europskome kontinentu. 

Najvi{e na{ih endema sadr‘ano je u 

rodovima Centaurea (32), Hieracium 

(19), Edraianthus (11), Campanula 

(10), Iris (9), Asperula (8) i dr. Treba 

istaknuti kako je na{ dinarski kras, 

osobito jadranski otoci i primorski Dinaridi, 

jedno od najbogatijih endemskih 

podru~ja u Europi. Na obali i 

otocima raste gotovo tri petine svih 

hrvatskih endema, a samo 

na Velebitu nalazimo ~ak 

polovicu (93) na{ih stenoendema, 

od ~ega 25 lokalnih 

drvenastih. Od njih su 

samo 46 planinski endemi 

velebitskoga grebena i vrhova, 

a 47 ih se nalazi u priobalnom 

pojasu velebitskoga 

primorja te susjednoga 

Prvi}a i Golog otoka u 

Podvelebitskom kanalu. Velebit 

je izrazito najbogatije 

endemsko ~vori{te (nodij) 

u Hrvatskoj, a uz Kretu i 

najja~e lokalno endemsko 

podru~je u Europi. S 31 lokalnim 

endemom, Biokovo 

je drugo na{e najja~e endemsko 

sredi{te, a Dubrova~ko 

primorje s 22 lokalna 

endema nalazi se na tre}em 

mjestu. Postoje jo{ i dva 

manja endemska sredi{ta s 

po vi{e od desetak endema 

bez zonacije: na srednjem 

Jadranu (oto~i}i oko Visa sa 

16 oto~nih endema) i u 

sjevernoj Hrvatskoj. Izvan 

obalnih planina, u sjeverozapadnom 

dijelu kontinentalne 

Hrvatske, izme|u 

Kupe i Drave, nalazi se jedino 

i najizrazitije endemsko 

~vori{te. U {iroj okolici 

Zagreba, na vapnena~kim 

grebenima @umberka, zagreba~ke 

Lipe, Ivan~ice i Kalnika raste ~ak 9 

sjevernohrvatskih ili zagorskih endema, 

uz jo{ 14 {irih sjevernobalkanskih 

poluendema. 

[est najzna~ajnijih 

nalazi{ta 

Gotovo polovica svih biljnih hrvatskih 

endema su biljke stjenja~e koje 

rastu na okomitim stijenama vapnena~koga 

krasa, a ostali su pribli‘no 

jednako razmje{teni na pokretnim 

to~ilima ili u suhim kamenitim {umama 

na kr{kim strminama. Neznatan 

broj ih dolazi na ravnim travnjacima, 

planinskim rudinama, primorskim kamenjarima 

ili me|u obalnim halofitima 

na slatinama. Zanimljivo je kako me|u 

brojnim endemima na podru~ju endemskih 

~vori{ta, njihov broj podjednako 

raste prema morskim obalama, 

ali i najvi{im vrhuncima, a najmanje ih 

ima u srednjem gorskom pojasu (800- 

1300 m). U sklopu ve}ih endemskih 

podru~ja redovito do izra‘aja dolaze 

pojedine osobite u‘e lokacije ili 

endemski epicentri, u kojima zajedno 

rastu gotovo svi dominantni podru~ni 

endemi lokalne vegetacije. Rije~ je o 

{est najzna~ajnijih nalazi{ta hrvatskih 

endema: sjeverozapadna obala Visa 

pokraj Oklju~ne, burni klisurasti otok 

Prvi} nedaleko od Senja, Konavoske 

stijene kod Molunta, primorske stijene 

Biokova kod Podgore, srednji Velebit 

Jadranska crna jela (Abies biokovoensis) 

oko Dabarskih kukova i vapnena~ki 

klisurasti greben Pe~ovlje – O{trac iznad 

zagreba~ke Dubrave. Treba naglasiti 

da se na nabrojanim lokalitetima 

nalaze gotovo svi na{i endemi. 

Hrvatska sibireja, 

velebitska degenija, 

jadranska crna jela, 

dalmatinski crni bor… 

U okviru hrvatske endemske dendroflore 

izdvajamo neke karakteristi~ne 

vrste lista~a i ~etinja~a. Hrvatska 

sibireja (Sibiraea croatica) je vrsta 

uskog i disjunktnog areala, raste na 

Velebitu i u zapadnoj Hercegovini. 

Velebitska degenija (Degenia velebitica) 

dolazi na vrlo uskom podru~ju 

srednjega i ju‘noga Velebita, u pretplaninskome 

pojasu, a znakovita je po 

zlatno‘utim cvjetovima te sivopustenastim 

listovima i plodovima. Na zapadnim 

primorskim Dinaridima u Hrvatskoj 

raste Sorbus velebitica, koja 

se uglavnom javlja u reliktnim primorskim 

{umama crne jele. Na olujnim 

obalnim strminama od Velebitskoga 

kanala do Biokova raste Pistacia calcivora, 

ni‘i grm donekle sli~an P. terebinthus. 

Blagajski likovac (Daphne 

blagayana) dolazi u borovim {umama 

na dolomitu, kao {iri poluendem zapadnoga 

Balkana. U nas raste kod Samobora 

i u Lici. Viburnum maculatum 

raste na podru~ju vr{nih 

{ibljaka i crnogori~nih {uma 

na obalnim Dinaridima, od 

Vinodola preko Velebita i 

Biokova do Orjena. U Hrvatskoj 

postoje ~etiri endemska 

javora: Acer pannonicum 

(mo~varni stenoendem 

sjeverozapadne Hrvatske), 

A. pseudoheldreichii 

(planinski endem 

Dalmacije i Hercegovine), 

A. hircanum ssp. paradoxum 

i A. fallax (kanjonski 

poluendemi Like i Bosne). 

Quercus dalmatica (Q. virgiliana), 

u narodu poznat 

kao drmun, nalazimo u 

makijama kao poluendem 

oko Jadrana (od Trsta do 

Boke i na otocima te u 

ju‘noj Italiji). To je poluzimzeleni 

primorski hrast, 

karakteristi~an po sitnim, 

~vrstoko‘astim i bodljikavim 

listovima koji u prolje}e, 

istovremeno s pupanjem, 

po‘ute i otpadnu. Kri‘anac 

Q. x saxicola javlja se kao 

stenoendem od Istre do 

Biokova. U hrvatskim {umama 

javljaju se ~etiri endemske 

~etinja~e. Jadranska 

crna jela (Abies biokovoensis; 

A. pardei) je 

endemski lokalni takson koji 


mala enciklopedija {umarstva 

se rasprostire na Biokovu te du‘ velebitskoga 

primorja do Vinodola. Znakovit 

je po sabljasto zakrivljenom dnu 

debla i olovnotamnoj do crnosivoj 

kori. Jedina je na{a ~etinja~a, osim 

tise, koja se brzo i ~esto obnavlja iz 

panja. Ve}e cjelovite {ume ove jele 

sa~uvane su jedino u Vinodolu, na 

srednjemu Velebitu i na sjeveru Biokova. 

Raste u pojasu crnoga graba 

(470 – 950 m), tvore}i bogatu i reliktnu 

{umu Ostryo-Abietetum biokovoensis. 

Kr{ka jela (A. alba ssp. illyrica) 

dolazi u zale|u obalnih planina te u 

ostalim primorskih lancima prema sjeveru 

i istoku. Na tome podru~ju introgresijom 

(prijelazom gena iz jedne u 

dugu vrstu) formira prijelazne i hibridne 

populacije, koje su kao zapadno- 

balkanski poluendem rasprostranjene 

u primorskom 

podru~ju bukve, u 

zajednici Seslerio-Abietetum 

illyricae. U nas je ima 

u sredogorju Like i na Dinari, 

a dolazi i na jugu Slovenije, 

u Hercegovini, Crnoj 

Gori te na nekim drugim 

lokalitetima. Dalmatinski 

crni bor (Pinus nigra 

ssp. dalmatica) je stenoendem 

jadranskih otoka, 

koji se od crnoga bora 

razlikuje po izra‘enim debelim 

i kratkim iglicama, 

sitnim ~e{erima i plosnatoj 

ki{obranastoj kro{nji u starijoj 

dobi. Na dalmatinskim 

su planinama Dinari, 

Biokovu, Orjenu i dr. nastali 

introgresijom s kontinentalnim 

crnim borom 

prijelazni oblici, poput P. 

dalmatica var. intermedia. 

Uz prijelazni hibrid P. 

x nigradermis, javlja se i 

vi{e lokalnih introgresivnih 

formi jele i bora. 

Sorbus velebitica 

Dalmatinski crni bor 

(Pinus nigra 

ssp.dalmatica) 

U Hrvatskoj za{ti}ena 

samo ~etiri biljna 

endema 

Potrebno je upozoriti kako su od 

312 hrvatskih biljnih endema formalnom 

za{titom obuhva}ena samo ~etiri 

ili tek jedan posto (!). To su Sibiraea 

croatica, Degenia velebitica, Primula 

kitaibeliana i Centaurea ragusina. 

Premda u Hrvatskoj postoje brojni prirodni 

rezervati i nacionalni parkovi, 

samo Paklenica ima ve}i broj endema, 

budu}i da je smje{tena na Velebitu. Zabrinjava 

podatak da nijedan od navedenih 

bogatih endemskih epicentara u 

nas nije za{ti}en, {to dovoljno govori o 

tome koliko na{im endemskim biljkama 

posve}ujemo pozornost. Me|u bogatom 

hrvatskom endemskom den- 

droflorom za{ti}ena je samo 

hrvatska sibireja, a 

ostalima prijeti izumiranje, 

posebice stoga {to nestaju 

zbog sje~e i po‘ara te gra- 

|evne urbanizacije njihovih 

stani{ta. Na{i dendroendemi 

nerijetko se zamjenjuju 

kultiviranim egzotama, 

koje su uglavnom 

dekorativno manje kvalitetne. 

Iako je {uma crne 

jele najbogatija zbirka 

{umskoga genofonda u Hrvatskoj, 

stalno se ugro‘ava 

sje~om i po‘arima. Zbog 

toga je treba, kao i sve 

na{e endemske epicentre, 

posebno za{titi stavljanjem 

u kategoriju endemskih rezervata. 

Stru~njaci smatraju 

da u cilju odr‘avanja 

dendroendema, osobitu 

pozornost treba usmjeriti 

na njihovo uzgajanje, posebice 

u primorskim vrtovima, 

gdje su dobro prilago|eni 

i isti~u se neobi~nim 

dekorativnim svojstvima. 

Jadranska crna jela (Abies biokovoensis) 

je endemski lokalni takson i jedina na{a 

~etinja~a, osim tise, koja se brzo i ~esto 

obnavlja iz panja. Ve}e cjelovite {ume 

ove jele najpoznatije su zbirke 

{umskoga genofonda u Hrvatskoj, 

sa~uvane jedino u Vinodolu, na srednjem 

Velebitu te na sjeveru Biokova, no stalno 

su ugro‘ene sje~om i po‘arima. 

Zabrinjava podatak da nijedan od 

bogatih endemskih epicentara u nas nije 

za{ti}en, {to dovoljno govori o tome 

koliko na{im endemskim biljkama 

posve}ujemo pozornost. Me|u bogatom 

hrvatskom dendroflorom za{ti}ena je 

samo hrvatska sibireja, a ostalima prijeti 

izumiranje. 

Od 312 hrvatskih biljnih endema 

formalnom za{titom obuhva}ene su 

samo ~etiri vrste, {to je zanemarivih 

jedan posto! 

Najpoznatija nalazi{ta na{ih biljnih 

endema su sjeverozapadna obala Visa 

pokraj Oklju~ne, burni klisurasti otok 

Prvi} u blizini Senja, Konavoske stijene 

kod Molunta, primorske stijene Biokova 

kod Podgore, srednji Velebit oko 

Dabarskih kukova i vapnena~ki 

klisurasti greben Pe~ovlje-O{trac iznad 

zagreba~ke Dubrave. 

26 


HRVATSKE [UME

ljekovito bilje 

Rutvica, 

za~inska i ljekovita biljka 

Rutvica (Ruta graveolens L.) od 

najstarijih se vremena upotrebljavala 

kao ljekovita i za~inska 

biljka. Njezinu uporabu spominju 

anti~ki pisci Teofrast, Plutarh, Diskorid 

i Plinije. Poznata je po nazivima ruta, 

vrtna rutvica, vinska rutvica. 

Stariji zapisi i obi~aji spominju je 

kao djelotvornu biljku za skidanje uroka. 

U starom Rimu koristili su se njome 

kao omiljenom mirodijom zbog 

specifi~nog okusa i mirisa. Njome su 

aromatizirali i vino. U Njema~koj je 

slu‘ila kao za~in za umake i marinade. 

Porijeklom je iz Sredozemlja, raste 

kao divlja, ali se uzgaja i po vrtovima 

kao ljekovita i ukrasna biljka. 

Trajna je grmolika biljka, jakog mirisa. 

Iz drvenastog korijenja izraste do 

jednog metra visoka stabljika koja je 

posebno razgranata u donjem dijelu. 

Listovi su dugi, donji trostruko, a oni 

prema vrhu dvostruko i jednostruko 

perasto izrezani u plavkasto zelene 

listi}e loptastog oblika. Cvjeti}i su 

‘ute boje. Plod je tobolac sa mnogo 

sme|ih sjemenki. Cvjeta u lipnju i srpnju. 

Cijela biljka ima jak miris koji 

potje~e od lako hlapljivog ulja smje{- 

tenog u ‘lijezdama zeljastih dijelova 

biljke. 

Listove rutvice skupljamo prije 

cvatnje. Su{imo ih na toplom i 

prozra~nom mjestu. Osu{enu biljku 

usitnimo i pohranjujemo u dobro zatvorenoj 

ambala‘i. 

U narodnoj medicini ima vrlo {iroku 

primjenu pa se preporu~uje za 

pospje{enje probave, kao diuretik za 

ja~e izlu~ivanje znoja i mokra}e, kod 

lupanja srca, kod reume i gihta, smiruje 

gr~eve, za regulaciju mjese~nice i 

bolesti maternice. Uspje{no odstranjuje 

nametnike i parazite u crijevima, 

poma‘e uklanjanju nesvjestice, 

uklanja zastoj u venskom sustavu. 

âjni napitak lije~i bronhijalnu astmu, 

smiruje ka{alj, naglo lupanje srca, upalu 

grla ako joj dodamo kadulje. 

Narodna se medicina koristila njome 

i kod ujeda zmija otrovnica. 

U zapadnja~koj narodnoj medicini 

koristi se za lije~enje izgubljenog teka 

– apetita, zatim za izazivanje poba- 

~aja, protiv visokog krvnog tlaka, tumora, 

zubobolje, gr~eva, o~nih tegoba i sl. 

Rutvica 

Dijelovi biljke 

Kao za~in koristi se u malim koli- 

~inama kod zelenih salata, jela od sira, 

kao dodatak umacima, namazima, mari- 

âj: uzmemo jednu ~ajnu ‘li~icu listova. Prelijemo ih sa 2,5 

dcl kipu}e vode. Poklopimo, pustimo da odstoji 15 minuta i 

tada procijedimo. Pijemo u gutljajima jednu do dvije {alice 

na dan kod gore navedenih oboljenja. âj se ne 

preporu~uje trudnicama, jer pove}ava dotok krvi u trbu{ne 

organe, posebno u karlicu pa mo‘e izazvati poba~aj. 

Rutvica je trajna 

grmolika biljka, jakog 

mirisa, drvenastog 

korijenja, dugih listova 

i cvjeti}a ‘ute boje. Plod 

je tobolac sa mnogo 

sme|ih sjemenki. 

Cvjeta u lipnju i srpnju. 

Kao ljekovitu i za~insku 

biljku spominju je jo{ u 

starome Rimu. U 

narodnoj medicini ima 

vrlo {iroku primjenu pa 

se preporu~uje za 

pospje{enje probave, 

kao diuretik za ja~e 

izlu~ivanje znoja i 

mokra}e, kod lupanja 

srca, kod reume i gihta, 

a smiruje i gr~eve 

nadama i divlja~i u pacu. Dodajemo je 

raznim vinima i rakijama travaricama. 

Ne smiju se uzimati prevelike koli- 

~ine, jer bi mogle izazvati crijevne i 

‘elu~ane smetnje te oticanje jezika. 

Osobe s osjetljivom ko‘om moraju paziti 

da ne dobiju osip i upalu ko‘e 

pra}enu mjehurima. 

âj: uzmemo jednu ~ajnu ‘li~icu listova. 

Prelijemo ih sa 2,5 dcl kipu}e 

vode. Poklopimo, pustimo da odstoji 15 

minuta i tada procijedimo. Pijemo u 

gutljajima jednu do dvije {alice na dan 

kod gore navedenih oboljenja. âj se 

ne preporu~uje trudnicama, jer pove- 

}ava dotok krvi u trbu{ne organe, posebno 

u karlicu pa mo‘e izazvati 

poba~aj. 

Tinktura: jednu {aku suhe rutvice, 7,5 

dcl alkohola (50-postotnog). Listove 

mo~imo 21 dan u alkoholu i procijedimo. 

Uzimamo 5–8 kapi na dan sa vodom 

ili sokom kod gore navedenih bolesti. 

Ulje pripremamo na isti na~in kao i 

tinkturu, samo {to umjesto alkohola 

upotrijebimo maslinovo ili jestivo ulje. 

Taj pripravak koristimo za razne masa‘e 

i kod raznih bolova u kralje‘nici. 

Ruta se kao homeopatski lijek koristi 

za lije~enje uko~enosti mi{i}a i tetiva, 

te povreda i trauma, ali i kod 

bolova u kri‘ima, i{ijasa, artriti~nih 

bolova i sl. 

Pi{e: 

Vesna 

Ple{e 

Foto: 

Arhiva 


{umski {tetnici 

Hrastov i borov 

procesionar 

Pi{e: dr. sc. Radovan Kranj~ev, prof. 

Foto: R. Kranj~ev 

U na{im {umama susre}emo ve}i broj 

{tetnika me|u kukcima, a posebno me|u 

leptirima u koje se ubraja i hrastov 

procesionar (Thaumetopoea processionea), 

poznati prelac u skoro svim na{im 

listopadnim {umama, ina~e mali i 

neugledni leptiri} 

Zapredak borovog procesionara 

Upovoljnim vremenskim uvjetima, 

pojedinih godina takvi {tetnici 

mogu izazvati posvema{nje 

uni{tenje zelene lisne mase i time 

po~initi velike {tete {umskom gospodarstvu. 

Me|u takvim su povremenim 

{tetnicima i gusjenice leptira dudovca 

(Hyphantria cunea) te op}epoznatog 

gubara (Lymantria dispar), koji se gotovo 

svake godine pojavljuju, ~esto 

lokalno i u ve}im populacijama, ne 

biraju}i mnogo vrstu hrane. No tu su 

i gusjenice nekih drugih vrsta leptira, 

osobito iz skupine prelaca i grbica. 

U takve povremene i lokalne {tetnike 

ubraja se i hrastov procesionar 

(Thaumetopoea processionea), poznati 

prelac u skoro svim na{im listopadnim 

{umama. Taj ina~e mali i neugledni 

leptiri} od srpnja do rujna no}u 

rado dolazi na jako svjetlo. Razli~itim 

vrstama svjetlosnih mamaca relativno 

lako mo‘emo otkriti njegovu nazo~nost 

i prognozirati brojnost njegovih 

populacija. Gusjenica mu se hrani 

li{}em raznih vrsta hrastova pa kad se 

jako razmno‘i mo‘e dovesti do 

potpunog golobrsta {umskih sastojina. 

Me|utim, ono po ~emu se taj i 

njemu srodan borov prelac (Thaumetopoea 

pityocampa) razlikuju od svih 

drugih {umskih {tetnika, jest naro~ito 

pona{anje njihovih gusjenica, po~ev{i 

od vremena njihovog le‘enja pa sve 

do kukuljenja. 

Premda tog leptira poznam ve} 

dugi niz godina, a dulje vrijeme pratio 

sam i kretanje njegovih populacija u 

{umama Gornje Podravine, njegove 

gusjenice koje provode skupni ili 

zajedni~ki ‘ivot, tek sam jednom 

imao prilike neposredno promatrati u 

prirodnim uvjetima, ali i u uvjetima insektarija. 

Odrasle gusjenice hrastovog procesionara 

Sasvim slu~ajno, kako to ~esto biva 

u prirodi, u jednoj {ikari s rijetkim mladim 

stablima hrasta lu‘njaka, zapazih 

na jednom deblu kolonu mladih dlakavih 

gusjenica. Bilo mi je odmah jasno 

o kojoj se vrsti radi. Povorka se kretala 

uzlazno od pridanka stabalca. Hrast je 

ve} bio olistao i da nisam stigao u 

pravo vrijeme, kolona bi se brzo izgubila 

u gustoj kro{nji. U skupini se kretalo 

oko 70-80 mladih gusjenica koje 

su po cijeloj povr{ini tijela imale duge 

sivobijele dlake. 

U nastojanju da malo bolje upoznam 

na~in ‘ivota i pona{anje tih gusjenica, 

skinuo sam cijelo leglo i prenio 

ga ku}i u ove}i insektarij, u koji 

sam stavio i gran~ice hrasta te sam u 

zanimljivom promatranju proveo mnoge 

sate. 

28 


HRVATSKE [UME

iz podravskih nizinskih {uma 

@ivotinje su se bile dobro prilagodile 

znatno izmijenjenim uvjetima insektarija 

i ~inilo se kako su i nadalje 

odr‘avale svoje neobi~ne navike 

pona{anja jednake onima koje imaju u 

Mnogo opasniji od 

hrastovog jest borov 

procesionar koji je 

ra{iren u podru~ju 

Dalmacije i Zagore. 

Prepoznajemo ga po 

njegovim krupnim 

zajedni~kim gnijezdima, 

solarijima, gusjenica na 

granama na{ih vrsta 

borova. 

prirodnim uvjetima. Brinulo me saznanje 

iz literature o tome kako su 

njihove dlake veoma lomne i kako ih 

i najmanji povjetarac mo‘e daleko odnijeti, 

a u dodiru s na{om ko‘om 

mogu izazvati jaku iritaciju i upalne 

procese. Me|utim, ni{ta se od toga 

nije dogodilo, barem to ja nisam ni na 

koji na~in osjetio na svome tijelu. 

Ve}inu vremena po danu gusjenice 

bi provele u mirovanju, stisnute jedna 

uz drugu u zakloni{tu pod korom koju 

sam naslonio uz jednu stranicu insektarija. 

Kretale su se samo u potrazi za 

hranom koju sam im neprestano dodavao. 

Nikad nisam opazio da samo 

jedna gusjenica odlazi u potragu za 

hranom, uvijek su to ~inile zajedni~ki. 

Nikad se niti jedna od njih nije izdvajala 

iz grupe. Socijalni instinkt u njihovom 

stereotipnom pona{anju bio je 

stalno nazo~an. To se doga|alo i u 

prilici kad bih potresao ~itavo leglo i 

kad bi se sve gusjenice u isti trenutak, 

kao po dogovoru, pomicale u 

odre|enom smjeru. Uvijek bi jedna 

gusjenica, stalno po‘urivana i gurkana 

od ostalih, zapo~injala kretanje, a u 

stopu bi ju slijedile ostale. Kretale su 

se naj~e{}e u tro- ili ~etveroredovima, 

rijetko jednoredno. Vjerojatno zbog 

sku~enosti prostora. Obilje‘avanjem 

bojom ubrzo sam ustanovio kako 

gusjenica-predvodnik procesije nije 

uvijek ista ‘ivotinja. Tu ulogu, svaki 

put po nekoj slu~ajnosti, preuzima 

uvijek neka druga gusjenica iz grupe. 

Gusjenica koja slijedi predvodnicu 

uvijek je slijedi gotovo bez ikakvog 

razmaka. Ona glavom stalno gurka 

stra‘nji dio tijela prethodnice kao da 

joj ‘eli dati do znanja da nije nimalo 

zaostala. Eksperimenti nekih istra‘iva~a 

pokazali su kako je taj socijalni 

instinkt, ta neobi~na privr‘enost ‘ivotu 

u grupi, tako jak i svojstven ovoj 

vrsti, da se gusjenice neprestano kre- 

}u, primjerice, pripremljenom kru‘- 

nom stazom, tako dugo dok sve ne 

popadaju i ne uginu od iscrpljenosti. 

Mnogo opasniji od hrastovog jest 

borov procesionar koji je ra{iren u 

podru~ju Dalmacije i Zagore. Prepoznajemo 

ga po njegovim krupnim 

zajedni~kim gnijezdima, solarijima, gusjenica 

na granama na{ih vrsta borova. 

Povorke njegovih gusjenica u vrijeme 

priprema za kukuljenje mogu biti duge 

i po nekoliko metara. Jedina u~inkovita 

mjera, premda ~esto te{ko provediva, 

jest uklanjanje i spaljivanje tih gusjeni~nih 

legla s grana borova. Na mnogim 

otocima, u obalnom pojasu te u 

Zagori morale bi se poduzimati velike 

akcije uklanjanja i spaljivanja tih zapredaka 

kako bi se barem malo ubla‘ile 

posljedice njihove nazo~nosti. 

Gusjenice na putu 

Kolona gusjenica duga ~etiri metra na otoku Lastovu 


za{ti}ene biljne vrste 

Gospina papu~ica 

(Cypripedium calceolus) 

Crne rod 

Pi{e: 

Ivica 

Tomi} 

Foto: 

Arhiva 

Gospina papu~ica (Cypripedium calceolus) 

Kao rijetka {umska zeljasta 

biljka izrazito lijepih cvjetova, i s 

mno{tvom vrtnih oblika, 

gospina papu~ica je u Hrvatskoj 

za{ti}ena 1972. godine na 

temelju Zakona o za{titi prirode, 

na svim prirodnim nalazi{tima. 

Ova najzanimljivija i 

najljep{a europska 

trajnica iz porodice 

orhideja raste u nas 

na vapnena~kom tlu, 

sjenovitim i vla‘nim 

kamenitim mjestima 

planinskih i 

pretplaninskih {uma 

i {ikara te uz 

pretplaninske bukve 

i klekovinu do 1700 

m nadmorske visine 

Gospina papu~ica (Cypripedium 

calceolus) je biljka trajnica, najzanimljivija 

i najljep{a vrsta iz 

brojne porodice orhideja ili ka}una 

(Orhidaceae) na europskome kontinentu. 

Osim u ve}em dijelu Europe, 

rasprostranjena je u Aziji, od Kavkaza 

sve do Sahalina, Koreje i Kine. Zastupljena 

je u zajednicama sveze Fagion 

illyricum te u u borovim i ari{evim 

{umama. Nalazimo je od nizina pa do 

subalpskoga pojasa, ponajvi{e na 

vapnena~kom tlu (vapnena~ke ili dolomitne 

rendzine). U Hrvatskoj kao 

kalcifilna biljka dolazi na sjenovitim i 

vla‘nim kamenitim te vi{e ili manje 

zatravljenim mjestima planinskih i 

pretplaninskih {uma i {ikara, uz pretplaninske 

bukve i klekovinu, i do 1700 

m nadmorske visine. Raste u prirodi u 

manjim grupama, osim na podru~ju 

ju‘noga Velebita, gdje se javlja u gustim 

skupinama. 

Ima vi{e debelih nadzemnih izdanaka 

(stabljika) koji izbijaju iz krupnog, 

vodoravno puze}eg podanka. 

Na popre~nom presjeku izdanci su 

okruglasti, kratko dlakavi, u donjem 

dijelu s prileglim sme|im ljuskastim listovima. 

Stabljika ima {iroko elipti~ne 

listove, 7–15 cm duge i 3,5–7 cm 

{iroke. Na licu su svijetlozeleni, na 

nali~ju plavi~astozeleni, po cijeloj 

povr{ini uzdu‘no naborani. Cvjetovi 

su zigomorfni, dvospolni i vrlo krupni, 

s dva pra{nika. Na jednoj stabljici ih 

ima 1–2, a rje|e 3–4. Mje{inasto naduta 

medna usna duga je 3–4 cm, na 

gornjoj je strani ulegnuta, ima oblik 

papu~e (otuda ime biljci!), tek ne{to 

malo je kra}a od ~etiri purpurnosme|a, 

vi{e ili manje usukana listi}a 

ocvije}a. Valjkasta plodnica duga je 

2–2,5 cm i sitno dlakava. Cvjetovi 

svojom osobitom gra|om omogu}uju 

kukcima opra{ivanje. Cvatnja je tijekom 

svibnja i lipnja, a u planinskim 

predjelima u srpnju. S obzirom na 

boju cvjetova, u prirodi su uo~ena 

neznatna variranja, a poznato je 

mno{tvo vrtnih oblika. Plod tobolac 

sadr‘i znatan broj vrlo sitnih sjemenki. 

Biljka se razmno‘ava podzemnom 

stabljikom (korijenski gomolj) i sjemenom. 

Gospina papu~ica pripada cirkumpolarnom 

flornom elementu. Svojim 

izrazito lijepim cvjetovima ta {umska 

zeljasta biljka privla~i osobitu pozornost 

pa su njena prirodna stani{ta, 

zbog nekontroliranog i neumjerenoga 

branja, opustjela. Stoga je kao prava 

rijetkost, u Hrvatskoj i u ostalim europskim 

dr‘avama strogo za{ti}ena. U 

nas je na temelju Zakona o za{titi 

prirode za{ti}ena 1972. godine na 

svim prirodnim nalazi{tima. 

Crna roda Ciconia nigra (Linn. 1758) na 

(Dravski ritovi) Hrvatskih {uma 

Pi{e: Mr. Darko Getz 

Foto: D. Getz 

Televizijska postaja RTL, a i HT iz 

Zagreba u svojim su prilozima 

(Exploziv i Dnevnik) po~etkom 

srpnja (4. srpnja) prikazali prstenovanje 

crnih roda u Parku prirode 

Kopa~ki rit. Rije~ je, kako nam je objasnio 

tehni~ki voditelj Parka, o nekom 

me|unarodnom projektu istra‘ivanja crnih 

roda. Poznavatelji biologije crnih 

roda, me|utim, znaju da je to zapravo 

nepromi{ljeno uznemiravanje rijetke vrste 

ptica koja se nalazi na listama tzv. 

»crvenih knjiga« mnogih europskih dr‘ava. 

Na{a iskustva iz Kopa~koga rita (i 

Baranje) za razdoblje 1960.–1991. godine 

su pokazala da je crna roda vrlo 

osjetljiva ptica na uznemiravanje od 

ljudi i da njihovo promatranje, prstenovanje, 

fotografiranje dovodi do napu{- 

tanja gnijezda i odraslih mladunaca, 

koji napu{teni od roditelja »iska~u« iz 

gnijezda i skon~aju ìvot od grabe`ljivaca 

na tlu (kuna, lisica, divlja ma~ka, 

divlja svinja i sl.). 

O toj »osjetljivosti« crnih roda na 

ljudsku prisutnost upozoravao je jo{ davne 

1967. godine Josip Maji}, onda{nji 

ornitolog i kustos Prirodoslovnoga muzeja 

u Kopa~evu i Bilju podsjetiv{i kako 

su prilikom snimanja dokumentarnoga 

filma Petra Lalovi}a (1962.) u hrastovoj 

{umi u Tikve{u, rode napustile tri mlada 

koji su skon~ali na spomenuti na~in. 

Drugom prilikom, u predjelu Jabu~njak 

prilikom sli~noga snimanja rode su napustile 

gnijezdo s upravo izleènim 

mladuncima. Osobno iskustvo (1986.) 

30 


HRVATSKE [UME

@IVOT CRNIH RODA 

ornito fauna 

e ne treba uznemiravati 

Crnih je roda u 

Hrvatskoj sve manje, 

pa svako 

uznemiravanje, kao 

nedavno 

prstenovanje, mo‘e 

dovesti do kobnih 

posljedica za te, na 

ljudsku prisutnost 

osjetljive ptice 

gnijezdu u {umskom reviru Budvaj 

U tikve{kim {umama do 

Domovinskog rata gnijezdilo 

se po prilici 3-4 para crnih 

roda, a u {umama Dravskih 

ritova 2-3 para. Kona~no i 

autori knji‘ice o pticama 

Kopa~koga rita pi{u o 

mogu}em broju do 10 parova. 

podsje}a kako su prilikom fotografiranja 

roda one tre}i dan napustile gotovo ve} 

odrasle mladunce. Sli~na iskustva imaju 

i drugi fotografi i kinosnimatelji, o ~emu 

naj~e{}e ne èle razgovarati. 

Populacija u padu 

Broj crnih roda u Baranji rapidno je 

opao nakon 1960. godine kada su masovno 

hvatani mladunci za potrebe 

zoolo{kih vrtova u Beogradu, Zagrebu i 

Osijeku. Po nadlugaru Stevi Nemetu te 

je godine sakupljeno vi{e od 60 mladunaca. 

Ve}i dio je navodno uginuo prilikom 

transporta i nebrige timaritelja. 

O broju gnijezda crnih roda u 

dana{njem Parku, a nekada Lovi{tu 

L. [. G. »Jelen« malo se znalo. Po N. 

Homonnayu (1944.), u {umama Vlastelinstva 

»Belje« ìvjelo je 20 pari roda 

(nastanjenih gnijezda) i bilo je jo{ 28 

nenastanjenih gnijezda (napu{tenih). U 

tikve{kim {umama do Domovinskog 

rata gnijezdilo se po prilici 3–4 para crnih 

roda, a u {umama Dravskih ritova 2- 

3 para. Ostalo su bila samo naga|anja. 

Kona~no i autori knjiìce o pticama 

Kopa~koga rita pi{u o mogu}em broju 

do 10 parova. 

Jedan par crnih roda gnijezdio se na 

niskoj postrani~noj grani staroga hrasta 

u {umskom reviru »Budvaj« sve dok nije 

bila posje~ena {uma euroameri~kih topola. 

Nakon toga roda je napustila 

gnijezdo. Zanimljivo da je ta roda 

dopu{tala fotografiranje i nije pokazivala 

namjeru napu{tanja gnijezda. Osobno 

sam je obilazio svake godine, nekada i 

sa gostima. Poznati Britanski ornitolog 

dr. H. Aksl ~udio se rodi koja je pristala 

na trajna uznemiravanja. 

Bez obzira na mogu}nost postojanja 

me|unarodnog projekta prstenovanja o 

kome je rije~, Dru{tvo za za{titu prirode 

Slavonije i Baranje preporu~a da se u 

istra‘ivanjima zaobi|u crne rode u 

Parku prirode Kopa~ki rit i Dravskim ritovima. 

Ako je svojevremeno nakon 

masakra crnih roda u 60-im godinama, 

L.[.G. »Jelen« zabranilo internom odlukom 

hvatanje, sakupljanje i uznemiravanje 

»retkih« ptica (~aplji, ka{ikara, crnih 

roda, orlova belorepana, vidri, divljih 

ma~aka), nema razloga da Javna ustanova 

Kopa~ki rit odobri aktivnost istra‘ivanja 

koje {kodi toj vrsti ptica. 

O migraciji crnih roda zna se dosta, 

potrebno je samo prolistati stru~nu literaturu 

i uva‘avati ono {to ornitolozi koji 

prate njihov ‘ivot ka‘u. 

PODSJETNIK ZA LOVNIKA Rujan 

Dra‘en Serti} 

Koncem kolovoza prepelice i golubovi 

po~inju se sakupljati u ve}a 

jata i pripremati za jesenju seobu 

prema jugu. Zavr{avaju se radovi na 

ure|ivanju lovi{ta i sakuplja se hrana 

za zimsku prehranu divlja~i. 

U rujnu lovi{te obiluje prirodnom 

hranom za divlja~, no jelensku i 

srne}u divlja~ treba po~eti prihranjivati 

sa so~nom hranom. Koncem 

mjeseca po~inje parenje muflona, 

dlakava divlja~ mijenja dlaku, seoba 

ptica selica prema jugu i po~inje 

jesen. 

Gnijezdo na postrani~noj grani usamljenoga hrasta 

lu`njaka na rubu sastojine euroameri~ke topole u 

{umskom reviru Budvaj 

Jedna od crnih roda iz seobenog jata u {umi 

Tikve{a (Mente{) 

lovstvo 

Najva‘niji lovni doga|aj u rujnu je 

po~etak rike jelena. Po~etkom mjeseca, 

ako je hladnija i ki{ovita ve~er, 

~uje se prva rika jelena u na{im 

isto~nim lovi{tima. To je najljep{a 

lova~ka simfonija, kada u sumraku 

{uma je~i od rike ponosnog jelena. 

Glavnina rike u nizini pada po~etkom 

rujna, kulminira oko polovice 

mjeseca kada po~inje rika u na{im 

planinskim lovi{tima koja ~esto traje 

i do vremena kada su vrhunci okomitih 

planina pod snijegom. 

Dobra kob 


feljton 

IZ POVIJESTI [UMSKIH @ELJEZNICA 

Kako su se odràv 

Prije izvjesnog 

vremena na{ je 

~asopis u dva kra}a 

feljtona autora 

Zvonimira Horvata 

podsjetio na povijest 

{umskih ‘eljeznica. 

Bilo je rije~i o tome 

kako su nastale 

najprije na podru~ju 

Slavonije 

(»Gutmannova 

‘eljeznica«) pa 

Bilogorskopodravske 

regije, 

sredinom 19. stolje}a, 

te izme|u dva 

svjetska rata, kad su 

do‘ivjele i najve}u 

ekspanziju. Uz 

podsje}anje na tek 

osnovne povijesne i 

dru{tvene prilike 

nastanka {umskih 

‘eljeznica, u ovom }e 

~lanku biti rije~i i o 

onom manje 

poznatom a tako 

bitnom ~imbeniku – o 

logistici, o odr‘avanju 

i popravljanju malih 

lokomotiva {umskih 

‘eljeznica. Taj se 

va‘an posao obavljao 

u onda{njoj 

@eljezni~koj radionici 

Zagreb, danas 

Tvornici ‘eljezni~kih 

vozila Gredelj d.o.o. 

koja, usput, ove 

godine slavi zna~ajan 

jubilej – 110 godina 

postojanja. 

Autor ~lanka, danas 

umirovljenik, radio je 

u njoj! 

{umske èlje 

@eljezni~ka radionica Zagreb, 

danas Tvornica èljezni~kih 

vozila Gredelj d.o.o. slavi 

ove godine 110 – godi{njicu postojanja. 

Kao po~etnik u @eljezni~koj 

radionici, daleke 1941. 

godine, skupljao sam povijesnu 

gra|u iz ìvota dana{nje tvornice 

i drugih va`nih doga|aja u razvoju 

svih vrsta èljeznica u Hrvatskoj. 

Za tih 110 godina u vremenu 

nakon Drugog svjetskog rata u 

obnovi èljeznice, ova radionica, 

uz popravak javnih èljezni~kih 

vozila, preuzimala je i na popravak 

male uskotra~ne parne lokomotive 

{umskih èljeznica i industrije. 

Razlika je bilo, ali stoljetna 

tradicija i iskustvo – to nije priznalo! 

[umske èljeznice 

Suradnja {umarija kao vlasnika 

(i korisnika) {umskih èljeznica i 

onda{nje @eljezni~ke radionice u 

Zagrebu bila je nuòst. Bilo je to 

vrijeme obnove zemlje i uloga 

èljeznice u to je doba bila va`na. 

Kako su èljezni~ke radionice 

u Ni{u i Mariboru bile o{te}ene 

tijekom rata, glavni je teret obnove 

èljezni~kog voznog parka 

pao na zagreba~ku radionicu – 

dana{nji T@V Gredelj d.o.o. U 

tim okolnostima, uz povjerenje 

{umarija, do{li su na red i glavni 

popravci parnih lokomotiva uskog 

kolosijeka {umskih èljeznica. 

Generalni popravak uskotra~nih 

parnih lokomotiva bio je za 

vi{e serija problemati~an. Nije 

bilo dokumentacije i rezervnih 

dijelova. No bilo je dovoljno iskustva 

i snala‘ljivosti ili, kako su 

poslovo|e znali re}i, »radnici 

odjela za odr‘avanje parnih lokomotiva 

su pravi umjetnici koji 

znaju sjediniti u ‘ivot paru i stroj 

lokomotive«. 

Jedna od epizoda iz toga vremena 

ostala mi je u sje}anju – 

nagrade ogrjevnim drvima! Naime, 

za brzi popravak dobivali 

smo na inicijativu Sindikata tvornice, 

od pojedinih {umarija po 

jedan kubi~ni metar ogrjevnog 

drva (tada je to bilo kao »zlato«). 

Bilo je i slu~ajeva da smo i{li u 

Standardni tip uskotra~ne lokomotive proizvedene 

Pogled na ‘eljezni~ku radionicu i Paromlin 1955. 

Kompleks T@V-a Gredelj u dana{nje vrijeme 

32 


HRVATSKE [UME

ale i popravljale 

znice i lokomotive 

Tehnika dopreme u 

radionicu 

S obzirom na {irinu kolosijeka od 

760 mm i 1000 mm, lokomotive nisu 

mogle biti transportirane normalnim 

kolosijekom J@-a, ve} su dopremane 

èljeznicom na dvoosovinskim »platovagonima« 

s kojih su skidane dizalicom 

na pripremljeni provizorni kolosijek, 

s uba~enom tre}om tra~nicom. 

Popravci su obavljani u hali povijesnog 

IV. odjela Montaè parnih lokomotiva, 

koji je, pomalo ali sigurno, 

godine 1976., zbog ukinu}a parne 

vu~e na èljeznici – prestao s radom! 

Tvornica ‘eljezni~kih vozila Gredelj 

utemeljena je 1894. godine kao Glavna 

strojarnica Ma|arskih dr‘avnih 

‘eljeznica za popravak parnih lokou 

tvornici \uro \akovi} 

{umarije u pomo} na utovar drva u 

vagone – radne snage nije bilo dovoljno! 

Kako je po~elo 

Po~elo je popravkom uskotra~ne 

parne lokomotive »Branko«, {umarije 

Su{ine – \ur|enovac, daleke 1947. 

godine da bi u pedesetim godinama 

uslijedili popravci i drugih lokomotiva 

iz [umskog gospodarstva Spa~va- 

Vinkovci, {umarije Oku~ani, [umskog 

gospodarstva @ivnice {umarije Vojni}. 

Sve te uskotra~ne parne lokomotive 

bile su primjerene {umskim prugama. 

Imale su snagu oko 70 do 100 kW, 

teìnu oko 10 tona, tri ili ~etiri spojene 

osovine, visoke kupolne dimnjake s 

iskrolovkom i spremnik (tender) za 

vodu, ispod ili sa strane kotla. Proizvedene 

su uglavnom u austrijskim i 

ma|arskim tvornicama ili su nakon 

Drugog svjetskog rata dobivene putem 

reparacije. Isto tako, nakon rata, 

izgradnju malih uskotra~nih {umskih i 

industrijskih parnih lokomotiva, preuzima 

doma}a Tvornica tra~ni~kih vozila 

»\uro \akovi}« iz Slavonskoga Broda. 

Druge po redu – bile su lokomotive 

»Gutmannove {umske èljeznice«, {irine 

kolosijeka 1000 m, a pripadale su 

[umsko-drvnoj industriji u Beli{}u, vlasnika 

S. H. Gutmanna. Od popravljene 

21 lokomotive (6 serija), prva je na generalni 

popravak 1954. godine do{la 

lokomotiva oznake SP@ 70, snage 191 

kW, sa ~etiri spojene osovine, sagra- 

|ena 1920. godine u Tvornici Krauss u 

Linzu. (mali podsjetnik za ~itatelje – vi{e 

o povijesti »Gutmannove èljeznice« i 

{umskim èljeznicama u Bilogorskopodravskoj 

regiji, pisano je u »Hrvatskim 

{umama« tijekom 2002. broj 61/62, 63, 

64 i 2003. broj 73 i 74). 

Pi{e: 

Zvonimir 

Horvat 

Foto: 

Z. 

Horvat 

godine. 

»Gutmannove ‘eljeznice« 

[umske ‘eljeznice dio su povijesti ‘eljeznica, ali i povijesti {umarstva i 

drvne industrije. U vrijeme kada se na ovim prostorima pojavljuju, krajem 

19. stolje}a, one su uglavnom bile u privatnom vlasni{tvu i vezane za 

poduze}a za preradu drva na tim podru~jima. Rijetke su tijekom vremena 

dobile status javne ‘eljeznice za {umsko-teretni i putni~ki prijevoz. Jedna 

takva bila je Slavonsko-podravska ‘eljeznica poznata kao »Gutmannova 

‘eljeznica«, po barunu S. H. Gutmannu iz Beli{}a. 

Pod njegovim imenom osnovano je 1884. poduze}e u Beli{}u. Izgradnjom 

pilane i industrijske ‘eljeznice na neplodnoj poljani uz desnu obalu 

Drave, niklo je naselje Beli{}e. Propa{}u Austro-Ugarske Monarhije 1918. 

godine, tvrtka S. H. Gutmann postaje jedna od najve}ih, tehnolo{ki 

gledano i najnaprednijih tvrtki drvne struke u nastaloj Kraljevini Srba, 

Hrvata i Slovenaca. Da bi se tvrtka spasila od nacionalizacije, ve} je 1. 

travnja 1918. godine pretvorena u dioni~arsko dru{tvo i tako postaje »S. H. 

Gutmann d.d.« Beli{}e. Zbog zasluga u razvijanju industrije i unapre|enju 

gradnje ‘eljeznica, S. H. Gutmann je 1869. godine dobio plemi}ku titulu 

(s pridjevkom »Gelse«, a kasnije i »de Beli{}e« pa je onda nosio ime »barun 

Gutmann de Gelse i Beli{}e« (Gelse je ime mjesta u Ma|arskoj gdje su 

imali jedan ove}i posjed). Poslije smrti Henrika S. Gutmanna 1890. godine, 

bra}a Gutmann su istaknuti kapitalisti u industriji Hrvatske s golemim 

nekretninama te privatnom ‘eljeznicom (od tuda i naziv »Gutmannova 

‘eljeznica«). Zbog zasluga u modernizaciji beli{}anskog poduze}a i 

razvijanju industrije, dobili su 1904. godine drugi pridjevak, »beli{}anski« i 

titulu baruna. 


U Bilogorsko-podravskoj regiji 

Izgradnja {umskih èljeznica nije predstavljala velike tro{kove, jer je 

radna snaga bila jeftina. Njena rentabilnost u to doba nije dolazila u pitanje. 

Jednom postavljeni gornji postroj pruge imao je dugi vijek trajanja. 

Osobito veliku izgradnju {umskih ‘eljeznica, osim ve} spomenutog 

razdoblja krajem XIX. stolje}a, imali smo izme|u dva svjetska rata, kad su 

nastale velike potrebe za drvnim materijalom. Zbog tih su zahtjeva, {umske 

‘eljeznice, morale za}i duboko u {umske komplekse za zrelom drvnom 

masom. Tako su izgra|ene {umske ‘eljeznice na podru~ju novih {umskih 

stani{ta na Papuku, Psunju, Bilogori, Kalniku i Garjevici, kao i u nizinskim 

podru~jima Bilogorsko-podravske regije. 

I {umske ‘eljeznice imale su svoj vozni park. Bile su to male parne 

lokomotive, snage oko 70 do 100 kW, sa tri ili ~etiri vezane osovine, 

visokim dimnjakom s iskrolovkom i spremnicima (tenderima) za vodu 

ispod ili sa strane kotla. Pogonska energija za lo‘enje bila je vrlo jeftina. Za 

pogonsko gorivo koristilo se drvo lo{e kvalitete, a voda se u ve}ini 

slu~ajeva uzimala iz potoka uz prugu. Vozni park imao je i svoje lo‘ionice 

i radionice za popravak lokomotiva. Poznata i spominjana radionica bila je 

u Pakracu, i navodno je tu funkciju obavljala sve do 1966. godine. 

Jedna od tri lokomotive prve »Gutmannove {umske ‘eljeznice« na 

Valpov{tini (danas u Tehni~kom muzeju u Zagrebu). 

motiva i vagona. îtav »strojarni~ki« 

kompleks bio je sagra|en u rekordnih 

16 mjeseci, tako da je biv{a Tvornica 

»Janko Gredelj«, dana{nja T@V Gredelj, 

26. kolovoza 2004. navr{ila 110. obljetnicu 

postojanja i kontinuiranog djelovanja. 

Dana{nja tvrtka smje{tena je na 

dvjema lokacijama – u stoljetnom prostoru 

u Trnju i u novopodignutim objektima 

budu}e nove tvornice, na povr{ini 

od ukupno 580.000 ~etvornih metara. 

Tvornica upo{ljava oko 1.800 djelatnika, 

a od pro{le godine posjeduje me|unarodni 

certifikat ISO-9001. 

Stoljetna postrojenja u Trnju nose 

arhitektonsku i povijesno-urbanisti~ku 

vrijednost. [tovi{e, rije~ je o jedinom 

(u gotovo izvornom stanju) sa~uvanom 

kompleksu tog tipa u Europi. No, 

bez obzira na spomeni~ku konotaciju, 

postrojenja na staroj lokaciji u Trnju 

jo{ su uvijek u proizvodnoj funkciji. 

Postoji obe}anje da }e se u sljede}e 

tri ili ~etiri godine ostvariti dugi niz 

godina planirano preseljenje iz Trnja u 

Vukomerec, ~ime bi se zaokru‘ili planovi 

koji su zacrtani jo{ {ezdesetih 

godina pro{loga stolje}a. 

KRPELJNA UPALA MOZGA 

Krpeljn 

Krpeljni meningoencefalitis (KME) 

je virusno oboljenje ljudi rasprostranjeno 

{irom Europe i Azije. 

Bolest je karakterizirana simptomima 

od strane ‘iv~anog sustava sa znacima 

upale mo‘danih ovojnica. Do zaraze 

dolazi isklju~ivo u aktivnim prirodnim 

‘ari{tima unutar kojih cirkulira ovaj virus. 

Virus naj~e{}e prenose krpelji koji 

su istovremeno i prenositelji i rezervoari 

zaraze. Bolest se javlja u toplije 

godi{nje doba, a u ovisnosti je o aktivnosti 

krpelja. U Europi je bolest bla‘a 

s niskom smrtno{}u, dok je u Aziji 

te{ka s ~esto visokom smrtno{}u. 

Klini~ka slika 

Dijagnoza ove zaraze nije jednostavna 

pa se koristi ve}i broj metoda 

poput epidemiolo{ke, klini~ke i laboratorijske. 

Za KME zna~ajan je podatak 

o ubodu krpelja. Pri tome zna~ajno je 

i podru~je u kojem je ~ovjek boravio i 

mogao biti zara‘en. Ako je to 

podru~je od ranije poznato kao prirodno 

‘ari{te KME, postavljanje dijagnoze 

mo‘e biti znatno olak{ano. 

KME karakterizira naglo izbijanje 

simptoma nakon inkubacijskog perioda 

od 7 do 14 dana. Bolest je te‘a u 

djece negoli u odraslih, a protje~e u 

dvije faze. U prvoj fazi virus kola krvlju 

i oboljenje je sli~no gripi. Ova faza 

traje oko tjedan dana, a slijedi op}e 

pobolj{anje kroz nekoliko dana. U 

drugoj fazi bolesti javljaju se simptomi 

od strane mozga poput jake glavobolje, 

mu~nine, povra}anja, slabosti i 

smetnji vida izazvanih svjetlo{}u. 

Mo‘e se javiti i kljenut pojedinih 

mo‘danih ‘ivaca. Kod najve}eg broja 

bolesnika bolest ima bla‘i tijek. Smrtnost 

se kre}e oko 1%. 

Uzro~na dijagnoza sastoji se u izolaciji 

virusa i dokazu protutijela u krvi 

zara‘enih osoba. Protutijela se mogu 

utvrditi i godinama nakon zara‘avanja. 

Rezervoar i izvor 

zaraze 

U prirodnim ‘ari{tima virus kru‘i 

izme|u krpelja i divljih kralje{njaka. 

Dugotrajno kolanje virusa u krvi dokazano 

je u najmanje deset vrsta 

{umskih glodavaca, a zna~ajnim rezervoarima 

smatraju se je‘ i krtica. Ptice 

mo~varice i {i{mi{i tako|er mogu biti 

doma}ini. U nas naj~e{}i krpelj (Ixodes 

ricinus) slu‘i kao rezervoar i prenositelj 

KME virusa. Krpelj se mo‘e zaraziti 

na bolesnoj ‘ivotinji prigodom hranjenja 

u svim razvojnim fazama. Doka- 

34 


HRVATSKE [UME

zoonoze 

i meningoencefalitis 

Virusno oboljenje ‘iv~anog sustava gdje 

virus naj~e{}e prenose krpelji koji su 

istovremeno i prenositelji i rezervoari 

zaraze. U Europi je bolest bla‘a s niskom 

smrtno{}u, dok je u Aziji te{ka s ~esto 

visokom smrtno{}u 

zan je prijenos virusa tijekom vi{e 

generacija krpelja. Virus opstoji u krpelju 

do kraja njegovoga ‘ivota. 

Doma}e ‘ivotinje imaju ulogu sekundarnih 

izvora zaraze. 

Osnovni na~in prijenosa virusa 

KME je ubodom krpelja. Za vrijeme 

hranjenja krpelj, putem svoje sline, 

zarazu unosi u krvotok doma}ina. 

U Hrvatskoj je bolest po prvi put otkrivena 1953. godine uz 

izolaciju virusa. Najzna~ajnija prirodna ‘ari{ta su u 

sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, dok su druga ‘ari{ta 

(mediteranski tip ‘ari{ta) od manjeg zna~enja. 

Manje zna~ajan prijenos je putem hrane, 

i to jedino nekuhanim mlijekom i 

proizvodima od takva mlijeka (~e{}e 

kozjim, rje|e ov~jim i kravljim). 

Za stanovni{tvo koje ‘ivi u 

podru~ju aktivnog prirodnog ‘ari{ta 

bolest mo‘e imati veliki medicinski 

zna~aj. Takva su endemska podru~ja 

u nas gdje ~esta pojava pojedina~nih 

slu~ajeva KME ima karakteristike epidemije. 

Osjetljivost ljudi je op}a i 

nema razlike u pogledu spola i dobi. 

Ovisno o tipu prirodnog ‘ari{ta obolijevaju 

razli~iti uzrasti. Tako je broj 

oboljelih u nas najve}i u dobi od 30 

do 40 godina. U prirodnom su ‘ari{tu 

djeca izlo‘ena manjim dozama virusa 

tako da dolazi do postepenog proku‘avanja 

uz stjecanje otpornosti. Uz 

jasnu klini~ku sliku stoga ~e{}e obolijevaju 

prido{lice, ili oni koji povremeno 

odlaze u prirodu. Zna~ajno je 

istaknuti da svaka zaraza dovodi do 

stvaranja aktivnog prirodnog imuniteta 

(otpornosti). 

Stanje u Hrvatskoj 

U Hrvatskoj je bolest po prvi put 

otkrivena 1953. godine uz izolaciju 

virusa. Najzna~ajnija prirodna ‘ari{ta 

su u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, 

dok su druga ‘ari{ta (mediteranski 

tip ‘ari{ta) od manjeg zna~enja, jer 

su oboljenja ljudi u tim ‘ari{tima 

rijetka ili se vi{e ne javljaju. Prirodna 

‘ari{ta KME nalaze se u podru~jima s 

mije{anom crnogori~nom i listopadnom 

{umom, u kojima povoljne uvjete 

za ‘ivot nalaze rezervoari, izvori i prenositelji 

zaraze. 

Broj prijavljenih oboljenja od KME 

zavisi od ve}eg broja ~imbenika. U 

prvom redu tu je aktivnost prirodnog 

‘ari{ta, nadalje aktivnost ljudi u prirodnim 

‘ari{tima, a tako|er i aktivnost i 

spremnost zdravstvene slu‘be za 

otkrivanje, potvrdu i prijavljivanje 

oboljelih od ove bolesti. Prosje~an 

godi{nji broj prijavljenih bolesnika je 

50, dok je smrtnost svega 0,2%. 

Jedna od osnovnih epidemiolo{kih 

karakteristika KME je sezonska pojava 

bolesnika, {to je u neposrednoj vezi s 

aktivno{}u krpelja. Prvi slu~ajevi bolesti 

u nas javljaju se ve} u travnju, a 

maksimum u~estalosti je u srpnju. 

Pojedina~ni slu~ajevi mogu se javljati 

tijekom cijele godine. Najve}i broj 

bolesnika dolazi sa sela. Bolest se 

naj~e{}e javlja kod poljoprivrednika i 

{umskih radnika, koji su profesionalno 

izlo‘eni zarazi ovim virusom, te kod 

lovaca i izletnika. 

Spre~avanje zaraze 

Najefikasnija preventivna mjera je 

za{tita od krpelja. Podru~ja s inficiranim 

krpeljima treba izbjegavati kad 

god je to mogu}e. U protivnom pojedinci 

se moraju za{tititi odgovaraju- 

}om odje}om i obu}om koja spre~ava 

dolazak krpelja na ko‘u. Nogavice 

hla~a treba vezati. Svaka tri do ~etiri 

sata potrebno je pregledati odje}u i 

ukloniti krpelje. Povremeno pregledavati 

tijelo i uklanjati krpelje. Uklanjanje 

s ko‘e obavlja se pa‘ljivo tako da u 

ko‘i ne ostane glava s rilcem (rostrum), 

{to pove}ava mogu}nost zaraze 

ili izaziva upalne promjene. Mogu}e 

je odje}u impregnirati repelentom 

koji odbija krpelje. 

U slu~aju logorovanja potrebno je 

pa‘ljivo odabrati teren. Izbjegavati 

‘bunje i nisko raslinje, a {atore postavljati 

na proplanke. Travu kositi, ‘bunje 

raskr~iti i sve to spaliti ili preliti insekticidom. 

Osim toga, treba piti samo prokuhano 

ili pasterizirano mlijeko. 

Za{titu je mogu}e posti}i cijepljenjem 

umrtvljenim ili ‘ivim cjepivom ili 

davanjem seruma u kojem su ve} gotova 

protutijela. U posljednje vrijeme u 

nas se cijepe osobe koje su profesionalno 

izlo‘ene zarazi ({umski radnici). 

Premda ne postoji specifi~no lije- 

~enje bolesnici se, zbog te‘ine bolesti, 

upu}uju na lije~enje u odjele za zarazne 

bolesti. Bolest je dugotrajna kao i oporavak 

pa je lije~enje u odgovaraju}oj 

zdravstvenoj ustanovi nu‘no. 

Pi{e: 

prof. dr. sc. 

Darko 

Ropac 

Foto: 

Arhiva 


lova~ki psi 

SKORO UNIVERZALAN PAS 

Vel{ki terijer 

Pi{e: 

Zoran 

Timarac 

Foto: 

Arhiva 

Poti~e iz Wallesa, 

gdje je uzgajan 

nekoliko stolje}a kao 

~vrst i vitalan pas, 

koristan za sve 

aktivnosti. 

Usprkos kri‘anjima s 

nekim drugim 

vrstama, u ‘elji da 

stekne neke dodatne 

osobine, vel{ki je 

terijer u prvom redu 

ostao radni pas. 

Mo‘e narasti do 

visine 38 do 40 cm, 

te‘ine do 9,5 kg, s 

tipi~nim terijerskim 

izgledom i 

osobinama. 

Nju{ka je crna, 

zubalo sna‘no, 

~eljusti su dublje 

nego u foksterijera. 

Mo‘e se koristiti u 

jamarenju, u lovu na 

divlje svinje, divlje 

patke, ako treba i 

kao krvosljednik 

Poti~e, kako mu ime 

ka‘e, iz brdovitog i 

hladnog Wallesa, 

gdje je uzgajan nekoliko 

stolje}a kao ~vrst i vitalan 

pas, koristan za sve 

aktivnosti koje se od psa 

njegove veli~ine mogu 

o~ekivati. ûvao je ku}u 

svoga gospodara, uni{tavao 

sitne glodavce oko 

ku}e i staje, ~uvao je 

doma}e ‘ivotinje od malih 

grabe‘ljivaca. Koristili 

su ga u parforsnim lovovima, 

u kojima je iz brloga 

izgonio zvijeri, u lovu 

lisica, jazavaca, vidri. Bio 

je ~vrst borac, uvijek 

spreman pokazati svoje 

radne kvalitete. 

O~ito je da su upravo 

te osobine dovele do uz- 

gajanja tih pasa u prakti~no neizmijenjenom 

obliku do kraja pretpro{log 

stolje}a. Nakon toga su engleski 

uzgajiva~i (nije primarno vel{ki pas) 

da bi pove}ali njegovu plemenitost 

odlu~ili ista}i njegov izgled. Kri‘ali su 

ga s o{trodlakim foksterijerom, man~esterskim 

terijerom i s tada jo{ relativno 

velikim tipom jork{irskog terijera i 

{kotskim ov~arom. Usprkos tim »estetskim« 

zahvatima, vel{ki je terijer u 

prvom redu ostao radni pas. 

Pasmina (ne u dana{njem smislu) 

prvi put je predstavljena 1885. godine, 

ali je stvarno postojala dugi niz godina 

pod nazivom stari terijer o{tre dlake s 

pale‘om. Izgledom je to mali erdelski 

terijer od koga potje~e. 

U dana{nje vrijeme, nakon vi{e od 

sto godina organiziranog uzgoja pasmine, 

imamo plemenitog, elegantnog 

psa, visine 38 do 40 cm, te‘ine do 9,5 

kg, s tipi~nim terijerskim izgledom i 

osobinama. 

Nju{ka je crna, zubalo sna‘no, ~eljusti 

su dublje nego u foksterijera. U{i 

su u obliku slova »V«, no{ene prema 

naprijed. Skra}eni rep nosi uspravno. 

Noge su ravne i mi{i}ave. Dlaka je 

o{tra, tvrda, gusta i obilna. Prednost 

ima crna ili sivkastocrna boja dlake s 

pale‘om. Po naravi je to ‘ivahan, samostalan, 

veseo, privr‘en i hrabar pas. 

Vel{ki terijer je pas s kojim se mo‘e 

pro{etati po gradu i svatko mo‘e primijetiti 

njegovo neusiljeno kretanje, 

lijepu tamnu dlaku s ri|im nogama i 

glavom, s »brkovima« i »bradom« na 

nju{ci. Naravno, pogodniji je za 

lovi{te, posebno za {umu, 

u kojoj kao da je 

izrastao i gdje mo‘e zadovoljiti 

svoj lova~ki instinkt. 

Hrabar je i odlu~an i 

ne boji se zavu}i u uski 

brlog i odmjeriti snagu s 

lisicom ili sna‘nim jazavcem 

ili potr~ati u gu{taru 

za divljom svinjom. Ako 

treba sve‘e se na dugu 

krvosljedni~ku vodilicu 

da prona|e lo{e pogo- 

|eno grlo papkaste divlja~i. 

Samo ga mali rast 

sprje~ava da bude konkurent 

i pti~arima u lovu 

na sitnu divlja~. Voli 

vodu, pa moè biti od 

koristi i u lovu na divlje 

patke. âk i tada lovac zapazi njegove 

male, radosne o~i koje odraàvaju 

ìvahan temperament i spremnost za 

rad. 

Prema tome, u lovi{tu je veoma koristan, 

skoro univerzalan pas. Na utakmicama 

u radu ~esto posti‘e vrhunske 

rezultate, pa su tako mnogi uzgajiva~i 

i vodi~i nagra|eni za bri‘ljivost koju 

posve}uju uzgoju, obuci i vo|enju 

svojih vel{kih terijera. 

No, nije bezglav, kao {to se o terijerima 

obi~no govori. Smatra se da je 

njime mnogo lak{e vladati negoli lovnim 

terijerima ili foksterijerima, iako 

im je na utakmicama u radu vi{e nego 

dostojan takmac. Zato je pogodnija 

pasmina za lovce koji ‘ive u gradovima, 

posebno u stanovima, jer mu je 

veli~ina takva da ni u stanu ni u automobilu 

ne smeta. 

Dlaka vel{kog terijera ne zahtijeva 

~esto kupanje, a povremeno ~e{ljanje 

je dovoljno da na podu ne bude 

dlake. U stanu se zna pona{ati kao 

bilo koji pas »dru{tvene pasmine« i ne 

naru{ava dobrosusjedske odnose 

suvi{nim lajanjem. 

@ivahan je i neagresivan i raduje se 

svakom, pa i najmanjem milovanju i 

bodrenju ili samo oslovljavanju. 

Budu}i da je malen, ne zahtijeva ni 

puno hrane. U {etnju ga mo‘e izvesti 

i dijete. 

Ta pasmina dospjela je u kontinentalni 

dio Europe poslije Prvog svjetskog 

rata i postepeno se pro{irila po 

cijelome svijetu. 

36 


HRVATSKE [UME

RIKA JELENA 

lovstvo 

U baranjskim {umama po~elo 

svadbeno veselje jelena 

Poslije ljetnih vru}ih i sparnih 

dana, po~etkom rujna u baranjskim 

{umama dolazi vrijeme 

burnih doga|aja. Ve} pomalo jenjavaju 

i najezde komaraca, pa divlja~ 

oboga}ena brojnim potomstvom 

mo‘e mirnije prebivati, a brojne pti~je 

kolonije svojim veselim cvrkutanjem 

podi‘u veliki ‘amor te sve zajedno 

ostavlja dojam burnog i prenapu~enog 

mno{tva. 

[umari i lovci te drugi ljubitelji prirode 

u rana svje‘a jutra s posebnim 

zadovoljstvom kre}u du‘ {umaraka i 

tr{~aka nad kojima se di‘e izmaglica, 

jer poslije nesnosnih ljetnih vru}ina, 

sada je pravi u‘.itak boraviti u tim ritskim 

baranjskim {umama. Jutarnja 

svje‘ina omogu}uje i svim na{im 

osjetilima puno}u prijema. Ne samo 

da u‘ivamo promatraju}i probijanje 

ranojutarnjih sun~evih zraka kroz jo{ 

uvijek bujnu {umsku vegetaciju, koja 

po~inje mijenjati zelenu boju uslijed 

dugotrajnih su{nih dana u ‘utorumenu, 

ve} nam jutarnja svje‘ina puni i 

nosnice mirisom vla‘nih livada, 

tr{~aka, natrulih stabala, pa ~ak i 

mirisom divljih svinja, koje su netom 

prije na{eg dolaska u potrazi za sitnih 

no}nim ‘ivotinjicama i kukcima preorale 

vla‘ne livade, koje su sve 

donedavno bile pod vodom. I osjetilo 

sluha nam je pretrpano izmije{anim 

cvrkutom i pjevom pti~jeg svijeta, koji 

se u‘urbano priprema za predstoje}u 

jesensku selidbu. 

Ni{ta manju ljepotu ne pru‘aju ni 

kasna poslijepodneva, kad se poslije 

dnevne ‘ege i omare, kroz {umarke i 

uz vodene pli}ake baranjskih kanala i 

dunavaca uzdi‘e maglica uz mirisnu 

svje‘inu prepoznatljive baranjske mo- 

U smiraj ljetnog sparnog dana na livadama 

uz baranjske {umarke i tr{~ake zapo~inje 

jelenska svadba obavijena izmaglicom i 

no}nom svje‘inom 

~vare. To je vrijeme kad {umari i lovci 

tiho prolaze {umarcima do brojnih 

lova~kih ~eka, gdje }e do~ekati i no} 

i biti svjedocima najburnijih doga|aja 

baranjskih {uma. 

Daleko se ~uje 

Rujan je vrijeme rike baranjskog 

kralja {uma. A taj je doga|aj neko} 

davno jedan {umar u svojoj pri~i usporedio 

sa svadbom sina bogatog baranjskoga 

gazde, koja je trajala vi{e 

dana i u kojoj je sudjelovalo ~itavo 

selo. 

I rika baranjskih jelena traje danima, 

naj~e{}e od po~etka rujna pa do zadnjih 

dana, a vrhunac posti‘e izme|u 

15 i 18 dana, kazuje lovni djelatnik 

osje~ke Uprave mr. sc. Radoja Ljubojevi}, 

kada se na rikali{tu svakog 

doma}ina okupi brojna jelenska svojta. 

Jedan pravi mlado‘enja, u pravilu 

najstariji i najja~i, a uz njega brojne 

udava~e, od dvije-tri ko{ute do ~ak 

desetak i vi{e koje privu~ene mirisom 

te dubokim i sna‘nim »aaauuuuuuuuu« 

pozivom nastoje biti u blizini svog 

odabranika. Jer svaka ko{uta ‘eli imati 

mladun~ad upravo najja~eg me|u prisutnim 

jelenima. A ba{ kao u svatovima, 

tu su jo{ i njene sestre i bra}a, pa 

djeca iz pro{lih svatova, dvizice pa 

mladi}i {pizeri i mladi jeleni kojima jo{ 

nisu dorasli rogovi i snaga za borbu sa 

starijima, ali imaju ‘elju i pomalo nagon 

za parenjem, pa poput pravih kibicera 

promatraju sa strane. Pa ako 

ne{to promakne mlado‘enji i poslu‘i 

ih sre}a, zasko~e i oni koju ko{utu, tek 

toliko da poka‘u da su i oni mu‘jaci. 

Tek sa tri godine i oni }e postati spolno 

zreli i sa daleko izra‘enijim libidom 

te }e potra‘iti svoje rikali{te i slobodne 

ko{ute kako bi stvorili obitelj. 

Rujan je vrijeme rike baranjskog 

kralja {uma. A taj je doga|aj 

neko} davno jedan {umar u svojoj 

pri~i usporedio sa svadbom sina 

bogatog baranjskog gazde, koja 

je trajala vi{e dana i u kojoj je 

sudjelovalo ~itavo selo. 

Svatovi jelena u baranjskim {umama, 

za svakog su {umara i lovca pravi 

doga|aj i u‘itak, unato~ komarcima, 

jer u rici jelenima popu{ta pozornost 

na ~ovjeka, misli su im okrenute samo 

prema ko{utama koje se tjeraju kako 

bi osigurali {to vi{e potomstva. To na{i 

lovci znaju i koriste vrijeme rike za 

utvr|ivanje brojnog stanja jelenske 

divlja~i, jer se na malom prostoru 

rikali{ta 400 – 500 metara, mo‘e sa 

dosta velikom precizno{}u utvrditi 

brojno stanje jelena, njihova trofejna 

vrijednost i starosna struktura, broj 

ko{uta, dvizica i mladih jelena. 

Pi{e: 

Antun 

Zlatko 

Lon~ari} 

Foto: 

P. 

Vratari} 


turisti~ka razglednica 

Ljudevita Farka{a Vukotinovi}a 2 ID COD: HR-AB-01-080449924 

HR-10000 Zagreb M.B. 1695843 

Tel.: ++ 385 1 4804 231 

E-mail: tours@hrsume.hr 

Fax.: ++ 385 1 4804 241 

http: //tours.hrsume.hr/ 

@iro ra~un: 2340009-1110103843 (Privredna banka Zagreb) 

Devizni ra~un: 70010-086268-7 (Privredna banka Zagreb) 

UPRAVA [UMA PODRU@NICA OSIJEK 

LOVNI TURIZAM 

Na podru~ju Osje~ko-baranjske 

‘upanije smje{tena su otvorena 

lovi{ta Podunavlje-Podravlje 

sa 18.727 ha povr{ine i Breznica 

sa 16.533 ha povr{ine te lovi{ta 

zatvorenog uzgajali{nog tipa 

Kujnjak sa 800 ha, Ma~kovac sa 

763 ha i Nabr|e sa 428 ha povr{ine 

Ova lovi{ta u isto~nom dijelu 

Republike Hrvatske, u Slavoniji 

i Baranji, predstavljaju biser 

hrvatske lovne ponude. 

Bogatstvo ovog {umsko-lovnog 

podru~ja predstavljaju 

prekrasne slavonske {ume, 

plodna polja i ugodna klima 

Lovi{ta Breznica, Kujnjak, 

Ma~kovac i Nabr|e 

Lova~ka ku}a 

»Kondri}« 

CJENIK 

Ova lovi{ta bogata su krupnom i 

sitnom divlja~i. Lovi{te Ma~kovac 

uredio je jo{ davne 1870. godine 

biskup Josip Juraj Strossmayer. Danas 

se u lovi{tu uzgaja oko 160 grla 

jelenske divlja~i i oko 150 grla divljih 

svinja. 

Lov u ovim lovi{tima je profesionalno 

organiziran, uz puno po{tivanje 

lovne kulture i tradicije hrvatskog 

lovstva. 

Posebna ponuda je lov na divlje 

svinje uz iznimno bogatu {treku. 

Lova~ke ku}e »Kondri}« i »Ma~kovac« 

smje{tene su u samom lovi{tu, a 

svojim luksuznim ure|enjem jam~e 

dobar odmor nakon uspje{nog lova. 

Zidovi lova~kih ku}a oki}eni su 

vrhunskim trofejima divlja~i, osobito 

»zlatnih veprova«, a poznate su po 

dobroj slavonskoj kuhinji te po ponudi 

visokokvalitetnih |akova~kih 

vina. 

U blizini lovi{ta i lova~kih ku}a 

nalazi se grad \akovo, gospodarsko, 

kulturno i povijesno sredi{te regije, 

LOVA^KE KU]E KN/DAN 

No}enje 280,00 

No}enje s doru~kom 336,00 

Polupansion 456,00 

Puni pansion 577,00 

poznato po bogatoj povijesnoj ba{tini 

te po brojnim povijesnim zdanjima od 

kojih je svakako najpoznatija |akova~ka 

katedrala, simbol ovoga kraja. 

Katedralu je izgradio |akova~ki biskup 

Josip Juraj Strossmayer, najve}i mecena 

hrvatske povijesti, u razdoblju od 

1866. do 1882. godine. 

38 


HRVATSKE [UME

Lovi{te Podunavlje-Podravlje 

Lova~ka ku}a 

»Zlatna Greda« 

Ovo lovi{te nalazi se u trokutu 

izme|u Dunava i Drave te predstavlja 

jedno od najva‘nijih europskih lovnih 

predjela. Smje{teno je u tipi~no nizinskom 

panonskom podru~ju, osobite 

plodnosti, a obuhva}a ritske {ume 

bogate krupnom divlja~i, posebno 

Lova~ka ku}a 

»]o{ak {ume« 

jelenom i divljom svinjom. Zbog velike 

raznolikosti biljnog i ‘ivotinjskog 

svijeta ovaj kraj zaslu‘eno nosi naslov 

oaze rijetko o~uvanih biljnih i ‘ivotinjskih 

vrsta. 

Nezaboravna je rika jelena u ritu, 

lov {uljanjem ili privozom lova~kim 

kolima ili lov na divlje svinje gdje je 

{treka i do stotinu grla. 

Povijest lovi{ta se‘e u daleku 1697. 

godinu kada je te posjede od cara 

Leopolda I. dobio Eugen Savojski. Lovi{te 

je kroz cijelu svoju povijest bilo 

vladarsko. 

Smje{taj lovaca osiguran je u vrlo 

komfornim ku}ama »Zlatna greda«, 

»Monjoro{« i »]o{ak {ume« u kojima 

se nude tradicionalni lova~ki specijaliteti, 

baranjski kulen, fi{-paprika{ i 

~obanac te baranjska vina. 

U sklopu lovi{ta nalazi se Park prirode 

»Kopa~ki rit« s brojnim i raznovrsnim 

pti~jim vrstama, poznat diljem 

Europe i svijeta. 

U blizini lovi{ta nalazi se grad Beli 

Manastir, gospodarsko i kulturno 

sredi{te ove grani~ne hrvatske regije 

poznate po svojoj multikulturalnoj 

pro{losti. Brojni dvorci, kurije i crkve 

Lova~ka 

ku}a 

»Monjoro{« 

svjedo~e o bogatoj povijesti i ba{tini 

ovoga kraja te opstojnosti Hrvata na 

ovim pitomim i ravni~arskim prostorima 

Lijepe na{e. Njegovanje starih 

obi~aja podunavske {okadije prezentira 

se na turisti~koj manifestaciji 

Baranjski be}arac tijekom mjeseca lipnja 

svake godine, a gosti turisti mogu 

u‘ivati u ljepoti tradicionalnog folklornog 

blaga ovog dijela na{e hrvatske 

domovine. 


ljudi i planine 

IZBORNA SKUP[TINA PD »[UMAR« 

Pi{e: 

A. Z. 

Lon~ari} 

Foto: 

A. Z. 

Lon~ari} 

Pet godina uspje{nog 

planinarenja 

Za predsjednika PD [umar u narednom mandatu 

ponovno je jednoglasno izabran Branko Me{tri}. 

To je priznanje ~lanstva za njegovo uspje{no 

vo|enje Dru{tva i planinarenje tijekom proteklih 

pet godina 

Novoure|eni planinarski dom na 

Jankovcu, me|u svoje prve posjetitelje 

upisao je i sedamdesetak 

~lanova Planinarskog dru{tva [umar, 

koji su zadnji vikend u svibnju organizi- 

rali svoju prvu Izbornu skup{tinu. Ne 

tako davno, zadnjeg dana odr‘avanja 

Dana hrvatskog {umarstva, u lipnju 

1999. godine na Bjelolasici, manja grupa 

djelatnika Hrvatskih {uma, koji su se 

ve} du‘i niz godina bavili planinarstvom 

u Zagrebu, Splitu, Sinju, Osijeku, Jastrebarskom, 

odlu~ili su osnovati i u Hrvatskim 

{umama planinarsku organizaciju. 

I tako je PD [umar od nekoliko desetaka 

prvih entuzijasta narastao u pet 

godina na ~etiri stotine ~lanova. Premda 

su na{i {umarski stru~ni djelatnici gotovo 

svakodnevno na terenu svojim poslom 

u {umi, oni ipak ne ~ine ve}inu 

~lanstva, ve} su to zaposleni koji vi{e 

radnog vremena provode u uredu. Po 

dobnoj strukturi tako|er je veliki raspon, 

od dje~ice u pelenama, u~enika i 

studenata do umirovljenika, a vrijedno 

je spomenuti kako je najstariji aktivni 

~lan danas ve} za{ao u 83. godinu. 

Kako se pove}avao broj ~lanova, ve} 

u drugoj godini djelovanja na preko 

stotinu, tako se pove}avao i broj izleta 

te se zadnjih godina ustalio na pedesetak 

godi{nje. U pet godina postojanja, 

~lanovi PD [umar obi{li su sve planine 

i brda diljem Hrvatske, od oto~kih 

vrhova, Biokova, Velebita, Bijelih i 

Samarskih stijena, @umberka i Medvednice 

do slavonskih i baranjskih brda. A 

vrijedno je zabilje‘iti i uspone na Triglav 

u Sloveniji, na Dolomite, na Mont 

Blanc, na Atlas u Maroku, Mount Kinley 

u Sj. Americi, pa do najzna~ajnijeg do 

sada, pro{lojesenskog uspona na Himalaju 

s osvajanjem 5.550 metara visokog 

Kata Patthara u Nepalu, u samom podno‘ju 

Mount Everesta. 

Aktivnost ~lanova Dru{tva nije mogla 

ostati neprimije}ena ni u Hrvatskom 

planinarskom savezu u Zagrebu, pa 

smo tako za svoju Web stranicu prije 

dvije godine dobili i prvo priznanje na{e 

krovne organizacije za informati~ki 

najbolje ure|enu stranicu. 

Za ovako zna~ajnu planinarsku aktivnost 

jednog dru{tva, najva‘nija je dobra 

suradnja ~lanstva i sponzora. U ovom 

slu~aju to je Uprava Hrvatskih {uma 

koja je od samog starta potpomagala 

aktivnost planinara. Upravo stoga prva 

Izborna skup{tina Dru{tva odlagana je 

do zavr{etka ure|enja Doma na Jankovcu, 

kojeg je na{i~ka Uprava {uma preuzela 

u zakup na 25 godina od PD 

Br{ljan-Jankovac iz Osijeka. Uspje{nu 

suradnju {umara i planinara prepoznao 

je i predsjednik Republike Hrvatske 

Stjepan Mesi}, koji je to javno izrekao 

na otvorenju Doma na Jankovcu 5. svibnja 

ove godine. 

S obzirom na kapacitet Doma na 

Jankovcu, od sedamdesetak le‘ajeva, na 

Prvoj izbornoj skup{tini bio je ograni~en 

broj prisutnih. U ime Uprave Hrvatskih 

{uma bio je prisutan voditelj U[P Na{ice 

Davorin Fekete, doma}in {umarije Slatinski 

Drenovac Mirko Pe~ek, te predstavnici 

PD Br{ljan-Jankovac. 

Branko Me{tri} 

jednoglasno 

Prema uobi~ajenom dnevnom redu, 

nakon podno{enja izvje{taja predsjednika, 

tajnika, blagajnika i provedene rasprave, 

Skup{tina je izabrala novo rukovodstvo 

za naredne ~etiri godine. Za 

predsjednika Dru{tva ponovno je jednoglasno 

izabran Branko Me{tri}. Bilo je to 

priznanje za uspje{no vo|enje Dru{tva 

u pro{lom mandatu. Za dopredsjednike 

Dru{tva izabrani su Bo‘idar Krznari} iz 

Zagreba, Ivica Ko|oman iz Splita i Antun 

Zlatko Lon~ari} iz Osijeka. Tajnica je 

Jasminka [arkezi iz Zagreba, blagajnica 

Biserka Markovi} iz Zagreba te Katarina 

Lovre~ek iz Jastrebarskog, ~lan Upravnog 

odbora. U Nadzorni odbor izabrane 

su Svetana Ilijani} i Bla‘enka Ga{par 

iz Zagreba te Melita Kapitan iz Ivani} 

Grada, a u Sud ~asti Dra‘en Lovre~ek iz 

Jastrebarskog, Josip Muha iz Osijeka i 

Ivan Lovrek iz Zagreba. 

40 


HRVATSKE [UME

u {umarskom miljeu 

O~i 

{ume 

Na nedavnom 1. bjelovarskom 

salonu fotografije 

“[uma okom {umara”, 

na kojoj su autori fotografija 

bili {umari ili zaposleni u Hrvatskim 

{umama, nagra|ena je 

u kategoriji serija fotografija 

bila i neobi~na serija Krunoslava 

Ara~a koju je nazvao O~i 

{ume. Pogledajte kako i drvo 

moè (iz)gledati!

Hrastov i borov procesionar - Hrvatske šume

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?