Osnovni pojmovi.Iskaz, Osnovni pojmovi.Iskaz,definicija, aksioma ...
Osnovni pojmovi.Iskaz, Osnovni pojmovi.Iskaz,definicija, aksioma ...
Osnovni pojmovi.Iskaz, Osnovni pojmovi.Iskaz,definicija, aksioma ...
Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!
Leverage SEO-optimized Flipbooks, powerful backlinks, and multimedia content to professionally showcase your products and significantly increase your reach.
<strong>Osnovni</strong> <strong>pojmovi</strong>.<strong>Iskaz</strong>,<strong>definicija</strong>, <strong>aksioma</strong>, teorema, dokaz, potreban i<br />
dovoljan uvjet(uslov).<br />
U svakoj nauci,pa i u matematici, mora se početi od nekih pojmova koji se ne<br />
objašnjavaju,a čije nam je značenje poznato ili smo kroz iskustvo saznali, i nazivamo ih:<br />
<strong>Osnovni</strong>m <strong>pojmovi</strong>ma.<br />
<strong>Osnovni</strong> <strong>pojmovi</strong> u matematici su:skup,tačka,prava,ravan,između,podudarno i još neki.<br />
Ostali <strong>pojmovi</strong> se objašnjavaju pomoću <strong>definicija</strong>.<br />
Definicija je ispravna ako nepoznati pojam objašnjava pomoću osnovih ili već objašnjenih<br />
pojmova.<br />
Osim <strong>definicija</strong> koje su u biti rečenice imamo i rečenica kojima se iznose neka naša<br />
razmišljanja ili konstatacije.Ove rečenice se nazivaju ISKAZIMA i mogu biti tačne ili<br />
netačne.<br />
Primjere možemo sami praviti:Danas sija sunce.Ja sam odličan đak.Dva plus dva je pet.<br />
Sve su ovo iskazi koji možemo obilježavati malim slovima:a,b,c,....,p,q,r, itd.<br />
Tako npr. p:Kvadrat ima pet jednakih stranica. q:tri plus dva je pet.<br />
Jasno je da je prvi iskaz netačan,a drugi tačan.Ova konstatacija se može i<br />
zapisati:τ(p)=+ i τ(q)= *<br />
Dakle,grčko slovo tau(τ) označava istinitosnu vrijednost nekog iskaza a znaci * i + da li<br />
je ona tačna ili netačna.Evo još primjera: :τ(trougao ima sve uglove po 90 stepeni)=+<br />
τ(2+3=5)= *<br />
itd.<br />
Sa iskazima možemo praviti složene iskaze ili formule.<br />
1. Ako dva iskaza vežemo rječicom ¨ i ¨ nastaje konjukcija:p∧q.<br />
2. Ako dva iskaza vežemo rječicom ¨ ili¨ nastaje disjukcija:p∨q.<br />
3. Ako dva iskaza vežemo rječicom ¨ slijedi¨ nastaje implikacijaa:p⇒q.<br />
4. Ako dva iskaza vežemo rječicom ¨ ekvivalentno¨ nastaje ekvivalencija:p⇔q<br />
Iz tabelae se vidi vrijednost složenog iskaza u zavisnosti od<br />
vrijednosti iskaza od kojih je sastavljen i veze između njih.<br />
∧ * +<br />
* * +<br />
+ + +<br />
∨ * +<br />
* * *<br />
+ * +<br />
⇒ * +<br />
* * +<br />
+ * *<br />
⇔ * +<br />
* * +<br />
+ + *<br />
ili<br />
p q p∧q p∨q p⇒q p⇔q ¬p ¬q<br />
+ + + + * * * *<br />
+ * + * * + * *<br />
* + + * + + + +<br />
* * * * * * + +<br />
Još ćemo dodati jedan operator nad jednim iskazom.To je operator negacija koja se piše<br />
¬ i određuje suprotnu vrijednost nekom iskazu.<br />
Pokušajmo sada gledajući u date tabele izračunati vriednost nekog složenog iskaza:<br />
((+∧¬+)⇔(*∨¬+))⇒(*∨+) Prvo radimo negaciju i zagradu na kraju,dakle
((+∧¬+)⇔(*∨¬+))⇒(*∨+)=((+∧*)⇔(*∨*))⇒*<br />
sada radimo u malim zagradama<br />
((+∧*)⇔(*∨*))⇒*=(+⇔*)⇒*=+⇒*=*<br />
Prisjetimo se sličnog zadatka sa brojevima i operacijama: ((2+3)-(2+3))*(5+2)<br />
Ako je neka formula sastavljena od iskaza obilježenih slovima onda ne znamo koja je<br />
istinitosna vrijednost pojedinog iskaza pa moramo uzeti u obzir sve moguće vrijednosti,a<br />
njih nije mnogo jer svaki iskaz može imati samo dvije vriednosti: + ili *.<br />
Tako npr. uzmimo formulu F(p,q)=(q∧¬p)⇔(p∨¬q).Formula u sebi sadrži dva prosta<br />
iskaza p i q.Sve moguće vrijednosti prikazane su u tabeli:<br />
p q ¬p q∧¬p ¬q p∨¬q F=q∧¬p)⇔(p∨¬q)<br />
+ + * + * + *<br />
+ * * * + + +<br />
* + + + * * +<br />
* * + + + * +<br />
Nadam se da su sada jasne ostale urađene tabele.<br />
p q q⇒p p⇒q (q⇒p)∨(p⇒q)<br />
+ + * * *<br />
+ * + * *<br />
* + * + *<br />
* * * * *<br />
A=(q⇒p)∨(p⇒q)<br />
p q ¬q ¬q⇒p ¬p ¬p⇒q A<br />
+ + * + * + +<br />
+ * + * * * *<br />
* + * * + * *<br />
* * + * + * *<br />
B=(p∧q)⇒¬(p∨¬q)<br />
p q p∧q ¬q p∨¬q ¬(p∨¬q) B<br />
+ + + * * + *<br />
+ * + + + * *<br />
* + + * * + *<br />
* * * + * + +
G=¬(p⇒q)∨(¬p∨¬q)<br />
p q p⇒q ¬(p⇒q) ¬p ¬q ¬p∨¬q G<br />
+ + * + * * * *<br />
+ * * + * + * *<br />
* + + * + * * *<br />
* * * + + + + +<br />
K=¬(p⇒q)∨(¬p∧¬q)<br />
p q p⇒q ¬(p⇒q) ¬p ¬q ¬p∧¬q K<br />
+ + * + * * * *<br />
+ * * + * + + +<br />
* + + * + * + *<br />
* * * + + + + +<br />
M=(p∨q)∧r<br />
N=(p∧q)∨r<br />
p q r p∨q M p q r p∧q N<br />
+ + + + + + + + + +<br />
+ + * + + + + * + *<br />
+ * + * + + * + + +<br />
+ * * * * + * * + *<br />
* + + * + * + + + +<br />
* + * * * * + * + *<br />
* * + * + * * + * *<br />
* * * * * * * * * *<br />
M=(p∨q)∧(p∨r)<br />
M=( p⇒¬q)⇔(p∨r)<br />
p q r p∨q p∨r M p q r ¬q p⇒¬q p∨r M<br />
+ + + + + + + + + * * + +<br />
+ + * + * + + + * * * * *<br />
+ * + * + + + * + + * + +<br />
+ * * * * * + * * + * * *<br />
* + + * * * * + + * * * *<br />
* + * * * * * + * * * * *<br />
* * + * * * * * + + + * +<br />
* * * * * * * * * + + * +
M=(¬p∧r)∨(¬q∧r)<br />
p q r ¬p ¬q ¬p∧r ¬q∧r M<br />
+ + + * * + + +<br />
+ + * * * * * *<br />
+ * + * + + + +<br />
+ * * * + * + *<br />
* + + + * + + +<br />
* + * + * + * *<br />
* * + + + + + +<br />
* * * + + + + +<br />
Značajno mjesto u Logičkoj algebri imaju DeMorganovi obrasci:<br />
M=¬ (p∧q) ⇔ (¬p∨¬q)<br />
M=¬ (p∨q) ⇔ (¬p∧¬q)<br />
p q p∧q ¬q ¬p ¬p∨¬q M p q p∨q ¬q ¬p ¬p∧¬q M<br />
+ + + * * * * + + + * * * *<br />
+ * + + * * * + * * + * + *<br />
* + + * + * * * + * * + + *<br />
* * * + + + * * * * + + + *<br />
Ako neka formula ima sve vrijednosti tačno ona se naziva TAUTOLOGIJA.<br />
Lako možemo iz tablica zaključiti koja od datih formula jeste tautologija.<br />
Uvijek tačan iskaz još se zove tvrdnja ili stav.<br />
Aksiome,teoreme,dokazi<br />
Istinitost nekog stava u matematici mora se dokazivati ili ako su polazište neke teorija<br />
uzimaju se bez dokaza.U prvom slučaju govorimo o teoremama<br />
a u drugom <strong>aksioma</strong>ma.<br />
U dokazivanju teorema služimo se različitim metodama a najpoznatije su:<br />
Progresivni i indirektni način dokazivanja.<br />
Dovoljan i potreban uvjet(uslov)<br />
U svakodnevnom životu često upotrebljvamo riječi dovoljno i potrebno.I u matematici one<br />
upravo znače ono što znače i u običnom životu,ako ih pravilno upotrebljavamo.Nešto je<br />
potrebno ako bez njega nema ostvarenja cilja a ipak nije dovoljno za ostvarenje tog<br />
cilja.Dovoljno uvjek i bez ičega drugom može ostvariti cilj.<br />
******moguće su štamparske greške******