i istina će vas osloboditi Dopunjeno izdanje za 21. stoljeće

berane.me

i istina će vas osloboditi Dopunjeno izdanje za 21. stoljeće

... i istina će

vas osloboditi

Dopunjeno izdanje za 21. stoljeće

Briljantno razotkrivanje tajnog

plana u pozadini svjetskih zbivanja koje

se pokazalo zapanjujuće točnim u

predviđanju današnjih događaja

David Icke


upoznat ćete istinu i

istina će vas osloboditi

Ovo, dopunjeno izdanje za 21. stoljeće, posvećeno je Lindi Atherton, nekadašnjoj

Lindi Icke, mojem najboljem prijatelju kojeg bih svakome poželio da ga ima.

Da ne postoji morao bih je izmisliti

Mi smo snaga u svemu;

Mi smo ples mjeseca i sunca;

Mi smo nada koja nikada ne umire;

Mi smo plima koja se ne povlači.

Koliko malo znamo o dubinama vječnosti.

Otkuda nam pravo da osporavamo veličinu i moć

takve mudrosti i stvaranja.

Na nebesima mogu biti milijuni svjetova... izvan naše postojbine.

Na svakome od njih živa bića koja zure u nebo čudeći se

svemiru bez kraja.

I oni mogu pomisliti da osim njih...

razumnog života nema.

Ali možda nisu bahati poput ljudi.

Možda su dovoljno inteligentni da shvate

da u beskraju vječnosti moguće je sve...

I sasvim je zamislivo, da ovu našu Zemlju,

koja nije drugo doli zrnce prašine u stvarnosti,

ne samo da posjećuju drugi oblici života

već njome i upravljaju.

Neka nas bahatost ne zaslijepi

u vezi mogućeg i nemogućeg.

Jer mi smo djeca u osvitu našeg svijeta

a svemir je naše učilište

i inteligencija izvan našeg poimanja

koja čeka da je dodirnemo... kad budemo spremni primiti je.

Tražite, i čudesa koja ćete vidjeti

otkrit će vam prave značajke vašeg svemira.

Poželjet ćete saznati svoje pravo podrijetlo.

Krasota vašeg podrijetla nadmašit će vaša vjerovanja i spoznaju.

A neizmjerna dubina vaše kozmičke zbilje ostat će dijelom

vašeg nasljeđa u izmaglici vječnosti.

Spokoj stečen razumijevanjem ljepota je kreacije.

Izgovorena je riječ i duh u vama zna

da dom je vječnost a bivanje besmrtno...

Tony Dodd


sadržaj

uvod u izdanje za 21. stoljeće 9

uvod ono smo što mislimo 11

prvi dio zatvor 17

prvo poglavlje veo suza 19

drugo poglavlje rođenje Bratstva 37

treće poglavlje moć novčanica 53

četvrto poglavlje od Rhodesa do propasti 73

peto poglavlje združene fronte 103

šesto poglavlje izvorni planovi 123

sedmo poglavlje nadrase 141

osmo poglavlje tajna vlada 161

deveto poglavlje piramida moći 205

deseto poglavlje super Elita - crnomagijaši 233

jedanaesto poglavlje prijevara s dugovima 249

dvanaesto poglavlje skrivena ruka 285

trinaesto poglavlje jednostranačke države 341

četrnaesto poglavlje psihološki fašizam 389

petnaesto poglavlje kult ili varka? 417

šesnaesto poglavlje „globalno selo" 433

drugi dio sloboda 447

sedamnaesto poglavlje mi smo zatvorski čuvari 449

osamnaesto poglavlje sloboda zvana ljubav 469

devetnaesto poglavlje napokon slobodni 483

dvadeseto poglavlje volim vas, dr. Kissinger 499

postskriptum 505

bibliografija 507


uvod

u izdanje za 21. stoljeće

Prošlo je deset godina otkad je, usprkos nepovoljnim okolnostima, objavljeno prvo

izdanje ove knjige. Izdavači mojih prethodnih knjiga odbili su čak i razmotriti

mogućnost da objave ovu zbog u njoj navedenih imena i zato što je plan svjetske diktature

kojeg otkriva bio daleko iznad praga vjerodostojnosti i sposobnosti poimanja

njihovih ,,New Age" umova.

Njihova leđa strelovito su zamicala iza obzora u oblaku prašine, a, tko zna, možda

još uvijek trče. Ili, s obzirom na veliku uspješnost ove i drugih knjiga koje su uslijedile,

možda su naučili veliku, veliku lekciju. Bježanjem od stvari s kojima se ne želimo

suočiti nikamo nećemo stići. Samo ćemo odgoditi, najčešće nakratko, hvatanje ukoštac

s onime čega se bojimo.

Bilo kako bilo, da bih objavio ovu knjigu morao sam posuditi 15.000 funti od Davida

Solomona, prijatelja iz Liverpoola, i osnovati kompaniju koju sam nazvao Bridge

of Love Publications kako bih objavio ono što nitko drugi nije htio. Za pomoć sam

također zamolio druge ljude koji su se „slučajno" pojavili u mojem životu prethodnih

tjedana - Alice Ferguson, umjetnika Neila Haguea i opremača knjiga Sama Mastersa

koji je opremio sve moje knjige što su uslijedile nakon ove.

Bio je pravi izazov napisati knjigu „od nule", ali tijekom godina pružila mi je brojna

zadovoljstva. U smislu „ovosvjetovne" razine svjetske zavjere ovo je još uvijek najvažnija

knjiga koju sam dosad napisao, a vjerojatno će to i ostati sve do dana mog

odlaska iz ovog carstva manipuliranog privida.

U nadolazećem desetljeću teme i predviđanja iz knjige I istina će vas osloboditi

doista su vjerno odražavale događaje koji su se odvijali širom svijeta. Uključivalo je to

najočitije korištenje „modificiranog hegelijanizma" ili, kako ga nazivam, „problemareakcije-rješenja",

da bi se potajno stvorio problem za kojeg će vlasti moći otvoreno

ponuditi „rješenje" - promjene društva kao uvod u globalnog Velikog brata, fašističku

državu, koju bi, bez stvorenog „problema", javnost odbacila. Klasičan primjer

toga bili su zastrašujući napadi na dan 11. rujna, gdje su napadi (problem) vodili

do odgovora tipa „nešto se mora poduzeti" (reakcija) čime je omogućeno ukidanje

temeljnih sloboda, prava i privatnosti te pokretanja sasvim fiktivnog „rata protiv terorizma"

(rješenje). Podrobnije o pozadini svega ovoga možete naći u knjizi Alisa u

zemlji čudesa i razaranje Svjetskog trgovačkog centra (Alice in Wonderland and the

World Trade Center Disaster).

Čitajući ovu knjigu vidjet ćete da je sredinom 1990-ih sila koja stoji iza događaja u

21. stoljeću u velikoj mjeri razotkrivena, kao i plan prema kojem se ravnala.

Dakle, za tadašnje predviđanje onoga što se sada događa nije vam trebao „prorok"

već samo predano proučavanje i razotkrivanje mreže koja upravlja vladama, banko-

9


istina ce vas osloboditi

vnim sustavom, svjetskim korporacijama, donošenjem vojnih odluka i vlasništvom

nad medijima.

Danas, zahvaljujući radu gorljivih istraživača, mnogo više ljudi postaje svjesno svjetske

zavjere negoli ih je bilo u one dane osame kada je prvi put izdana I istina će vas

osloboditi. Ako bih trebao navesti postignuća u svome životu kojima se najviše ponosim,

ova bi se knjiga nalazila pri samom vrhu.

David Icke

Ryde,

Isle of Wight,

srpanj 2004.

Napomena izdavača u vezi velikih i malih početnih slova:

Mnoge riječi koje se inače pišu malim početnim slovom autor je pisao velikim

slovom, radi dodatnog isticanja: npr. u izrazima Novi Svjetski Poredak,

lluminati, Slobodni zidari, Četvrta Dimenzija, Babilonsko Bratstvo itd. Budući

da se u hrvatskom jeziku takve riječi uglavnom pišu malim slovom, autorov

način pisanja velikih i malih slova preuzimali smo kod najčešće korištenih,

ili najvažnijih, takvih izraza, poput gore spomenutih i nekih drugih.


uvod

ono smo što mislimo

Mi živimo u višedimenzionalnom svemiru; dijelu višedimenzionalne i beskonačne

svijesti koju zovemo Bogom i Stvorenim svijetom. Mi smo višedimenzijska

bića. I ova knjiga, dakle, treba biti višedimenzijska želi li na neki bitniji način doprinijeti

čovjekovoj slobodi.

Na svjetlo dana iznosi svakodnevnu manipulaciju našim životima od strane tajne

klike te prikazuje duhovne uzroke i rješenja koja će donijeti pravu slobodu planetu

Zemlji i svima koji na njoj žive. Potonje se odnosi na ono što mislimo i osjećamo

o nama samima, a prije nego što počnem odmatati klupko svjetske manipulacije i

navoditi neka imena upletenih ljudi i organizacija, vrlo je važno da ukratko izložim

kontekst u kojem iznosim ove teme. Nipošto ne želim da ljudi čitaju knjigu puni gnjeva,

mržnje i osudivanja svjetskih manipulatora i onoga što oni rade. Ovu knjigu ne

pišem u namjeri da ikoga okrivljavam, već isključivo zato da pokažem što se događa

kada ljudska rasa dopusti da joj netko zagospodari umom i kako se stvari brzo mogu

promijeniti - i mijenjaju se - kada svrgnemo vladare našeg uma.

Imena ću navoditi zato što moramo znati tko vuče konce u pozadini želimo li razotkriti

ono što se događa. Takvim razotkrivanjem tim ćemo ljudima također pružiti

priliku da se suoče s vlastitim djelima i da shvate kako je želja za kontrolom i vladanje

nad drugima izraz njihove vlastite neuravnoteženosti i odbojnosti prema samima

sebi. Podizanje vela tajnovitosti ubrzat će okončanje takve prevlasti i manipulacije.

Ali elitna klika koja upravlja svijetom, Svjetska Elita, kako ju nazivam, jest naša kreacija.

Loše bi bilo da ih obasipamo mržnjom i osuđivanjem, te da ih držimo odgovornima

za sve nedaće ovoga svijeta. Da, kao što ćete vidjeti, ista skupina svojim je

manipulacijama dovela do izbijanja dva svjetska rata i svih negativnih događaja svjetskog

značaja u ovom stoljeću a i prije. Ali, bez preostalog dijela ljudske rase ne bi u

tome uspjeli. Šačica elite ne može uzrokovati ratove ukoliko tisuće ili milijuni drugih

ljudi nisu voljni preuzeti ulogu topovskog mesa. Ukoliko ljudi, pročitavši ovu knjigu,

za ono što se događa drže odgovornom samo Svjetsku Elitu, tada im je izmakla bit

moje sveukupne poruke. Ono što se događa u svijetu je odraz, sada i ovdje, onog što

se zbiva u nama, u ljudskoj rasi.

Ovu stvarnost stvorili smo sami. Ali kako?

Suprotno onome što nam medicinska znanost opsesivno ponavlja, fizičko tijelo

ne predstavlja cjelokupnost ljudskog bića. Ono je fantastična fizička ljuska

kroz koju vječan dio nas prima iskustva ovog fizičkog svijeta. Mi smo mnogo više

od pukoga tijela.

10


istina će vas osloboditi

ono smo što mislimo

Stvoreni je svijet izražaj jednog beskonačnog uma, a svi životni oblici aspekti su

tog jednog uma, onoga što mnogi ljudi nazivaju Bogom. Mi smo jedno s drugima. Svi

smo mi Bog, ako baš hoćete da upotrijebim upravo taj izraz.

U srcu tog uma je svijest koju vidim kao zasljepljujuće svjetlo - Izvorna Svijest iz

koje je osmišljeno i nastalo sve što postoji.

Stvoreni svijet sastoji se od beskonačnog broja dimenzija, valnih dužina, frekvencija,

stvarnosti. Ovaj fizički svijet samo je jedno od njih. Te frekvencije dijele isti prostor

koje zauzima naš fizički svijet, na isti način na koji sve radio, televizijske i telekomunikacijske

frekvencije emitirane u vaše okružje dijele isti prostor kojeg sada

zauzima vaše tijelo. Ne ometaju jedna drugu jer su na različitim frekvencijama ili

dimenzijama - vibriraju različitim brzinama. U trenutku kojeg zovemo smrt naš

um - emocije, duh, sve od čega se sastoji misaoni, osjećajni dio nas - povlači se iz

tijela, iz „genetskog svemirskog odijela" kako ga ja nazivam. Taj vječni duh prelazi

na drugu valnu dužinu stvarnosti, drugi „svijet", gdje se nastavlja razvijati. Sve se to

zbiva tijekom „iskustva nadomak smrti" ili „vantjelesnog iskustva" pri kojem ljudi

odlaze na neko vrijeme iz svojih fizičkih tijela, a kada se vrate, najčešće opisuju

gotovo navlas iste priče o tomu što im se dogodilo. Život je vječan - što vrijedi za

svakoga.

Naša umna, emocionalna i duhovna jastva niz su magnetskih energetskih polja

koja međusobno djeluju preko vrtloga energije općenito znanih po hinduističkom i

sanskrtskom nazivu čakra, što znači „svjetlosni kotač". Ti vrlozi su spirale energije

koje presijecaju sve razine našeg bića i između njih prenose energiju. Preko ovog

sustava, neravnoteža na emocionalnoj razini (uzrokovana recimo stresom) prelazi

na ostale razine našega bića uključujući, naposljetku, fizičko tijelo. Na taj način,

stres uzrokuje bolest. Ono što nazivamo „fizičkom bolešću" u stvari je višeđimenzijski

nesklad ili manjak ugode, lakoće. Neprestano upijamo magnetsku energiju

iz kozmosa, uglavnom kroz „temeljnu" čakru u podnožju kralježnice. Nakon što

ova životna sila prođe kroz naše razine bitka i od nje preuzmemo što nam treba,

tu energiju šaljemo van kroz čakre natrag u kozmos i svijet oko nas (slika 1). To su

energije kakve ljudi osjećaju kada kažu da im netko daje dobre ili loše „vibre". Isto

je kada kažemo đa neku kuću ili mjesto osjećamo kao „ugodne", „gostoljubive" ili

zastrašujuće".

Ono što zovemo „ozračjem" stvaraju vibracije (energetska polja) koja proizvode

ljudi, bilo u ovom trenutku ili u prošlosti. Ljudi često osjećaju nelagodu na prizorištima

bitaka zato što ondje osjećaju preostale energije boli, agresivnosti i patnje

sudionika.

Bitna je razlika između energije koja ulazi kroz temeljnu čakru i onoga što odašiljemo.

Prolaskom kroz nas, ta energija mijenja svoju prirodu i oblik. U nju se utiskuje

naš jedinstveni energetski obrazac koji odražava upravo ono što se u danom

trenutku unutar nas zbiva: mentalno, emocionalno i duhovno. Sekundu za sekundom

odašiljemo energetsko polje koje odražava što mislimo o samima sebi. Možda

će izgledati da to nema

nikakve veze s manipulacijom

svijeta, ali to je,

zapravo, u srži onoga

što se događalo i što se

nastavlja događati.

Taj proces možete

zamisliti kao stavljanje

oko nas magnetskog

plašta ili aure. Prema

zakonu koji kaže da

se sličnosti privlače,

ovo magnetsko polje

energije, vanjski odraz

unutarnjeg bića, sebi

će privući sukladna

energetska polja. Sve

je energija, što počinje

uviđati čak i središnja,

uskogrudna znanost.

Čovjek je niz magnetskih

polja energije,

kao što su to i mjesta,

iskustva, situacije. Sve.

Život je međudjelovanje

tih energetskih

Slika 1: magnetski ogrtač

polja, a sva ona imaju

sposobnost mišljenja i

čuvanja informacija. Energija je svijest, svijest je energija. Ista stvar.

Ako vam je teško za povjerovati da zid ili voda ili kamen mogu misliti i čuvati informacije,

tada se sjetite da sve što postoji sadrži magnetska energetska polja. Što je

ono što u računalu na kojem upravo radim čuva informaciju koju utipkavam?

Magnetski disk. Načelo je isto. Određenim ljudima, mjestima, iskustvima i načinima

života bivamo privučeni zato što smo im magnetski privučeni. A to privlačenje

potječe od magnetizma naših „plašteva". Ti plaštevi su, pak, odraz onoga što o sebi

mislimo i osjećamo. Naši životi su točne replike našeg vlastitog podsvjesnog uma.

Kako on misli i doživljava sebe i svijet, fizički se iznova stvara u ljudima, mjestima

i iskustvima koje sebi privlačimo. U doba mog djetinjstva u opticaju je bila izreka:

„Kada misliš da si sretan, tada sretan i postaješ". U tome je sadržana jedna vječna

istina, iako to nema nikakve veze sa srećom. Sebi privlačimo ljude, mjesta i iskustva

koja se magnetski povezuju s našim „plaštem". Dakle, ako duboko u sebi vjerujemo


... / istino će vas osloboditi

ono smo sio misumo

da ćemo uvijek biti siromašni i potlačeni, taj će obrazac biti prisutan u našem plastu.

Tako će on postati, mogli bismo reći, „plaštem slabe nade" 1 . Ovaj magnetski uzorak

sebi će tako privlačiti iskustva koja će doprinijeti tomu da ostanemo siromašni i

potlačeni. Na taj ćemo način stvarati našu vlastitu zbilju. Jako je, jako, bitno da ovo

razumijemo, ne samo u vezi onoga o čemu se u ovoj knjizi govori, nego u kontekstu

života samog:

Svoju vlastitu zbilju stvaramo sami.

Davnašnje religije i drevni spisi imali su zajedničku temu tipa: „kako posadiš,

tako ćeš i žeti", „oko za oko i zub za zub" i „što činiš drugima bit će učinjeno tebi".

Izraz po kojem je ovaj proces sada najpoznatiji je „karma". Prečesto se na tu karmu

gleda samo u negativnom smislu. Nekim se ljudima dogodi nešto neugodno i oni će

reći da je to zacijelo njihova „karma". Gotovo da je se tumači kao jedan vid kazne.

Na takvoj razini to onda i postaje kazna - kažnjavanje samog sebe. Nije to učinio

neki gnjevni, osudi sklon, prijeteći Bog, učinili smo si to sami! Ono što nazivamo

karmom, po mojem mišljenju, samo je druga riječ kojom opisujemo način na koji

stvaramo vlastitu zbilju. Postoje li u nama neravnoteže koje nas tjeraju da se prema

drugima vladamo negativno, upravo će te neravnoteže i nama samima privući neko

fizičko iskustvo, „ogledalo" onoga što o sebi mislimo. Na taj će nam se način ono

što činimo drugima vratiti jer ćemo se i dalje držati za neravnoteže, manjak ljubavi

prema samima sebi, što će privući upravo takva iskustva. Osjećamo li se dobro u

vlastitoj koži i pozitivno gledamo na svoj život, takav ćemo svijet oko sebe i stvoriti.

To je pozitivna „karma". Moje se gledište o karmi razlikuje od onog „novodobnoga"

po kojem se, izgleda, smatra da jednom kada nešto učinimo, tada mora doći do

karmičke reakcije bez obzira što mi potom uradili. Mislim da - ako prema nekome

postupimo ružno a potom shvatimo zašto smo to učinili i promijenimo unutarnji

uzrok takvog čina - mijenjamo prirodu magnetskog odašiljača, plašta, te tada ne

privlačimo „karmu". Ona, u tom slučaju, nije potrebna jer smo prepoznali neravnotežu

unutar samih sebe. Karma služi samo tome. Stvaranje je čin ljubavi. Ljubavi za

sebe i ljubavi za sve. Karma je dio te ljubavi. Ona je sredstvo koje nam omogućuje

da se suočimo sa samima sobom, istovarimo negativnu prtljagu i krenemo dalje.

Ona je pripomoć našem razvoju, svojevrsni dar, a ne kazna - osim ukoliko je sami

ne odlučimo učiniti takvom. Bez obzira kakva iskustva imali u životu, ili ih sada

proživljavali, stvorili ste ih vi i nitko drugi.

Pri čitanju ove knjige kao i pri življenju vlastitog života vrijedi zapamtiti dvije

stvari: ako smo skloni smatrati se žrtvom, žrtvom ćemo i postati. I: ako vjerujete da

možete, onda zaista možete.

1

Autor se poigrao riječima, jer engl. riječ 'cape', pored značenja 'plašt', može značiti i 'rt', kao u nazivu južnoafričkog

Rta Dobre Nade.

Stvaranje zbilje događa se na mnogo razina. Ukupni zbroj međudjelovanja pojedinaca

nakuplja se u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Svaka živuća vrsta ima kolektivnu

svijest s kojom su povezani svi „pojedinačni" pripadnici te vrste. Kolektivnoj

razini neprestano dodajemo naše misaone obrasce te imamo pristup drugim obrascima

s kolektivne razine. Proces je dvosmjeran. Dajemo i primamo.

Znanstvenici su ustanovili postojanje nečega što se naziva „sindrom stotog majmuna",

o čemu sam pisao u drugim knjigama. Otkrili su da jednom kad određeni

broj pojedinaca unutar neke vrste nauči nešto novo, odjednom to mogu učiniti i

ostali pripadnici unutar iste vrste a da im to nitko nije pokazao. Čine to sasvim

instinktivno. Premda postojeća znanost ovo ne može objasniti pomoću svojeg neviđeno

ograničenog svjetonazora, proces je vrlo jednostavan. Jednom kad određeni

broj jedinki unutar neke vrste prenese to novo znanje na kolektivnu razinu, dosiže

se točka „kritične mase". To znanje postaje dovoljno moćno u kolektivnoj svijesti da

mu mogu pristupiti svi ostali pripadnici odnosne vrste. Podešavanjem na vibraciju

(misaonog obrasca) koja sadrži to znanje, oni će znati kako nešto učiniti a da im

to nitko nije pokazao jer ih vodi taj misaoni obrazac. Nazivamo to instinktom ili

nadahnućem, iako se, u stvari, radi o ugodavanju na vibraciju (frekvenciju) koja tu

informaciju čuva.

Sve što sam rekao o pojedincu koji stvara svoju vlastitu zbilju na isti se način može

primijeniti na kolektivnu ljudsku svijest. Ona odražava ukupni zbroj ljudskog razmišljanja,

ukupni zbroj onoga što čovječanstvo kao cjelina misli o sebi. Ukoliko čovječanstvo

ne mari za samo sebe, ako se ne voli i ne poštuje, ono će stvoriti takvu zbilju

na ovom planetu. Privući će fizičke manifestacije načina na koji promatra vlastiti

osjećaj vrijednosti i sposobnosti. Jedino što, ovoga puta, magnetski plašt nije prebačen

preko samo jedne osobe nego preko čitavog planeta. Time se stvara globalna

zbilja.

Pogledajte posljedice ovog procesa u našoj svakodnevici. Čovječanstvo kao cjelina

ne želi preuzeti odgovornost za ono što se u svijetu događa. Kada nešto pođe po zlu,

čujemo kako netko viče: „Što će se poduzeti po tom pitanju?" Rijetko kada odgovornost

prihvaćamo sami. Draže nam je žaliti se na političare i bankare, ali većina će

ljudi radije pustiti da drugi upravljaju svijetom nego da sami prihvate odgovornost

za vlastita djela. Takvi misaoni obrasci prevladavaju u kolektivnoj svijesti, što je, dakle,

stvorilo tu zbilju na kolektivnoj, svjetskoj razini. Kolektivna svijest iznjedrila je

odgovor na želju da to „učini netko drugi" tako što je okupila energetska polja - ljude

- koja će ustrojiti tajnu mrežu koja sada upravlja životima svakog od nas. Dobili

smo što smo i tražili, ili što smo „zamislili". Ista je stvar s religijama. I njih su također

stvorili misaoni obrasci kolektivne svijesti, poput medija i drugih institucija koji se

koriste strahom i krivnjom u svrhu manipulacije i kontrole.

Oni odražavaju, kolektivno, ono što milijarde ljudi čine svakoga dana svoga života.

Služe se strahom i krivnjom kako bi postigli ono što žele. Promatrajte sebe nekoliko

I-i

15


isu na ce vub U S I U U U U I I I

dana i vidjet ćete koliko puta vi (i drugi) koristite strah i krivnju da biste kontrolirali

neku situaciju. Činimo to nesvjesno, a takav stav prenosimo i na našu djecu. Sto im

ono najčešće govorimo?

„Nesretnice jedan. Ako to opet učiniš, dobit ćeš šamar. Čekaj samo da tata dođe,

požalit ćeš ovo što si učinio." (Strah)

„Nesrećo jedna. Kako si to mogla učiniti svojoj mami i tati? Zašto nas tako unesrećuješ

i žalostiš? A koliko smo ti toga pružili." (Krivnja)

prvi dio

zatvor

Ja vjerujem u... nekoga drugog

Ovo su tek mali primjeri načina na koji se kod djece služimo strahom i krivnjom.

Ona zarana uče isto činiti drugima. Do trenutka kada prijeđemo prag svijeta odraslih

i međuodnosa što tamo vladaju, upotreba straha i krivnje u svrhu kontrole i

manipulacije postala je već umjetnost. Mogli bismo si za to dodjeljivati medalje! Na

taj način ovi misaoni obrasci su zavladali kolektivnom sviješću i stvorili kolektivni

fizički odraz istoga - religije i druge institucije koje nam govore što da radimo i koje

nama upravljaju pomoću straha i krivnje. Ponavljam, stvorili smo ih sami. Odraz su

nas samih, barem u kolektivitetu. Dobra je to vijest, zato što imamo moć da uklonimo

tu svjetsku manipulaciju uklanjanjem naših vlastitih manipulacija.

Takva preobrazba ljudske percepcije od iznimnog je značaja za budućnost ovog

planeta i svijeta kojeg ostavljamo svojoj djeci. Sklonost čovječanstava da okrene glavu

na drugu stranu i ne zamara se takvim stvarima tijekom tisuće je godina omogućila

razvijanje jedne strukture koja danas samo što nije stvorila svjetsku fašističku diktaturu.

Fašizam je skončao s Adolfom Hitlerom? Da bar. Isti takav mentalni sklop upravlja

tajnom svjetskom vladom koja, iz minute u minutu, manipulira ljudskim umom

da ovaj prihvati centraliziranu svjetsku tiraniju. Ta se tiranija zove Novi Svjetski Poredak

i, ukoliko se ne probudimo iz našeg duhovnog mamurluka, on će se manifestirati

kao svjetska vlada; središnja svjetska banka i valuta; svjetska vojska i mikročipirano

stanovništvo povezano s globalnim računalom. Ako netko od vas misli da je ovo smiješno,

nakon sljedećih nekoliko stotina stranica možda vam skinem smiješak s lica.

Svim tim stvarima zapanjujuće smo blizu. Vrijeme je da odrastemo i protrljamo oči.

Dok budete čitali priču o tome na koji su način manipulirani vaši životi i život

ovog planeta zamolio bih vas da se prisjetite kako smo svemu tome pridonijeli sami.

Ljudi čija imena navodim i događaji koje opisujem samo su ogledala koja ljudskoj

rasi i Zemlji vraćaju odraz naših unutarnjih misaonih obrazaca. Ovaj je svijet samo

oživotvorena čovjekova misao. Kada spoznamo što su ti negativni obrasci i uklonimo

ih, promijenit će se naša stvarnost, ali i svijet. Ali ne prije.

Aktivno nas obeshrabruju da konstruktivno razmišljamo i

propitkujemo stvari, a jednom kad pojedinac prihvati tako

poticanu nijemu podložnost, nužno se stvara podmukli začarani

krug. Druga, prilično prikladna posljedica takve situacije

je da ljudi koji ne razmišljaju konstruktivno i ne propitkuju

stvari uopće toga nisu svjesni.

Michael Timothy, Anti-intelektualna etika

Sve počinje od nas, a s nama i završava.


prvo poglavlje

veo suza 1

Svi smo mi, u ovom ili onom trenutku, bacili pogled na svijet oko sebe i postavili

si ista pitanja. Zašto život mora biti takva borba? Zašto o nama samima i svrsi

našega života znamo tako malo? Zašto je u svijetu takve ljepote i bogatstava toliko

mnogo sukoba i patnje?

U potrazi za odgovorima na ta i mnoga druga pitanja, zamolit ću vas da zamrznete

svoje programirane odgovore uvjetovane sadašnjim trenutkom i mjestom, a

svoj beskonačni um otvorite daleko većim mogućnostima. Riječ „programiran" ne

koristim na snishodljiv način, jer svi smo mi programirani porukama i vjerovanjima

koje neprestano slušamo u djetinjstvu, putem medija i obrazovnog sustava. Tek

ćemo napuštanjem takvog programiranja otvoriti svoje umove i svoja srca čudesnim

stvarima, potencijalima i razumijevanju o kakvima nismo ni sanjali. Duboko sam i

dugo razmišljao o prirodi ovog fizičkog svijeta, nastojeći dokučiti njegov smisao. Od

1990. godine nalazim se na svjesnom duhovnom putovanju otkrivenja. Otvorilo me

je to mnogim stvarima o kojima u dotadašnjem životu nisam razmišljao niti sam ih

osjećao i, mada su neke stvari bile vrlo bolne, čak su me i takvi trenuci vodili k većem

razumijevanju. Iskustvom sam spoznao kako možemo podešavati naš um, našu svijest,

drugim razinama stvarnosti i doći do ondje dostupnih informacija, što na Zemlji

nije poznato, ili barem ne u većoj mjeri. Uvidio sam da su naši umovi - dio nas koji

razmišlja, osjeća - nizovi energetskih polja koja fizičko tijelo koriste kao sredstvo za

doživljavanje iskustava.

U ovom trenutku naša je svijest podešena na ovaj gusti fizički svijet i stoga je on

naša stvarnost. Kada „umremo", naš um-duh (naša svijest) napušta ovo prolazno fizičko

tijelo i kreće ka drugoj valnoj dužini, drugom stadiju iskustava i razvoja.

Vrlo je važno da shvatimo da se čovjekov um, dok se nalazi u istom fizičkom tijelu

na istom planetu, može podesiti na brojne različite valne dužine znanja i razumijevanja.

Iz tog razloga, unutar ljudske rase imamo veliku raznolikost u sferi svijesti,

stavova i percepcije. I sami kažemo, u svakodnevnom životu, da ljudi mogu biti na

„drukčijoj valnoj dužini", zato što imaju tako različita mišljenja i toliko malo toga zajedničkog.

Naš stav prema životu te razina znanja i mudrosti koje u nekom trenutku

možemo postići ovise o vibracijskim razinama dostupnim našem umu. Sve je ovo

bitno za pozadinu onoga što vjerujem da stoji iza povijesti ljudske rase tijekom mno-

1

Igra riječi: 'veil of tears' (u izvorniku) izgovara se isto kao 'vale of tears' tj. dolina suza, izraz kojim se često opisuje

život na Zemlji.

19


istina će vas osloboditi

veo

suza

gih milijuna godina pa sve do danas. Ljudska me rasa vrlo često podsjeća na stado

zbunjenih i izgubljenih ovčica. Pogledajte koliko je puta tijekom poznate povijesti

simbolika „izgubljene ovčice" korištena za opisivanje našeg nezavidnog položaja. Na

neki smo se način odvojili od naših viših potencijala, naše pokretačke sile. I opet,

možemo to vidjeti tijekom povijesti iskazano simbolički u raznim kulturama, u frazama

kao što je „izgubljena dječica" koja su se odvojila od „oca". Očit je primjer priča

0 rasipnom sinu iz Novog zavjeta. Vjerujem da se, simbolički, dogodilo upravo to, a

posljedice takvog razvoja događaja objašnjavaju mnoge aspekte svijeta u kojem danas

živimo.

Mislim daje nemoguće shvatiti što se dogodilo ukoliko ne odbacimo usađene pretpostavke

o postojanju onog što zovemo vanzemaljskim oblicima života. Među njima

mogu biti beskonačne raznolikosti oblika. Pod vanzemaljskim mislim upravo i samo

„ono što nije s ove Zemlje" - druge civilizacije, svjesnosti i životni oblici na drugim

valnim dužinama koje naša fizička osjetila ne mogu inače vidjeti ili čuti. Na primjer,

iako možemo promatrati neke od planeta u ovom Sunčevom sustavu i vidjeti naizgled

golo, beživotno tlo, na takvu planetu gledamo iz perspektive vlastite frekvencije

ili iskustvene dimenzije, iz vlastite vremensko-prostorne zbilje. U nekoj drugoj dimenziji

ta planeta možda vrvi životom na isti način na koji sve radio i televizijske postaje

što emitiraju programe u vaše područje dijele s vama isti prostor kojeg zauzima

1 vaše tijelo. Ne možete ih vidjeti, niti oni mogu vidjeti jedni druge zato što djeluju na

različitim valnim dužinama. Proširimo li ovo saznanje činjenicom da te druge civili

zacije na drugim valnim dužinama imaju naprednija znanja i tehnologije nego što ih

trenutno imamo mi, počet će se nazirati obrisi jedne slike. Barem preda mnom, ali i

pred mnogim drugima. Te druge civilizacije nisu samo pozitivne ili negativne. Poput

nas, imaju i jedne i druge osobine. Vanzemaljski oblici života nisu ne znam koliko

drugačiji od nas. Ista je to struja života koju zovemo Stvoriteljem ili Bogom, u drukčijem

stadiju razvoja i/ili na drukčijoj valnoj dužini. Ali mnogi od tih naroda godinama

su, a ponekad i milijunima godina (po našem poimanju vremena) ispred nas u tehnološkom

smislu te u razumijevanju univerzalnih zakona. Ukoliko vjerodostojnost ili

ludost nečega prosuđujemo samo sa stajališta naših znanstvenih dostignuća na ovoj

valnoj dužini Planeta Zemlje nikad nećemo shvatiti što nam se dogodilo.

Iz tog razloga pozivam sumnjičavce da se otvore drugim mogućnostima. Da ste

seljak i farmer u brdima nekog samodostatnog društva u središtu Azije ne biste mogli

povjerovati da New York izgleda kao što izgleda. Ali New York bi i dalje postojao. I

ne zaboravite, vrlo je malo vremena proteklo otkad je ideja o letu u svemir smatrana

besmislicom. Tijekom nekoliko godina, u nastojanju da dokučim prirodu čovjekova

postojanja, u glavi mi se počela oblikovati priča. Knjiga Donositelji zore (Bringers of

the Dawn) 1

potvrđuje neke od tema o kojima sam pisao u knjizi Pobuna robota (Robots'

Rebellion) i o ostalim zamislima koje sam razmatrao u narednim mjesecima. Ta

je knjiga „kanalizirana" utoliko stoje autorica Barbara Marciniak podesila svoju svijest

na drugu valnu dužinu stvarnosti te je djelovala kao kanal za prijenos informacija

na ovu zemaljsku vibraciju. Uvijek sam oprezan kada se radi o kanaliziranim knjigama

zato što, poput svega drugoga, taj proces može uroditi ili nadahnutom spoznajom

ili gomilom gluposti. Ovisno o sposobnosti „kanala" i razini valne dužine s kojom se

povezuju. Kao što je netko jednom rekao o kontaktu s onima koji više nisu na ovoj

Zemlji: „Smrt ne može izliječiti neznanje". Ako se povezete s valnim dužinama bliskim

ovoj našoj, mogli biste biti navedeni na krivi trag.

Knjiga Donositelji zore navodno prenosi riječi jedne svijesti koja se javlja iz zvjezdanog

sustava znanog nam pod nazivom Plejade. Ako se s ovime niste dosad susretali,

znam da će vam sve to zvučati fantastično i biti zaista teško za prihvatiti, jedino

mogu - kao što jedino može bilo tko od nas - reći što vjerujem i osjećam. Vjerujem

da taj zvjezdani sustav zvan Plejade, ili barem tamošnje razvijenije skupine, jesu dio

kozmičkog poduhvata da se čovječanstvo i ovaj svijet izbavi iz zatvora unutar kojeg

smo i ne znajući živjeli eonima takozvanog vremena. Mi smo generacija koja će doživjeti

da se to i dogodi.

Planetu Zemlju preotela je, mogli bismo reći, i zauzela jedna civilizacija, ili civilizacije,

koje su tehnološki visoko napredne, ali poprilično manjkave u domeni ljubavi

i mudrosti. Kao i uvijek, to je jedan znakovit i izuzetno neuravnoteženi spoj. Nazvao

bih to „pamet bez mudrosti". Živimo u svemiru u kojem vlada slobodna volja, gdje

nam je, unutar određenih granica, omogućeno da iskusimo sve emocije i učimo na

posljedicama naših djela. Okupacija planeta, dakle, neće na scenu donijeti „oca", Izvora

Svega Što Postoji, koji će nas smjesta izbaviti iz kandži otmičara. To će razdoblje

biti iskorišteno kao razdoblje iskustva iz kojeg ćemo svi mi nešto naučiti i razvijati se.

Živimo u prostorno-vremenskoj stvarnosti - „svijetu" - nazvanoj Trećom Dimenzijom,

u koju se upliću neki od naših „susjeda" s Četvrte Dimenzije.

Kada god govorim o vanzemaljskoj svijesti ili svijesti Zatvorskih Čuvara, mislim

na manipulaciju s Četvrte Dimenzije, bilo putem kontrole misli ili izravnog uplitanja.

I jedni i drugi - vanzemaljci otmičari i oni kojima su pri srcu najbolji interesi čovječanstva

- redoviti su posjetitelji našeg planeta tisućama godina. Postali su „bogovima"

iz drevnih spisa i legendi koje su položile temelje većine, a možda i svih glavnih

religija današnjice. Da je neki vanzemaljac sletio na našu planetu u drevna vremena u

začudnoj svemirskoj letjelici na antigravitacijski pogon, ili da ste imali viziju nekoga

na drugoj frekvenciji, itekako biste pomislili da je on ili ona nekakvo božanstvo! A

davnašnji su ljudi to i pomislili. Upravo odatle potječu „bogovi", naročito gnjevni

bogovi koji osuđuju, koji nas bacaju u paklenu vatru: to su „loši" vanzemaljci. Tako

je nastao „strah od Boga", a taj strah i opiranje promjenama (neposluh bogovima)

još uvijek ne napušta našu kolektivnu psihu. Tijekom vremena, kao što je podrobno

opisano u Pobuni robova, ti različiti mitovi o bogovima stopili su se stvarajući ,,kompozitne

bogove", temeljene na temama iz mnogih ranijih civilizacija. Takav je slučaj s

judazimom, kršćanskom Biblijom, islamom i većinom drugih. Njihova verzija Boga

odnosi se na vrstu vanzemaljaca iz koje je potekla njihova religija ili na način na koji

su se mnoge različite pripovijesti o vanzemaljcima spojile u jednog (od više dijelova

21


istina ce vas osloboditi

sastavljenog) Boga tijekom stoljeća. Dragi vjernici, danas smo se okupili ovdje da

bismo štovali jednog kompozitnog Boga sačinjenog od vanzemaljaca. Amen.

Pogledate li izvore glavnih religija, priče su nevjerojatno slične onima što danas

slušamo od ljudi koji tvrde da su susreli vanzemaljce, ili su ili ovi bili oteli. Muhamed,

utemeljitelj islama u sedmom stoljeću, rekao je da ga je posjetio Anđeo Gabrijel, koji

je „sličio na čovjeka, i stajao na nebu iznad obzora" 2 . Taj mu je lile rekao da mora postati

prorok, te su mu dane poruke koje tvore islamsku svetu knjigu Kuran. Narednih

godina, u brojnim drugim prilikama, Muhamedu su poruke diktirane dok se nalazio

u stanju transa. Također je bio pisao da odlazi na „nebesko putovanje".

Mnogi ljudi današnjice koji tvrde da su doživjeli kontakt s vanzemaljcima rekli

su isto što i Muhamed. Savao iz Tarza, poznatiji kao sv. Pavao, bio je čovjek koji je

promijenio imidž Ješue (Isusa) 3

u spasitelja-boga-mesiju iz čega je nastala kršćanska

religija. Dogodilo se to nakon što je doživio „viziju" Ješue na putu za Damask. Također

je govorio o tome kako je bio „uzdignut" na nebo ili na nekoliko različitih nebesa

(dimenzija). Govoreći o sebi, napisao je:

„Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan

tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek

- da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam; Bog zna - bio ponesen u raj, i čuo neizrecive

riječi, kojih čovjek ne smije govoriti."

2. Korinćanima 12:2-4

Ponovno, ovo je nalik mnogim današnjim iskazima osoba otetih od strane vanzemaljaca

koji su ispričali kako su ih vanzemaljci vodili u druge dimenzije stvarnosti,

ponekad u njihovom tijelu, a ponekad izvan njega. Sveti Pavao i prorok po imenu

Enoh govore da su vidjeli mnoga nebesa kada su bili „podignuti gore"; što se podudara

s pripovijestima u Vedama, drevnim indijskim svetim knjigama, napisanim na

izvornom sanskrtskom jeziku. One opisuju sedam viših razina i sedam nižih razina

oko ovog planeta. Kada dozive nešto lijepo, neki ljudi i danas govore da su u „sedmom

nebu". Jedna od tih „razina" je naša treća dimenzija a tik iznad nas, vibracijski,

razina je s koje nama manipuliraju. U Enohovoj knjizi „Čuvari" neobično podsjećaju

na vanzemaljce. U Svicima s Mrtvog mora stoji da je Noin otac bio jedan od „Čuvara",

a Nebukadnezar, babilonski kralj u razdoblju od 651.-604. prije Krista, bilježi da ga je

posjetio jedan Čuvar i jedan sveti koji su sišli s neba.' 1

Dake iz mahajanskog budizma

bili su „bića što putuju nebom", a Padina Sambhava, osnivač tibetanskog budizma

navodno je napustio Tibet u nebeskoj kočiji. 5

Nešto slično tvrdilo se i za biblijskog

proroka Iliju kada je otišao iz Izraela 6 , te za srednjoameričkog boga Quetzalcoatla. 7

Opisi letećih diskova, letećih brodova i nebeskih kočija obiluju na svim kontinentima,

u svim kulturama. Nebesa tj. raj i danas povezujemo s nebom, zato što su odande

došli „bogovi" iz drevnih vremena u svojim svemirskim letjelicama. Australski starosjedioci

spominju tri pradjedovska bića zvana Djanggavvuli, koji su bili povezani s

planetom Venerom, kao što je bio i Quetzalcoatl i polinežansko božanstvo Kahuna. 8

Dodamo li svemu ovome brojne primjere navedene u Pobuni robota i bezbroj drugih

knjiga, koji povezuju vanzemaljce sa stvaranjem i nadzorom zemaljskih rasa, tada bi

samo vrlo ograničeni um mogao odbaciti barem mogućnost - a ja bih rekao vjerojatnost

- da su vanzemaljci u pozadini ljudske povijesti i događaja koji su tu povijest

oblikovah.

Vrlo je mnogo tema koje povezuju drevne spise i današnje opise viđenih NLO-a.

Istraživači NLO-a pronašli su navodnog autora izvještaja poznatog kao The Memorandum.

Bili English bio je bivši obavještajni satnik Zelenih beretki u Vijetnamu, uključen

u zadatak pronalaženja bombardera B-52 kojeg je na slijetanje u džunglu prisilio jedan

NLO. On tvrdi da je nakon tog iskustva tri mjeseca proveo u bolnici, na psihijatrijskom

odjelu, a po oporavku je radio u RAF-ovoj (Royal Air Force - britansko

Kraljevsko ratno zrakoplovstvo; op. prev.) prisluškivačkoj postaji kamo ga je poslala

američka Vojna obavještajna služba. U uredu ga je čekala zapečaćena diplomatska

torba koja je sadržavala izvještaj o NLO-ima na 624 stranice, poznat kao Izvještaj

Grudge 13. U svom je dopisu iznio vlastitu analizu tog dokumenta. Ondje su spomenute

sve strogo povjerljive aktivnosti NLO-a između 1942. i 1951., što je uključivalo

zabilježena slijetanja, viđenja, padove NLO-a, otmice ljudi i vanzemaljce koje je

uhvatila vojska. Sve bi to vrlo lako mogle biti dezinformacije jer NLO scena na njih

nije imuna, dapače. No, u izvještaju se našlo mnogo zanimljivih elemenata. Navodi

se da je jezik zarobljenih vanzemaljaca nalikovao sanskrtu, drevnom jeziku indijskih

svetih spisa Veda koji sadrže mnoge opise objekata koji izgledaju poput svemirskih

letjelica i letećih strojeva (pod nazivom vimane) te vanzemaljskih „bogova".

U Izvještaju Grudge stoji da se prehrana promatranih vanzemaljaca temeljila na

klorofilu, kojeg (kao što danas znamo) ima širom onoga što nazivamo svemirom, a ne

samo na Zemlji. U Vedama se, kao vrlo značajna, spominje biljka znana pod nazivom

soma. Rabila se kao halucinogena droga u obredima radi lakše komunikacije s „bogom"

Indrom i drugim „bogovima", a bila je ujedno omiljeno piće Indre i njegovih

kolega. S obzirom na sve popularniju pretpostavku da su drevni „bogovi" bili u stvari

vanzemaljci, zanimljiva je slučajnost da se smatralo kako se piće od some dobiva od

tekućeg klorofila. Mnogi koji tvrde da su bili u kontaktu s vanzemaljcima rekli su

da je osnova njihove prehrane bio nekakav „sok". No, vjerujem da je ovu planetu

posjetilo desetine tisuća vanzemljskih civilizacija, i prirodno je da se jako razlikuju

po izgledu, genetskim značajkama i načinu ishrane. Neki od njih nesumnjivo su vrlo

slični nama i mogli bismo ih, i ne osvrnuvši se, mimoići na ulici. Drugi se po izgledu

od nas jako razlikuju.

Ako ništa drugo, mislim da mnoga „čuda" zabilježena u brojnim vjerskim legendama

imaju vanzemaljsko podrijetlo (ili iz Četvrte Dimenzije). Pojava kojoj je 1917. godine

u Fatimi u Portugalu nazočilo 70.000 katolika podsjeća na brojne priče opisane

u drevnim spisima, ali i iz današnjeg svijeta. Fatimsko „čudo" uslijedilo je nakon niza

22

23


I lillllU LC VUÒ VÒIUUUUIU

veo

suza

susreta između troje djece i nekog čudnog bića koje se, rekoše, ponekad manifestiralo

kao Djevica Marija. Biće je obećalo da će uprizoriti neko čudo kako bi se ljudima

otvorile oči, a desetine tisuća ljudi koji su podigli glave doista su vidjeli fantastičan

prizor. No, što je to bilo? Istraživač NLO-a Jacques Vallèe smatrao je da zna odgovor

te je u svojoj knjizi iz 1976. godine Nevidljivo učilište (The Invisihle College) napisao:

„Ne samo da se stalno spominjao nekakav leteći disk ili kugla nego i njegov način

kretanja, njegova putanja koja oponaša list u padu, njegovi svjetlosni efekti,

praskovi poput grmljavine, zujanje, neobičan miomiris/anđeoske vlasi'koje padaju

na tlo i rastvaraju se, toplinski val kakav se povezuje s približavanjem diska, sve su

to najčešći parametri viđenja NLO-a. Kao što su i oduzetost dijelova tijela, gubitak

pamćenja, zatim obraćenja te iscjeljenja."

Zapečaćenu poruku svog „komunikatora" djeca su poslala papi, s naputkom da

se smije otvoriti i obznaniti tek 1960. godine. Poruku je papa doista i otvorio I960.,

ali mi i dalje čekamo da se obznani njezin cjelokupni sadržaj! Jedno je sigurno: da je

potvrđivala temelje rimokatoličke vjere, začas bi se bila našla u udarnim vijestima.

Što je, dakle, sadržavala?

Uvjeren sam da se i starozavjetni „Bog" znan kao Yhwh (Jahve) također zasniva

na nekom vanzemaljcu, ili, što je vjerojatnije, nizu takvih bića. Zanimljivo je to da,

iako se židovska religija doživljava kao monoteistička, izvorni hebrejski tekstovi takvo

stajalište ne podupiru. Dok engleski prijevod govori o nekakvom „Bogu", hebrejski

izvornik spominje Elohime, množinu koja znači „Bogovi". Slično tome, kada na

engleskom pročitamo riječ „Lord" (na hrv. Gospodin ili Bog; op. prev.), u hebrejskom

tekstu stoji Adonai, množina, što se može prevesti kao Bogovi. Riječ Jahve (ponekad

Yahweh), čini se, ima drugačije podrijetlo. Vanzemaljsko, po svemu sudeći.

Ako čitajući Stari zavjet i ostale drevne spise svaku riječ „Bog" ili „bogovi" zamijenite

s „vanzemaljac", cijela stvar počinje dobivati smisao i postaje vrlo razvidna. Treba

imati na umu da je, u evolucijskom smislu, vremenska razlika između doba nastanka

tih pripovijesti i današnjeg vremena nepostojeća. U širem vremenskom rasponu bio

bi to tek treptaj. Za današnje pojave NLO-a o kojima je svjedočilo na tisuće ljudi - u

što možemo ubrojiti fascinantne holografske prikaze, bića i letjelice koji se pojavljuju

i nestaju (prebacujući se iz jedne dimenzije u drugu), te mnoštvo drugih viđenja i

trikova koji bi zasjenili i samog Walta Disneya - odgovorni su vanzemaljci u razdobljima

nastanka glavnih svjetskih religija.

Ti manipulatori s Četvrte Dimenzije osmislili su religije da bi preko njih nadzirali

čovjekov um, s nakanom da nadziru ovu dimenziju.

Mogućnosti manipuliranja čovječanstvom pomoću takve tehnologije jednostavno

su bezgranične. Ima li boljeg načina za kontrolu ljudi od toga da im blokirate um te ih

podijelite da biste njima vladali. Potom izmislite niz dogmatskih religija utemeljenih

na specijalnim vanzemaljskim efektima? Pogledajte samo svu bol, bijedu i među-

generacijsko neznanje koje

su ovom planetu podarili

kršćanstvo,

islam, judaizam

i ostali. Želite li spriječiti

svijest ljudi tako da

prestanu donositi vlastite

zaključke te im odijeliti um

od njihovih neograničenih

moći, uvalite im neku dogmatičnu

religiju ili neki

drugi oblik krute dogme.

U vašim će rukama postati

poput gline za oblikovanje.

Ja mislim da je preuzimanje

Planeta Zemlje

ostvareno pomoću onog

što bih nazvao Luciferskom

Sviješću. Taj izraz koristim

kao uopćen naziv za opis

sile koja nastoji - djelu -

Slika 2: da lije Zemlja vibracijski zatvor? jući kroz sve životne oblike,

ljudske i vanzemaljske

- upravljati ovom planetom. To je izuzetno negativna energija koja djeluje s Četvrte

Dimenzije. Luciferska Svijest javlja se uglavnom u dva oblika. Različite kulture tim

oblicima daju različite simboličke nazive. Jedan nas oblik želi zatočiti u materijalnom

svijetu uvjeravajući nas da odbacimo cjelokupnu ideju o duhovnim carstvima i neuništivosti

života. Drugi se bavi duhovno orijentiranim ljudima kako bi ih uvjerio da

zanemare stvarnost fizičkog svijeta i da ostanu lelujati u nekakvoj duhovnoj omami.

U oba slučaja, dakle, „obrađivane" se ljude dade kontrolirati, a njihovu se moć unošenja

pozitivnih promjena u fizički svijet poprilično može potkresati.

Svijest je, po mom mišljenju, počela stvarati vibracijski zatvor. Mi smo višedimenzionalna

bića koja djeluju na mnogo frekvencija i dimenzija istovremeno. Znam da

ovo mogu biti čudni koncepti onima koji ih suzdržano slušaju, ali naše stvarne mogućnosti

i naše prividne mogućnosti udaljene su svjetlosnim godinama, kao što ćemo

uvidjeti u čudesnim godinama što nam predstoje. Ako je, dakle, preko ovog planeta

prebačana frekvencijska „mreža", zaprečujuća, sputavajuća vibracija koja nas sprječava

da se povežemo s višim razinama naše svijesti i naših sposobnosti, mi prestajemo

biti „cjeloviti". Udaljavamo se od „oca". Uz znanje koje se čuva na Četvrtoj Dimenziji

ovo ne bi predstavljalo čudo kakvim bi se u prvi mah činilo.

Blokiranje frekvencija već rabimo i mi na Zemlji, a kamoli da to ne bi primjenjivale

tehnološki razvijenije civilizacije. U razdoblju postojanja Sovjetskog Saveza, Sovjeti

24


. i istina će vas osloboditi

veo

suza

su stvorili informacijski zatvor, šaljući ometajuće frekvencije u namjeri da spriječe

prijem nekih stranih radio-postaja na području SSSR-a. Time je onemogućeno da informacije

koje su protuslovile službenim stavovima dopru do ljudi. Stvoren je svojevrsni

vibracijski zatvor, informacijski zatvor. Proširite taj koncept na planetu u cjelini

i dobit ćete sliku koju vam nastojim dočarati (slika 2). Razlika je samo u omjeru.

U knjizi Projekt Montauk (The Montauk Project) 9

inženjer elektrotehnike Preston

Nichols opisuje kako je otkrio blokirajuću frekvenciju koja zaprečuje umove vidovitih

osoba s kojima je radio na istraživanju telepatije. Osnova telepatije, kao što

Nichols potvrđuje, jednostavna je. Kada mislimo, odašiljemo misaoni val, na sličan

način kao što se s odašiljača emitiraju radio ili televizijski valovi. Radio ili televizijski

prijemnik dekodiraju te valove a, na daleko sofisticiraniji način, čovjekov um dekodira

misaone valove. Odatle nastaje telepatija. Nichols je otkrio da su umovi njegovih

vidovitih ispitanika bili blokirani svakoga dana u isto vrijeme. Pomoću opreme za

hvatanje šifriranih signala, ustanovio je da blokirajuće frekvencije potječu iz danas

zloglasnog centra Montauk za istraživanje metoda kontrole uma i putovanja kroz

vrijeme, smještenog na istočnom kraju Long Islanda u New Yorku. Čak i ovdje, na

Zemlji, blokiranje frekvencija je činjenica.

Izraze kao što su blokiranje i ometanje frekvencija koristim radi jednostavnosti, ali

to se također može javljati u vidu zatvaranja portala i prolaza koji povezuju ovu fizičku

dimenziju koju vidimo oko nas s drugim vremensko-prostornim dimenzijama.

Smatra se da se neki od tih prolaza nalaze na značajnim i svetim mjestima drevnih

naroda kao što je Stonehenge u Engleskoj, Machu Picchu u Peruu, Ayers Rock u Australiji

i područja nekadašnjeg Babilona i Mezopotamije, sada Iraka. Bermudski trokut

je, kako neki vjeruju, još jedan takav prolaz, što bi moglo objasniti mnoge čudnovate

nestanke brodova i zrakoplova koji se vjerojatno događaju prilikom otvaranja

prolaza. Moguće je čak da su ti prolazi zatvarani iz pozitivnih razloga, da se spriječi

ulazak negativnih vanzemaljaca u ovu vremensko-prostornu stvarnost. Mnogo je nedoumica

a još je više onoga što moramo spoznati i proniknuti. Ometanje frekvencija,

zatvaranje prolaza između dimenzija, možda oboje - precizan uzrok nastanka

zatvora nije bitan za ono što govorim u ovoj knjizi. Dovoljno je upamtiti da je jedna

vanzemaljska sila iz Četvrte Dimenzije stvorila informacijski zatvor, blokirajući više

razine ljudske svijesti. Veo je pao. Veo natopljen suzama. Mi smo, u stvari, stavljeni u

duhovnu i mentalnu karantenu.

Ako je tom ometajućom vibracijom prekriven naš planet, ili čak Sunčev sustav i

šire, naše mogućnosti bile bi ograničene na razine svijesti koje se nalaze unutar frekvencije

što nas drži zatočene. Bili bi nam nedostupni svijest i znanje o višim frekvencijama

izvan ovog vibracijskog zatvora. Odvojili bismo se od viših razina naše vlastite

svijesti. Bili bismo, riječima drevnih knjiga, „zalutale duše" odvojene od „oca". Sljedeću

sam usporedbu koristio mnogo puta, ali mislim da dosta dobro sažima stvari:

vi ste astronaut na Mjesecu. Očima i ušima primate informacije neposrednog svijeta

oko sebe.

Istovremeno dobivate informacije o široj slici i veće razumijevanje zadatka koji

vam je dala, kako bismo je mogli nazvati, „Kontrola leta". Kada vi, astronaut, dobivate

izbalansirane informacije preko očiju i ušiju te iz šire perspektive Kontrole leta, sve

je u redu, vi funkcionirate besprijekorno. Ali što bi se dogodilo da izgubite vezu s

Kontrolom leta? Odjednom bi nestalo dubljeg razumijevanja i vodstva. Vaše misli

i ponašanje sada bi bili vođeni isključivo informacijama koje se mogu dobiti

očima i ušima iz svijeta koji vas neposredno okružuje. Vrlo bi brzo to ponašanje

i opažanje bilo znatno drugačije od onoga kakvi bi bili da ste s Kontrolom leta

ostali u čvrstoj vezi.

Kad je oko ovog planeta, Sunčevog sustava, a moguće i izvan njega, postavljena ta

ometajuća frekvencija čiji smo zatočenici, imala je isti učinak. Izgubili smo kontakt

s našom Kontrolom leta i, što se pokazalo sudbonosnim, s našim vjekovnim pamćenjem.

Zaboravili smo tko smo i odakle dolazimo. Ili je to barem zaboravila ogromna

većina. Oni koji su uspjeli očuvati svoju vibracijsku brzinu, svoju frekvenciju, i dalje

su mogli biti u dodiru sa svojim višim razinama, svojim Višim Ja, jer je vibracijska

povezanost i dalje postojala, premda je blokirajuća frekvencija učinila tu vezu ne tako

savršenom, čak i za njih. Danas je to u stanju učiniti sve veći broj ljudi jer se blokirajuća

frekvencija raspada, a to je osnova onoga što se naziva „duhovnim buđenjem"

koje sada zapljuskuje ovaj planet.

Sve do nedavno, međutim, uspijevalo je to samo nekolicini. Ostalima se vlastita vibracijska

brzina snizila pod utjecajem događaja, religija i općenitog programiranja, što

ih je nagnalo da zatvore vlastiti um i time smanje brzinu svojih vibracija. Ovime je stvoren

vibracijski jaz - a za neke i bezdan - između njihovih nižih razina svijesti unutar

te blokirajuće frekvencije (Nižeg Ja) i njihovih bezgraničnih mogućnosti izvan te frekvencije

(Višeg Ja). Unutar tog zatvora bila je ova fizička razina i neke ne-fizičke razine

kojima se vraćamo između inkarnacija. Uvid u preostali dio Stvorenog svijeta većini

je ljudi uskraćen. Mogli bismo to prispodobiti stanju ljudske rase koja proživljava svoj

život unutar kutije s čvrsto pritisnutim poklopcem. Sjedimo u mraku, vjerujući da su

naše mogućnosti - Stvoreni svijet općenito - ograničeni onim što se nalazi u toj kutiji,

unutar vibracijskog zatvora. Bezgraničnost u sferi mogućnosti i svemira jako je, jako

blizu: s onu stranu poklopca na kutiji, ali nam nije bilo dopušteno da vidimo što postoji

vani, niti smo dokučili da svijeta izvan kutije uopće ima. Tijekom tisuća godina i više,

otkad je vibracijska „mreža" prebačena preko Zemlje, mi smo, kao rasa, cijelo vrijeme

funkcionirali samo sa sitnim djelićem svojih punih i bezgraničnih mogućnosti. Život

na Zemlji dramatično se promijenio, a mislim da je to utjecalo i na životinjsko carstvo.

Nešto mi govori da zakon džungle i surovost kojima svjedočimo u prirodi nisu takvima

trebah biti, niti da je tako bilo prije negoli je veo stavljen. Dobra je vijest - kličimo na

sav glas - da ovom razdoblju razdvojenosti sada dolazi kraj.

Uh. Kakva li nas samo budućnost čeka!

Mislim da su, u razdoblju nakon stvaranja blokirajućih vibracija, ovamo stigli vanzemaljci

s Četvrte Dimenzije luciferskog načina razmišljanja, te su genetski presložili

27


. /' istina će vas osloboditi

DNK, tj. naslijeđeni kodni sustav fizičkog tijela. S vremenom, taj novi obrazac DNK

prenesen je svim ljudima tijekom brojnih naraštaja. DNA određuje prirodu tjelesnog

ustroja i sadrži naslijeđeno pamćenje svih proteklih naraštaja. Da je DNA ostavljena

na miru, mi bismo, bez obzira što živimo u vibracijskom zatvoru, barem znali što se

dogodilo i upoznali se s biti problema. Zbog vanjskog uplitanja u strukturu DNK

i to je znanje za nas izgubljeno. Priopćitelji informacija u knjizi Donositelji zore

(Bringers Of The Dawn) kao i u drugim knjigama za koje se tvrdi da dolaze iz

vanzemaljskih izvora kažu da je ljudska DNK prije toga imala dvanaest spirala

tzv. heliksa, no nakon genetskog prčkanja smanjena je na dva. Naši potencijali i

naš naslijeđeni izvor informacija svedeni su na šestinu onoga što su trebali biti.

Čak i danas, koliko znam, ima identificiranih dijelova DNK koje znanstvenici ne

mogu povezati niti s jednom vidljivom funkcijom. Nazvali su to „DNK otpadom".

Moguće je da upravo zbog isključivanja ovih ostalih deset spirala DNK koristimo,

kao što je inače poznato, svega djelić potencijala našeg mozga. Možda bismo te

najnovije dobre vijesti trebali proslaviti - živimo u vremenu kada se odvija jedan

proces koji će u nama ponovo sjediniti te spirale DNK. Mili Bože! Iz današnjeg

kuta gledano, ono što ćemo tada biti u stanju činiti, pamtiti i znati bit će gotovo

nevjerojatno.

Moguće je da su ti genetički eksperimenti simbolički opisani u priči o Adamu

i Evi te u izrazu „Čovjekov pad". Osim toga, u drevnim tekstovima i legendama

više se puta spominju „bogovi" koji su sišli s neba da bi nadzirali čovječanstvo i

oplodili žene.

U Bibliji, u Knjizi Postanka 6:4, kaže se da su: „...Božji sinovi općili s ljudskim

kćerima pa im one rađale djecu." Izraz „Božji sinovi" (uobičajen u gotovo svim

drevnim religijama) odnosio se, u to sam siguran, na vanzemaljce. Prema toj pripovijesti,

Bog - ili bogovi - stvorili su čovjeka „na vlastitu sliku". Više tih drevnih

tema u glavnim sam crtama izložio u knjizi Pobuna robota. Potomstvo nastalo iz

veza vanzemaljaca i ljudi uvelike se razlikovalo od ostalih ljudi. Kao što piše u

Postanku, u novoj engleskoj verziji Biblije pod nazivom The Good News Bible: „U

ta vremena, pa i kasnije, na Zemlji bijahu divovi koji su bili potomci žena iz ljudske

rase i nebeskih bića. Bili su to veliki junaci i slavni ljudi iz davnina". Današnja

znanost tipa ovaj-je-svijet-sve-što-postoji nije uspjela pronaći karike koje nedostaju

u genetskoj evoluciji čovjeka zbog toga što takvih uopće nema. Iznenadne promjene

čovjekovog obličja možemo zahvaliti uplitanju od strane vanzemaljaca. Možda je

to ishodište legendi o majci djevici kakvih ima diljem svijeta. U zemlji koju nazivamo

Kina imali su „nebeskog boga" zvanog Di, za kojeg se kaže da je na „čudesan" način

oplodio djevicu, koja je pak rodila Zua, prvog pripadnika nove genetske linije. Iz

legendi diljem drevnog svijeta možete saznati da su kraljevske obitelji navodno potekle

od nebeskih bogova - vanzemaljaca. Zapisi koje su za sobom ostavile drevne

civilizacije Mezopotamije govore da su njihove piramidalne kule poznate kao zigurali

izgrađene kao mjesto za tjelesno sjedinjenje svećenice i jednog od bogova s neba.

Herodot je opisao unutrašnjost zigurata kojeg je vidio u Babilonu:

„Na najvišoj kuli nalazi se prostrani hram, a unutar hrama velik krevet prekriven

krasnom posteljinom, sa zlatnim stolićem sa strane. Ondje nema nikakvog kipa, a

noću u sobi spava samo jedna ovdašnja žena koju je, od svih žena u zemlji, kako

kažu kaldejski svećenici, izabralo božanstvo. Svećenici također tvrde, u što ja ne

vjerujem, da bog silazi osobno u ovu sobu i spava na kauču."' 0

Na jednom nadgrobnom kamenu pronađenom u Rimu, datiranom između prvog

i četvrtog stoljeća, upisano je: „Ja sam sin Zemlje i zvijezda na nebu, no potječem od

nebeske rase. Neka se znanje prenosi dalje!"" Rođenje Ješue (Isusa), kao što je opisano

u gnostičkim evanđeljima, također ima sličnosti s iskustvima s vanzemaljcima

suvremenog doba. Jakovljev Protoevangelium najstarije je od gnostičkih evanđelja

koja su uklonjena iz kršćanskih ortodoksnih spisa na zloglasnom Nicejskom saboru

325. godine (vidi Pobunu robota). U tom gnostičkom tekstu opisuje se rođenje Ješue

te kako su se ljudi i životinje odjednom ukočili, usred pokreta, zahvaćeni snažnom

iako privremenom oduzetošću, dok su Josip i primalja ostali nedirnuti. Ovo umnogome

podsjeća na iskustva ljudi koje su kontaktirali ili bili oteli vanzemaljci. U tekstu

nadalje piše:

„1 on se udalji, a s njim i primalja. I stajaše u spilji, i gle, blistavi oblak zasjeni spilju.

A primalja reče:„Moja je duša danas okrijepljena, jer oči su moje vidjele čudesa, jer

Izraelu je darovano spasenje". I istoga trena oblaka u spilji nestade, i zasja ondje

jarko svjetlo, kakvog oči ne mogaše gledati.

I malo-pomalo, svjetlo je postupno izblijedjelo, a pojavilo se dijete i posegnulo za

dojkom svoje majke Marije."

U drevnim zapisima i tekstovima nebrojene su poveznice s „bogovima" i „oblacima";

a što je sa „zvijezdom" koja je navodno stajala iznad rodnog mjesta Ješue? Zašto

to ne bi mogla biti svemirska letjelica? U biblijskom Otkrivenju čitamo o silasku

Novog Jeruzalema s neba (Otk., 22:10) i povratku Ješue na oblacima (Otk., 1:7). Je

li Ješua bio pripadnik pozitivne vanzemaljske rase koji se utjelovio kako bi čovječanstvu

pomoglo da se izbavi iz zatvora? Takvu mogućnost ne bih odbacio. Pleme

domorodnih Amerikanaca, Irokezi, imaju legendu o irokeškoj djevici koja se udala

za poglavicu nebeskog naroda. Geolog Christian O'Brien iznosi pretpostavku da hebrejski

i sumerski tekstovi govore o rasi bića znanih kao „Oni Što Blistaju", a taj izraz

povezuje s hebrejskom riječi Elohim. Nije nimalo slučajno što su Deve iz sanskrta

i Anđeli iz kršćanstva također „Oni Što Blistaju". Peruanski Inke također spominju

„One Što Blistaju". O'Brien kaže da su upravo bića znana kao Elohimi putem genetskog

inženjeringa stvorila današnje ljude od ranih čovjekovih oblika. Dodaje da su se

neki od njih, „Čuvari" iz Knjige Enohove, sparivali s ljudima te smatra da su navodni

29


utemeljitelji semitske rase, Šemjase i Jahve, bili pripadnici vanzemaljskih „Čuvara" i

„Onih Što Blistaju". 12

Potvrde svojoj pretpostavci da su današnje ljude stvorili ET-i zvani Nefilimi izraelski

učenjak Zecharia Sitchin nalazi u drevnim sumerskim i babilonskim zapisima. 13

Osobe koje su bile žrtve otmica od strane NLO-a također spominju komunikaciju s

ET-ima koji su im opisali kako su stvorili tijela sadašnje ljudske rase i vršili zahvate na

našoj DNK. Postoje mnoga svjedočanstva otetih o tome kako su imali spolne odnose

s vanzemaljcima na njihovom svemirskom brodu. Naravno da nisu istinite baš sve takve

priče, niti sve teorije i sve pojedinosti, ali uočite li neke zajedničke obrasce počet

će se kristalizirati određena slika. Osobno smatram da su različite vanzemaljske civilizacije

posijale različite rase na Zemlji, čime bi se možda mogla objasniti fiks-ideja

nekih o čistoći njihove rase. Većina ljudi neće to povezati s vanzemaljskim podrijetlom,

ali na dubokoj, podsvjesnoj razini, to bi moglo biti ono što ih pokreće.

Smatram da je Zemlja daleko starija nego što znanost i sanja te da se je ovdje

naselio i razvijao čitav niz civilizacija, što se u povijesnim knjigama ne spominje.

Većina ih je prije „Pada" bila daleko razvijenija, tehnološki i duhovno, od današnjeg

čovječanstva. Mentalno, emocionalno, duhovno i tjelesno napredovanje nije nužna

značajka života kao takvog. Ukoliko nas nešto razdvoji od našeg istinskog potencijala

možemo krenuti i unatrag. Ovisi o dostupnom nam znanju i potencijalu. U

razdobljima znanim kao doba Lemurije i Atlantide, prije stotine tisuća godina prema

našoj verziji vremena, ljudi su živjeli u onome što bismo nazvali svijetu znanstvene

fantastike, u kojem su bile moguće nevjerojatne stvari, što također vrijedi i za ranije

civilizacije. Nisu to bila čuda, nego tek korištenje prirodnih zakona stvorenog svijeta.

Takozvane paranormalne ili nadnaravne pojave samo su ono što naša skučena verzija

znanosti još nije otkrila ili prihvatila. Sve što postoji je posljedica „prirodnih" zakona.

Da nije, ne bi ni moglo postojati.

Unazad smo krenuli kada je uvedena ometajuća frekvencija, te su nam uskraćene

razine svijesti koje su obuhvaćale znanje prisutno prije zabilježene ljudske povijesti.

Zatvorska su se vrata zalupila, a mi ih sada, s treskom, ponovno otvaramo.

Ljudska civilizacija nije nastala na Planeti Zemlji, u to sam uvjeren. Na ovu je planetu

došla iz drugih predjela galaksije. Neki kažu da su prvi ljudi stigli na Zemlju iz

zvjezdanog sustava Vega, udaljenog 26 svjetlosnih godina, i tri puta većeg od Sunca.

To je najsjajnija zvijezda u sazviježđu Lire i peta najsjanija zvijezda na našem nebu. 14

Bez obzira odakle, osjećam da je ljudska rasa došla s nekog drugog zvjezdanog sustava

te je ugrabila priliku da nastani i iskuša ovaj veličanstveni novi planet. Odonda,

kada god smatraju potrebnim, vrše obradu genskog materijala, kako pozitivnu tako

i negativnu. Čine to sa svrhom poboljšanja ili nadzora naše vrste, ovisno o trenutno

prevladavajućem gledanju na stvari. U ta ranija vremena mislim da struktura tjelesnog

obličja nije bila tako gusta kao što je danas. Bila je više eterična, lakša i manje

glista, te sposobna pojaviti se negdje i nestati, levitirati i lebdjeti iznad površine. Sve

su te stvari moguće i danas ako snagu svojih misli u dovoljnoj mjeri usredotočimo, ali

vjerujem da su tada bile dostupne svima, kao uobičajeni dio svakidašnjice. U ta vremena

nije bilo tjelesne „smrti". Svijest se povlačila iz tijela kada je sama htjela. S vremenom,

nakon preobrazbe ovog planeta i čovječanstva, moći ćemo to i sami činiti.

Još jedna tema koja povezuje kanalizirane informacije iz mnogih izvora koji tvrde

da dolaze od vanzemaljskih civilizacija te iz simboličnih priča u drevnim tekstovima i

legendama tijekom tisuće godina jest ona o ratu na nebu, moguće o ratu između vanzemaljskih

civilizacija za prevlast u ovoj galaksiji. Slutim da je to povezano s borbom

između dvije struje svijesti u Četvrtoj Dimenziji, a za prevlast nad ovom. Lemuriju

je stvorila jedna od ovih struja, a Atlantidu druga. Bila je to duga i ogorčena bitka

koja još uvijek traje, s čovječanstvom kao pijunom u sredini. Indijske Vede sadrže

pripovijesti koje, lako je moguće, opisuju nebeske bitke uz uporabu uređaja visoke

tehnologije. Oni koji su razvijeniji tehnološki nisu nužno razvijeniji duhovno. Dobar

je primjer otkriće atomske bombe. Tehnološki gledano, izum te bombe bilo je briljantno

postignuće. Njeno bacanje na ma koje ciljeve, vrlo je oprečno duhovnosti. Stoga

mi se čini sasvim izglednim da je u nekim dijelovima ove galaksije bilo pakleno kada

su se vanzemaljci borili za prevlast svojim tehnički naprednim igračkama. Mislim da

su filmovi poput Rata zvijezda i druge znanstveno-„fantastične" priče rezultat toga

što su pisci doprli do svojih zapretenih sjećanja ili su imali izravna saznanja o tome

što se zbivalo. Ista su to unutarnja sjećanja, u nekoj dubokoj razini naše svijesti, koja

privlače zapanjujući broj ljudi znanstveno-fantastičnim filmovima i literaturi. Neka

od mjesta koja se najčešće pojavljuju u kanaliziranim informacijama glede tih sukoba

zvjezdani su sustavi Oriona, Sirijusa i Plejada. Zanimljivo je, u svjetlu tih činjenica,

da su navedena mjesta imala istaknut položaj u drevnim vjerovanjima i štovanju bogova

na Zemlji tijekom tisuća godina, u brojnim kulturama diljem svijeta. Piramide

u Gizi i golemi pauk nacrtan u drevna vremena u nizinama Nazce u Peruu točno su

poravnati s Orionom. Mislim da je zvijezda Arcturus u sazviježđu Bootes također

značajna za povijest Zemlje.

Cilj negativnih vanzemaljaca, u odnosu na Zemlju, bio je da pretvore ljude u robovsku

rasu. To im je davnašnji a i današnji cilj, iako u drukčijem obliku. Umjesto fizičke

kontrole putem zauzimanja planeta, tijekom posljednjih nekoliko tisuća godina

nastoje to postići djelovanjem na našu svijest iz drugih dimenzija. Smatram da je nakon

doba drevnog Babilona i Egipta nastupilo jedno razdoblje kada, iz nekog razloga,

ovamo više nisu dolazili na isti način. Možda su ih potjerali drugi vanzemaljci koji su

nam pokušavali pomoći. Možda je došlo do nekih vibracijskih promjena. Kako bilo,

smatram da su uglavnom počeli djelovati kroz čovjekovu svijest iz Četvrte Dimenzije,

zamijenivši time fizičku invaziju iz prijašnjih vremena. No, nimalo ne sumnjam

da ovamo i dalje dolaze, i to, u novije vrijeme, u sve većem broju. Gospodar prstenova

J. R. Tolkiena obraduje teme rata između ljudima nalik Hobita i malih sivih Orka, a

sve to, kako mnogi vjeruju, podsjeća na motive onoga što se doista zbilo. Čak i opisi

podzemnih laboratorija odgovaraju opisima onog što se danas zbiva u podzemnim

bazama i genetičkim laboratorijima na tlu Amerike i drugih država.

30

31


veo

suza

Moguće je da je bitka za Zemlju dostigla svoju najrazorniju fazu potkraj doba

Atlantide, tijekom razdoblja od desetaka tisuća godina, što je dovelo do potonuća

ogromnog otoka Atlantide u Atlantski ocean oko 10.500.-9500. godine prije Krista.

Iz mnogih se izvora gomilaju dokazi o kataklizmičkim gibanjima i promjenama vremena

i Zemljine kore negdje u to doba, kada su se iz Zemlje izdignuli čitavi planinski

lanci a površinom planeta protutnjao golemi plimni val. Istraživači geolozi J. B. Delair

i D. S. Allan iznose mnogobrojne dokaze o tome u svojoj knjizi Kada je Zemlja

zamalo nestala (When Trie Earth Nearly Died). 15

Oni smatraju da je neka zvijezda eksplodirala

oko 15.000. pr. Kr. te da je nešto ostataka doprlo do ovog Sunčevog sustava

oko 9.500 pr. Kr., ostavljajući za sobom pustoš. Njihovo istraživanje potvrđuje priče

kanaliziranih komunikacija dobivanih tijekom tisuća godina kada je, tvrde oni, Zemljina

površina kakvom je vidimo danas nastala uglavnom jednim ogromnim kataklizmičkim

događajem, gotovo u tren oka (u evolucijskom smislu), a ne sporim, postupnim

promjenama koje tako zdušno promiče glavnostrujaška, službena znanost.

Pojedinosti tih različitih gledišta vrlo su zanimljive, ali najzanimljivijim aspektom

svega ovoga držim sveobuhvatne teme koje se naziru iz drevnih i suvremenih informacija

i vjerovanja. Teme su to o popriličnom utjecaju vanzemaljaca na ljudsko

postojanje, o bitci između vanzemaljskih civilizacija za prevlast, te o nekoj katastrofi

na Zemlji i šire, u drugim dijelovima Sunčevog sustava, uzrokovanoj jednim stranim

„tijelom" koje je onuda prolazilo. Mislim da su te teme povezane, a vezu čini Luciferska

Svijest. To je kolektivna svijest, sveukupnost svih umova - ljudskih i vanzemaljskih

- koji razmišljaju unutar raspona izuzetno negativne frekvencije. Iako jedna

osoba ili skupina ne može poremetiti planetarni sustav samo pomoću vlastitih misli,

zasigurno je moguće (barem ja tako mislim) da to učini jedna višedimenzionalna

kolektivna svijest.

Budući da je sve stvoreno mislima te da je sva materija podređena mislima, sva

fizička zbivanja posljedica su jedne ili više određenih misli koje utječu na materiju.

Sve jest. Kada znanstvenici istražuju zakone fizike i materije, oni iznose matematičke

jednadžbe koje opisuju moć i mogućnosti misli, no računi su im dosad uglavnom

bili pogrešni. Sva ta zbivanja što su uzrokovala pustošenje u Sunčevom sustavu dogodila

su se unutar granica vibracijskog zatvora, nastalog djelovanjem manifestirane

Luciferske Svijesti. Ta svijest operira unutar svih životnih oblika, bilo ljudskih bilo

vanzemaljskih, koja djeluju unutar svog vibracijskog spektra. Luciferska Svijest krajnje

je negativan misaoni obrazac, ili spektar misaonih obrazaca, a svakoga onoga čija

uvjerenja ne izlaze iz okvira tog spektra takva svijest može zarobiti i pretvoriti u oruđe

za provedbu svoje volje. Isto načelo nalazimo kod podešavanja radija na određenu

stanicu. Kada se Luciferska Svijest zakači za nečiju svijest, ta svijest, u biti, postaje

njihova „Kontrola leta", njihov vodič. Ukoliko naše nakane ostanu i dalje pozitivne i

okrenute ljubavi, takva svijest ne može na nas izravno utjecati zato što će naša energetska

polja uma-emocija-duha vibrirati unutar spektra mnogo višeg od onog luciferske

valne dužine. Neće se uspostaviti nikakva rezonacija. Lucifersku „emisiju" ne

prima svijest „namještena" na drukčiju frekvenciju, baš kao što radio prijemnik u

svako doba hvata isključivo postaje unutar određene širine frekvencijskog pojasa.

Mislim da je civilizacija koju nazivamo Atlantidom bila pokušaj - od strane (kako

sam ih u Pobuni robota nazvao) „dobrovoljaca", a u Donositeljima zore nazivaju se

Obitelji Svjetla i Rasturačima Sustava - da se razori vibratorno uporište, blokirajuća

vibracija. Ti dobrovoljci uglavnom su dolazili iz one pozitivnije struje svijesti u Četvrtoj

Dimenziji. Bića su pritjecala u zatvor, u kutiju, i nastojala promijeniti zemaljsku

vibraciju te razbiti nadzirući] frekvenciju. Neko su vrijeme djelomično u tome uspijevali,

ali Atlantida je postala vrlo negativno mjesto pod utjecajem luciferske struje te

je doživjela naprasan i nasilan kraj. Sada mi, današnji naraštaji, imamo priliku učiniti

ono što Atlantida nije uspjela - razbiti blokirajuće vibracije i omogućiti čovječanstvu

da se vrati cjelovitosti i Jednoti, da se ponovno poveže sa svojim istinskim potencijalima.

Zgrabit ćemo priliku, ali na miran način. Nećemo upotrijebiti fizičku silu nego

ljubav. Ovu priču želim iznijeti što je moguće jednostavnije, da se ne bismo izgubili

u zamršenim frazama. Stoga ću se poslužiti nekim pojednostavljenim izrazima za

dvije glavne struje mišljenja koje za Planetu Zemlju žele sasvim različitu budućnost.

Zatvorski Čuvari, kako ću ih zvati, simboličan je naziv za svijest iz Četvrte Dimenzije

koja je preuzela nadzor nad ovim planetom i odvojila čovječanstvo, vibracijski i

genetski, od našeg punog potencijala i višeg znanja. Stvar nikako ne želim svesti na

puku opreku tipa „svjetlo protiv tame" ili „dobro protiv zla" zato što smo svi mi ionako

dio iste cjeline, svi smo aspekti iste one svijesti koju zovemo Bog ili Stvoritelj. Svi

mi u sebi imamo pozitivan i negativan polaritet kojeg se trudimo uravnotežiti. No u

različitim fazama naše evolucije svi imamo različite stavove, a interakcijom tih različitih

misaonih obrazaca, i pozitivnih i negativnih, dolazi do iskustava koja evoluciju

ubrzavaju. Drugu struju mišljenja predstavljaju ona bića i struje svijesti koje se žele

probiti kroz ograničenja i nepovezanosti nametnute čovječanstvu i Zemlji, te ponovno

uspostaviti slobodu misli i raditi na razvoju naših punih potencijala. Ovu struju

svijesti zvat ću vibracijom „Svjetla" ili „Ljubavi".

Još bih nešto želio istaknuti u vezi te vibracijske „otimačine", a to je priroda „hrane

i okrepe. Da bi se naše tijelo okrijepilo na ovoj fizičkoj ravni treba mu fizička

hrana. Ali na drugim frekvencijama stvarnosti, u ne-fizičkim carstvima svijesti, hrana

je čista energija. Što je više istovrsne energije koju se može stvoriti, to će obrok

biti obilniji, da tako kažemo. Energija koju Zatvorski Čuvar/Luciferska Svijest upija

i odakle dobiva svoju energiju negativna je energija. Što bude više resursa iz kojih

se takva energija može stvoriti, to potencijalno snažnija može postati. I, naravno,

neuravnoteženija. Emocije poput straha, krivnje i ljutnje, ukoliko ih ne uravnoteže

pozitivne emocije, mogu proizvesti ogromne količine negativne energije. Tada rat

postaje gozba. Mi neprestano odašiljemo energiju, a psihički senzitivne osobe mogu

je osjetiti i vidjeti. U stvari, to možemo svi mi, premda većina ljudi toga nije svjesna.

Ako se čovječanstvo može izmanipulirati da postane prepuno straha, krivnje i ljutnje,

tada će vibracijska „kutija" u kojoj živimo postati proizvodna traka negativne

32

33


istina ce vas osioooaiti

veo

suza

energije. Zatvorskim Čuvarima ručale je na stolu! Zanimljivo je da današnje priče o

negativnim vanzemaljcima, kojih trenutno ima na sve strane, govore o tome kako ovi

žive od negativnih čovjekovih emocija te da se trude poticati događaje i okolnosti u

kojima bi se stvorilo još više one krajnje negativne energije. Uvjeren sam da je to točno,

daje to ključni razlog zbog kojeg ta vanzemaljska svijest, Zatvorski Čuvari, djeluje kroz

umove ljudi kako bi poticala davnašnje i današnje strahote. Ti događaji nisu posljedica

„zle" čovjekove naravi. Proizvedeni su pomoću manipuliranja ljudske prirode i njenog

osjećaja za stvarnost. Također je vrlo vjerojatno da je prinašanje životinjskih i ljudskih

žrtava „bogovima" (kakvih je tijekom povijesti bilo nemalo, u mnogim kulturama diljem

svijeta) vršeno u svrhu zadovoljenja potrebe vanzemaljca za takvom energijom, a

možda i za nekim dijelovima ljudskog tijela. Kao primjer možemo spomenuti Azteke u

Srednjoj Americi koji su nebrojeno mnogo ljudi žrtvovali „bogovima". Na sreću, većina

vanzemaljaca ne spada u ovu krajnje negativnu kategoriju. Danas je na raznim valnim

dužinama oko ovog planeta prisutna sva sila pozitivnih vanzemaljskih civilizacija koje

nam pokušavaju olakšati netom započeti duhovni preobražaj na putu ka slobodi. Ovdje

su da nam pomognu.

Po uvođenju blokirajuće frekvencije, kada bi ljudi „umrli" a njihova svijest napustila

fizičko tijelo, većina ih nije mogla odmaknuti dalje od ne-fizičkih frekvencija sadržanih

unutar vibracijskog zatvora. Čak su i izvan svojih fizičkih tijela i nadalje bili razdvojeni

od svoje više svijesti, svojeg Višeg Ja, kako ga mi zovemo, ostali su zatočeni u Trećoj Dimenziji.

Tako je započeo proces inkarnacije i reinkarnacije u zemaljska tijela, jer su bića

željela nastaviti svoj razvoj unutar zatvora za kojeg nisu niti znala da predstavlja zatvor.

Pojedinačnog „boga" koji je zatvor nadzirao smatrali su Bogom. Ravnoteža mnogih ljudi

u tolikoj je mjeri narušena, a oni tako zapeli u određene misaone obrasce i stavove da

su izabrali utjeloviti se u iste situacije, mjesta i rase. Ponavljajući stare obrasce, iz života

u život, ravnoteža im je bivala sve narušenija. Neki drugi, s boljom moći prosudbe, poslužili

su se svojim inkarnacijama kao sredstvom za prikupljanje iskustava te za razvoj.

Naša je svijest niz međusobno povezanih magnetskih energetskih polja, i što nam je

veće razumijevanje i otvoreniji um, to će brže ta energetska polja vibrirati. Kada su se

vrata zatvora zalupila oni što unutra ostadoše zarobljeni bili su poticani i manipulirani

da zatvore svoje umove što se, dakako, događa i danas. Pozitivni vanzemaljci mogu

nam jedino pružiti priliku da otvorimo svoje umove i podignemo se vibracijski te povežemo

s našim beskonačnim jastvima. jedan od načina na koji to nastoje postići su i

krugovi u žitu.

Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Dobri vanzemaljski momci s Četvrte Dimenzije

(i onih viših) pokušavaju nam otvoriti umove i srca, a negativni ih nastoje držati zatvorenima.

Čak i da vanzemaljci slete na travnjak ispred Bijele kuće, ne znači da bi se naši

umovi odjednom otvorili. Takvim se događajem kolektivni ljudski um ne bi otvorio

- izbezumio bi se! Sjetimo se masovne panike 1938. godine kada je radijsku emisiju

pod nazivom „Rat Svjetova" Orson Welles uprizorio kao pravi izvještaj o slijetanju

vanzemaljaca. Um je poput mišića: što ga više koristimo, bolje će raditi i veći postati.

Stoga su nam potrebni nagovještaji koji će razvući našu svijest kako bi mogla razumjeti

i potaknuti sjećanja koja držimo na dubljim razinama svijesti. Negativni ET-ji, nasuprot

tome, žele nas držati podalje od svake informacije koja bi nas mogla duhovno i intelektualno

pobuditi.

Tijekom povijesti malo je ljudi bilo u stanju otvoriti i proširiti svoju svijest do točke

gdje bi podigli brzinu svojih vibracija iznad brzine zatvorske vibracije i ponovno se

sjedinili s ostatkom samih sebe i Stvorenoga Svijeta. Proces je nazvan „uzlazak" - bijeg

iz zatvora - a iskazuje se riječima pripisanim Ješui i sličnim likovima tijekom povijesti:

„Moj otac i ja smo jedno". Mnoge od tih ljudi nalazimo u povijesnim knjigama. Dok su

bili utjelovljeni, mogli su uzdići svoju svijest, povezati se s frekvencijama izvan zatvora

i na taj način dokučiti narav nevolje u kakvoj se čovječanstvo nalazi. Bijahu ismijavani

i osuđivani zato što su govorili na temelju znanja kojemu su pristupili s razina izvan

blokirajuće vibracije, dok je većina ljudi kojima su se obraćah mogla pojmiti isključivo

svijet kojeg su poznavali i vidjeli oko sebe. Nisu se sjećali nikakvog drugog svijeta.

Ovime se vraćamo središnjoj temi ove knjige: stvaranju naše vlastite zbilje. Za svijest

razine Zatvorskog Čuvara proces je jako dobro poznat. Našu fizičku stvarnost oživotvorile

su misli kojih se držimo, prijašnje i sadašnje. Unutar nas stvaraju uzorak koji

se potom navlači oko nas u obliku magnetskog plašta/aure. Time si privlačimo fizičku

stvarnost u smislu ljudi, mjesta i događaja koji točno odražavaju naš unutarnji uzorak,

kako sami sebe vidimo. Ključ ove stvarnosti su misli. Ako možete upravljati nečijim mislima

i načinom na koji se netko vidi tada stvarate zbilju te osobe i, kao rezultat, njihovo

fizičko iskustvo. I ne samo to, svojoj djeci ljudi općenito prenose velike porcije vlastitih

nazora i uvjerenja. Tako će upravljati - često s najboljim namjerama - načinom na koji

djeca sagledavaju sebe i svoje sposobnosti. To utječe na njihov osjećaj jastva i stvara im

sukladnu fizičku zbilju.

Ukratko, čim uspijete upravljati mislima jednog naraštaja, tim ćete lakše nametati

svoju volju budućim naraštajima, jer sada imate programirane roditelje i „vođe" koji i

ne znajući rade u vašu korist. Na stranicama ove knjige iznosim tvrdnju da se na temeljima

globalne manipulacije vrši manipulacija pojedinačnog ljudskog uma i njegovog

pogleda na sebe i svijet općenito.

Svjetska Zavjera (sa sviješću Zatvorskog Čuvara na vrhu piramide) je zavjera kojom

se želi manipulirali osjećajem jastva ljudske rase i, posredstvom toga, stvaranjem njegove

fizičke zbilje. Kao što znam reći, razmišljate li kao žrtva, žrtva ćete i postati. Danas

imamo planet preplavljen ljudima koji su ohrabrivani da o sebi misle kao o žrtvama,

zbog čega žrtve i postaju.

Ono što se događalo tijekom ovog razdoblja globalnog utamničenja odraz je onoga

što se događa unutar kolektivnog ljudskog uma. Sebi smo to iskustvo privukh kolektivno.

Ovu smo zbilju sami stvorili, baš kao što zlostavljana žena, bez osjećaja samopostovanja

i ljubavi prema samoj sebi, podsvjesno privlači kaznu koju smatra da zaslužuje.

Zena u tom stanju svijesti manifestira! će svoj osjećaj jstva tako što će magnetski

privlačiti energetsko polje muškarca koji ima poriv da druge kažnjava. Na isti način,

35


istina će vas osloboditi

unutarnji manjak ljubavi spram sebe i samopoštovanja u kolektivnom ljudskom umu

privukao je Svijest Zatvorskog Čuvara/Lucilersku Svijest da učini isto. Da nije bilo

neravnoteže unutar kolektivnog ljudskog uma povezane s iskustvom kroz koje prolazimo,

takvo iskustvo ne bismo bili stvorili. Problem i rješenje počinju i završavaju

s jastvom. Ukoliko svi zajedno pronađemo za sebe ljubav, takvu ćemo zbilju sebi

stvoriti, što će, sve zajedno, pridonijeti stvaranju zbilje kolektivnog uma. Kada to učinimo,

Luciferska Svijest prestat će na nas utjecati, jer više nećemo privlačiti iskustva

kakva ona pruža.

Sagledana iz viših razina razumijevanja, Luciferska Svijest, ma koliko bila strašna u

fizičkom „ovdje i sada", zapravo je iskustvo koje smo si stvorili kao ogledalo u kojem

ćemo uočiti kolektivne poremećaje unutar ljudskog uma i koje ćemo, kada to učinimo,

ukloniti. Gledamo li stvari na takav način, to postaje pozitivno iskustvo, barem

u onom krajnjem ishodu.

IZVORI

1 Barbara Marciniak, Bringers Of The Dawn (Bear & Co, Sante Fe, 1992.).

2 Hari Prasad Shastri, The Ramayana OfValmiki (Shanti Sadam, London, 1976.), drugi

svezak, str. 95.

3 Isus je grčki prijevod nekog židovskog imena, vjerojatno Y'shue, hebrejske inačice

imena Jošua. Puno bi ime bilo Ješua ben Josip (Jošua, Josipov sin).

4 George C. Andrews, Extra-Terrestrials Among Us (Llewellyn Publications, SAD, 1986.),

str. 63.

5 Extra-Terrestrials Among Us, str. 54-55.

6 Ibid., str. 73-74.

7 Ibid., str. 72-73.

8 Ibid., str. 63.

9 Preston B. Nichols s Peterom Moonom, The Montauk Project (Sky Books, New York,

1992.).

10 Extra-Terrestrials Among Us, str. 54.

11 Ibid., str. 59.

12 Christian O'Brien, The Genius Of The Fen (Turnstone Press Ltd.,

Wellingborough, Northamptonshire, 1985.). Njegova stjališta navedena su i u kr\}\z\ Alien

Identities Richarda L.Thompsona (Govardhan Hill Publishing, San Diego, 1993.), str.

197-198.

13 Zecharia Sitchin, The 12th Planet (Avon, New York, 1976.).

14 Virginia Essene i Sheldon Nidle, You Are Becoming A Galactic Human (S. E. E. Publishing

Co, Santa Clara, 1994.).

15 D. S. Allan i J. B. Delair, When The Earth Nearly Died (Gateway Books, Bath, 1995.).

drugo poglavlje

rođenje Bratstva

Najučinkovitiji način zatvaranja ljudskog uma i manipuliranja njegovim osjećajem

vlastitog ja jest da se u nj uprogramira neki oblik dogme. On će se uvijek

žestoko braniti od drugih informacija i odbijati svako drukčije mišljenje koje se

suprotstavlja njegovom uskogrudnom, zacementiranom stajalištu. Dogme postaju

čovjekov osjećaj sigurnosti i sredstvo očuvanja moći. Čovječanstvo se tako grčevito

drži za oboje da su mu zglobovi od grča pobijelili.

Dogme se javljaju u bezbroj oblika, a kada različite ljude uspijete uvjeriti da njeguju

oprečne dogme manipulacija sukoba i kontrole pomoću načela „podijeli pa

vladaj" postaje više nego laka. Događa se to i danas na isti način, zapravo i češće,

kao i tijekom razdoblja vibracijskog zatvora, judaizam je manipulaloru od jednake

koristi kao i kršćanstvo i islam; politička „ljevica" jednako je važna kao i politička

„desnica". Potrebne su vam dvije dogme da bi se između sebe borile. Tijekom tisuća

godina najdjelotvornije dogme bile su i ostale religije. Jedan naraštaj prisvoji uskogrudan

pogled na svijet i na sebe samog (religiju) te ga stane nametati svojoj djeci,

koja to isto čine svojoj djeci, i tako sve do današnjeg doba. Sve vjerske i političke

dogme prožete su negativnim elementima iz Četvrte Dimenzije.

Dva najjača oružja religija su dvije izjedajuće emocije: strah i krivnja. Pomoću

njih se ljudski um podčinjava i uništava njegov osjećaj samopoštovanja, čime se

stvara i odgovarajuća fizička zbilja. Religije su jedan te isti misaoni obrazac koji se

očituje pod različitim nazivima - misaoni obrazac pod nazivom „kontrola". Čak su i

izvorišta njihovih mitova, priča i obreda sveudilj ista jer proistječu iz istog izvora!

Negdje pred kraj postojanja Atlantide skupine ljudi počele su bježati iz njihove

sve opustošenije zemlje. Neki su umaknuli iz zatvora dok je brzina njihovih vibracija

bila još dovoljno visoka da to izvedu. Drugi su ostali zatočeni slučajno ili planski.

Kada se Atlantida urušila, neki su se nastanili u područja danas znana kao Egipat

i Srednji istok, Središnja Amerika i Sjedinjene Države. Oni koji su preživjeli nadolazeću

kataklizmu svojoj su djeci prenijeli znanja u obliku mitova i priča. Jedan je

to od mogućih odgovora na očiglednu zagonetku: kako to da su Europljani - „otkrivši"

dva američka kontinenta u petnaestom i šesnaestom stoljeću - ustanovili da

su mnoge kulture i vjerovanja domorodačkih naroda nevjerojatno slične (ponekad

i istovjetne) onima u „Starom svijetu" - Europi i Srednjem istoku. I jedni i drugi

bili su pod utjecajem znanja koje su donijeli izbjegli Atlantidani, iako smatram da

je drugi razlog tomu povezan s vanzemaljskom aktivnošću širom svijeta. Vjerujem

da su se, u razdoblju nakon Atlantide, vanzemaljski izdanci svijesti Zatvorskog Ču-

$7


istino ce vas osloboditi

rođenje

Bratstvo

vara i dalje spuštali na Zemlju i komunicirali s ljudima, kazujući im istu, potanko

smišljenu priču.

Neki Atlantidani umaknuli su ploveći na zapad prema Amerikama, a neki na istok

prema Europi i sjevernoj Africi. Moguće je da se biblijska priča o Noinoj arki odnosi

na ovo razdoblje, premda bi se mogla odnositi i na jedan drugi potop nekoliko tisuća

godina kasnije. Tijekom tisućljeća i tisućljeća znanje Atlantiđana i vanzemaljaca

prenosilo se nadolazećim naraštajima, a prvotna se jasnoća opetovanom predajom

izgubila. Znanje je ujedno postalo sredstvo kontrole, pa je s time u skladu mijenjano

kako bi u svako doba odgovaralo onima na vlasti. Iz tog razloga pojedine elemente

toga znanja još uvijek nalazimo u svim religijama. Izvorno, sržno znanje se razvodnilo

i preusmjerilo u nebrojene pravce te se očitovalo u vidu religija poput kršćanstva,

islama, judaizma, paganizma, hinduzima itd. Sve su one u određenoj mjeri zadržale

nit toga znanja dok su, s druge strane, često uništavale njegovo pravo značenje pomoću

dogmi, mitova i dobro razrađenih fikcija. Ironično, poganstvo je zadržalo daleko

više izvornog znanja od tih religija (poput kršćanstva) koje ga proglašavaju „zlim".

Zatvorski Čuvari iz Četvrte Dimenzije žele spriječiti da spoznamo tko smo, kako smo

postali zatočeni i na koji način da iz zatvora umaknemo. Strategija Zatvorskih Čuvara

sastojala se u tome da nas zbunjuju i razdvajaju u frakcije, religije i jezike. Simboličan

prikaz istoga možete pročitati u priču o Kuli babilonskoj:

„Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka,

naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu (Babiloniji) i tu se nastane. Jedan drugome

reče:'Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!'Opeke im bile mjesto

kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše:'Hajde da sebi podignemo

grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj

zemlji!'

Jahve [vanzemaljci] se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.

Jahve reče: 'Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih

nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde

da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.'Tako ih

Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer

je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po

svoj zemlji."

Knjiga Postanka, 11:1-9

Kršćanstvo na te ljude gleda u vrlo negativnom svjetlu iako je, uvjeren sam, situacija

posve drukčija. Oni su se bunili protiv kontrole. Poslije Atlantide počele su izranjati

druge civilizacije iz reinkarnacije atlantidske svijesti. Znanje koje su prenosili tijekom

brojnih naraštaja, i kroz vanzemaljsku intervenciju, bilo je i pozitivno i negativno. U

Mezopotamiji (današnjem Iraku) je postojala civilizacija poznata kao Sumer koja se

razvila duž rijeka Eufrat i Tigris. Smatra se da Sumer bilježi početak negdje oko 6000.

g. pr. Kr., iako takve brojke trebamo uzimati samo kao procjene. Kasnije će postati

dijelom Babilonskog carstva koje je uvelike utjecalo na judaizam, a time i na kršćanstvo.

Sličan utjecaj imala je i egipatska civilizacija. Podrobniju povijest ovoga možete

pročitati u mojoj knjizi Pobuna robota.

jedan moj izvor, koji je radio ,,s nutarnje strane" državnih i sigurnosnih agencija

u Ujedinjenom kraljevstvu, ispripovjeđio mi je priču koja govori i o Sumeru i o temama

preuzimanja Zemlje od strane vanzemaljaca. On kaže da su 1960-ih britanske

obavještajne agencije sastavile tajni izvještaj s pojedinostima o prijavljenim viđenjima

vanzemaljaca. Bili su ispitali 1800 osoba u Europi i Skandinaviji koje su tvrdile da

su vidjele NLO, vanzemaljce ili da su imale kontakt s bićima iz nekog drugog svijeta.

Istovremeno, kaže, slična su ispitivanja vođena u Sjedinjenim Državama, Sovjetskom

Savezu, Australiji i Japanu. Svoja su saznanja naposljetku objedinili, čime je postalo

dostupno nekih 62.000 razgovora s ljudima diljem globusa. Kao prvo, u ogromnoj,

ogromnoj većini ispovijesti bilo je riječi o pozitivnim, ležernim komunikacijama s

ET-jima različitih rasa. Poprilično se to razlikuje od priča o „zlim vanzemaljcima"

na kakve nailazimo u medijima. Drugo, otprilike 75% ljudi s kojima se razgovaralo

diljem svijeta očito su iznijeli istu temeljnu priču. Rekli su da su im ET-ji kazali kako

je u našem Sunčevom sustavu nekoć postojala planeta Melkedek, ali da su Melkedekanci

postali opsjednuti materijalnim svijetom te su svoj okoliš uništili. Na koncu su,

tijekom pokusa i sukoba, ispalili tolik broj nuklearnih projektila da se Planeta raspala

i sama eksplodirala. Asteroidni pojas je navodno dio ostataka Melkedeka.

Prema tom istraživanju, odnosno svjedočanstvima onih koji su imali bliske susrete

s vanzemaljcima, otprilike 5000 melkedeške „elite" umaknulo je razaranju i spustilo

se na Zemlju, na mjestu koje znamo kao Sumer, sada Irak. Melkedeška rasa opisana je

kao... pazite sad... plavokosa i plavooka. Arijska „rasa nadljudi" koju je opisivao Adolf

Hitler. To su bili „bogovi" opisani na sumerskim kamenim pločicama, navodi se nadalje

u priči, a kako je vrijeme prolazilo, uz pomoć svojeg naprednog poznavanja

genetike načinili su novu rasu zemaljskih ljudi - bijelu rasu kakvu danas poznajemo.

Simbolično je to dočarano pričom o Adamu i Evi, a zabrana da jedu s Drveta spoznaje

simboličan je prikaz plana da se zemaljske rase drže podalje od znanja tko zapravo

jesu. U stvari, stvorena je jedna robovska rasa koja i dandanas postoji. Ispitanici su

rekli da upravo Melkedekance znamo pod nazivom Elohimi iz biblijskih tekstova.

Mislim da je ova sila s Četvrte Dimenzije poznata pod mnogim nazivima. Prvobitni

zemaljski ljudi bili su domorodački narodi crne, crvene i drugih boja kože u Africi,

Amerikama, Aziji i Australiji, a ne bijela rasa, rekli su im vanzemaljci.

Postojale su dvije struje melkedeških „osvajača". U prvu su se ubrajali oni koji su se

križali međusobno, održavajući tako genetsku „čistoću" plavokosih i plavookih. Ovi

su, kako su rekli komunikatori s vanzemaljcima, i dalje živjeli na Zemlji, iako uglavnom

skriveni od pogleda, u podzemlju. Drugi su se križali sa svojim novostvorenim

zemaljskim rasama, ali su opet stremili, i još uvijek streme, tomu da očuvaju tu ge-

39


istina će vas osloboditi

IUUCIIJC

D/UtilVU

netsku struju najčišćom što mogu, križajući se samo unutar obitelji ili unutar malog

kruga pojedinaca slične genetike.

Navodno su tom genetskom linijom obuhvaćene obitelji „Iluminata" koje su upravljale

i manipulirale svekolikom ljudskom poviješću od vremena Sumera. Manipulacija

je našu planetu vodila istim pogubnim putem koji je iskusio Melkedek. I opet,

prema golemoj većini unutar 62.000 ispitanika, danas na Zemlji pet drugih vanzemaljskih

rasa pomaže čovječanstvu da raskine mentalne okove i prekine melkedešku

manipulaciju. Tipični pripadnik jedne od tih rasa, prema opisu, visok je oko tri i pol

metra. Možda su to „divovi" iz drevnih legendi? Imaju dvostruke zglobove kuka, vrlo

velika čela, plave oči, mali prorez na licu umjesto onog što bismo mi nazvali usta i

vrlo velika stopala. Shvatite to kako želite, ali to bi mogao - mogao - biti još jedan vid

manifestacije bića s Četvrte Dimenzije koja djeluju na našoj frekvenciji.

Nedvojbeno je da je Sumer bio izvorište mnogih stvari koje će oblikovati ljudsku

kulturu i postojanje. Kršćansko vjerovanje u Božjeg Sina i Jaganjca koji mora umrijeti

da bi nam grijesi bili oprošteni može se naći u Sumeru, Babilonu i Egiptu. Zamisao o

janjetu žrtvovanom da bi se oprostili grijesi čovječanstva potječe iz sumerskog vjerovanja

da će se, ukoliko doslovno žrtvujete janje na oltaru, time saprati grijesi ljudi o

kojima je riječ. Dok sam pisao ovu knjigu u novinama sam vidio sliku ortodoksnog

Židova koji oko glave jedne djevojčice kruži piletom, gonjen vjerovanjem da će pile

preuzeti njene „grijehe". Djevičanskih majki „spasiteljskih" likova diljem drevnog svijeta

ima napretek i mogu se pronaći u vjerovanjima starosjedilačkih naroda Sjeverne,

Južne i Srednje Amerike. Odraz biblijske priče o Edenskom vrtu nalazimo u mnogo

ranijoj sumerskoj priči o Edinskom vrtu, a čak se i ideja o sabatu može pronaći u sumerskom

danu odmora pod nazivom Sabatlu. Židovski narod držan je u Babilonu u

sužanjstvu te je, kada su ga oslobodili Perzijanci, ponio sa sobom brojne babilonske

priče i vjerovanja natrag u Palestinu. One su se naposljetku našle u biblijskom Starom

zavjetu, a preko njega i u Novom zavjetu. Današnje religije reciklirana su drevna

vjerovanja i simboličke priče koje su „obogaćivane" i izvrtane pod vodstvom svijesti

Zatvorskih Čuvara, sve dok se izvorno značenje nije izgubilo pod lavinom mitova i

izmišljotina. Tako ćete, kada istražujete podrijetlo ishodišnih priča svjetskih religija,

pronaći iste osnovne teme s različitim imenima za navodne junake i zlikovce. U vezi

kršćanske inačice Isusa vidi također Bela (Sumer), Dioniza (Grčka), Mitru (Perzija

i Rim), Ozirisa (Egipat), Quetzalcoatla (Srednja i Južna Amerika), Krišnu (Indija) i

tako dalje. Na taj je način duhovno znanje iz kojeg izvorno potječu sve religije u najvećoj

mjeri u javnoj areni uništeno. Ključan je to proces za nadziranje ljudske rase.

Povučete informacije iz javne arene i tajno ih préñesete samo onima koji dijele vaše

ambicije.

Temelj manipulacije svijetom oduvijek je bila kontrola nad znanjem. Dok su religije

pomoću straha, krivnje i nametanja svojih nazora prodavale ljudima beznadno

ograničen pogled na život i njih same, razvila se tajna mreža koja je prenosila daleko

naprednije znanje povlaštenoj nekolicini. Čak i unutar tog vibracijskog zatvora postoji

znanje koje većini ljudi ostaje nedostupno.

To se znanje ne može usporediti sa znanjem dostupnim izvan zatvora, ali još je

uvijek daleko naprednije od onoga koje je čovječanstvu općenito dopušteno primiti.

Želite li manipulirati ljudima, nužan je preduvjet da posjedujete znanje koje oni ne

posjeduju. Jedno od prvih pravila kontrole i manipulacije glasi: „Ne dopustite svojim

žrtvama da znaju ono što vi znate". Te „skrivene", potiskivane spoznaje nazvat ću

„ezoterijsko znanje". Ezoteričnima se, prema definiciji u rječniku, opisuju: „filozofske

doktrine namijenjene samo upućenima, nešto što općenito nije razumljivo; privatno,

povjerljivo". Savršeno sažimanje tog pojma. Takvo se znanje držalo podalje od širokih

masa radi manipulacije i nadzora. Iz toga proizlazi da je to znanje doista postalo

„privatno, [i] povjerljivo".

No, sada dolazi do buđenja na svjetskoj razini i te će spoznaje postati dostupne svima

koji žele čuti, a zavjera s ciljem držanja čovječanstva u duhovnom mraku doživjet

će krah i propast. Stvari se već odvijaju u tom pravcu. Kao ključni dio tog procesa

moramo proniknuti u narav obmane i zašto se ljude obmanjuje. Način na koji se to

znanje drži podalje od javne arene sustav je inicijacija u drevnim školama ezoterijskih

znanja i današnja golema mreža tajnih društava širom svijeta koje nazivam Bratstvom.

Svakom iniciranom na višoj razini nudi se veće znanje u odnosu na one na

nižim razinama. Uspostavlja se piramidalna struktura gdje šačica onih koji stignu do

vršnih razina inicijacije zna daleko, daleko više od većine na nižim prečkama ljestava

(vidi sliku 3). Na taj način nekolicina povlaštenih lako će manipulirati ostalim članovima

društva. Sadržaj tog ezoterijskog znanja odnosi se na razumijevanje zakona i

potencijala stvorenog svijeta koje je daleko naprednije od „znanosti" kakvoj imamo

40

41


isima ce vas osioooaia

roaenje

oruisivu

pristup u javnoj areni, kao i na znanje o ljudskoj psihi, njezinoj prirodi i na koji se

način ona može programirati i kontrolirati.

Nije se oduvijek ovo znanje prikupljalo iz negativnih pobuda.

Dok je kršćanstvo nametalo svoju zastranjujući! i manipulativnu dogmu širom

poznatoga svijeta bilo je ravno samoubojstvu javno govoriti o drukčijim duhovnim uvjerenjima.

Nimalo ne iznenađuje da se znanje prenosilo u tajnosti ih je skrivano, zaogrnuto

plaštem legendi i simboličnih priča. Hvala Bogu da je! Ali znanje je neutralno. Negativan

ili pozitivan je način njegove primjene. Duhovno se znanje može ispravno rabiti ili se

može zlorabiti, kao i tajnovitost svojstvena društvima i školama ezoterije čiji članovi, osobito

na višim razinama, poznaju duhovne stvarnosti uskraćene većini ljudi. Na isti način

na koji svaki inicijal više razine unutar tajnih društava zna više od onih ispod njega, tako

će se i Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije pobrinuti da njihovo znanje bude daleko

opsežnije čak i od struktura na vrhu globalne piramide manipulacije. Mislim da danas,

na svojim višim razinama, ova mreža tajnih društava (sa znanjem kojeg je naslijedila) radi

na ostvarenju gotovo isključivo negativnih ciljeva pod vodstvom svoje najviše, nadziruće

jezgre: Svjetske Elite ili, jednostavno - Elite. Članovi ove Elite su ili izravne inkarnacije Zatvorskih

Čuvara s Četvrte Dimenzije ili im ovi kontroliraju umove. Cilj Bratstva i njegovih

medudimenzijskih kontrolora je centraliziranje moći u rukama nekolicine. Taj je proces

prilično usavršen i odvija se na svjetskoj razini zahvaljujući suvremenoj tehnologiji. Strategija

je poznata pod nazivom Veliko djelo vjekova ili Novi svjetski poredale, a nastoji

uvesti svjetsku vladu kojoj će sve nacije biti kolonije; središnju svjetsku banku i valutu;

svjetsku vojsku i mikročipirano stanovništvo povezano jednim globalnim računalom.

Ono što se danas događa vrhunac je manipulacije koja se odvija tisućama godina.

Zamisao o prenošenju znanja kroz niz tajnih inicijacija datira barem od Atlantide,

a vjerojatno je i mnogo starija. Tema zajednička kanaliziranim informacijama govori

o nekakvom hramu na Atlantidi gdje je onima koji su smatrani vrijednima povjerenja

predavano znanje kojem većina stanovništava nije imala pristup. Kada su se počele

pojavljivati civilizacije koje su uslijedile nakon Atlantide i one su nastavile s praksom

iniciranja u različite razine znanja. Među tim organizacijama bile su škole ezoterijskih

znanja u Babilonu, Egiptu i Grčkoj koje su svoje znanje čuvale u najvećoj tajnosti. I

najmanje kršenje zavjeta tajnosti bilo je kažnjivo smrću. Iz toga je temelja niknula današnja

masovna mreža tajnih društava. Te škole misterija i inicijacija nadahnute su negativnim

elementima s Četvrte Dimenzije i odonda su nadzirane s njihove strane kroz

svijest najviših inicijata, adepata. U svojoj studiji Djelići zaboravljene vjere profesor G.

R. S. Mead piše:

„Ustaljena tradicija u povezivanju sa svim velikim ustanovama Misterija odražavala

se u tome da su njenih nekoliko osnivača bili uvoditelji svih umijeća civilizacije; ili

su sami bili bogovi, ili su ih bogovi bili uputili - ukratko, da su bili ljudi daleko većeg

znanja od svih onih što su došli kasnije; bili su učitelji rasa u povojima...

Navodno su ti najraniji učitelji čovječanstva koji su utemeljili ustanove za podučavanje

misterija kao najučinkovitijeg sredstva za davanje poduke novonastalom

čovječanstvu o višim stvarima, bile duše koje su pripadale jednom razvijenijem

čovječanstvu od našega... U najranija vremena, prema tom gledištu, neobjašnjiva

djela izvodili su oni što su posjedovali znanje o silama prirode, a prikupilo ga je jedno

prijašnje, usavršeno čovječanstvo ne nužno poteklo sa Zemlje, koje je izvodilo

čudesa kakva niti jedan dio našeg čovječanstva nije sam mogao proizvesti." 1

U svojim nakanama prema čovječanstvu ta inicijacijska struktura bila je ili negativna

od samog početka ili ju je ta svijest preplavila kasnije. Smatram da su u izuzetno

utjecajnom egipatskom Bratstvu prevladavale negativne manipulacije barem od kraja

vladavine faraona Akhenatona koji je umro oko 1362. g. pr. Kr. Egipatski dvor preselio

je u novi grad, El-Amarnu u srednjem Egiptu i ondje izgradio Hram Bratstva za

ezoterijske inicijacije. Po njegovoj smrti njegovi su nasljednici vratili kraljevski dvor

u Tebu, ali je Bratstvo ostalo u El-Amarni i odvojilo se od države. Tijekom stoljeća

javljali su se i drugi prenosioci znanja. Neke, poput Katara u dvanaestom i trinaestom

stoljeću, na najokrutniji način uništila je Katolička crkva nakon što su bili proširili

svoj utjecaj na šire područje, djelujući iz svoje baze u južnoj Francuskoj. Papinska je

„pravda" jednako surovo postupila s Vitezovima Hrama (Vitezovima templarima)

koji su stupili na istaknutije mjesto europske povijesti otprilike u isto vrijeme kad i

Katari. Ali templari su se prebacili u ilegalu a svoj utjecaj šire i danas, kako u svojstvu

samostalne organizacije, tako i unutar drugih tajnih društava koja su, na kraju krajeva,

dio iste krovne organizacije. Razdoblje Katara i križarskih ratova iznjedrilo je

brojne izdanke Bratstva koji i nadalje imaju veliki utjecaj na mnoge događaje: to su

tajna društva poput „Vitezova redovnika bolničara iz reda Sv. Ivana", danas poznatih

kao Malteški vitezovi. Nije se to događalo samo u kršćanskom i židovskom svijetu.

Slična tajna društva osnivana su u svim kulturama, a arapsko bratstvo Velike lože u

Kairu kasnije će postati veliki manipulator događajima.

Strukturama tog negativnog Bratstva cilj je uvjeriti mase ljudi da povjeruju u svakakve

prežvakane gluposti dok manipulatori za sebe čuvaju znanje o prirodi života i stvorenoga

svijeta te o tome kako iskoristiti moć uma, Zemljino energetsko polje i svjetske

energetske čvorove (mrežu energetskih linija koje različite kulture poznaju kao stjecišta

energije, meridijane i zmajeve crte). No, tijekom stoljeća čak niti povlašteni inicijati

nisu uspjeli očuvati informacije u izvornom obliku. Do današnjega dana oni koriste

iskrivljenu verziju tog znanja, iako još uvijek daleko napredniju glede razumijevanja

univerzalnih zakona od bilo čega što ćete naći u religijama i etabliranim znanostima, a

što bi mi, ostali, trebali prihvatiti. Najveće nerazumijevanje od strane negativnog Bratstva

odnosi se na moć ljubavi. Svijesti Zatvorskih Čuvara koja kontrolira umove onih

što manipuliraju Bratstvom izmiče pravo razumijevanje ljubavi. Ta svijest stvara negativnu

energiju i njome se hrani, a što više negativne energije proizvede i potakne čovječanstvo

daje proizvodi, to snažnija postaje. Ljubav je ovoj svijesti poput češnjaka vam-

42

43


isiino ce vas osioooam

piru, a bez ljubavi - energije na kojoj počiva sve što je stvoreno - znanje će se uvijek

zlorabiti. Znanje bez ljubavi je stanje bivanja koje još uvijek upravlja višim razinama

mreže Bratstva, preko njegove Svjetske Elite. Mogli bismo ga nazvati intelektom bez

srca, bez uravnoteženog ženskog načela.

Simboli Bratstva iz drevnih vremena ostaju simboli današnjeg Bratstva: piramida i

svevideće oko, svastika, janje, pregača, obelisk i mnoštvo drugih. Obelisk simbolizira

penis egipatskog boga Ozirisa. Prema legendi, njega je raskomadao „opaki" Set (Lucifer,

Sotona, Vrag i kompanija) a kada ga je Izida, žena Ozirisova, ponovno pokušala

sastaviti, pronašla je sve njegove dijelove osim - znate čega. Mislim da takve legende

simboliziraju mnogo jednostavnije istine.

Obelisk i Ozirisov penis u toj priči simboli su muške energije koja u svijetu prevladava

u čitavoj zabilježenoj povijesti. Svi mi, i stvoreni svijet u cjelini, tragamo za

ravnotežom i skladom između suprotnosti - negativnog i pozitivnog, muškog i ženskog.

To su sile tipa yin i yang iz kineske kulture. Kada jedna od tih sila prevladava

dolazi do neravnoteže koja se očituje kao neuravnoteženo ponašanje. Zamišljeno je

da preobražaj kroz koji sada prolazi naša planeta dovede takve sile u sklad i ravnotežu

te da svi služe, a nitko nema prevlast. Gušenje ženske energije od strane muške

stvorilo je svijet u kojem prevlast ima muška energija, a „maco muškarac" jedan je

od njezinih plodova. Nije se to dogodilo slučajno nego po konkretnoj zamisli, zamisli

Zatvorskih Čuvara. Sklad i ravnoteža u svim stvarima = cjelovitost. Cjelovitost =

neizmjerne mogućnosti. To je zadnje što bi Zatvorski Čuvari željeli jer takve je ljude

nemoguće nadzirati. Umjesto toga, stalno nas nastoje izbaciti iz ravnoteže. Nesklad i

neravnoteža = rascjep jastva. Rascjep jastva = ograničene mogućnosti.

Dvije glavne neravnoteže unutar nas samih i zatvora općenito su prevlast negativnog

nad pozitivnim i prevlast muškarca nad ženom. Ima li zornijeg očitovanja

muške neravnoteže od onoga što se može vidjeti unutar nekoliko glavnih religija i

unutar mreže tajnih društava. Ponovno uspostavljanje ženske energije ključno je za

sveobuhvatno usklađivanje Zemlje, a time ne mislim samo na ponovno stupanje žena

u područja gdje se donose odluke. Mislim i na ponovno buđenje ženske energije

unutar muškog obličja, te na ublažavanje indoktrinirane žudnje tolikih muškaraca

da dominiraju i da slijede mačo-programiranje. Ponovno izranjanje ženske energije

simbolizirano je „povratkom božice".

Više je nego prikladno to što je obelisk (simbol muške energije) toliko važan Bratstvu

tijekom svih proteklih stoljeća jer to je, napokon, bratstvo, a ne bratstvo/sestrinstvo.

Tajnim društvima gotovo isključivo vladaju muškarci, dok je ženama pristup

znanju i donošenju odluka onemogućen. Pogledajmo, kao primjer, Slobodne zidare.

To je igralište muškaraca koji svoje žene dovode na godišnje večere kao ukras. Takva

organizacija u kojoj prevlast imaju muškarci mora, po definiciji, biti neuravnotežena,

a ova to zasigurno jest. Slobodni su zidari postali jedno od najvažnijih tajnih društava

koja su se pojavila od drevnih vremena naovamo, a temelje se na strukturi i vjerovanjima

škola ezoterijskog znanja pod upravom Bratstva, kao i ostala takva društva. Tu

bjh mrežu nazvao kultom Svevidećeg Oka, kultom koji štuje te „bogove" i „gospodare"

s Četvrte dimenzije. Datira iz drevnih vremena, a ista struja manipulacije stoji

iza Novog Svjetskog Poretka do današnjeg doba. To je stapanje drevnih ezoteričnih

vjerovanja nastalih u Babilonu, Egiptu i hebrejskoj školi Kabale. Više razine Slobodnih

zidara i dalje štuju „Boga" zvanog Jahbulon - Jah (jehova, hebrejski), Bul (Baal,

babilonski), i On (Oziris, egipatski).

Možda je najhitnije postignuće ovog Bratstva Svjetske Elite na putu ka svjetskoj

prevlasti bila kolonizacija Amerike, zemlje za koju je ono znalo da postoji mnogo

prije negoli je „službeno" otkrivena. Tijekom poznate nam ljudske povijesti na ovom

su planetu djelovale dvije razine znanja. Pred oči javnosti i širokih masa stavlja se jedna

razina znanja, većinom manjkava i izmanipulirana tako da kontrolira naše misli

i zbilju koju stvaramo, dok je druga poznata samo nekolicini, uglavnom na elitnim

razinama Bratstva. Kao primjer nam može poslužiti općeprihvaćena priča o „otkriću"

Amerike. Povijesni udžbenici nam govore daje 1492. godine Kristofor Kolumbo

iznio pretpostavku da je Zemlja okrugla ili kruškolika te je bio uvjeren da će, bude

li plovio prema zapadu, naposljetku stići do Indije i Dalekog istoka čije je postojanje

već bio ustanovio Marko Polo. Navodno je „slučajno" otkrio ono što zovemo West Indies

(engleski naziv za Karibe, doslovno: Zapadna Indija, op. prev.) te je sve do smrti

vjerovao da je stigao do Indije. Nadalje su nas učili da su se John Cabot i njegov sin

Sebastian, obojica iz Venecije, otisnuli iz Bristola četiri godine nakon što je Kolumbo

isplovio iz Španjolske: Cabot je „otkrio" Sjevernu Ameriku 1497. godine. Tradicionalna

povijest ne pruža nikakve poveznice između ta dva događaja. No zagrebete li

dublje iskrsava moguća veza: znanje što ga je za sebe čuvala mreža Bratstva, a koje se

potajno prenosilo od vremena Atlantide.

Slobodni zidar 33. stupnja Manly P. Hall u svojoj knjizi Sastanak Amerike sa sudbinom

(Americas Assignment With Destiny) 2

ističe da je pravo ime Johna Cabota

zapravo Giovanni Caboto. Rođen je u Đenovi, gradu u kojem je, kako se smatra, rođen

Kolumbo, a Caboto je kasnije postao naturalizirani Venecijanac. Pretpostavlja se

daje bio uključen u rad tajne sekte kršćanskog Bratstva znane pod nazivom johaniti,

na koju su uvelike utjecale ezoterične doktrine templara. Legende kažu da je posjetio

takozvane „Mudrace s Bliskog istoka", baš kao što je učinio i Kolumbo. Potonji je i

sam bio povezan s Brastvom. Njegov je otac bio član ogranka Bratstva, Reda Isusa

Krista. 1 sam se Kolumbo pridružio skupini koja je slijedila uvjerenja pjesnika Dantea

koji je bio član Katarske crkve i inicijat Vitezova templara. Kolumba su često viđali

odjevena u odjeću za koju se smatra da pripada redu franjevaca. Kolumbov sin je

rekao da je njegov otac u takvoj odjeći i umro. Svećenici drevnog Hrama egipatskog

Bratstva u El-Amarni nosili su slične halje, kao i skupina Bratstva pod nazivom fraterniti

u Kolumbovo doba. Ovo su tek neke od njegovih veza s Bratstvom. Kolumbov

svekar bio je član Kristovih vitezova, što je bilo konspirativno ime Vitezova templara.

Kada su nad templarima vršene čistke, u Portugalu su se održali zahvaljujući tome

što su naziv promijenili u Kristovi vitezovi. Posvetili su se pomorskim djelatnostima.

44


istina ce vas osioooaiti

Istraživač Vasco de Gama bio je Kristov vitez, kao što je bio i princ Henry Navigator,

Veliki meštar toga Reda.

Kolumbov je svekar bio jedan od kapetana princa Henryja od kojeg je naslijedio

karte i mape koje je Kolumbo koristio pri svojem „otkriću" Amerike. Crveni križ na

bijeloj podlozi bio je templarski simbol. U vrijeme čistke izvan zakona stavio ga je

papa. Kolumbovi brodovi plovili su s crvenim križem na bijeloj podlozi! 3

Njegovo

povijesno putovanje financirao je kralj Ferdinand od Aragona u Španjolskoj, te kraljica

Isabella od Castilea u Španjolskoj, čiji je brak pripomogao objedinjenju te zemlje.

Bili su to „katolički" vladari koji financiraju putovanje čovjeka sa zastavom Vitezova

templara. I to nije sve. Dodatna podrška došla je od strane Leonarda da Vincija i Lorenza

de Medicija, a obojica su bili visoki inicijati tajnih društava Bratstva. Uzmemo

li u obzir ove podrobnije informacije o Kolumbu i Cabotu, ne čini se pretjeranim pomisliti

da njihova zasebna „otkrića" različitih dijelova Amerike, u razmaku od četiri

ili pet godina, nisu bila puka slučajnost. Za mnoge se rane istraživače i kolonizatore

znalo da su članovi društava pod okriljem Bratstva. Znali su što traže jer su imali

mape i karte svijeta koje im je tijekom stoljeća prenosilo Bratstvo, moguće još od

doba Atlantide.

Godine 1513. Piri Reis, admiral u mornarici otomanskih Turaka, pokazao je kartu

s prikazom kopnene mase Antarktika koja je tada, kao i sada, bila prekrivena ledenim

pokrovom debljine oko kilometar i pol! Antarktik čak nije niti službeno „otkriven"

sve do 300 godina nakon što je karta izrađena. Zračne snage Sjedinjenih Država potvrdile

su da se karta „izvanredno točno" 1 podudara s rezultatima seizmičkog profila

kojeg je 1949. godine izradila švedsko-britanska ekspedicija na Antarktik. To ukazuje,

kako stoji u izvještajima zračnih snaga Sjedinjenih Država, da je „obala iscrtana

prije negoli je prekrivena ledenim pokrovom". 5

Rekli su da nemaju pojma na koji bi

način usuglasili podatke s karte Pirija Reisa sa stanjem zemljopisnog znanja 1513.

godine. Možda bih im u tome mogao pomoći. Piri Reis je sastavio svoju kartu od

mapa i karata koje su se prenosile kroz više razine Bratstva. Sve je više dokaza da je

procjena o vremenu nastanka tamošnjeg ledenog pokrova (milijuni godina) uvelike

pretjerana, te da se pojavio tek prije nekih 6000 godina. Prije tog datuma karte svijeta

crtale su civilizacije daleko naprednije od onoga što nam govori tradicionalna,

prekrojena povijest koja je osmišljena s ciljem da nas zavara, a ne da nas poduči. Kolumbo

i Cabot otkrili su američke kontinente iz jednog jednostavnog razloga. Znali

su što se ondje nalazi!

Cini se da je koloniziranje Amerika, a osobito Sjeverne Amerike, bio dugoročni cilj

Velikog djela vjekova ili Novog Svjetskog Poretka. Sir Francis Bacon, Veliki kancelar

Engleske, bio je član Bratstva visokog ranga u doba Elizabete I i Jamesa I. Bio je Veliki

zapovjednik jednog reda Bratstva pod nazivom Rozenkrojceri, poprilično upleten

u skrovite operacije sljedbi u tradiciji Vitezova templara. Znanje je Bacon prenosio

potajno, u šiframa sadržanima u djelima poput Shakespeareovih drama koje je on

sam (Bacon) napisao. Dokaza za tu tvrdnju ima more, a priča o Shakespeareu običan

j e m

it. Žalim slučaj, Stratforde! Pomoću mreže tajnih društava Bacon je poticao kolonizaciju

Sjeverne Amerike, želeći (između ostaloga) spriječiti njeno zauzimanje od

strane Španjolaca. No, povrh toga, on je radio po naputcima Bratstva. Ljudi poput sir

Waltera Raleigha također su bili dio Baconova kruga, zajedno s drugim istaknutim

imenima elizabetanskog društva.

Moram napomenuti da nemaju svi članovi Bratstva negativne namjere. Većinu su

uvjerili oni na višim prečkama hijerarhijske ljestvice da se Veliko djelo provodi za

dobrobit svih ljudi. Glavnina članova Bratstva nemaju pojma o despotizmu sadržanom

u stvarnom planu kojeg znaju tek rijetki i odabrani. Doista, stvarni plan poznat

je samo Zatvorskim Čuvarima iz Četvrte Dimenzije koji su već tisućama godina vrlo

česta karika u spomenutoj zavjeri.

U svojem djelu The New Atlantis Bacon nam daje viziju jednog novog svijeta u

kojem je moć u rukama tajnog društva, Solomonovog hrama. U Baconovoj viziji

povlaštena elita potajno proučava razne grane znanosti i djeluje kao nevidljiva vlada,

te odlučuje što se ljudima treba a što ne smije reći. Sve to neobično podsjeća na

današnju prikrivenu manipulaciju događajima i informacijama. No, to u stvari i nije

tako neobično s obzirom da je plan na temelju kojeg je djelovao Bacon u šesnaestom i

sedamnaestom stoljeću isti onaj kojeg slijedi današnje Bratstvo. Neki njegovi članovi

iskreno vjeruju da je to najbolji način upravljanja svijetom ali, rekao bih (i u to čvrsto

vjerujem) da su u suštini zavedeni zato što ne uviđaju kako takvim svijetom vrlo lako

može manipulirati manjina nauštrb većine. I, ono najvažnije, ne shvaćaju da cijelom

stvari, uključujući i njih same, manipuliraju Zatvorski Čuvari.

Još jedna značajna osoba u tom razdoblju bio je dr. John Dee, adept (visoki inicijat)

i službeni astrolog kraljice Elizabete I. Ujedno je bio i njezin neslužbeni tajni agent, a

svoje je izvještaje potpisivao sa 007. 6 U bilješci svoga dnevnika napisanoj u Pragu 1586.

godine Dee opisuje susret s nekim „malenim čovjekom" čija su stopala, „kako se činilo,

bila tridesetak centimetara iznad tla, a kretao se u malom vatrenom oblaku" te je nestao

na nebu „u velikom ognjenom stupu". U Pragu je Dee caru Rudolphu dao ilustrirani

rukopis pisan u šiframa kojeg je navodno napisao Roger Bacon, franjevački redovnik iz

trinaestog stoljeća koji je uzrujao crkvene vlasti svojim stajalištima i idejama. Među inima,

bila su tu i pretkazanja o mikroskopu, teleskopu, automobilu, podmornici, zrakoplovu

te uvjerenje da je Zemlja kugla. Sve su te činjenice mogle biti preuzete iz Četvrte

Dimenzije. Isti taj rukopis 1912. kupio je američki trgovac knjigama Wilfrid Voynich,

pa je tekst postao poznat kao Voynichev rukopis. Nakon što je kopije poslao tadašnjim

»stručnjacima", ovi su ustvrdili da glavnina od stotine ilustriranih biljaka ne raste na

planetu Zemlji. Neke ilustracije kao da su prikazivale tkivo gledano pod mikroskopom,

a na drugima su bili zvjezdani sustavi i sazviježđa. Najbolji razbijači šifri u obavještajnim

službama Sjedinjenih Država u Prvom i u Drugom svjetskom ratu pokušavah su

dešifrirati ono što su nazivali „najzagonetnijim rukopisom na svijetu", ali nitko u tome

nije uspio. Profesor na Sveučilištu Pennsylvania po imenu William Romaine Newbold

tvrdio je daje 1921. godine dešifrirao pojedine dijelove. Rekao je da dio teksta glasi:

46

47


; minu


. / istina će vas osloboditi

rođenje

Bratstva

bodni zidari. Jedan od najviših Slobodnih zidara i povjesničara Slobodnog zidarstva,

Manly P. Hall kaže da se za gotovo pedesetoricu od pedeset i šestorice muškaraca koji

su potpisali Deklaraciju o nezavisnosti znalo da su Slobodni zidari, dok samo jedan

od njih to nije bio. 9 Jedan drugi istraživač, Enrique De Vincente, kaže da su pedeset i

trojica potpisnika bili Slobodni zidari, te da su sedamnaestorica predsjednika, počevši

od Washingtona, bili članovi Reda. John Adams, drugi predsjednik po redu, pripadao

je tajnom društvu poznatom kao Zmajevi (The Dragons), nazvanom po magnetskim

linijama energije u Zemljinoj energetskoj mreži. Proučavao je svetu geometriju sadržanu

u energetskoj mreži i znao kako upregnuti u njoj prisutnu silu. 10

Jedan od vodećih revolucionara i osnivača Sjedinjenih Država bio je Benjamin

Franklin, prvi Velila majstor Slobodnih zidara Pennsylvanije. On se sprijateljio sa sir

Francisom Dashwoodom, britanskim ministrom financija i osnivačem tajnog društva

pod nazivom Klub paklenog ognja (Club of Hells Fire). Franklin je postao član

zajedno s gradonačelnikom Londona, sinom Kanterberijskog nadbiskupa i princem

od Walesa. Posjećivao je Francusku gdje je uspješno agitirao za podršku Američkoj

revoluciji od strane francuskih Slobodnih zidara, a također je osigurao vojne usluge

njemačkog slobodnog zidara, baruna von Streubea, koji je služio u vojsci pruskog

vladara Frederika Velikog. Barun će odigrati važniju ulogu u pobjedi kolonista nad

Britancima. Franklinove veze s francuskim Bratstvom bile su vrlo čvrste te je postao

visoki član Loža San Juan i Devet sestara koje će, u savezu s Ložom velikog orijenta iz

Pariza, pokrenuti Francusku revoluciju 1789. godine. Franklin je ustoličen kao Veliki

majstor Devet sestara. Jedan od najznačajnijih revolucionara u Francuskoj, markiz

de Lafayette, bio je Franklinov prijatelj te je za vrijeme Američke revolucije pružao

podršku njemu i kolonistima.

Slobodni zidari su vukli konce u Ratu za nezavisnost kojeg su naposljetku i dobili,

a potom su preuzeli kontrolu nad novonastalim Sjedinjenim Američkim Državama.

Oni, i ostale skupine Bratstva, te se kontrole nisu odrekli do dana današnjega. Stoga je

doista prikladno da su se na Velikom pečatu Sjedinjenih Država, kada su oci osnivači

naručili njegovu izradu, kasnije našli klasični simboli Bratstva (Zatvorskih Čuvara) -

koji datiraju još iz drevnog Egipta pa i ranije - uključujući piramidu i svevideće oko.

Iznad i ispod tog simbola dvije su latinske fraze: Annuii Coeptis i Novus Ordo Seclorum.

U prijevodu: „Najava rođenja, stvaranja ili dolaska" jednog „Novodobnog poretka".

Drugim riječima, najava stvaranja Novog svjetskog poretka. Osnivanje Sjedinjenih

Država bio je krupan korak naprijed u planu za stvaranje centralizirane svjetske

sile. Danas se taj dio pečata može pronaći na svakoj dolarskoj novčanici (vidi sliku 4)

što je opet krajnje prikladno, uzevši u obzir da Elita upravlja američkom privredom

kao i privredama ostatka svijeta. Odluku da se na dolar stavi simbol Piramide/Novog

Svjetskog Poretka donio je 1935. godine Slobodni zidar 33. stupnja Franklin D. Roosevelt,

uz punu podršku i ohrabrivanje od strane njegovog potpredsjednika, Henryja

Wallacea, još jednog Slobodnog zidara 33. stupnja." Gospodin Roosevelt pojavljivat

će se na mnogim stranicama narednih nekoliko poglavlja. Dizajn američke zastave,

poznate i pod nazivom „Stars and

Stripes", tj. Zvijezde i pruge, tako

odražava simbolizam Bratstva, dok

je Kip slobode američkim Slobodnim

zidarima poklonio francuski

slobodnozidarski red (Iluminata)

Velikog orijenta. 12

Iako su nakon rata veze između

Britanije i Sjedinjenih Država

„službeno" prekinute, veze između

američkih društava Bratstva i

vladajućih obitelji te njihove braće

u Britaniji i Europi preko tajne

su mreže još i ojačale. Ponovit ću:

ne tvrdim da je svatko tko je bio

uključen u borbu za američku nezavisnost

imao negativne motive,

niti da svi članovi loža pod okriljem

Bratstva imaju sličan način razmišljanja.

Većinu se vrlo lako moglo

Slika 4: novčanica američkog dolara sa svojim klasičnim

simbolom Bratstva koji datira iz drevnih vremena.

uvjeriti da postupaju ispravno, što

su umnogome i činili. Često, međutim,

treba sagledati motivaciju iza pojedinog čina, a ne čin sam. Po mojem mišljenju,

kada jedna zemlja nadzire i posjeduje dijelove druge zemlje to je nešto vrlo loše. Ali

moramo pogledati sveobuhvatniji plan i motivaciju u pozadini određenih postupaka

i vrlo pažljivo procijeniti kakva bi bila predložena alternativa. Kontrola Amerike od

strane nekog britanskog monarha/vlade koju bi nadomjestila kontrola od strane nekog

tajnog Bratstva, teško da pridonosi slobodi čovjeka, ali - ovo bi trebalo upamtiti

- takav prijenos moći i kontrole mogao bi se opravdavati (a redovito se i opravdava)

borbom za širenje ljudskih sloboda. Američki rat za nezavisnost bio je prvi u nizu

»narodnih revolucija" koje je osmislilo i financiralo Bratstvo. Prema njegovom planu,

trebalo je okončati vladavinu monarha. Nemam ništa protiv ukoliko se to čini na

miran način te s iskrenom podrškom od strane širokih masa. No umjesto ostvarenja

parole „moć narodu" monarhe su zamijenile druge diktature, zvane revolucionarni

odbori, komunisti, fašisti ili ih je zamijenio, na suptilniji način, privid „demokracije",

kakva je u stvarnosti bila i ostala vladavina Elite.

Rezimirajmo ukratko gdje se to nalazimo. Piramidalna struktura ljudskih bića

skrojena je pod utjecajem i po zamisli negativnih manipulatora s Četvrte Dimenzije,

tj. Zatvorskih Čuvara. Oni kontroliraju ljudsku kliku koju sam nazvao Svjetskom

Elitom. Ovi, pak, manipuliraju nižim razinama mreže, unutar koje ćete naći većinu

glavnih nacionalnih i svjetskih donositelja odluka u politici, bankarstvu, industriji,


istino će vos osloboditi

trgovini, medijima, vojsci, itd. Zatvorski Čuvari manipuliraju Elitom, Elita manipulira

mrežom Bratstva, a mreža Bratstva manipulira svijetom. Svaka niža razina ne

zna ono što zna razina iznad nje, a niti jedna niti druga razina ne znaju ono što znaju

Zatvorski Čuvari. To je manipulatorski raj u kojem većina ljudi ne zna čega su dio

niti što je krajnji cilj.

Simbolički bismo to mogli opisati kao situaciju gdje oni s izvrsnim vidom (ET-ji)

manipuliraju one s djelomično dobrim vidom (Svjetska Elita/Bratstvo), koji pak manipuliraju

slijepcima (glavnina čovječanstva). Sada, kada su stvorene Sjedinjene Države, a

nalaze se u rukama Bratstva, kontrola nad svijetom mogla bi se postići još i brže negoli

ranije.

IZVORI

1 Profesor G. R. S. Mead, Fragments Of A Faith Forgotten (The Theosophical Publishing

Society, London, 1906.).

2 Manly P. Hall, America's Assignment With Destiny: The Adepts In The Western Esoteric

Tradition, Peti dio (Philosophical Research Society, Los Angeles, 1979.), str. 58.

3 Zanimljivo je pogledati gdje se sve danas koristi simbol crvenog križa. Dakako, to ne

znači da svi takvi simboli ukazuju na templarsku kontrolu, ali mnogi zasigurno ukazuju.

4 Pismo potpukovnika Harolda Z. Onlmeyera, zapovjednika 8. tehničko-izvidničke

eskadrile (SAC), ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Država, iz baze Westover Airforce, u

Massachusettsu, profesoru Charlesu H. Hapgoodu s Keene Collegea, u New Hampshires

6. srpnja, 1960. Citirao Graham Hancock u knjizi Fingerprints Of The Gods (Heinemann,

London, 1995.), str. 3.

5 Ibid.

6 Extra-Terrestrials Among Us, str. 76.

7 Extra-Terrestrials Among Us, str. 80.

8 America's Assignment With Destiny, str. 95.

9 Ibid., str. 96.

10 Enrique De Vincente, „The Occult Roots of the New World Order", časopis Exposure,

(1993) 1. svezak, br.2, str. 10.

11 „The Occult Roots Of The New World Order", str. 10.

12 Jan Van Heising, Secret Societies And Their Part In The 20th Century, (Ewertverlag,

Grand Canada, Španjolska, 1995.), str. 215.

treće poglavlje

moć novčanica

Plan stvaranja Novog Svjetskog Poretka i globalne kontrole ušao je u novu fazu

s pojavom takozvanog „nestašnog novca" (engl. funny money). To je proces u

kojemu vam banke posuđuju novac koji ne postoji (zajam) i na to vam zaračunavaju

kamate! Kada bih vam ja dao nešto što ne postoji i zatražio od vas da mi za to platite,

vjerojatno biste pozvali policiju. Kad bih vam dao nešto što ne postoji i rekao da ću

vas, ako mi za to ne platite, tužiti i oduzeti vam imovinu, vjerojatno biste rekli da

živimo u fašističkoj državi. Pa ipak, ono što sam upravo opisao je svjetski bankarski

sustav i sredstvo pomoću kojega i ljudi i države grcaju u dugovima. A držati nekoga

u dugovima znači... kontrolirati ga.

Među prvim bankarima u zapadnom svijetu bili su Vitezovi templari. Ogromna

bogatstva dobivali su od kršćana koji su podupirali križarske ratove te preko nasljedstava

ljudi koji su se često nadali kupiti si mjesto u raju. U svakoj zemlji u kojoj bi

pustili korijenje njihova je organizacija bila najbogatija, a njihovi hramovi u Parizu i

Londonu postali su financijskim središtima. S vremenom je francuski kralj Filip IV,

u savezu s papom Klementom V, uništio templare i ukrao njihovu imovinu kako bi

platio dugove a, kao što sam ukratko prikazao u Pobuni robova, moguće i zbog drugih

razloga. Velik majstor templara Jacques de Molay spaljen je na lomači, dok je Red

nakon toga otišao u ilegalu gdje je djelovao i kovao planove u tajnosti, unutar drugih

organizacija. Kršćanski je svijet imao strogu zabranu lihvarenja (zaračunavanja kamata

na zajmove), no tijekom stoljeća to se zaboravilo, a počeo se razvijati bankarski

sustav kakav danas upravlja čovječanstvom.

Valuta tog vremena bili su dragocjeni metali (poput zlata i srebra), pa su vlasnici

iz sigurnosnih razloga svoje blago počeli pohranjivati kod zlatara koji su imali prikladne

trezore za njegovo čuvanje. Zlatari su izdavali papirnate potvrde za kod njih

pohranjeno zlato i srebro, a vlasnici su dugove plaćali podizanjem dijelova svojih

»depozita", po potrebi. Očigledno se pokazalo vrlo nespretnim baratati svim tim metalima

tako da su papirnate potvrde polako postale prihvaćene kao sredstvo plaćanja.

Zlato i srebro rijetko su seljeni, ali se vlasništvo nad njima mijenjalo s izdavanjem

potvrda („novca") za otplatu dugova. Na isti se način danas stvaraju velika bogatstva

jednostavnim premještanjem brojeva između jedne i druge računalne datoteke.

Zlatari i drugi vlasnici trezora počeli su uviđati da su, u ovo ili ono vrijeme, vlasnici

Podizali tek manji dio svojeg zlata ili srebra. „Hm", pomisliše, „zašto drugim ljudima

koji nemaju zlato ne bismo izdavali priznanice (novac) i zaračunavali im kamate na te

Priznanice?" Podvala bi se mogla izjaloviti jedino kada bi izdali previše priznanica te


' istina će vas osloboditi

moc

novčanica

kada bi svoje zlato i srebro svi istovremeno došli unovčiti. Počeli su izdavati priznanice

za vlasništvo nad zlatom i srebrom u daleko većoj količini od vrijednosti zlata i srebra

pohranjenog u svojim sefovima. Većina priznanica koje su pozajmljivali drugima (i

dobivali na to kamatu) odnosila se na zlato i srebro koje „banke" uopće nisu imale. No,

budući da se odjedanput obično podizala samo mala količina kovina, mogli su mirno

spavati. Mogli su izdavati gomile komadića papira za zlato i srebro koje nije postojalo i

obračunavati kamate za svoje posredovanje! Eto, u jednoj rečenici imate opis današnjeg

bankarskog sustava koji upravlja svijetom.

Ljudi i države utapaju se u dugovima, očajnički nastojeći platiti kamatu na novac

koji nikada nije postojao, koji ne postoji ni sada, niti će ikada postojati. Računa se da u

prosjeku, za svakih 1000 funti koje banka primi od klijenata* ona pozajmljuje (i zaračunava

na to kamate) barem 10.000 funti! Banke to mogu provoditi kroz sustav dijelnih

rezervi, što znači da moraju zadržati samo dio (recimo, jednu desetinu) svojih ukupnih

bankovnih depozita ili „rezervi". One računaju s time da ih njihovi klijenti neće doći

zahtijevati (naplatiti) u isto vrijeme, svi odjednom. U većini zemalja u kojima je rad banaka

uređen propisima postoje pravila ili zakoni koji bankama omogućuju da zatvore

svoja vrata ukoliko prevelik broj ljudi istovremeno zatraži povrat svog novca. Banke taj

novac stvaraju ni iz čega, ispisujući brojeve na zaslonu računala. Poveliki komad vaših

poreza odlazi bankama kako bi mogle isplatiti kamate na novac stvoren na takav način,

premda bi se ti porezi mogli iskoristiti za ublažavanje posljedica siromaštva i gladi te za

stvaranje većih mogućnosti za zapošljavanje. Doista, kada bi se novčani sustav restrukturirao

na način da služi ljudima a ne banicama, opravdano je reći da bi oporezivanje

moglo biti ukinuto.

Podmukli trik zaokružen je činjenicom da vam banka, zaostanete li s plaćanjem kamata

na novac koji ne postoji, može oduzeti aulo, kuću i drugu imovinu - imetak koji

postoji. Upamtite također da dok od banke posuđujete određeni iznos kasnije joj plaćate

veći iznos, s kamatama. Odakle potječu te kamate? Potječu od imetka i zajmova u

svijetu. Dakle, od uvođenja tog sustava, sa svakim otplaćenim zajmom banci, otplaćivanjem

kamata svjetski se imetak i novac slijevaju u bankarski sustav. Sa svakom otplatom

zajma kontrola tog sustava sve je jača. Time se bankarskom sustavu, kontroliranom od

strane Svjetske Elite, omogućuje da pozajmljuje još veće iznose nepostojećeg novca te

da još više ljudi gura u dugove.

U osamnaestom stoljeću, sa širenjem takvog bankarskog sustava, ambicije Svjetske

Elite/Bratstva uvelike su porasle, osobito s pojavom te naglim usponom i nadmoći

dinastije Rothschilda. U današnje doba malo je organizacija koje su ambicijama

Bratstva služile na bolji način od ove. U prvoj polovici ove knjige ovo će se ime toliko

često pojavljivati (kada budem objašnjavao kako Zatvorski Čuvari manifestiraju

kontrolu na fizičkoj ravni), da ove stranice moram upotpuniti kraćim osvrtom na

povijest Rothschilda.

Mayer Amschel Bauer (kasnije Rothschild) rođen je 1743. godine u Frankfurtu

u Njemačkoj. Oženio se 1770. Gutlom Schnaper. Imali su veliku obitelj: pet dječaka

i pet djevojčica. Učio je da postane rabin, ali je kasnije kratko radio za banku Oppenheimer

u Hanoveru, a potom je postao posuđivač novca koji je radio kao agent

Williama IX, landgrafa Hesse-Cassela. William je 1785. godine naslijedio najveći obiteljski

imetak u Europi, procijenjen na nekih 40 milijuna dolara. 1 Dio tog bogatstva

zgrnuo je iznajmljivanjem trupa Britaniji za borbu u američkom Ratu za nezavisnost,

izrežiranom od strane Bratstva.

Castvo Rothschilda izgrađeno je na Williamovom novcu kojeg je pronevjerio Mayer

Amschel, a onaj prvi ga je ukrao vojnicima čije je usluge bio ponudio Britancima.

Novac, možda nekih 3 milijuna dolara, dala je Williamu britanska vlada da isplati

vojnike, ali ga je on zadržao za se. 2

William je novac dao Rothschildu kako bi ga

sakrio od Napoleonovih trupa, no Rothschild ga je poslao u Englesku sa svojim sinom

Nathanom kako bi uspostavio londonski ogranak obiteljskog carstva. Nathan je

tim novcem kupio ogromnu količinu zlata od Istočnoindijske kompanije (East India

Company) te je njime financirao vojne pothvate vojvode od Wellingtona. Nathan je

manipulirao situacijom na način da je to postalo ishodište golemog imetka Rothschilda.

Trebamo upamtiti da je novac, kao i sve ostalo, jedan oblik energije. Može se

koristiti u pozitivne i negativne svrhe, noseći sa sobom energiju ovakve ili onakve

„namjere". Budući da je dinastija Rothschilda izgrađena na novcu pronevjerenom

pronevjeritelju, znači da je njihovo carstvo od samog početka izgrađeno na negativnoj

energiji.

Na leđima Nathanovog financijskog prevrata uspostavljeni su ogranci dinastije

Rothschilda u Berlinu, Parizu, Beču i Napulju. Za svaki od njih zadužen je po jedan

od Mayerovih sinova. Danas se imovina Rothschilda drži u zakladi Five Arrows Fund

u Curacaou te u korporaciji Five Arrows Corporation u Torontu u Kanadi. Naziv dolazi

od Rothchildovog simbola orla s pet zvijezda u svojim kandžama, što simobilzira

pet sinova. 3

Imetak se divovskim koracima umnažao jer su Rothschildi manipulirali

vladama i, djelujući kroz mrežu Bratstva, poticali ratove i revolucije, često posuđujući

novac objema stranama u posljedičnim sukobima. Pokazat ću vam da je to postala

uobičajena praksa bankarske elite. Nema ničeg lakšeg nego izazvati sukob i rat: morate

samo kontrolirati nekog diktatora ili vladu, osigurati im sredstva za stvaranje

moćne vojske i tada ih potaknuti ili navesti da napadnu druge zemlje. Razumljivo,

napadnute će se države braniti i, čiribu-čiriba, iz šešira ste izvukli rat.

Ljudi znaju reći da u ratu svatko gubi, ali nije baš tako. Bankari pobjeđuju svaki

puta, kratkoročno gledano. Oni posuđuju novac koji ne postoji za financiranje obiju

strana i zarađuju goleme profite na kamatama. Također kontroliraju proizvođače

oružja kod kojih navedene strane troše (prije spomenuti) „nestašni" novac kojeg su

im pozajmili bankari. Na taj način zajam dobivaju nazad preko svojih kompanija za

proizvodnju oružja, i istovremeno zaračunavaju kamate na prvotni zajam odobren

tim državama. Zatim, nakon što dvije ili više zemalja unište jedna drugu uz pomoć

novca kojeg su im osigurale banke, iste te banke posuđuju im dodatni novac koji ne

Postoji kako bi ove obnovile svoje razorene nacije i infrastrukturu. Tako se stvara još

54


istina ce vas osloboditi

moć

novčanica

više profila za banke te im se, kroz dugove, omogućuje kontrola nad tim zemljama i

njihovim narodima. Rothschildovo carstvo ubrzo se izvještilo u tim manipulacijama,

kao uostalom i njihovi pandani u Americi poput J. R Morgana, Rockefellerovog carstva

i mnogih drugih koje, kada zavirite iza paravanskih organizacija i fasada, nadzire

ista šačica obitelji i pojedinaca. Postoje dokazi koji ukazuju na to da je, u biti, dinastija

Rothschilda stajala iza oba ova velika američka poslovna i bankarska carstva,

što je znak briljantnosti Rothschilda kod skrivanja razmjera svoje moći i kontrole iza

isturenih ljudi i organizacija.

Ali bankari sve to ne mogu učiniti sami. Trebaju pomoć mreže Bratstva pri manipuliranju

okolnostima u kojima će buknuti sukobi. Rothschildi su odavno nadobudni

pristaše Slobodnog zidarstva, a Napoleon Bonaparte bio je okružen Slobodnim zidarima

koji su ga savjetovali na polju politike i ekspanzionizma. Jednom su ga uvjerili

da izvrši invaziju na Egipat i ispretura drevna nalazišta u potrazi za znanjem i artefaktima

koje su držali svetim u svojim slobodnozidarskim obredima i legendama. TJ

Pariz je, kao plijen te pljačke, Napoleon dopremio poveći obelisk. Britanski Slobodni

zidari uvjerili su svoju vladu da učini isto, a posljedica toga je krađa egipatskog obeliska

poznatog pod nazivom Kleopatrina igla, a koji i danas stoji u Londonu. Napoleonove

ludorije dobro su iskoristili Bratstvo i njegovi bankari. U svojoj knjiži Rothschildi

(The Rothschilds), povjesničar John Reeves opisuje kako je Nathan Rothschild

nazočio ishodu bitke kod Waterlooa 1815. godine i vidio da je Wellington potukao

Napoleonove trupe. Nathan je potom odjurio što je brže mogao preko Engleskog

kanala pa do Londonske burze. Ondje je uspaničeno, sav prljav i tobože pokunjen,

objavio da je Wellington poražen. Vjerodostojnost objave potkrijepio je prodajom

manje količine svojih dionica po smiješno niskim cijenama. Na tržištu je zavladala

panika jer su svi pohrlili prodati vlastite dionice po bilo kojoj cijeni. Kupujući ih u

potaji, Nathan i dinastija Rothschilda te su dionice dobili gotovo badava. U to doba,

bez telefona ili telegrafa, trebalo je nekoliko dana da se vijesti o pobjedi Wellingtona

probiju do Londona. Burza se smjesta oporavila, a vrijednosti strelovito porasle. Nathan

je nastavio prodavati dionice koje je kradomice stekao te je požeo golemi prihod.

Odonda se koristila ista ta temeljna metoda, a koristi se i danas za manipuliranje

financijskih tržišta. Panike na burzama ne događaju se nasumce. Isplanirane su da

idu na štetu svih ljudi osim onih koji ih uzrokuju. Filozofiju Rothschildovog carstva

sažeo je Mayer Amschel kada je rekao: „Dajte mi kontrolu nad novčanim sustavom

neke zemlje i neću nimalo mariti tko donosi zakone". 4

Rotšildsko bogatstvo i utjecaj Nathan Rothschild je podigao na više razine. Hvalio

se da je umnožio njihov kapital 2500 puta u razdoblju od pet godina. 5

Uspostavio

je privatni bankarski koncern iV. M. Rothschild i sinovi u Londonu s podružnicama

u Parizu, Berlinu, Beču i Napulju. Koncernu je zadaća bila da operira na burzama i

daje zajmove državama i ostalim tražiteljima. Počeo je posredovati i upravljati bankama,

željeznicama, proizvođačima oružja i korporacijama svih vrsta. Odatle su iznikli

ogranci te kompanije kojima su nadijevana mnoga različita imena kako bi se prikrili

razmjeri rotšildskog utjecaja, moći i infiltracije. Današnji financijski sustav djeluje na

gotovo isti način, gdje se nekolicina onih u središtu služi bezbrojnim paravanima i

imenima za istu organizaciju. Pogledajte samo imena iznad trgovina u prosječnom

gradskom središtu; pogledate li tko ih zapravo posjeduje, otkrit ćete da je to istih nekoliko

skupina. Ista je stvar s naizgled različitim prascima za pranje rublja i drugim

proizvodima u supermarketima. U Americi, carstvo Rothschildovih predstavljale su

kompanije kao što su Kuhn, Loeb and Co. i vrlo je vjerojatno, prema nekim istraživačima,

da američkim kompanijama poput /. P. Morgana, Speyera i Lehmana također

upravljaju, ili na njih uvelike utječu, Rothschildi. Britanski premijer Benjamin Disraeli

bio je vrlo blizak obitelji Rothschild. Oni su njegovoj vladi posudili 4 milijuna

funti kako bi 1875. godine mogao kupiti kontrolnu dionicu u Sueskom kanalu.

Disraelijev roman Coningsby očito se temelji na historijatu te obitelji. U sljedećem

odlomku jedan od likova - Sidonia - zapravo je Nathan Rothschild:

,Sa svojim velikim kapitalom stigao je ovamo [u London] nakon potpisivanja Pariškog

mira. Svu je-imovinu uložio u zajam za Waterloo i taj ga je događaj

v

učinio

jednim od najvećih kapitalista u Europi ... Ubrao je primjerenu nagradu svojeg

oštroumlja. I doista, Europi je trebao novac, a Sidonia [Nathan] je bio spreman

Europi ga posuditi. Nešto je novca trebala Francuska, Austrija nešto više, Prusija

manju količinu, a Rusija nekoliko milijuna; Sidonia ih je mogao opskrbiti sve. Jedinu

državu koju je izbjegavao bila je Španjolska; suviše je dobro poznavao njene

resurse.

... u većini glavnih gradova postavio je nekog od svoje braće ili bližeg rođaka u

kojeg bi imao povjerenja. Bio je gospodar i vladar svjetskih tržišta novca i, dakako,

praktično gospodar i vladar svega ostalog. Doslovno je u šaci držao prihode južne

Italije, a monarsi i ministri svih zemalja tražili su njegov savjet i slušali njegove prijedloge."

Ili, kao što je to prikazao povjesničar John Reeves u svom djelu The Rothschilds:

,-Mayer Amschel nije mogao ni slutiti da će njegovi sinovi kasnijih godina imati

tako neograničen utjecaj da će mir između država ovisiti o njihovom migu; da će

im snažna kontrola koju su vršili na europskim tržištima novca omogućiti da se postavljaju

kao arbitri mira i rata, budući da su po volji mogli uskraćivati ili osiguravati

novčana sredstva potrebna za vođenje rata.

Ali upravo im je to omogućio, ma kako to nevjerojatno zvučalo, njihov snažan utjecaj

(u kombinaciji s ogromnim bogatstvom i nemjerljivim ugledom) jer nije bilo

niti jedne tvrtke dovoljno snažne da im se dulje vrijeme odupire, ili pak toliko nepromišljene

da preuzme posao kojeg bi Rothschildi odbili. Da bi dospjeli na takav


. /' istina će vas osloboditi

moc

novčanica

uzvišeni položaj, Maveru Amschelu i njegovim sinovima bila je potrebna suradnja

država, ali, čim se popeo preko njihovih leđa i dosegnuo vrhunac svojih ambicija,

postao je neovisan od svake pomoći te je mogao djelovati sasvim slobodno, dok

su države ostale klečati pred njegovim nogama." 6

Nećemo pretjerati ako kažemo da su razmjeri utjecaja Rothschildovih već tada

bili poprilični. Kada je Nathan umro, njegov najstariji sin Lionel zauzeo je njegovo

mjesto kao šef N. M. Rothschilda. Lionel je avansirao pozamašne zajmove britanskoj

i američkoj vladi ali i drugima, kao npr. Egipćanima. Između ostalog, posudili su oko

80 milijuna dolara Britancima za financiranje Krimskog rata (u režiji Elite), u kojem

je stradalo desetine tisuća ljudi. Lionel je ujedno dvadeset godina djelovao kao opunomoćenik

ruske vlade. 7

Naslijedio ga je najstariji sin Nathan Mayer koji je postao

prvi lord Rothschild kada je promaknut u status plemića i 1885. godine zasjeo u Gornjem

domu britanskog parlamenta. Prvi lord Rothschild potom je postao guverner

Engleske banke (Bank of England), s neizrecivom moći i utjecajem na svjetski financijski

sustav. „Stara dama iz Ulice Threadneedle" (naziv od milja za Englesku banku)

uvijek je bila, i ostala, produžena ruka Svjetske Elite. Predstavnici Rothschilda diljem

svijeta nastavili su manipulirati događajima kako bi proširili svoju moć i poslužili

dugoročnijem planu koji je odražavao plan Bratstva: vladanje svijetom.

Ovdje moram naglasiti da isticanjem uloge koju su odigrali Rothschildi ne želim

bacati ljagu na Židove u cjelini, ogromna većina kojih nemaju pojma što se događa

i sigurno to ne bi podržali kada bi saznali što se uistinu događa. Čak ni mnogim

pripadnicima obitelji koje ću imenovali, poput Rothschilda, Rockefellera i drugih,

zakulisni plan nije poznat. Trudim se razotkriti one koji kontroliraju ta carstva, a

ne svakoga tko nosi prezime Rothschild, Rockefeller ili ma koje drugo. Smatram da

su istraživači koji su tijekom godina čitavu zavjeru pripisivali židovskom narodu u

cjelini u velikoj zabludi; slično tome, jednako je naivno poricanje židovskih organizacija

da bi bilo koji Židov mogao biti uključen u zavjeru uvođenja Novog Svjetskog

Poretka, te omogućuje dogmi ili nečemu gorem da ih zaslijepi pred stvarnošću. Uočavamo

zajedničku nit - žudnju za vlašću i kult Svevidećeg Oka - koji se javljaju u

svim rasama i koji su, po mojem mišljenju, povezani, ponekad svjesno ali najčešće

nesvjesno, s višom kontrolnom silom: Zatvorskim Čuvarima sa Četvrte Dimenzije.

U bankarskoj mreži Svjetske Elite središnje banke u svakoj zemlji rade zajedno na

uspostavi tog sustava širom Europe i Sjedinjenih Država.

Kasnije će ga voditi Banka međunarodnih poravnanja (Bank of International Settlements)

iz Bazela u Švicarskoj i elita od trinaestorice muškaraca iz Međunarodnog

bankovnog odbora u Ženevi. Možda ste primijetili da se Švicarsku, kada se u Europi

zarati, pušta na miru. Eto zbog čega. Ona je financijsko središte Svjetske Elite. Zamisao

o središnjoj banci u svakoj državi također je umotvorina Elite. Prva je bila

Amsterdamska banka 1609. iza koje je uslijedila Hamburška banka (1619.) i Švedska

banka (1661.), koje su ovlastili potomci bankara iz Đenove i Venecije. Među njima

su bili i VVarburzi iz Hamburga, koji potječu od obitelji Abraham del Banco, najvećih

bankara u Veneciji. Manipulatori iz pozadine Amsterdamske banke također su stajali

iza Nizozemca 8

Vilima Oranskog koji je 1689. sjeo na britansko prijestolje, što je

ostvareno manevriranjem od strane tajnog društva pod nazivom Narančasti red. Kao

središnja je nadalje osnovana i Engleska banka, pod poveljom koju joj je dodijelio

Vilim 1694. godine. Pojedini istraživači tvrde da svi europski vladari imaju nekakve

poveznice s Vilimom. 9 Otpori osnivanju takve banke od strane članova parlamenta

prevladani su kada je Vilim poveo Britaniju u skupi rat protiv Francuza. Zbog potrebe

za podizanjem novca opozicija je podlegla pritisku za osnivanje banke, koja je

kasnije britanskoj vladi počela posuđivati nepostojeći novac. Fantastični profiti koje

je zbog toga ostvarila izvučeni su iz džepova ljudi putem poreza na dobit te iskorištavanjem

još siromašnijih ljudi diljem Britanskog carstva.

Stvorena je ustanova poznata kao National Debt tj. Nacionalni dug (bankama).

Kraljevska povlastica za kovanje novca prenesena je odboru kojem je također dana

ovlast da pretvara osnovu državnog bogatstva u zlato, što je kontrolirala Elita.

Vodeća skupina Svjetske Elite na vrhu ljudske piramide je skupina po imenu Crno

plemstvo, od koje potječu obitelji kao što su npr. VVarburzi iz Hamburga. Te su obitelji

predstavljale glavni dio plana da se Vilima Oranskog postavi na britansko prijestolje i

skroji novčani sustav kakvog poznajemo. One potječu od guelfa, koji se još nazivaju

Neri ili Crni guelfi, a sada su poznati pod nazivom Crno plemstvo. 10

Ovi su pak stajali

iza Normana, koji su pokorili Englesku u bitci kod Hastingsa, vođeni Vilimom Osvajačem

1066. godine. Kasnije, kada im je sjedište bilo u Đenovi u Italiji, Crno plemstvo

podupiralo je Roberta Brucea pri njegovom zauzimanju Škotske, a ista ta genetska

linija i tajno društvo pobrinuli su se da Vilim Oranski postane kralj Engleske, Škotske

i Irske." Preko Vilima Crno je plemstvo osnovalo Englesku banku, a zloglasna

Istočnoindijska kompanija, počevši se naglo širiti, „osvojila" je za Britance (Svjetsku

Elitu) Aziju i Daleki istok te je postala najveća operacija za krijumčarenje droge koju

je svijet dotad vidio. Političkom i ekonomskom unijom Engleske i Škotske željelo se

zaplesti Škotsku u tu paukovu mrežu posuđivanja novca i kontrole. Britanci su se

doista našli u pravom Ujedinjenom kraljevstvu - ujedinjenom u svojoj podčinjenosti

prema izmanipuliranom novčanom sustavu kojim upravlja nekolicina. Bankari iz

redova Elite sada su mogli manipulirati s još većim utjecajem na događaje diljem svijeta.

Svoje su prste imali u Američkom građanskom ratu u kojem su financirali obje

strane. Londonski Rothschildi financirali su Sjevernjake dok su pariški Rothschildi

financirali Južnjake. 12

Predsjednik Abraham Lincoln također je tiskao beskamatne

novčanice nazvane ..Greenbacks" (novčanice sa zelenom poleđinom; op. prev.) kako

bi se smanjila razina dugovanja s kojim će se suočiti njegova vlada. Potencijalno, za

banke je to moglo imati katastrofalne posljedice. Kada bi se takvo stanje nastavilo

nakon rata i proširilo u druge zemlje, banke i Elita izgubili bi moć. Kao što tvrde neki

istraživači, Lincolna je ubio John Wilkes Booth, agent dinastije Rothschilda.' 3 Nakon

Lincolnove smrti tiskanje takvog novca je obustavljeno.

59


istina ce vas osloboditi

Nastojanja da se oformi jedan središnji bankovni sustav u Sjedinjenim Državama

oduvijek su bila iznimno prijeporna. Unatoč protivljenju dvojice njezinih osnivača,

Thomasa Jeffersona i Jamesa Madisona, utemeljena je prva američka Središnja banka,

zahvaljujući manipulacijama jednog njihovog kolege po imenu Alexander Hamilton

koji je upravljao Njujorškom bankom. Potajno su ga podržavali Engleska banka i

Rotšildsko carstvo, što je, zapravo, jedno te isto. Kada je George Washington, visokorangirani

Slobodni zidar, 1789. postao predsjednik, imenovao je Hamiltona ministrom

financija. U roku od dvije godine Hamilton je ostvario svoju nakanu osnovavši

Američku središnju banku, Banku Sjedinjenih Država. Kao i Engleska banka, bila

je to privatna ustanova s kontrolom nad američkom privredom. Prouzročila je pomutnju,

a kao posljedica njezine politike izbili su neredi. Godine 1830. predsjednik

Andrew Jackson hrabro se suprotstavio moći Banke Sjedinjenih Država i izašao kao

pobjednik. Prva Američka središnja banka je ukinuta. Međutim, nije trebalo dugo

čekati da se pojavi druga.

Početkom ovoga stoljeća Elita je kovala planove za ponovnim preuzimanjem kontrole

nad američkom privredom, još temeljitije nego prije. Željeli su dvije stvari: novu

središnju banku s kontrolom nad tokovima posuđivanja u državi i uvođenje saveznog

poreza na dohodak, čime bi zadobili kontrolu nad državnim prihodima. Ponovno

je došlo do snažnog protivljenja toj nakani, ali, po klasičnoj „crno-bijeloj" metodi,

namagarčili su i američki Kongres i narod. Kao prvi korak, Elita je 1909. podržala

izbor Woodrowa Wilsona za predsjednika. On je bio tek fasada, politička marioneta

i rozenkrojcer. Prava moć Wilsonove administracije bila je u rukama čovjeka zvanog

„Pukovnik" 1 ' 1 , Edwarda Mandela Housea, čija je jedina svrha bila da služi Eliti. Wilson

je rekao da je House „moja druga osobnost", „moj viši ja", te da su „njegove misli

i moje iste". Elita je naputila Pukovnika Housea, a on je naputio Woodrowa Wilsona

koji je radio kako mu se naredi. Sve se to događalo pod krinkom „demokracije".

Elitni bankari sastali su se u mjestu pod nazivom Jekyl Island u Georgiji kako bi

sastavili prijedlog zakona za uvođenje nove Američke središnje banke - Sustava federalnih

rezervi (Federal Reserve System). Vozili su se raskošnim privatnim vagonom

u vlasništvu senatora Nelsona Aldricha, političkog glasnogovornika Elite u Washingtonu

i djeda Nelsona Aldricha Rockefellera (gradonačelnik New Yorka četiri puta i

potpredsjednik Sjedinjenih Država u vrijeme predsjednika Forda). Aldricheva kći

Abby bila je udana za Johna D. Rockefellera mlađeg. Godinama nakon sastanka na

Jekyl Islandu „prosvjetari", komentatori i „povjesničari" su poricali da se održao. Sada

je to ipak prihvaćeno kao povijesna činjenica, no rečeno je da je to bio sasvim beznačajan

događaj. Koje li gluposti. Bio je to trenutak kada je Elita preuzela nadzor nad

gospodarstvom i narodom SAD-a putem organizacije pod nazivom Sustav federalnih

rezervi, koja niti je federalna, niti ima ikakvih rezervi!

Godine 1902. Rothschildi su u Ameriku poslali Paula Warburga, jednog od svojih

agenata, zajedno s njegovim bratom Felixom da „preustroji" američko bankarstvo

kako bi odgovaralo interesima Rothschilda i Elite. Drugi brat, Max Warburg, ostao je

kod kuće u Frankfurtu gdje je vodio obiteljsku bankarsku ustanovu. Nakon dolaska

SAD P< lll l Warburg se oženio Ninom Loeb (iz tvrtke Kuhn, Loeb and Company pod

kontrolom Rotschilda) dok se Felix oženio Friedom Schiff, kćerkom Jacoba Schiff

a

direktora tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Nije onda neobično da su oba brata postala

oartneri u toj kompaniji, a Paul je dobivao godišnju plaću u iznosu od pola milijuna

dolara (početkom prošlog stoljeća!) te je pripremao teren za nametanje Sustava federalnih

rezervi narodu Sjedinjenih Država. Sve su to do u tančine sredili Rothschildi,

a vjerojatno su odabrali čak i bračne partnere braće Warburg. Te bankarske i elitne

obitelji vole se međusobno križati kadgod je to moguće. Geni se time, je li, održavaju

čistima, a novac (kontrola) ostaje u obitelji. Kada je Jacob Schiff stigao u Ameriku i

pridružio se tvrtki Kuhn, Loeb and Co, oženio se kćeri Solomona Loeba. Jacob Schifi"

će postati jedan od glavnih manipulatora u prvoj polovici prošloga stoljeća. Obitelji

Schiff i Rothschild bile su kao jedna, dijeleći istu kuću u Frankfurtu u vrijeme Mayera

Amschela. Prijedlog zakon o Federalnim rezervama postao je poznat kao „Aldrichev

prijedlog zakona", a tajni susret na Jekyl Islandu bili su organizirali Warburg i Aldrich.

Mnogo godina kasnije, Frank Vanderlip, u to doba agent Rockefellea, izjavit će:

„Usprkos mojim stajalištima o potrebi držanja aktivnosti korporacija pod lupom

javnosti i vrijednosti koju bi to imalo za društvo, u jednoj sam prilici, pred kraj

1910., postupio vrlo tajnovito - zapravo posve skrovito - kao urotnik... Smatram

da se bez imalo pretjerivanja može reći da je naša tajna ekspedicija na Jekyl

Island praktično bila zametak onoga što će naposljetku postati Sustav federalnih

rezervi." 15

Sustav federalnih rezervi je kartel privatnih banaka, od kojih je Njujorška banka

(Bank of New York) najmoćnija. Ona, i dandanas, ima kontrolu nad američkim gospodarstvom

i, shodno tome, utječe na život svih nas. Preko svojih američkih ogranaka i

veza kao što su /. P. Morgan i Kuhn, Loeb and Co, carstvo Rothschilda kontroliralo je

glavne banke u New Yorku a preko njih Njujoršku banku. Time su zadobili kontrolu

nad Sustavom federalnih rezervi i američkom privredom. 16

Ovim kartelom Federalnih

rezervi samo fiktivno upravlja predsjednik Odbora federalnih rezervi imenovan

od strane države, što dakako znači da njime upravlja Elita. Kartel posuđuje novac koji

ne postoji američkoj vladi, čime je osigurao da država - a time i njezin narod - grca u

dugovima. Već do 1910. godine ponašanje banaka učinilo ih je izuzetno omraženim

kod ljudi. Elita se morala domisliti načina na koji će uvjeriti javnost da prihvati bankarski

udar na američki narod, a da taj isti narod istodobno misli kako se moć banaka

suzbija. Dakle, kada je nacrt zakona kojeg su bankari napisali objavljen od strane

njihovih marionetskih političara, oni su ga javno i žestoko napadali. Tako je stvoren

privid da je taj nacrt zakona bankama nepovoljan, te je usvojen 1913. u uvjerenju da

Ce

se njime skresati moć novčanih manipulatora. No, skresala se nije. Postala je još

v

eća i sveobuhvatnija. Za svaki slučaj prijedlog zakona o Federalnim rezervama pred

60

6,1


Kongres je iznesen pred sam Božić 1913. godine, kada su mnogi kongresnici već bili

otišli da praznike provedu kod kuće sa svojim obiteljima.

Elita je sada kontrolirala način na koji će američka vlada posuđivati novac i visinu

kamatnih stopa, te je mogla po svojoj volji stvarati procvat ili izazvati gospodarsku

propast. Način na koji su uveli savezni porez na dohodak bio je još besramniji,

iako se mora priznati da su bili prilično smjeli. Da bi se to usvojilo kao zakon bio

je potreban pristanak barem trideset i šest država jer se morala izvršiti izmjena

i dopuna zakona, šesnaesta, u Ustavu Sjedinjenih Država. Pristale su samo dvije

države. Čovjek bi pomislio da će se u jednoj demokraciji takav prijedlog zakona

lijepo odbaciti. Ali ne. Demokracije tamo nema! Državni tajnik Filander Knox

obavijestio je Kongres da je postignut neophodan sporazum te je savezni porez na

dohodak zakonski prihvaćen. Ili, ipak, u zbilji, nije. Porezna služba (Internal Revenue

Service - IRS), koja ubire savezni porez na dohodak i oduzima imovinu onima

koji ga ne plate, već desetljećima potkrada američki narod, a čini to i dalje. Prisilno

ubiranje saveznog poreza na dohodak i danas je nezakonito. Ono nikada nije na

propisan način usvojeno kao zakon. Godine 1985. jedan američki poslovni čovjek

tužio je Poreznu službu na toj osnovi i sud je presudio u njegovu korist. Načinio

sam pretisak pisma (slika 5) objavljenog u časopisu Nexus, odličnoj publikaciji koja

objelodanjuje manipulaciju i svjetsku zavjeru. Tvrdi se da je to pismo, kojeg je punomoćnik

Porezne službe poslao svojim područnim direktorima, dokaz da IRS i

američka vlada jako dobro znaju kako prinudivanje ljudi da plaćaju savezni porez

na dohodak predstavlja krađu. Neki ljudi kažu daje to pismo krivotvorina, što možda

i jest, ali ako živite u Americi nije zgorega da zatražite stručni savjet o svojim

poreznim obvezama.

Kako se taj sustav „nestašnog" novca proširio i ojačao svoj stisak u svijetu, tako

se moć nad političkim zbivanjima i ljudima na ovom planetu strelovito povećavala.

Tako su bankari iz redova Elite zadobili moć da izazivaju ratove i revolucije, gotovo

kako im se prohtje, u savezu s drugim elementima unutar mreže Bratstva koja se

proširila i postala još više usredotočena na svoje ciljeve tijekom istog razdoblja u

kojem se takav bankarski sustav pojavio. Drugi ogranak Bratstva službeno je pokrenuo

njemački profesor Adam Weishaupt 1. svibnja 1776., kaneći ubaciti njegove

članove u sva sjedišta moći diljem Europe. Nazvao ga je Bavarski Iluminati. Izraz

'Iluminati znači obasjani' ili 'prosvijetljeni', a potječe iz drevnih vremena. Weishauptovi

Iluminati bili su ustrojeni na klasičnim linijama Bratstva s krugovima očigledno

nepovezanih ljudi kojim je svima, iza pozornice i bez njihova znanja, manipulirala

i upravljala ista kontrolna jezgra u središtu organizacije. Jednom je rekao:

„Velika snaga našeg Reda leži u njegovoj tajnosti; neka se nikada ne pojavljuje u

svoje vlastito ime, nego neka uvijek bude pokriven drugim imenom, drugom djelatnošću".

Izvanredni je to sažetak pristupa Iluminata/Svjetske Elite. Neki istraživači

iznose pretpostavku da su pokretanje Bavarskih lluminata 1770. godine Weishauptu

naložili Rothschildi. 17

62 63


moc

novčanica

Tajna društva Bratstva kovala su urote za uništenje europskih monarhija, želeći ih

zamijeniti republikama ili, rjeđe, lišiti vladare vlasti i ostaviti ih kao čisto simbolične

poglavare. Moćne vladare ili vladarice nisu dirali ako su ovi podržavali planove Iluminata/Elite

za uspostavu Novog Svjetskog Poretka, no ako to ne bi činili, ili ako bi

odbijali da budu manipulirani, predstavljalo je to veliku prepreku odvijanju njihova

plana. Manipulatori su ih mogli smaknuti u nadi da će njihova zamjena plesati kako

oni sviraju, ali nisu to mogli činiti do u beskraj. Mnogo je bolje, sa stajališta Bratstva,

zamijeniti monarhije izabranim predstavnicima naroda koje se moglo mijenjati

svakih nekoliko godina. Kontrolirate li novac i medije, tada u velikoj mjeri možete

kontrolirati (a) tko će dospjeti do čelnih položaja u političkim strankama i (b) koga

će narod izabrati u organe vlasti. Osobu po svojem izboru manipulacijama možete

dovesti do vrha ako financijski pomažete sve političke stranke i prekrijete ih mrežom

tajnih društava; pokrenut ćete svoje (kontrolirane) medije u svrhu jačanja popularnosti

onoga koga želite vidjeti kao pobjednika izbora, kao i u svrhu potkopavanja

njegovog ili njezinog protivnika. Privid koji se s podsmijehom naziva demokracija

izvanredno je oruđe Iluminala/Svjetske Elite. Ona je njihova kreacija, a od demokratskog

nema ni ,,d".

Francuska revolucija 1789. bila je državni udar proveden od strane Iluminata. Njihove

metode uvijek bi se iznova ponavljale, a nedemokratske monarhije zamjenjivale

nedemokratskim „narodnim skupštinama". Jedina prava razlika između ta dva oblika

vladavine sastojala se u tome što je jedna očito bila diktatura, dok se druga pričinjavala

slobodom. Kada narodom vlada diktator bilo kojeg oblika doći će vrijeme kada će

u narodu rasti želja za sudjelovanjem u upravljanju zemlje te će se zahtijevati uvođenje

nekih oblika demokracije. Ljudi koji žive pod čizmom diktatora, drugim riječima,

znaju da žive pod čizmom diktatora, pa će se naposljetku pobuniti.

Sustavi koji su zamijenili „tobožnje demokracije" kako ih ja zovem, osmišljeni su

na način da stvaraju privid „moći naroda", a da istovremeno ustrojavaju sustav koji

će vođenje igre omogućiti nekolicini. Manipulirajući događajima i izborima preko

izravnog uplitanja, korupcije ili moći medija, Elita je mogla biti poprilično sigurna

da će osobe po njihovom izboru postati predsjednici, premijeri i vodeća imena u

vladama. Ljudi se pitaju zašto su oni koji se, diljem svijeta, popnu do političkog vrha,

često korumpirani ili nesposobni. Eto, sada znate zašto. Tako je unaprijed određeno.

Uostalom, tako je teže potaknuti ljude da se pobune protiv tiranije tobožnjih demokracija

jer su programirani da vjeruju kako žive u pravoj demokraciji. Tijekom revolucija

u režiji Iluminata, s padom moći monarhija, jedan oblik diktature zamijenjen

je drugim, ali to je primijetio malen broj ljudi!

Pogledamo li nakratko kako je tekla Francuska revolucija, zapazit ćete pozadinsku

strategiju kojom se Svjetska Elita i njeni iluminatski izdanci cijelo vrijeme služe kako

bi izazivali sukobe i obmanjivali ljude. Kao i obično, počela je s umjetno proizvedenom

ekonomskom krizom. Neku državu i njezine stanovnike najprije se dovede do

bezizlaznog škripca pomoću siromaštva i gospodarskog sloma. Kao što ćete vidjeti

na mnogim mjestima u ovoj knjizi, manipulatori stvaraju okolnosti u kojima će javno

Ilinijenje reći: „Nešto se mora poduzeti!" Dospjevši do tog stadija (pomoću gospodarske

krize, ili ratova, ili nečeg trećeg) naprijed stupaju manipulatori, pretvarajući

se da se zalažu za interese naroda i nude „rješenja" za probleme koje su zapravo

sami izazvali. „Rješenja" će biti upravo one mjere do kakvih su manipulatori ionako

željeli da dođe, kao dio kretanja ka Novom Svjetskom Poretku. Takvu metodu nazivam

scenarijem problem-reakcija-rješenje'. U ovom konkretnom slučaju željeli su da

francuski narod svrgne monarhiju, sijući sjeme pobune pomoću svoje stare metode

stvaranja siromaštva i dugovanja. U svojoj knjizi Napoleonov život (Vie Life Of Napokon)

McNair Wilson o svom dobu kaže:

,,U privrednom ustroju Europe došlo je do jedne korjenite promjene, gdje je

stara osnova prestala biti bogatstvo mjereno količinom zemlje, usjeva, stada

i minerala; uveden je novi standard, to jest jedan oblik novca kojemu je dan

naziv „zajam". 18

Dugovi su mjereni zlatom i srebrom koje Francuska nije proizvodila.

Njihovi su dugovi, dakle, neminovno rasli te ih je bilo još teže, gotovo nemoguće,

otplatiti. Kao i obično, Bratstvo je imalo svoje ljude „iznutra", uključujući i jednoga na

ključnom položaju glavnog ministra financija kralja Luja. Zvao se Necker, čovjek koji

je tvrdio da je Švicarac njemačkih korijena. McNair Wilson o njemu piše: „Necker se

probio do kraljeve Riznice kao predstavnik dužničkog sustava za kojeg je priznao da

mu je odan".' 1 ' Necker je bio na glasu kao smion i bezobziran špekulant prije negoli

se pridružio kraljevoj administraciji i, nakon četiri godine rada u državnoj riznici,

francuske je financije manipulacijama prebacio Iluminatima-Eliti, povećavši državni

dug za još 170 milijuna funti. 211

Uz dokosurenu francusku privredu te narod koji je

postajao sve uzrujaniji zbog siromaštva, Iluminati su prešli na fazu broj dva i započeli

proces potpirivanja revolucije. Činili su to kroz mrežu Slobodnog zidarstva.

Do 1730. godine Slobodno zidarstvo uvedeno je u Francusku iz Engleske, privukavši

u svoje redove ugledna imena kao što su Phillipe Egalite, vojvoda od Chartresa,

* vojvoda od Orleansa koji je postao Veliki majstor. Bratstvo je uz pomoć tih i ostalih

ljudi gradilo prvo uporište revolucije, s umjerenijim zahtjevima. Egalitea su uvjerili

đa će postati kraljem demokratske države čim postojeći kralj i kraljica budu svrgnuti.

Nije ni slutio razmjere krvoprolića koje će uslijediti. Isti je slučaj bio i s Lafayetteom,

još jednim revolucionarom i prijateljem Benjamina Franklina. Lafayette je htio da se

demokratska monarhija uvede pod Lujem, tadašnjim kraljem. No ti su ljudi jednostavno

iskorišteni kao sredstvo raspirivanja revolucionarnog žara. Pravi manipulatori

znali su točno kakva će to revolucija biti. Nakon što je Egalite poslužio svrsi poslan

J e

na giljotinu. Mnoge ljude iz različitih područja djelovanja iluminatski manipulatori

obmanjuju kako bi bili sigurni da će ovi odigrati svoju ulogu u sveobuhvatnom

planu, čija se prava nakana od njih krije. Čim svoj posao obave bivaju odbačeni. Oni

64

65


' istino će vas osloboditi

moć

novčanica

koji čitaju ovu knjigu - a nalaze se na nižim prečkama ljestvice Bratstva - možda bi o

ovome trebali pomnije razmisliti, ako ne zbog drugih a ono zbog samih sebe.

Još jedna figura Bratstva bio je markiz de Mirabeau. Zna se da ga je financirao

Nijemac Moses Mendelssohn, član Iluminata. 21

Rabin Marvin S. Antelman navodi

Mendelssohna kao ključnog manipulatora unutarnje „židovske" klike za koju vjeruje

da nastoji uništiti judaizam i religiju općenito. 22

On tvrdi da su pripadnici te klike,

zajedno s ne-Židovima, sljedbenici onoga što i on naziva kultom Svevidećeg Oka. Tu

skupinu povezuje s dinastijom Rothschild, tumačeći da je taj kult bio sila koja je stajala

u pozadini Francuske revolucije. Mendelssohn je pokrenuo iluminatski paravan,

pokret Haskala 1776. godine - kada su pokrenuti i Bavarski Iluminati. Druga figura

bliska Mendelssohnu bio je član Iluminata Friedrich Nicholai. Rabin Antelman opisao

je Mendelssohna kao „prevaranta" koji je planirao propast judaizma, istodobno

tvrdeći da promiče religiju i „rasu". Upravo je to ono što se otada zbivalo, a nastavlja

se zbivati i danas. Na djelu je svjetska židovska klika čiji pripadnici u biti nisu

sljedbenici judaizma ili podupiratelji židovskog naroda. U slobodnozidarske lože

U Francuskoj, osobito one pod kontrolom jednog oblika tog reda (nazvanog Veliki

orijent), uvukli su se iluminatski manipulatori sa zadatkom da raspiruju revoluciju.

Godine 1786. Mirabeau je utemeljio jednu iluminatsku ložu na sastanku u Jakobinskom

koledžu u Parizu. Postali su poznatiji kao jakobinci. Iste te godine u Frankurtu

je oformljena još jedna iluminatska skupina pod okriljem Svevidećeg Oka, a nazivali

su se frankisti (po lacobu Franksu). Jedan od njezinih lučonoša bio je Michael Hess,

zaposlenik Mayera Amschela Rothschilda. Te dvije skupine, jakobinci i frankisti, bile

su pokretačka snaga Francuske revolucije.

Plan Bratstva izašao je na vidjelo kada je jednog člana Weishauptovih Bavarskih

Iluminata udarila munja, ubivši ga nedaleko Ratisbona dok je nosio tajne spise. U

njima su otkriveni planovi za izazivanje svjetske revolucije i za uspostavu Novog

Svjetskog Poretka, nevjerojatno podsjećajući na Prokokole sionskih mudraca, o čemu

ću više govoriti kasnije. 23

Bavarska je vlada naložila premetačinu sjedišta Iluminata.

Pronađeno je mnogo više informacija, pa su o planu obaviještene francuske vlasti. No

zbivanja u Francuskoj sada su dobila takav zamah da se više nisu dala zaustaviti. Do

godine 1789. više od 2000 slobodnozidarskih loža pridružilo se organizaciji Velikog

orijenta koju su pak kontrolirali Iluminati. A njih same kontrolirala je Svjetska Elita.

Polazišna točka glavne organizacije revolucije bila je Egaliteova kuća, Palais Royal,

gdje se također tiskao i odakle se raspačao propagandni materijal. Pozajmljivačima

novca bio je toliko dužan da im je morao prepisati svoju palaču i imanja. Dio manipulacije

umom u svakoj operaciji Elite/Bratstva je blaćenje karakternih osobina protivničke

strane. Jedan takav primjer u Francuskoj revoluciji bila je čuvena dijamantna

ogrlica koju je bila „kupila" kraljica Marija Antoaneta. Nekoliko godina ranije na

Slobodno zidarstvo kraljicu je bila upozorila njena sestra u Austriji, no ova se na savjet

nije obazirala. Svoju je sestru obavijestila da je Slobodno zidarstvo u Francuskoj

otvoreno i da „svatko zna sve". „Otvoreni" Slobodni zidari upravo su, dok je pisala te

riječi, planirali krvoproliće i smaknuća giljotinom. Ogorčenje zbog postupaka monarhije

u Francuskoj dodatno je raspireno kada je propagandna mašinerija objavila

da je kraljica kupila dijamantnu ogrlicu za 250.000 funti iako je zapravo ogrlicu bez

njezinog znanja naručio agent Bratstva, bliski suradnik Adama Weishaupta. U Francuskoj,

u vrijeme silnog siromaštva, odjeknulo je to kao bomba. Plan je osmislio Joseph

Balsamo (pravim imenom Cagliostro), Talijan iz Palerma kojega je u Iluminate

bio inicirao Weishaupt. 2 ' 1

Sa svakim novim valom nasilja, ova je „narodna revolucija" odbacivala svoje slugane

i marionete. Dolazili su drugi, kao što su Danton, Marat i Robespierre, koji će

također biti uklonjeni jednom kada budu dokraja iskorišteni. U svrhu poticanja još

većeg nasilja i nemira organizirane su horde koje će izaći na ulice i praviti metež. U

rujnu 1792. dogodio se „Rujanski pokolj" kada je samo u pariškim zatvorima pogubljeno

8000 ljudi, u ime revolucije koja je trebala donijeti „slobodu" od kraljeve

tiranije. U samoj njezinoj srži revoluciju uopće nije organizirao francuski narod. Kao

stoje rekao sir Walter Scott u Napoleonovom životu: „Glavni vođe... [revolucije]... čini

se da su bili stranci". 25

Za Robespierrea se govorilo daje bio svjetlost vodilja revolucije

kada se ona zahuktavala, ali bila je to samo još jedna dimna zavjesa. U svojoj knjizi

Robespierreov život G. Renier piše:

„Dana 28. srpnja 1794. Robespierre je održao dugačak govor protiv ultraterorista...

izrekavši neodređene i uopćene optužbe. 'Ne usudim se imenovati ih, na

ovom mjestu i u ovom trenutku. Nekako se ne mogu natjerati da pokidam i

strgnem veo koji prekriva tu duboku tajnu staroga doba. Ali sasvim pouzdano

tvrdim da su među tvorcima ove urote agenti tog sustava korupcije i rasipništva,

što su najsnažnija od svih sredstava koja su osmislili stranci da bi razbili

Republiku; mislim na raznorazne apostole ateizma i izopačenosti koja je toj

zavjeri podloga'."

Iste noći u 2 sata ujutro Robespierre je prostrijeljen, a sljedećeg je dana odveden na

giljotinu. U svojim se govorima suviše približio otkrivanju istine o „veličanstvenoj"

Francuskoj revoluciji, što je u nakaradnom svijetu Iluminata/Elite značilo da mora

otići. Razmislite o tome, vi koji pripadate Bratstvu i vjerujete da događaje imate pod

kontrolom. Prekinite s time odmah i sada, prenesite mi informacije koje imate o onome

što se iza kulisa događa i bjez te odande da ne biste postali drugi Robespierrei ili

Egalitei! Od Francuske revolucije naovamo možemo vidjeti elemente manipuliranih

ratova i revolucija zajedničke svim „narodnim ustancima" u Europi koji su zbacili

monarhije, te svim sukobima širom svijeta. To su: financijska kriza kojom se izaziva

Patnja i posljedična želja za promjenom („Nešto se mora poduzeti"); obmanjivanje

utjecajnih osoba koje podržavaju „cilj" bez razumijevanja prave namjere; odbacivanje

u

h ljudi kada posluže svojoj svrsi; obilata propaganda kojom se želi iskoristiti prirodna

osjetljivost javnosti na nepravdu, pa dezinformirati i usmjeriti javno mnijenje

67


istina će vas osloboditi

moć

novčanica

u željenom pravcu; laganje o protivnicima toga plana te ocrnjivanje njihove ličnosti

do točke gdje će ljudi prema njima gajiti duboku mržnju; organiziranje tipa „unajmi

rulju" čime se želi izazvati uznemirenost i ohrabriti druge da svrgnu ustaljeni red i, na

kraju, uvođenje nekakve lažne demokracije ili zamjenske diktature.

Pogledate li pozadinu bilo koje revolucije uočit ćete većinu tih metoda a najčešće

i sve. Sustav kojeg opisujem sredstvo je preko kojeg vanzemaljski Zatvorski Čuvari

i Luciferska svijest na ne-fizičkim frekvencijama uokolo ovog planeta manifestiraju

svoju kontrolu u fizičkom svijetu u vidu mreže Svjetske Elite/Iluminata/Bratstva.

Načelo „podijeli pa vladaj" kontrola protoka informacija, tajna manipulacija i sukob.

Tijekom otprilike posljednjih tri stotine tisuća godina sve te metode kontrole od strane

Zatvorskih Čuvara mogu se vidjeti u mreži Elite na Zemlji, jedna metoda samo je

drukčija razina druge metode. Revolucije i ratovi nastavljali su izbijati širom Europe

tijekom devetnaestog stoljeća, od kojih je mnoge koordinirao lord Palmerston, britanski

premijer koji je politiku svoje zemlje usmjeravao u pravcu provedbe zamisli

lluminata. Lord Palmerston bio je Veliki patrijarh ili Veliki majstor Slobodnog zidarstva

Velikog orijenta, što je još jedno ime lluminata.

Upravo je Palmerston bio premijer tijekom „opijumskih ratova" kada je Britanija

prisiljavala Kineze da uvoze opijum, a takvom politikom pretvarali su stanovnike u

ovisnike kojima je bilo lako upravljati. Jedna od posljedica bilo je britansko preuzimanje

Hong Konga odakle je Britanija vodila svoju trgovinu drogom što, uz Amerikance

i Kineze, još uvijek čini.

Tijekom tog razdoblja plan Zatvorskih Čuvara/Svjetske Elite sadržavao je još jedan

cilj: izbacivanje Boga iz ljudskog uma. Bog Elite je Luciferska svijest, ali oni su željeli

da ljudski um odbaci sva vjerovanja u vječni život te da vjeruje u smrtnost, komičnost

i materijalističku „znanost". Time bi ljudsku svijest učinili još poslušnijim sužnjem

ove materijalne razine. Krajem 19. stoljeća pojavio se prijeporan dokument pod nazivom

Protokoli sionskih mudraca. Ja ih zovem Protokolima lluminata, a mnoge izvatke

navodim u Pobuni robova. Neki govore daje to bila patvorina koja je objavljena samo

da bi se naudilo ugledu Židova, stoga izraz Protokoli lluminata rabim samo kako

bih naglasak maknuo sa Zidova. Ako su bili krivotvorina, što je sasvim moguće, krivotvorina

čega su bili, i čija'? Autori uspješnice Sveta krv, sveti gral (Holy Blood, Holy

Grail), zaključuju da su izvorni Protokoli uistinu bili nepatvoreni. Iznose pretpostavku

da ih je napisala elitna skupina zvana Sionski priorij, odnosno unutarnja, nađziruća

jezgra Vitezova templara. 26

Smatraju daje izvorni dokument izmijenjen kako bi

izgledao kao židovska zavjera. Takav zaključak nikako ne bih odbacio. Mene zanima

manipulacija koju opisuju, a ne komu se ona pripisuje. Vjerujem da im je izvorište

u Iluminatima, kao što misli i rabin Antelman. Bez obzira na argumente, jedna se

činjenica, gledajući unatrag, sa sadašnjim iskustvom (u razdoblje od posljednjih 100

godina), ne može zanijekati. Protokoli su, odakle god potekli, bili poprilično zapanjujuće

proročanstvo onoga što se zbivalo u dvadesetom stoljeću u smislu ratova i

manipulacije koju ovdje razotkrivam. Ma tko da ih je napisao, vraški je dobro znao

0 kakvoj se političkoj strategiji radi. U jednom se protokolu govori o načinu na koji

manipulatori kane uništiti predodžbu Boga u što je više moguće ljudskih umova:

„S tim ciljem u vidu mi neprestano, putem naših tiskovina, gradimo slijepo povjerenje

u te [znanstvene] teorije. Intelektualci iz redova goja [ne-Židova] kočoperit će

se svojim znanjem te će bez ikakve logičke provjere početi iznositi sve informacije

dostupne putem znanosti, koje su stručnjaci naših ispostava vješto sastavili u svrhu

usmjeravanja njihovih umova u pravcu kojeg mi želimo. Nemojte ni za trenutak

pomisliti da su ove tvrdnje prazne riječi: sjetite se samo uspjeha koji smo poželi s

darvinizmom..."

2. protokol

„ ...Nužno je potkopati cjelokupnu vjeru, da istrgnemo iz umova goja samo načelo

božanske naravi i duha, i da na njegovo mjesto ubacimo aritmetičke kalkulacije i

materijalne potrebe."

4. protokol

Darvinizam se, dakako, odnosi na Charlesa Darwina, čovjeka vrlo učinkovitog

u širenju sada čestog vjerovanja u jedan-život-i-to-je-to. Sredinom 1800-tih iznio

je pretpostavku da se umne sposobnosti razvijaju u skladu s genetskim nasljeđem.

To je čista bedastoća, ali je ipak pružila izliku za kasnije osnivanje eugeničkog

pokreta (rasne čistoće) koji će dovesti do pojave Adolfa Hitlera i politike

kontrole stanovništva kakvu imamo danas. Njegovo djelo Podrijetlo vrsta (Origin

Of Species), da se poslužimo skraćenim naslovom, kasnije će postati temelj

„znanstvene" misli, a u njem izložen svjetonazor i dandanas prevladava u onome

što smjelo nazivamo znanošću. Njegovu najpoznatiju teoriju, o opstanku najjačih

1 najsposobnijih, u prva četiri izdanja uopće ne nalazimo. Pokupio ju je iz djela

svog suvremenika Herberta Spencera, koji ju je pak pokupio od nekoga trećeg.

Riječ „evolucija" nije se pojavila sve do šestog izdanja objavljenog 1872. godine.

Po mojim saznanjima, pred kraj života i sam je Darwin odbacio svoju teoriju,

smatrajući da je ljudska bića stvorio Bog. No njegovo Podrijetlo vrsta ipak je zavladalo

„znanstvenom" mišlju. Elita mu je bila namijenila upravo tu ulogu. Darwin

je bio samo još jedna od marioneta.

Bio je paravan za potkopavanje ljudskog uma, što se provodilo godinama. Značajnu

je ulogu u svemu tome imala manja skupina ljudi poznata pod nazivom

Mjesečevo društvo (Lunar Society) iz Birminghama u Engleskoj. Skupina je nastavila

djelovati pod nazivom Kraljevskog društva (Royal Society) sa sjedištem

u

Londonu, koje je još uvijek jedno od najutjecajnijih tijela u svijetu kada govorimo

o znanosti. Kraljevsko društvo ustanovio je Red ružinog križa (Order of

ine Rosy Cross) za vladavine Charlesa II. Još jedan poznati znanstveni autoritet,

str Isaac Newton, bio je Rozenkrojcer i Veliki majstor Sionskog priorija, unutar-


istina će vas osloboditi

moć

novčanica

nje jezgre Vitezova templara. On stoji u pozadini osnivanja Kraljevskog društva.

Istraživači historijata Mjesečevog društva pokazali su da je ono zrcalilo (upravo

izvanrednom preciznošću) skupinu nazvanu Nevidljivi koledž (Invisible College)

opisanu u djelu Francisa Bacona Nova Atiantida (The New Atlantis). Nazvano je

Mjesečevim društvom zato što se sastajalo jednom mjesečno u vrijeme punog

mjeseca. Među njegovim članovima bili su Benjamin Franklin, jedan od utemeljitelja

Sjedinjenih Država i bliski suradnik francuskih revolucionara i... Erasmus

Darwin, djed Charlesa Darvvina, čovjeka koji će kasnije postati glasnogovornik

kreda ovaj-je-svijet-sve-što-postoji'. Kakve li slučajnosti! Još jedan član Mjesečevog

društva bio je Unitarijanac Josiah Wedgwood, osnivač poznate lonćarske

kompanije, a njegova će kći postati majka Charlesa Darwina nakon udaje za dr.

Roberta Darwina, sina Erasmusa Darwina. Tako treba! Najbolje je kada sve ostaje

u obitelji.

Šestorica članova Mjesečevog društva pohađala su Edinburško sveučilište, kao

i sam Charles Darwin. Društvo je bilo revolucionarna organizacija koja je podupirala

svrgavanje monarhija i podrivanje koncepta Boga u čovjekovom sustavu

vjerovanja. Benjamin Franklin postao je neka vrsta „dvosmjernog" diplomata i

zagovornika te ideje, na isti način na koji će to postati Henry Kissinger u drugoj

polovici prošloga stoljeća. Najtoplije preporučam knjigu kanadskog znanstvenika

i istraživača lana T. Taylora pod naslovom U umovima ljudi: Darwin i Novi svjetski

poredak (In The Minds Of Men: Darwin And The NewWorld Order). Knjiga

otkriva kako je moderna „znanstvena" teorija iskonstruirana i prodana kao istina

kako bi zavela čovjekov um. Uz podrobne, dokumentirane dokaze, Taylor ogoljuje

zdanje znanstvenog establišmenta, njegova uvjerenja, tvrdnje i manipulacije.

Svatko tko proučava znanost obavezno bi ju trebao pročitati.

Ali, naravno, takve izvještaje potkrijepljene dokazima većina neće pročitati. Tijekom

pohađanja škola i fakulteta oni upijaju sve općeprihvaćene brbljarije koje

potječu iz Darwinova doba. One utječu na način na koji mnogi od njih vide same

sebe i život općenito i, kao što smo vidjeli, potom i sami stvaraju takvu stvarnost

u svijetu koji ih okružuje. To je svijet tipa: ,,A čemu sve to? Mi smo, ipak, samo

kozmičke slučajnosti, a život se svodi na opstanak najjačih. Suosjećanju nema

mjesta, neka se svatko uzda u se'". Pokret iznjedren iz Darwinovog pogleda na

svijet naziva se humanizam, a on je još jedno sredstvo manipulacije, premda golema

većina njegovih zagovornika to ne shvaća. 1 danas imamo organizacije poput

Odbora za znanstveno [sic] istraživanje tvrdnji o paranormalnim iskustvima

{Commiteee for the Scientific Investigation of Claims of the Paranormal - CSICOP)

koje na svaki mogući način nastoje diskreditirati svako objašnjenje ili pojave koje

etabliranu znanost razotkrivaju kao prijevaru. Jedna od žešćih britanskih hajkača

na drukčija znanstvena objašnjenja je Susan Blackmore koju se obilato dovodi

na televiziju da brani stav vladajuće struje znanosti pred svim izazovima. Teško

mogu i zamisliti s koliko su lokota zakračunati takvi umovi.

U našoj kratkoj povijesti zavjera sada smo došli do početka dvadesetog stoljeća.

Manipulatori su stvorili bankarski i financijski sustav, uveli znanost tipa ovajje-svijet-sve-što-postoji'

te su, puteni režiranih revolucija, uspostavili niz lažnih

demokracija koje ljude kontroliraju i usmjeruju dok ovi misle da žive u slobodi.

U svojim zavedenim umovima (kontroliranim od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte

Dimenzije), sazrijelo je vrijeme za pokretanje sljedeće faze na putu prema

Novom Svjetskom Poretku. Došlo je vrijeme da se krene globalno.

IZVORI

1 Jewish Encyclopedia, X. svezak, str. 499.

2 George Armstrong, Rothschilds Money Trust (1940.), str. 22.

3 Eustace Mullins, The World Order, Our Secret Rulers (Ezra Pound Institute of Civilisation,

Staunton, SAD, 1992.), str. 7.

4 Vidio sam također da se taj navod pripisuje kasnijim izdancima Rothschilda.

5 The Rothschilds, Financial Rulers Of Nations, str. 167.

6 John Reeves, The Rothschilds, str. 104.-105.

7 Jewish Encylopedia, 10. svezak, str. 501 .-502.

8 Zapravo, premda navodim izraz „Nizozemac", ranije je on bio njemački kraljević iz

dinastije Nassau. Zanimljivo, još će se jedan njemački kraljević oženiti s pripadnicom

nizozemske kraljevske obitelji u tom stoljeću. To je kraljević Bernhard, o kojemu ćemo

mnogo više reći nešto kasnije.

9 The World Order, Our Secret Rulers, str. 25.

10 The World Order, Our Secret Rulers, str 25.

11 Ibid., str. 276.

12 Secret Societies, str. 122.

13 Prema drugoj struji mišljenja, Lincoln je ubijen zato stoje otkrivao previše tajni društava

pod okriljem Bratstva čiji je bio član. U jednom od narednih odlomaka opisat ću

crne ezoterične temelje Svjetske Elite/Bratstva.

14 Titula „Pukovnik" bila je samo počasna. U vojsci, naime, on nikada nije bio.

15 Saturday Evening Post, (9. veljače 1935.), str. 25.

16 Rothschild Money Trust, str. 41.

17 Secret Societies, str. 109.

18 McNair Wilson, The Life Of Napoleon, str. 38.

19 Captain A. H. M. Ramsey, The Nameless War (Omni Publications, London, 1952.), str. 25.

20 Ibid., str. 25.

21 The Nameless War, str. 26.

22 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate (Zahavia Ltd., New York-Tel Aviv,

1974.).

70

71


i istina će vas osloboditi

23 Secret Societies, str. 110.-112.

24 The Nameless War, str. 29.

25 Ibid., str. 33.

26 Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln, Holy Blood, Holy Grail (Jonathan

Cape, London, 1982.), str. 198.-203.

četvrto poglavlje

od Rhodesa do propasti

Nekim je ljudima isprva teško shvatiti kako se ta manipulacija može nastavljati

tijekom tolikih generacija, ali stvar je zapravo jednostavna. Putem upravljanja i

poticaja iz Četvrte Dimenzije. A oni koji su dosegli vrh ljudske piramide neprestano

traže ljude pravog kalibra i stava koji bi ih trebali naslijediti kao zemaljske predstavnike

Zatvorskih Čuvara. Znanje o planiranom Novom Svjetskom Poretku te o metodama

manipulacije također se prenose kroz naraštaje određenih obitelji, što cijeli

postupak čini lakšim.

Ja mislim da se iste struje svijesti uvijek iznova utjelovljuju, „umiru" i ponovno

utjelovljuju tijekom tisuća godina kako bi se plan nastavio provoditi.

Baš kao što one koji žele osloboditi čovječanstvo podržavaju bića s drugih frekvencija

stvarnosti, tako su podržavani (s nižih razina) i pripadnici mreže Elite/lluminata/

Bratstva. Kod mnogih koji su u to uključeni česti su zanimanje za „crna" okultna znanja

i želja za komunikacijom s vanzemaljskim „nadljudima" - Zatvorskim Čuvarima

s Četvrte Dimenzije. Metode komunikacije, kako za one koji žele slobodu tako i za

one koji žele kontrolu nad drugima, gotovo su iste. Razlikuju se po namjeri koja leži

iza takvih komunikacija. Pripadnicima Elite u svijest se ubacuju misli i podaci koji

će ih voditi, a isto se događa i onima koji se bore protiv takvog ustroja. Na Zemlji mi

smo sredstva duhovnog rvanja koje se zbiva na jednoj drugoj razini našeg planeta, a

ne samo na ovoj.

Okrugli stol

Cecil Rhodes bio je bajoslovno bogat Englez koji je eksploatirao kontinent i narode

Afrike, a posebice zalihe dijamanata u Južnoj Africi. Naziv Rodezija, tj. današnji Zimbabve,

pokazatelj je njegova utjecaja u tom dijelu svijeta. Kao studenta na Oksfordskom

sveučilištu, Rhodesa je nadahnuo profesor lijepih umjetnosti po imenu John

Ruskin koji se i danas drži legendarnom figurom na Oxfordu. Ruskin je rođen 1819.

u Londonu, u obitelji bogatog trgovca vinom, te je naslijedio velik imetak. Njegov je

junak bio drevni grčki filozof Platon čija je djela čitao gotovo svakoga dana. Platon je

imao briljantan um, umnogome je doprinio ljudskom znanju i umijeću rasprave, ali

neka od njegovih gledišta o tome kako treba ustrojiti društvo, odnosno o nametanju

volje onih na vrhu, daleko su od mojih kao nebo i zemlja. Ruskin je vjerovao u planiranu,

centraliziranu moć u okviru Novog Svjetskog Poretka, smatrajući da Država

treba kontrolirati sredstva proizvodnje i raspodjele. Istu je filozofiju slijedila rana britanska

Laburistička stranka prije negoli je postala alternativna Konzervativna stranka


istina ce vas osioooditi

od Rhodesa do propasti

kakva je danas. Ruskin je, međutim, otišao korak dalje te je vjerovao da bi kontrola od

strane Države mogla biti u rukama jednog diktatora nadmoćnog intelekta u odnosu

na ostatak društva. Neki istraživači smatraju da je podržavao Humiliate. Ruskin je

vjerojatno iskreno želio bolje uvjete života za siromašne, ali mislim da je bio na krivom

tragu glede načina postizanja istih. Njegove ideje kasnije su slijedili Karl Marx i

Friedrich Engels (još jedan proučavatelj Platona) te su postale temelji marksističkog

oblika komunizma koji je uskoro uhvatio korijena kod naroda istočne Europe.

Rabin Marvin S. Antelman također prepoznaje temu Platona i njegovu povezanost

s mrežom tajnih društava Svevidećeg Oka. On ističe da je Moses Mendelssohn, jedan

od tvoraca Francuske revolucije, bio zagriženi proučavatelj Platonovih djela teje prozvan

„njemačkim Platonom". Preveo je tri knjige Platonove Republike na njemački,

ali mu prijevodi nikada nisu objavljeni. No, sačuvala ih je bankarska obitelj Warburg,

podložnici Rothschilda, i tvorci Federalnih rezervi. 1

Warburzi će, poput Rothschilda,

kasnije financirati Adolfa Hitlera. Adam Weishaupt, osnivač Iluminata, bio je još

jedan obožavatelj Platona i visoki inicijat struje okultne „misli" pod nadzorom Svevidećeg

Oka.

Stajališta Johna Ruskina, koje je tako rječito iznosio, dovela su do revolucije u načinu

razmišljanja povlaštenih studenata na Oxfordu te nekih na Cambridgeu. Rhodes

je vlastoručno prepisao Ruskinov uvodni govor i čuvao ga kod sebe do kraja života.

Stvaranje svjetske vlade sa središtem u Britaniji postala je Rhodesova opsesija te je

bila polazište gotovo svega što je radio. Eksploatirajući južnoafričke dijamante i minerale

bivao je sve bogatiji te je osnovao kompanije kao što su DeBeers Consolidated

Mines i Consolidated Gold Fields. Također je postao premijer Rtovske kolonije (Cape

Colony, nazvana po Rtu dobre nade; op. prev.) te je pomoću svojeg bogatstva i utjecaja

nadzirao poslanička mjesta u parlamentima Britanije i Južne Afrike. Do 1890-ih

dohodak mu je narastao na najmanje milijun funti godišnje (prije više od stotinu

godina!), ali njegov račun u banci najčešće bi bio prekoračen - u trošenju mu nije

bilo premca. Povećim dijelom novca pospješivao je ostvarivanje svog cilja - svjetske

vlade. Rhodes je navodno bio i član elitne skupine poznate pod nazivom Komitet

300, također poznate i kao Olimpijci. Ovu organizaciju obradio je dr. John Coleman

u svojoj knjizi Hijerarhija zavjerenika: Priča o Komitetu 300 (Conspirators Hierarchy:

Trie Story Of The Committee Of 300). Coleman tvrdi da je radio kao obavještajac u

britanskoj Tajnoj obavještajnoj službi MI6. U daljnjem ću tekstu osobe koje je imenovao

dr. Coleman navoditi uz kraticu (Kom. 300). Tu organizaciju čine vodeći ljudi

u politici, trgovini, bankarstvu, medijima, vojsci itd. koji rade na preuzimanju sveukupne

svjetske moći.

Rhodes 2

je namjeravao osnovati tajno društvo koje bi manipuliralo događajima

na način koji bi doveo do uvođenja centralizirane globalne kontrole. To smo društvo

nalazili pod raznim imenima ali, jednostavnosti radi, u daljnjem tekstu zvat ću ga po

jednom od njih - Okrugli stol. Ustrojeno je po iluminatskim i slobodnozidarskim

zasadama. Sastojalo se od unutarnjeg kruga, Društva izabranih (ili Inicijata), koji

u točno znali o kakvoj se igri i ciljevima radi, te vanjskog Kruga prijatelja, sačinjenog

od utjecajnih ljudi koji su mogli pomoći ostvarenju zadanih ciljeva, ali koji

s

nisu

uvijek znali dublje nakane ili ambicije Okruglog stola. Manipulatori iz redova Stola

uglavnom su bili oni sa stvarnom moći, a ne oni s prividnom moći. Njegovi članovi

obično nisu zabilježeni u povijesti poput poznatih političara i vojskovođa, ali događajima

su upravljali u daleko većoj mjeri od ljudi navedenih u povijesnim knjigama.

Lord Astor (Kom. 300) bio je član unutarnje elite Okruglog stola i primjer je još

jednog ključnog područja kontrole od strane Elite: medija. On će kasnije postati vlasnik

dnevnih novina Tfie Times. I dandanas moć ne leži u rukama političara nego u

rukama skrovitih likova koji ih „savjetuju" i kontroliraju, onih koji usmjeravaju tok

informacija na javnu scenu. Okrugli stol, još jedna tvorevina Rothschilda, isplanirala

je Burski rat u Južnoj Africi - koji se vodio od 1899.-1902. - i u kojem je ubijeno desetine

tisuća muškaraca, žena i djece, a mnogi od njih u koncentracijskim logorima

koje je uspostavio lord Kitchener (Kom. 300). Britanski premijer i ministar vanjskih

poslova u to doba bio je lord Salisbury (Kom. 300) iz elitne obitelji Cecil, dobar prijatelj

Winstona Churchilla (Kom. 300). Lord Salisbury i obitelj Cecil bili su ključni

igrači u operaciji Rhodesa i Okruglog stola. Manipulacijama Okruglog stola Britanci

su zadobili kontrolu nad mineralnim bogatstvom, a ustanovljena je i Unija Južne

Afrike. Nathan (barun) Rothschild bio je član Okruglog stola koji je predstavljao

interese dinastije Rothschilda i bankara koje su ovi kontrolirali, kao što su Warburzi,

Schroderi i Lazardi. J. P. Morgan (Kom. 300) postao je članom 1899. godine.

Kada je Rhodes 1902. umro, imetak je oporučno ostavio provoditeljima zacrtanih

ciljeva. Njegovim se novcem jednini dijelom financiralo djelovanje Okruglog stola,

premda je veliki dio sredstva dolazio od dinastije Rothschild. U svojoj oporuci Rhodes

je također razradio sustav subvencioniranih stipendija koji postoji i danas. Takvim

se paravanom htjelo prikriti tajno društvo. Odabrani inozemni studenti dovode

se na Oksfordsko sveučilište gdje ih se podučava britanskom pogledu na život te im

se prodaje zamisao o svjetskoj vladi. Zapanjujuće je koliki broj „Rhodesovih stipendista",

kako ih se naziva, kasnije postaju vođe zemalja ili upravitelji obavještajnih agencija,

obrazovnih ustanova i drugih tematskih oblasti bitnih Eliti ili pak „savjetnici"

tim vođama. Najpoznatiji današnji Rhodesov stipendist u svijetu je Bill Clinton koji

je 1993. godine ustoličen kao predsjednik Sjedinjenih Država. Na Sveučilištu Oxford,

a naročito u koledžima All Souls, Balliol i New College, prevlast je imao Okrugli stol,

što se nastavilo i nakon Rhodesove smrti kada je Alfred Milner (Kom. 300), Rothschildov

agent, preuzeo vodstvo. I on je bio gorljivi sljedbenik Ruskina, kao što je bila i

skupina bivših studenata s Oxforda i Cambridgea koje je Milner unovačio u Okrugli

stol a kasnije i u Kraljevski institut za međunarodne poslove (Royal Institute of International

Affairs). Pod Milnerovim rukovodstvom utjecaj Okruglog stola je rastao te

je u središtu vladajućih struktura pokazivao strahovitu moć. Jedan od njegovih članova

bio je Arthur Balfour (Kom. 300), 3

ministar vanjskih poslova i premijer čijom

ee „Balfurskom deklaracijom" zapravo biti stvorena država Izrael.

75


istina ce vas osloboditi

od Rhodesa do propasti

U nadolazećim godinama Okrugli je stol kontrolirao novine London Times i ostale

tiskovine. Uveo je izraz „Zajednica naroda" (Commonwealth of Nations) i pobrinuo

se da ta zamisao postane stvarnost. Preko Milnera Stol je imao najveći utjecaj u ratnoj

britanskoj vladi Lloyda Georgea (Kom. 300) za Prvog svjetskog rata. Imat će vodeću

ulogu u britanskoj delegaciji na „Mirovnoj" konferenciji 1919. kada se odlučivalo

o ustroju poratnog svijeta i načinu na koji će Njemačka plaćati ratnu odštetu. On

je također bio glavna sila u pozadini stvaranja Lige naroda, prvog pokušaja tihog

uvođenja svjetske vlade. Okrugli stol je krojio britansku politiku u Irskoj, Palestini

i Indiji od 1917.-1945. te je u vrlo velikoj mjeri kontrolirao (riječima istraživača

Carrolla Quigleya) „izvore i način pisanja o povijesti britanske imperijalne i vanjske

politike još od Burskog rata"' 1 . Novo tumačenje povijesti bitan je dio strategije Elite

zato što način na koji doživljavamo povijest suštinski utječe na način doživljavanja

svijeta i ljudi oko nas. George Orwell je iznio gledište u svojoj knjizi 1984. da oni koji

kontroliraju povijest kontroliraju i sadašnjost, a da oni koji kontroliraju sadašnjost

kontroliraju povijest.

Ogranci Okruglog stola formirani su i u drugim zemljama. Do 1915. više skupina

Okruglog stola bilo je u Britaniji, Južnoj Africi, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu,

Indiji i Sjedinjenim Državama. Njihovo međusobno usklađivanje poboljšano je nakon

objavljivanja časopisa tog društva, Vie Round Table, koji je počeo izlaziti u studenom

1910. „Postignuća" koja sam nabrojao, a koja su imala silan utjecaj na naš život do

dandanas, nisu bila posljedica demokratskog donošenja odluka već zakulisnih igara

tajnog društva pod nazivom Okrugli stol, koji je djelovao na temelju svog vlastitog

programa. Carroll Quigley, profesor na Sveučilištu Georgetown, bio je „insajder" s

pristupom tajnim spisima o zavjeri glede Novog Svjetskog Poretka. Istupio je iz njihovih

redova i potanko opisao što se događalo iza pozornice u prvih pedeset godina

prošloga stoljeća. U svojoj knjizi Anglo-američki establišrnent (The Anglo-American

Establishment), napisao je:

„Slika je zastrašujuća jer je takva moć, bez obzira kojim ciljevima stremi, suviše velika

da bi se olako povjerila bilo kojoj skupini... Niti jedna država koja cijeni svoju

sigurnost ne bi smjela dopustiti ono stoje postigla Milnerova skupina, odnosno,

da malen broj muškaraca bude u prilici rabiti takvu moć u administraciji i politici,

da im se dade gotovo potpuna kontrola nad izdavanjem dokumenata u vezi njihovih

postupaka, da budu u prilici vršiti takav utjecaj nad tokovima informacija koje

uobličuju javno mnijenje te da budu u mogućnosti krajnje monopolizirati način

pisanja o povijesti svoga doba i njenog podučavanja." 5

Jednako će nas otrijezniti pomisao da iako je mreža Okruglog stola upravljala politikom

tadašnje najmoćnije države i carstva na svijetu, ljudi nisu znali ni da takva

organizacija uopće postoji a kamoli čime se bavi. Upitajte danas bilo koga, uključujući

većinu povjesničara, o Okruglom stolu Rhodesa i Milnera pa će vam odgovo-

riti: „Kakav Okrugli stol...?" Skrivena ruka koja upravlja smjerom kojim svijet ide

doista je vrlo dobro skrivena od oka javnosti. Okrugli stol je proširio svoj utjecaj

preko Atlantika do Sjedinjenih Država. Početkom prošloga stoljeća upravo su se ondje

sastavljali blokovi moći koji će upravljati političkim i ekonomskim strategijama

te industrijom komunikacija, do dandanas. Bile su to organizacije i kompanije takozvanog

„Istočnog establišmenta" koje rade u suglasju s britanskim i europskim

članovima Okruglog stola pod zajedničkom globalnom strategijom. Među glavnim

igračima i financijskim pomagačima Okruglog stola u Sjedinjenim Državama bili

su Carnegie United Kingdom Trust, kompanije i zaklade u matici oko obitelji Rockefeller,

J. P. Morgan i Whitney, zajedno s drugima koji su povezani s međunarodnim

financijerima u Londonu, kao što su Rothschildi i Lazards Brothers. Svi ti ljudi bili

su pristaše zamisli o svjetskoj vladi i Novom Svjetskom Poretku. Okrugli stol blisko

se povezao s ostalim ograncima Elite uključujući Slobodno zidarstvo te u SAD-u sa

zlogukim tajnim društvom poznatim kao Društvo lubanje i kostiju (Skull and Bones

Society) s bazom na Sveučilištu Yale. O njemu ćemo podrobnije govoriti kasnije. Za

sada dovoljno je reći da su mnoga utjecajna imena iz Amerike, a koja stoje u pozadini

Prvog svjetskog rata i boljševičke revolucije, bili članovi Društva lubanje i kostiju ili

su s njim bili povezani.

Dva imena koja su dominirala mrežom Elite/Okruglog stola bili su Rockefeller i

Morgan. Obojica su bili vrlo blisko povezani s Rotschildima (Kom. 300) pod čijom

su kontrolom vjerojatno bili. Rockefelleri (pravim imenom Rockenfelder) su duša

obmane o Novom Svjetskom Poretku do dana današnjega. J. D. Rockefeller osnovao

jel853. svoju Standard Oil Company s namjerom da proizvodi gorivo za lampe uljanice,

ali, uvidjevši koliki su potencijali korištenja nafte, kompanija se ubrzo uzdigla do

svjetske razine i stekla neizmjernu moć. Na početku prošlog stoljeća Rockefellerovo

je carstvo obuhvaćalo desetine drugih industrija i interesa, uključujući željeznice i

banke. Posjedovali su ili kontrolirali National City Bank, Hanover National Bank,

United States Trust Company i vodeća osiguravajuća društva kao što je Equitable

Life i Mutual iz New Yorka. Morganovo carstvo temeljilo se na čeliku, brodarskom

otpremništvu i industriji električne energije, uključujući kompaniju General Electric.

U financijskom sektoru National Bank of Commerce, New York Life Insurance

i Guaranty Trust Company (najveće fiducijarno društvo u Americi) u to su doba sve

bile Morganove kompanije. 6 Morgan/Rockefeller bili su prilično dojmljiv dvojac, pri

čemu niti jedna američka vlada ili političar nije mogao vladati bez njihova blagoslova.

Surovali su s drugim američkim obiteljima iz anglo-američkih političkih, bankarskih

i poslovnih kartela Istočnog establišmenta, uključujući obitelj Dulles. John

Foster Dulles i njegov brat Allen bit će još jedna nit poveznica u našoj priči od Prvog

svjetskog rata do ubojstva Kennedyja. John Foster Dulles kasnije će postati američki

ministar vanjskih poslova, a Allen ravnatelj CIA-e.

Ovdje bih morao spomenuti i jedno ime s kojim ćemo se susresti još mnogo puta:

obitelj Harriman. Edward Harriman zaposlio se u dobi od četrnaest godina s vrlo

76


. / istina ce vas osloboditi

od Khodesa do propasti

malo škole, ali su se njegove životne prilike promijenile kada se oženio Mary Averell,

kćerkom njujorškog bankara i predsjednika željezničke kompanije. Harriman je

izgradio vlastito bogatstvo upravljajući kompanijom Union Pacific Railroad, ali bio

je na zlu glasu kao pokvaren i bezobziran biznismen. Godine 1904. proglašen je krivim

za malverzaciju koja mu je donijela 60 milijuna dolara. Sklopio je posao u koji

je bila umiješana i Rothschildova kompanija Kuhn Loeb and Co. Harriman se spasio

zatvora samo zahvaljujući insajderskom utjecaju na političare i njihove stranke. Svoj

je položaj u velikoj mjeri popravio poklonivši 250.000 dolara Republikanskom nacionalnom

odboru predsjednika Theodorea Roosevelta. U pozadini svoj je dio potajno

obavilo i Društvo lubanje i kostiju. Roosevelt je ranije opisao Harrimana kao čovjeka

„pokvarenog do srži", ali četvrt milijuna dolara pomoglo je predsjedniku da ga vidi u

novom svjetlu. Harrimanov novac je korišten za financiranje boljševika te obiju strana

u Prvom svjetskom ratu. On i Rockefelleri osigurali su dio početnog kapitala za

zakladu Morgan Guaranty Trust koja će biti sredstvo neizmjerne manipulacije svjetskim

događajima. Edward Harriman imao je dva sina: Averella i Rolanda. Obojica su

bili stupovi Društva lubanje i kostiju. Averell (Kom. 300) će kasnije postati jedan od

najaktivnijih manipulalora dvadesetog stoljeća.

No, tko je doista stajao iza tih američkih poslovnih i bankarskih divova? Poslovno

carstvo J. P. Morgana pokrenuto je 1838. u vidu tvrtke George Peabody and Company

u Engleskoj koja je bila povezana s tvrtkom Brown Brothers (kasnije Brown Brothers,

Harriman). George Peabody potajice je radio kao agent Rothschilda još 1835. 7

i bio

poznat kao „omiljeni Amerikanac" kraljice Viktorije. Danas se kip Georgea Peabodyja

može vidjeti nasuprot zgrade Engleske banke, a njegova kutija za ručak i dalje

zauzima istaknuto mjesto londonskog ureda banke Morgan Stanley. Peabody, marioneta

Rothschilda, postao je najveći trgovac američkim vrijednosnicama na svijetu.

On i njegov partner John Peirpont Morgan (Kom. 300) vršili su ogroman pritisak na

administraciju Abrahama Lincolna kako bi ova manipulirala američkom ekonomijom

u njihovu korist. Peabody nije imao sinova, pa kada je umro njegova je tvrtka

prešla Morganovom sinu Johnu Peirpontu Morganu mlađem (Kom. 300), rođenom

1867. godine u New Yorku. Ovaj je drugi J. P. Morgan smatran, poput svog oca, svemoćnim

bankarom za kormilom vlastitog carstva, međutim gotovo je sigurno bio

oruđe dinastije Rothschild. Morgan je bio izravni potomak Alexandera Hamiltona,

čovjeka koji je ustrojio prvu američku središnju banku, Bank of the United States, promičući

interese Rothschilda. Kada je prvi J. P. Morgan 1913. umro, ostavio je samo

11 milijuna dolara, vrlo skroman iznos s obzirom na njegov ugled i imetak kojeg bi

ostavljali drugi. Razlog tomu najvjerojatnije je taj što je bio marioneta Rothschilda,

ni približno onako svemoćan kao što se mislilo. Izvjestitelj s Wall Streeta Lincoln

Steffens razgovarao je s obojicom, i J. P. Morganom i J. D. Rockefellerom, te je uvidio

da oni ne čine onu pravu silu što stoji iza njihovih carstava. „Čini se da nitko nikada

ne postavlja pitanje: 'Tko stoji iza Morgana i Rockefellera?'", napisao je jednom. Pažnje

je vrijedno također daje Morgane pratio glas da su antižidovski nastrojeni, iako

su zapravo blisko surađivali s Rothschildima. Ovaj trik s „antisemitizmom" često se

koristi za prikrivanje rotšildskih interesa. U Sjedinjenim Državama najmoćniji predstavnik

Rothschilda bila je bankovna kompanija Kuhn, Loeb and Co. Osnovali su je

1867. Abraham Kuhn i Solomon Loeb, dvojica trgovca iz Cincinnatija, ali je postala

očigledni rotšildski paravan nakon 1875. kada je Jacob Schifi" došao iz Frankfurta.

Schiffje rođen u kući Rothschilda/Schiffa u Frankfurtu koju su te dvije obitelji dijelile.

Poslovni dogovori između Schiffa i Kuhna, Loeba and Co okrunjeni su (kao što se

često događa u takvim slučajevima) brakom Schiffa i Therese, kćeri Solomona Loeba.

Schiffje u tvrtku donio rotšildski kapital te ju je vodio kao fasadu Rothschilda. George

R. Conroy 1912. u prosinačkom izdanju časopisa Truth napisao je:

,,G. Schiffje rukovoditelj velike bankarske kuće Kuhn, Loeb and Co koja predstavlja

interese Rothschilda s ove strane Atlantika. Opisuju ga kao financijskog stratega te

je godinama ravnatelj financija velike, bezdušne sile poznate pod nazivom Standard

OH. Vrlo je blisko surađivao s Harrimanima, Gouldima i Rockefellerima u svim

njihovim željezničkim poduhvatima te je postao dominantna snaga u željezničkim

i financijskim strukturama u Americi."

U Sjedinjenim Državama Schiff je bio predstavnik Rotschilda, obitelji koja je u

Americi, kako se općenito smatralo, imala vrlo malo utjecaja ili interesa! Rano širenje

Rockefellera i Harrimana također je financirala jedna rotšildska banka, National City

Bank iz Clevelanda. Rockefeller i Rothschildi (preko Kuhna Loeba) naposljetku će

udružiti neke svoje bankovne interese i oformiti banku Chase Manhattan, jednu od

najutjecajnijih bankarskih ustanova na svijetu.

Prvih godina prošlog stoljeća Elita je još jače stegnula uzde, a struktura im je postala

još fokusiranija i učinkovitija. Od vremena Cecila Rhodesa tajno društvo Okruglog

stola u mnogim je zemljama iznjedrilo mrežu međusobno povezanih skupina

koje rade na ostvarenju zajedničkog cilja. No najvažnija uporišta Okruglog stola bila

su Britanija i Sjedinjene Države. Na razini Elite bile su odabrane obitelji i pojedinci s

obje strane Atlantika koji su potajno surađivali na projektu formiranja svjetske vlade,

središnje svjetske banke, svjetske valute i svjetske vojske. Tehnologija za uvođenje

elektronskog novca i mikročipiranja stanovništva doći će na red kasnije. Do tada

pojavljivala su se neka imena koja će biti uključena u gotovo sva zbivanja globalnog

značaja u narednim desetljećima: imena kao što su Rockefeller, Rothschild, Morgan,

Harriman, Milner, Dulles, Warburg, Roosevelt, House i Baruch. S preokretanjem uobičajene

slike povijesti ta će imena postajati sve zapaženija.

Ta imena i organizacije unutar mreže Elite/Iluminata/Brastva stajala su iza dva

svjetska rata, Ruske revolucije, uspona Adolfa Hitlera i stalne manipulacije financijskim

sustavom. Ti su događaji držali čovječanstvo u strahu i podjelama, točno kako

se željelo. No, opravdano se postavlja pitanje zašto bi oni podržavali (istodobno) fašizam,

komunizam i kapitalizam? I kako bi time doprinijeli ostvarenju svog plana za

78

79


uvođenje Novog Svjetskog Poretka? Stvar se mora sagledati sa više strana. Financijski

gledano, ratovi i revolucije vrlo su profitabilni za bankare i dobavljače. Ali, iza

toga leže dublji razlozi. Želite li da se države odreknu svojeg suvereniteta a odlučivanje

i moć prepuste nekom globalnom organu vlasti neće se to dogoditi tek tako.

Morate se pobrinuti da se to dogodi, i to izazivanjem sukoba između naroda prema

načelu 'problem-reakcija-rješenje'. Elita je, radeći djelomice kroz mrežu Okruglog

stola, namjeravala izazvati tolike silne patnje i ratove između nacionalnih država da

javnosti ne preostane ništa drugo nego da kaže „nešto se mora poduzeti". To 'nešto'

od početka se odnosilo na stvaranje nekakve svjetske vlasti.

Prvo su je, nakon Prvog svjetskog rata, pokušavali uvesti u obliku Lige naroda,

a kada Liga nije u potpunosti ispunila očekivanja još jedan svjetski rat doveo je do

stvaranja Ujedinjenih naroda.

Obje ove organizacije promicane su kao sredstvo održavanja mira među narodima

preko - da se poslužimo slavnom frazom Winstona Churchilla - „jaw, jaw,

not war, war". Obje su, međutim, bile trojanski konji za svjetsku vladu, središnju

banku, valutu i vojsku. Pogledate li što se danas događa unutra Ujedinjenih naroda

vidjet ćete koliko je UN već odmakao u tom pravcu. Strategija kojom su se Elita/Okrugli

stol poslužili u dva svjetska rata, u Ruskoj revoluciji i bezbroj drugih

sukoba tijekom prošlog i ovog stoljeća pripisuje se čovjeku po imenu Hegel, iako,

u stvari, tu strategiju kao takvu nije razvio Hegel. Njegova djela samo su okidač

drugima koji su razradili i izmijenili njegove ideje kako bi stvorili jednu zlokobnu

pojavu. Sam Hegel, čini se, bio je vrlo iskren i istinoljubiv čovjek. Jednostavno

rečeno, preinačena verzija njegovih ideja mogla bi se opisati kao „upravljanje krizom"

koja naizgled nije kontrolirana, ali je, u biti, krajnje sračunata. „Upravljani

sukob" i „kontrolirani izbor" bili bi još točniji opisi. Prema toj zamisli, trebate

izazvati rat a potom ishoditi onakav mir kojim ćete preustrojiti razrušeni poratni

svijet.

George Wilhelm Friedrich Hegel bio je njemački filozof, rođen u Stuttgartu

1770. godine. Za života nikako nije mogao znati kakav bi učinak jedna izmijenjena,

materijalistička verzija pojava koje je on prepoznao imala na svijet od njegova

vremena pa do danas. Njegova zapažanja o duhovnom razvoju uma razvili su i

izmijenili drugi, uključujući Karla Marxa, a ova preinačena verzija hegelijanizma

izražavala se ovako: stvorite li dvije oprečne strane i dovedete ih u sukob

stvorit ćete treću silu, svojevrsnu sinkronizaciju ove dvije. Proces je poznat kao

„teza protiv antiteze = sinteza": jedan novi red i poredak. Marx, Nijemac, vodilja

boljševičkih revolucionara, revno je proučavao Hegelova djela. Razlika među

njima sastojala se u tome što je Hegel pričao o duhu i umu, dok je Marx odbacivao

koncept Boga i onostranog života. Bio je materijalist. Ovaj je svijet za njega bio sve

što postoji (barem se tako javno izjašnjavao). Jednom je izjavio: „Preokrenuo sam

Hegela naglavačke". Učinivši to, ujedno je otkrio nevjerojatno djelotvorno oruđe za

usmjeravanje svijeta prema centraliziranoj kontroli.

Marx i njegov njemački prijatelj iz redova industrijalaca Friedrich Engels izradili su

Komunistički manifest. Engels, promicatelj oslobođenja masa od jarma kapitalizma,

stekao je bogatstvo eksploatirajući rad djece u Lancashireu u Engleskoj. Komunistički

manifest nije bio ništa novo, niti je bio plod nadahnuća Karla Marxa. Svoje je „ideje"

izvlačio iz tuđih djela koja bi čitao provodeći sate i sate u Britanskom muzeju. Njegova

uvjerenja o klasnom sukobu proistjecala su iz stajališta Weishaupta i Bavarskih

[luminata. Kao što piše američki istraživač Gary Allen u svojoj knjizi iz 1972. godine

/Sfe usuđuju se nazvati to zavjerom (None Dare Call It Conspiracy):

„Zapravo je činjenica da je 'Komunistički manifest' bio u opticaju mnogo godina

prije negoli je Marxovo ime bilo dovoljno priznato da bi ga se moglo prepoznati

kao autora ovog revolucionarskog udžbenika. U stvari, Karl Marx je samo osuvremenio

i sastavio iste revolucionarske planove i načela koje je sedamdeset godina

ranije izložio Adam VVeishaupt, osnivač Reda Iluminata u Bavariji."

Marx je bio član tajnog društva iz mreže Elite/Iluminata/Bralstva pod nazivom

Liga pravednih, koja je kasnije postala Komunistička liga. Liga pravednih bila je

izdanak „Društva za sva doba" koje je igralo jednu od vodećih uloga u Francuskoj

revoluciji. Još ćemo jednom baciti pogled na Njemačku, postojbinu Bavarskih

Iluminata. Liga pravednih nazivala se Bund Der Gerechtan ili jednostavno

Bund. Ta je sila stajala iza uspona marksizma koji je bio tek jedna od marioneta.

Zanimljivo, 1. svibnja („Prvi maj") odabran je kao godišnja svetkovina u marksističko-lenjinističkim

i socijalističkim zemljama te skupinama širom svijeta.

Bavarski Iluminati, tvorci Bunda, utemeljeni su 1. svibnja 1776. godine. Marx je

bio čvrsto povezan s britanskom aristokracijom preko braka sklopljenog s Jenny

von Westphalen koja je bila u srodstvu sa škotskim vojvodama od Argylla i s

Campbellima. Jedna od njenih pretkinja, Anna Campbell, grofica od Balcarrasa

i Argylla, bila je odgojiteljica kraljevića iz oranske dinastije koji je kasnije postao

kralj Vilim. On je dodijelio povlastice Engleskoj banci i izazvao neizrecivu bijedu

u Irskoj.

Archibald Campbell, prvi vojvoda od Argylla, pridružio se Vilimu kada je ovaj

pošao na putovanje u Englesku kako bi 1688. godine zasjeo na prijestolje. Sadašnji

grof od Balcarrasa u srodstvu je s vikontom Cowdrayem (Weetman John

Churchill Pearson) čija je mati bila kći lorda Spencera Churchilla. Neke su to od

rodbinskih veza „narodnog revolucionara" Karla Marxa. Vrlo malena elita ravna

svim tim prividno nepovezanim događajima. Dakle, kada uočite da isti ljudi podržavaju

i financiraju „suprotnosti" kao što su marksizam-lenjinizam, fašizam i

kapitalizam, ne rade to zbog toga što bi bili zbunjeni ili ludi. Oni stvaraju suprotstavljene

„strane" koje se mogu dovesti u sukob u kojemu će se jedna s drugom

nadmetati i proizvesti novu silu, još jedan izarn - Novi Svjetski Poredak. Teza

nasuprot antiteze = sinteza. Naj(ra)zornije se to očitovalo u načinu na koji je Elita


istina ce vas osloboditi

Kaiser Wilhelm II bio je vladar Njemačke početkom prošlog stoljeća, ali politikom

su manipulirali ljudi postavljeni u administraciju od strane Elite, baš kao i u Velikoj

Britaniji (Milner) te u Sjedinjenim Državama (pukovnik House). Ubojstvo nadvojvode

Ferdinanda, austro-ugarskog prestolonasljednika, iskorišteno je kao izlika za

početak rata, premda je sukob bio isplaniran davno prije. Za ubojstvo su Austrijanci

optužili Srbiju te joj objavili rat. Atentat je 28. lipnja 1914. izvršilo srpsko tajno

društvo pod nazivom Crna ruka kojeg je nadzirala Elita. Ferdinand je sa suprugom

bio otputovao u Sarajevo u Bosni. Dok se automobil kretao k odredištu u zasjedi

su ga čekala šestorica atentatora. Dok je vozilo prolazilo pored njih niti jedan od

šestorice nije nadvojvodu uspio ubiti, pa se činilo daje ovaj preživio napad. Ali njeod

Rhodeso do propasti

stvorila, financirala, te dovela kapitalizam i komunizam u sukob s fašizmom u

Drugom svjetskom ratu (slika 6). Time je ostvarena željena sinteza: osnivanje Ujedinjenih

naroda i Europske zajednice. „Hladni rat" između kapitalizma i komunizma

vodi k još jednoj sintezi na tragu Elitom nadahnutih „narodnih revolucija"

diljem bivšeg Sovjetskog Saveza. Ljudima su prodali floskulu da se politička uvjerenja

u jednoj krajnosti mogu izraziti komunizmom (krajnjom Ljevicom), a u drugoj

fašizmom (krajnjom Desnicom). Dio je to obmane kojom se od nas želi sakriti što

se uistinu događa. Fašizam i komunizam nisu suprotnosti, samo ih se tako prikazuje.

I kod jednog i kod drugog radi se o središnjoj kontroli od strane vrlo uske elite.

Politički spektar zapravo obuhvaća slobodu izražavanja, mišljenja i načina života

na jednom kraju te autokratski sustav vladanja (fašizam/marksizam-lenjinizam) na

drugom. Ali, zanimljivo, marksisti napadaju fašiste zbog njihovih opredjeljenja i

obratno! Ove „suprotnosti" stvorila je Elita kako bismo imali dojam da se radi o

krajnostima koje oni tada mogu iskoristiti i izazvati sukob koji će dovesti do sinteze

- centraliziranih globalnih institucija kojima teže. A politički „radikali" ili, kako ih

ja nazivam, „radikali roboti", na prijevaru su uvučeni u igru u kojoj su igrali jednu

od ključnih uloga. I još je uvijek igraju.

Primjenom preinačene Hegelove filozofije Elita i sve te obitelji i organizacije

umiješane su u takvu manipulaciju ljudske rase da bi trebalo, želimo li iznijeti cijelu

priču, napisati tone knjiga koje ne bi stale u čitavu jednu knjižnicu. Čak bi i

tada međupovezanost i unakrsne reference imena i organizacija bili tako zamršeni

da bi ih teško bili razabrati. Nije mi namjera ubiti vas dosadom. No, istovremeno

bih želio iznijeti dovoljno detalja kako bih pokazao da ideja o nekoj uskoj eliti koja

može i uspijeva kontrolirati svijet i vaš život nije nikakva „teorija" već dokaziva

činjenica. Dakle, u preostalom dijelu ovog poglavlja pozabavit ću se trima glavnim

događajima iz ranih godina prošlog stoljeća koji daju naslutiti daje verzija povijesti

koja nam se servira u školi i medijima znatno drukčija od istine. To su Prvi svjetski

rat, Ruska revolucija i stvaranje države Izraela. Svim tim događajima manipulirala

je ista šačica ljudi.

Prvi svjetski rat

gov se vozač „smeo", skrenuo

u „krivom pravcu" i

naposljetku zaustavio automobil

ispred jednog od

nadobudnih ubojica - Gavrila

Principa - koji je ovu

drugu priliku iskoristio

u potpunosti. Ferdinand

je svome prijatelju, grofu

Czerinu, bio rekao da zna

kako se na nj sprema atentat

jer mu je godinu dana

ranije rečeno da su ga Slobodni

zidari odlučili ubiti.

U međuvremenu - u točno

isto vrijeme u Rusiji

- Grigorij Jefimovič Rasputin,

carev najutjecajniji

savjetnik (koji se protivio

ratu), napadnut je nožem

u neuspješnom pokušaju

atentata u Pokrovskoju.

Autor Colin Wilson u svojoj

knjizi Rasputin piše:

„Između Sarajeva i Pokrovskoja ima pedeset stupnjeva geografske dužine, što

znači da kada je u Sarajevu jedanaest sati, tada je u Pokrovskoju 2.15 h. Neobična

je podudarnost da su dvojica atentatora napala u gotovo istom trenutku - podudarnost

koja čovjeka navodi da posumnja u'nepristranu povijest'.

Ferdinandova smrt učinila je rat vjerojatnim; Rasputinovo ranjavanje učinilo ga je

sasvim izvjesnim, jer on je bio jedini čovjek u Rusiji koji ga je mogao spriječiti."

Kaiser Wilhelm, uz poticaj svojih savjetnika iz redova Bratstva, podržao je Austriju

i objavio rat Rusiji i Francuskoj. Započeo je „Veliki rat". Jedan od njegovih glavnih

planerà bio je Kaiserov kancelar Bethmann-Hollweg, član bankarske obitelji

Bethmann u Frankfurtu i rođak Rothschilda. 8

Britanija je ušla u rat kao protivnik

Njemačke, a njenim su stopama krenule Sjedinjene Države 1917. godine. Ameriku se

već dugo pripremalo za mogućnost ulaska u rat jer su javno mnijenje huškali mediji.

Kent Cooper, predsjednik Associated Pressa, u izdanju časopisa Life od 13. studenog

1944. napisao je:


; istina će vas osloboditi

od Rhodesa do propasti

„Prije i tijekom Prvog svjetskog rata velika njemačka novinska agencija, Wolff,

bila je u vlasništvu europske bankarske dinastije Rothschild, a glavno je sjedište

imala u Berlinu. Jedan od vodećih članova te tvrtke također je bio osobni bankar

Kaisera Wilhelma (Max Warburg). U carskoj Njemačkoj u stvari se dogodilo

to da se Kaiser poslužio Wolffom s ciljem da ujedini i isprovocira svoje podanike

u tolikoj mjeri da požele ući u Prvi svjetski rat. Dvadeset godina kasnije pod

Hitlerom, obrazac je ponovila i strahovito pojačala organizacija DNB, kročivši

stopama Wolff a."

U svojoj autobiografiji Uklonjene prepreke (Barriers Down) Cooper dodaje daje

dinastija Rothschild kupila udjel u tri vodeće europske izvještajne agencije: Wolff \x

Njemačkoj, Havas u Francuskoj i Reuters u Engleskoj. Za one koji na znaju na koji

način djeluju mediji: izvještajne agencije daju izvještaje s vijestima svim novinama i

ograncima medija tako da ono što oni kažu često ponavljaju svi mediji. „Taje vijest

zacijelo istinita jer su je objavili svi mediji", znaju ljudi često reći. Svi su je objavili

zato što tiskaju istu informaciju iz istog izvora - izvještajne agencije. Vrijedi zapaziti

daje 28. travnja 1915. baron Herbert de Reuter, ravnatelj agencije Reuters, „počinio

samoubojstvo". Uslijedilo je to nakon kraha banke Reuters. Baruna je zamijenio

sir Roderick Jones koji u svojoj autobiografiji izvještava da „...Nedugo nakon što

sam naslijedio baruna Herberta de Reutera 1915. godine, slučajno sam dobio poziv

g. Alfreda Rothschilda, tadašnje glave britanske dinastije Rothschild da odemo na

ručak u povijesnom New Courtu, u poslovnom središtu grada".

O čemu su razgovarali odbija otkriti. Što mislite, o čemu?

Ma koliko se to isprva činilo zapanjujućim, veze između židovske dinastije

Rothschild i izazivanja svjetskih ratova (u kojima je užasno propatio ogroman broj

Židova) počinju se lagano nazirati.

Prema strategiji Elite, trebalo je uključivati SAD i pojačavati poslijeratne zahtjeve

za jednom svjetskom vlašću kako bi se spriječili budući ratovi. Nije to bio preveliki

problem jer je predsjednik Woodrow Wilson činio sve što bi mu njegov glavni

„savjetnik", pukovnik House (Kom. 300), rekao da učini. Godine 1915. kada su

Nijemci potopili američki „putnički" brod Lusitaniju poslužilo je to kao izlika da

SAD objavi rat, upravo kao što je ubojstvo Ferdinanda bilo poslužilo Nijemcima,

i kao što će napad na Pearl Harbor poslužiti Amerikancima u Drugom svjetskom

ratu. Lusilania je nagnana da uplovi bez pratnje u područje poznate aktivnosti golemih

njemačkih podmornica, a ljudi na brodu su žrtvovani da bi se zadovoljile

grozomorne ambicije Elite. U arhivu američkog Ministarstva financija predsjednik

Wilson je sakrio dokaze da je Lusitania nosila vojnu opremu Britancima. 9

Ona nije

bila „isključivo putničko" plovilo, kako se tvrdilo (u skladu s propagandom) sa svrhom

izazivanja ogorčenja u američkom javnom mnijenju. Alfred Gwynne Vandeibilt

iz obitelji Istočnog establišmenta nalazio se na Lusitaniji kada je potonula. Prije

negoli je isplovio iz New Yorka na brod je stigao brzojav u kojem se Vanderbil«

upozorava da ne putuje, ali ga ovaj nije dobio i to ga je stajalo života. Očigledno je

netko točno znao što se priprema.

Manipulacija s ciljem guranja Amerike u rat vršena je kroz tri glavne organizacije:

Vijeće nacionalne obrane, Pomorsku ligu i Ligu za uspostavu mira. Medu članovima

Vijeća za nacionalnu obranu bio je rotšildski agent Bernard Baruch. Kao predsjednik

Odbora za ratnu industriju tijekom rata, Baruch je imao, po njegovim vlastitim riječima

„...vjerojatno veću moć od možda ijednog drugog čovjeka u vrijeme rata...". 10

IJ pomorskoj ligi glavnu je riječ vodio J. R. Morgan. Među glavnim igračima Lige za

uspostavu mira bili su Elihu Root, J. R. Morganov odvjetnik; Perry Belmont," američki

agent Rothschilda i Jacob Schifi"iz rotšildske tvrtke Kuhn, Loeb and Co. Pomoćnik

ministra pomorstva u to doba bio je stanoviti Franklin Delano Roosevelt koji je dodjeljivao

velike pomorske ugovore mnogo prije negoli je uopće bilo govora o ulasku

Amerike u rat, baš kao što će činiti nekoliko godina kasnije u svojstvu predsjednika

prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Još jedna potvrda da je Prvi svjetski rat isplaniran u svrhu dugoročnijih ciljeva

došla je 1950-ih s nalazima istrage koju je proveo američki Kongres preko Reeceovog

odbora, a u vezi djelovanja Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. Ispostavilo

se da je to organizacija posvećena izazivanju ratova! Jedna je iz mreže takozvanih

porezno povlaštenih fondacija pokrenutih od strane obitelji Carnegie, Rockefeller i

Ford, koje pak pomažu financirati plan za uvođenje Novog Svjetskog Poretka. Norman

Dodd, direktor istraživanja u Reeceovom odboru, iznio je otkrića svoje istražiteljice

Kathryn Casey. Dodd je rekao da je na jednom sastanku povjerenika Carnegieja

postavljeno pitanje: „Ako želite promijeniti život čitavog jednog naroda ima li, od

sredstava poznatih čovjeku, išta učinkovitijeg od rata?" Zaključeno je da nema, pa je

sljedeće pitanje povjerenicima bilo: „Kako da u rat uključimo Sjedinjene Države?"

Dodd nastavlja:

»A zatim su postavili pitanje:'Na koji ćemo način kontrolirati diplomatsku mašineriju

Sjedinjenih Država?'Odgovor je glasio:'Moramo nadzirati Ministarstvo vanjskih

poslova'. Sada stižemo do onoga što smo već ustanovili... da svako imenovanje na

neki visoki položaj u Ministarstvu vanjskih poslova mora odobriti agencija koju je

oformila Zaklada Carnegie. Na kraju krajeva, bili smo u ratu. Na jednom sastanku

°ko 1917. godine ti su povjerenici imali obraza čestitati sami sebi na prvotnom

donošenju mudre odluke jer su učinci rata već ukazivali na to da se njime može

Promijeniti i da se mijena život u ovoj zemlji. Bio je to datum našeg ulaska u rat;

Postali smo jedna od uključenih strana. Čak su bili toliko drski da su napisali i poslali

brzojav g. Wilsonu, pripomenuvši mu da se pobrine da rat ne završi suviše brzo." 12

[moj naglasak]

Dodd kaže da je Kathryn Casey tada pronašla druge zapisnike u kojima se spominje

kako Zaklada Carnegie nastoji spriječiti da se život Amerikanaca vrati u svoje


... / istina ce vas osloboditi

od Hhodesa do propdsti

predratno stanje. Na koncu konca, mijenjanje načina života ljudi bila je glavna svrha

rata. Dodd izvještava da su:

„...došli do zaključka kako, da bi onemogućili povratak na staro, moraju kontrolirati

obrazovanje. Zatim su se obratili Fondaciji Rockefeller i rekli:'Molimo vas da preuzmete

kontrolu nad obrazovanjem budući da ono obuhvaća teme od velikog značaja

za prilike u ovoj zemlji'. I dogovor je postignut. Potom su zajedno odlučili daje

ključna stvar podučavanje američke povijesti te da ga moraju promijeniti. Stoga su

pristupili nekima od, kako bismo ih nazvali, najistaknutijih američkih povjesničara

toga vremena s namjerom da ih navedu da promijene način na koji prikazuju povijesna

zbivanja.""

Zbog toga se informacije iz ove knjige o stvarnoj pozadini svjetskih događaja nikada

nisu učile u školama ili na fakultetima. Ukoliko vam se onemogućuje da o nečemu

saznate čitavu priču to je zato (sa stajališta manipulatora) što bi za vas bilo opasno

da to znate. Odatle i moja pobuda da napišem ovu knjigu. Vaše je pravo da budete

opasni!

Ruska revolucija

S Prvim svjetskim ratom u tijeku još je jedan potez Elite počeo donositi plodove:

Ruska revolucija 1917. godine. Odvijala se na isti način kao i Francuska revolucija.

Elita je prouzročila gospodarski kaos, a vladajući diktator, car, išao im je na ruku time

što je odbijao uvesti demokraciju i dati više prava običnom puku. Godine 1905. manipulacijama

Rotschilda car je natjeran da uđe u rat s Japanom kako bi se potkopala

ruska privreda i posijalo sjeme nemira u stanovništvu. Rothschildi su rekli caru da će

oni financirati rat, dok je u Sjedinjenim Državama kompanija Rotschildovih, Kuhn,

Loeb and Co, kradomice financirala Japance. Potom je 1914. došao rat s Nijemcima,

tijekom kojeg je ruska vojska neprestano slabljena vanjskim utjecajima. Jedan od načina

na koji Elita upravlja ratovima jest slanje lošijeg oružja strani za koju žele da

izgubi ili pak otezanje s isporukom oružja. Godine 1915. britanski ministar financija

i skorašnji premijer Lloyd George (Kom. 300) primijetio je da naoružanje naručeno

za rusku vojsku kasni pet mjeseci. Znalo se dogoditi da na šest vojnika bude tek jedna

puška. Time se nadolijevalo ulje na vatru revolucije, točno kako je planirano. Elita

je htjela demoralizirali ruske vojnike i potaknuti ih na pobunu. Za odgađanje je bila

odgovorna kompanija Vickers Maxim koju je kontrolirao sir Ernest Cassel, poslovni

suradnik rotšildske tvrtke Kuhn, Loeb and Company. Najviše dionica Vickersa imala

je dinastija Rothschild. 14

Britanska vlada otpravila je lorda Kitchenera u Rusiju da

reorganizira njihovu vojsku, ali on se utopio putem kada je bojni brod Hampshire 5.

lipnja 1916. „zagonetno" potonuo u noći. Ma puka slučajnost.

U Rusiji, raspirivala su se trvenja. Prvu (i nešto umjereniju) revoluciju pokrenuo

je Slobodni zidar Aleksandar Kerenski. Kažem „prvu" no zapravo je i prije nje bilo

došlo do jedne druge revolucije koju je vodio princ Lavov. On je planirao uspostaviti

jjgpubliku američkog stila, a car Nikolaj II dotad je već bio abdicirao. No, kao što se

ugodilo u Francuskoj kada se zamašnjak revolucije pokrenuo, nastupila je sljedeća,

mnogo strasnija faza. Stigli su Trocki i Lenjin da preuzmu uzde i uvedu ugnjetavačku

vladavinu poznatu pod nazivom marksizam-lenjinizam. Nije to bila Ruska revolucija.

Bio je to udar na Rusiju od strane američkog financijskog pipca Svjetske Elite kojeg

uglavnom kontroliraju Rothschildi. Lav Trocki, koji je nakon progonstva iz Njemačke

živio u New Yorku, krenuo je za Petrograd u Rusiji, na parobrodu Kristianiafjord

26. ožujka 1917., noseći sa sobom 10.000 dolara koje su mu dali Rockefelleri. 15 U ruci

je držao američku putovnicu koju mu je sredio predsjednik Woodrow Wilson. U

svojoj studiji „Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution" Jennings C. Wise piše: „Povjesničari

ne smiju zaboraviti da je Woodrow Wilson, usprkos nastojanja britanske

policije, omogućio Lavu Trockom da uđe u Rusiju s američkom putovnicom". 16 Zbivalo

se to u vrijeme kada se smatralo da američke vlasti pooštravaju provjere u vezi

ulaska mogućih revolucionara u Rusiju na temelju američkih putovnica! Ali, tko je

kontrolirao Wilsona? Predstavnik Elite, pukovnik Edward House (Kom. 300). Kada

je tijekom putovanja brod pristao u Kanadi, Trockog su zadržale kanadske vlasti, ali

su ga ipak pustili i dopustili mu da nastavi svoje putovanje u Rusiju. Znalo se da potpukovnik

John Bayne MacLean, osnivač i predsjednik izdavačke kuće Maclean Publishing,

održava bliske kontakte s kanadskom obavještajnom službom. Godine 1918.

napisao je članak koji se pojavio u njegovom vlastitom časopisu pod naslovom „Zašto

smo pustili Trockoga? Kako je Kanada izgubila priliku da skrati rat V 7

MacLean je

iznio brojne nepoznate podatke o Trockom, a mnogi su potvrđeni ili potkrijepljeni

dokazima koji su odonda izašli na svjetlo dana. Kaže da Trocki nije bio Rus već Nijemac,

a i drugi obavještajni podaci ukazuju na to da je bolje govorio njemački nego

ruski. 18

MacLeanovi izvori su kazali da je Trocki vrlo javno „protjeran" iz Njemačke

u kolovozu 1914. kako bi mu se osigurala vjerodostojnost za ono što treba uslijediti.

MacLean je rekao da su drugi ruski revolucionari koje je organizirao Trocki u Sjedinjenim

Državama i zapadnoj Kanadi bili „uglavnom Nijemci i Austrijanci koji putuju

izdajući se za Ruse". MacLean nastavlja:

„Pomoću svojih suradnika, prvo su Britanci otkrili da Kerenski, Lenjin i neki manje

važni čelnici praktički rade za Nijemce još od 1915., a 1916. su otkrili njihove

veze sTrockim koji je tada živio u New Yorku. Otada ga je pomno pratila 'Grupa za

protueksplozijsku zaštitu'. Prvih mjeseci 1916. jedan njemački agent doputovao je

brodom u New York. Dopratili su ga agenti britanske obavještajne službe. Njega su

[Trockog] zadržali u Halifaxu, ali, na njihov naputak [britanske obavještajne službe],

Pušten je uz obilate isprike zbog nepotrebnog zadržavanja. Nakon dosta manevriranja

stigao je u mali, zapušteni novinski ured u nekoj zabitnoj uličici i ondje

Pronašao Trockog kojemu je nosio važne upute. Od lipnja 1916. sve dok nadzor

n

ad njim nisu prepustili Britancima, njujorška 'Grupa za protuekpslozijsku zaštitu'

86

S 7


istina ce vas osioooaiti

od Rhodesa do propasti

Trockog nije puštala iz vida. Ustanovili su da mu je pravo ime Braunstein' 9 i daje

Nijemac, a ne Rus."

Zanimljivo. Ukoliko je to točno, i komunizam i fašizam (koji su se sukobili u Drugom

svjetskom ratu) u velikoj su mjeri stvoreni u istoj zemlji - Njemačkoj - sjedištu

mnogih tajnih društava Elite i postojbini Bavarskih Iluminata Adama Weishaupta.

Kada je Trocki stigao u Rusiju, pridružio mu se Lenjin kojemu je omogućen siguran

prolaz u blindiranom vlaku kroz Njemačku, iz Švicarske do Rusije preko Švedske,

u travnju 1917., u pratnji trideset i dvojice drugih „revolucionara". Put je odobrio i

platio njemački Glavni stožer po naredbama njemačkog Vrhovnog zapovjedništva.

Nijemci su također trošili velike svote financirajući boljševičku propagandu unutar

Rusije. Von Kuhmann, ministar vanjskih poslova, 1917. rekao je Kaiseru:

„Kada su boljševicima počela redovito pristizati novčana sredstva od nas, kroz razne

kanale i pod različitim oznakama, tek tada su bili u mogućnosti da izgrade svoj

organ, Pravdu, te da vode žustru propagandu i značajno prošire prvotno usku bazu

svoje stranke." 20

Prema planu, re-revolucija je trebala izvući Rusiju iz Prvog svjetskog rata i sklopiti

s Njemačkom „mir". Upravo se to i dogodilo. Da ponovim, ta zbivanja su višedimenzijska.

Ruski „revolucionari" poput Lenjina i Trockog korišteni su da bi se Rusiju

maknulo iz rata, što je išlo u prilog Njemačke. Ali na razini Elite rađala se babaroga

zvana komunizam kako bi se potaknule podjele na osnovu straha i nepovjerenja: komunizam

protiv kapitalizma protiv fašizma. Kada se na sceni pojavi strah kojeg izazivaju

dvije ili više odijeljenih „strana", tada sazrijeva i plod metode „podijeli (zavadi)

pa vladaj": kontrola. Strah je također i najveći proizvođač negativne energije. Dok su

Trocki, Lenjin i kompanija optuživali kapitaliste, njih su financirali londonski i njujorški

bankari. Trockog su citirale ruske novine, Russkoe, kada je rekao da „se Sovjeti

ne mogu svrstati uz ... kapitalističke Amerikance, jer bi to bila izdaja". Ma, zar zbilja,

Lave? U stvari, Trockog i boljševike financijski su i politički podupirali isti ljudi koji

će podupirati Hitlera i fašiste, zato što Elita nema političkih načela. U svojoj autobiografiji

Trocki spominje i neke od zajmova dobivenih od britanskih financijera. Mnoge

je osigurao lord Milner (Kom. 300) iz Okruglog stola i ..Alexander" Gruzenberg

(pravim imenom Michael), glavni boljševički agent u Skandinaviji i vrlo povjerljivi

savjetnik banke Chase National u vlasništvu J. P. Morgana u New Yorku. To je bila

revolucija u režiji Londona i New Yorka, a žrtva je ponovo bio ruski narod.

Gospodin Sređivač stvari između Londona, Wall Streeta i boljševika bio je Olof

Aschberg koji je postao poznat kao Boljševički bankar. Bio je vlasnik banke Nya Banken,

utemeljene 1912. u Stockholmu. Aschbergov londonski predstavnik bila je banka

North Commerce koju je vodio grof Grey, prijatelj Cecila Rhodesa i član Okruglog

stola. Još jedan Aschbergov bliski suradnik bio je Max May, potpredsjednik Jamstvene

zaklade J. R- Morgana i voditelj njezinih inozemnih podružnica. Aschberg je nedvojbeno

bio savršeni posrednik za usmjeravanje novca iz Londona i New Yorka prema

boljševicima. Godine 1915. osnovana je American International Corporation u svrhu

financiranja Ruske revolucije. Njezini direktori predstavljali su interese Rockellera,

Rothschilda, DuPonta, Kuhna, Loeba, Harrimana i Federalnih rezervi. Među njima

su bili Frank Vanderlip (jedan od pripadnika Jekyl Island Group koja je stvorila Federalne

rezerve) i George Herbert Walker, djed predsjednika Georgea Busha.

Rothschildi su također bili izravno uključeni u financiranje revolucije preko Jacoba

Schiffa iz tvrtke Kuhn, Loeb and Co iz New Yorka. Međunarodni bankari iz Britanije,

Sjedinjenih Država, Rusije, Njemačke i Francuske sastali su se u ljeto 1917. u

Švedskoj. Dogovorili su se da će Kuhn, Loeb za potrebe Lenjina i Trockog položiti 50

milijuna dolara na račim jedne švedske banke. U jednom članku u časopisu The New

York American Journal od 3. veljače 1949. unuk Jacoba SchifT izjavljuje da je njegov

djed platio dvojici „revolucionara" dodatnih 20 milijuna dolara. Uplata 20 milijuna

dolara boljševicima od strane Elihua Roota (odvjetnika Kuhna Loeba i bivšeg ministra

vanjskih poslova), preko „Fonda za potrebe specijalnog rata" zabilježena je u

kongresnom zapisniku od 2. rujna 1919. Poprilična investicija, ako je istina daje, kao

što pretpostavljaju neki istraživači, Lenjin otplatio Kuhnu, Loebu and Co rubaljsku

protuvrijednost 450 milijuna dolara između 1918. i 1922. godine. A to je sitnica u

usporedbi s dobiti koju su bankari ostvarili eksploatirajući rusku zemlju, privredu i

ljude, da i ne govorimo o krađi carevog zlata i ogromnih financijskih sredstava što su

držana u inozemstvu u istim bankama koje su financirale revoluciju.

Godine 1917. Elita je, pod krinkom misije Crvenog križa u Rusiji, sređivala zadnje

pojedinosti za boljševičko preuzimanje vlasti. Crveni križ u Washingtonu pokrenuo

je kampanju prikupljanja 2 milijuna dolara. Kampanja je bila uspješna samo zahvaljujući

pozamašnim donacijama njujorških financijera, uključujući i samog J. P. Morgana,

koji je priložio 100.000 dolara. Bankari i industrijalci nastavili su preuzimati

kontrolu nad Crvenim križem Sjedinjenih Država i, kako se izrazio Elitin igrač John

Foster Dulles, oni su „američki Crveni križ promatrali kao produženu ruku vlade...". 21

Sastav osoblja te misije u Rusiji u kolovozu 1917. govori sam za sebe. U skupini od

dvadeset i četiri osobe samo je sedmero bilo liječnika. Ostali su uglavnom bili njujorški

financijeri i njihovi pomoćnici na čelu s Williamom Boyceom Thompsonom

(Kom. 300), prvim stalnim ravnateljem banke Federalnih rezervi u New Yorku. Nakon

samo mjesec dana liječnici su se vratili, a dr. Frank Billings, profesor medicine

n

3 Cikaškom sveučilištu i službeni vođa misije, navodno je bio zgrožen očiglednim

Političkim aktivnostima ne-medicinskih članova misije. U ekipi su bila i tri ruska

Prevoditelja, sva trojica znani kao boljševici. Jedan od njih, Boris Reinstein, kasnije

Ce

postati Lenjinov tajnik i ravnatelj Uprave za međunarodnu revolucionarnu pro-

P a gandu. 22

Elita se u mnogo navrata poslužila Crvenim križem bez znanja njegovog

a

utentičnog osoblja. Ne samo da je to uvreda naporima koje Crveni križ poduzima,

ec

je i izuzetno opasno za 99% ljudi koji predano rade za tu organizaciju tjerani su-

88


. / istina će vas osloboditi

oo nnoaesa ao propasti

osjećanjem za muke i nevolje potrebitih diljem svijeta. Zanimljivo, simbol Crvenog

križa također je i simbol Vitezova templara, engleske zastave i simbola što se vijorio

na Kolumbovim brodovima kada je ovaj „otkrivao" taj „Novi svijet" u korist templara.

Crveni križ je osnovan tijekom francusko-pruskog rata 1870. godine kojeg je

izrežirala Elita posredstvom dopisivanja na stranicama našeg starog prijatelja, novina

London Times.

Dok su ti elitni bankari stvarali organizacije koje će podržavati boljševike, istovremeno

su financirali i uspostavljali protuboljševičke organizacije.

Otto Kahn i članovi Jamstvene zaklade Morgan osnovali su skupinu nazvanu Ujedinjeni

Amerikanci (United Americans) koja je puštala u opticaj protukomunističku

i protužidovsku propagandu. Istinski protivnici revolucije tako su odbačeni kao „antisemiti".

To se radi i dandanas, gdje Robotski radikali mentalnog sklopa tipa „pun

sam svoje vlastite političke čistoće" plešu poput lutaka na koncima koje poteže Svjetska

Elita kada sve koji se približe istini prokazuje kao „antisemite". Isto se danas događa

i meni. Sve je to tako predvidljivo. Uzice Robotskih radikala i njihove „oporbe",

Robotskih desničara, vuku isti ljudi! Stvarno tragikomično.

Vraćajući se iz Rusije, William Boyce Thompson nakratko se zaustavio u Londonu

gdje se susreo s britanskim premijerom Lloydom Georgeom. Pridružio im se Thomas

W. Lamont iz tvrtke /. P. Morgan, koji je doputovao iz Pariza (gdje je raspravljao

s pukovnikom Edwardom Houseom o preustroju svijeta nakon rata). House je 28.

studenog 1917. poslao brzojav predsjedniku Wilsonu, pozivajući ga da suzbije sve

medijske kritike boljševika: „Neizmjerno je važno da se takve kritike suzbiju", stajalo

je u poruci. Brzojav je pohranjen u strogo povjerljive spise, a objelodanjen je tek šest

godina kasnije. Istraživač Carroll Quigley je rekao da se dinastija Morgan od tamo

negdje 1915. godine ubacivala u Ijevičarske skupine u Sjedinjenim Državama. Prema

svojoj strategiji nastojali su se domoći kontrole, kako „Ljevice" tako i „Desnice", i na

unutarnjem i na međunarodnim planu. 23

Sama Ruska revolucija bila je tek dio Velikog plana zbog čega su vodeći dužnosnici

rotšildski kontrolirane banke Federalnih rezervi iz New Yorka, uključujući Thorn -

psona, podržavali boljševike. U tom razdoblju vidimo kako Svjetska Elita odlučuje

o poratnim smjernicama i osigurava da političari-marionete to i učine. Thompson i

Lamont sastali su se s Lloydom Georgeom želeći ga uvjeriti da je protuboljševički stav

britanske vlade pogrešan te da bi se vlada trebala pomiriti sa zbiljom koja kaže da se

s Lenjinom i Trockim mora ozbiljno računati. 2 ' 1

Lloyd George i njegova vlada - uključujući

lorda Milnera iz Okruglog stola, dakako - prihvatili su gledište Thompsona i

Lamonta. Kada na svim stranama na ključnim položajima imate ovakve nalogoprimce

Elite možete raditi gotovo što vas je volja. Odluka Britanaca da se podržavaju boljševici

nije toliko iznenađujuća kada uzmete u obzir da Lloyd George u svemu ovome

nije imao odriješene ruke. Njegov gaje privatni život činio ranjivim na ucjene, a imao

je i obveze prema jednom međunarodnom trgovcu oružjem po imenu Basil Zaharofl

(koji se obogatio prodajući oružje objema stranama u svakom ratu kojem je uspio

primirisati). ZaharofT je Lloyda Georgea imao potpuno u vlasti nakon što je udesio

da premijer uleti u ljubavnu aferu s njegovom ženom djevojačkog imena Emily Ann

Burrows iz Knightsbridgea. ZaharofT je također prodavao plemićke naslove koje je

bio kreirao Lloyd George. 25

U knjizi napisanoj 1963. godine, naslovljenoj Merlinova

maska CLrie Mask Of Merlin, 20 pisac Donald McCormick kaže da je ZaharofT imao toliku

moć da su „se saveznički državnici i vođe obavezno morali posavjetovati s njime

prije planiranja svakog većeg napada". Woodrow Wilson, Lloyd George i francuski

premijer Georges Clemenceau mnogo su se puta sastali u Zaharoffljevom pariškom

domu. Bilo je to važno za politiku Saveznika prema Rusiji jer je Zaharoff podupirao

boljševike i uskraćivao oružje onima koji su im se suprotstavljali. I on se zauzimao za

boljševičke interese, kako u Londonu tako i u Parizu.

U travnju 1919. britansko Ministarstvo vanjskih poslova izdalo je Bijelu knjigu

(Vladin izvještaj; op. prev.) o stanju u Rusiji koju se moglo kupiti za devet penija, a

koja je otkrivala da su revoluciju bili organizirali i financirali međunarodni bankari.

U njoj se spominje kako su dovođeni „kineski kriminalci" da služe pod boljševičkim

časnicima u strahovladi protiv ruskog naroda. Taj je dokument hitro povučen i zamijenjen

verzijom koja košta šest penija a koja nije sadržavala te informacije. 27

Neid tvrde

da je Boljševička revolucija bila Židovska revolucija, ali ja mislim da rabin Marvin

S. Antelman savršeno sagledava situaciju kada piše:

„Prava je istina ta ... da je zavjera postojala, ali nije bila niti židovska, niti katolička,

niti slobodnozidarska. Okupljala je ljude svih vrsta i religija i nacionalnog podrijetla.

Rame uz rame sa Schiffovima, Warburzima i Rothschildima stajali su Morgani i Rockefelleri.

UzTrockog su stajali Lenjin i Staljin." 28

Koja ih je zajednička tema povezivala? Kult Svevidećeg Oka. Započevši revoluciju,

Elita je sredila da se njeno obavještajno osoblje pošalje u Rusiju. Alfred Milner odabrao

je jednog agenta, Brucea Lockharta (Kom. 300), da ode u Rusiju i udruži se s

Amerikancem Raymondom Robinsom kojeg je ondje ostavio William Boyce Thompson

da vodi - sada bez liječnika - misiju „Crvenog križa" tijekom 1918. godine.

Francuzi su odlučili poslati pristašu boljševika Jacquesa Sadoula, starog prijatelja Lava

Trockog. Sudionici zavjere tako su imali kontrolu nad diplomatskim i obavještajnim

izvještajima koji iz Rusije stižu njihovim vladama. Sa svime time udar Svjetske Elite

na ruski narod bio je potpun. Lenjin i Trocki su nastavili s rashodovanjem institucija

1

skupina radnika koje su se pojavile u ranim danima revolucije. Omražena Ohrana,

»tajna služba" careva, obnovljena je i preustrojena u ono što je naposljetku postalo

KGB. „Narodna revolucija", koja će stotine milijuna ljudi domalo pretvoriti u zatočenike

u njihovoj vlastitoj zemlji, te uzrokovati smrt i patnju ogromnog broja ljudi u

koncentracijskim logorima, uvelike je pospješila ciljeve Novog Svjetskog Poretka. U

narednim desetljećima igranje na kartu Sovjeta pokazat će se vrlo isplativim.

91


istmo ce vos osloboditi

Stvaranje države Izrael

Tijekom Prvog svjetskog rala Elita je također željela osigurati da Britanija prizna židovsku

postojbinu u području koje je tada bilo arapska Palestina. Na scenu je doveden

politički pokret pod nazivom cionizam sa zadatkom da agitira za židovsku

postojbinu, ali često se taj pokret shvaća pogrešno: svi Židovi nisu cionisti niti su svi

cionisti Židovi. Cionizam nije religija ili rasa; riječ je o političkom pokretu koji se sastoji

od ljudi, Židova i ne-Židova, koji podržavaju zahtjeve za priznavanjem židovske

postojbine. Ukoliko to podržavate i vi ste cionist, bez obzira na vašu rasu ili vjerska

uvjerenja. Govoriti da cionizam predstavlja židovsku rasu isto je kao da kažete da

britanska Laburistička stranka predstavlja englesku rasu. Cionizam je u pretprošlom

stoljeću utemeljio jedan ateist, Theodore Herzl, a rabi se kao jedan od paravana Svjetske

Ehte i sredstvo da se židovskom narodu u cjelini proda rog za svijeću. Ponuda da

se prizna neka postojbina u Palestini osmišljena je ne samo da se Sjedinjene Države

natjeraju da uđu u rat, nego i da se kasnije izazove „upravljani sukob" i situacija tipa

„podijeli pa vladaj" na naftom bogatom Srednjem istoku. Više od dvadeset godina

poslije Prvog svjetskog rata, 25. travnja 1939., američki senator Gerald P. Nye iz Sjeverne

Dakote otkrio je Senatu neke historijske pojedinosti o priznavanju židovske

postojbine od strane Britanaca te o Prvom svjetskom ratu općenito. Rekao je da su

mu uručeni neki dokumenti pod naslovom „Sljedeći rat". Naziv se odnosio na Drugi

svjetski rat za kojeg su autori tih dokumenata već znali da će se dogoditi. U jednom

od svezaka pod nazivom „Propaganda u sljedećem ratu" također se raspravlja, usput,

kako je američki narod prijevarom naveden da se bori u Prvom svjetskom ratu. U

njemu stoji:

„Neko je vrijeme pitanje kojoj će se strani Sjedinjene Države prikloniti stajalo na

vagi, a konačan ishod možemo smatrati uspjehom naše britanske propagande. Još

moramo uvjeriti Židove. Procjenjuje se da od svih Židova, kojih u svijetu ima otprilike

petnaest milijuna, ne manje od pet milijuna živi u Sjedinjenim Državama: 25%

stanovnika NewYorka su Židovi.

Tijekom Velikog rata pridobili smo tu golemu američku židovsku javnost obećanjem

da ćemo uspostaviti židovski nacionalnu postojbinu u Palestini. Ludendorf

je to držao genijalnim potezom savezničke propagande jer nam je omogućio ne

samo da se obratimo Židovima u Americi nego i Židovima u Njemačkoj." 29

Amerikanci su u rat stupili 1917. godine. Balfurška deklaracija potpisana je 6.

studenog iste godine, kada je Arthur (lord) Balfour (Kom. 300), britanski ministar

vanjskih poslova i pripadnik uže elite Okruglog stola, službeno priznao Palestinu kao

postojbinu židovskog naroda. Ponovno bismo to trebali sagledati i to s nekoliko razina.

Koliko god propagandisti smatrali da je uvlačenje Amerike u rat bio „genijalan

potez", ipak nisu znali da je njima samima manipulirano da manipuliraju drugima.

Amerika bi ionako bila ušla u rat. Židovska postojbina u Palestini bila je dugoročna

strategije Elite, a pomoću tobožnjeg navođenja Amerike u rat htjeli su potaknuti

britanske političare da ju prihvate. Balfurška deklaracija bila je težak udarac Arapima

koji su se, pod vodstvom i uz obećanja Engleza T. E. Lawrencea („Lavvrencea do

Arabije"), borili u korist Britanije protiv Turaka, odigravši više nego bitnu ulogu u

dobivanju rata. Kao nagrada za njihovu podršku, Arapima je obećana puna poratna

samostalnost i nezavisnost, što je potvrđeno službenim dopisima. Lawrence, bliski

prijatelj Winstona Churchilla (Kom. 300), itekako je dobro znao da Arapima koje

predvodi prodaje maglu. Nekoliko godina kasnije Lawrence je rekao:

„Riskirao sam da me optuže za prijevaru zbog svojeg uvjerenja da nam za brzu

i laku pobjedu na Istoku treba pomoć Arapa, te da je bolje da pobijedimo i pogazimo

danu riječ nego da izgubimo... Arapski zanos bio je naše glavno sredstvo

pobjede u Istočnom ratu. Stoga sam ih uvjerio da Engleska drži do svoje riječi,

kako po sadržaju tako i po duhu. Obodreni time, izvršili su svoja junačka djela; ali,

naravno, našim se zajedničkim pothvatima nisam ponosio, već sam bio ojađen i

postiđen." 30

Dok su Lawrence i Britanci Arapima obećavali nezavisnost, istovremeno su se drugoj

strani obavezali da će im prepustiti Palestinu kao židovsku postojbinu. Lawrence,

Milner i Victor Rothschild međusobno su se poznavali. Balfurška deklaracija nije

bila službena objava Ministra vanjskih poslova Donjem domu parlamenta. Pojavila

se u obliku, kao što smo mogli i očekivati, pisma nastalog u prepisci između Arthura

Balfoura (Kom. 300) iz rotšildski financiranog Okruglog stola te lorda Lionela Waltera

Rothschilda (Kom. 300), predstavnika Engleskog saveza cionista potpomognutog

novcem Rothschilda. Napisao ga je vodeći glas u ratnoj vladi Lloyda Georgea,

najutjecajnija figura Okruglog stola, lord Milner (kojega je predsjednikom Rio Tinto

Zinca postavio lord Rothschild). 31

Balfurška deklaracija bila je dekret Rothschilda/

Svjetske Elite a ne dio nekog demokratskog postupka. U Balfourovom se pismu lordu

Rothschildu, za kojeg mnogi smatraju da ga je napisao lord Rothschild (u savezu s

Alfredom Milnerom) kaže:

„Veliko mi je zadovoljstvo prenijeti vam, u ime Vlade Njenog veličanstva, sljedeće

očitovanje o razumijevanju židovskih cionističkih težnji koje je predloženo Vladi

i odobreno: članovi Vlade Njenog veličanstva s naklonošću gledaju na uspostavljanje

nacionalnog teritorija za židovski narod u Palestini, i taj će se cilj svakako

nastojati postići, s time da se jasno podrazumijeva kako se neće poduzimati ništa

što bi ugrozilo građanska i vjerska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini

[dobra fora!], ili prava i politički status kakvog uživaju Židovi u svakoj zemlji. Bio

bih vam zahvalan kada biste o ovom očitovanju (deklaraciji; op. prev.) obavijestili

Cionistički savez."


. / I 3 L I I I U «-C VLO UJ I U UU U111

uu ni I U U C S U uu ui uuuiii

Premda su manje od jedan posto stanovništva Palestine činili Židovi, ipak je to

pismo kasnije predstavljalo temelj na kojem će se dijeliti poratni svijet a arapska

kontrola nad Palestinom predati u tuđe ruke. Ponajmanje se to činilo radi dobrobiti

Židova, iako su arhitekti tog poteza - Rothschildi - i sami Židovi, ako ni po čemu

drugom a ono po imenu. Uporište u tom dijelu Srednjeg istoka davalo je šire strateške

mogućnosti eksploatacije nafte i rada na ostvarivanju Novog Svjetskog Poretka.

Smatram da je rabin Marvin S. Antelman u pravu kada dinastiju Rothschild povezuje

s klikom Svevidećeg Oka koja nastoji uništiti judaizam. Neke se stvari mogu

radili u ime židovskog naroda kao cjeline, ali ne i u njegovu korist. Elita i mnogi

unutar židovske hijerarhije koriste židovski narod kao topovsko meso. Niti je istina

da genetsko podrijetlo većine današnjih Židova vodi do drevnog Izraela, što je inače

tvrdnja kojom se opravdava okupacija Palestine. Iz istog razloga izraz „antisemitski"

neprestano se pogrešno koristi.

Osobno, ne tiču me se boja i genetsko podrijetlo nečijeg fizičkog tijela. Ono je

sredstvo za doživljavanje iskustava i ništa drugo. Svi smo mi aspekti jedni drugih. No,

budući da mnogi ljudi genetikom svojih tijela opravdavaju vlastite postupke stvari

ovdje trebamo pojasniti. Riječ „semitski" dolazi od rase ljudi u drevnom Sumeru od

kojih potječu, kako su sami tvrdili, biblijski Židovi. Sem ili Šem, jedan od Noinih

sinova iz biblijskih pripovijesti, navodno dolazi od te genetske linije, a podrijetlo te

riječi čini se da bi mogla biti legenda o „Šemjazi", tom „nebeskom sinu i božanskom

anđelu čuvaru".

Još jedan vanzemaljac, gotovo sam siguran. No, prema pisanju nekoliko židovskih

pisaca, uključujući Arthura Koestlera u njegovoj knjizi Trinaesto pleme (Tfie Triirteenth

Tribe) } \ svojem genetskom podrijetlu vrlo malo današnjih Židova može pronaći

trag u semitskoj liniji toga razdoblja i/ili u semitskoj liniji u Palestini i Izraelu u vrijeme

Ješue (Isusa). Umjesto toga, oni su genetski potomci jednog naroda tursko-mongolskog-nordijskog

podrijetla pod nazivom Hazari, koji su se 740. godine preobratili

na židovsku vjeru.

Hazari su živjeli u južnoj Rusiji između Crnog i Kaspijskog mora. Nalazili su se

između kršćanskog i islamskog svijeta, a njihov je vođa odlučio prihvatiti židovsku

vjeru kako bi izmakao kandžama drugih sila i carstava. Većina današnjih Židova, kaže

Koestler, potječu od tih ljudi, a ne od genetske linije Semita. Zapravo, kada nekoga

nazovete „antisemitom" u biti ste ga nazvali „anti-Arapom" zato što staroj semitskoj

rasi pripada više Arapa nego Židova!

Nakon raspada Hazarskog carstva do početka trinaestog stoljeća ljudi koji su prisvojili

židovsku vjeru ostali su u Rusiji ili su, u slučaju većine, krenuli u ono što će

kasnije postati Balkan, Litva, Poljska i Njemačka. Slijedom tih gibanja nastao je jezik

znan kao jidiš. To je mješavina hebrejskog, poljskog i njemačkog. Ime Rothschild

dolazi od izraza Red Shield, simbola hazarskih „Židova" u istočnoj Europi (njem.

rotes schild = engl. red shield). Obitelj Rothschild povijesno je s Palestinom povezana

onoliko koliko su s Palestincima povezani Eskimi. 33

„Židovski" orlovski nos ne vuče

podrijetlo iz biblijskog Izraela. Genetski mu se korijeni nalaze na Kavkazu. Klasično

židovsko lice Ješue (Isusa) je mit. On ni približno ne bi tako izgledao. Jednostavno

zato što nije rođen u južnoj Rusiji. Kao što piše Koestler: „Antropologija se slaže s poviješću

u pobijanju općeprihvaćenog uvjerenja da židovska rasa potječe od biblijskog

plemena". U novinama Church Times od 24. siječnja 1992. kršćanski biskup Hugh

Montefiore, po rođenju Židov, je rekao: „Antisemitizam je izgrađen na temeljima

moćnog rasnog mita, kojeg su podjednako prihvatili i Židovi i antisemiti". No, upravo

su pripadnici genetske struje koja nema ama baš nikakvih veza s Palestinom stajali

iza stvaranja Izraela i današnjeg upornog gaženja palestinskih prava.

Židovski pisac Alfred M. Lilienthal ide i dalje. On kaže da židovska „rasa" kao takva

ne postoji. Biti „Židov" znači slijediti židovsku religiju, što nema nikakve veze s

rasom jer, kaže on, ljudi bezbrojnih rasa preobraćali su se na židovsku vjeru tijekom

tisuće godina, stvarajući tako šaroliki koktel različitih genetskih struja koje su same

sebe nazivale židovskim. U svojoj smjeloj knjizi Izrael: po kojoj cijeni?(What Priče

Israel?), Lilienthal ističe:

„Najuvjerljivi argument kojeg bi židovski nacionalist mogao dati u prilog cionizmu

zasniva se na hipotezi o 'hebrejsko-semitskoj rasi'. Ali glavninu pripadnika

takve'rase'našli bismo među arapskim narodima Srednjeg istoka, od kojih golema

većina ne ispovijedaju židovsku vjeru. Arapi, ljuti neprijatelji Izraelaca koji su

se vratili u takozvanu 'postojbinu svoje rase', najviše sliče onim Židovima koji su

domorodni Palestini i Srednjem istoku; jer imaju nečistiju hebrejsko-izraelitsku

krv od većine onih koji su'okupljeni'... Optužba da su Arapi antisemiti poprilično

je promašena.

...u stvari, jednoglasan je zaključak svih antropologa, od VVeissenberga, Hertza i

Fishberga (koji su i sami Židovi), do Boasa, Ripleya, Meada, Pittarda i ostalih, da

gdjegod ima Židova, oni uvelike sliče ljudima među kojima žive. Čak i oni koji

imaju uobičajena obiteljska imena kakva se navodno mogu povezati s drevnim

hebrejskim plemenima, kao što su Levites (Levi) i Kohanim (Kohn, Coehn, Cohn)

vrlo malo sliče jedni drugima. Ne postoji niti jedna rasna značajka zajednička

svima onima koji se deklariraju kao Zidovi." 3,1

Takve nijanse promakle su Llovdu Georgeu (Kom. 300) koji je gorljivo zagovarao

postojanje izraelske postojbine u Palestini. Pogledate li što je o toj temi napisao 1920-

ih, dobit ćete dojam da je pokušavao navesti stanovništvo na krivi put ili je i sam bio

zaveden. U svojoj knjizi Je li to mir ? (Is It Peace?) bespogovorno prihvaća da židovski

narod polaže povijesna prava na Palestinu. 35 On kaže da će jedino uz njihovu pamet i

predanost to područje ponovno postati „zemlja meda i mlijeka" zato što su, u osnovi

- izrazimo li njegove misli jednostavnijim riječima - Arapi za tako što preglupi. No,

94

95


... i oi///u t_c vco usiuuuuui

od Rhodesa do propasti

njegove tvrdnje, kada u glavnim crtama iznosi cionističke namjere u vezi Palestine, I

mogu se pokazati iznenađujuće naivnima ili sračunate da nas povedu u krivom smjeru.

Još je vjerojatnije da su beskrajna sredstva pomoću kojih ga se moglo ucjenjivati I

u vezi njegova privatnog života i osobne iskvarenosti djelovala kao „usmjerivač" njegova

uma. Kao što se kaže: „Kada nekoga držite za muda, njegovo srce i um nadohvat

su vam". Lloyd George kudi protivnike Balfurške deklaracije kada ovi iznose pretpostavku

da su cionistički vođe nastojali uspostaviti „židovsku oligarhiju u Palestini

koja bi stanovnike arapske krvi svela na ropski položaj naspram povlaštene hebrejske

manjine". 3(1

Najbolji odgovor na tu optužbu, rekao je, mogao se pronaći u dopisu kojeg

je Ligi naroda podnijelo Cionističko udruženje. S distance od preko sedamdeset

godina sumnjam da bi i sam Lloyd George sada navodio taj dopis kao potvrdu da su

njegovi protivnici bili u krivu. U njemu se kaže:

„Židovi ne traže nikakve povlastice, ukoliko se povlasticom ne smatra prilika

da vlastitim naporima i žrtvama obnove zemlju što nekoć bijaše središte na-1

predne i produktivne civilizacije, a koja je dugo podnosila stanje opustjelosti.

Ne očekuju nikakav povlašteni tretman po pitanju političkih ili vjerskih prava. I

Oni predmnijevaju, kao samo po sebi razumljivo, da će svi stanovnici Palestine,

bili oni Židovi ili ne-Židovi, u svakom pogledu imati oslonac u načelu savršene |

jednakosti. Ne zahtijevaju nikakvog udjela u vlasti izvan okvira onoga na što

imaju pravo temeljem Ustava kao građani te zemlje. Ne nastoje moljakati nikakve

usluge. Oni ne traže, ukratko, ništa više doli zajamčenih uvjeta za miran

razvoj svoje nacionalne Postojbine kroz vlastite napore te za boljitak na osnovu

vlastitog zalaganja."

Židovsko i arapsko stanovništvo Izraela u svakom će pogledu imati oslonac u načelu

savršene jednakosti? Ne očekuju nikakav povlašteni tretman po pitanju političkih

ili vjerskih prava? Stvarno?

Chaim Herzog, predsjednik Izraela, nekoliko je godina kasnije imao ponešto drukčije

gledište kada je rekao da „ni na koji način" Arapi ne mogu biti „dionici u zemlji

koja je smatrana svetom za naš narod tisućama godina. Židovima ove zemlje nitko

nije dostojan partner". 37

E, ovo je već bolje! Židovski narod u cjelini (vjera) bio je

žrtva cionizma (političkog pokreta), kojeg kontrolira Svjetska Elita. Vrijeme je da pripadnici

židovskog naroda (koji je nedužan i nesvjestan zakulisnih igara) uvide kako

se oni, njihov um i njihove emocije, koriste na načine koji služe dugoročnijem planu

za nametanje centralizirane kontrole, a ne za dobrobit njih samih i njihove djece.

Ovo je zasigurno neprijeporno ako govorimo o Anti-klevetničkoj ligi (Anti-Defamation

League) B'nai B'ritha osnovanoj 1913. u Sjedinjenim Državama Od tada pa

do danas Anti-klevetnička liga (ADL) djeluje kao obavještajna jedinica koja žigose

kao „antisemita" svakoga tko protuslovi Svjetskoj Eliti ili iznosi sumnje u čestitost

njenih namjera. No, je li ustanovljena u korist židovskog naroda? Ne, nije. Stvorena

je da se zaštite njujorški gangsteri! Negdje početkom prošlog stoljeća Thomas Bingham,

glavni povjerenik Njujorške policije, mafijašima je odlučno bacio rukavicu u

lice. Medu njima je bio Arnold Rothstein, dušebrižnik Meyera Lanskog. On će kasnije

postati kum združenog organiziranog kriminala koji će pripomoći financiranju i

naoružavanju židovskog terorističkog podzemlja u Palestini, a isto će kasnije učiniti i

za samu državu Izrael. Lansky je ujedno bio jedan od ključnih igrača u ubojstvu predsjednika

Kennedyja. Na Binghamovu istragu njujorški su mafijaši odgovorili tako što

su ga proglasili antisemitom. Ovo je diskreditiranje bilo tako uspješno da je Bingham

morao napustiti službu, čime je istraga o mafiji prekinuta.

Napade je koordinirao odbor kojeg je oformio odvjetnik po imenu Sigmund Livingston.

Godine 1913. odboru je dan službeni naziv - Antiklevetnička liga. 38

Danas

je to produžena ruka Mossada, obavještajne agencije Izraelaca/Svjetske Elite koja

stoji iza nekih užasnih događaja, uključujući i ubojstvo Kennedyja. Svrha ADL-a je

da pomaže Svjetskoj Eliti i teroristima koji kontroliraju Izrael, a ne da brani židovski

narod od predrasuda. Ovim se potonjim previše ne zamara.

Postignuti mir

Prvi svjetski rat završio je 1918. uz desetke milijuna poginulih i ranjenih na svim zaraćenim

stranama, nakon najkrvavijeg sukoba u znanoj nam ljudskoj povijesti. Isplanirala

ga je i osmislila Elita koristeći se novcem i moći bankarskih krugova i mreže

tajnih društava. Do njega inače ne bi došlo. Nije to bilo djelo ljudske prirode, nego

^manipulirane ljudske prirode. Istovremeno Elita je posijala sjeme (Drugog) svjetskog

rata: kapitalisti/komunisti protiv fašista, kao i Hladnog rata: kapitalizam protiv

komunizma, udesivši i financirajući Rusku revoluciju. Elita je pobijedila u revoluciji

i u ratu. Sada su se pripremali za svoju najvažniju ambiciju - pobijediti u miru.

Nacionalne države Europe imali su točno u onakvom stanju u kakvom su željeli da

ove budu. Rat je za sobom ostavio opustošenu Europu, do grla u dugovima. Europske

države dugovale su bankarima iz redova Elite koji su pozajmljivali novac objema

stranama. U središtu svega toga leži ime J. P. Morgana (Kom. 300). Morganova jamstvena

zaklada i Elitina korporacija American International Corporation zajmovima

su financirali njemačku špijunažu i tajne operacije u Sjedinjenim Državama i Južnoj

Americi tijekom rala. Otkrio je to Overmanov odbor američkog Senata 1919. godine.

Umiješani u sve to bili su i Rothschildov Kuhn, Loeb and Co i Morganova Chase

National Bank. Odbor je također ustanovio da je Jamstvena zaklada koja je tijekom

f

ata davala zajmove Saveznicima kradomice sređivala druge zajmove za Njemačku

n

a londonskim tržištima novca! Taj je novac u Njemačku prebacivan preko Južne

Amerike. 39

Dok se sve to zbivalo 1915. godine istog tog J. P. Morgana britanska je vlada imenovala

njenim jedinim posrednikom za nabavu britanske ratnodopske robe od tadašnjih

„neutralnih" Sjedinjenih Država, a za sve zajmove od privatnih banaka u

Sjedinjenim Državama Britanija je također postala jamac za svu robu i zajmove iz

96


' istino će vas osloboditi

Amerike koji su davani Francuzima, Talijanima i Rusima. Na kraju rata je Britanija,

nekoć najmoćnija zemlja na svijetu, bila na koljenima. I ponovno, to nije bilo slučajno

već planirano. U vrijeme Versajske mirovne konferencije 1919. Britanija je Sjedinjenim

Državama dugovala 4,7 milijardi dolara u vidu ratnih dugova. Između 1913.

i 1918. britanski nacionalni dug povećao se za 924%, dok su se prihodi kompanija u

vlasništvu Svjetske Elite vinuli do neba. Prema austrijskoj autorici Gertrude Elias u

godinama Prvog svjetskog rata samo se kapital DuPonta (Kom. 300) povećao s 83 na

308 milijuna dolara. 10 „Pobjednički " vode Saveznika u Versaillesu bili su VVoodrovv

Wilson, Lloyd George i Georges Clemenceau. Sastali su se sa svojim „savjetnicima"

kako bi donijeli odluku o ratnoj odšteti koju Njemačka treba platiti pobjednicima teo

uvjetima mirovnog sporazuma. Versajski sporazum i njegovi izdanci urodit će pojavom

Lige naroda, prvog pokušaja Elite u uspostavi tajne svjetske vlade te osnivanjem

Svjetskoga suda u Haagu u Nizozemskoj. Potonji će kasnije potvrditi da je Izrael židovska

postojbina, predajući u međuvremenu kontrolu nad Palestinom Britancima,

te će vratiti svjetsku privredu zlatnom standardu, procesu pri kojem se valute vežu uz

zlato. Tko je kontrolirao zlato? Rothschildi i drugi financijeri iz redova Elite.

Elita je također kontrolirala događaje i odluke u Versaillesu. Woodrowa Wilsona

ondje su „savjetovali" pukovnik House (Kom. 300) i Bernard Baruch, obojica predstavnici

Rothschilda i Elite; savjetnici Lloyda Georgea (Kom. 300) bili su lord Milner

(Kom. 300) iz Okruglog stola i sir Phillip Sassoon, izravni potomak Mayera Amschela

Rothschilda; Clemenceau je kao savjetnika imao Georgesa Mandela, svog ministra

unutarnjih poslova, čije je pravo ime bilo Jeroboam Rothschild. U Američkoj pregovaračkoj

komisiji o miru također su bili i braća Dulles; Warburzi (Max iz Njemačke

i Paul iz SAD-a); Thomas W. Lamont iz /. P. Morgana; ministar vanjskih poslova

Robert Lansing, ujak braće Dulles i Walter Lippman (Kom. 300) koji je (s Houseom

i ostalima) bio jedan od glavnih tvoraca Lige naroda i osnivač američkog ogranka

Fabijanskog društva. Njihov domaćin u Francuskoj bio je barun Edmund de Rothschild,

vodeći manipulator i agitator stvaranja židovske države u Izraelu.

Tri vođe (marionete) u Versaillesu uspostavili su dva odbora koji će raditi na pojedinostima

poratne politike. Jedan se nazivao Ekonomski odjel, a drugi je bio Financijski

odbor. Woodrow Wilson imenovao je Bernarda Barucha za predstavnika

SAD-a u Ekonomskom odjelu, a Thomas W. Lamont iz /. P. Morgana zagovarao je

američke (Elitine) interese u Financijskom odboru.

Baruchova skupina je odlučila da Njemačka treba platiti 12 milijardi dolara za ratnu

štetu što je, zajedno s drugim ograničenjima nametnutim njemačkom gospodarstvu,

predstavljalo smrtnu presudu za novu Njemačku Republiku, poznatu kao Vajmarska

republika. Nastalo stanje osiguralo je uvjete koji će dovesti do dolaska Adolfe

Hitlera na vlast. Financijski odbor sastao se kasnije u Bruxellesu kako bi odlučio o

povratku na zlatni standard. Učinak koji je takva odluka izazvala na valute posve

je onemogućio Njemačku da ratnu odštetu plati. Financijske posljedice povratka na

zlatni standard za svaku naciju Odboru je pojasnio profesor Gustav Cassel iz Švedod

Rhodesa do propasti

ske> ali uzalud. Sve te odluke usklađene su na način da u Europi stvore okolnosti koje

će dovesti do sljedećeg rata i promicanja Novog Svjetskog Poretka. Zlatni je standard

Ronačnici izazvao takav kaos i patnju da ga se moralo napustiti, no šteta je dotad već

u

bila učinjena.

Pukovnik House napisao je prvi nacrt onoga što je postalo Pakt Lige naroda, a o

čuvenih četrnaest točaka predsjednika Wilsona za Versajsku konferenciju uglavnom su

odlučivali članovi skupine sazvane od strane pukovnika Housea. Skupina je bila znana

pođ nazivom „Istraga". Njeni su članovi odreda bili manipulatori Novog Svjetskog

Poretka, ljudi poput Johna Fostera Dullesa, budućeg američkog ministra vanjskih poslova

i njegova brata Allena, budućeg ravnatelja CIA-e. Godinama ranije House je bio

napisao roman pod naslovom Philip Dru: Administrator, za kojeg je kasnije priznao da

govori o činjenicama prikazanim kao fikcija. U toj knjizi ocrtao je glavne obrise svoje

filozofije Novog Svjetskog Poretka. 41

Biograf predsjednika Wilsona, George Sylvester

Viereck, kaže da je: „Wilsonova administracija pukovnikove je ideje prebacila sa stranica

romana na stranice povijesti". 42 U svojem romanu, objavljenom anonimno dvije

godine prije negoli je Prvi svjetski rat uopće i počeo, predložio je osnivanje „... Lige naroda".

Sedam godina kasnije isti taj naziv uzet je za organizaciju osmišljenu da nametne

svoju volju nacionalnim državama pod izlikom okončanja ratova koje su njeni tvorci i

izazvali! Stvorite problem, a zatim ponudite rješenja. Rockefelleri su darovali novac za

izgradnju sjedišta Lige naroda u Ženevi u Švicarskoj, a kasnije će pokloniti zemlju na

kojoj je izgrađena upravna zgrada Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Liga naroda doživjela je neuspjeh usprkos velikim naporima pristaša svjetske Vlade

zato što nisu uspjeli uvjeriti dovoljno predstavnika u američkom Kongresu da ju podrže.

Kada Sjedinjene Države nisu podržavale tu ideju ona je bila osuđena na neuspjeh.

Moguće je daje Drugi svjetski rat isplaniran kako bi se povećala moć Lige naroda koju

bi se pak pretvorilo u konačnu svjetsku vladu. No, korak unazad je značio da Elita, pomoću

sljedećeg rata, mora uvesti nasljednika Lige. I, dok se Liga naroda urušavala, iz

njenih su temelja već nicali Ujedinjeni narodi kakve imamo danas.

IZVORI

1 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate, str. 71-72,82-83.

2 Istraživačica zavjera Kitty Little koja je imala mnoge osobe od povjerenja na najvišim

razinama bivše Rodezije, kaže da je uloga Rhodesa krivo protumačena. Ona kaže da

je Rhodes spriječio Rothschilde da zadobiju kontrolu nad južnoafričkom industrijom

zlata. Kao posljedica toga, kaže, njega su pokušali okriviti za nedjela stvarnog čelnika

Okruglog stola, Alfreda Milnera.

3

Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment (Books In Focus, New York, izdanje

•2 1981.), str. 312.


istina će vas osloboditi

od Rhodesa do propasti

4 Ibid., str. 5

5 Carroll Quigley, Anglo-American Establishment, str. 197.

6 Ove informacije o Rockefelleru i Morganovoj imovini dolaze iz knjige Wall Street And

The Bolshevik Revolution Anthonyja C. Suttona (Veritas Publishing, Morley, Western

Australia, 1981.), str. 49-50.

7 The New Order, Our Secret Rulers, str. 17.

8 The New Order, Our Secret Rulers, str. 10.

9 Jim Keith, Casebook On Alternative 3 (MumiNet Press, Lilburn, SAD, 1994.), str. 20.

10 Ovo je rečeno na saslušanju kojeg je održao poslijeratni Odbor Graham, koji je istraživao

Barucha.

11 Perry Belmont je bio sin Augusta Belmonta, bankara, Rothschildova agenta koji je

financirao Uniju i manipulirao zbivanjima u njoj. Ona je bila jedna od strana u američkom

„Ratu za nezavisnost".

12 Norman Dodd iznio je ta otkrića u razgovoru s piscem Williamom H. Mcllhanyjem II,

objavljenom u njegovoj knjizi iz 1980. godine, The Tax Exempt Foundations (Arlington

House, Westport, SAD).

13 Izvještaj „Posebnog kongresnog odbora za istraživanje zaklada izuzetih iz poreznih

obveza", iz 1954. Nazvan je po njegovu predsjedniku, predstavniku B. Carrollu Reeceu

izTennesseeja.

14 The New Order, Our Secret Rulers, str. 35.

15 The New Order, Our Secret Rulers, str. 76. Rockfelleri su zaradili nezamislive količine

novca eksploatirajući Rusiju i Sovjetski Savez te dovodeći manipulacijama na vlast svoje

ljude poput predsjednika Gorbačova.

16 Jennings C. Wise, Woodrow Wilson: Disciple Of Revolution (Paisley Press, New York,

1938.).

17 Naveo Anthony C. Sutton u knjizi Wall Street And The Bolshevik Revolution (Morley,

Australija, 1981.), str. 32-33.

18 Ibid.

19 Ustaljeniji način pisanja njegova imena je Bronstein.

20 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 39.

21 John Foster Dulles, American Red Cross (Harper, New York, 1950.).

22 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 78.

23 Carroll Quigley, Tragedy And Hope (Macmillan, New York, 1966.), str. 938. Ova je knjiga

toliko razljutila manipulatore da je maknuta sa knjižarskih polica. Danas se moze

nabaviti samo piratsko izdanje.

24 Wall Street And The Bolshevik Revolution, str. 46.

25 The World Order, Our Secret Rulers, str. 37. Prema navodima autora Eustacea Mullinsa,

viteški naslov koštao je od 10.000 do 12.000 funti, od čega je 5.000 funti odlazilo Lloydu

Georgeu.

26 Donald McCormick, The Mask Of Merlin (MacDonald, London, 1963.), str. 208.

McCormick također tvrdi da je britanska obavještajna služba otkrila dokumente koji

dokazuju da su vladini dužnosnici bili tajni agenti Zaharoffa - uz znanje Lloyda Georgea!

27 Dr. Kitty Little, subversive Infiltrators Into Westminster And Whitehall. Promotion

Of A Federal Europe." Podnesak Nolanovom odboru za praćenje standarda u javnom

životu (siječanj 1995.), str. 4, odlomak 16.

28 Rabin Marvin S. Antelman, To Eliminate The Opiate, str. 15.

29 Kongresni zapisi, 76. Kongres, svezak 84, br. 82, str. 6597-6604.

30 „Documents on British Foreign Policy, 1919-1939", prvo izdanje, svezak IV, str. 245-

247.

31 Insajder, Carroll Quigley, u knjizi The Anglo-American Establishment, piše: „Ova deklaracija,

oduvijek znana kao Balfurška deklaracija, trebala bi se ipak zvati 'Milnerova

deklaracija', budući da je Milner bio stvarni sastavljač teksta te je, očito, bio njegov glavni

pobornik u Ratnoj vladi. Ova činjenica nije objelodanjena sve do 21. srpnja 1937."

(str. l69).Tako je lord Milner, svjetlost vodilja u Okruglom stolu, sastavio Balfuršku deklaraciju

pišući zapravo pismo lordu Rothschildu, koji je financirao i kontrolirao Okrugli

stol! Kakve su, onda, izglede za postizanje pravde uopće imali Palestinci?

32 Arthur Koestler, The Thirteenth Tribe - The Khazar Empire And Its Heritage, (prvotno

objavio Hutchinson & Co 1976. godine). Vidi također knjigu Douglasa Reed Controllers

OfZion, (Dolphin Press, 1978.).

33 Secret Societies, str. 39.

34 Alfred M. Lilienthal, What Price Israel? (Henry Regnery, Chicago, 1953.), str. 223-224.

35 David Lloyd George, Is It Peace? (Hodder & Stoughton, London, 1923.), str. 246-253.

36 Ibid., str 246-253.

37 Noam Chomsky, Letters From Lexington (Common Courage Press, Maine, USA, 1990.),

str. 3.

38 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination

Conspiracy (The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. 82.

39 Američki Senat, Overmanov odbor, 2.2009.

40 Gertrude Elias, sažeti izvještaj namijenjen opticaju putem internetske mreže (London,

1995).

41 Pukovnik Edward Mandell House, Philip Dru: Administrator (B. W. Huebsch, New

York, 1912.).

42 George Sylvester Viereck, The Strangest Friendship In History: Woodrow Wilson And

Colonel House (Liveright, New York, 1932.), str 28.


peto poglavlje

združene fronte

Zbivanja u povijesti posljedica su borbe između dva stanja uma: jednog koji voli

porobljavati i drugog koji želi oslobađati. Poprište tog natezanja je kolektivni um

čovječanstva.

Posljednjih godina prošlog stoljeća, te prelaskom u novo tisućljeće, ljudskoj je rasi

dana prilika koju nismo imali još od Atlantide, da iz zatvora iskoračimo u mentalnu,

emocionalnu i duhovnu slobodu. Dolazi do zbivanja, koja ću podrobnije opisati

kasnije, u kojima se rastvara zatočujuća vibracija, a Zemlja se vibracijski ponovno

povezuje s ostalim dijelovima stvorenog svijeta. Mi i naš „otac" opet ćemo biti Jedno.

Nijednom se pojedincu neće to „dogoditi" tek tako; treba biti prisutna i želja da se to

ostvari. No takvu priliku imaju svi, mnogi tu priliku objeručke i prihvaćaju, što znam

na temelju tisuće pisama koje dobivam i ljudi koje susrećem. Nalazimo se u razdoblju

prijelaza sa stare vibracije straha na probuđenu vibraciju ljubavi.

Znamo to na podsvjesnoj razini a, što je slučaj kod naglo rastućeg broja ljudi, također

i na svjesnoj razini. Većina se ljudi u ova vremena ne može sjetiti zašto su ovdje,

ali jednom će se prisjetiti. Zatvorski Čuvari s Četvrte Dimenzije također znaju što

se događa, a zadnje što bi takva svijest htjela je da zatvor i „pogon za proizvodnju

negativne energije" prestanu postojati. Ključ za bijeg iz ovog duhovnog zatvora je

buđenje i širenje naše svijesti do točke gdje će njena vibracijska brzina biti tako visoka

i moćna da će moći, na kolektivnoj razini, razbiti blokirajući! frekvenciju. Zatvorski

Čuvari, preko Svjetske Elite, čine sve što je u njihovoj moći da nam blokiraju umove

i da nas podijele kako ne bismo bili u stanju djelovati zajedno kao Jedno. Kada

opisujem ovaj ubrzaniji ritam globalne manipulacije nakon Prvog svjetskog rata, to

odražava pritisak koji dolazi od svijesti Zatvorskih Čuvara za ubrzavanjem nastojanja

u smjeru centralizirane globalne kontrole ljudskog uma prije nego što protivljenje

ovoj planetarnoj okupaciji dosegne svoj vrhunac, tijekom posljednjih godina prošlog

stoljeća te na prelasku u novo tisućljeće. Ovakvo poticanje centralizirane kontrole i

opet je jedan od odraza kolektivnog ljudskog uma, a postalo je silazna spirala. Budući

da smo svoje umove prepustili nekome drugome i preuzeli tuđe misaone obrasce o

našem nedostatku samopoštovanja i mogućnostima kontrole naših vlastitih života,

takvu smo fizičku stvarnost i stvorili. No, umjesto da naučimo lekciju u svjetlu ovime

uzrokovanih događaja poput ratova, dopustili smo da nas ti događaji dodatno utuku,

uplaše te ispune krivnjom i očajem. Tako je dodatno smanjeno naše samopoštavanje

1

povećan naš osjećaj gađenja prema samima sebi kada, iz očaja, u drugima tražimo

odgovore na tminu koja nas je obavila. Kolektivni um tada je očitovao taj negativan


istina će vas osloboditi

zaražene

fronte

osjećaj stvarnosti pri još žustrijem gibanju ka većoj centraliziranoj moći i kontroli

koje, na podsvjesnoj razini, čovjekov um traži zbog straha i samo-preziranja. Zatvorski

Čuvari to su iskoristili i potpirili vatru kolektivnog mentalnog sklopa. No, zbilju

oni ne mogu stvoriti, nju možemo stvoriti jedino mi sami. A to možemo učiniti samo

načinom na koji o sebi razmišljamo i načinom kojim sebi dopuštamo da upijemo

misaone obrasce drugih, uključujući i Zatvorske Čuvare i Svjetsku Elitu, koji nastoje

nagrizati naš osjećaj ljubavi i poštovanja prema samima sebi.

Ubrzavanje plana za uvođenje Novog Svjetskog Poretka mogli smo osjetiti posljednjih

godina dvadesetog stoljeća i kasnije. Nakon Versajske mirovne konferencije

1919. godine naglo se razvila jedna mreža organizacija. I danas je ta mreža najutjecajnija

od svih struktura Svjetske Elite pri kontroli svjetskih zbivanja. Organizacije

unutar te mreže prikazuju se kao bezazleni „trustovi mozgova" i forumi, ali oni su u

stvari dio svjetske mreže obmane i manipulacije. Uspostavljeni su kako bi se uvukli

u sve pore politike, bankarstva, poslovanja, medija, obrazovanja, znanosti i vojske.

Njihova je uloga da unovače članove koji podržavaju filozofiju Novog Svjetskog Poretka

i da se pobrinu da ovi budu postavljeni na moćne i utjecajne položaje u svim

područjima života u zemlji i inozemstvu. To su organizacije unutar organizacija koje

nagrizaju temeljne strukture i usmjeruju svijet na stazu ka svjetskom ugnjetavanju.

Sve su izdanci prvotnog Okruglog stola koji je tu mrežu iznjedrio nakon Versailles^

sa stvaranjem Instituta za međunarodne poslove (Institute of International Affairs) sa

sjedištem u Chatham Houseu u Londonu. Pridjevom „kraljevski" obogaćen je kad

je 1926. godine vladajući monarh postao njegov službeni ravnatelj. Osnovali su ga

članovi britanskih i američkih delegacija u Versaillesu kada su se 30. svibnja 1919.

okupili u hotelu Majestic u Parizu. Te dvije skupine činili su, na strani Britanije, članovi

Okruglog stola lorda Milnera, i, na strani Sjedinjenih Država, skupina „Istraga"

pukovnika Housea. Jednostavno rečeno, predano su radili na stvaranju Novog Svjetskog

Poretka.

Okrugli stol je imao čvrste veze s carstvima Rothschilda, Morgana, Rockefellera

i Carnegieja, a veze su se širile do Kraljevskog Instituta za međunarodne poslove

(Royal Institute of International Affairs - RIIA). U Britaniji, Astori, uključujući bojnika

Johna (Jacoba) Astora (Kom. 300), direktora banke Hambros i vlasnika novina

The Times (nakon 1922.), bili su središnje figure Okruglog stola i Instituta, gdje

su djelovali i mnogi bivši suradnici Cecila Rhodesa. Sir Abe Bailey, vlasnik rudnika

Transvaal, koji je radio s lordom Milnerom na izazivanju Burskog rata, bio je medu

osnivačima RIIA, kao stoje to bio i John W. Wheeler-Bennett, koji će postati politički

savjetnik generala Eisenhowera u Londonu tijekom ključnih, završnih godina Drugog

svjetskog rata kada se razvijao ustroj poslijeratnog svijeta. Chatham House (Kuca

Chatham) na adresi St James's Square br. 10 u Londonu dobila je ime po Williamu

Pittu, grofu od Chathama, jednog od tri britanska premijera koji su ondje živjeli.

Samo nebo zna o koliko se premijera i ministara, tj. njihovih političkih poteza, tamo

odlučivalo.

Institut za međunarodne poslove smjesta se počeo infiltrirati u obrazovni sustav

i širiti svoj utjecaj diljem svijeta. U Britaniji je značajan utjecaj imao na Oxfordu i

drugim sveučilištima te unutar Londonskog fakulteta ekonomskih znanosti (London

School of Economics). Financiranje te infiltracije i raznih publikacija i propagande

nikada nije predstavljalo problem. Kada god zatreba novca namaknut će ga neki od

dijelova mreže Bratstva. Novac je, već od 1926., pritjecao za knjige i druge aktivnosti

od Carnegie United Kingdom Trustees (britanskih punomoćnika Carnegieja), Engleske

banke i J. D. Rockefellera. Rothschildi su bili, i ostali, moćnici u sjeni. Unutar

sedam godina od pokretanja, financiranje Instituta od strane glavnih banaka i multinacionalnih

kompanija već je bilo uspostavljeno, a danas se to nastavlja donacijama

globalnih kompanija. Novac je 1926. dolazio od između ostalih: Engleske banke;

banke Barclays; Lloydsa i banke Lloyds; banke Westminster; banke Midland; banke

Hambros; Rothschild and Sons; Ford Motor Company; Anglo-Iranian Oil (danas

BP); Baring Brothers; Imperial Chemical Industries (ICI); British South Africa Company;

Mercantile and General Insurance Company; Erlangers Ltd; Lever Brothers;

Stern Brothers; Vickers-Armstrong; Central Mining and Industrial Investment Ltd;

British American Tobacco Company; Whitehall Securities Corporation; i Reutersa,

izvještajne agencije koja opskrbljuje vijestima novine i radio-televizijske medije diljem

svijeta. 1

U narednim godinama ogranci Instituta ustanovljeni su u Australiji, Kanadi, Namibiji,

Novom Zelandu, Nigeriji, Trinidadu i Tobagu i Indiji gdje je znan kao Council

of World Affairs (Vijeće za međunarodne poslove). No, daleko najvažnija kreacija

Instituta bilo je Vijeće za vanjske odnose (Council on Foreign Relations - CFR) u Sjedinjenim

Državama koji će prodrijeti u sve pore američkog društva. Osnovano je

1921. u Harold Pratt Houseu na adresi Istočna 68. ulica br. 58 u New Yorku, u bivšoj

rezidenciji obitelji Pratt, bliskih prijatelja Rockefellera. Nedugo zatim redovito upravljanje

(iz dana u dan) preuzeli su pukovnik House i njegovi suradnici, uključujući

Rockefellere i, naročito, J. P. Morgana. Prvi predsjednik CFR-a bio je John W. Davis,

J. P. Morganov osobni odvjetnik, dok je prvi potpredsjednik bio Paul Gravath iz odvjetničke

tvrtke koja je zastupala Morgana, a prvi pročelnik vijeća bio je Morganov

partner Russell Leffingwell. Kako vidimo, još jedna „nezavisna" organizacija. Vijeće

za vanjske odnose i Kraljevski institut za međunarodne poslove ista su organizacija,

ali djeluju na različitim stranama Atlantika i rade na istim ciljevima i programima.

Njihovi članovi na vodećim su položajima u strukturama vlasti, uključujući predsjedničku

funkciju, bankarstvo, poslovne strukture, obrazovanje, vojsku i medije.

Moć Vijeća za vanjske odnose naglo je rasla, pa danas ono kontrolira administraciju

Sjedinjenih Država, posebno njihovu vanjsku politiku. Njegov je cilj uvođenje

svjetske vlade. Premrežilo je Sjedinjene Države svojim potpornim skupinama. Svaka

°d tih isturenih organizacija, poput CFR-a, ima sličan ustroj, po ugledu na Okrugli

s

tol. Garniture članova odgovorne su glavnoj eliti. Unutarnji krug upoznat je s planovima

i neumorno radi na ostvarivanju zadanih ciljeva. Članovi narednog kruga

105


. / istina ce vas osloboditi

Veliki dio sredstava za ovu mrežu Novog Svjetskog Poretka dolazi od zaklada oslobođenih

plaćanja poreza. Te su zaklade i fondacije stvorila velika imena iz sfere banzdruzene

fronte

sasvim su ili djelomično upoznati s planovima i nastoje - kroz vlastitu sferu utjecaja,

bila to politika, bankarstvo, mediji ili nešto drugo - povesti svijet u željenom pravcu.

Drugi krugovi ljudi znaju ponešto ili ništa o pravim ciljevima te ih se uvjerava da

podrže organizaciju prihvaćanjem ideje da je svjetska vlada jedini odgovor na nevolje

čovječanstva. Ono što potonja skupina ne razumije je to da spomenute nevolje izazivaju

iste te organizacije čiji su oni članovi!

Mnogi ljudi čija se imena navode u ovoj knjizi ne sudjeluju u tome iz loših namjera,

već zato što iskreno vjeruju da je plan uvođenja Novog Svjetskog Poretka najbolja

opcija za mir i stabilnost. Nekoliko je članova tih isturenih skupina Elite smoglo

hrabrosti da progovore kada su otkrili pravu strategiju. Admiral Chester Ward, bivši

predsjednik vojnog suda američke mornarice, šesnaest je godina bio član Vijeća za

vanjske odnose. On kaže da je svrha te organizacije „... prebacivanje američkog suvereniteta

i nacionalne nezavisnosti u svemoćnu i jednoobraznu svjetsku vladu". U

svojoj knjizi Kissinger na kauču (Kissinger On The Couch), koju je napisao u suradnji

s Phyllis Schafly, Ward piše:

„... žudnja za napuštanjem suvereniteta i nezavisnosti Sjedinjenih Država prevladava

kod većine članova, a naročito u vodstvu nekoliko različitih klika koje sačinjavaju

ono što je zapravo policentrična organizacija... [glavnu kliku] čine ideolozi unitarne

svjetske vlade - koje ćemo uljudno nazvati organiziranim internacionalistima. Oni

su ti koji nastavljaju tradiciju osnivača." 2

Pisac James Perloff pročitao je svaki broj časopisa CFR-a Foreign Affairs od njegova

prvog izdanja 1922. godine. Njegova ocjena: „... optužbe protiv Vijeća za vanjske odnose

- glede težnje da se oživotvori zamisao o svjetskoj vladi te blagonaklonosti prema komunizmu

- sasvim su osnovane". Navodi da je prevlast članova CFR-a u vašingtonskim

administracijama utjecala ,,u ogromnoj mjeri na američku vanjsku politiku u ovom stoljeću...

[čime je] snaga Sjedinjenih Država podrivena dok su njeni saveznici posvema

podčinjeni". 3 Ono što je bilo svojstveno CFR-u bilo je svojstveno i svim ostalim „trustovima

mozgova" koji će uslijediti.

Jezgra kontrole koja je nastala u Britaniji i Americi počela se širiti svijetom tijekom

1920-ih i '30-ih, Institut za pacifičke odnose utemeljen je 1924., a ravnatelj mu je bio Jerome

D. Greene, bostonski bankar blizak Morganu i Rockefellerima. Osnovan je kako bi se

mreža proširila na vlade i kompanije Dalekog istoka. Zajedno s Greeneom u vladajućem

je vijeću bio Lionel Curtis, glavni utemeljitelj Kraljevskog instituta za vanjske poslove.

Čitajući ovu knjigu vidjet ćete kako se mreža poznatih imena i organizacija svako malo

pojavljuje kadgod se orkestrira događajima. Mafija sačinjena od organizacija i ljudi pod

krilom Bratstva, koje kontrolira ista elita, bacila je mrežu sazdanu ođ manipulacija i obmana

s onu stranu Atlantika, od Londona do New Yorka i Washingtona, pa i šire.

karstva, industrije i financija, s ciljem da prilažu donacije u razne svrhe. Ljudi poput

pripadnika obitelji Rockefeller, Ford i Carnegie oformili su zaklade i prikazali ih kao

dobrotvorna društva. U stvari, one služe kao porezne oaze pod krinkom humanitarnih

ideala dok se istovremeno većina novca zapravo slijeva u organizacije i tematska

područja preko kojih se podupire i promiče centralizirana kontrola. Gotovo da su te

činjenice procurile u javnost u 1950-ima, ali nadziranjem medija Elita je ipak uspjela

sakriti istinu. Američki Kongres osnovao je 1953. godine odbor na čelu s B. Carrolom

Reeceom iz Tennesseeja koji je trebao istražiti postupke zaklada oslobođenih

plaćanja poreza. Istraživač i „insajder" Carroll Quigley kaže u svojoj knjizi Tragedija

i nada

(Tragedy And Hope):

„Uskoro je postalo jasno da ljudima golemog bogatstva ne bi bilo drago da istraga

ode predaleko te da 'najuglednije novine u zemlji', u čvrstom savezništvu s tim bogatašima,

ne bi osjetile dovoljnu motivaciju u vezi bilo kakvih otkrića, te bilo kakav

publicitet ne bi smatrale isplativim, u smislu glasova birača ili novčanih doprinosa

kampanjama." (str. 995)

Novine nisu osjetile dovoljnu motivaciju u pogledu ovih nalaza Reeceovog odbora:

bogate bankarske obitelji daju novac zakladama, ali ne gube nadzor nad time kako

se taj novac troši; glavne zaklade su međupovezane i jednodušno rade na ostvarivanju

zajedničke politike; preuzeli su kontrolu nad društvenim znanostima u SAD-u i

sputavaju znanstvenike koji se ne slažu s njihovim planovima; istraživanja sponzorirana

od strane tih zaklada često su iskrivljavana kako bi odgovarala zaključcima koje

njihovi utemeljitelji traže; obrazovnim ustanovama u Americi koje se odbiju pokoriti

uskraćuje se novčana potpora; Rhodesove stipendiste u državne službe guraju upravo

te zaklade; financiraju se knjige o povijesti koje ljudima taje istinu. Reeceov odbor je

otkrio da je Carnegiejeva zaklada za međunarodni mir (Carnegie Endowment for

International Peace) promicala rat. Fondacije su prikazivale Ujedinjene narode kao

bazu socijalističko-komunističkog udruživanja. Sva ta otkrića iznio je službeni kongresni

odbor. 4

To se događa i danas, a iza svih tih naziva najvećih fondacija, uključujući i Fordovu

i Carnegiejevu, u prikrajku stoji (i konce vuče) obitelj Rockefeller. Fordova fondacija

pretrpjela je posebno snažne kritike. Dala je milijardu dolara u svrhu „obrazovanja" i

milijun dolara Vijeću za vanjske odnose. Fondacije su samo produžena ruka svjetske

manipulacije. Norman Dodd je bio direktor istraživanja u Reeceovom odboru te je,

u sklopu svojih izvještaja, razgovarao s tadašnjim predsjednikom Fordove fondacije,

H. Rowanom Gaitherom. Ovaj mu je rekao da Fordova fondacija djeluje po napucima

iz Bijele kuće po kojima treba poduzeti sve da se život u Sjedinjenim Državama

Promijeni i osigura bezbolno spajanje sa Sovjetskim Savezom. 5

Zaldade (fondacije)

osobito se koriste za financiranje projekata koji za cilj imaju manipuliranje javnim

mnijenjem.


istina ce vas osloboditi

združene

fronte

U godinama nakon Prvog svjetskog rata, međupovezane mreže trustova mozgova

i zaklada povećale su učinkovitost zavjere. Tih je godina, osim toga, vršeno

spretno manevriranje koje će eksplodirati u vidu Drugog svjetskog rata. Bio je to

još jedan bankarski sukob. Bez njihova prešutnog odobrenja do rata ne bi došlo.

Drugi svjetski rat isplaniran je prije Versaillesa. Upravo su u Versaillesu ljudi povezani

s Rothschildom-Wall Streetom-pukovnikom Houseom-Bernardom Baruchom-Okruglim

stolom Njemačkoj nametnuli ratnu odštetu koju je bilo nemoguće

platiti, a što će neumitno novu Njemačku uništiti kao demokratsku republiku i

prokrčiti put za uspon diktatora, u ovom slučaju Adolfa Hitlera. Osim tog golemog

duga, druge odluke iz Versaillesa Njemačku su koštale 75% njene željezne rude,

68% njenog cinka i 26% njenog ugljena. Ubrzo je Francuska objavila da Njemačka

nije izvršila svoje obveze plaćanja ratne štete te su francuske postrojbe zauzele

Rursku oblast. Ispostavilo se da su ove „neizvršene obveze" bile manji propusti

u isporukama ugljena i telegrafskih stupova. Potez Francuza gurnuo je njemačku

marku u slobodni pad te je pala na vrijednost od 7592 marke za jedan dolar. Nije

to nimalo iznenađujuće s obzirom da je Ruhr proizvodio 80% njemačkog ugljena,

željeza i čelika. Do studenog 1923. marka se strovalila u ponor te je za jedan dolar

trebalo izdvojiti 4200 milijardi maraka!

Uslijedio je dvostruki udar Wall Streeta i britanskog bankarskog kartela koji su

najprije financirali ponovno naoružavanje Njemačke, omogućujući joj da se pripremi

za sljedeći rat, a zatim su opet urušili njemačko gospodarstvo kako bi na vlast

doveli Adolfa Hitlera. Ti su udari nazvani Dawesov plan i Youngov plan. Generala

C. Dawesa imenovala je američka vlada da pokuša pronaći rješenje za njemački

podbačaj u plaćanju ratne odštete. On je uveo niz kratkoročnih zajmova koje su

davale banke s Wall Streeta za saniranje stanja u Njemačkoj. Sve je to, dakako, dug

još povećalo i odložilo trenutak kada će njemačko gospodarstvo krahirati, kako

bi se krah vremenski poklopio s planom dovođenja Adolfa Hitlera na vlast. Lloyd

George za New York Journal American od 24. lipnja 1924. izjavio je:

„Dawesovim nalaženjem rješenja za isplatu ratne odštete diktirali su svjetski

bankari. Protokol koji su potpisali Saveznici i Pridružene sile i Njemačka pobjeda

je međunarodnih financijera. Sporazum nikada ne bi bio postignut da nije bilo

žestokog i nesmiljenog uplitanja međunarodnih bankara. Maknuli su državnike,

političare i novinare na jednu stranu, te su izdavali svoje zapovijedi bahato poput

pravih monarha koji znaju da se ne vrijedi žaliti na njihove nemilosrdne odluke.

Nagodba je zajednički ukaz kralja Dollara i kralja Sterlinga (funte; op. prev.).

Dawesov izvještaj bio je njihov izvještaj. Oni su ga inicirali i oblikovali. Davvesov

izvještaj oblikovali su Kraljevi Novca. Zapovijedi njemačkih financijera [pod vodstvom

VVarburgove banke] njihovim političkim predstavnicima bile su isto onako

oštre kao što su to bile zapovijedi bankara iz zemalja Saveznika izdate njihovim

političkim predstavnicima."

Naime, saveznički i njemački bankari bili su na istoj strani. Povezivao ih je isti

kult Svevidećeg Oka, sila čiji korijeni sežu u davnine. Kratkoročni zajmovi izdani

po Dawesovom planu odlazili su onim njemačkim kompanijama bez kojih ponovno

naoružavanje ne bi bilo moguće. Upravo je tim novcem proširen farmaceutski kartel

i G. Farben koji je, zapravo, bio Hitlerov ratni stroj. Farben je proizvodio otrovni plin

u

Prvom svjetskom ratu, što Nijemci mogu zahvaliti njemačkom fanatiku Fitzu Haberu.

Preostali novac odlazio je drugim njemačkim kartelima ili njemačkim podružnicama

američkih kompanija. Među ostalima, bili su tu A.E.G. (njemački General

Electric), Udružene čeličane i American LG., filijala u potpunom vlasništvu matičnog

poduzeća I. G. Farbena. Ti zajmovi, medu kojima i oni Morganovih i Rothschildovih

kompanija, te prijenos tehnologije iz Amerike do njemačkih kartela, učinili su Drugi

svjetski rat mogućim. Bez te pomoći, rata jednostavno ne bi moglo biti.

Američki veleposlanik u Njemačkoj William Dodd u jednom dopisu 19. listopada

1936. predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu napisao je:

,,U sadašnjem trenutku više od stotinu američkih korporacija ovdje ima podružnice

na temelju kooperativnih pogodbi. DuPonti imaju tri saveznika u Njemačkoj koji

pomažu proces naoružavanja. Njihov glavni saveznik je kompanija /. G. Farben pod

okriljem vlade, a daje 200.000 maraka godišnje jednoj promidžbenoj organizaciji

koja obrađuje američko javno mnijenje. Kompanija Standard Oil (njujorški ogranak)

u prosincu 1933. ovamo je poslala 2.000.000 dolara te zarađuje 500.000 dolara na

godinu pomažući Nijemcima u proizvodnji plina Ersatz za ratne svrhe;... Predsjednik

kompanije International Harvester kaže daje njihovo poslovanje ovdje doživjelo rast

od 33% godišnje (proizvodnja oružja, čini mi se), ali ništa nisu mogli iznositi van. Čak

i naši proizvođači zrakoplova imaju tajne ugovore s Kruppsom. Kompanije General

Motors [Morganova] i Ford ovdje naveliko posluju preko svojih podružnica i dobit

iznose van. Ove činjenice spominjem zato što one zamršuju stvari i povećavaju opasnost

od izbijanja rata." 5

To je šokantan navod o umiješanosti glavnih američkih kompanija u ponovno naoružavanje

nacističke Njemačke, a činjenica da dolazi iz usta veleposlanika Sjedinjenih

Država u Njemačkoj čini ga još osobitijom. Stoje poduzeo Roosevelt? Ništa. Franklin

D. Roosevelt, daljnji rođak jednog ranijeg predsjednika Theodorea Roosevelta došao

je na vlast posredstvom gospodarske depresije koju su izazvale makinacije na Wall

Streetu, a pobjeda na izborima gotovo mu je bila zajamčena kada je u njegova kola

Wall Street upregnuo svoju financijsku i medijsku moć. Još jedan njegov podupiratelj

°io je Meyer Lansky, šef međunarodnog udruženog kriminala čiji je dio bila i mafija.

Izrazom „mafija" često se opisuje mreža organiziranog kriminala. U stvari, talijanska

ntafija samo je dio slike, iako vrlo bitan dio. Lansky je zapravo bio glava organiziranog

kriminala, a njegov novac i podmićivanje pomogli su dolazak Roosevelta na vlast. 7

19


' istina će vas osloboditi

združene

fronte

Narod Amerike još jednom je nasamaren. Neki od njegovih istaknutih pokrovitelja

oformili su organizaciju koja će se njemu, tobože, suprotstaviti - što je opetovana

strategija Svjetske Elite. Organizacija je nazvana Liga slobode (engl. Liberty Leagum

a zbog izjava njenih članova proglašena je (kao što se i željelo) „ekstremno desnom" i

„antisemitskom". Ovime se omogućilo da svi glavni Rooseveltovi protivnici, čak i oni

istinski, budu ignorirani i prozvani desničarima i antisemitima. Ligu slobode financirali

su Pierre i Irene DuPont (325.000 dolara), J. P. Morgan, Rockefelleri, J. Howard

Pew i William J. Knudsen, kojemu je unosan posao dao isti taj predsjednik kojemu se

Liga slobode „suprotstavljala". 8

Na isti način, Robotski radikali političke Ljevice i robotski Desničari diljem svijeta

danas se koriste kao oruđa za diskreditaciju istinske oporbe.

Pripremanje Amerike i Njemačke na rat i uspon obojice, i Hitlera i Roosevelta, bili

su neobično slični. Vidjeli smo kako je Elita uništila njemačko gospodarstvo. Isto su

činili i u Americi. Tijekom 1920-ih potaknuli su napuhavanje burze dionica, a onda

su Federalne rezerve izdale niz strogih novih zakona o bankarstvu kojima su manje

banke izložili ogromnom pritisku. To je bilo vrijeme takozvanog „Odstrela purica"

kada su svjetske banke „poskidale" manje ptičice i obilato povećale svoju moć. Kada

je taj proces dovršen, Federalne rezerve su povukle nove zakone o radu banaka.

Krah Wall Streeta 1929. godine gurnuo je zemlju u gospodarsku depresiju.

U Sjedinjenim Državama i Njemačkoj nudila su se ista rješenja. Posuđujte još više

novaca od banaka. Kao izlaz iz depresije američkom je narodu ponuđen Rooseveltov

Zakon o nacionalnom oporavku ili „New Deal". Tisuće kilometara daleko, na drugoj

strani Atlantika, isti plan pod drugim nazivom Nijemcima je nudio Hitler. Rooseveltov

New Deal tvorevina je Gerarda Swopea, člana mnogih ruzveltovskih organizacija.

Bio je predsjednik kompanije International General Electric koju je kontrolirao

Morgan i direktor njemačkog General Electrica (A.E.G.). Roosevelt je bio jedna od

inačica Woodrowa Wilsona. Poput Wilsona, bit će izabran tako što će ljudima govoriti

da Amerika ne namjerava ući u rat, premda je znao da će se upravo to dogoditi.

Iza pozornice na djelu je ponovno bio pukovnik Edward House koji je 1932. godine

gotovo svakoga dana posjećivao Roosevelta u njegovu domu u Istočnoj 65. ulici u

New Yorku. y

Koje li „slučajnosti" da su Roosevelt i Hitler došli na vlast nakon gospodarske depresije

s temeljno istim rješenjima tipa „New Deala", i da su obojicu savjetovali ljudi

povezani s američko-njemačkim kartelima i s Bankom za međunarodna poravnanja

pod nadzorom Elite. Štoviše, obojica su preuzela dužnost iste godine, 1933.! Kako je

svijet mali, zar ne? Doista, isti je to mali svijet u kojem su živjeli Margaret Thatcher i

Ronald Reagan kada su bili na vlasti, svatko na svojoj strani Atlantika, tijekom 1980-

ih, slijedeći potpuno istu gospodarsku politiku, tačerizam i reganomiku.

Hitlerov uspon na vlast osiguran je nakon 1929. kada je Dawesovom planu kratkoročnih

zajmova došao kraj, a Njemačka je tada dugovala dodatnih 16 milijardi

dolara. Jedan od glavnih financijskih podupiratelja Franklina D. Roosevelta, Owen

p Young, bio je zadužen da predlaže rješenja u vezi nemogućnosti Njemačke da plača

odštetu. Young je bio Morganov čovjek na izvršnom položaju i upravitelj General

Electrica, kompanije koja je također bila pod Morganovom kontrolom. Youngov plan

koji je predviđao obavezno plaćanje u gotovini a ne u robi gotovo preko noći upropastio

je njemačko gospodarstvo. Radi toga ga je Young i osmislio. Glavni Hitlerov

financijski oslonac, dr. Fritz Thyssen, na ispitivanju 1945. godine reći će:

„Prihvaćanjem Youngova plana i njegovih financijskih načela nezaposlenost se sve

više povećavala, a broj nezaposlenih dosegnuo je milijun. Ljudi su bili očajni.

Hitler je rekao da će riješiti nezaposlenost. Tadašnja vladajuća garnitura bila je

vrlo loša, a situacija cijele nacije pogoršavala se iz dana u dan. Upravo je to bio

glavni razlog ogromnog Hitlerovog uspjeha na izborima. Nakon posljednjeg kruga

izbora osvojio je oko 40% glasova." 10

Jasno je vidljiva mreža koja je povezivala i naciste i Saveznike na najvišim razinama.

Dok su se milijuni ljudi borili i umirali u onome što su smatrali ratom za slobodu,

ista je sila manipulirala cijelu stvar na obje strane. Bez njih do rata ne bi ni došlo.

Austrijska autorica i istraživačica Gertrude Elias upire na Hjalmara Schachte

kao jednog od najvažnijih posrednika, koji je povezivao naciste i elitu Wall Streeta

i londonskog Cityja." Schacht je postao Hitlerov financijski savjetnik i predsjednik

Reichsbanke. Dva potpisnika na dokumentu od 17. ožujka 1933. koji potvrđuju

Schachtovo imenovanje bili su Adolf Hitler i Rothschildov paravan, Max Warburg. 12

Godine 1930. Schacht je također osnovao Banku za međunarodna poravnanja (pod

kontrolom Svjetske Elite) u Bazelu u Švicarskoj. U Engleskoj jedna od ključnih figura

bio je Montagu Norman (Kom. 300), guverner Engleske banke (pod kontrolom

Rothschilda) i blizak Schachtov prijatelj. U stvari, bili su toliko bliski da je Schacht po

njemu nazvao svog unuka. Norman je bio taj koji je podržavao i požurivao uvođenje

većih kamatnih stopa u Americi od strane Federalnih rezervi, što je bio konačni potez

koji je doveo do kraha Wall Streeta, „New Deala" i Franklina D. Roosevelta. U to

je doba Norman bio najutjecajniji bankar središnjih financijskih ustanova u svijetu,

te su njegovi postupci, u dosluhu s Wall Streetom, bili presudni.

Čim je Hitler (prema planu) izabran, promijenio se stav Engleske banke i Federalnih

rezervi prema Njemačkoj. Nacističkom je režimu ponuđen zajam te je, nakon

što su nacisti izvršili uspješnu invaziju na Čehoslovačku, zlato te zemlje (vrijedno 6

milijuna funti i deponirano u Londonu) Norman predao Hitleru. Učinjeno je to uz

pristanak premijera Nevillea Chamberlaina. 13 Dana 11. lipnja 1934., i ponovno narednog

listopada, Norman i Schacht potajno su se sastali u Badenweileru u Crnoj šumi

kako bi ugotovili zajmove za Hitlera i naciste. 14 Ali, tko je stajao iza Normana? Guvernerstvo

nad Engleskom bankom njegova je obitelj gotovo smatrala svojim prirodnim

pravom. Jedan njegov djed, George Warde Norman, bio je guverner od 1821.-1872.

a

njegov drugi djed, lord Collet, držao je položaj guvernera od 1887.-1889. Montagu


... / istina ce vas osloboditi združene fronte

Norman neko je vrijeme proveo u Sjedinjenim Državama u uredima Brown Brothers

koje je financirao Rothschild (kasnije su preimenovani u Brown Brothers, Harriman),

a s njime se sprijateljila obitelj WA. Delano (Kom. 300), u srodstvu s Franklinoin

Delanom Rooseveltom, predsjednikom Sjedinjenih Država u isto vrijeme kada je

Norman bio upravitelj Engleske banke. Ovaj svemoćni bankar zapravo je bio poslušnik

Rothschilda, a na djelu opet vidimo isti trik. Prikazivalo ga se kao antižidovski

nastrojenog.

Danas je Engleska banka još uvijek feudalno dobro Svjetske Elite. Gertrude Elias

kaže daje Banka surađivala s vodećim cionistom, lordom Bearstedom iz tvrtke Royal

Dutch Shell, dogovarajući prebacivanje imovine bogatih njemačkih cionista u Palestinu.

Upravo je ta prebačena imovina pripomogla da se razvije gospodarstvo embrionalne

cionističke države. „Oni su bili povlaštena emigrantska klasa dok je Židovima

bez imovine odbijen azil te su neutralizirani u holokaustu", dodaje Elias. 15

Uvjeren

sam da je sve to hladno proračunala „židovska" elita, tjerana razlozima kojih ću se

nešto kasnije dotaći.

Ne bih vas želio poslati na spavanje s hrpetinom detalja, no ipak bih vam želio dati

na znanje kako je vrlo lako dokazati da su Drugi svjetski rat i Hillerov uspon bili djelo

Elite u Britaniji i Americi. Trebamo se odmaknuti od teoretske zavjere i uvidjeti da

se radi o činjeničnoj zavjeri. Jedino ćemo tada stvari moći sagledati na pravi način.

Ključni za jačanje nacističkoj ratnog stroja bili su postupci nekih od najpoznatijih

kompanija u Sjedinjenih Država koje su podupirale Hitlera preko svojih njemačkih

podružnica ili partnera. Spomenut ćemo samo neke od gotovo bezbrojnih primjera

djelovanja iza kulisa...

I. G. Farben/Standard Oil

Njemačka proizvodnja čelika i drugih proizvoda potrebnih za rat zahuktala se tijekom

razdoblja koje je prethodilo izbijanju sukoba 1939. godine. U središtu ovog

ponovnog naoružavan)a bio je kemijski div I. G. Farben. Kao što će senator Homer

T. Bone reći pred senatskim Odborom 1943. godine: „Farben je bio Hitler, a Hitler je

bio FarbenV 6

Taj golemi kartel stvorili su, u njegovom ratnodopskom obliku, američki zajmovi!

Godine 1939. uz pomoć ulaganja s Wall Streeta postao je najveći proizvođač kemikalija

na svijetu. A tko je kontrolirao /. G. Farben, kompaniju koja će koristiti Židove

i ostale kao robovsku radnu snagu? Rothschildi, preko niza paravana i kompanija.

Među njemačkim bankarima u nadzornom odboru Farbena sve do potkraj 1920-ih

sjedio je Max Warburg, brat Paula Warburga iz banke Manhattan, kojeg su u Sjedinjene

Države poslali Rothschildi da uspostavi Sustav federalnih rezervi i preuzme uzde

američkog gospodarstva. Zanimljiv par, ta dvojica, koja su tako usklađeno djelovali

u SAD-ti i u Njemačkoj. U izvještaju američke Mornaričke tajne službe od 2. prosinca

čitamo: „Paul Warburg. Nijemac, naturalizirani Amerikanac od 1911., odlikovan

od strane Kaisera, baratao je velikim iznosima koje su njemački bankari pribavili

za Lenjina i Trockog. Njegov brat Max direktor je sustava uhođenja u Njemačkoj". 17

paul Warburg sjedio je u odboru Farbenove američke podružnice American I. G. Uz

njega ondje su sjedili i Edsel Ford (Henryjev sin) iz Ford Motor Company, Charles

£. Michell iz banke Federalnih rezervi iz New Yorka, i Walter Teagle, blizak prijatelj

Franklina Roosevelta iz Standard Oila. Svi su oni predstavljali krunski američki utjecaj

i podršku kompaniji o kojoj se u jednom izvještaju američkog Ministarstva rata

navodi:

„Bez enormnih proizvodnih postrojenja /. G.-a, njegova ustrajnog istraživanja i gomile

pripojenih međunarodnih udruga nezamislivo je i nemoguće da bi Njemačka

bila u stanju povesti bilo kakav rat. Svoju energiju Farben nije usmjerio samo na

naoružavanje Njemačke već se usredotočio na slabljenje njenih budućih žrtava,

a taj dvojaki pokušaj širenja njemačkih industrijskih potencijala u svrhu rata te suzbijanja

takvih potencijala u ostalim dijelovima svijeta, nije bio začet i izvršen 'u

uobičajenom tijeku poslovanja'. Gomila je dokaza o tome da su dužnosnici /. G.

Farbena unaprijed i u potpunosti znali za njemački plan za osvajanje svijeta i za

svaki konkretni čin agresije kasnije poduzet..." 18

Farbenovo carstvo postalo je država unutar države te je praktički vodila svoje vlastito

gospodarstvo. Izvještaji i istrage, tijekom i nakon rata, pokazuju daje Farbenova

uloga, uz podršku Wall Streeta i Britanaca, bila da Njemačku učini samodostatnom

u svemu što je Hitler trebao za rat: proizvodima poput gume, benzina, nafte i eksploziva.

Jedan od njihovih najvećih problema bio je opskrba naftom koju su dobivali

izvana, te je 1934. godine u Njemačkoj oko 85% naftnih derivata dolazilo iz uvoza.

Tijekom rata takvo bi vrelo očigledno bilo presušilo. No sporazum između Farbena

i Rockefellera osigurao je Njemačkoj stalnu opskrbu naftom. Farben je počeo ulagati

goleme količine novaca dobivenih preko zajmova s Wall Streeta u istraživanje, s ciljem

razvijanja postupaka kojim bi se proizvodila nafta iz njemačkih zaliha ugljena. Ono

što nisu mogli otkriti sami dao im je Rockefellerov Standard 0/7! U siječnju 1933., netom

prije Hitlerova dolaska na vlast, u izvještaju trgovinskog atašea pri Američkom

veleposlanstvu u Berlinu navodi se i ovo:

«Za dvije godine Njemačka će proizvoditi naftu i plin iz mekog ugljena u količinama

dovoljnim za dugi rat. U tome joj pomaže Standard Oil iz New Yorka pribavljanjem

milijuna dolara." 19

Rockefelleri su I. G. Farbenu također pomogli oko kemikalija neophodnih za pro-

Jzvodnju goriva za zrakoplove. Američki predstavnici American I. G.-a pokušali su

Prikriti umiješanost svoje kompanije u razvoj njemačkoj ratnog stroja tako što su

American 1. G. pripojili drugoj kompaniji i promijenili joj ime u General Aniline and

Film Corporation. U stvari, iz sastava odbora American I. G.-a 1930. godine, kada se

112


istina će vas osloboditi

združene

fronte

Farben već pet godina bio pripremao za rat, možemo iščitati istinitu priču o američko-njemačkoj

mreži Bratstva koja je svijet vodila prema još jednom strašnom sukobu.

Medu članovima odbora American I. G.-a bili su: Carl Bosch (Njemačka), iz Forda;

Edsel B. Ford (SAD), sin Henryja Forda; Max ligner (Njem.), direktor Farbenove

nacističke obavještajne službe u Berlinu; H. A. Metz (SAD) direktor 7. G. Farbena [

Rothschildove/Warburgove Bank of Manhattan; C. E. Mitchell (SAD), direktor banke

Federalnih rezervi iz New Yorka i Morgan National City Bank; Hermann Schmitz

(Njem.), predsjednik American I. G.-a i I. G. Farbena te član odbora njemačke Središnje

banke i Banke za međunarodna poravnanja; Waller Teagle (SAD), direktor

banke Federalnih rezervi iz New Yorka, Rockefellerov Standard Oil iz New Jerseya,

punomoćnik Rooseveltove fondacije i dobar predsjednikov prijatelj; W. H. von Rath

(naturalizirani Amerikanac), direktor njemačkog General Electrica {A. E. G.); i Paul

M. Warburg iz Bank of Manhattan.

Kada je rat završio a započele istrage o njegovoj pozadini, tri njemačka člana tog

odbora American I. G.-a na Nirnberškom suđenju proglašena su krivima za ratne

zločine. Američki predstavnici poput Paula Warburga nisu dirani, kao ni njegov brat

Max Warburg kojemu je, premda je bio Židov, 1939. godine bez ikakvih zapreka dopušteno

da napusti nacističku Njemačku. Elita je kontrolirala čak i uhićenja te suđenja

proizašla iz rata i strahota koje su sami bili organizirali. Takve rabote nisu se

vršile samo u tim dvjema kompanijama, već su uključivale i druge elemente Bratstva-

Svjetske Elite u drugim kompanijama i državama. Predsjednik Standard Oila iz New

Jerseya (današnji Exxon) u to je doba bio William Stamps Farish. Za vrijeme rata

Farishu je upućeno pismo od Franka A. Howarda iz američkog Ministarstva pravosuđa,

inače potpredsjednika Standarda Oila. Pismo nosi datum 12. listopada 1939., a

u njemu se kaže:

„... U Engleskoj sam zakazao sastanak s gospodinom iz Royal Dutch [Shell Oila] iz

Holandije i... postigli smo načelni sporazum o prijeko potrebnim promjenama u

našim odnosima s /. G. [Farbenom], uzevši u obzir ratno stanje ... Royal Dutch Shell

Group poglavito je britanska ...Također sam se nekoliko puta sastao s članovima

[britanskog] Ministarstva civilnog i vojnog zrakoplovstva...

„Trebala mi je pomoć pri pribavljanju neophodne dozvole da odem u Holandiju

... Nakon razgovora s [američkim] veleposlanikom [Josephom Kennedyjem]

... problem je riješen na najbolji način ... Gospodin iz Ministarstva zrakoplovstva

... vrlo mi je ljubazno ponudio svoju pomoć pri mojem ponovnom ulasku u

Englesku.

„U skladu s tim dogovorom uspio sam doći u Holandlju na vrijeme (onamo

sam prebačen bombarderom britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva),

gdje sam tri dana razgovarao s predstavnicima /. G.-a. Ustupili su mi vlasništvo

m nad nekih 2000 stranih patenata te smo se svojski potrudili razraditi cjelovite

planove za modus vivendi kakav bi mogao funkcionirati za vrijeme rata, bilo da

SAD uđe u rat ili da ostane po strani." 20 [moj naglasak]

Tijekom rata William S. Farish opskrbljivao je gorivom nacističke brodove i podmornice

u Španjolskoj i Latinskoj Americi. Koncentracijski logor u Auschwitzu

otvoren je na inicijativu Standard Oila-I. G. Farbena 14. lipnja 1940., a Židovi i politički

protivnici ondje su, u uvjetima robovskog rada, proizvodili umjetnu gumu i

benzin iz ugljena. Farish je bio vrlo blizak Hermannu Schmitzu, predsjedniku /. G.

Farbena. Standard Oil je unajmio ozloglašenog izdavača Ivyja Leea da u Sjedinjenim

Državama promiče Farbena i naciste. William S. Farish je imao unuka Williama Farisha

III, koji će kasnije postati prisan prijatelj s Georgeom Bushom (Kom. 300) te je

imao prilike uživati u društvu kraljice Elizabete II (Kom. 300) u svojem domu. Kako

se čini, ergele im se međusobno križaju. Kada je George Bush postao potpredsjednik,

svoja ulaganja i vođenje poslova morao je povjeriti trećoj osobi, čime se htjelo osigurati

da (teoretski) ne bude u mogućnosti donositi odluke u Bijeloj kući koje bi utjecale

na njegova ulaganja. Tko je bila ta „treća osoba? William Farish III!

General Electric (G.E.C.)

I G. Farben surađivao je prije i za vrijeme čitavog rata s drugim kartelima, poput General

Electrica (kontroliranog od strane J. P. Morgana), s kojim je predsjednik Franklin

D. Roosevelt bio prilično čvrsto povezan. Godine 1939. senator James A. Reed iz

Missourija, negdašnji Rooseveltov pristaša, izjavio je pred Senatom daje predsjednik

„plaćenik ekonomskih rojalista" s Wall Streeta. Dodao je da Rooseveltova obitelj drži

ponajviše dionica u General Electricu. 1 - 1

Zanimljivo je, onda, da je General Electric

snažno podržavao Hitiera, a postoje fotografski i dokumentirani dokazi da su, poput

l G. Farbena, i obje kompanije General Electrica u Njemačkoj, A. E. G. i Osram, izravno

financirale Hitiera. 22 Farben je doprinio najviše (45% sredstava koja su dovela Hitiera

na vlast 1933.), ali kompanije povezane s General Electricom također su donirale

vrlo mnogo novca. U ovoj mreži spletaka poveći broj direktora njemačkog General

Electrica sjedio je u upravnom odboru I. G. Farbena. Kao što je bio slučaj s drugim

umiješanim američkim kompanijama, General Electric (u SAD-u) prebacivao je svoje

donacije Hitleru preko njemačkih podružnica i sebi bliskih kartela. I ponovno, u Nirubergu

se sudilo, i presudilo, samo njemačkim direktorima kartela General Electrica,

a ne američkim. U suprotnom, cijela bi priča izašla na vidjelo.

International Telephone and Telegraph (ITT.)

Još jedna kompanija iz Sjedinjenih Država koja je Hitleru i njegovom ratnom stroju

bila važna bio je International Telephone and Telegraph, poznatiji kao LT.T. Bila je to

tvorevina njegovog osnivača Sosthenesa Behna, poduzetnika rođenog na Djevičan-

114


. / istina će vas osloboditi

Fritz Thyssen bio je njemački poduzetnik u industriji čelika i bankar koji je od ranih

1920-ih financirao naciste. Njegovo bankarsko poslovanje u Njemačkoj bilo je pripoza

ruže ne

trome

skim otocima. Do 1924. godine l.T.T. je već bio blisko povezan s /. P. Morganom, a potezi

uprave odražavali su Morganovu kontrolu. Dokazano je daje l.T.T. davao donacije

Hitleru preko njemačkih podružnica te je bio jedan od većih podupiratelja nacističkog

režima. 23

l.T.T. je kupio veliki udio u njemačkim kompanijama za proizvodnju

oružja, napose u proizvođaču zrakoplova Focke-Wolfeu. Dobit od tih ulaganja nije se

vraćala u Sjedinjene Države, ponovno je ulagana u naoružavanje Njemačke. Sosthenes

Behn sastao se s Hitlerom u kolovozu 1933. 21 Hitlerov osobni bankar Baron Kurt

von Schroder, nacist i viši skupni voda SS-a, postao je nadglednik interesa I.T.T.-a u

Njemačkoj i direktor svih I.T.T.-u pridruženih kompanija. Barun von Schroder prebacivao

je sredstva I.T.T.-a Himmlerovom SS-u barem do 1944! 25

Bankarska obitelj

Schroder iz Hamburga vodila je svoje ogranke u Londonu i New Yorku pod imenom

). Henryja Schrodera (Kom. 300). U Engleskoj, upravni direktor banke Schroder bio

je g. F. C. Tiarks, direktor Engleske banke koju je kontrolirao Rothschild a nadgledao

Montagu. Gordon Richardson bio je predsjednik banke Schroder sve do 1973., kada

je postavljen za guvernera Engleske banke. Od 1938. pa nadalje banka Schroder u

Londonu dobila je zadatak da zastupa nacističke interese u Britaniji. U Americi su

Schroder i Rockefelleri udružili neke od svojih poslovnih interesa.

Ford Motor Company

Mnogo je toga napisano o navodnom šurovanju Henryja Forda s nacistima. Židove

je on žestoko osuđivao. Isto tako otvoreno Ford je kritizirao financijere s Wall Streeta

koje je krivio za izazivanje ratova i kontroliranje svjetskih tržišta novca u vlastitu korist.

Istovremeno, rekao je da se J. P. Morganu može vjerovati, a ja se ne mogu oteti dojmu

da se g. Ford poprilično potrudio širiti dezinformacije. Sebe je prikazivao kao prijatelja

običnog čovjeka i branitelja protiv manipulatora premda je, zapravo, i sam bio manipulator.

Tijekom rata zgrnuo je veliku dobit opskrbljujući obje zaraćene strane, još 1922.

godine New York Times je izvijestio da je Ford financirao Hitlerove nacionaliste i antižidovske

pokrete u Njemačkoj, a njemačke dnevne novine Berliner Tageblatt pozvale su

američkog veleposlanika da zaustavi Forda u njegovom uplitanju u njemačke poslove.

Na Fordovoj pomoći Hitler je bio toliko zahvalan da je 1938. Fordu dodijelio najviše

odlikovanje koje su nacisti davali ne-Nijemcima: Veliki križ njemačkog orla. Fordov

portret visio je iznad Hitlerova radnog stola u Hitlerovom privatnom uredu. Dva najveća

proizvođača tenkova za Hitlerovu vojsku prije i za vrijeme rata bili su njemačke

podružnice Ford Motor Company i General Motors (Opel), koji je bio pod kontrolom

Morgana. Godine 1928. u Njemačkoj se Ford Motor Company spojila s /. G. Parbenom.

Carl Bosch iz Farbena postao je rukovoditelj Fordovih pogona u Njemačkoj.

W. A. Harriman

jeno - kroz podružnicu - tvrtki W. A. Harriman Company u New Yorku (s nazivom

Brown Brothers, Harriman, nakon 1933.), koju su pak (barem u početnim danima

postojanja kompanije) financirali Rothschildi.

Obitelj Harriman isticala se davanjem podrške kako Ruskoj revoluciji tako i Hitleru.

jedna Thyssenova kompanija kontrolirala je Union Banking Corporation u SADu

kojoj je u odboru sjedio E. Roland Harriman zajedno s poznatim nacistima i financijskim

podupirateljima nacista. Prescott Bush, otac budućeg predsjednika Georgea

Busha, tako je bio u odboru UBC-a te je svoje bogatstvo dugovao Harrimanovima.

Roland je bio brat W. Averella Harrimana (Kom. 300), koji je bio direktor Morganove

jamstvene zaklade kada je ova financirala Lenjina i Trockog. Averell Harriman

kasnije će zaraditi velike pare od poslovnih poduhvata s Rusima i biti imenovan veleposlanikom

u Sovjetskom Savezu. Takoder je bio jedan od najutjecajnijih glasova u

Demokratskoj stranci i vrlo blizak predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu.

Braća Dulles

Dulles je još jedno ime koje povezuje manipulacije u oba velika sukoba: i u Prvom

i u Drugom svjetskom ratu. Dullesi potječu od južnjačke robovlasničke obitelji, rođaka

Rockefellerovih. Bili su povezani s međunarodnim bankarstvom u Americi i

Njemačkoj. Izjave Johna Fostera Dullesa još su 1911. ukazivale na podršku stvaranju

„super-rase" putem „uklanjanja nižih članova...". 2 " Odvjetnička tvrtka Dullesovih

Sullivan and Cromwell vodila je brigu o poslovanju /. G. Farbena u SAD-u, a glavni

Hitlerov financijer, Fritz Thyssen, upoznao je Allena Dullesa s budućim Fuhrerom.

Svoja je pisma njemačkim klijentima John Foster Dulles potpisivao s „Heil Hitler". Po

Hitlerovom dolasku na vlast John Foster Dulles je otišao u Njemačku u ime skupine

Rothschilda/Okruglog stola, na pregovore o novim zajmovima za naciste. Braću

Dulles postavio je u američko Ministarstvo vanjskih poslova u vrijeme Prvog svjetskog

rata njihov stric, ministar vanjskih poslova Robert Lansing, jedan od pripadnika

klike pukovnika Housea/Bernarda Barucha koja je kontrolirala Woodrowa Wilsona.

Braća Dulles bili su prisutni i na Versajskoj mirovnoj konferenciji gdje su se sastali

s delegacijom Okruglog stola i postali dijelom mreže Okruglog stola/Kraljevskog

instituta za međunarodne poslove/Vijeća za vanjske odnose. Allen Dulles imenovan

je, doista prikladno, prvim tajnikom Američkog veleposlanstva u Berlinu 1920., baš

kao što je njegov brat u Njemačkoj zastupao bankare iz redova Elite kroz svoje veze

s Engleskom bankom i carstvom /. P. Morgana. Obojica Dullesovih bili su prijatelji

Hitlerova financijskog maga Hjalmara Schachta. John Foster Dulles će postati ministar

vanjskih poslova, a Allen Dulles je postao prvi ravnatelj CIA-e. Potonji će kasnije

također biti član Warrenove komisije zadužene za istragu ubojstva predsjednika

Kennedyja.

Izdvojio sam neka od velikih imena u financiranju i manipuliranju Njemačke i njenog

programa ponovnog naoružavanja. No iste te banke izravno su podupirale i nacističku

stranku. Medu dokumentima s Nirnberškog suđenja nalaze se izvorne prijeno-

I

117


. /' istina će vas osloboditi

združene

fronte

sne priznanice I. G. Parbena, njemačkog General Electrica, Osrama i ostalih, kojima

se ovlašćuje prebacivanje sredstava na račun nacističkog Nacionalnog povjerenstva,

fonda za financiranje Hitlerove izborne kampanje. Vidimo da su predstavnici kompanija

koje su posjedovali Rockefelleri (ili su na njih imali utjecaj), poput American

I. G.-a, LT.T.-a, General Electrica i Eorda, bili u samom središtu Nacističke stranke. 27

Zapanjujuće je i neobično vidjeti u kojoj su mjeri njemačke tvornice i pogoni u vlasništvu

američko-njemačkih kartela bili pošteđeni većeg bombardiranja i razaranja.

Kada su Saveznici doprli do Kelna, primjerice, mnogi su zamijetili upadljivu opreku

između sravnjenog grada i nedirnutih postrojenja (u vlasništvu /. G. Parbena, Ford

Motor Company i United Rayon Works) na njegovu rubu. Način na koji su tvornice

/. G. Parbena ostale neoštećene u bombardiranju upravo je nevjerojatan, uzevši u

obzir da su Saveznici znali da ta kompanija predstavlja njemački ratni stroj. Postoje

dokazi da Fordove pogone u Njemačkoj i Francuskoj američko ratno zrakoplovstvo

nije bombardiralo. 28

Kada su postrojenje u Poissyju pogodili Britanci, višijevska vlada

platila je Fordu 38 milijuna franaka za obeštećenje! Edsel Ford, kojemu je tada

bilo laknulo, napisao je svojem glavnom upravitelju u Europi: „Fotografije Pogona

zahvaćenog plamenom objavile su američke novine, ali srećom se nigdje ne spominje

Ford Motor Company". 21 ' Višijevski režim surađivao je s nacistima, a među njegovim

članovima bio je stanoviti Francois Mitterand (Kom. 300), Veliki majstor slobodnozidarskog

Velikog orijenta a kasnije dugovladajući predsjednik Francuske. 30

Prema saznanjima autorice i istraživačice Gertrude Elias 31 , u pet godina rata i svjetskog

krvoprolića zaklade Sjedinjenih Država koje sam istaknuo, a i druge, zaradile su

dobit od 175.000.000.000 dolara.

Umjesto točke na ,,i" u toj zastrašujućoj priči o obmanjivanju ljudi širom svijeta

dovoljno je spomenuti da je iste osobe s Wall Streeta, koje su osmislile i financirale

rat, Franklin Roosevelt imenovao da nadgledaju sudbinu njemačke industrije po

svršetku sukoba. Medu najvišim rukovoditeljima kojima je povjerena ta uloga bili

su Louis Douglas, direktor General Motorsa (kojim je vladao Morgan) i predsjednik

Morganovog Uzajamnog životnog osiguranja, te brigadni general William H. Draper

mlađi iz tvrtke Dillon, Read and Co., još jedne od onih koje su značajno doprinijele

stvaranju kartela i financiranju Hitlerove Njemačke. Obojica, i Draper i Douglas, bili

su članovi Vijeća za vanjske poslove a Draper, gorljivi pobornik eugenike (vladajuce

rase), kasnije će postati svjetlost vodilja u financiranju „kontrole broja stanovništva.

Slučaj Williama H. Drapera mlađeg otkriva opseg prijevare i zataškavanja. Krugu

Prescotta Busha pridružio se 1927. kada ga je unajmio Dillon Read da vodi račune...

Fritza Thyssena, jednog od najvećih financijskih podupiratelja Adolfa Hitlera. Draper

je postao direktor a kasnije i potpredsjednik te zamjenik rizničara „Njemačke

kreditno-ulagačke korporacije" Dillona Reada, koja je nadzirala neke kratkoročne

zajmove Thyssenovog „Njemačkog trusta čelika" pod uvjetima Dawesovog plana. Ti

zajmovi, s kojima se Draper složio, pomogli su dovođenju Hitlera na vlast te se njima

financiralo njegovo naoružavanje. Obojica njegovih partnera u toj operaciji bili

su nacisti: Alexander Kreuter, u Berlinu, bio je predsjednik, a Frederic Brandi (koji

se 1926.preselio u SAD) postao je Draperov sudirektor Njemačke kreditno-ulagačke

korporacije u Newarku u državi New jersey. Brandijev otac bio je vodeći rukovoditelj

Za poslove vađenja ugljena u Njemačkom trustu čelika. Draper se vodio kao direktor

Njemačke kreditno-ulagačke korporacije tijekom čitave 1942., sve dok 1943.nije zatvorena,

kada je svoj posao već bila odradila. 32

Draper je potom otišao na Pacifik gdje je postao general, boreći se za SAD!

Nakon što se Njemačka predala Roosevelt je tog čovjeka zadužio da odluči o sudbini

nacističkih kartela čijem je stvaranju pridonio. Dao mu je moć da odluči tko će biti

razotkriven, tko će izgubiti ili zadržati tvrtku, a tko će biti optužen za ratne zločine.

Razmjeri ove podvale zloupotrebom tuđeg povjerenja upravo su nepojmljivi. Kako bi

se zadao završni udarac u mentalnom prevratu, Draper se igrao dobrog/lošeg momka

s američkim ministrom financija Henryjem Morgenthauom. Ovaj je zahtijevao da se

njemačka industrija uništi, da se Njemačka svede tek na državu ruralnih stanovnika.

Draper je imao ulogu da to spriječi, ali samo ako Nijemci pristanu i preuzmu na se

cjelokupnu krivnju zbog nacizma. Autori sjajne knjige George Bush, neautorizirana

autobiografija (George Bush, Ihe Unauthorised Biography) kažu:

„Draper i njegovi kolege zahtijevali su da Njemačka i svijet prihvate kolektivnu krivnju

njemačkog naroda kao jedan vid objašnjenja uspona Hitlerovog Novog poretka

i nacističkih ratnih zločina. To je, dakako, u velikoj mjeri odgovaralo samom

generalu Draperu, kao i obitelji Bush. Odgovara im i danas, desetljećima kasnije,

jer se time omogućuje Prescottovom sinu, predsjedniku Georgeu, da Njemačkoj

drži bukvicu o opasnostima hitlerizma. Nijemci, kako se čini, presporo prihvaćaju

njegov Novi Svjetski Poredak." (str. 55)

Od tada niti su se nastavile plesti. Naime, predsjednik Bush je imenovao Draperovog

sina, Williama Drapera III, na položaj u Ujedinjenim narodima na kojem se

može baviti kontrolom broja svjetskog stanovništva. U investicijskoj kompaniji Dillon

Read, Bushev ministar financija Nicholas Brady bio je dugogodišnji partner Frederica

Brandija, pripadnika kohorte generala Drapera pri financiranju Hitlerovog kartela

celičana. Ista mala skupina bankara, kompanija i političkih manipulatora stajala je iza

Prvog svjetskog rata, Ruske revolucije i Drugog svjetskog rata. Bez njihova novca i

manevara dva najveća sukoba u zabilježenoj ljudskoj povijesti ne bi se bila dogodila.

Zašto je to važno znati? Mnogo je razloga, no izdvojit ću dva. Mnogo sam puta

cuo ljude da kažu kako problemi u svijetu nastaju zbog čovjekove naravi. Taje narav

zla, čujem ljude da govore. A čime tu tvrdnju obrazlažu? Dvama svjetskim ratovima i

drugim sukobima i prije i poslije. Naša čežnja za višedimenzijskom slobodom postat

ce stvarnost jedino kada shvatimo da ljudska priroda nije opaka. Ona ima prirodnu

zelju za ljubavlju, a ne mržnjom, za skladom, a ne sukobom. Nisu ti ratovi bili posljedica

opake ljudske prirode. Bili su rezultat toga što je čovječanstvo svoje pravo da mi-

118

119


... / istina ce vas osloboditi

združene

fronte

sli i djeluje predalo u ruke nekome drugom. Te ćemo lekcije još morati naučiti, a dok

ih ne svladamo i dalje će nam se uskraćivati naše istinske i beskonačne mogućnosti.

No, sve to možemo promijeniti u jednom trenu, samo ako to odlučimo.

Određenu verziju događaja cijelo nam vrijeme naturaju škole, sveučilišta i mediji.

Ta verzija događaja gotovo da i nema nikakvih dodirnih točaka s istinom. Stvorena

je kako bi nas se zavelo i uvjerilo da mislimo i postupamo na određeni način, koji

odgovara ciljevima manipulatora u ljudskom obličju i njihovih kontrolora, Zatvorskih

Čuvara. Dakle, želite li ući u rat i trebate li za takav čin podršku naroda, jednostavno

upriličite napad na jedan od vaših vlastitih brodova ili organizirajte ubojstvo

jednog od vaših vodećih ljudi, te potpirite ogorčenje javnosti pomoću propagande

protiv navodnog krivca. Sve dok ljudi budu prihvaćali stvari zdravo za gotovo, bez

provjere, i dok ne počnu promatrati svijet otvorenih očiju i uma, sve dotle ćemo biti

usplahireno stado i slijepo ćemo slijediti ovcu na čelu. No je li to ovca ili neko čudovište?

I kakav joj/mu je plan? Kada prestanemo biti ljudski upijajući papir, koji upija

taj plimni val pristranih informacija, i započnemo prosijavati ono što nam je rečeno,

mnogo će nas teže biti odvesti na stranputicu. Zastrašujući događaji kakvi su zadesili

svijet u prošlome stoljeću mogu se dogoditi jedino ako na svijet gledamo kroz prizmu

vođa i onih koji bivaju vodeni. Postupamo li na taj način šačica ljudi lako će nadzirati

svijet. Što je i činila. Do sada.

IZVORI

1 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment, str. 190.

2 Phyllis Schafly i Chester Ward, kontra-admiral američke mornarice (u mirovini), Kissinger

On The Couch (Arlington House, New Rochelle, New York, 1975.), str. 146,149-150.

3 James Perloff, The Shadows Of Power: The Council On Foreign Relations And The American

Decline (Appleton, Wl, Western Islands, SAD, 1988.).

4 Prema izvještaju „Posebnog senatskog povjerenstva za istraživanje fondacija oslobođenih

poreza" iz 1954. godine. Obitelj Ford odavno je bila izgubila kontrolu nad Fordovom

fondacijom. Danas je od „Forda" ostalo samo ime, a njime upravljaju Rockefelleri,

kojima upravlja...?

5 Obznanio Dodd u razgovoru s autorom Williamom H. Mclllhanyjem II, za njegovu

knjigu The Tax Exempt Foundations, iz 1988.

6 Edgar B. Dixon (urednik), Franklin D. Roosevelt And Foreign Affairs (Belknap Press,

Cambridge, 1969.), svezak III., str. 456.

7 Michael Collins Piper, Final Judgement, The Missing Link In The JFK Assassination Conspiracy

(The Wolfe Press, Washington D.C., 1995.), str. I30.

8 The New Order, Our Secret Rulers, str. 91.

9 The New Order, Our Secret Rulers, str. 90.

10 Američko Vijeće skupnog nadzora (Njemačka), Ured direktora obavještajne službe,

Obavještajni izvještaj br. EF/ME/1,4. rujna 1945.

11 Gertrude Elias, sažeti prikaz namijenjen internetskom kolanju, 1995.

12 Rodney Atkinson i Norris McWhirter, Treason At Maastricht, The Destruction Of The

Nation State (Compuprint Publishing, Newcastle-Upon-Tyne, 1995.), str. 20.

13 The Anglo-American Establishment, str. 299.

14 The World Order, Our Secret Rulers, str. I54.

15 Gertrude Elias, sažeti prikaz namijenjen internetskom kolanju, 1995. Prije negoli

netko vikne: „antisemitizam!", Gertrude je podrijetlom Židovka.

16 Senator Homer T. Bone govoreći pred Senatskim odborom o vojnim pitanjima, 4.

lipnja 1943.

17 Navedeno u New Order, Our Secret Rulers, str. 128.

18 Elimination Of German Resources, str. 943.

19 Izvještaj za Ministarstvo vanjskih poslova, Washington D.C.

20 Citirali Webster Griffin Tarpley i Anton Chaitkin u knjizi George Bush, The Unauthorised

Biography (Executive Intelligence Review, Washington D.C., 1992.), str. 47.

21 New York Times, (4. listopada 1936.).

22 Za iscrpnije informacije o ovoj temi vidi izvanredan ogled Anthonyja C. Suttona,

Wall Street And The Rise Of Hitler (Heritage Publications, Melbourne, Australija, 1976.)

str. 121-132.

23 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 121-132.

24 Izvještaj u New York Timesu (4. kolovoz 1933.).

25 Wall Street And The Rise Of Hitler, str. 79.

26 Dullesova izjava bavi se „prirodnom selekcijom" i opstankom najsposobnijih. Rekao

je da najslabiji pripadnici stanovništva moraju biti uklonjeni prirodnom selekcijom

kako bi ljudska rasa mogla napredovati. Citiranje u knjizi Jima Keitha Casebook On Alternative

3, str. 19.

27 Za detaljnije informacije vidi Wall Street And The Rise Of Hitler Anthonyja C. Suttona,

str. 123-132.

28 James Stewart Martin, All Honourable Men (Little Brown & Co, Boston, 1950.), str

75. Vidi također istraživanje Anthonyja C. Suttona, Wall Street And The Rise Of Hitler, str.

62-66.

29 Josiah E. Dubois, mlađi, Generals In Grey Suits (The Bodley Head, London, 1953.),

str. 251.

30 Treason At Maastricht, str. 137.

31 Gertrude Elias, sažeti prikaz za internetsko kolanje (London, 1995.).

32 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 53-54, na temelju Popisa direktora za

područje New Yorka, 1942.

120


šesto poglavlje

izvorni planovi

Izbijanje Prvog i Drugog svjetskog rata omogućio je prevrat izvršen nad umovima

stotina milijuna ljudi. Zatvorski Čuvari programiraju umove Svjetske Elite, a isto to

Elita čini ljudima na Zemlji. Gotovo da ne bi imalo nikakvog značaja to što su svjetski

bankari i industrijalci financirali obje strane - da su (što je vraški veliko „da su") ljudi

općenito vidjeli što se sprema i da su odbili u tome sudjelovati. Prisjećam se riječi

sjajne Donovanove pjesme iz 1960-ih Univerzalni vojnik:

„Visok je 1,60 m, ali i 1,95 m. Bori se projektilima i kopljima. Već mu je 31 godina i

tek mu je sedamnaest. Vojnik je već tisuću godina ... On je univerzalni vojnik i kriv

je za sve. Što bi Hitler bez njega? Njegovo je tijelo instrument rata, da njega nema

ni pokolja ne bi bilo". 1

Hitler ne bi bio nikakva prijetnja svijetu da mu najveći dio njemačkog naroda nije

predao život u ruke. Nažalost, upravo se to dogodilo, a isto vrijedi za ljude u Britaniji i

drugdje, koji su se također odrekli razmišljanja, dopustivši svojim „vođama" da to čine

umjesto njih. U Njemačkoj je propaganda huškala javno mnijenje protiv nekog zamišljenog

neprijatelja, a ego naroda „masiran" je pričom o nekoj njemačkoj rasi nadljudi.

Izvan Njemačke ista je sila okretala javno mnijenje protiv Nijemaca, čim je Hitlerov

program ponovnog naoružavanja dovoljno uznapredovao. Kada je pomno osmišljena

propaganda sasvim prožela te dvije skupine stanovništva, između njih je izazvan sukob.

Većina ljudi koji su se borili u tom ratu nisu u njemu željeli sudjelovati. Htjeli su biti kod

kuće sa svojim obiteljima i gledati kako im odrastaju djeca. Ali, budući da su se odrekli

svog prava na razmišljanje napustili su svoje obitelji i djecu, da bi ubijali i bili ubijeni.

Umovi su im bili pod tolikim utjecajem masovne hipnoze da su oni koji su drznuli

pobuniti se i usprotiviti službenoj politici bili zatvarani bez suđenja, a tek ih se nekolicina

usudila slabašno prosvjedovati. No strah se već bio uvukao u kolektivnu svijest,

posebice stoga što su reakcije ljudi još uvijek bile snažno obojane Prvim svjetskim ratom

i Velikom depresijom. Ljudi su izgubili povjerenje u same sebe. Bili su zbunjeni,

smeteni, u nadi se da će netko drugi promijeniti čovjekovu zbilju. Osim toga, ljudski je

um bio programiran, i ne samo novijim iskustvom, da vjeruje kako je život samo sukob

i borba, a da je svijet jedno strašno mjesto. Takvi su bili vladajući misaoni obrasci te su

stvarali sebi sukladnu zbilju.

Kada naciju ujedinite protiv zajedničkog neprijatelja i uvjerite ljude u njihovu vlastitu

rasnu nadmoć dobili ste još jedno moćno oruđe kontrole. Nacisti su se time


istina će vas osloboditi

izvanredno poslužili pri svojoj antižidovskoj propagandi i promicanju njemačke nadrase.

Ironično je, a možda i više od toga, da im je u tome pomogao čovjek imenom

Alfred Rosenberg, okultist židovskih, estonskih i francuskih korijena. Hitleru je upravo

Rosenberg učinio dostupnim primjerak Protokola sionskih mudraca. Zašto je to,

pobogu, učinio, kada je morao znati da će ih Hitler iskoristiti kao propagandu protiv

Židova u cjelini? I doista, Hitler je pustio Protokole u širok optjecaj, želeći opravdati

svoju kampanju protiv Židova. Bilo je to sramotno s obzirom na to da golema većina

Židova nisu znali što se događa, niti bi to podržavali da su znali.

Rosenberg je rekao da se niotkuda pojavio neki neznanac i predao mu primjerak

tog dokumenta: „Čovjek, kojeg nikada prije nisam vidio, došao je u moju radnu sobu

bez kucanja, stavio knjigu na stol i nestao bez riječi".-

Rosenberg se predstavljao žestokim protivnikom Židova i uskoro je postao službeni

„ideolog" Nacističke partije, uz ulogu da iznosi „činjenice" koje će opravdati kampanju

protiv Židova. Ernst Hanfstaengl, prisni prijatelj Franklina Roosevelta, prije

rata je bio i bliski Hitlerov suradnik. On kaže da gaje austrijski pisac Rudolf Kommer

upozorio: „Pojavi li se bilo kakva politička stranka s antisemitskim programom vođenim

od strane židovskih ili polužidovskih fanatika, morat ćemo se pripaziti". Hanfstaengl

piše da je kasnije, nakon što je uvidio kakav utjecaj Alfred Rosenberg ima na

Hitlera, počeo uviđati značaj te napomene:

„Prisjetio sam se napomene Rudolfa Kommera o eventualnom antisemitskom programu

vođenom od strane židovskih ili polužidovskih fanatika. Po izgledu, Rosenberg

je bio izraziti Židov, mada bi vjerojatno prvi prosvjedovao, i to žestoko, da je

itko osporio njegovo podrijetlo. Pa ipak, viđao sam ga kako jutrom sjedi u otrcanom

kafiću na uglu Briennerstrasse i Augustenstrasse s mađarskim Židovom po imenu

Holoschi, jednim od njegovih glavnih pomoćnika. U Njemačkoj se taj čovjek zvao

Hollander, i bio je još jedan od onih židovskih antisemita ... Dvojio sam o arijskom

podrijetlu mnogih drugih osoba; Strasser i Streicher izgledali su mi poput Židova,

kao i likovi poput Leya, Franka pa čak i Goebbelsa, koji bi imali velikih poteškoća u

dokazivanju svog rodoslovlja."^

Hm, nije li sve to pomalo čudno? Židovski bankari i njihovi politički predstavnici

vjerojatno su imali prste u financiranju nacista i njihovog programa ponovnog naoružavanja.

I, odjednom, na scenu stupa Alfred Rosenberg, židovskih korijena, te

predaje primjerak Protokola Hitleru i postaje glavni „istraživač" antižidovskih materijala,

što dovodi do grotesknog tretiranja Židova pod nacističkim režimom. Takvo

postupanje potom se koristi i napuhuje kako bi se opravdalo preuzimanje Palestine

kao „židovske" postojbine. Nitko se tom metodom nije služio očitije od lorda Victora

Rothschilda u njegovim govorima u Gornjem domu britanskog parlamenta kada je

tražio hitnu podršku za židovsku državu u Palestini. Kakva li se to juha kuha? Osobno

mislim da kuhaču u ruci drži Elita. Zloglasnu Hitlerovu knjigu Mein Kampf zapravo

je napisao general-bojnik KarI Haushofer koji je priznao da glavni izvor „ideja"

ondje sadržanih dolazi od Halforda J. MacKindera, direktora elitinog Londonskog

ekonomskog fakulteta. Godine 1996. službeni njemački dokumenti koje je otkrio jedan

američki student također dokazuju da su mnogi Hitlerovi vodeći časnici i tisuće

pripadnika njegovih postrojbi bili židovskog podrijetla.

U Britaniji, kako mi se čini, javno mnijenje gotovo je „natjerano" da Hitlera ignorira

sve dok njegov program ponovnog naoružavani a nije uvelike uhvatio maha. Potoni,

kada su se Nijemci pripremili za borbu, britanska je javnost zasipana prikazima

Hitlera kao čudovišta kojeg se pošto-poto treba zaustaviti. Kolektivna britanska psiha

bila je poput malog djeteta u rukama psihijatra. Mislim da su takvu politiku koordinirali

lord Milner i tajno društvo Okruglog stola zajedno s Kraljevskim institutom

za međunarodne poslove u Chatham Houseu. Dva paravana za ta dva vrlo različita

stadija bili su premijer Neville Chamberlain i njegov nasljednik, Winston Churchill

(Kom. 300).

Chamberlain i njegov bliski suradnik lord Halifax (član Okruglog stola gotovo od

njegova osnivanja i član Komiteta 300), podržavali su politiku ugađanja Hitleru. S

takvom politikom su se Milner i kolege mu manipulatori složili. U svojim govorima

članovi najvišeg rukovodstva Okruglog stola/Kraljevskog instituta, poput Lionela

Curtisa (Kom. 300), Leopolda Ameryja i lorda Lothiana, svesrdno su se zalagali za

blagonaklonost prema Hitleru tijekom 1930. U svibnju 1933. Hitlerov predstavnik

(Alfred Rosenberg) otišao je u Englesku na sastanak sa sir Henryjem Deterdingom

(Kom. 300), čelnikom kompanije Royal Dutch Shell; GeofTreyjem Dawsonom, urednikom

novina T\\e Times (u vlasništvu Astora (Okrugli stol, Kraljevski institut)), zastupnikom

u parlamentu Walterom Eliotom; 1. viskontom Hailshamom, ministrom

rata i vojvodom od Kenta, bratom kralja Edward VIII i kralja Georgea VI. Edvvard,

koji je navodno simpatizirao Hitlera, kasnije se zaljubio u jednu Amerikanku, gđu.

Simpson. Odstupio je s britanskog prijestolja te se preselio u rotšildski zamak u Austriji

nakon vladavine od svega 325 dana. Nagađa se da je pravi razlog njegovog napuštanja

Britanije to što nije podržavao rat s Njemačkom, za kojeg su manipulatori

znali da se planira.

Kada je 1936. Hitler najavio ponovnu militarizaciju Rajnske oblasti, britanska se

Vlada s time složila. Posredstvom svojih novina The Times takvo viđenje Hitlera promicali

su i Astori. Ovlašteni životopisac lorda Halifaxa pokazuje kako su Milnerova

svita i britanska Vlada potajno pregovarali s Njemačkom i predlagali da se Hitleru

dade kontrola nad unutrašnjim dijelovima Europe. Bio je to dio pakta Britanije-Njemačke-Sjedinjenih

Država kojeg je predložio Milnerov suradnik lord Lothian na susretu

s Hitlerom u siječnju 1935. S Hitlerom se lord Halifax sastao i u Berchtesgadenu

19. studenog 1937. Istraživanje Carrolla Quigleya o anglo-američkom establišmentu

otkriva da je Halifax (Kom. 300) uvjerio Hitlera u tri stvari: a) da je Britanija smatrala

Njemačku glavnim štitom protiv komunizma u Europi; b) da je Britanija bila

spremna postati dijelom sporazuma četiriju sila, zajedno s Francuskom, Njemačkom

125


i Italijom; c) da će Britanija dopustiti Njemačkoj da pregazi Austriju, Čehoslovačku i

Poljsku, ukoliko britanska javnost ne zatraži da se Njemačkoj objavi rat. 1 Svi elementi

Okruglog stola, Kraljevskog instituta za međunarodne poslove i njima pridružene

organizacije, publikacije i članovi upregnuti su s ciljem da se „proda" politika popuštanja.

Jedina stvar zbog koje je rat s Njemačkom mogao izbiti prije negoli je planirano

bilo je britansko javno mnijenje, stoga je propaganda politike popuštanja pojačana. U

ožujku 1938., nekoliko mjeseci nakon susreta Halifaxa i Hitlera, nacisti su napali Austriju.

Francuski premijer Daladier otišao je u London zatražiti britansku podršku za

zaštitu Čehoslovačke protiv Hitlerove agresije, no Chamberlain je to odbio. Štoviše,

izgleda da se Francuze nagovaralo da izvrše pritisak na Čehe kako bi ovi s Hitlerom

potpisali sporazum. U svojim govorima u Gornjem domu te u Chatham Houseu, lord

Lothian je osuđivao Čehe što Njemačkoj nisu činili ustupke. 5

U susretu s izvjestiteljima

američkih novinskih izdanja u londonskom domu Astorovih, Chamberlain je

iznio sračunatu primjedbu koja se, uostalom, mogla i zanijekati, iz koje se dalo iščitati

kako on smatra da bi jedan dio svog teritorija Česi trebali ustupiti Njemačkoj. 6

Kada

su vijesti objavljene, ledi Astor je poricala da se susret održao, ali je kasnije priznala

da je do susreta ipak došlo.

Politika koju je Chamberlain u glavnim crtama iznio pred novinarima, dobila je

potporu u uvodnom članku novina The Times, čiji su vlasnici bili Astori. Izazvalo je

to tako burne prosvjede da je manipulacija javnog mnijenja postala još žešća. Članak

se pojavio već 7. rujna 1938. zato što su znali da se bliži njemački napad na Čehoslovačku.

Kasnije istoga mjeseca lord Halifax i ostali poslužili su se propagandnim potezom

poznatim kao „zastrašivanje ratom". Vlada je pustila u optjecaj priče u kojima se

uvelike preuveličavala moć njemačkih snaga. Između redaka se stavljalo do znanja da

bi uskoro, zarati li Britanija s Hitlerom, njemačko zrakoplovstvo Englesku bombardiralo

otrovnim plinom. Vlasti su čak išle toliko daleko, što je doista smiješno, da su

naredile kopanje rovova u londonskim parkovima te su stanovnicima dijelile plinske

maske! Ali, naravno, ma kako budalasto bilo - jer, kakve koristi od rovova u parkovima?

- vlasti nije zanimala njihova vojna svrhovitost. Radilo se o manipulaciji umom.

Htjeli su zastrašiti javnost i navesti je da pomisli kako stupanje u rat s Njemačkom i

nije baš najbolja ideja. Takvom utisku doprinio je i Chamberlain govoreći za radio

BBC da je spor između Njemačke i Čehoslovačke: „... svađa u nekom dalekom predjelu

između naroda o kojima ne znamo ništa". 7

U biti, glavna poluga tog plana bila

je nacistička invazija na Čehoslovačku jer bi Hitler tada dobio resurse neophodne da

Njemačka postane jedna od vodećih vojnih sila, sposobna za dugotrajno ratovanje.

Autorica Gertrude Elias o tome kaže:

„Čak je iz današnje perspektive bjelodano da su tome kumovali sporazumi postignuti

prije rasprodaje Čehoslovačke u režiji Chamberlaina 1939., čime je Njemačka

postala vojna supersila. Činjenica je, međutim, da su pogoni Škode, najveće

tvornice vojne opreme u središnjoj Europi, kojom je upravljao francuski Schneider

Creuzot, zatim pogoni poput Wittowitza, najveće čeličane čiji su vlasnici Rothschildi,

pa češki pogoni za izradu eksploziva, već bili predati u ruke Nijemcima...

...Smrtna presuda [Čehoslovačkoj] potpisana je u glavnom uredu podružnice

Unilevera u Aussigu, sjedištu pronacističke klike." 8

Kada je u ožujku 1939. Njemačka okupirala cijelu Čehoslovačku, došlo je do iznenadnog

i začuđujućeg preokreta u stavovima Milnera i Okruglog stola. Rat s Njemačkom

odjednom su počeli odobravati. U predratnoj strategiji Elite u Britaniji sazrijelo

je vrijeme za drugi udarac. Chamberlain je poslužio svojoj svrsi dajući Hitleru vremena

da obnovi njemačko naoružanje (uz podršku Wall Streeta), a njemačko se područje

utjecaja proširilo. Diktatori sličnih nazora postavljeni su u Italiji (Mussolini) i

Španjolskoj (Franco). O.K. momci, spremni smo. Krenite u rat.

I Hitler je naveden da povjeruje kako mu se nitko neće suprotstaviti, no i to će se

preko noći promijeniti. Milnerova skupina, posredstvom svog izdanja, časopisa The

Round Table, vršila je pritisak da se, tijekom razdoblja o kojem govorimo, Hitleru popušta.

Sada su protiv Njemačke zazivali „Veliku alijansu" Poljske, Rumunjske, Francuske

i Britanije. Lord Lothian i lord Astor, ta dvojica popustljivih prepredenjaka,

odjednom su počeli održavati govore u kojima su iznosili upravo suprotno onome što

su kazivali ranije. „Objavimo Njemačkoj rat!" vikali su. Lothian je također zagovarao

savez s Rusijom. Zahtijevali su provođenje novačenja u oružane snage, kao što su to

činili i Astorov Times 1

i lord Amery, čovjek koji je tako revnosno podupirao Hitlera.

Taj zaokret u politici nije čak bio niti pretjerano suptilan. Ako ste poznavali strategiju

Elite, bio je bolno očigledan. Chamberlainova korisnost Eliti bila je gotovo iscrpljena.

U tijeku je već bilo uvođenje njegovog nasljednika Winstona Churchilla (Kom. 300).

Preostalo je još samo da se Chamberlaina makne s položaja, pa su se počeli oštriti

noževi njegovih bivših „prijatelja". Malo je zornijih primjera licemjerja u Donjem

domu britanskog parlamenta od slučaja kada je Leopold Amery, podsjećajući na Cromwella,

povikao prema klupama članova vlade: „Ovdje sjedite zaista predugo, bez

neke velike koristi. Otiđite, molim vas, neka vas noge nose. Tako vam svega, idite!" 10

Idite, zbog toga što ste provodili politiku koju je zagovarao Amery sve do iznenadnog

zaokreta 1939. Ledi Astor koja je Chamberlainovu politiku bila podržavala u cijelosti,

okrenula se protiv njega još i ranije: „Hoće li premijer hitno dati do znanja njemačkoj

vladi s kolikim užasom čitava ova zemlja promatra postupke Njemačke?" upitala ga

je 1939. godine. Chamberlain nije odgovorio, ali drugi konzervativni zastupnik u

parlamentu, major Vyvyan Adams, sažeo je Chamberlainov mogući odgovor u poviku

prema ledi Astor: „Glavni uzrok tomu ste vi!""

Chamberlain je naprosto bio žrtveni jarac, svjesno ili nesvjesno, a premijer je postao

Churchill. U Downing Streetu sada je stolovao zagovornik rata, a iste večeri kada

je preuzeo uzde Britanskog carstva, 11. svibnja 1940., otpočela je politika bombar-

126 127


I IJIHKI V LI J lUL/UUIll

diranja civilnih meta. Churchillova je obitelj povezana s Rothschildima (Kom. 300).

Winstonovog oca, lorda Randolpha Churchilla, financirala je dinastija Rothschild

dok je bio britanski ministar financija sredinom 1800-tih, a njegov najprisniji prijatelj

bio je Nathaniel Rothschild. Kada je Randolph Churchill umro, Rothschildima

je dugovao nekih 65.000 funti. 12 Dugovao im je i Winston, koji je bio dobar

prijatelj lorda Victora Rothschilda i Rothschildov vrhunski manipulator u Americi,

Bernard Baruch. 13

Jedno pored drugog, imena Rothschilda i Churchilla nalazimo

i danas. Godine 1995. neke od Churchillovih spisa i govora njegova je obitelj pod

neobičnim okolnostima prodala Memorijalnom fondu nacionalne baštine (engl.

National Heritage Memorial Fund) za 12.500.000 funti, zahvaljujući novcu namaknutom

iz državne lutrije. Predsjednik Mcmorijalnog fonda nacionalne baštine,

koji je spise pristao kupiti za tako veliku svotu, jest lord Jacob Rothschild. Važne su

bile i Churchillove čvrste veze s Bernardom Baruchom i s elitnom obitelji poznatom

pod imenom Cecil. Oni su ga kontrolirali u prilično velikoj mjeri. Cecili imaju

dugotrajne veze s mrežama koje je uspostavio još jedan paravan elite, jezuiti, te s

drugim obiteljima europske elite kao što su Habsburzi i talijansko Crno plemstvo.

Churchill je točno znao što radi.

U nepuna dva tjedna od preseljenja na adresu Downing Street br. 10 Churchill

je pomoću zloglasne „Uredbe 18b" zatvarao stotine Britanaca koji su se protivili

ratu ili ukazivali da ga je izrežirala neka tajna sila. 14

Tu metodu treba objelodaniti

u svakom vodiču za stjecanje slobode. Jedan od postupaka je usmjeravanje javnosti

u određenom smjeru pomoću propagande, ali da ste vi na mjestu manipulatora

također biste trebali spriječiti svakoga tko iznosi drukčije informacije. Britanska se

administracija poslužila Uredbom 18b da zatoči - bez suđenja - one koji su htjeli

otkriti tko zaista stoji iza rata, a pred javnošću se pravdala da to čini na temelju

napisa u medijima o podrivačkoj „Petoj koloni" u Britaniji koja podržava Hitlera.

Uredba 18b uvedena je prije rata kao odgovor na podmetanje eksploziva u Londonu,

za što je okrivljena IRA. Njome je, vrlo prikladno, omogućeno zatvaranje ljudi

na temelju postojanja puke „sumnje". Država nije morala ništa dokazivati, što me navodi

na pomisao da je taj zakon bio još jedan slučaj stvaranja „problema" (bombaški

napadi u Londonu prikačeni IRA-i), a potom i nuđenja „rješenja": uredbe koja vam

daje moć da uhitite i zatočite koga god želite, kada god želite, tijekom rata za kojeg

već znate da je na pomolu. Jedna je dama, gospođa Nicholson, supruga istaknutog

admirala, bila uhićena za navodno šurovanje s „Petom kolonom", ali je na suđenju

oslobođena po svim točkama optužnice. Dok je napuštala sud, oslobođena svih optužbi

odlukom suca i porote, uhićena je na temelju Uredbe 18b i osuđena na nekoliko

godina zatvora. To se događalo u zemlji, pod Churchillovom vlašću, koja se trebala

boriti za slobodu! Tko je bio britanski obavještajni časnik zadužen da iznosi optužbe

na temelju Uredbe 18b? Lord Victor Rothschild, Churchillov prijatelj, a ja bih rekao

Churchillov manipulator. 15

Rothschild je nadzirao obavještajnog operativca koji je

službeno bio zadužen za 18b, Maxwella Knighta. Istraživačica obavještajnih službi)

P Kitty Little, koja je pedeset godina proučavala aktivnosti lorda Rothschilda, rekla

mi je sljedeće:

„Nadzirući antisubverzivnu borbu i primjenjivanje Uredbe 18b, Rothschild je imao

mnogo prostora za subverzivno djelovanje. Pružala mu se prilika da pripadnike triju

tajnih sekcija svoje organizacije izuzme iz istrage, dok se on koristio Uredbom na

dva načina. S jedne strane, mogao je slobodno zatvarati ljude poput Fuchsa [sovjetskog

špijuna i nuklearnog fizičara, Klausa Fuchsa, koji će kasnije raditi na projektu

atomske bombe] i slati ih u logor u Kanadi gdje su upoznavani s ustrojstvom

subverzivne organizacije ili su nastojali osujećivati aktivnosti njenih članova. Od

tada, karijere i utjecaj mnogih arugih ljudi - čije je normalno domoljublje ili normalno

znanstveno djelovanje bilo protivno željama subverzivnih agenata - neobjašnjivo

bi bili osujećivani ili onemogućavani. Njegovi su agenti dosegnuli stadij

gdje se rodoljublje redovito ocrnjivalo kao'fašističko', ili'ekstremno desničarsko', ili

'rasističko' ili 'antisemitsko'." 16

Poznata žrtva Uredbe 18b bio je konzervativni član parlamenta, kapetan Archibald

Maule Ramsey, koji je bio došao s Kraljevskog vojnog koledža u Sandhurstu. U Prvom

svjetskom ratu Ramsey je služio u 2. bataljunu garde Coldstream, a teže je ranjen

1916. Izbijanje Drugog svjetskog rata prišivao je židovskim manipulacijama, što je

i otvoreno govorio. Mišljenja sam da se bacanjem krivnje na bilo koju rasu za bilo

koja nedjela stvari opasno pojednostavnjuju i da se time stječe pogrešan dojam kako

su odgovorni svi Židovi. Suštinski, to nipošto nije slučaj. Uvjeren sam da je židovski

narod u cjelini žrtva Svjetske Elite, a ne njen operator. No, da su u to umiješani neki

ljudi židovskog podrijetla, posve je neupitno. Zašto se snebivamo kada čujemo nešto

slično, a smatramo daje sasvim normalno reći da su umiješani neki Arapi ili Nijemci,

ako već jesu? Svi smo mi ljudi. Ili bismo trebali biti. Briga me kakva tijela ljudi imaju.

Zanima me ono što čine.

Ramsey je sasvim razložno ukazao na tajno manevriranje i postavio je vrlo umjesna

pitanja u Donjem domu, dok su većina ostalih članova parlamenta, kao i obično,

bili lak plijen, podesan za manipulaciju. U izjavi upućenoj predsjedniku parlamenta

i članovima Donjeg doma, sastavljenoj u zatvoru Brixton, Ramsey je tvrdio da je razotkrio

gotovo trideset organizacija koje su djelovale u Britaniji, u nastojanju da provedu

ono što nazivam Elitinim programom. Imena koja su međusobno povezivala i

kontrolirala te organizacije bili su, prema Ramseyu, sljedeća: profesor Harold J. Laski

(Fabijansko društvo i Laburistička stranka), Israel Moses SiefF, profesor Herman

Levy, Victor Gollancz te članovi parlamenta D. N. Pritt i G. R. Strauss. Uglavnom je

re

kao, s obzirom na ono što će se kasnije razviti u Europsku zajednicu, da je tijekom

ls

traživanja razobličio urotu kojom se želi uspostaviti nekakva Savezna Europa. To

s

e zasigurno pokazalo točnim. U veljači 1940. izjavio je da mu je u ruke dospjela

n

eka literatura o određenoj novoj skupini koja zagovara Saveznu Europu pod cen-

128


istino će vas osloboditi

traliziranom vlašću. „Popis imena podupiratelja bio je zapanjujuć", rekao je. „Kao da

je prepisan s prikaza kojeg sam upravo bio dovršio." Na tom su se prikazu nalazila

međusobno povezana imena i organizacije za koje je naveo da orkestriraju ratom, od

kojih su neka spomenuta ranije. 17 Tu problematiku Ramsey je iznio postavivši jedno

pitanje u Donjem domu. Zatražio je odgovor, odnosno potvrdu da stvaranje jedne

Savezne europske unije nije jedan od ciljeva vlade, ali dobio je tek suzdržan i neodre

den odgovor. Kao što ćemo vidjeti, Ramsey je, u biti, prepoznao jedan od ključn :l

razloga izbijanja rata.

Najveća prijetnja manipulatorima mogle su biti njegove veze s Tylerom Kento

američkim službenikom zaduženim za kodirane materijale u Američkom veleposlanstvu

u Londonu, gdje je Joseph Kennedy (otac J. R K.-a) bio veleposlanik. Ka

snije će Kennedy reći da se suprotstavljao ratu zbog toga što se rat nastojalo izazva

ti manipulacijama. Više o tome u 12. poglavlju. Kent je bio slao šifrirane brzojave

između Winstona Churchilla i Franklina D. Roosevelta prije nego što je Churchi

postao premijer. Obojica su bili dio prijevare, čega su itekako bili svjesni. Churc'

je u to vrijeme bio ministar pomorstva. Sadržaj brzojava potvrđuje da je rat uistin

bio namješten, pri čemu su Churchill i Roosevelt u zajedničkoj uroti snovali buduće

događaje. Brzojavi su također otkrivali da je manipulacijom izazivanja rata u Europi

koordinirano iz New Yorka.

Ramsey je neke od tih dokumenata vidio u Kentovom stanu na adresi Glouceste

Place br. 47. Nakon posjeta Škotskoj namjeravao je pregledati i ostatak te s njihovim

sadržajem upoznati Chamberlaina. U njegovoj odsutnosti, Chamberlain je zamijenjen

Churchillom, a kada se Ramsey vratio u London uhićen je na pragu svoje

kuće temeljem Uredbe 18b. Ostatak rata proveo je u zatvoru, kao i Tyler Kent koji je

proglašen krivim za kradu dokumenata iz Američkog veleposlanstva. 18

Veleposlanik

Joseph Kennedy otpustio je Kenta netom prije negoli su ga uhitile britanske vlasti,

lišivši ga time diplomatskog imuniteta u vezi krivičnih postupaka na britanskim sudovima.

Suđeno mu je u tajnosti, na način koji je nezakonit po američkom Ustavu.

Kent i Ramsey ostatak rata proveli su u zatvoru u Britaniji, zajedno s još jednom

istražiteljicom, Annom Wookoff, kako bi ih se spriječilo da objelodane istinu o ratu

i način kako je rat započeo. Kao dio svoje obrane protiv optužbi Kent je naveo daj

Roosevelt pripomogao da se s vlasti makne Chamberlain i na njegovo mjesto posta

vi Churchill, kao i da je to dio niza događaja isplaniranih s ciljem da se u rat uvuc

Amerika.

U SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu ratni vođe, Roosevelt i Churchill, još uvij

se slave kao ratni heroji, no legende i zbilja međusobno su udaljeni svjetlosnim go

dinama.

Čak i općeprihvaćena „povijest" koja kaže da se Churchill uživo obratio naciji pre

ko BBC-a da joj podigne moral (s rečenicama poput „Borit ćemo se s njima i na p' 3 "

/ama) jest tlapnja. BBC nikad nije emitirao Churchillove govore uživo ili u cijelosti'

Govore je bio održao u Donjem domu, a kratki snimljeni izvaci kasnije su koriste

pregledima vijesti. Poslije rata njegove cjelovite govore za diskografsku kuću Deaa

gnimio je jedan glumac. 19

Sada kada su svi igrači - Roosevelt, Churchill i Hitler - bili na svojim mjestima,

Elita je mogla intenzivirati rat i pretvoriti ga u sukob svjetskih razmjera. Bio je to,

kako se i planiralo, krupan svjetski problem koji je zahtijevao krupno svjetsko rješenje:

Ujedinjene narode, Europsku zajednicu i sve ostale centralizirane institucije koje

će se pojaviti nakon 1945. Prema Rooseveltovom sinu, pukovniku Elliotu Rooseveltu,

njegov otac se, odlazeći tobože u ribolov, u kolovozu 1941. sastao s Churchillom na

ratnom brodu u Zaljevu Argentia. Na sastanku su bili i lord Beaverbrook (vlasnik

londonskih novina Daily Express) i Averell Harriman (čija je obiteljska tvrtka financirala

boljševičku revoluciju, Adolfa Hitlera, nacistički ratni stroj i eugeničke organizacije

koje su zagovarale prisilnu sterilizaciju „teglećih klasa" kako bi se stvorilo mjesto

jednoj Nadrasi). Eto, takvi su se ljudi sastali da bi dogovorili načine suprotstavljanja

Hitleru! Churchill, Beaverbrook i Harriman bili su članovi Komiteta 300.

Harriman je bio blizak i Rooseveltu i Churchillu te je djelovao kao posrednik,

savjetujući obojicu. S tog je položaja mogao manipulirati dvojicom voda kako mu

se prohtjelo ili, bolje rečeno, kako se prohtjelo Svjetskoj Eliti. Njen je pak bio problem

kako nagnati američki narod da šalje svoje sinove i kćeri u još jedan rat u

|uropi koji, po svemu sudeći, s njima nema nikakve veze. Amerikanci su se toliko

revnosno protivili ratu da je jedina šansa da Roosevelt opet bude izabran bila da

kaže kako nema nikakvu namjeru slati njihovu djecu da se bore u Europi ili bilo

gdje drugdje, ponavljajući riječi Woodrowa Wilsona prije nego što je ovaj Ameriku

poveo u Prvi svjetski rat. Roosevelt je lagao, kao što je lagao i Wilson. Evo što je,

modu ostalim, govorio:

„...Govoreći pred vama, majke i očevi, još vas jednom uvjeravam. Rekao sam to i

prije, ali reći ću to opet i opet i opet. Vaše sinove nećemo slati ni u kakve vanjske

ratove." 20

»Dakle, svaku najavu slanja vojske u Europu slobodno možete smatrati smišljenom

neistinom." 2 '

Izgovarajući te riječi, cijelo je vrijeme znao daje Drugi svjetski rat skrojila Elita i da

SU događaji, koji će pripomoći da američko javno mnijenje prihvati ulazak SAD-a u

f

at, iza kulisa odavno u tijeku. Roosevelt je kršio međunarodne zakone o neutralnosti

1

skakao sam sebi u usta kada je opskrbljivao Britance vojnom opremom i naoružan

jem ne samo kradomice već i na temelju Zakona o zajmu i najmu. Neki članovi Kon-

8 r esa ipak su shvatili što se događa. Zastupnik iz Missourija Philip Bennett je rekao:

»Ali naše se momke neće slati izvan naših granica, kaže predsjednik. Glupost, g.

Predsjedavajući; u trenutku dok ovo govorim njihovi se ležajevi ugrađuju u naše


istina će vas osloboditi

industrije tijekom Prvog svjetskog rata te je bio među „savjetnicima" koji su preg 0 čke Mornarice u to je vrijeme bio izvan luke. Iznenađeni? Dan poslije Pearl Harbora

izvorni planovi

transportne brodove. Upravo dok ovo govorim, pločice za identifikaciju mrtvih

ranjenih štancaju se u tvrtki William C. Ballantyne and Co. iz Washingtona." 22

varali o visini ratne odštete dosuđene Nijemcima u Versaillesu. Bio je šapat u Rooseveltovom

uhu, kao što je to bio mnogim predsjednicima. Vijeće za vanjske odnose

kovalo je plan kojim će izazvati neprijateljstvo Japanaca u takvoj mjeri da će ovi napasti

Do dandanas općeprihvaćeni povijesni prikazi opisuju Roosevelta kao čovjeka

koji se „uzaludno trudio izbjeći rat". 23

Prema planu Elite, odavno poznatom samom

Rooseveltu, trebalo je upriličiti nekakav napad na Sjedinjene Države, što bi toliko

Sjedinjene Dr žave. Predvodnik takve politike bio je Rooseveltov ministar rata

Henry Stimson, osnivač CFR-a. U svoj je dnevnik zapisao: „Dolazimo do škakljivog

pitanja igranja diplomatskog ping-ponga pomoću kojega ćemo navesti Japan da zaigra

razgnjevilo javno mnijenje da bi ljudi prihvatili ulazak u rat protiv agresora te posljedično

na lošu kartu i učini prvi otvoreno loš potez". 25

CFR-ova radna skupina iz pro­

uključivanje i u europski sukob. Kao član administracije Woodrowa Wilsona

u Prvom svjetskom ratu, Roosevelt je bio vrlo dobro izvježban u manipuliranju javnog

mnijenja posredstvom unaprijed skovanih događaja. Godine 1939. senator P.

jekta Istraživanja rata i mira poslala je Rooseveltu dopis, predlažući da se Kini pruži

pomoć u njenom sukobu s Japanom te da se japanska imovina u SAD-u zamrzne

i nametne trgovinski embargo, a da se Japanu odbije pristup Panamskom kanalu.

Nye iz Sjeverne Dakote izjavljuje da je vidio niz svezaka pod nazivom „Sljedeći rat",

Preporučam vam odličnu knjigu Pearl Harbor, priča o tajnom ratu (Pearl Harbor,

r Ihe

uključujući i onaj naslovljen „Propaganda u sljedećem ratu". O tom sam dokumentu

Story Of The Secret War) 2b

Georgea Morgensterna, u kojoj se potanko opisuje kako

govorio u jednom od prethodnih poglavlja, a u njemu se otkriva kako je Amerikancima

obećano da će Britanija priznati židovsku postojbinu u Palestini ako Amerikanci

uđu u Prvi svjetski rat. Kao što je senator Nye iznio na svjetlo dana, u materijalima

se nalazila i strategija za usmjeravanje javnog mnijenja ka prihvaćanju američkog

uplitanja u drugi svjetski sukob, za kojeg se u tim dokumentima - napisanim između

dva rata - kaže da će nastupiti. U dokumentu o propagandi, izvorno napisanom u

Britaniji, stoji:

su Japanci isprovocirani da napadnu Pearl Harbor, na Havajima 7. prosinca 1941.

Četiri godine prije napada Rooseveltova je administracija prisluškivala i dešifrirala

tajne poruke Japanaca. Znali su da Japanci namjeravaju upozoriti svoja diplomatska

predstavništva diljem svijeta o odluci da stupe u rat preko lažne vremenske prognoze

u svakodnevnom emitiranju vijesti na kratkom valu radija, na japanskom jeziku.

Prognoza „oborine, uz udare istočnog vjetra" upućivala je na rat sa Sjedinjenim Državama;

„vedro vrijeme, uz udare zapadnog vjetra" označavalo je odluku da se zarati

s Britanijom i nizozemskim kolonijama na Istoku; dok je „oblačno vrijeme, uz udare

„Uvjeriti ih [Sjedinjene Države] da preuzmu našu ulogu bit će mnogo teže, zapravo

toliko teško da će biti gotovo neizvedivo. U tu je svrhu potrebna konkretna prijetnja

sjevernog vjetra" značilo rat s Rusijom.

Kao što se moglo čuti tijekom kongresne istrage 27

1945. godine, poruke koje ukazuju

Americi, prijetnja, štoviše, koju će propaganda morati jasno predočiti svakom

građaninu, prije negoli se Republika ponovno dohvati oružja u nekoj izvanjskoj

razmirici...

na odluku da se stupi u rat sa Sjedinjenim Državama i Britanijom, ali ne i s

Rusijom, uhvaćene su i dešifrirane 3. prosinca 1941. - četiri dana prije napada na

Pearl Harbor. Nakon toga iz dokumenata Mornarice navedene poruke su „nestale".

Druge dešilrirane poruke Rooseveltu su pružile informacije o najavljenom napadu

„Logično, stvari bi bile mnogo jednostavnije kada bi se umiješao Japan [moj naglasak],

čime bi se možda, a rekao bih i sigurno, Amerika bez daljnjeg okolišanja

uvukla u rat. U svakom slučaju, za postizanje tog cilja mogli bismo zahvaliti našim

propagandistima, što bi bio logičan i očit rezultat njihova truda. Uostalom, na isti

su način u Velikom ratu [Prvom svjetskom ratu; op.prev] upleli u sukob Sjedinjene

Države i Njemačku...

na Pearl Harbor, ali stanovništvo o tome nije obaviješteno. Dana 27. siječnja 1941.

američki veleposlanik u Tokiju Joseph Grew napisao je Rooseveltu izvještaj u kojem

ga obavještava da će, u slučaju rata, prva meta biti Pearl Harbor. 28 Sveukupno uzevši,

Roosevelt je imao informacije iz osam različitih izvora koji su ukazivali na vrlo izvjestan

napad. 29 Do napada je moralo doći jednostavno zato što se manipulacijom htjelo

navesti američko javno mnijenje da pristane na ulazak u rat koji je odavno isplaniran.

A ponajviše su nasamareni Japanci. Oni jesu napali SAD, ali su navedeni da to učine,

Srećom, naša propaganda u Americi ima dobre temelje. Možemo biti potpuno

iskreni, jer igrat ćemo na staru kartu političke igre - demokraciju. Moramo jasn

izraziti naše pouzdanje u demokratski oblik vladavine i našu čvrstu odlučnost da s

oslanjamo na... staru božicu oemokratske kolotečine." 24

I

to lukavštinom samih Amerikanaca, ali i Nijemaca.

Joachim von Ribbentrop, njemački ministar vanjskih poslova, vršio je pritisak na

Japance da napadnu Sjedinjene Države. Dana 6. prosinca odluci Japanaca da stupe u

pridonio je i Hitler svojim nagovještajima da su njemačke snage pred ulaskom u

Moskvu. Dan nakon napada na Pearl Harbor, 8. prosinca, dolazi vijest da se Nijemci

Manipulacijom oko Roosevelta koordinirao je Bernard Baruch i ona fasada Svje^

ske Elite: Vijeće za vanjske poslove (CFR). Baruch je predsjedavao Odborom ratM

Povlače s ruskog fronta. U napadu na Pearl Harbor ubijeno je tri tisuće ljudi koji su

nove žrtve Elitina plana da zagospodari svijetom, ali najveći dio „kreme" ameri­


. /' istina će vas osloboditi

izvorni

planovi

Allen Dulles postavljen je u Ured koordinatora informacija, koji je kasnije postao

Ured strateških službi (OSS), a potom CIA.

Plan je bio izvanredno učinkovit jer je javno mnijenje reagiralo točno kako se i

željelo. Amerika se našla u još jednom ratu u Europi, a „naši momci" koje se neće

slati u Europu (prema Rooseveltu) sada su bili na putu onamo, gdje će mnogi od njih

poginuti. Churchillova reakcija na najnovije vijesti glasila je: „To je ono o čemu sam

sanjao, čemu sam stremio i na čemu sam radio, a što se sada i ostvarilo". 30

Mogao je

dodati: „1 cijelo sam vrijeme znao da će se ostvariti". Članovi Okruglog stola/Kraljevskog

instituta za međunarodne poslove bili su savršeno raspoređeni da koordiniraju

manipulaciju u Sjedinjenim Državama. Lord Lothian, koji je agitirao za popuštanje

Hitleru a potom zahtijevao rat, imenovan je britanskim veleposlanikom u Sjedinjenim

Državama. Nakon što je u prosincu 1940. umro, zamijenjen je u Washingtonu

drugim elitnim članom Okruglog stola/RILA, lordom Halifaxom (Kom. 300). Ako

se sjećate, to je čovjek koji je predložio da se s Hitlerom postigne dogovor, nakon

njihova susreta 1938. Osim britanskog veleposlanstva u Washingtonu, pod kontrolom

članova Okruglog stola bili su Odjel za istraživanje i obavještavanje britanskog

Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstvo informiranja i sve agencije uključene

u gospodarsku „mobilizaciju i obnovu". 11

Slična je situacija prevladavala u SAD-u.

Utjecaj na Roosevelta od strane Vijeća za vanjske poslove, s njegovim članstvom koje

je prožimalo vladu, bankarstvo, trgovinu, medije i vojsku, teško da bi se moglo precijeniti.

Rooseveltov zet Curtis Dali, citiran u knjizi jima Keitha Priručnik o alternativi

br. 3 (Casebook on Alternative 3), izjavio je:

„Dugo sam vremena smatrao da je [Roosevelt]... razradio brojne vlastite koncepcije

i ideje za dobrobit ove zemlje, SAD-a. Ali nije. Većinu njegovih ideja, njegovo političko'streljivo',

da tako kažem, unaprijed je i pomno za nj razradilo Vijeće za vanjske

poslove/Novčarska Skupina Jednog Svijeta. Briljantno, s velikim užitkom, kao da

gađa izvanredno podešenim artiljerijskim oružjem, tim pripremljenim 'streljivom'

pogodio je usred mete koja nije ništa slutila, američki narod - otplativši time i zadržavši

međunarodnu političku podršku." (str. 25)

Dali također otkriva da je u proljeće 1943. Roosevelt odbacio njemačku ponudu

„časne predaje". Ponuda je iznesena zapovjedniku Georgeu Earleu, Rooseveltovm

osobnom vojnom atašeu u Istanbulu, od strane admirala Wilhelma Canarisa, ravnatelja

njemačke tajne službe, a kasnije ju je ponovno iznio njemački veleposlanik Fritz

von Papen. Zanemarene su sve poruke koje je Earle odašiljao Rooseveltu s pojedinostima

o ponuđenoj predaji. 32

Manipulatori su željeli da se rat nastavi sve dok svijet ne bude promijenjen u skladu

s njihovom predodžbom.

Simbolično, Rooseveltova rezidencija (u Istočnoj ulici broj 65. u New Yorku) nalazila

se tik do sjedišta Vijeća za vanjske odnose! Dok je ovaj planet po drugi puta u

dvadeset i pet godina silazio u pakao, Elita gaje nepogrešivo navodila u tom smjeru.

Kao i u Prvom svjetskom ratu, osnovna je ideja bila da se, jednom kada sve bude gotovo,

potpiše mir pod uvjetima koje je diktirala Elita, te da se svijet po okončanju rata

ostavi u situaciji koja se najlakše može kontrolirati. Hitler nije napao Britaniju kada

mu je bila na pladnju (nakon povlačenja iz Dunkirka 1940. godine) jer - u što sam

sve više uvjeren - oni koji su ga kontrolirali nisu željeli da se to dogodi. I, kao što je

postalo očito poslije rata, vrhovnog zapovjednika Saveznika, generala Eisenhowera,

Roosevelt (Svjetska Elita) je spriječio da pročešlja Njemačku nakon što su Nijemci

pregaženi, kako bi Carstvo Sovjetskog Saveza moglo dopirali do Berlina, čime bi se

stvorili uvjeti za Hladni rat. Eisenhower je bio bliski suradnik Rockefellera i Bernarda

Barucha. Zahvaljujući njima njegovo napredovanje u službi bilo je zapanjujuće brzo.

Nakon rata postao je predsjednik Sjedinjenih Država. Časopis Life je 9. travnja 1951.

izvijestio da je Eisenhower uspostavio radio-vezu sa Staljinom preko američke vojne

misije u Moskvi, kako bi njih dvojica razradili njegov plan da se Amerikanci zaustave

na rijeci Elbi te da se Rusima omogući da zauzmu Berlin. Poruku je pisao njegov politički

savjetnik John Wheeler Bennett iz Kraljevskog instituta za međunarodne poslove,

a zaprimio W. Averell Harriman, te je proslijeđena Staljinu. 13

Željezna zavjesa i

Berlinski zid bili su tvorevine Elite po klasičnom načelu „podijeli pa vladaj i manipuliraj

putem straha". Svjetski rat kao jedan od oblika kontrole bit će zamijenjen, barem

na nekoliko desetljeća, strahom od apokaliptičnog sukoba između Istoka i Zapada.

Strah će biti raspirivan otkrićem novog i razornog oružja - atomske bombe. Stvorili

su je Amerikanci tijekom takozvanog „Projekta Manhattan", pod vodstvom Roberta

Oppenheimera, uz potporu Elitom upravljanog Instituta za napredna istraživanja pri

Sveučilištu Princeton (gdje je Albert Einstein bio redovni gost).

Poslije Rooseveltove smrti 34

njegov nasljednik, još jedan Slobodni zidar, Harry

S. Truman, odobrio je upotrebu tog „novog" oružja pri uništenju japanskih gradova

Hirošime i Nagasakija 6. i 9. kolovoza 1945. Sama eksplozija u Hirošimi ubila je

osamdeset tisuća muškaraca, žena i djece. Bog zna koliko ih je odonda umrlo ili teško

oboljelo zbog posljedica radijacije. Taj groteskni čin neljudskosti političari i vojni

lideri opravdavali su pretpostavkom da je to bio jedini način đa se zaštite životi Amerikanaca

koji bi - kako je rečeno - bili izgubljeni u ogromnom broju da je odobren

pohod na Japan. Sada znamo da to nije istina. Sada znamo da su Japanci pristali na

predaju prethodnog proljeća pod istim uvjetima kakvi su prihvaćeni nakon bačenih

bombi. Car Hirohito bio je na to pristao nakon tajnih pregovora sa SAD-om, uz posredničku

ulogu Vatikana. Bivši britanski ministar (član kabineta) Tony Benn kaže

da je za to saznao po ulasku u Vladu. Umirovljeni pukovnik Donn Grand Pre, pišući

za američke istraživačke novine The Spotlight, 12. rujna 1994. iznosi kako je i sam sasvim

pouzdano znao da bi se Japanci bili predali prije Hirošime. Kaže da je u svibnju

1945. bio pripadnik postrojbi koje su potiskivale ono što je preostalo od japanske vojske

van sjeverne Burme, dok su bombarderi B-29 u nizu napada zasipali bombama

Tokio. Dva dana nakon tih svibanjskih napada, kaže pukovnik, tadašnji je američki

135


istina će vas osloboditi

izvorni

planovi

ministar vanjskih poslova Joseph C. Grew predsjedniku Trumanu preporučio da u

uvjete za predaju Japanaca unese riječi ... „predaja neće značiti uklanjanje sadašnje

dinastije (cara Hirohita) ukoliko ju Japanci žele zadržati". Bili su to uvjeti pod kojima

će se Japanci predati nakon strahota koje će doživjeti tri mjeseca kasnije. Dodatak

sporazumu o predaji Trumanu se navodno svidio, ali nakon konzultacije sa svojim

savjetnicima zamisao je odbačena iz „vojnih razloga". Bilo je to pitanje odabira pravog

trenutka, govorili su oni različitog mišljenja. Trumanova će odluka stajati života

desetke, a možda i stotine tisuća ljudi. Pitanje „odabira pravog trenutka" odnosilo

se na Potsdamsku konferenciju kada će Truman, Churchill i Josif Staljin objaviti

Japanu ultimatum - minus predloženi dodatak. Kao što pukovnik Donn Grand Pre

sada kaže:

„Psihološki gledano, krajnja namjera iza bacanja atomskih bombi bila je sijanje planetarnog

straha od nuklearne energije kako bi se države natjeralo da svoj suverenitet

prenesu na jednu svjetsku vladu, predaju joj sve svoje oružje i vojne snage i

odreknu se slobode." 35

Nedugo prije Hirošime predsjednik Truman u jednom je izlaganju rekao: „Narodima

svijeta bit će isto tako lako živjeti jedni pored drugih u jednoj svjetskoj republici

kao što je i nama lako živjeti jedni pored drugih u Republici Sjedinjenih Država".

Isti taj pristup zalaganja za centraliziranu svjetsku vladu i sve što se pod time podrazumijeva

možemo uočiti u izjavama Alberta Einsteina, čovjeka upamćenog po

njegovu znanstvenom geniju, naime, još se i danas za vrlo pametne ljude kažu da su

„Einsteini". No, o njemu bi trebalo još ponešto reći. Einstein, koji je u Ameriku stigao

iz Njemačke preko Švicarske, bio je dobar prijatelj Bernarda Barucha, financijera i

osobe koja je vukla konce inih predsjednika, te lorda Victora Rothschilda, vještog

manipulatora unutar Britanske obavještajne službe koji će prikupljati informacije o

atomskoj energiji za tajni izraelski program nuklearnog oružja. Einstein je radio na

izradi atomske bombe, a Baruch ju je nazivao „savršenim oružjem". Baruch se 1944.

godine postavio na čelo organizacije koju je nazvao Komisija Ujedinjenih naroda za

atomsku energiju - šesnaest mjeseci prije negoli je uža američka vlada, uključujući

tadašnjeg potpredsjednika Trumana, uopće saznala da bomba postoji, te prije prvog

sastanka službene osnivačke skupine Ujedinjenih naroda! No, Baruch i njegovi kolege

manipulatori ionako su znali, još od Prvog svjetskog rata, što se planira. Kada

je Truman postao predsjednik i saznao za bombu a Ujedinjeni narodi bili službeno

ustanovljeni, postavio je Barucha na čelo... „Komisije Ujedinjenih naroda za atomsku

energiju". I Baruch i Einstein kanili su se poslužiti strahom od atomskog razaranja

kako bi promicali uvođenje svjetske vlade. Kako li im je samo dobro došao primjer

Hirošime i Nagasakija u isticanju razornih sposobnosti atomske bombe! Einstein je

pozvao Sjedinjene Države, Britaniju i Sovjetski Savez da formiraju jednu svjetsku

vladu kojoj treba otkriti „tajnu te bombe". Rekao je da su te tri države „jedine tri sile

s velikom vojnom moći" te ih je požurivao da tu moć (svjetsku vojsku) predaju svjetskoj

vladi. „Genij" nastavlja:

„Svjetska bi vlada odlučivala o svim vojnim pitanjima, a trebala bi imati još samo

jednu ovlast: da intervenira u zemljama gdje manjina tlači većinu i stvara onakvu

nestabilnost koja dovodi do rata ... Koncept ne-miješanja mora se napustiti, zato

što je njegovo napuštanje element očuvanja mira." 36

Ova umna gimnastika kao da je sišla sa stranica priručnika za osoblje Elite, a takve

teme ponavljaju kao papagaji oni koji „mirotvorne" snage Ujedinjenih naroda žele

pretvoriti u ajnštajnovsku svjetsku vojsku. Pogledajte samo Bosnu. Po Einsteinovim

kriterijima gdje manjina ugnjetava većinu, prva intervencija svjetske vlade i vojske

trebala se izvršiti u Sovjetskom Savezu za kojeg je on rekao da bi trebao biti dijelom

svjetske vlade i vojske! Ali, ne. Genij je na to imao spreman odgovor:

„Premda je istina da u Sovjetskom Savezu vlada manjina, ne mislim da su tamošnje

unutarnje okolnosti same po sebi prijetnja svjetskom miru. Treba imati na umu

da stanovnici Rusije nisu imali dužu političku izobrazbu pa je promjene koje vode

poboljšanju uvjeta života u Rusiji morala izvršiti manjina, iz jednostavnog razloga

što ondje nije bilo većine sposobne da to učini." 37

Kada to dešifriramo ovom se ajnštajnovskom spikom želi reći da se trebamo poslužiti

strahom od masovnog uništenja kao poticajem za uspostavom svjetske (Elitine)

vlade koja će na raspolaganju imati svjetsku vojsku, a moći će intervenirati kada god

bude smatrala da bi to koristilo njenim interesima i moći. Godine 1946. Einsteinov

britanski prijatelj Bertrand Russell (Kom. 300) izjavljuje da je neophodno, pomoću

straha od nuklearnog oružja, sve države natjerati da se odreknu svog suvereniteta i

pokore se diktaturi Ujedinjenih naroda. 38

Takav je pristup prihvaćen 1958. na drugoj

Pagvaškoj (Pugwash) konferenciji kada je dogovorena politika Obostrano zajamčenog

uništenja (engl. Mutual Assured Destruction - MAD). Konferencije je vodio Cyrus

Eaton, poslovni partner obitelji Rockefeller. 39 U stvarnosti, politika MAD-a uključivala

je stvaranje nuklearnih arsenala na obje strane, sve do točke kada bi napad na

onoga drugoga značio uništenje za obojicu. Strah od takvog scenarija poslužio bi kao

izvanredno sredstvo kontrole vladine politike, kontrole izdvajanja za naoružanje i

kontrole javnog mnijenja za cijeloga trajanja Hladnog rata, iako su na najvišim razinama

manipulacije svi oni bili na istoj strani. Pavel A. Sudoplatov, ravnatelj sovjetske

Obavještajne uprave zadužene za razmatranje problema atomske energije tijekom

Drugog svjetskog rata, sada potvrđuje da je tijekom rata Oppenheimer Sovjetima pribavljao

podatke o atomskoj bombi. 10 Klaus Fuchs, njemački nuklearni fizičar, radio je

na Projektu Manhattan nakon stoje „izbjegao" iz Njemačke u Britaniju 1933. Fuchs,

bliski suradnik lorda Victora Rothschilda (Kom. 300), kasnije je osuđen na četrnaest

137


istina ce vas osioooaiti

izvorni

planovi

godina zatvora zbog odavanja tajni o britanskim i američkim istraživanjima atomske

energije Rusima. Poslijeratne Pagvaške konferencije, potaknute od strane Einsteina

i Bertranda Russella, bile su još jedan način prenošenja znanstvenih podataka od jedne

strane na drugu tijekom navodnog „Hladnog rata". Također su pomogle Victoru

Rothschildu da prikupi hrpu informacija o istraživanjima nuklearne energije i preda

ih Izraelu, kao što ćemo vidjeti kasnije.

Isprva je teško povjerovati, ali ne morate suviše daleko tražiti da biste uvidjeli kako

gotovo svaki krupniji a negativni događaj svjetskog značaja jest dio istog dugoročnog

plana kulta Svevidećeg Oka za preuzimanje ovog Planeta putem centralizirane svjetske

vlade, središnje banke, valute i vojske. A to se provodi programiranjem ljudskog

uma. Želimo li to spriječiti i dopustiti čovječanstvu da procvjeta svojim punim potencijalom

ljubavi i sklada jednu stvar moramo poduzeti prije svega ostalog. Moramo

prestati razmišljati crno-bijelo i omekšati naše krute sustave vjerovanja. Ovaj svijet

nije crno-bijel. Niti je takvo išta drugo. Ukoliko imate krut sustav vjerovanja zatvoren

za beskrajne tananosti života postajete instrument manipulatorske družine. Smatrate

li da je nekakav vlasnik tvrtke koji nosi prugasto odijelo po samoj toj definiciji loš,

a da niste saslušali što ta osoba ima za reći, tada vaš um nije vaš vlastiti. Isto vrijedi

za one koji, ugledavši beskućnika ili putnika namjernika, odmah pomisle „žicar" ili

„skitnica". Ili oni koji vjeruju da je ova ili ona rasa manje vrijedna od njihove vlastite.

Nitko nije sasvim dobar i nitko nije sasvim loš.

Zbog toga što je način razmišljanja velike većine ljudi u Britaniji prije i tijekom

Prvog svjetskog rata bio tako nefleksibilan i krut, prodana' im je ideja o borbi dobra

i zla, iako se ista sila nalazila u pozadini obje strane. Time je također postignuto da

se ljude koji su imali hrabrosti ustati i prosvjedovati protiv manipulacije baci u zatvor

bez suđenja, za čitavog trajanja rata. Ako propitkuješ našu stranu mora da si pristaša

druge strane, vjerovao je takav djetinjasti umni sklop. Takva vrsta nerazmišljanja

omogućuje nastavak manipulacije. Još i danas, ako govoreći o svjetskoj obmani spomenete

bilo koje ime uključenih protagonista koje je slučajno židovsko, odmah vas se

žigoše kao „antisemita". Neki ljudi to rade namjerno kako bi okrnjili ugled istraživača

i umanjili efekt njihovih informacija. Drugi, poput ljudi koje nazivam Robotskim

radikalima, mehanički ponavljaju takve slogane zato što su njihovi umovi u ovom

trenutku toliko kruti da se ne bi mogli nositi s idejom kako mnogima od njihovih

„ekstremno lijevih", „radikalnih" heroja upravlja ista sila, a ponekad su dio iste sile

koja upravlja onima koje doživljavaju kao neprijatelje s „ekstremne Desnice".

Upravo je ta naivnost omogućila da se dogode svjetski ratovi. Po drugi puta u četrdeset

i pet godina i „Ljevica" i „Desnica" izmanipulirani su da zapodjenu sukob s

najrazornijim i najstrašnijim posljedicama. Nažalost, iste djetinjaste reakcije imamo

i danas.

IZVORI

1 Donovan, The Universal Soldier (Pye Records, London, 1965.). Napisala Buffy St. Marie.

2 Navedeno u nekoliko knjiga, uključujući The Spear Of Destiny Trevora Ravenscrofta

(Corgi, London, 1974.), str. 106.

3 Ernst Hanfstaengl, Hitler-The Missing Years (London, 1957.).

4 Carroll Quigley, The Anglo-American Establishment, str. 275.

5 Donji dom britanskog parlamenta, veljača 1938.; Chatham House, 24. ožujka 1938.

The Anglo-American Establishment, str. 279-281.

6 Ibid., str. 284.

7 The Anglo-American Establishment, str. 285.

8 Gertrude Elias, sažetak namijenjen kolanju preko interneta (London, 1995.).

9 Umiješanost novina The Times u manipulaciju britanskog javnog mnijenja bila je

doista strahovita. Kao što otkriva Carroll Quigley, Okrugli stol je kontrolirao te novine

posredno barem od 1912., a uzde je sasvim preuzeo kada su 1922. tu kompaniju kupili

Astori {The Anglo-American Establishment, str. 113.) Jedan od glavnih paravana Okruglog

stola bio je Geoffrey Dawson, urednik The Timesa od 1912. do 1941., što je pokrivalo

razdoblje u kojem se manipulacijama izazvalo oba svjetska rata. Uredničku fotelju

morao je napustiti na tri godine, između 1919. i 1922., nakon neslaganja s vlasnikom,

lordom Northcliffeom. Čim su za kormilo zasjeli Astori, poslušnik Dawson vraćen je u

fotelju, (str. 102).

10 Donji dom, 8. svibnja 1940.

11 Donji dom, 16. ožujka 1939.

12 Obitelj Churchill (IndependentTelevision, svibanj 1995.).

13 Secret Societies, str. 208.

14 Neki istraživači smatraju da se Uredba 18b primjenjivala bez Churchillova znanja.

15 Lord Victor Rothschild kasnije je postao direktor BBC-a i jedan od važnijih čimbenika

u postupanju s atomskom energijom, u Nacionalnoj korporaciji za istraživanje i

razvoj, u Vijeću za medicinska istraživanja te u Vijeću za poljoprivredna istraživanja (u

razdoblju kada je britansko poljodjelstvo uništeno i istisnuto zbog upliva tvorničkog

ratarstva i metoda koje su velike dijelove seoskih područja u Britaniji pretvorile u ekološke

pustoši). No, zato je išao na ruku farmaceutskim kompanijama. U jednoj knjizi iz

1994. lord Rothschild je naveden kao„peti čovjek" u britanskom špijunskom skandalu u

kojeg su bili uključeni Philby, Maclean, Burgess i Blunt.

16 Dr. Kitty Little, iz razgovora s autorom, srpanj 1995.

17 Kapetan A. H. M. Ramsey, The Nameless War (OMNI Publications, London, 1952.),

str. 101.

18 Vidi The Case of Tyler Kent Jon na Howlanda Snowa (The Long House, Connecticut,

SAD, 1946.).

19 Izvor: BBC-ev Centar pisane arhivske građe.


istina ce vas osioooaiti

20 Boston, 30. listopad 1940. Public Papers And Addresses Of Franklin D. Roosevelt (Macmillan,

New York), svezak iz 1940., str. 517.

21 Ibid. (29. prosinca 1940.), str. 633-644.

22 Naveo A. H. M. Ramsey u knjizi The Nameless War, str. 75.

23 Pears Cyclopaedia, 85. izdanje, str. 852.

24 Congressional Record, 76. Kongres, svezak 84., br. 82, str. 6597-6604.

25 Navedeno u Casebook On Alternative 3, str. 25.

26 George Morgenstern, Pearl Harbor, The Story Of The Secret War (Costa Mesa, SAD,

izdanje iz 1991. Prvi put objavljeno 1947.).

27 Mješovito kongresno povjerenstvo o istraživanju napada na Pearl Harbor. Uglavnom

se radilo o zataškavanju.

28 Secret Societies, str. 210.

29 Casebook On Alternative 3, str. 26.

30 Obraćanje javnosti preko radija, 15. veljače 1942., zabilježeno u New York Timesu 16.

veljače.

31 The Anglo-American Establishment, str. 303.

32 Secret Societies, str. 212.

33 Kada su nezaustavljivi saveznici ipak prodrli do Berlina, grad su poharali i opljačkali

Britanci, Amerikanci i Rusi. Među pljačkašima je bio i stanoviti kapetan Du Maurier.

Poznatiji nam je kao Robert Maxwell, međunarodni izdavač, lopov i agent izraelske tajne

službe Mossad. Berlinsko porculansko posuđe prodano nakon njegove zagonetne

smrti na moru 1991. ukradeno je iz jednog berlinskog muzeja 1945. Izvor: novine The

Spotlight (17. travnja 1995.), str. 4.

34 Neki istraživači tvrde da je Roosevelt umro prije negoli je to službeno objavljeno te

da je tijekom posljednjih mjeseci rata na njegovo mjesto postavljen dvojnik. Kada se

njihove slike usporede, kod te se dvojice muškaraca nedvojbeno mogu zapaziti očite

razlike u izgledu lica.

35 The Spotlight (12. rujna 1994.), str. 15.

36 The Atlantic Monthly (studeni 1945.).

37 Ibid.

38 Bulletin Of Atomic Scientists (listopad 1946.).

39 Naziv Pugwash dolazi od imena kanadskog imanja industrijalca Cyrusa Eatona. Karijeru

je započeo kao tajnik J. D. Rockefellera da bi potom postao poslovni partner te

dinastije.

40 The Spotlight (16. svibnja i 12. rujna 1994.).

sedmo poglavlje

nadrase

Zbog istog onog svjetonazora koji je pridonio da se utišaju glasovi protiv manipulacije

kojom je izazvan Drugi svjetski rat, danas se ljude ocrnjuje i zatvara zbog

propitkivanja nekih službenih verzija Holokausta u nacističkoj Njemačkoj. Počnete li

preispitivati službenu verziju i spomenete dokaze, nitko vas ne sluša jer se vaše riječi

gube u plimnom valu kleveta i osuda. Žele li ljudi vjerovati da su svi oni koji preispituju

službene stavove nacisti i apologeti Hitlerovog režima ili da su antižidovski

nastrojeni, nitko ih u tome ne može spriječiti. Ali reći ću im ovo. Zavaravaju se, zato

što to nije istina, jednostavno nije. Dok se stare životne vibracije počinju raspadati a

izranjaju nove, sada se nalazimo u razdoblju kada se skriveni talog prošlosti diže na

površinu, gdje ćemo ga pročistiti i potom ukloniti. Dio toga je i sadržaj ove knjige.

Ne radi se samo o pojedincima što su potisnuli emocije koje ih izjedaju a s kojima će

se morati suočiti, nego i o planetu Zemlji te kolektivnom umu čovječanstva. Proces

pročišćenja Zemlje odvija se na razne načine, a jedan od njih jest da sve što je bilo

tajno i zataškavano izađe pred oči javnosti. Sviđalo se to nekima ili ne, neće proći

dugo a službena verzija Holokausta morat će biti podvrgnuta valjanoj raspravi. To

će omogućiti proces pročišćenja i preobrazbe. Način na koji su nacisti postupali s

mnogim Židovima neopisiv je i strašan. Nema riječi kojima bi se to dalo opisati.

Kao što vidimo u komemoracijama, čini se da bol onih koji su sve to preživjeli ne

jenjava. Kakva bi to uvreda bila za ljude koji su toliko propatili kada bi se ustanovilo

da se njihova bol i nezamisliv užas ujedno koriste bez njihova znanja, za promicanje

i prikrivanje jednog dugoročnijeg plana. Mogli bismo to okarakterizirati kao jedan

od krajnje nečovječnih postupaka. Koriste li neki ljudi koji nisu propatili pod nacističkom

čizmom emocije onih koji jesu da bi manipulirali događajima za svoje vlastite

dijabolične ciljeve? Istinu ćemo ustanoviti jedino ako omogućimo da se sve informacije

o tom razdoblju objelodane bez popratnih kleveta i osuda. Kao što je profesor Yehuda

Bauer, predsjednik Centra Vidal Sassoon za istraživanje antisemitizma, rekao:

„Netko zlorabi strahove i opsesije ljudi i prikazuje neke stvari za koje danas znamo da

se nisu dogodile".' Bila je to njegova reakcija na priče o „ljudskom sapunu" za kojeg

„stručnjaci" za holokaust govore da su nacisti pravili od tijela židovskih žrtava u koncentracijskim

logorima. Postalo je to općeprihvaćena „činjenica", ali profesor Bauer

kaže da nema nikakvih dokumentiranih dokaza da se nešto slično doista dogodilo.

Istražujući gradu za pisanje ove knjige po prvi sam puta u svom životu nabasao na

informacije koje dovode u pitanje službeni stav o holokaustu. Da budem iskren, bio

sam zgranut. Pregledao sam ih, a zatim i zapisao jer takav proces uvijek pomaže da

141


. / istina ce vas osloboditi

naarase

mi se stvari u glavi slegnu. Tjednima i tjednima neprestano sam o njima razmišljao.

Zaključio sam da su nad židovskim narodom počinjene najokrutnije grozote, kao što

su počinjene i nad drugim narodima u Njemačkoj, Sovjetskom Savezu te u zemljama

pod japanskom okupacijom. Čitav je rat bio holokaust. Ono što su europski doseljenici

učinili domorodačkim američkim plemenima bio je holokaust. Grozote koje je

židovski narod pretrpio pod nacistima čine bol koju vidimo potpuno razumljivom.

No, iz izloženih činjenica na koje sam bio naišao također sam zaključio da službeni

dokazi imaju mnogo rupa i pitanja bez odgovora, uz goleme količine dokumentiranih

podataka koje bi trebalo razjasniti prije negoli uspijemo doznati što se uistinu

dogodilo. Kao što rekoh, nikada ništa nije onako kao što izgleda, ma koliko nas netko

u to uvjeravao. Kada, na primjer, Amerikanac židovskog podrijetla poput Davida

Colea iznese dokaze i dokumentarne video-zapise koji obaraju službene tvrdnje o

zbivanjima u Auschwitzu jednostavno ne možete, ukoliko vas zanima istina, odmahnuti

na ono što je otkrio i osuditi ga kao apologetu nacista. Ne mislim reći da je sve

što ljudi govore točno, ali zašto se toliko bojimo dopustiti samoj javnosti da o tome

odluči? Zašto se takve informacije zataškavaju?

Ljudi možda ne vole kada pobliže govorim o tome, ali pitam ih ovo: što je to prava

ljubav za čovječanstvo? Je li to izricanje onoga što smatrate da ljudi trebaju znati, za

što ćete dobiti kritike? Ili je to iznošenje onoga što mislite da žele znati, za što ćete

dobiti pljesak?

Vraćam se nečemu što često susrećem u svojem istraživanju Svjetske Elite: načinu

na koji se židovski narod koristi kao obično propagandno sredstvo od strane viših

razina njihove vlastite hijerarhije, posebno od Rothschilda i ostalih poput Habsburga.

Židovski narod ne sanja o vladanju svijetom. Upravo suprotno. Oni jednostavno

žele živjeti u miru i radosti, poput svih nas. Umjesto toga, njihove vlastite povlaštene,

manipulantne klike nesmiljeno ih pretvaraju u „žrtvenu janjad", kako bi zaštitile nekolicinu

od opravdanih istraga i razgolićenja. Mnoge se činjenice iz židovske povijesti

od njih skrivaju kako bi ih se zadržalo pod umnom i emocionalnom kontrolom

nekolicine. Bojnik Alojzv Dziurski iz poljskog tajnog pokreta otpora u vrijeme rata

nije bio nikakav apologet nacizma niti je bio antižidovskih uvjerenja. Imao je široki

krug prijatelja koji su bili Židovi te je izrazio duboku zahvalnost Židovu za kojeg je

rekao da mu je spasio život. U svojoj knjizi Borac za slobodu Dziurski govori kako je

čuo da se stav Nijemaca prema Židovima dramatično promijenio nakon što su shvatili

koliki je utjecaj cionista u Slaljinovom Sovjetskom Savezu. To je nagnalo bojnika

Dziurskog da se u ožujku 1942. sastane s vođama poljskih Židova i upozori ih da

moraju raštrkati Židove koji žive u getima, preseliti ih u zabačene krajeve u kojima

žive poljski seljaci i podići naselja u šumovitim predjelima. Rekao je da su vođe to

odbile, što je rezultiralo strašnim posljedicama. Bojnik je rekao da se veoma zbližio

s jednim židovskim kapetanom koji je imao funkciju političkog komesara u Crvenoj

armiji. Dziurski u svojoj knjizi piše:

„Radi mog interesa za židovsko pitanje on [kapetan] mi je otkrio dobro čuvanu tajnu.

Budući da je bio prihvaćen kao predani cionist, trebao je prisustvovati tajnom

sastanku namijenjenom samo upućenim cionistima. Sastanak je vođen na hebrejskom,

a ne na jidišu, kao što se vodila većina sastanaka. Govornici su uglavnom

bili strani cionistički vođe, ali on je prepoznao samo jednog, Moshu Snena, vođu

poljskih Židova, koji je prije rata otišao u Palestinu i vratio se 1945. kao vođa Berihaha

te je organizirao masovno iseljenje poljskih Židova. Svaki je govornik naglasio

jedinstvenu priliku da se Palestina i Srednji istok iščupaju iz arapskih i britanskih

ruku ... Cijelom se nežidovskom svijetu htjelo usaditi krivnju za Holokaust, zajedno

s nacistima. Željelo se prikazati da je Holokaust bio najveći kršćanski zločin protiv

židovskog naroda. Namjeravali su pokrenuti snažnu propagandu, a sve izdavačke

kuće i tiskovine pod židovskim utjecajem već su dobili naputke da promiču priču

o patnjama Zidova.

Moshe Sneh je zatražio da se što je više moguće poljskih Židova natjera na odlazak

iz Poljske u Palestinu ili bilo koju zemlju po svojem izboru. Zapadnoeuropskim

Židovima izdane su upute da se pripreme za prihvat poljskih useljenika ... koji će

se kasnije prebaciti u Sjedinjene Države. Htjeli su da SAD bude najveće izvorište

Židova koji će utjecati na američku politiku jer SAD je trebao postati odlučujuća

svjetska sila." 2

Ovo možete i ne morate prihvatiti, ali imate pravo to čuti. Narednih godina na

površinu će stizati još mnogo, mnogo više dokumentiranih ishodišnih informacija

o ovoj temi. Ono što će izaći na vidjelo najviše će preneraziti same Židove u cjelini.

Osobe iz vlastitih hijerarhijskih struktura počet će promatrati u sasvim drukčijem

svijetlu. Bojnik Dziurski prikupio je veliki broj zapisa i arhivskog materijala o svojim

ratnim iskustvima te informacijama koje su mu prenijeli njegovi prijatelji i poznanici

Židovi. Materijali su ukradeni u svibnju 1965. prilikom provale u njegovu kuću nakon

čega se iselio u Australiju. Dubokog sam uvjerenja da je jedna židovska klika koja

prezire glavninu židovskog naroda radila s ne-Židovima na planiranju Prvog svjetskog

rata, Ruske revolucije i Drugog svjetskog rata. Ta židovska/nežidovska Elita pomoću

Prvog svjetskog rata osigurala je donošenje Balfurške deklaracije i nametanje

načela židovske države Izrael u Palestini (za koju, s obzirom na genetsko podrijetlo

glavnine židovskog naroda, nema apsolutno nikakvog opravdanja na povijesnoj ili

bilo kakvoj drugoj osnovi). Potom su na Versajskoj mirovnoj konferenciji nametnuli

svoju volju i stvorili okolnosti koje su Drugi svjetski rat učinile neminovnim. Financirali

su Hitlerov dolazak na vlast 1933. godine i omogućili dovoljno sredstava za ponovno

naoružavanje Njemačke. Manipulirajući svojim vladama, njihovi predstavnici

u drugim državama omogućili su Hitleru i nacistima da napadnu susjedne zemlje te

povećaju svoju vojnu moć i kapacitete otimanjem resursa tih zemalja. Kod Hitlera su

stvarali dojam da se bez ikakvih većih kušnji može proširiti preko unutrašnjosti Europe,

ali tada, u unaprijed dogovoreno vrijeme, stav Britanije stubokom se promije-


istina ce vas osloboditi

nadrase

nio i on se našao u ratu u kojem nije mogao pobijediti - naročito nakon Rooseveltove

manipulacije američkim narodom, preko Pearla Harbora i ulaska u sukob za kojeg je

potonji ranije govorio da se Amerike nimalo ne tiče.

U međuvremenu, onim Židovima iz Njemačke koji su bili dijelom te male židovske/nežidovske

Elite ili su joj bili od koristi, omogućeno je da napuste zemlje okupirane

od strane nacista i pobjegnu u SAD, druge sigurne zemlje te u Palestinu gdje će

započeti s djelovanjem koje će dostići vrhunac stvaranjem Izraela nakon rata. Nisu

oni bili ti koji će proći kroz onako užasne patnje pod Hitlerovom vlašću. Daleko od

toga. Oni su bili ti koji će iskoristiti i zlorabiti patnje ljudi koji su ondje ostali. Kada

su pripadnici povlaštene elite, poput bankara Maxa VVarburga, napustili Njemačku,

židovski muškarci, žene i djeca (koji su smatrani potrošnom robom za postizanje

višeg cilja) prepušteni su sudbini. A njihova je sudbina zapečaćena kada je primjerak

Protokola sionskih mudraca Alfred Rosenberg (sa svojim židovskim podrijetlom) učinio

dostupnim Hitleru.

Što je tu manipulativnu židovsku kliku tjeralo da sa svojim bližnjima, Židovima

postupaju na tako neljudski način? Sasvim jednostavno: manipulalori zapravo nisu

Židovi, kao što ističe rabin Marvin S. Antelman u svojoj knjizi napisanoj 1974. Ukloniti

opijat (To Eliminate The Oplate). Antelman, kojemu su nacisti pobili sedamnaest

članova obitelji, kaže da ta ldika ne želi promicati Judaizam već ga želi uništiti, kao

Što želi uništiti sve alternative vlastitom središtu štovanja - drevnom Svevidećem Oku.

Čvrste niti odanosti i srodnih pobuda povezuju na taj način one Židove, Arape, Britance,

Nijemce, Amerikance itd. koji posve svjesno rade na uvođenju fašističke tiranije

poznate kao Novi Svjetski Poredak. „Židovima" iz redova Globalne Elite živo se fućka

za židovski narod, kao što se i Nijemcima iz te klike fućka za njemački narod. Njima su

mase ma koje rase, boje ili zemlje tek stado ništavnih stvorenja čija je svrha jedino da

služe njihovom gospodaru - luciferskoj svijesti s Četvrte Dimenzije. „Svevideći" Židovi,

međutim, i njihovi nežidovski urotnici služe se dimnom zavjesom „antisemitizma"

i istinskom patnjom pravih Židova da osujete istragu o svojim mračnim aktivnostima.

Uvjeren sam da je Protokole napisala i dala u optjecaj ta klika, sredivši da sve izgleda kao

zavjera židovskog naroda u cjelini. A to nije istina. Ne, ne i ne!

Nakon rata nezamislive patnje židovskog naroda kojeg su otpisale njegove vlastite

elite, između ostalih, iskorištene su kako bi se utemeljilo državu Izrael na valovima razumljivih

emocija, proizašlih iz priča podastiranih svijetu. Te se patnje odonda koriste

u svrhu sprječavanja nesumnjivo potrebnog istraživanja o manipulacijama ljudskom

rasom. Etiketa „antisemit" prišiva se svakome tko osporava službenu verziju povijesti

i tko razotkriva ljude koji uistinu kontroliraju svijet. Jedno od oruđa te židovske i nežidovske

klike - koja je Židovima nanijela tolike patnje - naziva se cionizam, a to je i

država Izrael, kao zemlja i kao vladajući mentalni sklop, koji me neodoljivo podsjeća na

nacistički način razmišljanja.

Doista je lako dokazati da je britanska hijerarhija manipulirala, iskorištavala i slala

u smrt milijune i milijune Britanaca koji su tako služili „nacionalnim interesima",

interesima vladajuće klike; njemačka hijerarhija učinila je isto njemačkom narodu, a

američka hijerarhija američkom stanovništvu. Za svoje „neoprane mase" te vladajuće

klike ne osjećaju ništa doli krajnji prijezir. Doživljavaju ih kao stoku koju se može

koristiti i izrabljivati po želji. Imamo li, dakle, uopće razloga čuditi se što židovske

hijerarhijske strukture na golemu većinu židovskog naroda gledaju na isti način?

Izrabljivanje onih koji su propatili od strane onih koji nisu omogućilo je vladajućoj

izraelskoj eliti da počine najgore strahote bez glasnijih prigovora šire svjetske zajednice,

dok se istodobno svaka uočena prijetnja Izraelu smjesta osuđuje te se protiv nje

žurno poduzimaju koraci. Zašto ne možemo čuti ništa o desetljećima strahota koje je

počinio Izrael protiv istjeranih Palestinaca, a na koje stalno upozoravaju pripadnici

Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu? Groteskna je ironija da je, dok se

žalila na „ekstremnu desnicu" i „antisemitizam", izraelska vlada podupirala nacističke

režime diljem svijeta, uključujući i terorista Somozu koji je odgovoran za pokolj

desetina tisuća pripadnika svog vlastitog naroda u Nikaragvi. 3

Izrael je naoružavao ili

podržavao neo-naciste i teroriste u Tajvanu, Saudijskoj Arabiji, Srednjoj Americi, Argentini

i mnogim drugim zemljama, 1

u savezu s neo-nacistima koji kontroliraju Sjedinjene

Države i CIA-u. Kada Izrael popuje o rasizmu i ekstremnoj desnici, stvarno

mi se povraća. Izraelska vlada, njezina vojska i njezina obavještajna ruka Mossad su

neo-nacističke, terorističke organizacije. Taj mentalni sklop oličuju mnogi izraelski

naseljenici na okupiranoj Zapadnoj obali i pojasu Gaze. Izraelske vlasti skrivaju ovu

činjenicu od onih Židova koji su pretrpjeli grozote u Hitlerovoj Njemačkoj. Izraelski

vođe koji su dio, ili su kontrolirani od strane kulta Svevidećeg Oka, iskorištavali su tu

patnju više od pedeset godina kako bi prikrili i opravdali svakodnevne strahote počinjene

nad arapskim stanovništvom. Palestinsku djecu ubijaju nacistički naseljenici

na okupiranim područjima, ali ubojice prolaze nekažnjeno. U međuvremenu, Arape

redovito ubijaju isti vojnici koji okreću glavu kada doseljenici teroriziraju palestinske

muškarce, žene i djecu. 5

Kao što je Hitler postupao s onim Židovima koje je njihova

vlastita vrhuška ostavila na cjedilu, tako Izrael danas postupa s Palestincima. Hvala

lijepa, ali ne želim da mi predavanja o rasizmu i nacizmu drže apologeti izraelskog

terorizma.

I doista, oni što su vodili terorističke organizacije koje su stvorile Izrael nakon rata

kasnije su postali njegovi vođe. Kada se prigovara postupcima Izraela to ne znači da

se osuđuje židovski narod. Upravo suprotno. Oni koji kontroliraju Izrael i njegovu

međunarodnu terorističku ruku Mossad nisu pravi Židovi. Oni su hrpa neuravnoteženih

siledžija koji iskorištavaju (zlorabe) židovski narod za svoje paklene ciljeve.

Izraelski premijer Menachim Begin bio je lučonoša ilegalne židovske terorističke organizacije

Irgun i, slijedom toga, odgovoran za neopisiva ubojstva i sakaćenje ljudi.

Kasnije će dobiti Nobelovu nagradu za mir kao i Henry Kissinger. Jedan drugi izraelski

premijer, Yitzhak Shamir, bio je terorist u židovskoj ilegali prije negoli je postao

(doista prikladno) šef Mossadovog voda smrti u vrijeme ubojstva Jolina F. Kennedyja.

U jednom od narednih poglavlja ukazat ću na povezanost obojice, i Shamira i Begina,


i istina će vas osloboditi

s atentatom na Kennedyja. Premijer Yitzhak Rabin uzdizan je kao veliki mirotvorac

nakon što je i sam ubijen u atentatu 1995., ali i on je bio terorist. Kao što kaže Naeim

Giladi, izraelski pisac i povjesničar: „Svoju je karijeru Rabin započeo ... terorističkim

ubojstvima kojima je prolivena i arapska i židovska krv kada su to zahtijevale hladne

političke procjene". 6

Godine 1940. kada je ilegalno useljavanje Židova u Palestinu uzelo maha, britanske

vojne vlasti počele su uhićivati i deportirati one Židove koji nisu imali potrebne

papire. Cionističko podzemlje odlučilo je da će radije vršiti sabotaže na izbjegličkim

brodovima negoli dopustiti im da isplove. Giladi nastavlja: ,,U to je doba Rabin bio

član Palmacha - u prijevodu „akcijskih skupina" - bila je to surova ilegalna postrojba

... u studenome 1940. njegova je skupina dignula u zrak brod s izbjeglicama, pod

nazivom Patria, u haifaškoj luci. U eksploziji je poginulo više od 250 židovskih emigranata".

7

Kasnije je Rabinov Palmach istu sudbinu priredio trima drugim brodovima, što je

za posljedicu imalo smrt preko tisuću Židova. No, za to su barbarstvo optuženi Arapi

što je, naravno, i bio smisao tog krvoprolića. Cionistički vođa David Ben-Gurion

u svojim je dnevnicima napisao da su ti bombaški napadi „izazvali veću naklonost

prema nama i podršku negoli smo očekivali"." Kasnije ću povezati i Ben-Guriona s

Kennedyjevim ubojstvom. Sve više mi se nameće zaključak da su ono što se dogodilo

Židovima u nacističkoj Njemačkoj (kakva god istina bila) podržavali, pa čak i

planirali ti mahniti ljudi kako bi se omogućilo stvaranje Izraela, a „antisemitizmom"

su podmetali klipove opravdanoj istrazi o njihovim gnusnim aktivnostima. Takav

je zasigurno bio ishod. Svakoga tko razotkriva te zaprepašćujuće strahote nazivaju

neo-nacistom.

Štoviše, veliki dio novca i naoružanja kojim su se koristili ne samo ti teroristi iz

podzemlja nego i osnivači Izraela, pribavljala je organizirana zločinačka skupina

Meyera Lanskog. Sjedište joj je bilo u SAD-u, no operirala je diljem svijeta. Lansky,

rođen kao Maier Suchowjansky u Grodnom u Rusiji, izdignuo se iz njujorških sirotinjskih

četvrti do čelnih pozicija u kaljuži međunarodnog podzemlja. Bio je iznad

mafije. Do tih se vrtoglavih visina Lansky uspeo uobičajenim sredstvima - ubojstvima

i terorom. Takav je bio čovjek koji je preko svojih zločinačkih i terorističkih mreža

prebacivao novac i oružje židovskim teroristima i kasnijoj izraelskoj državi. Njegov

je doprinos bio tolik da je opisivan kao „Izraelov kum". 9

Kada god bi mu dogorjelo

pod petama u Sjedinjenim Državama, Lansky se sklanjao u Izrael gdje se, u svojoj

voljenoj „domovini", na koncu i skrasio. Kao što ćemo vidjeti, jedan od onih koji su

bih u samom središtu urote da se ubije Johna F. Kennedyja bio je i Lansky. Eto kakvi

su umovi stvorUi Izrael pod paskom Rothschilda. A ako tim ljudima bacite rukavicu

u lice te ih raskrinkate, nazovu vas nacistom! Dajte, molim vas.

O nezavidnom položaju Palestinaca progovorili su neki hrabri Židovi i digli glas

protiv takvih postupaka Izraela: ljudi poput Noama Chomskog i Israela Shahaka 1

(preživjelog iz koncentracijskog logora Belsen), ali gdje su britanska i američka vlanadrase

da? Šute kb zalivene. Sasvim je razložno upozoravati na takve stvari u demokraciji

(čini mi se to pomalo smiješnim nazivom), ali ljudi su preplašeni, čak prestravljeni,

pa se teško odlučuju na to jer će biti proglašeni „antisemitima". Čak su i neki Židovi

koji su na to upozoravali počašćeni nazivom „antisemit"! I dandanas klika nastavlja s

organiziranjem „antisemitskih" događaja i napada kojima se omogućuje daljnja manipulacija

židovskih i nežidovskih zajednica. Hijerarhijske židovske strukture žele

cijeli židovski narod držati u neprestanom strahu, a kod takvog stanja kontroliranje

i manipuliranje ljudima prava je igrarija. Ekstremna Desnica je san snova za tu kliku

i ide im na ruku jer postupa na način koji manipulaciju čini mnogo lakšom. No, ne

postupaju svi ti dijelovi ekstremne Desnice na takav način slučajno. Tko doista financira

neke od tih „ekstremno desnih" skupina? Ukoliko odgovor znate možda biste mi

ga mogli prišapnuti.

U Britaniji, kako doznajem iz jednog izuzetno pouzdanog izvora vrlo bliskog obavještajnim

organizacijama, „ekstremno desna" skupina, Combat 18, zapravo je fasada

za zlokobnu Anti-klevetničku ligu (engl. Anti-Defamation League - ADL) američku

produženu ruku „izraelske/rotšildske tajne službe Mossad. Anti klevetnička liga djeluje

u Britaniji i Europi barem od 1991., a njezina je uloga da antisemitom proglašava

svakoga tko želi saznati istinu o onome što se događa. Ima li boljeg načina da se okrnji

ugled nekog istraživača od toga da njegove vrline počne isticati neka krajnje desna

skupina poput Combat 18? Ima li boljeg načina kontrole židovskog naroda pomoću

straha od toga da postupke skupine Combat 18 iznesete kao primjer onoga što ih

čeka ako ne budu imali hijerarhiju koja će ih zaštititi?

Ukoliko vam je sve ovo teško za povjerovati, mnogo je primjera koji to potvrđuju.

U vrijeme Kennedyjeva ubojstva nacionalni tajnik američke Nacističke stranke bio je

čovjek po imenu Daniel Burros. Bio je bliski suradnik „nacista" Roya Frankhousera,

čovjeka koji je jednom rekao: „Hitler je imao Židove, mi imamo crnčuge. Naravno,

moramo se usredotočiti na problem s crnčugama, zato što on zaokuplja mase, ali ne

smijemo zaboraviti ni Židove. Da Židovi znaju što dolazi - a vjerujte mi, to dolazi neumitno

kao što dolazi zora - shvatili bi da je ono što se zbilo u nacističkoj Njemačkoj

bilo poput izleta malih izviđača naspram onog što će se dogoditi u Americi. Mi ćemo

izgraditi bolje plinske komore, u većem broju, i ovoga puta neće biti izbjeglica". 11

Dražesno.

No, pokazalo se da je „nacist" Frankhouser profesionalni savezni infiltrator Ku

Klux Klana i drugih „nacističkih" i „komunističkih" organizacija. Njegovog bliskog

suradnika, „nacistu" Daniela Burrosa New York Times je u listopadu 1965. raskrinkao

kao Židova. Narednoga dana pronađen je mrtav, prostrijeljen, u Frankhouservoj kući

u Readingu u Pennsylvaniji. Mišljenje o uzroku smrti: „samoubojstvo". Burros je bio

i jedna od ključnih figura u „nacističkoj" Stranci nacionalnog preporoda koju je kontrolirala

Anti-klevetnička liga. Život nikad nije onakav kakvim se čini. „Protivnik"

skupini Combat 18 u Ujedinjenom Kraljevstvu je organizacija pod nazivom Reflektor

(Searchlight). Iz istog izvora saznajem da je to fasada za Odbor predstavnika britanskih

Židova i za ADL. Može li to itko potvrditi? Stara je to, vrlo stara, strategija. Čak


istino će vos osloboditi

naorase

ni Mossad nije ono što se na površini čini da jest. To je zapravo obavještajna agencija

koja prvenstveno radi za Rothschilde, za bankarski kartel globalne Elite i za kult Svevidećeg

Oka, kao što je to i A DL. Istraživač Gary Allen vrlo je dobro opisao situaciju

u svojoj knjizi iz 1973. godine Ne usuđuju se to nazvati zavjerom (None Dare Call It

Conspiracy):

Jedan od glavnih razloga za nepostojanje bilo kakvih podataka o ulozi međunarodnih

bankara u političkoj povijesti je taj što su Rothschildi bili Židovi. [Antižidovski

nastrojeni ljudi]... doveli su vodu na mlin zavjere nastojeći prikazati čitavu zavjeru

židovskom. Istina je bila sasvim drukčija. Tradicionalno anglo-saksonske međunarodne

bankarske institucije J. P. Morgana i Rockefellera u zavjeri su igrale jednu od

ključnih uloga. No ne možemo zanijekati važnost Rotschilda i njihovih poslušnika.

Međutim, nerazumno bi i nepošteno bilo da svu krivnju za zločine Rothschilda svalimo

na Zidove, a isto bismo učinili da sve baptiste držimo odgovornim za zločine

Rockefellera.

Židovski članovi zavjere služe se organizacijom zvanom Antiklevetnička liga kao

oruđem za uvjeravanje ljudi da je svako spominjanje Rothschilda i njihovih saveznika

svojevrstan napad na Zidove. Na taj su način ugušili svako pošteno proučavanje

međunarodnih bankara, učinivši tu temu tabuom na sveučilištima.

Svakog pojedinca ili knjigu koji istražuju tu temu smjesta napadnu stotine ispostava

ADL a diljem zemlje. ADL nikada nije dopustio da istina ili logika ometu njegove

iznimno profesionalne kampanje blaćenja tuđeg ugleda... Zapravo, nitko nema

veće pravo da bude ljut na rotšildsku kliku od njihovih sunarodnjaka Židova. VVarburzi,

koji su činili dio Rothschildovog carstva, pomogli su u financiranju Adolfa

Hitlera..."

Ugnjetavanje ima mnoge oblike, od kojih većina i nije tako lako uočljiva. Široko

rasprostranjeno osudivanje Židova u Njemačkoj bilo je posljedica toga što su nacisti

iznosili jednu verziju „istine" (Židovi su grozni), a suzbijali drukčije informacije koje

su govorile nešto posve drugo (Židovi se ne razlikuju od bilo koga drugoga). To je

očigledno ugnjetavanje preko manipulacije umom, zato što su ljudima uskraćene sve

raspoložive činjenice i stajališta te su posljedično njihova gledišta bila neuravnotežena.

No, ako ono čemu se s pravom kanimo suprotstaviti jest jedan oblik ugnjetavanja,

zašto sudjelujemo u zataškavanju drukčijih informacija o službenoj slici Drugog

svjetskog rata? Koliko je ispravno da se, usred tog žustrog zataškavanja, besplatni primjerci

Spielbergova filma Schindlerova lista daju školama te se djeca indoktriniraju

verzijom događaja koju nitko nije ni pokušao osporiti? I zašto mi, koji inače ističemo

da se opiremo ugnjetavanju i zahtijevamo slobodu govora, dopuštamo da se ljude šalje

u zatvor te da ih se ocrnjuje, da se časopisi gase na licu mjesta zato što su se usudili

predložiti drukčiju verziju povijesti? Možemo li uopće izbjeći da budemo optuženi za

licemjerje i kritiziranje jedne tiranije dok podupiremo drugu? Kada ljudi misle daje

sasvim u redu sputavati drugačija gledišta i dokaze, bez obzira da li se mi s potonjim

slažemo, tada igramo ulogu Boga u odnosu na druge muškarce i žene, naše bližnje.

Ako su dokazi nevaljani, tada će se pred očima javnosti takvima i pokazati. Ako su

valjani, zašto ih, pobogu, zataškavati? Takvo je stajalište podržao i John F. Kennedy

kada je u govoru na Sveučilištu Columbia u veljači 1962. rekao:

„Mi želimo slobodan protok informacija ... država koja se boji dopustiti ljudima

da procijene istinu i laž na jednom otvorenom tržištu država je koja se boji

svojih ljudi."

Živimo u državama koje se boje ljudi, u svijetu koji se boji ljudi. Grčevito se držimo

dogmi koje izražavaju strah od ljudi. Oni koji svim mogućim sredstvima nastoje

onemogućiti iznošenje drukčijih verzija povijesti koje osporavaju „službenu verziju"

također se boje ljudi: boje se da će slobodnim protokom informacija njihova manipulacija

bit razotkrivena. Način na koji je umovima Židova tako žestoko manipulirala

židovska vrhuška tijekom stoljeća imao je za posljedicu nešto drugo. Poput Rimokatoličke

crkve te drugih vjerskih i rasnih tiranija, Judaizam, a u novije doba cionizam,

koristili su se strahom i krivnjom kako bi zadržali kontrolu nad vlastitim narodom.

Prisiljavali su svaki naraštaj da se prilagodava onome što mu one govore da mora

vjerovati te su im programirali umove na način da na sebe gledaju kao na narod koji

je uvijek bio, i koji će uvijek biti žrtvom ugnjetavanja i predrasuda od strane drugih

dijelova društva. Brošura 12

u kojoj se traži financijska podrška za Odbor predstavnika

britanskih Židova na naslovnoj strani ima sliku neprijateljski raspoloženih neonacista.

Unutar brošure se kaže da Odbor predstavlja jedan vid „zaštite" židovske

zajednice od rasizma i „poricanja Holokausta" u vrijeme kada su „glasovi fašista sve

jači". Sve je to samo strah, strah, strah, i kontrola, kontrola, kontrola. Mnogi su Židovi

ujedno programirani da same sebe doživljavaju Božjim „izabranim narodom", iznad

svih ostalih, a čitajući neke dijelove židovske literature i zakona, ustanovit ćete da su

nevjerojatno rasistički, u tolikoj mjeri daje to upravo zapanjujuće. Talmud, židovska

knjiga zakona, sadrži (među ostalim biserima) i sljedeće: „Samo su Židovi ljudi, ne-

Zidovi nisu ljudi, već stoka" (Kerithuth 6b, strana 78, Jebhammoth 61); „Ne-Židovi

su stvoreni da bi Židovima služili kao robovi" (Midrasch Talpioth 225); „Spolno

općenje s ne-Židovima je poput spolnog općenja sa životinjama" (Kethuboth 3b);

»Ne-Židove treba izbjegavati, čak i više od bolesnih svinja" (Orach Chaiim 57, 6a);

»Natalitet ne-Židova mora se energično obuzdati" (Žohar II, 4b); „Kao što izgubljene

krave i magarce nadomještate novima, tako ćete nadomjestiti i ne-Židove" (Lore Dea

377,1). I sve u tom stilu. Upitajmo se, koliko su često takvi „antirasistički" prosvjedi

u suprotnosti s talmudskim uvjerenjima? Nikada. Naravno.

Ironija je u tome što se i rasizam ekstremnih Židova i rasizam Adolfa Hitlera temelje

na jednom kolosalnom mitu. Kao stoje rekao Alfred M. Lilienthal, židovski pisac

i istraživač:


istina ce vas osloboditi

„Niti jedan istaknutiji antropolog ne bi osporio da je židovski rasizam isto takva

budalaština kao što je to i arijevski rasizam. Još je 1938. godine Američko antropološko

udruženje na svojoj godišnjoj konferenciji u NewYorku arijanizam proglasilo

tlapnjom te je ustvrdilo da su i 'arijevski' i 'semitski' lingvistički pojmovi bez ikakvog

rasnog značenja...

...Antropološka znanost svrstava čovječanstvo u tri prepoznatljive rase: crnu,

mongolsku i orijentalnu, te kavkasku ili bijelu (iako neki stručnjaci govore i o četvrtoj

rasi - australoidskoj)... Pripadnika židovske vjere ima u svim trima rasama

i podrazredima." 13

Uvjetovani misaoni obrasci u kolektivnom židovskom umu uvijek iznova stvaraju

fizičku zbilju prepunu tlačenja, predrasuda i rasizma koja odgovara obrascu - očekivanju

- programiranom u njihovu kolektivnu svijest. Oni ga očekuju, oni ga stvaraju.

Kada se židovski narod kao cjelina oslobodi umne kontrole svojih hijerarhijskih

struktura i riješi se osjećaja straha i predrasuda, tada će si prestati privlačiti takva

iskustva. Kada budu otvoreno odbacili naslijeđeno stajalište o rasnoj nadmoći, ti će se

obrasci rastvoriti i nestati iz njihovog magnetskog plašta/aure i tada će samima sebi

prestati privlačiti rasizam. K tome, poput ljudi koji su odgajani u okviru ekstremnih

verzija Katoličanstva, Židovi kao narod sebe trebaju voljeti i odbaciti krivnju koju im

njihovi kontrolori vječno nameću. Od svih ljudi koje susrećem, oni odgajani u okviru

rimokatoličke i židovske vjere nalaze se medu onima koji su najviše dezorijentirani,

kako mentalno tako i emocionalno. To nije slučajno. Od najranije dobi obje te vjere

djeci ispiru mozak strahom i krivnjom. Pripadnici židovskog naroda jednostavno su

predivni kada si dopuste bili ono što jesu. Sviđa mi se njihova duhovitost i energija. U

mnogočemu bi mogli doprinijeti dobrobiti svijeta. Ali rijetko sam kada sreo i jednoga

koji sebe uistinu voli i koji ne nosi teret naslijeđene krivnje. Prijatelji dragi, tu vam se

radi o kontroli. Vrijeme je da se toga riješimo.

Pripadnici židovskog naroda (koji su, poput svih nas, svijesti u razvoju, samo što u

ovom životu iskustva prikupljaju u obličju Židova), nikada neće biti slobodni ukoliko

ne iskorače iz mentalne i emocionalne kontrole te malobrojne klike, koja ih koristi na

najbezdušnije načine pri ostvarivanju svojih bolesnih i đavolskih ambicija, u savezu s

jednako tako bolesnom klikom ne-Židova.

Službena je povijest izvanredno izmanipulirana, a mi na svijet i dalje gledamo u

okviru djetinje pojednostavljenih kategorija dobra i zla, junaka i zlikovaca. Stvari su

rijetko kada baš takve. Nakon rata, na Nirnberškom se suđenju sudilo Nijemcima.

Zavirite li iza prepravljenih povijesnih udžbenika, vidjet ćete da su ta suđenja bila

lakrdija, proračunata primjena osvete i manipulacije, gdje se često kažnjavalo one

koji nisu imali većeg utjecaja, da bi se prikrili tragovi onih koji su ga imali... poput

Amerikanaca u upravama američko-nacističkih kartela i matičnih kompanija. Ta su

suđenja bila predstave na kojima se sudilo onim nacistima koji nisu smatrani dovoljno

važnima ili nisu baratali dovoljnom količinom političkih i znanstvenih spoznaja

da bi ih se prebacilo u Sjedinjene Države i Južnu Ameriku gdje bi mogli nastaviti s radom

za Elitu. 1 ' 1

U Nirnbergu se nije priznavala obrana na temelju izvršavanja naredbi

nadređenog časnika. Drugim riječima, ako su se oglušili na zapovijed tijekom rata,

bili su streljani, a ako su zapovijed izvršili u Nirnbergu su osuđeni na smrt vješanjem.

Presedan za oduzimanje mogućnosti obrane na temelju izvršenja zapovijedi nadređenih

učinilo je Ministarstvo rata u Londonu u travnju 1944., baš kada su se sastavljali

popisi nacističkih ratnih zločinaca i vršile pripreme za poslijeratna „suđenja". U

to je vrijeme promijenjena formulacija teksta iz stavka 443. XIV. poglavlja Britanskog

priručnika vojnog prava kako bi odražavala način formulacije jednog članka kojeg

je za Britanski godišnjak međunarodnog prava za 1944. godinu napisao dr. Hersch

Lauterpacht. Izmijenjeni stavak 443. glasi:

„Očigledno nezakonita narav zapovijedi - nezakonita u odnosu na općenito prihvaćena

načela međunarodnog prava koja se u tolikom stupnju poistovjećuju s

iskazivanjem čovječnosti da su bjelodana svakoj osobi prosječnog razumijevanja

- činjenicu naloga pretpostavljenih čini nebitnom."

Dr. Lauterpacht bio je bivši Austrijanac zanimljivog životopisa. Između dva rata

bio je predavač asistent na Londonskom ekonomskom fakultetu koji je bio pod utjecajem

Okruglog stola. Potom, 1940. godine postao je gostujući profesor za Carnegiejevu

zakladu za međunarodni mir koju je kontrolirala Elita, za koju se ispostavilo da

promiče rat. Nakon što se pomoću njegovih riječi željelo uništiti obranu temeljenu na

načelu vršenja naloga pretpostavljenih, dr. Lauterpacht je postavljen u britanski Izvršni

odbor za ratne zločine te u odbore niza međunarodnih pravnih časopisa i na razne

funkcije, uključujući Komisiju za međunarodno pravo u okviru Ujedinjenih naroda.

15

Njegov sin, kraljevski savjetnik Elihu Lauterpacht, bio je savjetnik Nadzorne

skupine središnje politike pod okriljem britanske vlade tijekom mandata premijera

Edwarda Heatha (konzervativca) i Jima Callaghana (laburista), te mnogih međunarodnih

pravnih tijela. 16

Čelni čovjek Heathove politike bio je lord Victor Rothschild.

Nirnberško suđenje predstavlja uvredu prirodnom osjećaju pravde. Nije bitno što

se pretpostavljalo da su optuženi učinili. Ne primjenjuju li ljudi pravdu dosljedno,

tada ne mogu reći da su imalo bolji od onih koje osuđuju. Američki sudac, g. Wenersturm,

predsjednik jednog od sudova, dao je ostavku i otišao kući zgrožen tamošnjom

nepravdom i manipulacijom. Drugi američki sudac, Edward L. van Rođen,

bio je jedan od trojice članova Simpsonovog vojnog povjerenstva koje je osnovano da

bi istražilo metode korištene na Nirnberškom suđenju za zločine u Dachau. Njegova

su otkrića u siječnju 1949. iznesena u Washington Daily Newsu i britanskom Sunday

Pictorialu. Opisao je načine na koji su „priznanja" dobivena:

150

151


istina će vas osloboditi

nadrase

„Pretvarali su se da su svećenici kako bi čuli ispovijedi i dali oproštenje grijeha; vršili

su mučenja prilikom kojih bi zapaljene šibice gurali pod nokte zatvorenika; izbijali

su im zube i lomili vilice; zatvarali ih u samicu i davali obroke na granici izgladnjivanja

... Izjave prihvaćene kao dokaz iznuđene su od ljudi koji su najprije držani u

samici po tri, četiri i pet mjeseci... Istražitelji su na glave optuženika stavljali crne

kapuljače, a potom ih mlatili po licu mjedenim bokserima, udarali ih nogama i tukli

gumenim cijevima ... Svi osim dvojice Nijemaca od 139 slučajeva koje smo istraživali,

toliko su udarani po testisima da su njihove ozljede bile neizlječive. Bio je to

uobičajeni operativni postupak naših američkih istražitelja ... Snažne muškarce bi

slamali i svodili na ljudske ruine, spremne da mucajući priznaju sve što bi njihovi

tužitelji tražili."

Eto kakvi su ljudi sjedili za sudačkim stolom i sudili drugima za ratne zločine. Jednom

kada nasjednete na trik pa dvije strane počnete doživljavati kao „dobre" odnosno

kao „zle" bez imalo sivih nijansi medu njima tada postajete robot. Život nije film

u kojem glumi John Wayne. Nedugo nakon Falklandskog rata 1982. godine jedan

vojnik koji je ondje bio na zadatku rekao mi je kako ga je dotuklo kada je vidio svoje

suborce, britanske vojnike, kako probadaju bajunetama argentinske ratne zarobljenike

koji su bili položili oružje i predali se. Opisao je kako su drugi britanski „heroji"

krali prstenje mrtvih Argentinaca odsijecajući im prste. Bio je toliko potresen i ogorčen

da je napustio oružane snage. Godinama kasnije objelodanjeni su dokazi o istim

tim događajima koji su doveli do policijske istrage, ali njihovi su nalazi zanemareni a

britanske su vlasti odbile podnijeti tužbu protiv onih koji su u to bili umiješani. Novine

su pisale kako bi bilo nečuveno da „naši momci" budu optuženi za takve stvari,

kada su se „samo borili za svoju zemlju". Vrijeme je da shvatimo kako neki od „naših

momaka" postupaju isto tako užasno kao i oni u Njemačkoj i Iraku. Štoviše, time bi

se rasplinula besmislica koju bismo tobože trebali prihvatiti: da Britanija, Amerika i

Zapad općenito jašu na bijelim bojnim konjima, „boreći se za slobodu", uz milozvučne

glasove anđeoskih zborova.

Možda tu simplicističku ideju o „Slobodnom svijetu" suprotstavljenom tiraniji

ništa ne ruši više od Hitlerovih genetskih eksperimenata u potrazi za jednom nadmoćnom

rasom. Upitate li većinu ljudi o kompleksu više vrijednosti povezanom s

rasom, uprijet će prstom u Adolfa Hitlera i naciste. Ali, opet, nije sve baš tako jednostavno.

Plan dovođenja na scenu neke nadrase i uklanjanje „nižih" rasa nije nastao

niti se okončao u nacističkoj Njemačkoj. Plan je osmišljen mnogo prije, a provodi

se i danas. Sve što se dogodilo za Hitlerove vladavine bilo je moguće zato što je na

tu zemlju i njemačku psihu on imao takav utjecaj da je svoje težnje mogao otvoreno

promicati. Ovaj mentalitet nadmoćne rase još je jedan dio plana Elite za uvođenje

Novog Svjetskog Poretka. Kada pomislite da se Zatvorski Čuvari ozbiljno bave genetskim

inženjeringom najnaprednije vrste, gotovo nimalo ne iznenađuje da to njihovi

slugani na Zemlji odražavaju u vlastitim stavovima. Nacisti su javno radili i govorili

ono što je Elita u Britaniji i Americi govorila i financirala mnogo prije negoli se uopće

čulo za riječ „nacist".

Eugenika je, da citiramo Oxfordov kratki rječnik: „...stvaranje kvalitetnog potomstva

poboljšanjem nasljednih osobina". Izraz „eugenika" skovao je Englez Francis

Galton krajem devetnaestog stoljeća. Pozivao je društvo da intervenira kako bi se

sačuvala rasna čistoća. Galton je htio da se „nesposobni" prisilno steriliziraju. Drugi

„pionir" tog mentalnog sklopa bio je Thomas Robert Malthus rođen 1766. Od njega

je potekla teorija o „opstanku najjačih" te je preko Herberta Spencera prenesena do

Charlesa Damina. Malthus je bio opsjednut probiranjem stanovništva te je predlagao

niz mjera protiv „teglećih rasa" (siromašnih) kako broj stanovništva ne bi bujao

i, prema njegovu viđenju, kako bi se spriječilo da ljudskom genetskom strujom

prevladaju takve „manje vrijedne" rasne odlike. U svom najpoznatijem djelu Ogled

(Essay) predlaže da ulice budu uže te da se u kuće zbije više ljudi, čime bi se potaknuo

povratak kuge. Sela bi se trebala graditi pored ustajalih bara a, iznad svega, primjeni

sredstava za sprječavanje i liječenje bolesti trebalo bi se žustro protiviti, rekao je

Malthus. I nastavio:

„Pravda nas i čast obvezuju da službeno osporavamo pravo siromašnih na potporu.

U tu svrhu predlažem da se donese odredba po kojoj se niti jednom

rođenom djetetu ... nikada ne bi smjelo dati pravo na dobivanje župne pomoći

... [Vanbračno] dijete je, govoreći u relativnim kategorijama, od male vrijednosti

društvu, budući da će njegovo mjesto odmah nadomjestiti druga djeca ... Sva

djeca koja nadilaze broj nužan za održavanje stanovništva na toj [poželjnoj]

razini neizostavno moraju nestati, osim ako se, smrću odraslih osoba, za njih ne

načini mjesta." 17

Iz takvog je uma proistekla ideja o „opstanku najjačih" koja odonda dominira „znanošću"!

Pridodajte tome vjerovanje da je intelekt pojedinca genetski uvjetovan intelektom

roditelja i dobit ćete eugenički pokret koji je na tako sablažnjiv način izbio na

površinu za vladavine Adolfa Hitlera. Premda su s naprednim ezoterijskim znanjem

upoznate gornje razine Elite, neke od onih koji se nalaze na nižim razinama piramide

potiče se da vjeruju u svakojake gluposti. Jedna od njih je i genetska superiornost intelekta

putem međusobnog križanja. Egu to, izgleda, prilično godi. Obratite također

pažnju na to kako Malthusovi prijedlozi za poticanje bolesti i nametanje nemogućih

uvjeta siromašnima još uvijek čine glavni dio Elitine politike u Trećem svijetu, ali i

unutar industrijaliziranih zemalja.

Ljudi čija su nam imena u ovoj knjizi sada dobro poznata, kao što su Harrimani i

Rockefelleri, eugeniku su objeručke prihvaćali. Majka Averella Harrimana financirala

je formiranje pokreta o znanosti o rasi u Americi 1910. godine, te je dala izgraditi

Ured eugeničke dokumentacije kao ogranak Galtonovog nacionalnog laboratorija u

Londonu. Harrimani su vodili brigu o imetku obitelji Bush, a bili su vrlo bliski s još

152


' istina će vas osloboditi

nadrase

jednim podupirateljem obitelji Bush, Georgeom Herbertom Walkerom (u krvnom

srodstvu s Prescottom Bushom, temeljem braka s pripadnicom te obitelji, i djed Georgea

Busha, koji će kasnije postati predsjednik Sjedinjenih Država). Već krajem devetnaestog

stoljeća neke mentalno bolesne ljude i djecu dužnosnici iz područja javnog

zdravstva dali su sterilizati. Sterilizaciju psihički bolesnih i „nepoželjnih" država

Indiana je učinila obaveznom te je u državnom Kazneno-popravnom domu u Indiani

sterilizirano 475 muškaraca.

Nakon smjene stoljeća Harrimani i Rockefelleri potrošili su više od 11 milijuna

dolara na izgradnju eugeničkog istraživačkog laboratorija u Cold Springs Harboru na

Long Islandu u New Yorku, nedaleko imanja braće Dulles. Proučavanje eugenike poticalo

se na sveučilištima pod kontrolom Elite, kao što su Harvard, Columbia i Cornell.

U Njemačkoj istim je putem pošao Ernst Haeckel, mistik i promicatelj nadmoći

arijske rase, čije će ideje utjecati na Hitlera. Haeckel je ustvrdio da je dužnost države

da postavi uvjete razmnožavanja, a on i njegovi pristaše osnovali su Monističku ligu

kako bi u Njemačkoj promicali svoja bolesna uvjerenja. Prvi Međunarodni kongres

eugenike održan je 1912. u Londonu. Među njegovim direktorima bili su Winston

Churchill i Alexander Graham Bell, izumitelj telefona. Do 1917. već je petnaest američkih

država imalo zakone o eugenici, i gotovo su sve osim njih nekoliko ozakonile

obaveznu sterilizaciju padavičara, psihički bolesnih i mentalno zaostalih te pravih

kriminalaca.

Godine 1932., godinu dana prije nego su na vlast došli Hitler odnosno Roosevelt,

Harrimani su pomogli da se organizira Treći međunarodni kongres o eugenici u

američkom prirodoslovnom muzeju u New Yorku. Mary, sestra Averella Harrimana,

na tom je skupu ravnala reprezentacijom (čašćenjem uzvanika). Te bogate američke

obitelji, poput njihovih pandana u Britaniji, smatraju se rasno nadmoćnima te žele

sačuvati rasnu čistoću. To je - uz stjecane moći, bogatstva i utjecaja - razlog zašto

unutar tih obitelji dolazi do tolikog broja brakova između srodnika. Amerika možda

nema službenu kraljevsku obitelj ili aristokraciju kakva postoji u Britaniji, ali ima

neslužbenu, te se svojski trude povezati svoje podrijetlo, na često vrlo prevaran način,

s Vilimom Oranskim i britanskom kraljevskom obitelji ili s nekim krilom britanske

aristokracije.

Cilj eugeničkog pokreta bio je, i ostao, stvaranje jedne nadmoćne rase putem sterilizacije

i nametnute kontrole rađanja onim rasama koje su smatrali „nižim". Međunarodni

kongres o eugenici u New Yorku 1932. godine dotaknuo se „problema" (kako

su ga oni doživljavali) razmnožavanja i povećanja broja Afroamerikanaca i drugih

„nižih" sojeva. Zaključeno je da se kao način uklanjanja te „opasnosti" po više rase

(tj. njih same) nameće sterilizacija i „podrezivanje loše loze". Kongres je bio posvećen

radu majke Averella Harrimana pa je njegovo zasjedanje Averell svojski podržao.

Osobno je sredio da parobrodska linija Hamburg-Amerika Shipping Line (pod njegovom

kontrolom te Georgea Walkera i Prescotta Busha) preveze naciste iz Njemačke

do New Yorka kako bi mogli sudjelovati na kongresu. Najpoznatiji od njih bio je dr.

Ernst Rudin, psihijatar sa Instituta Kaisera Wilhelma za rodoslovlje i demografiju u

Berlinu. Ondje je zauzeo čitav jedan kat sa svojim postavom eugeničkog „istraživanja",

a sve to zahvaljujući sredstvima koja su osigurali... Rockefelleri. 18

Dr. Rudin jednoglasno je izabran za predsjednika Međunarodnog saveza eugeničkih

društava na njujorškom kongresu, što je jednim dijelom bilo priznanje njegovom

radu kao osnivaču Njemačkog društva za rasnu higijenu. Eugenički je pokret

pozivao na steriliziranje psihičkih bolesnika (društva za psihičku higijenu); usmrćivanje

kriminalaca, umobolnih osoba i smrtno bolesnih (društva za eutanaziju); i na

pročišćenje rase putem sterilizacije i sprječavanja začeća kod onih koje se smatralo

da imaju manje vrijednu krvnu lozu (društva za kontrolu rasta stanovništva). Sve je

to bilo u pogonu mnogo prije negoli je itko čuo za Adolfa Hitlera i naciste. Hitlerova

Njemačka bila je samo sredstvo za promicanje ciljeva pokreta, nije predstavljala pokret

u cjelini.

Nedugo nakon što je Hitler ukinuo izbore i 1933. godine postao diktator Njemačke,

od Rockefellera financirani dr. Rudin zaduženje da napiše Zakon o sprječavanju

nasljednih bolesti u potomstvu, prema kojem prisilno treba sterilizirati sve koje se

smatra genetski manje vrijednim. Četvrt milijuna ljudi koji su bili psihički bolesni,

slijepi, gluhi ili alkoholičari, sterilizirani su ukazom posebnih eugeničkih sudova.

Rudin je nadzirao tu politiku i obučavao psihijatre i liječnike da propisuju i vrše sterilizacije.

Ali odakle je nacist Rudin crpio nadahnuće za formulaciju svojih rasnih

zakona? Iz Predloška zakona o eugeničkoj sterilizaciji iz 1922. kojeg je predstavio

H. H. Laughlin, „stručnjak" za eugeniku iz Zastupničkog doma američkog Kongresa

tj. njegovog Odbora za useljavanje i nacionalizaciju, kojeg su prihvatile mnoge

američke države. Eugenika nije bila svojstvena samo nacističkoj Njemačkoj. Godine

1942. američki „psihijatar" Foster Kennedy pozivao je na usmrćivanje zaostale djece,

a između 1941. i 1943. u Americi je sterilizirano više od 42.000 ljudi. 19

No, premda je Hitlerova Njemačka 1945. propala, poistovjećivanja s nadrasom nije

nestalo. Očito, govor o nadmoćnim rasama, rasnoj čistoći i sterilizaciji kao sredstvu

za poboljšanje krvne slike nacije bilo je loš PR, čim su na vidjelo počele izlaziti priče o

nacističkim projektima. No, dogodilo se samo to da su promijenjeni nazivi strategija

za stvaranje nadrase kako bi se pravo značenje prikrilo. Tako smo slušali o eutanaziji

i kontroli broja stanovništva umjesto o eugenici i pročišćavanju rase, ali sve je to

zapravo ista stvar. Ono što su Harrimani, Rockefelleri i ljudi poput Prescotta Busha

financirali i podupirali prije i tijekom rata, njihovi su nasljednici nastavili promicati

pod krinkom „prihvatljivog" jezika. Na primjer, jedan od ljudi koji je radio s Harrimanima

i Prescottom Bushom na financiranju Hitlera bio je William H. Draper mlađi,

čovjek koji je pripomogao financirati nacističke kartele, a Roosevelt ga je nakon

r

ata zadužio da odluči o njihovoj sudbini.

Draper, bliski suradnik Averella Harrimana, bio je jedan od većih sponzora Međunarodnog

kongresa o eugenici prije rata i jedan od odgovornih za postavljanje dr.

Ernsta Rudina na čelo svjetskog eugeničkog pokreta. Godine 1958. Draper je ime-


' istina će vas osloboditi

IIUUIU5C

novan predsjednikom odbora koji je savjetovao predsjednika Dwighta Eisenhowera

(CFR) o raspodjeli vojne pomoći drugim zemljama. To je imenovanje omogućio

Prescott Bush, tadašnji američki senator koji je predstavljao državu Connecticut.

Bush je redovito igrao golf s predsjednikom i savjetnikom za nacionalnu sigurnost

Gordonom Grayom (svojim prisnim prijateljem i zagovornikom eugenike). Do tada

John Foster Dulles (Bushov bivši odvjetnik tijekom financiranja Hitlera) postao je

ministrom vanjskih poslova, a njegov brat Allen Dulles (ranije je radio sa Schroderom,

Hitlerovim osobnim bankarom) bio je ravnatelj CIA-e. Blago rečeno, oko gorljivog

pristaše eugenike poput Drapera bilo je mnogo ljudi sličnih uvjerenja. To mu

je omogućilo da preusmjeri djelovanje svog odbora sa savjetovanja o vojnoj pomoći

na agitiranje o prijetnji koju predstavlja buduća „eksplozija stanovništva". Njegov je

odbor izradio planove za smanjenje stanovništva siromašnijih zemalja tj. onih ljudi

koji nemaju bijelu kožu. Širenje takvih naroda, rekao je Draper, bilo je prijetnja nacionalnoj

sigurnosti Sjedinjenih Država. 20

Eisenhower je odbacio Draperove prijedloge ali je ovaj, uz podršku svojih istomišljenika

tj. revnosnih pristaša rasne čistoće, osnovao Odbor za populacijsku krizu

/„Draperovu zakladu" koji su - zajedno s obitelji Rockefeller i DuPont - nastavili

promicati eugeniku pod krinkom kontrole rasta stanovništva. Draper je bio savjetnik

predsjednika Lyndona Johnsona za takva pitanja, čija je administracija počela

koristiti inozemni program pomoći za financiranje kontrole rađanja u nebjelačkim

zemljama.

Još jedan Draperov 21

istomišljeniku američkoj politici bio je Prescottov sin George

Bush, glasni pobornik politike generala Drapera. Bush je već 1969. organizirao javne

rasprave o prijetnjama koje predstavlja rađanje prevelikog broja crnih beba. Draperov

sin i nasljednik, William H. Draper III, bio je su-ravnatelj za financijska pitanja i

voditelj akcije prikupljanja sredstava u predsjedničkoj kampanji Georgea Busha 1980.

godine. Nešto kasnije istog desetljeća Bush je uvjerio Ronalda Reagana da mlađeg

Drapera postavi na mjesto administratora Programa Ujedinjenih naroda za razvoj,

organizacije povezane sa Svjetskom bankom i zadužene za kontrolu rasta svjetskog

stanovništva!

Strategije eugenike i stvaranja nadrase prenosile su se tijekom mnogih naraštaja

vladajućih obitelji Elite. Tijekom mandata Georgea Busha u Bijeloj kući, unutar proračuna

za pružanje pomoći prilično se izdvajao element kontrole rasta stanovništva.

Pravni mu je savjetnik od 1980. bio Boyden Gray koji je postao glavni pravni savjetnik

predsjednika tijekom Bushove administracije. Gray mu je mogao dati pregršt

savjeta o kontroli rasta stanovništva. Nakon rata, dok je Boyden još bio dječak, njegov

otac Gordon Gray (bliski prijatelj Prescotta Busha), pokrenuo je projekt koji je

pružao osnovu za današnji program globalne sterilizacije. Godine 1946. eugenički se

pokret nastojao ponovno izgraditi nakon prilično zlosretnog publiciteta kojeg je izazvao

jedan od njegovih glavnih zagovornika, Adolf Hitler. Tijekom rata Sterilizacijska

liga Amerike promijenila je naziv u Birthright Inc. i sada je tražila načina da se vrati

svojem glavnom djelovanju. Pokušaji da se Liga ponovno aktivira u Iowi okončani su

kada je tijekom sterilizacijske operacije umro jedan dječačić, a zbog lošeg publiciteta

od plana se odustalo. Umjesto toga, preselili su se na teritorij obitelji Gray u Sjevernoj

Karolini. Gordon Gray utemeljio je Memorijalni medicinski fakultet Bowman Gray u

Winston-Salemu. Nazvan je po Boydenovom djedu, koji je posjedovao poduzeće R. J.

Reynolds Tobacco Company. Taj je fakultet postao jedan od centara eugenike. U njemu

je prikupljana opsežna dokumentacija o obiteljima koje nose „nasljedne bolesti",

a započet je i projekt kojim su... pazite ovo... prisilno sterilizirana mala djeca za koju

se smatralo da nemaju dovoljno visok kvocijent inteligencije. Ne, ne, ne govorim o

nacističkoj Njemačkoj za vrijeme rata, govorim o Sjedinjenim Američkim Državama

1946.-1947.! Pratetka Boydena Grava, Alice Shelton Gray, osnovala je Ligu za usavršenje

čovjeka (sjeverno-karolinški ogranak nacionalnog pokreta za eugeničku sterilizaciju),

te je bila službena nadzornica eksperimenta stvaranja nadrase započetog na

Grayovom „medicinskom fakultetu". U to su bili uključeni dr. Claude Nash Herndon,

pomoćnik direktora „medicinske genetike" na tom fakultetu, i dr. Clarence Gamble

(nasljednik deterdžentskog carstva Proctora i Gamblea), koji je bio šef „nacionalnih

terenskih operacija". Djeci upisanoj u školskom okrugu Winston-Salema davani su

„testovi inteligencije", a djeca čiji su rezultati bili ispod granice koju su ti bizarni ljudi

smatrali prihvatljivom bivala su sterilizirana. Njihove preporuke prenesene su Državnom

eugeničkom odboru koji je imao ovlasti naložiti sterilizaciju na temelju zakona

države Sjeverne Karoline. Dr. Claude Nash Herndon govorio je o svom radu u razgovoru

vodenom 1990., a objavljenom u knjizi George Bush, neautorizirana biografija:

„...Testovima inteligencije podvrgnuta su sva djeca u školskom sustavu Winston-

Salema. [Za sterilizaciju su predviđena] samo ona djeca koja su postigla vrlo loše

rezultate, ispod 70 bodova. Jesmo li vršili sterilizaciju male djece? Jesmo. Bila je

to razmjerno bezopasna operacija ... Obično se [obavljala] tek kada je dijete navršilo

osam ili deset godina. Kod dječaka samo načinite rez i podvežete cijev ...

Operaciju smo češće izvodili nad djevojčicama negoli nad dječacima. Naravno,

morate zarezati i otvoriti trbušnu šupljinu, ali, ponavljam, operacija je razmjerno

bezopasna." (str. 59)

Aha, onda je to O.K. Što su radili mediji dok se sve to zbivalo? Ne mnogo, kako

se čini. Dr. Herndon govorio je o njihovim „dobrim odnosima" s tiskovnim medijima.

Ne iznenađuje to previše kada uvidite da je Gordon Gray bio vlasnik časopisa

Winston-Salem Journal, novina Twin City Sentinel i radio postaje WSJS. Eugenika je

naširoko promicana nakon rata pod maskom kontrole rasta stanovništva, baš kao i

danas. Početkom 1950-ih, kada je John Foster Dulles bio predsjednik one fasade Novog

Svjetskog Poretka izuzete od plaćanja poreza - Rockefellerove zaklade, odlazio je

s Johnom D. Rockefellerom III na brojna putovanja svijetom agitirajući za uvođenje

strategije za sprječavanje širenja nebjelačkog stanovništva. U studenome 1952. Dulles

157


istina će vas osloboditi

i Rockefeller osnovali su Populacijsko vijeće uz desetine milijuna dolara koje im je

osigurala obitelj Rockefeller. Američko eugeničko društvo napustilo je svoje staro

sjedište na Sveučilištu Yale, osnivačkom mjestu zlokobnog Društva lubanje i kostiju,

pridruživši se Populacijskom vijeću. Te dvije organizacije praktički su postale jedna.

Prvi predsjednik Populacijskog vijeća bio je Frederick Osborne, dugogodišnji tajnik

Američkog eugeničkog društva. Sterilizator djece u Sjevernoj Karolini, dr. Claude

Nash Herndon, izabran je 1953. za predsjednika Eugeničkog društva.

Kada je George Bush 1972. postao veleposlanik u Ujedinjenim narodima, on i njegova

klika u Američkoj agenciji za međunarodni razvoj pripremili su prvi službeni

sporazum između američke vlade i Sterilizacijske lige Amerike, koja je, i opet, promijenila

naziv u Udruženje za dobrovoljnu kiruršku kontracepciju. Na temelju tog

sporazuma američka vlada (porezni obveznici) počela je financirati tu organizaciju

kako bi ova u nebjelačkim zemljama svijeta provela ono što je već učinila djeci u

Sjevernoj Karolini. Godine 1988. kada je George Bush izabran za predsjednika potpisan

je drugi ugovor koji je za sobom povlačio ulaganje 80 milijuna dolara američkih

poreznih obveznika tijekom razdoblja od pet godina u širenje tog posla u 58 zemalja

Azije, Afrike te Srednje i južne Amerike. Sterlizirani su milijuni ljudi, što je financirano

sredstvima poreznih obveznika. Isto čine i druge zemlje. I, usput rečeno, dr.

Clarence Gamble, vatreni zagovornik sterilizacije iz sapunske obitelji Proctor i Gamble

te s Medicinskog fakulteta Bowmana Grava, također se počastio sredstvima iz

proračuna Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Njegova takozvana

Zaklada krčitelja (Pathfinder Fund) plaćena je da se uvuče u nebjelačka društva i da

slama opiranje steriliziciji.

Savez planiranog roditeljstva, kojeg u svakoj prilici podržavaju George Bush i manipulirajuće

Elite, zapravo je osnovan u Londonu, u prostorijama Britanskog eugeničkog

društva. Kao što možete vidjeti, iako se nazivi mijenjaju a retorika zaodijeva

izrazima koji su smatrani prihvatljivi tadašnjem javnom mnijenju, pred nama je isti

neumitni program koji se, na prijašnjim i sadašnjim naraštajima provodi desetljećima.

Nacistička je Njemačka bila tek najpoznatiji primjer njegove provedbe. Globalna

centralizacija moći, temeljita kontrola uma i tijela golemog broja ljudi, i stvaranje

jedne nadrase. To su teme koje povezuju mnoga stoljeća a još uvijek prevladavaju u

tajnim planovima, kojima se manipuliraju naši životi.

No, koliko ljudi na ovome svijetu vjeruje da su rasno nadmoćni ostalima? Brojka je

toliko velika da vas može zaboljeti glava. Koje li ironije, mnogi ljudi koji su propatili

zbog uvjerenja jedne rase da je nadmoćna drugima, zapravo vjeruju da su oni sami

genetski vredniji od drugih. Takav stav, takav misaoni obrazac, odašilje se u kolektivni

um koji stvara kolektivnu verziju te stvarnosti.

Ako smo takvog mentalnog sklopa da vjerujemo kako smo rasno nadmoćni drugima

mnogo je vjerojatnije da ćemo ljude sličnog načina razmišljanja privući sebi.

Osjećaj rasne nadmoći jest neuravnoteženost, neka vrsta poremećaja, a naša nam

podsvijest privlači vlastite poremećaje u vidu fizičkih iskustava kako bismo se s njima

uhvatili u koštac. Iz takvih bismo iskustava nešto naučili, a poremećaje proradili i

nadišli. Takvi poremećaji često su povezani s misaonim obrascima kojih se držimo

iz prijašnjih života kao i iz ovog sadašnjeg. Iz tog razloga netko tko na svjesnom

planu nema osjećaj rasne nadmoći ipak si može privlačiti nekakvo rasom obilježeno

iskustvo. Vlastitu zbilju stvaramo i podsvjesno. Mislima smo - čovječanstvo u cjelini

- oživotvorili globalni mentalitet nadmoćne rase/zbilju, a sada je možemo mislima

i ukloniti, ukoliko sve boje i vjere budemo smatrali jednako vrijednima, što one i

jesu.

Elita uspijeva u svojoj obmani zato što ima toliko mnoštvo lica i zato što djeluje

kroz mnogo različitih skupina i organizacija. U sljedeća tri poglavlja njihovu ću strukturu

donekle razmrsiti, a onima koji se prvi put susreću s ovom temom nastojat ću

olakšati uvid u sposobnost Elite da ostane skrivena od pogleda većine i da potajno

kuje našu kolektivnu sudbinu.

IZVORI

1 Jewish Chronicle (7. travanj 1995.).

2 Bojnik Alojzy Dziurski, Freedom Fighter (J. A. Dewar, Portland, Victoria, 1983.).

3 Noam Chomsky, World Orders, Old And New (Pluto Press, London, 1994.), str. 205-

206.

4 Ibid., str. 205-206.

5 World Orders, Old And New, str. 258-260. Ovdje je citirao YossijaTorpshteina, dopisnika

novina Ha'aretz, i druge svjedoke.

6 establishment Fakes Rabin's History", The Spotlight (20. studeni 1995.), str. 1.

7 Ibid.

8 Ibid.

9 U vezi dokumentiranih dokaza središnje uloge Lanskog u financiranju i krijumčarenju

oružja židovskih terorističkih skupina i države Izrael preporučam izvanredni ekspoze

Michaela Collinsa Pipera, Final Judgement. The Missing Link in the JFK Assassination

Conspiracy. Vidi bibliografiju.

10 Israel Shahak, Jewish History, Jewish Religion - The Weight Of Three Thousand Years

(Pluto Press, London, 1994.).

11 John George i Laird Wilcox, Nazis, Communists, Klansmen And Others On The Fringe

(Prometheus Books, New York, 1992.), str. 285.

12 „The Board of Deputies is the Voice of the Jewish Community", objavio Odbor poslanika

britanskih Židova, Tavistock Square, London WC1 OEZ.

13 What Price Israel?, str. 213-214.

14 Lako je moguće da je medu prebjezima koji su pobjegli u Južnu Ameriku bio i Hitler.

Dr. Robert Dorion, direktor forenzične odontologije u Montrealu, usporedio je zube na

159


. / istino ce vos osiooooiti

navodnom Hitlerovom„lešu"i zube samog Hitlera. Ustanovio je da među njima postoje

mnoge, vrlo uočljive razlike.

15 Who's Who (1958.).

16 Who's Who (1987.).

17 Thomas R. Malthus,„An Essay On The Principle Of Population As It Affects The Future

Improvement Of Society" (Reeves and Turner, London, ponovljeno izdanje 1878.).

18 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 49.

19 Casebook On Alternative 3, str. 86.

20 George Bush, The Unauthorised Biography, str. 56.

21 Godine 1971. William Draper usporedio je zemlje u razvoju sa „svjetski poznatim

rezervatom životinja - Kruger parkom u Južnoj Africi". „Tko će izdvojiti prekobrojne u

ovoj zemlji kada se pritisak zbog previše ljudi i premalo resursa pojača preko granica

izdržljivosti?", upitao je. Citirano u posebnom izvještaju „Global 2000, nacrt za genocid",

kojeg je objavila novinska služba Executive Intelligence Review, New York. Moj primjerak

distribuirao je Contact Network International, A. B. Gorredijk, Nizozemska.

osmo poglavlje

tajna vlada

Svijet je, s ratom koji se bližio kraju, bio prepušten na milost i nemilost Svjetske

Elite. Europa je bila opustošena, fizički, emocionalno, mentalno, duhovno i gospodarski,

kao što je i bilo planirano.

Dok okom obuhvaćate te beskrajne redove bijelih nadgrobnih ploča na ratnim

grobljima Francuske, sva grozota obmane možda je teže pojmljiva, ali ti mladi ljudi,

žene i muškarci, nisu poginuli za slobodu u onom pravom smislu. Dali su život da bi

se ostvario program Elite za svjetskom prevlašću i, na višoj razini, da bi se pojačala

kontrola od strane Zatvorskih Čuvara s Četvrte Dimenzije. Naravno, da su to vojnici

s obje zaraćene strane znali rata ne bi ni bilo. Umjesto toga, podastrta im je priča da

su nacisti iznimno opaka stvorenja koja moraju zaustaviti sile dobra, slobode i vrline.

Dakle, i opet je na djelu crno-bijela tlapnja. Nacistička filozofija bila je neizrecivo

grozna, ali bila je to ujedno filozofija onih koji su kontrolirali Saveznike. Iste sile su

financirale i manipulirale i jedne i druge.

Na kraju Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države bile su najmoćnija država na

Zemlji. One su osigurale sredstva za rat i, kroz zajmovno-najmovni sustav opskrbe

oružjem na osnovi „dobiješ sada, platiš kasnije" Europa je zapala u dugove. Zadužila

se kod američkih - od Elite kontroliranih - bankara. Godinama ranije Roosevelt je

rekao Churchillu da se Britansko carstvo mora uništiti, a sada je to bilo sigurna stvar.

Britanska dominacija trajala je dugo, ali su ju pomela dva svjetska rata. Po meni, Britaniji

uopće nije ni trebalo „carstvo", ali pogled moramo usmjeriti na razloge njegove

propasti, odnosno zašto su ga priveli kraju oni koji su planirali vlastitu dominaciju u

svijetu. Pročitate li Protokole lluminata (koje sam umetnuo u Pobunu robota), vidjet

ćete da su korištenje dugova i ratova kao sredstava kontrole upravo ono što su manipulatori

oduvijek imali u planu.

Ti su Protokoli objelodanjeni krajem pretprošlog stoljeća i, premda proglašavani

»krivotvorinom", dvadeseto stoljeće u njima je opisano izvanredno točno. Tko god da

ih je napisao, znao je što se sprema. Dugovi koje spominju trebali su još više narasti,

u situaciji gdje bi se europske zemlje u velikoj mjeri zaduživale kod Amerike kako bi

ponovno izgradile svoja sela i gradove nakon posljedica svekolikog i teškog bombardiranja.

Sjedinjene Države (Svjetska Elita) uvela je svoju strategiju Velikog područja u svrhu

kontrole Zapadne Europe, cijele zapadne polutke, Srednjeg i Dalekog istoka i bivšeg

Britanskog carstva. Za uspjeh takve politike vrlo je bitan Treći svijet. Kako je to

navedeno u jednom dopisu američkog Ministarstva vanjskih poslova iz 1949., Treći

160

161


' istina će vas osloboditi

tajna

vlada

svijet će „...ispuniti svoju glavnu funkciju kao izvor sirovina i tržišta za industrijska

kapitalistička društva". 1

Drugim riječima, Treći svijet će biti mentalno, emocionalno

i fizički silovan.

George Kennan iz Ministarstva vanjskih poslova tada je čak smatrao da bi eksploatacija

Afrike mogla djelovati kao „psihološki stimulans" Europi, što otkrivaju

dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti. 2

Za uspješno provođenje tog plana najvažnije

je bilo osigurati da niti jedna zemlja, posebno u Trećem svijetu, ne bude u

stanju prekinuti ekonomsku prevlast Elite i voditi gospodarstvo za dobrobit naroda.

Ova takozvana „prijetnja dobrog primjera", kojeg bi mogli slijediti i ostali, dovela je

do pokolja širom južne i Srednje Amerike i Istoka, uključujući i Vijetnam. Uvođenje

društvenih i ekonomskih reformi u zemljama Trećeg svijeta Henry Kissinger (Kom.

300) će nazvati „virusom" koji će, bude li mu omogućeno da buja, „zaraziti" mnogo

šire područje. 3

Ili, kao što je krajem 1940-ih rekao ministar vanjskih poslova Dean

Acheson (Kom. 300): „Od jedne trule jabuke u bačvi istrulit će sve". U Elitinoj bačvi.

Što se više terora bude provodilo nad vodama i narodima koji žele dokinuti ovisnost

o Elitinim bankarima i multinacionalnim kompanijama, manja je vjerojatnost

da će njihovim stopama poći netko drugi. To je temeljna, poglavita motivacija što

stoji iza strategije Sjedinjenih Država (Elite) kojom su počinjene strahote u Vijetnamu,

Gvatemali, Nikaragvi, Salvadoru, Brazilu, Italiji, Čileu, Dominikanskoj Republici,

Laosu, Grenadi, Honduras, Iranu i Indoneziji. Kada bismo ih sve naveli, ispunili

bismo zemljopisnu kartu svijeta. U pozadini tih događaja i svrgavanja demokratski

izabranih vlasti stajali su mnogi nacisti koje je diljem svijeta uposlila CIA. Časnika

SS-a i šefa Gestapa Klausa Barbieja, „Krvnika iz Lyona", angažirali su Amerikanci da

špijunira Francuze. Za stotine, ako ne i tisuće Hitlerovih ljudi koje je financirala CIA

značilo je to „stanje redovno" nakon „poraza" nacizma. Manipulacija se odvijala na

mnogim razinama, ali najvažniji je cilj bio da se izazove toliko sukoba između nacionalnih

država (problem), kako bi javnost zatražila da se nešto poduzme (reakcija),a

Elita bi tada mogla objelodaniti svoj dugoročni plan centralizacije svjetskih institucija

pod kontrolom malobrojne klike (rješenje).

Ukratko, temeljne teme Elitinog plana netom poslije rata bile su sljedeće:

. Uvesti na scenu svjetsko upravno tijelo pod nazivom Ujedinjeni narodi (s pridruženim

organima poput Svjetske zdravstvene organizacije - WITO koji bi se mogli

razviti u jednu svjetsku vladu, dovoljno moćnu da kontrolira živote svih ljudi na

Planetu.

naroda koji će se, pomoću isplaniranih sukoba, naposljetku stopiti u jednu svjetsku

vojsku.

. Stvoriti tri područja „slobodne trgovine" u Europi, Amerikama i Aziji, koja će

ljudima isprva biti prikazana kao obične ekonomske grupacije. Postupno, međutim,

razvit će se u centralizirane političke zajednice s jednom središnjom bankom i jednom

valutom. To će biti odskočna daska za uvođenje istih takvih institucija u svjetskim

razmjerima. Europska ekonomska zajednica, sada Europska unija, bila je prva

na redu, ali sada su na putu i druge dvije.

• Unaprijediti kontrolu javnog mnijenja te istraživati i proširivati spoznaje o tome

kako manipulirati ljudskom psihom, pojedinačno i kolektivno. Danas taj plan uključuje

mikročipiranje ljudi i njihovo trajno povezivanje s jednim globalnim računalom.

• Stvoriti jednu socijalnu državu i istovremeno uništiti alternative tom ekonomskom

sustavu i, kada se postigne željena ovisnost, likvidirati taj sustav socijalne pomoći,

stvarajući tako golemu obespravljenu klasu bez pomoći ili nade.

• Zaraditi fantastične svote novca tijekom ostvarivanja svih tih ambicija preko

kompanija i banaka pod kontrolom Elite.

• Neprestano povećavati dužnički teret ljudi, poduzeća i države, povećavajući time

nadzor koji se nad njima provodi.

Pristup kojeg su primijenili da bi obmanuli javnost bio je bolno predvidiv, ali veoma

učinkovit: okrnjiti ugled nacionalne države. Izložio je to tijekom Rata njemački

ekonomist i izbjeglica Hans Heymann, predočivši svoj „Plan za trajni mir" potpomognut

sredstvima... Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir. U tom je djelu kazao:

„Nacije su stvorile međunarodni nesklad u taštom uvjerenju da se sklad u našem

društvu može postići na nacionalnoj osnovi ... Takav ograničeni pristup

ostavlja nam i jednu nadu; naime, da se taj varavi koncept može održati samo

tijekom prijelaznog razdoblja ... Nakon onakvog neuspjeha [Drugog svjetskog

rata] jedna međunarodna organizacija bit će prijeko potrebna za dobrobit

društva u cjelini.'" 1

• Nastaviti potpirivati sukobe diljem svijeta i poslužiti se strahom od Sovjetskog

Saveza kao izgovorom za golemo povećanje ulaganja u razvoj nuklearnog i „konvencionalnog"

oružja. Time će se povećati bojazan od nuklearnog rata, što će rezultirati

zahtjevima za očuvanje sigurnosti u svijetu. Uspostaviti američko-europski obrambeni

savez (nazvan Sjevernoatlantski pakt - NATO) i „mirovne" snage Ujedinjenih

Bio je to klasičan primjer primjene metode problem-reakcija-rješenje'. Godine

1945. prvobitno tajno društvo Okrugli stol imalo je dva glavna ogranka - Kraljevski

institut za međunarodne poslove (RILA) u Chatham Houseu u Londonu (s podružnicama

u mnogim drugim dijelovima svijeta), i RIIA-in ogranak u Sjedinjenim

Državama, Vijeće za vanjske poslove (CFR) u New Yorku (s podružnicama širom Sje-


istina će vas osloboditi

tajna

vlada

dinjenih Država). Poslijeratnih

godina pridružit će im

se Bilderberška skupina (Bil.),

Trilateralna komisija (TC)

i Rimski klub (CR), tvoreći

tako visoko učinkovitu mrežu

manipulacije koja predstavlja

vrlo značajan element tajne

svjetske vlade - vlade koja je

daleko moćnija od ijedne izabrane

vlasti (slika 7).

Članove tih organizacija

naći ćete među elitnim slojevima

svjetske politike i političkih

„savjetnika", bankarstva,

naftnih kompanija, multinacionalnih

korporacija, vlasnika

medija (izvršnih struktura

i novinara), vojske, pravnih

struktura i obrazovanja. Oni

djeluju kao organizacije unutar

organizacija; ubacuju se u

sfere utjecaja i tajno promiču

plan globalne Elite. Većina njihovih kolega i zaposlenika nemaju pojma što se događa

ili na koji ih se način iskorištava. Kao i kod Okruglog stola, unutar tih isturenih

skupina postoje posebni krugovi ljudi. Imamo elitnu jezgru koja radi punom parom

na ostvarenju svog cilja; jedan krug članova upoznatih s planom koji rade unutar njihovih

vlastitih organizacija kako bi ga sproveli i vanjski krug članova koji nisu svjesni

pravih i dalekosežnih posljedica plana, ali su korisni manipulatorima na kratke staze.

Nisu svi pripadnici tih organizacija svjesni manipulatori pa trebamo, pomoću intuicije

i informacija koje nam podastiru istraživači, procijeniti tko je u sve upućen a

koga se koristi bez njegova znanja i razumijevanja o tome u što je zapravo upleten. U

ovom poglavlju u glavnim ću crtama izložiti pozadinu i utjecaj tih grupacija i njima

pridruženih blokova moći, Ujedinjenih naroda i Europske zajednice.

Kraljevski institut za međunarodne poslove (RIIA)

Pripadnici anglo-američke Elite koji su se sastali na Versajskoj mirovnoj konferenciji

u Parizu 1919. godine oformili su RIIA-u i Vijeće za vanjske poslove 1920. odnosno

1921. godine, o čemu smo govorili ranije. Takozvani „posebni odnos" između Britanije

i Amerike je, u stvari, odnos između RIIA-e i Vijeća za vanjske poslove. Kraljevski

institut danas, uz pokroviteljstvo kraljice, ima ogroman utjecaj na britansku i

svjetsku politiku. To je praktički britansko Ministarstvo vanjskih poslova. S pravom

se, dakle, možemo zapitati zašto je potkresana britanska ekonomska i politička moć?

Odgovor: zato što britanske manipulator daleko više zanima stvaranje jedne svjetske

vlade nego unaprjeđenje Britanije kao države. Ako za ostvarenje tog šireg plana treba

potkresati britansku ekonomsku moć i carstvo - ha, potkrešimo je. Kao i „židovska"

klika, i oni se rukovode idejama kulta Svevidećeg Oka, a ne interesom naroda.

U vrijeme pisanja ove knjige RIIA-ina trojica supredsjednika su: lord Carrington

(Kom. 300), bivši konzervativni ministar tj. član kabineta (uključujući i funkciju ministra

vanjskih poslova), glavni tajnik NATO-a, član Trilateralne komisije i, od 1991.

predsjednik Bilderberške skupine; lord Callaghan od Cardiffa, bivši laburistički premijer,

ministar (član kabineta, uključujući i funkciju ministra vanjskih poslova), a

prisustvovao je i sastancima Bilderberške skupine; i lord (Roy) Jenkins od Hillheada,

osnivač Trilateralne komisije u Europi, bilderberger, te bivši laburistički ministar

(član kabineta) i ministar financija. Lord Jenkins je bio pripadnik „Skupine četvorice",

zajedno s bivšim laburističkim ministrom vanjskih poslova, lordom (Davidom)

Owenom (TC), koji su 1981. rascijepili Laburističku stranku pokretanjem vlastite

Socijalno-demokratske partije (SDP). Takoder je bio predsjednik Europske komisije

i, zajedno s ljudima poput bivšeg konzervativnog premijera Edwarda Heatha (Bil.,

TC), vatreni je pristaša Europske unije. Predsjednik RIIA-e je bivši konzervativni

član parlamenta, Christopher (sada lord) Tugendhat, predsjednik Nacionalnog građevinskog

društva Abbey i ravnatelj Zaklade Ditchley, koja je paravan za Novi Svjetski

Poredak po mišljenju mnogih istraživača i prema podacima iz objavljenih djela.

Europsku uniju Tugendhat opisuje kao „jedan od najoptimističnijih i najkorisnijih

političkih projekata u ovome dijelu svijeta, u ovome stoljeću ... to je smion i uzvišen

[sic] pothvat te sam ponosan što mu mogu služiti". 5

Kao „počasne predsjednike" Institut

navodi „predsjednike i premijere Ujedinjenog Kraljevstva te drugih zemalja

Commonvvealtha"." Govore na Institutu drže predsjednici, premijeri i politička elita iz

cijeloga svijeta, uz često pozivanje na „Pravila Chatham Housea" koja nalažu tajnost.

Pa kažu:

„Kada se sastanak, ili neki njegov dio, održava prema Pravilu Chatham Housea,

sudionici se slobodno mogu koristiti dobivenim informacijama, ali ne smiju

se otkrivati ni identitet ni politička pripadnost govornika, niti ijednog drugog

sudionika; niti se smije spominjati da informacije dolaze sa sastanka u okviru

Instituta." 7

Toliko o transparentnom vladanju. Institut je jako tajnovit i ne otkriva identitet

svojih članova iz redova vladajućih struktura. Zašto ne, ako je to samo „trust mozgova"?

Sto se tu ima skrivati? Kada sam nazvao i upitao ih mogu li dobiti popis članova

britanske Vlade i vlade u sjeni, tajnik za članstvo mi je rekao da se imena pojedinačnih

članova nikada ne obznanjuju. Da biste se učlanili moraju vas nominirati dva

164


istina će vas osloboditi

tajna

vlada

člana koja vas dobro poznaju, ali nitko vam ni tada ne jamči da ćete, po obavljenom

postupku odabira, biti primljeni. Pored ovih članova ima i onih drugih kojima je

dopušten jedino pristup u knjižnicu Instituta. Ovim drugim oblikom članstva zamagljuje

se ono što se zbiva na drugim razinama te organizacije. Danas Institut financiraju,

kao i na samom početku, najveće svjetske kompanije i banke. Njegov „Program

za očuvanje energije i okoliša" plaćaju glavne naftne kompanije, proizvođači ugljena

i struje te Uprava za atomsku energiju. Posve nepristrano, mogu se kladiti. Glavni

korporacijski članovi RIIA-e su: Morgan Guaranty Trust Company iz New Yorka (J.

P. Morgan); S. G. Warburg Group plc (prije preuzimanja); 8 Barings plc (prije njegove

zagonetne i medijski dobro popraćene propasti); 9 britansko Ministarstvo za vanjske

poslove i Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth); Ministarstvo obrane;

Veleposlanstvo Sjedinjenih Država; RTZ Corporation; Anglo-American Corporation

of South África; British Petroleum; Shell International; Bank of England; Barclays

Bank; Lloyds Bank; National Westminster Bank; Lazard Brothers; TSB Group; Abbey

National; Midland Montagu; Coopers and Lybrand; Unilever; British American Tobacco

Industries; British Aerospace; The Economist; Gerard Atkins and Co Ltd; John

Swire and Sons Ltd; i Ente Nazionale Idrocarburi (ENI).

Druge korporacijske članove nalazimo na popisu vodećih svjetskih kompanija i

medija. Ondje je čak i Engleska crkva, zajedno s Afričkim nacionalnim kongresom

(ANC) i Amnesty Internationalom. Zašto Amnesty International podupire organizaciju

čije strukture provode manipulaciju koja uvelike doprinosi povećanju broja

političkih zatvorenika? Među medijskim organizacijama koje podržavaju RILA-u

su ABC News Intercontinental Ine; CBS News; NBC News Worldwide Ine; Britain's

Channel Four TV i Independent Televisión News (ITN); Fuji Televisión; DerSpiegeh

The European; lite Financial Times; The Guardian; The Independent i Independent

On Sunday; The Observen Daily Telegraph; The Times; Trie Scotsman; The Yorhhire

Post; Reuters, međunarodna novinska agencija; The New York Times; The Washington

Post; The Wall Street Journal; The Reader's Digest; i, što je nečuveno za organizaciju

koja za sebe tvrdi da je neovisna, BBC World Service; BBC Monitoring Service

i BBC Radio.

Novac poreznih obveznika i potporu RIIA-i daju ne samo Ministarstvo unutarnjih

poslova i Ministarstvo za Zajednicu naroda (Commonwealth) i Ministarstvo obrane,

već i Ured premijera, Ministarstvo financija, Ministarstvo okoliša, Ministarstvo trgovine

i industrije, Vladin ured za carinu i trošarine i mnogi drugi izvori. Međunarodni

odjel britanske Laburističke stranke je korporacijski član, zajedno s Kongresom

strukovnih sindikata (Trades Union Congress - TUC), kao i druga imena na koja

nailazimo u ovoj knjizi. To su, medu ostalima, Chase Manhattan Bank (poslijeratna

udružena banka nastala spajanjem Rockefellerove Chase Bank i Rothschildove/Warburgove

Bank of Manhattan), Morganove i Warburgove kompanije i fuzionirana poduzeća,

N. M. Rothschild and Sons Ltd, J. Henry Schroder (koji također djeluju kao

bankari BBC-jevog dobrotvornog društva, Children in Need Appeal), Ford Motor

Company i, ona organizacija posvećena kontroli rasta stanovništva koju George

Bush toliko voli, Savez planiranog roditeljstva [Planned Parenthood Federation). Još

jedno ime koje se svako malo javlja u mojim istraživanjima je Hambros Bank Ltd,

koja je također korporacijski član RIIA-e. Stvaranje Sjedinjenih Europskih Država

pod centraliziranim nadzorom glavna je odskočna daska za plan uvođenja Novog

Svjetskog Poretka, te je stoga prikladno i nimalo iznenađujuće što RILA-u podupiru

Komisija europskih zajednica, Britanski ured Europskog parlamenta, European

Policy Advisers (UK) Ltd, europski Okrugli stol (vrlo primjereno!) industrijalaca te

Europska banka za obnovu i razvoj. 10

Institut se koristi kao privatni forum preko kojeg

Elita prodaje svoje ideje o Novom Svjetskom Poretku pozvanoj publici i onima s

utjecajem u medijima, politici, obrazovanju i trgovini. Ta organizacija u stvari lobira

za Novi Svjetski Poredak i sredstvo je (izvan „službene" državne mašinerije) kroz

kojeg se mogu sklapati poslovi i dogovarati događaji bez znanja bilo javnosti bilo

izabranih parlamenata. No, ona je i više od toga. To je središnja i moćna osovina u

mreži tajne vlade, uz vrlo čvrste veze s britanskom kraljevskom obitelji i britanskim

obavještajnim službama. I opet, većina ljudi povezanih s RIIA-om ne shvaća kako

ona djeluje.

Vijeće za vanjske odnose (CFR) i Ujedinjeni narodi (UN)

CFR je američki ogranak Kraljevskog instituta. Jedina veća razlika između njih je

ta što je popis članova CFR-a šire dostupan te što su neki njegovi članovi bih toliko

potreseni onim što su vidjeli i čuli da su se otvoreno tome usprotivili. Takvih nema

mnogo, ali ih ipak ima. Kad bi to barem bio slučaj i u Britaniji gdje bi, govorimo li o

tajnovitosti, Amerikanci bili pioniri maleni! Većina „tajni" koje izrone na površinu u

Britaniji su one koje namjerno procure kako bi se narušio ugled pojedinog političara,

osobe od utjecaja, ili skupine, u svrhu postizanja nekog željenog, manipulativnog

cilja. Ovo općenito pravilo također vrijedi i za SAD, ali britanski establišment imao

je više vremena za usavršavanje svojih tehnika brtvljenja rupa kroz koje informacije

cure. Od osnivanja CFR-a svaki predsjednik Sjedinjenih Država bio je njegov

član osim Ronalda Reagana. Reagan, u biti, i nije bio predsjednik; predstavu je vodio

član CFR-a, njegov potpredsjednik George Bush. Upravo je Vijeće za vanjske poslove,

nesumnjivo uz RIIA-ine smjernice i koordinaciju, uvelo na scenu Ujedinjene narode

(nasljednika Lige naroda). Bio je to biser poslijeratnih manipulatora i jedan od

glavnih razloga krojenja Drugog svjetskog rata. Do 1945. godine svijetu je rat, razumljivo,

dodijao, a javnost je bila otvorena za sve što bi moglo spriječiti daljnja krvoprolića.

Metoda problem-reakcija-rješenje iznjedrila je Ujedinjene narode. Povelju

UN-a službeno su prihvatili predstavnici pedeset država na susretu u San Franciscu

26. lipnja 1945. No, bio je to očitovani vrhunac dugogodišnjeg manevriranja iza scene

od strane Vijeća za vanjske poslove koje je kontroliralo administraciju Franklina D.

Roosevelta. Pisac James Perloff otkrio je pozadinu nastanka UN-a u svojoj knjizi iz

1988. Vlast iz sjene: Vijeće za vanjske poslove i rasap Amerike (The Shadows Of Power:


i istina će vas osloboditi

Bilderberške skupine.

Generalni tajnik konferencije bio je dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova i

član CFR-a Alger Hiss koji je kasnije raskrinkan kao tajni agent u službi Sovjetskog

Saveza. Hiss je bio izvršni tajnik konferencije u Dumbarton Oaksu 1944. godine, gdje

je sa Staljinovim čovjekom, Vjačeslavom Molotovom, razrađivao pojedinosti Povelujnu

viaau

The Council On Foreign Relations And The American Decline):

„U siječnju 1943. ministar vanjskih poslova Cordell Hull oformio je upravni

odbor sastavljen od Lea Pasvolskog, Isaiaha Bowmana, Sumnera VVellesa, Normana

Davisa, Mortona Tavlora, ali je i sam bio njegov član. Svi ti ljudi - izuzev

Hulla - bili su u CFR-u. Poznatiji, kasnije, kao Neformalna programska skupina

(Informal Agenda Group), sastavili su izvorni prijedlog za Ujedinjene narode.Taj

koncept prvi je iznio Bowman - osnivač CFR-a i član stare 'Istrage' pukovnika

Housea. Zatražili su mišljenje troje odvjetnika, odreda CFR-ovih ljudi, koji su

procijenili da je koncept ustavan. Zatim su 15. lipnja 1944. razgovarali o tome s

Franklinom D. Rooseveltom. Predsjednik je odobrio plan i istoga dana objavio

ga javnosti.""

U svojoj knjizi Američki jezik (The American Language) H. L. Mencken iznosi pretpostavku

daje izraz „Ujedinjeni narodi" odabrao predsjednik Roosevelt tijekom susreta

s Winstonom Churchillom u Bijeloj kući u prosincu 1941., nedugo prije napada

na Pearl Harbor. 12

Sastav američke delegacije na osnivačkom sastanku UN-a nalikovao je prozivci

CFR-a. Medu inima bili su tu i Isaiah Bowman, Hamilton Fish Armstrong, Sumner

Welles, Norman H. Davis, James T. Shotwell i čovjek ruskih korijena, Leo Pasvolsky.

Svi su oni bili članovi CFR-a koji su tijekom rata služili u Roosevellovom „Savjetodavnom

odboru za poratnu vanjsku politiku". Sve u svemu, u delegaciji se nalazilo sedamdeset

i četiri člana CFR-a. Bilo je to sredstvo pomoću kojega se manipulacijama

došlo do stvaranja Ujedinjenih naroda.

U američkoj delegaciji na konferenciji u San Franciscu bili su još: John J. McCloy

(predsjednik CFR-a od 1953.-70., član Komiteta 300, predsjednik Fordove fondacije

i Rockefellerove Chase Manhattan Bank, te prijatelj i savjetnik devetorice predsjednika,

od Roosevelta do Reagana); John Foster Dulles (Hitlerov podupiratelj, osnivač

CFR-a i skorašnji ministar vanjskih poslova); i Nelson Rockefeller (manipulator

bez premca, četiri puta izabran za guvernera države New York i potpredsjednik u

administraciji predsjednika Geralda Forda). Stajališta Johna J. McCloya gotovo su

navlas ista stajalištima manipulatora koji su stvorili UN. Bio je financijski savjetnik

talijanske fašističke vlade Benita Mussolinija, a odigrao je i značajnu ulogu u nacističkoj

Njemačkoj za Harrimanovu/Bushevu banku koja je financirala Hitlera. McCloy

je sjedio u privatnoj Hitlerovoj loži na Olimpijadi u Berlinu 1936. godine na poziv

Rudolfa Hessa i Hermanna Goringa." McCloy je također bio član Upravnog odbora

lje UN-a. Opisan je kao „glavni stručnjak za međunarodne organizacije" predsjednika

Roosevelta na konferenciji u Jul ti na Krimu u veljači 1945., kojoj su također

prisustvovali i Churchill i Staljin. Nakon što je pripomogao da na svjetsku političku

pozornicu stupi UN, Hiss je imenovan predsjednikom ozloglašene Carnegiejeve zaklade

za međunarodni mir. Ondje ga je postavio John Foster Dulles koji je zanemario

informacije o Hissovoj špijunskoj aktivnosti kada je o njoj obaviješten 1946. godine.

Kasnije je Hiss razotkriven te je proveo 44 mjeseca u zatvoru.

Prilikom osnivanja UN-a u američkoj delegaciji u San Franciscu bili su i drugi pritajeni

članovi Komunističke partije unutar CFR-a. Medu njima je bio i Dexter White,

koji je također razobličen kao sovjetski agent. Politikom Sjedinjenih Država upravlja

Vijeće za vanjske poslove, bez obzira koja je „stranka" službeno na vlasti. Kao što

je jednom rekao John J. McCloy: „Kada god smo trebali čovjeka [za neki položaj u

vladi] prolistali smo popis članova vijeća i okrenuli izvjesni telefonski broj u New

Yorku" (tj. sjedište CFR-a na adresi Harold Pratt House, 58 East 68th Street). 14 Unuka

bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta, novinska kolumnistica Edith Kermit Roosevelt,

sažeto je prikazala utjecaj takozvanog „Istočnog establišmenta" koji djeluje

preko CFR-a:

„Koje je stanovište Esablišmenta? Njegova je ideologija - kroz Rooseveltovu, Trumanovu,

Eisenhowerovu i Kennedyjevu administraciju - postojana: najbolji način

borbe protiv komunizma jest Jedna Svjetska Socijalistička Država kojom će upravljati'stručnjaci'poput

njih.

Rezultat toga je politika naklonjena nastanku naddržave i postupnom gubitku suvereniteta

Sjedinjenih Država..." 11 *

Robert W. Lee, pišući 1992. godine u rujanskom broju The New Americana, istaknuo

je da su najmanje četrnaest od osamnaest američkih ministara vanjskih poslova

od osnutka CFR-a 1921. godine bili članovi te organizacije, uključujući vršitelja dužnosti

vanjskih poslova u vrijeme pisanja članka, Lawrencea Eagleburgera. Zadnjih

osam ravnatelja CIA-e, uključujući Georgea Busha, bili su članovi CFR-a, a tijekom

prethodna četiri desetljeća, demokratski ili republikanski kandidati za predsjednika

ili potpredsjednika koji su bili (ili postali) članovi CFR-a bili su Dwight D. Eisenhower,

Adlai Stevenson, John F. Kennedy, Henry Cabot Lodge, Richard Nixon, Flubert

Humphrey, Edmund Muskie, George McGovern, Jimmy Carter, Walter Mondale,

Gerald Ford, Nelson Rockefeller, George Bush, Michael Dukakis, Geraldine Ferraro

i Bill Clinton.

To je, dakle, organizacija koja je stvorila Ujedinjene narode. 16

UN je čak izgradio

svoje sjedište u New Yorku na tlu kojeg su mu bez ikakve naknade ustupili Rockefelleri.

Pored Rockefellera u pozadini su, iza političara i savjetnika, manipulirale osobe

kao što su Morgan, Warburg, Schiff i Marburg. Ujedinjeni narodi javnosti su prodani

kao sredstvo koje će svijetu donijeti mir, a međusobne će razlike rješavati dogovorom

169


istina će vas osloboditi

Plan stvaranja tri svjetska trgovinska bloka koji bi se naposljetku spojili u jedan nije

od jučer. Dugoročni je to plan centraliziranja moći u Europi, Amerikama i azijskoaustralskom

području, preko grupacija koje su prvotno promicane kao područja slobodne

trgovine, ali su se kasnije razvile u Europsku uniju, Američku uniju i Pacifičku

uniju. Prvo je stvorena Europska ekonomska zajednica, za kojom je uslijedio Sjevertajna

viaaa

umjesto ratom. Većina ljudi koji rade za UN iskreno vjeruju da je to njegova svrha.

Bojim se da će se po tom pitanju uskoro razočarati. UN nije ništa drugo doli „Trojanski

konj" svjetske fašističke/komunističke tiranije poznate kao Novi Svjetski Poredak.

Sredstvo pomoću kojeg se manipulacijom uspostavljaju jedna svjetska vlada i svjetska

vojska te pomoću kojeg se omekšavaju stavovi javnosti, preko sukoba i propagande,

kako bi ova prihvatila tu politiku kao jedini način uspostave mira i stabilnosti u

ljudske odnose. Takvo razmišljanje prihvatilo je svih sedam glavnih tajnika UN-a od

1945. naovamo, jedan od nositelja te funkcije bio je dr. Boutros Boutros-Ghali, koji je

karijeru započeo za vladavine egipatskog diktatora Gamala Abdela Nassera. Boutros-

Ghali je tražio da se formira trajna Vojska UN-a (svjetska vojska) i da UN ima pravo

nametanja poreza (svjetska vlada). Njegov nasljednik Kofi Annan želio je isto.

Prvotni Ujedinjeni narodi iznjedrili su niz povezanih organizacija koje koordiniraju

plan Novog Svjetskog Poretka u područjima kao što su zdravlje (Svjetska zdravstvena

organizacija), kontrola rasta stanovništva ili - točnije - eugenika (UN-ov

Populacijski fond - UNFPA), ekonomski razvoj i okoliš (UN-ov Program očuvanja

okoliša - UNEP), obrazovanje, znanost i kultura (UNESCO), a popis stalno raste. Te

su organizacije osmišljene da globaliziraju kontrolu svih područja naših života, i zato

se pod hitno moramo probuditi. UN je paravan za hijerarhiju Iluminata/Slobodnih

zidara. U govoru 1970. godine Robert Welch, osnivač Društva Johna Bircha u Americi,

izvanredno je točno predvidio što će Ujedinjeni narodi postati:

„Ujedinjeni narodi se nadaju i planiraju - ili, da budemo točniji, tome se nadaju i

to planiraju insajderi, urotničke glavešine iznad njih - vršiti kontrolu rasta stanovništva,

kontrolu nad znanstvenim i tehnološkim razvojem, kontrolu nad oružjem

i vojnom moći pojedinačnih naroda, kontrolu nad obrazovanjem, kontrolu nad

zdravljem i svaku moguću kontrolu koje se postupno mogu domoći pod raznoraznim

izlikama za primjenu međunarodne nadležnosti kojih se mogu domisliti.

Te šarolike i zasebne vrste kontrole trebaju postati sastavnice postupno nastajuće,

sveobuhvatne kontrole koju oni očekuju postići prijetvomošću, prijevarama, uvjeravanjem,

obmanama i izmišljotinama, dok istodobno u pričuvi drže grubu silu I

teror, kao moguća sredstva provođenja takve kontrole."' 7

Ujedinjeni narodi su i osmišljeni da bi to činili, stvoreni su da bi to činili; a upravo

to sada i čine.

Europska ekonomska zajednica - sada Europska unija

noamerički ugovor o slobodnoj trgovini (engl. North American Free Trade Agreement

- NAFTA) kojim su obuhvaćeni SAD, Kanada i Meksiko. Ugovor je 12. kolovoza

1992. potpisao predsjednik George Bush. U desetinama svojih javnih nastupa tijekom

čitave 1994. govorio sam da će se taj Ugovor na koncu proširiti i obuhvatiti sve

tri Amerike, tj. Sjevernu, Srednju i Južnu. Nije to bilo proročanstvo, već obično poznavanje

glavne strategije. Nije bitno koji je predsjednik nominalno na vlasti: bio on

republikanac ili demokrat, plan se nesmetano odvija. Što je ono rekao George Bush,

republikanac, kada je uspostavljena NAFTA? Da želi vidjeti zonu slobodne trgovine

koja će se protezati od vrha Sjeverne Amerike do dna Južne Amerike. Što je ono rekao

Bill Clinton, demokrat, na jednom skupu voda s cijelog američkog kontinenta 10.

prosinca 1994?

„Narodima Amerike povijest je dala priliku da izgrade zajednicu naroda, s vizijom

slobode i očekivanim blagostanjem ... početkom sljedećeg stoljeća [želim vidjeti]...

ogromnu zonu slobodne trgovine od Aljaske do Argentine."

Jeste li uočili neku razliku? Niste? Nisam ni ja. Drugu stvar koju sam predviđao

tijekom 1994., i opet na temelju saznanja o planu Elite, bilo je stvaranje treće „zone

slobodne trgovine" koja bi obuhvaćala Aziju i Australiju. Dana 16. studenoga 1994. u

London Daily Telegraphu pročitao sam da je o tome postignut dogovor prethodnoga

dana. Grupacija pod nazivom Azijsko-pacifička ekonomska suradnja (engl. Asia-Pacific

Economic Cooperation - APEC) prihvaćena je na sastanku na vrhu održanom

nedaleko Džakarte u Indoneziji, u prisutnosti Billa Clintona, Paula Keatinga (australijskog

premijera) i čelnika azijskih vlada. Keating je ili kotačić u toj prevari ili ga je

lako prevarili. Sada je mogao početi proces razvoja dva posljednja trgovinska bloka u

model korišten u Europi, da bi se na kraju svi oni stopili u jedan.

Plan stvaranja Sjedinjenih Europskih Država pod centraliziranom kontrolom

nastao je prije mnogo stoljeća. Bio je to jedan od ciljeva Vitezova templara. Kada

su templare u njihovom uporištu u Francuskoj uništile udružene snage francuskoga

kralja i pape, mnogi od onih koji su preživjeli napad regrupirali su se u

Škotskoj, a templari su se obnovili pod drugim imenom: Škotski obred Slobodnog

zidarstva. Veliki broj svojih članova to društvo ima na visokim i utjecajnim

položajima u svijetu, a nemali ih je broj u Sjedinjenim Državama. Ljudi koji su

stajali u pozadini Europske zajednice, danas Europske unije, bili su Jean Omar

Marie Gabriel Monnet (Kom. 300), sin francuskog trgovca žestokim pićima; grof

Richard N. Coudenhove-Kalergi (Kom. 300) iz Austrije; i Joseph Retinger (Kom.

300), poljski socijalist, koji je oformio organizaciju pod nazivom Europski pokret

koja se zalagala za uvođenje centralizirane kontrole u Europi. Bio je i izuzetno

utjecajan u stvaranju Bilderberške skupine, jednog od ključnih instrumenata manipulacije

u rukama tajne vlade. No, u Europskoj uniji najvažnija figura bio je

Jean Monnet.


. / istina će vas osloboditi

tajna

vlada

Monnet je 1910. - sa svega dvadeset godina - otišao u Kanadu, tražeći nova tržišta

za svoju obiteljsku kompaniju koja se bavila prodajom pića. Ondje se povezao s

tvrtkom Hudson Bay Company i bankarskim poduzećem Lazard Brothers, postavši

dijelom anglo-američke scene, iako je bio Francuz. Postao je osoba od povjerenja

predsjednika i premijera, što mu je priskrbilo visoko unosan posao prevoženja materijala

iz Kanade u Francusku tijekom Prvog svjetskog rata. Kada je rat završio postavljen

je u Zajedničko vrhovno ekonomsko vijeće i postao savjetnik skupine oko lorda

Milnera (Kom. 300) i pukovnika Housea (Kom. 300) koja se pripremala za Versajski

sporazum i stvarala Ligu naroda. Njegov utjecaj i ugled medu manipulatorima do

1919. bili su takvi da je imenovan zamjenikom glavnog tajnika Lige naroda. I opet

ista imena. Šest godina kasnije preselio se u Ameriku i postao potpredsjednik kompanije

u vlasništvu Američke banke (Bank of America) pod nazivom Transarnerica.

Monnet se sada našao u savršenoj poziciji da koordinira američko-europsku zavjeru

s ciljem stvaranje Europske zajednice.

Grof Richard N. Coudenhove-Kalergi 1923. godine napisao je knjigu u kojoj poziva

na uspostavu Sjedinjenih Europskih Država. Ime je dobio po Richardu Wagneru

0 kojem je Hitler rekao otprilike ovo: da bi se razumjelo nacističku Njemačku treba

poznavali Wagnera. Bliski prijatelj grofovog oca bio je Theodore Herzl, utemeljitelj

cionizma. Naslov grofove knjige bio je Pan Europa, te je on počeo raditi na stvaranju

Paneuropske unije s ograncima preko cijelog kontinenta, uz podršku vodećih europskih

političara, anglo-američkog establišmenta, uključujući pukovnika Housea i

Herberta Hoovera i onog uobičajenog, svugdje prisutnog društvanca. U svojoj autobiografiji

grof je zapisao:

„Početkom 1924. nazvao nas je baron Louis de Rothschild. Jedan od njegovih

prijatelja, Max Warburg iz Hamburga, pročitao je moju knjigu te nas je poželio

upoznati. Na moje veliko iznenađenje [svakako!] Warburg nam je spontano

[svakako!] ponudio 60.000 zlatnih maraka kako bi pokret prebrodio svoje prve

tri godine ... Max Warburg, jedan od najuglednijih i najmudrijih ljudi koje sam

ikada susreo, takve je pokrete neizostavno financirao. Čitavog je svog života

ostao iskreno zainteresiran za Pan-Europu. Max Warburg je 1925. organizirao

put u Sjedinjene Države kako bi me upoznao s Paulom Warburgom i Bernardom

Baruchom." 18

Medu pobornicima paneuropskog pokreta bio je i Winston Churchill (Kom. 300)

koji je 1930. napisao članak za američke novine The Saturday Evening Post naslovljen

„Sjedinjene Europske Države". Bilo je to devet godina prije Drugog svjetskog rata za

kojeg je Churchill tako žustro agitirao - rata zahvaljujući kojem je stvorena Europska

zajednica. Grofa Coudenhove-Kalergija oduševljeno su podupirali takvi „nepristrani"

izvori kao što su John Foster Dulles, Nicholas Murray Butler, predsjednik SveučUišta

Columbia i Carnegiejeve zaklade za međunarodni rat (pardon, „mir") i dr.

Stephen Duggan, osnivač i prvi predsjednik Instituta za obrazovanje koji je bio pod

stopostotnom kontrolom Vijeća za vanjske poslove. Oni koji su financirali boljševičku

revoluciju i obje strane u dva svjetska rata, uključujući Adolfe Hitlera, krojili su

planove za uspostavu Europske zajednice kao i Ujedinjenih naroda.

U međuvremenu Monnet je bio blizak i s Franklinom D. Rooseveltom, zahvaljujući

svojem odnosu s predsjednikovim utjecajnim savjetnikom Harryjem Hopkinsom,

koji je Rooseveltu bio ono što je pukovnik House bio predsjedniku Wilsonu. Hopkinsa

su financirali Rockefelleri, on je bio njihov čovjek u Bijeloj kući. Unovačio ga

je Nelson Rockefeller da radi na „New Dealu" kojim se depresija Sjedinjenih Država

u biti produžila. 1 '' I Monnet i Hopkins bili su pristaše Sovjetskog Saveza, a Monnet

je bio duboko upleten u politiku zajma-najma kroz koju su ogromne količine oružja,

drugih materijala i znanja o američkoj nuklearnoj tehnologiji prebačene u komunistički

svijet. Utemeljene su organizacije poput Saveznog pokreta za ujedinjenje - kasnijeg

Odbora atlantskog ujedinjenja i Atlantskog vijeća Sjedinjenih Država - preko

kojeg se željelo požuriti ujedinjenje Amerike i Britanije. U takvim su tijelima prevladavali

članovi CFR-a.

Medu ravnateljima Atlantskog vijeća tijekom 1970-ih bili su George Bush (Kom.

300) i jedan od najutjecajnijih i najustrajnijih svjetskih manipulatora - Henry Kissinger

(Kom. 300), o kojem ćemo više toga otkriti u kasnijim fazama naše priče. Pritisak

i propaganda u korist Europske unije veće su razmjere dosegli u svibnju 1948. kada

je Pokret za ujedinjenu Europu održao svoj Europski kongres. Vodeći zagovornici

Pokreta bili su Winston Churchill i njegov zet, britanski političar Duncan Sandys, a u

pozadini su marljivo radili Jean Monnet i tvorac Bilderberške skupine Joseph Retinger.

Na kongresu je prihvaćeno sedam rezolucija o političkom ujedinjenju Europe. U

jednoj od njih se kaže: „Stvaranje jedne Ujedinjene Europe mora se promatrati kao

jedan od najvažnijih koraka prema stvaranju jednog Ujedinjenog Svijeta" [svjetske

vlade]. Monnet je također ravnao Odborom za Sjedinjene Europske Države koji je

imao isti cilj. 20

Poslijeratni američki zajmovi Europi, poznati kao Marshallov plan ili Plan

obnove Europe (engl. European Recovery Programme - ERP), korišteni su ne samo

da bi se osigurala sredstva za pokret Ujedinjene Europe već i da bi se potkopala

nezavisnost suverenih država i pojačao pritisak pomoću kojeg se želi uspostaviti

centralizirana kontrola Europe. Taj plan pružanja pomoći navodno je bio plod

nastojanja generala Georgea C. Marshalla, ministra vanjskih poslova u vrijeme

vladavine predsjednika Trumana, no sada se zna da su glavni arhitekti bili Jean

Monnet i Vijeće za vanjske poslove. 21

Tijekom 1946.-1947. oformljena je radna

skupina CFR-a sa zadatkom da načini izvještaj o europskoj obnovi. Skupinu je

vodio odvjetnik Charles M. Spofford, a tajnik je bio David Rockefeller (Kom.

300) koji će kasnije postati upravitelj banke Chase Manhattan, predsjednik CFRa,

jedan od ljudi s najvećim utjecajem u Bilderberškoj skupini i tvorac još jednog

paravana Elite - Trilateralne komisije.


istina će vas osloboditi

tajna

vlada

Za nešto više od godinu dana ta je „radna skupina" CFR-a promijenila naziv u

Marshallov plan, prikazujući se kao oruđe vladine politike. Čovjek izabran da provodi

Marshallov plan u Europi bio je... Averell Harriman (Kom. 300) koji se smjestio

u Rothschildovoj pariškoj rezidenciji, u hotelu Talleyrand. Prijedlozi iz Plana nisu

prihvaćeni iz prve jer mnogo je kongresnika ipak proniknulo kroz dimnu zavjesu.

Stoga je CFR pokrenuo propagandnu ofenzivu pomoću Elitinih organizacija kako

bi osigurao da spomenuta politika bude prihvaćena. Propagandu su vodila tijela trgovačkih

društava i sindikata pod nadzorom Elite i, dakako, mediji pod nadzorom

CFR-a. Politika stvaranja Sjedinjenih Europskih Država dobila je iskrenu podršku

CFR-ovih New York Timesa i Washington Posta.

Elita je osmislila i „Hladni rat" koji će se pokazati vrlo korisnim, kao uostalom

i u mnogim prilikama narednih desetljeća. Nužnim se pokazalo i davanje zajmova

Europi kako bi se nadvladala prijetnja komunizma (kojeg je stvorila Elita), što je

iskorišteno da se ishodi odobrenje Kongresa za provedbu Marshallova plana. John

J. McCloy (Kom. 300), predsjednik CFR-a u razdoblju od gotovo dvadeset godina,

kaže da ga je vrijeme provedeno na funkciji američkog visokog povjerenika u Njemačkoj

nakon rata naučilo kako se stvari mogu srediti pomoću straha od komunizma.

„Svaki puta kad bi se spomenula prijetnja koju predstavljaju Sovjeti, ljudi bi

naćulili uši",' 2

rekao je. Kada su prijedlozi bili prihvaćeni, u izvršnom odboru Marshallovog

plana bili su i Allen W. Dulles, tadašnji predsjednik CFR-a; Philip Reed,

predsjednik uprave General Electrica; bivši ministri rata Henry T.. Stimson i Robert

P. Patterson i bivši državni podtajnik Dean Acheson (Kom. 300), član CFR-a koji se

nalazio u sastavu američke delegacije prilikom osnivanja Ujedinjenih naroda.

Prvi korak u stvaranju Europske zajednice bilo je uvođenje Europske zajednice

za čelik i ugljen, počevši od srpnja 1952., kojom su spojene industrije ugljena i

čelika Zapadne Njemačke, Francuske, Italije, Belgije, Nizozemske i Luksemburga

pod jednim središnjim nadzorom. Ona je imala ovlasti da odlučuje o cijenama,

ulaganjima, podizanju novca i da donosi odluke većinskim glasanjem. Formirana

je pod nazivom „Schumanov plan" (po francuskom socijalistu, ministru vanjskih

poslova i kasnijem premijeru Roberti! Schumanu), no osoba koja je stajala iza stvaranja

Zajednice i opet je bio jean Monnet, tadašnji šef francuske Komisije za opće

planiranje. Ideja je pohvaljena od strane CFR-ovih članova poput johna Posterà

Dullesa i Deana Achesona, a Monnetu je dodijeljena „VVatelerova nagrada za mir

u visini od dva milijuna franaka u znak priznanja za „duh međunarodnog jedinstva

kojeg je iskazao osmislivši Zajednicu ugljena i čelika..." Tko je nagradu omogućio?

Carnegiejeva zaklada! Dvoje Monnetovih obožavatelja, Merry i Serge Bromberger,

iznijeli su taj plan u svojoj knjizi Jean Monnet i Sjedinjene Europske Države:

„Smatralo se da će nadnacionalne vlasti postupno, pod nazorom Europskog vijeća

ministara u Bruxellessu i Skupštine u Strasbourgu preuzeti upravljanje svim aktivnostima

na Kontinentu.

Doći će dan kada će vlade biti primorane priznati kako je objedinjena Europa gotova

činjenica, a da neće imati nikakvog utjecaja pri uspostavi njenih temeljnih

načela. Tada će sve te autonomne institucije samo trebati spojiti u jednu saveznu

administraciju i proglasiti Savezne Europske Države." 23

Monnet i njegovi urotnici pokušali su uvesti europsku vojsku pod svojim središnjim

zapovjedništvom. Tražili su da se države razoružaju te da se formira jedna vojska.

Isto se događa i danas u svjetskim razmjerima. Šest članova Zajednice za ugljen

i čelik potpisali su 1952. o ovome sporazum, ali do realizacije istoga nije došlo jer ga

je francuski parlament odbio prihvatiti. No, 25. ožujka 1957. šestorica su ipak potpisala

dva Rimska ugovora o stvaranju Europske ekonomske zajednice ili Zajedničko

tržište, te Europsku zajednicu za atomsku energiju (Euratom). Pregovore o Rimskim

ugovorima nadzirao je Monnet uz stalnu podršku CFR-ove mreže u Sjedinjenim Državama.

To je potvrdio predavač s Harvarda, Ernst H. van der Beugel, počasni glavni

tajnik Elitine Bilderberške skupine i član Trilateralne komisije. U svojoj knjizi Od

Marshallove pomoći do Atlantskog partnerstva (From Marshall Aid To Atlantic Partnership),

uz predgovor njegovog prijatelja Henrvja Kissingera, on kaže:

„Monnet i njegov akcijski odbor neslužbeno su nadzirali pregovore i, čim su se pojavile

prepreke, pokrenuta je diplomatska mašinerija Sjedinjenih Država, uglavnom

preko veleposlanika Brucea ... koji je imao neposredan pristup najvišim razinama

Ministarstva vanjskih poslova...

U to je vrijeme bilo uobičajeno da se, ako je Monnet smatrao da određena država

stvara poteškoće u pregovorima, američki diplomatski predstavnik u toj zemlji

obrati tamošnjem Ministarstvu vanjskih poslova i priopći stajalište američke Vlade

koje se, u praktički svim slučajevima, podudaralo s Monnetovim stajalištem." 24

Monnet = Svjetska Elita. Jedinstveni europski akt, koji je od 1992. maknuo trgovinske

prepreke diljem Europe, i Sporazum iz Maastrichta o europskoj uniji, tek su još

tri odskočne daske na putu prema Sjedinjenim Europskim Državama pod nadzorom

Elite. Pristup odskočnih dasaka rabi se svakodnevno u zavaravanju javnosti. Manipulatori

znaju da kada bi se od nas zatražilo da se jednim skokom prebacimo s pozicije

suvereniteta nacionalnih država do svjetske vlade, tada bi se čak i smušeno stado moglo

zapitati što se to zbiva, pa bi se moglo suprotstaviti. Stoga nam prodaju niz prijelaznih

faza koje promiču kao izdvojene i nepovezane događaje. Čim prihvatimo jednu fazu,

uvodi se druga, sve dok se, kradomice, ne postigne konačni cilj. To je kao da nekoga

stavite u kadu hladne vode te ju polagano zagrijavate dok ne postane kipuća. Žrtva

će tek u posljednjim fazama shvatiti što se zbiva, no tada će vjerojatno biti prekasno.

Josif Staljin, okrutni diktator u Sovjetskom Savezu, pojašnjava taj proces u svojoj knjizi

Marksizam i nacionalno pitanje, objavljenoj 1942. kada mu je očito bila dobro poznata

anglo-američka komunistička strategija. Između ostaloga, on piše:

175


istina ce vas osioooaiii

„Svijet treba podijeliti u regionalne skupine kao prijelazni stadij ka svjetskoj vladi.

Svoju odanost prema naciji stanovništvo će prije zamijeniti odanošću prema nekoj

neodređenoj regionalnoj tvorevini negoli bi to učinili za neku svjetsku vlast. Kasnije,

regionalni savezi se mogu staviti pod jednu kapu svjetske diktature." 25

A upravo se to i događa. Godine 1984. prebjeg iz redova sovjetskog KGB-a Anatolij

Golitsin upozorio je da će doći do „lažne liberalizacije" u Sovjetskom Savezu i istočnoj

Europi. Rekao je da će Zapad to pozdraviti, što će pak dovesti do spajanja Europske

zajednice i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Istog vikenda u prosincu 1994. kada

je Bill Clinton objavio planove o proširenju zone slobodne trgovine, NAFTA-e, preko

sve tri Amerike do Argentine, europski su čelnici izložili planove kojima bi se zemljama

bivšeg Sovjetskog Saveza omogućilo da se pridruže Europskoj uniji. Događaji se

sada odvijaju velikom brzinom. U radnoj verziji ovog poglavlja bio sam napisao kako

je planirano da se Sovjetski Savez s vremenom stopi sa Sjedinjenim Europskim Državama

i, prije negoli sam ovu knjigu završio, to je i službeno najavljeno.

Pogledajte dokle je, od uvođenja Europske ekonomske zajednice ili Zajedničkog

tržišta, dospjelo iskorištavanje našeg povjerenja. Rečeno nam je da se Zajednici moramo

pridružiti ili će britansko gospodarstvo propasti. Ma haj'te? Tekući britanski

deficit u doprinosima europskoj trgovini i članstvu, od kada smo postali pridružena

članica, približava se brojci od 100 milijardi funti! 26

Čim su narodi Europe zagrizli

udicu i povjerovali podvalama o tome da će se, ne pridruže li se Zajednici, suočiti s

katastrofom, riječ „ekonomska" maknuta je iz naziva te smo dobili Europsku zajednicu

(odskočna daska). Kasnije je ime opet promijenjeno u Europsku uniju (odskočna

daska). Ujedno imamo i pomak prema centralizaciji političke moći u zajednici i polagano

oduzimanje mogućnosti pojedinačnim državama da donose odluke (odskočna

daska). Potom je uslijedio pritisak kako bi se formirala jedna središnja europska

banka i jedna europska valuta (odskočna daska).

A koncept Europe s centraliziranom kontrolom u rukama središnje europske banke,

s jednom valutom, regionalnom upravom i zajedničkim tržištem rada, te transportnim

i industrijskim sustavom, točno je ono što su za Europu planirali Hitler i

nacisti. Svoj su plan čak i nazvali Europska ekonomska zajednica (Europaische Wirtschaft

= gemeinschaft). 27

U svojoj knjizi iz 1966. godine Tragedija i nada ('Tragedy And Hope) Elitin „insajder"

Carroll Quigley objašnjava kako se proces europske integracije na svim razinama

trebao provoditi u fazama; Richard N. Gardner (Kom. 300) iz CFR-a kasnije će reći

kako su planirah „nagrizati ga [suverenitet] malo po malo". 28 Dana 9. studenog 1988.

europski vođe okupili su se u Pantheonu u Parizu povodom proslave stote obljetnice

rođenja Jeana Monneta, čovjeka prozvanog „ocem Europe". Ali što se to ima slaviti u

vezi Monnetove kreacije? To što je očuvan mir u Europi od 1945.? Ne, nikako. Elita

je dopustila da se to dogodi kako bi došlo do europske integracije. Uostalom, da nije

bilo manipulalora u ovom se stoljeću ne bi vodio niti jedan pan-europski rat. Monnel

je stvorio čudovište koje se nalazi u procesu proždiranja slobode. Integracija Europe

još je jedan važan instrument za uvođenje Novog Svjetskog Poretka.

Bilderberška skupina (BIL) 29

Stvaranje Europske zajednice i Bilderberške skupine napose je povezano s prisustvom

jednog čovjeka, poljskog socijalista Josepha Retingera, osnivača Europskog pokreta i

su-urolnika jeana Monneta. Upravo su Relinger i nizozemski princ Bernhard predlagali

redovne sastanke europskih ministara vanjskih poslova. Ti su susreti iznjedrili

carinsku uniju poznatu kao Zemlje Beneluksa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg),

preteču Europske zajednice. U govoru u Chatham Houseu pred Kraljevskim institutom

za međunarodne poslove (vrlo prikladno), Retinger je izložio svoju viziju Europe

u kojoj će se države „odricati dijela svog suvereniteta". 30

U Londonu se susreo s

Averellom Harrimanom, tadašnjim američkim veleposlanikom u Engleskoj. Harriman

mu je sredio da posjeti Sjedinjene Države i prikupi podršku za Nezavisnu ligu

ekonomske suradnje, poznatu i pod nazivom Ekonomska liga za europsku suradnju,

koju je organizirao Retinger. U Americi Retingerove su planove (prema njegovim

vlastitim riječima) objeručke podupirali Russel C. Leflingvvell, viši partner u banci J.

P. Morgana i službenik CFR-a; David Rockefeller, predsjednik CFR-a od 1946.-1953.;

Nelson Rockefeller (CFR); sir William Wiseman (Kom. 300), partner u Rothschildovoj

kompaniji Kuhn, Loeb; George Franklin, izvršni direktor CFR-a od 1953.-1971. i

„srodnik po tazbini" obitelji Rockefeller; John Foster Dulles te mnogi drugi poznati

likovi." Retinger je do tada već formirao Američki odbor za ujedinjenu Europu s Allenom

Dullesom, prvim ravnateljem CLA-e, i Williamom Donovanom, ravnateljem

CIA-ine preteče OSS-a.' 2

Iz tih i drugih rasprava proizašla je zamisao o grupiranju

vodećih političara, političkih savjetnika, vlasnika i upravljačkih tijela medija, izvršnih

odbora multinacionalnih kompanija i banaka, vojnih vrhovnika i prosvjetnih

radnika koji bi se sastajali i odlučivali o budućnosti svijeta. Grupacija će biti poznata

kao Bilderberška skupina, nazvana po Hotelu Bilderberg u Oosterbeeku u Nizozemskoj,

gdje je od 29. do 31. svibnja 1954. održan prvi susret. Idejni tvorci Bilderberške

skupine bili su Rothschild i i ljudi kao što su Retinger, princ Bernhard iz Nizozemske,

Paul Rykcns (predsjednik sapunskog i prehrambenog giganta Unilevera) i, opet taj

isti čovjek, Averell Harriman. Harrimanov utjecaj na ovo stoljeće teško da bi se mogao

dovoljno naglasiti iako većina ljudi za njega uopće nije čula. Harriman je bio taj

koji je dogovorio opskrbu Britanije i Sovjetskog Saveza po načelu zajma-najma; bio

je vodeći provoditelj Marshallovog plana u Europi (koji je usmjeravao politiku zemalja

primateljica pomoći); uveo je postupke usvajanja proračuna za obranu s Jeanom

Monnetom i britanskim državnim službenikom Edwinom Plowdenom, za Sjevernoatlantski

pakt (NATO) koji se koriste i danas; ravnao je Upravom za zajedničku sigurnost

koja je ponovno naoružavala Europu tijekom Hladnog rata. Takav je bio čovjek

čije su obiteljske tvrtke podržavale pojavu Adolfa Hitlera i eugeničkog pokreta. Princ

176


istina ce vas osloboditi

tajna

vlada

Bernhard, bivši njemački SS-ovski časnik, njemački špijun preko kompanije I. G.

Farben, 33

a kasnije i jedan od glavnih dioničara uz lorda Victora Rothschilda u Shell

Oilu, otputovao je u Ameriku da utaba stazu za primanje američkih članova u Bilderberšku

skupinu. Princ Bernhard rođen je 1911. kao njemački princ od Lupp-Biesterfelda,

a tijekom života je radio za obavještajni odjel „NW7" I. G. Farbena. Oženio se

nizozemskom princezom Julianom (Kom. 300) 1937. godine. Nakon nacističke okupacije

Nizozemske prognani su u London, a taj „bivši" njemački obavještajac radio je

kao jedan od najviše pozicioniranih ljudi za vezu sa savezničkim snagama. 3 ' 1

Čovjek

koji je uvjerio Bernharda da postane paravan bilderbergera bio je onaj nenadmašni

manipulator... lord Victor Rothschild. Godišnji susret anglo-europsko-američke Elite

znane kao Bilderberška skupina postat će jedan od ključnih sastavnih dijelova Elitine

mreže koja danas tvori svjetsku vladu u sjeni. Među onima koji su prisustvovali tom

prvom susretu u Hotelu Bilderberg 1954. bili su David Rockefeller (CFR); Dean Rusk

(CFR, TC, Rhodesov stipendist), ravnatelj Rockefellerove zaklade i ministar vanjskih

poslova za vladavine Johna F. Kennedyja; Joseph E. Johnson (CFR), ravnatelj Carnegiejeve

zaklade za međunarodni mir i „američki tajnik bilderbergera"; Denis Healey

(TC, RILA, Kom. 300), britanski ministar obrane iz redova Laburističke stranke od

1964.-1970. i ministar financija od 1974.-1979.; Hugh Gaitskell, budući voda britanske

Laburističke stranke prije svoje smrti početkom 1960-ih; i lord Boothby, koji je

radio s Winstonom Churchillom na objedinjenju Europe. 35 Denis Healey je od 1954.

bio prisutan na više susreta bilderbergera od ijednog drugog političara Ujedinjenog

Kraljevstva. Također je postao predsjednik još jedne tvorevine Elite, Prijelaznog

odbora Međunarodnog monetarnog fonda, te je dobio dotaciju Fordovog fonda 36

u

svrhu pokretanja Elitinog Instituta za strateško istraživanje koje je počelo djelovati u

Londonu 1958. godine. 37 Healey, jedan od vodećih članova Fabijanskog društva, 12

je godina sjedio u vijeću Kraljevskog instituta za međunarodne poslove te je 1979.

postao član Rockefellerove Trilateralne komisije.

Bilderberška skupina sastoji se od malobrojne elitne jezgre, poznate kao Upravni

odbor. Članovi odbora se ne biraju, a na čelu mu je princ Bernhard, prisni prijatelj

britanske Kraljevske Obitelji. Na položaju predsjednika ostao je do svoje ostavke

1976. kada je bio upleten u skandal s podmićivanjem u Lockheedu. Lord Home

(Kom. 300), bivši britanski premijer, preuzeo je funkciju predsjednika, a od 1991. taj

je položaj držao lord Carrington. On je iznimno blizak suradnik Henryja Kissingera.

Carrington je bivši ministar (član kabineta), glavni tajnik NATO-a, član Komiteta

300 i sadašnji predsjednik Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Peter Rupert

Carrington dolazi iz obitelji koja se obogatila radeći u sferi bankarstva. Carrington

je bio član odbora banke Hambros (preporučen od strane Komiteta 300) povezanog

s financijskim skandalom oko Michela Sindone u Italiji. To je, pak, povezano sa

zloglasnom slobodnozidarskom Ložom P2 koja je raskolila talijansku politiku. Među

drugim poslovnim interesima lorda Carringtona su položaj direktora u Rio Tinto

Zincu, banci Barclays, Cadbury Schweppesu, Amalgamated Metalu, British Metalu,

Christiesu (aukcionari) i mjesto predsjednika banke Australian New Zealand Bank.

U svojoj knjizi Engleski Rothschildi (Vie English Rothschilds) Richard Davis izvješćuje

da je Lionel Rothschild često navraćao u Carringtonov dom u Whitehallu.

Te dvije obitelji rodbinski su povezane posredstvom braka petog grofa Roseberyja i

Hannah Rothschild, Mayerove kćeri, sklopljenog 1878. godine. Na svadbi ju je predao,

kako to Britanci kažu, premijer Disraeli.

Bilderberška Elita, poput Carringtona i osoba u upravnom odboru, koordinira

redovnim sudionicima bilderberških susreta (koji su upućeni u stvarnu strategiju)

i onima koje se poziva rijetko ili jednokratno (koji možda ne znaju pravi plan te organizacije,

ali kojima se serviraju stranačke smjernice o tome kako su svjetske institucije

put do mira i blagostanja). Pripadnici Elite također su vrlo vješti manipulatori

ega pa mnogi političari, ako ih se pozove na sastanke te skupine, misle da su napokon

„kročili" na međunarodnu pozornicu.

Bilderberška skupina sastaje se jednom godišnje, uvijek u najstrožoj tajnosti. U

takvim se prilikama hoteli prazne od svih gostiju, osim bilderbergera i hotelskog

osoblja. Na sastancima se raspravlja o strategiji promicanja ciljeva Novog Svjetskog

Poretka za narednih dvanaest mjeseci, a priprema se i suradnja s drugim pridruženim

organizacijama. Niti jedna riječ s rasprava ne smije dospjeti u središnja novinska

izdanja, usprkos prisustvu glavnih medijskih figura poput Katharine Graham (Bil.,

CFR, TC), sadašnje vlasnice Washington Posta, i Conrada Blacka (Bil., TC), vlasnika

poduzeća Hollinger Group koje kontrolira londonski Daily Telegraph, Jerusalem Post,

Spectator i desetke drugih medijskih organizacija širom svijeta. Graham je također

supredsjednik (s Arthurom Ochsom Sulzbergerom iz New York Timesa) u zajednički

stvaranom International Herald Tribuneu, još jednom propagandnom listu Svjetske

Elite. Graham je povezan i s časopisom Newsweek i novinskom agencijom Associated

Press (AP), koja informacijama opskrbljuje bezbrojne medijske agencije diljem

svijeta, ali ne i informacijama o Bilderberškoj skupini, ili o CFR-u, ili Trilateralnoj

komisiji.

Tri člana odbora u carstvu Conrada Blacka, kompaniji Hollinger, i/ili Daily Telegraphu,

su Henry Kissinger, lord Carrington i sir Evelyn de Rothschild. Black je bio

član Upravnog odbora Bilderberške skupine. Njegova Hollinger Group ima zanimljivu

povijest. Ranije je bila poznata kao Argus Corporation, a razvila se iz kompanije

koju je uspostavio elitni britanski obavještajni odjel iz Drugog svjetskog rata, pod

nazivom Izvršno tijelo posebnih operacija (engl. Special Operations Executive - SOE),

zahvaljujući vodećem stručnjaku za ekonomsko ratovanje Edwardu Plunketu Tayloru.

On je bio poslovni partner Georgea Montegua Blacka, Conradovog oca. Obojica

su se bavila pivarstvom u Kanadi, a njihov razvitak nalikovao je razvitku Bronfmana,

obitelji kanadskog gangstera iz doba prohibicije. Danas su Bronfmani tijesno povezani

s onom zloglasnom organizacijom Elite, Anti-klevetničkom ligom. U Izvršno tijelo

posebnih operacija Edwarda Plunketa Taylora 1940. postavio je osobno Winston

Churchill. Kao fasada poslužila mu je funkcija predsjednika uprave privatne kom-


. / istina će vas osloboditi

tajna

viaaa

parije pod nazivom War Supplies Ltd koju je stvorio SOE. Taylor i George Montegu

Black preko te su kompanije stekli ogroman imetak, a nakon rata naziv je promijenjen

u Argus Corporation, što je pak današnji Hollinger Group. Taylor je kompaniju

napustio 1970. i posvetio se izradi nacrta za bankovne zakone za Kajmanske otoke i

Bahame koji su, slijedom toga, postali „inozemna" utočišta za utaju novca. Pod rukovodstvom

Conrada Blacka, niz bilderbergera i drugih osoba spomenutih u ovoj

knjizi postavljeni su u uprave novinskih izdanja Telegrapha i Hollinger Group. Lijepo

je znati da imamo slobodno novinstvo, zar ne?

Jedan od članova Upravnog odbora Bilderberške skupine je Andrew Knight, jedan

od bivših čelnih ljudi Economista, Blackovog Daily Telegrapha, a kasnije i izvršni predsjednik

grupacije News International Ruperta Murdocha, koja u Britaniji posjeduje

Sun, Today, News of the World, Times i Sunday Times. Knight je i danas u upravnom

odboru te organizacije. Od 1982. član je Vijeća uprave Zaklade Ditchley sa sjedištem

u Ditchley parku nedaleko od Oxforda, u zamku izgrađenom za grofa od Lichfielda

u šesnaestom stoljeću. Zaklada Ditchley dobila je taj posjed od Romilda i Mariette

Tree. Nekoć je Ronald bio vrlo uspješni operativac britanske obavještajne službe. 38

U tom zamku svoje mjesečne sastanke često održava Upravni odbor Bilderberške

skupine. Zaklada Ditchley je paravanska organizacija Novog Svjetskog Poretka koja

blisko surađuje s Tavistockovim institutom za ljudske odnose iz Londona, za kojeg

brojni istraživači tvrde (što je vidljivo i u mnogim objavljenim radovima) daje središte

za istraživanje masovne manipulacije umom. Nekoliko imena spomenutih u ovoj

knjizi povezano je s Ditchleyem, uključujući Christophera (lorda) Tugendhata, predsjednika

Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. Američki ogranak Zaklade

Ditchley vodi Cyrus Vance (CFR, TC, Bil., Kom. 300), ministar vanjskih poslova u

doba Čartera i direktor Rockefellerove zaklade. Broj izvjestitelja i medijskih čelnika

u Bilderberškoj skupini te u drugim nitima te mreže vrlo je visok, ali pokušajte o tim

susretima pronaći makar i jednu riječ u središnjim medijima.

Iza bilderbergera stoje Rothschildi i Rockefelleri. Jedan od glavnih manipulatora

danas je Henry Kissinger, iako je i on samo marioneta onih koji njega nadziru. Kissinger

je jedan od elitinih članova Bilderberške skupine, Trilateralne komisije i Vijeća

za vanjske poslove, a povezan je s Kraljevskim institutom za međunarodne poslove,

Rockefellerovom/Rothschildovom bankom Chase Manhattan i Rockefellerovom zakladom.

Ujedno vodi svoju vlastitu organizaciju Kissinger Associates, među čijim

direktorima-osnivačima ćete naći... lorda Carringtona! Kissinger i Carrington imaju

bliske veze s lordom Rollom od Ipsdena, još jednim bilderbergerom, trilateralistom,

članom Komiteta 300 i članom odbora organizacije Kissinger Associates. Lord Roll

(ranije sir Eric Roll) bio je predsjednik trgovačke banke S. G. Warburg. Još jedan od

bliskih Kissingerovih prijatelja u Engleskoj bio je i operativac britanske obavještajne

službe i špijun, lord Victor Rothschild.

Novine The Spotlight iz Washingtona (samoprijegorno objavljuju materijale o kojima

središnji mediji ne žele izvještavati) neprestano se pokušavaju ubaciti na sastanke

bilderbergera. Plodna im je godina bila 1991. godina, kada su pribavili popis gostiju

na sastanku održanom u Baden-Badenu u Njemačkoj. Medu imenima bili su i David

Rockefeller i niz američkih administratora, političara i kompanijskih rukovoditelja.

Ondje je bio i Bill Clinton, tada kao guverner države Arkansas, ali uskoro je postao

predsjednik Sjedinjenih Država. Clinton je također član Vijeća za vanjske poslove i

Trilateralne komisije, što su dvije stvari zajedničke tom demokratu i njegovom preteči

u Bijeloj kući, republikancu Georgeu Bushu. Kao i uvijek, tamo je bio i Conrad

Black, kao i još jedan elitni bilderberger, dugogodišnji čelnik Eiata Giovanni Agnelli

(Kom. 300). On je najbogatija i najmoćnija figura talijanskog društva, a poslovno je

angažiran u bankarstvu, osiguranju, zatim u kemijskoj, tekstilnoj, izdavačkoj industriji,

te u trgovini oružja, i navodno je „težak" 60 milijardi dolara. Njegovim izdavačkim

carstvom obuhvaćene su dvije od triju vodećih novina u Italiji: La Štampa i

Corriere dela

Sera.

Kladim se da one ne spominju kako je njihov vlasnik jedan od vodećih glasova

Bilderberške skupine. Henry Kissinger ga je opisao kao „jednog od meni najdražih

ljudi na svijetu". 1 "

Europsku kraljevsku lozu predstavljalo je dvoje redovnih sudionika, nizozemska

kraljica Beatrix (Kom. 300), kći princa Bernharda, i španjolska kraljica Sophia. U

britanskoj delegaciji bili su John Smith, 10

kasnije čelnik Laburističke stranke, koji je

također bio trilateralist; Gordon Brown, ministar iz sjene iz redova laburista; Andrew

Knight; lord Roll od Ipsdena; Lawrence Freedman, ravnatelj Odsjeka za ratne studije

na Kings Collegeu; Christopher Hogg, predsjednik kompanije Courtaulds; i Patrick

Wright, stalni državni podtajnik i šef diplomatske službe. Ondje je bio i Manfred

Worner, prijašnji glavni tajnik NATO-a, kao i John R. Galvin, vrhovni zapovjednik

savezničkih europskih snaga u Vrhovnom stožeru te organizacije (engl. Supreme Headquarters

Allied Powers Europe - SHAPE). Galvin je zagovarao provođenje NATOvih

operacija izvan njegove sfere utjecaja. Glavnog tajnika NATO-a na tu funkciju

postavlja Bilderberška skupina. Većina njih, ako ne i svi, bili su bilderbergeri. U novije

vrijeme bilderbergera Josepha Lunsa zamijenio je lord Carrington, kojega je naslijedio

Manfred Worner, a nakon njegove smrti 1994. na taj položaj dolazi još jedan pravi

bilderberger, Willy Claes, belgijski ministar vanjskih poslova (nad kojim je kasnije

vršena policijska istraga u vezi korupcije). Najnoviji čelnik NATO-a, Španjolac Javier

Solana (Bil.), ustrajno provodi plan Bilderberške skupine kojim se želi uspostaviti

jedna europska vojska, proširiti NATO u zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i omogućiti

NATO-u da djeluje izvan svog područja utjecaja. Prema navodima u novinama The

Spotlight, uvođenje svjetske vojske bio je jedan od prioriteta na sastanku u Baden-Badenu,

gdje je Henry Kissinger, najednom od svojih bilderberških foruma, rekao:

„Vojska UN-a mora biti sposobna djelovati trenutačno, bilo gdje u svijetu, bez otezanja

koja proistječu iz činjenice da svaka zemlja donosi odluke temeljene na malograđanskim

prosudbama." 4 '

180

181


. / istina ce vas osloboditi

tajna

viaaa

Uostalom, dragi moj Henry, ukoliko i bude mnogo sukoba u kojima se Mirovne

snage UN-a pokažu neadekvatnima i nedjelotvornima, kao npr. u Bosni, Ruandi itd.,

ogorčenost javnosti može se ublažiti ovako: „Znate, kada biste pristali da snage UN-a

dobiju veće ovlasti, one bi mogle reagirati brže te bi bile upravo onoliko učinkovite

kao što vi želite". Problem-reakcija-rješenje. Kissinger je također rekao da ga je veoma

obradovao način na koji je George Bush objavio rat Iraku - obrativši se izravno

Ujedinjenim narodima iako, prema američkom Ustavu, jedino Kongres ima pravo

objaviti rat. Kada bi se Amerikance uspjelo uvjeriti da donošenje odluka o ratu prepuste

UN-Li te kada bi njihova mladež ginula noseći odoru UN-a, boreći se pod UNovom

zastavom, „malograđanski nacionalizam" u Britaniji, Francuskoj i drugdje u

svijetu bi nestao, govorahu bilderberški govornici, prema informacijama doušnika

Spotlighta. Bill Clinton se svojski zalagao upravo za takvu politiku u Bosni, a slična

nastojanja u tom smjeru vidjet ćemo kod drugih UN-ovih operacija.

Ista imena koja se neumorno javljaju posvuda prisustvovala su sastanku bilderbergera

u lipnju 1994. u Finskoj. Medu pozvanim veličinama bio je Peter D. Sutherland

(TC, Kom. 300), generalni direktor GATT-a, Općeg sporazuma o carinama i trgovini

(engl. General Agreement on Tariffs and Trade), što je paravan Elite za ukidanje trgovinskih

barijera i stavljanje svili zemalja na milost svjetskog ekonomskog sustava kojim

upravlja Elita. Ta je funkcija Sutherlandu savršeno pristajala jer je ranije bio član

Komisije europske zajednice. Prije negoli je postao čelni čovjek svjetske trgovine, bio

je bilderberger. Njegov nasljednik na položaju predsjednika Svjetske trgovinske organizacije,

Talijan Renato Ruggiero, također je bilderberger. Još jedan postojani bilderberger,

nizozemski premijer Ruud Lubbers, također je bio na sastanku u Finskoj, zajedno

s bankarima kao što su J. Martin Taylor, izvršni direktor banke Barclays. Druga dva

imena od većeg značaja britanskim glasačima su Tony Blair (laburist) i Kenneth Clarke

(konzervativac). Oni su prisustvovali sastanku Bidlerberške skupine 1993. godine u

Voiiliagmentu u Grčkoj, gdje je David Owen (TC) govorio o Jugoslaviji i budućnosti

Europe. Tony Blair, tadašnji oporbeni glasnogovornik za pitanja unutarnjih poslova,

kasnije će postati vođa laburista i premijer, dok će Kenneth Clarke postati ministar

financija. Obojica podržavaju savezno ustrojenu Europu.

U lipnju 1995. Bilderberška skupina održala je sastanke u tri ekskluzivna hotela,

Grand, Park i Palace, na jednom planinskom obronku u Burgenstocku u Švicarskoj.

Rijetko bi se kada sastajali na istom mjestu dvaput. Slučajno sam u Švicarskoj bio na

odmoru u vrijeme kada se održavao susret bilderbergera o kojem sam saznao iz novina

Spotlight nekoliko dana prije svog dolaska. Burgenstock sam posjetio prije sastanka i

opet zadnjeg dana bilderberških razgovora. Kakve li razlike između mog prvog i drugog

posjeta!

Ceste i staze do hotela blokirali su švicarska policija i vojne promatračke postaje

raspoređene duž čitave planine. 1 sve to prigodom privatnog susreta organizacije koja

djeluje onkraj „demokratskih" postupaka.

Policajca na nadzornoj točki upitao sam što se zbiva. Odgovorio je samo: „Strogo

povjerljivo, strogo povjerljivo". Mnogo više i nije znao. Bila je to vrlo neobična situacija.

Policajcu sam ja mogao reći nad čime on to stražari, a on sam to nije znao!

Izvrsno to oslikava način na koji djeluje globalna piramida moći. Po svemu sudeći, taj

je policajac bio vrlo ljubazan čovjek. Nesumnjivo je imao djecu i unuke te im nije namjeravao

ostaviti u nasljeđe jednu globalnu fašističku državu. No, stajao je ondje, na

obronku jedne švicarske planine sudjelujući (ali ne znajući) u skrivanju od bijesnog

pogleda javnosti istih onih ljudi koji urotnički snuju stvaranje upravo takve svjetske

diktature.

Europsko-atlantska skupina (EAG) i Atlantsko vijeće (AC)

Godine 1954., kada je osnovana Bilderberška skupina, uspostavljena je još jedna organizacija:

Europsko-atlantska skupina. Njezino sjedište nalazi se na adresi 6 Gertrude

Street, Chelsea u Londonu. Skupinu je oformio pokojni lord Layton, tadašnji

potpredsjednik Europskog vijeća, a okuplja članove parlamenta iz svih stranaka, industrijalce,

bankare, ekonomiste i novinare (zvuči poznato?) koji trebaju promicati

bliskije odnose između „europskih i atlantskih zemalja putem uspostave foruma (u

Britaniji) za raspravu upućenih sudionika o svojim problemima i mogućnostima za

bolju ekonomsku i političku suradnju međusobno te s ostatkom svijeta". 42

To znači,

da se poslužimo njihovim vlastitim riječima, povezivanje s međunarodnim organizacijama,

uključujući Europsko vijeće, NATO, Organizaciju za europsku suradnju

i razvoj (engl. Organisation for European Co-operation and Development - OECD),

Zapadnoeuropsku uniju, Europsku uniju, Europsko udruženje slobodne trgovine,

GATT - svjetsku organizaciju „slobodne" trgovine i Ekonomsku komisiju za Europu.

I, mogli bi oni dodati, svaku organizaciju koja želi uspostavu svjetske vlade i

koja se u tu svrhu može iskoristiti. Njezinom hijerarhijom vladaju članovi Gornjeg

doma, uključivši i predstavnika američkog paravana Novog Svjetskog Poretka, Vijeća

za vanjske poslove. Među potpredsjednicima na tom popisu iz 1990-ih, kojeg sam

pribavio, su: lord Carrington, predsjednik Bilderberške skupine; lord Chalfont, predsjednik

„Odbora za obranu" u nadleštvu Gornjeg doma; Graham Dowson, supredsjednik

Europske lige za europsku suradnju; Douglas Fairbanks, Vijeće za vanjske

poslove; lord Gladwyn, predsjednik Europskog pokreta; Robert Maxwell (pokojni),

pronevjeritelj, Mossadov agent i izdavač novina Daily Mirror; sir David Nicholson,

predsjedatelj Europskog pokreta; Derek Prag, predsjedatelj Londonskog europskog

društva; lord Pym koji je preuzeo funkciju ministra vanjskih poslova nakon lorda

Carrington u vrijeme Falklandskog rata i lord Shawcross.

Atlantsko vijeće (nekadašnje Britansko atlantsko vijeće) slična je organizacija, čak

i na razini samog osoblja. Medu njegovim potpredsjednicima su: lord Carrington;

lord Gladwyn; lord Pym; lord Shawcross; grof od Bessborougha, bivši predsjednik

Europsko-atlantske skupine; lord Home, bivši premijer iz redova konzervativaca i

prijašnji predsjednik Bilderberške skupine; Edward Heath, bivši premijer konzerva-

182

183


' istina će vas osloboditi

tajna

vlada

tivac, bilderberger, trilateralist i opsesivni pobornik Europske unije; Denis Healey;

William Rogers, bilderberger, bivši laburistički ministar, i jedan iz "bande četvorice"

koji je oformio otpadničku Socijaldemokratsku stranku, sadašnju Liberalno-demokratsku

stranku.

Da Kraljevski institut za međunarodne poslove nije tako plah glede popisa svojeg

članstva, mnoga imena aktivna unutar tih dviju organizacija našli biste također i u

RIIA-i, u to sam siguran. Europsko-atlantska skupina i Atlantsko vijeće dijelovi su

mreže Novog Svjetskog Poretka.

Trilateralna komisija 43

Sljedeći element mreže tajne vlade otkrio je 1972.-1973. David Rockefeller (Kom.

300), direktor banke Chase Manhattan, vodeći bilderberger i vodeći manipulator iz

Vijeća za vanjske odnose, u kojem je bio dugogodišnji predsjedatelj. David Rockefeller

jedan je od najistaknutijih, i najočitijih, manipulatora pod okriljem Novog Svjetskog

Poretka na Planeti, premda je i on samo lutak onih koji se u piramidi nalaze

iznad njega. Stvorio je Trilateralnu komisiju koju, kao što se dade zaključiti iz njenog

imena, čine tri grupacije: Sjedinjene Države, Europa i Japan. Za ostvarenje takve ideje

Rockefellera je djelomično nadahnuo Zbigniew Brzezinski (TC, CFR, Bil.), profesor

na Sveučilištu

Columbia, kojeg nadzire Elita. Brzezinski je također bio istraživao

potrebu za američko-europsko-japanskom suradnjom radeći pri „trustu mozgova",

opet pod kontrolom Elite, Brookingsovom institutu u Washingtonu.

Brzezinski je napisao knjigu pod nazivom Između dva doba: Uloga Amerike u tehnotronskoj

eri (Between Two Ages: Americas Role In Vie Teclmotronic Era), u kojoj

opisuje jedno novo društvo „...koje kulturno, psihološki, društveno i ekonomski oblikuje

utjecaj tehnologije i elektronike - naročito u sferi računala i komunikacija". 44 U

knjizi kaže da „državni suverenitet više nije održiv koncept" i predlaže kretanje - u

fazama - „prema jednoj većoj zajednici razvijenih nacija ... preko raznoraznih posrednih

veza i već nastajućih ograničenja državnog suvereniteta". Godine 1990. napisao

je u New York Timesu, glasilu Elite, da Europa treba slijediti politiku „utemeljenu na

veličanstvenom konceptu trans-europske zajednice naroda s Europskom zajednicom

u svojem ishodištu. No, moramo prigrliti i Središnju Europu i ujedno se moramo

otvoriti mogućem udruživanju sa Sovjetskim Savezom". Jasno vam je odakle tip dolazi.

Davida Rockefellera Brzezinski se tako dojmio da ga je ovaj postavio za direktora

Trilateralne komisije, koja je novačila članove iz svih područja utjecaja i moći u Sjedinjenim

Državama, Europi i Japanu. Mnogi od unovačenih već su bili članovi Vijeća

za vanjske poslove; neki su istovremeno bili bilderbergeri, a drugi, poput Henryja

Kissingera, bili su povezani sa svima njima a ujedno i s Kraljevskim institutom za

međunarodne poslove. Među sedamnaestero ljudi koji su se sastali na Rockefellerovom

imanju (Pocantico Hills u Tarrytownu u državi New York) gdje su osmišljavali

Trilateralnu komisiju 23. i 24. srpnja 1972., bili su C. Fred Bergsten (CFR, Bil.), viši

znanstveni suradnik na Brookingsovom institutu i bivši savjetnik Henryja Kissingera

za međunarodne ekonomske odnose; i McGeorge Bundy (CFR, Bil.), predsjednik

Fordove fondacije i ravnatelj Vijeća za nacionalnu sigurnost za vladavine Johna Kennedyja,

a potom i Lyndona Johnsona. Prva financijska potpora Trilateralnoj komisiji

došla je od Davida Rockefellera, Fordove fondacije, Zaklade Kettering, Zaklade Lilly,

Fondacije Rockefeller Brothers i Thyssenove fondacije, uz manje iznose koje su donirale

organizacije kao što su General Motors, Exxon, Coca Cola, časopis Time, CBS i

banka Wells Fargo. 45 Svoje sjedište Komisija je smjestila na adresi 345 East 46th Street

u New Yorku.

Jedno od prvih nastojanja Davida Rockefellera i njegove Trilateralne komisije bila

je postavljanje jednog člana Komisije u Bijelu kuću na funkciju predsjednika Sjedinjenih

Država stoje prije moguće. U tome je uspio prilikom narednih izbora kada je

Jimmy Carter, demokrat i uzgajivač kikirikija iz Georgije, pobijedio Geralda Forda.

Kao predsjedničkog kandidata, Čartera su odabrali Rockefeller i Brzezinski te je korištena

čitava Elitina mreža novca, medija i prljavih trikova kako bi se osiguralo da

bude izabran. Carter je bio još jedan marionetski predsjednik kojeg je kontrolirala

Elita. Njegove govore u izbornoj kampanji pisao je Brzezinski, a njegov pristupni govor

kao kandidata Demokratske stranke predstavlja najveću uvredu istini. U svijetu

politike ljudima nećete reći za što se točno zalažete, reći ćete im ono što žele čuti, tj.

za što oni žele da se zalažete. Pogledate li odakle Carter dolazi, ima li boljeg primjera

za ovo što opisujem od njegovih rečenica kada je govorio o:

političkoj i ekonomskoj eliti koja je krojila odluke i nikada nije morala odgovarati

za učinjene pogreške, niti je morala trpjeti nepravdu. Kada zavlada nezaposlenost,

oni nikada ne čekaju u redu za posao. Kada oskudica proistječe iz zbrkanog sustava

socijalne skrbi, oni nikada ne ostaju bez hrane ili odjeće ili prenoćišta. Kada su

državne škole manje kvalitetne ili su razdirane gloženjem i neslogom, njihova djeca

pohađaju ekskluzivne privatne škole. A kada birokracija nabuja i počne ometati

normalno funkcioniranje sustava, oni koji imaju moć uvijek uzmognu otkriti i zauzeti

niše posebnog utjecaja i povlastica." 46

Svakako, Jimmy, svakako. Na kraju je mogao dodati: „A tako i treba".

Carterova administracija vrvjela je članovima Trilateralne komisije. U njenim su

redovima bili Walter Mondale, potpredsjednik; Cyrus Vance, ministar vanjskih poslova;

Warren Christopher, zamjenik ministra vanjskih poslova; Harold Brown (CFR),

ministar obrane; W. Michael Blumenthal (CFR), ministar financija; C. Fred Bergsten

(CFR, Bil.), savjetnik ministra financija za međunarodna pitanja; Henry Owen

(CFR), putujući ambasador i posebni predstavnik predsjednika za ekonomske samite;

Paul C. Warnke (CFR), glavni pregovarač za razoružanje; Andrew Young (CFR),

veleposlanik u Ujedinjenim narodima, Paul A. Volcker (CFR, Bil.), predsjednik

Uprave Federalnih rezervi, i... Zbigniew Brzezinski (CFR, Bil.), Carterov savjetnik

za nacionalnu sigurnost. Bila je to trilateralna administracija. Kao vječita šala među


i istina će vas osloboditi

Rimski klub javno je utemeljio 1968. talijanski Slobodni zidar Aurelio Peccei (Kom.

300) koji je svome prijatelju, bivšem američkom ministru vanjskih poslova Alexanlajna

viaaa

upućenima uvriježila se situacija u kojoj bi Carter, kada god bi bio suočen s odlukom

ili dokumentom u vezi vanjske politike, rekao: „Provjeri to kod Brzezinskog" ili ,J e

li

to vidio Brzezinski?" 47

Paula Volckera na mjesto upravitelja Federalnih rezervi postavio

je Carter po naputku Davida Rockefellera. To je jedan od najutjecajnijih položaja

u Elitinoj mreži odakle možete kontrolirati američko gospodarstvo. Volcker je postao

sjevernoamerički predsjednik Trilateralne komisije, a bio je i bilderberger i član

Vijeća za vanjske poslove. Upraviteljem „Feda" ostao je dok nije zamijenjen tijekom

Reaganove administracije sadašnjim nositeljem te dužnosti, Alanom Greenspanom,

koji je također član TC-a, CFR-a i Bilderberške skupine. Naravno, čista slučajnost.

Utjecaj Trilateralne komisije proširio se po cijelom svijetu, uz članstvo koje je uključivalo

američku, europsku i japansku elitu. Irska je bila dobro zastupljena u izvršnom

odboru TC-a u Europi preko premijera Garreta Fitzgeralda (Bil.) i tada malo poznate

Mary Robinson koja će kasnije postati prva predsjednica Irske. Nakon što sam govorio

o tim stvarima na susretu u Totnesu na jugozapadu Engleske pristupila mi je jedna

gospođa iz publike. „Ovo je prvi puta da čujem kako netko govori o tome od kada mi

je muž (koji je radio za južnoafričku vladu) pokazao dokument u kojem stoji da je

Trilateralna komisija naredila Britaniji da se povuče iz Rodezije", rekla je. Ta gospođa,

poput većine u svijetu, u doba kada je čula za taj dokument nije bila čula za Trilateralnu

komisiju. Tko je bio britanski ministar vanjskih poslova u to vrijeme, razmišljao

sam, tijekom administracije Margaret Thatcher (Bil.), kada je Britanija napustila Rodeziju,

sadašnji Zimbabve? Bio je to... lord Carrington, bilderberger i član Trilateralne

komisije. On je nastavljao s politikom koju je započela prijašnja laburistička vlada

Jima Callaghana (Bil.), sada predsjednika, zajedno s lordom Carringtonom i lordom

Jenkinsom (TC, Bil.) sa Kraljevskog instituta za međunarodne poslove. A tko je bio

Callaghanov ministar vanjskih poslova? David Owen, skorašnji član Trilateralne komisije

koji je blisko surađivao s Andrewom Youngom, Carterovim veleposlanikom

pri Ujedinjenim narodima i članom Trilateralne komisije. Također sam se sjetio daje,

kada je Europska zajednica trebala poslati „ambasadora" da pregovara o miru u Bosni,

odabran... lord Carrington. Kada on „nije uspio" poslali su... Davida Owena. Na

prizorište sukoba kasnije je došao „nezavisni" pregovarač iz Amerike - Jimmy Carter.

I, nastavili mozgati, tko je bio ministar vanjskih poslova kada se odlučivalo o politici

koja je 1982. godine dovela do Falklandskog rata između Britanije i Argentine? Lord

Carrington. Poslije onoga što se dogodilo on je dao ostavku, a nagrađen je mjestom

glavnog tajnika NATO-a! Također duboko umiješan u pregovore o Rodeziji i prelasku

od bjelačke diktature ka diktaturi Roberta Mugabea bio je lord Soames, jedan od

direktora kompanije N. M. Rothschild do 1979. Siguran sam da sve te podudarnosti

imaju neko bezazleno objašnjenje. Samo što se nijednog ne mogu sjetiti.

Rimski klub i Ekološki pokret

deru Haigu (TC) jednom rekao da se osjeća kao ponovno utjelovljeni Adam Weishaupt.'

18

Weishaupt je bio čovjek koji je stajao iza novodobnih Iluminata. Peccei je bio

glavni direktor tvrtke Fiat Motor Company u vrijeme njenog predsjednika i istaknutog

bilderbergera Giovannija Agnellija (Kom. 300). Rimski klub je nastao tijekom

sastanaka na privatnom imanju obitelji Rockefeller u Bellagiu u Italiji. 49 Tadašnja i sadašnja

uloga Rimskog kluba bila je da širi propagandu o ekološkoj krizi te da se time

posluži kao opravdanjem za centralizaciju moći (problem-reakcija-rješenje) i obuzdavanje

industrijskog razvoja, kako na Zapadu tako i u takozvanom Trećem svijetu.

Ujedno je to još jedno „opravdanje" za kontrolu rasta stanovništva (eugenika). Peccei

je bio gorljivi zagovornik svjetske vlade, a njegov Rimski klub razradio je planove za

preustroj svijeta u pet regija pod kontrolom središnje svjetske vlasti. Klub je objavio

brojne „izvještaje", uključujući Granice razvoja (Limits to Growth) 1972. godine,

kojeg su sponzorirali Rockefelleri. Distribuiran je u obliku sveska mekih korica od

197 stranica i objavljen u 18 izdanja na 23 jezika. Granice razvoja naširoko su citirali

pripadnici ekološkog pokreta kao potkrepu svojih tvrdnji, no trebali bi uzeti u obzir

činjenicu da je sve što dolazi iz Rimskoga kluba dio plana kojim Elita želi usmjeravati

rasuđivanje ljudi i uvjeriti ih da prihvate ciljeve Novog Svjetskog Poretka. Isto to čini i

„duhovni/umjetnički" izdanak Kluba - Budimpeštanski klub - pod vodstvom Ervina

Laszla, suradnika Aurelija Pecceia. Također bi trebali razmisliti o činjenici da je Peccei

kasnije priznao kako je računalo koje je iznijelo njihove podatke i opravdanja bilo

pretprogramirano da proizvede željene rezultate. Rekao je da je to napravljeno zato

što državama treba ,,šok-tretman" kako bi prihvatile mjere kontrole rasta stanovništva.

50

O metodama Rimskog kluba uvaženi ekonomist Gunnar Myrdal kaže:

„Upotreba matematičkih jednadžbi i ogromnog računala, koje bilježi alternative

apstraktno koncipiranih politika unutar'simulacijskog modela svijeta', mogu impresionirati

prostodušnu širu javnost ali ima vrlo malo, ima li je uopće, znanstvene

valjanosti. Tvrdnja da je ta 'vrsta modela zapravo jedno novo oruđe čovječanstva'

nažalost nije točna. Ona predstavlja kvaziučenost one vrste koje, već jako dugo,

imamo i previše..." 51

Upravo je pod utjecajem Rimskoga kluba i njegovih „podataka" objavljen još jedan

izvještaj koji je imao presudni učinak na pospješivanje „svjesnosti o potrebi očuvanja

okoliša". Studiju je naručila Carterova administracija koja je bila pod nadzorom Trilateralne

komisije. Dana 24. srpnja 1980., posljednjih mjeseci Carterove vlasti, njegov

ministar vanjskih poslova Edmund Muskie (TC, CFR) predsjedniku je predstavio

izvještaj „Global 2000". U njemu je iznesena globalna slika prekomjernog broja stanovništva,

nestašice resursa i hrane te prijetnji okolišu koje će, prema navedenim procjenama,

do 2000. godine uzrokovati smrt najmanje 170 milijuna ljudi. Šest mjeseci

kasnije objavljen je drugi izvještaj pod naslovom „Svjetska budućnost: Vrijeme je za

akciju", djelo Vijeća za kvalitetu okoliša pod okriljem Bijele kuće. U njemu se poziva

187


. / istina će vas osloboditi

na niz mjera kao odgovor na krizu spomenutu u izvještaju „Global 2000", a pri vrhu

popisa takvih odgovora bila je... kontrola rasta stanovništva putem sterilizacije i drugih

sredstava. U oba se izvještaja poziva, u stvari, na sprječavanje znanstvenog razvoja

i prijenosa tehnologije u zemlje u razvoju. Ubrzo je takva politika naišla na pohvale

širom svijeta. Cyrus Vance (TC, CFR, Bil., Kom. 300), Car