List učenika Turističke i ugostiteljske škole 2012. - Turistička i ...

tusdu.hr

List učenika Turističke i ugostiteljske škole 2012. - Turistička i ...

ŠKOLSKA GODINA 2012. - 2013.

LIST UČENIKA TURISTIČKE I UGOSTITELJSKE ŠKOLE DUBROVNIK

Izlazi jednom godišnje

Cijena 5 kn

“...što u njem’ znači

moja mala kap?...”

1


Riječ urednika A

O čemu nam pričaju

naši bivši učenici?

Kapi optimizma

Evo nas zajedno i ove školske godine s novim

školskim listom. Kao i uvijek, naše školske novine

pišu o aktualnostima vezanim za naš školski

život u proteklih godinu dana. Sudjelovali smo u

raznim humanitarnim i volonterskim akcijama,

pokazali kako znamo i drugima pomoći. Raznim

prezentacijama, izložbama, sajmovima i cateringom

aktivno smo se bavili i ove godine. Ispričali smo

vam sve o uspjesima naših sadašnjih, a i onih bivših

učenika. Iz godine u godinu napredujemo s novim i

stalnim rubrikama, zanimljivim i aktualnim temama

kao što su preseljenje škole, ekologija u sukobu sa

zaradom, ekskurzija, izleti... Ove smo godine ekološki

osvješteniji, što potvrđuje priča o našoj rijeci Ombli i

njenoj važnosti. Ne damo Omblu! Kapi koje čine isti

slap mogu svašta napraviti! Našu uspješnost dokazuju

upravo bivši učenici koji su napustili školske klupe, a

danas su najbolji u onome što rade. Zbog napornog

rada tijekom zimskih praznika slijedi jedno veliko

HVALA svim učenicima koji su sudjelovali u ovom

broju i našoj dragoj, neizostavnoj profesorici Maji bez

koje ne bismo uspjeli.

Stela Marinović, urednica školskog lista

Naša Dubrovačka trpeza

Kamo smo putovali?

U OVOM BROJU SUDJELOVALI SU:

što kad nađete novčanik pun eura?

Poštenje

se ne može ničim platiti

Paula Savin, učenica Turističke i ugostiteljske škole, ovog ljeta

na taraci kafića u Lapadu pronašla je novčanik u fotelji u

kojemu se nalazilo preko šest tisuća eura.

- Uzeli smo novčanik i odnijeli ga u kafić očekujući da će

se vlasnik brzo vratiti po njega. No, kako se ni poslije uru vremena

nisu vratili, otvorili smo ga, vidjeli o kome se radi i primijetili veću

svotu novca. Uzela sam novčanik i odnijela ga doma da bude na

sigurnom. Ujutro smo ga mislili odnijeti na policiju. No, Talijan se

izbezumljen pojavio u kafiću u nadi da će pronaći makar svoje

dokumente, ako ne i novce. Iznenadio se kad ga je otvorio,

U ovom broju našeg školskog lista sudjelovali su: Petra Puljizević,

Marina Puljizević, Tea Poljanić, Matea Ban, Nikoleta Boroje, Matea

Batinić, Marija Obuljen, Alen Čampara i urednica lista Stela Marinović.

(Nekoga smo sigurno zaboravili, svaki put tako ispadne!) O sebi

i svojim životnim uspjesima pisali su naši bivši učenici: Dario Marinović

Baka, Sandro Sukno, Nikša Dobud, Mario Milutinović, Prosper

Lenert, Antonio Lujak, Kate Lujo, Jelena Hendić, Matea Deranja,

Ante Tolja, Stela Metković, Ante Tonći Prizmić i Kazuhiro Tamari.

Mentorica i gonič robova bila je Maja Milošević, prof. hrvatskog

jezika. Do neba i natrag zahvalni smo Ani Misir i njenim spretnim

2 grafičkim rješenjima i Željku Tutnjeviću na njegovim fotografijama

3

kojima uvijek spasi cijelu stvar.

vidjelo se na njemu da ne očekuje netaknut novčanik. U znak

zahvalnosti dao nam je 100 eura. Ljudi u kafiću često ostave

upaljače, cigarete ili čak mobitele, no nisam mogla ni sanjati

da će netko ‘zaboraviti’ skoro pedeset tisuća kuna – ispričala

je Paula kojoj je ovo bila druga sezona kako radi u

lapadskom kafiću. Zašto je postupila tako, a ne nekako

drugačije? Poštenje se ne može ničim naplatiti!

Matea Batinić, 4.d


Naši učenici sudjelovali u volonterskom projektu

Ne treba

nam treće uho

da bismo imali

sluha za volonterstvo

Naranče za

Umjetničko – edukativni festival Treće uho – Japan

održao se u Dubrovniku od 7. do 11.11. 2012. Treće uho

– Japan u potpunosti je volonterski projekt kojem je cilj

razvoj kvalitetnih sadržaja koji služe edukaciji i općem

dobru zajednice. Posjetitelji su imali priliku upoznati se s

različitim aspektima japanske kulture, od kinematografije,

izrade origamija, kaligrafije, taiko-bubnjeva,

meditacije, japanske kuhinje, borilačkih vještina itd.

Slike potvrđuju da su u tome sudjelovali i naši učenici,

umjetnici svoga zanimanja.

Marina Puljizević, 4.d

beskućnike

Volonterska akcija branja mandarina i naranača u Dubrovniku i Cavtatu za

dubrovačke beskućnike Volonterskog centra Dubrovnik održana u 20. 10.

potakla je i naše učenike na nesebičan potez. U toj akciji sudjelovali su učenici

2.d razreda Nika Sarić, Antonela Vrljić i Vicko Lazo, te Mario Boban i Vlaho Kekez.

Antonela Vrljić, Ana Vatović, Antonio Čupić,

4 Ana Đano, Vicko Lazo, Zora Ćutuk

5


Ako je Dubrovnik mala Venecija, onda je Venecija veliki Dubrovnik

Grad Dubrovnik i ove je godine putovanjem nagradio

učenike i njihove mentore za osvojeno

jedno od prva tri mjesta na državnim natjecanjima

u školskoj godini 2011/12. Lani je to

bilo putovanje u Rueil Malmaison i Pariz, a ove godine u

Veneciju, još jedan grad prijatelj Dubrovnika. Putovanje

je zaslužilo 60-ak učenika i njihovih mentora iz osnovnih

i srednjih škola Grada. Iz naše škole nagrađeni su Lucija

Pavlina za drugo mjesto na državnom natjecanju iz talijanskog

jezika te Julia Mačinković i Andrea Ruščić Dragoje

za prvo, odnosno drugo mjesto na državnom natjecanju

Gastro 2012. Nažalost, učenice zbog svojih obveza nisu

mogle ići, ali boje naše škole branili su njihovi mentori –

Ana Bačić, Ljiljana Prce i Nikša Grabovac te Milan Perić koji

je išao kao predstavnik Grada, ali ipak je i dio naše ekipe.

Putovanje je započelo zorom na dubrovačkom aerodromu.

Sat leta i slijećemo na aerodrom Marco Polo. Transfer

na Lido di Jesolo, smještaj u hotelu te pravac Venecija!

Nakon pristajanja na Riva degli Schiavoni, dočekala nas je

živopisna lokalna vodička koja nas je pričom provela kroz

povijest ovog predivnog grada-države. Kao i Dubrovnik,

cijeli je grad spomenik pa je teško nabrojati sve što smo

vidjeli. Trg i Bazilika svetog Marka sa zvonikom, Santa

Maria della Salute, Most Rialto, Most uzdaha i Duždeva

palača svakako su najupečatljiviji. Sve to začinjeno

pričama o gondolijerima, Casanovi i Marcu Polu, koji je,

što se nas tiče, ipak Korčulanin. Vrijeme između Božića

i Nove godine doprinijelo je da Veneciju doživimo u

najboljem svjetlu, bez prevelike turističke gužve. Grad je

diskretno okićen i već je sve u znaku venecijanskih maski

i karnevala. Uz jedinstvenu kulturnu baštinu, blještavilo

ekskluzivnih trgovina svjetskih modnih marki, stotine

restorana, slastičarnica i kafića svakako je doprinijelo

našem oduševljenju ovim gradom - spomenikom na

vodi. Ipak, duh grada upoznat ćete tek ako se izgubite

u sporednim uličicama, u lokalnim restoranima i kafićima

kamo zalaze stanovnici ovog grada. A i espresso

u sporednim uličicama jeftiniji je od 7 eura koliko ćete

platiti na Trgu sv. Marka. Sutradan je bio predviđen izlet

na otoke Lagune. Burano nas je sve oduševio skladom i

živopisnim bojama pročelja kuća. Što je čipka za Burano,

to je staklo za Murano. Brodić nas je doveo do tvornice

stakla gdje nam je majstor u nekoliko minuta prikazao

kako se puše staklo i kako u nekoliko poteza iz bezlične

mase istopljenog stakla stvoriti propetog konjića što

je izazvalo spontani aplauz nas gledatelja. Tri dana u

Veneciji brzo su prošla. Zahvaljujući lijepom vremenu,

Anđeli i Kseniji iz agencije Dubrovnik Partner, doživjeli

smo ono najljepše od Venecije i puni dojmova vratili se u

Grad proslaviti Novu godinu. Hvalevrijedna akcija Grada

pokazuje kako se trud isplati, a znanje još uvijek cijeni.

Cijeli

grad jedan

spomenik

Milan Perić, Ana Bačić,

Nikša Grabovac i Ljiljana Prce -

mala ali jaka ekipa naše škole

Napisao: Nikša Grabovac

Fotografije: Ana Bačić

Kanal za pamćenje

6 7


Sedam dana Lokruma

U

organizaciji Udruge s’Art koja u svojim raznim programima obuhvaća

i onaj koji bismo mogli nazvati Sedam dana Lokruma, kad priređuju

druženje s vegetarijancima, naši učenici dali su svoj doprinos cateringom

i tako već drugu godinu za redom odali priznanje ovoj vrlo pozitivnoj

akciji. Po riječima njihove tajnice Tee Batinić, naša škola redovito dokazuje

svoje umijeće na njihovim akcijama. Kažu, naš vegetarijanski jelovnik koji

se sastoji od raznih pašteta bio je za prste polizati!

Marina Puljizević, 4.d

Za prste polizati!

Ništa nam neće ovaj

dan pokvariti!

8

9


Čišćenje Hotela Vis II.

Volonteri sa svojom

profesoricom

Ljiljanom Prce

Od otvaranja Volonterskog centra

Dubrovnik u travnju 2010. na

ovamo imali su više akcija. Na

samom početku obavili su čišćenje

i uređenje Hotela Vis II. u kojem borave

nezbrinute osobe. Tom prilikom volontirali

su i naši učenici zajedno sa svojom profesoricom

Ljiljanom Prce. Nakon beskrajnog

sjedanja za kompjuterom, konačno imamo

priliku osjetiti se korisnima i uživati u

lijepom danu i druženju s istomišljenicima.

Ponosni smo na sebe, rekli su nam učenici

naše škole.

Tea Poljanić, 3.c

Ponosni na sebe

10 11


Akcija čišćenja podmorja

Čisto

more je

i naš čisti

obraz

Ronioci Ronilačkog kluba Dubrovnik,

među kojima i naš ravnatelj

Antun Perušina, redovito

sudjeluju u svim ekološkim akcijama

čišćenja podmorja pa su to napravili

i krajem svibnja te početkom lipnja prošle

godine. Najčešća čišćenja obavljaju se u

staroj gradskoj luci gdje, osim onoga što

more nanese tijekom zime, bude i kućnog

otpada, najlonskih vrećica, plastičnih i

staklenih boca – svega onoga što ne pripada

moru. Ipak, ronioci su ustanovili da

dugogodišnji napori u očuvanju podmorja

daju rezultate jer je smeća na morskom

dnu sve manje. Svaku tu ekološku akciju

poprate i naši učenici sudjelujući na svoj

način, u skladu sa svojom strukom.

Tea Poljanić, 3.c

Sajam poslova 2012.

Bilo kuda,

naši svuda

Početkom ožujka 2012. na Sveučilištu u Dubrovniku

svečano je otvoren tradicionalni

peti Sajam poslova u organizaciji Hrvatskog

Zavoda za zapošljavanje, Područna služba

Dubrovnik. Sajam je otvorila zamjenica župana

Marija Vučković. Prisutnima su se također obratili

i pročelnik HZZ-a Dasen Jasprica te gradonačelnik

Grada Dubrovnika Andro Vlahušić. Kao i uvijek u tim

prigodama, svojim sudjelovanjem sajam su obilježili

naši vrijedni učenici i njihovi nastavnici Ljiljana Prce,

Ante Kristić i Milan Perić.

12 13


GASTRO 2012.,

Iskazali se kvalitetom i kreativnošću

Andrea Ruščić Dragoje i Julia Mačinković, GASTRO – pobjednice

Škola nam

je pružila

izvrsnu

podlogu

Andrea Ruščić Dragoje i Julia Mačinković, učenice

naše škole, pobijedile su svaka u svojoj disciplini

na natjecanju Gastro iskazavši se kvalitetom i

kreativnošću. Natjecale su se u disciplinama posluživanje

menija i recepcijsko poslovanje osvojivši tako najviše

uspjeha u poznavanju svoje struke. Obje zahvaljuju svojim

mentorima Ljiljani Prce i Nikši Grabovcu na svom znanju i

pomoći u pripremama za taj nastup. Andrei je najteža bila

komunikacija sa stranim partnerom, a Juliji pismeni dio

natjecanja. Tvrde kako organizacija državnog Gastra za bilo

koju turističko-ugostiteljsku školu znači puno jer se pokazuje

znanje, strpljivost i trud učenika i njihovih mentora. „Za nas je

Gastro jedno novo iskustvo, prilika da upoznamo nove ljude

i dobro se zabavimo, ali i pokažemo svoje znanje“ –

rekle su. Naučile su kako je dobrom voljom i trudom

moguće postići dobre rezultate. A za što će im vrijediti

nagrada? Andrei za upis na fakultet, a Juliji kao jedna

lijepa uspomena. A jesu li spremne za rad u turizmu

nakon srednje škole? „Da, jer ova škola pružila nam je

izvrsnu podlogu“-rekle su nam.

Matea Ban, 3.c

Dodjelom medalja i plaketa zaključeno je

32. Državno i međunarodno natjecanje

učenika – GASTRO 2012. koje svake godine

okuplja najbolje buduće turističke

i ugostiteljske stručnjake iz Europe i Hrvatske. U

devet disciplina natjecanje se održavalo od 16.

do 18. travnja, a domaćin natjecanja, Turistička i

ugostiteljska škola Dubrovnik, zajedno s organizatorom,

Agencijom za strukovno obrazovanje i

obrazovanje odraslih Republike Hrvatske, bila je

zadovoljna umijećima ovih mladih ljudi koji su se

iskazali i kvalitetom i kreativnošću. Šteta je što je

tek mali dio ljudi mogao uživati u pogledu na sve

ono što su učenici odradili. U sklopu natjecanja

GASTRO održala se i rasprava na temu usklađivanja

standarda kvalifikacija s europskim standardima

u obrazovnom sektoru turizam i ugostiteljstvo.

Sve čestitke ovim mladim i sposobnim ljudima, s

nagradama ili bez njih!

Matea Ban, 3.c

14 15


REALIZACIJA PROGRAMA STRUČNOG USAVRŠAVANJA

Naš Tonći

kao Pomet

Moramo se

nametnuti

tržištu rada

U

sklopu Nacionalnog plana za poticanje

zapošljavanja Turistička i ugostiteljska škola

Dubrovnik u suradnji s Hrvatskim zavodom

za zapošljavanje realizirala je program

usavršavanja za kuhare specijaliste za priloge, variva i

garniture.

- Cilj ovog programa jest pripremiti polaznike da se

u svakom trenutku mogu prilagoditi zahtjevu tržišta.

Napravili smo nekoliko novih programa, a to su kuhar

specijalist, konobar i slastičar specijalist. Zbog velikog

broja hotela visoke kategorije, svjesni smo potrebe za

specijalizacijom unutar struke– kazao je Nedjeljko Jančić,

profesor u Turističkoj i ugostiteljskoj školi Dubrovnik,

dodavši kako su se verificirali programi sommeliera.

Tvrdi kako u našem gradu ima malo ljudi koji su

uistinu sommelieri, a isti je problem i s barmenima.

Raznim dodatnim školovanjem, tečajevima, usavršavanjem

otvaraju se veće mogućnosti i konkurentnost

na tržištu rada. Ravnatelj Turističke i ugostiteljske škole

Dubrovnik Antun Perušina istaknuo je kako je čovjek

ključ uspjeha u turizmu, da svi imamo potencijal,

samo je pitanje tko nas vodi.

- Važno nam je što je škola dobila ovaj posao. Bitno je

osluškivati tržište i na taj način uočiti koje programe

treba verificirati pa se na neki način nametnuti tržištu

- kazao je Perušina i dodao kako se škola trudi biti

spona između učenika i tržišta rada.

Matea Ban, 3.c

Nastavnici naše škole u punom pogonu

U

srijedu su nam javili kako bi bilo lijepo kad bismo nastupili

na otvaranju 14. Proljetne škole školskih knjižničara u

Hotelu La Croma, u četvrtak smo počeli osmišljavati kako

to izvesti, u petak smo imali koncept, u subotu ga uvježbavali,

a u nedjelju smo imali predstavu koja je trebala biti izvedena za

tri dana – kažu učenici Dramske grupe Turističke i ugostiteljske

škole koje je uspješno spremila njihova profesorica Marjana

Batinić. I tako je iz šale nastala „Đirata“ sastavljena uglavnom od

pjesama Luka Paljetka i njihovih vlastitih umotvorina. Kostime iz

16. stoljeća posudile su im Dubrovačke ljetne igre, a nastupili su:

Nikoleta Belemečić, Rela Petric, Paula Ivančić, Kristina Dedo, Katarina

Butrica, Julia Mačinković, Toni Macan, Ilir Sufaj, Luka Klobasa,

Tonći Ante Prizmić, Antun Macan, a pomagali su im i gimnazijski

„Zelenci“ Toni Peraić i Luka Čerjan. To je bila tek pretpremijera, a

premijera se dogodila na otvaranju državnog natjecanja GASTRO

kojem je Turistička i ugostiteljska škola bila domaćinom.

Petra Puljizević, 3.c

Na otvaranju 14. Proljetne škole školskih knjižničara u Hotelu La Croma natupili

učenici Turističke i ugostiteljske škole i Gimnazije

ĐIRATA U TAJICAMA

16 17


Rijeka Ombla, kap koja je prelila čašu

42°40’31”N - 18°8’10”E

1.

Ombla je jedna od brojnih rijeka koja izvire

kao dio Trebišnjice, rijeke ponornice koja ponire

u Popovu polju u dubrovačkom zaleđu.

Tridesetak metara od izvora rijeke Omble nalazi

se mali slap visine 70-ak cm nakon kojeg

Ombla utječe u Jadransko more u 5 km dugačkom

fjordu Rijeke dubrovačke kod mjesta

Komolac pa se smatra da je njen vodotok

dugačak 30 metara i da je Ombla najkraća rijeka na svijetu.

U neposrednoj blizini izvora Omble malo je naplavljeno

močvarno područje i otočić obrastao močvarnom vegetacijom

tršćaka, što predstavlja stanište maloj populaciji rijetke

i ugrožene vrste riječne kornjače. Ombla je zaštićena

od 1964. godine.

2.

Okoliš Omble tipični je estuarij obalnog dijela

Hrvatske sa specifičnim biološkim i ekološkim

osobitostima. Zaštićeni prostor Omble

i Rijeke dubrovačke dio je od dvanaest

takvih područja različite kategorije zaštite,

koji prema hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode

zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja

biološke i krajobrazne raznolikosti, svoje osjetljivosti ili radi

znanstvenog, kulturološkog, estetskog, obrazovnog, gospodarskog

ali i drugog javnog interesa. Zbog blizine dubrovačkog

odlagališta za smeće Grabovica Ombla se nalazi na popisu od

desetak najugroženijih kraških fenomena u Hrvatskoj, iako je

Grabovica koja je sanirana 2001. jedino hrvatsko odlagalište za

smeće s nepropusnim folijama koje zadovoljava najstrože ekološke

standarde i kriterije.

3.

Hrvatska elektroprivreda

predlaže

izgradnju hidroelektrane

Ombla

snage 68MW u blizini

izvora Omble.

Još 26. listopada

2011. 34 hrvatske i međunarodne organizacije

za zaštitu okoliša uputile

su otvoreno pismo Europskoj banci

za obnovu i razvoj da ne odobri kredit

u iznosu od 123 milijuna eura za izgradnju

HE Ombla kod Dubrovnika. U

otvorenom pismu organizacije su istakle

ekološke, ekonomske i proceduralne

probleme HE Ombla, koje su prepoznali

čak i konzultanti EBRD-a prilikom

ocjene projekta koji su proglasili “visokorizičnim”.

Planirana HE Ombla potopila

bi špiljski sustav Vilina jama, koji

ima vrlo visoku bioraznolikost pa je u

planu zaštite kao dio europske mreže

zaštićenih područja - Natura 2000. Studija

utjecaja na okoliš za ovaj projekt

stara je više od deset godina, a pritom

je i nepotpuna. Protiv izgradnje HRE

Ombla u posljednjih godinu dana izjasnilo

se niz priznatih stručnjaka, od geologa

i biologa do ekonomista. Hidroelektrana

se planira graditi u području

krša koje je izuzetno porozno. Nitko ne

zna koliko su podzemni kanali isprepleteni

i podzemne vode povezane pa se

betoniranjem tih kanala mogu izazvati

neželjeni efekti na povezane sustave

podzemnih voda.

5.

zemljopisnu širinu i dužinu.

4.

Zelena akcija i još 33

hrvatske i međunarodne

organizacije

ističu kako se HEP

u proteklih godinu

dana žurio da za vrijeme

mandata stare

vlade realizira kredit za gradnju HE

Ombla od Europske banke za obnovu

i razvoj. Za žurbu nije bilo potrebe, jer

je Vlada prekršila vlastito predizborno

obećanje, a prvi potpredsjednik Vlade

Radimir Čačić izjavio je kako projekt

HE Ombla mora ići dalje. „Iza planirane

gradnje HE zapravo se krije plan o

prodaji vode tankerima na Bliski istok

ili za potrebe golfskih terena na Srđu.

Čak 95% poljoprivrednih površina nema

vodu ili sustav za navodnjavanje,

a javna poduzeća namjeravaju izvoziti

vodu koja je jedno od vitalnih potreba

stanovnika“- rekao je Đuro Capor,

koordinator Građanske inicijative „Srđ

je naš“, na jednom od prosvjeda pred

Kneževim dvorom uoči sjednice Gradskog

poglavarstva grada Dubrovnika.

Danas znamo za tri izvora Omble, a to su potok Sv. Nikola, Tundrač i

Dračevo Selo. Otud izvire voda, naše bogatstvo. Jedna smo od rijetkih

zemalja koja vodu za piće dobije jednostavnim otvaranjem špine.

Planet Zemlja više ne nalikuje sebi, ekološke promjene svima su očite

i zvone na uzbunu. Mi mladi moramo probuditi ekološku svijest o

važnosti održanja ravnoteže prirode. U suprotnom, uskoro ćemo pitku

vodu brojati na kapljice, a ovo mjesto pamtiti kao neku sasvim običnu

Stela Marinović, 3.c

18 19


Kako najavljuju, nova zgrada Turističke i ugostiteljske škole gradit će se na Babinu kuku

Nakon niza godina odlučivanja, pregovaranja

i traženja bolje lokacije školske zgrade, Grad

i naša Turistička i ugostiteljska škola odlučili

su, selimo se na Babin kuk. Trenutačna adresa,

Župska 2, na predjelu Ploče iza Grada nije dovoljno

dobra zbog nepristupačnosti i zbog nedostatka pratećih

sadržaja za praktičnu nastavu uz koju bi učenici škole,

budući turističku djelatnici i ugostitelji, bili što bolje educirani

i usavršeni za posao u struci. Prije nekoliko godina,

točnije 2006., došao je prijedlog da se škola preseli na

područje Općine Župa dubrovačka, u Kupare. Ovdje bi

novoizgrađena škola imala dodatne prostore, tzv. hotelškolu,

gdje bi se uz učenje teorijskog dijela održavala

praksa. Prvenstveno zbog udaljenosti od grada, ova

ideja nije bila u mogućnosti realizirati se. Školski odbor

Turističke i ugostiteljske škole također se usprotivio

izjasnivši se kako bi preseljenjem u Kupare nastali novi

troškovi, prvenstveno na račun učenika, a i profesora.

Većina ih stanuje u užem središtu grada, a neki čak i

dalje, u Mokošici, Dubrovačkom primorju, na Elafitima, u

Stonu, čime bi opao interes za zanimanja koja škola nudi.

Ni mnogi građani nisu se složili s novom idejom, čime je

konačno sve propalo u vodu. Naš ravnatelj Ante Perušina

i sam kaže: „Turizam i ugostiteljstvo bitna su grana dubrovačkog

gospodarstva, možda čak i jedina. Zato je nužno

što bolje osposobiti kadar koji će u njemu raditi. Učenici

moraju osjetiti duh grada Dubrovnika i raditi u okruženju

vrhunske turističke destinacije, što ne bi bilo moguće

ako bi škola dobila novu adresu, izvan Dubrovnika“. Zbog

manjka novčanih sredstava, a i zbog nepovoljne lokacije,

ideja je s razlogom odbačena. Rješenje je ipak uskrsnulo.

Novu lokaciju škole zauzet će glavica Babina kuka gdje

će se, osim škole, izgraditi i hotel s manjim smještajnim

kapacitetima, restoranom otvorenog tipa, slastičarnicom

i kafeterijom, a sve po prihvatljivim cijenama za goste i

građane. Ovdje će naši budući učenici imati priliku spojiti

ugodno s korisnim, školovati se i obavljati stručnu praksu

među boljim uvjetima koji se podrazumijevaju gradnjom

dodatnih kapaciteta. O početku gradnje još ništa ne

znamo, ali važno je da sve ide postupno, pa tako i ovaj

projekt. Zemljište na Babinu kuku rezervirat će se za

izgradnju škole i popratnih objekata, krenut će planiranje

izgradnje i gradnja. Valja prikupiti novčana sredstva

u čemu se očekuje pomoć Europske Unije. Nadamo se

uspješnoj realizaciji ovog plana, izgradnji nove i bolje

škole koja bi svojim sadržajima privukla veliki broj učenika

koji jedini mogu pridonijeti turizmu i ugostiteljstvu

grada Dubrovnika. I sve bi to bilo sasvim u redu i vrlo

prihvatljivo, dapače, potrebno s obzirom na dotrajalost

naše postojeće zgrade, da nas ne muči mali crv zvan

„sindrom Srđa“. Pod krinkom dobronamjernosti neke

više sile ne prestaju govoriti o potrebi preseljenja naše

škole. Bilo kamo. Samo da se više maknemo odavde. Pa

nam je nekako sinulo... i to u trenutku dok smo uživali u

najljepšem sutonu na svijetu i u neodoljivom pogledu na

Lokrum i na Grad. Kome i zašto zapravo trebaju tereni na

kojima je zgrada naše škole?

Stela Marinović, 3.c

Jasno nam je zašto ne možemo ostati ovdje

Ni vrag

nije tako

crn kako

izgleda

Učenici moraju osjetiti

duh grada Dubrovnika

20 21


ŠIBENIK, DRŽAVNI LIDRANO

DVANAEST

LAKIH KOMADA

Monika Vodenac

i Ante Tonći

Prizmić, bivši

maturanti

Prvo pa muško! Tako bismo

mogli opisati ovogodišnji

uspjeh naše novine.

Naime, Moniki i meni ovo

je bila prva godina da smo urednici,

a odmah smo pozvani na Državnu

smotru LIDRANO koja se održala

od 17. do 19. travnja u Hotelu Solaris

u Šibeniku. Kad smo krenuli,

padala je kiša koja nas je pratila

sve do autoceste između Splita

i Šibenika, no kada smo stigli u

Šibenik, kiša je prestala padati.

Istu večer bilo je otvaranje smotre

i početak pojedinačnih scenskih

nastupa. Sutra smo zaduženja

nastavili s izložbom novina u

predvorju hotela, a nakon toga

smo se svi mi novinari zajedno

s profesorima okupili u dvorani

Krapanj na okruglom stolu.

Tamo nas je čekalo ugodno

iznenađenje. Objasnili su nam

da su na prezentaciji novine

posložili po kvaliteti, od najboljih

prema onima lošijima,

a naše su bile na drugom

mjestu. Bili smo oduševljeni!

Pohvalili su naše novine i rekli

nam kako pretpostavljaju da

je ove godine ravnatelj našao

negdje novaca pa smo imali

više stranica nego prethodnih

godina. A nikad ih nismo tiskali u manjem broju (12 komada!!!).

Potaknut time, vjerujem da će ravnatelj ove godine tiskati još manji

broj komada pa ćemo onda biti na prvom mjestu. Dan smo nastavili

u kongresnoj dvorani gdje su se odvijali scenski nastupi do večernjih

sati. Sutradan smo Monika i ja dobili slobodno. U podne je upriličeno

zatvaranje smotre, nakon čega smo pošli u Šibenik vidjeti Katedralu sv.

Jakova i sam grad. U poslijepodnevnim satima krenuli smo prema gradu

puni dojmova i ideja za sljedeći broj. Zahvalni smo našoj profesorici Maji

koja je samo srce ovih novina i prvenstveno zaslužna za naš odlazak na

Državnu smotru LIDRANO.

Naši u francuskom gradu

Rueil-Malmaisonu

Dogovorena

razmjena

učenika

i studenata

Zajedno s Turističkom zajednicom našega grada

Turistička i ugostiteljska škola predstavila je u

Rueil-Malmaisonu privatni smještaj i smještajne

kapacitete u Dubrovniku, dubrovačku gastronomsku

ponudu i vina Dubrovačko-neretvanske županije.

Dogovorena je suradnja njihovih ugostiteljskih

škola s našim školama i razmjena učenika i studenata

obaju gradova. Učenice dubrovačke Turističke

i ugostiteljske škole Pere Kristović i Matea Vekić sa

svojim nastavnikom kuharstva Perom Radulovićem i

ravnateljem Antunom Perušinom pripremili su delicije

i predstavili hrvatska vina za francuske goste. Na

čelu delegacije Grada Dubrovnika bio je pročelnik

Milan Perić, inače i nastavnik naše škole.

Matea Batinić, 4.d

Ante Tonći Prizmić, bivši maturant

Ravnatelj Turističke

i ugostiteljske škole

Antun Perušina i

22 pročelnik 23Milan Perić


Advent u Beču

Grad baroka, secesije,

umjetnosti i glazbe

Kažu da je glavna austrijska prijestolnica, grad

Beč, najljepši u vrijeme adventa. Mi smo se u to

uvjerili. Ovo je naš advent u Beču. Možemo reći da

smo maratonski prošli glavnim gradskim znamenitostima

i ulicama pa, nažalost, pomalo mutna

sjećanja pišem ove retke, ali mnogobrojne snimljene

fotografije vraćaju misli na trodnevno putovanje.

Krenuli smo u petak navečer i vozili se nešto

više od dvanaest sati uz kraće usputne stanke za

odmor. Imali smo i govornu pratnju našeg vodiča

koji nam je sve važno o Beču ispričao u autobusu.

Jutarnji sati i pokoje kapi kiše dale su nam do

znanja da smo u predgrađu Beča te da naša mala,

kratka, ali slatka pustolovina počinje. Gotovo trčeći

kroz grad, imali smo prilike posjetiti njegove brojne

znamenitosti, ušetati i u one male ulice koje vode

do još boljih mjesta. Smjestili smo se u Hotel Europa

House u nešto mirnijem dijelu grada. Navečer

je slijedila zajednička večera u središtu grada u

nekom od restorana. Večernja šetnja do restorana

elegantnom i skupom ulicom Graben koju prožima

zvuk uličnih svirača pruža osjećaj radosti, a kad

na njenom kraju ugledate Katedralu sv. Stjepana,

sjedište bečkog nadbiskupa, ostanete oduševljeni.

Poslije večere imali smo slobodno vrijeme u gradu.

Nešto manja grupa iz 3.c odlučila se za Starbucks

koji je moguće naći iza svakog ugla. Primijetili smo

da nema zabave u gradu za maloljetnike pa smo se

vratili u hotel. U nedjelju, nakon odjave iz hotela,

Grad leži na obalama velikog Dunava, a ime je dobio po maloj

rijeci Wien. Ring, glavna bečka avenija i jedna od najljepših

ulica svijeta, zatvara najuži centar grada. Tuda voze tramvaji

kojima se može kružno obići i razgledati to najvažnije središte.

Stephansdom, katedrala smještena u srcu grada, postoji već

devet stoljeća, a prepoznatljiva je po visokom tornju i šarenom

krovu. Osim ove, Beč nudi velik broj crkava koje se ponosno

diče vremenom u kojem su stvorene. Beč nudi i mnoštvo

muzeja koje, nažalost, nismo posjetili.

U gradu vlada savršeni red, u prometu sve funkcionira, sve je na

vrijeme, pa tako i u svijetu poznati U-Bahn kojim smo se malo

vozili. U Beču ima mnogo Hrvata, Srba i Bošnjaka, pa i ako se izgubite,

ima ljudi koji razumiju vaš jezik pa se nismo baš napričali

stranih jezika. No, ipak smo se izgubili. Nakon sat i pol lutanja i

traženja, 3.c pronašao je put zahvaljujući dragim i susretljivim

ljudima koji, čim izvadite plana grada i nešto ih upitate, spremno

pomažu. Nije zaludu izraz ‘bečka škola’.

put nas je odveo na božićni sajam ispred gradske

vijećnice. A tada počinje još jedno naše samostalno,

kratko i nadasve zanimljivo lutanje Bečom. Krenuli

smo natrag u centar, tražeći mjesta za shopping,

jer shoppinga nikad dosta. Cijene su nešto skuplje

nego u nas, ali prihvatljive. Predahnuli smo u vrlo

poznatom ribljem fast foodu, Nordsee. Ovdje su

naši novčanici jedva preživjeli, naručili smo mnogo,

a pojeli ništa. Sajam smo napokon iskoristili za još

malo zabave, kupnju božićnih ukrasa i uživanje u

slasticama. Nažalost, kuhano vino ne toče maloljetnicima

pa smo se morali zadovoljiti punčem. Posljednja

postaja dana bio je dvorac Schonbrunn. U

večernjim satima ovaj dvorac diše božanstvenom

atmosferom. Njegovo dvorište obasjano je svjetlom,

a zrak ispunjavaju mirisi hrane i pića s božićnih

štandova. Dvorac Schonbrunn bio je ljetna rezidencija

dinastije Habsburg, a danas je dio UNESCO-ve

baštine. Kad se sada osvrnemo na naše malo putovanje,

sjetimo se nekoliko ključnih riječi: božićni

ugođaj, predivna atmosfera, dobra hrana i piće i dobro

društvo. A kad nas pitaju po čemu najviše pamtimo

ovaj grad, sa sigurnošću možemo reći da su to

njegovi parkovi. Takvo savršenstvo ne nalazi se lako,

u njima je utkana umjetnost, baš kao i u Straussovu

valceru. Grad baroka, secesije, umjetnosti i glazbe,

bar takvog smo ga doživjeli, ružne strane nismo

gledali jer toga ionako imamo kod kuće.

Stela Marinović, 3.c

24 25

Malo nas je, ali nas ima!


Terenska nastava u Boki kotorskoj

trag hrvatstva

U sklopu programa predmeta koji

obuhvaćaju terensku nastavu i organizaciju

izleta, učenici Turističke i

ugostiteljske škole i njihovi nastavnici

Nataša Mrđenović, Maja Milošević

i Nikša Grabovac kao vođa puta i

organizator izleta, posjetili su Boku

kotorsku (Perast, Kotor i Budvu)

slijedeći tako tragove hrvatske kulture

i katoličanstva na području

susjedne države. Vodič kroz povijest

opstojnosti Hrvata na ovom području

bio je Ivica Biskupović koji je u ime

Hrvatskog građanskog društva Crne

Gore naglasio kako se Hrvati kao autohtoni

narod u Crnoj Gori spominju

još u dokumentima Biskupskog

arhiva u Kotoru 1431. i u kontekstu

uporabe glagoljice u crkvenim obredima,

svojinsko-pravnim odnosima

ili sudjelovanju u bitkama protiv

Turaka. Msgr. Srečko Majić upoznao

je učenike s nastankom Gospe od

Škrpjela i njenom tradicijom koja se

obilježava svake godine 22. srpnja,

kad Peraštani organiziraju Fašinadu,

hodočašće brodicama i obred nasipanja

kamenja oko otoka.

Matea Ban, 3.c

Biser mora, gastronomski festival u organizaciji

Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija

Priznanje i pohvale

u pripremi večere

U organizaciji SKMER-a (Saveza kuhara mediteranskih

i europskih regija) u Supetru na otoku Braču od

28. ožujka do 1. travnja održan je 7. Biser mora, gastronomski

festival na kojem je sudjelovalo 250 majstora

kuhinje iz sedamnaest europskih zemalja:

Hrvatske, Rusije, Italije,

Švicarske, BiH, Crne Gore,

Makedonije, Turske,

Češke, Bugarske, Slovenije,

Austrije… Nadmetanje

se odvijalo u šest kategorija.

Posebno zanimljivo

bilo je natjecanje kuharajuniora

u pripremi jela triju

sljedova u kojem je sudjelovala i ekipa Turističke i

ugostiteljske škola Dubrovnik koju su činile učenice

Ivana Majkovica, Kristina Radić, Lukša Jerinić, Vinko

Cvitanović i njihov profesor Thuri Herceg. U mnoštvu

ekipa osvojili su prvo mjesto za najbolje

glavno jelo i treće mjesto za

sveukupno natjecanje, na što je njihov

profesor bio iznimno ponosan.

Festival je imao i humanitarni dio

na kojem je nastupila i ova ekipa za

što su dobili priznanja i pohvale u

pripremi večere.

Kristina Radić,

bivša maturantica

26 27


Učenici 2.c sa

svojom

razrednicom

Sandrom Bender

Bili smo u Sarajevu

Ćevapi, najupečatljiviji

bosanski zaštitni znak

Sarajevo, grad na

Miljacki, opjevan u

mnogim pjesmama

(Halidovim). Tri kulture

isprepliću se u jednom gradu.

Još su vidljivi tragovi rata po

polurazrušenim pročeljima kuća

i zgrada. Jedini je grad na ovim

prostorima u kojemu su održane

Zimske olimpijske igre 1984. Na

okolnim planinama (Igmanu, Bjelašnici)

još se vide skijaške skakaonice,

staze, ostaci žičara, mala

olimpijska sela…Kažu da je to

bilo zlatno doba Sarajeva. Rat je,

nažalost, na svemu

ostavio pečat.

Kriza se osjetila pri samom polasku

iz porta u Gružu. Od planirana tri

razreda, iz ovih ili onih razloga, jedva

nas se sakupio jedan autobus. Vrijeme

je bilo kao izmišljeno za putovanje,

pravo proljeće, kraj travnja. Ugodna

je bila pratnja naših triju, neuobičajeno

opuštenih profesorica koje su

nas zabavljale, ali i pomalo limitirale

u našim planovima. Roditelji kao roditelji

– savjeta nikad dosta! „Nemoj piti,

nemoj pušiti, pazi dobro što činiš!“ Tu

nema pomoći. Samo klimaš glavom.

Krenuli smo mamurni, svaki sa svojim

‘kušinom’ u zagrljaju. Neki i s medom.

Slušalice u ušima. Izmjenjuju se slike

prelijepih krajolika doline Neretve i

srednje Bosne. Malo nas je razdrmao i prestrašio bliski

susret s pokvarenim kamionom u tunelu. Okrijepili

smo se i odmorili u Počitelju. Lijep gradić. Budim se.

U Sarajevu smo. Odmah su mi pali na pamet savjeti

(„Pazi gdje ideš, ne udaljavaj se od svoje grupe, čuvaj

dokumente i novce... „). Rastrčali smo se po gradu

sa željom da što više vidimo i kušamo u što manje

vremena. Naravno da smo prednost dali nadaleko

poznatim ćevapima koji su vonjali iz svakog ‘kantuna’.

Znajući za našu ekskurziju, vlasnik nas je domaćinski

primio, ali zbog puno porcija koje su morale biti

brzo gotove, napola pečeni ćevapi zapinjali su nam

u grlu, ali smo ih ipak ponijeli u hostel. Na ugodnih

25 stupnjeva smjestili smo se u hostel na Igmanu

gdje su nas dočekali još uvijek bijeli vrhovi planina.

Nakon večere ugodno smo se zabavljali uz budno oči

naših profesorica. Ujutro je slijedio posjet čuvenoj

Baščaršiji. A tamo – svi u „markiranoj“ odjeći (lažnjacima).

Mnoštvo ljudi, mirisa i zvukova. Ostao mi je u

sjećanju taksist u kratkim hlačama i donjoj majici sa

‘šugamanom’ oko vrata. S našim ‘jaranom’ prijateljski

smo ‘proćakulali’ o svemu i puno toga zanimljivog čuli

o životu u Sarajevu prije i sada. Sporo se liječe ratne

rane. Slijedio je kratak šoping u kojem sam potrošio

ionako skroman džeparac na par ‘markiranih’ krpica, a

majci sam kupio najpoznatiji suvenir, bakrenu džezvu

za ‘oprost grijeha’. Posjetili smo impresivnu džamiju u

središtu grada, gdje smo se upoznali sa zanimljivom

muslimanskom arhitekturom i običajima. Dosad

sam to vidio samo na televiziji. Nakon tri lijepa, ali

naporna dana, vratili smo se izmoreni, ali sretni u

najljepši grad na svijetu. Teško se bilo opet priviknuti

na radnu kolotečinu.

Luka Klobasa, 2. c

28 29


Učenici Turističke i ugostiteljske škole

na razmjeni učenika u Italiji

Razmjena

iskustva i lijepih

uspomena

Od 25. do 31. ožujka četrnaest učenika Turističke i ugostiteljske

škole Dubrovnik u pratnji profesorica Ivane Ljubimir i Ljiljane

Prce boravilo je na razmjeni učenika u talijanskom gradu Recoaro

Terme i posjetilo njihovu školu I.P.S.S.A.R. Pellegrino Artusi.

Učenici ugostiteljskih zanimanja sudjelovali su u nastavi u kabinetima

kuharstva i posluživanja, dok su učenici hotelsko-turističkog usmjerenja

sudjelovali na nastavi stranih jezika i recepcijskom poslovanju. Domaćini

su se potrudili učiniti im boravak što zanimljivijim pa su organizirali

obilazak grada, posjet gradskoj vijećnici i primanje kod gradonačelnika,

izlete u Veneciju i Veronu. Učenici iz Italije boravit će u Dubrovniku od

15. do 21. travnja.

Matea Ban, 3.c

Kako god

okreneš,

Dubrovčani

moraju naići na

neke skaline

30 31

Izletnici Turističke i ugostiteljske škole sa svojim profesoricama


EKSKURZIJA 2011./2012.

Magla svuda, svuda oko nas...

Baš kao i svi prije nas, i mi smo

jedva dočekali svoju ekskurziju.

Baš kao i svaka generacija prije

nas, znali smo da će upravo

naša biti najluđa i najzabavnija. Nismo

znali što očekivati, ali znali smo jedno

- bit će nezaboravno. Okupljanje na

kolodvoru počelo je u popodnevnim

satima, a osmijesi su bili na svakom licu.

Nismo se vidjeli cijelo ljeto, a sada krećemo

na drugi kraj kontinenta zajedno.

Mislili smo da nam je dugi put mačji

kašalj, jer ipak smo mi mladi, zdravi i

veseli. Uslijedilo je više od 24 sata vožnje

autobusom kroz Hrvatsku, Italiju,

Francusku i na kraju - Španjolsku. Znali

smo da je put dug, ali smo ipak nepromišljeno

igrali igrice na mobitelima i slušali

glazbu ne štedeći baterije. Za 5-6 sati

baterije su se ispraznile, a put je trajao

još petnaestak sati. Bilo je to duuuuugih

petnaest sati. Tko je mogao, spavao je, a

tko nije.... a nije. Dolazak u Monako bio

je kao ulijetanje na filmski set. Ferrariji

na svakom uglu! Naši momci osjećali su

se kao djeca u tvornici igračaka. Hodajući

uokolo nismo mogli ne primijetiti

da na putu nema ni jednog papirića, ni

jedne žvakaće, ni jedne boce. Policajci

u bijelom, a Kneževa palača kao Matovilkin

dvorac. Nakon nekoliko pozerskih

slika i prvih kupljenih suvenira, krenuli

smo dalje. Monako nam je ostao u sjećanju

kao inačica svijeta Walta Disneyja.

Nakon još nekoliko sati vožnje došli smo

u Nicu. Tuš i krevet gledali smo kao u

samog Boga, ali nije bilo vremena za

odmor. Bila je to prva večer za izlazak.

Večera – žali Bože, ali nismo došli jesti,

nego zabavljati se. Nica je bila pravo

osvježenje za nas. Mladi ljudi posvuda,

ulični plesači, zabavljači, tete koje rade

pletenice, slastičarnice, kafići, crtači,

štandovi, trgovine i sve što čini Nicu

onako šarmantnom, osvojilo nas je iz

prve. Poželjeli smo ostati u Nici, ali ujutro

je trebalo krenuti dalje. Tek kad je

ujutro zazvonila budilica, shvatili smo

koliko smo umorni. Strpaj stvari u kofer,

zgrabi nešto za doručak, uđi u autobus

i nastavi spavati. Lloret de Mar bio nam

je nešto stalnije boravište. More nam

je bilo blizu, ali more imamo i doma.

Nitko se nije kupao. Noći su nam bile

zanimljiviji dio dana. U zadnja dva dana

prebacivali smo se s hrvatskog, preko

talijanskog na francuski, a baš kad smo

pomislili da ćemo slušati i španjolski,

iznenadili smo se. Čuti hrvatsku glazbu

bio je pravi doživljaj, ali da sve osoblje

noćnog kluba govori hrvatski, bilo je

van svih očekivanja, pogotovo onda

kad ogovaraš konobara koji ti nakon

nekoliko trenutaka reče: „Izvolite, moje

dame“. Ulazak u suvenirnicu uvijek je

bio popraćen hrvatskih pozdravom, a na

kraju se uopće nismo trudili govoriti engleski.

Tulumi do jutra, i to svakog jutra,

nisu dobra ideja, ali izdržali smo. Ujutro

nam „hrana nije ništa valjala“, a želudac

nam je bio „sasvim u redu“. Vraćanje u

hotel u 6, a polazak u 9 nije nam baš bilo

po volji. Unatoč kiši koja je pljuštala, svi

smo nosili sunčane naočale ujutro dok

smo se gegali do autobusa. Barcelona

nam se svidjela, ali nismo imali snage

to pokazati. Drijemanje iza naočala

bilo nam je glavna zanimacija, dok je

naša vodička nešto pokušavala ispričati.

Gaudi je totalni luđak, ipak smo se svi

složili. Bilo je tu još puno fotografiranja,

kupnje suvenira i traženja najbliže klupe

za odmor. Tijekom šetnje oko Sangrade

Famile nismo bili sigurni je li stvarno toliko

velika ili smo mi ipak prilično umorni.

Mislim da je u pitanju bilo oboje. Zadnji

dan dočekali smo Port Aventuru. Nismo

znali gdje početi. Htjeli smo sve. Dvosatno

čekanje za svaku spravu isplati

se. Slobodni pad, vlak smrti, stampida,

tutuki splash... nismo znali što bismo

prije. Srce je ispod brade, ali nitko neće

priznati. Bila je to prava injekcija adrenalina.

Htjeli smo još, ali dan je bio prekratak.

Kad nas je pustio adrenalin, ostao je

samo umor. Zbog pospanih očiju, Magične

fontane činile su se još magičnijima.

Sjedali smo na stubama, pili vodu

(za promjenu) i gledali ljepotu fontana.

Mogli smo sjedati tamo cijelu noć, ali

znali smo da idemo doma. Čekanje na

aerodromu kratili smo mišlju da ćemo

doći doma i pojesti nešto žlicom. Vratili

smo se u Dubrovnik kasno ujutro puni

dojmova, ali s malo riječi. Nismo znali

što reći svojima doma, osim da je bilo

ludo i nezaboravno. Ostalo je povijest.

Marija Obuljen, 4c

32 33


Dodjela njemačke jezične diplome I. –međunarodno priznatog

certifikata o znanju njemačkog jezika na razini A2/B1

Dokument kojim se dokazuje

jezična kompetencija

Oni nisu najuspješniji na svijetu, a nisu ni najbogatiji.

Oni su naši bivši učenici koji vole ono što rade, izgaraju u svom

poslu, daju najbolje od sebe, a uspjeh je došao kao posljedica

toga. Koje je mjerilo “uspjeha na hrvatski način”ako nema

materijalne zadovoljštine? Veliki i sretni osmijeh!

Kad pročitate ono što govore i vidite njihova lica, zapitajte se -

jeste li vi u svom radu dali najbolje od sebe?

Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik, zajedno s njemačkom Središnjicom za školstvo u inozemstvu,

priredila je u utorak u Hotelu Valamar Lacroma svečani domjenak povodom dodjele njemačke jezične

diplome I. –međunarodno priznatog certifikata o znanju njemačkog jezika na razini A2/B1 - prvoj generaciji

trećaša koje su za stjecanje ove diplome pripremali hrvatski profesori njemačkog jezika uz koordinaciju

njemačke lektorice i to kroz redovnu nastavu. Ovo je značajna novina u Turističkoj i ugostiteljskoj

školi, matičnoj školi za ovaj program za cijelu južnu Dalmaciju, jer se učenicima pruža mogućnost

stjecanja znanja njemačkog jezika i međunarodno priznatog certifikata bez dodatnog pohađanja nastave

i bez dodatnih troškova za učenike, roditelje i za školu. Šestogodišnja suradnja s njemačkom središnjicom

rezultirat će ove godine trećom generacijom maturanata koji će, nakon položenog ispita, steći DSD II.

certifikat kojim se dokazuje jezična kompetencija na razini B2/C1 zajedničkog europskog jezičnog okvira.

Popis učenika

koji su stekli DSD

I. certifikat

Mario Maždin, Marija

Obuljen, Josipa Radoš,

Juraj Violić, Toni Jerinić,

Lea Lazarević, Dominik

Matijaš, Ivana Anđelić, Nikolina

Butigan, Anđela Petra

Cvitanović, Ivana Knez,

Mia Kurtović, Josipa Ljubić,

Andrija Mandić, Jasmina

Pelko, Joško Šimunović,

Zrinka Zelenković, Andrija

Thon, Ana Marija Tot i Katarina

Kolić.

Anamarija Galjuf, 2.a

Ovakvo profiliranje kompetencija izuzetno je važno za profesionalnu budućnost naših učenika

jer na poslodavcu jasan način mogu prezentirati svoje jezične vještine. Značaj ovog

programa najbolje opisuju riječi profesorice Claudije Heller, naše njemačke suradnice, koja

svjedoči o enormnom interesu za posao nenjemačkih, osobito visokokvalificiranih posloprimaca

– inženjera, matematičara, liječnika i IT-stručnjaka – na njemačkom tržištu rada kojem

upravo nedostaju ovi profesionalni profili. No, ovaj interes praćen je masivnim jezičnim

barijerama koje onemogućuju uključivanje u rad i život u njemačkom društvu. Dokaz o vladanju

njemačkim jezikom na razini B1 nudi mogućnost potpune integracije u svijet rada i

skraćuje vrijeme potrebno za dobivanje stalnog boravka u Njemačkoj.

Radi se o ispitu čiji se format sastavlja u Njemačkoj i koji se u cijelom svijetu održava u isto

vrijeme, a sastoji se od 4 dijela: čitanje s razumijevanjem, slušanje s razumijevanjem, pismena

i usmena komunikacija. Prve tri vještine vrednuju se u središnjici u Njemačkoj, a

četvrtu vještinu vrednuje povjerenstvo sastavljeno od hrvatskih profesora njemačkog jezika

kojem predsjedava njemačka lektorica. Kao posebni dio pripreme za ispit organizira

se tzv. pilotiranje, probni ispit, gdje učenici mogu neposredno vidjeti kako izgleda pravi

ispit. Ispit je diferenciran pa je i ispitni uspjeh diferencirano prikazan na diplomi, i to prema

bodovnoj skali koja prikazuje razine jezične kompetencije od A1 do C1 ZEROJ-a. Tako

je svakom učeniku dokumentiran njegov individualni uspjeh koji pokazuje u kojim je jezičnim

vještinama jači, a u kojima slabiji.

34 35


Dario Marinović Baka,

ponajbolji hrvatski futsal

reprezentativac, svoju je karijeru

odlučio nastaviti u kuvajtskom

klubu Yarmouk

Samo mi

treba zdravlja

36

Maturirao sam 2008., a razrednica mi je bila Bruna Dizdar.

U najboljem sjećanju ostao mi je legendarni Kule, iako

moram priznati da sam sa svim nastavnicima imao više

nego korektan odnos. U toj školi proveo sam najbolji dio

svog života. S prijateljima iz škole imam drugačije odnose;

s nekima se družim stalno, s nekima se viđam ponekad,

a s nekima se rijetko čujem i vidim. Puno sam prijatelja

stekao tijekom školovanja i teško je baš sa svima ostati

u odličnim odnosima. Moja svakidašnjica u Kuvajtu?

Probudim se u 15 ili 16 (baš volim spavati!) i onda

slijedi rutina kao i kad sam bio doma: kava, ručak

i navečer trening pa doma na večeru i spavanje...

Nisam još došao do svog vrhunca. Mislim da netko

s 22 godine još ne može biti na vrhuncu jer sigurno

ima puno prostora za napredak, pa tako i ja. Mislim da

me čeka još puno toga, samo mi treba zdravlja jer me

čeka još puno posla. Životni mi je prioritet biti što

uspješniji u svom sportu i raditi sve što je u mojim

mogućnostima da do toga i dođe. Razumijem

mlade koji idu u zapadne zemlje raditi i tražiti

posao jer je takva situacija kod nas, nema

posla, a i plaće su premale da bi ljudi mogli

opušteno živjeti. Kad završe školovanje, ne

preostaje im ništa drugo nego tražiti posao

negdje drugdje. Vani je situacija puno, puno

bolja i može se lijepo zaraditi. U sportu je ipak

drukčije: ako si dobar, uvijek ćeš imati klub za koji

ćeš igrati i koji će brinuti o tebi, iako je i sport dotaknula

ova svjetska kriza, osjeti se lagani pad. Turizam

i ugostiteljstvo imaju dobru perspektivu, pogotovo u

Dubrovniku, iako cijela Hrvatska ima svoje prirodne

ljepote koje su poznate po cijelom svijetu. Čovjek treba

biti uporan u onome što radi i imati svoje ciljeve. Ne

smije se pokolebati ako naiđe na probleme jer ništa

nije lako i ništa ne ide preko noć. Svim učenicima

Turističke i ugostiteljske škole poručujem da uživaju u

prelijepim danima, dobroj školi i odličnim nastavnicima

i da se ne živciraju zbog sitnih problema. Vjerujte,

uvijek ćete se sjećati školskih dana i svega

što ste tad doživjeli, jer to se ne zaboravlja.

37


Nikša Dobud,

vaterpolist dubrovačkog Juga

i dobitnik zlatne medalje na

olimpijadi u Londonu

Za uspjeh treba

krvavo raditi

M

aturirao

sam 2006., godinu dana nakon svoje generacije, a

dok sam pohađao redovnu nastavu, razrednica mi je bila

profesorica Ivana Ljubimir. U sjećanju mi je ostao profesor

Milan Perić zbog strogoće i stručnosti, odnosa prema radu i disciplini.

Na njegovom satu nije se čula ni muha. Svi su ga se bojali, ali i

poštovali. Uglavnom čuvam lijepe uspomene na srednju školu.

Bilo nas je malo mladića, ali je bio pun razred cura. Kud ćeš bolje!

Pamtim i pogled na Grad iz naše učionice. S nekima iz razreda

ostao sam u dobrim odnosima, s nekima u površnima, ali kad se

sretnemo, uvijek se srdačno pozdravimo. Recimo da sam prilično

dobar s njih desetak. Moju svakidašnjicu čini ustajanje u 8, trening

od 10 do 12 pa odmaranje, nakon čega opet slijedi trening od 18

do 20. Nekad imamo i utakmice popodne, ali u tom slučaju odradimo

kraći jutarnji trening. Utakmice su subotom pa obično nakon

toga izađem vani, a u nedjelju se odmaram. Puno putujem, puno

utakmica odigram tijekom tjedna. Uspjeh ne dolazi preko noći,

za uspjeh treba krvavo raditi. U pogonu sam od jutra do navečer,

a sutra opet ispočetka. Nisam došao do vrhunca karijere, ali jedan

od vrhunaca je zlato u Londonu. To je najviše što možeš napraviti

u vaterpolu. Ali tu ne zastajem. Pokušat ću naći nove motive, nove

ciljeve. Vrhunski sportaš potvrđuje se kontinuitetom, a meni je cilj

još poneka zlatna medalja i još puno pobjeda. Nikad u životu neću

zaboraviti doček koji su nam priredili Dubrovčani na povratku iz

Londona. Osim toga, upisao sam i komunikologiju u Dubrovniku

koji ću nastojati završiti. Nije lako i zbog obaveza ide sporo, ali

dovest ću ga do kraja. Žalosno je što ne možemo mlade

zadržati u Gradu, ali tome je kumovala kriza. Nisam

dovoljno stručan da dajem savjete, ali trebalo bi nešto

iz temelja promijeniti, otvarati nova radna mjesta. Kao i

cijeli svijet, i vaterpolo proživljava svoju krizu. U sportu

je situacija prilično teška, klubovi grcaju u financijskim

problemima, samo je nekoliko klubova koji sportašima

mogu redovito isplaćivati plaće. Moramo se svi zajedno

strpjeti i nastojati što prije izaći iz krize. Ako nas išta

može izvući, to je turizam i ugostiteljstvo. Uz sport, to

je jedino po čemu smo poznati i što nam donosi prihode.

Zato u to moramo ulagati. Moj je savjet mladima

da slijede svoje snove i ne odustaju kad naiđu na

poteškoće. Samo tako ostvarit će ono što su zacrtali.

Sandro Sukno,

vaterpolist riječkog Primorja, dobitnik

zlatne medalje na olimpijadi u Londonu

Kad si talentiran i uspješan,

svi se lome

oko tebe

Maturirao sam 2009., a razrednica mi je bila profesorica

Vlatka Maršić. U najljepšem sjećanju

ostao mi je profesor Pero Radulović, ali i profesor

Ante Kristić koji mi je predavao jedno 5 predmeta pa

sam ga morao zapamtiti sve i da nisam htio. Iz školskih

dana pamtim samo ono dobro. Profesori su prema

meni bili uviđavni i tolerantni, nastojali su zatvoriti oči

na moje česte izostanke zbog treninga i trpjeli su moje

bisere. Žao mi je što nisam uspio održati čvrste veze s

ekipom iz razreda jer me nema u Dubrovniku, ali ljeti se

nekad nađemo, zajedno izađemo i uz piće sjetimo lijepih

školskih dana. Moja je svakidašnjica naporna samo onima

koji ne vole ovo čim se ja bavim ili kojima je sport stran.

Ustajem u osam, slijedi teretana, bazen, jutarnja kava,

ručak, odmor pa popodne opet trening koji traje po tri

sata. Ne mislim da sam došao do vrhunca svoje karijere,

još sam vrlo mlad i pun snage. Moje vrijeme tek dolazi.

Napravio sam dosta toga, a najveći mi je uspjeh zlatna

medalja na Olimpijadi u Londonu koju sam dobio kao

član hrvatske vaterpolske reprezentacije. No, da

ne bi sve ostalo na tome, upisao sam u Rijeci i

jedan privatni fakultet jer sam svjestan kako treba

ulagati u vlastito znanje. U bliskoj budućnosti

želim ulagati u vaterpolo i tu dati cijelog sebe,

kao što je to svojevremeno dao i moj otac, koji

se 1984. također vratio sa zlatnom medaljom s

Olimpijade u Los Angelesu. Neću zapostaviti ni

studij. Vidjet ćemo kamo će me put odvesti. Imam

puno otvorenih vrata. Žao mi je kad vidim kako

moji vršnjaci nemaju takvu mogućnost pa moraju

napuštati Dubrovnik i tražiti posao negdje na

Zapadu. Objektivno, zimi je situacija u Dubrovniku

vrlo loša. Sivilo, dosada, očaj, a kad si bez posla, onda je

tragedija. Treba mladima dati više prilika i mogućnosti,

ulagati u njih. Jedino tada mladi će ostati ovdje. Volio

bih da moj Dubrovnik malo živne! Da nije turizma i

ugostiteljstva, našeg sunca i mora, već bismo svi umrli od

gladi. Ali ništa se novo ne ulaže! Bog nam je dao sunce i

more, a stari Dubrovčani – zidine. Odonda nismo

ništa napravili. U vaterpolu je situacija povoljna.

Ako si talentiran i uspješan, svi se lome oko tebe.

No, ne treba visoko letjeti, trebaš se osigurati

jer nikad ne znaš što ti nosi budućnost. Zato

želim završiti i fakultet. A to savjetujem i svim

učenicima Turističke i ugostiteljske škole.

38 39


Prosper Lenert, ŠEF kuhinje u Hotelu Vis

Važan je rad, rad i samo rad

Maturirao sam 2001., a razrednica mi je bila prof. Dubravka

Vidlička. Osim nje, u sjećanju su mi ostali profesori Ante

Perušina, Vide Prce, Simo Ivanišević, Josip Žuvela, Stijepo

Franušić i Marina Kristić. Od lijepi uspomena izdvojio bih odlazak

na Gastro natjecanje i predanost profesora kuharstva da prenesu

svoje znanje na nas učenike, što smo mi nerijetko ignorirali.

Ostao sam u kontaktu s nekolicinom prijatelja iz razreda koji su rade

u struci, a često se družim s Ivom Križem koji povremeno predaje

u našoj bivšoj školi. Imam dvije vrste svakodnevnice, a jedna

je dok je hotel otvoren: U tom slučaju, buđenje kreće već u 6 ujutro,

slijedi odlazak na posao do 14, popodne jedva dočekam mali

odmor pa povratak na posao oko 18... i tako od prvog dana dok

hotel opet ne zatvori. Drugu svakodnevnicu čini spavanje, druženje

s obitelji i prijateljima koje u sezoni baš i ne vidim zbog posla.

U mome poslu ne postoji vrhunac karijere jer uvijek se može bolje.

Svakim danom učim nove tehnike rada, nove ideje, a pozicija šefa

pogoduje mi da svoje ideje prenesem u djelo i na ljude s kojima

radim. Mislim da me čeka još puno dobrih (i boljih) godina od ovih

koje su prošle. Prioriteti su mi zdravlje, sigurnost ljudi na poslu koji

rade sa mnom, obitelj. Želim na mlade prenijeti svoje znanje i iskustvo,

unaprijediti (koliko mogu) ponudu i način rada na radnom

mjestu, pomoći svim učenicima koji se žele baviti kuhanjem i koji

mi dođu na praksu da ih od prvog dana uputim u posao i objasnim

kako izgleda život kuhara. Mladi se povode za novcem i to je jedini

razlog zašto idu vani, posla ima i ovdje za one koji žele raditi. Naglašavam

RADITI. Mnogim mladima majka i otac omogućuju sve,

a kad dođu do zida, bježe iz Grada umjesto da traže ovdje rješenje

problema. Takvima bi trebalo dati lopate u ruke da se nauče

radu, a ne sjedanju po kafićima. Turizam i ugostiteljstvo jedino je

što u Hrvatskoj ima perspektivu, nijedna vladajuća stranka to ne

može uništiti, Hrvatska je svjetski biser i takva će sigurno i ostati.

A Dubrovnik je sigurno među 3 do 4 vrhunske svjetske gastrokulturne

destinacije, no uvijek može bolje. Zato je važan rad, rad

i samo rad. Savjetujem učenicima (budućim ugostiteljima) da im

u praksi, a poslije i u poslu, nijedan zadatak ni dužnost ne budu

teški, jer se rad ipak cijeni, iako se često čini kako nije tako. Uvijek

ima netko tko gleda i prati što i kako radiš. I nikad ne znaš kad se

to može okrenuti na dobro.

Mario Milutinović, ŠEF kuhinje u Grand Hotelu Park

Svojim trudom i radom

možeš otvoriti svaka vrata

Nakon što je završio srednju ugostiteljsku

školu, Mario Milutinović praksu je odradio

u Grand Hotelu Park. Pet godina kasnije sa

samo 21 godinu postao je chef kuhinje u ovom poznatom

dubrovačkom hotelu. Chef Mario zavolio je

kuhanje još u osnovnoj školi, a kako su mu roditelji

radili, često je znao sam skuhati obrok. Isprva su to

bile raznorazne paste. Danas Mario uživa praviti jela

od ribe i domaće paste, a najdraži mu je stil mediteranski.

Iako mu je kuhanje posao, Mario rado kuha

i doma, a omiljeno su mu glavno jelo punjene paprike.

O sebi Mario kaže: „Maturirao sam 2008., a

razrednik mi je bio neponovljivi Mario Kulišić. Osim

njega, u sjećanju mi je ostao i profesor Pero Radulović.

Za Turističku i ugostiteljsku školu vežu me samo

lijepe uspomene. Nisam zadržao iste prijatelje

baš zato što puno radim i nemam baš vremena za

druženje s njima. Nadam da ovaj posao nije moj vrhunac

i mislim da me čeka još puno toga u životu.

Volio bih jednog dana postati vrhunski kuhar, želio

bih imati svoj ugostiteljski objekt. Vjerujem da

bih tada bio još bolji u ovome što radim. Mislim da

bi više trebalo ulagati u mlade ljude. U mom poslu

stanje je sasvim u redu, ovaj je posao vrlo tražen.

Mislim da turizam i ugostiteljstvo imaju ogromnu

perspektivu. Zato dubrovačka djeca trebaju upisivati

ovu školu, ona je izlaz iz ove teške recesijske

situacije. Samo treba pratiti srce i ono što stvarno

želiš pa ćeš uspjeti u životu. Svojim trudom i radom

možeš otvoriti svaka vrata“.

40 41


Antonio Lujak, svjetski model

Živite svoj san

i vjerujte u sebe

Maturirao sam 2003., a razrednik mi

je bio Ante Kristić. U sjećanju mi je

ostalo dosta nastavnika, ali moram

izdvojiti profesora Josipa Žuvelu, profesoricu

Maju Milošević, ravnatelja Antuna Perušinu i

jednog od vrhunskih profesionalaca u svom

poslu, profesora Milana Perića. Nisam baš

ostao posebno povezan s ekipom iz razreda,

ne zato što nisam htio, nego zato što sam rijetko

u Dubrovniku, a kad dođem, posvetim

se obitelj i najbližima. S ostalima samo nekad

na facebooku izmijenim koju poruku. Moju

svakidašnjicu čine snimanja u različitim gradovima,

letovi avionima, puno novih hotela,

nepoznatih ljudi i država. U to neizbježno

spada i vježbanje, sport, održavanje forme,

zdrav život, mui tai (vrsta kik boksa) teretana,

trčanje i učenje jezika. Održavanje tijela

lijepim i zdravim nije samo luksuz, za mene je

to ulaganje u budućnost. To zahtijeva posao

kojim se bavim, ali je i dio suvremenog življenja,

dio kulture i civilizacije. Mislim da me čeka

još puno toga, temelje sam napravio i sad

sam u položaju u kojem mi se otvaraju vrata.

Čekam papire za Ameriku, što je ostvarenje

moga sna i izazov karijere. Po Europi sam puno

radio, spomenut ću samo Milano, Pariz,

London i Berlin. Gillet fusio prvi je moj veliki

posao čije sam bio zaštitno lice, potom Hugo

Boss, Olimp košulje u Njemačkoj, Angela Nardelli

odijela, Mercedes benz parfem, donje

rublje. Snimio sam i kratki modni dokumentarac.

Muški modeli plaćeni su manje, ali se

ipak razvijamo u usporedbi sa ženskima, čak

i brže nego ženski. Muški svjetski top-modeli

trenutačno su jednaki ženskima, zadnjih pet

godina u rangu smo ženskih poznatih modela.

Naravno, Kate Moss, Linda Evangelista,

Cindy Crafword i Naomi Campbell i dalje su

nedodirljive. No, ženski modeli brzo su potrošni.

Počnu vrlo mlade, od 13,14 godina i rano

završe, oko tridesete, rijetke produže. Kako

održavam težinu? Morate poznavati svoj

metabolizam, svoju krvnu grupu, sebi složiti

prehranu. Proteinska prehrana skuplja je nego

zdrava hrana. Treba znati kad jesti ugljikohidrate,

prije ili poslije treninga, što se jede

ujutro, kad trebate probuditi tijelo ugljikohidratima.

Naravno, u Dubrovniku na maminoj

hrani sebi uzmem oduška jer stalno isti program

nije dobar za tijelo. No, ja znam balansirati.

Za moj posao bolje je ići vani raditi, ovdje

nema sreće. Ja sam za Europsku Uniju jer

mislim da će se to pozitivno odraziti na našu

državu, na grad, na ovu školu. Donijet će nam

i olakšice pri zapošljavanju, zato treba ulagati

u jezike. Samo moramo početi više njegovati

radne navike, bolje planirati razvoj ekonomije

zbog mladih koji dolaze. Mladi trebaju

ostati ovdje jer bi ovo trebala biti Amerika, no

treba poštovati njihove ideje. Turistička i ugostiteljska

škola je najjača škola u državi i jedino

može ići nabolje. Ako imate cilj i mislite da

možete uspjeti, bilo bi dobro pokušati i vani

raditi neko vrijeme. No, morate biti spremni

na žrtvu i odricanje, staviti znanje kao svoj

prioritet i onda dolazi rezultat. Stoga, ulažite

u svoje znanje jer je ono neophodno, živite

svoj san i vjerujte u sebe. Sve je moguće.

42 43


Kazuhiro Tamari,

glumac, model, turistički vodič,

a do tiskanja ovog lista – tko zna što još

Kazuhiro u

reklami za United

colors of Benetton

Probajte razne poslove i

ostvarite razna putovanja

prije no što se

skrasite

Glumac za kojeg kažu da se

sve promijeni na pozornici

kad se on pojavi

Maturirao sam 2004., razrednica mi je bila profesorica Stanka Veraja. Svi

su mi nastavnici ostali u lijepom sjećanju, svi su mi pomogli kad mi je

bilo najteže. Zato ne bih mogao izdvojiti nijednoga. Zbog mojih privatnih

bitaka, vežu me i lijepe i nelijepe uspomene na školske dane. Svaki dan

u školi bio mi je zabavan unatoč tome što sam imao sto problema (novi jezik,

nova država, novi način života). No, na svakoj lijepoj uspomeni zahvalan sam

svim prijateljima iz razreda i profesorima. Ubrzo nakon završene srednje škole

put me odveo u Zagreb tako da nisam ostao u vezi s ekipom iz razreda. No,

najbolja prijateljica iz tih vremena i sada mi je najbolja pa s njome redovito

održavam kontakt. Za druge mogu reći samo da nas je život razdvojio. Svaki

dan učim nešto novo i pokušavam naći način za napredovanje. Redovito vježbam

jogu ili se bavim nekim drugim tjelesnim aktivnostima, povremeno meditiram,

komuniciram s prijateljima. Tako se socijaliziram, ali nalazim i inspiraciju

za projekte, bavim se svim i svačim preko interneta... A najviše volim kad

kuham (više drugima nego sebi, doduše). Nisam još došao do vrhunca svoje

karijere. Ako pomislim da sam na vrhu nečega, sumnjam da ću više ići dalje.

Stoga se nadam da ću sve do smrti nalaziti novo i truditi se u bilo čemu biti

najbolji. Volio bih steći još kakvo novo iskustvo. Ali kako sam nedavno doživio

neke promjene u privatnom životu, to mi zaokuplja misli. Svijet se mijenja. Ako

okolina neće, čovjek se mora pobrinuti sam ostvariti svoj put. Stoga vjerujem

da je dobra stvar što ljudi žele naći bolje mjesto pod suncem negdje na Zapadu.

Nadam se da oni koji ostaju, ostaju zbog ljubavi prema Gradu i rade sve

kako bi se poboljšala situacija. Za milijun stvari može se reći kako se moraju

promijeniti. Ali prvi korak koji treba napraviti u Gradu jest češće se međusobno

smijati. Osmijeh nam svima treba. Nigdje nije lako, ljudi se žale svugdje, a

tako i u mojoj profesiji. Ali ja sam zadovoljan jer vidim još mnogo potencijala

da se poboljšam i usvojim nešto novo. Turizam i ugostiteljstvo imaju perspektivu

ako rastu u kvaliteti i imaju viziju. I država i privatnici ulažu velike novce

na „dugoročne“ planove. Zna se zašto to rade i tko tu profitira, ali nema rasta ni

vizija. Ako čovjek voli svoj grad, od vrha političke scene do običnog konobara,

moći će stvoriti kvalitetnu sliku sebe i Grada. Uložit će truda da se poboljša ono

što treba kako bi se jednom vlastita slika idealnog Grada poklopila s okolinom.

Dubrovnik će uvijek biti turistički grad, ali pitanje je u kakvom bismo Gradu

voljeli živjeti za 10 ili 20 godina. Ne živite u strahu. Ako odlučite otići iz Grada,

morate znati zašto. Ako ostajete, morate znati zašto. Probajte razne poslove i

ostvarite razna putovanja prije no što se skrasite. Život je prekratak da se čeka

iduće ljeto, a predug da se živi kao ugašeno ognjište!

44 45


Jelena Hendić, novinarka

u Dubrovačkom vjesniku

i modna blogerica

Ako radite ono što volite,

rad vam neće

predstavljati napor

Maturirala sam 2007., a razrednica

mi je bila profesorica

hrvatskog jezika Maja Milošević.

U lijepom sjećanju

ostali su mi moja razrednica, profesorica

francuskoj jezika Marina Kristić i profesor

Nikša Grabovac. U školi su me dobro

potkovali znanjem iz hrvatskog,

engleskog, talijanskog i francuskog

jezika. No, i drugi predmeti

bili su mi veoma zanimljivi pa mi

nije bilo teško učiti. Stručnost i

susretljivost profesora bila je na

visokoj razini. Zadržala sam sve

svoje prijateljice iz škole s kojima se i

danas družim bez obzira gdje studiramo

i živimo. Imam uvijek vremena

za njih i mislim da su to prijateljice za

cijeli život. Radim posao koji volim, novinarka

sam u Dubrovačkom vjesniku,

pišem modni blog i pripremam se za

obranu diplomskog rada na smjeru novinarstvo

Fakulteta političkih znanosti

u Zagrebu.. U slobodno vrijeme družim

se s prijateljicama i putujem. Moram

završiti diplomski rad kako bih stekla

status magistre političke komunikacije i

novinarstva i to mi je sad prioritet, a zatim

slijede daljnji izazovi. Želim stečeno

znanje primijeniti i dokazati u praksi, želim

dobiti stalni posao u struci i što više

raditi. Mladi ljudi moraju ići na Zapad

ako u Hrvatskoj ne mogu naći posao.

Trebalo bi im omogućiti da rade i žive u

svojoj zemlji, trebala bi se otvarati nova

radna mjesta, a ne da žive od roditeljske

pomoći. To nije rješenje za budućnost

mladih naraštaja.

I u mojoj struci sve je teže naći posao,

sve je više nezaposlenih novinara. Mislim

da turizam i ugostiteljstvo imaju

velike mogućnosti koje treba iskoristiti

na pravi način. Zato treba u to ulagati.

Čovjek treba

slijediti svoj san

i učiti i studirati

isključivo ono

što voli. Ako radi

ono što voli, rad

mu neće predstavljati

napor.

Učenicima savjetujem

da probaju

ostvariti dobre

rezultate kako bi

mogli birati svoje

buduće zanimanje.

A Turistička

Maturirala sam 2007. godine, a razrednica mi

je bila Maja Milošević. Srednjoškolski dani

ostali su mi u predivnom sjećanju, a najveću

zaslugu tomu imaju nastavnici koji su s

ljubavlju prenosili svoje znanje i motivirali nas da budemo

kvalitetni turistički djelatnici i dostojni ambasadori

svoga grada. Ja sam zaista voljela učiti pa nisam imala

problema ni s kojim predmetom, ali su me ipak više

privlačili jezici i strukovni predmeti poput organizacije

i marketinga, kao i predmeti za koje se smatralo da su

teži, što mi je predstavljalo još veći izazov i motivaciju

da budem bolja. Svi su mi nastavnici ostali u divnom

sjećanju, pogotovo razrednica koja je bila poput lavice

kad nas je trebalo opravdavati ili se izboriti za naša prava.

Posebno sam zahvalna profesorima koji su od mene

zahtijevali mnogo, poput profesorice Franice Andrijić,

profesora Nedjeljka Jančića i mojih mentora za Gastro

natjecanje, profesorice Marine Kristić, Nataše Mrđenović

i Nikše Grabovca. Moj uspjeh i njihov je uspjeh. Vrlo sam

ponosna na sve nastavnike koji su mi predavali. Kad sam

počela studirati na Fakultetu za menadžment u turizmu

i ugostiteljstvu u Opatiji, uvjerila sam se da sam išla u

jednu od najkvalitetnijih škola u Hrvatskoj. Svi učenici

naše škole imali su zavidno predznanje, pogotovo iz

jezika, čime smo se isticali od studenata iz ostalih turističkih

škola diljem Hrvatske. Prijateljstva stečena u

srednjoškolskim klupama vrlo su mi vrijedna, često se

čujemo preko mobitela i društvenih mreža, a vidimo se

kad god uhvatimo vremena. Uskoro počinjem raditi u

Valamaru kao pripravnik u prodaji pa ću tamo provoditi

dosta vremena, a tu je i čitanje znanstvene i stručne

literature, dnevnih novosti, pratim vijesti vezane za ekonomsko

stanje u regiji, a ono malo slobodnog vremena

što mi ostane provedem u društvu svojih najdražih.

Moja karijera tek je počela, ja sam mlada i ambiciozna

pa od sebe uvijek očekujem više. Imam više prioriteta

koje trebam uravnotežiti, a sada mi je na prvom mjestu

poslovna karijera. Imamo izvrsne mlade kadrove, imamo

znanje i perspektivu, no fali nam hrabrosti. Potrebno

je promijeniti način razmišljanja od komunističkog ka

kapitalističkom. Mladi traže posao umjesto da promišljaju

kako svoje znanje iskoristiti za svoj poduzetnički

pothvat. Za to su djelomično krivi nametnuti

stavovi naših roditelja koji su odrastali u takvom

društvenom i političkom okruženju, no nadam se

da ćemo se što prije osloboditi od takvog načina

razmišljanja. Stanje nije nigdje bajno, no treba se

truditi i s optimizmom ići naprijed.

Turizam je glavni pokretač rasta i razvoja u Hrvatskoj

pa ima perspektivu. Trebamo biti svjesni da

bez ulaganja u kvalitetu turističke ponude nećemo

biti konkurentni drugim turističkim odredištima.

Potrebno je pratiti nove trendove kako bismo adekvatno

odgovorili na želje modernih turista. Svačiji

put je različit, no svatko sebi treba postaviti prioritete

i usmjereno djelovati prema ostvarivanju

svojih ciljeva. Bez kontinuiranog učenja, rada i

odricanja uspjeh će izostati, zato savjetujem svim

učenicima da ulažu u svoje znanje, uče strane

jezike, upišu dobre fakultete. Dok učite, budite

svjesni da učite za sebe. U budućnosti to znanje

iskoristite i materijalizirajte jer je upravo ono da-

MATEA DERANJA,

pripravnik u prodaji

u Hotelu Valamar

Znanje je

danas

najvrjedniji

kapital

i ugostiteljska

škola pruža im

više mogućnosti

za različita zanimanjanas

46 najvrjedniji kapital.

47


Maturirao sam 2004., a razrednica mi je bila Barbara

Dulčić, tadašnja profesorica informatike, odličan

razrednik i osoba kojoj ste mogli doći s bilo kakvim

problemom. Bila je i vrlo popustljiva prema

nama, što smo mi kao razred i prečesto iskorištavali. U lijepom

sjećanju ostala mi je i profesorica iz hrvatskog jezika Maja Milošević,

koja je svojim duhovitim, ali poučnim satovima često

razbijala monotoniju dana. A znala je i sve internetske stranice

za lektiru pa je bio pravi izazov izvući se ako nisi pročitao zadano

djelo. Ana Matić, profesorica vjeronauka, ostala mi je u

pamćenju kao iznimno inteligentna osoba i uvijek spremna

za raspravu, i Vesna Kraljević, profesorica matematike, koja

me nije štedjela, nego sam se pošteno naradio da prođem

njezin predmet. Iako tada nisam bio sretan zbog silne muke

oko “dosadne matematike”, dandanas mogu bez problema

napraviti kamatni račun i ratu kredita, što je svakako korisno u

našoj svakodnevnici. Među ljepšim uspomenama ostala mi je

i učionica, popularni “bunker” (poviše kabineta posluživanja)

s malim “balkonom” ispred prozora. Tu smo se često sunčali u

proljeće i ljeto. U blizini je bila i popularna “pušiona”, a mjesto

je bilo vrlo povoljno za bježanje s nastave. Što se ne bi smjelo

raditi. Nažalost, većina moje ekipe iz srednje škole iselila se iz

Dubrovnika pa se s njima vidim samo ljeti ili za blagdane. Takav

je život, jednostavno nas je sve odvukao u različitim pravcima

pa dogovaranje za običnu kavu ponekad potraje i mjesecima.

Moj tipičan radni dan započinje u osam sati kad idem na UNI-

DU radio gdje sam urednik zabavno-glazbenog programa.

Na radiju sam do 14 sati, nakon čega idem doma, objedujem,

družim se obitelji ili pođem na kavu. Predvečer oko 18, 19 sati

imam probu s Klapom Kaše, nakon koje jurim na radio. Smatram

da svoje potencijale nisam ni približno iskoristio. Rad na

UNIDU radiju ispunjava me, ali to je volontiranje i materijalne

koristi nema. Odnedavno sam i ja dio crne statistike od preko

360 tisuća nezaposlenih, što se nadam uskoro promijeniti.

Zato mi je prioritet pronalazak posla. Na jesen namjeravam

upisati diplomski studij medija na našem sveučilištu, što sam

morao odgoditi zbog financijskog stanja. Naravno, i dalje

namjeravam sudjelovati na UNIDU radiju, pokupiti još koju

nagradu s Klapom Kaše, po mogućnosti zlatnog sjaja. Turizam

i ugostiteljstvo uvijek će imati perspektivu u Dubrovniku. No,

Dubrovnik je preduboko zaglibio s crusing turizmom. Imidž

mirnog, skladnog povijesnog grada bogatog kulturom pokvari

desetak tisuća galopirajućih turista s kruzera. Nakon ulaska

u Europsku Uniju i provođenja Shengenskog sporazuma na

graničnom prijelazu u Neumu, bit će kompliciraniji postupak

za dolazak do Grada. Unatoč svemu ovome, turizam i ugostiteljstvo

u Dubrovniku mogu ići samo naprijed. Koliko god to

zvučalo otrcano i prožvakano, obrazovanjem ulažete u sebe,

što će vam kasnije donijeti prednost pred ostalima. Vi koji ste

sad u srednjoj školi imat ćete zahtjevnu ulogu u našem društvu

za desetak godina. Ne očajavajte i ne predajte se. Izabrali ste

najbolju školu.

Ante Tolja, urednik na UNIDU radiju i član Klape Kaše koja je osvojila Zlatni štit s

grbom grada Omiša za prvo mjesto na 46. Festivalu dalmatinskih klapa; oni su apsolutni

pobjednici 33. Festivala klapa Dubrovačko - neretvanske županije i Festivala klapa u

Makarskoj gdje su osvojili prvo mjesto po izboru stručnog žirija

Maturirala sam 2009., a razrednica

mi je bila prof. Marijana

Batinić. Ne bih izdvojila nijednog

nastavnika, svi su mi

bili jednako dobri i sve ih se dobro sjećam.

Neću nikad zaboraviti prvi dan nastave

kad sam zakasnila na prvi sat i uletjela

ispričavajući se kako nisam znala gdje

je škola pa sam zato promašila stanicu

(nisam bila prisutna pri upisu), na što su

se svi dobro nasmijali. Neću zaboraviti

ni satove kabineta, GASTRO natjecanja i

Kamelia kup hrvatskog kuharskog saveza,

razmjenu učenika sa školom iz Recuara

(Italija). Zadržala sam iste prijatelje, ali

kako tijekom cijele godine nisam u Dubrovniku,

češće se vidimo ljeti nego zimi.

Još ne mogu reći da imam rutinu, svoj

ritam, ni neku uobičajenu svakidašnjicu

jer često putujem, pogotovo zimi. Ljeti

malo spavam, radim cijeli dan i svaki dan,

pa i noću po mogućnosti. Ovisno o poslu

i umoru, ponekad izađem s prijateljima.

Zimi spavam duže, ali opet kuham, smišljam

nova jela i družim se s prijateljima.

Znamo čak i planinariti na Sniježnicu i Ilijin

vrh u Konavlima pa poslije na ognjištu

pravimo roštilj. Stanku između natjecanja

ove godine iskoristila sam za posjet prijateljima

u Belgiji i rodbini s mamine strane

u Njemačkoj. Ne mislim da sam došla do

svog poslovnog vrhunca, ovo je tek početak.

Prioritet mi je daljnje napredovanje

u struci. Željela bih raditi na sebi, učiti i

primati nova znanja. Imamo svoj obiteljski

restoran “Monika” u Moluntu. Voljela

bih otvoriti još jedan s oko 70-80 mjesta

da možemo svakom pojedinom gostu

pružiti ono što traži - kvalitetu. Probala

sam ove zime naći posao u Njemačkoj.

Poslodavac je bio zadovoljan mojim radom

i htio me zaposliti, no kad sam rekla

da ću se na ljeto opet vratiti u Hrvatsku,

rekao je da ne prima radnike na kratke

rokove, nego minimalno na godinu do

dvije. To je zato što takvi poslodavci ulažu

u edukaciju svojih radnika, što je u Hrvatskoj

rijedak slučaj. Kuharima preporučuju

da otkrivaju druge načine rada, tehnike,

upoznaju druge namirnice koje su nedostupne

ili teško dostupne, da

prošire znanja i vidike. Hrvatska

bi trebala više ulagati u edukaciju

učenika i zaposlenika. Hrvatski

Stela Metković, članica Nacionalne kulinarske reprezentacije i

predstavnica Hrvatske na Kuharskoj olimpijadi, dobitnica nagrade

za najbolje glavno jelo pripremljeno na hrvatskom kulinarskom

natjecanju Zlatna dunja u Kutini

Radite samo ono

što ste izabrali srsmijehom

proizvodi trebali bi se lakše i povoljnije

nabavljati, proizvođače kvalitetne robe i

potrošače treba bolje umrežiti, pogotovo

one lokalne. U našem restoranu koristimo

svoja domaća vina, maslinovo ulje, povrće

iz vrta lokalnih proizvođača i svojeg,

predivnu divlju jadransku ribu, rakove,

školjke, lignje, meso, začinsko bilje djelomično

samoniklo ili iz vrta. Takvo što se

postiže samo u malim restoranima. A to

ljudi traže, to daje kvalitetu. Takvo ugostiteljstvo

ima perspektivu. Ako želiš uspjeh,

moraš dobro, dobro uprijeti. Ja radim od

sredine svibnja do 15. studenoga po 13,

14 sati dnevno bez slobodnog dana. A

zima je tu da se predahne malo. Turizam

i ugostiteljstvo imaju perspektivu samo

ako daju kvalitetu. Novim naraštajima

naše škole savjetujem da skupe što više

znanja, jer će im trebati. Poštujte svakoga

i nemojte se inatiti. Mislite svojom glavom

i mislite dobro. Radite samo ono što ste

izabrali srcem i osmijehom, u suprotnome

- mijenjajte nešto!

Ne očajavajte i ne

predajte se, izabrali

ste najbolju školu

48 49


Tonći Ante Prizmić, dominikanski novak, lanjski urednik TUŠ-a

Maturirao sam 2012., a razrednica

mi je do kraja 1. polugodišta

3. razreda bila prof.

Nikoleta Đuho Milun. Kad je

ona pošla na porodiljni, za razrednicu

su nam dodijelili prof. Amaliju Milohnić.

Ne bih rado izdvajao nekog nastavnika,

jer mi je svaki ostao u sjećanju na svoj

način, a posebno oni koji su s nama bili

sve četiri godine. Čuvam uistinu lijepe

uspomene na ovu školu, a prisjetim ih

se svaki put kad pogledam s prozora

susjedne sobe, jer iz nje puca pogled

ravno na našu školu. Uspomena ima

raznih, od rastanka s razrednicom Nikoletom

Đuho Milun, kad su pale i suze

pa do onih iz prvog razreda kad sam

se pitao: “Majko moja mila, gdje sam

ja ovo došao? Koji su ovo likovi oko

mene?”. Nezaboravna je bila i ekskurzija

u Grčku pa norijada i rastanak od škole.

Čini mi se smiješnim kad se sjetim da

sam u prvom razredu srednje jedva čekao

da završi četvrti razred i da otiđem

fakultet, a sad kad sam upisao fakultet,

rado bih se vratio u srednju. S većinom

iz razreda čujem se redovito, s nekima

češće, s nekim samo oko blagdana. No,

neke još vidim po Gradu, jer su tu na

studiju ili su se zaposlili. Svakako, uvijek

nađem vremena za njih, pogotovo

oko blagdana, kad su gotovo svi došli

u grad. Moja svakidašnjica? Ustajanje

je u 6 i 30, misa u 7, nakon mise slijedi

molitva pa doručak. Nakon doručka, koji

obično završava oko 8, imamo slobodno

do 10 sati kad nam počinje novicijatska

škola (u njoj učimo o redu, povijesti reda,

Crkve itd.), onda u 11, 45 ide molitva, u

podne i 15 ručak, a nakon ručka imamo

slobodno do 17,30 kad imamo krunicu.

Potom slijedi molitva u 18,45 pa večera,

a onda smo slobodni sve do 21,30 kad

imamo zadnju molitvu u danu, povečerje.

U ovom mom životnom izboru

nemam nekih vlastitih ambicija, moj

jedini cilj jest postati svećenik i redovnik,

dominikanac. Mene čeka još puno

toga jer trebam završiti ovu godinu kušnje

ili takozvanu godinu novicijata, pet

godina Teološkog fakulteta u Zagrebu,

a onda, akobogda, i godinu đakonata.

Bilo bi mi drago kad bi me jednog dana

stavili negdje u neku župu ili neki samostan

gdje ću moći raditi s mladima.

Ja nemam nekog velikog iskustva, no u

ovih malo više od 4 mjeseca novicijata

vidio sam da je mladima drago pričati o

vjeri, o nekim stvarima koje su škakljive,

kao što je celibat, seks prije braka i teme

toga tipa. A njima se najviše sviđa što

nas petorica, koliko nas je u novicijatu,

otvoreno pričamo o tome.

Bijeg mladih na Zapad u potrazi za boljim

životom žalosna je istina od koje ne

možemo pobjeći. Oni se nadaju boljem

životu i ja im ne zamjeram. Žalosno je

što ne mogu naći posao u Hrvatskoj. Mi

se žalimo da nam je država u tolikim

problemima, ponajprije financijskim,

a mlade snage, oni koji bi mogli nešto

promijeniti i pokrenuti, odlaze iz države.

Mišljenja sam da su neki poticaji ili subvencije

jedan od načina kako ih privoljeti

da ostanu tu i pokušaju pokrenuti neki

vlastiti posao ili slično. Zadnjih godina

počelo se javljati sve više mladića

u dominikance; toliko nas se javilo da

su morali proširivati samostan u Zagrebu

gdje žive naši bogoslovi. Jedino mi

je žao što naša biskupija nema zvanja,

nema mladića koji bi posvetili svoj život

Bogu. Najveći je problem u roditeljima,

jer bi svi željeli vidjeti mlade svećenike,

nasmiješene, sretne i radosne, ali nitko

ne bi dopustio svome sinu poći u fratre ili

u “popove”. Čovjek treba ići onim putem

za koji misli da je ispravan i treba dobro

razmisliti je li to za njega, je li taj poziv za

njega. Učenicima naše škole poručio bih

da dobro razmisle, da se ne prenagljuju u

odlukama i da u svemu sebi daju vrijeme

za razmišljanje.

Čovjek treba ići onim putem

za koji misli da je ispravan

50 51


Step’n’jazz

Kate Lujo, voditeljica Radiopostaje Laus

Treba slušati

Maturirala sam

davne 2003.

godine. Razrednik

mi je

bilo fenomenalni profesor

informatike Ante Kristić.

Vrlo draga osoba, i dandanas

smo ostali u dobrim odnosima.

Ali kao naaaajbolju profesoricu

izdvojila bih Maju Milošević, profesoricu

hrvatskog jezika. Vjerujem

da je ostavila fantastičan dojam

na svakog učenika. Toliko smijeha,

humora, dobrote i pameti u jednoj

ženi! Nevjerojatno, ali istinito. Sigurna

sam da smo svi u razredu naučili

puno od nje i da će mnogi naraštaji

i dalje puno naučiti upravo uz Maju

Milošević. Kakve nosim uspomene?

Na žalost, nikad neću zaboraviti

riječi jedne profesorice koja mi je rekla

da nikad neću uspjeti. Morate priznati da

se debelo prevarila. Tu sam gdje jesam

i zadovoljna sam ovim što sam do sada

postigla. S druge strane, moram priznati

kako mi je dala poticaj da idem do vrha.

Imala sam mnogo lijepih iskustava. Mogu

izdvojiti tri Gastro natjecanja. Putovali smo

na Hvar, Rab i u Rovinj. Savršeno druženje

zapečatila sam s četiri osvojene medalje,

naravno, uz pomoć svojih kolega i kolegica.

Pamtim i manifestaciju Dani kruha

u Solinu. Druženja svakako nije nedostajalo,

a to će mi zauvijek ostati u sjećanju.

Nažalost, ne vidim se često s ekipom iz razreda.

Život nas je razdvojio. Mnoge su se

udale, mnogi oženili, imaju svoje obitelji, a

ja sam još uvijek u solo-igračica. Veseli me

što ove godine slavimo 10 godina mature

i što ćemo se svi naći na jednom mjestu u

svoje srce

isto vrijeme. Vjerujem da će taj dan biti nezaboravan.

Kako izgleda moja svakidašnjica? Imam vremena

za sve i to me veseli. Obožavam svoj posao

i svakidašnje obveze. Moram priznati da svaki dan

idem sa smiješkom na posao, što u današnje vrijeme

nije baš česta pojava. Radim na radiopostaji

kao voditelj, novinar, a uskačem povremeno i u

marketing. Ekipa mi je fenomenalna, što je jako

bitno, pa posao ni u jednom trenutku ne pati.

Slobodno vrijeme provodim s obitelji, prijateljima

i ne smijem zaboraviti, u šetnji sa psom. To mi je

postala najdraža vrsta opuštanja. Nisam došla do

vrhunca svoje karijere, ma ni do pola. Ima još puno

toga što želim napraviti. Za sada sam vrlo zadovoljna

i ne bih ništa mijenjala. Sve do sada postigla

sam svojim radom i trudom, a sigurna sam da će

tako biti i u budućnosti. Koji su mi životni prioriteti?

Želim postići maksimum u poslu i u životu.

Kao djevojčica imala sam puno snova i želja. Većinu

sam ostvarila, a ostatak je u tijeku. Želim se izgraditi

kao potpuno samostalna, neovisna osoba, a na

odličnom sam putu da u tome uspijem. Nažalost,

mnogi traže svoju budućnost izvan Dubrovnika i

idu trbuhom za kruhom, u tome vide spas od krize.

Život je postao preskup. Vrijeme će pokazati hoće

li tamo uspjeti izgraditi svoje sudbine. Osobno

mislim da je u redu otići vani na neko vrijeme

kako bismo vidjeli što znači zdravo društvo, zdrava

ekonomija. Tamo gdje vlada ravnopravnost, zakonitost

i gdje se gradi budućnost na zadovoljstvo

svih članova društva. Turizam je najveća i najbrže

rastuća industrija u svijetu, a Hrvatska ima velike

potencijale. Potrebno je ići u korak s vremenom

i pratiti svjetske trendove. Svi koji se bave turizmom

i ugostiteljstvom, neće propasti. No, moramo

mijenjati način poslovanja kako bismo osigurali

razvoj Hrvatske kao konkurente turističke zemlje.

Dubrovnik živi od turizma, i to treba iskoristiti na

najbolji mogući način. Zato treba slušati svoje srce.

Ako u nešto zaista vjeruješ, velike su šanse da ćeš

u tome i uspjeti. Savjet za ostale? Budite pristojni,

kulturni i nasmiješeni, to otvara mnoga vrata.

Ne dajte da vas netko sputava u vašim naumima,

slušajte korisne savjete, kad-tad to se zaista isplati.

Svakako budite svoji. Do slušanja!

52 53


Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik osvojila zlatnu medalju na natjecanju AEHT-e u Ohridu

Samo ogledanjem sa sličnima

možeš procijeniti vlastitu vrijednost

Natjecanje europskih turističkih i ugostiteljskih

škola AEHT-e, Europskog udruženja

hotelijerskih i turističkih škola,

održano je u makedonskom gradu Ohridu od

8. do 13. listopada 2012. Vrijedno je napomenuti

kako je ovo 25. godina skupštine AEHT-e,

da je sudjelovalo 30 zemalja, sa 600 sudionika,

da se natjecalo 130 škola u 8 disciplina, a da

je dubrovačka Turistička i ugostiteljska škola

tom prilikom osvojila zlatnu medalju. A ovu su

školu, uz njihova ravnatelja Antuna Perušinu,

na tom natjecanju predstavljala dva učenika,

Adriana Karačić (4.b, hotelijersko-turistički tehničar)

s mentorom Nedjeljkom Jančićem i Nikša

Beloč (4.d, turističko-hotelijerski komercijalist)

s mentoricom Ljiljanom Prce. Iako se nije vratio

s nagradom, Nikša Beloč ostvario je zapažen

nastup u disciplini barske mješavine, a pohvalila

ga je i prosudbena komisija. „Ovo natjecanje

vrijedilo mi je kao dobra praksa za buduće zanimanje

jer sam tek tamo shvatio koliko znam.

Samo ogledanjem sa sličnima možeš procijeniti

vlastitu vrijednost“- rekao nam je ovaj učenik.

„Sama atmosfera bila je vrlo poticajna. Na ovaj

način učenici stječu vrijedna iskustva koja mogu

primijeniti i u vlastitu gradu što bi privreda trebala

prepoznati i poticati“- rekla nam je Nikšina

mentorica Ljiljana Prce. Adriana Karačić natjecala

se u disciplini turističke agencije i osvojila prvo

mjesto i zlatnu medalju. „Oduševljena sam nastupom,

a ovakav uspjeh nisam očekivala. Samo

sam iskoristila priliku i dala sve od sebe. Sa svojim

mentorom pripremala sam se za ovo vježbajući

kako poslati poruku, kako ostvariti odnos prema

prosudbenoj komisiji i ostalim sudionicima i to

na nov, otvoren i komunikativan način. Prema

standardu AEHT-e taj novi način predstavljanja

destinacije nije nikad ovako bio ostvaren, a

poslije su se složili kako bi to ubuduće trebalo

ući u pravila ovog natjecanja“- rekla je Adriana.

„Svojim nastupom punim mirnoće, staloženosti

i usredotočenosti osvojila je žiri i publiku pa nije

čudo što je dobila poziv da nastavi sa školovanjem

na uglednom poslovnom londonskom

koledžu Declan McDonald. Ponosan sam na Adrianu

jer smo pokazali Europi da Hrvatska ima tradiciju

u obrazovanju turističkih djelatnosti i da na

tom području imamo i te kako što reći“- rekao je

mentor Nedjeljko Jančić. Turistička i ugostiteljska

škola još je jednom pokazala kako su Dubrovnik

i Hrvatska oduvijek pripadali europskom krugu

i da ovakve prilike za nas nisu samo natjecanja

nego potvrda naše tradicije i znanja.

Katarina Oberan, 2.a

54 55


Druženje i zbližavanje proizvođača i ugostitelja

FESTIVAL VINA I GASTRONOMIJE DUBROVNIK 2012.

Kako bi nešto

što ima predznak

gastro moglo

proći bez nas?

Već treću godinu za redom Festival vina i gastronomije

Dubrovnik 2012. održao se 13. i 14. ožujka u Hotelu Lacroma

Dubrovnik. Sudionici festivala su bili vinari, uljari,

ugostitelji, proizvođači autohtonih proizvoda koji su skupa s

ugostiteljima promovirali autohtone proizvode Grada i Županije.

Cilj Festivala je što bolja priprema nadolazeće turističke sezone,

kako bi se uz razmjenu iskustava dodatno obogatilo znanje i

noviteti u gastronomiji, koje će ugostitelji uspješno primjenjivati

u promociji našeg kraja te podizati kvalitetu proizvoda i usluga

na veću razinu u odredištu i organizirati druženje i zbližavanje

proizvođača i ugostitelja. Sudionici su degustirali vina, autohtonu

kuhinju, ulje i ostale proizvode našeg kraja. Festival je posjetio

veliki broj novinara, ugostitelja, vlasnika i predstavnika restorana,

hotela, putničkih agencija, turističkih zajednica, općina, gradova,

proizvođača hrane i vina i svih onih čije je profesionalno zanimanje

vezano za gastronomiju i enologiju. Naravno, tamo su bili i učenici

naše škole. Kako bi nešto što ima predznak gastro moglo proći bez

nas?

Nikoleta Bogoje, 3.c

56 57


NATJECANJE ŠŠK SREDNJIH ŠKOLA

A IMAMO MI I SP

Natjecanje

školskih športskih

klubova srednjih

škola u košarci za

mladiće za

2012./2013.

školsku godinu

Grupa Dubrovnik „B“ - Športska dvorana

Dubrovnik 26. 11. 2012. u 12,00 sati

Dubrovačka privatna gimnazija - Turistička

i ugostiteljska škola 25 : 47

Utakmica za 1. mjesto

Muški đački dom Dbk - Turistička i ugostiteljska

škola 29 : 48

Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička

i ugostiteljska škola Dubrovnik

Grupa Dubrovnik „A“ - Športska dvorana

Dubrovnik 29. 11. 2012. u 12,00 sati

Pomorsko-tehnička škola – Turistička i

ugostiteljska škola 28 : 45

Utakmica za 1. mjesto

Ekonomska i trgovačka škola - Turistička

i ugostiteljska škola 12

: 25

Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička

i ugostiteljska škola Dubrovnik

Kros djevojke

Na županijskom prvenstvu

školskih športskih klubova

srednjih škola u krosu u konkurenciji

djevojaka koje je održano

14. studenog 2012. na

Gradskom stadionu u Lapadu

postignuti su sljedeći rezultati:

4. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička

i ugostiteljska škola Dubrovnik

30 bodova

Odbojka

djevojke

Županijsko prvenstvo školskih

športskih klubova

srednjih škola u odbojci

za djevojke održano je 10.

veljače 2012.u Športskoj

dvorani u Dubrovniku. Rezultati:

1. mjesto ŠŠK “Viktorija”

Turističke i ugostiteljske

škole Dubrovnik

RTSKU DUŠU!

Mladići nogomet skupina A:

(Pero Grbić, Borna Tikvica, Nikša Beloč, Nikša Milković, Antonio Čupić,

Aleksa Čosović, Zvonimir Čikato, Leo Bogdanović, Kristijan Vuković, Toni

Jerinić, voditeljice Anita Prizmić i Matilda Cvjetković Ćosić)

Mladići nogomet skupina B

(Pero Grbić, Nikša Milković, Nikša

Beloč, Kristijan Vuković, Aleksa Ćosović,

Zvonimir Čikato, Antonio Čupić, Toni

Jerinić, Damir Čampara, Leo Bogdanović,

voditelj Matilda Cvjetković Ćosić)

Mladići nogomet

(Pero Grbić, Nikša Milković, Nikša Beloč,

Kristijan Vuković, Aleksa Ćosović, Zvonimir

Čikato, Antonio Čupić, Toni Jerinić,

Damir Čampara, Leo Bogdanović,

voditelj Matilda Cvjetković Ćosić)

Mladići košarka:

(Božo Katić, Luka Obad, Alen Sarić,

Dubravko Tabaković, Matej Biočić, Luka

Putica, Antonio Čupić. Andrija Mandić,

Tomislav Milutinović, Antonio Šutalo,

Karlo Lonac, voditelj Luko Bijelić)

Mladići košarka:

(Božo Katić, Luka Obad, Alen Sarić, Dubravko Tabaković, Matej

Biočić, Luka Putica, Antonio Čupić, Tomislav Milutinović, Antonio Šutalo,

Leo Bogdanović, Karlo Lonac, voditelj Luko Bijelić)

Odbojka djevojke:

( Romana Prce, Matea Batinić, Marijela Prkačin, Petra Bobić, Antonija

Vučičević, Ira Prskalo, Maris Butrica, Antonija Kalauz, Marija Đevoić, Šejla

Pelko, Marija Sekondo, Daniela Barišić - voditeljica Matilda Cvjetković –

Ćosić)

Kros djevojke:

(Klaudija Dobroslavić, Iva Rudinica, Antea Marić, Andrea Čaveliš,

voditeljica Matilda Ćosić)

Badminton djevojke:

(Mariela Petrović, Anamarija Tot, Lea Zlošilo, Martina Biočić, voditeljica

Matilada Cvjetković Ćosić)

Pobjednici u šahu su:

Alen Čampara, Ilir Sufaj, Karlo Lonac i Marino Radica.

Alen Čampara, 3.c

Badminton

djevojke

Županijsko prvenstvo školskih športskih

klubova srednjih škola u badmintonu

za djevojke odigrana je u 23. ožujka

2012. u športskoj dvorani Osnovne

škole Marina Držića Dubrovnik. Rezultati:

3. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička i

ugostiteljska škola Dubrovnik 0:2

MALI NOGOMET

Na županijskom prvenstvu školskih

športskih klubova srednjih škola u malom

nogometu za mladiće koje je odigrano

19. 12. 2012. postignuti su sljedeći

rezultati:

Polufinale

Turistička i ugostiteljska škola – Gimnazija

Dubrovnik 3 : 1

Utakmica za 1. mjesto

Turistička i ugostiteljska škola - SŠ P. Šegedina

Korčula 2 : 0

Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička

i ugostiteljska škola Dubrovnik

Skupina “B” - 21. 11. 2012. u 12,45 sati

Športska dvorana Dubrovnik

Turistička i ugostiteljska škola - Pomorsko-tehnička

škola 3 : 2 1 : 1 (0/)

Utakmica za 1. mjesto

Ekonomska i trgovačka škola - Turistička

i ugostiteljska škola 1 : 2 (1/1)

Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička

i ugostiteljska škola Dubrovnik

Skupina “A” - 23. 11. 2012. u 12,45 sati

Športska dvorana Dubrovnik

Medicinska škola Dubrovnik – Turistička

i ugostiteljska škola 0 : 3 (0:1)

Utakmica za 1. mjesto

Turistička i ugostiteljska škola - Gimnazija

Dubrovnik 3 : 1 (3:0)

Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička

i ugostiteljska škola Dubrovnik

58 59


Naša Dubrovačka trpeza

Što je na stolu,

ponuđeno je

Na gastronomskoj manifestaciji Dubrovačka trpeza

2012. na kojoj su svoju ponudu predstavili brojni

ugostiteljski objekti, hoteli i Turistička i ugostiteljska

škola prikupljeno je 28.487 kuna. Ova sredstva

uprihođena su prodajom bonova za kušanje hrane

i vina i namijenjena u humanitarne svrhe za pomoć

našem stradalom učeniku Damiru Đuriću.

Nikoleta Bogoje, 3.c

I oni će jednog dana biti šefovi kuhinja

60 61


MORE

Ma što vi mislili o nastavnicima,

morate znati da u njihovim

srcima ima more ljubavi.

I to prema kućnim ljubimcima.

Zašto? Pa vrijedni su, naprave

sve što im se reče, odgovaraju

kad ih netko nešto pita, uvijek

pristojno pozdrave, pokupe za

sobom sve svoje stvari...

LJUBAVI

Vesna Kraljević, profesorica

matematike sa svojim beagleom

imena Ro i s ptičicom

(zebom) imena Jura

Mateo Konsuo, blaženi među ženama

Ana Sentović prima svjedodžbu

Podjela

maturalnih

svjedodžbi

za naraštaj

2011./2012.

kako to već tradicionalno ide, podjela

I potvrda o završenom četverogodišnjem

školovanju u našoj školi prošla je u toplom,

veselom i optimističnom tonu. Događaj

se odigrao u Hotelu Argentina u srpanjsko

predvečerje s pogledom na Grad i zalazak

sunca. Zbog posebnosti mjesta priča je dobila

i dodir luksuza, a najljepši pogled na svijetu

vjerojatno je najava i boljih dana za ovaj grad

i povoljnijih vjetrova koji će zapuhati kad ovi

naši maturanti jednom počnu raditi.

Tea Poljanić, 3.c

Sandra Bender, profesorica

knjigovodstva sa svojim

neprežaljenim Duphyjem koje je,

na žalost, uginuo

Marjana Batinić,

profesorica

hrvatskog jezika i

naša knjižničarka sa

svojim ljubimcem

Samom

Nikša Grabovac,profesor ugostiteljstva,

turizma, sa svojim ljubimcem kozlinom

62 63


BISERI IZ

ŠKOLSKIH

KLUPA

HRVATSKI JEZIK

Maturanti s razrednicom razgovaraju

o ekskurziji. Razrednica: “Nemojte

nositi puno novaca jer ima

lopova koji vas mogu pokrasti. I ne

samo oni, nego i čistačice. Učenik:

“Zar će i one ići?”

Profesorica iz hrvatskog: Koliko

dijelova ima Božanstvena komedija?

Tri. A koji su to?

Pa prvi, drugi i treći!

Koje su pjesme česte u hrvatskom

narodnom preporodu? Bludnice i

davorije.

Učenik: Djelo završava nekako

nezavršeno. Pisac piše kao da on

piše to djelo. Kao dijete bio je

dječak. On je slučajno rođen. Umro

je pred kraj svoje smrti. Nastavnica:

Nije ti dobra koncentracija pažnje.

Znak je nešto što se namjerno

upotrebljava za izraz nečega.

64

Uspavanka je

vesela pjesma.

Učiteljica:

Kako se

zovu glasovi

k,g,h? Učenik:

jedrenjaci

(jedrenici).

Nastavnica: Ante, ništa nisi naučio,

evo tebi jedinica. Ante: Bolje išta

nego ništa.

POVIJEST

Učiteljica: Gdje su živjeli praljudi?

Učenik: U pećnicama.

Za vrijeme II. svjetskog rata poginulo

je 1 700 000 mrtvih.

Pronađeni su mnogi pronalasci.

Živjeli su u IV. stoljeću prije Nove

godine.

Zavladala je glad, a i nestašica

hrane.

Sultan je dao zemlju u zavisnosti od

zasluga koje je narod zaslužio.

SRO

Mina se pronalazi tako što se ona

prvo pronađe.

Svi mi imamo oči i čujemo.

Ili dođeš ili te nema!

Čovjek lakše primi zarazu ako je

gladan, ako nije jeo godinu dana.

Jesam li ja tebi lijepo rekla da sjediš

lijepo kao što i svi ostali stoje!

Ante ustani, ti si dobrovoljac.

Čujem li se ja pozadi?

Razrednica: Moram vas premjestiti,

previše brbljate!

Učenici: Nemojte, razrednice, molim

vas.

Nastavnica: Onda ću ispitivati.

Učenici: Razrednice, morate nas

premjestiti, molim vas.

BILO KOJI SAT

Nastavnica: ‘Djeco, sutra ćete imati

nenajavljeni kontrolni’

Još jednom ću ponoviti i više neću.

Mada, možda i hoću.

Što prije završimo, prije ćemo biti

gotovi..

Sjedi tamo na mjesto i dođi odgovarati!

Opomenem li te još jedanput,

izbacit ću te bez opomene!

O njemu zavisi hoće li dobiti jedan

ili ide na popravni

Uradit ćemo zadatak pod brojem A.

Ovo sad nema veze što ja pričam.

Ova je tabla posljednji krik tehnike.

Nisam ja mutav, nego mi se jezik

zapetljao iza zuba.

Slušate li vi što ja pišem?

Upali svjetlo da se bolje čuje.

MATEMATIKA

Može biti i kriva površina, ali da je

ravna.

Funkcija prvo raste pa onda otpada.

Ovaj zadatak nema rješenje, ali

ćemo ga mi ipak uraditi.

Ovaj zadatak ćemo raditi na jednom

od prethodnih satova.

TJELESNI

Sad ćemo vježbati dole u dvorani.

Sigurno je hladno kao u paklu.

More magazines by this user
Similar magazines