List uÄenika TuristiÄke i ugostiteljske Å¡kole 2012. - TuristiÄka i ...

ŠKOLSKA GODINA 2012. - 2013. 

LIST UČENIKA TURISTIČKE I UGOSTITELJSKE ŠKOLE DUBROVNIK 

Izlazi jednom godišnje 

Cijena 5 kn 

“...što u njem’ znači 

moja mala kap?...” 

1

Riječ urednika A 

O čemu nam pričaju 

naši bivši učenici? 

Kapi optimizma 

Evo nas zajedno i ove školske godine s novim 

školskim listom. Kao i uvijek, naše školske novine 

pišu o aktualnostima vezanim za naš školski 

život u proteklih godinu dana. Sudjelovali smo u 

raznim humanitarnim i volonterskim akcijama, 

pokazali kako znamo i drugima pomoći. Raznim 

prezentacijama, izložbama, sajmovima i cateringom 

aktivno smo se bavili i ove godine. Ispričali smo 

vam sve o uspjesima naših sadašnjih, a i onih bivših 

učenika. Iz godine u godinu napredujemo s novim i 

stalnim rubrikama, zanimljivim i aktualnim temama 

kao što su preseljenje škole, ekologija u sukobu sa 

zaradom, ekskurzija, izleti... Ove smo godine ekološki 

osvješteniji, što potvrđuje priča o našoj rijeci Ombli i 

njenoj važnosti. Ne damo Omblu! Kapi koje čine isti 

slap mogu svašta napraviti! Našu uspješnost dokazuju 

upravo bivši učenici koji su napustili školske klupe, a 

danas su najbolji u onome što rade. Zbog napornog 

rada tijekom zimskih praznika slijedi jedno veliko 

HVALA svim učenicima koji su sudjelovali u ovom 

broju i našoj dragoj, neizostavnoj profesorici Maji bez 

koje ne bismo uspjeli. 

Stela Marinović, urednica školskog lista 

Naša Dubrovačka trpeza 

Kamo smo putovali? 

U OVOM BROJU SUDJELOVALI SU: 

što kad nađete novčanik pun eura? 

Poštenje 

se ne može ničim platiti 

Paula Savin, učenica Turističke i ugostiteljske škole, ovog ljeta 

na taraci kafića u Lapadu pronašla je novčanik u fotelji u 

kojemu se nalazilo preko šest tisuća eura. 

- Uzeli smo novčanik i odnijeli ga u kafić očekujući da će 

se vlasnik brzo vratiti po njega. No, kako se ni poslije uru vremena 

nisu vratili, otvorili smo ga, vidjeli o kome se radi i primijetili veću 

svotu novca. Uzela sam novčanik i odnijela ga doma da bude na 

sigurnom. Ujutro smo ga mislili odnijeti na policiju. No, Talijan se 

izbezumljen pojavio u kafiću u nadi da će pronaći makar svoje 

dokumente, ako ne i novce. Iznenadio se kad ga je otvorio, 

U ovom broju našeg školskog lista sudjelovali su: Petra Puljizević, 

Marina Puljizević, Tea Poljanić, Matea Ban, Nikoleta Boroje, Matea 

Batinić, Marija Obuljen, Alen Čampara i urednica lista Stela Marinović. 

(Nekoga smo sigurno zaboravili, svaki put tako ispadne!) O sebi 

i svojim životnim uspjesima pisali su naši bivši učenici: Dario Marinović 

Baka, Sandro Sukno, Nikša Dobud, Mario Milutinović, Prosper 

Lenert, Antonio Lujak, Kate Lujo, Jelena Hendić, Matea Deranja, 

Ante Tolja, Stela Metković, Ante Tonći Prizmić i Kazuhiro Tamari. 

Mentorica i gonič robova bila je Maja Milošević, prof. hrvatskog 

jezika. Do neba i natrag zahvalni smo Ani Misir i njenim spretnim 

2 grafičkim rješenjima i Željku Tutnjeviću na njegovim fotografijama 

3 

kojima uvijek spasi cijelu stvar. 

vidjelo se na njemu da ne očekuje netaknut novčanik. U znak 

zahvalnosti dao nam je 100 eura. Ljudi u kafiću često ostave 

upaljače, cigarete ili čak mobitele, no nisam mogla ni sanjati 

da će netko ‘zaboraviti’ skoro pedeset tisuća kuna – ispričala 

je Paula kojoj je ovo bila druga sezona kako radi u 

lapadskom kafiću. Zašto je postupila tako, a ne nekako 

drugačije? Poštenje se ne može ničim naplatiti! 

Matea Batinić, 4.d

Naši učenici sudjelovali u volonterskom projektu 

Ne treba 

nam treće uho 

da bismo imali 

sluha za volonterstvo 

Naranče za 

Umjetničko – edukativni festival Treće uho – Japan 

održao se u Dubrovniku od 7. do 11.11. 2012. Treće uho 

– Japan u potpunosti je volonterski projekt kojem je cilj 

razvoj kvalitetnih sadržaja koji služe edukaciji i općem 

dobru zajednice. Posjetitelji su imali priliku upoznati se s 

različitim aspektima japanske kulture, od kinematografije, 

izrade origamija, kaligrafije, taiko-bubnjeva, 

meditacije, japanske kuhinje, borilačkih vještina itd. 

Slike potvrđuju da su u tome sudjelovali i naši učenici, 

umjetnici svoga zanimanja. 

Marina Puljizević, 4.d 

beskućnike 

Volonterska akcija branja mandarina i naranača u Dubrovniku i Cavtatu za 

dubrovačke beskućnike Volonterskog centra Dubrovnik održana u 20. 10. 

potakla je i naše učenike na nesebičan potez. U toj akciji sudjelovali su učenici 

2.d razreda Nika Sarić, Antonela Vrljić i Vicko Lazo, te Mario Boban i Vlaho Kekez. 

Antonela Vrljić, Ana Vatović, Antonio Čupić, 

4 Ana Đano, Vicko Lazo, Zora Ćutuk 

5

Ako je Dubrovnik mala Venecija, onda je Venecija veliki Dubrovnik 

Grad Dubrovnik i ove je godine putovanjem nagradio 

učenike i njihove mentore za osvojeno 

jedno od prva tri mjesta na državnim natjecanjima 

u školskoj godini 2011/12. Lani je to 

bilo putovanje u Rueil Malmaison i Pariz, a ove godine u 

Veneciju, još jedan grad prijatelj Dubrovnika. Putovanje 

je zaslužilo 60-ak učenika i njihovih mentora iz osnovnih 

i srednjih škola Grada. Iz naše škole nagrađeni su Lucija 

Pavlina za drugo mjesto na državnom natjecanju iz talijanskog 

jezika te Julia Mačinković i Andrea Ruščić Dragoje 

za prvo, odnosno drugo mjesto na državnom natjecanju 

Gastro 2012. Nažalost, učenice zbog svojih obveza nisu 

mogle ići, ali boje naše škole branili su njihovi mentori – 

Ana Bačić, Ljiljana Prce i Nikša Grabovac te Milan Perić koji 

je išao kao predstavnik Grada, ali ipak je i dio naše ekipe. 

Putovanje je započelo zorom na dubrovačkom aerodromu. 

Sat leta i slijećemo na aerodrom Marco Polo. Transfer 

na Lido di Jesolo, smještaj u hotelu te pravac Venecija! 

Nakon pristajanja na Riva degli Schiavoni, dočekala nas je 

živopisna lokalna vodička koja nas je pričom provela kroz 

povijest ovog predivnog grada-države. Kao i Dubrovnik, 

cijeli je grad spomenik pa je teško nabrojati sve što smo 

vidjeli. Trg i Bazilika svetog Marka sa zvonikom, Santa 

Maria della Salute, Most Rialto, Most uzdaha i Duždeva 

palača svakako su najupečatljiviji. Sve to začinjeno 

pričama o gondolijerima, Casanovi i Marcu Polu, koji je, 

što se nas tiče, ipak Korčulanin. Vrijeme između Božića 

i Nove godine doprinijelo je da Veneciju doživimo u 

najboljem svjetlu, bez prevelike turističke gužve. Grad je 

diskretno okićen i već je sve u znaku venecijanskih maski 

i karnevala. Uz jedinstvenu kulturnu baštinu, blještavilo 

ekskluzivnih trgovina svjetskih modnih marki, stotine 

restorana, slastičarnica i kafića svakako je doprinijelo 

našem oduševljenju ovim gradom - spomenikom na 

vodi. Ipak, duh grada upoznat ćete tek ako se izgubite 

u sporednim uličicama, u lokalnim restoranima i kafićima 

kamo zalaze stanovnici ovog grada. A i espresso 

u sporednim uličicama jeftiniji je od 7 eura koliko ćete 

platiti na Trgu sv. Marka. Sutradan je bio predviđen izlet 

na otoke Lagune. Burano nas je sve oduševio skladom i 

živopisnim bojama pročelja kuća. Što je čipka za Burano, 

to je staklo za Murano. Brodić nas je doveo do tvornice 

stakla gdje nam je majstor u nekoliko minuta prikazao 

kako se puše staklo i kako u nekoliko poteza iz bezlične 

mase istopljenog stakla stvoriti propetog konjića što 

je izazvalo spontani aplauz nas gledatelja. Tri dana u 

Veneciji brzo su prošla. Zahvaljujući lijepom vremenu, 

Anđeli i Kseniji iz agencije Dubrovnik Partner, doživjeli 

smo ono najljepše od Venecije i puni dojmova vratili se u 

Grad proslaviti Novu godinu. Hvalevrijedna akcija Grada 

pokazuje kako se trud isplati, a znanje još uvijek cijeni. 

Cijeli 

grad jedan 

spomenik 

Milan Perić, Ana Bačić, 

Nikša Grabovac i Ljiljana Prce - 

mala ali jaka ekipa naše škole 

Napisao: Nikša Grabovac 

Fotografije: Ana Bačić 

Kanal za pamćenje 

6 7

Sedam dana Lokruma 

U 

organizaciji Udruge s’Art koja u svojim raznim programima obuhvaća 

i onaj koji bismo mogli nazvati Sedam dana Lokruma, kad priređuju 

druženje s vegetarijancima, naši učenici dali su svoj doprinos cateringom 

i tako već drugu godinu za redom odali priznanje ovoj vrlo pozitivnoj 

akciji. Po riječima njihove tajnice Tee Batinić, naša škola redovito dokazuje 

svoje umijeće na njihovim akcijama. Kažu, naš vegetarijanski jelovnik koji 

se sastoji od raznih pašteta bio je za prste polizati! 

Marina Puljizević, 4.d 

Za prste polizati! 

Ništa nam neće ovaj 

dan pokvariti! 

8 

9

Čišćenje Hotela Vis II. 

Volonteri sa svojom 

profesoricom 

Ljiljanom Prce 

Od otvaranja Volonterskog centra 

Dubrovnik u travnju 2010. na 

ovamo imali su više akcija. Na 

samom početku obavili su čišćenje 

i uređenje Hotela Vis II. u kojem borave 

nezbrinute osobe. Tom prilikom volontirali 

su i naši učenici zajedno sa svojom profesoricom 

Ljiljanom Prce. Nakon beskrajnog 

sjedanja za kompjuterom, konačno imamo 

priliku osjetiti se korisnima i uživati u 

lijepom danu i druženju s istomišljenicima. 

Ponosni smo na sebe, rekli su nam učenici 

naše škole. 

Tea Poljanić, 3.c 

Ponosni na sebe 

10 11

Akcija čišćenja podmorja 

Čisto 

more je 

i naš čisti 

obraz 

Ronioci Ronilačkog kluba Dubrovnik, 

među kojima i naš ravnatelj 

Antun Perušina, redovito 

sudjeluju u svim ekološkim akcijama 

čišćenja podmorja pa su to napravili 

i krajem svibnja te početkom lipnja prošle 

godine. Najčešća čišćenja obavljaju se u 

staroj gradskoj luci gdje, osim onoga što 

more nanese tijekom zime, bude i kućnog 

otpada, najlonskih vrećica, plastičnih i 

staklenih boca – svega onoga što ne pripada 

moru. Ipak, ronioci su ustanovili da 

dugogodišnji napori u očuvanju podmorja 

daju rezultate jer je smeća na morskom 

dnu sve manje. Svaku tu ekološku akciju 

poprate i naši učenici sudjelujući na svoj 

način, u skladu sa svojom strukom. 


Sajam poslova 2012. 

Bilo kuda, 

naši svuda 

Početkom ožujka 2012. na Sveučilištu u Dubrovniku 

svečano je otvoren tradicionalni 

peti Sajam poslova u organizaciji Hrvatskog 

Zavoda za zapošljavanje, Područna služba 

Dubrovnik. Sajam je otvorila zamjenica župana 

Marija Vučković. Prisutnima su se također obratili 

i pročelnik HZZ-a Dasen Jasprica te gradonačelnik 

Grada Dubrovnika Andro Vlahušić. Kao i uvijek u tim 

prigodama, svojim sudjelovanjem sajam su obilježili 

naši vrijedni učenici i njihovi nastavnici Ljiljana Prce, 

Ante Kristić i Milan Perić. 

12 13

GASTRO 2012., 

Iskazali se kvalitetom i kreativnošću 

Andrea Ruščić Dragoje i Julia Mačinković, GASTRO – pobjednice 

Škola nam 

je pružila 

izvrsnu 

podlogu 

Andrea Ruščić Dragoje i Julia Mačinković, učenice 

naše škole, pobijedile su svaka u svojoj disciplini 

na natjecanju Gastro iskazavši se kvalitetom i 

kreativnošću. Natjecale su se u disciplinama posluživanje 

menija i recepcijsko poslovanje osvojivši tako najviše 

uspjeha u poznavanju svoje struke. Obje zahvaljuju svojim 

mentorima Ljiljani Prce i Nikši Grabovcu na svom znanju i 

pomoći u pripremama za taj nastup. Andrei je najteža bila 

komunikacija sa stranim partnerom, a Juliji pismeni dio 

natjecanja. Tvrde kako organizacija državnog Gastra za bilo 

koju turističko-ugostiteljsku školu znači puno jer se pokazuje 

znanje, strpljivost i trud učenika i njihovih mentora. „Za nas je 

Gastro jedno novo iskustvo, prilika da upoznamo nove ljude 

i dobro se zabavimo, ali i pokažemo svoje znanje“ – 

rekle su. Naučile su kako je dobrom voljom i trudom 

moguće postići dobre rezultate. A za što će im vrijediti 

nagrada? Andrei za upis na fakultet, a Juliji kao jedna 

lijepa uspomena. A jesu li spremne za rad u turizmu 

nakon srednje škole? „Da, jer ova škola pružila nam je 

izvrsnu podlogu“-rekle su nam. 

Matea Ban, 3.c 

Dodjelom medalja i plaketa zaključeno je 

32. Državno i međunarodno natjecanje 

učenika – GASTRO 2012. koje svake godine 

okuplja najbolje buduće turističke 

i ugostiteljske stručnjake iz Europe i Hrvatske. U 

devet disciplina natjecanje se održavalo od 16. 

do 18. travnja, a domaćin natjecanja, Turistička i 

ugostiteljska škola Dubrovnik, zajedno s organizatorom, 

Agencijom za strukovno obrazovanje i 

obrazovanje odraslih Republike Hrvatske, bila je 

zadovoljna umijećima ovih mladih ljudi koji su se 

iskazali i kvalitetom i kreativnošću. Šteta je što je 

tek mali dio ljudi mogao uživati u pogledu na sve 

ono što su učenici odradili. U sklopu natjecanja 

GASTRO održala se i rasprava na temu usklađivanja 

standarda kvalifikacija s europskim standardima 

u obrazovnom sektoru turizam i ugostiteljstvo. 

Sve čestitke ovim mladim i sposobnim ljudima, s 

nagradama ili bez njih! 


14 15

REALIZACIJA PROGRAMA STRUČNOG USAVRŠAVANJA 

Naš Tonći 

kao Pomet 

Moramo se 

nametnuti 

tržištu rada 

U 

sklopu Nacionalnog plana za poticanje 

zapošljavanja Turistička i ugostiteljska škola 

Dubrovnik u suradnji s Hrvatskim zavodom 

za zapošljavanje realizirala je program 

usavršavanja za kuhare specijaliste za priloge, variva i 

garniture. 

- Cilj ovog programa jest pripremiti polaznike da se 

u svakom trenutku mogu prilagoditi zahtjevu tržišta. 

Napravili smo nekoliko novih programa, a to su kuhar 

specijalist, konobar i slastičar specijalist. Zbog velikog 

broja hotela visoke kategorije, svjesni smo potrebe za 

specijalizacijom unutar struke– kazao je Nedjeljko Jančić, 

profesor u Turističkoj i ugostiteljskoj školi Dubrovnik, 

dodavši kako su se verificirali programi sommeliera. 

Tvrdi kako u našem gradu ima malo ljudi koji su 

uistinu sommelieri, a isti je problem i s barmenima. 

Raznim dodatnim školovanjem, tečajevima, usavršavanjem 

otvaraju se veće mogućnosti i konkurentnost 

na tržištu rada. Ravnatelj Turističke i ugostiteljske škole 

Dubrovnik Antun Perušina istaknuo je kako je čovjek 

ključ uspjeha u turizmu, da svi imamo potencijal, 

samo je pitanje tko nas vodi. 

- Važno nam je što je škola dobila ovaj posao. Bitno je 

osluškivati tržište i na taj način uočiti koje programe 

treba verificirati pa se na neki način nametnuti tržištu 

- kazao je Perušina i dodao kako se škola trudi biti 

spona između učenika i tržišta rada. 


Nastavnici naše škole u punom pogonu 

U 

srijedu su nam javili kako bi bilo lijepo kad bismo nastupili 

na otvaranju 14. Proljetne škole školskih knjižničara u 

Hotelu La Croma, u četvrtak smo počeli osmišljavati kako 

to izvesti, u petak smo imali koncept, u subotu ga uvježbavali, 

a u nedjelju smo imali predstavu koja je trebala biti izvedena za 

tri dana – kažu učenici Dramske grupe Turističke i ugostiteljske 

škole koje je uspješno spremila njihova profesorica Marjana 

Batinić. I tako je iz šale nastala „Đirata“ sastavljena uglavnom od 

pjesama Luka Paljetka i njihovih vlastitih umotvorina. Kostime iz 

16. stoljeća posudile su im Dubrovačke ljetne igre, a nastupili su: 

Nikoleta Belemečić, Rela Petric, Paula Ivančić, Kristina Dedo, Katarina 

Butrica, Julia Mačinković, Toni Macan, Ilir Sufaj, Luka Klobasa, 

Tonći Ante Prizmić, Antun Macan, a pomagali su im i gimnazijski 

„Zelenci“ Toni Peraić i Luka Čerjan. To je bila tek pretpremijera, a 

premijera se dogodila na otvaranju državnog natjecanja GASTRO 

kojem je Turistička i ugostiteljska škola bila domaćinom. 

Petra Puljizević, 3.c 

Na otvaranju 14. Proljetne škole školskih knjižničara u Hotelu La Croma natupili 

učenici Turističke i ugostiteljske škole i Gimnazije 

ĐIRATA U TAJICAMA 

16 17

Rijeka Ombla, kap koja je prelila čašu 

42°40’31”N - 18°8’10”E 

1. 

Ombla je jedna od brojnih rijeka koja izvire 

kao dio Trebišnjice, rijeke ponornice koja ponire 

u Popovu polju u dubrovačkom zaleđu. 

Tridesetak metara od izvora rijeke Omble nalazi 

se mali slap visine 70-ak cm nakon kojeg 

Ombla utječe u Jadransko more u 5 km dugačkom 

fjordu Rijeke dubrovačke kod mjesta 

Komolac pa se smatra da je njen vodotok 

dugačak 30 metara i da je Ombla najkraća rijeka na svijetu. 

U neposrednoj blizini izvora Omble malo je naplavljeno 

močvarno područje i otočić obrastao močvarnom vegetacijom 

tršćaka, što predstavlja stanište maloj populaciji rijetke 

i ugrožene vrste riječne kornjače. Ombla je zaštićena 

od 1964. godine. 

2. 

Okoliš Omble tipični je estuarij obalnog dijela 

Hrvatske sa specifičnim biološkim i ekološkim 

osobitostima. Zaštićeni prostor Omble 

i Rijeke dubrovačke dio je od dvanaest 

takvih područja različite kategorije zaštite, 

koji prema hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode 

zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuvanja 

biološke i krajobrazne raznolikosti, svoje osjetljivosti ili radi 

znanstvenog, kulturološkog, estetskog, obrazovnog, gospodarskog 

ali i drugog javnog interesa. Zbog blizine dubrovačkog 

odlagališta za smeće Grabovica Ombla se nalazi na popisu od 

desetak najugroženijih kraških fenomena u Hrvatskoj, iako je 

Grabovica koja je sanirana 2001. jedino hrvatsko odlagalište za 

smeće s nepropusnim folijama koje zadovoljava najstrože ekološke 

standarde i kriterije. 

3. 

Hrvatska elektroprivreda 

predlaže 

izgradnju hidroelektrane 

Ombla 

snage 68MW u blizini 

izvora Omble. 

Još 26. listopada 

2011. 34 hrvatske i međunarodne organizacije 

za zaštitu okoliša uputile 

su otvoreno pismo Europskoj banci 

za obnovu i razvoj da ne odobri kredit 

u iznosu od 123 milijuna eura za izgradnju 

HE Ombla kod Dubrovnika. U 

otvorenom pismu organizacije su istakle 

ekološke, ekonomske i proceduralne 

probleme HE Ombla, koje su prepoznali 

čak i konzultanti EBRD-a prilikom 

ocjene projekta koji su proglasili “visokorizičnim”. 

Planirana HE Ombla potopila 

bi špiljski sustav Vilina jama, koji 

ima vrlo visoku bioraznolikost pa je u 

planu zaštite kao dio europske mreže 

zaštićenih područja - Natura 2000. Studija 

utjecaja na okoliš za ovaj projekt 

stara je više od deset godina, a pritom 

je i nepotpuna. Protiv izgradnje HRE 

Ombla u posljednjih godinu dana izjasnilo 

se niz priznatih stručnjaka, od geologa 

i biologa do ekonomista. Hidroelektrana 

se planira graditi u području 

krša koje je izuzetno porozno. Nitko ne 

zna koliko su podzemni kanali isprepleteni 

i podzemne vode povezane pa se 

betoniranjem tih kanala mogu izazvati 

neželjeni efekti na povezane sustave 

podzemnih voda. 

5. 

zemljopisnu širinu i dužinu. 

4. 

Zelena akcija i još 33 

hrvatske i međunarodne 

organizacije 

ističu kako se HEP 

u proteklih godinu 

dana žurio da za vrijeme 

mandata stare 

vlade realizira kredit za gradnju HE 

Ombla od Europske banke za obnovu 

i razvoj. Za žurbu nije bilo potrebe, jer 

je Vlada prekršila vlastito predizborno 

obećanje, a prvi potpredsjednik Vlade 

Radimir Čačić izjavio je kako projekt 

HE Ombla mora ići dalje. „Iza planirane 

gradnje HE zapravo se krije plan o 

prodaji vode tankerima na Bliski istok 

ili za potrebe golfskih terena na Srđu. 

Čak 95% poljoprivrednih površina nema 

vodu ili sustav za navodnjavanje, 

a javna poduzeća namjeravaju izvoziti 

vodu koja je jedno od vitalnih potreba 

stanovnika“- rekao je Đuro Capor, 

koordinator Građanske inicijative „Srđ 

je naš“, na jednom od prosvjeda pred 

Kneževim dvorom uoči sjednice Gradskog 

poglavarstva grada Dubrovnika. 

Danas znamo za tri izvora Omble, a to su potok Sv. Nikola, Tundrač i 

Dračevo Selo. Otud izvire voda, naše bogatstvo. Jedna smo od rijetkih 

zemalja koja vodu za piće dobije jednostavnim otvaranjem špine. 

Planet Zemlja više ne nalikuje sebi, ekološke promjene svima su očite 

i zvone na uzbunu. Mi mladi moramo probuditi ekološku svijest o 

važnosti održanja ravnoteže prirode. U suprotnom, uskoro ćemo pitku 

vodu brojati na kapljice, a ovo mjesto pamtiti kao neku sasvim običnu 

Stela Marinović, 3.c 

18 19

Kako najavljuju, nova zgrada Turističke i ugostiteljske škole gradit će se na Babinu kuku 

Nakon niza godina odlučivanja, pregovaranja 

i traženja bolje lokacije školske zgrade, Grad 

i naša Turistička i ugostiteljska škola odlučili 

su, selimo se na Babin kuk. Trenutačna adresa, 

Župska 2, na predjelu Ploče iza Grada nije dovoljno 

dobra zbog nepristupačnosti i zbog nedostatka pratećih 

sadržaja za praktičnu nastavu uz koju bi učenici škole, 

budući turističku djelatnici i ugostitelji, bili što bolje educirani 

i usavršeni za posao u struci. Prije nekoliko godina, 

točnije 2006., došao je prijedlog da se škola preseli na 

područje Općine Župa dubrovačka, u Kupare. Ovdje bi 

novoizgrađena škola imala dodatne prostore, tzv. hotelškolu, 

gdje bi se uz učenje teorijskog dijela održavala 

praksa. Prvenstveno zbog udaljenosti od grada, ova 

ideja nije bila u mogućnosti realizirati se. Školski odbor 

Turističke i ugostiteljske škole također se usprotivio 

izjasnivši se kako bi preseljenjem u Kupare nastali novi 

troškovi, prvenstveno na račun učenika, a i profesora. 

Većina ih stanuje u užem središtu grada, a neki čak i 

dalje, u Mokošici, Dubrovačkom primorju, na Elafitima, u 

Stonu, čime bi opao interes za zanimanja koja škola nudi. 

Ni mnogi građani nisu se složili s novom idejom, čime je 

konačno sve propalo u vodu. Naš ravnatelj Ante Perušina 

i sam kaže: „Turizam i ugostiteljstvo bitna su grana dubrovačkog 

gospodarstva, možda čak i jedina. Zato je nužno 

što bolje osposobiti kadar koji će u njemu raditi. Učenici 

moraju osjetiti duh grada Dubrovnika i raditi u okruženju 

vrhunske turističke destinacije, što ne bi bilo moguće 

ako bi škola dobila novu adresu, izvan Dubrovnika“. Zbog 

manjka novčanih sredstava, a i zbog nepovoljne lokacije, 

ideja je s razlogom odbačena. Rješenje je ipak uskrsnulo. 

Novu lokaciju škole zauzet će glavica Babina kuka gdje 

će se, osim škole, izgraditi i hotel s manjim smještajnim 

kapacitetima, restoranom otvorenog tipa, slastičarnicom 

i kafeterijom, a sve po prihvatljivim cijenama za goste i 

građane. Ovdje će naši budući učenici imati priliku spojiti 

ugodno s korisnim, školovati se i obavljati stručnu praksu 

među boljim uvjetima koji se podrazumijevaju gradnjom 

dodatnih kapaciteta. O početku gradnje još ništa ne 

znamo, ali važno je da sve ide postupno, pa tako i ovaj 

projekt. Zemljište na Babinu kuku rezervirat će se za 

izgradnju škole i popratnih objekata, krenut će planiranje 

izgradnje i gradnja. Valja prikupiti novčana sredstva 

u čemu se očekuje pomoć Europske Unije. Nadamo se 

uspješnoj realizaciji ovog plana, izgradnji nove i bolje 

škole koja bi svojim sadržajima privukla veliki broj učenika 

koji jedini mogu pridonijeti turizmu i ugostiteljstvu 

grada Dubrovnika. I sve bi to bilo sasvim u redu i vrlo 

prihvatljivo, dapače, potrebno s obzirom na dotrajalost 

naše postojeće zgrade, da nas ne muči mali crv zvan 

„sindrom Srđa“. Pod krinkom dobronamjernosti neke 

više sile ne prestaju govoriti o potrebi preseljenja naše 

škole. Bilo kamo. Samo da se više maknemo odavde. Pa 

nam je nekako sinulo... i to u trenutku dok smo uživali u 

najljepšem sutonu na svijetu i u neodoljivom pogledu na 

Lokrum i na Grad. Kome i zašto zapravo trebaju tereni na 

kojima je zgrada naše škole? 


Jasno nam je zašto ne možemo ostati ovdje 

Ni vrag 

nije tako 

crn kako 

izgleda 

Učenici moraju osjetiti 

duh grada Dubrovnika 

20 21

ŠIBENIK, DRŽAVNI LIDRANO 

DVANAEST 

LAKIH KOMADA 

Monika Vodenac 

i Ante Tonći 

Prizmić, bivši 

maturanti 

Prvo pa muško! Tako bismo 

mogli opisati ovogodišnji 

uspjeh naše novine. 

Naime, Moniki i meni ovo 

je bila prva godina da smo urednici, 

a odmah smo pozvani na Državnu 

smotru LIDRANO koja se održala 

od 17. do 19. travnja u Hotelu Solaris 

u Šibeniku. Kad smo krenuli, 

padala je kiša koja nas je pratila 

sve do autoceste između Splita 

i Šibenika, no kada smo stigli u 

Šibenik, kiša je prestala padati. 

Istu večer bilo je otvaranje smotre 

i početak pojedinačnih scenskih 

nastupa. Sutra smo zaduženja 

nastavili s izložbom novina u 

predvorju hotela, a nakon toga 

smo se svi mi novinari zajedno 

s profesorima okupili u dvorani 

Krapanj na okruglom stolu. 

Tamo nas je čekalo ugodno 

iznenađenje. Objasnili su nam 

da su na prezentaciji novine 

posložili po kvaliteti, od najboljih 

prema onima lošijima, 

a naše su bile na drugom 

mjestu. Bili smo oduševljeni! 

Pohvalili su naše novine i rekli 

nam kako pretpostavljaju da 

je ove godine ravnatelj našao 

negdje novaca pa smo imali 

više stranica nego prethodnih 

godina. A nikad ih nismo tiskali u manjem broju (12 komada!!!). 

Potaknut time, vjerujem da će ravnatelj ove godine tiskati još manji 

broj komada pa ćemo onda biti na prvom mjestu. Dan smo nastavili 

u kongresnoj dvorani gdje su se odvijali scenski nastupi do večernjih 

sati. Sutradan smo Monika i ja dobili slobodno. U podne je upriličeno 

zatvaranje smotre, nakon čega smo pošli u Šibenik vidjeti Katedralu sv. 

Jakova i sam grad. U poslijepodnevnim satima krenuli smo prema gradu 

puni dojmova i ideja za sljedeći broj. Zahvalni smo našoj profesorici Maji 

koja je samo srce ovih novina i prvenstveno zaslužna za naš odlazak na 

Državnu smotru LIDRANO. 

Naši u francuskom gradu 

Rueil-Malmaisonu 

Dogovorena 

razmjena 

učenika 

i studenata 

Zajedno s Turističkom zajednicom našega grada 

Turistička i ugostiteljska škola predstavila je u 

Rueil-Malmaisonu privatni smještaj i smještajne 

kapacitete u Dubrovniku, dubrovačku gastronomsku 

ponudu i vina Dubrovačko-neretvanske županije. 

Dogovorena je suradnja njihovih ugostiteljskih 

škola s našim školama i razmjena učenika i studenata 

obaju gradova. Učenice dubrovačke Turističke 

i ugostiteljske škole Pere Kristović i Matea Vekić sa 

svojim nastavnikom kuharstva Perom Radulovićem i 

ravnateljem Antunom Perušinom pripremili su delicije 

i predstavili hrvatska vina za francuske goste. Na 

čelu delegacije Grada Dubrovnika bio je pročelnik 

Milan Perić, inače i nastavnik naše škole. 

Matea Batinić, 4.d 

Ante Tonći Prizmić, bivši maturant 

Ravnatelj Turističke 

i ugostiteljske škole 

Antun Perušina i 

22 pročelnik 23Milan Perić

Advent u Beču 

Grad baroka, secesije, 

umjetnosti i glazbe 

Kažu da je glavna austrijska prijestolnica, grad 

Beč, najljepši u vrijeme adventa. Mi smo se u to 

uvjerili. Ovo je naš advent u Beču. Možemo reći da 

smo maratonski prošli glavnim gradskim znamenitostima 

i ulicama pa, nažalost, pomalo mutna 

sjećanja pišem ove retke, ali mnogobrojne snimljene 

fotografije vraćaju misli na trodnevno putovanje. 

Krenuli smo u petak navečer i vozili se nešto 

više od dvanaest sati uz kraće usputne stanke za 

odmor. Imali smo i govornu pratnju našeg vodiča 

koji nam je sve važno o Beču ispričao u autobusu. 

Jutarnji sati i pokoje kapi kiše dale su nam do 

znanja da smo u predgrađu Beča te da naša mala, 

kratka, ali slatka pustolovina počinje. Gotovo trčeći 

kroz grad, imali smo prilike posjetiti njegove brojne 

znamenitosti, ušetati i u one male ulice koje vode 

do još boljih mjesta. Smjestili smo se u Hotel Europa 

House u nešto mirnijem dijelu grada. Navečer 

je slijedila zajednička večera u središtu grada u 

nekom od restorana. Večernja šetnja do restorana 

elegantnom i skupom ulicom Graben koju prožima 

zvuk uličnih svirača pruža osjećaj radosti, a kad 

na njenom kraju ugledate Katedralu sv. Stjepana, 

sjedište bečkog nadbiskupa, ostanete oduševljeni. 

Poslije večere imali smo slobodno vrijeme u gradu. 

Nešto manja grupa iz 3.c odlučila se za Starbucks 

koji je moguće naći iza svakog ugla. Primijetili smo 

da nema zabave u gradu za maloljetnike pa smo se 

vratili u hotel. U nedjelju, nakon odjave iz hotela, 

Grad leži na obalama velikog Dunava, a ime je dobio po maloj 

rijeci Wien. Ring, glavna bečka avenija i jedna od najljepših 

ulica svijeta, zatvara najuži centar grada. Tuda voze tramvaji 

kojima se može kružno obići i razgledati to najvažnije središte. 

Stephansdom, katedrala smještena u srcu grada, postoji već 

devet stoljeća, a prepoznatljiva je po visokom tornju i šarenom 

krovu. Osim ove, Beč nudi velik broj crkava koje se ponosno 

diče vremenom u kojem su stvorene. Beč nudi i mnoštvo 

muzeja koje, nažalost, nismo posjetili. 

U gradu vlada savršeni red, u prometu sve funkcionira, sve je na 

vrijeme, pa tako i u svijetu poznati U-Bahn kojim smo se malo 

vozili. U Beču ima mnogo Hrvata, Srba i Bošnjaka, pa i ako se izgubite, 

ima ljudi koji razumiju vaš jezik pa se nismo baš napričali 

stranih jezika. No, ipak smo se izgubili. Nakon sat i pol lutanja i 

traženja, 3.c pronašao je put zahvaljujući dragim i susretljivim 

ljudima koji, čim izvadite plana grada i nešto ih upitate, spremno 

pomažu. Nije zaludu izraz ‘bečka škola’. 

put nas je odveo na božićni sajam ispred gradske 

vijećnice. A tada počinje još jedno naše samostalno, 

kratko i nadasve zanimljivo lutanje Bečom. Krenuli 

smo natrag u centar, tražeći mjesta za shopping, 

jer shoppinga nikad dosta. Cijene su nešto skuplje 

nego u nas, ali prihvatljive. Predahnuli smo u vrlo 

poznatom ribljem fast foodu, Nordsee. Ovdje su 

naši novčanici jedva preživjeli, naručili smo mnogo, 

a pojeli ništa. Sajam smo napokon iskoristili za još 

malo zabave, kupnju božićnih ukrasa i uživanje u 

slasticama. Nažalost, kuhano vino ne toče maloljetnicima 

pa smo se morali zadovoljiti punčem. Posljednja 

postaja dana bio je dvorac Schonbrunn. U 

večernjim satima ovaj dvorac diše božanstvenom 

atmosferom. Njegovo dvorište obasjano je svjetlom, 

a zrak ispunjavaju mirisi hrane i pića s božićnih 

štandova. Dvorac Schonbrunn bio je ljetna rezidencija 

dinastije Habsburg, a danas je dio UNESCO-ve 

baštine. Kad se sada osvrnemo na naše malo putovanje, 

sjetimo se nekoliko ključnih riječi: božićni 

ugođaj, predivna atmosfera, dobra hrana i piće i dobro 

društvo. A kad nas pitaju po čemu najviše pamtimo 

ovaj grad, sa sigurnošću možemo reći da su to 

njegovi parkovi. Takvo savršenstvo ne nalazi se lako, 

u njima je utkana umjetnost, baš kao i u Straussovu 

valceru. Grad baroka, secesije, umjetnosti i glazbe, 

bar takvog smo ga doživjeli, ružne strane nismo 

gledali jer toga ionako imamo kod kuće. 


24 25 

Malo nas je, ali nas ima!

Terenska nastava u Boki kotorskoj 

trag hrvatstva 

U sklopu programa predmeta koji 

obuhvaćaju terensku nastavu i organizaciju 

izleta, učenici Turističke i 

ugostiteljske škole i njihovi nastavnici 

Nataša Mrđenović, Maja Milošević 

i Nikša Grabovac kao vođa puta i 

organizator izleta, posjetili su Boku 

kotorsku (Perast, Kotor i Budvu) 

slijedeći tako tragove hrvatske kulture 

i katoličanstva na području 

susjedne države. Vodič kroz povijest 

opstojnosti Hrvata na ovom području 

bio je Ivica Biskupović koji je u ime 

Hrvatskog građanskog društva Crne 

Gore naglasio kako se Hrvati kao autohtoni 

narod u Crnoj Gori spominju 

još u dokumentima Biskupskog 

arhiva u Kotoru 1431. i u kontekstu 

uporabe glagoljice u crkvenim obredima, 

svojinsko-pravnim odnosima 

ili sudjelovanju u bitkama protiv 

Turaka. Msgr. Srečko Majić upoznao 

je učenike s nastankom Gospe od 

Škrpjela i njenom tradicijom koja se 

obilježava svake godine 22. srpnja, 

kad Peraštani organiziraju Fašinadu, 

hodočašće brodicama i obred nasipanja 

kamenja oko otoka. 


Biser mora, gastronomski festival u organizaciji 

Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija 

Priznanje i pohvale 

u pripremi večere 

U organizaciji SKMER-a (Saveza kuhara mediteranskih 

i europskih regija) u Supetru na otoku Braču od 

28. ožujka do 1. travnja održan je 7. Biser mora, gastronomski 

festival na kojem je sudjelovalo 250 majstora 

kuhinje iz sedamnaest europskih zemalja: 

Hrvatske, Rusije, Italije, 

Švicarske, BiH, Crne Gore, 

Makedonije, Turske, 

Češke, Bugarske, Slovenije, 

Austrije… Nadmetanje 

se odvijalo u šest kategorija. 

Posebno zanimljivo 

bilo je natjecanje kuharajuniora 

u pripremi jela triju 

sljedova u kojem je sudjelovala i ekipa Turističke i 

ugostiteljske škola Dubrovnik koju su činile učenice 

Ivana Majkovica, Kristina Radić, Lukša Jerinić, Vinko 

Cvitanović i njihov profesor Thuri Herceg. U mnoštvu 

ekipa osvojili su prvo mjesto za najbolje 

glavno jelo i treće mjesto za 

sveukupno natjecanje, na što je njihov 

profesor bio iznimno ponosan. 

Festival je imao i humanitarni dio 

na kojem je nastupila i ova ekipa za 

što su dobili priznanja i pohvale u 

pripremi večere. 

Kristina Radić, 

bivša maturantica 

26 27

Učenici 2.c sa 

svojom 

razrednicom 

Sandrom Bender 

Bili smo u Sarajevu 

Ćevapi, najupečatljiviji 

bosanski zaštitni znak 

Sarajevo, grad na 

Miljacki, opjevan u 

mnogim pjesmama 

(Halidovim). Tri kulture 

isprepliću se u jednom gradu. 

Još su vidljivi tragovi rata po 

polurazrušenim pročeljima kuća 

i zgrada. Jedini je grad na ovim 

prostorima u kojemu su održane 

Zimske olimpijske igre 1984. Na 

okolnim planinama (Igmanu, Bjelašnici) 

još se vide skijaške skakaonice, 

staze, ostaci žičara, mala 

olimpijska sela…Kažu da je to 

bilo zlatno doba Sarajeva. Rat je, 

nažalost, na svemu 

ostavio pečat. 

Kriza se osjetila pri samom polasku 

iz porta u Gružu. Od planirana tri 

razreda, iz ovih ili onih razloga, jedva 

nas se sakupio jedan autobus. Vrijeme 

je bilo kao izmišljeno za putovanje, 

pravo proljeće, kraj travnja. Ugodna 

je bila pratnja naših triju, neuobičajeno 

opuštenih profesorica koje su 

nas zabavljale, ali i pomalo limitirale 

u našim planovima. Roditelji kao roditelji 

– savjeta nikad dosta! „Nemoj piti, 

nemoj pušiti, pazi dobro što činiš!“ Tu 

nema pomoći. Samo klimaš glavom. 

Krenuli smo mamurni, svaki sa svojim 

‘kušinom’ u zagrljaju. Neki i s medom. 

Slušalice u ušima. Izmjenjuju se slike 

prelijepih krajolika doline Neretve i 

srednje Bosne. Malo nas je razdrmao i prestrašio bliski 

susret s pokvarenim kamionom u tunelu. Okrijepili 

smo se i odmorili u Počitelju. Lijep gradić. Budim se. 

U Sarajevu smo. Odmah su mi pali na pamet savjeti 

(„Pazi gdje ideš, ne udaljavaj se od svoje grupe, čuvaj 

dokumente i novce... „). Rastrčali smo se po gradu 

sa željom da što više vidimo i kušamo u što manje 

vremena. Naravno da smo prednost dali nadaleko 

poznatim ćevapima koji su vonjali iz svakog ‘kantuna’. 

Znajući za našu ekskurziju, vlasnik nas je domaćinski 

primio, ali zbog puno porcija koje su morale biti 

brzo gotove, napola pečeni ćevapi zapinjali su nam 

u grlu, ali smo ih ipak ponijeli u hostel. Na ugodnih 

25 stupnjeva smjestili smo se u hostel na Igmanu 

gdje su nas dočekali još uvijek bijeli vrhovi planina. 

Nakon večere ugodno smo se zabavljali uz budno oči 

naših profesorica. Ujutro je slijedio posjet čuvenoj 

Baščaršiji. A tamo – svi u „markiranoj“ odjeći (lažnjacima). 

Mnoštvo ljudi, mirisa i zvukova. Ostao mi je u 

sjećanju taksist u kratkim hlačama i donjoj majici sa 

‘šugamanom’ oko vrata. S našim ‘jaranom’ prijateljski 

smo ‘proćakulali’ o svemu i puno toga zanimljivog čuli 

o životu u Sarajevu prije i sada. Sporo se liječe ratne 

rane. Slijedio je kratak šoping u kojem sam potrošio 

ionako skroman džeparac na par ‘markiranih’ krpica, a 

majci sam kupio najpoznatiji suvenir, bakrenu džezvu 

za ‘oprost grijeha’. Posjetili smo impresivnu džamiju u 

središtu grada, gdje smo se upoznali sa zanimljivom 

muslimanskom arhitekturom i običajima. Dosad 

sam to vidio samo na televiziji. Nakon tri lijepa, ali 

naporna dana, vratili smo se izmoreni, ali sretni u 

najljepši grad na svijetu. Teško se bilo opet priviknuti 

na radnu kolotečinu. 

Luka Klobasa, 2. c 

28 29

Učenici Turističke i ugostiteljske škole 

na razmjeni učenika u Italiji 

Razmjena 

iskustva i lijepih 

uspomena 

Od 25. do 31. ožujka četrnaest učenika Turističke i ugostiteljske 

škole Dubrovnik u pratnji profesorica Ivane Ljubimir i Ljiljane 

Prce boravilo je na razmjeni učenika u talijanskom gradu Recoaro 

Terme i posjetilo njihovu školu I.P.S.S.A.R. Pellegrino Artusi. 

Učenici ugostiteljskih zanimanja sudjelovali su u nastavi u kabinetima 

kuharstva i posluživanja, dok su učenici hotelsko-turističkog usmjerenja 

sudjelovali na nastavi stranih jezika i recepcijskom poslovanju. Domaćini 

su se potrudili učiniti im boravak što zanimljivijim pa su organizirali 

obilazak grada, posjet gradskoj vijećnici i primanje kod gradonačelnika, 

izlete u Veneciju i Veronu. Učenici iz Italije boravit će u Dubrovniku od 

15. do 21. travnja. 


Kako god 

okreneš, 

Dubrovčani 

moraju naići na 

neke skaline 

30 31 

Izletnici Turističke i ugostiteljske škole sa svojim profesoricama

EKSKURZIJA 2011./2012. 

Magla svuda, svuda oko nas... 

Baš kao i svi prije nas, i mi smo 

jedva dočekali svoju ekskurziju. 

Baš kao i svaka generacija prije 

nas, znali smo da će upravo 

naša biti najluđa i najzabavnija. Nismo 

znali što očekivati, ali znali smo jedno 

- bit će nezaboravno. Okupljanje na 

kolodvoru počelo je u popodnevnim 

satima, a osmijesi su bili na svakom licu. 

Nismo se vidjeli cijelo ljeto, a sada krećemo 

na drugi kraj kontinenta zajedno. 

Mislili smo da nam je dugi put mačji 

kašalj, jer ipak smo mi mladi, zdravi i 

veseli. Uslijedilo je više od 24 sata vožnje 

autobusom kroz Hrvatsku, Italiju, 

Francusku i na kraju - Španjolsku. Znali 

smo da je put dug, ali smo ipak nepromišljeno 

igrali igrice na mobitelima i slušali 

glazbu ne štedeći baterije. Za 5-6 sati 

baterije su se ispraznile, a put je trajao 

još petnaestak sati. Bilo je to duuuuugih 

petnaest sati. Tko je mogao, spavao je, a 

tko nije.... a nije. Dolazak u Monako bio 

je kao ulijetanje na filmski set. Ferrariji 

na svakom uglu! Naši momci osjećali su 

se kao djeca u tvornici igračaka. Hodajući 

uokolo nismo mogli ne primijetiti 

da na putu nema ni jednog papirića, ni 

jedne žvakaće, ni jedne boce. Policajci 

u bijelom, a Kneževa palača kao Matovilkin 

dvorac. Nakon nekoliko pozerskih 

slika i prvih kupljenih suvenira, krenuli 

smo dalje. Monako nam je ostao u sjećanju 

kao inačica svijeta Walta Disneyja. 

Nakon još nekoliko sati vožnje došli smo 

u Nicu. Tuš i krevet gledali smo kao u 

samog Boga, ali nije bilo vremena za 

odmor. Bila je to prva večer za izlazak. 

Večera – žali Bože, ali nismo došli jesti, 

nego zabavljati se. Nica je bila pravo 

osvježenje za nas. Mladi ljudi posvuda, 

ulični plesači, zabavljači, tete koje rade 

pletenice, slastičarnice, kafići, crtači, 

štandovi, trgovine i sve što čini Nicu 

onako šarmantnom, osvojilo nas je iz 

prve. Poželjeli smo ostati u Nici, ali ujutro 

je trebalo krenuti dalje. Tek kad je 

ujutro zazvonila budilica, shvatili smo 

koliko smo umorni. Strpaj stvari u kofer, 

zgrabi nešto za doručak, uđi u autobus 

i nastavi spavati. Lloret de Mar bio nam 

je nešto stalnije boravište. More nam 

je bilo blizu, ali more imamo i doma. 

Nitko se nije kupao. Noći su nam bile 

zanimljiviji dio dana. U zadnja dva dana 

prebacivali smo se s hrvatskog, preko 

talijanskog na francuski, a baš kad smo 

pomislili da ćemo slušati i španjolski, 

iznenadili smo se. Čuti hrvatsku glazbu 

bio je pravi doživljaj, ali da sve osoblje 

noćnog kluba govori hrvatski, bilo je 

van svih očekivanja, pogotovo onda 

kad ogovaraš konobara koji ti nakon 

nekoliko trenutaka reče: „Izvolite, moje 

dame“. Ulazak u suvenirnicu uvijek je 

bio popraćen hrvatskih pozdravom, a na 

kraju se uopće nismo trudili govoriti engleski. 

Tulumi do jutra, i to svakog jutra, 

nisu dobra ideja, ali izdržali smo. Ujutro 

nam „hrana nije ništa valjala“, a želudac 

nam je bio „sasvim u redu“. Vraćanje u 

hotel u 6, a polazak u 9 nije nam baš bilo 

po volji. Unatoč kiši koja je pljuštala, svi 

smo nosili sunčane naočale ujutro dok 

smo se gegali do autobusa. Barcelona 

nam se svidjela, ali nismo imali snage 

to pokazati. Drijemanje iza naočala 

bilo nam je glavna zanimacija, dok je 

naša vodička nešto pokušavala ispričati. 

Gaudi je totalni luđak, ipak smo se svi 

složili. Bilo je tu još puno fotografiranja, 

kupnje suvenira i traženja najbliže klupe 

za odmor. Tijekom šetnje oko Sangrade 

Famile nismo bili sigurni je li stvarno toliko 

velika ili smo mi ipak prilično umorni. 

Mislim da je u pitanju bilo oboje. Zadnji 

dan dočekali smo Port Aventuru. Nismo 

znali gdje početi. Htjeli smo sve. Dvosatno 

čekanje za svaku spravu isplati 

se. Slobodni pad, vlak smrti, stampida, 

tutuki splash... nismo znali što bismo 

prije. Srce je ispod brade, ali nitko neće 

priznati. Bila je to prava injekcija adrenalina. 

Htjeli smo još, ali dan je bio prekratak. 

Kad nas je pustio adrenalin, ostao je 

samo umor. Zbog pospanih očiju, Magične 

fontane činile su se još magičnijima. 

Sjedali smo na stubama, pili vodu 

(za promjenu) i gledali ljepotu fontana. 

Mogli smo sjedati tamo cijelu noć, ali 

znali smo da idemo doma. Čekanje na 

aerodromu kratili smo mišlju da ćemo 

doći doma i pojesti nešto žlicom. Vratili 

smo se u Dubrovnik kasno ujutro puni 

dojmova, ali s malo riječi. Nismo znali 

što reći svojima doma, osim da je bilo 

ludo i nezaboravno. Ostalo je povijest. 

Marija Obuljen, 4c 

32 33

Dodjela njemačke jezične diplome I. –međunarodno priznatog 

certifikata o znanju njemačkog jezika na razini A2/B1 

Dokument kojim se dokazuje 

jezična kompetencija 

Oni nisu najuspješniji na svijetu, a nisu ni najbogatiji. 

Oni su naši bivši učenici koji vole ono što rade, izgaraju u svom 

poslu, daju najbolje od sebe, a uspjeh je došao kao posljedica 

toga. Koje je mjerilo “uspjeha na hrvatski način”ako nema 

materijalne zadovoljštine? Veliki i sretni osmijeh! 

Kad pročitate ono što govore i vidite njihova lica, zapitajte se - 

jeste li vi u svom radu dali najbolje od sebe? 

Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik, zajedno s njemačkom Središnjicom za školstvo u inozemstvu, 

priredila je u utorak u Hotelu Valamar Lacroma svečani domjenak povodom dodjele njemačke jezične 

diplome I. –međunarodno priznatog certifikata o znanju njemačkog jezika na razini A2/B1 - prvoj generaciji 

trećaša koje su za stjecanje ove diplome pripremali hrvatski profesori njemačkog jezika uz koordinaciju 

njemačke lektorice i to kroz redovnu nastavu. Ovo je značajna novina u Turističkoj i ugostiteljskoj 

školi, matičnoj školi za ovaj program za cijelu južnu Dalmaciju, jer se učenicima pruža mogućnost 

stjecanja znanja njemačkog jezika i međunarodno priznatog certifikata bez dodatnog pohađanja nastave 

i bez dodatnih troškova za učenike, roditelje i za školu. Šestogodišnja suradnja s njemačkom središnjicom 

rezultirat će ove godine trećom generacijom maturanata koji će, nakon položenog ispita, steći DSD II. 

certifikat kojim se dokazuje jezična kompetencija na razini B2/C1 zajedničkog europskog jezičnog okvira. 

Popis učenika 

koji su stekli DSD 

I. certifikat 

Mario Maždin, Marija 

Obuljen, Josipa Radoš, 

Juraj Violić, Toni Jerinić, 

Lea Lazarević, Dominik 

Matijaš, Ivana Anđelić, Nikolina 

Butigan, Anđela Petra 

Cvitanović, Ivana Knez, 

Mia Kurtović, Josipa Ljubić, 

Andrija Mandić, Jasmina 

Pelko, Joško Šimunović, 

Zrinka Zelenković, Andrija 

Thon, Ana Marija Tot i Katarina 

Kolić. 

Anamarija Galjuf, 2.a 

Ovakvo profiliranje kompetencija izuzetno je važno za profesionalnu budućnost naših učenika 

jer na poslodavcu jasan način mogu prezentirati svoje jezične vještine. Značaj ovog 

programa najbolje opisuju riječi profesorice Claudije Heller, naše njemačke suradnice, koja 

svjedoči o enormnom interesu za posao nenjemačkih, osobito visokokvalificiranih posloprimaca 

– inženjera, matematičara, liječnika i IT-stručnjaka – na njemačkom tržištu rada kojem 

upravo nedostaju ovi profesionalni profili. No, ovaj interes praćen je masivnim jezičnim 

barijerama koje onemogućuju uključivanje u rad i život u njemačkom društvu. Dokaz o vladanju 

njemačkim jezikom na razini B1 nudi mogućnost potpune integracije u svijet rada i 

skraćuje vrijeme potrebno za dobivanje stalnog boravka u Njemačkoj. 

Radi se o ispitu čiji se format sastavlja u Njemačkoj i koji se u cijelom svijetu održava u isto 

vrijeme, a sastoji se od 4 dijela: čitanje s razumijevanjem, slušanje s razumijevanjem, pismena 

i usmena komunikacija. Prve tri vještine vrednuju se u središnjici u Njemačkoj, a 

četvrtu vještinu vrednuje povjerenstvo sastavljeno od hrvatskih profesora njemačkog jezika 

kojem predsjedava njemačka lektorica. Kao posebni dio pripreme za ispit organizira 

se tzv. pilotiranje, probni ispit, gdje učenici mogu neposredno vidjeti kako izgleda pravi 

ispit. Ispit je diferenciran pa je i ispitni uspjeh diferencirano prikazan na diplomi, i to prema 

bodovnoj skali koja prikazuje razine jezične kompetencije od A1 do C1 ZEROJ-a. Tako 

je svakom učeniku dokumentiran njegov individualni uspjeh koji pokazuje u kojim je jezičnim 

vještinama jači, a u kojima slabiji. 

34 35

Dario Marinović Baka, 

ponajbolji hrvatski futsal 

reprezentativac, svoju je karijeru 

odlučio nastaviti u kuvajtskom 

klubu Yarmouk 

Samo mi 

treba zdravlja 

36 

Maturirao sam 2008., a razrednica mi je bila Bruna Dizdar. 

U najboljem sjećanju ostao mi je legendarni Kule, iako 

moram priznati da sam sa svim nastavnicima imao više 

nego korektan odnos. U toj školi proveo sam najbolji dio 

svog života. S prijateljima iz škole imam drugačije odnose; 

s nekima se družim stalno, s nekima se viđam ponekad, 

a s nekima se rijetko čujem i vidim. Puno sam prijatelja 

stekao tijekom školovanja i teško je baš sa svima ostati 

u odličnim odnosima. Moja svakidašnjica u Kuvajtu? 

Probudim se u 15 ili 16 (baš volim spavati!) i onda 

slijedi rutina kao i kad sam bio doma: kava, ručak 

i navečer trening pa doma na večeru i spavanje... 

Nisam još došao do svog vrhunca. Mislim da netko 

s 22 godine još ne može biti na vrhuncu jer sigurno 

ima puno prostora za napredak, pa tako i ja. Mislim da 

me čeka još puno toga, samo mi treba zdravlja jer me 

čeka još puno posla. Životni mi je prioritet biti što 

uspješniji u svom sportu i raditi sve što je u mojim 

mogućnostima da do toga i dođe. Razumijem 

mlade koji idu u zapadne zemlje raditi i tražiti 

posao jer je takva situacija kod nas, nema 

posla, a i plaće su premale da bi ljudi mogli 

opušteno živjeti. Kad završe školovanje, ne 

preostaje im ništa drugo nego tražiti posao 

negdje drugdje. Vani je situacija puno, puno 

bolja i može se lijepo zaraditi. U sportu je ipak 

drukčije: ako si dobar, uvijek ćeš imati klub za koji 

ćeš igrati i koji će brinuti o tebi, iako je i sport dotaknula 

ova svjetska kriza, osjeti se lagani pad. Turizam 

i ugostiteljstvo imaju dobru perspektivu, pogotovo u 

Dubrovniku, iako cijela Hrvatska ima svoje prirodne 

ljepote koje su poznate po cijelom svijetu. Čovjek treba 

biti uporan u onome što radi i imati svoje ciljeve. Ne 

smije se pokolebati ako naiđe na probleme jer ništa 

nije lako i ništa ne ide preko noć. Svim učenicima 

Turističke i ugostiteljske škole poručujem da uživaju u 

prelijepim danima, dobroj školi i odličnim nastavnicima 

i da se ne živciraju zbog sitnih problema. Vjerujte, 

uvijek ćete se sjećati školskih dana i svega 

što ste tad doživjeli, jer to se ne zaboravlja. 

37

Nikša Dobud, 

vaterpolist dubrovačkog Juga 

i dobitnik zlatne medalje na 

olimpijadi u Londonu 

Za uspjeh treba 

krvavo raditi 

M 

aturirao 

sam 2006., godinu dana nakon svoje generacije, a 

dok sam pohađao redovnu nastavu, razrednica mi je bila 

profesorica Ivana Ljubimir. U sjećanju mi je ostao profesor 

Milan Perić zbog strogoće i stručnosti, odnosa prema radu i disciplini. 

Na njegovom satu nije se čula ni muha. Svi su ga se bojali, ali i 

poštovali. Uglavnom čuvam lijepe uspomene na srednju školu. 

Bilo nas je malo mladića, ali je bio pun razred cura. Kud ćeš bolje! 

Pamtim i pogled na Grad iz naše učionice. S nekima iz razreda 

ostao sam u dobrim odnosima, s nekima u površnima, ali kad se 

sretnemo, uvijek se srdačno pozdravimo. Recimo da sam prilično 

dobar s njih desetak. Moju svakidašnjicu čini ustajanje u 8, trening 

od 10 do 12 pa odmaranje, nakon čega opet slijedi trening od 18 

do 20. Nekad imamo i utakmice popodne, ali u tom slučaju odradimo 

kraći jutarnji trening. Utakmice su subotom pa obično nakon 

toga izađem vani, a u nedjelju se odmaram. Puno putujem, puno 

utakmica odigram tijekom tjedna. Uspjeh ne dolazi preko noći, 

za uspjeh treba krvavo raditi. U pogonu sam od jutra do navečer, 

a sutra opet ispočetka. Nisam došao do vrhunca karijere, ali jedan 

od vrhunaca je zlato u Londonu. To je najviše što možeš napraviti 

u vaterpolu. Ali tu ne zastajem. Pokušat ću naći nove motive, nove 

ciljeve. Vrhunski sportaš potvrđuje se kontinuitetom, a meni je cilj 

još poneka zlatna medalja i još puno pobjeda. Nikad u životu neću 

zaboraviti doček koji su nam priredili Dubrovčani na povratku iz 

Londona. Osim toga, upisao sam i komunikologiju u Dubrovniku 

koji ću nastojati završiti. Nije lako i zbog obaveza ide sporo, ali 

dovest ću ga do kraja. Žalosno je što ne možemo mlade 

zadržati u Gradu, ali tome je kumovala kriza. Nisam 

dovoljno stručan da dajem savjete, ali trebalo bi nešto 

iz temelja promijeniti, otvarati nova radna mjesta. Kao i 

cijeli svijet, i vaterpolo proživljava svoju krizu. U sportu 

je situacija prilično teška, klubovi grcaju u financijskim 

problemima, samo je nekoliko klubova koji sportašima 

mogu redovito isplaćivati plaće. Moramo se svi zajedno 

strpjeti i nastojati što prije izaći iz krize. Ako nas išta 

može izvući, to je turizam i ugostiteljstvo. Uz sport, to 

je jedino po čemu smo poznati i što nam donosi prihode. 

Zato u to moramo ulagati. Moj je savjet mladima 

da slijede svoje snove i ne odustaju kad naiđu na 

poteškoće. Samo tako ostvarit će ono što su zacrtali. 

Sandro Sukno, 

vaterpolist riječkog Primorja, dobitnik 

zlatne medalje na olimpijadi u Londonu 

Kad si talentiran i uspješan, 

svi se lome 

oko tebe 

Maturirao sam 2009., a razrednica mi je bila profesorica 

Vlatka Maršić. U najljepšem sjećanju 

ostao mi je profesor Pero Radulović, ali i profesor 

Ante Kristić koji mi je predavao jedno 5 predmeta pa 

sam ga morao zapamtiti sve i da nisam htio. Iz školskih 

dana pamtim samo ono dobro. Profesori su prema 

meni bili uviđavni i tolerantni, nastojali su zatvoriti oči 

na moje česte izostanke zbog treninga i trpjeli su moje 

bisere. Žao mi je što nisam uspio održati čvrste veze s 

ekipom iz razreda jer me nema u Dubrovniku, ali ljeti se 

nekad nađemo, zajedno izađemo i uz piće sjetimo lijepih 

školskih dana. Moja je svakidašnjica naporna samo onima 

koji ne vole ovo čim se ja bavim ili kojima je sport stran. 

Ustajem u osam, slijedi teretana, bazen, jutarnja kava, 

ručak, odmor pa popodne opet trening koji traje po tri 

sata. Ne mislim da sam došao do vrhunca svoje karijere, 

još sam vrlo mlad i pun snage. Moje vrijeme tek dolazi. 

Napravio sam dosta toga, a najveći mi je uspjeh zlatna 

medalja na Olimpijadi u Londonu koju sam dobio kao 

član hrvatske vaterpolske reprezentacije. No, da 

ne bi sve ostalo na tome, upisao sam u Rijeci i 

jedan privatni fakultet jer sam svjestan kako treba 

ulagati u vlastito znanje. U bliskoj budućnosti 

želim ulagati u vaterpolo i tu dati cijelog sebe, 

kao što je to svojevremeno dao i moj otac, koji 

se 1984. također vratio sa zlatnom medaljom s 

Olimpijade u Los Angelesu. Neću zapostaviti ni 

studij. Vidjet ćemo kamo će me put odvesti. Imam 

puno otvorenih vrata. Žao mi je kad vidim kako 

moji vršnjaci nemaju takvu mogućnost pa moraju 

napuštati Dubrovnik i tražiti posao negdje na 

Zapadu. Objektivno, zimi je situacija u Dubrovniku 

vrlo loša. Sivilo, dosada, očaj, a kad si bez posla, onda je 

tragedija. Treba mladima dati više prilika i mogućnosti, 

ulagati u njih. Jedino tada mladi će ostati ovdje. Volio 

bih da moj Dubrovnik malo živne! Da nije turizma i 

ugostiteljstva, našeg sunca i mora, već bismo svi umrli od 

gladi. Ali ništa se novo ne ulaže! Bog nam je dao sunce i 

more, a stari Dubrovčani – zidine. Odonda nismo 

ništa napravili. U vaterpolu je situacija povoljna. 

Ako si talentiran i uspješan, svi se lome oko tebe. 

No, ne treba visoko letjeti, trebaš se osigurati 

jer nikad ne znaš što ti nosi budućnost. Zato 

želim završiti i fakultet. A to savjetujem i svim 

učenicima Turističke i ugostiteljske škole. 

38 39

Prosper Lenert, ŠEF kuhinje u Hotelu Vis 

Važan je rad, rad i samo rad 

Maturirao sam 2001., a razrednica mi je bila prof. Dubravka 

Vidlička. Osim nje, u sjećanju su mi ostali profesori Ante 

Perušina, Vide Prce, Simo Ivanišević, Josip Žuvela, Stijepo 

Franušić i Marina Kristić. Od lijepi uspomena izdvojio bih odlazak 

na Gastro natjecanje i predanost profesora kuharstva da prenesu 

svoje znanje na nas učenike, što smo mi nerijetko ignorirali. 

Ostao sam u kontaktu s nekolicinom prijatelja iz razreda koji su rade 

u struci, a često se družim s Ivom Križem koji povremeno predaje 

u našoj bivšoj školi. Imam dvije vrste svakodnevnice, a jedna 

je dok je hotel otvoren: U tom slučaju, buđenje kreće već u 6 ujutro, 

slijedi odlazak na posao do 14, popodne jedva dočekam mali 

odmor pa povratak na posao oko 18... i tako od prvog dana dok 

hotel opet ne zatvori. Drugu svakodnevnicu čini spavanje, druženje 

s obitelji i prijateljima koje u sezoni baš i ne vidim zbog posla. 

U mome poslu ne postoji vrhunac karijere jer uvijek se može bolje. 

Svakim danom učim nove tehnike rada, nove ideje, a pozicija šefa 

pogoduje mi da svoje ideje prenesem u djelo i na ljude s kojima 

radim. Mislim da me čeka još puno dobrih (i boljih) godina od ovih 

koje su prošle. Prioriteti su mi zdravlje, sigurnost ljudi na poslu koji 

rade sa mnom, obitelj. Želim na mlade prenijeti svoje znanje i iskustvo, 

unaprijediti (koliko mogu) ponudu i način rada na radnom 

mjestu, pomoći svim učenicima koji se žele baviti kuhanjem i koji 

mi dođu na praksu da ih od prvog dana uputim u posao i objasnim 

kako izgleda život kuhara. Mladi se povode za novcem i to je jedini 

razlog zašto idu vani, posla ima i ovdje za one koji žele raditi. Naglašavam 

RADITI. Mnogim mladima majka i otac omogućuju sve, 

a kad dođu do zida, bježe iz Grada umjesto da traže ovdje rješenje 

problema. Takvima bi trebalo dati lopate u ruke da se nauče 

radu, a ne sjedanju po kafićima. Turizam i ugostiteljstvo jedino je 

što u Hrvatskoj ima perspektivu, nijedna vladajuća stranka to ne 

može uništiti, Hrvatska je svjetski biser i takva će sigurno i ostati. 

A Dubrovnik je sigurno među 3 do 4 vrhunske svjetske gastrokulturne 

destinacije, no uvijek može bolje. Zato je važan rad, rad 

i samo rad. Savjetujem učenicima (budućim ugostiteljima) da im 

u praksi, a poslije i u poslu, nijedan zadatak ni dužnost ne budu 

teški, jer se rad ipak cijeni, iako se često čini kako nije tako. Uvijek 

ima netko tko gleda i prati što i kako radiš. I nikad ne znaš kad se 

to može okrenuti na dobro. 

Mario Milutinović, ŠEF kuhinje u Grand Hotelu Park 

Svojim trudom i radom 

možeš otvoriti svaka vrata 

Nakon što je završio srednju ugostiteljsku 

školu, Mario Milutinović praksu je odradio 

u Grand Hotelu Park. Pet godina kasnije sa 

samo 21 godinu postao je chef kuhinje u ovom poznatom 

dubrovačkom hotelu. Chef Mario zavolio je 

kuhanje još u osnovnoj školi, a kako su mu roditelji 

radili, često je znao sam skuhati obrok. Isprva su to 

bile raznorazne paste. Danas Mario uživa praviti jela 

od ribe i domaće paste, a najdraži mu je stil mediteranski. 

Iako mu je kuhanje posao, Mario rado kuha 

i doma, a omiljeno su mu glavno jelo punjene paprike. 

O sebi Mario kaže: „Maturirao sam 2008., a 

razrednik mi je bio neponovljivi Mario Kulišić. Osim 

njega, u sjećanju mi je ostao i profesor Pero Radulović. 

Za Turističku i ugostiteljsku školu vežu me samo 

lijepe uspomene. Nisam zadržao iste prijatelje 

baš zato što puno radim i nemam baš vremena za 

druženje s njima. Nadam da ovaj posao nije moj vrhunac 

i mislim da me čeka još puno toga u životu. 

Volio bih jednog dana postati vrhunski kuhar, želio 

bih imati svoj ugostiteljski objekt. Vjerujem da 

bih tada bio još bolji u ovome što radim. Mislim da 

bi više trebalo ulagati u mlade ljude. U mom poslu 

stanje je sasvim u redu, ovaj je posao vrlo tražen. 

Mislim da turizam i ugostiteljstvo imaju ogromnu 

perspektivu. Zato dubrovačka djeca trebaju upisivati 

ovu školu, ona je izlaz iz ove teške recesijske 

situacije. Samo treba pratiti srce i ono što stvarno 

želiš pa ćeš uspjeti u životu. Svojim trudom i radom 

možeš otvoriti svaka vrata“. 

40 41

Antonio Lujak, svjetski model 

Živite svoj san 

i vjerujte u sebe 

Maturirao sam 2003., a razrednik mi 

je bio Ante Kristić. U sjećanju mi je 

ostalo dosta nastavnika, ali moram 

izdvojiti profesora Josipa Žuvelu, profesoricu 

Maju Milošević, ravnatelja Antuna Perušinu i 

jednog od vrhunskih profesionalaca u svom 

poslu, profesora Milana Perića. Nisam baš 

ostao posebno povezan s ekipom iz razreda, 

ne zato što nisam htio, nego zato što sam rijetko 

u Dubrovniku, a kad dođem, posvetim 

se obitelj i najbližima. S ostalima samo nekad 

na facebooku izmijenim koju poruku. Moju 

svakidašnjicu čine snimanja u različitim gradovima, 

letovi avionima, puno novih hotela, 

nepoznatih ljudi i država. U to neizbježno 

spada i vježbanje, sport, održavanje forme, 

zdrav život, mui tai (vrsta kik boksa) teretana, 

trčanje i učenje jezika. Održavanje tijela 

lijepim i zdravim nije samo luksuz, za mene je 

to ulaganje u budućnost. To zahtijeva posao 

kojim se bavim, ali je i dio suvremenog življenja, 

dio kulture i civilizacije. Mislim da me čeka 

još puno toga, temelje sam napravio i sad 

sam u položaju u kojem mi se otvaraju vrata. 

Čekam papire za Ameriku, što je ostvarenje 

moga sna i izazov karijere. Po Europi sam puno 

radio, spomenut ću samo Milano, Pariz, 

London i Berlin. Gillet fusio prvi je moj veliki 

posao čije sam bio zaštitno lice, potom Hugo 

Boss, Olimp košulje u Njemačkoj, Angela Nardelli 

odijela, Mercedes benz parfem, donje 

rublje. Snimio sam i kratki modni dokumentarac. 

Muški modeli plaćeni su manje, ali se 

ipak razvijamo u usporedbi sa ženskima, čak 

i brže nego ženski. Muški svjetski top-modeli 

trenutačno su jednaki ženskima, zadnjih pet 

godina u rangu smo ženskih poznatih modela. 

Naravno, Kate Moss, Linda Evangelista, 

Cindy Crafword i Naomi Campbell i dalje su 

nedodirljive. No, ženski modeli brzo su potrošni. 

Počnu vrlo mlade, od 13,14 godina i rano 

završe, oko tridesete, rijetke produže. Kako 

održavam težinu? Morate poznavati svoj 

metabolizam, svoju krvnu grupu, sebi složiti 

prehranu. Proteinska prehrana skuplja je nego 

zdrava hrana. Treba znati kad jesti ugljikohidrate, 

prije ili poslije treninga, što se jede 

ujutro, kad trebate probuditi tijelo ugljikohidratima. 

Naravno, u Dubrovniku na maminoj 

hrani sebi uzmem oduška jer stalno isti program 

nije dobar za tijelo. No, ja znam balansirati. 

Za moj posao bolje je ići vani raditi, ovdje 

nema sreće. Ja sam za Europsku Uniju jer 

mislim da će se to pozitivno odraziti na našu 

državu, na grad, na ovu školu. Donijet će nam 

i olakšice pri zapošljavanju, zato treba ulagati 

u jezike. Samo moramo početi više njegovati 

radne navike, bolje planirati razvoj ekonomije 

zbog mladih koji dolaze. Mladi trebaju 

ostati ovdje jer bi ovo trebala biti Amerika, no 

treba poštovati njihove ideje. Turistička i ugostiteljska 

škola je najjača škola u državi i jedino 

može ići nabolje. Ako imate cilj i mislite da 

možete uspjeti, bilo bi dobro pokušati i vani 

raditi neko vrijeme. No, morate biti spremni 

na žrtvu i odricanje, staviti znanje kao svoj 

prioritet i onda dolazi rezultat. Stoga, ulažite 

u svoje znanje jer je ono neophodno, živite 

svoj san i vjerujte u sebe. Sve je moguće. 

42 43

Kazuhiro Tamari, 

glumac, model, turistički vodič, 

a do tiskanja ovog lista – tko zna što još 

Kazuhiro u 

reklami za United 

colors of Benetton 

Probajte razne poslove i 

ostvarite razna putovanja 

prije no što se 

skrasite 

Glumac za kojeg kažu da se 

sve promijeni na pozornici 

kad se on pojavi 

Maturirao sam 2004., razrednica mi je bila profesorica Stanka Veraja. Svi 

su mi nastavnici ostali u lijepom sjećanju, svi su mi pomogli kad mi je 

bilo najteže. Zato ne bih mogao izdvojiti nijednoga. Zbog mojih privatnih 

bitaka, vežu me i lijepe i nelijepe uspomene na školske dane. Svaki dan 

u školi bio mi je zabavan unatoč tome što sam imao sto problema (novi jezik, 

nova država, novi način života). No, na svakoj lijepoj uspomeni zahvalan sam 

svim prijateljima iz razreda i profesorima. Ubrzo nakon završene srednje škole 

put me odveo u Zagreb tako da nisam ostao u vezi s ekipom iz razreda. No, 

najbolja prijateljica iz tih vremena i sada mi je najbolja pa s njome redovito 

održavam kontakt. Za druge mogu reći samo da nas je život razdvojio. Svaki 

dan učim nešto novo i pokušavam naći način za napredovanje. Redovito vježbam 

jogu ili se bavim nekim drugim tjelesnim aktivnostima, povremeno meditiram, 

komuniciram s prijateljima. Tako se socijaliziram, ali nalazim i inspiraciju 

za projekte, bavim se svim i svačim preko interneta... A najviše volim kad 

kuham (više drugima nego sebi, doduše). Nisam još došao do vrhunca svoje 

karijere. Ako pomislim da sam na vrhu nečega, sumnjam da ću više ići dalje. 

Stoga se nadam da ću sve do smrti nalaziti novo i truditi se u bilo čemu biti 

najbolji. Volio bih steći još kakvo novo iskustvo. Ali kako sam nedavno doživio 

neke promjene u privatnom životu, to mi zaokuplja misli. Svijet se mijenja. Ako 

okolina neće, čovjek se mora pobrinuti sam ostvariti svoj put. Stoga vjerujem 

da je dobra stvar što ljudi žele naći bolje mjesto pod suncem negdje na Zapadu. 

Nadam se da oni koji ostaju, ostaju zbog ljubavi prema Gradu i rade sve 

kako bi se poboljšala situacija. Za milijun stvari može se reći kako se moraju 

promijeniti. Ali prvi korak koji treba napraviti u Gradu jest češće se međusobno 

smijati. Osmijeh nam svima treba. Nigdje nije lako, ljudi se žale svugdje, a 

tako i u mojoj profesiji. Ali ja sam zadovoljan jer vidim još mnogo potencijala 

da se poboljšam i usvojim nešto novo. Turizam i ugostiteljstvo imaju perspektivu 

ako rastu u kvaliteti i imaju viziju. I država i privatnici ulažu velike novce 

na „dugoročne“ planove. Zna se zašto to rade i tko tu profitira, ali nema rasta ni 

vizija. Ako čovjek voli svoj grad, od vrha političke scene do običnog konobara, 

moći će stvoriti kvalitetnu sliku sebe i Grada. Uložit će truda da se poboljša ono 

što treba kako bi se jednom vlastita slika idealnog Grada poklopila s okolinom. 

Dubrovnik će uvijek biti turistički grad, ali pitanje je u kakvom bismo Gradu 

voljeli živjeti za 10 ili 20 godina. Ne živite u strahu. Ako odlučite otići iz Grada, 

morate znati zašto. Ako ostajete, morate znati zašto. Probajte razne poslove i 

ostvarite razna putovanja prije no što se skrasite. Život je prekratak da se čeka 

iduće ljeto, a predug da se živi kao ugašeno ognjište! 

44 45

Jelena Hendić, novinarka 

u Dubrovačkom vjesniku 

i modna blogerica 

Ako radite ono što volite, 

rad vam neće 

predstavljati napor 

Maturirala sam 2007., a razrednica 

mi je bila profesorica 

hrvatskog jezika Maja Milošević. 

U lijepom sjećanju 

ostali su mi moja razrednica, profesorica 

francuskoj jezika Marina Kristić i profesor 

Nikša Grabovac. U školi su me dobro 

potkovali znanjem iz hrvatskog, 

engleskog, talijanskog i francuskog 

jezika. No, i drugi predmeti 

bili su mi veoma zanimljivi pa mi 

nije bilo teško učiti. Stručnost i 

susretljivost profesora bila je na 

visokoj razini. Zadržala sam sve 

svoje prijateljice iz škole s kojima se i 

danas družim bez obzira gdje studiramo 

i živimo. Imam uvijek vremena 

za njih i mislim da su to prijateljice za 

cijeli život. Radim posao koji volim, novinarka 

sam u Dubrovačkom vjesniku, 

pišem modni blog i pripremam se za 

obranu diplomskog rada na smjeru novinarstvo 

Fakulteta političkih znanosti 

u Zagrebu.. U slobodno vrijeme družim 

se s prijateljicama i putujem. Moram 

završiti diplomski rad kako bih stekla 

status magistre političke komunikacije i 

novinarstva i to mi je sad prioritet, a zatim 

slijede daljnji izazovi. Želim stečeno 

znanje primijeniti i dokazati u praksi, želim 

dobiti stalni posao u struci i što više 

raditi. Mladi ljudi moraju ići na Zapad 

ako u Hrvatskoj ne mogu naći posao. 

Trebalo bi im omogućiti da rade i žive u 

svojoj zemlji, trebala bi se otvarati nova 

radna mjesta, a ne da žive od roditeljske 

pomoći. To nije rješenje za budućnost 

mladih naraštaja. 

I u mojoj struci sve je teže naći posao, 

sve je više nezaposlenih novinara. Mislim 

da turizam i ugostiteljstvo imaju 

velike mogućnosti koje treba iskoristiti 

na pravi način. Zato treba u to ulagati. 

Čovjek treba 

slijediti svoj san 

i učiti i studirati 

isključivo ono 

što voli. Ako radi 

ono što voli, rad 

mu neće predstavljati 

napor. 

Učenicima savjetujem 

da probaju 

ostvariti dobre 

rezultate kako bi 

mogli birati svoje 

buduće zanimanje. 

A Turistička 

Maturirala sam 2007. godine, a razrednica mi 

je bila Maja Milošević. Srednjoškolski dani 

ostali su mi u predivnom sjećanju, a najveću 

zaslugu tomu imaju nastavnici koji su s 

ljubavlju prenosili svoje znanje i motivirali nas da budemo 

kvalitetni turistički djelatnici i dostojni ambasadori 

svoga grada. Ja sam zaista voljela učiti pa nisam imala 

problema ni s kojim predmetom, ali su me ipak više 

privlačili jezici i strukovni predmeti poput organizacije 

i marketinga, kao i predmeti za koje se smatralo da su 

teži, što mi je predstavljalo još veći izazov i motivaciju 

da budem bolja. Svi su mi nastavnici ostali u divnom 

sjećanju, pogotovo razrednica koja je bila poput lavice 

kad nas je trebalo opravdavati ili se izboriti za naša prava. 

Posebno sam zahvalna profesorima koji su od mene 

zahtijevali mnogo, poput profesorice Franice Andrijić, 

profesora Nedjeljka Jančića i mojih mentora za Gastro 

natjecanje, profesorice Marine Kristić, Nataše Mrđenović 

i Nikše Grabovca. Moj uspjeh i njihov je uspjeh. Vrlo sam 

ponosna na sve nastavnike koji su mi predavali. Kad sam 

počela studirati na Fakultetu za menadžment u turizmu 

i ugostiteljstvu u Opatiji, uvjerila sam se da sam išla u 

jednu od najkvalitetnijih škola u Hrvatskoj. Svi učenici 

naše škole imali su zavidno predznanje, pogotovo iz 

jezika, čime smo se isticali od studenata iz ostalih turističkih 

škola diljem Hrvatske. Prijateljstva stečena u 

srednjoškolskim klupama vrlo su mi vrijedna, često se 

čujemo preko mobitela i društvenih mreža, a vidimo se 

kad god uhvatimo vremena. Uskoro počinjem raditi u 

Valamaru kao pripravnik u prodaji pa ću tamo provoditi 

dosta vremena, a tu je i čitanje znanstvene i stručne 

literature, dnevnih novosti, pratim vijesti vezane za ekonomsko 

stanje u regiji, a ono malo slobodnog vremena 

što mi ostane provedem u društvu svojih najdražih. 

Moja karijera tek je počela, ja sam mlada i ambiciozna 

pa od sebe uvijek očekujem više. Imam više prioriteta 

koje trebam uravnotežiti, a sada mi je na prvom mjestu 

poslovna karijera. Imamo izvrsne mlade kadrove, imamo 

znanje i perspektivu, no fali nam hrabrosti. Potrebno 

je promijeniti način razmišljanja od komunističkog ka 

kapitalističkom. Mladi traže posao umjesto da promišljaju 

kako svoje znanje iskoristiti za svoj poduzetnički 

pothvat. Za to su djelomično krivi nametnuti 

stavovi naših roditelja koji su odrastali u takvom 

društvenom i političkom okruženju, no nadam se 

da ćemo se što prije osloboditi od takvog načina 

razmišljanja. Stanje nije nigdje bajno, no treba se 

truditi i s optimizmom ići naprijed. 

Turizam je glavni pokretač rasta i razvoja u Hrvatskoj 

pa ima perspektivu. Trebamo biti svjesni da 

bez ulaganja u kvalitetu turističke ponude nećemo 

biti konkurentni drugim turističkim odredištima. 

Potrebno je pratiti nove trendove kako bismo adekvatno 

odgovorili na želje modernih turista. Svačiji 

put je različit, no svatko sebi treba postaviti prioritete 

i usmjereno djelovati prema ostvarivanju 

svojih ciljeva. Bez kontinuiranog učenja, rada i 

odricanja uspjeh će izostati, zato savjetujem svim 

učenicima da ulažu u svoje znanje, uče strane 

jezike, upišu dobre fakultete. Dok učite, budite 

svjesni da učite za sebe. U budućnosti to znanje 

iskoristite i materijalizirajte jer je upravo ono da- 

MATEA DERANJA, 

pripravnik u prodaji 

u Hotelu Valamar 

Znanje je 

danas 

najvrjedniji 

kapital 

i ugostiteljska 

škola pruža im 

više mogućnosti 

za različita zanimanjanas 

46 najvrjedniji kapital. 

47

Maturirao sam 2004., a razrednica mi je bila Barbara 

Dulčić, tadašnja profesorica informatike, odličan 

razrednik i osoba kojoj ste mogli doći s bilo kakvim 

problemom. Bila je i vrlo popustljiva prema 

nama, što smo mi kao razred i prečesto iskorištavali. U lijepom 

sjećanju ostala mi je i profesorica iz hrvatskog jezika Maja Milošević, 

koja je svojim duhovitim, ali poučnim satovima često 

razbijala monotoniju dana. A znala je i sve internetske stranice 

za lektiru pa je bio pravi izazov izvući se ako nisi pročitao zadano 

djelo. Ana Matić, profesorica vjeronauka, ostala mi je u 

pamćenju kao iznimno inteligentna osoba i uvijek spremna 

za raspravu, i Vesna Kraljević, profesorica matematike, koja 

me nije štedjela, nego sam se pošteno naradio da prođem 

njezin predmet. Iako tada nisam bio sretan zbog silne muke 

oko “dosadne matematike”, dandanas mogu bez problema 

napraviti kamatni račun i ratu kredita, što je svakako korisno u 

našoj svakodnevnici. Među ljepšim uspomenama ostala mi je 

i učionica, popularni “bunker” (poviše kabineta posluživanja) 

s malim “balkonom” ispred prozora. Tu smo se često sunčali u 

proljeće i ljeto. U blizini je bila i popularna “pušiona”, a mjesto 

je bilo vrlo povoljno za bježanje s nastave. Što se ne bi smjelo 

raditi. Nažalost, većina moje ekipe iz srednje škole iselila se iz 

Dubrovnika pa se s njima vidim samo ljeti ili za blagdane. Takav 

je život, jednostavno nas je sve odvukao u različitim pravcima 

pa dogovaranje za običnu kavu ponekad potraje i mjesecima. 

Moj tipičan radni dan započinje u osam sati kad idem na UNI- 

DU radio gdje sam urednik zabavno-glazbenog programa. 

Na radiju sam do 14 sati, nakon čega idem doma, objedujem, 

družim se obitelji ili pođem na kavu. Predvečer oko 18, 19 sati 

imam probu s Klapom Kaše, nakon koje jurim na radio. Smatram 

da svoje potencijale nisam ni približno iskoristio. Rad na 

UNIDU radiju ispunjava me, ali to je volontiranje i materijalne 

koristi nema. Odnedavno sam i ja dio crne statistike od preko 

360 tisuća nezaposlenih, što se nadam uskoro promijeniti. 

Zato mi je prioritet pronalazak posla. Na jesen namjeravam 

upisati diplomski studij medija na našem sveučilištu, što sam 

morao odgoditi zbog financijskog stanja. Naravno, i dalje 

namjeravam sudjelovati na UNIDU radiju, pokupiti još koju 

nagradu s Klapom Kaše, po mogućnosti zlatnog sjaja. Turizam 

i ugostiteljstvo uvijek će imati perspektivu u Dubrovniku. No, 

Dubrovnik je preduboko zaglibio s crusing turizmom. Imidž 

mirnog, skladnog povijesnog grada bogatog kulturom pokvari 

desetak tisuća galopirajućih turista s kruzera. Nakon ulaska 

u Europsku Uniju i provođenja Shengenskog sporazuma na 

graničnom prijelazu u Neumu, bit će kompliciraniji postupak 

za dolazak do Grada. Unatoč svemu ovome, turizam i ugostiteljstvo 

u Dubrovniku mogu ići samo naprijed. Koliko god to 

zvučalo otrcano i prožvakano, obrazovanjem ulažete u sebe, 

što će vam kasnije donijeti prednost pred ostalima. Vi koji ste 

sad u srednjoj školi imat ćete zahtjevnu ulogu u našem društvu 

za desetak godina. Ne očajavajte i ne predajte se. Izabrali ste 

najbolju školu. 

Ante Tolja, urednik na UNIDU radiju i član Klape Kaše koja je osvojila Zlatni štit s 

grbom grada Omiša za prvo mjesto na 46. Festivalu dalmatinskih klapa; oni su apsolutni 

pobjednici 33. Festivala klapa Dubrovačko - neretvanske županije i Festivala klapa u 

Makarskoj gdje su osvojili prvo mjesto po izboru stručnog žirija 

Maturirala sam 2009., a razrednica 

mi je bila prof. Marijana 

Batinić. Ne bih izdvojila nijednog 

nastavnika, svi su mi 

bili jednako dobri i sve ih se dobro sjećam. 

Neću nikad zaboraviti prvi dan nastave 

kad sam zakasnila na prvi sat i uletjela 

ispričavajući se kako nisam znala gdje 

je škola pa sam zato promašila stanicu 

(nisam bila prisutna pri upisu), na što su 

se svi dobro nasmijali. Neću zaboraviti 

ni satove kabineta, GASTRO natjecanja i 

Kamelia kup hrvatskog kuharskog saveza, 

razmjenu učenika sa školom iz Recuara 

(Italija). Zadržala sam iste prijatelje, ali 

kako tijekom cijele godine nisam u Dubrovniku, 

češće se vidimo ljeti nego zimi. 

Još ne mogu reći da imam rutinu, svoj 

ritam, ni neku uobičajenu svakidašnjicu 

jer često putujem, pogotovo zimi. Ljeti 

malo spavam, radim cijeli dan i svaki dan, 

pa i noću po mogućnosti. Ovisno o poslu 

i umoru, ponekad izađem s prijateljima. 

Zimi spavam duže, ali opet kuham, smišljam 

nova jela i družim se s prijateljima. 

Znamo čak i planinariti na Sniježnicu i Ilijin 

vrh u Konavlima pa poslije na ognjištu 

pravimo roštilj. Stanku između natjecanja 

ove godine iskoristila sam za posjet prijateljima 

u Belgiji i rodbini s mamine strane 

u Njemačkoj. Ne mislim da sam došla do 

svog poslovnog vrhunca, ovo je tek početak. 

Prioritet mi je daljnje napredovanje 

u struci. Željela bih raditi na sebi, učiti i 

primati nova znanja. Imamo svoj obiteljski 

restoran “Monika” u Moluntu. Voljela 

bih otvoriti još jedan s oko 70-80 mjesta 

da možemo svakom pojedinom gostu 

pružiti ono što traži - kvalitetu. Probala 

sam ove zime naći posao u Njemačkoj. 

Poslodavac je bio zadovoljan mojim radom 

i htio me zaposliti, no kad sam rekla 

da ću se na ljeto opet vratiti u Hrvatsku, 

rekao je da ne prima radnike na kratke 

rokove, nego minimalno na godinu do 

dvije. To je zato što takvi poslodavci ulažu 

u edukaciju svojih radnika, što je u Hrvatskoj 

rijedak slučaj. Kuharima preporučuju 

da otkrivaju druge načine rada, tehnike, 

upoznaju druge namirnice koje su nedostupne 

ili teško dostupne, da 

prošire znanja i vidike. Hrvatska 

bi trebala više ulagati u edukaciju 

učenika i zaposlenika. Hrvatski 

Stela Metković, članica Nacionalne kulinarske reprezentacije i 

predstavnica Hrvatske na Kuharskoj olimpijadi, dobitnica nagrade 

za najbolje glavno jelo pripremljeno na hrvatskom kulinarskom 

natjecanju Zlatna dunja u Kutini 

Radite samo ono 

što ste izabrali srsmijehom 

proizvodi trebali bi se lakše i povoljnije 

nabavljati, proizvođače kvalitetne robe i 

potrošače treba bolje umrežiti, pogotovo 

one lokalne. U našem restoranu koristimo 

svoja domaća vina, maslinovo ulje, povrće 

iz vrta lokalnih proizvođača i svojeg, 

predivnu divlju jadransku ribu, rakove, 

školjke, lignje, meso, začinsko bilje djelomično 

samoniklo ili iz vrta. Takvo što se 

postiže samo u malim restoranima. A to 

ljudi traže, to daje kvalitetu. Takvo ugostiteljstvo 

ima perspektivu. Ako želiš uspjeh, 

moraš dobro, dobro uprijeti. Ja radim od 

sredine svibnja do 15. studenoga po 13, 

14 sati dnevno bez slobodnog dana. A 

zima je tu da se predahne malo. Turizam 

i ugostiteljstvo imaju perspektivu samo 

ako daju kvalitetu. Novim naraštajima 

naše škole savjetujem da skupe što više 

znanja, jer će im trebati. Poštujte svakoga 

i nemojte se inatiti. Mislite svojom glavom 

i mislite dobro. Radite samo ono što ste 

izabrali srcem i osmijehom, u suprotnome 

- mijenjajte nešto! 

Ne očajavajte i ne 

predajte se, izabrali 

ste najbolju školu 

48 49

Tonći Ante Prizmić, dominikanski novak, lanjski urednik TUŠ-a 

Maturirao sam 2012., a razrednica 

mi je do kraja 1. polugodišta 

3. razreda bila prof. 

Nikoleta Đuho Milun. Kad je 

ona pošla na porodiljni, za razrednicu 

su nam dodijelili prof. Amaliju Milohnić. 

Ne bih rado izdvajao nekog nastavnika, 

jer mi je svaki ostao u sjećanju na svoj 

način, a posebno oni koji su s nama bili 

sve četiri godine. Čuvam uistinu lijepe 

uspomene na ovu školu, a prisjetim ih 

se svaki put kad pogledam s prozora 

susjedne sobe, jer iz nje puca pogled 

ravno na našu školu. Uspomena ima 

raznih, od rastanka s razrednicom Nikoletom 

Đuho Milun, kad su pale i suze 

pa do onih iz prvog razreda kad sam 

se pitao: “Majko moja mila, gdje sam 

ja ovo došao? Koji su ovo likovi oko 

mene?”. Nezaboravna je bila i ekskurzija 

u Grčku pa norijada i rastanak od škole. 

Čini mi se smiješnim kad se sjetim da 

sam u prvom razredu srednje jedva čekao 

da završi četvrti razred i da otiđem 

fakultet, a sad kad sam upisao fakultet, 

rado bih se vratio u srednju. S većinom 

iz razreda čujem se redovito, s nekima 

češće, s nekim samo oko blagdana. No, 

neke još vidim po Gradu, jer su tu na 

studiju ili su se zaposlili. Svakako, uvijek 

nađem vremena za njih, pogotovo 

oko blagdana, kad su gotovo svi došli 

u grad. Moja svakidašnjica? Ustajanje 

je u 6 i 30, misa u 7, nakon mise slijedi 

molitva pa doručak. Nakon doručka, koji 

obično završava oko 8, imamo slobodno 

do 10 sati kad nam počinje novicijatska 

škola (u njoj učimo o redu, povijesti reda, 

Crkve itd.), onda u 11, 45 ide molitva, u 

podne i 15 ručak, a nakon ručka imamo 

slobodno do 17,30 kad imamo krunicu. 

Potom slijedi molitva u 18,45 pa večera, 

a onda smo slobodni sve do 21,30 kad 

imamo zadnju molitvu u danu, povečerje. 

U ovom mom životnom izboru 

nemam nekih vlastitih ambicija, moj 

jedini cilj jest postati svećenik i redovnik, 

dominikanac. Mene čeka još puno 

toga jer trebam završiti ovu godinu kušnje 

ili takozvanu godinu novicijata, pet 

godina Teološkog fakulteta u Zagrebu, 

a onda, akobogda, i godinu đakonata. 

Bilo bi mi drago kad bi me jednog dana 

stavili negdje u neku župu ili neki samostan 

gdje ću moći raditi s mladima. 

Ja nemam nekog velikog iskustva, no u 

ovih malo više od 4 mjeseca novicijata 

vidio sam da je mladima drago pričati o 

vjeri, o nekim stvarima koje su škakljive, 

kao što je celibat, seks prije braka i teme 

toga tipa. A njima se najviše sviđa što 

nas petorica, koliko nas je u novicijatu, 

otvoreno pričamo o tome. 

Bijeg mladih na Zapad u potrazi za boljim 

životom žalosna je istina od koje ne 

možemo pobjeći. Oni se nadaju boljem 

životu i ja im ne zamjeram. Žalosno je 

što ne mogu naći posao u Hrvatskoj. Mi 

se žalimo da nam je država u tolikim 

problemima, ponajprije financijskim, 

a mlade snage, oni koji bi mogli nešto 

promijeniti i pokrenuti, odlaze iz države. 

Mišljenja sam da su neki poticaji ili subvencije 

jedan od načina kako ih privoljeti 

da ostanu tu i pokušaju pokrenuti neki 

vlastiti posao ili slično. Zadnjih godina 

počelo se javljati sve više mladića 

u dominikance; toliko nas se javilo da 

su morali proširivati samostan u Zagrebu 

gdje žive naši bogoslovi. Jedino mi 

je žao što naša biskupija nema zvanja, 

nema mladića koji bi posvetili svoj život 

Bogu. Najveći je problem u roditeljima, 

jer bi svi željeli vidjeti mlade svećenike, 

nasmiješene, sretne i radosne, ali nitko 

ne bi dopustio svome sinu poći u fratre ili 

u “popove”. Čovjek treba ići onim putem 

za koji misli da je ispravan i treba dobro 

razmisliti je li to za njega, je li taj poziv za 

njega. Učenicima naše škole poručio bih 

da dobro razmisle, da se ne prenagljuju u 

odlukama i da u svemu sebi daju vrijeme 

za razmišljanje. 

Čovjek treba ići onim putem 

za koji misli da je ispravan 

50 51

Step’n’jazz 

Kate Lujo, voditeljica Radiopostaje Laus 

Treba slušati 

Maturirala sam 

davne 2003. 

godine. Razrednik 

mi je 

bilo fenomenalni profesor 

informatike Ante Kristić. 

Vrlo draga osoba, i dandanas 

smo ostali u dobrim odnosima. 

Ali kao naaaajbolju profesoricu 

izdvojila bih Maju Milošević, profesoricu 

hrvatskog jezika. Vjerujem 

da je ostavila fantastičan dojam 

na svakog učenika. Toliko smijeha, 

humora, dobrote i pameti u jednoj 

ženi! Nevjerojatno, ali istinito. Sigurna 

sam da smo svi u razredu naučili 

puno od nje i da će mnogi naraštaji 

i dalje puno naučiti upravo uz Maju 

Milošević. Kakve nosim uspomene? 

Na žalost, nikad neću zaboraviti 

riječi jedne profesorice koja mi je rekla 

da nikad neću uspjeti. Morate priznati da 

se debelo prevarila. Tu sam gdje jesam 

i zadovoljna sam ovim što sam do sada 

postigla. S druge strane, moram priznati 

kako mi je dala poticaj da idem do vrha. 

Imala sam mnogo lijepih iskustava. Mogu 

izdvojiti tri Gastro natjecanja. Putovali smo 

na Hvar, Rab i u Rovinj. Savršeno druženje 

zapečatila sam s četiri osvojene medalje, 

naravno, uz pomoć svojih kolega i kolegica. 

Pamtim i manifestaciju Dani kruha 

u Solinu. Druženja svakako nije nedostajalo, 

a to će mi zauvijek ostati u sjećanju. 

Nažalost, ne vidim se često s ekipom iz razreda. 

Život nas je razdvojio. Mnoge su se 

udale, mnogi oženili, imaju svoje obitelji, a 

ja sam još uvijek u solo-igračica. Veseli me 

što ove godine slavimo 10 godina mature 

i što ćemo se svi naći na jednom mjestu u 

svoje srce 

isto vrijeme. Vjerujem da će taj dan biti nezaboravan. 

Kako izgleda moja svakidašnjica? Imam vremena 

za sve i to me veseli. Obožavam svoj posao 

i svakidašnje obveze. Moram priznati da svaki dan 

idem sa smiješkom na posao, što u današnje vrijeme 

nije baš česta pojava. Radim na radiopostaji 

kao voditelj, novinar, a uskačem povremeno i u 

marketing. Ekipa mi je fenomenalna, što je jako 

bitno, pa posao ni u jednom trenutku ne pati. 

Slobodno vrijeme provodim s obitelji, prijateljima 

i ne smijem zaboraviti, u šetnji sa psom. To mi je 

postala najdraža vrsta opuštanja. Nisam došla do 

vrhunca svoje karijere, ma ni do pola. Ima još puno 

toga što želim napraviti. Za sada sam vrlo zadovoljna 

i ne bih ništa mijenjala. Sve do sada postigla 

sam svojim radom i trudom, a sigurna sam da će 

tako biti i u budućnosti. Koji su mi životni prioriteti? 

Želim postići maksimum u poslu i u životu. 

Kao djevojčica imala sam puno snova i želja. Većinu 

sam ostvarila, a ostatak je u tijeku. Želim se izgraditi 

kao potpuno samostalna, neovisna osoba, a na 

odličnom sam putu da u tome uspijem. Nažalost, 

mnogi traže svoju budućnost izvan Dubrovnika i 

idu trbuhom za kruhom, u tome vide spas od krize. 

Život je postao preskup. Vrijeme će pokazati hoće 

li tamo uspjeti izgraditi svoje sudbine. Osobno 

mislim da je u redu otići vani na neko vrijeme 

kako bismo vidjeli što znači zdravo društvo, zdrava 

ekonomija. Tamo gdje vlada ravnopravnost, zakonitost 

i gdje se gradi budućnost na zadovoljstvo 

svih članova društva. Turizam je najveća i najbrže 

rastuća industrija u svijetu, a Hrvatska ima velike 

potencijale. Potrebno je ići u korak s vremenom 

i pratiti svjetske trendove. Svi koji se bave turizmom 

i ugostiteljstvom, neće propasti. No, moramo 

mijenjati način poslovanja kako bismo osigurali 

razvoj Hrvatske kao konkurente turističke zemlje. 

Dubrovnik živi od turizma, i to treba iskoristiti na 

najbolji mogući način. Zato treba slušati svoje srce. 

Ako u nešto zaista vjeruješ, velike su šanse da ćeš 

u tome i uspjeti. Savjet za ostale? Budite pristojni, 

kulturni i nasmiješeni, to otvara mnoga vrata. 

Ne dajte da vas netko sputava u vašim naumima, 

slušajte korisne savjete, kad-tad to se zaista isplati. 

Svakako budite svoji. Do slušanja! 

52 53

Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik osvojila zlatnu medalju na natjecanju AEHT-e u Ohridu 

Samo ogledanjem sa sličnima 

možeš procijeniti vlastitu vrijednost 

Natjecanje europskih turističkih i ugostiteljskih 

škola AEHT-e, Europskog udruženja 

hotelijerskih i turističkih škola, 

održano je u makedonskom gradu Ohridu od 

8. do 13. listopada 2012. Vrijedno je napomenuti 

kako je ovo 25. godina skupštine AEHT-e, 

da je sudjelovalo 30 zemalja, sa 600 sudionika, 

da se natjecalo 130 škola u 8 disciplina, a da 

je dubrovačka Turistička i ugostiteljska škola 

tom prilikom osvojila zlatnu medalju. A ovu su 

školu, uz njihova ravnatelja Antuna Perušinu, 

na tom natjecanju predstavljala dva učenika, 

Adriana Karačić (4.b, hotelijersko-turistički tehničar) 

s mentorom Nedjeljkom Jančićem i Nikša 

Beloč (4.d, turističko-hotelijerski komercijalist) 

s mentoricom Ljiljanom Prce. Iako se nije vratio 

s nagradom, Nikša Beloč ostvario je zapažen 

nastup u disciplini barske mješavine, a pohvalila 

ga je i prosudbena komisija. „Ovo natjecanje 

vrijedilo mi je kao dobra praksa za buduće zanimanje 

jer sam tek tamo shvatio koliko znam. 

Samo ogledanjem sa sličnima možeš procijeniti 

vlastitu vrijednost“- rekao nam je ovaj učenik. 

„Sama atmosfera bila je vrlo poticajna. Na ovaj 

način učenici stječu vrijedna iskustva koja mogu 

primijeniti i u vlastitu gradu što bi privreda trebala 

prepoznati i poticati“- rekla nam je Nikšina 

mentorica Ljiljana Prce. Adriana Karačić natjecala 

se u disciplini turističke agencije i osvojila prvo 

mjesto i zlatnu medalju. „Oduševljena sam nastupom, 

a ovakav uspjeh nisam očekivala. Samo 

sam iskoristila priliku i dala sve od sebe. Sa svojim 

mentorom pripremala sam se za ovo vježbajući 

kako poslati poruku, kako ostvariti odnos prema 

prosudbenoj komisiji i ostalim sudionicima i to 

na nov, otvoren i komunikativan način. Prema 

standardu AEHT-e taj novi način predstavljanja 

destinacije nije nikad ovako bio ostvaren, a 

poslije su se složili kako bi to ubuduće trebalo 

ući u pravila ovog natjecanja“- rekla je Adriana. 

„Svojim nastupom punim mirnoće, staloženosti 

i usredotočenosti osvojila je žiri i publiku pa nije 

čudo što je dobila poziv da nastavi sa školovanjem 

na uglednom poslovnom londonskom 

koledžu Declan McDonald. Ponosan sam na Adrianu 

jer smo pokazali Europi da Hrvatska ima tradiciju 

u obrazovanju turističkih djelatnosti i da na 

tom području imamo i te kako što reći“- rekao je 

mentor Nedjeljko Jančić. Turistička i ugostiteljska 

škola još je jednom pokazala kako su Dubrovnik 

i Hrvatska oduvijek pripadali europskom krugu 

i da ovakve prilike za nas nisu samo natjecanja 

nego potvrda naše tradicije i znanja. 

Katarina Oberan, 2.a 

54 55

Druženje i zbližavanje proizvođača i ugostitelja 

FESTIVAL VINA I GASTRONOMIJE DUBROVNIK 2012. 

Kako bi nešto 

što ima predznak 

gastro moglo 

proći bez nas? 

Već treću godinu za redom Festival vina i gastronomije 

Dubrovnik 2012. održao se 13. i 14. ožujka u Hotelu Lacroma 

Dubrovnik. Sudionici festivala su bili vinari, uljari, 

ugostitelji, proizvođači autohtonih proizvoda koji su skupa s 

ugostiteljima promovirali autohtone proizvode Grada i Županije. 

Cilj Festivala je što bolja priprema nadolazeće turističke sezone, 

kako bi se uz razmjenu iskustava dodatno obogatilo znanje i 

noviteti u gastronomiji, koje će ugostitelji uspješno primjenjivati 

u promociji našeg kraja te podizati kvalitetu proizvoda i usluga 

na veću razinu u odredištu i organizirati druženje i zbližavanje 

proizvođača i ugostitelja. Sudionici su degustirali vina, autohtonu 

kuhinju, ulje i ostale proizvode našeg kraja. Festival je posjetio 

veliki broj novinara, ugostitelja, vlasnika i predstavnika restorana, 

hotela, putničkih agencija, turističkih zajednica, općina, gradova, 

proizvođača hrane i vina i svih onih čije je profesionalno zanimanje 

vezano za gastronomiju i enologiju. Naravno, tamo su bili i učenici 

naše škole. Kako bi nešto što ima predznak gastro moglo proći bez 

nas? 

Nikoleta Bogoje, 3.c 

56 57

NATJECANJE ŠŠK SREDNJIH ŠKOLA 

A IMAMO MI I SP 

Natjecanje 

školskih športskih 

klubova srednjih 

škola u košarci za 

mladiće za 

2012./2013. 

školsku godinu 

Grupa Dubrovnik „B“ - Športska dvorana 

Dubrovnik 26. 11. 2012. u 12,00 sati 

Dubrovačka privatna gimnazija - Turistička 

i ugostiteljska škola 25 : 47 

Utakmica za 1. mjesto 

Muški đački dom Dbk - Turistička i ugostiteljska 

škola 29 : 48 

Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička 

i ugostiteljska škola Dubrovnik 

Grupa Dubrovnik „A“ - Športska dvorana 

Dubrovnik 29. 11. 2012. u 12,00 sati 

Pomorsko-tehnička škola – Turistička i 

ugostiteljska škola 28 : 45 


Ekonomska i trgovačka škola - Turistička 

i ugostiteljska škola 12 

: 25 



Kros djevojke 

Na županijskom prvenstvu 

školskih športskih klubova 

srednjih škola u krosu u konkurenciji 

djevojaka koje je održano 

14. studenog 2012. na 

Gradskom stadionu u Lapadu 

postignuti su sljedeći rezultati: 

4. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička 


30 bodova 

Odbojka 

djevojke 

Županijsko prvenstvo školskih 

športskih klubova 

srednjih škola u odbojci 

za djevojke održano je 10. 

veljače 2012.u Športskoj 

dvorani u Dubrovniku. Rezultati: 

1. mjesto ŠŠK “Viktorija” 

Turističke i ugostiteljske 

škole Dubrovnik 

RTSKU DUŠU! 

Mladići nogomet skupina A: 

(Pero Grbić, Borna Tikvica, Nikša Beloč, Nikša Milković, Antonio Čupić, 

Aleksa Čosović, Zvonimir Čikato, Leo Bogdanović, Kristijan Vuković, Toni 

Jerinić, voditeljice Anita Prizmić i Matilda Cvjetković Ćosić) 

Mladići nogomet skupina B 

(Pero Grbić, Nikša Milković, Nikša 

Beloč, Kristijan Vuković, Aleksa Ćosović, 

Zvonimir Čikato, Antonio Čupić, Toni 

Jerinić, Damir Čampara, Leo Bogdanović, 

voditelj Matilda Cvjetković Ćosić) 

Mladići nogomet 

(Pero Grbić, Nikša Milković, Nikša Beloč, 

Kristijan Vuković, Aleksa Ćosović, Zvonimir 

Čikato, Antonio Čupić, Toni Jerinić, 

Damir Čampara, Leo Bogdanović, 

voditelj Matilda Cvjetković Ćosić) 

Mladići košarka: 

(Božo Katić, Luka Obad, Alen Sarić, 

Dubravko Tabaković, Matej Biočić, Luka 

Putica, Antonio Čupić. Andrija Mandić, 

Tomislav Milutinović, Antonio Šutalo, 

Karlo Lonac, voditelj Luko Bijelić) 

Mladići košarka: 

(Božo Katić, Luka Obad, Alen Sarić, Dubravko Tabaković, Matej 

Biočić, Luka Putica, Antonio Čupić, Tomislav Milutinović, Antonio Šutalo, 

Leo Bogdanović, Karlo Lonac, voditelj Luko Bijelić) 

Odbojka djevojke: 

( Romana Prce, Matea Batinić, Marijela Prkačin, Petra Bobić, Antonija 

Vučičević, Ira Prskalo, Maris Butrica, Antonija Kalauz, Marija Đevoić, Šejla 

Pelko, Marija Sekondo, Daniela Barišić - voditeljica Matilda Cvjetković – 

Ćosić) 

Kros djevojke: 

(Klaudija Dobroslavić, Iva Rudinica, Antea Marić, Andrea Čaveliš, 

voditeljica Matilda Ćosić) 

Badminton djevojke: 

(Mariela Petrović, Anamarija Tot, Lea Zlošilo, Martina Biočić, voditeljica 

Matilada Cvjetković Ćosić) 

Pobjednici u šahu su: 

Alen Čampara, Ilir Sufaj, Karlo Lonac i Marino Radica. 

Alen Čampara, 3.c 

Badminton 

djevojke 

Županijsko prvenstvo školskih športskih 

klubova srednjih škola u badmintonu 

za djevojke odigrana je u 23. ožujka 

2012. u športskoj dvorani Osnovne 

škole Marina Držića Dubrovnik. Rezultati: 

3. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička i 

ugostiteljska škola Dubrovnik 0:2 

MALI NOGOMET 

Na županijskom prvenstvu školskih 

športskih klubova srednjih škola u malom 

nogometu za mladiće koje je odigrano 

19. 12. 2012. postignuti su sljedeći 

rezultati: 

Polufinale 

Turistička i ugostiteljska škola – Gimnazija 

Dubrovnik 3 : 1 


Turistička i ugostiteljska škola - SŠ P. Šegedina 

Korčula 2 : 0 



Skupina “B” - 21. 11. 2012. u 12,45 sati 

Športska dvorana Dubrovnik 

Turistička i ugostiteljska škola - Pomorsko-tehnička 

škola 3 : 2 1 : 1 (0/) 


Ekonomska i trgovačka škola - Turistička 

i ugostiteljska škola 1 : 2 (1/1) 



Skupina “A” - 23. 11. 2012. u 12,45 sati 

Športska dvorana Dubrovnik 

Medicinska škola Dubrovnik – Turistička 

i ugostiteljska škola 0 : 3 (0:1) 


Turistička i ugostiteljska škola - Gimnazija 

Dubrovnik 3 : 1 (3:0) 



58 59

Naša Dubrovačka trpeza 

Što je na stolu, 

ponuđeno je 

Na gastronomskoj manifestaciji Dubrovačka trpeza 

2012. na kojoj su svoju ponudu predstavili brojni 

ugostiteljski objekti, hoteli i Turistička i ugostiteljska 

škola prikupljeno je 28.487 kuna. Ova sredstva 

uprihođena su prodajom bonova za kušanje hrane 

i vina i namijenjena u humanitarne svrhe za pomoć 

našem stradalom učeniku Damiru Đuriću. 

Nikoleta Bogoje, 3.c 

I oni će jednog dana biti šefovi kuhinja 

60 61

MORE 

Ma što vi mislili o nastavnicima, 

morate znati da u njihovim 

srcima ima more ljubavi. 

I to prema kućnim ljubimcima. 

Zašto? Pa vrijedni su, naprave 

sve što im se reče, odgovaraju 

kad ih netko nešto pita, uvijek 

pristojno pozdrave, pokupe za 

sobom sve svoje stvari... 

LJUBAVI 

Vesna Kraljević, profesorica 

matematike sa svojim beagleom 

imena Ro i s ptičicom 

(zebom) imena Jura 

Mateo Konsuo, blaženi među ženama 

Ana Sentović prima svjedodžbu 

Podjela 

maturalnih 

svjedodžbi 

za naraštaj 

2011./2012. 

kako to već tradicionalno ide, podjela 

I potvrda o završenom četverogodišnjem 

školovanju u našoj školi prošla je u toplom, 

veselom i optimističnom tonu. Događaj 

se odigrao u Hotelu Argentina u srpanjsko 

predvečerje s pogledom na Grad i zalazak 

sunca. Zbog posebnosti mjesta priča je dobila 

i dodir luksuza, a najljepši pogled na svijetu 

vjerojatno je najava i boljih dana za ovaj grad 

i povoljnijih vjetrova koji će zapuhati kad ovi 

naši maturanti jednom počnu raditi. 


Sandra Bender, profesorica 

knjigovodstva sa svojim 

neprežaljenim Duphyjem koje je, 

na žalost, uginuo 

Marjana Batinić, 

profesorica 

hrvatskog jezika i 

naša knjižničarka sa 

svojim ljubimcem 

Samom 

Nikša Grabovac,profesor ugostiteljstva, 

turizma, sa svojim ljubimcem kozlinom 

62 63

BISERI IZ 

ŠKOLSKIH 

KLUPA 

HRVATSKI JEZIK 

Maturanti s razrednicom razgovaraju 

o ekskurziji. Razrednica: “Nemojte 

nositi puno novaca jer ima 

lopova koji vas mogu pokrasti. I ne 

samo oni, nego i čistačice. Učenik: 

“Zar će i one ići?” 

Profesorica iz hrvatskog: Koliko 

dijelova ima Božanstvena komedija? 

Tri. A koji su to? 

Pa prvi, drugi i treći! 

Koje su pjesme česte u hrvatskom 

narodnom preporodu? Bludnice i 

davorije. 

Učenik: Djelo završava nekako 

nezavršeno. Pisac piše kao da on 

piše to djelo. Kao dijete bio je 

dječak. On je slučajno rođen. Umro 

je pred kraj svoje smrti. Nastavnica: 

Nije ti dobra koncentracija pažnje. 

Znak je nešto što se namjerno 

upotrebljava za izraz nečega. 

64 

Uspavanka je 

vesela pjesma. 

Učiteljica: 

Kako se 

zovu glasovi 

k,g,h? Učenik: 

jedrenjaci 

(jedrenici). 

Nastavnica: Ante, ništa nisi naučio, 

evo tebi jedinica. Ante: Bolje išta 

nego ništa. 

POVIJEST 

Učiteljica: Gdje su živjeli praljudi? 

Učenik: U pećnicama. 

Za vrijeme II. svjetskog rata poginulo 

je 1 700 000 mrtvih. 

Pronađeni su mnogi pronalasci. 

Živjeli su u IV. stoljeću prije Nove 

godine. 

Zavladala je glad, a i nestašica 

hrane. 

Sultan je dao zemlju u zavisnosti od 

zasluga koje je narod zaslužio. 

SRO 

Mina se pronalazi tako što se ona 

prvo pronađe. 

Svi mi imamo oči i čujemo. 

Ili dođeš ili te nema! 

Čovjek lakše primi zarazu ako je 

gladan, ako nije jeo godinu dana. 

Jesam li ja tebi lijepo rekla da sjediš 

lijepo kao što i svi ostali stoje! 

Ante ustani, ti si dobrovoljac. 

Čujem li se ja pozadi? 

Razrednica: Moram vas premjestiti, 

previše brbljate! 

Učenici: Nemojte, razrednice, molim 

vas. 

Nastavnica: Onda ću ispitivati. 

Učenici: Razrednice, morate nas 

premjestiti, molim vas. 

BILO KOJI SAT 

Nastavnica: ‘Djeco, sutra ćete imati 

nenajavljeni kontrolni’ 

Još jednom ću ponoviti i više neću. 

Mada, možda i hoću. 

Što prije završimo, prije ćemo biti 

gotovi.. 

Sjedi tamo na mjesto i dođi odgovarati! 

Opomenem li te još jedanput, 

izbacit ću te bez opomene! 

O njemu zavisi hoće li dobiti jedan 

ili ide na popravni 

Uradit ćemo zadatak pod brojem A. 

Ovo sad nema veze što ja pričam. 

Ova je tabla posljednji krik tehnike. 

Nisam ja mutav, nego mi se jezik 

zapetljao iza zuba. 

Slušate li vi što ja pišem? 

Upali svjetlo da se bolje čuje. 

MATEMATIKA 

Može biti i kriva površina, ali da je 

ravna. 

Funkcija prvo raste pa onda otpada. 

Ovaj zadatak nema rješenje, ali 

ćemo ga mi ipak uraditi. 

Ovaj zadatak ćemo raditi na jednom 

od prethodnih satova. 

TJELESNI 

Sad ćemo vježbati dole u dvorani. 

Sigurno je hladno kao u paklu.

List uÄenika TuristiÄke i ugostiteljske Å¡kole 2012. - TuristiÄka i ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

List uÄenika TuristiÄke i ugostiteljske Å¡kole 2012. - TuristiÄka i ...