List učenika Turističke i ugostiteljske škole 2012. - Turistička i ...

Maturirao sam 2004., a razrednica mi je bila Barbara
Dulčić, tadašnja profesorica informatike, odličan
razrednik i osoba kojoj ste mogli doći s bilo kakvim
problemom. Bila je i vrlo popustljiva prema
nama, što smo mi kao razred i prečesto iskorištavali. U lijepom
sjećanju ostala mi je i profesorica iz hrvatskog jezika Maja Milošević,
koja je svojim duhovitim, ali poučnim satovima često
razbijala monotoniju dana. A znala je i sve internetske stranice
za lektiru pa je bio pravi izazov izvući se ako nisi pročitao zadano
djelo. Ana Matić, profesorica vjeronauka, ostala mi je u
pamćenju kao iznimno inteligentna osoba i uvijek spremna
za raspravu, i Vesna Kraljević, profesorica matematike, koja
me nije štedjela, nego sam se pošteno naradio da prođem
njezin predmet. Iako tada nisam bio sretan zbog silne muke
oko “dosadne matematike”, dandanas mogu bez problema
napraviti kamatni račun i ratu kredita, što je svakako korisno u
našoj svakodnevnici. Među ljepšim uspomenama ostala mi je
i učionica, popularni “bunker” (poviše kabineta posluživanja)
s malim “balkonom” ispred prozora. Tu smo se često sunčali u
proljeće i ljeto. U blizini je bila i popularna “pušiona”, a mjesto
je bilo vrlo povoljno za bježanje s nastave. Što se ne bi smjelo
raditi. Nažalost, većina moje ekipe iz srednje škole iselila se iz
Dubrovnika pa se s njima vidim samo ljeti ili za blagdane. Takav
je život, jednostavno nas je sve odvukao u različitim pravcima
pa dogovaranje za običnu kavu ponekad potraje i mjesecima.
Moj tipičan radni dan započinje u osam sati kad idem na UNI-
DU radio gdje sam urednik zabavno-glazbenog programa.
Na radiju sam do 14 sati, nakon čega idem doma, objedujem,
družim se obitelji ili pođem na kavu. Predvečer oko 18, 19 sati
imam probu s Klapom Kaše, nakon koje jurim na radio. Smatram
da svoje potencijale nisam ni približno iskoristio. Rad na
UNIDU radiju ispunjava me, ali to je volontiranje i materijalne
koristi nema. Odnedavno sam i ja dio crne statistike od preko
360 tisuća nezaposlenih, što se nadam uskoro promijeniti.
Zato mi je prioritet pronalazak posla. Na jesen namjeravam
upisati diplomski studij medija na našem sveučilištu, što sam
morao odgoditi zbog financijskog stanja. Naravno, i dalje
namjeravam sudjelovati na UNIDU radiju, pokupiti još koju
nagradu s Klapom Kaše, po mogućnosti zlatnog sjaja. Turizam
i ugostiteljstvo uvijek će imati perspektivu u Dubrovniku. No,
Dubrovnik je preduboko zaglibio s crusing turizmom. Imidž
mirnog, skladnog povijesnog grada bogatog kulturom pokvari
desetak tisuća galopirajućih turista s kruzera. Nakon ulaska
u Europsku Uniju i provođenja Shengenskog sporazuma na
graničnom prijelazu u Neumu, bit će kompliciraniji postupak
za dolazak do Grada. Unatoč svemu ovome, turizam i ugostiteljstvo
u Dubrovniku mogu ići samo naprijed. Koliko god to
zvučalo otrcano i prožvakano, obrazovanjem ulažete u sebe,
što će vam kasnije donijeti prednost pred ostalima. Vi koji ste
sad u srednjoj školi imat ćete zahtjevnu ulogu u našem društvu
za desetak godina. Ne očajavajte i ne predajte se. Izabrali ste
najbolju školu.
Ante Tolja, urednik na UNIDU radiju i član Klape Kaše koja je osvojila Zlatni štit s
grbom grada Omiša za prvo mjesto na 46. Festivalu dalmatinskih klapa; oni su apsolutni
pobjednici 33. Festivala klapa Dubrovačko - neretvanske županije i Festivala klapa u
Makarskoj gdje su osvojili prvo mjesto po izboru stručnog žirija
Maturirala sam 2009., a razrednica
mi je bila prof. Marijana
Batinić. Ne bih izdvojila nijednog
nastavnika, svi su mi
bili jednako dobri i sve ih se dobro sjećam.
Neću nikad zaboraviti prvi dan nastave
kad sam zakasnila na prvi sat i uletjela
ispričavajući se kako nisam znala gdje
je škola pa sam zato promašila stanicu
(nisam bila prisutna pri upisu), na što su
se svi dobro nasmijali. Neću zaboraviti
ni satove kabineta, GASTRO natjecanja i
Kamelia kup hrvatskog kuharskog saveza,
razmjenu učenika sa školom iz Recuara
(Italija). Zadržala sam iste prijatelje, ali
kako tijekom cijele godine nisam u Dubrovniku,
češće se vidimo ljeti nego zimi.
Još ne mogu reći da imam rutinu, svoj
ritam, ni neku uobičajenu svakidašnjicu
jer često putujem, pogotovo zimi. Ljeti
malo spavam, radim cijeli dan i svaki dan,
pa i noću po mogućnosti. Ovisno o poslu
i umoru, ponekad izađem s prijateljima.
Zimi spavam duže, ali opet kuham, smišljam
nova jela i družim se s prijateljima.
Znamo čak i planinariti na Sniježnicu i Ilijin
vrh u Konavlima pa poslije na ognjištu
pravimo roštilj. Stanku između natjecanja
ove godine iskoristila sam za posjet prijateljima
u Belgiji i rodbini s mamine strane
u Njemačkoj. Ne mislim da sam došla do
svog poslovnog vrhunca, ovo je tek početak.
Prioritet mi je daljnje napredovanje
u struci. Željela bih raditi na sebi, učiti i
primati nova znanja. Imamo svoj obiteljski
restoran “Monika” u Moluntu. Voljela
bih otvoriti još jedan s oko 70-80 mjesta
da možemo svakom pojedinom gostu
pružiti ono što traži - kvalitetu. Probala
sam ove zime naći posao u Njemačkoj.
Poslodavac je bio zadovoljan mojim radom
i htio me zaposliti, no kad sam rekla
da ću se na ljeto opet vratiti u Hrvatsku,
rekao je da ne prima radnike na kratke
rokove, nego minimalno na godinu do
dvije. To je zato što takvi poslodavci ulažu
u edukaciju svojih radnika, što je u Hrvatskoj
rijedak slučaj. Kuharima preporučuju
da otkrivaju druge načine rada, tehnike,
upoznaju druge namirnice koje su nedostupne
ili teško dostupne, da
prošire znanja i vidike. Hrvatska
bi trebala više ulagati u edukaciju
učenika i zaposlenika. Hrvatski
Stela Metković, članica Nacionalne kulinarske reprezentacije i
predstavnica Hrvatske na Kuharskoj olimpijadi, dobitnica nagrade
za najbolje glavno jelo pripremljeno na hrvatskom kulinarskom
natjecanju Zlatna dunja u Kutini
Radite samo ono
što ste izabrali srsmijehom
proizvodi trebali bi se lakše i povoljnije
nabavljati, proizvođače kvalitetne robe i
potrošače treba bolje umrežiti, pogotovo
one lokalne. U našem restoranu koristimo
svoja domaća vina, maslinovo ulje, povrće
iz vrta lokalnih proizvođača i svojeg,
predivnu divlju jadransku ribu, rakove,
školjke, lignje, meso, začinsko bilje djelomično
samoniklo ili iz vrta. Takvo što se
postiže samo u malim restoranima. A to
ljudi traže, to daje kvalitetu. Takvo ugostiteljstvo
ima perspektivu. Ako želiš uspjeh,
moraš dobro, dobro uprijeti. Ja radim od
sredine svibnja do 15. studenoga po 13,
14 sati dnevno bez slobodnog dana. A
zima je tu da se predahne malo. Turizam
i ugostiteljstvo imaju perspektivu samo
ako daju kvalitetu. Novim naraštajima
naše škole savjetujem da skupe što više
znanja, jer će im trebati. Poštujte svakoga
i nemojte se inatiti. Mislite svojom glavom
i mislite dobro. Radite samo ono što ste
izabrali srcem i osmijehom, u suprotnome
- mijenjajte nešto!
Ne očajavajte i ne
predajte se, izabrali
ste najbolju školu
48 49