nica musliman kaže prof. Dr Šemso Tanković saborskii zastupnik u ...

forumbosnjaka.com

nica musliman kaže prof. Dr Šemso Tanković saborskii zastupnik u ...

Gla si lo o

du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom

iden ti te tu

i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

Mart, 2009. go di ne Broj 10 www.forumbosnjaka.com Go di na IV


Bajramski susret

Hotel Crna Gora, 5 decembar 2008. godine

www.forumbosnjaka.com


RE VI JA

FO RUM

FO RUM Gla

SA DR ŽAJ

IZ NAŠEG UGLA

Forum Bošnjaka / Muslimana inicirao ustanovljenje spomen

obilježja žrtvama zločina 1991-2001

OTPOR ZABORAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

HRONIKA

BAJRAMSKI SUSRET . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Pres konferencija Foruma

ŠESNAEST GODINA OD ZLOČINA U ŠTRPCIMA. . . . . . . . . . . . . . . . 7

Savjet Bošnjačkog naroda utvrdio izgled grba i

zastave Bošnjaka u Crnoj Gori

OZVANIČENI NACIONALNI SIMBOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Dijaspora u Luksemburgu

KANCELARIJA PRIJATELJSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

KRITIČKE PARALELE

Mirsad Rastoder

PROMENADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

Siniša Bjeković - rukovodilac centra za ljudska prava Pravnog

fakulteta, o nedonošenju izbornog zakonodavstva

KRIVCI U PARLAMENTARNIM KLUPAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

U Evropskom Parlamentu usvojena rezolucija o Srebrenici

DAN SJEĆANJA NA GENOCID U SREBRENICI . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

mart, 2009. Re vi ja FO RUM

si lo o du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom iden ti te tu i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

IZ DA VAČ:

Fo rum Boš nja ka / Mus li ma na

Cr ne Go re

* * *

PRED SJED NIK SAV JE TA:

Hu sein - Ce no Tu zo vić, prof.

PRED SJED NIK

UPRAV NOG OD BO RA:

Mir sad Ras to der

ADRE SA:

Pod go ri ca, ul. AV NOJ-a br. 32

www.fo rumbosnjaka.com

e-mail:

re vi ja_fo rum@ya hoo.com

fo rum-mb@cg.yu

Ži ro ra čun:

550-3841-06

Pod go rič ka ban ka

* * *

KO OR DI NA TO RI:

Me li ta Ras to der

Ad nan Pre kić

* * *

GRA FIČ KA PRI PRE MA:

Er vin Tu zo vić

* * *

ŠTAM PA:

Rotoslog, Vijesti

TI RAŽ: 2000

3


Šemso Tanković - poslanik u Hrvatskom saboru

VRIJEME ZA PROMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

DRUŠTVO

Sehara Bošnjačke kulture u Rožajama

RASKOŠ NASLJEĐA I SAVREMENIH VRIJEDNOSTI. . . . . . . . . . . . 23

Inicijative

NUR SARAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

Ervin Spahić - Kutak za dokone

GOLEMA FAJDA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

Omer Mehmedović, Inicijativa

ULICA SRĐANA ALEKSIĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

EKONOMIJA

Damir Šehović

KAKO JE STVORENA EKONOMSKA KRIZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

OBRAZOVANJE, KULTURA, BAŠTINA

Sjećanje

UZEIR BEĆOVIĆ 1936-2008 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Kemal Musić

IGRA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

REPORTAŽA

Jakob Durgut

PUT NA HADŽ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Emil Kolić - Kroz Bihor

ČUVAJMO SVJEDOČANSTVA O SEBI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

FELJTON

SA DR ŽAJ » » »

Džemo Redžematović - prevod knjige

PALESTINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

4 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a


e v i j a

mart, 2009. Re vi ja FO RUM

« « « IZ NA ŠEG UGLA

FORUM BOŠNJAKA / MUSLIMANA INICIRAO USTANOVLJENJE SPOMEN

OBILJEžJA žRTVAMA ZLOČINA 1991-2001

Otpor zaboravu

Polazeći od ustavnog i opštecivilizacijskog opredjeljenja da se nezavisna Crna Gora temelji i gradi na principima

punih sloboda, tolerancija, poštovanja ljudskih prava, multikulturalnosti, demokratije i vladavine prava;

Imajući u vidu ovdašnji tradiconalni doživljaj istorije i ukupne prošlosti, kao i činjenicu da samo objektivna

spoznaja svakog od perioda te prošlosti može biti i osnov prosperitetne budućnosti;

Sa prevashodnim ciljem stvaranja uslova da se slično nikada više ne ponovi podnosimo

I N I C I J A T I V U

Za ustanovljavanja spomen obilježja žrtvama zločina iz perioda

posljednje jugoslovenske ratne drame (1991-2001)

Kao što je, naime, poznato, uprkos činjenici da je u Crnoj Gori i tokom posljednje jugoslovenske ratne drame

(1991 – 2001), sačuvan kontakt sa pozitivnim principima ovdašnje tradicije suživota ljudi, vjera i naroda, tokom

ovog perioda ipak je u ime Crne Gore, kao i u samoj Crnoj Gori, počinjen jedan broj zločina. Prema dosadašnjim

sudskim i drugim nalazima, to između ostalih jesu: tortura nad zarobljenicima sa dubrovačkog ratišta u svojevremenom

logoru „Morinj“; tortura i likvidacija grupe vojnih rezervista iz Nikšića u logoru Lora (Split -Hrvatska); zvjersko

ubistvo na putu kod Plužina porodice Klapuh iz BiH, juna 2002. godine; deportacija izbjeglica iz BiH tokom

1992 i 1993. godine; tortura, uništavanje imovine, ubistva i progon žitelja islamske vjere iz Pljevalja i posebno sa

područja Bukovice kod Pljevalja u periodu 1991 - 1993 godina; otmica putnika-građana Crne Gore iz voza Beograd-

Bar sa Željezničke stanice Štrpci kod Priboja, 27. februara 1993. godine; likvidacija grupe izbjeglica sa Kosova, aprila

1999. godine, u mjestu Kaluđerski laz kod Rožaja, itd, itd.

Ljudska je želja i potreba rodbine i potomaka, ali i obaveza svakog društva i države koji drže do civilizacijskih

principa funkcionisanja, da se podizanjem odgovarajućeg spomen obilježja stvore uslovi za dostojno sjećanje na

žrtve, kao i za podsjećanje živih da ne dozvole da se ikada više slično nešto ne dogodi.

Sasvim logično je i simbolički i suštinski da se tako nešto uradi prevashodno u Glavnom gradu Crne Gore Pod -

gorici. Kao moguće konkretno rješenje predlažemo proglašenje i odgovarajuće uređenje parka „Pobrežje“ za spo -

men park žrtvama ovih zločina.

Upodobljavanje ovog parka predloženoj svrsi sastojalo bi se samo u tome što bi se, uz novi naziv parkana odgovarajućem

vidnom mjestu: Spomen park žrtvama zločina (1991 -2001), bilo po obodu sadašnje centralne fontane,

bilo sjevernim obodom parka, duž nove saobraćajnice (u izgradnji) ugradile odgovarajuće spomen ploče sa posvetom

svakoj od grupa žrtava, posebno.

Jedan od razloga opredjeljenja upravo za park „Pobrežje“ je i u činjenici što je ovaj park, inače, podignut na počivalištu

mrtvih – bivšem muslimanskom groblju, te kao takav i najprikladniji je i za posvetu pomenutim žrtvama.

Vaše saglasje sa inicijativom i odgovarajuća odluka o njenom prihvatanju i realizaciji, biće i najuvjerljivija potvrda

Vaše i ukupne društvene posvećenosti ustavnim i opštecivilizacijskim načelima pravde, pravičnosti i, nadasve,

ovdašnjem, po mnogo čemu jedinstvenom, principu čojstva i suživota.

U Podgorici, februara 2009. godine

5


HRONIKA » » »

Bajramski susret

Forum je bio i ostao otvorena kapija za susrete,

razgovor i traženje rješenja za

demokratski napredak u Crnoj Gori

U susret Kurban Bajramu Fo -

rum je u Podgorici priredio susret

kome su prisustvovale istaknute

zvanice iz društvenog, diploma -

tskog i političkog života zemlje.

Skupu su prisustvovali predsjednik

Skupstine Ranko Krivokapić,

ambasadori; Sjedinjenih Država

Roderik Mur, Srbije Zoran Lutovac,

Bosne i Hercegovine Branimir

Jukić kao i ambasador Albanije te

predstavnici OSCE-a drugih diplomatskih

misija, poslanici i predstavnici

političkih stranaka i ci -

vilnog sektora.

Pozdravljajući uvažene goste, sa

dobar dan i eselamu alejkum, pre -

dsjednik UO Foruma Mirsad Ras -

toder poželio je da ovaj uzvišeni

pozdrav bude saputnik svih u

Crnoj Gori i šire.

Sa bajramskog koktela

Forum je bio i ostao otvorena

kapija za susrete, razgovor i traženje

rješenja za demokratski napre -

dak u Crnoj Gori.

Vjetrovi civilizacija ostavili su

mnogo slojeva iz kojih se može cr -

piti vrlo respektabilna kulturološka

autentičnost svih naroda i naravno

države, koja još suptilnije

može da se prepoznaje po harmoniji

različitosti.

Ka tom cilju, medjusobno poznavanje,

poštovanje jeste predu -

slov za razumijevanje i ugodan život

jednih uz druge.

Uvažavajući razmišljanje drugih

o svim pitanjima bitnim za druš -

tvenu zajednicu, Forum nastoji da

se čuje i konstruktivan glas Boš -

njaka/Muslimana sa akcentom na

zaštiti interesa manjinskih naroda.

6 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

U minulom višegodišnjem periodu,

kroz stručne rasprave, aktiv -

no sti foruma bile su posvećene:

- afirmaciji multikulturnog i

multinacionalnog bića Crne Gore

- konstantnom učešću u stva -

ranju pravnog osnova za zaštitu

ljudskih manjinskih prava

- podsjećanju na tragične doga -

djaje devedesetih, uz argumentovane

zahtjeve za utvrdjivanje od -

go vornosti, suočavanje s pro šlo -

šću.

Iz potrebe da se glas i promišljanje,

sučeljavanje argumenata bolje

vidi i čuje pokrenuli smo štampanje

Revije Forum, koja je nevidlj -

iva samo za neke komisije, Mini -

starstva kulture u podrsci proektima

Foruma, ali ona ipak korisno

upotpunjuje informativni sadržaj o

manjinskim narodima u Crnoj

Gori.

Mi vjerujemo da ukupan razvoj

i prosperitet zavisi od svih nas i

zato slijedimo jednu drevnu mud -

rost koja kaže «stotinu prijatelja

nije dosta a jedan neprijatelj je

mnogo».

U susret /Kurban Bajramu/ pra -

zniku žrtvovanja kada se treba približiti

Bogu, Vjeri, porodici, rodbini,

komšijama, svojoj domovini.

Uzdržavati od svadje, nesloge,

laži, kleveta, i svih poroka, Forum

sa vama dragi prijatelji želi da podijeli

nadu da ćemo zajednički

ojačati institucionalni sistem drža -

ve Crne Gore u kome će biti više

prostora i za dugoročno njegovanje

kulturnih vrijednosti, potreba i

demokratskih interesa /Bošnjaka

Muslimana, naroda koji je potvrdio

punu otvorenost za integraciju u

društvu jednakih šansi.

R.F.


e v i j a

FORUM OBILJEžIO GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA

Godine tišine

Forum Muslimana - Bošnjaka Crne Gore još jednom

je podsjetio na godišnjicu zločina u Štrpcima, kada je 27.

februara 1993. godine iz voza 671 na pruzi Beograd -Bar

na željezničkoj stanici kod Priboja oteto i zatim ubijeno

19 putnika, građana Srbije i Crne Gore, samo zato što

nijesu pripadali istoj vjeri i naciji, kao i njihovi krvnici.

Predsjednik Savjeta Foruma Muslimana - Bo šnjaka,

Husein - Ceno Tuzović, istakao je da je po vodom već

pomenutog događaja, Forum nekoliko puta pokušavao

da podstakne Crnu Goru da se žrtvama zločina podigne

spomenik kajanja i opomene, te da su se ta nastojanja

sada obnovila novom inicijativom, koja su dostavljena

odgovarajućim crn ogorskim institucijama i upravi

glavnog grada Podgorice.

U ime članova porodica nastradalih u Štrpcima,

Ragip Ličina je kazao da su njihovi ciljevi jasni - da se što

prije pronađu kosti njihovih najbližih, da se pronađu i

kazne izvršioci i nalogodavci zločina, koji i dalje slobod-

VLADA DONIJELA ODLUKU O PORAVNANJU SA PORODICAMA žRTAVA DEPORTACIJE

Priznali zločin

Na sjednici Vlade 26. decembra

2008. godine, donijeta je odluka o

sudskom poravnanju države i porodica

žrtava deportacije bosanskih

izbjeglica. Ministar pravde Miraš

Radović kazao je da je u 42 procesa

po tužbama zbog deportacija u

maju 1992. godine postignuto poravnanje

u iznosu od 4,13 miliona

eura. Radović je istakao da se poravnanjem

utvrđuje pravičan odnos

prema tužiocima i da predstavlja

izraz odgovornog, humanog i solidarnog

odnosa prema patnjama

tužilaca. Advokat porodica žrtava

Dragan Prelević ocijenio je da je

odlukom o sudskom poravnanju u

42 parnice crnogorska Vlada prihvatila

odgovornost, a da je to za

tužioce svojevrsno moralno zadovoljenje.

Predsjednik Crne Gore Filip

Vujanović ocijenio je da odluka

Vlade o sudskom poravnanju u slučaju

deportacije Muslimana predstavlja

krajnje pozitivan čin.

Vujanović smatra da je Vlada, iskazala

odnos koji pokazuje punu brigu

o onome što je potreba žrtava i

njihovih porodica.

Vrhovni poglavar islamske zajednice

Bosne i Hercegovine Mustafa

Cerić pozdravio odluku Vlade Crne

Gore uz očekivanje da će se krivični

postupak sprovesti do kraja. Cerić je

ocijenio da je to ohrabrujuća odluka

kojom zvanična Crna Gora priznaje

krivicu i istorijsku nepravdu

prema gradjanima Bosne i Hercego -

vine i prihvata svoju odgovornost za

stradanje nevinih ljudi.

Odluka crnogorske vlade o sudskom

poravnanju u slučaju deportacije

Muslimana 1992. godine

samo je znak da treba nastaviti proces

utvrđivanja krivice za taj zločin,

« « « HRO NI KA

Ragip Ličina, Velija Murić i Husein Tuzović i Ervin Spahić

no šetaju. Ličina je istakao da se zločin i dalje proširuje,

jer su porodice otetih i ubijenih bez ikakve socijalne

pažnje i nemaju osnovnih sredstava za život.

Član Savjeta Foruma Ervin Spahić kazao je da nema

dobrih i loših vremena već samo dobrih i loših ljudi u

svim vremenima. Ne kvari vrijeme ljude već obrnuto -

ljudi kvare vrijeme.

Ukoliko kao društvo nismo spremni da se suočimo sa

prošlošću i odgovornošću onih koji su u ime države

činili zločin jednoga dana ćemo i mi ili neko o d naših

najmilijih osoba biti u nekom “drugom vozu” u nekim

drugim Štrpcima. R.F.

ocijenio je potpredsjednik skupštine

Crne Gore, Rifat Rastoder.

Odluka crnogorske Vlade veoma

je značajna u simboličkoj ravni,

jer država time priznaje svoju odgovornost

za učešće u tom ratnom

zločinu, ocijenjeno je iz Bošnjačke

stranke.

Slobodan Franović iz Crno -

gorskog Helsinškog komiteta saopštio

je da odluku vlade doživljava

kao dobar korak u procesu suočavanaj

sa dogadjajima iz prošlosit i

da očekuju brzo rješavanje krivično

pravnog aspekta slučaja i bolju

saradnju sa pravosudjem susjednih

država. Postoji još potreba da CG

produbi i proširi saradnju koja već

psotoji sa pravosudnim sistemima

susjednih država kako bi ovi i neki

slučajevi koji prelaze granice, bili u

potpunosti rasvijetljeni, uključujući

i ovaj slučaj zaključio je Franović.

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 7


HRO NI KA » » »

SAVJET BOŠNJAČKOG NARODA UTVRDIO IZGLED GRBA I ZASTAVE BOŠNJAKA U CRNOJ GORI

Ozvaničeni nacionalni

simboli

Savjet Bošnjačkog naroda u

Crnoj Gori utvrdio je izgled na -

cionalnih simbola. Simboli Boš -

njačkog naroda biće identični simbolima

Bošnjaka u Srbiji, Make -

doniji i na Kosovu. Grb će tako biti

u obliku evropskog štita, na čijoj

lijevoj, dijagonalnoj polovini, na

plavoj podlozi su ljiljani zlatnožute

boje. Na desnoj strani biće

bijeli polumjeseci otvoreni prema

desnoj strani, na zelenoj podlozi.

Zastava je bijele boje sa grbom u

sredini.

Savjet je utvrdio i nacionalne

nagrade koje će se jednom godišnje

dodjeljivati pojedincima ili institucijama

za doprinos u oblastima

javnih djelatnosti, politike, ljudskih

prava, razvoju ideje multietničkog i

multikulturnog društva. Ustano -

vljene su nagrade: "Husein Bašić",

"Avdo Međedović" kao i povelje

"Rifat Burdžović Tršo", "Huseinpaša

Boljanić" i "Hamdija Šahinpašić".

Već je poznato i ime prvog do -

bitnika povelje Bošnjačkog Savjeta.

Bivši policajac iz Herceg Novog

Slobodan Pejović koji je prvi pro-

8 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

govorio o deportaciji bosanskih

izbjeglica 1992. godine 22. marta

dobiće povelju "Rifat Burdžević

Tršo". R.F.

Počeli kursevi Turskog jezika

Na crnogorskom Institutu za strane jezike počeli su

kursevi Turskog jezika. U saradnji sa razvojnom agencijom

Turske Vlade TIKA, Institut za strane jezike otvorio

je ovaj novi program a zahvaljujući Turskim partnerima

kurs turskog jezika biće besplatan a polaznici koji ga

završe dobiće diplome Instituta.

Na svečanom otvaranju novog programa direktor

Instituta Igor Lakić podsjetio je da ta obrazovna institu-

Turski ambasador Murat Ouz sa direktorom

Instituta Igorom Lakićem

cija slijedi otvorenost Crne Gore za plodnu saradnju sa

svim državama u okruženju i šire, te da je u tom smjeru

izuzetno značajno otvaranje mogućnosti za učenje još

jednog jezika. Lakić se zahvalio Agenciji TIKA i direktoru

Gokćenu Kalkanu za donaciju kojom su popravili

tehničke uslove za rad u Institutu i potpredsjedniku

Skupštine Rifatu Rastoderu za podršku koncipiranju

projekta. Kurs je svečano otvorio ambasador Turske u

Crnoj Gori Murat Ouz naglasivši da je veoma zadovoljan

što turski privrednici sve češće dolaze i ulažu u Crnu

Goru. Prijateljski odnosi između Crne Gore i Turske i na

privrednom i kulturnom nivou svakodnevno se po -

boljšavaju a sa Turskim investitorima biće i novih radnih

mjesta pa će polaznici ovog kursa imati veće šanse za

posao - kazao je Ouz uz podsjećanje da se kursevi tur -

skoj jezika od prošle godine održavaju redovno i u

Rožajama.

Turska Agencija za međunarodnu saradnju i razvoj –

TIKA, uz podršku turske Vlade, od 1992. god., organizuje

i realizuje projekte u blizu stotinu zemalja koji podstiču

razvoj ekonomije, tehnike, trgovine, kulture i obrazovanja,

na Balkanu, u Aziji i Africi. R.F.


e v i j a

« « « HRO NI KA

MEDRESA U MILJEŠU I ZVANIČNO OTVORENA

Zalog za uspješniju budućnost

U prisustvu najviših državnika

Crne Gore, na čelu sa predsjedni kom

Filipom Vujanovićem, i predstavnika

turske vlade, ministra za međunarodnu

saradnju Saida Ja zidžioglua 6.

decembra u Milješu je i zvanično

otvorena islamska vjerska škola -

medresa. Predsjednik Vu janović

izrazio poštovanje Isl am skoj zajednici

koja je kao investitor uz pomoć

Glavnog grada, Vlade i brojnih donatora

uspjela da otvori školu.

- Otvaranje medrese je jedan

dobar prilog odnosima Islamske

zajednice Crne Gore i države Crne

Zgrada Medrese

Gore koji su poštujući odvojenost

vjere i države uvijek djelovali u

funkciji afirmacije međukonfesionalne,

međunacionalne i međukulturalne

saradnje svjesni da je ta vrijednost

naslijeđena iz naše istorije i

da je sjajna zaloga za našu budu -

ćnost - rekao je Vujanović.

Turski ministar za međunarodnu

saradnju Said Jazidžioglu kazao

je da dobri odnosi Turske i Crne

Gore potiču od vremena sultana

Abdula Hamida i kralja Nikole, te da

su se zadržali do danas. Ministar je

podsjetio na uvođenje bezviznog

mart, 2009. Re vi ja FO RUM

režima i zone slobodne trgovine

izme đu dvije države.

Turska Agencija za međunarodnu

saradnju i razvoj, koja je glavni

donator Medrese, prema njegovim

riječima, pokrenula je još i realizaciju

brojnih drugih projekata širom

Crne Gore.

Reis Islamske zajednice Rifat

Fejzić ocijenio je da je otvaranje

medrese istrijski trenutak i za Isla -

msku zajednicu u Crnoj Gori i za sa -

mu Crnu Goru. On je kazao da su sa

gubljenjem državnosti Crne Gore

muslimani u njoj izgubili obrazovni

sistem, te da sa dobijanjem crnogo -

rske državnosti ponovo dobijaju

svoje obrazovne institucije.

Otvaranju medrese prisustvovali

su ministri u Vladi Jusuf Kalampe -

rović, Branimir Mićunović, Fuad

Nimani, Suad Numanović, predsjednik

Skupštine Ranko Krivo -

kapić, potpredsjednik Skupštine

Crne Gore Rifat Rastoder, više pos -

lanika, ombudsman Šefko Crnov -

rša nin, direktor Uprave policije

Veselin Veljović, kao i predstavnici

Glavnog grada na čelu sa zamje -

nikom gra donačelnika Draganom

Mijajlovi ćem. H.T.

Osnovana Matica Bošnjaka u Nujorku

U centru svjetske moći dvadesetdvomilionskom

New Yorku, u decembru 2008.

godine osnovana je Matica Bošnjaka Crne

Gore u Njujorku.

Nestranačka, nevladina i neprofitna organizacija

u središte svojih ciljeva stavila je očuvanje

kulturnog identiteta, zaštitu demokr -

atskih interesa Bošnjaka, pomoć razvojnim

projektima u zavičaju i doprinos saradnji

izmedju Crne Gore i Amerike. Matica Bošnjaka u

Njujorku već je usvojila znak i logo organizacije

Foto: Emil Šabotić

koji su se našli na primjercima članske

karate koja je pripremljena za prvih 1ooo.

članova. ,,Članarina je simbolična jer nam je

mnogo bitniji stimulans, kazao je za Forum

član rukovodstva Džemo Hot uz najavu da

ovih dana pripremaju detaljan kretkoročni i

dugoročni plan rada Matice B.C.G.N.Y. Pred -

sjednik Esad Rastoder i članovi Upravnog odbora

primaju svakodnevno sugestije i ideje od

kojih će prioritetne sigurno biti realizovane, ka -

zao je Hot. R.F.

9


HRO NI KA » » »

SLIKE HILMIJE ĆATOVIĆA U PODGORICI

Vizuelni dijalog

10 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

Hilmija Ćatović je rođen u Rožajama 1933. godine, radio je kao profesor na fakultetu

unjetnosti u Pristini, na fakultetu umjetnosti i dizajna u Nišu i Novom Pazaru.

Djela mu se nalaze u mnogim svjetskim muzejima,galerijama

Sve što može da se kaže o instituciji kakva je ak -

ademski slikar Hilmija Ćatović malo je u odnosu na

ono što bi trebalo, kazao je na otvaranju izložbe u

Umjetničkom paviljonu potpredsjednik Skupštine

Crne Gore Rifat Rastoder. Umjetničko školovanje,

Ćatović je započeo u hercegnovskoj školi znamenitih,

Petra Lubarde, Mila Milunovića, Dada Đurića, Uroša

Toškovića i drugih velikana umjetnosti na crnog -

orskom i širem prostoru. Zbog ekonomske situacije,

Hilmija je bio prinuđen da poslije dvije i po godine

učenja u Herceg Novom, 1951. godine pređe kod sestre

u Skoplje i da tamo nastavi školovanje, u klasi poznatog

slikara Lazara Ličenoskog. U tom periodu Ća -

tović počinje da se interesuje za monumentalno

slikarstvo. Na toj tehnici - mozaika je i magistrirao kod

Rajka Nikolića na Akademiji primijen jenih umjetnosti

u Beogradu.

"Ličenoski je volio mozaik i gdje god je išao, donosio

bi neko kamenje, pa smo mu i mi đaci donosili

kamenje sa raznih strana. Ispričao je Hilmija Ismetu

Ćatović Himlija ulje na platnu (100x100)

Hadžiću uz prisjećanje ,kako je po završetku Srednje

umjetničke škole u Skopl ju 1953. godine, sa odličnim

uspjehom, započeo studije u Beogradu. "Uzeo sam

dokumenta i radove za prijemni ispit i bio pun

samopouzdanja. Kada sam video da nas je 120 na prijemnom.I

kada sam saznao da treba da se primi nekih

dvadesetak kandidata, počeo me hvatati strah. A još

kada sam vidio da ima mnogo onih koji dobra crtaju,

već se javila bojazan da uopšte neću proći. Poslije

nekoliko dana, kada sam došao da vidim rezultat, nijesam

našao svoje ime na spisku primljenih. Bio sam

razočaran. Otišao sam kod Sofije u referentsku službu

da uzmem dokumenta. Sofija je bila osoba sa nevjerovatnim

pamćenjem i kada sam ušao, oslovila me

je prezimenom: "Šta je Ćatoviću?" Rekoh: "Došao sam

da uzmem dokumenta". "Zašto?" "Nijesam prošao,

nema me na spisku." Sofija reče: "Jesi li ti to dobra

pročitao?" "Jesam!" "Jesi li ono dole pročitao, onaj

tekst ispod spiska?" "Nijesam." "ldi pa pročitaj." Kada

sam se vratio, primijetio sam jedan tekstić ispod

spiska na kojem je pisalo da sam jedini primljen na II

godinu. Komisija je dozvolila da preskočim prvu godinu.

Obrazloženje je bilo da sam nadaren. I tako sam

odmah postao student II godine, pod uslovom da

neke teoretske pred mete, iz prve godine, ispolažem

do juna mjeseca. Sve vrijeme studija bio sam u klasi

Vinka Grdana."Akademiju primenjenih umetnosti

studirao je četiri godine i diplo mirao u junu školske

57/58, sa ocjenom 10.”

Ćatović je bio professor na Pedagoškoj školi i professor

na Akademiji u Prištini do 1999.godine . U tom

gradu ostali su brojni radovi, dokumentacija uspo -

mene na đake i studente koji su već poznati umjetnici

i pedagozi po uzoru na profesora Hilmiju.

Slike za izložbu u Umjetničkom paviljonu , u organizaciji

Udruženja likovnih umjetnika CG, nastale su u

proteklih deset godina u Rožajama gdje Ćatović živi i

slika. M.R.


e v i j a

INICIJATIVA UDRUžENJA „BEHAR“ IZ HOLANDIJE

Spomenik

žrtvama iz 1913

Bošnjačko zavičajno udruženje Plavljana i Gusinjana iz

Holandije "Behar", koje broji oko 700 članova, pokrenulo je inicijativu

za po dizanje spomen obilježja u Plavu i Gusinju, muslimanima

koji su ubijeni 1913. godine, nakon pripajanja ovih krajeva

Crnoj Gori. U saop štenju se navodi da je u periodu od marta

do maja iste godine pokrš teno gotovo cjelokupno stanovniš -

tvo ovog područja, i da je tom prilikom strijeljano oko 800 ljudi.

U kolektivnom pamć enju naroda, naročito kod starijih generacija

još je prisutna svijest o stravičnom zločinu genocidnih

razmjera, koji se u Plavu i Gusinju desio nakon Balkanskih ratova

1913. godine.

Članovi i predsjedništvo "Behara" očekuju da će nadležni u

Opštini Plav razmotriti njihovu inicijativu, eventualno je doraditi

i staviti u skupštinsku proceduru radi usvajanja.

R.F.

mart, 2009. Re vi ja FO RUM

« « « HRO NI KA

IZLOžBA MAJDE MUČIĆ U SIDNEJU

Dobri Ljudi trajna inspiracija

Mlada umjetnica Majda Mučić

vratila se iz Sidneja gdje je svojim

slikama pobudila veliko interesovanje

naših zemljaka i ljubitelja umjetnosti

uopšte. Uz podršku Crnog -

orske Etničke zajednice Au stralije,

Majda je u Sidneju pri edila tri sa m -

ostalne izložbe, a zbog prodatih slika,

tokom devedeset dana boravka

nije mogla prihvatiti po nudu izlaga -

nja u državi Kvin slajd (Queen sland,

Gold Coast) ka zao je za Forum portparol

Crnogo rske Zajednice u Austr -

a liji Beljo Rado nčić.

Oduševljena pažnjom, uslovima

za rad i ljepotom Australije Majda

nam je napisala da će u znak zahvalnost

domaćinima njene slike, u

buduće još više biti protkane ljudskom

toplinom.

“Puno sam radila jer sam osjetila

koliko svi ti dobri ljudi čeznu da

pre poznaju nešto svoje na mojim

platnima. Njihova toplina u očima,

postupcima i svakodnevnoj pažnji,

biće moja trajna inspiracija”.

Crnogorska Etnička zajednica

Izložba crnogorskih

umjetnika u Beču

U organizaciji ambasadora CG u Austriji,

Dragane Radulovic, predsjednika XXIII Beckog

okruga i predsjednika crnogorskog drustva

Manfreda Wurma i predsjednika organizacije

Kultur via Europa Valtera Horna, u prestiznom

prostoru Palais porcija herrengasse 23.,

otvorena je izlozba na kojoj su prestavljena

umjetnicka djela Anke Buric, Nasera Hasa,

Vahide Hasanagic – Nimanbegu, Aldemara

Ibrahimovica, Mihaila Jovicevica, Edina

Kaplania, Dragana Karadzica, Ane Matic, Bilala

Nikezica, Zorana Obrenovica, Toma Pavicevica,

Ivane Pejovic, Pavla Pejovica, Tanje Topuzoske i

Naoda Zorica.

Izlozba ce biti otvorena do 25.03.2009.god u

Becu a potom predstavljena i u drugim gradovima

Austrije. R.F.

Mihailo-Miško Mandić, Majda i Hajka Mučić, i Safet-Beljo Radončić

Australije uspješno sarađuje sa ista -

knutim stvaraocima i kroz brojne

aktivnosti predstavlja baštinu, tadiciju

i savremene interese Crne

Gore. M.R.

11


HRO NI KA » » »

DIJASPORA U LUKSEMBURGU

Kancelarija Prijateljstva

Podržavajući projekt «Razvoj

seoskog turizma u Bihoru» Aso -

cijacija Prijateljstvo Luksemburga i

Crne Gore početkom januara uče -

stvovala je na prestižnom sajmu

turizma «Vakanz 2009.» Brojnim

posjetiocima, zainteresovanim za

Sa otvaranja kancelarije Asocijacije Prijateljstva Luksemburga i Crne Gore

boravak tokom ljeta u Crnoj Gori,

predstavljene su prirodne ljepote

sjevera Crne Gore, Boko-Kotor -

skog zaliva i ostatka primorja.

Predstavljena je i nova kancelarija

društva koja se nalazi u « Esch

Alzette Munir Ramdedović i Zénon

Asocijacija Prijateljstvo Luksemburga i Crne Gore već godinama realizuje

zanimljive programe i djelotvorno okuplja zemljake, od početka 2009.

godine u novim prostorijama društva. U sklopu društva rade

sekcije mladih i žena «Izvor», koje kroz kreativne radionice podstiču očuvanje

identiteta, jezika i običaja, očuvanje veza sa matičnom državom.

Društvo sarađuje sa sličnim organizacijama u pripremi kulturnih manifestacija,

povezivanju i obilježavanju značajnih datuma i događaja u

Crnoj Gori i Luxembourgu. U društvu se naručito hvale folklornim

društvom «Bihor» koje ima 100 članova. Sa omladinom svih uzrasta

predano rade, profesor Isah Agović, Faruk Ličina i Rafet Kožar.

12 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

Bérnard dočekali su brojne goste

među kojima su bili i prvi sekretar

Ambasade Crne Gore u Briselu

Tanja Sekulić, Generalni konzul

Crne Gore u Frankfurtu Abid Crno -

vršanin, Luksemburški ministar

Nikolas Schmit, član Parlamenta

Luxemburga Felix Braz, član Savj -

eta Velikog Vojvodstva Luxembou -

rga madam Agnes Rausch, mnogi

mediji i drugi prijatelji.

Asocijacija Prijateljstvo Lukse -

mburga i Crne Gore priprema se

za 26. Festival imigracije u Luxe -

mbourgu, koji će se održati 13. 14. i

15 marta na kome se očekuje i

učešće gostiju iz Crne Gore.

Sanija Kožar

le Esch Alzette


e v i j a

Bošnjački slikari

u Podgorici

Kolektivna izložba slika i sk -

ulptura likovnih umjetnika Boš -

njaka i Muslimana otvorena je

sredinom decembra u podgo -

ričkoj galeriji "Al". Otvarajući izlo -

žbu Roderik Mur, ambasador

Sjedinjenih država u Crnoj Gori,

istakao je zadovoljstvo što može

da se upozna sa likovnim djelima

ovog naroda. Kako je dodao, za

njega je to novo iskustvo, toliko

pozitivno da je izazvalo divljenje.

Tokom mog mandata imao sam

priliku da obiđem mnoga mjesta

u Crnoj Gori i tokom putovanja

postao sam veliki obožavalac kulturnog

bogatstva Crne Gore, nje -

nih džamija, manastira, areho lo -

ških nalazišta i muzeja. Čvrsto

Učesnici

U galeriji "Al" svoje radove

izložili su: Ahmeta

Ademagića, Seide

Belegović, Emira Čokovića,

Muriza Čokovića, Ervina

Ćatovića, Hilmije Ćatovića,

Abaza Dizdarevića, Mirsada

Đurđevića, Ismeta Hadžića,

Halka Halilovića, Aldemara

Ibrahimovića, Ibrahima

Kurpejovića, Hidajete

Masličić, Irvina Masličića,

Sabahete-Beke Masličić,

Suada Masličića,

Muharema Muratovića,

Dževdeta Nikočevića, Adele

Nurković, Belisa Pojatića,

Kemala Ramujkića, Adina

Rastodera i Džengisa

Redžepagića.

vjerujem da bi svaki građanin ove

zemlje trebalo da bude jako po -

nosan na ove dragulje. A naj veće

blago ove zemlje su njeni ljudi.

Ovo kažem iskreno, i to prvenstveno

zbog njihove ljuba znosti i

legendarnog gostoprimstva, njihove

tolerancije i različitosti me -

đu njima - rekao je Mur.

Kako je ispred organizatora,

Bošnjačkog savjeta u Crnoj Gori,

rekao prof. dr Šerbo Rastoder ovo

je prilika da se Bošnjaci Muslimani

u Crnoj Gori predstave ljepotom.

- Večeras 23 slikara daruje Cr -

noj Gori najdragocjenije što može,

a to je ljepota - rekao je dr Rasto -

der. Dodao je i da se nada da će se

ovakav vid "druženja" koji potvr -

mart, 2009. Re vi ja FO RUM

« « « KRITIČKE PARALELE

Saida Belegović ulje na platnu (80x60)

đuje čovjeka kao kreativnog stva -

raoca nastaviti i u buduće.

Radove je selektovao slikar Al -

demar Ibrahimović a izložba koju

je ranije vidjela publika u Rož -

ajama održana je u sklopu manifestacije

Dani bošnjačke kulture.

H. Tuzović

Ramujkić Kemal ulje na platnu (65x80)

13


KRITIČKE PARALELE » » »

Piše: Mirsad Rastoder

Predsjednik Crne Gore Filip

Vujanović objavio je na Cetinju,

27.januara 2009. god, odluku o

raspisivanju prijevremenih parlamentarnih

izbora. Malo prije

ponoći, 26. jan., većinom glasova

vladajuće koalicije, parlament je

usvojio odluke; o skraćenju mandata

poslanicima aktuelnog saziva

i produženju roka za usaglašavanje

izbornog zakona sa Usta -

vom. Džaba su bila opoziciona

pitanja, medijske, skupštinske

po lemike i tvrdnje da nema

zakonskih uslova. Opo zicija nije

uspjela da odloži izbore do pred

kraj ove godine i do bije vrijeme

za sanaciju podjela u strankama.

Propali su i pregovori o stvaranju

jedinstvene opozicione

liste, pa će na izbore 29.marta u

više kolona. Sudeći po onom što

se zna i da naslutiti, izborna

kampanja za osmi saziv Par la -

menta biće, optimizovano izdanje

političke promenade,- „Kon -

c ert ozbiljne muzike lakšeg

zabavnog karaktera“, - u kojoj

će homogenizacija biračkog tijela

zavisiti od vještine odgovora

na evropska i sasvim „brašnjava“

pitanja. Potrošene su sve velike

priče o nacionalnim i velikodržavnim

interesima.Valja prebroditi

vrtloge globalne ekonomske

krize, koja stiže kao snijeg u

aprilu. Možda je i to jedan od

razloga što nije došlo do ujedinjenja

opozicije. Jer poslije 29.

marta svi će biti iznenadjeni;

Neki rezultatima, a drugi proble-

14

VANREDNI PARLAMENTARNI IZBORI ZAKAZANI ZA 29. MART

Promenada

mima koje treba da rješavaju.

Ponajviše birači – gradjani, po -

ljuljani na radnim mjestima ispr -

ed već suženih ulaza, kreditima

naduvanih, u većini neproizvodnih

preduzeca. Strepnja nadvladava

promotivnu euforiju,a 16

izbornih lista ,,7. koalicija i 9.

partija, dodatno zamagljuju su -

štinu, pa će 498,285. gradana sa

pravom glasa morati dobro da

razabiraju i u svakoj varijanti da

se kaju. Znak je i to što iz jedne

koalicije naglašavaju šta će raditi

kao buduća vlast, a ostali najčešće

ponavljaju da se bez njih

neće moći.

Po važećem zakonu, manjinski

narodi izuzev Albanaca, opet

neće biti u prilici da biraju predstavnike

sa posebne manjinske

liste u garantovanim mandatima.

Taj uslov stvorio je novu

vododjelnicu ka nijansiranju

centralizacije političke scene.

Socijal demokratske partije DPS

i SDP, - manje više poznate i po

multietničkom sastavu, pozvale

su u krilo i partije sa nacionalnim

predznakom; Bošnjacku

stranku i Hrvatsku gradjansku

inicijativu. Sigurno ih na to nije

motivisala griža savjesti zbog aljkavosti

u donošenju novog

izbornog zakona u skladu sa

Ustavom, već interesi: - da se

sinergijom različitosti ojača iz -

bo rna pozicija i delegira odgovornost

u očekivano bremenitom

periodu za svaku vladajuću

strukturu. Preuzimanje dijela

tereta za već propušteno i mo -

guće traumatične posljedice

mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

eko nomske krize jeste rizik ali i

šansa da se odgovornim angažmanom

na svim nivoima unutar

snažne koalicije pojača pažnja

ka rješavanju manjinskih

pitanja. Prvenstveno; da se planski

krene u razvoj nerazvijenih

područja, - gdje i mala ulaganja

mogu dati trostruko znacajne

rezultate. Da se dodatno promovise

bošnjačka konstitutivnost u

Crnoj Gori, podstakne izgradnja

institucija i poboljsaju veze sa

dijasporom. Naravno ako „novi“

bošnjaci u koaliciji ne preuzmu

ulogu „flastera“ za uvažene pr -

edstavnike ovog naroda iz druguh

partija. Naznake recesije i

uticaja ekonomske krize, kažu

ekonomisti, tek će se razbuktati

i za sve to je neophodna unutar

partijska i opšta „promenada“

koja će stvoriti uslove da sve

institucije preuzmu; temeljiti,

uporni, stručni pojedinci, da

popravljaju ono što je na krivo

postavljeno, amortizuju ljudske i

državne nevolje a istvovremeno

otvaraju strateške koridore za

razvojne poduhvate. To ne umiju

manekeni, udvorice i šaptači

već mudri, čvrsti i iskreni radnici,

koji će se za svaki mali i opšti,

boriti kao za svoj veliki interes.

Ko ne zna da podijeli ne zaslužuje

ni da ima i zato će biti

potrebna ne samo „promenada“

već i profesionalno resetovanje

strukture rukovodećih timova.

Da realno ohrabre već nesigurne

građane u čijim će se očima,

bojim se, sve više prepoznavati

pogled onih koji nemaju.


e v i j a

Siniša Bjeković rukovodilac

centra za ljudska prava

Pravnog fakulteta u razgovoru

za Forum kaže da je teško

utvrditi ko je kriv za

nedonošenje novog izbornog

zakonodavstva koje bi manjinskim

narodima garantovalo

političku reprezentativnost.

Bjeković navodi da se u

trenutku kada je ta obaveza

prebačena u parlament

javnost potpuno isključila i da

se zbog nedostatka informacija

niko pouzdano ne može

kriviti za ovaj propust. Bjeko -

vić smatra da su odredbe

zakona o manjinskim pravima

već zrele za promjenu i da

prvenstveno treba insistirati

na preciznim pojaš njenjima

nekih članova. U procesu integracija

u Evrops ku Uniju od

Crne Gore očekivaće se

temeljno poštovanje manjinskih

prava ističe Bjeković uz

mišljenje da Unija neće

insistirati na detaljima

ukoliko manjinski narodi

budu zadovoljni

svojim statusom u

državi. Sa

Bjekovićem je

razgovarao

Adnan Prekić.

Forum: Zašto se u izborni proces

ulazi bez usklađenog izbornog

zakonodavstva?

Mislim da prije svega nije bilo

opšte političke volje da se tako nešto

napravi ali i vremena za tako

obiman posao pošto su izbori

zaka zani pola godine prije

očekivanog termina. Va -

žno je podsjetiti da je

pravna strana ovog pi -

tanja potpuno jasna i

da je ona apsolutno

izvedena i potvrđena

kroz Ustav iz 2007.

godine.

Forum: Ipak u iz -

bore ulazimo bez

fundamentalnogmanjin

« « « KRITIČKE PARALELE

RAZGOVOR: SINIŠA BJEKOVIĆ - RUKOVODILAC CENTRA ZA LJUDSKA PRAVA PRAVNOG FAKULTETA

Krivci u

parlamentarnim klupama

skoh prava - pravo na političku

reprezentativnost?

To sigurno nije dobro, pa smo

ja i institucija u kojoj se nalazim

više puta upozoravali na ovakav

scenario. Ako pogledate strategiju

manjinske politike dobićete potvrdu

da su njeni kreatori ali i

Minista rstvo za zaštitu

manjinskih prava ap -

elovali na poštovanje

Ustavnih prava.

Nažalost teži šte u

donošenju izbor -

nog zakonodavstva

pomjereno je u pa -

rlament i mislim da

Bjeković

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 15


KRITIČKE PARALELE » » »

je pravo mjesto na kome treba

tražiti odgovor na to pitanje sku -

pština, odnosno parlamentarna

grupa za izradu izbornog za -

konodavstva.

Forum: Kako onda tumačiti

činjenicu da su i pored kršenja

temeljnog Ustavnog prava o političkoj

reprezenttativnosti, politički

predstavnici manjinskih naroda

na ovim izborima pod kišobranom

vladajuće koalicije?

To je po meni diskutabilna konstatacija.

Iako se partije koje su ušle

u koaliciju sa vladajućim strankama

bore za prava manjinskih naroda

ne možete govoriti da su oni

autentični predstavnici svog naroda.

To je problem nedostatka no -

vog izbornog zakonodavstva. Bez

njega teško je govoriti ili odrediti

koji su to autentični predstavnici

jednog naroda. Ja se na dam da će

se nakon izbora krenuti u rekonstrukciju

izbornog zakonodavstva i

jednostavno na taj način ispoštovati

Ustav.

Forum: Prošlo je skoro tri go dine

Obaveze u procesu

pridruživanja EU

od usvajanja zakona o manjinskim

pravima, temeljne vrijednosti

tok teksta nisu primjenjene, da li

mislite da se već može raz mišljati o

reviziji postojećih rješenja?

Apsolutno. Ako pogledate stra -

tegiju manjinske politike vidjećete

da je i tu jasno naglašena potreba

16 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

Zaštita manjinskih prava je jedna od temeljnih obaveza Crne Gore

koja nas čeka u daljim etapama pridruživanja. Ukoliko pogledate

posljednje izvještaje Unije o napredku Crne Gore primjetiće te da se

težište sa striktno ekonomskih tema pomjera i na politička pitanja.

Tako će se insistirati na političkim kriterijumima koji kažu da poštovanje

ljudskih i manjinskih prava spada u domen nezaobilaznih

obaveza. Tako, ne sumnjam da će se sa pažnjom pratiti primjena

zaštite manjinskih prava. Mislim da postoje dvije važne komponente

na koje će Unija obratiti pažnju. To je pitanje koliko su same manjine

zadovoljne procesom evropskih integracija i koliko oni doprinose

unutrašnjoj stabilnosti države. S' obzirom da je zaštita manjinskih

prava, uslovno slabija na međunarodnom planu očekujem fleksibilniji

pristup Evropske Unije ali samo pod uslovom da manjine ne

izražavaju negativan stav prema državi i da takav jedan proces ne

remeti unutrašnju stabilnost države.

izmjene postojećeg zakonodavstva.

Postoji više razloga, od onih

tehničkih koji se tiče usaglašavanja

zakona sa Ustavom pa sve do onih

suštinskih promjena. Ja mislim da

se tek na osnovu iskustva može

govoriti koje se odredbe zakona

trebaju mjenjati, ali da već sada

postoji nekoliko pitanja koja bi trebalo

precizirati. To je prije svega

pitanje političke reprezentacija

koje bi se amandmanom moglo

tačno precizirati bez obzira što tog

rješenja nema u izbornom zakonodavstvu.

U tom zakonu nema pu -

no stvari koje bi trebalo u klasič -

nom smislu mjenjati ali određena

ptanja treba pojasniti. Ako ne preciziramo

te odredbe i ako do kraja

stvari ne izvedemo ostavljate dis -

kreciono pravo raznim institucijama

da slobodno tumače odred be

zakona. Takvi su članovi o upisu

manjina na viso koškolske ustan -

ove, koji fakultetima daje pravo da

sami tumače duh zakona kao i član

o podsticaju kulturnog stvaralaštva

manjina.


e v i j a

« « « KRITIČKE PARALELE

U EVROPSKOM PARLAMENTU USVOJENA REZOLUCIJA O SREBRENICI

Dan sjećanja na

genocid u Srebrenici

Evropski Parlament proglasio je 11. jul danom sjećanja na genocid u Srebrenici gdje su snage

bosa nskih Srba 1995. ubile oko 8.000 muslimanskih civila. Inicijativu Evropskog Parlamenta

podržala je i Evropska Komisija a tekst rezolucije usvojen je 15. januara sa 556 glasova za, devet

protiv, dok su 22 poslanika EP bila uzdržana. Evropski Parlament predložio je da se u cijeloj

Evropskoj uniji 11. jul proglasi danom sjećanja na genocid u Srebrenici i u tekstu rezolucije pozvao

da isto to učine i sve države zapadnog Balkana.

Rezolucija

Evropskog

parlamenta

o Srebrenici

Evropski parlament

18.01.2009.

Evropski parlament

- u skladu sa svojom rezolucijom od 7. jula 2005. o

Srebrenici

- u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju

Evropske zajednice i njenih država članica s

jedne strane, i Bosne i Hercegovine sa druge strane,

potpisanog u Luksemburgru 16. juna 2008. i perspektivama

članstva u EU predočenim svim zemljama

zapadnog Balkana na EU samitu u Solunu 2003,

- u skladu sa članom 103 (4) svog Poslovnika,

A. zato što je u julu 1995. bosanski grad Srebrenica,

tada izolovana enklava, koju je Savet bezbednosti UN

rezolucijom od 16. aprila 1993. proglasio Zaštićenom

zonom, pala u ruke srpskih snaga predvođenih generalom

Ratkom Mladićem po direktivama tadašnjeg

Predsednika Republike Srpske, Radovana Karadžića,

B. zato što su snage bosanskih Srba pod vođstvom

generala Mladića i paravojne jedinice, uključujući

neregularne srpske policijske jedinice koje su na teritoriju

Bosne ušle iz Srbije, u samo nekoliko dana po

padu Srebrenice po hitnom postupku usmrtile više

od 8.000 muslimanskih muškaraca i dečaka koji su se

zatekli u ovom području pod zaštitom snaga Uje -

dinjenih nacija (UNPROFOR), a blizu 25.000 žena,

djece i starijih ljudi je prisilno deportovano; ovaj

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 17


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

događaj je najveći ratni zločin koji se dogodio u

Evropi od kraja Drugog svetskog rata,

C. zato što je ova tragedija od strane Međunarod -

nog suda za ratne zločine počinjene na teiritoriji bivše

Jugoslavije (ICTY) proglašena za genocid, koji se

dogodio na teritoriji koju su Ujedinjene nacije proglasile

bezbednom zonom, što je simbol nesposobnosti

međunardone zajednice u posredovanju u konfliktu

i zaštiti civilnog stanovništva,

D. zato što su jedinice bosanskih Srba višestruko

kršile odredbe Ženevske konvencije uključujući de -

portaciju hiljada žena, dece i starijih osoba i silujući

veliki broj žena,

E. zato što uprkos izutetno velikim naporima da se

otkriju i ekshumiraju brojni masovni i pojedinačni

grobovi i identifikuju tela žrtava, dosad obavljene

ekshumacije ne omogućavaju kompletnu rekonstrukciju

događaja u Srebrenici i njenoj okolini,

F. zato što ne može biti stvarnog mira bez pravde i

zato što je potpuna i neograničena saradnja sa

Haškim sudom i dalje osnovni zahtev u daljem nastavku

procesa integracije u EU zemalja zapadnog

Balkana,

G. zato što je general vojske bosanskih Srba Radislav

Krstić prva osoba koju je Haški sud proglasio krivom

za učestvovanje u srebreničkom genocidu, ali i zato što

je najprominentniji optuženik, Ratko Mladić i posle

gotovo 14 godina i dalje nedostupan, kao i u znak po -

drške što je Radovan Karažić izručen Haškom sudu,

H. zato što je institucionalizacija dana sećanja

najbolji način odavanja pošte žrtvama pokolja i slanja

jasne poruke budućim generacijama,

1. seća ih se i odaje poštovanje svim žrtvama nasilja

tokom ratova na prostorima bivše Jugoslavije;

izražava saučešće i solidarnost porodicama žrtava, od

kojih mnoge još uvek nisu dobile konačnu potvrdu o

sudbini svojih rođaka; priznaje da je taj kontinuirani

bol sve veći zbog neuspeha da se odgovorni za počinjeno

privedu pravdi,

2. Savet poziva Komisiju da na odgovarajući način

obeleži godišnjicu u Srebrenici i Potočarima prihvatajući

predlog Parlamenta da se u celoj Evropskoj uniji

18 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

Zgrada Evropskog parlamenta

r e v i j a

11. jul proglasi danom sećanja na genocid u Sre brenici,

te poziva da to učine i sve države zapadnog Balkana;

3. poziva na dodatne napore da se preostali begunci

privedu sudu, izražavajući svoju punu podršku

značajnom radu Haškog suda, jer je suđenje odgovornima

za maskr u Srebrenici i njenoj okolini važan

dalji korak u pravcu mira i stabilnosti u regionu; i s tim

u vezi nagalašava da treba posvetiti veću pažnju

suđenjima pred domaćim sudovima za ratne zločine,

4. naglašava važnost pomirenja kao deo integracionog

procesa u Evropi; ističe važnost uloge verskih

zajednica, medija i obrazovnog sistema u tom procesu,

kako bi građani svih etničkih pripadnosti mogli da

prevaziđu tenzije prošlosti i otpočnu mirnu i iskrenu

koegzistenciju u interesu održanja mira, stabilnosti i

ekonomskog razvoja; insistira da sve zemlje čine dalje

napore u izlaženju na kraj sa optrećenjima prošlosti,

5. upućuje svog Predsednika da prosledi ovu rezo -

luciju Savetu, Komisiji i vladama članicama, Vladi i

Parlamentu Bosne i Hercegovine i njenim entitetima, i

vladama i parlamentima zemalja zapadnog Balkana.

Evropski parlament, 15.01.2009.


e v i j a

I DALJE NEMA OPTUžNICEZASLUČAJBUKOVICA,

U ISTRAZI NISU OBUHVAĆENI MOGUĆI

ORGANIZATORI ETNIČKOG ČIŠĆENJA

Na čekanju

Istraga o zločinu u Bukovici pokrenuta je u

decembru 2007 kada je tužilaštvo u Bijelom Polju

pokrenulo je istragu protiv sedam lica zbog sumnje

da su izvršili masovni zločin u pljevaljskoj Bukovici

’92’ i ’93. god. gdje je osam osoba izgubilo život, stotinu

kuća popaljeno, a nekoliko stotina stanovnika

islamske vjeroispovjesti je protjerano, čime je etnički

očišćen prostor od oko dvije stotine kvadratnih kilometara.

Optužnica za ovaj zločin još nije podignuta a

predmet Bukovice od Višeg suda u Bijelom Polju

preuzelo je tužilaštvo za organizovani kriminal i

ratne zločine. Predmet Bukovica tužilac je u januaru

treći put vratio na dopunu. U istrazi vođenoj u tri

nastavka, za nešto više od godinu dana saslušano je

četrdeset svjedoka I sedam optuženih. Većina njih

saslušana je u Bijelom Polju, a deset njih u Sarajevu i

Goraždu. Kada se u Beogradu saslušaju još dva preostala

svjedoka, istraga bi trebalo da bude okončana.

To se može očekivati već u martu. Na Tužilaštvu je da

tada donese odluku da li će podići optužnicu, odustati

od nje, ili će i po četvrti put tražiti dopunu

istrage. Nansen dijalog centar koji prati tok ovog

procesa u posljednjem izvještaju objavilo je da tužilaštvo

priprema optužnice za tri kategorije krivičnih

djela: ratni zločini, tortura i prouzrokovanje materijalne

štete.

Prije godinu formirana je Državna komisija za

obnovu Bukovice. Na njenom čelu je Predsjednik

Filip Vujanović. Planiran je fond od četiri i po miliona

eura koji bi se po predračunu trebao uložiti u

bukovičku infrastrukturu. Obeshrabrujuće je, međutim,

to što je za skoro godinu dana od te inicijative u

Bukovicu uložen tek deseti dio tih sredstava. Za taj

novac sagrađen je samo dio jednog puta ka mjesnom

centru Kovačevići. Ostatak od deset kilometara

tog puta, kao i desetine ostalih puteva do tridesetak

zaseoka, u dvije stotine kvadratnih kilometara prostranoj

Bukovici, potpuno je neupotrebljivo.

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

NANSEN DIJALOG CENTAR - V WATCHDOG IZVJESTAJ

Preporuke

1) Tužilačka neodlučnost i površnost, uz nečinjenje

konkretnih poteza da se lista optuženih proširi na

adekvatnu brojku, i na suštinske krivce,predstavlja

glavnu manjkavost istražnog procesa. U tom smislu

niko izkomandnog kadra vojske i policije nije za sada

obuhvaćen istragom. Nidopune istrage koje su

naložene istražnom sudiji, ne ukazuju da bi setakvo

proširenje moglo desiti u bliskoj budućnosti. U tom

smislu, treba ispitati komandnu odgovornost u vojsci i

policiji i istragu dodatno usmjeriti i u tom pravcu.

2) Neophodno je efikasno privesti kraju istragu i

podići optužnicu za lica za koja postoje dokazi. Skinuti

obilježje službene tajne sa istražnog postupka. Sve

aktivnosti treba zaštiti od politizacije i upotrebe u

izbornoj kampanji.

3) Osim djela ratnog zločina, istragom ispitati i

optužnicom obuhvatiti sve slučajeve torture, činjenja

materijalne štete i širenja nacionalne i vjerske mrženje,

kako bi slučaj bio sveobuhvatno tretiran.

4) Transparentnost ulaganja sredstava pri povratku

prognanika veoma su važni kako bi se spriječile

manipulacije sa povratkom i kako bi stvarni povratnici

postal prioritet Državne komisije. Istovremeno, i oni

koji ne planiraju povratak moraju od države dobiti

pravednu materijalnu nadoknadu za obnovu svojih

domova. Time njihova imovina dobija na vrijednosti a

zajedno sa odlučnim sudskim postupkom Crna Gora

bi pokazala naklonost ka pravednosti i pravdi.

5) Nastaviti započeti projekat revitalizacije infrastrukture

Bukovice, rad Državne komisije učiniti javnim

i intenzivirati ohrabrivanje povratka protjeranih

Bukovičana uz materijalnu podršku.

6) Oročiti na jednu godinu period za ulaganje planiranih

sredstava u Bukovicu i pomoć uputiti prioritetno

onim porodicama za koje se nesumljivo utvrdi da

planiraju povratak.

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 19


KRI TIČ KE PA RA LE LE » » »

INTERVJU: ŠEMSO TANKOVIĆ POSLANIK U HRVATSKOM SABORU

Vrijeme za promjene

Na popisu stanovništva

Crne Gore 2011. bošnjački

političari treba da insistiraju

da se iz popisnog

materijala izbriše odrednica

musliman kaže prof.

Dr Šemso Tanković

saborskii zastupnik u

Hrvatskom parlamentu.

Tanković za Forum kaže

da i pored toga što se

odrednica musliman

nalazi u važećem Ustavu

to mora mijenjati jer je

naziv musliman istoriska

kategorija i njegova dalja

upotreba dovodi

Bošnjački narod u inferioran

položaj. Profesor

Tanković smatra da je

konstitutivnost subdefinicija

pripadnosti pa tako

po njemu nema dileme

da je Bosna matična

država svih Bošnjka. U

Rožajama na danima

Bošnjačke kulture sa

Tankovićem je razgovarao

Adnan

Prekić

Šemso

Tanković

Forum: Profesore Tankoviću,

bavite se statistikom. Šta savjetujete

Bošnjačkim političarima, na

kojim detaljima treba insistirati

kako bi na popisu 2011 procenti o

nacionalnom identitetu i jeziku

Bošnjaka bili autentično predstavljeni?

Ja sam već ranije napravio jednu

analizu popisa stanovništva

kojom sam jasno utvrdio da se

destrukcija Bošnjačkog naroda

koja je bila prisutna posljednjih

100. godina nastavlja i u ovim no -

vim popisima. Političke stranke sa

bošnjačkim predznakom mor ale

bi insistirati da neka povjesna imena

kao što su musliman i da se one

tretiraju isključivo kao etnička

odrednica. Ta i slične kategorije

moraju biti izbr -

isane iz popisnih

obra zaca.

Musliman kao nac -

ionalno ime više

nigdje ne postoji.

Koristeći tu

odrednicuu

popisnom

materijalu,

Bošnjački narod

u startu je

doveden u in -

ferio-

20 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

ran položaj. Smatram da treba insistirati

na jasnoj kategorizaciji i

stvari treba nazvati pravim ime -

nom. Latini su rekli Nomen est

omen - Ime je znak, vi kada kažete

Bošnjak kazali ste sve.

Forum: Nisam siguran šta bi

Vam odgovorili političari na Vašu

konstataciju pošto su muslimani u

Crnoj Gori Ustavna kategorija?

Treba insistirati i na brisanju te

odrednice iz Ustava, jer politički

svi građani Crne Gore su Crnogo -

rci. Etnička definicija musliman

više ne postoji, kažite mi matičnu

državu gdje je musliman izvorna

kategorija.

Forum: Kada govorite

o matičnim državama

moramo se za

trenutak zad rž -

ati i na toj temi

jer i tu postoje

neke ne dou -

mice. Nekoliko

puta ste pono -

vili da je BiH

matična država

svih Bo š -

njaka, da li je ta

tvrdnja u suprotnosti

sa on im što

piše u crno gors -

kom Usta vu.

Podsjetiću

Vas da


e v i j a

se spominjao i termin konstitutivni

narod i da je to okarakterisan kao

veliki uspjeh?

Termin konstitutivni narod je

subdefinicija nečega što govori o

pripadnosti jednoj državi, jednom

narodu. Svi građani Crne Gore u

političkom smislu su Crnogorci

isto kao što su svi građani Hrvatske

Hrvati u političkom smislu-bez

obzira na etničku odrednicu. U

Bosni i Hercegovini Bošnjaci su

većinski narod. Pitanje konstitutivnosti

je stvar konvencije tako da

se ne treba kriti iza pojedinih

definicija koje imaju za cilj da

zamagljuju stvari. Te stvari ulovno

bi se mogle nazvati menje važnim

pošto je najbitnije da li Bošnjaci u

Crnoj Gori imaju ravnopravan

položaj kao svi ostali narodi. Uko -

liko te ravnopravnosti ne postoji

jasna je potreba za bošnjačkom

političkom opcijom. U suprotnom

te se stvari moraju rješavati na drugi

način.

Forum: Jezik je po Vama osnovna

odrednica kulturnog identiteta.

Dr. sc. Šemso Tanković rođen je u Bosanskom Novom. Diplomirao

je 1968. na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Šemso

Tanković je magistar i doktor ekonomskih nauka a od 1979.

godine radi na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Predjednik je

Stranke demokratske akcije Hrvatske a u Hrvatskom Saboru zastupa

albansku, bošnjačku, crnogorsku, makedonsku i slovensku

manjinu.

« « « KRI TIČ KE PA RA LE LE

Kako doživljavate dileme Bosan -

ski ili Bošnjački jezik?

Naš jezik je Bosanski i tu nema

dileme. Na skupu Rožajama gdje i

razgovramo bilo je mnogo ljudi iz

raznih krajeva bivše SFRJ, da li nam

je trebao prevodilac, nije, jer svi

govorimo Bosanskim jezikom. Ta -

ko nešto ne može se čuti u Hrv -

atskoj gdje se Zagorci, Primorci ili

Dalmatinci teško sporazumjevaju,

još gora situacija je u Srbiji. Kod nas

Bošnjaka bez obzira gdje živimo ne

treba prevodilac to je naša prednost

ali i veliki minus jer ne postoji

potreba za dodatnim pojašnjenjima

što nas je malo i uspavalo. Ovdje u

Crnoj Gori čuo sam da je kulturnii

identitet jedan od prioriteta. Ako je

to tako onda se ne može ići bez

nacionalne odrednice Bošnjak i

Bosanskog jezika kao temeljne

odrednice našeg maternjeg jezika.

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 21


KRITIČKE PARALELE » » »

Razlika koja (ne)prija

Piše: Omer Mehmedović

Poslije čuvene utakmice SFRJ i

Holandije, igrane na Zagrebačkom

„Maksimiru“ maja 1992.god., kada

je izviždana Jugoslovenska himna i

sve što je Jugoslovensko. Koment -

ator utakmice tada kazao čuvenu

rečenicu „Tko smo, što smo? ali tu

smo gdje smo“. Kada bi se postavilo

ovo pitanje nama, onda bi se sreli

različiti odgovori, tu bi nešto bilo

čudno da to nismo mi. Čuvenih

devedesetih, kada nam ambijent za

život i nije bio ugodan, onda smo

bili upućeni jedni na druge, zato

što smo bili u istom sosu. Ali, čim

nam se položaj polako počeo pop -

ravljati, eto nas na scenu. Pišemo

visokim Državnim zvanič ni cima

da nas štite od asimilacije drugih,

onda upozorenje našem Listu (koji

se bavi nama, našom kulturom...),

da skrati ime, jer je to je primjer

asimilacije.

Dr. Martin Luter King je imao

san, a mi bojim se, ni jave ni sna.

Nama je, ako nešto dobro uradimo

za narod, bitnije da se zna, ko je to

uradio, nego za koga je to urađ -

eno. Dalje, što je jako zabrinjavajuće,

sve se više gleda kroz prizmu

partije kojoj pripadaš. Tako se de -

šava, da se, poistovjećuje čitav narod

sa jednom partijom, pa ako

neko nije u toj partiji onda je

otpadnik, i tako nema konsezusa

oko bilo čega. Dobro je pitanje

komentator utakmice postavio.

Koju mi to utakmicu igramo, za

koji klub, pod kojim bojama, ko su

nam navijači...? Igramo u nekoj

nižerazrednoj ligi u kojoj imamo

puno slabih klubova, i bićemo u toj

ligi dok ne napravimo jak tim, koji

će biti kadar da se takmiči u naja -

čem rangu. Ovo nije iluzija, ovo je

naša realnost, da se dozovemo

pameti, da nas potomci nebi pljuvali

i kleli.

U ovom istorijskom trenutku,

kada je moguće napraviti jedan

22 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

veliki iskorak, kada se stvara istorija

jedne mlade evropske države.

Mi smo zbog naše sujete osuđeni

da stojimo na marginama te moderne

istorije. Ovo me podsjeti na

priču o tri kazana sa čuvarima.

Prolaze dva čovjeka pored prvog

kazana kraj kojeg stoje dva čuvara

sa maljevima u rukama, pita prvi

drugog „ čiji je ovo kazan“? drugi

odgovara „Srpski“, „a što će dvojica

kraj kazana“? opet će prvi, „ pa

kad krenu da izlaze, ovi ih lupe

maljem i vrate nazad“. Tako oni

nastave dalje i naiđu na drugi

kazan, kraj kojeg stoji samo jedan

čuvar sa maljem. Pita ponovo

prvi, „čiji je ovo, i zašto samo

jedan čuvar“?, „ovo je Hrvatski,

oni manje poku šavaju od Srba,

tako da im je dovoljan samo

jedan“. Nastave oni dalje i naiđu

na treći kazan pored kojeg nema

čuvara. Pita ponovo prvi, „čiji je

ovo, i zašto nema uopšte čuvara

pored“? drugi odgovara„ ovo je

Bošnjački-Mus limanski, njima uo -

pšte niije potreban stražar, jer

kada neko krene da izađe, ovi se

ostali pobune, zašto baš on i vrate

ga nazad“.

Ovo je bila priča koja je, naža -

lost naša realnost. Ostajemo zarob -

ljeni u našem „kazanu“, dok se

istorija stvara, mi se bavimo našim

sitnim prepucavanjima. Najgore

od svega, što je devedesetih bilo

malo hrabrih, da se pobuni protiv

sistematskih kršenja ljudskih i ma -

njinskih prava. Danas je to mnogo

lakše biti (biti hrabar), mada niko

ne bi snosio posljedice da je ovo

(međusobno se optuživao) radio i

tada, jer sumnjam da bi nas ond -

ašnje vlasti spječavale u tome, na -

protiv.


e v i j a

SEHARA BOŠNJAČKE KULTURE U ROžAJAMA

Bošnjaci će u budućnosti ići

mnogo organizovanije, pametnije

i jedinstvenije ka gradnji institucija,

poruka je sa okruglog stola

"Bošn jaci između prošlosti i sa -

dašnjosti - kuda dalje" koji je

održan u okviru dvodnevne manifestacije

‘Sehara bonjačke kulture"

22.i 23. novembra u Rožaj -

ama. Umjetnici iz Ro žaja, Pljevalja,

Pla va, Bara, Podg orice, Bijelog

Pola i drugih gradova, pokazali su

književno, folklorno, likovno i

muzičko bogastvo naroda a promovisane

su i publikacije Foruma,

Almanaha i Boš njačke ri ječi. U

raspravi su učestvovali istaknuti

gosti iz Zagreba, Sarajeva, Novog

Pazara i Crnogo rskih gradova.

Dr Enes Pelidija iz Sarajeva je

ocijenio da je manifestacija u Ro -

žajama bila istorijski važna kako

za Crnu Goru, tako i za Bošnjački

kao jedan od naroda koji u njoj

egzistira zajedno sa ostalima. "Bo -

š njački narod mora prije svega

kroz svoju kulturu, civilizaciju,

tradiciju i privredni potencijal u

sredinama u kojima živi da zau -

zme svoje mjesto koje mu realno

pripada. Niko ne traži privilegiju,

niti benificije van zakona, već prava

u zakonskim okvirima. Naža -

lost, veoma je dug period u kojem

Bošnjaci nijesu mogli da dođu do

izražaja, da po kažu ono što imaju

« « « DRUŠTVO

Raskoš nasljeđa i

savremenih vrijednosti

Bošnjaci ne traži privilegiju, niti benificije već šansu i prava u

zakonskim okvirima da pokažu ono što imaju i jesu

Sa otvaranja Sehare Bošnjačke kulture u Rožajama

i tek sada se u tom dijelu prave

prvi koraci koje su drugi narodi

odavno uradili", kazao je Pelidija.

Predsjednik Skupštine Kultur -

nog centra dr Asim Dizdarević

smatra da je u Rožajama održana

dobro organizovana manifestacija

koja, po onome što se moglo vidjeti

i čuti, predstavlja cjelinu koja

pruža neku nadu za budućnost.

Boš nja čkom narodu u Crnoj Gori

trenutno najviše nedostaje imple -

men tacija onoga što je u Ustavu i

u određenim zakonima zapisano

smatra Dizdarević.

Manifestacija je pokazala rask -

oš kulturne baštine i savremenog

st varalaštva pa su organizatori: Na -

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 23


DRUŠTVO » » »

cio nalni savjet Bošnjaka i Centar

za bošnjačke studije, zamjerili

Minis trima Kulture i Manjinskih

prava Branislavu Mićunoviću i

Fuadu Nimaniju te gradonačelniku

Rožaja Nusretu Kalaču što

nijesu stigli da čuju, vide i učestvuju

u danima SEHARE.

BOŠNJACI IZMEĐU PROŠLOSTI I

SADAŠNJOSTI - KUDA DALJE - RIJEČ

MIRSADA RASTODERA NA

OKRUGLOM STOLU U ROžAJAMA

23.11.2008.

LAHKO MI JE ZA TEBE

U nedostatku institucija u kojima

se razmatraju i donose

odluke, pojedinačno, gotovo svi

znaju kako bi to trebalo i kako bi

to neko morao da uradi. Imajući

u vidu da ovaj narod decenijama

nije imao sopstvene a tek dekorativno

učes tvovao u profilaciji

državnih institucija u turskom i

svim zemanima do danas, smatram

da je to jedan od kljucnih

izazova u narednom periodu

Uvažavajući sve što je ovdje

rečeno o događajima,nepravdama

i traumama Bošnjaka u

posljednjoj deceniji dvadesetog

vijeka i prije, dozvolite da skrenem

pažnju na ono što bi valjalo

činiti za naše i dobro države prema

kojoj smo, bili i ostali, do

naivnosti daražljivi. I neka smo!,

jer vjerujem da je Crna Gora naša

koloko nas ima i koliko smo kadri

da sopstveni identitet, savremenim

izrazom glačamo za

otmeni ponos naroda i respekt u

očima drugih. Za sve to, u eri

dinamičnih promjena, nema vremena

za jadanje. Zapise, pamćenje

i kvalitetnu produkciju svakako

ali ne samo u kućnoj radinosti

kao do sada. Neophodne su nam;

24 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

Okrugli sto: Bošnjaci između prošlosti i sadašnjosti - kuda dalje

bošnjačke institucije, veće učešće

u strukturi državnog sistema i

kontinuirana - relevantna medijska

prezentacija.

Neko je već rekao da je za

kolektivno pamćenje Bošnjaka

više učinjeno u posljednjih dvadeset

nego u predhodnih stotinu.

Ob javljene su knjige, časopisi,

novine, dokumenti koji svjedoče

o bogatstvu kulturne sehare iz

koje svi biseri još nijesu opšte

poznata vrijednost. Zahvaljujući

vizio na r stvu, entuzijazmu, upor -

nosti pojedinaca i razumijevanju

medju intelektualnom elitom i

gradjanima urađeno je izuzetno

RIJEČ PROF. DR ŠERBA RASTODERA

Problematizacija

ključnih pitanja

r e v i j a

mnogo. Posebno ako se ima u

vidu da je sve to izašlo iz kućne

radinosti, bez prostora i adrese

gdje se moze vidjeti šta je objavio

Almanah,cime se bavio Forum, sta

su radili kr eativci u Rožajama,

Bijelom Polju, Pljevljima, Baru,

itd..

Nazalost propuštene su brojne

prilike za stvaranje institucija koje

bi nastavile tamo gdje posustaje

entuzijazam a rastu sujete i solističke

ambicije. Svi bi, danas, ne -

kao po svome. Kao da smo ušli u

zonu koju precizno detektuje

uzrečica mog prijatelja Ružda

„Lako je meni za tebe„. Brinu me

Na ovoj tradicionalnoj manifestaciji bošnjačke kulture u Crnoj

Gori, intelektualci različitih političkih profila pokušali su da odgovore

na ključna pitanja od interesa za ovu etničku zajednicu.

Značajan broj učesnika iz raznih krajeva u kojima žive bošnjaci

trudili su se da ovoj manifestaciji daju intelektualni pečat,

promišljajući svakodnevnicu na način koji su smatrali servishodnim

i djelotvornim, kazao je predsjednik bošnjačkog savjet u

Crnoj Gori prof.dr Šerbo Rastoder.


e v i j a

samo moji problemi-interesi a

uzgred opričavam samo iskrice

tudjeg uspjeha. Olako, dakle

prelazimo preko temeljitog obli -

kovanja zajedničkih potreba. A još

manje smo spremni da uvazimo

specifične sposobnosti pojedinca

kojima treba konstruktivna podrška

za stvaranje i razvoj institucionalne

svijesti u Bosnjaka. Imaj -

uci u vidu da ovaj narod decenijama

nije imao sopstvene a

tek dekorativno ucestvovao

u profilaciji drzavnih

institucija, u turskom i

svim zemanima do danas,

smatram da je to jedan od

kljucnih izazova u narednom

periodu. Stvara nje

bosnjackih institucija i

navike da se u njima don -

ose odluke koje obavezuju.

Kao drugo, transparentno

nametanje naših

realnih interesa i potreba

drzavnim institucijama

koje se zaklinju u multikulturalnost.

Pr im jera radi,

Javni servis Radio i Te -

levizija CG, treba da bude

ogledalo različitosti u

svakom pogledu a u toj

kući od preko 730. stalno

zaposlenih, radi manje od

dvadeset ljudi koji se po

imenu, vjerovatno samoid -

entifikuju kao: Bosnjaci,

Muslimani, ili Crnogorci

islamske vjeroispovijesti.

U redakciji TVCG još nije

izrastao ni jedan novinar iz ovog

naroda. Dopisnistva od Ulcinja do

Herceg novog, Plje valja, Rožaja,

do Plava... imaju samo jednog Fa -

ruka. Zanimljivo za ozbiljan argumentovan

razgovor i pitanje na

više adresa. Slične primjere lako je

pronaći, ne samo u slicnim institucijama

vec u drzavnoj strukturi

do kabineta predsjednika, a za

drugačiji odnos možemo se iz -

boriti samo principijelno organizovanim

aktivnostima koje će biti

plod promišljenih odluka u Sav -

jetu Boš njaka i drugim organizacionim

strukturama.

U nedostatku institucija u kojima

se razmatraju i donose odluke,

pojedinačno, gotovo svi znaju

kako bi to trebalo i kako bi to

neko morao da uradi. Nijesu

spremni da uđu u ozbiljnu analizu

i što je još važnije ulože dio sebe u

ostvarenje zajedničkog cilja. Jed -

nostavnije je prebacivati odgovornost

na druge, ogovarati i jadi -

kovati zbog zlehude sudbine.

Nema odlučivanja, nema krivice,

nema odgovornosti, a uz svaki

« « « DRUŠTVO

pokušaj javne odbrane opštih

inte resa s nokta se dodaje „Lako je

meni za tebe“.

I zaista, u mimohodu osluškivanja

samo sopstvenih rijeci a po -

vrsnu predstavu o drugima s vrha

jezika izbija letargija u formi; Lako

je meni za Profesora, (Šerba) Pos -

lanika (Amera) Direktora (Ervi -

na)... pa i svakoga od vas... Neću ni

da saslušam šta vas muči. I tako u

krug. Svima je lako a svi bi

Mirsad Rastoder

nešto više, nedost ižno bez

kolektivne sinergije.

Lako je meni i za pripadnike

drugih naroda, samo

Mi smo ojadjeni. Dali je baš

tako? Nije. Svi imaju svoju

muku, neostvarene ciljeve i

zbog toga pojacane frustracije

koje im zamagljuju i

onaj dio dobre volje da

razumiju druge. To što su

mnogi probuđeni crnogorci

zaboravili bosnjacku po -

svecenost obnovi crnogor -

ske drzavnosti nije nas ob -

raz ali jeste realnost sa

kojim se sto prije mor amo

suočiti i jasno odgovoriti.

Bošnjaci vise ne prihvataju

psihologiju žrtve, već hoće

istoriski zasluže nu knstitutivnost

u svim segmentima

druš tv enog bića Crne

Gore. A da bi taj odgovor

imao čvrsto upor šte u

svakom od nas i željeni

prodor ka cilju neop ho dno

je da se dobro pr esabere -

mo i temeljito ura dimo ono

što sigurno možemo.

Tu prije svega mislim na siste -

msko utemeljenje Sav jeta Boš -

njaka kao demo kratske institucije

u kojoj se detaljno razmatra i

odlukama profiliše strategija za

očuvanje bošnjačkog identiteta. A

jedna od prvih rasprava mogla bi

biti o bošnjačkim simbolima koje

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 25


DRUŠTVO » » »

će prihvatiti i u Baru, Podgorici i u

Pljevlima.

- Razvoj započetih projekata

kakv je: Kulturni centar Bosnjaka

/Muslimana CG. Otvorena Insti -

tuc ija u kojoj bi svako dobronamjeran

mogao da prepozna kulturološki

identitet Bošnjaka i njihov

doprinos integraciji, odnosno

živućoj mu ltikulturalnosti kroz

puno uva žavanje drugih ali i sebe.

Centar je imao namjeru da programski

realizuje i sugeriše-preporučuje

drža vnim institucijama

kulture inicijalni potencijal za produkcijska

ostvarenja bitna za bo -

šnjačku i realnu multikulturalnost

u Crnoj Gori.

- Stvaranje uslova za podrsku

entuzijastima kakvi su,recimo u

KUDu ,,Vrelo Ibra,,, sa Ibišom Kuj -

evićem i sličnima, oko koih bi svaka

kultura gradila folklornu instituciju

za reprezentativni kvalitet.

- Podsticanje opštinskih Cen -

tara za kulturu da svoje programe

prilagode kulturološkim potrebama

stanovništva, bez kompleksa

od bošnjačke prepoznatljivosti.

Oni najprije treba da ohrabre talente

i kompetentne da iz svog

etnosa profilišu sadržaje za promociju

na lokalnom i opštenm

nivou.

Usaglašeno insistiranje da se u

godisnijm planovima i programima

ministarstva i korisnika bu -

džetskih sredstava redovno nađu

produkcije pozorišnih, likovnih,

folklornih i filmskih ostvarenja iz

korposa bošnjačke tematike. Sve

su to mediji, slika moći i nemoći.

Pov remene slike samo zamagljuju

suštinu, obavezu stalnog protežiranja

manjnske kulture i interesa

kroz lepezu svkodnevne vidlji -

vosti i spe cijalizovanih produkcija

koje će pripremat redakcije u

javnim ser visima i objedinjenim

mediskim inicijativama sa bošnjačkim

predznakom.

Vjetrovi civilizacija ostavili su

KUD “Vrelo Ibra”

26 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

brojne slojeve u kojima se krije

blago,vjekovima oblikovano tradicijom

i kreacijom Naroda koji je

opstajao i opstao na prostoru

savr emene Crne Gore. Zato

institucio nalizacija različitosti u

državi koja je multikulturalnost

istakla kao bitno obilježje savremenosti

i budućnosti ima, i trba

da ima poseban sistemski tretman

ako se demokrcki za to izborimo.U

protivnom bošnjačka konstitutivnost

polako će kliznuti u

marginalizaciju gloženja unutar

same zajednice koju će svesrdno

podupirati pošteni činovnici iz

naše avlije.Siguran sam da među

Bošnjacima ima mnogo, mnogo

više elana i sposobnosti da politicke,ekonomske

i druge interese

na ključnim pitanjima podrede

nacionalnim potrebama ako sve

prvo spustimo na nivo međusobne

tolerancije i uvažavanja ,kao

temelj za izgradnju neophodnih

institucija.

Foto: Latif Adrović


e v i j a

SVJEDOČANSTVO O TORTURI U POLITIČKOM PROCESU

Gdje sunce ne grije

U produkciji Inicijative mladih za

ljudska prava, krajem 2008.

objavljena je knjiga svjedočenja

Ibrahima Čikića o hapšenju i torturi

tokom procesa čelnicima

Stranke demokratske akcije

1994. u Bijelom Polju. Među

optuženima za ”pripremu stvaranja

Sandžačke države” našao se i

Čikić. Kompletan vrh stranke, njih

22 osuđeni su na višedecenijsku

robiju ali su, uz obeštećenje, kasnije,

abolirani, oslobođeni u

decembru 2006. godine.

Ostale su traume pitanje, zašto

su takva zlodjela moguća? U

ovom broju Foruma prenosimo

dio zabilježenih sjećanja u kojima

Ibrahim opisuje drugi susret sa

isljednicima koji su mu savjetovali

da potpiše pripremljenu

optužnicu.

Ostavljen da razmisli Čikić konstatuje

”Ako poklekneš, ne samo

da si ti pokleknuo, nego i tvoj sin

jedinac, koji ima samo 54. dana.

Ubiju li te, pa blago tebi…

STRIJELJANJE I KLANJE

Ulazak dvojice ljudi prekide ovo

moje obraćanje samome sebi. Pošto

se udobno smjestiše u stolice, obrati

mi se jedan od njih: "Zašto nijesi

pojeo sendvič? Znamo mi da ti ne

jedeš svinjetinu, ali sendvič je sa

sirom. Pa mogao si čaj popiti, dehi -

driraćeš bez vode; sve radiš protiv

sebe. Pa šta si odlučio?"

"Trebalo vam je odmah biti jasno

da sa mnom nema nikakve pogodbe

kada su ove stvari u pitanju. Da sam

smio od mog Gospodara, ja bih to

Naslovnica knjiga

odmah, još dok sam bio kod Gaja,

prihvatio. Znao sam ja još dok sam

kod njega bio šta me čeka. Imao sam

mjesec dana slušati i gledati šta ste

sve radili sa ljudima koje ste hapsili.

Znam dobro kakve su sve strašne

priče o vašim zvjerstvima nad Om -

erom Omerovićem kružile gradom.

Slično su prošli i svi ostali. Nemate vi,

to vam odgovorno kažem, snagu

kojom biste me natjerali pri ovoj svijesti

da pristanem igrati tu vašu prljavu

igru. Ne razumijete vi stanje

onog koji je spoznao svog Gospo -

dara. Takav se čovjek ne može pre -

biti, takve možete samo ubiti. Jadni

su i bijedni oni koji su kadri sve ovo

napraviti nad čovjekom koji je otišao

u penziju zbog problema koje je

imao sa očima. Vi dobro znate da

sam imao povredu oka i da sam čak

do Berlina išao na nekoliko operacija.

Ne moram vam ja to pričati, vi to

znate vrlo dobro. Kad nisam kod

Gaja pristao na ovo što mi nudite,

« « « DRUŠTVO

Knjiga Ibrahima Čikića

upečatljivo podsjeća na

tragične događaje

devedesetih i opminje da

zaborav ne smije da

prekrije istinu

nipošto se nemojte nadati da ću sada

to prihvatiti. Sada je prekasno za bilo

kakav dogovor ili pregovor tim

povodom. Što se tiče potpisivanja

optužnice koju ste mi u međuvremenu

sročili, također ne dolazi u

obzir. Dok me bude pamet držala,

ovo je ovako, ali ako me ona napusti,

nisam ni odgovoran za ono što u

takvom stanju uradim." Dok sam sve

ovo govorio, niko nije ni pokušao da

me prekine. Pažljivo su slušali moje

izlaganje. Ostali su nekoliko trenutaka

potpuno nijemi, dok opet ne progovori

jedan od njih. Čini mi se da je

samo jedan sve vrijeme i pričao, dok

je drugi ćutao. Mislim da je ovaj prvi

i bio glavni i da je on odlučivao o svemu.

"Vodite ga prvo na kupanje, a

zatim ga vodite na strijeljanje! Pucajte

mu u leđa, ali prije toga natjerajte ga

da trči kako bi izgledalo da je u pitanju

bio pokušaj bjekstva!" Uđe nekoliko

njih i skopaše me i uguraše u

onaj isti WC, zatvoriše vrata iza mene

i nad mojom glavom kao da se nebo

otvori, voda poteče u ogromnim

količinama. Ne znam koliko dugo je

to trajalo, izvedoše me iz WC-a i

ponovo mi staviše kapuljaču preko

glave, tako da nisam ništa mogao vidjeti.

Nisu imali više potrebe da je

stavljaju, jer kako će kasnije utvrditi

doktor Jovović iz Podgorice, kada su

me poslije nekoliko mjeseci vodili na

pregled pod pritiskom Međuna -

rodnog crvenog krsta, sa minus pet

dioptrija je otišla na minus dvadeset i

sedam. Osjetih snijeg ispod krvavih i

otečenih tabana. Znači da su me

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 27


DRUŠT VO » » »

izveli van. Bilo je toliko hladno da su

čak i moji tabani, koji su bili pretrnuli

od udaraca, osjetili hladnoću. Jedva

koračam, drhteći i tresući se od

velike hladnoće koja vlada napolju.

Čujem lavež više krvoločnih pasa,

koji su toliko blizu mene da osjećam

njihov dah po nogama. Vode me čas

lijevo čas desno, dok me na kraju ne

ostaviše samog naredivši mi da

bježim. Ma kakvo bježanje, ja nisam

u stanju sam ni hoditi. Udaraju me i

govore da trčim. Kažem im da ja

nisam u stanju za tako nešto, sav se

tresući od hladnoće. Kada su vidjeli

da nisam u stanju da trčim, odustadoše

od te nakane. Stojim sam ne

znajući gdje ni šta je oko mene, i

čujem da mi se približava više ljudi sa

različitih strana. Šta li sad smjeraju?

Osjećam da su jako blizu mene.

Odjednom rafalna paljba sa raznih

strana, u neposrednoj blizini glave i

gornjeg dijela tijela, tako da sam

mogao osjetiti toplinu iz cijevi.

Čahure počeše udarati po mojoj

glavi i ramenima, što je bilo jako bolno.

Nisam znao šta me je snašlo, jer

toliko je to bilo iznenadno da sam

preživio dobar šok. Pucnjava je trajala

prilično dugo i naglo prestade.

Smijeh i lavež pasa čuju se oko mene

sa svih strana. "Turčine, mislio si da

ćemo te metkom ubiti, ali to je gos -

podska smrt. Ne, tebe će sad

Kornjača lično zaklati. To je za takve

kao što si ti, nemamo više vremena

za tebe. Dosta je bilo." Odjednom se

nađoh bačen na snijeg. Toliko je to

bilo nenadno da nisam ni pokušao

ublažiti pad. Odmah osjetih nekog

kako sjede na moja leđa, uhvati me

za kosu i povuče mi glavu naviše.

Istog trena osjetih hladno sječivo

ispod grla. "Reci, Turčine, zadnju

želju", dreknu onaj na mojim leđima.

Nisam mu ništa odgovorio, samo

sam tiho u sebi ponavljao: "Nema

drugog boga osim Alaha, On nema

druga i niko Mu ravan nije, i Muha -

med je Njegov poslanik." Udarac i ….

mrak. R.F.

28 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

INICIJATIVE

Nur Saraj

Vrijedni Rožajci i entuzijasti

pripremaju izgradnju multimedijalnog

objekta u kome će stvoriti

uslove za obrazovanje i kulturološku

misiju u duhu najljepših

primjera iz bogate tradicije.

Uvažavajući namjeru odbora

Islamske zajednice Rožaje, glavnog

imama Ef. Ernada Ramovića i predsjednika

Odbora I.Z. Ef. Ramiza

Lubodera da u Rožajama sagrade

objekat višenamjenskog karaktera,

koji bi podsjećao na kulturno i

istorijsko nasljeđe Rožaja, sa zadovoljstvom

sam se odazvao pozivu

da podržim njihovo nesebično

r e v i j a

Vrijedni neimarii u Rožajama planiraju izgradnju

multidisciplinarnog objekata po uzoru na najljepše

primjere starih kuća u Rožajama. Takozvani Nur

Saraj koristio bi razvoju kulture, religije, obrazovanja

i širenja plemenitih ideja.

zalaganje, zapisao je Ismet Dedeić

u predgovoru detaljnog projekta za

izgradnju Nur Saraja.

Dedeić, uspješni privrednik iz

Brčkog želi da podrži izgradnju i

rekonstrukciju objekata koji će biti

u funkciji razvoja kulture, religije,

obrazovanja i širenja plemenitih

ideja.

Sam naziv „Nur Saraj“ upućuje

da će to biti kuća po uzoru na najljepše

primjere starih kuća u Ro -

žajama i treba da podsjeti na objekte

koji su nemarom nestali .

Angažujući stručnjake iz različitih

oblasti, Dedeić je Odboru


e v i j a

Islamske zajednice u Rožajama

predao multidisciplinarno razrađ -

en glavni projekat sa željom da

učestvuje i u izgradnji objekta.

Izgradnja Nur Saraja treba da

bude stvaralački odgovor na

višedecenijsku nepažnju, odnosno

devastaciju neprocjenjivog kulturno-istorijskog

nasljeđa, o kome

su lijepo pisali mnogi, navodeći da

se profesor Jovan Krunić zalagao

da se staro Rožaje , stavi pod zaštitu

UNESCO-a .

Krunić je zapisao da je Rožaje,

grad muzej, u divnom predelu livada

i šuma. Grad kome daju karakter

brvnare, kojima je i posljednji

majstor oblika – vreme – dao svoj

pečat: patinu. Grad isto tako jedne

svojstvene urbanističke kompozicije:

ne jedna prosta celina, nego

zbir celina; devičanski čist, jedva

načet početkom propadanja pojedinačnih

kuća ili kvarenjem nove

izgradnje.

Izgradnja ovog objekta ujedno

je i pokušaj da se utiče na shvatanje

o ambijentu koji nestaje a koji

« « « DRUŠT VO

Maketa budućeg “Nur Saraja”

treba obnavljati i čuvati. O ambijentu

i životnom prostoru koji treba

ostaviti u naslijeđe budućim

generacijama. Prije svega da se

izgradnjom objekta koji izgledom

podsjećaju na tradicionalno građe -

vinarstvo područja Rožaja, utiče na

mještane da sačuvaju „dušu“ i

ambijent njihovog životnog prostora

smatra Dedeić.

Izgradnja Nur Saraja planirana

je na obali Ibra, tik do Sultanove

džamije, mezarja i turbeta šeik

Mehmeda užičanina. R.F.

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 29


DRUŠT VO » » »

KUTAK ZA DOKONE

Golema fajda

Piše: Ervin Spahić

Svaki vakat čine insani i od njih

zavisi hoće li on biti dobar ili rđav.

Neki od tih insana vaktu udare i biljegu

a po nekima od njih i kasabe

se prepoznaju. Sigurno je jednobez

njih bi dujnaluk bio drugačiji i

siromašniji.

Razvikao se telal po kasabi,

koliko ga grlo nosi: ”Daje se na

znanje butum dunjaluku da su prebrojani

glasovi i da će sve biti kao i

lani. Opozicija je i ovoga puta ostala

kratkih rukava. Eve im ga mafiš!”

- odmeravaše telal od šake do lakta

ne hajući za dekret da “javni servis”

mora da bude nepristrasan.”Mora

se samo umrijet !” - odgovaraše telal

na primjedbe koje su dolazile iz

drugog tabora. Telal ne hodi no

leti. Po dobošu udara ko po ljutom

dušmaninu ne hajući mnogo za

njegovu sudbinu. Nije budžak a

kamoli mahala ostala u koju nije

zašao i obejanio muštuluk.

“Amir-aga poziva sve one birače

koji su glasali njegovog kandidata i

za tu rabotu već uzeli po lijevi

opanak da dođu kod njega u magazu

po desni.“ - nastavi telal da emituje

plaćene oglase.

Hanume srećne i razdragane

izašle na pendžere pa se dozivaju:

“Suljagince bujrum kod mene na

kahvu i šerbet i da malo promuhabetišemo”.

Djevojke i one stidljivije

hanume sjede na divanhanama i

sakrivene od pogleda jabane vire

kroz džamove ne bi li viđele šta se

to događa na sokaku. Uski sokaci

ne mogahu da prime toliki buk -

adar mahluka - pravi mašerski dan.

“E šućur Allahu te ovo dobro

prođe bez kavge i belaja. Čini mi se

i hava je danas bolja. A znaš li jadna

drugo koga li će i đe rasporedit?”

- otpoče sa radom kadrovska

kuhinja.

“Ja čula dina mi da se ništa neće

mijenjat “ - reče druga. “Što jes', jes',

valahi im i pripše, bez ovih sadašnjih

nam nema ni hajra ni berićeta”na

to će prva. “ A kako pripše,

haram ti bilo. Dabogda te nev estica

zapuhnula te ti se ta usta skamenila!

Tebi ko da su oči ispale. Pa

onog što je od birvaktila

samo njegova majka mo -

že da haje” - ne izdrža

treća, kojoj očito nije bio

po ćeifu izbo rni rezultat.

Svakoga ibreta dva da -

30 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

na dosta. Čaršija nastavi da troši

dan za danom. Strasti splahnuše.

Naš izabranik turio fes na glavu

(koji bi mu da nemaše klempave

uši začepio usta), hujdurisao maš -

nu o vrat, nosem podupro đozluke,

u jednu ruku uzeo čantru a u

drugu šemsiju pa sve džadom

tamo amo ne bi li narod vidio kako

mu pripše. Zna i on dobro da se ljudi

ne mere pedljom, ali za svaki

slučaj, dok korača popridiže se na

prste ne bi li mu đovda došla do

izražaja. Vlast nije šala. Čitava kasaba

navalila mu se na pleća i ne daj

Bože da se on izmakne ode kasaba

u helać. Imao je adet da uzme po

nekoliko novina koje i ne pročita.

Pomenute novine uzimao je samo

zbog dušmana koji su govorili da

knjige u životu nije pročitao. No -

vine, turi pod mišku pa udari

štraftat čaršijom a krajičkom oka

sve motri hoće li ga zapaziti du -

ćandžije, aščindžije, mehandžije i

dokoni svijet koji lunja čaršijom

bez cilja i smisla i koji su ga do onomad

na halak dizali. Svi oni se sada

grabe da mu požele sabahhajrula

da mu priđu i da ga potapšu po

ramenu, a u sebi misle kako bi ga

najradije kakvom dobrom tara bom

odvalili po hrbatu.

A što tek haje da ide u pozorište

- niđe se bolje ne naspava no tamo.

To je jedino mjesto gdje je miran i

gdje ni hanuma ni evlat ne mogu

da mu ištu pare. Ne more im navaksat

para za novo ruho i ako su

sehare bile prepune. Ono što ne

voli to su školske proslave. Plaši se

da se nekom od učitelja ne omakne

kad pozdravljaju prisutne goste-pa


e v i j a

da ga oslovi sa Tunjo. Većeg tuntrepa

u školi nije bilo od njega.

Znala mu se i klupa i mjesto u

razredu : poslednja u redu do zida -

da ne bi zijevao kroz pendžer. Kad

bi učitelji saznali da dolazi prosvjetna

inspekcija Boga bi molili da

naša dika toga dana ne dođe u

školu. Ako bi se pak odne kud

obreo slali bi ga da ih posluša nešto

u čaršiju samo da ga sklone. I

kako da se sada vaspitačima nacrta

u prvi red (rezervisan za funk -

cionere) kad i on, a oni još više znaju

da mu tu nije mjesto. Znao je

naša dika da nema tog upravnika

škole koji će se pohvaliti da im je

on bio đak bez ako hoće sam sebi

hatar da izšteti. Politika ga izbacila

u prvi red i prvi plan (džemat je

tako hteo) a hodža ga je i iz mejtefa

izbacio jer dove jedne nije mogao

utuvit.

Naša dika kad god zatreba

mudro ćuti. Ete drugih pa neka

zbore umjesto njega. Kad neki od

muselimovih ljudi divani naša

dika klima glavom i zbori: Tako je!

Tako je! Tako je!

Čini mu se da će tako i muselimu

biti miliji. Međutim kad muselim

nezadovoljan izlaganjem svog

potčinjenog ustane i autoritativno

prozbori: „E nije tako nego ovako i

ovako! Naša dika naš evet efendija

uz klimanje glavom odobrava:

Dabome! Dabome! Dabome! Zna

naša dika i ponos, da „kadija i tuži i

sudi“.

Kad god su izbori eto ti ga

među narod, ali svoj. Kod ovih

drugih nema kud. Najlakše je svoje

i isprepadati - jer „svoj“ na „svoga“

ne sumnja. Neće te valjda „tvoj„ prevariti.

„Ako ne budete glasali partiju u

kojoj sam ja - izgubismo državu!“ -

obraća se svojim sunarodnicima

naša dika u toku izborne kampanje

i to su one situacije kada ne štedi ni

riječi ni obećanja. Biva njegovi

sunarodnici mu dođu kao neka vrsta

aparata na koji je prikopčana

država da se održava u životu. E

dabogda „odumrla“ kad je tako

bolesna, te za nju nema ni hećima ni

ilača. Najmanji jazuk za svaku dr -

žavu su ovakvi njeni „hizmećari“.

Kuća tamo - kuća amo koji stan gore

- dolje nije to mnogo za ovakvu lojalnost

za kasabu a kamoli za državu.

Ove moderne hrsuze i hajduke više

niko i ne goni. Toliko su očogorni

da nemaju ni ara ni srama. Za njih se

više ne kaže: „nakrao se“ nego:

„uspio je u životu - snašao se“. Dok

je mazluma i divanija biće i ovakvih

kasabskih jalijaša.

Ogradio uši („sa dva mobilna

telefona“ ) te ne haje za sirotinjsku

muku. Zlobnici kažu, da kad nema

izbora, samo sam sa sobom razgovara

i diskutuje - jer tada je uvijek u

pravu. Neće pamet da troši na dr -

uge. A što tek umije da hvali samog

sebe, to ne umije niko tako dobro

kao on. Insani to počnu da ponavljaju

pa se na kraju i zaboravi s koje

je strane poteklo. Za džabe ni merhaba

ne naziva, za mufte možete

od njega dobiti samo mafiš. Za

fotelju na kojoj sjedi nije se rodila

druga zadnjica do njegove. Otr -

aštio se u nju ko da su je samo za

njega krojili. Teško se može naći

insan da se ovoliko „žrtvuje“ kao

on za interese kasabe. Od silna

posla ne silazi sa „dorata“. Treba

stići na svako mjesto, treba se

zavući u svaki budžak jer ukoliko

dobro ne prošnjuha može mu se

desiti da neko drugi otfikari koji

groš umjesto njega. Toliko je halovan

da ga ne možeš najest-taman

ko da ima bubine. Najgori je za –

drugoga. More bit' da je tada i na -

stala ova anegdota: „A đe vodiš

ovog magarca“ ? - upita znatiželjni

prolaznik. „Nije ovo magarac no

konj. Zar ne vidiš oči ti ispale? -

« « « DRUŠT VO

prozbori naša dika jer mu bi krivo

da mu neko vrijeđa prevozno sredstvo.

„Hvala ti što si odlučio da

mimo izbora divaniš sa svojom

bazom no ovo pitanje nije tebi

upućeno no tvom doratu“ – objasni

insan iz baze i produži dalje.

Naša dika se razhaviza i prolaz -

nikove riječi protabiri tek kad

htjede dorata da uzjaše. Sav svoj

bijes naša dika na doratu iskali. Ne

ostadoše doratu ni preci mirni - jer

mu naša dika sve po spisku skatari.

Kad umre na njegovom nišanu će

pisati: Živio sam na visokoj nozi!

Bio sam na konju! Hvala ešeci (ma -

garci)!

Jedini amanet koji nam ostavlja

za života je da njegov tabut kada

preseli na ahiret ukopamo dupke.

“Dosta sam u životu puzio – za svoj

rahatluk, red je da nešto učinim i za

vas, da i vama kakvog hajra osta -

vim. Od mene vam na peškeš jedan

metar kvadratni zemlje na mezarju,

ukopate li me kako od vas ištem.

Halalosum i ovoga i onoga svijeta „

- velikodušno učinje hediju naša

dika.

Kad tad insan dođe na tobe. O

njegovom merhametu će se pričati

dok je amena i vijeka. Njegovo dijelo

će ga nadživjeti . Neće moći zlobnici

a da ne priznaju: „ Eh kakvog je

samo plaha dorata imao!„

Ne znam zbog čega sam ovu

hićaju zakajitio, ne znam da li može

da Vam koristi ali znam da od nje

ne možete imati jazuk.

P.S.

Molim sve znatiželjne čitaoce

ove rubrike da ne razbijaju glavu

jesam li i na koga to mislio-dok sam

pisao ove redove. Hele nejse. One

koji žele baš sve da rasčivijavaju

upućujem na Zvonka Bogdana.

Neka prvo njega pitaju na koga je

to mislio kad je pisao pjesmu: „ Već

odavno spremam svog mrkova„.

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 31


INICIJATIVE

DRUŠT VO » » »

I ja želim da živim

u ulici Srđana Aleksića

Piše: Omer Mehmedović

Ulice dobijaju imena po slav -

nim ličnostima iz naše prošlosti,

a to su: državnici, kniževnici... ali

rijetko i neki humanista, koji

zalužuje da mu se ime nađe na

nekoj tabli Podgoričkih ulica.

Naime, riječ je o velikom imenu

iz prošlog, bezumnog rata u

Bosni i Hercegovini. Srđan Ale -

ksić je živio u Trebinju, bio je

juniorski rekorder u plivanju i

bavio se amaterskim pozo ri -

štem, time i ugledan građanin

svoje zajednice.

Međutim, sudbina je htjela da

se taj veliki život završi na sa -

mom početku rata, kada je be -

zumlje počelo da uzima ma ha.

Jednog januarskog dana 1993.

god.,, kada su pripadnici Vojske

Republike Srpske, htjeli da ubiju

jednog Bošnjaka, Srđan se po -

bunio, jer je to bio njihov komšija,

koji je samo druge na cio -

nalnosti. U svoj toj pometnji oni

su pustili zatočenika i počeli da

batinaju Srđana, uz psovke i sve

ostalo. Nažalost, Srđan nije us -

pio da preživi sve te batine,

podlegao je povredama 27 janu-

ara 1993. godine u svojoj 27-oj

godini života, dok se njegov

drug uspio spasiti i prebaciti

preko granice, danas živi u Švedskoj.

Srđanov otac Rade je u čitulji

naveo: „Umro je vršeći svoju

ljudsku dužnost“. Advokat optu -

ženih za ubistvo na suđenju je

rekao: „Tako mu i treba kada je

branio balije“. Srđanovog imena

nema u spiskovima heroja. Me -

đu imenima na spomenicima

podignutih u Trebinju nema Sr -

đanovog. Zbog tako velikog čina

on je u Republici Srpskoj zabo-

32 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

Srđan Aleksić

ravljen, ali mi ne smijemo dati

njegovo ime zaboravu.

Ako mogu državnici stranih

država naći mjesto na tablama

naših ulica, može se naći i jedno

tako veliko ime. Ime koje niko

ne smije zaboraviti, ime koje će

biti simbol humanosti, hrabrosti,

ime koje će nas opominjati kada

skrenemo sa pravog puta, ime

koje će biti primjer našem mla -

dom naraštaju.

I zbog svega toga i ja želim da

živim u ulici Srđana Aleksića.


e v i j a

Iz knjige “Saga o Podgorici” Svetozara Piletića

Među atraktivnostima iz života stare Podgorice

koje idu za rubriku neobične sudbine spada svakako

i priča o izvjesnom Sadik-begu Begoviću. O njemu je

hroničar ostavio zanimljiv zapis koji i mi preuzimamo

u fragmentima. Kaže se da je bio čovjek

rijetke ljepote i visokog stasa i dostojanstvenog

držanja. Govori se i o njegovoj porodici, da bi se

pažnja zaustavila na sudbini njegove kćerke. Atra -

ktivnosti su uvjek privlačne, a ova sudbina je doista

bila atraktivna. Atraktivnosti znaju da zadrže makar i

na tren, našu pažnju, pa ovaj zapis posvećujemo tom

kazivanju. Naravno, mi danas nemamo mogućnosti

da provjerimo istinitost tog svjedočanstva, niti da

pratimo dalju sudbinu njegovih aktera, ali to i nije ni

potrebno. Zadržaćemo se samo na njegovoj zanimljivosti,

na priči o tome kako je Pod goričanka

postala kraljica. Poslije dužih pregovora,

posredovanjem turskog

konzulata u Podgorici, veli se u tom

zapisu, carigradska vlada izašla je u

susret podgoričkim muslimanima i

odredila im mjesto naseljenja u

evropskom dijelu Turske u Prevazi.

Tako se 1908 godine iselilo oko

dvije hiljade građana, među njima i

spomenuti Sadik-beg Begović. U tekstu

se ne daje analiza uzroka koji su

doveli do ovog iseljenja, već se samo

kazuje da je beg sa ostalim članovima

porodice odveo i svoju devojčicu,

koja je tamo počela da uči

školu. Godine su prolazile, djevojčica

rasla i učila, da bi se jednog dana

našla postrojena sa razredom u

Ankari, u paradi za doček Kralja Sa -

udijske Arabije. Djevojčici neobične

ljepote dato je mjesto na čelu razreda

da pozdravi visokog gosta i preda

« « « DRUŠT VO

IZ STARIH RUKOPISA

Podgoričanka - Kraljica

Saudijske Arabije

mu buket cvijeća. Mladi gost bio je iznenađen ljepotom

djevojke, pa joj je na cvijeću i dobrim željama

zahvalio i zapitao je: Jesi li Durdijanka ? Ne, ja sam

Crnogorka - odgovorila je ona. Kralj se kasnije raspitao

o njoj i kad su potvrdili da je Crnogorka, iz

begovske porodice, a to je za suverena i dinastiju bilo

važno, ponudio joj je ruku, koju je ona prihvatila. U

zapisu ne piše dali su o tome konsultovani porodica i

otac, Sadik-beg, ali piše da je 'tako rođena podgo -

ričanka sjela na presto Saudijske Ara bije. Mi, kako

rekosmo, taj podatak niti provjeravamo, niti dalje

možemo da pratimo. Zato ga i svrstavamo u kuriozitete

koji svojom osobenošću i neobičnošću mogu

i opet da izazovu ljubopitljivost i rado da se pričaju. A

bilo bi i te kako zanimljivo znati kako je prošla i kakvu

sudbinu kasnije imala ta podgoričanka-kraljica Sau -

dijske Arabije.

14. IV 1980. godine (Pobjeda)

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 33


EKONOMIJA » » »

34 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

SEKRETAR MINISTARSTVA FINANSIJA DAMIR ŠEHOVIĆ OBJAŠNJAVA UZROKE GLOBALNE EKONOMSKE NESTABILNOSTI

Kako je stvorena kriza

Piše: mr Damir Šehović

Vremenom ljudi uobraze da su otkrili tajne beskrajnog

umnožavanja novca. A kad kod se to dogodilo,

bila bi to posledica ponovnog otkrivanja, možda

samo u nešto izmijenjenom obliku, neke beskrajno

stare prevare. Ovo je između ostalog napisao jedan

od najcjenjenicijih ekonomista građanske politike

ekonomije u drugoj polovini XX vijeka John K.

Galbraith u svojoj knjizi iz 1975. godine “Novac –

odakle je došao, gdje je otišao”. U predgovoru njegove

knjige se na jednom mjestu dalje konstatuje da

istorija novca pokazuje da u stvari ništa nije novo, ni

vrtoglavi usponi u sticanju novca, ni dramatični

sunovrati sa visina posjedovanja novca, ni “bankarske

prevare”. Novo je samo to, što je stepen naivnosti, nas,

običnih ljudi, nad zbivanjima povodom i oko novca

sve manji (ili bi, dodajemo, makar trebao da bude).

Ovo nam svakako može pomoći kao dobar uvod za

razumijevanje najaktuelnijeg ekonomskog problema

današnjice, koji je po najnovijim procjenama Među -

narodnog monetarnog fonda do sada uzrokovao

trošak od najmanje 1.400 milijardi dolara, a zbog pro -

ste činjenice da je korjen i ove finansijske krize isti

kao i kod svih prethodnih, ili makar većine njih.

Kada je riječ o uzrocima nastanka finansijskih

kriza, postoji dvojako gledište. Naime, po jednom svaka

finansijska kriza potiče iz realne ekonomije, pa u

vidu “egzogenog šoka” pogađa finansijski sistem.

Drugo gledište polazi od toga da je korjen finansijske

krize u samom finansijskom sektoru, i manifestuje se

tako što banke preuzimaju veći rizik pozamljujući

novac firmama i domaćinstvima, koji koriste taj novac

za kupovinu imovine, hartija od vrijednosti i slično, u

spekulativne svrhe. Kada dođe do opadanja vrijednosti

te imovine zajmotražioci shvate da nijesu u stanju

da vraćaju prethodno uzeti kredit, banke istu

obično uzimaju kao kolateral, što ih čini još rizičnijim,

i kada drastično opadne količina kapitala koje one

imaju u posjedu, dolazi do urušavanja bankarskog sistema.

Aktuelna finansijska kriza, koja je sada već prerasla

u ekonomsku krizu, se osjetila u SAD-u sredinom

2007. godine i rezultat je prije svega poremećaja

unutar američkog finansijskog sistema. Naime, “cjenovni

mjehur” na hipotekarnom tržištu je nastao usled

ekspanzije subrimarnih hipotekarnih kredita koji su

dodjeljivani klijentima sa, najblaže rečeno, sumnjivom

finansijskom sposobnošću, za šta banke nijesu

pokazivale preveliku zabrinutost obzirom da su tzv.

sekjuritizacijom kredite prepakivali u hartije od vrijednosti

i iste su prodavali na finansijskom tržištu,

prenoseći time rizik na drugoga. To vještačko naduvavanje

cijena nekretnina, koje se manifestovalo i po

nekoliko puta većim cijenama u odnosu na realne, je

sa druge strane još više podstaklo davanje pozajmica

od strane banaka, a ovo opet rast cijena nekrenina, i

tako redom. Na kraju je neminovno moralo doći do

pucanja tog mjehura avgusta 2007. godine, kada se

kriza proširila i na ostala tržišta povlačeći nizbrdo

cjelokupan američki finansijski sistem, da bi se kasnije

prelila i na ostale zemlje i poprimila karakter globalne

krize.

Crnogorska ekonomija je tek u nazad par mjeseci

osjetila ozbiljnije negativne posljedice krize, o čemu

svjedoče izuzetno visok privredni rast od 8%, što nas

svrstava u najbrže rastuće evropske ekonomije, kao i

ostali povoljni makro -

ekonomski indikatori

za 2008. godinu. Mini -

st arstvo finansija Crne

Gore je pripremilo

pre ventivan set mjera

koji ide u pravcu ub -

lažavanja negativ -

nih uticaja

na ekonomski

sistem

Crne

Gore. U

ovim

Damir

Šehović


e v i j a

kriznim vremenima je još očiglednija opravdanost

politike budžetskog suficita, kao i uopšte anticiklične

ekonomske politike koja je vođena prethodnih godina.

Tako je usvojen Zakon o mjerama za zaštitu

bankarskog sistema, pripremljenim u saradnji sa

Centralnom bankom Crne Gore, a usaglašenim sa relevantnim

međunarodnim institucijama. Sa druge

strane je mjerama fiskalne politike predviđeno raste -

rećenje građana i privrede radi stimulisanja ekono -

mske aktivnosti, a koje se odražava kroz smanjivanje

doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, smanjivanje

stope poreza na dohodak, prijevremenu otpla -

tu unutrašnjeg duga po osnovi stare devizne štednje

i restitucije, ukidanje naknade za auto-puteve, smanjivanje

akciza na gorivo, ukidanje naknade za

korišćenje gradskog građevinskog zemljišta, te smanjivanje

cijene električne energije za preduzeća i subvenciju

cijena električne energije za domaćinstva. Uz

to će nastavak realizacije projekta “Posao za vas” i u

GLOBALNA FINANSIJSKA KRIZA I CRNA GORA

Najgore tek dolazi

Piše: Biljana Radosavović

Posljedice globalne finansijske

krize morala je osjetiti i Crna Gora

jer je naša ekonomija zavisna od

investicija kaže za Forum Nikola

Fabris glavni ekonomista Centr -

alne banke Crne Gore. Od oktobra

kriza se preliva i u manje razvijene

i nerazvijene zemlje, koje zavise od

investicija. Kao najvažniji rizici u

Crnoj Gori identifikovani su zavisnost

od priliva direktih stranih

investicija, nediverzifikovanost ro -

b nog izvoza i usmjerenost na trži -

šte Evropske unije koje je pogodjeno

krizom, smatra Fabris. Kriza

koja je pogodila finansijski sektor

tokom prošle godine proširila se

na gradjevinarstvo, a potom i na

sve ostale sektore-industriju naro -

čito crnu, obojenu, aluminijsku.

Pogodila je i izvozni sektor. Nega -

tivni efekat može se prenijeti na

turizam, jer prognoze ukazuju da

će se smanjiti broj turista na globalnom

nivou, zbog rasta nezapo -

slenosti, smanjenja zarada. Poslje -

dice trpi gradjevinarstvo, zbog

manjeg broja kupaca iz inostranstva,

velike ponude, male tražnje,

kaže Fabris. Prvi udar krize, prema

riječimaa pomoćnika ministra fi -

nansija, Milorada Katnića Crna

Gora je osjetila u oktobru. Razlog

je što je glavina priča o propasti

velikih svjetskih banaka izazvala

paniku, pa su gradjani krenuli sa

podizanjem depozita. Iz banaka je

u kratkom roku povučeno 300 miliona

eura uloga. Taj potez bio je

signal Vladi da usvoji Zakon o

mjerama zaštite bankarskog sektora,

kako bi se održala sigurnost i

stabilnost od eventualnih posljedica

globalne krize. Tim zakonom

« « « EKONOMIJA

narednoj godini, kojim je previđeno zaposlenje do

2000 ljudi, ići u pravcu ostvarivanja predviđene stope

nezaposlenosti, koja bi na osnovu Strategija zapošljavanja

trebala da do kraja 2009. godine padne ispod

10%. Takođe, nedavnim usvajanjem Zakona o budžetu

za 2009. godinu su predviđeni kapitalni izdaci na

nivou od 217 miliona eura, čime se nastavlja sa politikom

rastućeg udjela kapitalnih izdataka u ukupnim

izdacima i u narednoj godini, a koji je znatno

povoljniji u odnosu na druge zemlje u regionu. Međ -

utim, poseban akcenat treba staviti na najznačajnije

kapitalne projekte iz oblasti saobraćaja (početak

izgradnje auto puta), energetike (dokapitalizacija

Elektroprivrede i izgradnja novih energetskih obje -

kata), turizma i zaštite životne sredine, kod kojih se

ukupne investicije mjere milijardama eura a čija se

realizacija očekuje u narednoj godini, što će imati

višestruke multiplikativne efekte na crnogorsku

ekonomiju.

predvidjeno je da država garantuje

sve depozite pravnih i fizičkih lica,

položenih kod banaka koje posluju

u Crnoj Gori. Osim toga, Vlada je

bankama garant za zaduživanje

kod medjunarodnih finansijskih

institucija. Na taj način smanjio se

broj gradjana koji su uzimali

depozite iz banaka, pa je prema

posljednjoj statistici povučeno 6

odsto od preko dvije milijarde dep -

ozita, objasnio je Katnić. Nakon te

odluke Vlade, Prva banka Crne

Gore zatražila je podršku, a krajem

prošle godine Vlada joj odobrila

pozajmicu od 44 miliona eura. Ta

banka bi sredonom marta trebala

da vrati dio novca da bi se kreditni

aranžman mogao produžiti za još

tri mjeseca, u krajnjem do decembra.

U ministarstvu fina nsija i

Centralnoj banci procijeniće likvi -

dnost Prve banke i donijeti odluku

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 35


EKONOMIJA » » »

koja neće ugroziti opstanak banke,

ili napraviti veću štetu, ocijenio je

Katnić. U medjuvremenu, udruže -

nje banaka zatra žilo je da država

garantuje zaduživanje banaka u

medjunarodnim finansijskim institucijama.

Počeli su pregovori o 150

miliona evra za bankarski sektor sa

Njemačkom razvojnom i Evropsk -

om investicionom bankom. U martu

ili tokom aprila trebao bi biti

potpisan ugovor sa tim finansijskim

institucijama, koje će kontrolisati

trošenje novca. Ukoliko ne

budu tražili garancije, možda iznos

kredita biti i veći navodi Katnić

dodajući da će početkom sljede -

ćeg mjeseca, ministarstvo i Centra -

lna banka, još u jednom dijelu

pomoći bankama, kroz emisiju

državnih zapisa, koji će omogućiti

korištenje 40 miliona eura obavez -

nih rezervi u cilju poboljšanja

likvidnosti. Vla din odgovor na

krizu je i najnovija odluka o mjerama

štednje. Obu stavljen je prijem

svih zahtjeva za nova zapošljavanja

u državnim organima, nabavka

putničkih automobila, nove informatičke

opre me, službena putovanja

osim najneophodnijih, sma -

njenje troškova reprezentacije, go -

riva, telefona. Ključ cilj ovih mjera

koje su oro čene do 30.juna je prilagodjavanje

budžetske potrošnje

u izmijenjenim uslovima poslovanja

usljed krize. Sva ministarstva su

dužna da do 5.marta dostave plan

minima lne potrošnje. I od lokaln -

im sam oupravama preporučeno je

da u skladu sa ekonomskim kriterijumima

naprave sličan program

36 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

djelovanja. Trenutno ostvarenje

budžeta po osnovu poreza i carina

je oko 80 odsto. Poslednjih meseci

evidentan je pad uvoza. Od planiranih

25 miliona eura poreza na

dodatu vrijednost naplaćeno je 20

miliona, što ukazuje da se ekonomski

rast usporava. Medjutim, prema

tvrdnjama, potrebe za rebalansom

budžeta još nema. Pomoćnik ministra

za finansije i budžet Nikola

Vukićević smatra da ćemo 30.juna

imati jasnu sliku o privrednim

aktivnostima nakon čega bi mo -

gao da slijedi rebalans budžeta.

Prema još uvijek ne potvrdjenim

podacima, stopa inflacije za januar

je negativna 0,2 odsto. Industrijska

proizvodnja je niža za 4,5 procenata,

očigledan je i pad potrošnje. Po

svemu sudeći krizu će osjetiti i

stanovništvo prije svega preko oče -

kivane stagnacije ili blagog smanjenja

zarada, rasta nezaposlenosti,

skupljih kredita, manjih prihoda

od turizma, uvoza, što u krajnjem

može vršiti pritisak na socijalna

davanja, smatra glavni ekonomista

Centralne banke Crne Gore Niko la

Fabris. Država ipak najavljuje re -

dovne isplate zarada, penzija, socijalnih

davanja. Prihode očekuje od

velikih privatizacija, oko 500 miliona

od dokapitalizacije Elektrop -

ri vrede, ali i od valorizacije turističkih

kapaciteta. Najavljuje se i

eventualno preusmjeravanje dijela

novca iz kapitalnog budžeta radi

obezbjedjivanja tekuće potrošnje.

Razmatra se, u slučaju potrebe,

aranžman sa MMF-om, institucijom

koja u sluču krajnje nužde

može hitno reagovati, a niska za -

duženost od 26,8 odsto bruto

društvenog proizvoda i nepromijenjen

kreditni rejting omogućavaju

Crnoj Gori da po ubrzanom

postupku započne pregovore sa

medjunarodnim finansijskim institucijama.


e v i j a

« « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA

SJEĆANJE

Uzeir Bećović 1936-2008

Krajem 2008. godine u Pljevljima,

u sedamdesetdrugoj godini, umro

Uzeir Bećović, jedan od najplodnijih

kulturnih stvaralaca na prostoru Crne

Gore, dugogodičnji rukovodilac Me -

đurepubličke zajednice kulture -

Pljevlja i istaknuti društveno-politički

radnik.

Uzeir Bećović je rođen 8. aprila

1936. godine u Lever Tari - Pljevlja,

gdje je završio i osnovnu školu.

Gimnaziju je učio u Pljevljima, a

školovao se u Zagrebu i Beogradu.

Radio je na odgovornim dužnostima:

u Školi učenika u privredi i Školskom

centru za drvnu industriju, u

čijem je sastavu bila i Tehnička škola

drvnoprerađivačkog smjera - sekretar,

u Opštinskom komitetu Saveza

omladine - predsjednik, u OK SK -

profesionalac, u Republičkom SUP-u

CG, a od 15. 12. 1979. do 1. 1. 1999. u

Međurepubličkoj zajednici za kulturno-prosvjetnu

djelatnost Pljevlja -

sekretar (direktor).

Bio je prvi upravnik Odmarališta

"Boško Buha" na Jabuci (volonterski),

zamjenik glavnog i odgovornog

urednika "Pljevaljskih novina" od

1971. do 1980, član Redakcije časo -

pisa "Breznički zapisi" od 2002. go -

dine. Obavljao je značajne funkcije u

mnogim društveno-političkim organizacijama,

društvenim, humanitarnim,

sportskim kulturnim itd. u Opš -

tini, Republici Crnoj Gori i šire. Bio je

predsjednik i član raznih komisija i

žirija u oblasti kulture i umjetnosti,

član i počasni član mno gih organizacija

i udruženja iz oblasti kulture na

području prethodne Jugoslavije,

Zajednice SiCG i Crne Gore.

Dobitnik je preko 60 društvenih

priznanja i nagrada na nivou države,

republike, opštine itd. i sedam nagrada

iz inostranstva.

Objavio je 25 djela, uglavnom sa

tematikom o kulturnoj baštini, pro -

šlosti - tragovi, putopisi, aktivnosti

vezane za mlade, monografije, a

objavio je i 13 separata i preko 2.500

novinskih i drugih tekstova. U ime

izdavača MRZ Pljevlja, objavio je i potpisao

103 broja časopisa "Mos tovi" i

347 knjiga od skoro toliko autora.

Sarađivao je sa mnogim listovima i

časopisima, a tekstovi su mu prevođeni

na slovenački, makedonski,

albanski, bugarski, poljski i ruski

jezik.

Među objavljenim djelima posebno

su zapažena:

- Omladinske radne brigade iz

pljevaljskog kraja 1946-1986,

- Dvije publikacije o pionirskim

akcijama na Jabuci, 1975. i 1978. go -

dine,

- Monografija povodom 25 godina

MRZ - Tromeđa bez međa - 1989,

- Susretanja - međunarodna kulturna

saradnja 1962-1990,

- Mladost je herojstvom progovorila

- genocid nad djecom u toku II

svjetskog rata,

- Književna riječ na Tromeđi,

- Pljevlja - tragom vremena, dva

izdanja - 1992. i 1996. godine (II dopunjeno),

- Program počinje u Vašingtonu,

dva izdanja 1994. i 1995. (drugo dopunjeno)

- Pjesnička riječ na izvoru Pive

1971-1995, monografija, 1995.

- Tutinski književni susreti, monografija,

1996.

- Kultura ne zna granice, 1997.

(međudržavna saradnja)

- Lever Tara i njeno stanovništvo,

dva izdanja - monografija, drugo dopunjeno,

- Decenije uspeha, monografija o

35-oj godišnjici MRZ za kulturu, 1998.

- Prelistavanje vremena - odbrana

kulturne povezanosti, 1998.

- Prvi vijek pozorišta u Pljevljima,

CNP - Bibl. "Zetski dom" Podgorica,

1999.

- Kulturna panorama Pljevlja XX

vijeka i Ko je ko u kulturi Pljevalja,

monografija,2000.

- Kulturno-umjetničko društvo

"Vo lođa" 1945-2000., monografija,

2002.

- Husein-pašina džamija, monografija,

(izdavač „Almanah“, 2006)

- Kulturno-prosvjetno društvo "Ga -

jret" u Pljevljima, monografija, (izda -

vač „Almanah“, 2007)

Krajem novembra predao je

„Almanahu“ rukopis knjige pod nas -

lovom Kulturna baština Boš nja -

čko/Muslimanskog naroda pljevalj -

skog kraja (koautor).

Uzeir Bećović ostavio je bogatu

zaostavštinu u rukopisu i foto dokumentaciju

a bio je i stalni saradnik

Revije Forum. U nastavku donosimo

njegov tekst o Sulejmanu Haki Paši

koji je još za njegovo života planiran

za ovaj 10. broj Foruma.

J.D.

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 37


OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » »

VAžNE LIČNOSTI PLJEVALJSKE PROŠLOSTI

Sulejman Haki - paša

Piše: Uzeir Bećović

Bližih podataka o mjestu i

rođenju Sulejman paše nema, poznate

činjenice ukazuju da potiče iz

južnog dijela Albanije, ili Male

Azije. Doživio je duboku starost.

Bio je veoma obrazovan. Smatralo

se da je završio Vojnu akademiju u

Francuskoj.

Sulejman Haki-paša postavljen

je na funkciju mutesarifa - okru -

žnog načelnika 1880, a negdje stoji

1879 godine, upravo sa uspo -

stavljanjem ove administrativnoteritorijalne

jedinice. Na toj funkciji

je ostao do 1908 godine. Slu -

žbena rezidencija mu se nalazila u

Arap mahali, bivši stari srez, u

blizini džamije Odobaša, u kojoj

su njegovi službenici i dio vojnika

obavljali vjerske obrede. Privatna

rezidencija nalazila se na Stražici,

u blizini osmanlijskih kasarnikršla-

prostor oko sadašnjeg MUPa

i bivše hastane - vojne bolnice,

zgr ade u kojoj je sada Javno pre -

du zeće za šume. Kuća se i sada

koristi za stanovanje nekoliko

porodica.

Pljevaljski sandžak je obuhvatao

oblast u kojoj su se nalazili

austrougarski vojni garnizoni

(Pljevlja, Prijepolje i Priboj). U

svom sastavu imao je pljevaljsku i

prijepoljsku kazu (srez) i sresku

ispostavu (mudirluk) u Priboju.

Pored toga što je bio mutesarif

(okružni načelnik), Sulejman Hakipaša

je bio i vojni zapovijednik

(komandant) okruga. Uprava sa -

ndžaka je imala u svom sastavu i

savjetodavno tijelo (medžlis), u

kome su pored Osmanlija i Bo -

šnjaka bila i po dva Srbina. U

organima uprave i komisijama u

kojima se po osmanlijskim zakonima

bilo predviđeno da bude i

građana, nalazili su se i predstavnici

Srba. Najvažniji odsjek uprave

bio je finansijski i to onaj njegov

dio koji se bavio prikupljanjem

poreza. I u pljevaljskom sandžaku

funkcionisali su oblasni komandanti

žandarmerije, koji su obavljali

policijsku dužnost izvan gradskih

naselja, dok je žandarmerija

(suvarije) bila u formaciji konjice.

U gradu je postojala posebna policija

na čijem se čelu nalazio komesar

policije. U svom sastavu je

imala dva odjeljenja: za političke

svrhe i kriminalne prestupe. Pre -

dstavnici srpskog naroda u savjetodavnim

tijelima pri osmanskim

upravnim vlastima sandžaka i

kaze, bili su uglavnom imućniji

varoški trgovci, veleposjednici i

sveštenici, dok je seljaka bilo

veoma malo. 1

Redžep-paša, naklonjen

Sulejman Haki-paši uspio

je da izdejstvuje 1888

godine njegovo imenovanje

za fakira, tako da je

na taj način njegov dje -

lokrug bio proširen, či -

me je mogao da direktno

utiče na uspostavljanje

mira i reda i na području

Bijelog Polja, Sjenice i

Novog Pazara. 2

Sulejman Haki - paša,

kao veoma uman i taktičan

vladar u toku 1880.

godine pokazao je predusretljivost

austrouga -

rskim vojnim vlastima,

38 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

zalažući se za suzbijanje nemira na

bosanskoj granici u blizini garnizona.

Toj njegovoj mudroj djelatnostiodato

je priznanje avgusta

1880. godine dodjeljivanjem koma -

ndirskog ordena Franje Josipa sa

zvijezdom.

Sulejman Haki – paša bio je

odlikovan u ljeto 1882. godine od

strane Austro-Ugarske velikim krs -

tom Franje Josipa, a od sultana

Haki-paša


e v i j a

ordenom Osmanlije trećeg reda,

zbog zajednički preduzetih izviđa -

nja u vezi hercegovačkog ustanka

1882. godine, iako on nije zahvatio

pljevaljski sandžak.

Pljevaljski načelnik i vojni ko -

madant okruga težio je da učvrsti

svoj položaj. Izdejstvovao je finansijiska

sredstva za izgradnju str -

ažara u Prenćanskom kraju, koji je

često obilazio i te stražare – ka -

raule su izgrađene na nekoliko

mjesta.

Sulejman Haki - paša bio je i

noslilac ordena Osmanlije prvoga

reda i osmanskog ordena drugog

reda.

Kralj Nikola ga je odlikovao

visokim odlikovanjem, zajedno sa

Mehmed – pašom Bajrovićem i

Muhamedom Korjenićem.

Sulejman Haki - paša je zaslu -

žan za otvaranje Gimnazije 1901. i

podizanje nove zgrade od 1905. do

1907. godine.

Početkom jula 1901. godine

Svetozar Tomić i Tanasije Pejatović,

profesori Skopske gimnazije, došli

su na raspust, Tomić u Šavnik, a

Pejatović u Pljevlja. Ostvarili su

kontakte sa značajnim ličnostima u

gradu, o čemu Svetozar Tomić, u

svojim sjećanjima ističe: 3

U Pljevljima sam bio desetak

dana. Sa Tanasijem smo kontaktirali

Šećeroviće, Filipa Đuraškovića,

Mehmed-pašu Bajrovića... Otišao

sam kod Sulejman Haki-paše da ga

zamolim da mi da jednog zaptiju

koji će me propratiti kroz Kraljevu

Goru, do Lever Tare, gdje ću preći

u Crnu Goru. Otišao sam kod paše,

zajedno sa Tanasijem, a najviše da

čujemo njegovo mišljenje o gimnaziji.

I jednog četvrtka odemo

kod njega. On nas je vrlo lijepo

primio.

Pitao je kako živimo u Skoplju,

ima li dosta đaka, smeta li nas ko u

radu, ima li muslimanske djece u

« « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA

školi... Na kraju će paša: ''Pa što vas

dvojica ne bi ste ostali ovdje u

Taslidži i otvorili jednu srpsku

ruždiju, pa u njoj radili''. Tada smo

se pogledali ja i Tanasije i zaćutali.

Ustadosmo da odemo, a ustade i

paša. Pozdravismo se i poklonismo.

Na prvom sastanku smo prenjeli

šta je Sulejman Haki – paša

rekao. Prema tome, Sulejman Hakipaša

je vrlo zaslužan za otvaranje

Gimnazije. 4

Ovo usmeno odobrenje bilo je

praktično dozvola za otvaranje

Gimanzije u Pljevljima. I škola je

počela sa radom 1901. godine.

Kada je Gimanzija počela sa

radom u novoj zgradi, 11.11.1907.

godine Sulejman Haki-paša nije

prisustvovao zbog bolesti, ali jesu

turski činovnici. Tom prilikom su

između ostalih priloga, priložena i

54 dukata... 5

Imao je tolerantan odnos prema

srpskim učiteljima u srpskim

školama .. Nije ometao ni donošenje

plata učiteljima. Dao je dozvole

za gradnju škola u Priboju (1888),

Golešima, Banji, Ritošićima i Bučju

(1904-1908). Gradnja škola je

najbolje išla u pljevaljskom kraju,

zahvaljujući razumijevanju Sule -

jman Haki-paše.

Vrlo značajna uloga pljevaljskog

paše bila je i u rješavanju osje -

tljivog crkvenog pitanja na pod -

ručju njegovog djelovanja. Sulej -

man-Haki paša je taj zadatak veoma

uspješno obradio, vezujući pripadnikesrpske

pravoslavne vjere

sa područja pljevaljskog sandžaka

za raško-prizrensku mitropoliju,

odvojivši ga od hercegovačke mit -

ropolije zbog austrougarskog uticaja

na istu.

Kada je Austrougarska uprava

počela podstrekavati pobune da

izazove nerede, pa da izvrše okupaciju,

govorio je Haki-paša: '' Bolji

vam je turski drveni jaram, nego

gvozdeni austrougarski''.

Značajna uloga Sulejman Hakipaše

je i u obnovi manastira Banja

kod Priboja. On je 4. januara 1899

godine, u pratnji svog sekretara i

12 konjanika donio i glasno pročitao

carski ferman predstavnicima

crkveno-školske opštine u vezi

obnove manastira u Banji kod

Priboja.

Kada je proglašen Ustav 1908.

godine u pljevaljskom kraju

održan je veliki zbor sveukupnog

stanovništva, na kome je traženo

da se smijeni Sulejman Haki-paša.

Ostavku su tražili Muslimani, ali

su Srbi bili protiv. Tražena je smjena

igumana Vasilija Popovića, ali

su muslimani odbili taj predlog...

Poslije ovoga zbora, Sulejman

Haki – paša podnio je ostavku i u

dru štvu Austro-ugarskih oficira

otpu tovao noću, preko Bosne za

Cari grad, pa nije organizovan

ispraćaj.. 6

Poslije povlačenja iz Pljevalja

živio je u Carigradu. Tridesetih

godina XX vijeka delegacija pljevaljske

opštine posjetila je Sulej -

man Haki - pašu - '' Birindži pašu''

kako ga je narod zvao, u Carigr -

adu.

Na mjesto Sulejman Haki – paše

došao je novi mutesarif Džavid –

bej Čakmak, pukovnik, dotadašnji

komadant solunske žandarmerije.

Godina smrti Sulejman Hakipaše

nije poznats, a zna se da je

umro u Carigradu.

1 - Mile Čarapić, Ferman za obnovu

manastira Banje kod Priboja 1899

godine; Priboj 2007

2 - Isto

3 - Milić F. Petrović, Pljevaljska gimnazija

1901-2001. str. 65-68

4 - Isto

5 - Isto

6 - Vukoman Šalipurović, Kulurnoprosvjetne

i političke prilike u Polimlju i

Raškoj 1903-1912, str. 66 i 140.

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 39


OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » »

40 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

Oh, kakva si šeher Podgorice?

Sjećanje je jedini raj iz koga nas

niko ne može pomjeriti.

Uzmi i piši...Gunar Ekelef.

Piše: Nada Popović

Podgorica? Stara Varoš ?! Ram za mnoge od nas

koji smo uokvireni, zauvijek ,sjećanjem na sokake i

pjesmu „Stara varoš, da te Bog ubije...“ a sjećanja

naviru li naviru... onim davnim ratnim i poratnim go -

dinama, dogodovštinama..., o moračkim i ribni č kim

pećinama, bukovima, Glavatovića džamiji, Banji

(hamamu), i naselju Drpe Mandića, o bostanima, o

Kapadžića mostu, o rogačima i kasoranjama , o somunima,

podgoričkom žaropeku i kijametu, o kajacima

po Morači i o skobaljima, o Podgorici vrućoj ka tiganj,

o staropodgoričkim marifetlucima, ćostalucima (šalama),

staropodgoričkim sokacima po čijoj kaldrmi

odzvanja „bat“ nalana (nanula), o mirisu fisliđena –

bosiljka, brijegu Ćukovića, Draču, Brije čanima...

Ispričana i opjevana, u pjesmi omiljena izaziva

nostalgiju na sve što je činilo moju varoš; trg Božane

Vučinić - moj kvart, oazu mog djetinjstva i mladosti,

ulicu Sava Lubarde i Petra Prlje, ulicu Ljubović, Keše

Đurovića, Radoja Jovanovića, Ilije Milačića, ulicu

Predgrad, Kiš-malu (pravu i krivu), Tekiju, sastavke,

... jer to je srce Stare varoši koju čuvaju od prolaz -

nosti i slikom i riječju, i pjesmom i igrom, vedrim

duhom i pričom, njeni đetići i đevojke: u sevdalinkama,

koje su plijenile, očaravale: Ksenije

Cicvarić, Bata Ra dulovića, Jusufa Jakupovića te

Zdravka Đuranovića, Ksenije Popović, Šukrije-Žutog

Serhatlića, Ismeta-Ima Abdo vića, Zorana Kalezića,

kao i u pričama-anegdotama onih koji su je više i

bolje poznavali ali ne i više voljeli.

Cikotići, bajto moj! Ustaju s onom „Sejdefu majka

buđaše... „ do one „Pomračina , Stara varoš spava...“ pa

začine s onim polušaljivim tonom (što ostade u anegtotama):

„Sjeđenje ti je, bajto, pri ležanju oder“ ili:

„Miliji mi je saan - sahan bruke, no saan- sahan piljava“!

...

Podgorica? Naša ljubav, fantazija, dom poetskih

duša ... Grad kome mogi od nas dugujemo sve i da -

nas kad slušam „zvuke sa Ribnice“ kao da listam knji -

gu po dgoričkih pjesama koje priredi, sačuva Niko

Tomić, koje su protkane karakterističnim originalnim,

izvornim govorom sa prizvukom sjete, bolnih

jecaja, sa sentimentalnim nitima koja asociraju na:

pendžer - prozor, nalane - nanule, buljbulj - slavuj,

cukanje - kucanje, belenzuci - narukvice, teke -

samo...

Ne znaju podgoričke pjesme za vrijeme i zaborav,

već naprotiv, sevdišu novim bulevarima i mostovima,...

i Džar maa’la i Ašik maa’la - mahala, i Tećija ...,

a Stara varoš nestaje...i sa njom vrijednosti proslosti

kojom bi se ponosio svaki moderan grad.

Treba imati duh i sluh pa osjetiti osobenost podgoričkog

govora sa arhaičnim ostacima , romanizmima

i turcizmima,a sve mu to daje neku specifičnu

melodičnost, šaljivu notu..., jer u staroj Podgorici se

godinama živjelo u „kumbulj“ složno i s „berićetom„ -

i muslimani i pravoslavni i katolici, pa i danas sa lju -

bavlju čuvaju uspomenu na varoš, iz koje tinja „Oj

vesela, veselice, šeher Podgorice“.


e v i j a

IZ STARIH RUKOPISA

Pobratimstvo

Piše: Mićun Šiljak

Neki beg Zvizdić, trgovac od Sjenica, došavši na

pljevaljski stočni pazar, dojaha vilenog konja dorata.

Sjatili se otud domaćini, binjadžije, trgovci, meraklije,

zagledam konja i Dive mu se. Ždrijebac još pastušast,

vristim prema drugim konjima, propinje se.

-S tolikog puta donio gazdu, a ne smorio se. Bar da

se pošteno oznojila ...

Pitaju bega kolika bi ATU bila cijena, ali on sve

redom odbija, s nokte.

- Ma, daće ga on meni, vidjeti - grmnu kosanički

Mudar i gazda Gruban Petrović, promičući kroz

gužvu prema trgovcu. Kad bi na korak-dva od bega,

NOVE KNJIGE, KEMAL MUSIĆ - LUDA KUĆA

Igra

Kad je Šeki izašao iz kasarne u

kojoj je odslužio vojsku, pogledao

je u nebo i siva brda oko grada.

Odluči da se ne vraća u rodno

selo, u kojem su vuk i čovjek pobratimi.

Istog dana je našao zaposlenje

u fabrici betonskih ploča i blokova.

Po čitav dan ih je naslagao, pa je

majica na njemu postajala sve tješnja

za njegove mišiće.

« « « OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA

Pljevaljska čaršija

Portir ga je puštao da spava u

direktorovoj kancelariji.

- Šta ćeš ti ovdje? - zateče ga

direktor jednog jutra usnulog u

svojoj fotelji.

Šeki je oborio glavu.

Sjutradan su mu našli sobu kod

Ite. Srednjovječna žena niskog ras-

Pljevlja krajem XIX vijeka

grlato zapita:

- Pobratime, pošto konj? I pruži mu ruku.

Sjeničak se pronicljivi zagleda u Grubana i prihvativši

ispruženim ruku, uzvrati: Konj nije na prodaju,

ali ako smo pobratimi, konj je na poklon! ..

Prisutna gomila se glasno uskomeša. Beg i Gruban

se zagrliše, izljubiše ... Potom, naizmjence jedan drugom

britva bocnuše vene ponad lijeve šake te po koju

kap pijucnuše i krv smiješaše, po adetu, u znak pobratimstva.

Beg Zvizdić privede ata i povodac uzde dade

Gruban:

Dabogda te zdravo i dugo nosio!

Gruban iz džepa na džemadanu izvadi zlatni sat i

tutnu ga u šake pobratimu: Dabogda ti sretan i vazda

točan bio!

Zagrljeni su otišli u kafanu, da dobrom kapljicu

prelete pobratimstvo, također, po običaju. Za njima i

bulumenta zdraveći slavljenicima.

Iz knjige Snijeg pade po

Pljevljima II dopunjeno izdanje 1988

U produkciji bjelopoljskog centra za kulturu nedavno je

objavljena izuzetno zanimljiva knjiga priča Kemala

Musića „Luda Kuća“ iz koje smo preuzeli priču koja slijedi

ta. Pričala mu je o visokom moralu.

O bogatstvu koje je naslijedila od

svoje vrlo bogate babe. Šeki se

stidio gazdarice. Izbjegavao je

njene poglede, a bilo mu je neprijatno

kada se sa njom sretne u

stanu.

Jedne noći ne mogade da izb-

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 41


OBRA ZO VA NJE, KUL TU RA, BAŠ TI NA » » »

jegne Itin poziv na kafu koja se već

pušila na stolu. Pričao joj je o svom

selu. O gustim oblacima kad se

naroguše od sjevera. O jesenjim

poplavama i ljetnjim sušama. O

žitu. O konjima, volovima i ljudima

iz njegovog sela, u koje ne želi da

se vrati, bolje mu je u fabrici.

- Osjećam da su mi od tog posla

mišići sve tvrđi - reče.

Ita se izazovno nasmija.

Malo potom kaza da je vrijeme

za spavanje i poče da se svlači.

Šeki okrenu glavu.

- Stidiš li se, momčino - reče

kroz smijeh.

Šeki je gledao ustranu.

- Kako si nogat. I ruke su ti

velike!

Šekiju dođe da pobjegne.

- Svi ste vi seljaci nezgrapni,

zbunjeni i sve vam je veliko - nastavljala

je Ita, skidajući komad po

komad odjeće.

Šekiju je bubnjalo u glavi.

- Kad ste na ženi čini vam se da

ste na mečki - govorila je Ita, a Šeki

je i dalje prazno gledao, iako ga je

nešto vuklo da spusti pogled na

gazdaricu koja je bila skoro gola.

- Strah vas je od nas varošanki,

ali vam je milo što nismo kao one

vaše seljanke - čuo je Šeki Itine

riječi koje su do njega dolazile kao

iz sna. Htio je da joj skreše u lice da

su seljanke stoputa bolje od razmaženih

varošanki, ali mu je nešto

stajalo u grlu i nije mu dalo ni riječ

da izgovori.

- Hajde da se igramo - reče Ita i

skide sa zida rogove od srndaća i

srne. - Hajde da se bodemo - kikotala

se.

- Bezveze mi je to - snebivao se

Šeki, gledajući ustranu.

- Ma, hajde, seljačiću moj - bockala

ga je Ita rogovima srne. - Hajde

ako smiješ! začikavla ga je Ita u

providnoj spavaćici.

Šekiju se učini da Ita treperi.

Gledala ga je izazivački.

Rogovi srne u njenim rukama

su bili spremni za napad.

Šekiju je krv sve jače udarala u

obraze. U glavi mu se mutilo. Kao

da ga nekakav kovitlac ponese u

beskrajne visine. Zgrabi rogove

srndaća.

- Sad ćeš da vidiš svoga boga -

govorio je sve jače ubadajući Itu

rogovima srndaća.

- Ne bodi me tako, seljooo.

Šeki nije odustajao.

- Oh, probode me, jadnu, cijelu -

kikotala se Ita.

42 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

Šeki je jače navalio.

- Ne natiči me tako, kudravko

jedan. Zar ne umiješ polako? Slomi

me! - izvijala se Ita pred njim.

I Šeki je htio nešto da kaže, ali

riječi su mu se zaglavile u grlu. Sve

jače je navaljivao. Htio je skroz da

je probije tu gospu u spavaćici, da

je prošika, da je proburazi, da je

natakne i vitla njom kao kad razjareni

bik natake busen na rog.

Htio je da je zgromi, da je samelje...

Htio je da je zgužva, smota, uvije,

slomi…

A i ta se samo kikotala.

Muharem Muratovic ulje na platnu (100x70)


e v i j a

REPORTAžA

Put na hadž

Piše: Jakub Durgut

Po šerijatskim propisima hadž je

jedan od pet islamskih temelja –

dužnosti, što znači hodočastiti Kabu

i obaviti propisane hadžske obrede u

precizno određeno vrijeme..

Hadž je Kur'anom naređen muslimanima

devete godine po Hidžri i to

svakom: punoljetnom, pametnom,

slobodnom, zdravom i imućnom

muslimanu i muslimanki.

Hadž je, prema tome, stroga

obaveza koja se mora jedanput u životu

izvršiti čim se steknu potrebni

uslovi.

Da bi hadž bio valjan moraju se

izvršiti dvije stroge dužnosti (farza) a

to su: boravak na visoravni Arefat i

obilazak oko Kabe (tavaf) poslije

silaska sa Arefata. Bez ove dvije

osnovne radnje hadž neće biti valjan,

niti ih ikakav iskup može nadoknaditi.

Ove godine je u organizaciji

Mešihata islamske zajednice Crne

Gore, na hadž pošlo 57 crnogorskih

hodočasnika, a iz Pljevalja je bilo

četvoro, što ovoliki broj nije zabilježen

u poslednjih 150 godina.

Polazak na hadž je planiran za 1.

decembar i utvrđena je šema putovanja:

Pljevlja, Tuzi, Bar, Ulcinj, Tirana

i dalje avionom za Džedu – grad u

Saudijskoj Arabiji.

U Tuzima smo se sakupili u

glavnoj džamiji, gdje smo klanjali

ikindiju. Nakon namaza, glavni imam

Islam ef. Pepić je održao predavanje

o značaju i vrijednostima hadža i

poželio hadžijama sretan put i da im

hadž bude primljen kod Allaha dž. š.

U Tuzima je priređen veličanstven

ispraćaj, a u ime Mešihata IZ Crne

Gore, hadžije su ispratili sekretar

Mešihata Bajro ef. Agović i službenik

Mešihata Refika Tuzović. Uprkos

lošem vremenu, jer je kiša padala

gotovo cijeli dan, velika masa naroda

se okupila na gradskom trgu da

isprati hodočasnike. Iz Tuzi smo u

dva autobusa pošli oko 15 časova,

zaustavili se u Baru i Ulcinju, kako bi

primili nove hodočasnike i nastavili

prema Tirani. U Ulcinju smo klanjali

akšam i jaciju i nastavili put. Državnu

granicu u Sukobinu smo prešli bez

posebnih formalnosti oko 18 časova.

Nakon dolaska na aerodrom u

Tirani i obavljene putne procedure,

dobili smo hadžijsku odjeću (ihra -

me).

Na aerodromu smo sa oko 250

albanskih hodočasnika čekali čarter

let oko 5 sati, što se pokazalo da je

glavna odlika svakog hodočasnika

strpljivost.

Poslije ponoći smo pošli iz Ti -

rane, zatim sletili na Krit radi uzimanja

goriva, a u Džedu smo sletili u

mart, 2009. Re vi ja FO RUM

Tavaf oko Kabe

« « « REPORTAŽA

9 časova izjutra po lokalnom vremenu.

Inače let od Tirane do Džede

bez zaustavljanja traje oko 4 sata. Na

oko 40 minuta prije slijetanja u

Džedu, vođa crnogorskih hadžija mr

Suad Ukošata je obavijestio hadžije

da se bližimo mikatu i da trebamo

obući hadžijsku odjeću – ihrame i

zanijetimo umru, jer oblačenje ihrama

i preuzimanje hadžijske obaveze

je određeno vremenom i mjestom i

ima svoj vremenski i mjesni termin

(mikat). Na putu do Meke ima nekoliko

takvih mjesta (mikata) prije kojih

je potrebno obući hadžijsku odjeću,

kao iz pravca Medine, Egipta, Iraka,

Nedžda i Jemena. Ako bi stanovnik

Meke htio da obavi hadž, on mora

izaći na jednu od ovih granica, obući

ihrame i vratiti se u ponovo Meku da

bi nastavio sa vršenjem hadžskih

obreda.

Beskrajno čekanje se nastavilo na

aerodromu u Džedi. Obzirom da je

43


REPORTAŽA » » »

vanjska temperatura prelazila 30 stepeni,

aerodromski holovi su bili klimatizovani

i u njima je bilo jako hladno,

tako da se većina nas odlučila da

vrijeme provede ispred aerodrom -

ske zgrade.

Nakon cjelodnevnog čekanja, tek

u večernjim časovima smo prošli

pasošku kontrolu i autobusima se

uputili prema Meki. Na putu do

Meke često puta smo zaustavljani,

gdje su nam naročito zadužena lica

ulazeći u autobuse nudili vodu Zem-

Zem, voće, sokove, kolače, hranu,

prospekte i drugo. U Meku smo stigli

oko 22 sata i smjestili se u hotel

Merkur u gradskom kvartu Azizija.

Bili smo zadovoljni hotelskim smještajem.

Sobe su bile

trokrevetne, sa kup -

ati lom i svim potrebnim

uslovima. Nakon

smještaja vođa crno -

gorskih hadžija mr.

Suad Ukošata, imam

iz Ulcinja, obavijestio

nas je da trebamo biti

spremni izjutra u 4 i

30 sati kako bi pošli

do Kabe i obavili

obrede umre, obzi -

rom da smo na sebi

imali hadžijsku odje -

ću - ihrame.

Sjutradan smo sa

nekoliko kombija pošli do Kabe i

nakon dolaska smo obavili sabahnamaz,

potom smo obavili obilazak

oko Kabe, koji se sastoji od sedam

krugova koji počinju od vrata Kabe

od lijevog ćoška u koji je uzidan crni

kamen (hadžerul-esved) i završavaju

se na istom mjestu. Obilazak se vrši

suprotno od smjera kazaljke na satu,

sa desne na lijevu stranu.

Prije obavljanja hadžskih obreda

podijeljeni smo u pet grupa iz praktičnih

razloga, da se brže upoznamo

i da se neko ne izgubi u masi kod

vršenja određenih obreda. Vođe grupa

su bili: mr Suad ef. Ukošata,

Mirsad ef. Mučaj, muftija Jusuf ef.

Đoković, Mujdin ef. Miljaimi i Ramiz

ef. Luboder.

Nakon izvršenog prvog obreda,

obilaska oko Kabe (tavaf), obavezni

smo bili obaviti i drugi obred koji se

zove „saj“, a to je ubrzano hodanje

između dva stjenovita brežuljka udaljenih

oko 50 metara od Kabe i zovu

se Safa i Merva, a međusobno su

udaljeni oko 375 metara. I ovu razdaljinu

treba preći sedam puta, a na

odeđenim mjestima treba malo

potrčati. Hodanje između Safe i

Merve podsjeća hodočasnike na

Hadžeru, majku Ismaila a. s. koja je

ostavljena u pustinji sa djetetom,

trčala između ova dva brežuljka

tražeći vodu da napoji žednog sina,

dok Svemogući Bog nije dao da se

pojavi vrelo Zem-Zem, čiji izvor

poslije toliko vremena nije nikad presušio,

niti se u njemu voda smanjla,

bez obzira što u pustinji kiša ne pada

i po nekoliko godina.

Sa ovim smo završili obavezne

umre i nakon što smo malo skratili

kosu, vratili smo se u hotel i skinuli

ihrame.

Narednih pet dana smo proveli

odlazeći na namaze u harem Kabe i

upoznavajući grad.

Sedmog decembra u nedelju, ili

devetog Zul-hidžeta po hidžri, dan

uoči bajrama, u jutarnjim časovima

smo ponovo obukli hadžijsku odje -

44 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

ću i autobusima pošli na visoravan

Arefat, udaljen od Meke oko 22 km.

Izlazak na Arefat pruža nesvakidašnji

prizor. Na ovom prostoru instalirano

je više od sto hiljada šatora, posebno

za muškarce i žene, sa besprijekornim

mokrim čvorovima, a čitav prostor

je zasađen niskim zelenilom koje

uspijeva u ovim krajevima.

Sve hadžije, bez obzira ko su i

odakle su, deveti dan Zul-hidžeta

moraju boraviti na Arefatu. Čak i ako

bi se hodočasnik razbolio, morao bi

se na Arefat donijeti u bolesničkoj

postelji. Arefat je mjesto koje na ovaj

dan pruža najbližu i najsličniju sliku

Sudnjeg dana prema Kur’anskom

kazivanju o Sudnjem danu. Naime

oko 3,5 miliona hadžija

koliko su procijenili loka -

lni mediji u istoj odjeći u

bijelim ihramima, okrenuti

su prema Brdu milosti

(mjestu gdje su se sreli

Adem i Hava i cijeli dan

spominju, slave i veličaju

Svevišnjeg gospodara,

moleći Ga za oprost, uputu

na pravi put i ostale blagodati.

Pod našim šatorom u

podnevsko vrijeme, tradi-

Jakub Durgut cionalno predavanje o

na ulicama Meke

značaju ovog događaja od -

ržao je Ahmed ef Kalaja,

imam iz Tirane, a obzirom da je u

ovoj grupi bilo nas 12 Bošnjaka, prevodio

nam je naš vođa mr. Suad

Ukošata.

Nakon predavanja obavili smo

podne i ikindiju zajedno, što je ovdje

jedino i moguće. Na Arefatu smo bili

obavezni da boravimo do večernjih

sati, a dio slobodnog vrijemena sam

iskoristio da napravim nekoliko snimaka

sa ovog događaja.

Obilazeći Arefat slučajno sam

došao do šatora gdje su bili smješteni

bosanske hadžije, a privukao me je

glas reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića,

koji je u tom trenutku držao predavanje

preko razglasnog sistema.


e v i j a

Govor reisu-l-uleme me ja jako doj -

mio, pored toga što sam ga razumio,

predavanje je bilo puno duha i još

nečeg meni neobjašnjivog. U ovom

“bosanskom” naselju nisam mogao

dugo ostati, obzirom da sam daleko

otišao od šatora gdje smo bili

smješteni i vratio sam se da ne bih

svojim vođama pravio nepotreban

problem zbog odsustvovanja.

Prije akšamskog vremena predavanje

pod našim šatorom je održao

muftija Jusuf ef. Đoković, a na bosanski

jezik su nam prevodili mr. Suad

Ukošata i prof. Dževahir Arifaj.

U večernjim časovima smo autobusima

prevezeni na oko 11 km udaljeno

mjesto Muzdelifu, gdje smo trebali

provesti noć pod otvorenim

nebom. Za ovu priliku smo ranije

kupili po jedno ćebe i komad prostirke,

za svaki slučaj ako bi noć bila

hladna. Nemoguće je povjerovati

kako je za dva sata sa Arefata na

Muzdelifu prevezeno 3,5 miliona ljudi

u oko 50.000 autobusa i to bez

semafora ili saobraćajne policije. Po

dolasku na ovo mjesto obavili smo

spojeno dva namaza – akšam i jaciju,

koje je predvodio muftija crnogorski

Jusuf ef. Đoković.

U ranim jutarnjim časovima, na

dan bajrama, trebalo je poći na

mjesto Mina, gdje je trebalo obaviti

još jedan propis hadža - simbolično

bacanje sedam kamenčića na veliko

džemre. Kamenčiće smo veličine

Crnogorske hadzije nakon tavafa

manjeg lješnika prije polaska saku -

pili na Muzdelifi, a to smo mogli

učiniti i na drugom mjestu.

Mjesto Mina se nalazi na oko 5

km od Meke, a naš hotel u kojem

smo smješteni nalazio se u tom re -

onu, tako da je moja grupa pošla u

hotel, kako bi ostavili višak stvari, a

nakon toga smo pješice pošli na

Minu, bacili kamenčiće i tim činom

naše obaveze su bile završene.

Potom smo morali izvršiti skra -

ćivanje kose, nakon čega smo

mogli skinuti hadžijsku odjeću, jer

smo izvršili glavne obaveze. Na

putu od Mine do Meke bilo je

instalirano ogroman broj punktova

na kojima se vršilo šišanje, a mi

smo otišli u jedan salon u centru

Meke, gdje smo skratili kosu po

našoj želji, što nas je koštalo oko 8

eura. Inače šišanje na ulici je koštalo

1 euro.

Nakon toga smo skinuli ihrame,

međusobno čestitali bajram na naš

tradicionalni način. Obilježavanje

bajrama je ovdje sasvim drugačije od

našeg. U ponašanju ljudi na ulici nismo

mogli ništa naročito primijetiti,

jedino po tome što je većina radnji

bila zatvorena.

Obzirom da smo teško podnosili

domaću hranu zbog raznih začina na

koje nismo navikli, tražili smo mjesta

gdje smo mogli naći neko jelo slično

jelima sa naših prostora, a to smo

jedino mogli naći u nekom od tur -

« « « REPORTAŽA

skih restorana kojih je u Meki bio

priličan broj. Naveče smo otišli u

jedan takav restoran, gdje nas je

večerom počastio Baškim Nimanb -

egović, poznati kuhar i ugostitelj iz

Ulcinja. Drugi i treći dan bajrama

izvršili smo poslednje bacanje ka -

menčića na Mini, a zatim smo obavili

još jedan obavezni obilazak oko

Kabe (tavaf-ifadu). Četvrti dan bajrama

u ranim jutarnjim časovima obavili

smo poslednji obilazak oko Kabe

(oprosni tavaf), nakon čega smo bili

dužni napustiti Meku i preći u Me -

dinu. Nakon obavljenog opro snog

tavafa, svratili smo u “Mek Dona -

ldsov” restoran, gdje je našu grupu

počastio Ševko Ćulahović, hadžija iz

Pljevalja.

Boravak u Medini ne spada u

obrede hadža, ovo je jednostavno

posjeta poslanikovoj džamiji i dru -

gim znamenitostima.

Put do Medine trebalo je preći za

nekih 7 sati, a za cijelo vrijeme putovanja

imali smo predavanja koja su

na smjenu vršili: Suad ef. Ukošata,

Mirsad ef. Mučaj, Mujdin ef. Miljaimi

i Dževahir ef. Arifaj.

Za vrijeme boravka u Medini

najveći dio vremena smo provodili u

poslanikovoj džamiji, a posjetili smo

mezarove Muhameda a. s. i njegovih

prvih sljedbenika i halifa, Ebu Bekra

i Omera i nekih članova poslanikove

porodice. Posjetili smo i prvu napra -

vljenu džamiju u istoriji islama,

Mesdžidul-Kuba.

U povratku smo posjetili i kralje -

vsku štampariju Kur’ana koja je

napravljena 1984 godine. Domaćin

nam je rekao da se štamparija prostire

na 235 hiljada metara kvadratnih

i zapošljava 1800 radnika. Go -

dišnje izađe iz štampe oko 10 milio -

na Kur’ana, a do danas je odštampano

oko 250 miliona Kur’ana na

mno go jezika.

U Medini smo proveli obaveznih

osam dana i nakon isteka predvi đen -

og vremena, sa medinskog aerodroma

smo se vratili nazad kući.

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 45


REPORTAŽA » » »

REPORTAžA KROZBIHOR

Čuvajmo svjedočanstva

o sebi

Piše: Emil Kolić

Putevi su kao priče. Nastaju iz

vječitog ljudskog nemira. Kada se

odlučite da im se predate, nikada ne

znate gdje će vas odvesti, gdje ćete

stići, imaju li poruku za vas. Taja -

nstveni su, kriju mnoge priče, ali su i

sami priča za sebe. Ponekad znaju da

iznenade i otkriju putniku namjerniku

poneki usnuli dragulj o

kome i ne sluti, da mu razgrnu

prošlost kao na dlanu. U stanju su i

da vam ponude priču, a one mogu

da se ispričaju na razne načine. Ali

ako ne znate kuda idete, kaže jedna

poslovica, svaki put će vas tamo

odvesti. Nas je put nedavno odveo u

Donji Bihor i njegova sela. Nijesmo

imali namjeru da tražimo ili pravimo

priču. Tražili smo prijatelje, a priča se

nametnula sama. Krivac je, naravno,

put. Bihorski putevi su inače nepredvidivi

i nije čudo što ih je u svojim

pričama ovjekovječio i Ćamil Sijarić.

On je na jednom mjestu zapisao:

„Putevi bihorski... Da vrat slomi čovjek

i konj. I uvijek su se Bihorci žalili

da im baš ti putevi ne daju živjeti i da

pravo rade oni koji sele, ali kada je i

koji od njih potegao da što popravi!

Slomi kola – i kriv mu put, podere

opanke – i opet kriv put...“.

Do sela Goduše vodi vijugavi

asfaltni put, kako nam jedan mještanin

u šali reče „uskoga kolosijeka”.

Svaka od tih vijuga je kao žila kucavica.

Skriva i daruje život. Igrom slučaja

taj goduški put nam je nedavno

otkrio jedno nepoznato lice sela, biljeg,

bolje reći lokalitet koji nas je

naveo na razmišljanje, zapravo naveo

Bihor

nas da napišemo ovu usputnu bilješku.

Sigurno ste bili u prilici da vidite

mnoga mezarja ili u svom zavičaju ili

drugdje. Prve asocijacije koje se u

takvim prilikama jave su, vjerujemo,

razmišljanje o prolaznosti života ili

pitanje čime vas je uočeno privuklo.

Možda ste se nekada i zapitali kako

bi život izgledao bez mezarja, odnosno

nijesu li mezarja ona vidljiva tačka

na kraju ovodunjalučkog života koja

ističe ljudsku upornost, istrajnost,

želje, shvatanja, ukus, ljudski duh ili

nešto sasvim drugo – nemar, nebr -

igu i.... Našu pažnju tokom boravka u

Goduši privuklo je omaleno mezarje

koje se nalazi tik uz glavni put koji

vodi kroz Godušu. Bolje reći sam put

jednim dijelom prolazi kroz staro

mezarje.

Prolazeći preko dijela Goduše

koji se zove Belice na blagom skladu

(blagoj strani, kako je zovu Bihorci),

zapazili smo jedan oboreni nišan

kako ispod tankog sniježnog proša -

ranog pokrivača uspijeva da odoli

još jednoj zimi i njenim ćudima.

Zastali smo. Otkuda nišan pored

puta, zapitali smo se, ali čim smo

46 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

Foto: Latif Adrović

pošli par koraka dalje, shvatili smo da

se nalazimo na mezarju obraslom u

žbunje, stršljike paprati i nisko rastinje.

Samo nekoliko vidljivih mezara

ograđenih krupnijim kamenicama

još govori i svjedoči da je to nekada

bilo groblje. Gotovo svi ostali mezari

poravnati su sa zemljom. Preostale

mezare još uvijek krasi nekoliko

lijepih nišana, koji, kako bi pjesnik

rekao „sumornog čela i mračnim

borama o vjekovječnosti pričaju

dalekoj”. Nijema mimika pokazuje

duboke brazde nakrivljenih bašluka.

Ta slika snažno je djelovala na nas i

budila asocijacije. Na našu sreću,

nizbrdicom prema nama išao je

jedan mještanin prilično toplo

obučen. Iz njegovog pogleda moglo

se naslutiti da sa nepovjerenjem prilazi

neznancima. Prvi smo započeli

razgovor. „Oprostite, mi smo iz Bi -

jelog Polja, ne znamo kako se zove

ovo groblje, a nešto nas interesuje”.

Neznanac reče da je to Mulića gro -

blje i zastade kraj nas. „Vidimo da

nema skorijih mezara, a u prvi mah

nas je zbunio nišan kraj puta”. Nez -

nanac prihvati razgovor. „Pravo da

vam kažem, nijesam siguran da i


e v i j a

najstariji Godušanin pamti kad je na

ovom mezarju posljednji put obavljena

dženaza. Staro je ovo groblje.

Možda i preko sto godina. Eto, tu su i

moji preci, a ja čak i ne znam čiji je

koji kabur. No šta ćeš, zeman kule po

ćenaru gradi, a i razgrađuje... Sve nešto

mislim koliko li samo tajni kriju

ova, da kažem, naselja umrlih. Kad bi

makar ovi preostali nišani mogli da

pričaju, šta li bi nam sve rekli. No i

ako ne pričaju, oni su svjedoci...”. Naš

sagovornik za trenutak zastade. Po -

gled mu ode prema kućama koje su

bile iznad mjesta na kome smo stajali.

„E što ti je život! Sve nešto mislim,

ova sadanja omladina je nekako

pažljivija no mi, a možda im je i vrijeme

naklonjenije. Hoću da vi kažem

da su ova mlađa groblja prilično

urednija. A meni, kako bih vi rekao,

groblja liče na mostove. Ne spajaju

samo oni ljude, već i groblja. I ona su

svjedoci potrebe ljudi i naroda da se

povežu, bogme i da se ujedno nađu

prošlost i sadašnjost na jednom mjestu”.

Neznanac kao da nam je naprosto

pogađao misli i ono što želimo da

pitamo. „Ovo mjesto zovu Belice.

Možda je to po šljivama ili trešnjama,

a je se šalim pa velim da je ‘a lice’ na

PRENOSIMO: NEWSWEEK

Neko drugi

Koja je najveća opasnost za Izrael

Piše: Farid Zakarija

Čak i prije formiranja nove koalicije, jasno je da su

posljednji izbori u Izraelu bili istorijski. Obilježio ih je

sunovrat laburista, stranke za koju se slobodno može

reći da je osnovala Izrael i dala njegove najznačajnije premijere,

od Davida Ben-Guriona (vođe Mapaija, stranke

prethodnice laburista), preko Golde Meir do Jicaka

Rabina. Posljednji trag starih laburista predstavlja Šimon

Peres, koji je – uz odgovarajuću ironiju – predsjednik

zemlje samo zato što je istupio iz stranke. Političkim

spektrom Izraela danas dominiraju tri desni čarske gru-

dunjalkuku, a ‘be/lice’ na Ahiretu.

Eto, i da se našalimo. Šta da vi kažem?

Ne piše na nišanima bez neke ‘mi

smo bili k’o vi, vi ćete biti kao mi’. To

je opomena, od Boga, da se ljudi ne

zaborave, da razmišljaju i o onome

svijetu. Po nekoga je strah od mezara

i od groblja. Ja se ne bojim. Čak bih

rekao da mi ta tišina, kad se nađem

na groblju, i prija. Pa tu svako od nas

ima po nekog dragog merhuma. Taj

spoj onoga što je prošlo i onoga što

je sad, za mene je mnogo lijep. Ono,

i kad se čovjek uželi uspomena i

onih najdražih koji nijesu s nama, pa

gdje će ih naći, ako ne na groblju.... A

i vi tražite nekoga”? „Tražimo prijatelje

Duroviće” - rekosmo neznancu.

„Ee, oni su vam, s onu stran’ potoka”,

pokaza nam neznanac rukom i pozdravi,

„hajd’ ljudi, pa u dobru se

gledali”.

Pomalo zbunjeni, ne stigosmo da

upitamo našeg sagovornika otkuda

to da put prolazi baš tuda, moguće

kroz samo groblje. Da li je to zbog

toga što mještani vaktile nijesu htjeli

da pristanu da se, za dobro svih,

odreknu parčeta imanja ili zbog toga

što projektant trase nije mnogo

mario za kulturnu baštinu i svetinje,

« « « REPORTAŽA, PRENOSIMO

ne znamo. Alternativa ili direktiva,

svejedno. Zauvijek je uništen jedan

dio „kolektivne sehare sjećanja”, dio

materijalne kulture, dio identiteta,

dio nas samih. A sadašnje stanje, ne

samo tog mezarja u Goduši, nego i

drugih u drugim mjestima, samo je

vidljiv trag našeg odnosa prema

onome što je svjedočanstvo našeg

trajanja, našeg prisustva i postojanja.

I ne samo prema mezarjima, već i

prema mnogim drugim stvarima.

Kako samo čovjek umije da bude

surov prema samome sebi, prema

najdražima i onome čiji će dio i sam

biti. Kako samo neodgovornost i

nemar mogu da se okrenu protiv

čovjeka. Pomislih, nije ni čudo kada

narod kaže „prolaziš pored mene,

kao pored turskog groblja”. I da nije

još nekoliko oborenih bašluka na

tom oronulom mezarju, čovjek bi

pomislio da je u pitanju seoska utrina

koja je svačija i ničija, a ona je, u

stvari, svih nas. Potrudimo se zbog

toga da učimo na sopstvenim

greškama, ako već nijesmo na tuđima.

Učinimo da ovo bude jedini loš

primjer ophođenja prema onome

što je naša tradicija i prepozna -

tljivost.

Izraelski dio zapadne obale

pacije: Likud, Kadima (ogranak Likuda koji je osnovao

Ariel Šaron) i Isreal Bejtenu, stranka ruskih emigranata.

Ali dok je većina komentatora usredsređena na

budućnost mirovnog procesa i na dvodržavno rješenje,

samom Izraelu prijeti dublje egzistencijalno pitanje.

mart, 2009. Re vi ja FO RUM 47


PRENOSIMO » » »

To je pitanje koje postavlja najveći pobjednik ovih

izbora: Avigdor Liberman. Njegova partija, Isreal

Bejtenu, osvojila je 15 poslaničkih mjesta. Iako treća po

snazi, time je dobila značajan uticaj u političkom sistemu

Izraela. Bez obzira na to da li će Liberman ući u novu

vladu ili ne, pitanja koja on postavlja u središtu su

interesovanja javnosti. I on kritikuje palestinske

ekstremiste iz Hamasa i Hezbolaha, ali njegova glavna

meta je izraelska arapska manjina, za koju tvrdi da je

gora od Hamasa. Predložio je efektivno protjerivanje

nekoliko stotina hiljada arapskih državljana unilateralnim

preimenovanjem nekih gradova na sjeveru Izraela u

djelove palestinske Zapadne obale. I stotine hiljada

ostalih Arapa mogu da očekuju oduzimanje državljanstva,

jer ne ispunjavaju uslove kao što su potpisivanje

izjave o lojalnosti i obavezno služenje vojnog roka (od

kojega su izraelski Arapi trenutno oslobođeni). Urednik

časopisa New Republic, Martin Perec, strastveni cionista

i kritičar mirovnog pokreta, naziva Libermana „neofašistom...

osvedočenim gangsterom... izraelskim pandanom

Jerga Hajdera. Još od Drugog svjetskog rata nijedna liberalno-demokratska

država za koju znam nije oduzela

građanska prava svojim građanima ili ih protjerala“.

Današnji izraelski Arapi vode poreklo od oko

160.000 Arapa koji su ostali na području koje je postalo

Izrael 1948. Ima ih oko 1.300.000, što je 20 odsto populacije

Izraela, a demografi predviđaju da će 2025. činiti

četvrtinu stanovništva. Ne računajući služenje vojnog

roka, imaju ista prava i obaveze kao i svi drugi građani

Izraela. Ali trpe diskriminaciju na mnogim poljima, kao

što su posjedovanje zemlje, obrazovanje i zapošljavanje.

„Ova nejednakost je dokumentovana u brojnim profesionalnim

istraživanjima i studijama, potvrđena je sudskim

presudama i vladinim rezolucijama, a takođe se

može videti i u izvještajima ombudsmana i drugim

zvaničnim dokumentima,“ zaključio je sudija Vrhovnog

suda u penziji, Teodor Or, u zvaničnoj istrazi o Drugoj

intifadi. „Iako je svijest o ovoj diskriminaciji kod jevre-

48 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

jske većine veoma niska, ona igra ključnu ulogu u formiranju

senzibiliteta i stavova arapskih građana. Ova

diskriminacija je za većinu njih glavni izvor njihovog

nezadovoljstva.“

Antipatija je obostrana. „Ljudi koji su ovdje ostali nijesu

se ovamo doselili, ovo je naša zemlja,“ rekao je Azmi

Bišara, Arapin i bivši član Kneseta, nakon što je optužen

za podršku Hezbolahu. „Zato nas ne možete pozivati na

lojalnost. Ova država je ovdje stvorena i nametnuta

ostacima moje nacije. Ja sam prihvatio državljanstvo

kako bih mogao ovdje da živim, i ništa neću učiniti, u

bezbjednosnom smislu, protiv te države. Neću kovati

zavjere protiv nje, ali ne možete me svakodnevno pitati

da li sam toj državi lojalan. Državljanstvo od mene zahtijeva

da budem lojalan zakonu, ali ne i vrijednostima ili

ideologiji države. Dovoljno je biti lojalan zakonu.“

Decenijama su izraelski Arapi bili lojalni zakonu – i

državi tokom njenih brojnih ratova protiv susjeda. Sada

se ona topi. Izraelski Arapi – čak i oni hrišćanske vjeroispovijesti,

ne samo muslimani – više ne glasaju za

najveće izraelske partije. Uprkos lošoj izlaznosti, arapske

stranke su na ovim izborima dobro prošle, dobivši oko

11 mjesta u Knesetu. Arapske stranke nikada nijesu pozvane

u vladajuću koaliciju, što ograničava uticaj arapskog

stanovništva na politiku Izraela.

Za Izrael je odnos sa arapskom manjinom značajnije

pitanje od sukoba sa Hezbolahom ili iranskim predsjednikom

Mahmudom Ahmadinedžadom. Izrael mora da

odluči kako će se odnositi prema Arapima koji u njemu

žive. Koliko god ekstremno zvučao, Libermanov predlog

da se Izrael odrekne svojih arapskih sunarodnika

naišao je na dobar odziv kod mnogih Izraelaca.

Benjamin Netanjahu je upozorio da izraelski Arapi predstavljaju

demografsku tempiranu bombu i da je to neprihvatljivo.

Beni Moris, nekadašnji miroljubivi istoričar

koji je pisao o nasilnom progonu većine Palestinaca iz

jevrejske države 1948, sada tvrdi da Izrael mora da se

brani od Arapa koji žive unutar njegovih granica. „Oni

su potencijalna peta kolona,“ upozorio je prije par godina

u intervjuu u dnevnom listu Haaretz. “I u demografskom

i u bezbjednosnom smislu oni će podrivati drža -

vu... Ako prijetnja egzistencijalno ugrozi Izrael, protjerivanje

će biti opravdano.“

To je opasan začarani krug: što je nepovjerenje veće,

to izraelski Arapi osjećaju manju lojalnost prema svojoj

zemlji – i obrnuto. Prošlonedjeljni izbori su otvorili to

pitanje, a njegovim rješavanjem će se definisati budu -

ćnost Izraela kao zemlje, kao jevrejske države i kao

demokratske zajednice.

(Newsweek, Peščanik.net, Vijesti)


e v i j a

mart, 2009. Re vi ja FO RUM

« « « FELJTON

FORUM U NASTAVCIMA PRENOSI DIJELOVE KNJIGE „PALESTINA“ HARUNA YAHYA KOJU JE

SA ENGLESKOG PREVEO PODGORIČKI IMAM EF. DžEMO REDžEMATOVIĆ

UVOD

Nakon Prvog svjetskog rata Pa -

lestina se oslobodila otomanskog

carstva uz pomoć britanske invazi -

vne armije, ali nikada nije ostvarila

mirnu i sigurnu državu kakvu je

imala pod otomanskom vlašću.

Tijekom gotovo jednog vijeka, hiljade

nevinih ljudi je izraelskim terorom

ubijeno, masakrirano i trpjelo

razne torture. Milioni nevinih Pa -

lestinaca su silom protjerani iz svojih

domova i ognjišta, i prinuđeni

da žive u izbjegličkim kampovima u

siromaštvu i na ivici egzistencije.

Svi napori da se ta opresija i nasilje

riješi kao i da se sagradi održivi

regi onalni mir su okončane prije

nego ih je svijet vidio. Dokazano je

da su telefonske mirovne inicijative

pod p o k r o v i t e l j s t vom zapadnih vlada

van upotrebe i da preko njih

Izraelci kupuju vrijeme za izvođenje

novih taktika za smanjenje broja

stanovnika na okupiranim teritorijima.

Prije svega, moramo shvatiti da

događaji u Palestini znače više od

sa mog rata između Arapa i Izrae -

laca. Borba za postojanje je pokre -

nuta preko Palestinaca čije su teritorije

i prava silom uzurpirana okupatorskom

izraelskom vojskom. Šta

više pitanje zemlje sadrži područja

koja su sveta za muslimane. Pales -

tina je veoma važna za muslimane

jer je u njoj Jerusalim, prva kibla

muslimana i mjesto Posla nikovog,

a.s., fenomenalnog uzdig n uća, noć -

nog putovanja (mi'radža). Dakle,

Palestina nije sveta samo za Jevreje i

muslimane, već također i za kršća -

ne. Zbog toga, ludorija je po kušati

da se palestinska područja, naročito

Jerusalim, čuvaju pod vlašću izričito

Palestina

nacionalnog političkog entiteta, ili

da se priznaju prava samo jedne

religije ili nacionalne grupe. Pales -

tina mora biti zemlja u kojoj će u

miru moći zajedno živjeti Židovi,

kršćani i muslimani izvršavajući svoje

vjerske obaveze kako žele.

Nemilosrdna borba se danas na -

s tavlja između dva naroda koji žive

na palestinskoj zemlji. Na jednoj

strani, dobro obučena izraelska ar -

mija vrši politiku totalne destrukcije;

dok na drugoj strani, radikalne

palestinske gr u pacije vrše suicidna

bombardiranja protiv bespomoćnih

izraelskih stan o v n ika. Ova knjiga će

diskutirati ozbiljnu grešku pokušaja

rješavanja postojećih problema po -

praćenih nasiljem, i predstavit će

realno osmišljenu soluciju.

Ovdje se ne smije zapostaviti

jedna vrlo važna činjenica – Pales -

tinci su bili subjekt nasilja i ponižavanja

dok je to cio svijet posmatrao.

Velika odgovornost leži na sve muslimane

koji vjeruju u Boga i koji se

boje Sudnjeg dana za vrijeme u

kojem su palestinski civili bili meta

metaka izraelskih vojnika, za vrijeme

u kojem su mnogi ljudi proveli

puno godina u gladu i siromaštvu u

izbjegličkim kampovima, za vrijeme

u kojem su mnogi muslimani

(uključujući i žene) bili predmet torture

u izraelskim zatvorima. Prva

odg ovornost označava borbu protiv

rasističkih, netolerantnih, socijal –

darvinističkih ideologija koje su

formirale temelje svih nepravdi u

svijetu.

Čitajući ove redove saznaješ da

se borba hiljade opkoljenih Palesti -

naca za opstanak na svojoj zemlji

nastavlja unatoč svim vrstama nasilja.

Izraelske okupacione snage možda

bombardiraju Palestinska podru -

čja ili izbjegličke kampove. Možda

će djeca otići u školu ispod helikop -

te rske paljbe i možda će porodice

koje su bile prisiljene da pobjegnu

prije 50 godina, još uvijek pokušavati

dohvatiti egzistenciju u izbjegličkim

kampovima. U bilo kojem

dijelu pojasa Gaze, Zapadne Obale,

ili Jerusalima, Palestinci će u vel -

ikom dijelu izdržati danas tlačenje i

nasilje, jer su "muslimani".

Zbog navedenih razloga, ova

situacija se na svaku savjesnu osobu

mora odraziti. Odgovornost na njih

leži zbog navedenih medijskih priča

o tom nasilju i barbarizmu, nakon

kojih se nastavlja život kao da se ništa

nije dogodilo. Nema sumnje da

će biti teško nositi to breme. Zapra -

vo, Kur'an nam govori da je svaka

osoba koja vjeruje i koja je savjesna,

odgovorna da se bori u korist onih

koji su ugnjetavani:

A zašto se vi ne borite na Allaho -

vu putu za potlačene, za muškarce i

žene i djecu, koji uzvikuju: "Gospo -

daru naš, izbavi nas iz ovoga grada,

čiji su stanovnici nasilnici. I Ti nam

odredi zaštitnika i Ti nam podaj

onoga ko će nam pomoći!" (Kur'an:

4:75)

Odgovornost također, leži na

one koji čuju ovu naredbu i žele

priteći u pomoć onima koji kušaju

nasilje. To je označeno sljedećim

ajetom: "I neka među vama bude

onih koji će na dobro pozivati i tra -

žiti da se čini dobro, a od zla

odvraćati, - oni će šta žele postići”.

(Kur'an: 3:104). Ta odgovornost je

da se pozovu svi ljudi da vjeruju u

Boga i da upražnjavaju ljepotu reli -

gijskog morala, te da povedu inte -

lektualni rat protiv svih ideologija

koje se suprotstavljaju Božjoj religiji

i kur'anskoj etici.

49


VJERSKI POJMOVNIK » » »

Mevlud je tradicionalni spjev u čast Božjeg

poslanika Muhammeda a.s., kojim se slavi njegovo

rođenje, objava vjere islama, kao i njegov šir -

enje.

Muhammed, a.s. je rođen u Meki, u ponedjeljak,

12. rebiu-l-evvela ili 20.aprila 571. god. Svake

godine u povodu ovog datuma muslimani širom

svijeta organizuju prigodne programe i manifestacije.

Istraživanja pokazuju da je početkom 4.

stoljeća, po Hidžri, bila praksa samo u nekim

gradovima, da bi kasnije dolaskom dinastije Fa -

timija na vlast prerasla u zvaničnu svečanost. Iako

obilježavanje rođenja Božijeg poslanika, ne spada

u blagdane koji su naznačeni sunnetom, muslimani

žele tokom cijele godine, a posebnom

za ovaj dan da se sjećaju Poslanika Muha -

mmeda, a.s. i njegove časne porodice.

Tradicija započeta u Medini proširila

se po čitavom islamskom svijetu pod

imenom lejletu'l-mevlid, mevvlid

en-nebi, mevvlid en-nebevi. U

Fatimidskom Kairu mevlud Resu -

lullaha proslavljan je na dvo ru;

priređivane su svečanosti i u

povodu rođendana hazreti Alije i

hazreti Fatime, ali i vladajućih halifa

- vladara toga vremena. Godine

1588. osmanlijski sultan Murat III uveo je

obilježavanje mevluda i na svome dvoru u

Istanbulu. Od 1910. mevlud je poštovan kao

zvanični praznik u Osmanskoj imperiji.

Pored bajrama, kao i džumme namaza, mev -

lud ima značajnu ulogu i kao medij preko kojeg

se neposredno kontaktira sa vjerničkom populacijom.

Kroz historiju vakifi su, širom svijeta kao i na

našem prostoru, u svojim vakufnamama određivali

da se u njihovim džamijama pored ostalog

održavaju i mevludi, te su u tu svrhu određivali

posebna novčana sredstva.

Dakle, mevludska obilježavanja oslanjaju se na

vjerodostojnu islamsku tradiciju i ne odstupaju

od linije islamskog poimanja života.

Poznato je u bošnjačkoj tradiciji da se mnogi

važni događaji obilježavaju mevludom: useljenje

PO JAM I ZNA ČE NJE

Mevlud

50 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

u novu kuću, hajirli završetak nekog posla, sun -

ećenje, nadijevanje imena i sl.Mevlud, svakako,

predstavlja jedan od simbola bošnjačkoga identiteta,

odnosno pripadnosti zajednici.

Najpoznatiji Mevlud na bosanskom jeziku

svakako je hafiza Saliha Gaševića. Pored njega,

zna č ajni autori mevluda su i Muharem Dizdarević

s pjesničkim pseudonimom Muhamed Rušdi

(1825-1903), Arif Sarajlija (1861-1916) i Seid Zenu -

n ović (1875-1932). Svoju umjetničku imaginaciju

okušali su na ovoj temi i Musa Ćazim Ćatić (1878-

1915), Safet beg Bašagić (1870-1934), Semaudin

Sarajlić (1887-1960), Rešad Kadić (1912-1988) i

Ešref Kovačević (1924-1996).

Mevlud hafiza Saliha Gaševića (l 850-

1899) rođenog u Nikšiću, a kasnije

kajmekama (gradskog upravitelja) u

Kolašinu je, zapravo, slobodan pre -

pjev istovrsnoga spjeva tur skog

pjesnika Bursali Sulejmana Če -

lebije iz 14. stoljeća.. Međutim,

zbog osobenog stila, jezičkog

bogatstva i metaforičnosti ima

izuzetnu literarnu vrijednost. Uje -

dno ovaj spjev ima i historijsku vrijednost.

To je jedan od najznačajnijih

spomenika koji govori o jeziku

Bošnjaka u 19. stoljeću, kao i izgrađenoj

svijesti o potrebi očuvanja jezičkog identiteta.

U prologu Mevluda, pored ostalog, kaže se:

… “Kad se nađoh u Kolašinu kajmekam,

Znadem da sam puno nakis na kelam.

Moliše me kolašinski prviši,

Nama Mevlud bosanski napiši.

…U Kur´anu na sve iman imamo,

Bosanski nam gradi mevlud molimo...!

Salih Gašević je, ne samo identifikovao jezik

na kojem je mevlud napisao, nego je i udovoljio

zahtjevu kolašinskih prvaka "Bosanski nam gradi

mevlud molimo".

Inače, Gaševićev Mevlud se i danas najčešće

uči (recituje), prilikom tradicionalnog obilježavanja

rodjenja Muhameda a.s.


• Gla si lo o du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom

iden ti te tu i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

• Iz la zi u Pod go ri ci

sva kog pr vog pet ka

u mje se cu

Pe tak, 7. april 2006. go di ne Broj 1 Go di na I

Gla si lo o

du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom

iden ti te tu

i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

av gust/sep tem bar 2006. go di ne Broj 4 Go di na I Cijena 1.5 eur

Gla si lo o

du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom

iden ti te tu

i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

Februar, 2008. go di ne Broj 7 Go di na III

• Gla si lo o du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom

iden ti te tu i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

• Iz la zi u Pod go ri ci

sva kog pr vog pet ka

u mje se cu

Pe tak, 5. maj 2006. go di ne Broj 2 Go di na I

Gla si lo o

du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom

iden ti te tu

i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

mart 2007. go di ne Broj 5 Go di na II Ci je na 1 eur

Gla si lo o

du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom

iden ti te tu

i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

April, 2008. go di ne Broj 8 Go di na III

• Gla si lo o du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom

iden ti te tu i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

• Iz la zi u Pod go ri ci

sva kog pr vog pet ka

u mje se cu

jun/jul 2006. go di ne Broj 3 Go di na I

Gla si lo o

du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom

iden ti te tu

i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

JUL 2007. go di ne Broj 6 Go di na II Ci je na 1 eur

Gla si lo o

du hov nom,

kul tu ro loš kom,

na cio nal nom

iden ti te tu

i po lo ža ju

Boš nja ka/Mus li ma na

u Cr noj Go ri

Oktobar, 2008. go di ne Broj 9 www.forum-mb.me Go di na III

Iz našeg ugla

Ko sov ski cir kus

DR žA VOT VOR NO BI ĆE CR NE GO RE

DVI JE IPO GO DI NE OD OB NO VE DR žAV NOS TI

U vrt lo gu

sta rih

kon fu zi ja

Strana 19

OT KRI VE NA NA CIO NAL NA DIS KRI MAI NA CI JA

Po li cij ska aka de mi ja naj -

no vi je iz da nje

Strana 22

Marko Ve šo vić od bio na gra du

„Risto Ratković”

Strana 42

More magazines by this user
Similar magazines