nica musliman kaže prof. Dr Šemso Tanković saborskii zastupnik u ...

forumbosnjaka.com

nica musliman kaže prof. Dr Šemso Tanković saborskii zastupnik u ...

REPORTAŽA » » »

REPORTAžA KROZBIHOR

Čuvajmo svjedočanstva

o sebi

Piše: Emil Kolić

Putevi su kao priče. Nastaju iz

vječitog ljudskog nemira. Kada se

odlučite da im se predate, nikada ne

znate gdje će vas odvesti, gdje ćete

stići, imaju li poruku za vas. Taja -

nstveni su, kriju mnoge priče, ali su i

sami priča za sebe. Ponekad znaju da

iznenade i otkriju putniku namjerniku

poneki usnuli dragulj o

kome i ne sluti, da mu razgrnu

prošlost kao na dlanu. U stanju su i

da vam ponude priču, a one mogu

da se ispričaju na razne načine. Ali

ako ne znate kuda idete, kaže jedna

poslovica, svaki put će vas tamo

odvesti. Nas je put nedavno odveo u

Donji Bihor i njegova sela. Nijesmo

imali namjeru da tražimo ili pravimo

priču. Tražili smo prijatelje, a priča se

nametnula sama. Krivac je, naravno,

put. Bihorski putevi su inače nepredvidivi

i nije čudo što ih je u svojim

pričama ovjekovječio i Ćamil Sijarić.

On je na jednom mjestu zapisao:

„Putevi bihorski... Da vrat slomi čovjek

i konj. I uvijek su se Bihorci žalili

da im baš ti putevi ne daju živjeti i da

pravo rade oni koji sele, ali kada je i

koji od njih potegao da što popravi!

Slomi kola – i kriv mu put, podere

opanke – i opet kriv put...“.

Do sela Goduše vodi vijugavi

asfaltni put, kako nam jedan mještanin

u šali reče „uskoga kolosijeka”.

Svaka od tih vijuga je kao žila kucavica.

Skriva i daruje život. Igrom slučaja

taj goduški put nam je nedavno

otkrio jedno nepoznato lice sela, biljeg,

bolje reći lokalitet koji nas je

naveo na razmišljanje, zapravo naveo

Bihor

nas da napišemo ovu usputnu bilješku.

Sigurno ste bili u prilici da vidite

mnoga mezarja ili u svom zavičaju ili

drugdje. Prve asocijacije koje se u

takvim prilikama jave su, vjerujemo,

razmišljanje o prolaznosti života ili

pitanje čime vas je uočeno privuklo.

Možda ste se nekada i zapitali kako

bi život izgledao bez mezarja, odnosno

nijesu li mezarja ona vidljiva tačka

na kraju ovodunjalučkog života koja

ističe ljudsku upornost, istrajnost,

želje, shvatanja, ukus, ljudski duh ili

nešto sasvim drugo – nemar, nebr -

igu i.... Našu pažnju tokom boravka u

Goduši privuklo je omaleno mezarje

koje se nalazi tik uz glavni put koji

vodi kroz Godušu. Bolje reći sam put

jednim dijelom prolazi kroz staro

mezarje.

Prolazeći preko dijela Goduše

koji se zove Belice na blagom skladu

(blagoj strani, kako je zovu Bihorci),

zapazili smo jedan oboreni nišan

kako ispod tankog sniježnog proša -

ranog pokrivača uspijeva da odoli

još jednoj zimi i njenim ćudima.

Zastali smo. Otkuda nišan pored

puta, zapitali smo se, ali čim smo

46 mart, 2009. Re vi ja FO RUM

r e v i j a

Foto: Latif Adrović

pošli par koraka dalje, shvatili smo da

se nalazimo na mezarju obraslom u

žbunje, stršljike paprati i nisko rastinje.

Samo nekoliko vidljivih mezara

ograđenih krupnijim kamenicama

još govori i svjedoči da je to nekada

bilo groblje. Gotovo svi ostali mezari

poravnati su sa zemljom. Preostale

mezare još uvijek krasi nekoliko

lijepih nišana, koji, kako bi pjesnik

rekao „sumornog čela i mračnim

borama o vjekovječnosti pričaju

dalekoj”. Nijema mimika pokazuje

duboke brazde nakrivljenih bašluka.

Ta slika snažno je djelovala na nas i

budila asocijacije. Na našu sreću,

nizbrdicom prema nama išao je

jedan mještanin prilično toplo

obučen. Iz njegovog pogleda moglo

se naslutiti da sa nepovjerenjem prilazi

neznancima. Prvi smo započeli

razgovor. „Oprostite, mi smo iz Bi -

jelog Polja, ne znamo kako se zove

ovo groblje, a nešto nas interesuje”.

Neznanac reče da je to Mulića gro -

blje i zastade kraj nas. „Vidimo da

nema skorijih mezara, a u prvi mah

nas je zbunio nišan kraj puta”. Nez -

nanac prihvati razgovor. „Pravo da

vam kažem, nijesam siguran da i

More magazines by this user
Similar magazines