Å UMARSKI LIST 7-8/1915

— 167 —može proredu obaviti po svojim stručnjacima, dočim će jufinancijalni a morao bi i opći narodni — interes privlačiti,dapače im to nalagati.S druge strane imov. općine jesu siguran konsument imogu platiti maximalnu šumsku taksu, jer ih dovoz i izradbaili bar dovoz neće ništa stajati.Pravoužitnici bi sami vozili iz sječine.Ako se nađe kod ministarstva poljodjelstva samo neštosusretljivosti, može se stvar riješiti brzo i lahko.O tome je nešto spomenuto u br. 6. Šum. lista odgod. 1914- a pisalo se i u raspravi o reorganizaciji imovnihopćina. Neki su dalekovidniji upravitelji imov. općina uzakupilipred više godina državne prorede.Naročito maloprodaje i prodaju suhadi i leževine trebaodmah stalno osigurati, jer takvog materijala ima vrlo mnogo,a brzo propada bez koristi na štetu erara.U koliko negdje pušta uprava da taj materijal propada,jer se boji pustiti ljude u šumu radi pravljena šteta, kaon. pr. u silnim mladim šumama okučkog i raićkog državnogšum. područja, kriva je sama uprava, koja ne može tomstati na put, kriv je i opći nezgodni šumsko-gospodarskipoložaj, u kom se nalazimo, ali narod nije kriv, jer do drvamora doći.AdB. Poznato je, da u bivšoj vojnoj Krajini ima lijepi brojzemljišnih zajednica, ima mnogo mrtvih kapitala, koje bitrebalo privesti što prije šum. kulturi, a ostalo šumom obrasloracionalno urediti. Ovđe leži ogroman gubitak na drvu naštetu cijeloga naroda.Tu je zvana kr. hrvatska zem. vlada, da svoju učini, bezobzira na imovne obćine, u interesu samog naroda, koji jošdugo neće biti zreo za samostalno upravljanje zajedničkimdobrom.Ad C. i D., držim, da ne treba posebnog komentara.U sljedećem poglavlju iznijeti ću neke okolnosti, s kojimamoramo bezuvjetno, i bez obzira na napred rečeno,