novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

zarez.hr

novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

4 V/113, 25. rujna 2,,3.TrajnaurbanapobunaNataša PetrinjakU Umjetničkom paviljonu u Zagrebuotvorena je retrospektiva poznatogpop-art umjetnika Mimma Rotellaremda su sve kulturnerubrike u hrvatskimmedijima, kako i prilièi,dostojno zabilježile otvaranjeizložbe Mimma Rotella uUmjetnièkom paviljonu uZagrebu prošloga tjedna, istomdogaðaju svoj prostor ustupilesu i sve traè-blat rubrike. Nesamo da bi zabilježile tko jedošao na sveèano otvorenje,nego su tog slavnog talijanskogumjetnika udostojili svoje pozornostii nekoliko dana ranije.A sve to zbog velike dobnerazlike izmeðu njega i supruge,pa se u gotovo svim navedenimrubrikama moglo proèitati kakoæe u Umjetnièkom paviljonuizlagati 72-godišnjak oženjenza mladu 27-godišnjakinju kojamu je upravo rodila dijete.Ništa s tim podatkom ne bibilo loše da, meðutim, nijezastario – 13 godina. Naime,Mimmo Rotella je 72 (supruga27) imao prije toèno 13 godinaili davne 1990. Površnosti indolencija kreatora èvrknjikoje veæ godinama zamjenjujumalu vijest u veæini našihtiskovina ovaj se put možedobrohotno išèitati i kao takorotellovski uvod u njegovu prvuzagrebaèku izložbu. Jer upravosu potrošaèki mentalitet,komercijalizacija, izmišljeniU ritmuvertikalaĐeki MilatićIzložba Zdravka Pala, GalerijaZona, Berislavićeva 20, Zagreb,od 23. rujna do 10. listopadastatusni simboli,površnost iindolencija kaosveprisutnaobilježja suvremenogdruštvau fokusu njegovainteresa.Ni na trenutakne napuštajuæistvaran životulice, naposegrada Rima,ne želeæi svojuumjetnost odvojiti od urbanogkolorita, pedesetih je godinaprošlog stoljeæa, doslovce trgajuæifilmske plakate i reklamesa zidova, transformirajuæi ihu svom prostoru, stvorio jednuod najzanimljivijih pobunaprotiv konvencija potrošaèkogdruštva. Iako je veæ odavnoosigurao jedno on vodeæihmjesta u svjetskoj povijestipop-arta, Mimmo Rotella joši danas neumorno propituje ireinterpretira svijet oko sebeiskorištavajuæi i moguænostinovih tehnologija i medija.Zagrebaèka izložba èijukoncepciju potpisuje likovnikritièar Alberto Fiz obuhvaæapedesetak radova putem kojihmožemo upoznati cjelokupniRotellin opus, od poèetakapedesetih, prvih dekolaža, fotografskihistraživanja na emulzioniranimplatnima, Artipoeas otiscima tiskovnog škarta,sovrapitturea iz osamdesetih,zakljuèno s najnovijom serijomNove ikone. U popratnomkatalogu objavljen je i tekstnedavno preminulog kritièaraPierra Restanyja, koji je 1960.imao kljuènu ulogu u afirmacijiMimma Rotella, iz kojeg izdvajamocitat iz 1958. godine:Derati plakate sa zidova jedina jekompenzacija, jedino sredstvo prosvjedaprotiv društva koje je izgubilosmisao za èudesne pretvorbe… Tajzahtjev za akcijom, suprotstavljanjem,pobunom, neumornopostavlja i danas. Da bi èudesnostbila moguæa.a drugoj samostalnojizložbi Zdravka Palau zagrebaèkoj GalerijiZona predstavljene su apstraktneslike, strogo geometrijskii koloristièki organizirane, kodkojih su boja i naèin njezinatretiranja kljuèni za razumijevanjete slikarske poetike. Onošto ih razlikuje od slika s njegoveproljetne izložbe u GalerijiMiroslav Kraljeviæ jest da kodnovonastalih nema igre izmeðuplanova, nego je sve zbivanjepremješteno u prvi plan, kojemurazlièito obojena vertikalnapolja služe doslovno kao pozadina.Koristeæi razlièite špahtleili pak efekte “kontroliranogizlijevanja i curenja” boje, nastajunamjerni i zaèudni, ali i spontani,neoèekivani polikromatski,efekti. Autor vlastitu estetikugradi ponavljanjem iznaðenihformi, tako da simulira izvjesnumehaniènost grafièkog medija.Pažljiviji nam pogled otkriva dataj kvazi reprint zapravo krijeruku koja je pak ustuknula predkonceptom. Kako kaže IveŠimat Banov u predgovoru katalogaove izložbe, slike ZdravkaPala nastale su u sprezi disciplinei slobode, uz povremenuinfo/najaveOčekivanja velikog formataFilip MesićDok se ne uspostavemehanizmi i institucije kontrolevezano uz to tko, što i kakodizajnira u Hrvatskoj, ovakavpokušaj afirmacije dizajnaostaje tek potencijalno dobartemelj za pozicioniranje dizajnakao strukeU povodu dodjele Outward 2003.– Outdoor Annual Award/Godišnjanagrada outdoora, 25. rujna2003., Nacionalna i sveučilišnaknjižnica, ZagrebNacionalnoj i sveuèilišnojknjižnici u Zagrebudanas æe se održatitreæa godišnja dodjela nagradaza najbolji hrvatski billboardplakat. Takva hvalevrijednaprevagu intuitivne geste ili pakracionalnog, ali meditativnogpristupa koji nikad nije lišensvoje poetske naravi.Uspostavljajuæi kompozicijskisustav vertikala, Pal jekoristeæi kromatske vrijednostipostigao specifiènu ritmiziranostkoja se prenosi s platnana platno, povezujuæi slike udiptihe, triptihe, konaèno ipoliptihe. Oni se mogu nastavljatiunedogled, prenoseæiujednaèeni pulsirajuæi ritamvertikala koje su svaki put obuzdaneu logiènom vizualnomstremljenju.manifestacija svakako bi moglapostati dobar poticaj ovoj granigrafièkoga dizajna u Hrvatskoj,ali i opæenito dizajnu, odnosnoostalim disciplinama vezanimuz to. Primarni medij kojimta manifestacija komuniciras publikom je, naravno sâmbillboard, kod nas poznatiji podimenom jumbo-plakat te putembesplatnog telefona i webstranica manifestacije.S telefonom je prièa priliènojasna. Nakon pozdravnog uvoda,gospoða ugodna glasa i simpatiènogorijentalnog naglaskanudi vam odabir od dvanaestplakata te vas potom zamoli daostavite osobne podatke, bezobjašnjenja u koju svrhu æe onibiti korišteni.Na web stranicama je prièarazraðena malo šire. Sudeæiprema navedenome, manifestacijaje još jedan u nizu uspjehatradicije hrvatskih dizajnera dase meðusobno nagraðuju. Iakonominacije u tri glavne kategorijenisu ovim putem obznanjenejavnosti, korisnik na stranicamamože pronaæi plakate nominiraneu kategoriji Nagrade publike,pregledati ih te glasati za svogfavorita. Razumije se, i ovaj putuz navoðenje osobnih podatakaa bez pojašnjenja o svrsi njihovakorištenja. Predselekcijski žiriza glavne kategorije èine èlanovikoji su i sami sudjelovaliu kreiranju plakata u kategorijiNagrade publike, ili su na nekidrugi naèin povezani s autorima.Takoðer na stranicama nigdjenije iskljuèena moguænost da suoni sami kandidirali svoje plakatei u glavnim kategorijama. Oniæe takoðer svojim glasovimaodabrati èlanove žirija meðu autorimaprijavljenih radova. Iakoje zabranjeno da èlanovi žirijaglasaju za svoje vlastite radove,njihovi glasovi æe biti anonimni,pa su metode kontrole regularnostivrlo dvojbene.Unatoè takvim tehnièkimnedostacima,pozitivanpomaku promišljanjuhrvatskogdizajnamože seuoèiti uselekcijiplakata za Nagradu publike.Iako veæina rješenja pati odneinventivnosti, svi plakatizaista su poznati i viðeni, štonapokon stavlja hrvatski dizajnu funkciju kojoj je namijenjen:da zadovoljava potrebe anonimnogpotrošaèa, a ne egodizajnera. Meðu predloženimradovima svakako odskaèe plakats Gavriloviæevom Zimskomsalamom. Samo rješenje bilo bijednako neinventivno poputostalih da se netko nije sjetiorastegnuti svima znanu salamuna više meðusobno spojenihbillboarda i na taj naèin stavitinaglasak na važnost i statuste robne marke na hrvatskomtržištu.Najnesretnije od svih prošaoje Festival svjetskog kazališta.U velikim pseudoartistièkimaspiracijama da se plakatomza ovu priredbu sa što manjetoga kaže što više, nije se rekloništa, pa su navodnici ostalivisjeti u zraku. Taj plakat, kao ivelika veæina u ovoj kategoriji,ali i opæenito veæina ostalih plakatau Hrvatskoj, pati od boljkeneèitkih grafièkih elemenata.Za medij koji je namijenjenprvenstveno išèitavanju navelikim prometnicama i privelikim brzinama, zaista jenerazumljivo forsiranje rafiniranihdetalja i sitne tipografije,koji možda dobro funkcionirajuna stranicama nekog èasopisa.Apsurd je da nešto što nosiprefiks jumbo sadrži elementekoji imaju tendenciju da budumikro.Uz sve pozitivno što se oovakvom natjeèaju može reæi,ipak valja naglasiti da sve dokse ne uspostave mehanizmi iinstitucije kontrole vezano uzto tko, što i kako dizajnira uHrvatskoj, ovaj pokušaj afirmacijedizajna ostaje tek potencijalnodobar temelj za pozicioniranjedizajna kao struke nanjegovo odgovarajuæe mjesto.


V/113, 25. rujna 2,,3.5info/najaveNova učenjapovijestiNataša PetrinjakU Zagrebu je 20. rujna predstavljenprojekt Nastava moderne povijestiJugoistočne Europe/Projekt zarazvijanje alternativnih udžbenika inastavnih sredstava za nastavnikepovijestiakvu povijest uèe naša djecau školama i koliko je onazapravo bitna i u svakodnevnomživotu pojedinaca u zemljamaJugoistoène Europe, možda najboljeod svih znaju upravo nastavnicipovijesti. A upravo je od njih 2002.stigao zahtjev za dodatnim nastavnimmaterijalima, svojevrsna nadopunaèesto nekvalitetnim standardnimudžbenicima te je iste godinepokrenut projekt Nastava modernepovijesti Jugoistoène Europe kao dio širegProjekta za razvijanje alternativnihudžbenika i nastavnih sredstava za nastavnikepovijesti. Od 19. do 21. rujnau Zagrebu je održana radionica nakojoj su obraðivani nastavni materijaliza razdoblje Drugog svjetskograta, a što je bila i prigoda za tiskovnukonferenciju na kojoj su NenadŠebek, izvršni direktor, ŽarkoPuhovski, èlan Upravnog odbora,te dvoje suradnika, Snježana Koreni Krešimir Erdelja, prisutne upoznalis cjelokupnim projektom tesvim ostalim aktivnostima Centraza demokraciju i pomirenje uJugoistoènoj Europi. U spomenutiJHP (od Joint History Project)ukljuèeni su brojni znanstvenici istruènjaci iz regije koji su prepoznalipotrebu za kritièkim preispitivanjemvlastitih nacionalnihpovijesti kao i naèina na koje se onapredaje u školama. Radi znaèajnih irealistiènih promjena u povijesnimistraživanjima i odgoju, revizijeetnocentriènih shvaæanja povijestikako bi se izbjegli stereotipovi,identificirale situacije koje vodesukobima, JHP želi sugerirati alternativnenastavne metode. Jer, samopovijest osloboðena stereotipovai posveæena traganju za istinommože biti kvalitetna osnova za demokraciju,pomirenje i toleranciju uJugoistoènoj Europi. Akademskimzborom JHP-a predsjedava MariaTodorova, a Odborom za nastavupovijesti Christina Kouluri. Netomodržana radionica dio je treæe fazerada projekta koji bi trebao dovestido vrlo konkretnih, upotrebnihrezultata: èetiri nastavna paketa ilipriruènika koji æe nastavnici moæikoristiti u nastavi. Njima æe na novinaèin biti obraðena èetiri kontroverznapovijesna razdoblja i dogaðaji– Otomansko Carstvo, Stvaranjenacionalnih država, Balkanski ratovii Drugi svjetski rat. Svi æe biti prevedenina svih 11 jezika u regiji iengleski te æe biti tiskani u 2000primjeraka.Konferencija je poslužila i kaosvojevrsna promocija zbornika Clioin the Balkans; The Politics of HistoryEducation objavljenog u Solunu2002. Rijeè je o komparativnimanalizama nastave povijesti u zemljamaregije na kojima se temeljidaljnji rad programa koji, kako jeviše puta istaknuto, teži multiperspektivnostivažnih povijesnih dogaðaja.Na pitanja o oèekivanjima,kada je o implementaciji dodatnognastavnog programa rijeè, doznalismo da postoje zemlje u kojima jeinicijativa doèekana raširenih ruku igotovo sigurno æe dodatni nastavnièkipaketi vrlo lako postati dijelomredovne nastave, ali i one, poputHrvatske, gdje je inicijativa doèekanahladnom ignorancijom. Zvuèipoznato, ali ne donosi utjehu.Od Bobanado Leta 3Izbor iz programa klubaMočvaraSrijeda, 1. listopadaHapi Uiz (Francuska)Provjerite zašto ih legendarniNizozemci The Existièu kao jedan od najboljihnovih evropskih bendova.Avant math rock, za koga kritièarièesto navode referencepoput dinamiènosti, plesnosti,ritmiènosti i melodioznosti,ili pak usporedbe s Dog FacedHermans, The Ex i Ruins.Invisible Ghost Luigi(Zagreb)Novi zagrebaèki bendkoji ne skriva ljubav premaSkin Graft Records estetike.Njihov deformirani trash punkzasigurno tjera na ples.Bilk (Zagreb)Ovaj šesteroèlani bendradi pod utjecajem filozofijeBecka, Matthew Herberta,Adf i Gybe! Sviraju veselu,duhovitu i inteligentnu muzikukoja diže na noge, a koristeflaute, klarinete, cool vokale,analogne sintesajzere, ludbubanj, gro gitarskih pedalate èvrst bas. Pobjednici suovogodišnjeg meðunarodnogHeineken Music Festa održanogu Zenici (BiH), pa zanagradu snimaju album uSarajevu.Petak, 3. listopadaBoban Markoviæ Orkestar(Srbija i Crna Gora)Nakon što su prije godinui pol dva dana punili Moèvaru(jedini bend dosad!) i urnebesnomsvirkom ušli u legendu,vraæa nam se najbolji romskiorkestar južne Srbije te jedanod najboljih puhaèkih orkestarana Balkanu koji æe ovomprilikom najaviti skori izlazaknovog albuma Boban i Markona kojem se pojavljuje odlièantrubaè – Bobanov šesnaestogodišnjisin Marko. BobanMarkoviæ Orkestar pobjednicisu Dragaèevskog festivala2000., a osvojili su i mnogedruge nagrade (Zlatna truba,Prva truba...), autori su glazbeza Kusturièine filmove ArizonaDream i Underground, a svojomtemperamentnom i virtuoznoodsviranom glazbom proputovalisu cijeli svijet.+ Dj Sero (Rukei noge u zrak/FeštaBalkanika) – okupanzlaæanim trubama,romskim prelom iklezmer potencijomponovno dolazi daudovolji želji da nikadne prestanete plesati.Ponedjeljak 6.listopadaFilmske veèeri uMoèvari20:00 Short CutsProgram zabavnih,zanimljivih i neobiènihkratkih filmova iz cijelogsvijeta koje nigdje niste imaliprilike vidjetiVeèer Novog amerièkognezavisnog filma20:30 Bully (r: Larry Clark,gl. ul: Brad Renfro, BijouPhillips, 113 min, 2001.,engl.)Grupica besciljnih klinacaodluèi živote uèiniti zanimljivimubijajuæi “najglupljeg”izmeðu njih. Snimljen po istinitomdogaðaju, hiperrealistièanfilm starog perverznjakaClarkea, kontroverznog redateljaKidsa i stalnog suradnikaHarmony Korinea (Gummo,Julien Donkey Boy), jedna je odnajžešæih kritika amerièkogdruštva22:45 Secretary (r: StevenShainberg, gl. ul: JamesSpader, Maggie Gyllenhaal,Jeremy Davies, 104 min,2002., engl.)Vrlo originalna sadomazohistièkakomedija s odlièno odabranimglumcima o mentalnoporemeæenoj tajnici i njezinupohotnom šefu. Velika nagradažirija Sundance 2002.Četvrtak, 9. listopadaLet 3 (Rijeka)Obostrane dugogodišnjesimpatije Moèvare i Leta 3rezultirale su dogovorom zaprvi nastup jednog od najveæihdomaæih bendova u tompopularnom zagrebaèkomklubu. Let 3 održat æe prvisolo koncert u glavnom gradunakon više od godinu i pol,a to æe ujedno biti i njihovoposljednje pojavljivanje uZagrebu do izlaska novogalbuma Bombardiranje Srbije iÈaèka.+ gosti: Brain of Morbius(Velika Britanija)Nakon godinu dana vraæanam se bend nazvan po jednojod epizoda legendarne britanskeSF serije Dr. Who, najboljinastavljaè britanske tradicijepost punk new wavea na traguPublic Image Limiteda.Kultni status stekli su rasprodanimizdanjima svoja trialbuma, bolesnim i neobiènimkoncertnim nastupima i duhovitimtekstovima. Osim oèitihnew wave uzora, kritièari su ihèesto usporeðivali i s drukèijimbendovima poput Primus.KazališnokumstvoNova sezona Kazališta uMočvariazalište u Moèvari (Kum)novu sezonu otvorilo je9. rujna performansomumjetnièkog voditelja KumaDenisa Patafte Patafta vs. Zagreb.Kao i proteklih, i ove æe se sezoneu klubu Moèvara održavatistalni kazališni program. Dvaputmjeseèno u prostorima Moèvaregostovat æe jedna, a ponekad i višenezavisnih kazališnih grupa i pojedinacas naglaskom na suvremeni,nezavisni, alternativni, studentskikazališni izrièaj. Kum æe i daljeostati poligon na kojem æe nezavisnekazališne grupe dobiti prilikusuoèiti se s publikom, predstavitisvoj rad, razmijeniti iskustva, alidobiti i moguænost održavanjapokusa i treninga, istraživanja i eksperimentiranja...Grupama æe bitiomoguæeno da kazališnim predstavama,performansima, hepeninzima,instalacijama, video-projekcijama,slušaonicama, koncertima,promocijama knjiga, izložbama iostalim izvedbenim formama uskovezanim uz kazalište, izraze svojeumjetnièke afinitete.Gostovat æe i nekoliko kazališnihstvaratelja iz inozemstva kakobi pružili domaæim izvoðaèima ipublici uvid što se dogaða na nezavisnojkazališnoj sceni drugih zemalja.Osim tog stalnog programa,u sklopu Kuma nastavit æe se suradnjana zajednièkim projektima sasrodnim udrugama, organizacijamai manifestacijama poput Test!-a,Fakija ili Humphreyja Bogarta. Usuradnji s udrugom Test! bit æeobjavljena knjiga Performance Art(From Futurism to the Present) britanskeautorice Rose Lee Goldberg,koja temeljito pokriva povijest itehnike performansa od njegovihpoèetaka pa do kraja prošlog stoljeæa.Promocija æe biti u prosincu.U sklopu programa Kuma bitæe organiziran i niz radionica zamlade i nezavisne kazališne stvaratelje.Ove je godine naglasak natzv. improvizacijskom natjecanju,tj. impro-ligu, atraktivnoj formimeta-kazališta koja je uhvatilaDomaće istranoFilmski klasici u novoj sezoniFilmskog centraa novu sezonu, koja poèinje30. rujna ciklusima filmovaZorana Tadiæa i JanaTroella, Filmski centar priredio jebrojne domaæe i inozemne filmskeklasike. Sezonu u Kinoteciotvaraju filmovi Ritam zloèinaZorana Tadiæa i Tvoj život je ovdješvedskog redatelja Jana Troella.Filmski centar ove jeseni nastavljaciklus filmova njemaèkogredatelja Wima Wendersa, meðukojima æe biti prikazani Pariz,Texas, Nebo nad Berlinom i BuenaVista Social Club. Od filmova švedskogredatelja Jana Troella prikazatæe se, meðu ostalim, Emigrantii Nova zemlja. Suvremeni bugarskikorijene u svim državama regije,pogotovo u Sloveniji, gdje se onopopularizira ne samo kao oblik zabavenego i kao sredstvo promocijekazališta i urbane kulture mladih.U prostorima Moèvare organiziratæe se radionice impro-lige s voditeljimaiz Slovenije koji su struènjaciimprovizacijskog natjecanja.Svi zainteresirani za sudjelovanjeu programu Kuma ove sezonemogu se javiti na mail adresu mocvara@urk.hr.Ulaz æe na sva dogaðanjaKuma i ove godine veæinombiti slobodan.U utorak, 7. listopada, Kum æepredstavit Novu Grupu s predstavomŽohari Stanislawa IgnacyjaWitkiewicza. Autor je napisaojednoèinku Žohari kad mu je biloosam godina. Nova Grupa uznjegove dvije stranice teksta prièao svom strahu od “mediokriteta,ekoloških katastrofa, stalno nadolazeæihlokalnih i svjetskih ratova,galopirajuæeg kapitalistièkogkonzumerizma, vjerskih fanatika,ekspanzije šovinistièko-rasistièkognacionalizma, te beskonaènih legijanjihovih nuspojava”. Njihovomestetskom istraživanju predmetje doèaravanje straha od prijetnje“sivila” uz pomoæ sprege ljudskogtijela i tehnologije, a u uvjetimavlastitom voljom nametnutihogranièenja.Prije predstave prikazat æese dokumentarni film LaurieAnderson on Performance, u kojemjedna od najpoznatijih svjetskihperformerica i poneki/apovjesnièar/ka umjetnosti progovarajuo njezinu radu. Nakonpredstave slijedi slušaonica ironiènogpopa by Dj Mario Kovaè– glazbeni vremeplov kroz 20. i21. stoljeæe koji æe vas nasmijati,zabaviti i rasplesati.Uz dogaðanja u sklopu Kuma,4. listopada poèinje i drugi diokazališnog Urbanog festivala.Nazvan je Ad hoc 2., a tema je kultura,zabava i sport: klub, diskoteka,kafiæ, sportsko-rekreacijskicentar, kino, kazalište. Dakle,budite spremni da vas Urbanfestival sustigne u galeriji, vašemvrtu, pokraj kina i na ulici.film predstavit æe se od 18. listopadaigranim, dokumentarnim ianimiranim filmovima.Meðu najavljenim ciklusimasu i oni britanskog redateljaMikea Leigha (prikazat æe sei Razgoliæeni) te Carola Reeda sTreæim èovjekom, Bjeguncem i Zvijezdegledaju s neba. Prireðen je i cikluspoljskog redatelja WojciechaJerzyja Hasa u sklopu kojeg æese prikazati autorska verzija njegovaremek-djela Rukopis naðen uZaragozi. Do 16. prosinca, krajaprvog dijela nove sezone, prikazatæe se i ciklusi hrvatskih redateljaZorana Tadiæa te ZvonimiraBerkoviæa.Filmski centar najavio je idvije izložbe. U Galeriji MiroslavKraljeviæ 20. listopada otvoritæe se izložba fotografskih panoramaWima Wendersa, kojau Zagreb dolazi iz Sydneyja, anakon Zagreba odlazi u Boston,Washington i Lille. U Mimari æe1. prosinca biti otvorena izložbaTreæi èovjek koja je doputovala izBeèa.


6 V/113, 25. rujna 2,,3.info/najaveZbogom,Man!In memoriam – Johnny Cash, 26.veljače 1932. –12. rujna 2003.“ redstavljao je ono najbolješto Amerika ima”,rekao je u nekrologu kantautorKris Kristofferson na pogrebuu gradiæu Hendersonvilleblizu Nashvillea, najveæega gradadržave Tennessee i neslužbeneprijestolnice country glazbe.Nazvao ga je “neobuzdanimAbrahamom Lincolnom”, kojije svoj glas uvijek davao obespravljenimai ugnjetavanima.Johnnyjev nadimak “Èovjek ucrnom” potjecao je upravo od tenjegove osobine, s obzirom na toda je crninu nosio u èast siromašnimai potlaèenima. Poštujuæinjegove životne nazore, pokopanje u crnom lijesu sa srebrnimdrškama. Nakon smrti suprugeJune u svibnju ove godine, èijemje pogrebu prisustvovao u invalidskimkolicima, nakon nekolikomjeseci ovaj svijet je napustioi Johnny Cash.Roðen je 26. veljaèe 1932. uKingslandu (Arkansas). Veæ kaodvanaestogodišnjak poèeo jesvirati gitaru i skladati pjesme.Dok je pohaðao gimnaziju, èestoje izvodio pjesme na radio-postajiu Blythevilleu. Nakon toga sepreselio u Detroit, gdje se pridružujezrakoplovnim snagamakao radio operater u Njemaèkoj.Godine 1954. napustio je vojskui oženio se i sa suprugom VivianLiberto skrasio u Memphisu,gdje se školovao za radijskog najavljivaèa.Cash je od ranih danaprelazio granicu izmeðu rock icountry glazbe, poèevši karijerukao rockabilly pjevaè. S grupomTennessee Two, koju su èiniligitarist Luther Perkins i basistMarshall Grant, 1955. je poèeosnimati za Sun Records nedavnopreminulog Sama Phillipsa.No 1958., nakon selidbe uVenturu (Kalifornija), potpisao jeugovor s Columbijom. Prelaskomu veliku diskografsku kuæu poèeloje i Cashovo devetogodišnjerazdoblje alkoholizma i narkomanije.Usprkos tome, snimio je nizuspješnih country i pop hitova,meðu kojima i Ring of Fire, što gaje s Merleom Kilgoreom skladalanjegova buduæa supruga JuneCarter iz grupe Carter Family.Cash je u to vrijeme napustioobitelj i preselio se u NewYork, u tada umjetnièku èetvrtGreenwich Village. Krajem 1965.uhiæen je jer je u kutiji za gitarupokušao prokrijumèariti amfetaminepreko meksièke granice.Kažnjen je novèanom i uvjetnomkaznom. Nakon teške prometnenesreæe i gotovo fatalne prekomjernedoze droge, uslijedio jeslužbeni razvod braka s VivianLiberto. Nova selidba odvela jeCasha u Nashville, prijestolnicucountry glazbe, gdje se sprijateljios Waylonom Jenningsom. Snjime je, kako su obojica opisali,proveo godinu i pol sluðenihdrogom. Meðutim, u Nashvilluje poèeo i vezu s June Carter,koja mu je pomogla u odvikavanjuod droge te je 1967.Casha, roðenog u baptistièkojobitelji, preobratila u kršæanina.Poèetkom 1968. su se vjenèalii poèeliredovnusuradnjukoja jerezultiralahit-duetimaJackson,Long-LeggedGuitarPickin’ Mante verzijamaIt Ain’tMe, Babe Boba Dylana i If I Were aCarpenter Tima Hardina. Albumuživo At Folsom Prison iz 1968.dosegao je milijunsku nakladu.Bob Dylan je pozvao Casha daotpjevaju duet za pjesmu Girlfrom the North Country i da napišeglazbu za album Nashville Skyline,a pojavio se i u emisiji TheJohnny Cash Show koju je snimaoza televizijsku mrežu ABC.Vrlo gledana serija emitirala sedvije godine, a stekla je ugledeklektiènog prikaza suvremeneamerièke glazbe u rasponu odLouisa Armstronga, preko CarlaPerkinsa do Boba Dylana.Neumorni putnik, Cash jesa suprugom 1971. otputovaou Izrael, gdje je snimio dokumentarnifilm Gospel Road. Naturneje je redovno išao i tijekomsedamdesetih godina, kad je postaoaktivan i kao humanitarniradnik, dajuæi novac za zatvorenike,prava amerièkih Indijanacai organizaciju propovjednikaBilla Grahama. Godine 1982. jes Carlom Perkinsom i JerryjemLeejem Lewisom snimio TheSurvivors. Tri godine kasnije jeformirao grupu Highwaymens Krisom Kristoffersonom,Waylonom Jenningsom iWilliejem Nelsonom, koja jepovremeno djelovala sve do1990. Dugu poslovnu vezu skompanijom Columbia RecordsCash je okonèao sredinomosamdesetih godina te se pridružionashvilleskom ogrankuMercury Records. Meðutim,Nashville su zaposjele nove,mlade country zvijezde i Cashje nastavio nastupati diljemzemlje sa suprugom i njezinimsestrama Helen i Anitom Carter,te sa svojim i Juneinim sinomJohnom Carterom Cashom. Tihje godina nastupio i u nekolikovesterna i televizijskih emisija,a podvrgnuo se i operacijisrca i lijeèenju od ovisnosti otabletama protiv bolova. ÈlanNashville Songwriters’ Hall ofFame (napisao je više od 400pjesama) i Country Music Hallof Fame, Cash je 1992. primljeni u Rock and Roll Hall of Fame.Iste je godine objavljena i cijenjenakompilacija The EssentialJohnny Cash. Tijekom devedesetihnjegov su topli baritoniskoristili brojni producenti rapglazbe, suraðivao je i s bendomU2, da bi 1994. osvojio ljubiteljealternativnog rocka albumimaiz serije American Recordings,snimljenima za istoimenu kompaniju,na kojima je suraðivaos Rickom Rubinom, NickomLoweom, Tomom WaitsomLeonardom Cohenom, NickomCaveom, Fionom Apple,Donom Henleyjem, JohnomFruscianteom.... Glazbena karijeraokrunjena mu je s desetGrammyja.Uskoro bi trebalo zapoèetisnimanje biografskog filma WalkThe Line, gdje æe Casha glumitiJoaquin Phoenix, a ReeseWitherspoon njegovu ženu June,koji je planiran prije njihovesmrti.Glumci sukreativniumjetniciPavlica Bajsićrajem kolovozau Grožnjanu jeodržana Radionicaistraživanja glumaèkihtehnika za profesionalneglumce, dramske pedagogei studente glume i režijeADU. Kao i prethodnihnekoliko godina, i ova jebila posveæena istraživanjutehnike Mihaila Èehova, avoditelji su bili istaknutipedagozi iz Amerike iEngleske. Umjetnièkovodstvo i organizacijupotpisuje Suzana Nikoliæ,docentica na Akademijidramske umjetnosti uZagrebu. Mihail Èehov,neæak pisca A. P. Èehova,bio je jedan od èlanovaMHAT-a, uèenik K. S.Stanislavskog, glumac,redatelj i uèitelj glume.Lenard Petit (SAD), glumac iredatelj, umjetnički voditelj MichaelChechov Acting Studija u NewYorku:oliko su treninzi održavanja glumačkepsihofizičke kondicije popularni u Americi?– Istina je da su glumci pomalo lijeni,ali u gradu kao što je New York ima strahovitomnogo glumaca a malo prilika za posao. Akonastave na svojem obrazovanju i glumaèkomtreningu, glumci ipak imaju osjeæaj da radei napreduju. Tako imamo mnogo privatnihglumaèkih studija. Ali ovakav ozbiljan radkao što je metoda Mihaila Èehova nije tolikopopularan. Zadatak moje organizacije, MIŠA,upravo i jest da se ova prekrasna i zahtjevnatehnika proširi i èini me se da u tomeuspijevamo sve više. Osnovna razlika u odnosuna druge glumaèke tehnike jest da je ova vrloobjektivna. Odreðeni pokreti tijela pokreæuodgovore, psihièka stanja koja su jednakostvarna kao i hodanje u krug i razmišljanje osmislu života.U Grožnjanu ste održali radionicu pod nazivomKlaunerija i tehnike karakterizacije…– Metoda pruža vrlo jednostavna a lijeparješenja za karaktere. Spojio sam naslijeðeMihaila Èehova i svoje osobno iskustvo rada naklaunu. Na taj naèin upotrebljavam Èehovljevalat i prebacujem ga u drugi kontekst. MislimSarah Kane iz VelikeBritanije održalaje radionicu podnazivom: Tijelo upokretu stvara glasaša radionica se temeljina istraživanju tzv.arhetipskih zvukova.– Zvuk možete promatrati uokviru riječi i reći da se riječsastoji od niza zvukova. Alineki zvukovi su veliki unutarriječi a neki mali. Kad radimosamo na zvuku, tražimoprvi oblik zvuka, a ne onajkoji prerasta u riječ. Takootkrivate kvalitete zvukova ipretvarate ih u pokret.Zanima nas pokret zvuka.Ono što radite s glasom dokgovorite je isto što tijelo radiu pokretu, samo je medijdrukčiji. Rezultat jednogačujem, rezultat drugogavidim. Ako je zvuk pokret,pokret postaje kompliciranijis riječima zbog niza spojenihzvukova. Svaki zvuk imaodređeni oblik pokreta kojinije proizvoljan. Ima svojukvalitetu, dužinu, kratkoću,grubost, toplinu, hladnoću…Upravo to je zanimljivo zaglumca. Zvuk može imati iosjećajnu kvalitetu.Kada izvodim neki pokret,on mi često pruža određeniosjećaj. Isto se zbiva i spublikom. Glumac će raditina kvaliteti zvuka, a publikaće primiti osjećaj. To jeveza: zvuk-pokret-osjećaj,odnosno prvi stupanj radana zvuku.Svojim studentimagovorim i o zvukovimakao o karakterima. Kakose s pomoću suglasnikamože oblikovati karakter,s pomoću samoglasnikaatmosfera, raspoloženje nasceni. Ne vidim razloga zaštose i pisci ne bi time bavili.Veliki pisci su to poznavalito gotovo intuitivno, znali sukako upotrebljavati zvukove.Gotovo jednako zanimljivobilo je slušati i reakcije polaznikaradionice. Pomažu liVam takvi razgovori u istraživanju?– Zadivljujuće je da kamogod putujem, radim sameričkim, finskim, ruskimili studentima iz nekedruge zemlje, kultureili obrazovanja, uvijekzajednički otkrivamo manjevišeiste kvalitete zvukova.Riječ je o nečem vrloljudskom. Ljudi se razlikujuu načinu izražavanja, ali seu centru svega toga nalazinešto zajedničko što naspovezuje. Isti zvukovi kojeupotrebljavamo. Samoo tome ne razmišljamopreviše.Svaki put kada dijete učigovoriti jezik, jezik bivasvaki put ponovo rođen. Nadjetetu se najbolje vidi kakojezik nastaje. Toj kombinacijizvukova dajemo smisao.Promatrajući dijete idemoprema počecima, premanečemu vrlo dubokom iprvotnom u nama.da je rad na klaunu vrlo vrijedan za svakogglumca. Svaki glumac se na neki naèin oslanjana klauna. Svi moji studenti to moraju proæi.Naši klaunovi nisu cirkuski, nego više u tradicijiCharlija Chaplina i Bustera Keatona: iskreni,otvoreni, jednostavni i istinski.Dakle, Čehovljeva metoda je prilično otvorenai dopušta nova tumačenja?– Èehov je bio genijalan glumac. Ljudisu ga pitali kako to postiže. Tako je poèeopromatrati što se s njim dogaða u trenutkuinspiracije, bilježiti i pretvarati u svoj osobnisistem. Njegova ideja je da su glumci prijesvega kreativni umjetnici, a potom glumci.Tako su njegovi principi upotrebljivi zasve vrste umjetnika. Radio sam s piscima,kojima metodaomoguæavabrzo pisanjei oslobaðanjeatmosfere izkoje izlaze rijeèi.Radio sam i sglazbenicima,pjevaèima,redateljima,kiparima,slikarima… Toje vrlo otvorenastvar. Služi svimumjetnicima.


V/113, 25. rujna 2,,3.7kolumnaKulturna politikaS margina u središteBiserka CvjetičaninMožda se ni na jednom zasjedanjudosad nije u području kulturenašao tako velik broj važnih temakoje predstavljaju izazov za svezemlje svijeta. Stavovi koje suUnesco i Vijeće Europe promoviraliniz godina, “kultura, ključ razvitka”i “(kultura) s margina u središte”,pokazuju danas svoju punuvrijednost i važnost u neizbježnimglobalizacijskim procesimaUsusret Generalnoj konferencijiUnesca, od 29. rujna do 17. listopada2003., Parizvrijeme kada izlazi ovaj broj Zareza,obavljaju se završne pripreme zaodržavanje 32. zasjedanja Generalnekonferencije Unesca. Zasjedanje æe seodvijati u razdoblju od 29. rujna do 17.listopada ove godine u Parizu. Na dnevnomredu, uz raspravu i prihvaæanjePrijedloga programa i proraèuna za sljedeæedvogodišnje razdoblje 2004.-2005.,te pripremu programa i proraèuna za2006. i 2007. godinu, nalazi se niz znaèajnihtema za suvremeni razvitak svijeta.Možda se ni na jednom zasjedanju dosadtako velik broj važnih tema nije našaou podruèju kulture, kao na ovom – onihtema koje, poput kulturne raznolikosti,predstavljaju izazov za sve zemlje svijeta.Stavovi koje su Unesco i Vijeæe Europepromovirali niz godina, a to su “kultura,kljuè razvitka” i “(kultura) s margina usredište”, pokazuju danas svoju punuvrijednost i važnost u neizbježnim globalizacijskimprocesima.Teme Generalne konferencijeMeðu najvažnijim temama navedimobarem nekoliko. Sudionici æe raspravljatio prijedlogu teksta meðunarodne konvencijeo oèuvanju nematerijalne kulturnebaštine. Prošle godine u Istanbulu održanje Unescov okrugli stol o vezi izmeðuodrživog razvoja, kulturne raznolikosti inematerijalne baštine u okvirima procesaglobalizacije. Nestajanje tradicionalnihobièaja i znanja, usko povezanih s pojmom“održivosti”, naglašava se u Unescovimdokumentima, vrlo èesto dovodi do novihoblika socijalne, kulturne i ekonomskeiskljuèivosti. Stoga je potrebno nematerijalnubaštinu kao zajednièko bogatstvoèovjeèanstva i, istodobno, jedan od temeljakulturnog identiteta, spasiti i oèuvatii u tom cilju mobilizirati meðunarodnusolidarnost i suradnju te poduprijeti naporelokalnih razina. Usvajanje meðunarodnekonvencije na tom zasjedanju bit æedokaz visoke svijesti svjetske zajednice onjezinoj važnosti u održivom razvoju.Raspravljat æe se, takoðer, o tekstuDeklaracije u vezi s namjernimuništavanjem kulturne baštine. Jedan odglavnih ciljeva Deklaracije je sprjeèavanjei zabrana namjernog uništenja kulturnei prirodne baštine u vrijeme mira i usluèaju oružanog sukoba. U Deklaraciji seistièe da je kulturna baština sastavni diokulturnog identiteta i socijalne kohezijete stoga namjerno uništenje ima negativne,štetne, posljedice na ljudsko dostojanstvoi prava èovjeka. Deklaracijommeðunarodna zajednica potvrðuje svojuodluènost u sprjeèavanju namjernoguništenja da bi se kulturna baština moglaprenositi buduæim generacijama. Suradnjameðu zemljama obuhvaæa razmjenuinformacija o situacijama koje predstavljajurizik namjernog uništenja kulturnebaštine, pomoæ u obrazovnim programimai senzibilizaciji, kao i pravnu pomoæ.Na dnevnom redu naæi æe se i prijedlogPovelje o oèuvanju digitalne baštine. Upovelji se naglašava moguæa opasnostgubitka digitalne baštine, jedinstvenogizvora ljudskog znanja koji obuhvaæa kulturne,obrazovne, znanstvene, tehnièke,medicinske i druge izraze prenesene ilistvorene u digitalnoj formi. Mnogi od njihgube vrijednost i znaèenje te upravo stogapredstavljaju nasljeðe koje treba zaštiti ioèuvati za sadašnje i buduæe generacije.Digitalna evolucija vrlo je brza, pa æe igubitak biti brz i neizbježan. Digitalnonasljeðe kao zajednièko svjetsko nasljeðezahtijeva razvoj strategija i politika, postavljanjezajednièkih standarda, osobito uizboru onoga što treba saèuvati i zaštititi.Povelja u tom smislu predviða niz mjera iistièe važnost meðunarodnog partnerstvai suradnje te ulogu Unesca.Konvencija o kulturnojraznolikostiGeneralna konferencija raspravljat æeo radu na meðunarodnom pravnom instrumentuo kulturnoj raznolikosti. Na 31.zasjedanju Generalne konferencije Unesca2001. prihvaæena je Opæa deklaracija okulturnoj raznolikosti u kojoj je raznolikostdefinirana kao najvrednije kulturno nasljeðeèovjeèanstva (izvor inovacija i stvaralaštva) ijedna od vodeæih snaga razvoja. U Zarezu samtada pisala da je Opæa deklaracija možda prvikorak prema konvenciji o kulturnoj raznolikosti.Priznavanje razlika meðu kulturama kaosastavnice njihova identiteta i elementa kojipotièe povezivanje i suradnju, uistinu je fenomennašeg vremena. Kulturna raznolikostsložen je pojam koji obuhvaæa razlièita znaèenjai podruèja, od manjina do jeziènog pitanja,a posebno je osjetljivo pitanje audiovizualnogsektora i liberalizacije trgovine kulturnimdobrima i uslugama. Naime, postoji opasnosttretiranja kulturnih dobara “kao svake drugerobe”. O tome æe se sredinom listopada ovegodine raspravljati na dvije konferencije,Meðunarodne mreže za kulturnu raznolikosti Ministarske mreže kulturnih politika uOpatiji, a istodobno æe na zasjedanju Unescau središtu biti rasprava o izradi Konvencije okulturnoj raznolikosti.Tijekom zasjedanja održat æe se niz okruglihstolova, na primjer o komunikacijama iinformiranju na temu Prema društvu znanja,kao priprema za Svjetski summit o informacijskomdruštvu koji æe se poèetkom prosinca2003. održati u Ženevi.Ovo su tek neka pitanja o kojima æe seraspravljati na zasjedanju, ali veæ sada je sigurnoda æe rasprave kao i usvajanje znaèajnihdokumenata unijeti novu dinamiku umeðunarodnu interkulturnu komunikacijui suradnju i pridonijeti iniciranju i realizacijiprojekata od važnosti za cijelu svjetsku zajednicu.Da kultura, da parafraziram dokumentVijeæa Europe, “ulazi u središte” (in from themargins), simbolièki izražava otvaranje novezgrade Ministarstva kulture. Vjerojatno prviput u hrvatskoj povijesti Ministarstvo kulturepostoji objedinjeno, u vlastitoj zgradi, kojamu veæ sada daje identitet dostojan hrvatskekulture.inicijativaPokušaj definicijeGrozdana CvitanTribina Strategija demokratizacije– razina publicističke intervencije,Heinrich Bőll Stiftung, Hrvatskonovinarsko društvo, 13. rujna 2003.organizaciji zagrebaèkog uredaHeinrich Bőll Stiftunga u subotu,13. rujna, u Hrvatskomnovinarskom društvu održan je jedan odinicijativnih razgovora koji je trebao propitatimoguænost i potrebu novog èasopisaili neke druge vrste tiskovine u hrvatskomizdavaèkom prostoru. NaslovljenaStrategija demokratizacije – razina publicistièkeintervencije, tribina je okupila oko dvadesetakzainteresiranih, ali je iz raspravebilo razvidno da razgovori oko pokretanjanovog glasila traju veæ dva mjeseca. Opotrebi pojave novoga glasila dva su konceptauvodno propitali Žarko Puhovski iDuško Èizmiæ Maroviæ, a u raspravi koja jeuslijedila svoje su viðenje njegove potrebei uloge izrekli skoro svi nazoèni.Puhovski je govorio o tri razine moguæepublicistièke intervencije odnosno potrebenovoga glasila. Za razliku od potpunogi neupitnog kvantitativnog procvata kulturnogsektora u Hrvatskoj zadnjih godina,konstitucija kritièke javnosti je upitna. Jervrednovanje onog što se u kulturi pojavljujei o èemu se iznose sudovi najèešæe(smatra u 95 posto sluèajeva) prate nekritièkisuperlativi a da ih autori koji ih dijelenièim ne opravdavaju. Takvu situacijuvidi zbog potrebe “da se frazealno susjedeuzdiže do velièine da bismo i mi kao njihovisusjedi dobili na važnosti, što je najveæiproblem nacionalne kulture u ovom trenutkui najveæi dokaz njezine potpune provincijalnosti”.Ukupna kulturna scena vrviizmišljenim velièinama, kritiènosti nemajer nema kriterija, a prijateljsko i interesnopotpomaganje prelazi mjeru i prerasta uskandal. Ali kulturni i javni skandali izostaju,iako scena vrvi potrebom da se mnogeupitne situacije propitaju baš na taj naèin.Javnost i kritikaSkandala nema jer je javnost neosjetljiva,smatra Puhovski. Dugotrajna buka nijeurodila nikakvim rezultatima pa se izgubilasmislenost oznaèavanja. Postoji javnomnijenje, ali se ono nije uspjelo konstituiratiu javnost “u onom smislu u kojem sejavnost razumije kao ukupnost pritisakana promjenu situacije. Izvorna ideja javnosti,kakva se pojavljuje u osamnaestomstoljeæu, je upravo ta da se javno mnijenjekoje pokazuje koncentraciju na nekutemu, koncentraciju na neku vrijednosnuprosudbu, realizira u promjenu.” Da bi sedogodila promjena, potrebna je strategijaliberalizacije (a ne demokratizacije, jerdemokratsku javnost imamo, ali nemamoliberalnu), jer samo u liberalnoj javnostitreba odgovarati na postavljena pitanja, ane voditi dijalog biografskim kvalifikacijama.Dakle, rijeè je o javnosti u kojoj jeponajprije bitno što se, a ne tko govori.Zbog svih tih èinjenica on potrebunovog glasila vidi kao èasopis koji bi setrebao baviti “što je moguæe manje veæimi esejistièkim tekstovima, što je moguæeviše ozbiljnom kritikom, dakle, ozbiljnimvrednovanjem.” Rijeè je o onoj vrsti vrednovanjau kojem snagu imaju argumentio djelu, primjerice “kad bi se zaista zanekog reklo da je napisao izvrsnu knjigu,što je takoðer kritika, moglo reæi zašto.” Usituaciji kad je kultura prestala biti nadomještajpolitike ostaje i ono što on danasne vidi a smatra nužnim: angažman.O potrebi glasilaDuško Èizmiæ Maroviæ novo glasilovidi kao prostor tribine na kojoj bi svatkopismen i dovoljno uvjerljiv u argumentacijisvoga stajališta imao prostor (i dok se ljevicapodrazumijeva, s desna je uzet primjerMladena Schwartza). Njegovi zahtjevi iduza potpunom autonomijom redakcije sobzirom na financijske izvore, ali oèekujerespektabilnu tiražu za razliku od niskotiražnihpublikacija “od Zareza preko ove datako kažem Miriæ-Stamaæevske federacijeili Republike do Nove prisutnosti katolièkeunaprijed su osuðeni na autsajderskupoziciju jer i ne pokušavaju doæi do širejavnosti. A ta svijest o prevladanosti tihnekadašnjih formi angažmana naravno dane bi, po mom sudu, trebala biti izlika zaodustajanje od traženja nekih novih oblikaokupljanja”.U raspravi su neki (kao NadeždaÈaèinoviæ) razmatrali razlièite moguænostii navodili poznate primjere svjetskih idomaæih èasopisa i njihovih uloga, od èegaje najèešæe spominjan Erasmus (zajednosa svim dobrim i lošim znaèajkama kojese uz njega vezuju). Zavisno od graðanskepozicije sudionika rasprave, težištese kretalo od politike i okoliša (AndreaFeldman) do ljudskih prava (DušankaPribièeviæ-Gelb), od znanosti i esejistikedo edukativne uloge (Vlasta Ilišin)glasila. Razlike su se vidjele i u pristupus obzirom na izvore financiranja, pa dokjedni nisu imali ništa protiv postojeæihhrvatskih medijskih moænika dotle dokredakcija ima slobodne ruke (Puhovski),drugi su se ipak nadali iznalaženju nezavisnijihizvora (Èizmiæ Maroviæ, DeanDuda). Pokušalo se spomenuti i mlade, ai nove tehnike (CD) kojima bi glasilo bilopristupaènije odreðenom broju èitatelja.Voditelj i inicijator skupa Srðan Dvornikvraæao se na pitanje ljudskih resursa konstatirajuæikako opæe mišljenje o potrebiglasila ni iz tribine ni iz neformalnih razgovora(koje vodi veæ nekoliko mjeseci)nije upitno.Zasad se, s obzirom na taj komentar,èini prilièno sigurnim da æe novo glasilostiæi na hrvatski medijski prostor. Za to jezainteresirano mnogo moguæih èlanovaredakcije i suradnika èasopisa koji bi, zaone koji ga promišljaju, mogao biti mjeseènik,tromjeseènik ili nešto drugo. Sveosim te èinjenice je upitno. I dobre voljeda nastave na propitivanju teme.


8 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorRadeŠerbedžijaKazalište – ranjivi hram duhaa Šerbedžijom razgovaramou povodu zagrebaèkoggostovanjabrijunske predstave Marat/Sade, s namjerom da napokonprogovorimo o kazalištu, a neo politièkim senzacijama.Razgovor se vodio u HoteluOpera, mjestu na èijoj vamse recepciji današnje mrzovoljnezaposlenice, ako im sesluèajno obratite, obraæaju na“ti”, što samo znaèi da HotelOpera više nema nikakve vezes uglaðenim manirima zgradekoju fizièki naseljava te u njojnekada bio smješten hotelIntercontinental. Šerbedžijana intervju (uz ispriku) kasni,ali na pitanja odgovara krajnjekoncentrirano, bez stanki izamuckivanja, sa svim potrebnim“glumaèkim” pauzama,odnosno stalnim emocionalnimpodcrtavanjima pojedinihznaèenja. Tijekom razgovora,osobno me fasciniraju stotinenijansi koje mijenja bojanjegova glasa. Posudimo liusporedbu od Shakespearea,posebno Prospera, Šerbedžijinje glas nezakopano, zaèaranooruðe uigrane transformacije.Koji je, u ovome trenutku,vaš intimni razlog za bavljenjekazalištem?– Najintimniji, moj razlog?Lenka Udovièki. Moja žena,koja je i kazališni redatelj, akoja toliko strasno voli teatar,da se zbog nje i ja malo bavimteatrom.Znači da nema LenkeUdovički, ne biste se bavili teatrom?– Ne.Shvaćate li koliko to zvuči...sumorno, pa i demoralizirajućekada dolazi iz usta jednog odnaših najvećih glumaca?– Možda, ali u sebi sam jateatar prekrižio. Pokušavaosam raditi teatar u Londonu,a radio sam i jednu predstavuu Manchesteru, u RoyalExchange Theatreu, zvala seSmoke, tekst je napisao RonWood, dakle jedan od najnagraðivanijihengleskih pisaca.I ne mogu reæi da nisam maloi uživao... recimo, upoznaosam tamo jednoga genijalnogaglumca, koji mi je biopartner, Rhys Ifans, kasnijese proslavio u filmu NottingHill. Radio sam i dvije predstaves Vanessom Redgrave,Brecht in Exile i jednu strašnozanimljivu englesku varijantuOsloboðenja Skopja. Te je predstaveradila grupa glumacai uopæe umjetnika koje æu,premda u ovoj sredini to raðakrive, to jest previše uskeasocijacije i automatski krivepodjele, uvjetno reèeno nazvatiljevièarima, jer je rijeè oljudima koji imaju jaki osjeæajza socijalnu pravdu i spremnisu se za nju angažirati. Moždabi onda bilo toènije reæi da jerijeè o pravim ljevièarima, a neo “ljevièarima”... (smijeh).Pacifizam kao političkastrankaU svakom sluèaju,Osloboðenje Skopja smo radilii igrali èitavu jednu sezonu,obilježavajuæi pedesetgodišnjicupobjede nad fašizmom.Znači li to da ste teatarizvan granica bivše Jugoslavijenastavili raditi i kao jedan oblikdruštvenog aktivizma?– Ne, ne. Da nije biloVanesse Redgrave, našegpoznanstva i prijateljstva,sigurno ne bih radio takveprojekte. A s njom sam radioi neke humanitarne projekte,za Sarajevo na primjer, kad jebilo u tijeku bombardiranje.Napravili smo jako mnogokoncerata, i u Europi i uAmerici, u korist stvaranjasvijesti o tome da je to gradkome hitno treba pomoæi, kaoi svijesti o potrebi zaustavljanjarata.Vi ste pacifist?– Jesam. Uvjereni. Moglibismo èak reæi da je pacifizammoja politièka stranka. Jedina.Mislim da je sve nevažno, paèak i umjetnost, u odnosu naèinjenicu da ovog èasa, sada,sigurno negdje netko stradazbog politièkog nasilja. Alivratimo se vašem pitanju okazalištu: dakle, èak i radeæis jednom tako velikom glumicomkao što je VanessaRedgrave, a ona je u engleskojverziji Osloboðenja Skopja igralaono što je u Ristiæevoj režijiigrala Inge Appelt, dakle veoma,veoma tešku rolu, koju jepritom sjajno odigrala, pa ipakse moj eros prema teatru nijeprobudio. Siguran sam da je tozbog jezika.Moram priznati da vam nemogu povjerovati: gledajućivas u predstavi Marat/Sade naHNK-ovoj sceni, bila sam uvjerenada vam je stalodo kazališta...– I ne samo naHNK-ovoj sceni,uopæe mi je ovdje,na Brijunima i uZagrebu, drukèijeigrati. Ovdjeto ima smisla.Vjerujte mi kadkažem da se kazalištemmožetebaviti iskljuèivoi samo na svomjeziku. Na filmu jedrukèije.Nataša GovedićKad uđem u neki projekt, kaoglumac, ja oko sebe širimsamo pozitivnu energiju.Otvoren sam suradnji sa svimkolegama, dakle i s glumcimai s redateljima. Spreman samna sve. Mi smo na toj hridi. Idržimo seVjerujem urevoluciju. Alimislim da jeona kao rijeka.Sada traži novokorito. I ne možese zaustaviti.Pogotovo ne ukontekstu koji živimu Americifoto: Jonke ShamKazalište, drugo ime zamaterinji jezikTamo možeš dobro odigratistranca, možeš biti uvjerljiv,danas praktièki svi živimo tajglobalizirani engleski jezik ukojemu je neka mjera iskvarenostisavršeno normalna.Ali u teatru moraš govoritibez akcenta, ma ne samo bezakcenta, nego ti jezik morabiti u krvotoku, mora bitiproživljen. Što je jako teškos jezikom koji ti nije materinji.U tom je smislu pukao umeni teatar. Kad smo poèeliraditi naš Ulysses teatar, poèelismo s Learom. Dakle sjednom od najtežih uloga kojaje u teatru uopæe moguæa. Zarazliku od Leara, Hamlet je“zaštiæen” akcijom, RichardIII je “zaštiæen” i akcijom imaskom fizièkog hendikepa,a Lear je kompletno izložen.Sjeæam se da mi je profesorSpaiæ govorio, kad me tjeraoda igram Leara u èetrdesetimgodinama (i ja sam ga jedva,uz mnogo muke i nelagode odtoga odgovorio), dakle Spaiæje govorio da Leara mora igratimlaði glumac, jer je to fizièkiteško, to iziskuje ne toliko zrelost,koliko izdržljivost, mnogofizièke snage. Tek sam sadkad sam doista zaigrao Leara,shvatio što je Spaiæ mislio.Mislim da je Lear najtežauloga jer on vrlo brzo nakonpoèetka komada, opet za razlikuod Hamleta, zbilja poludi.On skrene. On poène tonutisve dublje i dublje u bunilo.I na kraju umre. Ako glumaciskreno i potpuno predano usebi prati taj proces, a ja jesamglumac uživljavanja i emocije,onda te Learova emocija “troši”više od bilo kakva fizièkograda. I u psihologiji je odavnopoznato da emocije mogunarušiti èovjekovo zdravlje,mogu nas doslovce dotuæi,kao da je rijeè o fizièkimudarcima. Ako uðete dubokou Leara, sigurno je da æeteimati strašan problem, jer æevas tresti ta divlja groznica.A u predstavi koju smo radilina Brijunimamene je dopaloda Leara igramna èak èetirilokacije, dakleda u èetiri prostoraskaèem ikontinuiranomahnitam kaoHamlet, i još dabudem zbilja ludkao Lear (smijeh).Zato je Learnajteži.Nemojte misad samo reći daste prestali osjećati i strast premaShakespeareu...– Pa iskreno æu vam priznatida sam posljednjih godinaprestao èitati Shakespearea.Kad jednom “iživiš” teatariz sebe, onda više nisi lud niza Shakespeareom. Ja vidimda me vi sumnjièavo gledate,vi vjerojatno mislite da takonešto jednostavno nije moguæe,ali moguæe je i ja sam “žividokaz” da je moguæe. Jedvasam pristao ove godine naulogu Marata, možda i zbogtoga što sam tek u treæoj sezonitreniranja i igranja Learakonaèno tog Shakespeareovaèovjeka smjestio “u sebe” izaista ga branio, ali drago mije da sam pristao na Marata imislim da smo napravili jednulijepu predstavu. Èak se dogodiloi da sam igrajuæi Maratazbilja uživao, probudilo se umeni ovo što vi zovete ljubavprema teatru, a ja bih recimonazvao... kazališnim instinktima.Ali zašto velim da jeteatar umro u meni – zato jersada više ne razmišljam što æusljedeæe raditi, ne mislim o novimulogama, ne planiram svojživot oko teatra. No ni to nijebaš tako jednostavno – evo,priznat æu isto tako da ovegodine konaèno prepoznajemda je “sjeme” teatra Ulysseskoje smo zasadili napokonproklijalo, veseli me što ga ljudiprepoznaju kao teatar kojiim ima nešto za reæi, vidim dasu napokon prestale politièkestigmatizacije i apriorne osudenašeg projekta (posebno odljudi koji nisu vidjeli nijednunašu predstavu), što me – svezajedno – sigurno jednim dijelomjoš drži u teatru. Volio bihi iduæe godine igrati Marata,draga mi je ta uloga.Ljudski faktor i AkterOsim toga, mi smo naBrijunima znali raditi i podeset, dvanaest sati na dan,što sigurno ne bi bilo moguæeda nas nije nosila velika predanostteatru. Ali možda bihu buduænosti Teatra Ulyssesviše volio raditi kao dramaturg,kao netko tko razmišlja okompletnom kreiranju teatra,o repertoaru i o talentiranimumjetnicima koje treba okupitina nekom projektu, negošto bih volio raditi kao glumac.Ne znam. Vidjet æemo.Čini mi se da su vam u kazalištu,a možda i izvan njega,uistinu najbitniji ljudi – stalnose vraćate na ljudske kontakte ina to koliko glumac ili redateljoplemenjuje drugog glumca iliredatelja, dakle ne toliko uloge,koliko živi susreti, zajedničko


V/113, 25. rujna 2,,3.9razgovorstvaralaštvo... pa nije li i to jedanod dokaza da ne možete bezkazališta?– Imate pravo, najvažniji sumi ljudi. Ja se jako vežem uzljude i mislim da je to važno uumjetnosti. I to ne bilo kojojumjetnosti, nego baš u teatru.Važno mi je s ljudima uspostavitipovjerenje, prijateljstvo,blagost, meðusobno poštovanje,razumijevanje. To mi jenajvažnije u teatru. I uvijekmi je bilo na prvom mjestu.Koliko se razlikuje Akter,dakle vaša kazališna družina izosamdesetih, od Teatra Ulysses?– Bitno se razlikuju. Jer kadsmo radili Akter, bili smo zaistau jednoj vrsti dobrovoljnogazila, odabranog prema vlastitojsavjesti, u periodu koji jebio dosta dug: tri godine smotoliko radili da smo praktièkiživjeli zajedno. Jednu predstavusmo radili po godinudana, recimo Sovu, s dramaturgomVjeranom Zuppom.Radilo se do kraja studiozno.To je baš primjer zajedništva:meðu nama je vladalo dubokopoštovanje i duboko prijateljstvo.Potpuno povjerenje. Mismo prešli i onu posljednjugranicu... teško je to imenovati..ali evo: perceptivnogprepoznavanja. Pokušali smou takav rad uvesti i mladeglumce. Kad danas, sa èitavimsvojim izvedbenim i receptivnimteatarskim iskustvom,pogledam što smo napravili,onda mi je jasno da je Sovabila daleko, daleko ispred svogvremena i tadašnjeg gradskogukusa. Ta je predstava jurilasnažno naprijed, u neko dobakoje se tada u širem kontekstunije ni slutilo. No imalaje i sljedbenike, ljude kojesu je prepoznali, a dobila jeèak i dvije nagrade na festivalima.Nikada poslije nisampokušao ponovno raditi takvuvrstu teatra. Jer, to je kazalištejedna vrsta majstorskeklase koja zahtijeva èitavogèovjeka, nekoga tko æe pristatipovuæi druge ljude, pristatina ulogu lidera, jezgre, osobekoja apsolutno posveæeno,s punom koncentracijom,stoji iza svakog projekta. Itada me u toj ulozi lidera, amorate znati da je Akter biomoj drugi dom, sprjeèavalaindividualna karijera, èinjenicada sam paralelno snimaofilmove ili radio neke drugepredstave u èijim sam podjelamabio. Akter nije imaonikakve društvene potpore,išlo se na stopostotni entuzijazami amaterizam, a radilose u jednom dosta mraènompolitièkom vremenu. Ne generaliziramsada Jugoslavijukao nešto apriorno negativno,jer je ta država svakako imalai mnogo dobrih strana. Ali kadkažem mraèno vrijeme, ondabaš mislim na te osamdesetekao doba kojim je odjekivalapolitika regresije i jedneposebne represije, politikakoja nas je vukla dvadesettridesetgodina unatrag premastaljinizmu, politika koja nasje okrenula od ljudskih pravai demokracije, prema novojbirokratizaciji i novoj cenzuri.To je vrijeme Mrduše. Vrijemezabrana gledanja pojedinihMoj je posaoda se uživim usve to unutra učovjeku i mogu siuvijek postavitipitanje, čak i kadsu u pitanju ljudikoji su od meneekstremno različiti,mogu si postavitipitanje nisu li onimožda ipak više upravu od mene.Tko zna. Ja svakakoznam da nećupristati na busiju,na netolerancijupredstava. Vrijeme Zuppinateatra, koji je stalno bio podlupom i za kojeg se stalnomislilo da su plebejci “previšedobro” uvježbali revoluciju, kakobi danas glasila parafraza jednetadašnje predstave, što jejako uznemiravalo neke politièke“dušebrižnike”. Isto takoje to bilo vrijeme kada se nekizagrebaèki intelektualci nisupredavali, radili su i razgovaralipunom parom, bilo je tu ijedne osobite hrabrosti.Redateljsko kazališteSve su to bili ljudi s kièmom,ljudi koji se nisu podastiralirežimu. Posebno mislim naVjerana Zuppu i BožidaraVioliæa...Nedostaje vam Violić?– Mnogo. To je jedan beskrajnovelik režiser, jedan odnajveæih režisera s kojima samradio. Violiæ je jedno staro inevjerojatno dobro crno vino.Violiæ je savršeni redatelj.To mogu reæi jedino za dvojeljudi: Božidara Violiæa i KostuSpaiæa. Spaiæa kojeg takoðersmatram i “svojim” velikimuèiteljem i “svojim” redateljem.Kakvim vam se čini BrankoBrezovec kao redatelj?– Zanimljiv. Ali ne poznajemga dovoljno, nisam nikadas njime radio. Èini mi se daje to èovjek koji istražuje, akojeg pamtim i kao mladogumjetnika koji ima snaguzbilja kvalitetne provokacije.Kao gledatelj, posljednjihsam godina poklonik njegovateatra.Smatrate li da je profesijaglumca jedna u punom smisluautorska profesija, ravnopravnadramatičaru i redatelju,ili mislite da glumcu ipak trebahijerarhijska struktura u kojojje redatelj tu da vodi, usmjerava,“kuje” histrionsko željezodok je vruće...?– Uvijek sam kao glumacimao punu autorsku ili stvaralaèkuslobodu. Ovog mi trenapadaju na pamet neke stvarnošašave, tople i divne predstavekoje su baš inzistirale natoj slobodi, recimo Rosenkrantzi Guildenstern su mrtvi u režijiJoška Juvanèiæa. Ili opetJuvanèiæeva Grižula u kojojsam igrao sasvim sumanutogDragiæa, ne samo “uzetog”od vila, nego mi je JagodaBuiæ napravila i kostim kojije izazivao smijeh èim sam sepojavio na sceni: kosa mi jeneprestano stajala natapiranaravno uvis, kao da sam u konstantnomstanju šoka. Voliosam te predstave. Volio samnaš teatar, a pod time mislimzagrebaèki teatar i posebnonjegovo redateljsko kazalište.Nismo spomenuli još nekavelika imena: Dino Radojeviæ,Žorž Paro, Tom Durbešiæ,Juvanèiæ, Geriæ, Petar Veèek...To su umjetnici koji glumcuomoguæuju autorsku pozicijusamim time što iz vas izvlaèeneke stvari za koje ni ne znateda postoje. Nikada nisambio poklonik èisto glumaèkogteatra, dakle zanatskog teatrau kojem nam glumacpokazuje scensku vještinu ibezbrojne moguænosti svojemetamorfoze. Ne kažem dato loše kazalište, to može bitiizvrsno kazalište, samo kažemda je meni draže suraðivati napredstavama u kojima redateljima viziju, zna kamo ide, akad tamo stignemo, velikaje vjerojatnost da æe nam sesvima nad glavom rastvoritikazališni krov i ukazatineko novo nebo. To se možedoživjeti samo kad se radi svelikim redateljima. Želim dapredstava ima dolje potpisanuestetiku, zaštitni znak. Imajako pametnih ljudi koje nerviraredateljsko kazalište. Štoje sasvim OK., ali meni trebaviše od vlastite vještine. Trebami jak redateljski partner.Što je za vas značila ulogaLeona Glembaya u Večekovojrežiji? Čini mi se da ona nekakosabire čitav niz ulogaintelektualaca (Krležinih,Marinkovićevih itd) koje stenezaboravno odigrali...– Volio sam jako Veèekovurežiju Gospode Glembayjevih itu ulogu. Ona je zbilja nekakoarhetipska za ovu sredinu; unjoj odmah prepoznajete tipiènogzagrebaèko-austrijskogintelektualca, sve njegovebolesti koje proizlaze iz neprozraèenihsalona, ustajalihsoba, zatvorenih sredina. To jelik velikog intelektualnog intenziteta,ali taj je intenzitetujedno i njegova intelektualnanemoæ, usamljenost, marginaliziranost,neshvaæenost. Izato mu preostaje jedino ironija.I neuroze. Neuroze kojeuvijek prsnu na privatnomživotu, naravno na seksualnosti.Ali ja pamtim drukčijegLeona u vašoj izvedbi; pamtimčovjeka koji sjedi pod nogamasvog autoritarnog oca i smije sesveopćoj himbi; toliko je svjestansvega što se zbiva oko njega daga ništa ne može poraziti, čakse i nasilje nekako odbija odnjega...– Sve je to Leone. Eto, viste teatrolog pa ste to i ljepšerekli.Izbori koje namećepolitikaČini li vam se da ste u proteklihdeset godina izgubili kontaktsa zagrebačkom publikomili mislite da još uvijek postojisnažna međusobna komunikacijaizmeđu vas i gledališta?Kao kritičar, moram reći daosjećam da to nije nekadašnjaprožetost. Mislim da vam, kaošto ste sami maloprije rekli,nedostaje životno iskustvo ovesredine, posebno njezinih trauma,kao što mislim i da bi biloneprocjenjivo važno da opetredovito zaigrate na zagrebačkimrepertoarima. To bi biloljekovito, čini mi se, na nekolikorazina. Možda jedino glumac,kao medij, ima mogućnost zaliječitikulturu kojoj pripada odpolitičkog razaranja.– Prvo, èini mi se da nisamizgubio kontakt sa zagrebaèkompublikom. Drugo, to oèemu govorite, o vraæanju nazagrebaèku scenu, to je neštolijepo, ali nešto u èemu nemamošanse ni vi ni ja. Mojekazališne ambicije ne sežuizvan granica Teatra Ulysses.Ne biste, recimo, pristali raditis Violićem?– Bih, u Teatru Ulysses.Ja sam, naime, u dogovoru sasvojim agentima i menadžerimaoslobodio ljeto za kazalište.Ostatak godine moram, iželim, raditi filmske uloge. Jošnešto. Istina je da se ovdje svepromijenilo. Ja više ne živimovdje. S ove su pozornicenestali neki ljudi koji mi strahovitonedostaju. Mnogo setoga promijenilo. Volim ovajgrad i ove ljude, ali moj životje tamo gdje su mi djeca.Nije li vam dvoje djece i uZagrebu?– Jest, ali oni su veæ odrasli,svoji ljudi. Ljudi kojima samdao krila i sada oni veæ letesvojim avionima. Mislio samna ovu svoju malu djecu kojojjako trebam, na djevojèicekoje su praktièki roðene uengleskom kontekstu i kojeengleski osjeæaju kao svoj jezik,svoj dom. Mislim da mi jeuloga oca uvijek bila najvažnijaod svih uloga. Uvijek sambio užasno vezan za obitelj.Za ljude.– To je, po meni, jedinapoštena opcija.Što mislite o romanuMefisto Klausa Manna ili istoimenomfilmu Istvána Szabóa?Smije li glumac proglasiti onočuveno “Ja sam samo glumac”, uznačenju “ne tiče me se politika”,ili baš glumac ima intelektualnuodgovornost prokazivatipolitiku?– Mislim da je netoènousporeðivati moju situacijusa situacijom lika iz Mannovaromana. Jer ja nisam izabraorežim koji me ekskomunicirao.Bio sam, naprotiv,doveden u situaciju da nemamizbora; nitko me nije ni pitaopristajem li ili ne pristajem uznovi hrvatski poredak. Ja sam“ispao iz kruga” mimo svojevolje, mimo pitanja o vlastitojodgovornosti. Osjeæao sam dasu me kolege ostracirali, pai da me èitava jedna sredinasmatrala nepoželjnim. I to jesav taj... dogaðaj. Morate znatida sam ja 1990. izašao iz ovogakruga, preselio u Beograd, izposve osobnih, obiteljskih razloga,zato što je tamo živjelažena koju volim, zbog koje bihse, vjerojatno, da je trebalo,preselio i na Mjesec. Dakle,nisam otišao u Beograd ni izkakvih politièkih razloga, negose dogodilo da mi se nepoštenopripisuju lažni, prije svegapolitièki razlozi.Pišete li još poeziju?– Moram priznati da nepišem. Imam prostor u danukada bih mogao sjesti i pisati,ali ne ide. Prestao sam, ustvari, pisati poeziju kad mi jemajka umrla. To je bio strašanstres. Ne znam jesam li se odnjega oporavio. I tijelo mi jetada potpuno podivljalo.SamosuočenjaŠto glumcu znači tijelo?– Ne samo glumcu: svimanama je dana mudrost tijela okojoj gotovo ništa ne znamo,jedna mudrost koja nije nipodsvjesna ni nesvjesna, negoneki prostor izmeðu, u kojemimamo nepoznatu, moždaživotinjsku energiju, s kojomsmo u stanju i planine pomicati.To je onaj sluèaj kad negdjeproèitamo da je trudnicapodigla auto: mobilizirala je tuneiskorištenu, golemu energiju.Taj proces kada postajemosvjesni mudrosti tijela ja zovem“ukljuèivanje” u tijelo, ismatram neèim mnogo snažnijimod joge. To je više odkoncentracije, a nije ni meditacija.Ne znam to definirati.Kako se nosite s problemomkompetitivnosti među umjetnicima?– Gluma je jako ranjivposao. Zato mi se èini da netreba govoriti o jalu i konkurenciji,nego uvijek treba prvoispitati samoga sebe. Pitaosam se imaš li i ti tu vrstu ljubomore?Nemam. Operiran samod toga. Ja sam zaista spremanizaæi na scenu i priznati danisam uèinio dovoljno, nisamuèinio dovoljno, reæi – loš si,jebi ga, loš si. Osjeæao sam to ionda kad su me ljudi hvalili,ali ja sam uvijek toèno znaošto sam napravio. Možda jeto zbog sporta kojim sam sebavio cijeli život. Znao samigrati sedam puta tjedno nogomet.To me proèišæavalo. Unogometu sam znao i grubljeigrati, to je ipak jedan viteškisport, pa se valjda i na tajnaèin èistio neki nakupljeniproblem. Ali u kazalište semora uèi èist. Kazalište je hramduha.Evo, vidite da ga još volite.– Pa naravno da volim teatar.A onda opet i ne volim.Najlakše u teatru otkrivamfalš note, šmiru. I najviše metaj falš smeta upravo u teatru.Živio sam u tom Londonudeset godina i gledao predstave.Na veæini predstavabih zaspao. Doslovce. Lenkaje divljala, odustajala dame vodi. Onda sam gledaoteatar Complicite Simona


10 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMcBurneyja. Predstava je trajalatri sata, a ja sam je gledaotoliko netremièno da nisamni trepnuo. Rekao sam Lenki:“Evo, ovo je moj teatar”.Konaèno. To je moderan, sulud,hrabar teatar. Ali to je sverjeði teatar. Sad sam gledaosvoju prijateljicu, o kojoj sammislio da sve znam, da znamsve njezine glumaèke trikove,u komadu Dugo putovanje u noæ,Vanessu Redgrave. Da bi meona potpuno zatekla. Bila jefenomenalna. Dobila je takvekritike kakve kažu da nikadanitko u povijesti teatra nijedobio, èak i u Americi, gdjesu je godinama stavljali naled, zbog njezine borbe protivamerièke politike. I to je bilajedna od rijetkih predstava nakojoj sam, gledajuæi je, poèeoplakati. Mislim da sam plakaozbog ljepote umjetnosti. Toje kao najdivnija, najsloženijaBachova fuga. Možda je problemu meni, ali rijetke sustvari koje me mogu oduševiti.S tim da nisam namèor. I nevolim kritizirati. Ja razumijemteatar. Ja kažem: “OK, oprosti,malo sam zaspao, ali biloje super”. Znam da se jakoteško baviti umjetnošæu i zatonikada ne kritiziram. Uvijekvrednujem veæ i sam napor štonetko radi umjetnost, umjestoda se bavi neèim prljavim u životu.A umjetnošæu se možetebaviti i kao glumac i kao gledatelji kao kritièar i kao pisac.To su sve srodne pozicije.Postoji li neki hrvatski komadkoji vas u ovom trenutkuintrigira? Ili koji biste željelinapisati?– Ne znam za takav komad.A prelijen sam da bih ga napisao.(smijeh)Na toj hridiOsjećate li ikakvu povezanosts mlađom generacijomhrvatskih glumaca, dakle s generacijomSretena Mokrovića,koji je recimo u nekom smisluu Akteru bio i vaš suradnik ilimožda i učenik?– Ovako. Kad uðem u nekiprojekt, kao glumac, ja okosebe širim samo pozitivnuenergiju. Otvoren sam suradnjisa svim kolegama, daklei s glumcima i s redateljima.Spreman sam na sve. Mi smona toj hridi. I držimo se. Tu seraðaju i ljubavi. Tu se raðaju inesporazumi. Ali rjeðe nesporazumi.U tom smislu mislimda nema tog glumca na svijetus kojim ne bih mogao osjetitiinterakciju ili povezanost.Pravu povezanost. Polaziš odtoga da daš sve, and that’s it.Evo u predstavi Marat/Sadeto mi se dogaða s KatarinomBistroviæ Darvaš. Ona je fantastièna.Ona mi je fenomenalnootkriæe. Nadahnjuje me.Svaki njezin pokret je toèan.Lenka i ja smo odmah znalikad se pojavila na audiciji daje idealna za ulogu Charlotte.Uvijek je divno u teatru kadpronaðeš pravu interakcijumeðu partnerima. To je kaosavršeni ples. Na isti naèinsam uživao igrati OsloboðenjeSkopja s Ingom Appelt.Strašno sam volio igrati sMiodragom Krivokapiæem.Zanimljivo je da nistespomenuli da vam nedostajeLjubiša Ristić, iako se stalnovrtimo oko OslobođenjaSkopja...– Ne fali mi Ristiæ u svojojpolitièkoj opredijeljenosti, tuse s njime posve razilazim,ali, da, fali mi Ristiæ kao jošjedan fantastièan redatelj.Bio sam gotovo pa ovisniknjegove estetike. Ali Ristiæevapolitièka karijera je jedna odstvari koja definitivno nijepod mojom kontrolom. To sutuði izbori.Zašto ste toliko vezaniuz Ristićevu predstavuOslobođenja Skopja?– Da, stvarno, što je to bilošto nas je palilo. Pa, mislimnekoliko stvari. SpecifiènaRistiæeva filmska estetika.Prekidanje scena. Rezovi.Potpuni mrak. Naglo svjetlo.Oštro svjetlo. Oštra muzika.Tišina. Živa muzika. Životinje.Sve to skupa. Nova dramaturgijaprostora. Nova gluma.Zatim energija. Cijelog ansambla.Kao na rock-koncertu.To je, mislim, najbliža usporedba.Zatim ta nevjerojatnaJovanoviæeva kratka reèenica.Brze, precizne, ubojite replike.Zatim nesreæa. Tuga revolucije.Na naèin nekih tužnihfilmova Živojina Pavloviæa.Scene gubitka, boli. I zatim,u tom èasu prvi put u našemteatru, prikazivanje Nijemcakao jedne drage osobe, nježnogèovjeka koji svira trubu, i kojise od rata želi sakriti podjorgan. Dakle, brisanje politièkihstereotipa. I na koncu tatuga pobjednika koji dolazi nabijelom konju, ta šutnja, tajjoneskovski monolog malogdjeèaka koji naglo sazrijeva.Što su opet samo neki elementijednog savršenog djela.Kako ulazite u ulogu, kako sesaživljavate s likom?– Prolazio sam razne faze.Kao mlad glumac bio sam vrlovrijedan pa sam èitao sve štoje napisano okolo uloge. I tomi je pomagalo. Pronašao bihneke važne detalje. Nekadsam svojom revnošæu znao inervirati kolege. Kad sam biomlad, bio sam stvarno ludo,ludo... agresivan u toj svojojstrasti prema umjetnosti.Igrao sam va bank, ništa minije bilo važno osim teatra.Meðutim, èovjek se mijenja.Poslije sam došao u fazu ukojoj sam olakšao malo tusvoju agresivnost, tu zaljubljenufanatiènost. Èudna stvar,bio sam bolji nego prije. Toje valjda slièno s pozicijomzavodnika ili ljubavnika. Ondasam poèeo u umjetnosti voljetinesavršene stvari. Projektsa greškom: ma božanstveno.Manji pritisak, veæi rezultati.Ne znam vam reæi u èemu jeneka moja posebna metodologija.Uloge i koma revolucijeNe znam bih li to trebaoreæi za novine, ali ja uvijekprije predstave popijem malovina. Volim da mi je prava rekvizitau predstavi, jedan decivina. Pio sam i u Glembayevima.Tada sam doduše znao i previšepopiti, ali danas popijemstvarno jedan deci.Što je u tom vinu? Neka dozvolada se oslobodimo vlastitihperfekcionističkih očekivanja?– Ma to je, brate, da gospodarišsamom stvari. Da odmaknešod sebe taj jedan imperativglume, scene, publike.Kažeš – evo, gledajte me, jasam na rock koncertu. Ako semalo prepijem, vidjet æete sigurnodo kraja predstave. Sadbez šale: to je jedna zaštita ijedna inspiracija. To je jednaigra sa samim sobom.Ali vino vam pomaže samo utrenutku izvedbe. Što je s onimšto se događa u procesu pripremepredstave?– Dva redatelja imala suslièan sistem proba s glumcima.Kosta Spaiæ i LjubišaRistiæ. I to nisu pokupili jedanod drugoga, mislim da su nesvjesnodošli do takve metodologije.Inzistirali su na dvijescene, odabrane iz èitavogkomada, po njima najvažnije,koje smo onda stalno, stalnoradili. Samo te dvije scene.Non-stop. Toliko ih radimo,da ostatak komada “pukne” iznjih i sve se ostalo samo otvori.Dobro, Ristiæ je to moždaradio iz vlastite – beskrajne– lijenosti, ali Spaiæsigurno nije tako radioiz lijenosti. Što semog senzibiliteta tièe,takav pristup èini mise najpodesnijim. Toje kao potez velikogslikara ili kao oštarskalpel kojim se otvarakazališna situacija.Najviše su štetni uteatru režiseri kojise jako trude i muèe,stalno glumcima dajuneke naputke i mijenjajuih, a na kraju seništa ne dogodi.Ono što me muči uvezi s ulogom Maratakoju ste upravo odigrali:zašto se u vašoj glumijače ne osjeća njegova liječničkaprofesija, to jest njegov gotovoopsesivni humanizam, briga zaljude?– Peter Weiss nije napisaotekst o “pravom” Maratu,nego o pacijentu koji jeparanoièno uvjeren kako jeon Marat, pa onda u nekimiracionalnim toèkama, upoistovjeæivanju sa svojomnemoæi, s time što mu ispirumozak, s time što ga namaèuu kadi, taj pacijent stvarnopostaje Marat. Vjerojatno sei pravi Marat, taj jadni doktor,nakon svih proganjanjai bježanja preko Engleskei Francuske, u svojoj kaditakoðer osjeæao kao praviparanoik. I on je onda, paradoksalno,postao ovaj Marat/Pacijent, kojega ja danasigram. Èovjek koji je pao ukomu. U komu revolucije.One istinske, nelažirane.Gdje je današnji Marat, akogovorimo o kontekstu izvanumobolnica? Gdje su istinskirevolucionari? Vjerujete li osobnou revoluciju?– Vjerujem u revoluciju. Alimislim da je ona kao rijeka.Sada traži novo korito. I nemože se zaustaviti. Pogotovone u kontekstu koji živim uAmerici. Znate što. Teško jegledati te ljude koji krvnièkicrnèe za taj dolar. Nitko mene može uvjeriti da je to idealnodruštvo kojemu trebatežiti. Nitko me ne možeuvjeriti da je normalno datoliko mnogo ljudi živi kaoapsolutna sirotinja. Morat æe,morat æe se jednog dana stvaripromijeniti. To je moj odnosprema životu. I prema umjetnosti.Želim oko sebe vidjetisretniji svijet.Ali vi zapravo radite uokolišima koje nikako ne bismomogli nazvati proleterskima– već i sami Brijuni kao mjestoza kazalište ukazuju na jedanelitizam, a ne na življenje revolucije.Ne mislite li da čovjekkoji iskreno vjeruje u revolucijumora poduzimati i neke osobnerizike koji idu protiv njegoveudobnosti?– Samo malo, draga moja.To je jedan demogaoški vrlopristup, ali pošto se po medijimakroji fama, rado æuobjasniti našu situaciju naBrijunima. Ulysses teatarsmješten je u objektima kojisu na drugoj strani otoka,gdje je bila vojska, koji nisuni blizu nekog elitizma, pa suzato i predviðeni za rušenje,u jednom od njih sobe èaknemaju ni kupatila nego susamo dva zajednièka sanitarnaèvora po spratu. Mi senalazimo na Brijunima kreirajuæiteatar na otvorenom iveæinu vremena provodimona tvrðavi, na kojoj se ništanije radilo od kada je sagraðena,mi smo morali dovuæièak i struju do nje, imamodva kemijska WC-a, svaki danteglimo vodu... To je teatarljeta i tako ga treba shvatiti.U tom smislu, ni jedan dioBrijuna gdje smo mi smješteninije ništa ekskluzivnijiod smještaja u Splitu iliDubrovniku i ljetnog teatrakoji ondje nastaje.Ali što je s teatrom u zimskomperiodu, s “revolucijomkoja traje”?– Mislim da smo sada napoèetku tako dugoroènog projekta.Ja bih želio da TeatarUlysses bude internacionalniteatar.Protiv busijeZasad smo dobili suradnjuVanesse Redgrave, kao i EveEnsler. Ali to je još dalekopremalo. Meni je želja dadobijemo strane umjetnike,artists in residence, da tamo pokrenemoradionice s mladimglumcima. Htio bih raditiprojekt na engleskom jeziku, sinternacionalnim glumaèkompostavom, koji bi gostovaosvuda po svijetu.Što je bitno reći za vašudanašnju suradnju sa ZlatkomVitezom?– Bitno je reæi da je Vitezosobno odgovoran za svojepolitièke izjave i poteze i da jane mogu biti odgovoran za sveljude s kojima sam glumaèkisuraðivao. Bitno je reæi da jeVitez izvrstan glumac i da jeèovjek koji je godinama radiojedno izuzetno vrijedno puèkokazalište. Lordan Zafranoviæmi je rekao da je Vitez kaoministar kulture htio prikazatinjegov film o Jasenovcu.Rajko Grliæ je napisao da jeZlatko Vitez jedini ministarkulture koji ga je zvao dadoðe iz Amerike napravitifilm. Vitez nije crno-bijelafigura. On je èovjek koji jeizašao iz svoje partije, kao i izSabora. No meni je najbitnijajedna druga stvar. U slaganjus prijateljima oko politikepostoji samo jedno pitanje:jesu li ili nisu prešli granicuneke elementarne ljudsketolerancije. Neki su mojiprijatelji prešli tu granicu. Is njima ne mogu dalje raditi.Vitez je nije prešao. Osimtoga, ja nikada neæu pristatini na koju poziciju mržnje.Kao umjetnik, moj je posaorazumjeti ljude, razumjeti ih unjihovim kompliciranim, individualnimkontekstima. Mojje posao da se uživim u sveto unutra u èovjeku i mogu siuvijek postaviti pitanje, èak ikad su u pitanju ljudi koji suod mene ekstremno razlièiti,mogu si postaviti pitanje nisuli oni možda ipak više u pravuod mene. Tko zna. Ja svakakoznam da neæu pristati na busiju,na netoleranciju. U ovomtrenutku, na èelu Hrvatskeje Stipe Mesiæ. To je èovjekkoji me stalno osvaja, kogapoštujem i smatram izuzetnopametnim predsjednikom.Savršeno mi je svejedno što jei on nekoæ bio èlan HDZ-ovepartije. Ne želim tako dijelitiljude. Bitno je ono što èinimodanas.Godine 1990. ste na izborimapodržali Račana. Koga bistedanas podržali?– Ja ne živim ovdje. Alipodržao bih one za koje vjerujemda idu prema otklanjanjubrana one rijeke o kojoj smoprièali da je treba osloboditi.Glasali biste, dakle, za FeralTribune?– Pa jasno. I za to da Feralima svoj Feral.


V/113, 25. rujna 2,,3.11temaKorak prema utopijiMarija PerkovićMeđunarodna mreža Žena u crnomje ženski/feministički odgovor na sveprisutniju militarizaciju, povećanonasilje, na diskriminacije svih vrsta,otpor ratu ženskom politikom miraMeđunarodni skup Žena u crnom, Marinadi Massa, Italija, od 27. do 31. kolovoza2003.trenutku kada predsednikSAD George Bush tražidodatnih 87 milijardi dolaraza nešto što njegova administracijaeufemistièki imenuje kao“stabilizacija situacije u Iraku iAvganistanu” i iznova plasira prièuo “preventivnom ratu protiv terorizma”,skup na kojem se okupilo400 žena, antimilitaristkinja, umalom mestu u Italiji, sa budžetomod dobrovoljnih priloga,deluje manje ubedljivo od Davidakoji kreæe protiv Golijata. Pa ipak, uFirenci, na 70 kilometara od mestagde se održavao skup, stoji skulpturaDavida, a ne Golijata. Tokom pet danatrajanja meðunarodne konferencijeŽena u crnom, oseæalo se osciliranjeraspoloženja izmeðu oèaja i nade, ali,kako je u jednom momentu rekla LuisMorgantini, aktivistkinja i evropskaparlamentarka, “ovaj skup nema zakljuèak– nastavljamo”. Ovu razlikuizmeðu konferencije antimilitaristkinjai oficijelnih konferencija vladajuæih oligarhijapodvuklo je i nekoliko mlaðihaktivistkinja, noæ pre ove Luisine opaske.Naime, na privatnoj plaži bivšegšezdesetosmaša vijorila se zastava mirau duginim bojama, a Ankica, Ivana,Marijana, Sandra, Nataša, Svetlana iKsenija su na njoj ispisale “Da li je imir na prodaju?!”. Aktivizam pre svega.(Svedoci navode da se bivši šezdesetosmašnasmejao i ostavio zastavu saintervencijom i dalje na jarbolu, valjdada spasi svoju dušu.)Ponešto o identitetu i AfriciDolazeæi na meðunarodni skup Ženau crnom u Italiju, koji se u poslednjojdeceniji tek po drugi put održavao vanSrbije, deo žena iz bivše Jugoslavijeje pomalo strahovao zbog (stranog)jezika. Doduše, za radni deo skupa,za èetrdesetak Balkanki prevod je bioobezbeðen na svim kako-se-veæ-zovujezicima, a za neposredne kontakte jeostavljeno da se svaka snaðe kako ume.Meðutim, ispostavilo se da jezik i govornisu isti, i da je govor žena iz Kongasasvim razumljiv, mada ne znate njihovjezik, da Radija iz Iraka ne zna engleski“na svu sreæu”, a da Tina iz Sijetla,SAD, osim engleskog “na žalost, negovori nijedan drugi jezik, èak ni loše”.Bilo je lako razumeti Radijin otpor premaengleskom, kao i Tininu komociju,jer preko pola sveta govori njen materinjijezik. Ili možda nije. Ženska solidarnostspada u etièke principe Žena ucrnom, kao i graðenje poverenja premaženama drugih nacija... Nekada je tojako, jako teško. Kada 400 žena doðe sasvih kontinenata, s razlièitim iskustvimarata i nasilja, povreðene i ogorèene,može se videti kolika je snaga patrijarhata,nametanje i problematiènostidentiteta... Ruth Oijambo Ocheing izUgande (NGO Isis – WICCE) rekla je“vaše vlade nama prodaju lako naoružanje”.Za trenutak je bio prisutan oseæajkrivice, treba ga pretvoriti u èin odgovornosti,još jedan etièki princip Žena ucrnom. Iskustvo Afrikanki je tada još jednompotvrdilo da je planeta globalnoselo sa zatvorenom šahtom po sredini.Ta šahta je Afrika. “Mi ne znamo šta susredstva za masovno uništenje koja sutražena u Iraku, mi imamo lako naoružanjekoje se masovno koristi”, rekla jeRut. Evropske vlade afrièkima prodajulako naoružanje, jer to nije isto što i“sredstva za masovno uništenje” protivkojih se, navodno, bore. Lako naoružanjeje “lako”, kao što samo ime kaže, ievropski politièari, glede te “lakoæe”,spavaju mirno, bez da se potresu. A iUjedinjene nacije. U Africi su sukobi“unutrašnji” i time nisu u nadležnostiUN-a, nema okupacije, nema terorista,(nema nafte?!), nezanimljivo je zamedije. “Mi ne znamo kada æe poèetirat”, rekla je Rut, ne postoje velikemedijske kuæe koje æe moguænost ratanajavljivati mesecima da bi javno mnenjeimalo kad da svari ratne slike uzveèeru, kraj televizora. Da je rat poèeo,afrièke žene saznaju tek kada ih usrednoæi probudi zveket oružja, nikad nedobiju šansu da se na vreme povuku sadecom. One su potpuno iskljuèene izbilo kakvog javnog života u svojim zajednicamakoje vode iskljuèivo muškarci.Takoðe, Afrika je iskljuèena iz svetskejavnosti, preæutno. (Žene iz Afrike suprvi put uèestvovale na skupu mrežeŽene u crnom, statistièki podaci onepismenim ženama, njih preko60 posto, o sistematskom silovanju,o raširenosti AIDS-a kaoposledice silovanja i prateæimbolestima su zastrašujuæe visoki,kao što je visok i konsenzus meðunarodnejavnosti da se o Africiæuti.)Ponešto o protestu,otkriću Italije i opet oidentitetuZa pet dana skupa u Italiji, održanoje pet panela i desetine radionica, alicentralni dogaðaj je bio protest predNATO-bazom, dvadesetak kilometaraod Marina di Massa. Žene obuèene ucrno, sa balonima u duginim bojama,stajale su pred ulazom u bazu, izgovarajuæireè mir na nekoliko jezika. Dvamuškarca, aktivisti Žena u crnom, obuèeniu improvizovane vojne uniforme,bušili su šarene balone, a uz njihovprasak žene su padale pokošene. Sa drugestrane žice – nepomièni vojnik, a naterenu, sasvim nenadano – devojke,skoro devojèice, vojnikinje, igrale subejzbol. Nijednom nisu zastale nitipogledale na drugu stranu bodljikavežice. Italijanke su rekle da je prvi putdozvoljeno demonstrantkinjama dapriðu tako blizu vojne baze, gotovo dokapije. Izgledale su oduševljene ovomdozvolom, dok je za par aktivistkinjasa prostora bivše Jugoslavije èinjenicada vas policija vodi na mesto protesta ida vam dozvoljavaju prilaz tom mestubio poput kulturološkog šoka. Sa iskustvomaktivizma pod režimima oèevanacija, s posebnim osvrtom na policijuistih, “izvolite ovuda protestovati,molim lepo”, koje izgovara uniformisanolice, mora zvuèati neverovatno(mada svakako i sumnjivo), ali je tobio prvi pravi dokaz da ste van neke(svoje) zemlje, a u Italiji. A biti vanneke svoje zemlje u Italiji, prvi put jeznaèilo ustati na skupu kao Balkanka.Èetrdesetak žena sa prostora bivšeJugoslavije ustalo je kada su pozvanežene sa Balkana. Jasmina Tešanoviæ,feministièka spisateljica, kaže da je poprvi put plakala na jednom meðunarodnomskupu Žena u crnom. “Mi smoranije ustajale po republikama i uvek jebilo najgore ustati kada kažu Srbija,kao da te neko udari po glavi. I tamansmo se pitale pod kojom republikomda ustanemo, jer više ne znamo nikako se zove, kada su nas prozvalikao žene sa Balkana. Ne znam kadasmo poslednji put ustale na nekomženskom skupu zajedno, zapravo, preraspada Jugoslavije.” Jasmina ne verujeu Balkan, to je “iskonstruisanmit o ratnom prostoru”. (ABalkanke su nakon protestapred vojnom bazom, u autobusu,pevale antifašistièkepesme iz Drugog svetskog ratai Internacionalu, znajuæi da suidentiteti, sa sreæom, iskonstruisanii time podložni promeni.Ne dozvoliti da te tvojiprevare, prihvatiti ulogu izdajnice,biti antipatriotkinja...– takoðe su principi ženskemirovne politike.)Na kraju skupa, 400žena misli pozitivnoi peva antifašističkupesmu Bella ciao,87 milijardi dolara uameričkom budžetu za“stabilizaciju”, ali bitiutopistkinja je legitimanizborPonešto o istoriji pokretaMeðunarodna mreža Žena u crnom ježenski/feministièki odgovor na sve prisutnijumilitarizaciju, poveæano nasilje,na diskriminacije svih vrsta, otpor ratuženskom politikom mira. Od formiranjaprvih Žena u crnom, u Izraelu tokomprve Intifade, u januaru 1988. godine,kada je sedam radikalnih levièarki,ne-cionistkinja, izašlo na ulicu i protestovaloprotiv okupacije Palestine,do poslednjeg, ovogodišnjeg skupa,krajem avgusta u Italiji, pokret seproširio na sve kontinente. U Italiji seskupilo 400 žena iz zemalja EU, bivšeJugoslavije, Konga, Ugande, Australije,Japana, Avganistana, Iraka, Kolumbije,SAD-a. Žene u crnom iz Italije su zaslužneza stvaranje i povezivanje pokreta,ali su beogradske žene zaslužne za duhpokreta, reæi æe Jasmina Tešanoviæ.“Biti na prvom mestu protiv svojihagresora i militarista, pa tek onda protivdrugih, koncept je Žena u crnomiz Beograda, koji se po prviput kao takav pojavio u istoriji.”Devetog oktobra 1991. godineu Beogradu su oformljene Ženeu crnom kao javan politièki otporrežimu Slobodana Miloševiæa.“Željele smo da naše dubokognušanje prema onima kojiproizvode ratove ne ostanepuka moralna pobuna. Željelesmo da naša moralna pobunane bude samo umirivanje savjesti,naèin oèuvanja vlastitogmentalnog zdravlja”, napisalaje Staša Zajoviæ, liderka Žena u crnom izBeograda.PoneštoDuša Belgrev je Žena u crnom izPariza, poreklom Ruskinja, “ali ne belogardejka,moji su menjševici”, reæi æežustro, i pre nego što izustite (èuveno)pitanje o politièkom statusu njenihpredaka. Margareta iz australijskihŽena u crnom je bila u Komunistièkojpartiji pedesetih godina, a od tadaje i u mirovnim pokretima. Teuta izSkoplja pamti propale pregovore Tita iHodže oko Balkanske federacije, doduše,više iz pozicije devojèice. Ksenija izBeograda je komunistkinja bez partije(i ne pamti Partiju, mlada je). Radaiz Zagreba insistira na “misliti pozitivno”...Na kraju skupa, 400 žena mislipozitivno i peva antifašistièku pesmuBella ciao, 87 milijardi dolara u amerièkombudžetu za stabilizaciju, ali bitiutopistkinja je legitiman izbor.


12 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorBoboJelčić & RajkovićNatašaPotpuno drukčije kazališteadionica za šetanje, prièanjei izmišljanje, odnosnonajnovija predstavaautorskog tima Bobo Jelèiæ– Nataša Rajkoviæ, premijernoje izvedena ovo ljeto u sklopuDubrovaèkih ljetnih igara, gdjeje i proglašena najboljim kazališnimprojektom sezone. Povodaza razgovor s Bobom i Natašombilo bi i bez ovog institucionalnogokvira, jer rijeè je o predstavikoja metodološki i estetièkipredstavlja svojevrsni rezime,odnosno krunu njihova dosadašnjegbavljenja kazalištem. Okojem su, pak, snimili i film.Radionica je zamišljena kaozajednički projekt festivala iAkademije dramske umjetnosti.U njoj sudjeluju studenti – CsillaBarath-Bastaić, Amar Bukvić,Luka Dragić, Petra Dugandžić,Nataša Janjić, Marko Makovičić,Jerko Marčić, Frano Mašković,Jelena Perčin, Antonija Stanišić,Dijana Vidušin i Ozren Čorkovićte štićenici Doma za starije i nemoćneosobe Domus Christi i stanovnicidubrovačke četvrti SvetaMarija. Razgovor o predstavi, ai šire, vođen je krajem srpnja, dannakon premijere. Krenuli smo odnaslova...– Bobo: Kad smo se, prijegodinu dana, dogovarali oko ovekombinacije rada na Akademiji ineèega za Ljetne igre, nismo naravnoniti znali što æemo raditi.Uzeli smo taj naslov da definiramonešto èime bismo se htjelibaviti, a to je oblik predstavekoji još vuèemo od Promatranja,odnosno još od Grožnjana, kojiukljuèuje šetanje, prièanje iizmišljanje. Prièanje – neèeg, oneèem, neèim, a i ono iz svakodnevnekomunikacije je neštoèime smo, meðu ostalim, bavilineko vrijeme. Prošli semestarsam se sa studentima baviotakvim stvarima kroz razlièitevježbe. Izmišljanje vjerojatnoima veze s Natašom i sa mnom,a šetanje s publikom.Bio je to više radni naslov inije zamišljen kao definitivan.Zapravo, definitivan naslovuopæe nismo smislili jer nismoimali vremena. Što si ti ono,Nataša, predlagala kao naslov?– Nataša: Predstava od rupa.Ali to je bilo kad smo još imalikao lokaciju Muzej Rupe. Aevo juèer su baš neki akademcirekli da se predstava trebalazvati Adio Mare. Koliko godnaivno, mi bismo možda takavnaslov i dali.– Bobo: Adio Mare je dostazvuèna, u ovom sluèaju funkcionirakao lajtmotiv, pa nam seuèinilo odgovarajuæe, ali bilo jeveæ kasno za izmjene.Ali taj naslov upravo definirapredstavu...– Bobo: Da. Nešto èime semi bavimo je uvijek blizu nekojradionici, ali nisam baš najsretnijinaslovom jer se mnogotoga danas voli tako nazivati.Taj dah procesualnosti postao jepomalo trendovski. Radionicaviše obilježava naèin rada, amanje rezultat.– Nataša: Ipak je to predstava.A ljudi su poèeli mislitida je radionica. Juèer me jednagospoða napala, rekla mi je dasam balavica zbog toga što smodali takav naslov... ona ga nijemogla niti ponoviti i razumijemda to može ljude iziritirati...U novinama je, recimo, izašloRadionica za šišanje....– Bobo: Za to nismo odgovorni.Struktura i prostorMogli bismo malo rekonstruiratitaj proces rada u zadnjihgodinu dana...– Bobo: Prvi semestar radiosam sam, jer je Nataša radila namontaži filma. Drugi semestarsmo krenuli zajedno. Zatimsmo scenograf Alen Kozina ija snimili lokacije (i doslovce ifigurativno). Kasnije smo unutarnjih smještali okvirnu prièui suprotno iz njih crpili njihovu.Prièa nije bila ni zatvorena, nicjelovita, tek naznaèena. Zatimsmo Nataša i ja poèeli slagatiosnovne konture sadržaja, strukture,prostornosti. Intencija jebila da se svaka lokacija zatvorikao cjelina i da funkcionira kaomala predstava. Da se strukturarasprši pa da se poveznicegrade postupno. Tako smoi postavili rad na Akademiji– usklaðivanjem onog što senudi, materijala koji imamo svježbi, proba, i prièe koju želimoisprièati. Glumaèki, to jebilo vrlo rubno. Od moderiranjadokumentarnog materijala uDomus Christi do natruha nekeuloge kod Jerka, u sobi. Nekobalansiranje izmeðu komunikacije,predstavljanja i animiranjapublike i sudionika. Polazišteje, naravno, u prisutnosti iodgovornosti prema prostoru itrenutku. Meðutim, kada smodošli krajem lipnja, sve se poèelomijenjati.– Nataša: Prvu veèer je otpalajedna lokacija.– Bobo: A iduæi dan je otpalosve. Ljudi koje smo tamozatekli doveli su sve naše konstrukcijeu pitanje. I mi smo sepoèeli prilagoðivati. Poštovatiih. Njihove prièe.– Nataša: Nekako smoslutili da bi se to moglo dogoditi.Nismo mi ljude naAkademiji uvjeravali da æeto što radimo tako i ostati.Svi su ipak znali da se uvijekAgata JunikuAutorski kazališni timJelčić – Rajković govori oprocesu rada na predstaviRadionica za šetanje,pričanje i izmišljanjeu Dubrovniku, odnosustvarnoga i fikcionalnoga,dokumentarnoga i igranoga,razinama kazališne zbilje ipolitici Ministarstva kulture ufinanciranju filmovaBobo: Osnovnaideja je pričati pričuo gradu, ali doći izakulise. Ne pričationo što svi znaju,nego ono od čegasvi sklanjaju poglednešto dogodi kada doðeš upravi prostor.– Bobo: Ovaj put je bilozbilja radikalno.– Nataša: Drago mi je dasmo sad ovako izdefinirali kretanje.Dakle, akademcima sematerijal stalno i nevjerojatnobrzo mijenjao, a nekima, s drugestrane, nevjerojatno sporo,jer su do kraja èekali da videkako æe to završiti, odnosno dase sve spoji.– Bobo: Jerko je èekao kraj.On je tek prije tjedan znao štoæe govoriti i što zapravo radi.Nismo èak ni znali hoæemo lidobiti sobu u kojoj on izvodisvoj dio.Starački dom je ipak neka fiksnatočka...– Bobo: Da, to je bila staraideja. Pitanje starosti, napuštenosti,usamljenosti koje dostaširoko konotira. I ona je jedinabila prisutna u svim verzijama.Stvar je uvijek zapoèinjala udomu. Izmeðu ostalog i iz èistopraktiènih razloga. Jer dom senalazi na poèetku puta po kojemse penjemo tijekom predstave.Osim toga, to su stariljudi, ne možeš s njima završitipredstavu jer bi, recimo, 22.30za njih bilo prekasno.Grad i GradPredstava-šetnja događa se namarginalnim lokacijama Grada,što pretpostavljam implicira i vaštematski koncept: neki skriveniDubrovnik, svojevrsni nevidljivi“grad u gradu”...– Bobo: Ideja je uèiniti nevidljivovidljivim, uèiniti subverzijuu recepciji, ali i u tretmanugrada i igara. Zavuæi se iza neèegapo sebi razumljivog – grad,Stradun, povijest, tradicija – izapitati što ti pojmovi zbiljadanas znaèe.– Nataša: To je osnovnaideja, ali ona je nadošla. Aosnovna ideja je zaista da seSlobodan živi tri godine u Domu, iz programske knjižice, Radionicaza šetanje, pričanje i izmišljanje, Nataša Rajković i Bobo Jelčićbavimo onime što zateknemo.I tako uvijek radimo. Ništa nezamišljamo unaprijed. Nikogane guramo u nešto, nego gledamošto æe se dogoditi. Da suse ljudi u Domu drukèije ponašali,predstava bi bila drukèija.Nismo birali ljude po tome tkonam ljepše prièa. Onaj tko jebio strpljiv, tko je imao volje dase s nama druži svaku veèer, tajje bio ukljuèen. Uzeli smo ihkakvi jesu. Tako da u ekipi imaosoba razlièitih dobi, pretprièa...Isto tako i na Svetoj Mariji– kako su se skupljali oko nas,tako smo ih prihvaæali. Tko jehtio, sudjelovao je.– Bobo: Onaj tko je osjetiošto radimo, tko se s nama naneki naèin sprijateljio, ili mi snjim... Na primjer, Nataša sekupala s malom Adelom i takosu se one sprijateljile... Onda suse skupili još neki klinci... Pa jedošao Alen koji je s njima uspostavioneku prièu i dao im nekezadatke...– Nataša: Mi smo usputzapisivali, pamtili, ispitivali...– Bobo: Ono što govoriMarko su u velikoj veæini autentièneizjave stanovnika togkvarta.– Nataša: I dogaðaji. Adrijanje zbilja pas ugrizao, Bobo iAlen su èak prisustvovali tojepizodi.Uz sve te slučajne i autentičneepizode, “izmislili” ste vrlo čvrstostrukturiranu priču, tj. predstavukoja se zapravo bavi ozbiljnimmetodološkim problemom – stupnjevanjemudjela fikcije u dokumentarnom.Šetnja kreće gotovou realnosti, a završava u čistojfikciji...– Nataša: Mi smo od poèetkaradili punkt po punkt. Iakonismo bili tada sigurni u tusvoju odluku. Naprosto, ono štose dogaðalo u domu nije imaloveze s onim što se dogaðalo kodMarka na livadi, ili onima nataraci...To je bila neka naèelna idejakad smo došli. Jedino sigurnoje bilo da kreæemo od doma,dakle od neke starosti. Obiènoto u predstavama bude zadnje,nama je, eto, ispalo prvo.Naravno, dramaturško pitanjebilo kuda æeš to dovesti. Alikako smo kretali s nove pozicije,kretali smo tematski ipakod djetinjstva. Osim toga, veæu tom spoju starosti i odmahnakon toga djece, dogodio sedobar kontrapunkt. Sve se spajalona naèin vezan uz sitnice,iako ih ljudi oèito uoèavaju.Što je bilo više toga što se “positno” vezalo – likova, prièicakoje su se ponavljale... – takose slagao mozaik preko kojegsmo dobivali jedinstvenu nit.


V/113, 25. rujna 2,,3.13razgovorRezime koji se dogaða tim filmom,u kojem je dokumentiran“put predstave”, vjerojatno jošpojaèa osjeæaj èvrstoæe jer onsva ta lica, i sve sitnice, opetizvuèe van. Tako da vidiš danisu usputne, odnosno da nisusluèajne, nego namjerne. Alinisu išle iz jedne velike prièe,nego iz mnogo malih prièa i naosnovi likova koje vuèeš od samogpoèetka do kraja. Naravno,tu su se nekad osobe ponavljaleili raspletale u dvije situacije– jedna stvarna, ali ponekad ifiktivna. Svi likovi, i izmišljeni ipravi, imali su jednaku težinu utom spajanju. I oni su osnovnapotka.Kuća i povijestAli ta realnost je posredovanana potpuno drukčiji način... Lukaima posve drugu ulogu i funkcijunego ovi na taraci, ili Dijana....– Bobo: Ono u Domu jezapravo èisti dokumentarnifilm. Dokumentarnost se daljepolako uvlaèi u fikciju. I ostajudo kraja, i dokumentarno ifiktivno, u napetosti, u nekomnatjecanju.– Nataša: Ne, ali oni imajusadržaj. Imaju povijest koju smomi obradili možda vrlo malo, i ujednom segmentu. Samo, zadataktih ljudi je bio da predstavejednu kuæu. Oni se, prièajuæi oljudima, zapravo bave kuæomèija povijest nam je bila nevjerojatnootkriæe. Do nje je kompliciranodoæi, ona je dalekostarija nego što se misli, prošlaje nevjerojatnu sudbinu – tamotrenutaèno ljudi žive u crkvi.Imaju stan u crkvi. To je nevjerojatnoza vidjeti. To sve što oniprièaju je istina – i o tim kipovimakoji se godinama ne održavaju,i o tim pokušajima da imuzmu èesmu i presele na aerodrom...a tamo je ipak sadržananeka povijest. Sveta Marijaje najstariji dio Dubrovnika.Samostan i crkva utemeljeni su1150., ali pretpostavlja se da suispod još ostaci iskopina nevjerojatnetežine, još od Ilira...,zaista jako zanimljivo podruèje.Njihov je, dakle, zadatak bio dase bave time, a kroz sebe su naravnomorali protkati èitavo tovrijeme do danas, kao i otvoritimoguænost da uðemo u jednujedinstvenu, fokusiranu, prièu.A to je prièa o jednom specifiènomèovjeku.– Bobo: Ta prièa o kuæi jezapravo predvorje poèetkajedne fiktivne prièe – opet selementima dokumentarnog, is ljudima koji nisu glumci i kojimagledaš u prozor. Na samomkraju predstave sve postaje fikcija,iako tako ne izgleda i kaošto je poèetak dokumentaran selementima fiktivnog.– Nataša: Taj kraj je premamojem mišljenju isto jednavrsta dokumenta. On je dokumento predstavi. Jer bez obzirakoliko se mi na kraju poigravali,i što se sve zbiva s Jerkom, tajfilm koji smo snimili je dokumenttoga što smo prošli s timljudima.– Bobo: Htjeli smo da nakraju bude prava glumica– Milka Podrug Kokotoviæ.Meðutim, ona nije moglasudjelovati, a mi nismo moglinaæi drugu glumicu koja bi namodgovarala. I onda smo na generalnojprobi – kako nismo imalinikoga, a morali smo imati kraj– vidjeli jednu ženu u publicii onda smo je nakon predstavezamolili da odigra tu ulogu.Prvo se malo neækala...– Nataša: Tu predstavu smozavršili tako što smo gledateljimarekli da nemamo glumicu.– Bobo: Iako su oni nekovrijeme mislili da je to diopredstave. Nakon našeg uvjeravanjada zaista imamo problem,žena je pristala.– Nataša: Gospoða je izvrsna.To smo stvarno “izvukli” uzadnji èas.Privatno i javnoVrlo mi je zanimljiv odnosprivatnog i javnog koji se mijenjakako unutar samog radnog materijala,tako i između izvođača ipublike. Obratno od očekivanog, ujavnom prostoru dobivamo najintimnijepriče, a u Jerkovoj sobina primjer čistu fikciju...– Nataša: Nije to sluèajno.Nije nam bio cilj nikoga razgolititi.Ono što mi se èini najboljeobavljenim poslom jest da smostekli povjerenje tih ljudi. Toje bio namjerni postupak da nebismo nikoga ugrozili u njegovojintimnosti. U tom smislu jemožda najriskantniji bio Dom,ali oni prièaju svoja mišljenja.Istina, oni podijele i sjeæanja, alinitko ne prelazi granicu onogašto želi. Jer mi to od nikoganismo ni tražili.– Bobo: I u odnosu dokumentarnogi igranog filma,uvijek je jaèi dokumentarac.Naravno, prièe u staraèkomdomu su mnogo jaèe od bilokoje fikcije. Dio koncepta predstaveje da i fiktivno i realnobudu, pokušaju biti, zajedno.Zamislili ste da se predstavaigra u tri registra – dnevnom,noćnom i sumračnom. Koliko se teverzije razlikuju?– Bobo: Ova prva je svakakonajdokumentarnija. Zato štonema scenskog svjetla, veæ jejoš dan. Sve se vidi, što je neobiènou odnosu na ono što jegledatelj u kazalištu navikao.Tu nema nikakvih efekata paneke scene, koje bi možda itrebale imati malo efekta, ostajumnogo bljeðe. U sumraènojverziji poðeš od neke dokumentarnosti,a završiš u mnogojaèoj fikciji, jer taj fiktivan diobaš doðe kad veæ padne mrak.Noæna verzija je baš u štihuLjetnih igara – kazališna predstavasa svjetlima i svime što uzto ide. Dakle, ovisi kako gledaš.Razna publika vidi razne predstave.– Nataša: Ali i nama se mijenjajudojmovi. Osobno, najdražami je ta srednja, sumraènapredstava, a ova noæna je najvišekazališna. Mi smo vrlo maloradili u mraku, i zbog djece izbog ljudi iz staraèkog doma.Tako da ga i nismo poštenoiskusili. Scensko svjetlo nismovidjeli do premijere.– Bobo: Izvedbe su potpunorazlièite. Ne možeš reæi ovo jebolje, ovo je loše, veæ je potpunodrukèije. Na primjer, onascena s klincima na livadi – unoænoj verziji, s onim šarenimlampicama – kao da je iz bajke.A po danu izgleda dosta grubo.Neuredno je sve, nabaèeno,surovo. I ta djeca izgledajumnogo surovije. U noænoj varijantise pretvaraju kao u nekekrijesnice.– Nataša: Meni su dražidanju jer ih vidiš bolje. VidišLukšu i te njegove toèkice policu...– Bobo: Ili, recimo, scenaprozora... noæu se potpuno filmskifokusiraš unutra, a sve ostalodoživljavaš u nekom offu...Nataša: Bavimose onime štozateknemo. I takouvijek radimo. Ništane zamišljamounaprijed. Nikogane guramo u nešto,nego gledamo štoće se dogoditiPaško i DživoMaterijal je skroz fiksiran...?– Nataša: U nekom smislu,najotvorenije je dolje u domu.To je niz fiksnih pitanja kojeLuka postavlja, ali oni nekadpromijene odgovore, ili se nekomedogodi nešto simpatiènošto promijeni raspored.– Bobo: Juèer je, recimo,gospoða Mary rekla nešto novo.Ili, recimo, ti sinoæ na taraci nisividjela Maru kojeg su glumcizvali jer ga nije bilo doma. Udrugoj izvedbi se baš vraæao snekog izleta, a tek u treæoj jesudjelovao onako kako smo sedogovorili.A i Paško iz Doma je izmišljen?– Bobo: Paško je izmišljen.On se veže uz prièu koju kasnijeigraju cure. U domu je onjedna neprimjetna fikcija.– Nataša: On se vuèe tijekomèitave predstave i ljudidugo misle da æe možda ipakpojaviti.– Bobo: Juèer je, recimo,gospoða Fani u pola Lukinescene sa ženama otišla jer onau to doba ide spavati. Prošla jescenom i još je svima i vikalaDobra noæ, dobra noæ!Hoćete li obnavljati predstavuiduće godine?– Bobo: Naravno, ali mislimda æemo je doslovno opet napraviti.Bit æe vjerojatno novihsituacija pa æemo raditi u skladus tim. Pitanje je i hoæe li seraditi s istim ljudima.– Nataša: Ovakva predstavase sigurno neæe ponoviti.Odnosno neæe biti više ista, tonam je jasno.– Bobo: Struktura, odnosdokumentarnog i fikcionalnog iove stvari o kojima smo govorilidanas æe vjerojatno ostati, aliæe se i one u odnosu na tememijenjati.Ono sve što znašo meni – priča oMinistarstvuno sve što znaš o meni naslov je vašeg zajedničkogf ilma. O čemu je riječ?– Bobo: Film je zamišljen kao zaokruživanjenašeg rada s glumcima iz Usporavanja i iz Nesigurneprièe... To je zapravo bilo provjeravanje naše metodeu jednom drugom mediju, pokušavanje da se isprièajedna prièa kroz fragmente, kao što inaèe radimo. Nakoncu konca, željeli smo se suoèiti s neèim što nismoprije radili i vidjeti kako u tome uopæe funkcioniramo.Test-projekcija nedovršenog f ilma dogodila se na ovogodišnjemMotovunu i anketa je pokazala da se projektpublici jako svidio. U kojoj je fazi trenutačno?– Bobo: Ušli smo u projekt pomalo uèenièki jer nismohtjeli trošiti novac prije nego što budemo sigurnimožemo li to uopæe napraviti. Potrošili smo tako dostavremena na pripreme, zajedno s glumcima. Htjeli smobiti što spremniji za samo snimanje. U tom smislusmo od Ministarstva kulture za to dobili poticaj odnekih 10.000 eura i od nekoliko sponzora ponešto. Sotprilike 20.000 eura krenuli smo u realizaciju. Svismo radili bez honorara, a montažu smo dobili besplatno,u obliku nekog sponzorskog ugovora. I tako smodošli do završne faze u kojoj nam nedostaje novac zaprebacivanje na filmsku vrpcu i za obradu zvuka, štokošta oko 50.000 eura. Meðutim, ignorancija kojoj jeMinistarstvo kulture izložilo naš rad nije ostala samona ignoranciji. Tako da ne da nismo mogli doæi dosredstava nego ni do obiènog razgovora o tome (èastiznimkama – Udovièiæ, Èegec). Nije stoga pretjeranoako kažem da osjeæamo izvjesnu nepripadnost unutarkulturne politike tog ministarstva.Rock na umoru– Nataša: Èinjenica da smo sve dosad napravili sdvadesetak tisuæa eura govori o tome da nam je mnogoljudi veæ pomoglo. Mislili smo da æe tako i netko uMinistarstvu naæi interes da se film ipak dovrši i daga ljudi vide u kinima. Naravno, ne mislim da nam jenetko dužan dati novac, kao što ne mislim da je itkodužan bilo komu dati novac, ali, s druge strane, i jakao porezni obveznik sudjelujem u nekim ulaganjimas kojima se ne slažem nužno. Mnogi su dobili veliknovac za loše ili propale projekte, pa sam mislila da binam moglo biti pozitivno odgovoreno, s obzirom na toda ne tražimo velik budžet. Poèinjem se pitati što jetoliko odbojno u tome filmu koji pokušava dokazati dase film može raditi i s malo novca, da nije nužno imatiskupu opremu, nego da se interesi i sposobnosti mogupokazati i na neki drugi naèin. Zamolili smo prijeosam mjeseci ministra Vujiæa da nas primi na razgovor,da porazgovaramo i o tom filmu, i da ga obavijestimo otome što radimo, na kojim smo sve gostovanjima bili...Još nisam dobila odgovor.– Bobo: Zato, ako i nismo shvatili poruku dosad,danas je više nego jasno da su nam tamo gdje sjedi igospodin Vujiæ vrata zatvorena pa tu negdje i završavanaša prièa o tome. Nema se tu što više dodati. Inaèe,mislim da bi koncept suportiranja (a i financiranja)trebao biti disperzivniji, po sistemu “manje je više”.Više takozvanih manjih projekata a manje glomaznihdivova koji žderu novce.I za kraj, sjeæate se izjave s poèetka mandata(Vujiæeva) “kako je rock pobijedio folk”. Ako je to doistatako, onda je rock zbilja umro.Adela živi na Svetoj Mariji 10. godina, iz programske knjižice, Radionicaza šetanje, pričanje i izmišljanje, Nataša Rajković i Bobo Jelčić


14 V/113, 25. rujna 2,,3.temaTreniranje strogoće ili razvojkreativnostiNataša PetrinjakPremda su dvije nove privatneosnovne škole dobrodošlo osvježenjehrvatskog obrazovnog sustava, onesu i potvrda koliko nam je obrazovnisustav loš, neučinkovit, zastario ineprilagođen djeciedna od omiljenih opæedruštvenihtema Hrvatske u posljednjihtrinaestak godina bila je odumiranje,nestanak Hrvata. Neumoljivistatistièki podaci svake godine bilježilisu sve manje i manje roðenih, višeumrlih, starenje stanovništva. Obradateme najèešæe se iscrpljivala u cendranjudušebrižnika koji o reprodukciji znajumanje od prosjeènog ðaka-prvaka, kakoHrvatice premalo raðaju te nimaloplodonosnim raspravama koliki je materijalnistandard potreban za imanjedjece. Pokoji suvisli glas koji bi se svremena na vrijeme okuražio oglasitikakvim analitièkim prikazom što sveutjeèe i potrebno je da bi se raðalo višedjece najèešæe je ugušen povicima dasve to nije važno, nego je bitno samoviše i više raðati. Takva atmosferasigurno nije pogodovala da na dnevnired uopæe stigne, recimo, argumentškolovanja djece. Bez mnogo mukeprosjeèna istraživaèka agencija vrlo bilako mogla utvrditi da su se pripadnicigeneracije roðenih krajem šezdesetihi sedamdesetih, dakle stanovništvakoje je u navedenom razdoblju trebalaiznjedriti najviše novih stanovnikaHrvatske, vrlo èesto neækali i odlagaliodluku o djeci upotrebljavajuæi i argumentprestravljenosti kako æe odgajatii obrazovati djecu unutar sustava vrijednostikoje smatraju potpuno neprimjerenim.Roditeljski strah od školaI doista, da ne obrazlažemo predugoono o èemu smo vrlo detaljno više putapisali, predškolske i školske ustanoveu kojima se propagira pokorno slušanjeautoriteta (ako bi moglo kleèeæi nakoljenima) èije se postojanje nièime nesmije dovesti u pitanje, gdje se djecuuèi da je razlièitost pogana, a kreativnostgrešna, da je djevojèicama dovoljnoda nauèe tek èitati i pisati (tektoliko da su u stanju potpisati braènizavjet), a djeèacima prva i najsvetijadužnost žrtvovati se za domovinu,mnogima je bila važna karika u donošenjuodluke o djeci, toènije odlucida ih nemaju. Zahvaljujuæi iznimnimnaporima pojedinaca, borbi ponekad nagranici ludila, danas smo u prilici èutii potpuno drukèiju prièu. U trenutkudok uèiteljica ðacima u prvom razreduosnovne škole pokazuje dva i polmilijuna godina stari fosil, jedan šestogodišnjidjeèak mirno ustaje sa stolca,otvara debelu knjigu, staje pokraj uèiteljicete ponosno završava predavanje:To je fosil, a ovako je ta životinja izgledalanekada. Ne, nije bajka veæ èetvrti dan uprivatnoj Montesorry školi u Zagrebu.Prvoj Montessory školi u Hrvatskojèije je otvaranje ove jeseni, kao i prveŽidovske osnovne škole, izazvaloveliku pozornost javnosti. Premdaprivatno osnovnoškolsko obrazovanjenije potpuna novost, neke su škole,poput one u Puli, veæ obilježile desetgodina postojanja, otvaranje novih jošje svojevrstan eksces. Iznenaðeni buduroditelji koji otkrivaju nove, drukèijemetode obrazovanja, entuzijasti kojinakon nekoliko godina napornih pripremaotvaraju vrata željene škole,nadležna tijela i šira zajednica da im jeto uspjelo.“Mislim da je vrlo mali broj onih kojisu svjesni što otvaranje Montessoryškole zapravo znaèi” – kaže ravnateljicaNarcisa Buczynski. “Svake godine uHrvatsku dolaze predstavnici europskihnadležnih institucija i uvijek pitajušto je novog u obrazovnom sistemuHrvatske. Veæ godinama nikakvihznaèajnih novosti nema, a sada æe imse moæi predstaviti nova Montessoryškola. Želim reæi da æemo poslužiti kaosvojevrsna legitimacija, a da zapravonikada ne bismo ušli u organiziranje ivoðenje takve škole da je to napraviladržava.Uobičajena nezainteresiranostnadležnihInicijativa je poteklaod roditelja èijasu djeca pohaðalaMontessory vrtiæe, anakon što smo istražilida se o osnivanjuMontessory škole nitine razmišlja. Skupilismo se, zakljuèili danam djeca lijepo napredujui da želimo danjihov daljnji razvojbude u istom takvomkreativnom, slobodnomokruženju. Sreæom,nekoliko nas prosvjetnestruke, osnovalismo udrugu s jednimjedinim ciljem – osnivanje osnovneškole i krenuli smo. Sve probleme okonabave didaktièkih materijala, koncepcijenastave, kadrova, potrebnih dozvola,uvjerenja, obrazloženja uspješnosmo rješavali korak po korak uz pomoædomaæih i stranih struènjaka i kolega ionda smo udarili u zid. Nema prostora.Iz nadležnih gradskih institucija stiglesu nam neke ponude na adresamaza koje nismo niti znali da pripadajugradu Zagrebu i sve je izgledalo da æesav trud biti uzaludan. Pukim sluèajemspazili smo oglas za iznajmljivanje kuæena uglu Heinzlove i Martiæeve i u dogovorusa roditeljima o sufinanciranjuhrabro potpisali ugovor o najmu”, prièaBuczynski.Vrt ispred osnovne Montessoryškole još je u cvatu, djeca po završetkunastave nevoljko odlaze kuæama, jer jetako mnogo zanimljivih stvari koje bijoš mogli napraviti. Na koje ih nitkone primorava snagom autoriteta, gdjeim se dopušta da uèe više i slobodnije.“Ako, na primjer, neko dijete želi nauèitiviše o solarnom sustavu nego je togdana ponudila uèiteljica ili je predviðenoprogramom, mi ga neæemo sprijeèitiu tome samo zato što je to gradivo kojese uèi u èetvrtom razredu”, objašnjavaNarcisa Buczynski, dodajuæi da “istotako, ako dijete ima interes i koncentracijuda jedan dan više uèi jezik,neæemo ga tjerati da zatvori èitanku ipreðe na rješavanje matematièkih zadataka.Bit æe mu objašnjeno da sutradanmora to nadoknaditi i nikada s tomvrstom slobode izbora nema problema.Djeca nevjerojatno lako prihvaæajurazvoj samodiscipline i upravo znanjeusvojeno na takav dobrovoljan naèinostaje trajno”.Prednosti odgoja koje od najranijedobi uèi da imamo pravo na izbor, dadrukèiji izbor, mišljenje, stav nisu neštonedopušteno, da se nauèiti može ibez strogog sjedenja u klupi, najboljeilustrira ponašanje èetvero ðaka koji,za razliku od ostalih, nisu pohaðaliMontessory vrtiæe. Novosteèeno odobrenjeda tijekom sata ustanu prvotnosu shvatili kao moguænost besciljnogdivljanja. Nekoliko pogleda nerazumijevanja,kao i upute uèiteljice, bili sudovoljni da shvate kako kretanje moraimati namjeru kreirati interakciju, svrhu,da je odlazak do ormara s knjigama,do nekog drugog nastavnog alata, njihovdoprinos nastavi.Izbor je odgovornost a neslučajnostNo, i Montessory škola kao i sveostale privatne škole mogu obuhvatitivrlo malen broj ðaèke populacije. Takose, kao nadasve pozitivne i nužne inicijative,pretvaraju u dokaz koliko nam jeobrazovni sustav, zapravo, loš i neuèinkovit.Neprimjeren djeci, buduænostikoja ih èeka. Ma koliko æe nadležnedržavne institucije s ponosom izdvajatiupravo takve primjere, teško je nadatise nekom skorom opæem pomaku nabolje kada je dovoljno zaviriti u zbrkanoi neusustavljeno zakonodavstvo,pogledati dramu oko sadržaja i nabaveudžbenika, po tko zna koji put sudaritise s nerazumijevanjem za alternativneprograme i nastavne alate. No, onesu vrlo važna poruka i svima koji suse ipak odluèili za roditeljstvo – izborobrazovanja djece postoji ako su i samispremni prihvatiti odgovornost kojutakav izbor nosi.Vesna MihokovićPuhovski,direktorica Foruma zaslobodu odgojaŠto više iraznovrsnijeorum i ja osobno svakakopozdravljamo otvaranjedviju novih osnovnih školau Zagrebu i nadamo se da æe seslièno uskoro dogoditi i u ostalimregijama u Hrvatskoj. Forum jeod samog poèetka svog djelovanjazagovarao pluralizam u odgoju iobrazovanju svjestan da bez pluralizmau obrazovanju nije moguæeuspostaviti pluralistièko, dakledemokratsko društvo. Na nizusvojih tribina isticali smo važnosti zagovarali pravo graðana daudruženi u razne asocijacije otvarajuvrtiæe i škole. Još i više, smatramoda graðani – roditelji imajupravo birati model obrazovanja zasvoju djecu, pa se nadamo da æei Hrvatska jednoga dana ostvaritiono što poznaju mnoge zemlje usvijetu – a to je pravo roditeljada svoju djecu, ako to žele, akosu takve potrebe i ako to mogurealizirati – obuèavaju kod kuæe.Takav koncept, dakako, ima i svojihnedostataka, ali u odreðenimsluèajevima i velike prednosti.Da bi se pluralizam u obrazovanjumogao uspješno ostvariti, dakleda ne donese više štete negokoristi, nužno je prethodno ispunjavanjeodreðenih preduvjeta– osigurati pravnu regulativu,sustavno financiranje, a ponajvišedržavne standarde koje sve škole– državne i privatne odnosno boljitermin je svakako alternativne(po osnivaèu, filozofiji obrazovnogkoncepta, primijenjenoj metodici,itd.) – moraju ispunjavati. To jednostavnoznaèi da na nacionalnojrazini MORA biti dogovoreno kojikorpus znanja i vještina uèenik/cau osnovnoj i kasnije srednjoj školitreba usvojiti, a onda roditeljiimaju pravo odluèiti u koju školuæe upisati svoje dijete te na kojiæe ono naèin i iz kojeg svjetonazorskogkoncepta ta znanjai vještine steæi. U tome smisluje državni ispit na svakoj razini(brižljivo koncipiran, provjerenkao pilot projekt na odreðenomuzorku, korigiran i onda širokoprimijenjen) nužna stepenica kojase ne smije preskoèiti.Smatram da je osnivanje vjerskihškola ne samo dobrodošlonego i nužno, jer je vjeronauk(bilo koje konfesije) u potpunostineprikladan u državnim školama.Državne škole trebaju biti vjerskineutralne, a u okviru sveopæenaobrazbe pouèavati uèenike ogenezi religije i upoznati ih snajvažnijim religijama svijeta teih pouèiti o doprinosu religijasvjetskoj znanstvenoj i kulturnojbaštini, ali i o negativnostima– na primjer, sukobima, pa i oružanim– koje su nastale njihovimdjelovanjem.


V/113, 25. rujna 2,,3.15Željko Burcar,ravnatelj Židovskeosnovne škole LauderLea DeutschPuna pažnjaza svakogučenikaako je došlo do osnivanja židovskeškole, gdje je prepoznata potrebaza osnivanjem takve škole i kakvoznačenje ono ima za cjelokupni obrazovnisistem u Hrvatskoj?– Nesporno je da je trend razvojahrvatskog školstva usmjeren prema kvaliteti,prema promjenama koje su sukladnetrendovima u svijetu gdje dolazi dopromjena zanimanja, što pak zahtijevapromjene u obrazovanju. Privatno obrazovanje,privatne škole, jedan su od modalitetarazvoja, no najvažnijim mi se èininapredak u osvještavanju èinjenice daznanje nije trošak nego investicija. Idejao židovskoj osnovnoj školi postoji duljevrijeme, inicijativa je krenula od èlanovaškolskog odbora u Židovskoj opæini teroditelja èija su djeca veæ pohaðala vrtiæu Židovskoj opæini. Nakon niza analiza,studija i rasprava zakljuèeno je da bisvrsishodno bilo osnovati školu koja biponudila više od redovnog obrazovanja, ukojoj bi se izbjegla depersonalizacija takoèesta u redovnim školama i, eto, sada susazreli svi potrebni uvjeti za osnivanješkole Lauder Lea Deutsch. Koja je,dakle, privatna osnovna škola s pravomjavnosti, što znaèi da je obrazovniprogram u skladu s curriculumom koji jepropisalo Ministarstvo prosvjete i športa,ali posebno se nudi i skupina hebrejskihpredmeta.Što sve sadrži ta skupina predmeta?– Ukljuèuje židovsku povijest i kulturu,hebrejski jezik te židovstvo kaoizborni predmet koje daje uvid u osnovereligije.Do istovjetnog cilja koji moraju postićisve osnovne škole dolazit ćete svojom metodom,koja se razlikuje od redovnih škola.Možete li nam reći nešto više o tome?– Da, to je bit, najvažnije pitanje.Propisani curriculum sadrži ciljeve koji setrebaju postiæi, ali postoje vrlo razlièitinaèini kako do njih stiæi. Vrlo èesto samu razgovorima oko priprema za ovu školunaglašavao da je važno razmišljati kaouèenik, te ponavljao reèenicu: Ako ja kaouèenik ne mogu uèiti kako me vi poduèavate,poduèavajte me onako kako ja mogu uèiti.Dakle, neizmjerno je važna kvalitetanastavnika, uèitelja kao središnje toèkekoja transformira znanje iz udžbenika ilinekog drugog alata u djeci prihvatljivuspoznaju. Nadalje, premda smatram dapostoje vrlo uspješne metode uèenja i zavelike i za male grupe, sigurno je da manjegrupe osiguravaju neposredniji kontakt,omoguæuju koncentriraniju pažnjuuèitelja za svako dijete, komunikacijaje èešæa, prisnija, otvorenija i potpunija.Stoga æe broj uèenika u našim razredimabiti limitiran na najviše 15 uèenika kakobismo osigurali puni angažman za svakodijete.Predstoje vam rješavanja brojnih problematičnihsituacija oko kojih ne postojisuglasnost unutar redovnih, državnihškola. Kako ćete riješiti pitanje obrade temeholokausta za koju znamo da je gotovo protjeranaiz udžbenika i nastavnih programau državnim školama?– Pa, zasad imamo upisan tek prvirazred osnovne škole i dopustite namda to pitanje rješavamo kada za to doðetemavrijeme. Onošto sada znamoi što mogu reæijest da æe osimobrazovne ovaškola imati iodgojnu funkciju.A prva,najvažnija èinjenicasadašnjegsvjetskog društva,jest uvažavanjerazlièitostii prihvaæanjedrugog stava,drugog mišljenja. Uèit æemo djecu da nepostoji jedno mišljenje kao standard jerbi svijet tada bio strašno dosadno mjesto,ali i naèine kako æe riješiti moguæenesuglasice suprotstavljenih mišljenja.Želimo ih nauèiti da ako imamo razlièitestavove to ne znaèi da se ne volimo,želimo ih suoèiti s životnim èinjenicamai istinama, bile one povijesne ili æe se tekdogoditi.Interes za tu školu iznimno je velik iizvan židovske zajednice i čini se da možeteočekivati navalu za upis u školu.– Da, i u prvoj generaciji upisana sudjeca židovskog podrijetla, ali i nežidovikoji su privuèeni temeljnom vizijomkvalitetne, dobre i zdrave škole. Želimo inadalje ostati otvoreni za sve, a o problemuveæeg interesa od naših kapacitetaraspravljat æemo u buduænosti. Sada smokoncentrirani na rješavanje niza sitnih,svakodnevnih problema, s kojima sesuoèava svaka novootvorena škola.Mogu li otvaranje vrtića u Židovskojopćini prije nekoliko godina, sada i školebiti pokazatelji svojevrsne obnove židovskezajednice u Hrvatskoj?– Da, mislim da možemo. Vjerujemda se lako možemo složiti da narod kojinema djecu nema ni buduænosti, a punvrtiæ i upisani uèenici u našu školu mogubiti pokazatelj obnove židovske zajedniceu Hrvatskoj.Pribojavate li se negativnih reakcija,neugodnih ispada na otvaranje židovskeškole u Zagrebu?– Živimo u vremenu u kojem živimo,Evropa i svijet takvi su kakvi su.Neugodnosti se dogaðaju, moguæe suuvijek i svuda. Ako u nekom lokalusjedi 300 ljudi, dovoljan je jedan luðaks “kalašnjikovom” da napravi veliko zlo.Stoga ne treba razmišljati o moguæimneugodnostima jer nas to nikuda ne bidovelo, nikada se ne bismo pomicaliprema naprijed. I tijekom priprema isame završne faze otvaranja škole susretalismo samo s velikim odobravanjem,dobronamjernošæu, kooperativnošæu širezajednice i vjerujem da æe tako ostati iubuduæe.Davor Hujić,roditelj dvoje učenikaMontessory školeBez prisile dokreativnostitarija kæer krenula je prošlegodine u jednu standardnuzagrebaèku osnovnu školu izkoje smo je ispisali, i od ove godines mlaðim bratom ide u Montessoryškolu. Tek ilustracije radi: na krajuprvog razreda u toj su školi uèilišto je lijevo a što desno, znanjekoje su usvojili u dobi od tri godine.Buduæi da su oboje pohaðaliMontessory vrtiæ, gdje smo se upoznalis Montessory pedagogijom,nije bilo mnogo dvojbi gdje æe sedalje školovati. Njezin zadovoljanosmijeh, radost i zainteresiranost skojom sada ide u školu, kao i njezinbrat koji je s školovanjem tekpoèeo, najbolji su pokazatelji da jeodluka bila ispravna.Kao što znate, jedna od temeljnihrazlika u odnosu na uobièajeneškole upotreba je posebnih didaktièkihmaterijala koji su dizajniranitako da dijete kroz igru, bavljenje,dodir, doðe do spoznaje apstraktnihpojmova, kao što su brojevi, funkcije,rijeèi u reèenici. Dakle, nemasuhoparnih ex-katedra predavanja,nego ih se uèi kako da sami povezuju,usvajaju znanja. Ne plaše nasrazlièitosti koje æe postojati izmeðunjih i djece koja æe završiti standardneškole, jer smatramo da bitidrukèiji nije mana, nego prednost.Ako poðemo od dva temeljna pojmasadržana u Montessory pedagogiji,a to su sloboda i samostalnost,potom da ih se uèi da sami rješavajuprobleme, da postoji moguænostizbora kada æe što uèiti, ali da tasloboda izbora ne znaèi anarhiju,nego odgovornost prije svega premasebi samima, vjerujemo da æe postatiproduktivni, kreativni i sretniljudi.SVEUČILIŠTE U ZAGREBUSTUDENTSKI CENTAR U ZAGREBUKULTURARASPISUJENATJEČAJZA PRVU KNJIGUPravo prijave imaju svi autori koji do sada nemaju objavljenu knjigu.Rok za prijavu: 1. listopad 2003. godine.Rukopise slati na e-mail: izdavacka@sczg.hrili na adresu:Studentski centarIzdavačka djelatnostSavska cesta 2510 000 Zagreb.Više o natječaju na www.sczg.hrfoto: Jonke Shaminfo/najaveNacrtaj ipošaljiUsusret 6. međunarodnom festivalustripa Crtani romani šouorganizaciji Radija 101, od 28. do30. studenoga ove godine u prostorijamaKulturnog centra CentraKaptol održat æe se 6. meðunarodnifestival stripa Crtani romani šou. Festivalje dosad postigao zapaženi uspjeh kodpublike i autora stripa te je tako postaomanifestacija od velike važnosti za stripzajednicu u Hrvatskoj. Takoðer, velikodaziv mlaðih od 15 godina na natjeèaj iradionice pokazuje da postoji velik “strippotencijal”.Hrvatskim neafirmiranimautorima natjeèaj je zanimljiv jer putemnjega za originalnu strip-stranicu na zadanutemu imaju priliku izlagati na festivalu,osvojiti novèanu nagradu i izboriti seza objavljivanje stripa u katalogu festivala.Iako je rijeè o meðunarodnom natjeèaju,oko 70 posto dosadašnjih sudionika biloje iz Hrvatske. Preostalih 30 posto bili suNizozemci, Francuzi, Brazilci, Srbi, Èesi,Slovenci, Poljaci, Španjolci... Dosadašnjigosti bili su Ivo Millazo iz Italije (stripKen Parker), grupa Novi Kvadrat (tada suse Mirko Iliæ i Igor Kordej nakon dugovremena vratili u Hrvatsku iz Amerike),posthumno Edvin Biukoviæ, AngeloStano iz Italije (jedan od istaknutijihcrtaèa na serijalu Dylan Dog), te ZoranJanjetov iz Novog Sada, autor kultnogBernarda Panasonika i crtaè vrlo uspješnogfrancuskog serijala Tehno oèevi (scenaristAlexandro Jodorowsky).O natjeèaju:Tema: Zloèin i kaznaJedna stranica/tablaFormat: DIN A4, iskljuèivo slati kvalitetnefotokopijeJezik: hrvatski/engleskiTehnika: crno-bijelaRok: 29. listopada 2003.Adresa: Radio 101, za Crtani romani šou,Gajeva 10, 10000 Zagreb, HrvatskaVažno je ne slati originalne radovenego iskljuèivo kvalitetne fotokopije i nezaboraviti napisati puno ime i prezime,adresu i broj telefona.Nagrade:1. nagrada 150 eura2. nagrada 100 eura3. nagrada 70 euraRadovi u kategoriji Mladi lav (mlaðiod 15 godina) bit æe nagraðeni prigodnimpoklon-paketima domaæih strip-nakladnika.Svi pristigli radovi bit æe izloženi nanatjeèajnoj izložbi, a najuspješniji objavljeniu katalogu.


16 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMilenaMarkovićO paviljonima, šinama i psimavoja prva vrlo uspješnadrama Paviljoni zapravoje diplomski rad?– Da, to je bio moj diplomskirad. Napisala samih 1997., a postavljena je tek2000. Ta je predstava gostovalau Beèu i to kao jedna odnajboljih drama s podruèjabivše Jugoslavije. Drama seustvari zove Paviljoni ili Kudaidem, odakle dolazim i šta ima zaveèeru, što je moja zezaèinana Kanta, a razlièiti rediteljisu to razlièito videli. Nekoje to video kao metaforu komunizma,neko kao metaforujednog zatvorenog društva uvreme Miloševiæa i sve su tobile dobre predstave, ali mete politièke teme i nisu tolikomotivisale. U Paviljonima samse u suštini bavila porodiènimpatologijama, odnosima, rasturenimljubavima, nesporazumimakoji se odvijaju unutarjedne male zajednice gdeljudi žive jedan pored drugogi ne znaju šta se kome dešava.Sve to dovodi do katastrofena mikroplanu koja bi trebalada upuæuje na makroplan.Najbitnija mi je bila socijalnadimenzija jer to je jedinopravo pitanje. Svako politièkoje po meni ili folirantsko ilioportunistièko. Pre toga samuglavnom pisala bajke, što jeverovatno bila neka vrsta mogeskapizma, i to bizarne bajkeza odrasle, i takozvana žanrovskascenarija. U taj tekstsam prvi put izlila neko svojeoseæanje sveta, pa verovatnoi klaustrofobiju. On je pretpostavljamprilièno ljut, èakneosvešæeno ljut u odnosu naneke moje kasnije tekstovekoji su svesno ljuti. Bez nekemitomanije u svoju sam literaturuuvela propale likove izsvoje generacije koji su, naprimer,narkomani jer ovde jeu to vreme heroin bio stvarnoneverovatno jeftin i postojaoje velik problem s drogom.Time sam pokušala da se bavimna neki pravi naèin, bezmoraliziranja i mitomanijeundergorund manekena kojipopiju prvo pivo s dvadesetpetpa dožive metanoju.Jedan èuveni narkos iz Nišakad smo ga kao deca pitali: Jeli, a kakav je taj dop?, rekaoje: Mnogo je dobar, nemoj daprobaš. To je aspekat koji svizaboravljaju...Jer šine su život samU Paviljonima sam prikazalanekoliko generacija ljudikoji su potpuno izgubljeni unekom zatvorenom sistemu.Pri tome, ne mislim nužnou politièkom smislu poštoje ta prièa raðena na raznimmestima i moglo bi da se radio bilo kom predgraðu na ovojplaneti. Takoðer sam priliènoozbiljno tu uvela i žargon, neiz neke urbane mitomanije,nego iz poetskih, artificijelnihrazloga. Žargon i psovke su mislužili kao inicijalna kapislau odreðenim momentima,ritmièki mi je dosta znaèilo dase u odreðenom momentu nataj naèin podcrta situacija. Uzto sam i jezièki frik, omiljenipisci su mi izmeðu ostalih biliRabelaise, Villon i uvek samse divila ljudima koji su se izhumanistièkih razloga prihvatalidruštvenog licemerja. Neshvatam sebe toliko ozbiljno,ali bilo mi je prilièno zanimljivoda uvedem psovke uteatar. Meðutim, tu isto možeda nastane problem, poštose to svidi mladim glumcimapa preterano psuju i onda togubi svoju prvobitnu namenu.Gospoda Marija Crnobori najednoj od proba moje drugepredstave Šine rekla mi je:Sine mnogo ti je dobar tekst,ali od tolko kurèeva raspadnese scena. Ovde vlada teatarprvenstveno besnog glumca,ima jako puno improvizacija,što u ovom sluèaju može dabude i prilièno nezgodan štosjer se preterivanjem rasturametrika.Reci mi malo više o tojdrugoj predstavi.– Moj drugi tekstŠine takoðer ima podnaslov:Jer šine su život sam.Inaèe imam problem snaslovima i obièno prvosmislim podnaslov. Šinese prvobitno zvalo Bognas pogledo, ali to sampisala da bi konkurisalaza radionicu Royal CourtPozorišta u Londonu, i,pošto anglosaksonci zato Bog nas pogledo nemajuadekvatnu frazu, skratilasam stvar u Šine. Upredstavi zapravo nemanikakvih šina sem što sušine stvar iz neke mojeliène mitologije koja mevezuje za mesto gde samodrasla, za blokove, zapredgraðe. Inaèe, Šine(Tracks ) su i naslov pesmebenda Gary Nymanand The Tubeway Armykoja me na neku foruuvek podseæala na neštošto je trebalo da bude,ali nije bilo i u tom smisluna neka dešavanja naovim prostorima kakosam ih ja reflektovala.Pesma je morbidnosentimentalna. Glavnilikovi u drami su Debil,Karlo NikolićBeogradska dramskaspisateljica i pjesnikinjagovori o svojim dramama izbirkama pjesama, kazalištui komercijalizaciji umjetnosti,jednoj propaloj generaciji iizravnosti poetskog jezikaBez nekemitomanije u svojusam literaturuuvela propale likoveiz svoje generacijeJunak i Gadni a postoje dvalika, Domorodac i Pecaroškoji su mala preslikana slika uogledalu Junaka i Gadnog. Tuje i Rupica – ženski lik koji sepojavljuje od poèetka do krajaa svaki put je drugaèiji, izdruge sredine i s drugom biografijom.To su zapravo prièeo deset godina života Debila,Junaka i Gadnog pre rata,posle rata i za vreme rata. Oniu toku svog puta sreæu raznedevojèice, žene i devojke i usvakoj je sceni “pušten zli duhiz boce.” Svaki od likova imajasan background u psihološkomsmislu i u smislu onogšto donosi na sceni, ali tomože da bude bilo tko i bilokoja situacija.Relativiziranje mitova ikolektivnih istinaU kom smislu je to poigravanjestereotipima?– To jeste poigravanje stereotipirna,ali ne nadmoæno.Bitno je samo da je to prièao nevinima koji su u odreðenomsmislu izmanipulisani ikoji su izgubili deset godinasvog života. Tako da se nakraju predstave svi nalaze uraju koji je, naravno, totalnokretenski. U tom tekstu sesmenjuje poetski realizam iapsurd i u principu se èestopoigravam i sa žanrovimajer mislim da jeto jedini naèin na kojimogu da se obrade takopipave teme. Obradilasam ih skroz iskreno.Sve svoje junake volim,tu nema zezanja.Tu nema: On je gadanjer je ubio, to mi nijedramski interesantno.Gadni se samo pravigadan, Junak nije junak,Debil ustvari nije debil,a Rupica je žrtva poštoje žensko. Bez nekogvelikog ideološkog iliaktivistièkog ženskogpristupa generalno mislimda u svim takvimdešavanjima najvišestradaju žene i deca.Tako da sam u svakojsceni pokazala da naneki naèin žena stradaèak i kada je negativanlik. Par puta sam gledalato s publikom. U jednojsceni postoji bizarna ivièna naznaka ljubavneprièe koja je možda moglada bude da se nijedesio rat, i spominje sekoncert Stranglersa uBeogradu. Na to ljudizaplaèu. Gaðala sam namnoge stvari, ali tu sampogodila i neku generacijskuprièu, to da je u momgradu u to vreme bilo neverovatnomnogo koncerata, neverovatnomnogo dešavanja, dasu tu dolazili ljudi, družili se,zaljubljivali, a kasnije su jednina druge pucali. U suštini nevolim pamflete, ne volim objašnjavanja,ne volim izjašnjavanja,to su onako vrlo sitneljudske prièe. Kao: “Eto, da sidošla možda bi bilo drukèije.”U Šinama dovodim u pitanjemnoge stvari. Relativizujemnacionalne mitove, stereotipe,nema konkretnih lokacija niimena, to može da se dešavabilo gde. Relativizujem sveosim mladosti, ljubavi i smrtii to sam namerno uradila jerme strašno nervira taj štos kojije u kinematografiji krenuood Tarantina. On relativizujenasilje, smrt i odnose meðuljudima. Svesno sam krenulatim tragom da prevarim, pa daonda ubodem, ali ne na efekatnego na emociju. Izuzetno nevolim Tarantina i celu tu spotovsku,u suštini puritansku,estetiku. U Beogradu je Šinerežirao Slobodan Unkovski a uPoljskoj Rafal Sabara.Katul, moj suvremenikSpomenula si pjesmu Tracks.Koliku je ulogu u tvom formiranjuodigrala glnzba?– Veliku. Ljudi kojima samnajviše verovala kad sam bilamala su Joe Strummer i JelloBiafra. Biafra me razoèarao,Strummer nije. To je jedinasocijalna i politièka opcija kojami je u to vreme ulazila u mozak,jedino to me zanimalo.Pistolse nisam volela, zato štosu mi bili benigni. God save thequeen and the fascist regime ništane znaèi jer to nije taèno, to ještos. Strummerovi tekstovi supotpuno druga prièa. Ili kadèuješ Tin Soldiers od Stiff LittleFingers. U toj muzici imašsamo princip pravde i humanosti,ljudskosti u nekom smislu.Jedino to mi je bilo bitnoi zato nisam nasedala ni nakvazidisidentsku ni na nacionalistièkuni na prozapadnu ilibilo koju drugu ideološku prièu.To sam nauèila iz muzike.Moji omiljeni hrvatski bendovibili su Messerschmidt,KUD Idijoti i Satan Panonski.Uz Satana sam izuzetno volelajoš jednu figuru iz Vinkovaca– Dubravka Matakoviæa.Nabavljala sam njegove striptable i to smo u srednjoj školiobožavali . . .Povlače se paralele izmeđutvog rada i takozvanog teatrakrvi i sperme, koji je krenuou Britaniji. Misliš li da to imaveze jedno s drugim?


V/113, 25. rujna 2,,3.17razgovor– Ne znam. Dok nisamkrenula da putujem i gostujemsa svojim tekstovima,uopšte nisam imala uvid u tošta se dešava. Bila je ta izolacijazbog sankcija, a Internetkoristim samo za mejlove. Tone smatram svojom vrlinom,ali nisam tražila pa prevodilaili èitala u originalu šta se vaniradi. Za pisanje je po menipotrebno da sedneš i da pišeškako znaš i umeš a ne danjušiš šta prolazi i gledaš štagde ima. Sve ove sredine sukao ono kod Èehova pitanje Agde je Moskva ili Beè ili Pariz iliLondon, tužno i jadno. E sad,postoje ljudi kojima je posaoda te stave negde u neki konteksti to je tako. Ima ovde iljudi koji me vezuju za nekeruske pisce što mi izgledabliže mozgu jer oni imaju tusocijalnu dimenziju kao i ja.Ta poštapalica krv, sperma meprilièno nervira, jer je užasnotržišna. Ne volim efekte radiefekta, ni šokove radi šokova.Verujem da u tom smislu šokane može da bude ništa što veænije bilo. Više se “uzbudim“kad èitam Katula nego bilokojeg savremenog autora.Gdje si sve gostovala sa svojimtekstovima?– Paviljoni su postavljeniu Beèu, to je radio ZijahSokoloviæ, u Skopju SrðanJaniæijeviæ, u LjubljaniJaka Ivanc, a Šine su bile uBeogradu i u Poljskoj. Nemamagenta i u principu se neštopreterano oko toga ne trudim.Ne volim to s agentima.Pas i jaTvoja zbirka pjesama Paskoji je pojo sunce izišla jeprije dvije godine. Je li ta pričakrenula sistematski ili kako. Ukojem su razdoblju nastajalepjesme?– Oduvek nešto prèkampa sam pisala neke pesme.Poezija je jedna od stvari zakoje mogu da kažem da se unjih nešto razumem jer sam jeu kontinuitetu èitala i volela.U jednom sam momentu krenulada pišem kao što govorim,i to je profunkcionisalo.U zbirci ima nekih pesamakoje su nastale ‘98/’99., aliima i nekih potpuno pubertetskihs kojima sad nisamnešto preterano zadovoljna,ali pošto je to bila moja prvazbirka pesama htela sam da ione budu tu. Zbirka je dobilaime po slici koju mi je nacrtaoUroš Ðuriæ kad sam imalapetnaest godina. Pas koji jepojo sunce i pre toga je bioneki moj trip, i crtala sam ga,ali malo dobroæudnijeg. Imaoje razjapljene èeljusti, i sunceje bilo tu, ali nije postojao tajfalus. Pas kojeg je naslikaoUroš ima potpuno crnu, podzemnu,podsvesnu energiju,koju sam nadam se uspela daostvarim i u pesmama. Inaèe,pojo znaèi i pevao pošto je toprièa o tome da svaka stvarima i svoju tamnu stranu, svojusenku...Knjiga je imala tri izdanja,ali Flavio (Rigonat, op.a.) ija nismo to stavljali na koricepošto smo uvek bili u fazonuda bolje da sad sednemo i veèeramo,pojedemo nešto negoda platimo porez.Nismo pravili nipromociju poštosmo i on i ja priliènonezainteresovaniza takve stvari.Ta knjiga je neštošta najviše volim ina šta sam najvišeponosna. Ne znamda li æe moje drameza pedeset godinada uðu u literaturu,a i tada æu da bacimkašiku i neæe preteranoda me zanima.Takoðer sveizvedbe drama kojesam gledala uvekimaju nešto što mije okej i što mi nijeokej, ali s nijednomnisam sto postozadovoljna. Pesmesu jedina moja neposrednaveza saèoveèanstvom. Tusam najosetljivija iprilièno se dirnemkad mi neko kaže da ih jeèitao. Drame su manje-višeza leba. Sad æe da izaðe drugazbirka pesama i opet je unaslovu pas. Zvat æe se Istinaima teranje pošto moj drug imapit bulla koji se zove Istina.Jednom ga zovem, pitam štaradi Istina, a on kaže: “Istinaima teranje”, i bog zna kakose rastuži. Naravno, kao i Pas,ta pesma ima i svoje metaforiènoznaèenje.Kako se čitamo?Koliko je ta druga zbirkaosmišljenija, koliko je slična ilirazličita od prve?– Nemam pojma. Flaviokaže da je bolja od prve.Prema tome nemam odnoszato što to neposredno proizvodim.Verovatno je zrelija.Dosta sam je išèistila da neuðem u manir i pesme imajuneku jasniju zajednièku crtu.Pas je prošao jako dobro, poštotada nisam imala nikakvoime. Kako æe da proðe Istina,nemam pojma. Sad veæ imamneko imence, ovo je malasredina pa imam i veæu odgovornost,ali o tome, pravo dati kažem, previše i ne razmišljam.Kako je odjeknuo Pas, kakvesu bile kritike?– Nije bilo kritika. Ovdegeneralno jako malo poezijeizlazi, u principu niko poezijune èita, a kritike poezije neèitam ja. To se jednostavnodesilo. Napravili smo tristoprimeraka pa sam pedesetkomada podelila ljudima. PaFlavio kaže: “Otišlo je tristoprimeraka, ajmo još tristo”. Toje ustvari mali tiraž, ali je zadomaæu poeziju mnogo jer jeniko živ ne kupuje. Knjiga jeu suštini išla od ruke do rukei to mi najviše znaèi. Inaèe,za tih par stvari koje sam uradilau životu pohvalili su meneki ljudi koji su izvan bilokakvih kljuèeva a koji mi liènodosta imponuju, kao recimoDragoslav Mihailoviæ. To èujempreko Flavija. Ili kupujemna trafici cigare pa mi deèkokaže da mu se dopala mojaknjiga. Pa èujem da je to nekoèitao u Zagrebu ili NovomSadu i te stvari me dirnu...Ne volim efekteradi efekta, nišokove radi šokova.Verujem da u tomsmislu šoka nemože da bude ništašto već nije bilo.Više se “uzbudim“kad čitam Katulanego bilo kojegsavremenog autoraOva æe zbirka verovatnomalo više da odjekne, verovatnoæe da se nacrta malo višetih kritièara pa da prièaju. SaPsom je to bio èudesan sticajokolnosti, da se to i prodalo ipodelilo, da su to ljudi èitali.Jer, s dramama je tu ipak produkcija,pa reklame, pa je toipak Jugoslovensko dramskopozorište, a ovo je druga prièa.To mi u nekom pravom smislunajviše znaèi. To je moj Pas.Koliko si upućena u hrvatskuknjiževnu scenu?– Pa, eto, znam to što mipošalju. Svidele su mi seBajsiæeve pesme, pa volimpesme Damira Šodana, ali tunisam objektivna pošto mi jeon prijatelj. Isto tako, nisamobjektivna za Boru i ZoricuRadakoviæ pošto ih znam pasu mi prijatelji. Ostalo neznam, osim što se definitivnoradujem kad dobijem teQuorume i ostale èasopise poštotu konstantno stižu svežiprevodi koji me zanimaju.Inaèe, bukvalno, znam samoono što mi Šodan pošalje, inormalno FAK-YU, kao i sviovde, jer to je ovde fantastiènoprošlo. Tu ima interesantnihi lepih prièa, i to je bilajako dobra ideja u smislu promocijeknjiževnosti.ilena Marković rođena je 9. travnja 1974. u Zemunu.Diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskihumetnosti u Beogradu 1998. Autorica je zapaženihdrama Paviljoni (1998. ) i Šine (2002. ) te zbirke pjesama Pas kojije pojo sunce. Živi u Beogradu. Ima sina Ognjena. Njena drugaknjiga poezije u pripremi je za tisak.


18 V/113, 25. rujna 2,,3.komentarSlobodna trgovina znači ratNaomi KleinČak i oni koji su se suprotstavljaliratu samo zbog načina na kojije započet, sada ne mogu nevidjeti zašto je započeo: da bi seprimijenila ista politika protiv kojese protestira u Cancunu – masovnaprivatizacija, neograničen pristupmultinacionalnim kompanijama idrastična smanjenja za javni sektorponedjeljak, 8. rujna, sedam aktivistakoji su demonstrirali protivprivatizacije u Sowetu uhiæeni suzbog sprjeèavanja postavljanja mjeraèaza vodu s uslugom pre-paida. Mjeraèisu odgovor na èinjenicu da milijunisiromašnih Afrikanaca ne mogu platitiraèune za vodu.Nove naprave rade poput mobilnihtelefona koje plaæate onoliko kolikotrošite, samo umjesto da vam je telefonmrtav kada ostanete bez novaca,imate mrtve ljude, oboljele zbog pijenjavode zaražene kolerom.Poslovno odijelo i vojničkečizmeIstoga dana kada su zatvoreni južnoafrièki“borci za vodu”, pregovoriArgentine s Meðunarodnim monetarnimfondom su zapeli. Nerješivproblem bila su visoka poveæanja cijenaprivatiziranih komunalnih službi. Uzemlji u kojoj 50 posto stanovništvaživi u siromaštvu, MMF zahtijeva dase multinacionalnim vodnim i elektriènimkompanijama dopusti da poveæajusvoje cijene za vrtoglavih 30 posto.Dok vlada trgovina, raspraveo privatizaciji mogu se èinitibesmislenima i apstraktnima. Naterenu su jasne i hitne kao i pravo napreživljavanje.Nakon 11. rujna, desni intelektualcijedva su doèekali da pokopaju globalizacijskipokret. Veselo su nas obavijestilida se u vrijeme rata nitko ne možebrinuti za tako isprazan problem kaošto je privatizacija. Velik dio amerièkogantiratnog pokreta zapao je u sliènuzamku: sada nije vrijeme da se bavimoekonomskim raspravama koje izazivajusvaðe, sada je vrijeme da svi zajednopozovemo na mir.Sve te besmislice nestaju uCancunu ovog tjedna, kada se okupljajutisuæe aktivista kako bi objavili daje brutalan ekonomski model koji predvodiSvjetska trgovaèka organizacijasam po sebi oblik rata.Rat zato što privatizacija inepoštivanje zakona ubijaju– podizanjem cijena nužnih proizvodakao što su voda i lijekovi i snižavanjemcijena sirovina kao što je kava, èineæitime male farme neodrživima. Rat zatošto su oni koji se odupiru i “odbijajunestati”, kako kažu Zapatisti, redovitouhiæivani, pretuèeni pa èak i ubijani.Rat zato što kada ta vrsta represijeslabog intenziteta ne uspijeva prireditiput korporativnom osloboðenju, pravirat tek poèinje.Globalni antiratni prosvjedi koji suiznenadili svijet 15. veljaèe izrasli suna mrežama nastalim tijekom godinaantiglobalizacijskog aktivizma, odIndymedije do World Social Foruma.I unatoè pokušajima da se pokretizadrže odvojenima, njihova jedina buduænostleži u okupljanju predstavljenomu Cancunu. Prošli su se pokretipokušavali boriti protiv ratova bez suoèavanjas ekonomskim interesima kojistoje iza njih ili su pokušavali ostvaritiekonomsku pravdu bez sukoba svojnom moæi. Današnji aktivisti,veæ struènjaci u praæenju putanovca, ne èine istu pogrešku.Uzmimo na primjer RachelCorrie. Premda je upisana unaša sjeæanja kao dvadesettrogodišnjakinjau naranèastojjakni s hrabrošæu na licu ispredizraelskih buldožera, Corrie veæpredstavlja veæu prijetnju kojaprijeteæi izranja iza vojnog hardvera.“Mislim da je kontraproduktivnosamo privuæi pažnjuna krizne toèke – rušenje kuæa,ubijanja, otvoreno nasilje”, napisalaje u jedno od svojih zadnjihe-mailova. “Toliko toga što sedogaða u Rafi povezano je s polaganomeliminacijom moguænosti ljudi da prežive…Voda se posebno èini kritiènomi nevidljivom.” Corrin prvi prosvjed bioje Battle for Seattle 1999. Kada je stiglaVeterani antiglobalizacijskog pokreta uočili suskrivenu namjeru u poznatim imenima prvaka ukidanjavladavine prava i privatizacije Bechtela i Halliburtona.Ako oni predvode, znači da je Irak rasprodan, neobnovljenu Gazu, veæ je samu sebe nauèila da nevidi samo represiju na površini, negoda pogleda malo dublje, da istraži ekonomskeinterese kojima služe izraelskinapadi. To traženje – koje je prekinulonjezino ubojstvo – dovelo je Corrie doizvora vode obližnjih nastambi, za kojeje sumnjala da prebacuju dragocjenuvodu iz Gaze na izraelska poljoprivrednazemljišta.Slièna je situacija bila kada jeWashington poèeo izdavati ugovore zaobnovu u Iraku – veterani antiglobalizacijskogpokreta uoèili su skrivenunamjeru u poznatim imenima prvakaukidanja vladavine prava i privatizacijeBechtela i Halliburtona. Ako onipredvode, znaèi da je Irak rasprodan,ne obnovljen. Èak i oni koji su sesuprotstavljali ratu samo zbog naèinana koji je zapoèet (bez odobrenjaUN-a, s nedovoljno dokaza da je Irakpredstavljao skoru prijetnju) sada nemogu ne vidjeti zašto je zapoèeo: dabi se primijenila ista politika protivkoje se protestira u Cancunu – masovnaprivatizacija, neogranièen pristupmultinacionalnim kompanijama i drastiènasmanjenja za javni sektor. Kakoje Robert Fisk nedavno napisao u TheIndependantu, uniforma Paula Bremeragovori sve: “poslovno odijelo i vojnièkeèizme”.Stari receptiOkupirani Irak pretvara se u izopaèenlaboratorij za ekonomije slobodnogtržišta, slièno kao što je bio i Èile zaChichago boys Miltona Friedmana nakonudara 1973. Friedman je to nazivao“šok terapijom”, premda je to, kao iu Iraku, zapravo bila oružana pljaèkazateèenih.Kada govorimo o Èileu, Bushevaje administracija obznanila da æe,ako sastanak u Cancunu propadne,ona naprosto nastaviti sa sve višebilateralnih sporazuma o slobodnojtrgovini, kao što je onaj koji je upravopotpisan s Èileom. Premda nevažan uekonomskom smislu, njegova je pravasnaga poput oštrice: Washington gaveæ koristi da njime prijeti Brazilu iArgentini kako bi poduprli Free TradeArea obiju Amerika ili riskiraju da buduostavljene iza ostalih.Prošlo je trideset godina od onogdrugog 11. rujna, kada je generalAugusto Pinochet, uz pomoæ CIA, donioslobodno tržište u Èile “krvlju i vatrom”,kako kažu u Latinskoj Americi.Taj teror naplaæuje kamate i danas:ljevica se nikad nije oporavila, a Èileostaje najpopustljivija zemlja u regiji,voljna ispuniti naredbe Washingtonaèak i kada njezini susjedi odbacujuneoliberalizam u glasaèkim kutijama ina ulicama.U kolovozu 1976. u ovom se èasopisupojavio èlanak koji je napisaoOrlando Letelier, bivši ministarvanjskih poslova u svrgnutoj vladiSalvadora Allendea. Leteliera je frustriralameðunarodna zajednica koja jejavno osuðivala stravu u kršenju ljudskihprava Pinocheta, no podržavala jepolitiku slobodnog tržišta, odbijajuæividjeti “brutalnu silu potrebnu da seostvare ti ciljevi. Represija za veæinu iekonomska sloboda za male privilegiraneskupine su u Èileu dvije strane istognovèiæa.” Manje od mjesec dana kasnije,Letelier je ubijen u eksploziji automobilau Washingtonu.Najveæi protivnici terora nikadne gube iz vida ekonomske interesekojima služi nasilje ili nasilje kapitalizmasamog. Letelier je to vidio. Kaoi Rachel Corrie. I dok se naši pokretispajaju u Cancunu, moramo i mi.S engleskoga prevela Lovorka Kozole.* Tekst je objavljen u The Nationu13. rujna 2003.


V/113, 25. rujna 2,,3.19kolumnaTehnologije transferaProtiv ImperijaMarina GržinićMargrz@zrc-sazu.siGlobalno je državljanstvo zapravosnaga i vitalni zahtjev protivdržavljanstava država, jer je državauvijek ispred građana i odlučujeumjesto njega ili njePredavanje Antonija Negrija, 19. rujna2003., Ljubljanantonio Negri pozvan je 19. rujnau Ljubljanu na predstavljanjeslovenskog izdanja knjige Imperij(koju je napisao zajedno s MichaelomHardtom). A, ako se sjeæate, bilo jeobrnuto za predstavljanja hrvatskogprijevoda Imperija u Zagrebu – gostje tada bio Hardt. U Ljubljani jepredstavljanje knjige bilo usmjerenoi prema konceptualnom, premda fragmentarnom,temelju moguæe buduænostiEurope shvaæene kao skupinerazlièitih otpora protiv Imperija, štoga èine i SAD, ali i stara predodžba oEuropi. Održan je i manji simpozij,nakon kojega je sljedeæega dana uslijedilaradionica. Namjera mi je iznijetiskicu nekih, prema mom mišljenju,važnih javno izraženih pogleda i razmišljanjaAntonija Negrija. Neka odtih razmišljanja Negri je veæ iznio ikada se odluèno suprotstavio pojedinimkratkim predstavljanjima na simpozijupozvanih govornika od kojih jezatraženo da govore o knjizi Imperij.Povratak klasne borbeMoguæe je razaznati tri razine razmišljanjaAntonija Negrija. Prva je ooblikovanju prostora unutar Europekoji æe biti prostor suradnje, posveæenživotu i otporu protiv europskogImperija. Druga je razina imenovanjenovog politièkog subjekta, koji je zapravomnogostrukost, i tako uvidjetinaèine na koji taj subjekt funkcionira,koje su strategije kojima se ta skupinasluži i koji su odnosi prema Kapitalu iImperiju. Treæe je pitanje buduænosti,moguæeg optimistièkog i, dodat æu,utopistièkog naèina stvaranja mjesta istavova otpora.Negri je otvorio cijelu prièu onovoj Europi kao politièko pitanje.Europa nije trgovaèko i ekonomskojedinstvo, nego prije svega putanjapropitivanja politièke perspektiveEurope. Negrijevo je ishodište stav daje danas Europa pogrešno shvaæenakao obilježen teritorij, a globalitet se,prema tome, jednostavno shvaæa kaojedinstvo tržišnih zakona i odredbi. Toje (kljuèna) mistifikacija koja nemanikakve veze s idejom globaliteta.Globalitet shvaæen samo i iskljuèivokao globalno tržište jest jedinstvenaukupnost, utemeljena jedino na strukturamainkluzije i ekskluzije. Upravoje zato moguæa buduænost Europe– Europa kao skupina i kao strogopolitièki zahtjev, vizija i perspektiva.Zato isto kada razmišljamo o Europidanas iznosimo i pitanje demokracije.Što je demokracija i kako æe projektdemokracije biti funkcionalan, zaNegrija je povezano s buduænošæuEurope.Danas se Europa shvaæa kaoJedinstvo nacionalnih država koje suukljuèene u trgovaèku razmjenu. No,upravo je to ono što je, prema Negriju,granica bilo kakve moguænosti drukèijevizije Europe. Negri razvija ideju oeuropskoj skupini kao novom prostoruotpora u Europi. On vidi Europu natrostrukoj razini: kao prostor otpora,prostor prava i, posljednje, ali ne inajmanje važno, Europu kao demokratskunužnost. No, da bi se ispunilete tri razine i dalje ostaje pitanje kojiæe oblik morati preuzeti ta predodžbaEurope ili pod kojim æe uvjetimaEuropa biti u moguænosti zadovoljitite tri razine aktivnosti. Danas imamokonglomeraciju europskih nacionalnihdržava i ta se konglomeracija približavasrednjovjekovnom stavu shvaæanjaprostora Europe te nema nikakve vezes modernim konceptom država i nacija.Europa je zato danas još trenutakzatvaranja i protivnik fluidnih oblikaotpora. Isto je kada razmislimo o takozvanomeuropskom demosu kao moguæemnovom identitetu. Umjesto togaNegri naglašava da klasnu borbu trebaozbiljno (i ponovo) uzeti u obzir.Globalno državljanstvoZato je jedno od hitnijih i važnihpitanja danas pronaæi prostor života,otpora i slobode, koji neæe biti samoprostor virtualnog eksperimentiranja.I to je ono što æu nazvati DRUGIMprostorom koji može zamijeniti neprostorešto ih proizvode kapital iImperij. Znamo da kapital funkcionirakao evakuacija prostora, to je neprestanaproizvodnja ne-prostora. Zbogtoga razgovarati o skupini kao politièkomsubjektu istodobnosti znaèipovezati ga s razlièitim novim prostorimabitke i sudjelovanja.Skupina se shvaæa kao suradnja irazmjena iskustava, ali s najmanje dvaaspekta, kroz borbu ostvarenih prava:globalno državljanstvo i osiguranaplaæa s osiguranom moguænošæu za radsvakome. Oba su aspekta u temeljuknjige Imperij. Premda je, odgovarajuæina neke stavove iznesene na simpoziju,naglasio da nije moguæe svestipitanje otpora samo na te ciljeve. Teaspekte borbe protiv kapitala ne trebashvaæati kao konaèan stav svoðenjasvih borbi koje skupine primjenjujusvakodnevno.Globalno državljanstvo ne trebashvaæati izvana kao silu sramotnogužitka, nego kao legitimnu politièku iegzistencijalnu potrebu te participatoranelement. Globalno državljanstvotreba promatrati kao polje suradnje ineogranièen potencijal koji zahtijevajuskupine za baš svakog pojedinca.Globalno je državljanstvo zapravo snagai vitalni zahtjev protiv državljanstavadržava, jer je država uvijek ispredgraðana i odluèuje umjesto njega ilinje. Da bismo shvatili smisao života,nastavlja Negri, moramo se otvoritiprema mehanizmima otpora i moguænosti.Negri je zapravo istaknuo da jeodnos skupina prema kapitalu uvijekveæ primijenjen u društvenom i politièkomprostoru kojega zbog toga takoðermijenjaju odnosi tih borbi. Suživotskupine i kapitala nije suživot dvajuodvojenih dijelova, nego izmeðu njihpostoji aktivan i stalan skup odnosaborbi. Kapital je odnos unutar društvenogi politièkog a ne samo ekonomskiparametar. Taj je odnos uvijekpitanje klasne borbe a èak i više pitanjerazvoja taktika i strategija. Sve štoje radnièka klasa postigla u povijestinije nešto što je rezultat procesa podjele,nego ishod stalne borbe. Sve štoje ostvareno kroz povijest je procesuspostave skupa strategija da potkopajumehanizme izrabljivanja. Ili, dabudemo još precizniji, ta je borbaskupine protiv Imperija ona koja morarazviti mehanizme protiv Imperija. Temehanizme danas treba pronaæi izvansamo ekonomskog podruèja i ukljuèivatiih u strukturu otpora kapitalui nove tehnologije, distribuciju informacijai nematerijalne oblike rada.LijekZato je Negri kritièki reagiraona neka od na simpoziju iznesenihmišljenja ili problema unutar knjigeImperij. Ta mišljenja tvrde da je danasmoguæe razmišljati o novom antiglobalistièkompokretu kao nekoj vrstispontane borbe protiv kapitala, kojemunedostaje promišljanje i spoznaja.Negri je izjavio da je svaka spontanostreakcije i borbe na neki naèin natopljenapromišljanjima o tim novimmehanizmima izrabljivanja, ali i otpora.Odnos skupine prema kapitalu nijepsihološki, nego duboko strukturalan.Kako je naglasio, uvijek moramo bitisvjesni da proletersko tijelo kapital nakraju shvaæa kao svoj promjenjiv oblikili dio!Na kraju je predložio vrlo optimistièanpogled na otpor koji nammože pomoæi da preduhitrimo mrtav iizrabljivan život u kojemu smo zapeliu ovom trenutku. Rekao je da danasrazmišljamo o izrabljivanju, ropstvui depresiji kao preduvjetu života i dazbog toga nismo u stanju razmišljatio životu koji bi mogao postojati bezizrabljivanja. Negrijev je projektprijedlog što vodi prema utopijskoj ipragmatiènoj promjeni koja bi otvorilaperspektivu novih moguænosti. Rekaoje: “Mi, Hardt i ja, radimo na drugomdijelu Imperija i poèeli smo s postavljanjemvrlo jednostavnog pitanja: štoljudi žele, što žele na razlièitim razinama,poèevši od ekoloških pitanja ilipitanja vezana uz plaæe, itsl.”. Upravoje zato u jednom dijelu svoga govoraNegri komentirao, vrlo pragmatièno,da je ponekad nužno svesti filozofijuna tablete kako bismo izmislili lijek zastanje stvari te da ga je zato moguæeshvatiti kao reformista a ne kao revolucionarnuagenciju?!S engleskoga prevela Lovorka Kozole


20 V/113, 25. rujna 2,,3.vizualna kulturaM. B. u BečuŽeljko KipkeBroodthaers je u rasponu od četirigodine zabijao nož u leđa muzejimadiljem Europe i šire proglasivši sedirektorom nepostojeće institucije.Ponašao se kao pravi sakupljač, krozfiktivne sekcije njegova Muzejaprošao je raznorodan materijal te suse obavljale muzejima neprimjereneradnje i transakcijeIzložba Marcela Broodthaersa,Kunsthalle, Beč, 2. srpnja do 26.listopada 2003.ljeto 1969., zajedno s prijateljemHermanom Daledom i svojomženom fotografkinjom MarijomGilissen, Marcel Broodthaers se otputiou belgijsko ljetovalište Le Coq.Opremljeni lopatama i “šiltericama”na kojima je velikim slovima pisalomuseum, pred znatiželjnim kupaèimana pješèanoj su plaži iskopali nacrt zadokumentarnu sekciju Muzeja moderneumjetnosti, Odjel orlova. Postavilisu i dvije table, jednu s nazivom muzejadok je na drugoj stajalo upozorenjekojim se najstrože zabranjivalo diranjepredmeta. Dakako, na pješèanoj plažinije bilo ni jednog jedinog rekvizitaiz fundusa muzeja koji se na takoprovokativan naèin reklamirao, niti jenacrt izdržao više od nekoliko sati jerje nadolazeæa plima izbrisala njegovekonture; tek je ploèa s ruèno pisanimtekstom o zabrani diranja predmetasvjedoèila o tome da se nešto vrlo znaèajnokrije ispod površine mora.Ravnatelj iluzionist i letećimuzejRavnatelj neobiènog muzeja prijepet godina (1964.) odluèio je napustitipodruèje konkretne poezije i pridružitise na osobit naèin galerijskoj odnosnomuzejskoj djelatnosti. Novi zadataknije bio sluèajan odabir izmeðu brojnihživotnih moguænosti jer se zna da jejedno razdoblje u životu proveo kaovodiè u briselskoj Palaèi lijepih umjetnosti.Vjerojatno je tom prigodom izprve ruke upoznao muzejsku strategijuili kolekcionarsku strast koja dubokou svojim trezorima ne poznaje nitipriznaje granice izmeðu razlièiti pojava,predmeta i ljudi. Broodthaers je urasponu od èetiri godine zabijao nožu leða muzejima diljem Europe i šireproglasivši se za direktora nepostojeæeinstitucije. Doduše, ponašao se kaopravi sakupljaè, kroz fiktivne sekcijenjegova Muzeja prošao je raznorodanmaterijal te su se obavljale muzejimaneprimjerene radnje i transakcije.Marcel Broodthaers, M. B., 1970.Naumio je prodavati zlatne poluge smuzejskim logom po dvostrukoj cijeniod tržišne dopuštajuæi buduæim vlasnicimapromjenu originalnog izgledapoluge ili uništavanje garantnog listatako da kupac može “uživati u èistoæitvari”. Na sajmu knjiga u listopadu1971. u Kölnu financijski je sektorobznanio prodaju Muzeja orlova zbogsteèaja, a nakon predstavljanja veæinenjegovih odsjeka na Documenti 5 uKasselu godinu dana kasnije institucijaje zatvorena.U poèetku ona se smjestila u umjetnikovustanu a sastojala se uglavnomod reprodukcija, razglednica, plakata isliènog materijala. Tijekom vremena,ovisno o mjestima gdje se preseljavala– Kunsthalle u Düsseldorfu, Galerija Au Antwerpenu ili nizozemski Zeeuwsmuzej – kolekcija se umnožavala posudbomautentiènih slika i objekata izdržavnih zbirki. Ne na dulje razdoblje,nego samo za tu prigodu a potom sustvari vraæane njihovim vlasnicima dokje otkvaèeni ravnatelj, s druge strane,poveæavao kolièinu ilustracija, slajdova,i ostalih oblika kopija stvarnih predmetai dogaðaja. Prije nego što je zatvoriovrata svojeg muzeja, na Documenti5 je predstavio više od 300 rekvizitakoji sadrže sliku orla, u sekciji figura,pod parolom orao od oligocena do danas.Sektor figura je predmete iz razlièitihsfera dodatno povezao i poništio njihoverazlike jednom jedinom reèenicom– ovo nije umjetnièko djelo – koja je stajalaposebno ispisana uz svaki komad. Nijebilo teško u pozadini takva ponašanjaprepoznati simptome antiraspoloženjakoji su tijekom 1968. i kasnije pratiligotovo sva zbivanja u umjetnosti ipolitici. Od antifilma do studentskihnemira, od antislikarstva do antimuzejai tome slièno. Samozvani se ravnateljoslanjao na uliènu strategiju, rušio jebarijere muzejskog poslovanja, u tomsmislu simptomatièno je to što se njegovMuzej rodio u vrijeme okupacijebriselske Palaèe lijepih umjetnosti.Kada se ulica izravno umiješa u umjetnièkupraksu, moguæe je oèekivatinešto “nepošteno” u tom sektoru, štoje na poèetku svoje nove karijere otvorenopriznao.Marcel Broodthaers, Foto:Maria Gillissen, 1965.Muzej zabranjen djeciTijekom kratkotrajne, dvanaestogodišnjeavanture (umro je u Kölnu1976.), privlaèio je pozornost provokativnimradnjama. Èesto je umnožavaoinicijale M. B. i nudio ih vrlo povoljnona prodaju, ne samo na papiru nego islajdovima, filmskoj traci te reljefnootisnute na velikoj plastiènoj tabli.Preraèunavao je cijenu istih inicijala urazlièite europske valute koje su danasveæ daleka prošlost. Velike plastièneploèe kojima je reklamirao Muzej orlovaresila je zabrana pristupa za djecu.U poèetku sam je gledao kroz prizmuHarmsove netrpeljivosti prema djeci,no kasnije su mi oèi otvorili dobri poznavateljiBroodthaersova rada koji sutvrdili da se duhovita opaska odnosina ideju o muzejskim lancima kaonepovoljnim odgojnim mjestima jeriskrivljuju fantastièni svijet najmlaðepopulacije. Bez obzira na spomenuteargumente, osobno ne mogu do krajaodbaciti Harmsovu odgojnu metodu.Ploèe sa zabranom ulaza djeci uMuzej orlova smještene su u uvodnomdijelu Broodthaersove izložbeu Beèu zajedno s fotografijama akcijena pješèanoj plaži belgijskog ljetovališta.Ostale tri dvorane u Kunsthalleugostile su, više ili manje, filmsku proizvodnjuu rasponu od 1969. do 1974.,ukljuèivši knjige, kataloge i razglednicekao jednakovrijedne rekvizite u sklopufilmskog sektora u Muzeju orlova. Ukratkim filmovima autor na duhovitnaèin raspreda prièe o brisanju granicaizmeðu prostora i medija, bilo datintom pokušava ispisati suvisli tekstusprkos kiše koja lijeva po njemu, biloda nastoji jednu sekundu sa svojiminicijalima na celuloidu pretvoritiu vjeènost koristeæi tehniku loopa.Putovanje Sjevernim morem je film koji selista poput knjige, a najèešæe citiranaAnaliza jedne slike sve snage troši na probijanjepodloga, poèevši od gotovo stoljeæestarog slikarskog platna pa sve doplatna na koje se projicira živa filmskaslika. Imao sam osjeæaj da stvari na tommjestu neæe stati veæ æu prisustvovatiotvaranju pukotine u zidu, potom dvoranei na koncu, tko zna gdje bi to završilo,možda na Sjevernom moru. No,ništa se od toga nije dogodilo, dvoranamase nastavio širiti zvuk èetiri šesnaestmilimetarskihprojektora, danas vrlorijedak zvuk u galerijama otkako sunove tehnologije promijenile registaršumova. Ravnatelj fiktivne institucijeje rabio filmove u suprotnom smjeruod uobièajene pa je nepomiènu slikupretpostavljao pokretljivoj, kao što jeslajd projekciju doživljavao kao pravufilmsku poslasticu.Marcel Broodthaers je figura koja je zasigurno svojim postupcima otklonilamogućnost miješanja raznoraznih kustosa, selektora i komesara u poslove njegovaMuzeja te se na taj način oslobodila ovisnosti o stručnjacima iz druge ruke, što jedanas gotovo neizvedivo te autore vrlo često stavlja u nezavidan položajUmjetnik – sam svoj kustosÈini se da je u dvoranama beèkogKunsthallea instaliran filmski odsjekdavno ugašenog Muzeja. U njemurade aparati koji su vrlo rijetko u upotrebii proizvode zvukove iz prošlostite podsjeæaju na to da je nekome prijenešto manje od pola stoljeæa palona pamet da bi mogao, na primjer,izjednaèiti reprodukciju Ingresove,Courbetove ili Davidove slike s autentiènimmuzejskim predlošcima tena tome još i zaraditi. Brojni su teoretièarimogli, bez zadrške, u toj gestikasnije prepoznati ideju o preobrazbiumjetnièke produkcije u industrijukulture, jedne njezine grane. To štoje belgijski umjetnik tražio modeles kojima æe poništiti specifiènu auruumjetnièkog predmeta, ipak nije naškodiloprivlaènosti objekata koje jeostavio iza sebe. Jednako se to odnosina zvuènu kulisu u beèkim dvoranamaumjetnosti kao što se tièe dvobojnih,najviše trobojnih reljefnih ploèa izplastike na kojima je krajnje šturo ihladno izazivao postojeæe muzeje teistodobno reklamirao vlastiti. Imaosam priliku uvjeriti se u to 1989. unjujorškoj Mary Boone galeriji, gdjeje bila izložena kompletna serija plastiènihploèa i, dakako, ponuðena naprodaju.S druge strane, Marcel Broodthaersje figura koja je zasigurno svojimpostupcima otklonila moguænost miješanjaraznoraznih kustosa, selektorai komesara u poslove njegova Muzejate se na taj naèin oslobodila ovisnostio struènjacima iz druge ruke, što jedanas gotovo neizvedivo te autore vrloèesto stavlja u nezavidan položaj. Potome bi ga trebalo pamtiti, po tomeæu ga posve sigurno pamtiti.


V/113, 25. rujna 2,,3.21novi mediji u umjetnosti i edukacijiiz dogaðanja koji æe se od 3. do6. listopada odvijati u prostorimaPuèkog otvorenog uèilištau Velikoj Gorici, odnosno u GalerijiGalženica i dvorani Galženica, zapoèelisu idejom da se jednom godišnjeorganizira izložba koja bi bila svojevrsnipresjek aktualne umjetnièkeprodukcije u Hrvatskoj. Na taj naèinstrpljivo bi se skupljala baza podataka,gradio arhiv koji bi u mreži drugihgalerija, muzeja i organizacija mogaobiti referentna toèka za buduæeumjetnièko, kritièko i uopæe kulturnodjelovanje. Nakon što je izbor pao nabrzo rastuæu produkciju video umjetnosti,i nakon što su u projekt ušliŽeljka Himbele, kustosica u Muzejusuvremene umjetnosti, i Dan Oki,umjetnik i profesor na Odsjeku za dizajnvizualnih komunikacija u Splitu,ideja se proširila na meðunarodnisimpozij Nove tehnologije – novi mediji uumjetnosti i umjetnièkoj edukaciji i radionicuIdentity Sharing Interface koju æevoditi predstavnica Internet straniceMouchette.org.Izbor teme simpozija i njegovihsudionika zasnivao se na nekolikoèinjenica. Prije svega, željeli smo raznoliku,ali i raštrkanu, sporadiènu inerijetko marginaliziranu umjetnièkuprodukciju na podruèju novih medijafokusirati oko neke èvrste toèke kojabi mogla biti zajednièka razlièitimumjetnièkim, teorijskim, kritièkim ikulturnim aktivnostima, odnosno kojabi mogla biti odreðeni okvir, polazišteza razlièite, èesto nepomirljive društveneprakse. Takoðer, još nas je jedanvažan podatak vodio kroz organizacijutih dogaðanja: Odsjek za dizajn vizualnihkomunikacija na Umjetnièkojakademiji u Splitu koji je – osnovan1997. – u prilièno zastarjeli sustavumjetnièke edukacije uveo sasvim novmodel i na kojem su ove godine diplomiraliprvi studenti. Uèinilo nam se,dakle, da je taj referentni kontekst,da je ta èvrsta toèka – ili da budemoSoftware i hardware novih medijaKlaudio ŠtefančićMeđunarodni simpozij Nove tehnologije – novi mediji u umjetnosti i umjetničkoj edukaciji iradionica Identity Sharing Interface, od 3. do 6. listopada u Pučkom otvorenom učilištuu Velikoj Gorici, Galeriji Galženica i dvorani Galženica, izložba (RE)SOURCES: novi mediji imladi hrvatski umjetnici, 3. do 26. listopada, Galerija Galženicaprecizniji – jedna od njih nekoliko,upravo sustav umjetnièke edukacijena visokim i srednjim umjetnièkimškolama. Drugim rijeèima, pokušalismo ukazati na jedan moguæi software,koji bi mogao koristiti, preoblièavati idistribuirati informacije koje iz umjetnièke,teorijske, tehnološke i u najširemsmislu društvene prakse sve bržeprolaze kraj nas. U sklopu takva edukacijskogsustava, medijska umjetnostne bi morala biti školski ili društvenieksces, skupa djelatnost pokretanaupornošæu i entuzijazmom, nego praksakoja, kao i svaka druga djelatnostoblikovana društvenim konsenzusom,svojom konstantnom djelatnošæu nadilazivlastite umjetnièke okvire i nužnoodreðuje našu svakodnevicu. U takvukontekstu, transfer izmeðu produkcijei recepcije, izmeðu umjetnosti i kulturei napokon izmeðu razlièitih društvenihsubjekata, mogao biti mnogobrži i djelotvorniji, a upravo je to onošto nas danas u susretu s društvimarazvijenog zapada fascinira. Na sreæu,ideja se izložbe i simpozija poklapa sužurbanim pripremama za ulazak uEuropsku uniju, odnosno s procesomkoji æe vrlo brzo promijeniti naš naèinživota, pa sukladno tome, i naš sustavvisokog školstva.Stoga æe izložba pokazati radovestudenata, koji su studij završili ili gajoš pohaðaju, i to na dvije umjetnièkeakademije – zagrebaèkoj i splitskoj– koje u ovom ili onom obliku imajuorganiziranu edukaciju medijskeumjetnosti. S druge strane, veæinasudionika simpozija ima dvostrukoiskustvo: umjetnièko i pedagoško, paæe biti zanimljivo vidjeti na koji sunaèin nastavu na podruèju medijskeumjetnosti organizirala zapadnoeuropska(Velika Britanija, Nizozemska),srednjoeuropska (Maðarska, Èeška,Poljska) i istoènoeuropska društva(Srbija i Crna Gora).Tekstovi koje donosimo u ovom tematuzapoèinju s intervjuom s DanomOkijem (Slobodanom Jokiæem) kojiopisuje rad Odsjeka na kojem predaje,buduæe planove, probleme nakoje nailaze i druge detalje koji moguupotpuniti sliku o ovom jedinstvenomsplitskom projektu.Kratki tekstovi Jasne Šikanje,umjetnice i docentice na grafièkomodsjeku tzv. pedagoške akademijeu Rijeci, i Borisa Šinceka, osjeèkogumjetnika, mogu se èitati i kao izvješæao trenutaènom stanju procesaosnivanja Akademije likovnih umjetnostiu Rijeci, odnosno Osijeku. Tajza hrvatsku kulturu kapitalni projekt,provlaèi se veæ godinama izmeðu ladicanekolicine ljudi, a da ni u jednomtrenutku nije stavljen na neku vrstujavnog uvida i rasprave. Tekst BorisaŠinceka svojim tonom dobro ilustriraatmosferu koja se oko ovog projektana raznim instancama vuèe veæ duljevrijeme. Tekst Izabelle Gustowske,umjetnice koja je u kontekstu suvremenepoljske umjetnosti bila jedanod pionira medijske umjetnosti, ikoju zbog toga bez imalo šale možemopredstaviti kao “poljsku SanjuIvekoviæ”, svojevrsni je dnevnikprofesorice suoèene s brzom i bitnopromijenjenom umjetnièkom i društvenomparadigmom i s pokušajem dase ona na obostranu korist – studentskui profesorsku – uspješno iskoristi.Naslov teksta Zoltana SzegedyjaMaszaka Media Model, s jedne stranemetaforièki može dodatno imenovatitemu cijelog dogaðanja u GalerijiGalženica, a s druge predstavlja uvodu ništa manje zanimljive dogaðaje kojisu se na samom poèetku devedesetihdogodili u Maðarskoj, kada je u okvirumaðarske umjetnièke Akademije uBudimpešti osnovan prvi Odsjek zamultimedijalnu umjetnost s ovu stranutada veæ srušenog Berlinskog zida.Tekst Moje pravo lice pomalo odskaèeod tog konteksta. On je prije sveganajava za radionicu Identity SharingInterface, ali i vrlo uspješan primjer netumjetnosti, koja je u domaæim okvirima,nažalost, i dalje na rubu interesa.udionici meðunarodnog simpozijaNovi tehnologije – novi mediji uumjetnosti i umjetnièkoj edukaciji:Dan Oki (Slobodan Jokić),Hrvatska, Nizozemska - Umjetniki filmski redatelj. Od 1998. predajevideooblikovanje i umjetnost novihmedija na Umjetnièkoj akademijiu Splitu. Umjetnièki radovi su muizlagani u Europi, Južnoj i SjevernojAmerici i Japanu. U njima posebnupažnju posveæuje razlièitim oblicimapokretnih slika i moguænostima njihoveprezentacije u mediju videa, videoinstalacija, filma i interaktivnih medija.(Vidi - www.miroslav-kraljevic.hr/1/okieng.htm)Gisela Domschke, Velika Britanija– Osnivaèica je i kreativna direktoricastudija 2MORO.TV u kojem suraðujes promidžbenim i dizajnerskim agencijamana razvoju projekata ili na realizacijiizložbi. Na Goldsmiths Collegeu Londonu, na odsjeku za kulturalnestudije predaje osnove multimedijalnogi interaktivnog oblikovanja uindustrijskom i umjetnièkom kontekstu.Od 1995. izlaže na gotovosvim znaèajnijim festivalima medijskeumjetnosti. (Vidi - http://2moro.tv i2moro.tv/previews/now.html)Zoltan Szegedy – Maszak,Mađarska – Umjetnik i predavaè kompjuterskeanimacije na Akademijiza primjenjene umjetnosti. Od 1997.redovni profesor na Odsjeku za multimedijalnuumjetnost na Akademijilikovnih umjetnosti u Budimpešti.Koordinator je programa u C3-Bruno RazumCentru za kulturu i komunikacije uBudimpešti. Njegova umjetnièka aktivnostobuhvaæa kratke filmove, videoradove, kompjutorsku animaciju, fotografiju,interaktivne instalacije. (Vidi- http://www.c3.hu/~szmz).Richard Barbrook, Velika Britanija– Medijski teoretičar i sociolog,osnivaè i profesor na HypermediaResearch Centre (HRC) u Londonu.Zajedno s Andy Cameronom autorje knjiga Californian Ideology iMedia Freedom, markantne kritikeneoliberalizma predstavljenog krozèasopis Wired, a u suradnji s PitomSchultzom 1997. napisao je cyberkomunistièkimanifest The DigitalArtisans Manifesto. (Vidi - http://www.hrc.wmin.ac.uk)Izabella Gustowska, Poljska - Radikao profesor na Akademiji u Poznanju,predajuæi multimedijalnu umjetnostkoja u njezinoj pedagoškoj praksiukljuèuje širok spektar umjetnièkihaktivnosti kao što su video umjetnost,interaktivne instalacije, performans,fotografiju. Izlaže od 1975.; a umjetnièkeradove najèešæe ostvaruje uciklusima (ciklus Relativne sliènostiI, Snovi, Raspjevane sobe...). Njeziniradovi s podruèja grafièke umjetnostinalaze se u brojnim muzejskim zbirkamai kolekcijama. (Vidi - http://free.art.pl/gustowska/)Michael Bielicky, Češka – Predavaè(do 2003.) na Odsjeku za nove medijepri Akademiji likovnih umjetnosti; organizatorsimpozija posveæenih novimmedijima te u periodu 1995-96. savjetnikVijeæa Europe na podruèju odnosakulture i tehnologije. U umjetnièkomradu posveæen je projektima koji naglašavajuinteraktivni odnos izmeðupublike i umjetnièkog rada, kao iodnos izmeðu razlièitih (virtualnih)razina stvarnosti. (Vidi - www.avu.cz/star/mb.html)Hermen Maat, Nizozemska- Na razlièitim visokim umjetnièkimškolama za umjetnost predajeod 1993.; trenutno na AkademijiMinerva u Groningenu predaje medijskuumjetnost Izlagao je na svimznaèajnijim medijskim festivalima uEuropi i SAD-u.. Radi interaktivneinstalacije koje realizira u razlièitimoblicima novih medija. (Vidi - http://www.xs4all.nl/~maat)Predstavnica web stranice mouchette.org- Mouchette je vrlo mladaumjetnica (nepunih 13) koja je ulistopadu 1996. kreirala svoju vlastituweb stranicu. Od tada nastupa nabrojnim izložbama i manifestacijama;u meðuvremenu njezina je webstranica postala vrlo poznata i toponajprije kao stranica koja se možegledati i kao umjetnièki rad. Svojuprisutnost i kontakte s brojnim posjetiteljimaodržava iskljuèivo u digitalnomobliku preko Internet stranice,odnosno putem e-mail adrese: mouchette@mouchette.org(Vidi - http://www.mouchette.org/cv/)Ivan Ladislav Galeta, Hrvatska- Multimedijalni umjetnik, filmskiredatelj i predavaè multimedijalneumjetnosti na Akademiji likovnihumjetnosti u Zagrebu. Njegov dosadašnjirad ukljuèuje razlièita podruèjaumjetnièkog izražavanja: eksperimentalnifilm, fotografiju, interaktivneinstalacije, procesualnu umjetnost,performans. (Vidi - www.C3.hu/scca/butterfly/Galeta/cv.html)Dejan Grba, Srbija i Crna Gora– Umjetnik, kustos i predavaè naInterdisciplinarnom poslijediplomskomstudiju na Univerzitetu umetnostiu Beogradu. Izlagao je na višesamostalnih i skupnih izložaba u Srbijii Crnoj Gori i u inozemstvu. Zajedno sDraganom V. Jovanoviæem i ZoranomTodoroviæem pokrenuo je radionicuFlu_ID: niz dogaðanja kojima je ciljpostojeæu nastavnu proceduru obogatitisadržajima iz aktualne umjetnièkeprakse i teorije. (Vidi - www. mip.at/de/werke/557-menu.html)Temat priredili Željka Himbele iKlaudio Štefančić


22 V/113, 25. rujna 2,,3.novi mediji u umjetnosti i edukacijiDanOkiProtiv pedagoške atrofiranostimjetnička akademijau Splitu ističe se prijesvega po djelovanjuOdsjeka za dizajn vizualnihkomunikacija, koji je u institucionalnuumjetničku edukacijui “službeno” unio senzibilitetprema umjetnosti novih medija.Danas je taj odsjek ravnopravantradicionalnim odsjecimakiparstva i slikarstva, a ovegodine su na njemu diplomiralii prvi studenti, koji su završiliumjetničku akademiju, a da– pojednostavljeno rečeno – nisutrebali znati crtati i slikati.Kako je došlo do toga da u okvirimakonzervativnog domaćegvisokog školstva, pa dakle i onogumjetničkog, profunkcionirajedan drukčiji pedagoški model?– Umjetnièka akademijau Splitu zapoèela je s radom1997. Mislim da su meðumnogim ljudima kljuènu uloguodigrali Kažimir Hraste iGorki Žuvela, neka mi oprostinetko ako sam ga preskoèio.Na našoj umjetnièkojakademiji djeluje i glazbenaakademija, no o njezinuosnivanju ne znam mnogo.Na akademiji sam poèeopredavati u jesen 1998. nadrugoj godini i to kolegij kojise zove Video oblikovanje, da bigodinu kasnije poèeo držatiklasu iz videa zajedno s kolegomVladom Zrniæem. Osimstudija videa koji je nosividio Odsjeka za dizajn vizualnihkomunikacija, postoji ikolegij grafièkog oblikovanjakoji drži Tomislav Lerotiæ.Tako su se na našem odsjekudiferencirale dvije grupe:jedna koja je više vezana zapokretne slike odnosno zasuvremenu umjetnost, i drugakoja je vezana za grafièkidizajn odnosno web dizajn. Upovodu toga smo – s obziromna to da smo dobili statusèetverogodišnjeg studija iprve diplomante – uputiliprijedlog Senatu splitskogsveuèilišta da se u okviruovog studija odnosno u okviruOdsjeka za dizajn vizualnihkomunikacija i službeno organizirajudva smjera: jedan kojibi pokrivao medijsku umjetnosti dizajn te drugi koji bise bavio grafièkom umjetnošæui web dizajnom. U tomsmislu studij je organizirantako da je prva godina studijaobvezna i zajednièka, a nakonnje se studenti usmjeravajuprema jednom od dva ponuðenasmjera.Jezik pokretnih slikaKako je organizirana nastavana dijelu Odsjeka na kojempredaješ?Željka HimbeleKlaudio ŠtefančićUmjetnik i profesor naUmjetničkoj akademiji uSplitu Dan Oki (SlobodanJokić) govori o edukaciji unovim medijima, Internetu,videu i suvremenojumjetnosti te slobodnijempristupu obrazovanjuVrijeme usvajanjanovog medija danasje sve kraće izapravo presudnoovisi o pojedincu,njegovu talentuda brzo apsorbiranovinu– Najprije æu nešto reæi okolegiju video oblikovanja,odnosno o klasi video umjetnostikoju držim, jer sam ustatusu docenta video oblikovanja,a kasnije se moguosvrnuti na cijeli studij. SVladom Zrniæem sam od poèetkasuraðivao na programuedukacije na podruèju videoumjetnosti. Taj smo programod poèetka zajedno radili, anastojali smo ga koncipiratitako da bi kolega Zrniæ naprvoj godini predavao jednuvrstu uvoda u pokretne slike,gdje bi objašnjavao osnovevideo i filmskog jezika, filmskeperspektive, zvuène slike,video-instalacije, osnove montaže,osnove digitalnih medija,itd. Pritom je interesantnoda je kolega Zrniæ školovanislikar s diplomom venecijanskeAkademije, pa je i njegovpristup dosta vezan za aspektslikarstva. No kako ga je praksaodvukla prema dokumentarnom,odnosno image filmu,na treæoj je godini preuzimaostudente koji su pokazivalisklonost dokumentarnom ilieksperimentalnom filmu. Ja,pak, kolegij video oblikovanjepredajem na drugoj godini itrudim se organizirati nastavui na praktiènoj i na teoretskojrazini. Taj praktièni dio organiziraosam u dva pravca.Jedan se sastoji u pisanjuiscrpnog sinopsisa, tj. scenarijaili pisanju interaktivnogstabla, ako je rijeè o interaktivnomvideu. Potom se tizadaci stavljaju na zajednièkudiskusiju, tako da se procespisanja i analize progresivnoudvostruèuje u odnosu nasamog studenta. Ta zajednièkaanaliza traje najmanjesemestar, a nakon nje predložakza izvoðenje rada smatrase gotovim. Nije nužno da tajproces dovede do konkretnerealizacije rada. To zapravoovisi o studentu i njegovojvolji želi li na temeljima zajednièkeinterpretacije i analizenjegovog predloška izvesti raddo kraja. Mislim da je taj procesvažan jer kod studenatarazvija senzibilitet kako pisatiza pokretne slike, odnosnoza video, film, itd. Takoðer,mislim da taj proces kod njihrazvija i svijest o tome kolikoje njihova zamisao produkcijskiizvediva. Drugi pravac jevježba koja se sastoji od jednostavnogpojavljivanja predkamerom. Naime, oni morajupred kamerom izvesti nekuvrstu performansa ili glume.Cilj te glume je postati svjestanonoga što je ispred kamere,odnosno postati svjestan vlastiteosobnosti. Na taj naèinpostaju zaèuðeni svojim licem,bojom glasa, akcentima,odnosno kontradiktornošæuonoga što jesu i onoga što sumislili da jesu. Tako studentidobivaju jedan izravniji, osobnijiuvid u fenomen i energijupokretnih slika. Vjerujemda se takvo iskustvo kasnijemože upotrijebiti u razlièitesvrhe i na razlièitim podruèjima:u galeriji, performansu,video instalaciji, filmu, videospotu, itd.Dinamika i otvorenostInternet umjetnostiNa treæoj godini, u klasikoju vodim – a za razlikuod kolege Zrniæa koji dostapozornosti posveæuje filmu– nastavu gotovo u cijelostiposveæujem digitalnim medijima,pa zbog toga mojapredavanja slušaju studentikoji su osim videa htjeli raditii interaktivne video instalacije,CD ROM-ove, Internetumjetnost, a i oni koji naginjudigitalnoj kinematografiji,igranom filmu u onoj njegovojdimenziji u kojoj je obilježenlikovnom umjetnošæu. Zasada je produkcija Internetumjetnosti mala, prije svegazbog loše kvalitete video slikekoju možemo dobiti s postojeæomtehnologijom. Što setièe Interneta, dakle, za sadaæemo se usredotoèiti na webstreaming i video conferencing.Takoðer, sljedeæi korak æe bitimedij DVD-a i njegove interakcijes Internetom, u smisluu kojem DVD može biti nekioptimalni nosaè pokretnihslika.Misliš li da se tehnološkanemogućnost intenzivnijeg bavljenjaInternet umjetnošću naakademiji poklopila s nekom vrstomevolucionističke teze koja uInternet umjetnosti vidi socijalnonajsloženiji i najotvorenijiumjetnički rad i koji upravozbog toga treba doći negdje nakonosnovnog uvida u povijestvizualne umjetnosti? Drugimriječima, trebaju li studentiprvo naučiti raditi s medijemvidea, grafičkim oblikovanjemili kamerom, prije nego što počnuraditi Internet umjetnostkoja implicira veliku publiku i uosnovi nepredvidljivu reakciju?– Kada se pojavi neki novimedij, kao što je Internet,onda se on prvo ispituje narazini vlastite prirode. U tomsmislu uloga umjetnika je odneprocjenjive važnosti, jerispituju tu prirodu drugimmetodama i s drukèijim ciljevima.Nesreæa je da se tajproces odvija u najbogatijimzemljama i da obièno prolazidosta vremena prije nego štose i u Hrvatskoj prihvati ipoène primjenjivati. Tada senajèešæe preuzima tuði, veærazraðeni svijet nekog medija.To znaèi da je iskustvo stakvom vrstom novih medijavrlo važan faktor bez kojegase ne može kreativno djelovatina tim podruèjima. Mojepedagoško iskustvo govori mida je vrijeme usvajanja novogmedija danas sve kraæe i dazapravo presudno ovisi o pojedincu,njegovu talentu dabrzo apsorbira novinu. Etièkiaspekt u tom smislu vrlo jebitan, upravo zbog imanentnogsvojstva Internet umjetnostida može komuniciratis velikim brojem publike najrazlièitijegprofila, èak i onekoje u tom suodnosu najmanjezanima umjetnièki, socijalniili etièki aspekt nekog rada.U svakom sluèaju, mislim dateza o prezahtjevnoj strukturiInternet umjetnosti ne drživodu, i da studente treba podržatiu njihovoj želji da rade ikomuniciraju sa širokom publikom,jer reakcije publike iprofesionalnog okruženja jakosu bitni za mlade umjetnike.Za edukacijuprilagođenu produkcijiKoliko je tvoj dugogodišnjiboravak, umjetnički rad i školovanjeu Nizozemskoj odredilopristup studentima na akademijiu Splitu? U nedavnomrazgovoru si spomenuo kako jebliski, otvoreni suodnos izmeđusvakog pojedinog studenta iprofesora, presudan u umjetničkojpedagogiji i kako u tom suodnosumogu profitirati obojicaili nijedan.– Da, bio sam na tri akademijeu Nizozemskoj, nadvije likovne i na jednojfilmskoj, na postdiplomskom.Nizozemci mnogo ulažu uumjetnost i, naravno, u znanost.Njihov pragmatizam,koji je rezultat vjere i ulaganjau zdrav razum, osobito mi jedrag. Možda zato što dolazimiz krajeva u kojima zdrav razumvrlo èesto nije kriterij zastvaranje vrijednosnih sistema.Ono što mi se èini najvažnijimu njihovom pedagoškomsistemu jest sposobnostda umjetnièku edukacijubrzo prilagode umjetnièkojprodukciji, toènije cjelokupnomdruštvenom životu.Pedagogija, pa i ona umjetnièka,zasniva se na starogrèkomprincipu voðenja, pomaganjanekome na odreðenom putuk odreðenom cilju. Ti naèinivoðenja ovise najviše o po-


V/113, 25. rujna 2,,3.23novi mediji u umjetnosti i edukacijijedinom studentu. Nekogamorate pustiti da ide sam, pamu tek na kakvom križanjueventualno pomoæi savjetom,komentarom, svojevrsnombrigom, razgovorom. Nekogamorate voditi: iæi ispred njegaili iza njega korak dva. Ovisi,dakle o studentu, ali i situaciji.Zbog toga mislim da pedagogna umjetnièkoj školi morastalno rekontekstualiziratisvoj odnos prema studentu,odnosno prema samoj djelatnosti.To je vrlo iscrpljujuæiproces. Morate biti izravni,iskreni, taktièni, zanimljivi...Možda se tako težak zadatakmože obaviti samo prihvaæajuæijednu Konfucijevu poukuu kojoj, parafraziram li, štoviše dajete više vam se vraæa,odnosno više možete primiti.Takvom pedagoškom procesunajbolja je podrška, naravno,institucionalni okvir u kojemse školovanje odvija. Hoæureæi da aktualni domaæi modelškolovanja koji od studentatraži bezuvjetnu posveæenostjednom mediju, jednom profesoru,jednoj klasi nije dobar.Studentima treba ponuditislobodu u izboru kolegija, bilopraktiènih, bilo teoretskih,omoguæiti im veæu pokretljivostkroz znanje ili neku posebnuvještinu, pri èemu bi nekiosnovni kostur usmjerenja– na primjer u Splitu, razlikaizmeðu grafièkog dizajna imedijske umjetnosti – reguliraosve devijacije do kojih utako otvorenom sustavu možedoæi.Kako u tom kontekstu vidišulogu gostujućih profesora?– Prije toga bih naglasiokako je na mnogim umjetnièkimakademijama uNizozemskoj statutarnoregulirano da vi ne možeteu svojstvu stalnog profesorapredavati na jednoj akademijidulje od pet godina. To jeneka vrsta birokratske regulacijejednog potencijalnogpsihološkog procesa: pedagoškeatrofiranosti. Što se tièegostujuæih profesora, èini mise da je problem i kod nas i udijelu Europe slièan. Naime,dok god je Akademija podsveuèilištem birokratske suzapreke pozivanju gostujuæih,domaæih i inozemnih, profesoravelike. Cijeli niz zakonaod znanstvenog statusa doporezne kategorije predavaèaupleæu se i zapravo onemoguæavajujedan vrlo jednostavanproces. U odnosu na interes iliprogram škole birate nastavnike,neke od njih pozovete najedan, dva ili više semestara,studenti dobiju veæu moguænostizbora, potom èovjekuplatite honorar, državi porez iidete dalje. Takva situacija jeuglavnom na amerièkim školamai na nekima od europskih,kao primjerice na njemaèkimi nizozemskim visokim školamaza umjetnost. Njihovasamostalnost im omoguæuje,barem na toj razini, veæufleksibilnost u odnosu napredavaèe, a time i na studente.U Splitu smo se stoga, sobzirom na to da smo u okvirutromog sveuèilišta, snalazilikako smo znali. Dovodio samdosta stranih gostiju, neke is Festivala novog filma ravnona akademiju gdje bi oni održaliradionicu ili predavanje,i to se pokazalo dobrim. Bilisu David Blair, Nan Hover,Gisela Domschke, NicoleGingras, Michael Gibbs, MarcMercier, Hrvoje Turkoviæ,Irma Ormezo, Atsushi Ogata,Nathalie Houtermans iz CellFoundation, i dosta drugih.Mislim da æu opet raditi naintenzivnijem protoku stranihpredavaèa i gostiju.Bruno Razum, TurnAktualni domaćimodel školovanjakoji od studentatraži bezuvjetnuposvećenostjednom mediju,jednom profesoru,jednoj klasi, nijedobar. Studentimatreba ponuditislobodu u izborukolegija, bilopraktičnih, biloteoretskih,omogućiti im većupokretljivost krozznanje ili nekuposebnu vještinuMedij i vrijemePrimjećujemo da izbjegavaštermin novi mediji. Također,izbjegavaš i termin umjetnost,a umjesto njih upotrebljavaštermin pokretnih slika koji jeizvorno dio filmske terminologije.Je li to odraz programaakademije na kojoj predaješ ilipostoji neki drugi, teoretski,razlog?– Ima više razloga. Èini mise da su i novi mediji i pokretneslike širi termin od onoga štoje shvaæeno kao suvremenaumjetnost. Barem u Europi.U Americi se s druge straneèešæe u muzejima modernei suvremene umjetnosti ravnopravnos djelima likovneumjetnosti izlažu i radovikoji potpadaju pod etiketuigranog filma, scenografije,suvremenog plesa, glume,glazbe i mnogobrojnih oblikamultimedijske umjetnosti isl. Te terminološke granicenisu èvrste i njihova primjenaovisi od zemlje do zemlje. Usvim ovim disciplinama imaviše nego dovoljno vizualneumjetnosti, pa bi svaki muzeju buduænosti o tome moraovoditi raèuna. Mislim da æe seu ovom stoljeæu raditi jednavelika rekapitulacija umjetnostipokretnih slika u dvadesetomstoljeæu i da æe rezultatibiti pomalo iznenaðujuæi.Takoðer, mislim da umjetnostne mora nužno imati muzejsko-galerijskiokvir da bi bilaumjetnost. Ona može biti nateleviziji, u eksterijeru, naInternetu, u nekoj urbanistièkojili socijalnoj cjelini ilizajednici, zapravo svugdje.Medijskoj ili novomedijskojumjetnosti pritom ide u prilogda u kratkom vremenskomtrajanju može komunicirati svrlo velikom publikom, i tonerijetko interaktivno, odnosnodvosmjerno. Pokretneslike, s druge strane, èini mise najbolje pokrivaju fenomenvizualne percepcije danas.Na primjer, na likovnim akademijamau Nizozemskoj, atu scenu kao nizozemski ðaknajbolje poznajem, nastava seorganizira u tri pravca: jedanje dvodimenzionalna vizualnost,drugi trodimenzionalna itreæi je percepcija u vremenu.Taj vremenski aspekt je dostabitan za ovo o èemu prièamojer najbolje odreðuje termin,odnosno umjetnost novihmedija. Èini se kao da je toono što je nedostajalo u povijestilikovne umjetnosti, tajvremenski aspekt.U Europi se u zadnjemdesetljeæu otvorilo mnogoakademija s (novo)medijskimatributom. Tako se terminjoš više širi pa imate èetverogodišnjestudije poput:film i televizija, interaktivnidizajn, performans, gluma ipantomima, fotografija, zvuki slika, vizualna antropologija,povijest medijske umjetnosti,teorija medija, itd. No to nijesluèaj samo s umjetnièkimakademijama. O muzejimakoji se žele graditi u dvadeseti prvom stoljeæu upravo seintenzivno diskutira. Mnogi,naime, smatraju da treba raditizasebne muzeje koji æeodgovarati black cube uvjetimaprezentacije.Ispiti nawww.interstory.org.Koji su planovi na Odsjekuza dizajn vizualnih komunikacijau Splitu?– Prije svega, trudimose iskoristiti priliku u kojojsmo za sada prvi odsjek zamedijsku umjetnost i dizajnu Hrvatskoj, u smislu u kojemmožemo mijenjati nekiširi umjetnièki i edukativnikontekst. Vrlo nam je važnoda od Ministarstva znanostii obrazovanja dobijemo jošnekoliko radnih mjesta zanaš odsjek. U nekoj daljnjojprojekciji to je od presudnevažnosti za normalan razvojodsjeka, jer mnogo ljudi jošradi gotovo besplatno. Osimmene, tu su i drugi. Veæ samspomenuo Vladu Zrniæakoji je trenutaèno proèelnikOdsjeka, Sandra Sterle je postalaprvi docent novih medijau Hrvatskoj i predaje na odsjecimaslikarstva i skulpture,Simon Bogojeviæ Narath trebauskoro postati prvi docent zaelektronsku animaciju, AnteVerzotti docent je na kolegijuposveæenom fotografiji, tu jei Tomislav Lerotiæ i mnogidrugi. Takoðer, nadam se daæemo za par godina uspjetiotvoriti postdiplomski studijza medijsku umjetnost, koji bibio dvojezièni (engleski i hrvatski).Radit æemo i dalje nastalnom osuvremenjivanju našegstudija. Ovog ljeta, pak, urazredbenom ispitu prvi putau povijesti hrvatskog umjetnièkogškolstva primijenjena jeInternet stranica www.interstory.org.Stranica je zapravomoj zajednièki umjetnièki radsa Sandrom Sterle, koji je napravljenzahvaljujuæi natjeèajunizozemskog Kunstgebouwa.U Nizozemskoj je zadnje dvijegodine izlagan u muzejimai galerijama i istodobno upotrebljavanu završnim razredimasrednjih škola. Stranicuje programirao Marc Boon,a kasnije smo je prilagodilihrvatskom jeziku i uspješnorekontekstualizirali. Za rad nastranici nije potrebno nikakvoprethodno znanje u radu sraèunalom, tako da su svi kandidatina prijemnom ispituimali jednake startne pozicije.Bilo je zanimljivo gledati njihdvadesetak koji su prošli udrugi krug prijemnih ispitakako istodobno rade na raèunalimai pohranjuju svoje radovepod šiframa na Internetmrežu. Bilo je napeto i zanas profesore. Kako je ovobila moja ideja, bojao sam senestabilnosti Interneta, iakosam znao da stranica do sadanije zakazala. Tako je bilo iovaj put, unatoè istodobnomprisustvu dvadesetak ljudi naInterstory.org. Zbog oèuvanjaanonimnosti, šifre radova imalesu èetiri slova i èetiri brojkei automatski su bili arhiviranina data base pod šifrom i rednimbrojem. Možete ovajprijemni zadatak iz videooblikovanja i danas vidjeti natoj Internet stranici. Kasnije,kada smo za vrijeme usmenogispita pitali kandidatešto ih se naroèito dojmilo narazredbenom ispitu, mnogi suizabrali upravo taj zadatak izvideo oblikovanja. Zanimljivaje ta rekontekstualizacija ukojoj se interaktivna Internetvideo instalacija iz kontekstaprezentacije u muzejuu Nizozemskoj postavlja naprijemni ispit na umjetnièkuakademiju u Hrvatsku. Toje upravo ono o èemu samgovorio kada sam rekao dasuvremena umjetnost stalnoiznalazi nove modele svojeprezentacije i svoje društveneuloge.


24 V/113, 25. rujna 2,,3.novi mediji u umjetnosti i edukacijiKako se i dalje možemo čuditi?Videoinstalacija szeptem..., 1999.Izabella GustowskaTreba biti u stanju neprestanogčuđenja, i u umjetnosti, i u životu, i u“procesu umjetničkog poučavanja”.U tom poučavanju mora postojatisvojevrsni konsenzus, svojevrsnipristanak na takav proces izmeđuonoga koji poučava i onoga kojisluša… Treba biti spreman naeuforiju, ali i na umor, čak i dosadurvatska spisateljica koja živi uemigraciji Dubravka Ugrešiæ usvojoj knjizi Muzej bezuvjetne predajenavodi listu predmeta koji su pronaðeniu želucu morskog slona Rolanda,koji je svoj život završio 1961. u berlinskomzoološkom vrtu, osam dana nakonpodizanja Berlinskog zida. Lista sadržioko 40 predmeta kao što su: sunèanenaoèale, plastièan automobil zeleneboje, djeèji novèanik, kompas, kljuèevi,padobran (djeèja igraèka), džepni nožiæ,drvena olovka, ženska narukvica (najvjerojatnijesrebrna), plastièna torbicaza igle i konac, itd.Tim predmetima upravlja sluèaj, alikako piše autorica “ne može odoljetipoetskoj misli da su s vremenom predmetimeðu sobom uspostavili tanahnijeveze... Ako mu se uèini da meðupoglavljima nema smislenijih i èvršæihveza, neka bude strpljiv, veze æe sepostepeno uspostaviti same.”Kao dvadesetogodišnjak, ruski pjesnikJosif Brodski opisuje lekciju kakvuje dobio od starijega pjesnika JewgenijaRejna. “U stihu bi trebalo biti višeimenica nego pridjeva i glagola. Stih bitrebao biti pisan tako, da ako položišna njega èaroban ubrus, papir æe i daljebiti crn, jer æe na njemu ostati imenice:stol, stolac, konj, pas, tapete, sofa.”Potaknuta ovim književnim svjedoèanstvima,osjeæam kako se stvara mrežauzajamnosti, kako se grade razlièitikonteksti, konaèno, kako se slaže svojevrsnidesktop, mapa plutajuæih slika.Otvara se podruèje na kojem se realnoi virtualno nekako pronalaze i gotovovežu. Naravno, to su samo fragmenti,no nadahnjuju i možda mi posluže kaolajtmotiv mog rada sa studentima unovoj akademskoj godini. Prihvaæam tumoguænost, tu otvorenost.Sve i ništa možepotaknuti našu maštu,uèiniti da zamašnjakljudskog interesa ienergije poène djelovati.Odlučno sam protivbilo kakvih metodapoučavanja; ipak, činimi se da su me krozpedagoški rad vodilaodređena stanja:provokacija, znatiželja,iščekivanje, sumnja ivjera u ljudsku maštu itajnu koju umjetnost nosiu sebiU stanjuneprestanogčuđenjaPoljakinja prof.Alicja Kepinska piše:“Umjetnost je izuzetansugovornik. Vrijeme,prostor, identitet, predmetii pojave uumjetnosti reèenicesu pomoæukojih nastavljamo,slažemo itražimo svoj neprestanidijalogs umjetnošæu iu umjetnosti. Uumjetnosti je sveu stanju neprestanogkretanja:nešto poprimiodreðeni obliksamo da bi veæ uslijedeæem trenutkubilo neštodrugo, onakvokakvo nismo oèekivali.“ Upravozbog toga trebabiti u stanju neprestanogèuðenja,i u umjetnosti i u životu i u “procesuumjetnièkog pouèavanja”.U tom pouèavanju mora postojatisvojevrsni konsenzus, svojevrsni pristanakna takav proces izmeðu onogakoji pouèava i onoga koji sluša, izmeðupošiljatelja informacije i primateljainformacije; na vrijeme i prostor, izbormetode ili tehnologije od jednostavneka naprednoj. Treba biti spreman naeuforiju, ali i na umor, èak i dosadu.Možda æe ova reèenica zvuèati arhaièno,no èini mi se da je u životu najvažnijaraznolikost iskustava. Podjednakoprepuštanje virtualnoj stvarnost, kao iiskustvu koje proizlazi iz realnog, fizièkogsvijeta.Možda se varam, možda je jedininaèin da pošaljem informaciju i da onastigne do nekog drugog taj da koristimtehnološke posrednike, tehnièke protezeljudske komunikacije. Današnjimladi èovjek živi u virtualnoj stvarnosti,stvara hibride (npr. posljednjiBijenale u Veneciji), žonglira citatimaiz reklama, pa èak i osjeæaje smješta uvrijeme Interneta. On je, kao što kažeWelsh: “Mentalni, psihièki i svakodnevnilutalica koji na prirodan naèin prelaziizmeðu razlièitih oblika stvarnosti.“Uvijek me iznova fascinira kolikouživamo u tom miješanju razlièitihstvarnosti, u tom surfanju po razlièitimrazinama pojavnosti.“Jako dobro znam”, piše SlavojŽižek, “da je to što vidim privid izvedendigitalnim strojem, i još se k tomuslažem da u to budem uvuèen, da seponašam kao da u to vjerujem. Samimtime odbacujem to što govori mojesimbolièno znanje i odluèujem se vjerovatisamo u to što vidim. “Videoinstalacija Repetitions II., 1998.Partnerstvo profesora istudentaZato je partnerstvo danas tolikoteško, i shodno tome, zato je odnosizmeðu dvaju sugovornika, izmeðu,primjerice, studenta i profesora vrlozahtjevan. Mi smo kao dvoje ljudi(student i profesor) koji se ne poznajui koji se viðaju u prosjeku tri do petgodina, a ponekad, vrlo rijetko i duže.I kao u svakoj vezi, ili nešto izmeðunas zaiskri, pa zanimljivo provodimovrijeme u uzajamnoj stimulaciji, ili seveza pokaže neuspjela. No, moj zadatakje otkriti u partneru moguænostikoje nije ni slutio, uvjeriti ga da je inteligentan,bogat duhom, da sam sebipredstavlja tajnu, da su njegove stvaralaèkesposobnosti kao bunar bez dna.Naravno, ništa nije savršeno.Dapaèe, ni ne mora biti.Zato partneri èine pogreške; na primjer,moguæe je da prekomjerno eksploatiramnekog mladog èovjeka ili mladuženu. Takoðer, moguæe je da naiðemna vrlo plitak bunar i tada se ne možepuno uèiniti: studenta/studenticu trebapustiti da radi i rastati se na bezbolannaèin. Treba se prisjetiti da se u takvompartnerstvu, partnerstvu izmeðu profesorai studenta/studentice èesto punodaje, a malo dobiva. Zahvalna sam svimmladim ljudima koji su u mom tridesetogodišnjemradu doprinijeli trenucimaoduševljenja, ganuæa, vjeri u umjetnost,te svima onima koji su se bunili, bilikritièni, beskompromisni, nepopustljiviu obrani svojih uvjerenja – možda upravonjima najviše zahvaljujem.Zapravo, odluèno sam protiv bilokakvih metoda pouèavanja, pa ipak,èini mi se da su me kroz pedagoški radvodila odreðena stanja: provokacija,znatiželja, išèekivanje, sumnja i – ato danas može zvuèati vrlo arhaièno– vjera u ljudsku maštu i tajnu kojuumjetnost nosi u sebi. Postoji reèenicaHenry Millera u Nexusu:“Ako skaèeš u vodu, skoèi bez pojasaza spašavanje, jer æeš se s njim utopiti.“Ili drugim rijeèima, idi na sve iliništa. Mladi ljudi idu na sve ili ništa, usebi nose intenzivnost, interes, brzinu.Robert Cover, amerièki prozaik i predstavnikpostmodernistièke književnosti,pisao je: “Istina je takva moèvarada je moramo nanovo stvarati kako bise dalo u njoj živjeti. “Jezik vremenaKako partnerstvo ni za mene ni zastudente ne bi bilo optereæujuæe, trudimse hraniti ga sadašnjim trenutkom,svime onim što ono donosi umjetnosti isvakodnevnom životu.Premda je život danas tako intenzivan,premda se kreæe u više ravnopravnihstvarnosti i premda se èini dasu moguænosti stvorene tehnologijomneiscrpne, ipak svakoga od nas u nekomnepoznatom trenutku hvata dosada.Ali dosada kao što je pisao Josif Brodski“progovara jezikom vremena imože donijeti najvrjedniju lekcijuu životu – lekciju naše potpuneprolaznosti. “ Toga se treba sjetitikada u radionici ili uèionici nastupivrijeme stagnacije.Spašavajuæi vlastiti životŠeherezada je pripovijedala prièukoja nije završavala, nego se plela,prelamala, usložnjavala i tako produžavalaživot sebi i svojoj pripovjedaèici.Jedan od najcjenjenijihpisaca dvadesetog stoljeæa JorgeLuis Borges udvostruèavao je ilinekoliko puta umnožavao svjetovekoje je izmislio, ponovo budeæiu život knjige koje su pripadaleizmišljenim ili èak pravim bibliotekama.Èovjek današnjice živiu mnogo zamršenih, razlièitihsvjetova i povremeno je teškopokazati koji je svijet polazišteumjetnosti, trodimenzionalnastvarnost ili pak ona koja je registriranakamerom ili kodirana u kompjuterskojmemoriji. I to je dobro.“U jednom samostanu lame, želeæipromijeniti kalpu-epohu kojatraje tisuæu godina, moraju ponovitimantru milijardu puta. Naruèuju kompjuterkako bi se stvar brže završila.Kompjutor radi, kada se približavamilijardi, zvijezde se poèinju gasiti.”Treba li uistinu požurivati vrijeme i težitinekoj neodreðenoj savršenosti? Jer,ono što nas održava budnim u odnosuna razlièite stvarnosti, ipak je neprestanaznatiželja, vlastita nesavršenost,stalna sumnja i sposobnost da se i daljeèudimo.S poljskoga preveli Jelena Halić i KlaudioŠtefančić


24 V/113, 25. rujna 2,,3.V/113, 25. rujna 2,,3.25novi mediji u umjetnosti i edukacijinovi mediji u umjetnosti i edukacijiKako se i dalje možemo čuditi?Mađarska mreža za novemedijeJelena BracunVideoinstalacija szeptem..., 1999.Izabella GustowskaTreba biti u stanju neprestanogčuđenja, i u umjetnosti, i u životu, i u“procesu umjetničkog poučavanja”.U tom poučavanju mora postojatisvojevrsni konsenzus, svojevrsnipristanak na takav proces izmeđuonoga koji poučava i onoga kojisluša… Treba biti spreman naeuforiju, ali i na umor, čak i dosadurvatska spisateljica koja živi uemigraciji Dubravka Ugrešiæ usvojoj knjizi Muzej bezuvjetne predajenavodi listu predmeta koji su pronaðeniu želucu morskog slona Rolanda,koji je svoj život završio 1961. u berlinskomzoološkom vrtu, osam dana nakonpodizanja Berlinskog zida. Lista sadržioko 40 predmeta kao što su: sunèanenaoèale, plastièan automobil zeleneboje, djeèji novèanik, kompas, kljuèevi,padobran (djeèja igraèka), džepni nožiæ,drvena olovka, ženska narukvica (najvjerojatnijesrebrna), plastièna torbicaza igle i konac, itd.Tim predmetima upravlja sluèaj, alikako piše autorica “ne može odoljetipoetskoj misli da su s vremenom predmetimeðu sobom uspostavili tanahnijeveze... Ako mu se uèini da meðupoglavljima nema smislenijih i èvršæihveza, neka bude strpljiv, veze æe sepostepeno uspostaviti same.”Kao dvadesetogodišnjak, ruski pjesnikJosif Brodski opisuje lekciju kakvuje dobio od starijega pjesnika JewgenijaRejna. “U stihu bi trebalo biti višeimenica nego pridjeva i glagola. Stih bitrebao biti pisan tako, da ako položišna njega èaroban ubrus, papir æe i daljebiti crn, jer æe na njemu ostati imenice:stol, stolac, konj, pas, tapete, sofa.”Potaknuta ovim književnim svjedoèanstvima,osjeæam kako se stvara mrežauzajamnosti, kako se grade razlièitikonteksti, konaèno, kako se slaže svojevrsnidesktop, mapa plutajuæih slika.Otvara se podruèje na kojem se realnoi virtualno nekako pronalaze i gotovovežu. Naravno, to su samo fragmenti,no nadahnjuju i možda mi posluže kaolajtmotiv mog rada sa studentima unovoj akademskoj godini. Prihvaæam tumoguænost, tu otvorenost.Sve i ništa možepotaknuti našu maštu,uèiniti da zamašnjakljudskog interesa ienergije poène djelovati.Odlučno sam protivbilo kakvih metodapoučavanja; ipak, činimi se da su me krozpedagoški rad vodilaodređena stanja:provokacija, znatiželja,iščekivanje, sumnja ivjera u ljudsku maštu itajnu koju umjetnost nosiu sebiU stanjuneprestanogčuđenjaPoljakinja prof.Alicja Kepinska piše:“Umjetnost je izuzetansugovornik. Vrijeme,prostor, identitet, predmetii pojave uumjetnosti reèenicesu pomoæukojih nastavljamo,slažemo itražimo svoj neprestanidijalogs umjetnošæu iu umjetnosti. Uumjetnosti je sveu stanju neprestanogkretanja:nešto poprimiodreðeni obliksamo da bi veæ uslijedeæem trenutkubilo neštodrugo, onakvokakvo nismo oèekivali.“ Upravozbog toga trebabiti u stanju neprestanogèuðenja,i u umjetnosti i u životu i u “procesuumjetnièkog pouèavanja”.U tom pouèavanju mora postojatisvojevrsni konsenzus, svojevrsni pristanakna takav proces izmeðu onogakoji pouèava i onoga koji sluša, izmeðupošiljatelja informacije i primateljainformacije; na vrijeme i prostor, izbormetode ili tehnologije od jednostavneka naprednoj. Treba biti spreman naeuforiju, ali i na umor, èak i dosadu.Možda æe ova reèenica zvuèati arhaièno,no èini mi se da je u životu najvažnijaraznolikost iskustava. Podjednakoprepuštanje virtualnoj stvarnost, kao iiskustvu koje proizlazi iz realnog, fizièkogsvijeta.Možda se varam, možda je jedininaèin da pošaljem informaciju i da onastigne do nekog drugog taj da koristimtehnološke posrednike, tehnièke protezeljudske komunikacije. Današnjimladi èovjek živi u virtualnoj stvarnosti,stvara hibride (npr. posljednjiBijenale u Veneciji), žonglira citatimaiz reklama, pa èak i osjeæaje smješta uvrijeme Interneta. On je, kao što kažeWelsh: “Mentalni, psihièki i svakodnevnilutalica koji na prirodan naèin prelaziizmeðu razlièitih oblika stvarnosti.“Uvijek me iznova fascinira kolikouživamo u tom miješanju razlièitihstvarnosti, u tom surfanju po razlièitimrazinama pojavnosti.“Jako dobro znam”, piše SlavojŽižek, “da je to što vidim privid izvedendigitalnim strojem, i još se k tomuslažem da u to budem uvuèen, da seponašam kao da u to vjerujem. Samimtime odbacujem to što govori mojesimbolièno znanje i odluèujem se vjerovatisamo u to što vidim. “Videoinstalacija Repetitions II., 1998.Partnerstvo profesora istudentaZato je partnerstvo danas tolikoteško, i shodno tome, zato je odnosizmeðu dvaju sugovornika, izmeðu,primjerice, studenta i profesora vrlozahtjevan. Mi smo kao dvoje ljudi(student i profesor) koji se ne poznajui koji se viðaju u prosjeku tri do petgodina, a ponekad, vrlo rijetko i duže.I kao u svakoj vezi, ili nešto izmeðunas zaiskri, pa zanimljivo provodimovrijeme u uzajamnoj stimulaciji, ili seveza pokaže neuspjela. No, moj zadatakje otkriti u partneru moguænostikoje nije ni slutio, uvjeriti ga da je inteligentan,bogat duhom, da sam sebipredstavlja tajnu, da su njegove stvaralaèkesposobnosti kao bunar bez dna.Naravno, ništa nije savršeno.Dapaèe, ni ne mora biti.Zato partneri èine pogreške; na primjer,moguæe je da prekomjerno eksploatiramnekog mladog èovjeka ili mladuženu. Takoðer, moguæe je da naiðemna vrlo plitak bunar i tada se ne možepuno uèiniti: studenta/studenticu trebapustiti da radi i rastati se na bezbolannaèin. Treba se prisjetiti da se u takvompartnerstvu, partnerstvu izmeðu profesorai studenta/studentice èesto punodaje, a malo dobiva. Zahvalna sam svimmladim ljudima koji su u mom tridesetogodišnjemradu doprinijeli trenucimaoduševljenja, ganuæa, vjeri u umjetnost,te svima onima koji su se bunili, bilikritièni, beskompromisni, nepopustljiviu obrani svojih uvjerenja – možda upravonjima najviše zahvaljujem.Zapravo, odluèno sam protiv bilokakvih metoda pouèavanja, pa ipak,èini mi se da su me kroz pedagoški radvodila odreðena stanja: provokacija,znatiželja, išèekivanje, sumnja i – ato danas može zvuèati vrlo arhaièno– vjera u ljudsku maštu i tajnu kojuumjetnost nosi u sebi. Postoji reèenicaHenry Millera u Nexusu:“Ako skaèeš u vodu, skoèi bez pojasaza spašavanje, jer æeš se s njim utopiti.“Ili drugim rijeèima, idi na sve iliništa. Mladi ljudi idu na sve ili ništa, usebi nose intenzivnost, interes, brzinu.Robert Cover, amerièki prozaik i predstavnikpostmodernistièke književnosti,pisao je: “Istina je takva moèvarada je moramo nanovo stvarati kako bise dalo u njoj živjeti. “Jezik vremenaKako partnerstvo ni za mene ni zastudente ne bi bilo optereæujuæe, trudimse hraniti ga sadašnjim trenutkom,svime onim što ono donosi umjetnosti isvakodnevnom životu.Premda je život danas tako intenzivan,premda se kreæe u više ravnopravnihstvarnosti i premda se èini dasu moguænosti stvorene tehnologijomneiscrpne, ipak svakoga od nas u nekomnepoznatom trenutku hvata dosada.Ali dosada kao što je pisao Josif Brodski“progovara jezikom vremena imože donijeti najvrjedniju lekcijuu životu – lekciju naše potpuneprolaznosti. “ Toga se treba sjetitikada u radionici ili uèionici nastupivrijeme stagnacije.Spašavajuæi vlastiti životŠeherezada je pripovijedala prièukoja nije završavala, nego se plela,prelamala, usložnjavala i tako produžavalaživot sebi i svojoj pripovjedaèici.Jedan od najcjenjenijihpisaca dvadesetog stoljeæa JorgeLuis Borges udvostruèavao je ilinekoliko puta umnožavao svjetovekoje je izmislio, ponovo budeæiu život knjige koje su pripadaleizmišljenim ili èak pravim bibliotekama.Èovjek današnjice živiu mnogo zamršenih, razlièitihsvjetova i povremeno je teškopokazati koji je svijet polazišteumjetnosti, trodimenzionalnastvarnost ili pak ona koja je registriranakamerom ili kodirana u kompjuterskojmemoriji. I to je dobro.“U jednom samostanu lame, želeæipromijeniti kalpu-epohu kojatraje tisuæu godina, moraju ponovitimantru milijardu puta. Naruèuju kompjuterkako bi se stvar brže završila.Kompjutor radi, kada se približavamilijardi, zvijezde se poèinju gasiti.”Treba li uistinu požurivati vrijeme i težitinekoj neodreðenoj savršenosti? Jer,ono što nas održava budnim u odnosuna razlièite stvarnosti, ipak je neprestanaznatiželja, vlastita nesavršenost,stalna sumnja i sposobnost da se i daljeèudimo.S poljskoga preveli Jelena Halić i KlaudioŠtefančićZoltan Szegedy MaszakO izložbi koja uvodi nove medijena mađarsku scenu, Odsjeku zamultimedijalnu umjetnost uBudimpešti kao prvom osnovanominstitucionalnom okviru zapodučavanje novih medija napodručju istočne i srednje Europete centru koji je glavni podupirateljmedijske umjetnosti u MađarskojO izložbi Media Model u Budimpeštizložbu Media Model organiziraoje C3 (Centar za kulturu i komunikaciju)na kojoj je prikazaoradove nastale u razdoblju od 1989. do2000. Izložba je bila dio velikog projektakoji je na prelasku milenija trebaoprikazati maðarsku kulturu, a iniciralesu je Nacionalna udruga maðarskihumjetnika i Umjetnièka galerija izBudimpešte. Uvodni tekst u kataloguizložbe napisao je Miklos Peternak imožda je najbolja ilustracija promjenakoje su zahvatile maðarsku umjetnostna prijelazu iz osamdesetih u devedesetegodine prošlog stoljeæa: “Nakonpolitièkih promjena ne nastupaju nužnotransformacije u umjetnosti iako,kao što je dokazala povijest dvadesetogstoljeæa, one mogu privremeno utjecatina aktualne i lokalne umjetnièkepristupe. Ipak, 1989. može se smatratiosobitom, simboliènom prekretnicom,kako s obzirom na politièke, tako is obzirom na umjetnièke odnosnokulturološke promjene, premda suse politièke promjene dogodile spektakularno,a umjetnièke, odnosnokulturološke, gotovo kriomice. Pokopmuèenika revolucije u Budimpešti iz1989., otvaranje granica za izbjeglice izIstoène Njemaèke, rušenje Berlinskogzida te televizijski prijenos revolucijeu Rumunjskoj, èine 1989. godinu posebnomiako se još nije dogodio potpunikolaps postojeæih društvenih sistema.U istu godinu – nekoliko godina nakonprvog emitiranja satelitske televizije teprije rasprostranjenosti mobilnih telefona– takoðer možemo smjestiti i podatakda je izumljen Internet (WorldWide Web), komunikacijska mreža kojaje prouzroèila eksploziju informacijai/ili rezultirala radikalnim komunikacijskimpromjenama, i ta se podudarnostne smije zanemariti.”Iako Maðarska posjeduje ozbiljnutradiciju eksperimentalnog filma ivideo umjetnosti, ni publika ni veæinaumjetnika nije osjetila paradigmatskepromjene u funkciji umjetnosti sve dodevedesetih. Upravo drukèija senzibilnoststudenata umjetnosti bila je takoja je spoznala da kreativna prisutnostlikovnog umjetnika zahtijeva novenaèine razmišljanja i djelovanja unutarumjetnièke scene, u okviru informacijskog,medijski osviještenog društva.U razdoblju od 1990. do 1991. godine,usporedno s politièkim promjenama, tekao posljedica studentske revolucije, osamnaestnovih profesora pozvano je naLikovnu akademiju u Budimpešti te jeosnovan novi Odsjek za multimedijalnuumjetnost kao prvi institucionalni,obrazovni okvir za medijske umjetnostina sveuèilišnoj razini u istoènoeuropskojte srednjoeuropskoj regiji.Razvoj umjetnosti novih medija uposljednjih dvanaest godina svjedoèida se radovi studenata mogu smatratiiznimno pouzdanim pokazateljima evolucijemedijske umjetnosti.Odsjek za multimedijalnuumjetnost na Akademijilikovnih umjetnosti uBudimpešti – http://intermedia.c3.hu/Zadatak Odsjeka za multimedijalnuumjetnost jest da proširi studij umjetnostina one oblike i tehnike umjetnostikoji su se prvi put pojavili još uumjetnosti dvadesetog stoljeæa, a jošnemaju tradiciju u maðarskom višemi institucionaliziranom umjetnièkomobrazovanju – fotokinetika i elektronièkaumjetnost, multimedija, interaktivnaumjetnost, umjetnost okoliša, performansi,nove komunikacijske tehnikete multidisciplinarnost. Osim buðenjasvijesti o promjeni funkcije umjetnosti,cilj je i razvijanje aktivne i kreativneprisutnosti na kulturološkom planuinformacijski orijentiranog društva, te,prije svega, istraživanje i podupiranjekognitivnog umjetnièkog ponašanja.Odsjek se razvijao paralelno s drugimsliènim europskim pothvatima,ali je taj razvoj imao regionalne odlike.U poèecima djelovanja, ono što je najsnažnijekarakteriziralo Maðarsku, kaoi Istoènu Europu, bilo je pokretanjeprocesa koji su nastojali promijenititruli sistem i njegovu ekonomiju te gareprogramirati u društvo koje funkcionira.Taj dugotrajni proces usporavanje nepredvidljivim poteškoæama, azanimljiv je s umjetnièkog aspekta jerje djelovao na obrazac ponašanja umjetnikau izmijenjenom društvu. S obziromna veliko podruèje koje umjetnostpokriva, intermedijska i interdisciplinarnaosviještenost gotovo je nužnapri stvaranju veze izmeðu kulturnetradicije i aktualne situacije koja seneprekidno mijenja.Osim buđenja svijesti o promjeni funkcije umjetnosti,cilj je odsjeka i razvijanje aktivne i kreativneprisutnosti na kulturološkom planu informacijskiorijentiranog društva te, prije svega, istraživanje ipodupiranje kognitivnog umjetničkog ponašanjaBruno Razum, ŽenaRazvoj umjetnosti novih medija u posljednjih dvanaestgodina svjedoči da se radovi studenata mogusmatrati izuzetno pouzdanim pokazateljima evolucijemedijske umjetnostiNukleus petogodišnjeg akademskogprograma multimedijalne umjetnostisastoji se od umjetnièke uporabe novihmedija u teoriji i praksi, znanosti itehnike, te teži poimanju umjetnostikao cjeline. Stoga ne favoriziramo pojedinetehnike, oblike ili stajališta, nego,naprotiv, nastojimo bilo koji oblik radauèiniti otvorenim za razlièitu interpretaciju.S obzirom na to da se teorija ipraksa kombiniraju u tom obliku obrazovanja,pored nastojanja da prouèeindividualne, zasebne medije, njihovupovijest, oblik, estetiku i sociologiju,studenti se mogu koncentrirati i napitanja njihove interpretacije. Namjeranam je da Odsjek bude istraživaèkicentar u kojem je vrhunska tehnologija– primjerena potrebama umjetnosti– jednako dostupna kao i do sadapoznata, èak i tehnološki zastarjela,oprema.C3 Centar za kulturu ikomunikaciju – http://www.c3.hu/Aktivnost Soros centra za suvremenuumjetnost odigrala je vrlo važnuulogu u predstavljanju i pokretanjudrukèijih oblika suvremene umjetnostiu Maðarskoj. Serija izložbi koju jeorganizirao SCCA (Arhitektonske vizijedanas 1990., Sub Voce – Suvremene maðarskevideo-instalacije 1991., Polifonija– Društvena kritika u suvremenoj maðarskojumjetnosti 1993., The Butterfly Effect1996.), omoguæila je umjetnicima realizacijui prezentaciju raznovrsnih projekatate je opæenito javnosti predstaviladrukèije oblike umjetnièkih aktivnosti.Javni uspjeh prve izložbe posveæenemedijskoj umjetnosti u regiji, nazvaneThe Butterfly Effect, rezultirao je osnivanjemCentra za kulturu i komunikacijuC3, danas poznatim medijskim centromkoji je glavni podupiratelj novihmedijskih umjetnosti u Maðarskoj.Osim što organizira i producira maðarskei meðunarodne izložbe, C3 je ujednoi jedina maðarska institucija kojapodupire stvaranje medijske umjetnostikroz svoje rezidencijalne programe.Aktivnosti C3 na meðunarodnoj razinivrlo su važne za maðarsku umjetnièkuscenu, a projekti raðeni u suradnji sostalim medijskim centrima naglašavajuaktualnu prisutnost maðarskihumjetnika i studenata na meðunarodnojumjetnièkoj sceni.Ciljevi Centra za kulturu i komunikacijuC3 su kulturni utjecaji ikreativna uporaba novih znanstvenih itehnoloških otkriæa, istraživanje, razvoji podupiranje inovativnih umjetnièkihpotencijala, te iniciranje i realizacijaumjetnièkih, znanstvenih, komunikacijskih,obrazovnih i kulturološkihprograma.C3 je otvorena, neprofitabilnainstitucija, prostor za inovativne eksperimentei razvoj vezan uz komunikaciju,kulturu i otvorenost društva. Unjezinom fokusu nalazi se organizacijaprojekata i kooperativnih djelovanja udomeni umjetnosti, znanosti i tehnologije.S obzirom na ciljeve, C3 se bavi sesljedeæim zadaæama:– Osiguravanje prostora i moguænostiza otvorenu razmjenu informacija terazgovore vezane uz medijsku kulturu,bez nekog osobnog interesa ili predrasuda,te omoguæavanje pristupa rezultatimaširoj javnosti.– Podupiranje umjetnièkih i interdisciplinarnihprojekata, a koji se moguostvariti putem sredstava ili infrastruktureCentra.– Tumaèenje, interpretiranje i distribuiranjerezultata rada kroz organizacijuraznovrsnih dogaðaja, izložbi ikonferencija, tradicionalnih i elektronièkihpublikacija, biltena i struènihèasopisa koji povremeno izlaze kao iputem posebne dokumentacije, održavanjemarhiva i medijske knjižnice.– Promicanje digitalne kulture,pokretanje i održavanje obrazovnihprograma raznih stupnjeva, kao i promicanjenovih spoznaja neophodnih zafunkcioniranje informacijskog društva.– Neprekidno razvijanje i obnavljanjesadržaja te tehnièkih uvjeta u promicanjukomunikacijskih tehnologijametodom otvorenih strategija.– Omoguæivanje pristupa mreži ipublikacijama neprofitabilnog karakteras obzirom na dane moguænosti svimostalim javnim ustanovama i organizacijama,a osobito onima s ciljevimasliènim C3 Fundaciji.S engleskoga prevela Sunčana Tuksar


V/113, 25. rujna 2,,3.25novi mediji u umjetnosti i edukacijiMađarska mreža za novemedijeJelena BracunZoltan Szegedy MaszakO izložbi koja uvodi nove medijena mađarsku scenu, Odsjeku zamultimedijalnu umjetnost uBudimpešti kao prvom osnovanominstitucionalnom okviru zapodučavanje novih medija napodručju istočne i srednje Europete centru koji je glavni podupirateljmedijske umjetnosti u MađarskojO izložbi Media Model u Budimpeštizložbu Media Model organiziraoje C3 (Centar za kulturu i komunikaciju)na kojoj je prikazaoradove nastale u razdoblju od 1989. do2000. Izložba je bila dio velikog projektakoji je na prelasku milenija trebaoprikazati maðarsku kulturu, a iniciralesu je Nacionalna udruga maðarskihumjetnika i Umjetnièka galerija izBudimpešte. Uvodni tekst u kataloguizložbe napisao je Miklos Peternak imožda je najbolja ilustracija promjenakoje su zahvatile maðarsku umjetnostna prijelazu iz osamdesetih u devedesetegodine prošlog stoljeæa: “Nakonpolitièkih promjena ne nastupaju nužnotransformacije u umjetnosti iako,kao što je dokazala povijest dvadesetogstoljeæa, one mogu privremeno utjecatina aktualne i lokalne umjetnièkepristupe. Ipak, 1989. može se smatratiosobitom, simboliènom prekretnicom,kako s obzirom na politièke, tako is obzirom na umjetnièke odnosnokulturološke promjene, premda suse politièke promjene dogodile spektakularno,a umjetnièke, odnosnokulturološke, gotovo kriomice. Pokopmuèenika revolucije u Budimpešti iz1989., otvaranje granica za izbjeglice izIstoène Njemaèke, rušenje Berlinskogzida te televizijski prijenos revolucijeu Rumunjskoj, èine 1989. godinu posebnomiako se još nije dogodio potpunikolaps postojeæih društvenih sistema.U istu godinu – nekoliko godina nakonprvog emitiranja satelitske televizije teprije rasprostranjenosti mobilnih telefona– takoðer možemo smjestiti i podatakda je izumljen Internet (WorldWide Web), komunikacijska mreža kojaje prouzroèila eksploziju informacijai/ili rezultirala radikalnim komunikacijskimpromjenama, i ta se podudarnostne smije zanemariti.”Iako Maðarska posjeduje ozbiljnutradiciju eksperimentalnog filma ivideo umjetnosti, ni publika ni veæinaumjetnika nije osjetila paradigmatskepromjene u funkciji umjetnosti sve dodevedesetih. Upravo drukèija senzibilnoststudenata umjetnosti bila je takoja je spoznala da kreativna prisutnostlikovnog umjetnika zahtijeva novenaèine razmišljanja i djelovanja unutarumjetnièke scene, u okviru informacijskog,medijski osviještenog društva.U razdoblju od 1990. do 1991. godine,usporedno s politièkim promjenama, tekao posljedica studentske revolucije, osamnaestnovih profesora pozvano je naLikovnu akademiju u Budimpešti te jeosnovan novi Odsjek za multimedijalnuumjetnost kao prvi institucionalni,obrazovni okvir za medijske umjetnostina sveuèilišnoj razini u istoènoeuropskojte srednjoeuropskoj regiji.Razvoj umjetnosti novih medija uposljednjih dvanaest godina svjedoèida se radovi studenata mogu smatratiiznimno pouzdanim pokazateljima evolucijemedijske umjetnosti.Odsjek za multimedijalnuumjetnost na Akademijilikovnih umjetnosti uBudimpešti – http://intermedia.c3.hu/Zadatak Odsjeka za multimedijalnuumjetnost jest da proširi studij umjetnostina one oblike i tehnike umjetnostikoji su se prvi put pojavili još uumjetnosti dvadesetog stoljeæa, a jošnemaju tradiciju u maðarskom višemi institucionaliziranom umjetnièkomobrazovanju – fotokinetika i elektronièkaumjetnost, multimedija, interaktivnaumjetnost, umjetnost okoliša, performansi,nove komunikacijske tehnikete multidisciplinarnost. Osim buðenjasvijesti o promjeni funkcije umjetnosti,cilj je i razvijanje aktivne i kreativneprisutnosti na kulturološkom planuinformacijski orijentiranog društva, te,prije svega, istraživanje i podupiranjekognitivnog umjetnièkog ponašanja.Odsjek se razvijao paralelno s drugimsliènim europskim pothvatima,ali je taj razvoj imao regionalne odlike.U poèecima djelovanja, ono što je najsnažnijekarakteriziralo Maðarsku, kaoi Istoènu Europu, bilo je pokretanjeprocesa koji su nastojali promijenititruli sistem i njegovu ekonomiju te gareprogramirati u društvo koje funkcionira.Taj dugotrajni proces usporavanje nepredvidljivim poteškoæama, azanimljiv je s umjetnièkog aspekta jerje djelovao na obrazac ponašanja umjetnikau izmijenjenom društvu. S obziromna veliko podruèje koje umjetnostpokriva, intermedijska i interdisciplinarnaosviještenost gotovo je nužnapri stvaranju veze izmeðu kulturnetradicije i aktualne situacije koja seneprekidno mijenja.Osim buđenja svijesti o promjeni funkcije umjetnosti,cilj je odsjeka i razvijanje aktivne i kreativneprisutnosti na kulturološkom planu informacijskiorijentiranog društva te, prije svega, istraživanje ipodupiranje kognitivnog umjetničkog ponašanjaBruno Razum, ŽenaRazvoj umjetnosti novih medija u posljednjih dvanaestgodina svjedoči da se radovi studenata mogusmatrati izuzetno pouzdanim pokazateljima evolucijemedijske umjetnostiNukleus petogodišnjeg akademskogprograma multimedijalne umjetnostisastoji se od umjetnièke uporabe novihmedija u teoriji i praksi, znanosti itehnike, te teži poimanju umjetnostikao cjeline. Stoga ne favoriziramo pojedinetehnike, oblike ili stajališta, nego,naprotiv, nastojimo bilo koji oblik radauèiniti otvorenim za razlièitu interpretaciju.S obzirom na to da se teorija ipraksa kombiniraju u tom obliku obrazovanja,pored nastojanja da prouèeindividualne, zasebne medije, njihovupovijest, oblik, estetiku i sociologiju,studenti se mogu koncentrirati i napitanja njihove interpretacije. Namjeranam je da Odsjek bude istraživaèkicentar u kojem je vrhunska tehnologija– primjerena potrebama umjetnosti– jednako dostupna kao i do sadapoznata, èak i tehnološki zastarjela,oprema.C3 Centar za kulturu ikomunikaciju – http://www.c3.hu/Aktivnost Soros centra za suvremenuumjetnost odigrala je vrlo važnuulogu u predstavljanju i pokretanjudrukèijih oblika suvremene umjetnostiu Maðarskoj. Serija izložbi koju jeorganizirao SCCA (Arhitektonske vizijedanas 1990., Sub Voce – Suvremene maðarskevideo-instalacije 1991., Polifonija– Društvena kritika u suvremenoj maðarskojumjetnosti 1993., The Butterfly Effect1996.), omoguæila je umjetnicima realizacijui prezentaciju raznovrsnih projekatate je opæenito javnosti predstaviladrukèije oblike umjetnièkih aktivnosti.Javni uspjeh prve izložbe posveæenemedijskoj umjetnosti u regiji, nazvaneThe Butterfly Effect, rezultirao je osnivanjemCentra za kulturu i komunikacijuC3, danas poznatim medijskim centromkoji je glavni podupiratelj novihmedijskih umjetnosti u Maðarskoj.Osim što organizira i producira maðarskei meðunarodne izložbe, C3 je ujednoi jedina maðarska institucija kojapodupire stvaranje medijske umjetnostikroz svoje rezidencijalne programe.Aktivnosti C3 na meðunarodnoj razinivrlo su važne za maðarsku umjetnièkuscenu, a projekti raðeni u suradnji sostalim medijskim centrima naglašavajuaktualnu prisutnost maðarskihumjetnika i studenata na meðunarodnojumjetnièkoj sceni.Ciljevi Centra za kulturu i komunikacijuC3 su kulturni utjecaji ikreativna uporaba novih znanstvenih itehnoloških otkriæa, istraživanje, razvoji podupiranje inovativnih umjetnièkihpotencijala, te iniciranje i realizacijaumjetnièkih, znanstvenih, komunikacijskih,obrazovnih i kulturološkihprograma.C3 je otvorena, neprofitabilnainstitucija, prostor za inovativne eksperimentei razvoj vezan uz komunikaciju,kulturu i otvorenost društva. Unjezinom fokusu nalazi se organizacijaprojekata i kooperativnih djelovanja udomeni umjetnosti, znanosti i tehnologije.S obzirom na ciljeve, C3 se bavi sesljedeæim zadaæama:– Osiguravanje prostora i moguænostiza otvorenu razmjenu informacija terazgovore vezane uz medijsku kulturu,bez nekog osobnog interesa ili predrasuda,te omoguæavanje pristupa rezultatimaširoj javnosti.– Podupiranje umjetnièkih i interdisciplinarnihprojekata, a koji se moguostvariti putem sredstava ili infrastruktureCentra.– Tumaèenje, interpretiranje i distribuiranjerezultata rada kroz organizacijuraznovrsnih dogaðaja, izložbi ikonferencija, tradicionalnih i elektronièkihpublikacija, biltena i struènihèasopisa koji povremeno izlaze kao iputem posebne dokumentacije, održavanjemarhiva i medijske knjižnice.– Promicanje digitalne kulture,pokretanje i održavanje obrazovnihprograma raznih stupnjeva, kao i promicanjenovih spoznaja neophodnih zafunkcioniranje informacijskog društva.– Neprekidno razvijanje i obnavljanjesadržaja te tehnièkih uvjeta u promicanjukomunikacijskih tehnologijametodom otvorenih strategija.– Omoguæivanje pristupa mreži ipublikacijama neprofitabilnog karakteras obzirom na dane moguænosti svimostalim javnim ustanovama i organizacijama,a osobito onima s ciljevimasliènim C3 Fundaciji.S engleskoga prevela Sunčana Tuksar


26 V/113, 25. rujna 2,,3.novi mediji u umjetnosti i edukacijiMoje pravo licePredstavnica Internetstranice Mouchette.orgCyber-osoba koju kreiram temeljise na Internetu i ovisna je o novimkomunikacijskim tehnologijamakako bi dosegla elementarnu razinupostojanja. Mouchette je posveizmišljena, ona je (samo)umjetničkakreacija. Međutim, ona možeprodrijeti u stvaran život koji seodvija, kako izvan umjetničkog svijetatako i izvan Internetaijekom posljednjih nekolikogodina, projekt Mouchettepredstavljan je na sve veæembroju konkretnih dogaðanja (izložbi,festivala i sl.) vezanima uz medijskuumjetnost. Ideja da se projektMouchette predstavi na otvaranju nekogdogaðanja ili na nekom festivaluvrlo me zainteresirala, i ubrzo sam jeprihvatila kao izazov. Time je moj naèinrada neizbježno krenuo u smjeruperformansa, s obzirom na to da samrazlièite sudionike, poput sredovjeènogKanaðanina ili trinaestogodišnjeNizozemke, nagovorila da postanuMouchette. Na primjer, u travnju2001., jedna djevojèica je sudjelovalau mojoj Internet prezentaciji nasimpoziju Lica Smijeha: ženske strategijeu umjetnosti u Stedelijk muzeju uAmsterdamu. Potom su sva dogaðanjavezana za moju prezentaciju elektronièkompoštom poslana na adresukluba obožavatelja Mouchette, naRhizome.list serv (vidi dodatak).Veza izmeðu moga on-line umjetnièkograda i konkretnog, vanjskogumjetnièkog svijeta, dodatno seuèvrstila kada sam 14. prosinca2001., u suradnji s De Balieom(Amsterdam), bila kustos dogaðajaposveæenog Internet umjetnostinazvanog Mouchette’s Last BirthdayParty, a na kojem sam objedinilaradove brojnih Internet umjetnika.Taj je dogaðaj, konceptualno osmišljenooko Mouchetteine osobnosti,uveo Internet umjetnost u muzejskiprostor kroz novi i samo za taj dogaðajoblikovani web-mixing software.Posjetiteljima je bio darovan posebnodizajniran CD-ROM koji je sadržavaosve prikazane radove. Interakcijakoju sam promicala svojim Internetprojektima, prenesena je tako u fizièkisvijet muzejske prezentacijeu kontekstu Mouchetteine roðendanskezabave. Na neki naèin, radje izvaðen iz raèunala, iz virtualnog,digitalnog svijeta i prezentiran drukèijojvrsti publike. U tu sam svrhuzamolila kolegu, takoðer Internetumjetnika, da preuzme uloguMouchette. U toj je ulozi na krajudijelio èak i autograme na CD-ROMovepodijeljene posjetiteljima tijekomprezentacije.Cyber identitetiSljedeæi korak u istraživanjuidentiteta, odnosno autorstva naInternetu, bio je spremnost daMouchette ponudim bilo kojem zainteresiranomposjetitelju Interneta,i to pod pretpostavkom da stvarniautor, iz bilo kojeg razloga, ne želiviše biti vlasnikom Internet straniceMouchette.org. Na taj naèin pojedincine samo da mogu biti u interaktivnomodnosu s mojim radom negouistinu mogu postati Mouchette, potpunopreuzimajuæi njezin identitet.Drugim rijeèima, mogu postati cyberosobe.U tom reverzibilnom procesu,ponovnim otjelotvorenjem cyber-osobeu fizièkom svijetu, destabilizirase i remeti razina poznatog, oèekivanogi ugodnog, osobito za one kojiredovito posjeæuju MouchetteinuInternet stranicu. Uvesti cyber-osobuu konkretni, fizièki svijet nekeprezentacije, izložbe ili simpozija,znaèi uznemiriti podruèje Internetaunutar kojeg je identitet rastezljiv,Suicide kit for Christmaspovodljiv i iznimno prilagodljiv svimuvjetima rada ili komunikacije. Usvom radu želim se suprotstaviti timogranièenjima i razinama oèekivanjapostavljajuæi pitanja o upotrebi i posljedicamapoigravanja sa cyber-identitetima.Želi li, zapravo, itko imatiposla s mojim stvarnim identitetom?Nastavila sam s razvojem te ideje,pa je sljedeæi projekt zapoèeo glasinama,traèevima. Putem elektronièkepošte proširila sam glas da seosoba koja stoji iza Internet straniceMouchette.org odrièe te stranice, daje se želi riješiti iz sasvim odreðenihrazloga. Time je zapoèeo rad koji jeobuhvatio niz lokalnih (New York)pojedinaca (umjetnika, kustosa, studenata,teoretièara) i koji ih je naveoda prihvate Mouchettein identitet.Nakon toga, zapoèela sam raditi snjima, kako bih kreirala situacijeprilagoðene njihovim osobinama,situacije u kojima bi njihovo razotkrivanje– kroz ideju novog cyber-identiteta– preuzimalo razlièite oblike,kao na primjer, web-cam performansi.Neki njujorški umjetnici s kojimasam veæ stupila u kontakt, kao štosu Yael Kanarek i G. H. Hogivimyan,zajednièki æe raditi na tom projektu,stoga æe odreðeni oblici prezentacijebiti vezani uz njihove vlastite interese.Zamjenske biografijeKada se konstruira prva cjelina,prva životna prièa posuðenog cyberidentiteta,te uz suradnju s osobamakoje sam zamolila da zaigraju tu igru,nastavit æu rad tako da æu objavitiniz pisama u obliku svjedoèanstava,odnosno novog iskustva izraženogkroz identitet Mouchette. Potom æeuslijediti niz nastupa uživo, tj. performansa.Svako je svjedoèanstvojedinstveno i poigrava se s poèetnomglasinom da je MouchetteinaInternet stranica donirana.Nitko doista neæeznati tko je preuzeostranicu ili tko je njezinprvobitni vlasnik.Osobe koje æe preuzimatiulogu Mouchetterazradit æe neke dijeloverada i komentiratineke dijelove stranice,upotrebljavajuæi prvo,a ne treæe lice jednine.Na isti je naèinMouchette zapoèelasvoj rad; komentiralaje Bressonov istoimenifilm prilagoðavajuæifilmski lik i kreirajuæikviz upotrebljujuæizamjenicu prvog licajednine (Jesam li jasilovana? Da ili ne.).Mišljenja o razlogunastanka i trajanja ovograda na Internetu, kaoi do sada, mijenjat æese i razlikovati ovisno oosobi koja je ukljuèena utaj proces, bilo kao posjetiteljstranice, bilo kao preuzimateljidentiteta. Ta mišljenja i stavovi,na primjer, mogu preuzeti sljedeæeoblike:– Autobiografski: kako sam pobjegaovlastitim demonima preuzimajuæidrugi identitet i egzistirajuæi naInternetu (muškarac s pedofilskimtendencijama, npr.).– Politièki i sociološki: osoba kojapripada etnièkoj manjini želi istražitimoguænosti koju daje moguænostpreuzimanja identiteta mlade bjelkinje(kako slabost uèiniti zavodljivomili èak moænom, kako marginalnostpretvoriti u moæ itd.).– Intelektualni (položaj koji jazauzima u on-line diskursu): je limoguæe razlikovati neproduktivnu,parazitsku upotrebu jezika od autentièneupotrebe? http://www.eanglais.com/parasitic_sa.html(npr.ovaj tekst, osobito njegov dio nazvanSpeech Acts veæ je dugo izvor inspiracijeza moj rad).– Informatièko-tehnološki: može licyber-identitet biti strukturalna metaforaza razmjenu informacija (istovremenoi slièna i razlièita metaforiprostora, kao što su cyberspace, homepage,location bar, i tako dalje.), kaošto je to u sluèaju projekata netnanny,askjeeves ili Mouchette? (Zašto ja,Mouchette, nisam osoba veæ sredstvoza razmjenu ideja. Ja predstavljamsamo informaciju koja kruži. Itd.)Svatko može biti MouchetteSva svjedoèanstva æe biti dostupnana Internetu. On-line publika bitæe unaprijed obaviještena o terminusvakog pojedinaènog svjedoèanstva,odnosno iskustva bivanja nekim drugim,nekim virtualnim, i to takoðerputem glasina koje æe vjerojatnokružiti u svakom pojedinom pismusvjedoèanstva. To iskustvo možepreuzeti razne oblike prezentacije:od intimnog web-cam svjedoèanstvaiz spavaæe sobe do velièanstveneprezentacije sliène konferenciji zatisak sa ciljem konaènog razotkrivanjaMouchetteina identiteta. Cijeliæe proces biti dokumentiran namouchette.net i slikovno i tekstualno.Posjetitelji æe se moæi ukljuèitiu dijalog sa svakom pojedinomMouchette, a rezultati te interakcijedat æe se u vidu, npr. oglasne ploèe(message board), koja æe biti dostupnai nakon što se odigraju performansiposredstvom Franklin Furnace fondacije.Cilj moga rada je proširiti naèinna koji ljudi promatraju Internet,odnosno Internet umjetnost. Cyberosobakoju kreiram temelji se naInternetu i ovisna je o novim komunikacijskimtehnologijama kako bidosegla elementarnu razinu postojanja.Mouchette je posve izmišljena,ona je (samo)umjetnièka kreacija.Meðutim, ona može prodrijeti ustvaran život koji se odvija, kakoizvan umjetnièkog svijeta tako i izvanInterneta. Mouchette to èini èesto,kao što se, na primjer vidi u projektuSuicide Kit for X-mas (1997.) kojipredstavlja jednu od najpopularnijihstranica na stranici Mouchette.org.Sluèajni posjetitelji Mouchetteinihstranica, koji tamo dospiju putem,recimo, Google pretraživaèa, tražeæirijeè suicide, postaju vrlo intimni sMouchette i to na naèin koji uopæe


V/113, 25. rujna 2,,3.27novi mediji u umjetnosti i edukacijiNove tehnologije - novi mediji u umjetnosti iumjetničkoj edukaciji4. i 5. listopada Galerija Galženica/ Dvorana Galženica,Velika GoricaRaspored i vrijeme predavanja4. listopada - Subota- 11.00 - 11.45 sati Dan Oki (HR, NL)- 11.45 - 12.30 Michael Bielicky (CS)- 12.30 - 13.15 Izabella Gustowska (PL)- 13.15 - 13.45 Razgovor- 13.45 - 15.00 Pauza- 15.00 - 15.45 Gisela Domschke (GB)- 15.45 - 16.30 Predstavnica Internet straniceMouchette.org (NL)- 16.30 - 17.00 Razgovor5. listopada - Nedjelja-11.00 - 11.45 sati Hermen Maat (NL)- 11.45 - 12.30 Ivan Ladislav Galeta (HR)- 12.30 - 13.15.Zoltan Szegedy Maszak (H)-13.15. - 13.45 Razgovor-13.45. - 15.00 Pauza-15.00 - 15.45 Dejan Grba (SiCG)-15.45 - 16.30 Richard Barbrook (GB)-16.30 - 17.00 RazgovorModerator: Dan Okinije vezan sa svijetomumjetnosti.Naravno, moj radposjeæuju osobekojima nije potrebnakulturološkaprtljaga kako biuživali i sudjelovaliu mojim projektima.Moždaupravo oni, èineMouchette tolikojedinstvenimprojektom. Zbogtoga sam uvjerenada svatko možebiti Mouchette.Poigravajuæi se sasvijetom umjetnosti,znajuæi daMouchette nemora nužno bitidio umjetnièkogsvijeta, nego damože biti diosvijeta neke domaæicekoja sedosaðuje ili diosvijeta nekog sredovjeènogèovjekakoji potiskuje svojetajne želje, nadamse da uvijekiznova mijenjammišljenja o tomešto mouchett.orgzapravo jest i datako postavljamvažnija pitanjao identitetu naInternetu.S engleskogapreveli SunčanaTuksar i KlaudioŠtefančićlijedi primjer elektroničkepošte poslane na Mouchetteinklub obožavatelja, koji ujednoilustrira moj rad Moje pravo lice. Ona sereferira na suradnju koju sam ostvarilas raznim umjetnicima na temu odnosaizmeđu cyber-osobnosti i realne,fizičke osobnosti.Subject:From: Date:To:Upravo se vraćam iz Stedelijk muzejau Amsterdamu gdje sam prezentiralaInternet stranicu Mouchette.org. Biloje doista neobično. Prezentacija jebila dio simpozija Lica smijeha, ženskestrategije u umjetnosti. Prezentiralasam svoj projekt, a u prezentaciji jesudjelovala jedna djevojčica. Onaje bila Mouchette, a ja ispitivač, onaje surfala, a ja sam opisivala njenuInternet stranicu, tražeći od nje da navideo ekranu prikaže svoj autoportretili filmski kviz. Djevojčica Petronellabila je vrlo mlada, imala je jedanaestgodina, pepeljasto plavu kosu i uopćenije sličila Mouchettei sa slika. Bilaje vrlo slatka, ni previše sramežljiva,ni previše odvažna, jednostavno, zasvoje godine jedna dobra djevojčica.Prije toga srele smo se tek dva puta nasat vremena u mom studiju. Pokazalasam joj gdje će surfati, dala sam jojpopis stranica da može vježbati kodkuće i jedino što je morala reći publicibila je rečenica: “Zdravo, moje imeje Mouchette, živim u Amsterdamu,uskoro ću navršiti trinaest godina,ja sam umjetnica...” Učinila je toposlušno, kao dobra djevojčica, sjelaza računalo, počela surfati, dok samja sjedila pored nje i komentiralastranice koje je ona pokazivala: “Dakle,pogledajmo... napravila si i portretsvojih roditelja nazvanog Meso i krv,ovo je tvoj otac, zatim... hm... izgledakao odrezak...”. Jednom ili dvaputzalutala je na pogrešnu stranicu, pasam je uputila da scrollom spustistranicu, pronađe home link i ponovnozapočne od naslovne stranice. Bilasam vrlo izravna i govorila sam umikrofon. Pogledali smo filmskikviz, Meso i krv, Razgolićeni penis,Uspavanku za mrtvu muhu, i sedaminteraktivnih pjesama.Kasnije, kada su svi umjetnici završilisa svojim prezentacijama, održanje razgovor u kojem su sudjelovaliteoretičari i umjetnici ali ne Petronellai ja. U jednom trenutku prilikomrazgovora na temu umjetnostii humora, netko je iz publikekonstatirao da je Mouchetteinastranica apsolutno neduhovita, teda nema ništa duhovito u tome dadjevojčica tog uzrasta na Internetusmišlja kviz u kojem pita posjetiteljeje li bila silovana. Sjedeći u publiciosjetila sam poriv da branim tu idejute da objasnim da je kviz vezan zaBressonov film, a da se Mouchette,autorica Internet stranica, uostalomnikad nije ni prikazivala žrtvom bilokakva silovanja. Međutim, zastalesu mi riječi u grlu, moja urođenasramežljivost me svladala, i nisamrekla ni riječ. Nastavili su komentirati,govoreći kako je moj rad tužan, ili čaknemoralan, budući da dopušta da seovako eksponira dječja privatnost...Nijedan sudionik simpozija nije sezauzeo za umjetničko stajalište kadaje u pitanju Mouchetteina stranica, anisam ni ja. Tada mi je postalo jasnoda je jedan dio publike povjerovaoda je djevojčica Petronella stvarnaMouchette, te da je napravila Internetstranicu o samoj sebi, dok drugi diopublike jednostavno nije rekao ništa.Petronella je kćerka organizatorasimpozija te je kao takva bila poznatanekima od nazočnih, a ja samumjetnica iz Amsterdama te sam kaotakva, također, bila poznata nekima odnazočnih u publici, a tek nekolicini njihkao kreatorica stranice Mouchette.org.Međutim, nitko se nije obraćaomeni, barem ne govoreći u mikrofon.Uskoro se počelo razgovaratio drugim temama. Prije ovogdogađaja vjerovala sam da će cijelinastup, sa mnom kao ispitivačicomi Petronellom kao Mouchette, bitiproziran. Tema simpozija bila jehumor i ja sam za temu prezentacijeodlučila dotaknuti pitanje identitetana drukčiji način. Nisam ni sanjalada bi netko mogao povjerovati daje Petronella Mouchette. Ne u ovomumjetničkom okruženju. No, očito suneki povjerovali. Nikome, očito, nijepotreban konsenzus. Postoje samoindividualni stavovi, bili oni istinitiili ne. Sviđao mi se taj osjećaj. Biloje baš kao na Internetu. Biti tamo ine biti tamo, sjediti tamo u publici ipustiti drugima da imaju ideju o mompostojanju.I sada se možete pitati tko je ovaj“ja” koji ovo piše i je li ova priča oumjetnici iz Amsterdama istinitaili je pak izmišljena ili jednostavnopretjerana. Koliko osoba možeposvjedočiti? I jesu li te osobe na istinačin vidjele istu stvar? Jesu li stvariuopće postojale? Jeste li vi umjetničkikontekst? Je li ovo umjetničko djelo?


28 V/113, 25. rujna 2,,3.novi mediji u umjetnosti i edukacijiSpartak DulićBoris ŠincekO inicijativi za osnivanjelikovne akademije u Osijekuulić: Koliko sam upoznat,prije nekoliko godina sepisao neki program zalikovnu akademiju. To značida ideja o likovnoj akademijii nije tako nova. Zanima me očemu je tu bila riječ i zašto tajprogram nije prošao?Šincek: Da bi dobio odgovorna to pitanje, preseliosam se u Osijek. Nakon nekolikodana stvari su postalepuno jasnije.Nakon nekoliko dana provedenihu Osijeku?– Da. Upoznao sam i vidiosam ljude koji su taj programnapisali.Želiš li reći da je programbio loš.– Sve je bilo loše.Znači li to da se ideja o osnivanjulikovne akademije nadovezujena staru ili su se ipakneke pozitivne stvari dogodileu Osijeku?– Bolje je reæi da ništanema nikakve veze meðusobom.Onda se u Osijeku nisu dogodilipozitivni pomaci u likovnojkulturi?– U Osijeku su se dostadavno prestale dogaðati novestvari.Ako se nisu događale dugopozitivne stvari, čemu opetpitanje o likovnoj akademiji.Sudjeluju li u njoj isti ljudi?– Ne, ekipa je totalno drukèija.Po čemu?– Mnogo je manja, iako nijedanlik iz prethodne ekipenije u nekoj bitnijoj igri.Misliš li na političku igru?– Vjerujem u autonomijusveuèilišta.Čemu onda još jedna likovnaakademija?– Zato jer je Osijek nanovèanici od 200 kuna, a gradoviod 1000, 500 i 100 imajuakademiju.Želiš li reći da bi ova bilanešto suvremenija?– Ne bi bila nova kada nebi bila drukèija.Po čemu?– Po potpuno suvremenompristupu pojmu akademije.Kakvom pojmu?– Kada govorimo o akademiji,kreæemo s Platonom.Njegov je stav da prije nego štokreiramo novo treba kritièkidati pregled historije starog.Provedene suanalize stanja uovoj regiji i došlose do podatka daje broj nestručnihu procesuobrazovanja gotovopremašio brojlikovno educiranihosobaŽeliš li reći da je ova virtualnalikovna akademija pisanapo drukčijem programu?– Pisana je po istom zakonu.Ali ne, nije ista.Onda se vraćamo na početak.– Toliko je bilo loše dase više nitko nije usudio nipomisliti na akademiju uOsijeku u iduæih 10 godina.Maloprije si rekao da se ništabitno nije dogodilo, nije mijasno, ali nema veze. U tvojimodgovorima vidim da bi onau budućnosti bila zanimljiva.Koliko se daleko otišlo s ovimprojektom?– Dana 17. rujna 2003. dobilismo odgovor da kreæemos akademijom. Od države.Postoje li osigurana sredstvaza ovakav projekt?– Da.Znači, riješen je problemprostora?– Nažalost jest, i imatoèno odreðenu adresu uOsjeèkoj Tvrði.Provokacija. U Osijeku jestanje u toj lokalnoj upravikatastrofa... to je najslabijatoèka cijelog projekta.Je li riješen problem vlasništvana tom broju?– Jest. To je prostor GradaOsijeka, ali nije problem vlasnikanego korisnika.A tko su korisnici?– Muzej Slavonije.Može li se naći neko rješenjeza dobrobit svih?– Može.Tko to može riješiti?– Kramariæ, Kataliniæ iBuèeviæ.A oni su?– Lokalni likovi koji baš ine žele likovnu akademiju.Opasne optužbe.– Znam, ali u zadnje dvijegodine nisu tu zgradu prepustiliu vlasništvo SveuèilištaJosipa Jurja Strossmayera uOsijeku i zato likovna akademijanije krenula 2002/3.Ništa bez politike. A gdje jetu mjesto artu?– Pa, gdje je?Postoji li potreba za takvimprofilom zanimanja?– Na Sveuèilištu JosipaJurja Strossmayera u Osijekuprovedene su analize stanjau regiji i došlo se podatka daje broj nestruènih u procesuobrazovanja gotovo premašiobroj likovno educiranihosoba. Pokretanjem odsjekalikovne kulture dugoroèno bise riješio taj problem, i timeomoguæio brži protok suvremenihmetoda u procesunastave u osnovnim školama,sprijeèio odlazak mladih izregije, èime se slabi potencijalSveuèilišta i regije.* Spartak Dulić i Boris Šinceksu umjetnici iz Osijeka.Jasna ŠikanjaO inicijativi za osnivanjem likovneakademije u RijeciRijeci na Filozofskom fakultetudjeluje Odsjek za likovneumjetnosti, na kojem se izvodiprogram za obrazovanje likovnih pedagoga.Kako izobrazba pedagoga nijejedina zadaæa koju program pokriva,iz Odsjeka je krenula ideja o osnutkulikovne akademije. Ta ideja stara je veæcijelo desetljeæe, no mi smatramo da jesada došlo vrijeme za realizaciju i ispunjenjenaših vizija.Prije svega, željela bih pojasnitisituaciju u kojoj se nalazi Rijekau odnosu na Zagreb kao centarkulturnih zbivanja u Hrvatskoj i uodnosu na ostale kulturne centre uEuropi. Pitanje centra i periferije jošje otvoreno unatoè svim modernimnaèinima komuniciranja. Èinjenica jeda se iz mnogobrojnih razloga (u prvomredu ekonomske, politièke te medijskenadmoæi), izmeðu centra i ne-centrastvara dubok jaz. Želja nas, koji smo seodluèili na život u periferiji, svakakone bi smjela biti suprotstavljanjecentru, ni poistovjeæivanje s njim,nego potreba da iskoristimo svojejedinstvene potencijale i stvorimoalternativu postojeæem. U tom smisluide nam u prilog podrška relativnomladog sveuèilišta, bez prevelikogutjecaja tradicije, dakle, slobodnog iotvorenog za nove programe. Ono štonam takoðer pomaže u kreiranju novestrategije jest usklaðivanje s europskimsustavom visokog obrazovanja kojese, izmeðu ostaloga, temelji napoticanju i uvažavanju specifiènostipojedinog prostora. Naravno, tu je ivažna karika: moguænost nesmetanogprotoka studenata i profesora, njihovarazmjena.Drukčiji program i novemetodePri izradi programa za novo likovnouèilište u Rijeci nastojali smo saèuvatisve dobre strane veæ provjerenog, postojeæegprograma. To je u prvom reduvelik broj teorijskih predmeta, od filozofije,sociologije i povijesti umjetnostido likovne teorije i teorije vizualnihkomunikacija. Za velik udio teorijeu programu nalazimo opravdanje udanašnjoj aktivnoj ulozi suvremenogumjetnika pri oblikovanju forme percepcijekao i teorijske interpretacijevlastita rada. Praksa je organiziranakroz tri osnovna usmjerenja i to slikarstvo,kiparstvo i grafiku. U pouèavanjuta tri klasièna umjetnièka medija oslonilismo se na prethodna akademskaiskustva i transformirali ih kako bismoodgovorili današnjim potrebama.Sve ostalo je novo, potpuno drukèijekoncipirano i u skladu s europskimsustavom. Na višim godinama studijastudenti æe sami kreirati svoj vlastitiprogram birajuæi izmeðu desetak ponuðenihpredmeta. Tako æe moæi izabratifotografiju, umjetnost novih medija,scenografiju, itd., predmete koji suosmišljeni kao èetverosemestralni. Iznjih, predviðamo, s vremenom æe serazviti nova, samostalna usmjerenja.U sljedeæih nekoliko godina tako zamišljenprogram doživjet æe još mnogopromjena u usklaðivanju s Bolonjskomdeklaracijom. Upravo proglašen noviZakon o znanstvenoj djelatnosti i visokomobrazovanju utemeljuje preddiplomsko,diplomsko i poslijediplomskoobrazovanje, što ustvari znaèi 3+2+2godine studija. Naš program vrlo jelako prilagodljiv toj promjeni. Kada seaktivira nastava na preddiplomskom idiplomskom studiju, ponudit æemo isadržaje za poslijediplomski studij. Kaospecifiènost iskoristit æemo moguænostikoje nam otvara položaj Rijeke namoru.Osim formalnog i sadržajnog obogaæenja,možda još veæu važnost imapozitivna promjena u metodi prijenosainformacije. Velik broj gostujuæihprofesora, koji æe u ovom sluèaju bitiumjetnici, aktivni u svom umjetnièkomradu, bit æe najbolji izvor informacijeza studente. Zatim individualnirad, zasnovan na konzultacijama, seminarimai sudjelovanju u razlièitiminterdisciplinarnim projektima s ciljemda student dobije uvid u suvremenekulturne procese i poticaj za samostalnieksperimentalni i istraživaèki rad.Teorija medija i umjetničkaprodukcijaPoduèavanje novih medija za nas jedakako najveæi izazov i najkompleksnijizahvat. Namjera nam je pružiti studentimatemeljna znanja iz podruèja novihinteraktivnih komunikacijskih metoda,omoguæiti im korištenje najnovijihspoznaja i suradnju sa znanstvenimsmjerovima. Potrebno je stvoriti uvjeteza istraživanje i produkciju gdjeumjetnici-znanstvenici mogu raditis hitro promjenjivim tehnologijama ikoristiti ih u umjetnièkom i socijalnomkontekstu. Nastava bi se temeljila nateorijskoj refleksiji trenutne situacije ukulturi medija i time pridonosila kvalitetirazvoja te kulture.Naš program je u postupku vrednovanjai usvajanja. Nadamo se da æeishod biti pozitivan jer vjerujemo daæe poostvarenje naših ideja pridonijetibuðenju danas prilièno zamrle likovnescene u Rijeci. Vjerujemo i da možemoprekinuti negativan trend trajnog odlaskaumjetnika iz Rijeke u centre u kojimasu studirali, u Zagreb, Ljubljanui Veneciju. Naposljetku, priželjkujemoi oèekujemo suradnju i razmjenu iskustavas umjetnicima iz drugih sredina.* Autorica je docentica za grafikuOdsjeka za likovne umjetnosti naFilozofskom fakultetu u Rijeci.


V/113, 25. rujna 2,,3.29vizualna kulturaIluzije bez vlasnikaRobert PfallerU povodu nedavnog predavanjaaustrijskog filozofa Roberta Pfallerau Zagrebu u organizaciji Udruge zavizualnu kulturu Što, kako i za koga/WHW i Drugog mora (kroz platformuClubture) objavljujemo autorov tekstIluzije bez vlasnikaNačelo ugode u kulturi, predavanje RobertaPfallera, Galerija Nova, Zagreb, 4. rujna2003; Moderna galerija, Rijeka, 6. rujna2003.amislite, sjedite u baru èekajuæiprijatelja i èitajuæi novine. Prijateljnailazi. Pozdravlja vas, a zatim:“Oprosti, mogu li na trenutak pogledatitvoje novine? Znam da je glupo, alimoram znati juèerašnje rezultate nogometnihutakmica.” Ono s èim se ovdjesreæemo specifièan je odnos izmeðusubjekta i iluzije: u ovom sluèaju tailuzija je da su sportski rezultati važni,prijatelj se nipošto ne slaže s tom iluzijom.Naprotiv, tvrdeæi kako on dobrozna da je to glupo, distancira se odiluzije. On ne tvrdi da joj je podvrgnut.Ne izjavljuje da je to bila njegova iluzija,ne polaže nikakvo pravo na nju.Ta je struktura prilièno razlièita odonoga na što obièno nailazimo. Zato štoje obièan odnos izmeðu iluzije i subjektatakav da subjekt gordo sebe proglašavanjezinim vlasnikom – izjavljujuæi,primjerice, da on vjeruje u Boga ili uljudski razum ili u samoregulaciju tržišta.Ti se subjekti u potpunosti slažu sasvojim iluzijama, potpuno pristaju na teiluzije, i s ponosom objavljuju vlasništvonad njima, proglašavaju ih svojima.Oni se nikada ne bi distancirali od tihiluzija, primjerice govoreæi stvari poput“znam da je to glupo, ali ja sada moramiæi u crkvu” ili “znam da je blesavo, alivjerujem u tržišnu sposobnost samoregulacije”.Stoga izgleda da se susreæemo s dvarazlièita tipa iluzija: iluzija s vlasnicimai iluzija s ljudima koji nisu njihovi vlasnici;iluzije sa subjektima i iluzije bezsubjekata. Tako smo se susreli s distinkcijomkoja nije temeljena na razlièitimsadržajima iluzije, nego na razliènostinjihove forme; na razlièitim odnosimaizmeðu subjekata i iluzija; na razlièitimnaèinima na koje se ljudi odnose premaovim iluzijama (bio njihov sadržaj istiili ne). Usredotoèujuæi se na tu formalnurazliku izmeðu iluzija, francuskipsihoanalitièar Octave Mannoni uveoje vrlo važnu konceptualnu razliku.Mannoni je nazvao vjerom (foi) iluzijukoja ima svoje vlasnike. Iluzije bezvlasnika prozvao je vjerovanjima (croyances)– i naglašavao je èinjenicu dau ta vjerovanja, s obzirom na to da sunužno bila bez vlasnika, nikada nitko nijeni vjerovao. Karakterizirajuæi ta vjerovanjaformulom “sasvim dobro znam,ali ipak...”, Mannoni je pokazao da seona odnose posebno na ona podruèjakulture koja proizvode užitak (koja suna djelu u varijeteu, kazalištu, na filmu,itd.). Vjerovanja, iluzije bez vlasnika,mogu se nazvati naèelom ugode u kulturi.Kod vjere, s druge strane, uopæenije rijeè o užitku; njezina libidinoznaekonomija se radije koncentrira okonarcistièkih strasti kao što su ponos isamopoštovanje.Vjerovanje i vjeraOboružan tim konceptualnim oruðima,Mannoni je bio u stanju otkriti daimaginarno u društvu može postojati udvije moguæe forme: ili su to vjerovanjasama (odnosno to su samo iluzije bezvlasnika), ili vjerovanja, dominirana iprikrivena vjerom. Primjeri za prvi sluèaj– društava s vjerovanjima samim – suantièko grèko društvo (koje je uvijekdovodilo zapanjene znanstvenike dotoga da pitaju jesu li Grci stvarno vjerovaliu svoje bogove) ili magijska društva(poput onih koje opisuje SigmundFreud u djelu Totem i tabu): u tim društvimanitko nikada ne bi proglasiovlasništvo nad iluzijama društveneimaginacije (izjavljujuæi, primjerice,“ja duboko vjerujem u bogove koji èinepreljub”, ili “...u magijske rituale”).“ proteklom je desetljeću moć kustosa u umjetnosti iznimno porasla.Kustos nastupa kao posrednik između umjetnika i publike i to ne samotako što bi publici govorio što je to umjetnost a što ne, nego istodobnopreuzimajući ulogu osobe koja na određeni način uživa na mjestu publike.Austrijski filozof Robert Pfaller skovao je termin interpasivnost da bi označiostanje u kojemu subjekt polaže užitak u posrednika koji uživa umjesto njega.Primjer toga bio bi čovjek koji neprestano snima filmove na video kazete, aliih nikada ne gleda jer je sam videorekorder posrednik koji je umjesto njegaveć uživao. U suvremenoj umjetnosti kustos često nastupa upravo kao takavposrednik u kojega publika polaže užitak potaknut umjetničkim djelom. Kadauđem na izložbu a da nisam posve sigurna što bi bila umjetnička vrijednostizloženog djela, pretpostavljam da je kustos u umjetninama prepoznao neštošto ih čini umjetnošću u njegovim očima – dakle smatram kustosa za nekoga tkouživa u umjetnosti s moje pozicije. Obilazeći galeriju, mogu nastaviti razmišljatio svojem bijednom poslu ili svojim osobnim dilemama, dok je kustos taj koji ćezapravo prepoznati umjetnost za mene i uživati u njoj.”Renata Salecl, Umjetnost bez strepnje, iz zbirke eseja Protiv ravnodušnosti, ur.Nebojša Jovanović, Arkzin/DTP/WHW, Zagreb/Sarajevo, 2002.Drugi sluèaj – vjerovanja, dominiranai prikrivena vjerom – nalazimo, primjerice,u našim suvremenim zapadnimdruštvima: mi smo vlasnici iluzija i miih proglašavamo svojim vlasništvom, aliovo takoðer izaziva i neka vjerovanja.Kršæani, na primjer, vjeruju u jednogdobrog, mudrog i nevidljivog Boga, alise ne mogu riješiti vjerovanja u drugelikove poput Djeda Mraza ili uskršnjegzeca. Smatraju neke od svojih ritualaizrazima vjere (kao svetu misu), alijoš imaju druge rituale koje ne moguprisvojiti na isti naèin (kao karneval).Stoga kršæanstvo nije nikada uspjelou postizanju stanja èiste vjere/vjere same;sve do danas uvijek je bilo praæenoluckastim vjerovanjem; nikada ne bi moglopostati religija èistog razuma o kakvojsu sanjali prosvjetiteljski umovi poputDavida Huma i Immanuela Kanta.Ovo Mannonijevo otkriæe – da vjerovanjamogu postojati neovisno o vjeri,ali vjera nikada neovisna o vjerovanjima– ima golemu važnost za kulturnu teoriju.Poèevši od tog uvida, moguæe jepostati svjestan temeljne tendencijeunutar veæine kultura: procesa kojimauvjerenja postaju sve više i više dominiranai prekrivena vjerom. U skoro svakojkulturi postoji stalno rastuæe neprijateljstvoprema vlastitim vjerovanjima.Primjerice, prosvijeæeni gradski ljudi volese razlikovati od ruralnih tipova nesudjelovanjemu karnevalskim obièajima:“nismo tako blesavi”, kažu, “da bi radilite glupe stvari” (odnosno nosili kostimeili crvene nosove).Ali na taj naèin urbani ljudi previðajuèinjenicu da i oni ruralni, koji upravo torade, nisu tako blesavi da u to vjeruju:upravo zato što oni, takoðer, znaju dasu te stvari glupe, iz toga mogu poluèititoliko radosti. I jedna i druga grupadoista imaju više saznanje koje ih distanciraod vjerovanja u karnevalske maske– ali samo jedna grupa si dopušta da odtog saznanja uèini argument za nepostizanjeužitka. U ime poraslog znanja, kojeje u stvari nikakvo, opravdava se izostanakužitka. Ono što se smatra napretkomprosvjeæenosti je u stvari naraslo neprijateljstvoprotiv vjerovanja i užitaka kojeona pružaju.TranscendentalnobeskućništvoIsto se nepriznavanje dogaða i upovijesnom smislu. Navodi nas navjerovanje da su “u prijašnja vremenaljudi vjerovali više, dok danas vjerujumanje”. Desni i lijevi filozofi poputGadamera i Lukàcsa voljeli su ponavljatipripovijest o sretnim naivnim ljudimaiz prethodnih stoljeæa, koji su bilitako ispunjeni u svojim iluzijama, dokModerni èovjek, naprotiv, zahvaljujuæidvosmislenim/neodreðenim darovimaprosvjeæenosti, nalazi sebe nesposobnimvjerovati u bilo što i tako zapadau transcendentalno beskuæništvo.Protiv takvih prièa, Mannonijevootkriæe pokazuje toèno u suprotnomsmjeru: u ranijim vremenima i društvima,vjerovanje je bilo tipièna formadruštvene imaginacije; tek kasnije,vjera je poèela dominirati nad njime.Ovo znaèi upravo to da u ranijim vremenimaljudi nisu vjerovali u iluzije koje sukružile njihovom kulturom; tek kasnije suusvojili neke od njih i postali njihovimvlasnicima. Nismo dobili znanje i izgubiliiluzije; naprotiv, mi smo zadobilivjeru, i iluziju o superiornom znanju,zbog kojeg smo žrtvovali naèelo užitkau kulturi.U suvremenim zapadnim društvima,pod utjecajem neoliberalne ekonomije,ta prevlast vjere nad vjerovanjemznatno je uèvršæena. S tim je neprijateljstvoprema užitku poprimiloepidemijske razmjere. Osjeæaj da smou prošlim desetljeæima “živjeli iznadnaših moguænosti” i da se sada moramosuoèiti s odricanjem kako bismo se odtoga oporavili, funkcionira kao kljuènaideološka podrška neoliberalnoj politici.Na kulturnom planu te asketske tendencijesu uzrokovale nestanak glamurana svim razinama: kino je lišeno božanskihstvorenja kojima je bilo napuæenodo kasnih sedamdesetih; podruèjemerotike gospodari dosada i sindromnedostatka želje; umjesto da sanjaju oljepoti, ljudi zapadaju sve više i više uosjeæaj samogaðenja zahvaljujuæi novim,krutim standardima izgleda tijela;ružni novi automobili pokazuju da namsuvremeni dizajn ne uspijeva pružitionu eleganciju koja je bila uobièajenaprije nekoliko godina, a u umjetnostinalazimo arogantnu novu skromnost koja,pod paskom pažljivih kustosa, ne dopuštanikakvu ekstravaganciju, nikakvuludost ili velièinu. Uspostavljena jekultura zlovolje u kojoj nikome više nijedopušteno da bude izvrstan ili glamurozan– barem pušeæi cigaretu.Na nesreæu mnogi umjetnici i kulturniradnici naæi æe se na krivoj stranite bitke – na strani asketizma, novedjeèje bolesti mnogih emancipirajuæihpokreta. Ipak, sreæom, postoje protupokreti:umjetnici poput Fischlija iWeissa, na primjer. Proizvodeæi umjetnièkadjela zaèuðujuæeg šarma kojaimaju kvalitetu iluzija bez vlasnika,oni prkose upravo onim narcistièkimi asketskim tendencijama koje èinesuvremenu kulturu dragovoljnim sudionikomneoliberalne ekonomije.Odabrala i s engleskoga prevelaSilva Kalčićobert Pfaller (1962) studiraoje filozofiju u Beču i Berlinu.Doktorirao je 2002. sknjigom Iluzija drugoga: O principuuživanja u kulturi, objavljenom uizdanju izdavačke kuće Suhrkampu Frankfurtu. Uredio je zbornikInterpassivität. Studien überdelegiertes Genießen, Beč/New York,Springer, 2000. O Pfallerovu terminuinterpasivnost pisali su mnogiteoretičari među kojima su i RenataSalecl i Slavoj Žižek. Trenutačnopredaje filozofiju i teoriju kulturena Sveučilištu za umjetnost iindustrijski dizajn u Linzu, Austrija.Od 1998. do 2001. predavao jefilozofiju na KunsthochschuleBerlin-Weißensee u Berlinu, a 1999.godine na Sveučilištu za umjetnost idizajn u Chicagu, Illinois. Objavljujeu mnogim časopisima, kao što su:Kunstforum international, Springer,Falter, Der Standard i Problemi.


30 V/113, 25. rujna 2,,3.vizualna kulturaTajna je u kôduOlga MajcenSunčica OstojićPrije Linza Zagreb je bio europskicentar orijentiran na umjetnost usuodnosu s novim tehnologijama, amanifestacija Nove tendencije, kojase održavala bijenalno, okupljala jesvjetska umjetnička i teoretičarskaimenaKôd – jezik našeg vremena, Ars Electronica,Linz, Austrija, od 6. do 11. rujna 2003.rs Electronica je ove godine imalaza temu Kôd – jezik našeg doba.Nakon što je prošlogodišnja fantastiènai potpuno nova tema Unplugged(Neprikljuèeni su usmjerili Ars na tehnološkuumjetnost u zemljama koje susmo nekad zvali Treæim svijetom) istotako fantastièno potpuno “obmanula”,umjetnièki direktor festivala odluèiose na sigurnu varijantu. Informacijaje ponovno u trendu i dok se DEAF– nizozemski festival elektronièkihumjetnosti bavio njezinim arhiviranjemi dostupnošæu uzevši za temuData Knitting (prepletanje podataka),ovogodišnja Ars Electronica prouèavakodiranje informacija, odnosno jezik.Prošlogodišnje šarenilo raznih rasa ovesu godine zamijenili standardni posjetiteljiArs Electronice – intelektualciu crnom sa èetvrtastim naoèalama iTitanium Powerbookovima pod rukom.Kod = umjetnost = životTemom Kôd – jezik našeg doba direktorfestivala Gerfried Stocker postavioje pitanje postaju li kompjutorski jezicilingua franca globalnog informacijskogdruštva. Kôd jezika sam je po sebistrukturiran na naèin da ga ljudskobiæe ne zna samo za sebe, nego gamora svladati i svladavajuæi ga usvajanjegova pravila. Kompjutorski jezici irazni softveri koje koristimo zapravo susimplificirane verzije jezika koje imajudimenziju internacionalnosti (za što jenajbolji primjer posjetiteljica prošlogodišnjeArs Electronice iz Afrike koja jeosnovala prvi cyber caffe u Africi, a bilaje potpuno nepismena).Simpozij je pratio logièku trodijelnustrukturu. Prvi se dio bavio odnosomkôda i prava, gdje je prevladavala osnovnaopreka: autorska prava u odnosu naopen source fenomen. Drugi dio bio jeposveæen kôdu u umjetnosti otvarajuæiosnovno pitanje – može li sam softverpostati umjetnost, i kakvi bi se tuestetski kriteriji primjenjivali? U dijelukôd = život problem se odnosi na bioinformatikui digitalnu biologiju kao novavruæa podruèja. “Hoæemo li koristitiSulake Labs Oy, Habbo Hotelgenetièku abecedu kako bismo preformuliraliKnjigu života, ili kako bismoobjedinili biološku Kulu babilonsku?”,zapitao se Gerfried Stocker.O znaèenju kôda, umjetnosti kôda,društvenim kôdovima, kolektivnojkreativnosti, softveru i umjetnosti predavaloje mnoštvo teoretièara, filozofai umjetnika, od kojih su možda najpoznatijiPierre Levy – jedan od najutjecajnijihteoretièara cyber-kulture, iliRoy Ascott – jedan od prvih umjetnikana tom podruèju. Petodnevni simpozijotvorio je mnoga pitanja i stvorio noveprostore za maštanje.Tehnološka egzotika najapanski i španjolski načinIzložba u OK centru pokazala jeznatan porast kvalitete u odnosu naprošlogodišnju, no još se nije u potpunostiuspjela odmaknuti od trendakoji se prvenstveno temelji na esteticiili principu rada kompjutorskih igrica.Uz izložbu i stalni postav Muzejabuduænosti u Ars Electronica centru tesimpozija u Brucknerhausu, festival supratila svakodnevna dogaðanja – koncertidigitalne glazbe, performansi,partiji.Od zvuènih senzacija treba izdvojitikoncert japanskog umjetnika kojidjeluje pod imenom umjetnièke grupekoju je osnovao Maywa Denki, a koji jeu nacionalnim razmjerima veæ dostigaorazinu popularnosti kakve pop zvijezde.Taj je umjetnik redizajnirao èitavorkestar u kojem se mehanièki instrumentisviraju putem elektromagnetai motora. Tako cvjetovi s ksilofonskimudaraljkama mogu odsvirati Bumbarovlet, saksofon na struju proizvodi nevjerojatnojak zvuk, a postoji i pjevaèicakoja Maywiju Denkiju pomaže pjevatii koja ima harmoniku umjesto pluæa.Takoðer je zanimljiv mechatronic performansšpanjolskog umjetnika Marcel.-lija Antuneza Roce koji je postavioironiènu i poetiènu bajku kao produktinterakcije meðu performerima, publikomi strojevima. Pri tome su zvuk,scenografija i roboti, koji su dio dramatskestrukture, kontrolirani putemegzoskeletona koje nose performeri.Publika upotrebom dva gigantska joystickamože aktivirati slike na projekcijii utjecati na zvuk. Organizatori su ovajperformans najavili kao genijalan i maštovitspoj medijske fikcije i teatra.Pobjeda pobjednicimaZlatna Nika je nagrada koju festivaldodjeljuje za najuzbudljiviji spojdostignuæa na podruèju tehnologije iznanosti, te umjetnièkog koncepta.Za svaku kategoriju nominirana su triautora, a nagradu dobiva jedan od njih.Dobitnici Zlatne Nike za interaktivnuinstalaciju su Blast Theory, tehnološko-teatarskagrupa iz Shefielda.Njihov rad Can you see me now? je ustvari adrenalinska kombinacija igreskrivaèa i lovice podebljana redizajniraniminterfejsima. Igra funkcionira takoda svaki sudionik u izložbenom prostorudobiva avatara kojimupravlja na virtualnojmapi grada, dok ih stvarnitrkaèi love ulicamastvarnog grada ustanovljavajuæipoziciju avatarapomoæu malih kompjutora(hendheld computercum-GPStracker). Kadaih ulove (fotografirajuæiih u prostoru u kojem senalaze) ispadaju iz igre, apobjednik je onaj sudionikkoji posljednji ostane,neulovljen. U meðuvremenuse virtualni igraèimogu meðusobno dopisivatii slati jedni drugimaaudio streamove s voki-tokijakoje nose trkaèi.Osim što je rijeè o vrlo zanimljivojigri u kojoj se svi ljubitelji umjetnosti itehnologije ponovno mogu osjeæati kaodjeca, kod tog je rada takoðer bitnareupotreba softvera za nadzor na naèinna koji bi se on zaista mogao koristitiu bliskoj buduænosti, u smislu spajanjavirtualnog i realnog prostora u jedani sudjelovanja u realnoj komunikacijiputem avatara. Time u biti otvaraju temeljnapitanja vezana uz tijelo u novojeri interakcije koja nam slijedi.Web radovi su podijeljeni u dvijegrupe: net vision i net excelence. U kategorijunet excelence pripadaju radovi kojisu najdosljednije realizirali umjetnièkikoncept i kod njih se na isti naèin vrednujukoncept i dizajn. Dobitnici zaovu godinu su Sulake Labs s projektomHabbo Hotel. Glavni razlog žirija bio jeda je Habbo Internet zajednica postalasnažan dio života njezinih èlanova i nataj naèin zapoèela ulaziti u realne životezajednice.U kategoriji net vision osnovni kriterijje inovativnost koncepta. Dobitnicisu Carlos J. Gomez da Llarena i YuriGitman sprojektomNoderunnerkoji dokumentiradogaðaje uNew Yorkuna naèinda parodirakompjutorskeigre, ireferira sena stare tvigre.Llarenai Gitmansu dobilinagraduprvenstvenozato štonjihov radpredstavljapokušaj redemokratizacije Interneta.Naime, oni su demonstrirali naèin radai interakcije putem Interneta koju jeustvari omoguæilo širenje Wi-Fi mreža ugradovima kao što je New York.Za kompjutorsku animaciju zasluženoje nagradu odnio Tim Tom,animirani film èiji su autori dvojestudenata – Romain Seguad i ChristelPougeoise. Žiri, u kojem je jedan odèlanova bio i Loren Carpenter (autorCinematrix Interactive EntertainmentSystems i mnogih izuma za unapreðenjetrodimenzionalne animacijepomoæu koje su onda raðeni Prièa oigraèkama ili Život buba) bio je oduševljentehnikom dvoje Francuza jer jefilm napravljen tako savršeno, da seuopæe ne osjeæa da je kompjutorskianimiran.Za digitalnu glazbu dobitnici suAstro Twin*Cosmos. Argument žirija zadodjelu nagrade tim opskurnim i nesasvim zrelim pojavama na glazbenojsceni bio je da je rijeè o “atipiènimpredstavnicima elektronske glazbe,prije svega zato što se odmièu od romantièneideje kompozitora koji preuzimakontrolu nad svakim aspektomslušateljeve reakcije, a tehnologijamu pritom služi kao narativna veza”.Rijeè je zapravo o zvuènim senzacijama– kombinaciji japanskog minimalistièkogpristupa glazbi i pokvarenihCD-a koja bi mogli prilièno šokiratinepripremljeno uho jer definitivno nepostoji nikakva narativna veza.Posljednja kategorija je cyber-generacija– U-19 freestyle computing, odnosnokategorija za mlaðe od 19 godina gdjeje nagradu dobio osamnaestogodišnjiGeorg Sochurek za 3D animaciju.Propuštene šanse NovihtendencijaZanimljivo je i to da je prije Linzaupravo Zagreb bio europski centarorijentiran na umjetnost i novetehnologije, a manifestacija Novetendencije, koja se održavala bijenalno,okupljala je svjetska umjetnièka iteoretièarska imena. Meðutim, nakonšestog održavanja Novih tendencija,kada je poèetni entuzijazam isparioa kulturna zajednica nije prepoznalanjihov anticipacijski znaèaj, ugasile suse. Danas u Hrvatskoj gotovo i nemaumjetnika koji bi mogli sudjelovatina Ars Electronici. Kroz èitavu njezinupovijest možemo se podièiti samojednim sudjelovanjem – na samimpoèecima, a i to je proizišlo izsuvremene klime Novih tendencija.Da su se nekim èudom održale i daih je kulturna zajednica prepoznala,danas bi Nove tendencije kao festival stradicijom vjerojatno imale Gericom,Microsoft, Siemens i Sony za sponzore,a i hrvatski umjetnici bi moždatada bili vizionari buduænosti.Blast Theory u suradnji s Mixed Reality Lab, Can you see me now?z umjetničke i znanstvene,praktične i teorijskeperspektive tri fokusne točkeArs Elecrtonica festivala umjetnosti,tehnologije i društva su Kôd=Zakon,Kôd=Umjetnost, Kôd=Život. Kolikoje snažna društvena regulacija inormativna moć struktura i pravilakompjuterskih igara? Kako softveri digitalni kodovi utječu na suštinui identitet medijske umjetnostikao “umjetnosti stvorene izkôda” – to jest, kao generativnei procesualne umjetničke formekoja se razvila iz, i koja se sastojiod algoritamskih i računalnihprocesa? Koje se paradigmeznačajne za našu budućnost moguizvesti iz umjetničkih i znanstvenihšpekulacija o dobu bio-informacijei genetičkog inženjeringa unastajanju? Ars Electronica održavase od 1979.


V/113, 25. rujna 2,,3.31vizualna kulturaMaywaDenkiako je došlo do toga da stepočeli izrađivati vlastiteinstrumente?– Maywa Denki ima razlièiteprojekte s instrumentima, ajedan od njih je Tsukuba koji jeposveæen instrumentima kojisu elektronièki strojevi. Davnosam se igrao sa sintesajzerimai svim ostalim digitalnim instrumentima,no to mi je ubrzodosadilo. Tako sam poèeo ugraðivatiosobine analognih instrumenatau vlastite instrumentete sam poèeo izraðivati novekoji su objedinjavali karakteristikeanalognih i digitalnih.Opišite nam neki od tih instrumenata.– Govorit æu o elektriènomsaksofonu. Kako u svakoj kulturi,tako i u Japanu postojegangsteri koji se voze na motorima.Zovemo ih Jenkiji. Njihovje stil osobit: neki se odijevajupoput samuraja, neki nosesvjetlucave, raskošne odore,ukrašavaju motore razlièitimbojama i materijalima, jako suŽelim biti zvijezda!O elektroničkiminstrumentima, japanskimJenkijima, tradiciji geino iodnosu umjetnosti i zabaveMaywa Denki, instrument izTskuba serijeekstravagantni. Jenkiji su stogaposebna kultura u Japanu, pasam pomislio kako bi im trebaloposvetiti više pozornosti.Kako instrumenti rade, kojutehnologiju rabite: pneumatiku,elektromotore?– Tsukuba serija ima tri osobine.Svi rade na 100 V, nijedanne koristi zvuènike za stvaranjezvuka, a naèin na koji na njimasviram nema nikakva smisla.Što se tièe saksofona, postojizraèni kompresor koji je povezans magnetskim prekidaèem.Upotrebljavam elektromotorejer oni omoguæuju da se instrumentiukljuèuju i iskljuèujuvrlo precizno, što daje osobitukus i zvuk glazbi – jasan zvuk.Dok upotrebom pneumatikepostoji gradacija, ne rezanjezvuka.Napomenuli ste da imate nekolikorazličitih stilova sviranja?– Što se tièe samog stilasviranja, postoji ih nekoliko.Jedan zovem Jenki-stil, pospomenutim japanskim gangsterima,ponekad se odijevamu kostime i nikad ne sviramozbiljno. Nedavno sam izradiorobota koji pleše. No, nije mise sviðao. Bio je dosadan. Uz toljudi su pozornost usmjeravalina njega, a ne na mene. Sadaimam robota pjevaèa, koji pjevazajedno sa mnom i dobro smouravnoteženi.Jeste li razmišljali da napravitekompoziciju ozbiljnijeglazbe?– Da, htio bih to jednomnapraviti.Cijeli se vaš koncept vrti okokorporativnog stila, odnosno prisvojiliste korporativni identitet,zašto?– Maywa Denki je bilamala privatna tvrtka mogoca. U veæini takvih tvrtkiu Japanu nose se uniforme.Moji je otac bio vrlo nadaren,razumio se u tehnologiju iod srca ga poštujem. To jeprvi razlog nošenja uniformi.Drugi je to, što ih japanskakultura voli.Počeli ste kao umjetnik, a sadaste prešli u zabavnjačke vode ipostali pop-zvijezda. To je velikapromjena, kako sada gledatena sebe s obzirom da su to dvijeodvojene pozicije?– Ne mislim da postoji jasnalinija, jasno razgranièenjeizmeðu umjetnika i zabavljaèa.Roðen sam i odgajan kao oboje.Koja je razlika između zabavei umjetnosti?– U Japan postoji kabuki,plesna drama, vrsta performansa.Na japanskom se to pišekao geino, što znaèi da je neštoizmeðu zabave i umjetnosti.Prateæi tu tradiciju želi bihnastaviti u geino smjeru.Sviđa li vam se ta pozicijavelike zvijezde koju imate uJapanu?– Volim to što sam zvijezda.Želim biti zvijezda i velikiumjetnik. To me usreæuje!Stoga želite usrećiti i druge?– Dalaj-lama je kazao isto.No on nije umjetnik!– U pravu ste.Marcel.liAntunez Rocaako se zove rad koji izvoditena Ars Electronici, očemu je tu riječ?– Na Arsu predstavljam dvadjela – jedno je instalacija koja sezove Requiem. To je robot kojegsam nazvao Body-bot, što znaèi“robot koji kontrolira tijelo”.Prvi put sam ga pokazao 1999. uMadridu na izložbi pod nazivomEpifanija. Drugi rad je performans– to je mechatronic performansšto znaèi istodobno mehanièkii elektronièki performans, èijapremijera je održana prošle godine.Taj rad, koji je i dalje podložanizmjenama, zove se Pol, a dizajniranje poput bajke za djecu kojuizvode dva performera.Zašto ste izabrali bajku zadjecu kao predložak i općenito scenografijui dizajn na način dječjegkazališta?– Svoju karijeru sam zapoèeopoèetkom osamdesetih s grupomLa Fura dels Baus, a veæi dio devedesetihproveo sam izraðujuæitehnološke naprave za razne performanse.Meðutim, moj rad nijesamo tehnologija, veæ je zaistapovezan s idejom tijela, rituala iorgijastièkih dogaðaja. Od 1994.do 2002. dva moja najznaèajnijadjela bila su Epizu i Afazija. Afazijaje vrlo provokativna i izazvala jesnažne reakcije u razlièitim zemljama,od toga da su me gaðalirajèicama i tjerali me da prestanemi odem, ili su sami izlazilii kad bi performans završio višenikog nije bilo u prostoriji osimmene, i slièno.Zec Pol i njegova prljavštinaŠto je po vašem mišljenju uzroktakvih reakcija?– Vjerojatno im smeta izravandodir, živcira ih vizualni aspekt...Ljudi ne prihvaæaju! U svakomsluèaju, ovaj sam put imao sasvimsuprotnu namjeru i Pol je neštopotpuno drukèije u mojoj karijeri.Dijelom zato jer sam sada i samotac, i vrlo sam povezan s idejomnevinosti i idejom èarobnjaka.Takoðer sam htio proizvesti jošjednu konotaciju, tu nisam bašsiguran da sam uspio, a to je idejaEurope. Sve europske bajkesu manje više iste i moguæe jeprodrijeti u romantiènu idejuŠpanjolske, Njemaèke, Hrvatskejer su sve prièe iste. Na taj samnaèin konstruirao Pola.Što znači Pol?– To je ime planine u momgradu, blizu moga grada. Mojakuæa i atelje smješteni su blizu teplanine. Takoðer, rijeè je o katalonskomimenu, u ovom sluèajudao sam ga zecu.Što je prema vašemmišljenju bio problem uperformansu zbog kojegsu vas gađali rajčicama,kako biste definiralirazliku između tog performansai Pola?– Rijeè je zapravo ovrlo jednostavnoj definiciji.U smislu percepcije,racionalne percepcijeAfazija vas na nekinaèin izlaže na udarnasilju. Vi ste tijekomèitave izvedbe napeti,O instalaciji Requiem iperformansu Pot, bajkama,matematici i gubitkunevinostiMarcel.li Antunez Roca, Polpod stresom. Pol je namijenjenletenju, od kad uðete, pa do svršetka.Razlièiti su kao da je jedanpunk, a drugi hipi. Svaki èovjeksebe projicira u taj rad. Ja radims idejom rituala ili ceremonije, ato je matematièka stvar, potrebnoje biti vrlo precizan. Jedan odrazloga zbog kojeg sam se odluèiobaviti tehnologijom jest upravotaj da se, u izvjesnom smislu,ceremonije i rituali približavajutehnologiji. Ako želiš biti precizan,moraš biti matematièar. Alikada ti pokažeš stvar, ljudi u njuugraðuju svoje fantome. Neki biza predstavu rekli uau, nevjerojatnoje, ili koji je taj Marcel.li luðak!. No,ljudi, na primjer, kažu i da je tosve pornografija, ili vampirizam.Ne mislim da tako nešto radim,ljudi tu projiciraju sebe. Mislimda je uvijek tako s umjetnošæu.Koja je tema Pola?– Tu postoje razlièite razinei teme. Osnovna ideja je nemoguænostostvarenjaljubavi, a ljubav je jediniodgovor u životu.Glavni protagonist zecPol želi, ali nikako nemože dobiti svoju ljubav.Tada ubije njezinaoca koji predstavljazapreku, ali ne uzimadjevojku. To je jednarazina. Druga razina jeironièna: hrana, prljavština,nasilje, bolesti narkoza su nevoljekoje susreæe na svomputovanju. Slijedeæiga, susreæete njihove reprezentacije.Posljednja razina je idejagubitka nevinosti. To je vjerojatnonajvažniji problem u našemživotu, jer djeèji svijet je raj punmagiènih trenutaka u kojima jesve moguæe.Tehnologija je sastavni dio vašegrada, no i sami ste naveli kako jetehnološki samo jedan od aspekatavašeg izraza?– Tehnologija nije najvažnijau mom radu. Pokušavam izreæiponešto o samoj ideji života.Tehnologija i znanost umjetnikuotvaraju nove horizonte. Mislimda su meðu najveæim slabostimatehnološke umjetnosti minimalizami konceptualnost. U takvimformama umjetnosti nema ništaza mene – ona je za mene prazna.Iako ne i potpuno, tu je bitno korištenjestrukturalizma kao naèinaprezentacije ideja. Moguæe jeraditi na taj naèin, ipak rijeè je ovrlo ogranièenom izrazu. Osobnou tom sluèaju više volim klasiènuumjetnost. U tom sluèajutehnologija omoguæuje složenost,a klasici umjetnosti su složeni:Mozart, Bach, Ovidije, Homer.Mene to zanima! Nema mnogoljudi koji se bave sliènim idejama,i zato sam ja u posebnoj poziciji.priredile:Olga MajcenSunčica Ostojić


32 V/113, 25. rujna 2,,3.arhitektura - urbanizamJavni prostori budućnostiDaniel Liebeskind, projekt Ground ZeroLeo ModrčinOPEN, izložba suvremenih javnihprostora u fazi planiranja, u izgradnjiili nedavno završenih predstavljaglobalne trendove u arhitekturi,ambijentalnom i urbanom dizajnu,kao iskaz novog načina promišljanjao modusima života u gradovima. Naizložbi je predstavljen Most hrvatskihbranitelja u Rijeci, za koji je Studiju3LHD prošle godine u Kopenhagenudodijeljena AR+D The World’s LeadingEmerging Architecture AwardOPEN: new designs for public space; Van AlenInstitute, New York, lipanj – listopad2003.ove koncepcije i naèini projektiranjajavnih, otvorenih urbanihprostora teme su izložbe OPENu New Yorku. Izložba je središnji arhitektonskidogaðaj ovog ljeta u NewYorku, a izazvala veliku pozornost i uHrvatskoj, i to ne samo zbog sudjelovanjaStudija 3LHD iz Zagreba.Organizatori izložbe ne dvoje osvom motivu: projekt za WTC je prevelikaprilika za New York, koji moraizlijeèiti svoju dvogodišnju otvorenuranu i pretvoriti je u povijesnu prilikuza impuls svome urbanitetu. Prilikaje to koju se ne može prepustiti samonajmoprimcu parcele na sto godina,koji je ujedno i dobio veliki iznos odosiguranja. Takva se prilika oèito nemože prepustiti ni odabranom arhitektuDanielu Liebeskindu koji je usvojoj pustopašnoj servilnosti i patetiènimnagonom da se svidi svima (tj.politièarima) zapravo kompromitiraosvoju ulogu arhitekta igrajuæi na kartubanalne metaforike, srozavši arhitekturuna intelektualno najniži zajednièkinazivnik, a da bi bio iskorišten samokao luda na dvorcu kralja nekretnina.Osim što Liebeskind navodno nikadanije ni projektirao neboder pa je timenekvalificiran da samostalno vodi projektobnove Trgovaèkog centra, svanjegova zagovaranja kompromisa – kaoda je i imao drugi izbor – svode se sadana to da æe bona fide vlasnik kompleksaizabrati ekipu uobièajenih sumnjivaca odkojih æe svaki isprojektirati po neboder.Projekt obnove WTC-a postat æe takojoš jedan sajam poduzetnièke taštine.Probajmo pogoditi: Richard Meier,Norman Foster, Kohn Pedersen Fox...Bez obzira na ishod, novi WTCneæe biti ni novi Centar Rockefeller,koji je pod vodstvom arhitektaHarrisona Wallacea i praoca neboderaRaymonda Hooda, New York izvukaoiz depresije tridesetih. A èini seda i Daniel Liebeskind nije uspiopostati novi Le Corbusier, pod èijimje vodstvom, i uz važnu ulogu našegErnesta Weissmanna, projekt za zgraduUjedinjenih naroda na Istoènoj rijecipostao prototipni model za razvojvelikih urbanih poteza vrhunskomarhitekturom.Carevo novo ruhoU takvu se okruženju organizatorizložbe OPEN, Raymond Gastil,direktor Instituta Van Alen, ikustosica izložbe Zoe Ryan obraæajuza pomoæ drugim gradovima.Spisak je impresivan: London,Oslo, Genova, Melbourne, Boston,Liverpool, Singapur, Seul, Macon,Rio de Janeiro, Bogota, Guadalahara,Barcelona, Amsterdam, Graz, Berlin,Johannesburg, Toronto, Pariz i Rijeka.Svi su ti gradovi ostvarili ili planirajuinovativne forme javnih prostora.Teza o inovaciji možda je velikim dijelomsamo carevo novo ruho koje veæpoznate ideje zaodijeva u vokabularnovih medija i konceptualne umjetnostiili pak u novu arhitektoniku. Postavizložbe temelji se na pet tematskihcjelina koje preispituju tradicionalnemodele otvorenih prostora – poput trgai ulice, utjecaja i prisustva informacijskihtehnologija u javnom prostoru,memorijalnih poteza koji postaju korisnijavni prostori te prigodnih prostoraza javna okupljanja i manifestacije kojipostaju trajni dijelovi grada ili nestajunakon što im istekne rok. Kao i na svakojizložbi, takve su kvalifikacije dovedeneu pitanje sa svakim pojedinaènimprojektom koji poèesto spada pod višekategorija ili se doima prikladnijim unekim drugim kategorijama. IzložbaOPEN koristi tu metodu kao poticaj zanavigaciju samim odabirom projekatai gradova, takva mentalna gimnastikaneznanstvenim kategoriziranjem ipakneizbježno vodi u temeljnu temu:odnos zgrade, dakle arhitekture, i njezinihmlaðih sestara, pejzažne arhitekturei urbanog dizajna.Sebièni arhitekt bi rekao da je sve toisto, da je otvoreni javni prostor zapravosamo dodatak arhitekturi zgrade,puko zelenilo i klupice. Arhitekturadiktira temeljne postavke urbanogprostora, a sve ostalo je rezidualniprostor, prostor nižeg reda na prostornojhijerarhiji. Mnogi projekti naizložbi kao da to i potvrðuju, poputlondonske Gradske vijeænice NormanaFostera, bostonskog Instituta suvremeneumjetnosti dvojca ureda DillerSciffidio, murski Otok u Grazu ViteAcconcija. Meðutim, za svaki od tihprojekata postoji i protuargument:Foster unutar monolitnog ostakljenogovoida gradi javni prostor par exellanceu obliku spiralne rampe koja cijeluzgradu pretvara u gloriozni belveder zapromatranja grada, muzej u BostonuLiz Diller i Ricarda Scofidia je zapravooptièki instrument kojim se analiziraodnos otvorenog i zatvorenog prostora,a Acconciejev Otok je svemirski brod,savršeni artefakt osloboðene geometrijekoji poput centrifuge uvlaèi u sebeokolni gradski prostor.Luka kao poligon urbaniheksperimenataArgument o pejzažnom karakteruotvorenog javnog prostora još više padau vodu u hibridnim projektima zaNacionalnu operu u Oslu arhitektonsketvrtke Snohetta ili pak projekta zagenovski molo Ponte Parodi StudiaUN. U tim projektima, simuliranatopografija i krajolik postaju osnovnapotka arhitekture koja gubi svoje tradicionalnezasade podnožja i volumenazgrade na njemu te pokušavaju rekonstruiratiuništeni pejzaž obalnog pojasazamijenjenog luèkim postrojenjima, dabi i ona sama bila napuštena i uništenajer ih više nitko ne treba.Upravo je studija otvorenih prostoranepotrebnih luka dominantna kao poligonurbanih eksperimenata, i provlaèise kroz izložbu OPEN, bez obzira štojoj nije dodijeljena posebna kategorija.Njim se bave i arhitekti Foreign OfficeArchitecture, u projektu za jugoistoèniobalni park u Barceloni. To su arhitektikoji su izgradili seminalni projektputnièkog terminala u Yokohami, što jevjerojatno najznaèajniji arhitektonskiprojekt na prijelazu stoljeæa s obziromna to da osloboðenu, organsku morfologiju,interpretira na mnogo iskreniji,strukturno èišæi naèin nego što to èiniu titan zaodjenuta proto-industrijskakonstrukcija Gehryjevog Bilboa.Projekt za park i kompleks auditorijauz obalu Barcelone vraæa ih izravno upejzažnu arhitekturu, kao i korijenimaGaudija.Drugi projekti za obnovu luèkihprostora èine to arhitekturom. ArhitektiDiller i Scofidio, sad veæ sredovjeènienfantes terribles njujorške arhitekture,napokon su se izborili da graðenjemopredmete svoja konceptualna istraživanja.Njihov projekt za zgraduInstituta suvremene umjetnosti ubostonskoj luci takoðer je dio obnovezapuštenog waterfronta, arhitektonskije zapovjedni brod cijelog projekta kojiæe ukljuèiti ostale javne i komercijalnesadržaje. Kruti, platonski volumenmuzeja metamorfozira se mehanièkimi optièkim sredstvima, pritom se mijenjastupanj transparentnosti stakleneopne, kao i svijetlo te pogled iznutrai u samu zgradu. Kontakt zatvorenogprostora zgrade i otvorenog prostoraluke medijaliziran je arhitekturompoput kamere. Modernistièka spregavanjskog i unutrašnjeg prostora, kojuje Frank Lloyd Wright nauèio u Japanui potom proslijedio do Miesa, itd.,stapa se u djelu Dillera i Scofidija stehnikom vizualnih medija. Umjetnosti izvedbe na taj su naèin uokvirenearhitekturom, a razlika otvorenog izatvorenog prostora nestaje.Nasuprot Bostonu, Genovi, Oslu,Liverpoolu sa svojim ultra-futuristièkimprojektom ureda Willa Alsopa,samo se naši luèki gradovi bore svizijom za revitalizaciju. Rijeka, našpredstavnik na izložbi OPEN, sitnomse infuzijom deviza pokušava održatiu životu kao luèki grad. Dok drugigradovi pretvaraju svoje atrofirane lukeu otvoreni gradski prostor, te se timepomorsko dobro afirmira kao javnodobro i fokus razvoja grada, novim seluèkim postrojenjima grad još više guši,i doslovno i prostorno, a gloriozne nekretninepoput starih luèkih skladištaruše se umjesto da budu klica razvoja,temeljni kapital koji æe se mnogostrukooploditi.Laboratorij urbanog životaU kategoriji tradicionalnih urbanihpoteza ulica i trgova, projekt u faveliRio de Janeira zanimljiv je zbog togajer popravlja samoniklo, uvodi socijalnired u kaos, dignitet u ponižavajuæinaèin života. Unutar samoniklog naseljaod kartona i lima gradi se zavojitaulica s igralištima, javnim prostorima,trgovinama. Je li to zaista tako? Iz daljine,favela izgleda kao živuæi laboratorijurbanog života, prototip organskegradogradnje, akademska vježba, zanimljivaako nisi primoran biti njezinimsudionikom.Na jedan èudan, površan naèin,projekt Zahe Hadid za Grad znanosti uSingapuru, doima se gotovo sukladnimovom u Riu. Razlike su, doduše, monumentalne:novoplanirani dio grada udomitæe postrojenja najnovijih tehnologijai stvoriti totalni, planirani tehnopolis.Urbanistièka potka je jednostavna:široki otvoreni zeleni pojas protežese poput zmije sredinom grada, kojije formiran od gustih blokova s objestrane centralnog parka. Usprkos težnjiinovaciji i programatskim premisama,ta urbana shema svoje korijene ima ustogodišnjoj tradiciji Camila Sittea, ilipak našeg Lenuzzija. Strastvena geometrijakoja možda previše doslovnosugerira metaforiku elektronskih valova,rezultira urbanom formom koja se ibez arhitekata realizira u faveli.Uzbibana ploha berlinskogSpomenika poginulim zidovimaEurope arhitekta Petera Eisenmanabit æe dojmljivi gradski prostor, voidusred Berlina. Spomenik je veæ svojomgenezom i osporavanjem postao dijelomkolektivne svijesti, pa se recentneizjave samog arhitekta, koji upravoizabire betonske monolite za završetakizvedbe, doimaju kao dah svježine izapravo najbolji stav o javnom prostoru.Naime, Eisenman se usprotivio težnja-


V/113, 25. rujna 2,,3.33arhitektura - urbanizamma da se betonski monoliti preparirajuaditivima kako bi se izbjegli grafiti iostale intervencije na samom spomeniku.On želi da taj uleknuti krajobrazusred grada bude živi prostor, sa skejtborderimai sliènim aktivnostima,mjesto koje je toliko drukèije od normalnoggradskog prostora da samomsvojom arhitekturom postane njegovnedjeljivi dio. Sjeæanje na žrtve transformiranou novi oblik urbanog života.Rijeka – idealnopremošćivanjeA to èine i Eisenmanovi susjedi naizložbi OPEN, Studio 3LHD. NjihovMost hrvatskih branitelja na Mrtvomkanalu u Rijeci njujorški arhitektonskikritièar James Russell izdvaja kao lijepui dostojanstvenu obradu tradicionalnogurbanog elementa, za razliku odostalih projekata koji preispituju i hibridizirajugranice urbanih elemenata iprototipova. Toèno je da je beskompromisnaveza statike i najmanjeg detaljaravna mitskim stolicama Shakera iliMies van der Rohea, što bi rijeèki mostafirmiralo kao savršeni oblik urbanogmobilijara.Meðutim, besprijekorna profinjenostrijeèkog mosta, projekta koji jesad veæ doživio toliku aklamaciju dapostaje jednim od neizbježnih zaštitnihznakova hrvatske arhitekture,samo je onaj prvi, izvanjski kontakt sprojektom koji je toliko kompleksanu radikalno razdvojenim socijalnim iarhitektonskim obalama koje spaja. Toje u prvom redu most izmeðu polisa iurbsa, i to doslovno kao mjesto s kojegse odlazi iz grada (u rat, natrag uselo, na otok..) ili se u njega dolazi (uškolu, kupovati, po kulturu), ali i šire,most izmeðu provincije i centra kojiruši predrasude o marginalnoj kulturi,i to u prvom redu u glavama njezinihprotagonista. Možda arhitektura unas prednjaèi u promjeni svijesti otome da svako inozemno gostovanjenaših kulturnih proizvoda nije samopo sebi podvig i da se mora valoriziratiu globalnim relacijama i kriterijima.Studio 3LHD, Most hrvatskih branitelja, RijekaSada kada su 3LHD, arhitekti Njiriæ,Branimir Mediæ, Pero Puljiz, VedranMimica, Radovan Tajder, èasopis Orisitd. izgradili nove arhitektonske mostovesa svijetom, potrebno je naviknutise na èinjenicu da je inozemstvozapravo doma.Most u Rijeci može biti doživljen kaomost izmeðu složenosti arhitektonskevizije i sustava znanja potrebnog da seta vizija materijalizira, i pretenzije da toznanje može komunicirati s javnošæu,kako tzv. kulturnom, tako i s širokimnarodnim masama. Poput surealnepraznine Mosta u Rijeci koji razdvajamase ljudi za vrijeme pontifikalne mise,rascjep izmeðu nevjerojatne kolièineznanja, informacija, referenci, pa i poetskeslobode na jednoj strani, i nemoguænostda nestruènjaci u tom znanjuparticipiraju, golema je u današnjoj digitalnojcivilizaciji. Upravo su otvoreni,javni prostori, poprište navodnih demokratskihnadmetanja suprotstavljenihinteresa i društvenih skupina, a svakiarhitektonski èin postaje hod po užetu,umjesto simboliènog premošæivanjaponora u društvenom tkivu.New York, New York....Begoviæ, Dabroviæ, Grozdaniæ,Novak, ortaci Studija 3LHD, uspjelisu se izboriti, za razliku od memorijalnogagradilišta WTC-a u New Yorku,za najviši standard arhitekture u uloziizražavanja aspiracija jednog društva,i prihvatili poziciju da se time neæemoæi dodvoriti svima. Tako su, osimu otvorenom prostoru, èistom arhitekturomi bez kompromisa, stvorili imost u vremenu koji Hrvatsku vodi izsrednje dekade devedesetih (mraènise vjekovi u suvremenoj digitalnojcivilizaciji sreæom skraæuju) u novihumanizam. Venturijevski Uèiti od LasVegasa se, na izložbi OPEN, pretvara uUèiti i od Rijeke (naravno, osim u sluèajukad se tamo ruše povijesna luèkaskladišta).New York, istinski kozmopolis, gradnad gradovima, suštinski drukèiji noipak temeljni kamen Amerike, tekmora napraviti takav iskorak da bi svojabespuæa koja se protežu od 11. rujnado Bagdada, premostio dobrom arhitekturomi ostao otvorenim gradom.


34 V/113, 25. rujna 2,,3.glazbaSkokovi tradicijskihglazbenikaIrena MiholićSvirači su i tijekom ovogkoncerta koristili dobropoznat recept sviranjakoji se najčešće koristiu raznim žanrovimapopularne glazbe – dijalogmeđu instrumentima iimitacija, nakon čega slijediimprovizacija na pojediniminstrumentimaKoncert skupine Tsugarushamisen, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb,10. rujna 2003.sugaru shamisen, nazivskupine glazbenikaiz Japana koji su uKoncertnoj dvorani VatroslavLisinski gostovali 10. rujna2003. godine, ujedno je i nazivjapanskog tradicijskog instrumentašto ga je ta skupinaželjela predstaviti zagrebaèkojpublici. Rijeè je o žièanomglazbalu iz porodice lutnji.Sastoji se od vrata bez pragovai korpusa preko kojeg su napetetri žice po kojima se sviratrzanjem posebnom trzalicomod kornjaèevine, ali se tomtrzalicom tijekom izvedbei udara o tijelo instrumentakako bi se dobio prateæi ritam.Tsugaru shamisen porijeklomje iz sjevernog dijela Japana.Za razliku od ostalih vrstashemisena, tradicija tsugarushamisena nije jako stara– svega kojih stotinjak godina.U poèetku se i ovaj shamisenkoristio kao pratnja pjevaèima,kasnije je sviran solo, a danasga možemo èuti u razlièitimsastavima. Majstori i danasprenose svoja znanja sviranjana privatne uèenike, dopuštajuæiim da steèeno znanjeobogate novim i suvremenimutjecajima.Približavanje mladimaNa koncertu 10. rujnazagrebaèka je publikamogla èuti jednog takvogmajstora sviranja na tsugarushamisenu MichihiroaSatoa, koji i sam istražujenove naèine izražavanja nashamisenu. Osim vlastitihsolo skladbi, ali i skladbi zasolo shamisen napoznatihautora, Michihirou Satou seu izvedbi djela pridružila injegova obitelj: sin i uèenikna tsugaru shamisenuMichiyoshi Sato i suprugaSachiko Kaiho, koja jezagrebaèku publiku upoznalasa zvukom još jednog japanskogžièanog instrumenta– kotoa (instrument slièancitri; veæi broj žica je razapetopreko zvuène kutije koja jepoložena vodoravno ispredsviraèa. Zvuk se dobiva kombiniranomtehnikom èupanjai trzanja žica). Èetvrti èlanOvaj je koncertdobar uzor kakozagrebačkoj publicipredstaviti zvukei nekih drugihzemaljaove skupine Masaki Yoshimisvirao je tablu – instrumentkoji je indijskog porijekla,a Michihiro Sato objasnioje da je tablu ukljuèio uprogram jer želi tsugarushamisen približiti mladima,a kombinacijom razlièitihinstrumenata (ponekad je toi elektrièna gitara!) želi seukljuèiti u složenije zvukovepopularne glazbe.Glazbenici su izveli nekolikotradicijskih melodija, ali ikompozicije Michihiroa Satoatemeljene na motivima melodijakoje se izvode tijekomrazlièitih ceremonija ili svetkovina.Sviraèi su i tijekomovog koncerta koristili dobropoznat recept sviranja kojise najèešæe koristi u raznimžanrovima popularne glazbe– dijalog meðu instrumentimai imitacija, nakon èegaslijedi improvizacija na pojediniminstrumentima. Upravotakva koncepcija omoguæilaje da publika dobro upoznarazlièite tehnike sviranja napojedinim glazbalima, ali i daupozna virtuoznost svakogglazbenika ponaosob.Pridobivanje publikeGlazbeni izraz, iako pomalostran i rijetko èujan u Zagrebu,publiku je zainteresirao,pogotovo nakon scenskihpokreta glazbenika, primjericedavanja znaka za prekid kompozicijeskokom (pokreti kojisu poznatiji za rock-gitariste).Publiku se potpuno pridobiloizvedbom melodije Serbusdragi Zagreb moj na nepoznatiminstrumentima. Vrsni, mladiprevoditelji, pridonijeli sujoš veæem zbližavanju publikei glazbenika, prevodeæidojmove koje su glazbenicistekli o Zagrebu, a na krajukoncerta su potakli punudvoranu Lisinski da se ukljuèiu izvedbu posljednje skladbepljeskanjem.Je li razlog dobrojposjeæenosti koncerta ljetnastanka od veæih glazbenihdogaðanja, besplatno dijeljenekarte ili potreba Zagrepèanaza nekim drugim glazbenimdoživljajima, na krajunije važno. Ovaj je koncertsigurno dobar uzor ostalimorganizatorima konceratakako zagrebaèkoj publici predstavitizvuke i nekih drugihzemalja (koji se inaèe moguèuti u sklopu Multikulture iliMeðunarodne smotre folklora,ali ta su dogaðanja redovitomanje posjeæena). Na krajuse nadamo se da æe se ZvuciJapana u Zagrebu u iznimnojorganizaciji VeleposlanstvaJapana pod pokroviteljstvomhrvatskog Ministarstva kulturei zagrebaèkoga Gradskog poglavarstvaponoviti još koji put.Na godišnjem odmoruTrpimir MatasovićJulijan Kovačev je upravonevjerojatno monotondirigent koji će svaku zadanupartituru pročitati od početkado kraja relativno korektno,ali bez ikakva individualnogbiljegaKoncert Zagrebačkefilharmonije, Koncertnadvorana Vatroslava Lisinskog,Zagreb, 19. rujna 2003.zone ponudilo Schumannovuprvu, Proljetnu simfoniju, teMahlerovu Pjesmu o zemlji.Meðutim, osim novog slogana,u Zagrebaèkoj je filharmonijii dalje sve po starom.Umjesto još nepostojeæegšefa-dirigenta, program krojiravnatelj, koji bi zapravotrebao biti tek menadžer. Pritom krojenju bilo je moguæei da izvjesni Julijan Kovaèev,tko zna zašto, postaneFilharmonijin stalni gost-dirigent.Šminkerski pretenciozneprièice oèito su Šipušaudaljile od rješavanja pravihproblema tog orkestra, odkojih je izostanak sustavnograda s nekim kvalitetnim dirigentomveæ ostavio dubokeposljedice koje neæe biti lakosanirati.pali, pa je tako nepripremljenostorkestra izbijala gotovou svakom taktu, pri èemu suneugoðena sola violonèelistaBojana Lhotke bila tek najoèitijino nipošto ne i jediniprimjer.Dirigent s nešto više karizmemogao je èitavu situacijubarem donekle spasiti nekimkoliko-toliko zanimljiviminterpretacijskim pristupom.No, Julijan Kovaèev je, kaošto smo se, nažalost, veæ višekratnoimali prilike uvjeriti,upravo nevjerojatno monotondirigent koji æe svaku zadanupartituru proèitati odpoèetka do kraja relativnokorektno, ali bez ikakva individualnogbiljega. Primjerice,u Schumannovoj Proljetnojsimfoniji Kovaèev nije nitipokušao prikriti instrumentacijskei formalne slabosti ovevrlo školske partiture, što, ukrajnjoj liniji, nije nemoguæe.Prošle sezone potvrdio je toAleksandar Kaljdžiæ svojomizvanrednom interpretacijomTreæe simfonije istog skladatelja.Izostanaksustavnog rada snekim kvalitetnimdirigentom već jeostavio dubokeposljedice koje nećebiti lako saniratireæi za Dunju Vejzoviæ, èijadikcija iskrivljava njemaèkitekst do neprepoznatljivosti.No, s druge strane, njezin jesenzibilitet za zagasite bojesmræu opsjednutom glazbommoderne u Mahlerovoj glazbinašao nadasve plodno tlo.Snagom prigušene emotivnostiDunja Vejzoviæ i opetje uspjela ostvariti potpunudominaciju nad èitavom izvedbom,u drugi plan stavljajuæisve druge izvoðaèe.Ipak, èak i takva interpretacijanije bila dovoljna daiznese èitav koncert otvorenjasezone Zagrebaèke filharmonije.A ako se po jutrudan poznaje, onda nam nemadruge nego zakljuèiti da bitaj Filharmonijin dan, to jestsezonu, možda najbolje bilo– prespavati.ivot, zemlja – zvuèipoput predizbornogslogana neke umjerenodesne stranke. No, prijeHSS-a, tog se mota dosjetioravnatelj Zagrebaèke filharmonijeBerislav Šipuš,odabravši ga za okosnicuprograma nove sezone togorkestra. S tim u skladu je iotvorenje Filharmonijine se-Igra skrivačaÈulo se to i ovom prilikom,kada se mogao steæidojam da su sviraèi, ako netijelom, onda barem duhomjoš na godišnjem odmoru.Tako je bilo veæ i u ne osobitozahtjevnoj Schumannovojsimfoniji, što se, doduše, jošnekako moglo i skriti. No,igra skrivaèa kod Mahlera neDominacija nadizvedbomSreæom, izvedbuMahlerove Pjesme o zemljispasili su, barem donekle,vokalni solisti. Èeški tenorJan Vacík junaèki se nosio sasvojom pakleno teškom dionicom,pri èemu je veliku pozornostdao vrlo jasnoj dikciji.Isto se, doduše, ne bi moglo


V/113, 25. rujna 2,,3.35glazbaPriča o predanosti istrastiDejan JeličićDan poslije, dug desetgodina, donio je Day Afteruzasluženo ime jedne odnajcjenjenijih etiketa ujugoistočnom dijelu Europe,no i vrlo zapažene izdavačkekuće u svjetskim okvirimaeset godina kontinuiranograda, èetrdesetakizdanja nekih od najoriginalnijihbendova koje jošmožemo nazvati nezavisnima,distribucija više od 3000 ponajboljihsvjetskih punk/hardcorealbuma… I sve to “na leðima”samo jedne osobe, i sve udobrom, starom “uradi sam”(D.I.Y.) stilu. Priznat æete, iviše nego dobri razlozi za predstavljanjeagilne èeške etiketei distribucijske kuæe Day AfterRecords.Prièa zapoèinje prije desetgodina, kad je pojam “èeškipunk” još bio, u najmanju ruku,smiješan za laike. No, ipak jepostojao, a zahvaljujuæi vizijiMire Patyja, koji je punk rockupoznao u svojoj 15. godini,a time i D.I.Y. duh izdavanjaploèa, roðeno je prvo Day Afterizdanje – album banda KritickaSituace. Istina, iskustvo Mirinaprijatelja Martina, vlasnikaMalarie Records, pomoglo je pritome.“Tek kada se cijelisocijalistièki sistem u Èeškojpromijenio, poèeo je na nasutjecati vanjski svijet, vidjevšibendove iz drugih zemalja,kao i prva nezavisna izdanja,fanzine… Tada sam poèeoizdavati kasete, raditi majicei pokrenuo sam distribuciju.Martin je bio neka vrstainspiracije za mene. On je izdaojednu od prvih ploèa u Èeškoj.Mnogo važnih bendova èekaloje njegova izdanja, a ja sam imaonešto novca od distribucije imajica, pa je bilo lako poèeti”– objašnjava Mira.U to vrijeme, na punkkoncertima poèeo se okupljativelik broj ljudi, pa nije biloteško prodati tiraže prvihizdanja, koji su se kretali okotisuæu. I dan-danas, s novimDay After izdanjima, taj broj senije promijenio. Naravno, samodok se prva tiraža ne rasproda, ato je gotovo u pravilu vrlo brzo.Drugi korakUp In Arms, Julia, Ember,Tribute – samo su nekiod bendova èija su izdanjazatim uvrštena u Day Afterkatalog. Promociji etiketezasigurno je pridonosio svepuniji distribucijski katalog,koji je neumorni Mira stvaraoparalelno s etiketom. No, sretneokolnosti, kao i dugogodišnjaprijateljstva s èlanovima nekihinozemnih bendova, takoðersu pripomogli razvoju oveizdavaèke kuæe.Tako je bilo u sluèajuLifetime, amerièkog emocore benda koji ispoèetkanije bio toliko primijeæenu underground okvirima.Naravno, ne i za Mirine uši.Lifetime su objavili nekolikosinglova u SAD-u, a nakon prveuspješne europske turneje, DayAfter izdao je sve te pjesmena jednom CD-u. Potez sepokazao dugoroèno uspješnim,jer su Lifetime u samo nekolikogodina i nakon tri odliènaalbuma (New Red Archivesi Jade Tree Records) postalivrlo cijenjeno ime u svjetskimokvirima i time pridonijelirasprodaji svojeg Day Afterizdanja.Album Food For Worms“prekobarskih bukaèa” 4Walls Falling još je jednovrlo zapaženo Day Afterizdanje. Èak i širi krugmojih prijatelja to izdanjeima u svojim kolekcijama.Uslijedili su albumi BecomingWheels amerièkih Siren (èiji jevokalist Brian Zero kolumnistnajcjenjenijeg svjetskog punkfanzina Maximum Rock’n’Roll),èeških snaga Clean Slate iEmber te naroèito Lvmen.Neke od tih bendova, poputEmber i Lvmen, upoznala jei zagrebaèka publika kroz vrlouvjerljive i strašæu natopljenenastupe. Intenzitet opæenitovrlo žestoke, ali i emocionalneglazbe zaštitni je znak bendovakoji se nalaze na ovoj etiketi.Nošen pozornošæu kojusu njegova izdavaèka kuæa ibandovi na njoj, neprestanosvirajuæi, privlaèili, Mira seodluèuje na registraciju tvrtke.Sredina i kraj devedesetihdonose i niz odliènih izdanja,što u vinilnom, što u CDizdanju spomenutih Lvmen,švedskih Only If You Call MeJonathan, amerièkih Serpico,belgijskih Reiziger i opetdomaæih Kevorkian.Projekt: Vještica iz BlairaII.No, svakakonajzanimljivijaprièa razvila se okobenda Sunshine,koji su se upravozbog ove izdavaèkekuæe i povjerenjakoje im je njezinvlasnik Mira ukazaopreselili iz Amerikeu Èešku. Moratepriznati, prilièno hrabro, iakovjerojatno logièno ljudima kojisu se odluèili posvetiti do krajaonom što rade. No, kad sejedna njihova pjesma pojavilau soundtracku filma Projekt:Vještica iz Blaira – drugi dio,privukla je pozornost na bendproducenta megapopularnihKorn, koji je doletio iz Amerikeu Èešku, kako bi ih vidiokako sviraju uživo. Na stranustavimo to što drugi diospomenutog filma, prema momosobnom, a i mišljenju kritike,ne valja. Potez se pokazaouspješnim i za Day After teprodaju albuma Sunshine.Godina 2000., i ove nakonnje, u Day After katalogdolijeva niz novih imena – novaizdanja (uz nove albume sadveæ standardnih Day Afterbandova) su albumi èeškihLandmine Spring, amerièkihFrodus, 400 Years, EngineDown, njemaèkih Rah Bras iThe Robocop Kraus. Tu su iMilemarker, No Knife, Anywayi Endstand, èiji se zvuk protežeod emo corea, preko èistogpunk’n’rolla, do hard corea itime obogaæuju zvuk etikete.Dobri odnosi s amerièkometiketom Lovitt Records zbogolakšanja europske distribucijenjihovih izdanja dovode doideje osnivanja podružniceLovitt Europe. Posla se, zbogsliènosti ukusa u nezavisnomzvuku s vlasnikom Lovittaopet primio Mira, pa su nastaleeuropske verzije albumabendova poput Engine Down,Fing Fang Foom, Milemarker,Bats & Mice… Bendovi su to,koji ne prezaju pred utjecajimanew wavea, indie/post rocka,rock’n’rolla i sliènih postulatau ustaljene punk/hard coreokvire, tako da možemozakljuèiti kako se pravi uragannezavisnog zvuka približavaÈeškoj, a kroz nju i ostalojEuropi.Dan poslijeDan poslije, dug desetgodina, donio je Day Afteruzasluženo ime jedne odnajcjenjenijih etiketa ujugoistoènom dijelu Europe,no i vrlo zapažene izdavaèkekuæe u svjetskim okvirima.Distribucijski katalog sizdanjima doslovce najveæihpunk izdavaèa danas, sigurnopridonosi tome.Na kraju bih htio napomenutida ovo nije klasièna prièao dosanjanom snu, iako se takona prvi pogled èini. Ovo jeprièa o nevjerojatnoj predanostii strasti koju jedan èovjek ulažeu ono što radi, i to bez obzirana uspjeh koji može, ali i nemora doæi. Što je, uostalom, ipoenta punka. Ili bi bar trebalabiti?38. ZAGREBAČKI SALON[arhitektura|2003]27. studenog do 27. prosinca 2003.Javni poziv nasudjelovanjeZa Grad Zagreb, Organizacijski odbor u sastavu:Hildegard Auf Franić, Petar Barišić, Igor Franić,Miće Gamulin, Vlasta Gracin, Helena Njirić, VinkoPenezić, Nikola Radeljković, Goran Rako, SašaRandić i Tonči Žarnićpoziva Vas da svojim projektima iostvarenjima sudjelujete nameđunarodnom arhitektonskomInternet natječaju na temuGranice: druga strana globalizacije 38.zagrebačkog salona (arhitektura) 2003.Propozicije međunarodnog arhitektonskogInternet natječajaI.Izvršni organizator 38. zagrebačkog salonaje Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) usuorganizaciji s Društvom arhitekata Zagreba(DAZ).II.Na međunarodnom arhitektonskom internetnatječaju na temu “Granice: druga stranaglobalizacije” svi imaju pravo sudjelovanja snajviše dva prijedloga vizualnog identiteta -prepoznatljivosti hrvatskog teritorija u odnosuna Europsku uniju. Posebnosti i/ili razlikeu ekonomskom, kulturnom, socijalnom ikrajobraznom kontekstu mogu generirati podloguza prijedloge. Svi prijedlozi trebaju anticipiratipriključivanje Republike Hrvatske europskimintegracijama u razdoblju od 2007. nadalje.III.Sve informacije, kao i prijavnica za međunarodniinternet natječaj, dostupne su na adresi www.da-z.hr/zagrebsalon.Rok za on-line prijave nameđunarodni internet natječaj je 22. listopada2003.IV.Sve prijavljene radove pregledat će i odabratiza on-line prezentaciju selektor Vedran Mimica,imenovan od Organizacijskog odbora 38.zagrebačkog salona.V.Na prijedlog selektora, Organizacijski odbordodjeljuje nagrade međunarodnog arhitektonskoginternet natječaja 38. zagrebačkog salona.Nagradni fond iznosi 24.000,00 kn u neto iznosu.VI.Prijavom rada autori pristaju na uvjete ovogpoziva, kao i na javno izlaganje i publiciranje rada.Organizacijski odbor Salona zadržava pravo naobjavljivanje djela u katalogu Salona, te pravo nanjihovo korištenje u reklamne svrhe bez naknade.Sve dodatne informacije, kao i prijavnice, moguse dobiti uUHA/DAZ,Trg bana J. Jelačića 3/I,Zagreb (kod tajnice Salona Silve Kalčić)tel.: ++ 385 (0)1 48 16 140, ++385 (0)1 48 16 151;faks: ++ 385 (0)1 48 16 197;e-mail:uhadaz@zamir.net;covjekiprostor@zamir.netInternet:www.d -a-z.hr/zagrebsalon


36 V/113, 25. rujna 2,,3.kazališteLudnica umjesto mrtvačniceBojan MunjinIzvedba predstave Weissova Marat-Sade pokazala je da problem teatraUlysses nije u tome što je RadeŠerbedžija Srbin, što je u brijunskepredstave ulupan velik novac, štotaj teatar tetoše političari ili štota družina navodno želi proguratisumnjive političke poruke, nego jenaprosto problem u tome što tajteatar zbog mnogo razloga nemapuno veze s vremenom u komepostojiUz zagrebačko gostovanje brijunskepredstave Marat-Sade Petera Weissa,u izvedbi Teatra Ulysses i režiji LenkeUdovičkito je prošlo. Nakon trogodišnjihotrovnih strelica upuæivanih premaBrijunima i teatru Ulysses,nakon pljuvaèki, traèeva i hate speacha oglavnim protagonistima otoène družine,to kazalište vidjeli smo i u Zagrebu,naravno ako smo se u prepuno gledalištemogli ugurati s ulaznicom od150 kuna. Izvedba predstave WeissovaMarat-Sade pokazala je da problemteatra Ulysses nije u tome što je RadeŠerbedžija Srbin, što je u brijunskepredstave ulupan velik novac, što tajteatar tetoše politièari ili što ta družinanavodno želi progurati sumnjive politièkeporuke, nego je naprosto problemu tome što taj teatar zbog mnogo razloganema puno veze s vremenom ukome postoji.Politička čekaonica (radnovrijeme: non-stop)Redateljica svih brijunskih predstava,Lenka Udovièki, režirala je Marat-Sadea prilièno staromodno, vjerujuæida diskusija izmeðu predstavnikaprevrata i onih koji misle da sve tonema smisla u ludnici u Charentonu– kao središnjem mjestu radnje u ovojpredstavi – ima neke veze sa stanjemstvari u Hrvatskoj. Stoga je brijunskiMarat-Sade pun visokoparnih monologao idealima, revoluciji, politièkim protivnicimai izdajicama. Ono što umjetnièkazajednica s Brijuna ne shvaæa,jednostavno zato što ne živi ovdje, jestda se u društvu u kome oni postavljajuovu predstavu ne vodi diskusija ni oèemu. Možda je ludnica u Charentonusimbolièki bila jedino iskreno mjestoživosti, politièkih rasprava, ideala islobode, ali u hrvatskom društvu danasnema ni živosti, ni ideala, ni voljeza bilo što, a kamoli za neki ozbiljnijipolitièki iskorak. Ne postoji nikakavJean Paul Marat u hrvatskom društvudanas, nema njegovih istomišljenikaniti onih koji bi strastveno zagovaralinešto drugo. Ne postoji èak ni markizde Sade jer se hedonistièka razarajuæa kreativnostod Zagreba do Vinkovaca i odDubrovnika do Donjeg Marofa danasiscrpljuje u dosadnim svadbama novihbogataša i permanentnoj reviji ljudi szlatnim lancima i BMW-ima za pojasom.Neprestani skandali u ovoj zemljikoje proizvode konobarice, vozaèi kamiona,trgovci sumnjivom robom i ljudis kriminalnim dosjeima govore da seovdje zapravo ništa ozbiljno ne dogaða.Kratak pregled dnevnog tiska jasnopokazuje da nacionalna satisfakcijaèuèi negdje izmeðu janjetine, extasyjai noænih premlaæivanja po kafiæima.Lenkina živopisna ludnica, u Hrvatskojje mjesto ledene tišine iz koje izbijadepresija, životarenje i potpuna obamrlostveæine. U atmosferi gdje èitavekriminalne družine ili gangsteri najtežegkalibra bivaju na sudovima glatkoosloboðeni odgovornosti, dnevnonekoliko ljudi poèini samoubojstvo iprosjeèno pedeset ljudi, brojkom i slovima,svaki dan dobiva rak. I kako da nepostaneš narkoman, kada se ovdje sve odvijatako sporo, rekao bi Goran Bare.Bezbojnost i skandalizamVremenska i egzistencijalna perspektivau rasponu prošlosti, sadašnjostii buduænosti izgubila je svaki smisao,ne postoji racionalna toèka prema kojojse kreæe pojedinac ili društvo, živi selinearno, pa koliko tko izdrži. Politièkestranke za obiènoga graðanina izgubilesu svaku boju i okus, pa stara ili novavlast za veæinu djeluju potpuno isto.Ljudi su digli ruke od svega i to je priznajemteško uprizoriti, ali se bez tevolje za nemoæ, predstava Marat-Sade uZagrebu 2003. ne može igrati. Glasovisa Zapada koji su uvijek ubogim zemljamau komunizmu djelovali utješno,danas su više nego bljutavi. Schrőderovput ni lijevo ni desno, Blairov treæi put iliBushev put u vražju mater prosjeènomstanovniku Zemlje sugeriraju da sezavuèe u mišju rupu i uživa dok možejer i good i bad guys postali su ujedinjenodruštvo koje mu može doæi glave. Kakoigrati cinizam društva kojem nije staloni oko èega ni prst pomaknuti, to LenkaUdovièki nije znala odgovoriti. Ona jemorala znati da kljuè za njenu predstavunije publika vrelih glava, praznogželuca i s knjigama pod miškom, negopublika koja je iz potpuno neteatarskihrazloga došla u HNK. Ljudima danasnije do Petera Weissa, ni do antologijskihkomada, ni do dobre glume. Njimaje do skandala i zabave, jer to je jedinopreostalo. U Hrvatskoj veæ godinama nepostoje ozbiljne tjedne novine, ali kažuda se danas Glorija prodaje ludo.Buduæi da sve ovo Lenka i njezinisustvaratelji nisu uspjeli dokuèiti, zaMarat-Sade je napravljena austro-ugarskaglumaèka podjela: glavne zvijezde su naplakatima, a ostali nose tacne. I zato jeRade Šerbedžija mogao igrati u maniriod prije dvadeset godina koju jedinopoznaje: živahna ramena, drhtav glas,izazovan hod, neurotiène ruke. Pljeskana otvorenoj sceni nije bilo, jer nije biloljudi kojih bi se to ticalo.foto: Jonke ShamŽivot poslije ‘68One koje bi eventualno mogla zanimatiova predstava, s javne su sceneisprale veæ prve jesenje kiše još davnešezdesetosme. U meðuvremenu, studentikoji su kroz kordone francuskeNacionalne garde jurišali na Sorbonui “u ime realnosti tražili nemoguæe”,završili su u upravnim odborima planetarnihkompanija, a “proleteri svihzemalja” dosanjali su svoj vjekovni san:ujedinjena radnièka klasa Bugarske,Rumunjske, Poljske, Maðarske iHrvatske zaposlena za neke bjelosvjetskeBechtele, Ericksone i Enrone,kupa se, rame uz rame, na plavomJadranu. Anemièno zato djeluje kadaRade Šerbedžija u ulozi Marata u odijeluza govornicom na sceni drži politièkigovor: prijenosi sjednica Hrvatskogsabora služe zato da nacija, uz spominjanjeoèeva i majki zastupnika, masovnogasi televizore.I na kraju, u tom košmaru ansamblasaèinjenom od glumaca, pjevaèa, djece,zabavljaèa i scenskih radnika, potpisnikovih redova usuðuje se napravitisvoju podjelu po ukusu vremena: Marataje trebao igrati Darko Rundek koji veæsvojom pergamentno-isušenom pojavomsugerira konstantnu bezvoljnosthrvatske sredine, Charlottu Cordaymaestralno bi iz razumljivih razlogaodigrao Rade Šerbedžija, upravnikaludnice naravno Zlatko Vitez, za zborluðaka bili bi kao stvoreni štiæeniciprihvatnog centra za strance Ježevo,a markiza de Sadea mogao bi odigratibilo tko iz prva tri reda parketa. Osimbrijunske romantiène družine, ni regularnahrvatska kazališna estetika nijepronašla mjeru prema kojoj æe prazninapozornice korespondirati s prazninomživota, nažalost zato jer je sama veægodinama dio te praznine.


V/113, 25. rujna 2,,3.37u prvom licuZmajevo okoŽeljko KipkeOpaka je zvijer dobila zasluženo mjesto u vječnommraku špilje i ne mogu se oteti dojmu da se formulaatraktivna žena – mjesečeva aura – zmajevaprijetnja ponovila pet do šest stoljeća kasnije, filmskisugestivno između Scottija i Madeline alias Judykoju igra atraktivna Kim Novak, žena čije je liceobujmljeno mjesečevim srpom i čija uloga se razvijau dva smjera, s istim žarom prema pustinjaku kaošto je naklonjena zmajevim raljamastao sam u sedam, pola sata kasnije veæ sam naputu za Murvicu na otoku Braèu. Bez posebnihpriprema i najava krenuo sam prema lokalitetupoznatom kao Zmajeva špilja, upozoren da je uspontežak, prethodno se treba dogovoriti s vodièem, meðutim,nisam mario ni za što, važno je bilo dosegnutiotvor špilje i ušuljati se u njezinu unutrašnjost. Zalokalitet sam doznao dan ranije, sutra je nedjelja,pomislio sam idealan dan za uspon. Do mjesta bijelomcestom dovezao me ljubazni gospodin Martin,iskrcao i prepustio pretposljednjoj kuæi u mjestu,gdje se, prema rijeèima nagluhe starice, smjestiovodiè. Još me upozorila da nikako ne idem bez njega,to ne bi bilo dobro, bez vodièa nemojte poæi gore,prate me njezine rijeèi. Iritiralo me je to što se nisammogao sporazumjeti s njom, praktièki sam je izvukaoiz kreveta, trèala je za mnom, njezine rijeèi nisu bileod koristi pa sam se okrenuo užurbanom strancu,vjerojatno Slovaku, dakako on zna gdje je špilja, alitrenutaèno je zauzet pa æe poslije pokazati put, uostalomvodiè je iza kuæe s kipovima i potom me otpilio.Martin je otišao u smjeru Bola automobilom slovaèkihregistarskih oznaka, nigdje kuæe s kipovima,tko tu koga zajebava, išao sam do posljednje kuæeu mjestu, vraæao se i nekoliko puta tako dok nisamprimijetio bijele lavove u dvorištu i shvatio o kakvimje kipovima rijeè.Vodièa sam izvukao iz kreveta, protrljao je oèi,navukao majicu, možemo gore, iæi æemo kraæim putemjer sam ga uvjeravao u svoju kondiciju. On imakljuèeve, uspon košta 50 kuna, nerado se penjem sjednom osobom, ali nedjelja je i pedesetica æe dobrodoæi. Ukuæani su simpatièni, dok je otac èitao novinena terasi majka je ulazila i izlazila iz kuæe, pola sataiza osam napokon kreæemo u smjeru špilje. Prvutreæinu puta držao sam tempo, mladiæ se penjaožustrim dugim koracima kao da nije rijeè o usponu,slutio sam veæ u startu da neæu izdržati ritam i grizaojezik zbog prepotentnih izjava o vlastitoj kondiciji. Udrugoj treæini uhvatila me ozbiljna kriza i teška vrtoglavica.Zašto li je poremeæaj ravnoteže toliko neugodan,intenzitet je zbunjivao. Tri sam puta hvataodah, stojeæi ili sjedeæi pokušavam ravnotežu dovestiu red, isprièavao sam se vodièu, on strpljivo èekanièim ne istièuæi svoju nadmoæ. Kao da zna nešto štoja još ne znam, niti æu doznati. Doista, odvratnijuvrtoglavicu do ove nedjelje na braèkom kamenjarunisam doživio. Tješim se èinjenicom da sam to jutromorao progutati tabletu za spuštanje krvnog tlaka,zaboravio sam je uzeti prethodne veèeri te nisamimao drugog izbora. Vode nemam jer sam vjerovao uvlastitu kondiciju, kako li æu siæi, teško bi bilo zamislitinepovoljniji položaj. Vodiè je predah iskoristio zaprièu o Zmajevoj špilji, trasirao je povijesni put, prepirke,izvore, autoritete, itd. Promicali su mi podaci,usredotoèen sam na muèninu, usta su mi presušiladok se voda cjedila iz svih pora na tijelu, mogao bihse okupati u moru, možda je slana voda ljekovitaformula za vrtoglavicu. Pokazat æe se da je prelijepaplaža i bistra morska voda spasonosna formula, ali dotoga ima još vremena. Zoran se, to je ime mog vodièa,pozdravlja s ljudima koji stoje u porušenoj kuæi nedalekošpilje, uspon je iza nas, treba još proæi stotinjakmetara do ulaza u peæinu. Vrtoglavica ne jenjava,ne mogu se sabrati, rijeèi me izbjegavaju, od prièe oreljefima u unutrašnjosti peæine jedino pamtim dio opoganskoj doktrini kontra kršæanske i obrnuto. Nekovrijeme sjedim pred ulazom u špilju, primijetio samprekrasnu plažu otprilike kilometar od prvih murvièkihkuæa, tu æu se okupati i odmoriti, vrijeme je,napokon treba uæi u zmajevo grotlo.Zanimalo me je ima li vode u unutrašnjosti, cisternaje s desne strane, kroz uski otvor gledam u bezdani rukama zahvaæam vodu, sipam je po licu, vrtoglavicanije stala, a Zoranova lekcija ide s reljefa na reljef,njegove rijeèi nikako ne dopiru do mene. Propustiosam prièu o pustinjacima, tvrdim ležajevima i neudobnimprostorijama. U sjeæanje mi se usjeklo liceudubljeno u stijenu kao da je netko uronio glavu užitku masupa se nakontoga stvrdnulau nepomiènikamen, dakakozmajevame glava nijeostavila ravnodušnim,pridržavaosam sejednom rukomza pregradnizid i nastojaosudjelovatiu vodièevupredavanju.Kasnije, kadaje sve prošlo,u vruæoj sobihotelskogkompleksasimptomatiènogimenaBonaca pomisliosam naHitchcockovVertigo, neštoje moralo biti u zraku, možda se ponavljala stara prièanekrofilnog predznaka.U meðuvremenu nitko nije planirao ubojstvo,vrtoglavica je èini se lozinka za meditaciju, neugodnaje, ali vjerojatno uèinkovita kada je rijeè o stimuliranjuneèije mašte. Vjerojatno je vertigo obrambeni mehanizamkojim se planina branila od uljeza, netko jeu šali spomenuo da se mnogima dogaðaju sliène stvaritijekom uspona u Zmajevu špilju, na koncu nisu tableteglavni krivac za moju malaksalost. Hitchcockovdetektiv se muèio s akrofobijom u samostanskomkompleksu jednako kao što je meni naškodila tijekomuspona u nekadašnje æelije pustinjaka. U braèkojšpilji se stoljeæima vodila bitka izmeðu dobra izla, èak je stari majstor klešuæi tvrdu stijenu paziona liniju svjetla pa je Ivanovu apokalipsu razdvojiona dva dijela. Mjesto pod suncem okupirala su licapustinjaka i žene èija je glava utonula u mjeseèev srp,a tik do nje su razjapljene èeljusti opasnog zmaja.Opaka je zvijer dobila zasluženo mjesto u vjeènommraku špilje i ne mogu se oteti dojmu da se formulaatraktivna žena – mjeseèeva aura – zmajeva prijetnjaponovila pet do šest stoljeæa kasnije, filmski sugestivnoizmeðu Scottija i Madeline alias Judy koju igraatraktivna Kim Novak, žena èije je lice obujmljenomjeseèevim srpom i èija uloga se razvija u dva smjera,s istim žarom prema pustinjaku kao što je naklonjenazmajevim raljama. Nisu me u špilji zanimala tumaèenjapo Ivanu, ili je možda prevaga bježala na drugustranu, poganskim korijenima, u novim je okolnostimamoja apokalipsa imala prednost i morao sam seravnati prema njoj.Na putu natrag u hotel, u cijelosti sam inaèepropješaèio bijelu cestu dugu otprilike èetiri kilometara,skreæem i spuštam se do divlje plaže, vodaje hladna, oèaravajuæa i spasonosna, a na vrtoglavicuviše i ne mislim vjerojatno zbog toga što se nalazimna sigurnoj udaljenosti od ulaza u špilju. Plivam leðnoi oèima pretražujem krajolik, zanimljivo bi bilolocirati ulaz u grotlo, pogledom tražim delikatnomjesto izmeðu dvije pustinje kako mještani zovuporušene kuæe za meditaciju te napokon razabiremokno zaštiæeno nešto višom vegetacijom. Nisamnimalo zaèuðen porukom koju mi odašilje krajolik.Ulaz u Zmajevu špilju je na mjestu oka goleme nemani.Planina sugerira, Vidova gora su nozdrve, a špiljaje oko zvijeri koja miruje kao da još nije razbuðena,uhvatio sam je u trenutku izmeðu, još je pospana, alise osjeæa da æe svakog trenutka izroniti iz krajolika,pomaknuti èeljusti i definitivno onemoguæiti pristuposjetljivoj unutrašnjost. Vrtoglavica je bila mjeraopreza, nepozvani se uljezi na taj naèin upozoravajuda je maštovita unutrašnjost Zmajeva oka prostorza meditaciju i promjenu percepcije. Usudio bih sereæi da su silne inverzije ili reljefi u negativu rjeèitipokazatelji u tom smjeru. Izašao sam iz vode, s lijevei desne strane Slovaci su razapeli platna kako bi seobranili od sunca, plaža je okružena agavama, pravorajsko mjesto, s lakoæom koraèam uzbrdicom, svegaje tristotinjak metara oštrog kamenja do bijele ceste.Zoranova lekcija trajala je kojih pola sata, za spustnam treba pola od tog vremena, što su bliže murvièkekuæe vrtoglavica proporcionalno odlazi u prošlost.Ukuæani se èude brzini kojom smo obavili naporanput, svega sat i pol, prièam o vrtoglavici i tabletamaza spuštanje krvnog tlaka, oni nude mineralnu vodui kavu, inaèe je ne pijem, posebno ne oko jedanaestprijepodne. Uz kurtoazne rijeèi opraštam se od simpatiènogdruštva koje se u meðuvremenu umnožiloza dvije djevojke. Izašle su iz unutrašnjosti kuæe utrenutku kada smo vodiè i njegova žrtva zakoraèilina terasu, jedna je blijedoputa, druga ima tamno liceokruženo mjeseèevim srpom. Obje su pomalo apatiène,nimalo nalik Kim Novak, ostalo mi je svega èetirikilometra bijele ceste i nešto asfalta do hotela.


38 V/113, 25. rujna 2,,3.film - književnostSati prije smrtiLjiljana Ina GjurgjanFasciniran otvorenosti V. Woolf premaživotu, sposobnosti da ga razumije i upijeu njegovoj senzualnoj neposrednosti,kroz ljepotu zvukova, mirisa i boja, što jekarakteristika ženskog rukopisa, baremu okviru tradicije engleskoga romana,Cunningham se ne prestaje pitati kakoje moguće da netko tko tako dubokoproživljava život, tko ga može osjetiti usvoj njegovoj iskustvenoj punini, na krajudigne ruku na sebeSati, režija Stephen Daldry, glavne uloge MerylStreep, Julianne Moore, Nicole Kidman (2002.),prema romanu Michaela Cunninghama Sati;s engleskoga prevela Blanka Pečnik-Kroflin,Algoritam, Zagreb, 2002.a roman Sati Michael Cunninghamdobio je 1999. godine Pulitzerovunagradu i PEN/Faulknerovunagradu. No, pravu slavu roman æedoživjeti tek filmskim uprizorenjem urežiji Stephena Daldryja, u adaptacijiDavida Harea, s Nicole Kidman u uloziVirginije Woolf (za koju je dobila Oscara),Meryl Streep u ulozi Clarisse Dallowayte Julianne Moore u ulozi Laure Brown.Koncentriran na likove i njihovu borbuizmeðu erosa i tanatosa film je dobrodošlapromjena u standardnoj filmskojprodukciji. No, ono što ga èini posebnozanimljivim, èinjenica je da film nastajekao posljednja faza složene rodne rekodifikacije,koja ne bi bila strana VirginijiWoolf, autorici sklonoj eksperimentiranjugranicama muško/ženskoga identiteta(na primjer u romanu Orlando). Naime,Daldryjev film, u kojem dominiraju triženska lika, ali scenarij i režiju potpisujumuški autori, temelji se na romanu Sati,poteklom takoðer iz pera muškog autora.No, Cunninghamov roman veæ naslovomsugerira metatekstualnu (predložnu)vezu s romanom Virginije Woolf GospoðaDalloway, èiji je radni naslov bio Sati.Neobična rodna perspektivaCunninghamov se roman sastoji odtriju paralelnih prièa – jedne o stvarnomliku (lik V. Woolf) te dviju o fiktivnimlikovima. Prvi od njih, lik Clarisse (telikovi vezani uz nju, suprug Richard,ljubavnica Sally i kæer Elizabeth, kao ielementi samog fabularnog zapleta), inaèicesu romana V. Woolf Gospoða Dalloway.Treæi lik, gospoðu Brown, Cunninghampridodaje likovima u svom romanu (asamo ime vjerojatno aludira na jedan esejV. Woolf, u kojem ona tako naziva lik obiènežene, prisutne svuda oko nas), dok seprièa vjerojatno referira na pripovijetkuDoris Lessing, Soba br. 19. Imamo tako situacijudosta neobiènu za rodne odnose,èak i u suvremenoj književnosti, jer èešæaje i obiènija pojava da ženske autoricesubvertiraju ili kanonske pisce i njihovestereotipe, ili propituju neka mjesta izdjela svojihprethodnica.No, iz razlogai brojnosti iidejnosti, rijetkoje, gotovobez presedana(ako izuzmemožanrovskaèitanja tekstovapoputFrankensteinaMary Shelley)da imamo muškureinskripcijuženskogteksta, i to vjerojatno najpoznatijeg romananajslavnije engleske autorice dvadesetogstoljeæa. Ono što je karakteristièno zanjezinu narativnu metodu je defabulacijai tzv. tuneliranje, dakle opis procesa svijesti(prisjeæanja, razmišljanja, asocijacije potaknutetrenutaènim osjetilnim poticajima,na primjer nekim zvukom ili mirisom).Takva naracija, koja se približava poeziji(jer prikazuje stanja svijesti, a ne dogaðajei interakciju meðu likovima) dodatnaje poteškoæa pri prenošenju u filmskimedij.Film se temelji na prièi o jednomdanu u životima triju žena, a svaka se odtih prièa dogaða u drugom desetljeæu.Tako prièu o Virginiji Woolf, ukljuèujuæii njezino samoubojstvo, redatelj smještavau razdoblje dvadesetih. (Meðutim,sama Virginija, nakon dvaju sloma živaca,izazvanih smræu svakog od roditelja,udajom za Leonarda Woolfa ulazi u stabilnijerazdoblje, koje traje sve do poèetkaDrugoga svjetskog rata. Nesposobnapodnijeti rastuæu ratnu nervozu, uzbunei bombardiranja, plašeæi se novog slomaživaca, Virginija se tek 1941. utapa urijeci Ouse.)Reinskripcija GospođeDallowayNastao kao svojevrstan hommageVirginiji Woolf, Cunninghamov roman uprvom je redu reinskripcija njezina romanaGospoða Dalloway. No, Cunninghamradnju smješta u drugi prostor i drugovrijeme. Roman V. Woolf dogaða se uLondonu odmah nakon Prvoga svjetskograta, u njegovu najotmjenijem dijelu, spogledom na Big Ben. Dok Clarissa idekupiti cvijeæe za primanje koje pripremate veèeri, prisjeæa se dogaðaja jednogdavnog ljeta, kada se odluèila udati zaRicharda, napustiti Petera. Ipak, najdomljivijidogaðaj tog ljeta bio je kratakpoljubac, koji joj je dala Sally. Svi oni teæe se veèeri ponovno naæi na primanju.Jedan od gostiju bit æe i psihijatar, kojemse pacijent upravo ubio. Sve to navodiClarissu na razmišljanje o smislu života, osamoubojstvu, o psihijatrima koji prisiljujudušu, o slobodi izbora. No, nakon trenutkamelankolije, ona se vraæa svojim gostima,sretna što je zabava uspjela, sretnašto je tu.Cunningham radnju prebacuje u NewYork potkraj dvadesetog stoljeæa, u svijetumjetnika i nakladnika – obièniji ružnijii odbojniji od onoga Virginije Woolf.Clarissa, Richardova žena, nije više sRichardom (zato se sada i zove Vaughan),nego je u vezi sa Sally. Ipak,ona te veèeri priprema primanjeu povodu nagrade koju jeRichard dobio za svoje pjesništvo.No, Richard, obolio odAIDS-a, izmuèen i frustriranbolešæu, poèini samoubojstvo(na naèin na koji æe to uèinitiSeptimus u romanu V. Woolf).Primanje tako prerasta u karmine.Dolazi i gospoða Brown,lik koji Cunningham uvodi uroman, a za koju se na krajuispostavlja da je Richardovamajka i njegova kobna sudbina,jer ostavivši njega i muža, dokje on još bio dijete, ona mu je obilježilaživot.Zov sobe br. 19Gospoða Brown treæi je dominantanlik Daldryjeva filma,kao i Cunninghamova romana.Intertekstualno, èini se da se koncepcijalika oslanja na još jednu žensku spisateljicu,Doris Lessing, i njezinu antologijskuprièu Soba br. 19. U toj prièi, Susan, kojase udala iz ljubavi, ali promišljeno, ušavšiu zajednicu dvoje ravnopravnih partnera,èiji se brak temelji na razboritosti iinteligenciji, sada kada ostaje kod kuæe sdjecom, dok muž odlazi na posao, postajesve nesposobnija ovladati iracionalnimdijelom svoje prirode. Kako o tome nemože razgovarati s mužem, povlaèi sesve više u sebe, gubi moguænost komunikacije,te na kraju poèini samoubojstvo.Lik gospoðe Brown slièan je Susaninomu svojoj shizofrenosti. Poput Susan igospoða Brown je sretna žena premastandardnim mjerilima – ima materijalnusigurnost, muža i sina koji je obožavaju.Za to im je zahvalna, i trudi se biti dobrasupruga i majka. No, ona im u potpunostine pripada. Dio nje ostat æe uvijek drugdje,u sobi u kojoj èita Gospoðu Dalloway.No, taj roman ne smijemo shvatiti kaoštivo koje zavodi, koje stvara iluzije i vodiu smrt (kao što æe to biti efekt ljubavnihprièa koje zavode Emmu Bovary). RomanVirginije Woolf metonimija je za jedanparalelni svijet kojem gospoða Brownteži, i kojemu æe se, othrvavši se zovusobe br. 19 (porivu za samoubojstvom),ali ostavivši muža i dijete, na kraju i prikloniti.To nije svijet iluzija. To je svijetu kojom je ženi ostavljeno da bude onošto je, bez prisile da bude ono što društvood nje oèekuje – brižna majka i supruga,strastvena partnerica.Potraga za osobnom sreæom, koja serealizira ne kao lawrenceovska ekstaza,veæ kao suptilno uranjanje u svijet kojinas okružuje, radovanje malim obiènimstvarima, danu koji se jutrom otvara usvojoj senzualnoj punini, ljudskom dodiru,stvarnom i metafizièkom, osobina jezajednièka svim trima ženama. Upravota osobina vjerojatno je ono što navodiCunninghama da posegne za romanomVirginije Woolf. Fasciniran njezinomotvorenosti prema životu, sposobnosti daga razumije i upije u njegovoj senzualnojneposrednosti, kroz ljepotu zvukova,mirisa i boja, što je karakteristika ženskogrukopisa, barem u okviru tradicijeengleskoga romana (samoj Virginiji Woolfnajbliži je bio Marcel Proust, i èitati ga,predstavljalo je za nju, posebno iskustvo),Cunningham se ne prestaje pitati kakoje moguæe da netko tko tako dubokoproživljava život, tko ga može osjetiti usvoj njegovoj iskustvenoj punini, na krajudigne ruku na sebe. No, roman oklijevaodgovoriti na to pitanje. Iako prikazuje ismrt same Virginije Woolf i Richardovusmrt, roman ipak slavi život, našu sposobnostda ga uhvatimo u njegovoj punini“jedan sat tu i tamo, kada nam se, usprkosnepovoljnim okolnostima i oèekivanjima,èini da se naši životi naglo otvarajui pružaju nam sve o èemu smo ikad sanjali”(Sati, str. 178).Nelagoda i hladnoća filmskeadaptacijeFilm, u skladu sa suvremenomholivudskom estetikom, mraèniji je inelagodniji, okrenut temi smrti dalekoviše nego afirmaciji životnosti. Interijerii eksterijeri, iako izvrsno usklaðeni slikovima, još više potièu dojam nelagodeili svojom ružnoæom (prostori u kojimase kreæe Clarissa) ili kièem (gospoðaBrown) ili hladnoæom (Virginija). U prikazuove potonje, èini se da je film i inaèepromašio te da ova posljednja (Daldryjevai Hareova) muška reinterpretacija ženskoglika, unatoè Oscaru, nije uspjela. Ovaneurotièna, ishitrena žena, nepredvidivihpoteza, nervoznih kretnji, daleko je odsvijeta same Virginije Woolf koji odišeprofinjenošæu, stilom i elegancijom.Autorima bi, a i onima koji su dodjeljivaliOscara, možda bilo koristilo da su pozornijepogledali izvrsnu režiju i glumuu filmu Gospoða Dalloway iz 1998. kojije u režiji Marleen Gorris, s VanessomRedgrave u naslovnoj ulozi, bez senzacionalnihautorskih zahvata u tkivo teksta,sugestivno i vjerno doèarao likove i atmosferuromana Virginije Woolf.Češko kinoTjedan češkog filma u Kinoteci, od 22.do 28. rujna 2003.,Zagreborganizaciji VeleposlanstvaRepublike Èeške u Hrvatskoji Zagreb filma, od 22. do 28.rujna u Kinoteci se održava Devetitjedan èeškog filma, u sklopu kojegæe se prikazati sedam filmovanovije èeške produkcije. Tjedanèeškog filma otvorio je 22. rujna filmBablje ljeto (2001.), tužna komedijaVladimira Michaleka o prijateljstvudvojice umirovljenika, koji se naizmaku života zabavljaju radeæipomalo neukusne šale. U utorakje prikazana komedija Hvala nasvakom novom jutru (1993.), gorkaautobiografija scenaristice HalinePawlovske. Film Vožnja (1994.),prikazan u srijedu, niskobudžetni jeroad-movie oskarovca Jana Sveraka,koji poèiva na jednostavnom zapletuo automobilskom izletu dvojiceprijatelja po južnoèeškim selima, tenjihovu susretu s autostopisticomkoju progoni ljubomorni ljubavnik.U èetvrtak, 25. rujna, na rasporeduje Indijansko ljeto (1995.), filmo djevojaèkoj preobrazbi, prvijenacredatelja Saše Gedeona, koji je nadahnutèeškim filmovima iz šezdesetih.Dan kasnije prikazuje se filmŽrtve i ubojice iz 2000., psihološkastudija incestuozne veze brata isestre koji se ne uspijevaju osloboditisvoje ljubavne ovisnosti. FilmKula od speeda iz 2002. prati Jakuba injegova prijatelja koji istražuju smrtJakubove prijateljice iz djetinjstva.Radnja filma i viðenje svijeta obilježenisu djelovanjem droga, pod èijimsu utjecajem glavni junaci veæinufilma.Godina ðavola iz 2002. PetraZelenke zatvara Tjedan èeškogfilma. To je film o glazbenicima ukojem se miješaju stvarnost i mašta,i u kojem anðeli pomažu ljudima daèuju melodije skrivene u njima.


V/113, 25. rujna 2,,3.39kritikaPanorama stajanja na mjestuDragan KorugaIzvrstan roman o egzemplarnojameričkoj obitelji na prijelazutisućljeća u kojemu se na jednomemjestu okuplja sve: kliničkadepresija, burzovno mešetarenje,tranzicija postsocijalističkih zemalja,feministička i psihoanalitička kritika,klasne razlike, problemi željezničkogtransporta, nove droge, internetskiprevaranti…Johnatan Franzen, Korekcije, sengleskoga prevela Nataša Ozmec, VBZ,Zagreb, 2003.vojedobno je amerièka književnostbila rado èitana i razmjernodobro poznata u domaæoj knjiškojjavnosti. Interes za nju nekako je opaodevedesetih godina kad su primat odnijelibritanski (èesto i osrednji pisci), aod novih Amerikanaca, ne raèunajuæižanrovsku literaturu, probio se jedinoPaul Auster. Doduše, nastavljena je praksaprevoðenja klasika poput Mailera iRotha, a i pokojnome je Carveru kultnistatus uèvršæen s nekoliko knjiga prijevoda,ali o novoj generaciji amerièkihprozaika, stasaloj u posljednje desetljeæe-dva,u nas se malo zna. Jedna od tihnepoznanica do prije nekoliko mjesecibio je i Johnatan Franzen, èiji je romanKorekcije iz 2001. u samo nekoliko mjesecidobio nepodijeljene kritièarskelaude i postao prava pravcata senzacija.Odjeka nije manjkalo i kod suvremenihhrvatskih pisaca – Miljenko Jergoviæga je preporuèio za èitanje na plaži, ai u nekim se kritikama njegov novi romanDvori od oraha usporeðuje s ovimFranzenovim (doduše, i s Bijelim zubimaZadie Smith). Sve u svemu, moglo bise reæi da je u nas stvoren teren za novogakultnog Amerikanca.Hladno i precizno poputFlaubertaNi amerièka kritika nije, dakako,ostala ravnodušna, a i sam je Franzen,odbivši gostovanje u, hateveovski reèeno,televizijskom kontakt-programuurednice i voditeljice Oprah Winfrey,pridonio izvjesnoj kontroverznosti svojegadjela. Uz to, Franzen je i deklarativnopripadnik amerièke intelektualneljevice, što ga u ozraèju poslijerujanskeAmerike i sve jaèeg konzervativizmapo mnogoèemu èini istaknutimpojedincem, a ujedno, za one izvanSjedinjenih Država, on je živuæi dokazda postoji i druga Amerika. Sve to,važno ili ne, na neki je naèin pridonijelouspjehu njegovih Korekcija, ali, da sene bi krivo shvatilo, rijeè je o romanukoji i mimo toga zaslužuje pozornostkritike i publike.Korekcije su prièa o bjelaèkoj obiteljiLambert sa Srednjeg zapada, toènijeo njezinih pet pripadnika – Enidi Alfredu te njihovoj djeci Garyju,Chipu i Denise. Obiteljski roman nijeništa nepoznato u europskoj i svjetskojknjiževnosti. Od Dostojevskogi Vjenceslava Novaka, do Manna,Faulknera i Rotha pisalo se o nesretnimobiteljima, jer, što bi rekao LavNikolajeviè, sve su sretne obiteljiionako sretne na isti naèin. Taj se tipromana pokazao pogodnom formomne samo za prièanje neke obiteljskeprièe nego i za prikazivanje složenihdruštvenih odnosa nekog vremena,sukoba svjetonazora, klasa, spolova, generacija,drugim rijeèima, za hvatanjeduha vremena. Franzen zapravo èinito isto, možda i radikalnije od nekihsvoj prethodnika. U prosedeu psihološkogrealizma, pripovijedajuæi hladnoi precizno poput Flauberta, sustežuæise postmodernih akrobacija, on namdonosi panoramu Amerike na prijelazumilenija. Doduše, bilo bi preciznijereæi da je to tek jedna od Amerika, onabijela, srednjoklasna, protestantska,ali zbog svojega specifiènog položaja uamerièkom društvu, u njoj se na izvjestannaèin zrcale i sve ostale.Što se dogaðajnosti tièe, prièaKorekcija je za roman od petstotinjakstranica prilièno tanka. Osnovno vrijemeprièe su dva mjeseca izmeðudolaska Enid i Alfreda u New York(odakle kreæu na krstarenje) do Božiæa(s dodatkom epiloga koji razjašnjavasudbinu likova u sljedeæih nekolikomjeseci). Pokretaè zapleta je Enidinaželja da okupi sve svoje potomke u St.Judeu kako bi oboljelome ocu (ozbiljnonaèetome Parkinsonovom bolešæu)uljepšali posljednji Božiæ u obiteljskomdomu na Srednjem zapadu. Meðutim,nijedno od njezine djece (koja žive uPhiladelphiji i New Yorku) u osnovine želi doæi. Dok traju Enidine pripremei dok se Alfredovo zdravstvenostanje sve više pogoršava (dijelom izbog pada/pokušaja samoubojstva nakrstarenju), Gary se suoèava s teškomdepresijom koja mu ugrožava brak,Denise proživljava mukotrpno razdobljetijekom kojega raz/otkriva svojuseksualnu orijentaciju, a Chip, bivšisveuèilišni nastavnik i honorarni suradnikopskurnog porno-magazina, kaodesna ruka tajkuna prevaranta, krozburne tranzicijske dogaðaje u Litvipokušava dokuèiti razloge svojega ljudskoga,intelektualnoga i spisateljskogneuspjeha i istodobno namaknuti kakavnovac ne bi li sestri vratio dug oddvadeset tisuæa dolara.Slojevi obiteljske prošlosti idruštvene povijestiAko na osnovnoj dijegetskoj raziniroman i ne obiluje znaèajnim dogaðajima,njegova je struktura priliènozamršena i uvelike podsjeæa na klasikemodernizma. Roman èine èetiri dijela,a u svakome od njih jedan od likovapojavljuje se kao glavni i svaki imapomno razraðenu vremensku strukturu.Likove se pokušava obuhvatiti uNeprestanokombinirajući ironijui sućut, balansirajućiizmeđu tragedije i farse,uklapajući intimističkudramu u društvenupanoramu, Franzenje ispisao jedan odnajdojmljivijih romanau posljednjih nekolikogodinasvoj njihovoj punini i u neku su rukukonstruirani prema konceptu koncentriènihidentiteta. U tom smislu svakaje osoba, što bi rekao Aldous Huxley,istodobno i nakupina atoma, fiziologija,um, uoblièeni predmet koji se dade naslikati,kotaèiæ u ekonomskom stroju, glasaè, ljubavnik...U nizu analepsi pred èitateljevimse oèima pretapaju razlièiti slojeviobiteljske prošlosti i društvene povijestipa Lambertovi postaju egzemplarnaamerièka obitelj, obitelj koja je podjednakoi žrtva i profiter, i tvorac i kritièardruštva razvijenog kapitalizma. Tonajbolje ilustrira motiv pronalaska kojistari Alfred ustupa nekoj korporaciji uzsimboliènu naknadu. Gary ga nagovarada razvrgne ugovor i zatraži višestrukoveæi iznos, a istodobno kupuje dionicekorporacije i na njima dobro zaraðujejer im vrijednost raste zato što seAlfredov izum poèinje koristiti u lijeèenjuParkinsona. Alfred, meðutim, nemože uæi u eksperimentalni programjer mu je bolest previše uznapredovala.Novac kao suvremeno zlatno telesnažno je prisutan u meðuljudskimodnosima Lambertovih. Gary, na primjer,razgovarajuæi s majkom, razmišljao tome koliko æe ga to stajati, te joj neželi oprostiti dvojbeni dug od pet dolarakoliko je potrošio na nekoliko vijakakojima je uèvrstio šipku da bi mu seotac mogao lakše okupati. Jednakotako, želi iseliti roditelje i prodatikuæu jer joj vrijednost pada. Denise jespavajuæi s djelatnikom oèeve tvrtkeprouzroèila njegov tri mjeseca preuranjeniodlazak u mirovinu zbog èega muje iznos iste znatno manji. Chip besposlièariposuðujuæi novac od nje. Enidekonomizira èuvajuæi baš svaki ostatakod ruèka i skupljajuæi razlièite kuponeza popuste i nagradne igre. S drugestrane, ljubav i privrženost, spone kojeu idealiziranim predodžbama držeobitelj na okupu, kod Lambertovihsu nadomještene navikama, obièajimai konvencionalnim (neispunjenim)oèekivanjima koja u svima izazivajufrustracije i razoèaranja. Obitelj takopostaje uzrokom i poprištem ljudskenesreæe, prostorom u kojem svi pojedincigube.Determinirani životiFranzen nedvojbeno tretira svesvoje likove kao proizvod jednog lošegbraka, braka koji je sklopljen uslijedrobovanja konvencijama, i tu naslovKorekcije, dakle ispravci, poprima svojeznaèenje. S jedne je strane u svimlikovima prisutna snažna želja da promijenesvoj život, svoje ponašanje, dapoprave pokvareno, a s druge strane,kako roman odmièe i kako iz dogaðajau prošlosti sve više doznajemo o životuLambertovih, poèinje se osjeæati izvjesnadeterminiranost njihovih života,gotovo kao obiteljsko prokletstvo kojesvakog èlana ostavlja u uvjerenju da jepromjena moguæa, dapaèe nužna, iakozapravo samo prolazi vrijeme, a oniostaju onakvi kakvi su bili, nesretnii depresivni. Odnosi meðu braæom iroditeljima kulminiraju tijekom Božiæakada svima postaje jasno da je Alfrednesposoban za samostalan život i daga treba premjestiti u sanatorij. Tasimbolièka detronizacija patrijarha aonda i njegova smrt, napokon otvarajumoguænost za promjenu i na koncuEnid, koja nenadano postaje noseæi likromana, u sebi pronalazi novu nadu.Bilo joj je sedamdeset i pet godina i spremalase promijeniti nešto u svom životu.Spomenuti Huxley rekao je jednomda je njegov romansijerski ciljdosegnuti tehnièki savršen spoj romana ieseja, napominjuæi da bi roman trebaovrvjeti mišljenjima i idejama štoplijene pozornost. Korekcije su knjigakoja na jednom mjestu okuplja klinièkudepresiju, burzovno mešetarenje,tranziciju postsocijalistièkih zemalja,feministièku i psihoanalitièku kritiku,klasne razlike, probleme željeznièkogtransporta, nove droge, internetskeprevarante i koješta drugoga zbog èegase približava tom idealu. Neprestanokombinirajuæi ironiju i suæut, balansirajuæiizmeðu tragedije i farse, uklapajuæiintimistièku dramu u društvenupanoramu, Franzen je ispisao jedan odnajdojmljivijih romana u posljednjihnekoliko godina.


40 V/113, 25. rujna 2,,3.kritikaRevolucija, komunizam, demokracijauvijek tek trebaju doćiMarijan KrivakU osebujnoj “ukletologiji”, navlastitojDerridaovoj disciplini prizivanjaduhova i sablasti, Marxovo ime nijesignum filozofijske obnove negoznak političke borbe protiv svijeta ukojemu živimo, duha revolucionarnogzanosa, nade u bolji i pravedniji svijet,u utopiju nemogućegJacques Derrida, Sablasti Marxa: Stanjeduga, rad tugovanja i nova Internacionala;s francuskoga preveo Srđan Rahelić,Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb2002.vremenu u kojemu živimo,èak i deset godina nakon njezinaizvornog objavljivanja,Derridaova knjiga Sablasti Marxa ostajejednako “sablasnom”. Sablasnom, sablažnjivomi... istinitom. Kako ne biostala jednako tako “ukletom”, pa èaki “tužnom”, treba shvatiti: Nasljeðenikad nije datost, ono je uvijek zadaæa(Derrida). U osebujnoj “ukletologiji”,navlastitoj Derridaovoj discipliniprizivanja duhova i sablasti, Marxovoime nije signum filozofijske obnovenego znak politièke borbe. Stanje dugai rad tugovanja iz podnaslova spisa,dijalektièki se pretaèe u treæi dio istogpodnaslova... u novu Internacionalu.Ova æe se Internacionala ostvaritipreobrazbom otjelovljene sablasti uoduhovljenog, “duhovnog”, “duhovitogduha”, s kojime æe intelektualac (štopodrazumijeva odgovorno i – u pretvorbiapstraktnog prava u konkretnupravednost – angažirano ljudsko biæenovoga milenija) moæi slobodno “èavrljati”.Nisam marksist!, Nisamkomunist!Derrida svoju analizu Marxovanasljeða zaèinje evociranjemShakespearea. Scene s poèetka Hamletau kojima se pojavljuje duh oca danskogkraljeviæa, znakovlje su što ga najutjecajnijidekonstruktivist misli rabi usvojoj ukletologiji. Tjelesna forma u kojojse duh pojavljuje Hamletu i njegovimprijateljima, fenomenalnost je sablastikoja æe biti i osnovom svojevrsneMarxove ontologije. Bit æe osnovom neosjetilneosjetilnosti razmjenske vrijednosti.A nitko neæe poreæi da je upravorazmjenska vrijednost jedan od temeljaMarxove ontologije u Kapitalu!U jednom razglobljenom vremenu (timeis out of joint) – kako kod Shakespeareau njegovoj truloj državi Danskoj i kodMarxa u doba rastuæeg industrijskogkapitalizma, tako i kod nas u doba digitalnetehno-deevolucije multikulturalnogi multikorporacijskog kapitalizma– moguæa je Derridaova ukletologijaprizivanja sablasti protiv svijeta u kojemživimo... nema buduænosti bez Marxa.Bez sjeæanja na Marxa i njegovo nasljeðe.Kao pred kakvim imaginarnim, sablasnimMcCarthyjem, Derrida se mora,na neki naèin, posipati pepelom po glavi iopravdavati.Nisam marksist!, Nisam komunist!Doista, u današnjem svijetu,èitavom jednom naraštaju, posebicemlaðih ljudi, ne smije bitioteto Marxovo nasljeðe i njegovpionirski teorijski komunizam. No,ovaj komunizam ne smije biti lišennjegove poetske, pa onda i politièkedimenzije. Brecht je to najbolje shvatiopretvorivši iskonsku poezijuprakršæanskog protokomunizma udramaturgiju politièke borbe za pravdui pravednost. Derrida je “marksist”,jer je njegova dekonstrukcija dioMarxova nasljeða. Gramatologija je dioMarxova antimonopolistièkog diskursa.Poststrukturalizam différancea jest lazkoji nastaje raskrèenjem zagaðenja (ine samo!) jezika kapitalom.Duh revolucionarnog zanosaMarxove naredbe (naziv 1. poglavljaknjige) traže prekid s razglobljenimvremenom.Prekid koji je nasilje.Prekid koji jest rez.Prekid koji je lom.Derrida se bori protiv iskrivljavanjaduha Marxove misli èiji je uzroknjezina re-filozofikacija. Njezina teoretizacijai anestetièko umrtvljivanje.Filozofsko-filološki povratak Marxu ubijau njemu ono najvažnije. A to je, pak,sablast, pa onda i duh politièke promjene...Duh revolucionarnog zanosa...Duh nade u bolji i pravedniji svijet...U utopiju nemoguæeg.Sablast koje se svi boje jer uzdrmavai ruši temelje nepravednog svijeta.Strah od MarxaGorespomenuta Marxova ontologijamora se, naravno, uzeti cum granosalis. Maurice Blanchot upravo negiramoguænost bilo kakve “ontologije”u Marxa. Suštinska subverzivnostManifesta, pa onda i Kapitala, raskidasa svakom idejom znanosti. Bila ovaprirodna ili hegelijanski filozofska!Iskustvo nemoguæeg... radikalno iskustvomožebitnog... promocija filozofijeu njezinoj smrti (Derrida)... znaci suduboko ambivalentnog odnosa Marxai filozofije, tj. ontologije. No, da bi sedoista dokinula filozofija, treba je najprijeoživotvoriti. Da bi ova uskrsnula kaonebu ugodna mudrost, trebamo osjetitii draži zemaljskog!Marx je doista filozof, pa i ontolog.Imaginarna fenomenologija sablastikao prikaze, utvare i otjelovljenog bauka,pretaèe se kod Marxa u ontologijuduha. Duha politike. Duha revolucije.Duha borbe. Jer, kako Derrida lucidnopoentira, za Marxa idealizam nije fikcija,veæ istina.U globalizacijskom haraèenju i ratnompustošenju antiteroristièke koalicijeMMF-a, Svjetske Banke i WWW-a,u neokapitalistièkom i neoliberalistièkomImperiju koji stalno traži noveneprijatelje i nove osovine zla, Marx jejoš idealan protivnik. Idealan bauk zapravovjerne obožavatelje kraja povijestii sukoba civilizacija. Das Gespenst desKommunismus još je užasavajuæa sablast,kako nekad za ruskog cara i papu,Metternicha i Guizota, tako i danasza Blaira i Busha, sveæenike kršæanskecrkve, ali i one sekularne propovjednikeneoliberalizma i multikulturalizma.Hegemonija Sjedinjenih Država,pardon... Novog svijeta boji se sablastiMarxa. Boji ga se, stalno ponavljajuæikako komunizma više nema i kako jeMarxu odzvonilo!No ta su zvona sablasna! Kaos Elsinorske kule, tako i danasodjekuje: nešto je trulo u bjelokosnojkuæi vašingtonskoj! Uzaludne pojavesimulakruma, to jest, sablasti i zombijineoliberalistièkog konsenzusa,meðutim, nešto su što i sam Marx želiodagnati. Marx ne vjeruje u takove fantome!On ih postavlja kao smrt suprotstavljenuživotu. Kao prikaze nasuprotduhu. U tomu je Marx doista filozof...Kritièki analitièar... Ontolog stvarneprisutnosti. No, stvarna je prisutnostza njega revolucioniranje zbilje, permanentnorevolucioniranje (Trocki)...Ontologija borbe: epikurovske slobodeod prisile, heraklitovske promjene,hegelovske dijalektike.Pretvaranje sablasti u duhaDakle, što treba uèiniti Suvremenisvjetski (ne)red? Odagnati marksizam!(naziv 2. poglavlja) Odagnati ono èeganema!? Mehanizmi Kulture koji se suprotstavljaju“nepostojeæoj” MarxovojPolitici – troglavi su.Kao prvo, Derrida navodi politièkuklasu, u kojoj je prisvojena tzv. politièkakultura, i koja u svojoj stranèarskojdjelatnosti nema u sebi ni traèka nagovještajaonoga što politika doista jest,još od Aristotelova doba. Druga je tzv.kultura masovnih medija, simulakrumIskustvo nemogućeg...radikalno iskustvomožebitnog... promocijafilozofije u njezinoj smrti(Derrida)... znaci suduboko ambivalentnogodnosa Marxa i filozofije,tj. ontologije. No, da bise doista dokinula filozofija,treba je najprije oživotvoriti.Da bi ova uskrsnula kaonebu ugodna mudrost,trebamo osjetiti i čarizemaljskog!stvarnosti, medijski fantom – sablast štoje Marx želi odagnati svojom kritièkomanalizom. Treæi je, pak, segment opæe“kulturalizacije svijeta” akademska kultura,koja se u okviru institucija bavikomercijalnim izdavaštvom. Ovo sutri mjesta, oblika i moæi kulture kojapotire svaku stvarnu promjenu u samozadovoljnomneoliberalnom društvu.Derrida opširno i bez podcjenjivanjaanalizira i Fukuyaminu teoriju krajapovijesti. Ta je teorija, prema njemu,neoevanðeoska apoteoza postojeæeg.Fukuyama u neoliberalnoj državi vidiutjelovljenje Hegelove države univerzalnogpriznanja. No, glede uvjerljivostite tvrdnje, mora se reæi da seèak i Kojève bio odvažio, a povodomnavlastita tumaèenja Hegela, na jednakosomnabulnu tvrdnju o SjedinjenimDržavama kao krajnjem stadiju “marksistièkogkomunizma”!?Stoga, ne treba biti prestrog niprema Fukuyami kao samozvanomapostolu neoliberalistièkog evanðeljakraja povijesti i posljednjeg èovjeka.Osim Fukuyame i Kojèvea, dobar dioDerridaove analize Shakespearom nadahnute“ukletologije”, bavi se i razmimoilaženjemMarxa i svetoga Maxa,tj. mladohegelijanca Stirnera. Marx uNjemaèkoj ideologiji prigovora Stirneru da– svojim fantazmagorièkim i bîti stvarineprimjerenim rašèlanjivanjima – odagnavasamo sablasnost tijela, a ne samotijelo sablasti, dakle, realnost Države,Cara, Nacije, Domovine itd. Tim povodom,Marx upuæuje na Feuerbachai njegovu distinkciju izmeðu vulgarneteologije, koja vjeruje u sablasti osjetilnemašte, i spekulativne teologije, koja vjerujeu sablasti neosjetilne apstrakcije.Derrrida u pogledu ovih pitanja nijenedvosmisleno naklonjen Marxu, negodopušta moguænost da ovaj uspostavljastanoviti monopol na ukletologiju, želeæije primiriti u svojevrsnoj ontologizacijipretvaranja sablasti u duha.Nova InternacionalaMesijansko-utopistièku, pa onda, inultima linea, i emancipatorsku funkcijuMarxova nasljeða Derrida vidi u repolitizaciji,pa i u drukèijem konceptupolitike. U tome je blizak Žižekovojpolitièkoj primjeni teorije preispisi-


V/113, 25. rujna 2,,3.41kritikavanja psihoanalize. S druge strane,njegovo ga re-afirmiranje teorije živogarada – u opreci prema sablasnoj logici kojajednako upravlja uèincima virtualnosti,simulakruma, “rada tugovanja”, fantoma,utvare – približava teorijama vrsnogbrehtijanca, Darka Suvina. Nije višenikakva tajna da je svijetu loše... da jeslika mraèna... reklo bi se èak i crna.Parafraziranje Derridaova opisa stanjastvari dovodi nas do nepobitne èinjeniènostinejednakosti država pred zakonomi hegemonije odreðenih država nad vojnommoæi u službi meðunarodnog prava, èegasmo svjedoci u galopirajuæoj razmjeniinformacija, ne više iz dana u dan, negoiz sata u sat. Unutar tog društvenopovijesnoiskrivljenog obzora, Derridatraži moguænost Nove Internacionale,koja bi raskrinkala granice sveprisutnogdiskursa o ljudskim pravima, prikazujuæiga licemjernim i posve nedostatnim,odnosno neprimjerenim za interpretacijusvijeta u kojemu živimo.Postoji više od jednoga Marxa. Imaviše Marxovih duhova i njime nadahnutihdiskursa, koji i ne moraju bitinužno nazvani marksistièki ili marksovski.Bitna stvar u svijetu u kojemu vladajuIstrošenosti (naziv 3. poglavlja)... koji jeout of joint... u kojemu vlada bezdobnost– jest da se obnovi impuls svakovrsnogkritièkoga pristupa svijetu. Marxovonasljeðe jednog èovjeka koji za sebetvrdi da nije marksist oèituje se upravou onome što se naziva radikalna kritika.Postupak je to spreman na vlastitusamokritiku... Sebekritiku. Derridaovadekonstrukcija svojevrsna je sebekritikatradicije Zapadne filozofije, osebujna“perestrojka” unutar filozofije.U mesijanskoj eshatologiji, što jeon slijedi na tragu Marxa, ideja pravderazlikuje se od formalnog prava, nakoju se inherentno poziva svako, nazovi,brigovanje za ljudska prava. To je“brigovanje” koliko gordo toliko i isprazno.U današnjem svjetskom poretku,odnosno na svjetskom tržištu, gdje secijela jedna masa èovjeèanstva drži podjarmom i u novome obliku robovanja– Derrida ponovno priziva odgovornost.Ponovno priziva rad tugovanja zbog neostvarenjaciljeva demokracije. To se,pak, pretvara u stanje duga, koje stalnomora provocirati na izmjenu samoprouzroèenogtraumatiènog stanja u kojemsmo se zatekli.Društvenost sablastiU ime revolucije (naziv 4. poglavlja)Derrida staje na dvostruke barikade:obrane sablasti komunizma, koji uvijektek treba doæi, te obrane i sablastidemokracije, koja jednako tako jošnije doživjela svoje pravo utjelovljenjeu svijetu u kojem živimo. Kada želipomalo i kritizirati Marxa za njegovoteorijsko distanciranje duha od sablasti,Derrida to èini na izrazito lucidannaèin. Ali izmeðu duha i sablasti, izmeðutragedije i komedije, izmeðu revolucije utijeku i onoga što se smješta u parodiju postojisamo razlika u vremenu izmeðu dvijumaski. Revolucija, odnosno komunizam,kao u krajnjoj liniji i demokracija, uvijektek treba doæi. Naravno, ovo ne trebapresložiti u lošu beskonaènost nikadaostvarivog postulata, nego u asimptotskopribližavanje ideji pravednostikroz sablasno i duhovito okrepljivanjeustajalih diskursa o krajevima povijesti,filozofije... èovjeka.Derrida ustrajava na društvenostisablasti, koja je od prvog trenutka angažiranau konkurenciji ili ratu. Kadatomu ne bi bilo tako, ne bi postojaoni socius: ni sukob, ni želja, ni ljubav, aniti mir koji bi mogao opstati. Derrida,dakle, Marxu donekle zamjera naizmicanju od navlastito uspostavljeneukletologije iz Komunistièkog Manifesta.Marxova ontologija duha i sama je naneki naèin odagnavanje sablasti kojamu je pak bila potrebna da bi uspostaviosvoju radikalnu kritiku. Bez tesablasti (komunizma, pravednosti...neèiste “neèiste” savjesti) on sam nebi mogao uspostaviti svoje teorije – nionu fetišizma robe, a ni onu o ideologijivladajuæih klasa. U doba diferencijalnogširenja tekhné, tehno-znanostiili tele-tehnologije, Derrida misli dau kapitalizmu Marxova doba, …(on) idalje želi svoju kritiku ili svoj egzorcizam sablasnogsimulakruma utemeljiti na ontologiji.No, unatoè tomu, Marxovo namnasljeðe govori da bez njega ne bi bilone samo dekonstrukcije, nego i iskonskeborbe i težnje za pravednošæu, unajdubljem smislu tog pojma, onkrajprava, etièkih postulata i apstraktnemoralnosti. Jer, nasuprot komercijalnoeksploatiranom, ustvari sasvim ispraznoteleologijski uspostavljenom sveprisutnomneoliberalistièkom diskursu:...nikada u povijesti zemlje i èovjeèanstvanasilje, nejednakost, društvena iskljuèenost,glad, pa dakle i ekonomska opresija nisu pogaðalitoliko ljudskih biæa. Derrida iskazujesamo ono što svi znamo, ali o èemunajèešæe oportunistièki šutimo, ako sene radi izravno o našoj, toliko dragocjenojkoži. Ne mora se on braniti danije marksist, nego se mi moramo dubokozabrinuti što nenasilno toleriramo svijet ukojemu se nasilje prema takvim opredijeljenimasmatra normalnim, èak i moralno-etièkisasvim prihvatljivim. Svatko tko se neangažira protiv ovoga osebujnog fenomenološkogopsjenarstva (naziv 5. poglavlja),zabija glavu u pijesak i jednako je krivpred svijetom u kojem obitava. Jedinošto svezigledno toga mogu, barem umoje navlastito ime, reæi jest:Mea culpa, mea maxima culpa!Duševna ubojstva za po domaBoris BeckMoralni zlostavljači su perverzneosobe koje stvaraju nejasne situacije,odbijaju odgovornost, iskorištavajunaivnost žrtve i parazitiraju nanjezinoj vitalnost i primjenjujubezbroj drugih finesa – da bi vasuništili i stekli ugled i moć na vašračun, da bi vladali i prikrili svojunesposobnost, u prvom redunesposobnost da išta osjećajuMarie-France Hirigoyen, Moralnozlostavljanje: perverzno nasilje usvakodnevici; preveo s francuskogaBožidar Petrač, AGM, Zagreb 2003.ko ste ikad doživjeli da se sve štokažete može (i hoæe) upotrijebitiprotiv vas, onda znate o èemugovorim. Rijeè je o smrtonosnoj igri kojapoèinje tako da vas netko ne pozdravlja,ne pita za mišljenje i odluèuje umjestovas. Agresija je suptilna, opipljivih tragovanema, svjedoci neæe potvrditi da jenasilja uopæe bilo. Moralni zlostavljaèiprekidaju razgovore, stvaraju nejasnesituacije, odbijaju odgovornost i primjenjujubezbroj drugih finesa – da bi vasuništili i stekli ugled i moæ na vaš raèun.Za duševno ubojstvo – ni više ni manje– kljuèan je prekid iskrene komunikacijejer žrtvu tako spreèava da misli ireagira, a još i poveæava osjeæaj krivnje.Umjesto toga nastupaju izvrtanje rijeèi,laganje, sarkazam, poruga, prezir i paradoks(kao kad izmrcvarena žena kažeda æe otiæi, a muž joj govori da je voli).Zlostavljaè voli i glumiti žrtvu: kada sumediji otkrili da naš veleposlanik tuèeženu, on je sebe prikazao kao žrtvumedija!Perverzni žele kontroluMarie-France Hirigoyen zlostavljaèenaziva jednostavno perverznim osobama.Kao psihijatru i psihoanalitièaru, sdugom praksom obiteljske psihoterapije,jasno joj je da se perverzne osobenasiljem brane od vlastitih psihoza idepresija. No knjigu je napisala o teroriziranima.Ako je perverzan braènidrug, reæi æe da ne zna ništa o tome, dau ovom trenutku ne može dati više, daste krivi vi, da se ne može sve riješiti, daga tjerate od sebe i da nema o tome štoreæi. Ako su perverzni roditelji, govoreda ste im uništili mladost, da zbog vasnisu studirali, da ste majci razderaliutrobu, da ih ne poštujete i da ste premanjima neiskreni. Ako su perverznikolege na poslu, uzdišu, gledaju u pod,ogovaraju vas, iskljuèuju i izoliraju. Akoje perverzan šef, ne želi s vama razgovarati,daje proturjeène naloge, pretrpavavas poslovima, prisvaja vaša postignuæa,okrivljuje vas bez razloga, kopa vam posmeæu ili kompjutoru nakon što odetedoma. Perverzni hoæe samo jedno: kontrolu.Naš veleposlanik nije samo tukaoženu, on joj je propisivao i kako da palisvjetlo i kako da spušta èašu na stol.Žrtva isprva izbjegava sukob da nedoðe do prekida odnosa (jer žrtva volisupružnika, poštuje roditelje, treba posao).No dok su u prvoj fazi žrtve samoparalizirane, u drugoj budu uništene.Buduæi da nastrani nikad ne napuštajuplijen, žrtva se prije ili poslije pobuni.Njezin otpor razotkriva nastranu strategiju.Èim je žrtva pokazala osjeæaje,treba je ušutkati, a za to služe uvrede,poniženja i ismijavanje. Nasilnik nijelacanovski zaljubljen u mržnju, on žudiza tuðim duševnim dobrima, on seboji da ih neæe uspjeti oteti, on osjeæaèistu mržnju. Tu mržnju zlostavljaèprojicira u žrtvu i u njoj vidi sebe, kaou ogledalu: razorno, nasilno i opasnoèudovište. Buduæi da nasilnik smatra dažrtva ionako zaslužuje da je se maltretira,svako odbijanje žrtve da se i daljeponaša kao predmet djeluje mu opasno.Veleposlanik je na kraju oteo supruzivlastito dijete, s pištoljem u džepu!Žrtve nisu mazohistiZlostavljaèima ide više toga naruku. Društvo cijeni uspjeh, a moralnobeskrupulozni obièno budu uspješni(veleposlanik je bio i tajnik uglednogdruštva). Svoju indiferentnost nazivamotolerancijom, a zlostavljaèi imaju èestopodršku (ugledno društvo podržalo jesvog tajnika). No najgori je mit – kojiMarie-France Hirigoyen žestoko napadai za njega okrivljuje psihoanalizu – da ježrtva sama kriva za svoje patnje. Zbilja:zašto zlostavljani braèni drugovi trpezlostavljaèa, zašto djeca traže roditeljakoji ih je odbacio, zašto izmuèeni zaposlenicii dalje rade? Nisu mazohisti,tvrdi Hirigoyen, oni su žrtve sluèajno,samo zato što ih je nasilnik izabrao. Svimi imamo male mazohistièke i depresivnenapukline po sebi, a perverzne ihosobe vješto koriste, poput alpinista, danam se popnu na glavu. Iskorištavajunaivnost žrtve i parazitiraju na njezinojvitalnost – samo da bi vladali i prikrilisvoju nesposobnost, u prvom redu nesposobnostda išta osjeæaju. A to mogujer žrtve imaju negativnu sliku o sebi(žrtva je prvo èula da nije ni za što, aonda je u to i povjerovala).Zlostavljaèi, kao i igraèi Erica Berna,tako postavljaju igru da ste vi uvijekkrivi. Žrtva osjeæa zbunjenost, sumnju,krivnju, stres, strah, osamljenost, tjeskobu,psihosomatske poremeæaje,depresiju. Buduæi da perverzne osobei ne pomišljaju da se ne mora lagati,sve što im kažete smatraju lažima.Razgovor zato s njima nema smisla– od njih se jednostavno treba odvojiti.No za pobunu žrtva treba podrškuizvana – i to je opomena svima namakoji mirno gledamo kako se ljude maltretira.Kada izaðe iz perverznog odnosa,a to je kljuèan dokaz Marie-FranceHirigoyen za njezinu nedužnost, žrtvaosjeæa samo olakšanje – napokon možeslobodno disati. No još mora proèitatiovu knjigu da se uvjeri kako ipak to nijesve samo umislila.


42 V/113, 25. rujna 2,,3.kritikaMoralneživotinjeSnježana KlopotanJe li moral specifično ljudska osobinaili ga možemo naći i u životinja?Propitujući suosjećanje, agresiju,krivnju, stid i ostale naznakepočetnoga moralnog ponašanjaživotinja, zbog kojeg zaslužuju našusamilost i odgovorno ponašanje,de Waal prisvaja znanosti pravo napodručje koje se dosad smatraloekskluzivnim posjedom filozofije – ospornim moralnim odlukama trebapregovarati u okviru evolucijske etikeFrans de Waal, Prirodno dobri, podrijetloispravnog i pogrešnog kod ljudi i drugihživotinja; s engleskoga prevela LjerkaPustišek, Naklada Jesenski i Turk,Zagreb, 2001.artezijanski filozofi vjerojatno biostali zapanjeni èinjenicom dadanas životinje sve više ulaze upodruèje znanstvenog interesa kao biæas razvijenim osjeæajnim i kognitivnimsposobnostima. Doduše, tretiranježivotinja kao bezosjeæajnih automata injihova patnja koja posljedièno proizlaziiz takva stava, još nisu sasvim išèezli.Ako izuzmemo globalno rašireno nasiljenad životinjama koje se koriste uprehrambenoj industriji i u znanstvenesvrhe, još nas mogu zadiviti opisi biologau kojima se o životinjama govori kaoo strojevima opstanka i pred-programiranimrobotima. Tradicionalna gledištasugeriraju da se ne moramo previšebrinuti o životinjskim mozgovima, jer unjima nema nièega, a ako neèega i ima,nikada to neæemo moæi niti nazrijeti.Takvim stavovima se, izmeðu ostalih,suprotstavlja sve raširenije podruèjekognitivne etologije, znanosti koja sebavi prouèavanjem životinjskog ponašanjau prirodnoj sredini. Etolozi nesamo da smatraju životinje razumnimbiæima nego tvrde da je moguæe rekonstruiratii njihove mentalne procese.Zajedničke osobine čovjeka iživotinjaFrans de Waal, svjetski priznati nizozemskietolog specijaliziran za primatologiju,nastoji prikazati neke od tihprocesa u knjizi primamljiva naslovaPrirodno dobri, podrijetlo ispravnog i pogrešnogkod ljudi i drugih životinja. On idei korak dalje, pa tako podruèje interesaetologije proširuje na pitanje koje smatrarelevantnim: je li moral specifiènoljudska osobina ili ga možemo naæi ikod drugih životinja? Usitnjujuæi osnovnopitanje na propitivanje suosjeæanja,agresije, krivnje, stida i ostalih naznakamoralnog ponašanja životinja, on prisvajaznanosti pravo na podruèje kojese dosad smatralo ekskluzivnim posjedomfilozofije. Takvu smjelost opravdavasmještanjem temelja morala u neurologijusisavaca. Kako nam je procesevolucije dao sposobnost i preduvjeteza moral, on smatra kako o spornimmoralnim odlukama treba pregovaratiu okviru evolucijske etike, koja osjeæajza moral smatra integralnim dijelomljudske prirode. De Waal vjeruje kakoje naše razumijevanje osjeæaja za moraldugo bilo prikriveno nesposobnošæu daprepoznamo središte naše društveneprirode. Ono što nam je zajednièko snašim najbližim roðacima je potrebaza društvom kako bismo preživjeli i tuleži temelj našeg morala. Prouèavajuæimajmune, osobito èovjekolike, onistièe važnost propitivanja zajednièkihosobina èovjeka i životinja. S obziromna to da te osobine najvjerojatnijepotjeèu od zajednièkog pretka, one sutemelj za mnogo onoga što je uslijedilo,ukljuèujuæi i ono što svojatamo kaoiskljuèivo naše.De Waal smatra preuskim gledanjena opstanak i razmnožavanje sa stajalištagena, a ne pojedinca. On zatokritizira popularnu mitologizaciju genaRicharda Dawkinsa kao zastarjeluteoriju genocentriène sociobiologije,zbog njezine poruke da su ljudi i ostaleživotinje potpuno sebièni. Nasuprottome, on uoèava kako životinje nastojepoboljšati vlastite društvene odnose,pa posrednièki pomažu mnogim èlanovimasvoje skupine u sprjeèavanjusukoba i mirenju zaraæenih strana, zašto uvodi pojam briga zajednice. De Waaltvrdi kako je takvo ponašanje prvi korakprema ljudskom moralu, koji zapravouzdiže zajednièke interese iznadinteresa pojedinaca. On upozorava na,s jedne strane, antropocentrizam sociobiologau opisima životinjske agresije,nasilja i nadmetanja te, s druge strane,na dehumanizirani jezik u opisimaprijateljstva, naklonosti i emocionalneprivrženosti. De Waal istièe kako æerasprava o moralu biti besmislena akonam se jezik izopaèi poricanjem dobrohotnihmotiva i osjeæaja kod životinja.Naèelno se zalaže za kritièki antropomorfizamu komunikacijske svrhe,kojim bi se izbjeglo projiciranje osjeæajai namjera prema životinjama bezargumentiranog ispitivanja. Takvimpristupom pisanju on ujedno izbjegavatehnièki jezik koji bi se kosio s popularnoznanstvenomnamjerom knjige.Ona, naime, ne samo da obiluje gotovoanegdotalnim prièama nego autor poimencenavodi pojedine sudionike zbivanjaiz svoje prakse primatologa.De Waal tako na zabavan naèiniznosi velik broj dokaza mentalnekompleksnosti kod èimpanza i drugihmajmuna, ukljuèujuæi empatijui suosjeæanje. On pretpostavlja kakoje kognitivna empatija (sposobnostpredoèavanja sebe u položaju drugoga)u životinjskom svijetu ogranièena naèovjekolike majmune. To je dokumentiraodirljivim opisima suosjeæajnogponašanja majmuna u situacijama smrtipojedinca iz grupe. Iskazivanje odanostinošenjem mrtvog tijela mladunèetauokolo dok se doslovno ne raspadnete krièanje i cviljenje ženke èimpanzenakon gubitka potomka, pokazujuosjeæajne reakcije èimpanzi kao da susvjesne kako je drugoga snašlo neštostrašno. Za brigu, pomaganje ili pružanjeolakšanja jedinkama u nevolji iliopasnosti koje ne pripadaju potomstvu,de Waal umjesto izraza suosjeæanjekoristi izraz pomažuæe ponašanje.Recipročni altruizamOsobito zanimljiv primjer takvaponašanja je poseban odnos premainvalidnim pripadnicima majmunskihzajednica. Postupanje prema invalidnimjedinkama s više tolerancije,pažnje i skrbi autor smatra kombinacijomnauèene prilagodbe (upoznajuogranièenja invalida, ne znajuæi što snjim nije u redu) i velike naklonosti.Rašireno pomaganje drugima u životinjskomsvijetu, de Waal objašnjavateorijom reciproènog altruizma RobertaTriversa, a podrazumijeva pomoæ kojaje, kratkotrajno gledajuæi skupocjena,ali može donijeti dugotrajne koristiako oni koji primaju pomoæ uzvrateuslugu. Upravo takvu životinjsku pomoæautor vidi kao ekvivalent ljudskogsuosjeæanja, a oèekujemo je samo kodvrsta koje poznaju snažnu odanost,poput sisavaca i ptica. Knjiga se usredotoèujena središnju ulogu reciproènogaltruizma kod primata i na naèine nakoje životinje mogu stvarati trajneveze kroz timarenje, dijeljenje hrane idruge postupke dobre volje. Dobivenipodaci govore u prilog mnogo èvršæojprisutnosti reciproènog altruizma kodnaših najbližih roðaka nego što se ranijemislilo, jer ne samo da se korisnadjela nagraðuju nego kao da postoji inamjera da onaj koji negativno postupabude kažnjen.De Waal na zanimljiv naèin razmatraagresiju, ponašanje koje je univerzalnou ljudskoj vrsti, a široko rasprostranjenou životinjskome svijetu. On,naime, smatra da agresivno ponašanjepo svojoj naravi nije protudruštveno,nego izraz društvene dinamike teukazuje na njegovo kulturno porijeklo.Konstruktivna agresija na društvenoj iinterpersonalnoj razini tako može bitizdrava za društvene odnose, ovisnoo naèinu i kolièini njezina doziranja.Povremeno ubijanje mladunèadi ikanibalizam kod èimpanza u divljiniukazuju na despotizam, koji onenadvladavaju društvenim ureðenjemu kojem ima mjesta dijeljenju, snošljivostii savezima odozdo. Nadalje, unaèinu na koji majka èimpanza postupnoali odluèno odbija mladunèe odsise, de Waal vidi prototip društvenogugovora – dogovor izmeðu dviju stranaprilagodba je onome kako drugi reagirana neèije ponašanje, a krajnji ishodtoga je uzimanje u obzir želja i potrebadrugoga. Osjeæaji koji ravnaju tomprilagodbom središte su ljudskog (a uovom sluèaju i životinjskog) morala,a kreæu se od suosjeæanja i želje zaugaðanjem do bijesa i ustrajavanja nasvojim oèekivanjima.Zaslužena samilostDe Waal smatra kako novijaistraživanja ponašanja životinja,ukljuèujuæi i njegovo, pružaju mnogerazloge da se u moralnu piramiduèovjeèanstva ukljuèe i drukèiji obliciživota od našeg. On najprije ukazujena potrebu humanijeg postupanjai prevrednovanja naèina na koje seživotinje iskorištavaju zbog hrane,zabave, znanosti i drugih svrha.Vlastita iskustva, ali i istraživanjadrugih, uèvrstila su ga u uvjerenju daèovjekoliki majmuni, slonovi, dupinii ostali posjeduju inteligenciju ipoèetni moral, zbog kojih zaslužujunašu samilost i odgovorno ponašanje.Stoga se zalaže za razumno korištenježivotinja u biomedicinskim pokusimai iznosi potrebu za realnom procjenomkorisnosti takvih pokusa za ljudskozdravlje. S druge strane, ne moguse oteti dojmu kako de Waal nepokazuje toliku osjetljivost kad su upitanju manje složeni oblici života.U svojim razmatranjima on koristi ineka etièki prijeporna istraživanja,koja su rezultirala fizièkim i psihièkimnasiljem nad eksperimentalnimživotinjama, pa i njihovom smræu.Primjeri takvih istraživanja suispitivanje agresije kod pripitomljenihštakora u prenatrpanom prostoru(smrtni ishod) ili odvajanjemladunèadi majmuna od majki usvrhu ispitivanja njihovih reakcija(psihièki slom). Valja spomenuti ieksperimentalno osljepljivanje mladihrezus majmuna, kako bi se prouèavaloponašanje skupine prema invalidnimpojedincima. Iako sam autor nijeprovodio opisane pokuse, smatram damu je njihovo uvrštavanje u korpusgraðe trebao biti dovoljan razlogda se ogradi od takvih èudovišnihpostupaka.Čiji antropocentrizamU zakljuèku se de Waal kritièkiobara na promišljanje životinjskihpitanja u smislu prava. Njegova jekritika ponajprije usmjerena na napadniantropocentrizam australskogfilozofa Petera Singera te smatrada on svojim pozivom za ukinuæemsvih korištenja svih životinja u svimmoguæim okolnostima (lov, potrošnjamesa, cirkus, zoološki vrtovi, itd.)zanemaruje našu osnovnu obavezu– prema nama jednakima, dakle, ljudima.Paradoksalno, de Waal pripisujuæimoralni antropocentrizam drugimapropušta uoèiti vlastiti, ponajprije utvrdnji da ljudi zaslužuju najviše pravazbog najveæeg broja èovjekolikihosobina, koje kao vrsta posjeduju. Onse s nevjericom pita: Kako netko možesliènost s odreðenom vrstom uèiniti kriterijemza moralno obuhvaæanje bez stavljanjate vrste iznad ostalih? Na kraju izražavabojazan da kad se jednom u vezi spitanjem prava èovjekoliki majmunstatusno izjednaèi s èovjekom, neæebiti naèina da se takav status ne priznai žoharima. De Waal ovdje grubopojednostavljuje Singerova stajališta,koja se temelje na vrlo uvjerljivoj idosljednoj utilitaristièkoj argumentaciji.Singer, naime, životinje uvodiu sferu morala iz jednostavna razlogašto, poput ljudi, posjeduju sposobnostosjeæanja boli i ugode. Nasuprot tome,de Waal sasvim proizvoljno zakljuèujekako nam polazište u odreðivanjuživotinjskih prava mora biti priroðenaljepota i dostojanstvo životinja.Usprkos takvim gledištima, trebaistaknuti važnost njegovih uvida usložene društvene odnose životinja unjihovim èvrsto povezanim skupinamate njihovu sposobnost za suosjeæanje,brigu i pomirenje. De Waal, naime,nakon temeljite analize i dugogodišnjegiskustva u prouèavanju ponašanjaprimata na pitanje jesu li životinjemoralne? odgovara oprezno ali sigurnoda one nastavaju niz katova tornja morala.No, pitanje koje se èitatelju nameæenakon èitanja knjige širi se izvan njezinihkorica: koje je mjesto neljudskihbiæa u razvoju ljudskog morala?


V/113, 25. rujna 2,,3.43animal portalPrijatelji životinja zaživotinje diljem svijetaŽivotinje,žene, biološkaraznolikost i etikanimalportalBernard Janrijatelji životinja svojusu ljetnu aktivnostusmjerili na meðunarodniplan, dajuæi potporu udrugamadiljem svijeta koje mukumuèe spašavajuæi svoje životinje.Tako se Internet rukapotpore Prijatelja životinjaprotegnula sve do Australijei Solomonskih otoka s jednestrane, do Južnoafrièke republikei Europe, odnosno SADa,s druge strane.Bojkot AdidasaNo, svjetska turneja Prijateljaživotinja ipak je krenula 30.kolovoza iz Zagreba, prikljuèivanjemsvjetskom protestuprotiv Adidasa, koji koristikožu od klokana za svojekopaèke Predator, Maniac iSupernova. Prosvjed se održaoispred prodavaonice Lanteau kojoj se prodaju kopaèkePredator, najunosniji proizvodzbog kojeg se ubijaju klokani,a nosi ih i svjetska mega zvijezdaDavid Beckham. Malodalje, skupljali su se potpisiza peticiju koja æe biti proslijeðenaAustralskom ambasadoruu Hrvatskoj, AustralskojVladi te Adidasu. Kampanjaorganizirana u suradnji s britanskomorganizacijom VIVA(Vegetarians InternationalVoice for Animals) uspjela jedo te mjere da je Lantea nekolikodana kasnije lansiralaradijsku reklamu za spornekopaèke Predator!Tragedija dupina naSolomonskim otocimaNa Solomonskim otocimaveæ se više od dva mjeseca dogaðanajveæa tragedija dupinau povijesti. Prijatelji životinjareagirali su na informacijuCetacea Defence UK da sulokalni ribari poèetkom srpnjaulovili oko dvjesto dupina zapredstave s dupinima i programeplivanje s dupinom u prekooceanskimzemljama. Od28 dupina koji su 21. srpnjadopremljeni u zabavni ParqueNizuc u Cancunu u Meksiku,jedan je uginuo, a mnogi bolesniplutali su na površini.Dana 22. kolovoza Meksikoje zabranio daljnji uvoz saSolomonskih otoka, a 25. kolovozapark je zatvoren zbogprovoðenja istrage. Tri danakasnije nacionalni australskiTV show A Current Affair objavioje senzacionalne snimkepodvodnih kaveza s dupinimau Gavutuu i Honiari.Petnaestero ljudi pokušaloje sprijeèiti snimanje kavezau Honiari bacanjem komadabetona na snimatelja koji jepritom teško ozlijeðen.Lov na uzgojenelavove u JužnoafričkojrepubliciZajedno s Kalahari RaptorCenterom Prijatelji životinjaprikljuèili su se stanovnicimaJužnoafrièke republike kojižele zabraniti izopaèeni lov nauzgojene lavove. Tzv. cannedlov je zapravo lov na pitomeživotinje uzgojene u zarobljeništvu.Napuštena je dogma ofair potjeri i vještinama, a lovje sveden samo na egzekuciju.Olimpijada u Ateni2004 – životinje uGrčkoj trče za svoježivoteU jednoj od narednih kampanji,Prijatelji životinja dat æesvoju potporu gospoði MarijoAnne Gillis, utemeljiteljiciWAG-a New York (Welfare forAnimals in Greece), koja jepokrenula svjetsku kampanjubojkota Olimpijskih igara uAteni 2004. U grèkim gradovimaveæ dulje vrijeme svakodnevneèistke odnose životebrojnih pasa i maèaka lutalica,ali i onih koji imaju vlasnike.U ovim pripremama zaOlimpijadu koriste se otrovi odstrihinina i otrova za štakoredo poljoprivrednih pesticida iherbicida; èak i smrvljeno staklo.Iako Olimpijada poèinjetek iduæe godine, životinje uGrèkoj veæ su zapoèele utrkuza svoje živote.Kako razumijem zaštituživotinja?Dana 1. listopada pokreæese zajednièki projekt s organizacijomIntimate With NatureSociety iz Bugarske. Rijeè je onatjeèaju u kojem æe studentii uèenici iz Sofije i Zagrebapisati eseje na temu Kako razumijemzaštitu životinja? Svrhaovoga projekta jest pokrenutimlade mozgove da se višeangažiraju oko pitanja pravaživotinja. Natjeèaj za najboljiesej, koji financira Allavida,trajat æe do 1. prosinca 2003.,nakon èega æe najbolji uradcibiti nagraðeni.Mirela HolyEtika ekofeminizma pristupaproblematici zaštite životinjadrukčije no ekologijaodrživog razvoja – borbomne samo za goli opstanakvrste, ili golu egzistencijeopćenito, nego borbom zakvalitetu te egzistencije, nesamo privilegirane ljudskerase nego svih živih bića nasvijetusuvremenom naèinuživota koji donosi opæuglobalizaciju i dominacijujednog naèina života i monopoljedne kulture mnogi videpozitivan proces koji æe zbližitisve ljude i pridonijeti borbi protivnegativnih fenomena poputrasizma, ksenofobije i vjerskenetrpeljivosti. Meðutim, isti tajfenomen prouzrokovao je i to dasvakog dana prema procjenamastruènjaka s lica Zemlje nestaneoko sto ugroženih životinjskih vrsta.Stoga je upravo problematikaoèuvanja ugroženih životinjskihi biljnih vrsta, odnosno, oèuvanjebiološke raznolikosti svijetapostala jedno od najvažnijih ekološkihpitanja današnjice, a razlièiteekološke grupacije i udrugeproblematiku zaštite i oèuvanjaugroženih životinja stavljaju usamo središte svog interesa.Ekofeministička etikanasuprot patrijarhalnojeticiJedna od važnijih odrednicaekofeministièkog pogleda nasvijet i život, ekofeministièkogmorala opæenito, je borba za pravaživotinja. Ekofeministièki animalistièkipristup znatno je drukèijiod, primjerice, onog ekologa kojipropagiraju ideje održivog razvoja.Jedna od važnijih odrednicaborbe za prava životinja takvihekologa je njihovo opredjeljenjeza zaštitu i oèuvanje onih vrstakojima prijeti konaèno nestajanjei prešutno zanemarivanje pravaonih biæa koja na sreæu ipak nisuu tako oèajnom položaju. Iz takvastava moguæe je išèitati dvostrukolicemjerje – potpunu nezainteresiranostza jednaka prava na životsvih živih biæa, za njihova kakoegzistencijalna tako i emotivnaprava, te antropo(andro)centriènipogled na svijet u kojem je najveæavrijednost ugroženih vrstaona opcijska. Stoga nije pogrešnozakljuèiti kako borba ekologa kojipropagiraju ideje održivog razvojaza prava životinja ne predstavljadrugo do, ironièno, borbu za dominacijui opstanak ljudske vrste,odnosno, patrijarhalnu etiku zamaskiranuu razumnu koncepcijutzv. održivog razvoja. Patrijarhalnaetika, bez obzira u kakvo odijelobila odjenuta, u konaènici ipakpredstavlja želju za dominacijomjednog modela svijeta ili kulture,težnju za jednoobraznošæu.Za razliku od takva pogleda naproblematiku zaštite prava svihživih biæa na postojanje, etikaekofeminizma ne radi razlikuizmeðu zaštiæenih vrsta i onihkoje to nisu, izmeðu pripadnikadominantne bijele zapadne kulturei tzv. domorodaèkih kultura.Ekološka i feministièka borbaimaju jedan zajednièki predznak– borbu za uvažavanje i priznavanjerazlièitosti.Opcijske vrijednostiekologije održivograzvojaNo, pojedinim animalistièkiangažiranim pojedincima važnijasu prava ugroženih životinja i borbaza njihov opstanak od recimo,prava Pigmeja koji su u Konguizloženi sustavnom genocidu, jerje za njih tzv. opcijska vrijednostugroženih životinjskih zajednicaveæa od opcijske vrijednosti jednogPigmeja. Ono što æe svakitakav usko usmjereni ekologistponosno istaknuti kao razlogzbog kojeg je borba ljudi za pravaugroženih životinja važnija odborbe ljudi za prava drugih ljudije u tome da su druga živa biæau odnosu potpune podèinjenostispram najšire shvaæene kultureljudi te nemaju nikakve moguænostisustavnog otpora istrebljivaèkompohodu ljudi. Podèinjeneljudske zajednice, bez obzira štomogu biti u potpunosti podèinjenedominantnoj kulturi, posjedujuako ništa drugo mentalniaparat kojim se mogu oduprijetipovlaštenim pripadnicima svojebiološke vrste.Takvu razmišljanju suprotstavitæe se svaki istinski ljubiteljživota i razlièitih manifestacijaistog, jer velik broj domorodaèkihzajednica nisu imale i nemajuapsolutno nikakve šanse, bezobzira na stopostotno korištenjementalnog aparata, na otpor istrebljivaèkojpolitici nadmoæne monokulture.Ova primjedba nipoštone znaèi da je život jedne vrste,one ljudske, vredniji od životai opstanka drugih biljnih i životinjskihvrsta. Upravo suprotno.Svaki je život jednako vrijedan isvi moraju imati jednako pravona život.Motrište podčinjenihZa razliku od patrijarhalneetike ekologa koji propagirajuideje održivog razvoja, ekofeministièkaetika cijelu problematikupromatra iz motrišta podèinjenih.S obzirom da se nalazila, i još seuvijek nalazi u podèinjenom položaju,i žena dijeli sudbinu svihostalih biljnih i životinjskih vrstai okoliša u cjelini. To konkretnoznaèi da ekofeministièka etika neprihvaæa izdvajanje jednih u smislupozitivne diskriminacije nauštrbdrugih, a s tobožnjim objašnjenjemkako takvi zbog malogbroja pripadnika vrste imaju veæaprava na život od onih èiji je brojpripadnika u vrsti veæi. Svako živobiæe ima pravo na život i život jetaj kojeg treba štititi.Etika ekofeminizma u jošjednom smislu pristupa problematicizaštite životinja drukèijeno ekologija održivog razvoja– borbom ne samo za goli opstanakvrste, ili golu egzistencijeopæenito, nego borbom za kvalitetute egzistencije, ne samoprivilegirane ljudske rase negosvih živih biæa na svijetu. U tomsmislu mnoge ekofeministièkeaktivistkinje (i aktivisti) su i borciza prava životinja. Za razliku odpatrijarhalnog modela svijeta ukojem vladaju zakoni hijerarhijei vertikale, u ekofeministièkommodelu svijeta vladaju zakoniPrirode, odnosno odnosi poštovanjasvih živih biæa. U tom smisluapsolutno je neprihvatljivo dapripadnici ljudske rase prihvaæajuili zahtijevaju povlašteni statusgospodara u odnosu na ostala živabiæa. Svi stanovnici Zemlje – oniljudski, kao i oni ne-ljudski, imajupravo na jednake šanse za život.Ljudi kao svjesna biæa imaju dodatnuodgovornost prema zaštitiprava svih vrsta na što kvalitetnijuegzistenciju, odnosno, obvezni suzakonima zaštititi druga biæa odmuèenja, patnji i boli, fizièkih iemotivnih.Civilizacija iodgovornostMnogi kritièari takva razmišljanjasu naglašavali da žene kaosudionice ove kulture podjednakoparticipiraju u svim oblicima tekulture, onim lošim kao i u onimdobrim, jer i one obilato koristeblagodati civilizacije bez razmišljanjao tome što je sve trebalouništiti i iskoristiti da bi se doistih došlo. Ekofeministkinjeodgovaraju kako žene nisu željeleovakvu kulturu, nisu je potaknule,proizvele, osmislile i stvorile tekao takve, a i u odnosu podèinjenostiprema dominantnom spolu,ne mogu preuzeti odgovornost zaposljedice koje proizvodi takvakultura, jer to bi znaèilo i da nekadruga ne-ljudska biæa u odreðenojmjeri snose odgovornost zaposljedice nerazumnog ponašanjazagovaratelja patrijarhalnog modelasvijeta, iako ih upravo takvoponašanje izravno ugrožava. Svojeargumente dodatno otežavajuoptužbom da je pokret ekologijeodrživog razvoja tijekom svojepovijesti sustavno zanemarivaožensko pitanje te na taj naèinprihvatio dominantni model razmišljanjanaše civilizacije.Stoga, briga za biološku raznolikostmuških ekologa održivograzvoja mora biti podvrgnutapreispitivanju, upravo kao i nezainteresiranostza probleme drugihljudskih zajednica, a èiji problemnije dominantno ekološkog predznaka.Ono što ekofeministièkaetika poruèuje jest da svakimoralni pojedinac mora odbacitinaèin razmišljanja prema kojemje jedan oblik života povlaštenijiod drugih oblika života, odnosno,da èovjek kao razumno biæe možepreuzeti ulogu Boga u pitanjimaživota i smrti drugih živih biæa.Stoga bi i moralni credo svakoganimalista trebao biti ljubavprema životu svih živih biæa ipoštovanje njihove razlièitosti kaonajdragocjenijeg fenomena životana Zemlji.


44 V/113, 25. rujna 2,,3.kolumnaEgotripUmrla je Marta JermanŽeljko JermanZakaj se Titek Hrvata zabrinul zamene i čak mi ponudio mjestofotografa u predsjedničkimDvercima na ONOME SVIJETU,doktorat za radnju HRVATSKIANARHOINDIVIDUALISTI UDOMOVINSKOM RATU, i, i jošpriznao da su HDZ-ovci doligriješili glede postavangardneumjetnosti, te ću gori dobiti ateljeveći od njegove grobnice?olnoæno je podne kada treæi putatj. treæu noæ zaredom pokušavamnešto pripametno EGOcentriènozatripirati. Joj, moja glava! sad zbilja èudomVele i Male Gospe (noch immer)na vratini (“ko u bika” – kako mi je spoèetkahipastih godina t(r)ep(t)ao pok.neshvaæeni književnik Branko Ljubièiæ),a vratina na širokim ramenima zbog kojihsam spomenutih anodominica bio punkompleksa, ko neke dojkaste cure pokradisise... veæe od kipa V. Gospe... jerbo su tobile Tvigaste i Džegeraste Anne kada suovom planetom vladali štrkljasti dionosaurii dinosaurice. Dakle, nije lako pisatimalo potrešenog mozga, koji je itekakorastrešen, kamoli kad se dodaju upaljenapluæa, koja su ionako spaljena (poputsvekolike Obale hrvatskog praèovjeka)od silnih cigareta popušenih kroz pol undnekaj stoljeæa postojanja... A sad dršte seza bili što pri šaki, da ne padnete poputmene po izlasku iz broda na skliskimštengama mola, ne tresnete ludarom umengu i krvave glave ne plutate sinjimhrvatskim Jadranom, dok Vas konobari unesvjesnom stanju ne posjednu na birtaškustolicu.Teroristi a ne turistiGoruæe ljeto, doslovce i prenesenogznaèaja; kako god zavrneš bilo jePAKLASTO! A moglo je i ne gorjet dasmo potamnili sve Srbe na vrijeme, nevratili nijednog doma, ne dali im da (ktome bezvizno) ponovno se hrvatskimBeogradom kurèe kako su bili na srpskomJadranku – u znanom nam BREkastomstilu... je li dobru ribu Gradelu, duvo vetarBonaca dok su na talasima jedrili u èunjudo malog ostrva koje se zove Škojiæ... islikovito sl. Znaèi obistinila se CrnogVuka poskoèica, toènije dokazala – Srbisvi i svuda! Gdje ima srpskih grobeka,tu jema i srpskih junaka i junica. A, e; teustaše ustaju iz raka i pale diljem Lijepognašeg Globusa vatre da ugriju smrznutesi leševe, pa gori na svim kontinentimasem Antartika jerbo se tamo nema èimepotkuriti, i jerbo se tamo najmanje osjeæaefekt uzgoja toplog zraka u staklarnama.O živim srbadijskim crkotinama da i neprièamo – piromanasta raja s osobitimnakaradnim akcentom na dugo E, svršavai na samu pomisao da æe žigicom opièitikakvu hrvatsku šumu naziva Makija, olitibaciti èik u suvu travu podno velebnenam planine, te istjerat diènu Vili svihHrvata.Odoh se malo odmorit na ponovno mipostavljenu Klupicu tik do mora, koja jesada pomaknuta par metara u lijevo ko ivlast u Korèuli, a koju su Boduli i bodulice(ha, nisu tak ludi kako sam prvotnomislio) u postzoni, kada Put sv. Nikoleponovno postaje šetalište a ne parkiralište,vrnuli nazaj. Kultno moje mjesto sakog komuniciram NadDuhom, sad ometapalmino lišæe, jer mi kao puše Maestro zapravodundo Burin prisluškuje razgovor saSvemoguæim... lepršaju ogranci baš predzvjezdanom Sjevernjaèom, pa æu moratnaredit 1. oficiru Šešule (i platit koje pivce)da to malo skreše. Ah, taj èasnik, onajMiko kog sam spominjao u prva dva tripaprije godinu dana, da ni s daskama na ti,održavao me dok nisu konobari razdijelilisve æevape i ražnjiæe (20-tak minuta) paksam, opet se primite da ne padnete, ubespameti zapamtio još samo ovo.E! e to su Vam Jerman pravi teroristia ne turisti i zato mi nemamo turistièku(to ste prošli puta dobro primijetili uEgotripu u kome nalazim i èimbeniketripera, al ga svejedno kadikad èitam)nego TERORistièku sezonu!!! i makolikozaradili iza nje æe ostati BESPUÆABIZANTSKE PIROMANIJE!!! A; a svekolikosvjetsko glasnogovorništvo uhitilobi tamo neke ekstremne Hrvate drugevjere, Sadaste i Ladaste bebice nasprampravih KRIVOslavaca. E! a; jedini poštenmedu inim Srbogorcima, s kojim se dalodogovoriti i koji je mogao ugasiti vatrenjaèkurulju, sada nevin èami na èuèavcu uPodzemlju!Kako ukrotiti umjetnikaU onih 2x10 min. moje je tijelo spašavaopenzionirani radnik propalog korèulanskogbrodogradilišta, dok se za Duhosobno (za)brinuo otac, da, sam OTACDOMOVINE i to su bile njegove a neBudišine il Zidiæeve rijeèi (njih ne razumijuživi, a kakoli polumrtvi umjetnici, bivšiprijatelji i štovatelji, nikad više i buduæibiraèi). AL! zakaj se Titek Hrvata zabrinulza mene i èak mi ponudio mjesto fotografau predsjednièkim Dvercima na ONOMESVIJETU, doktorat za radnju HRVATSKIANARHOINDIVIDUALISTI UDOMOVINSKOM RATU, i, i još priznaoda su HDZ-ovci doli griješili glede postavangardneumjetnosti, te æu gori dobitiatelje veæi od njegove grobnice; zakaj?Zato, jerbo i gore svrati meðu Hrvatice iHrvate, ter je prepoznao moju mutku kaosexi ilegalku koja je u kantama za mlijekošvercala preko, patliðanima bombe i pitaoje: “kako si drugarice, pardon, ste gospodièna”(oni TAMO mogu birati izgled imijenjat ga po želji, neki iako umrli u 90-toj cijelo su vrijeme u 10-toj g. pa se igrajui igraju bez prekida – ONDJE se ne spavaniti nejde u školu). Moja se mama tužilana moje ovozemno ponašanje, zbog èegaje èak bila upozorena iz ured Majke Božje,te kažnjena da tjedan dana ne smije gledatifilmove Rudolfa Valentina, najdražegjoj glumca. “Lako æemo ga ukrotiti, kakosam popuštao Vatikanu imam ja tu dobrihveza gospoðo...” “Jerman” – veli mu mati.“Kaj i Vi ste praporjeklom Židovka” – èudise Tuðman. “Nemojte i Vi Predsjednièeizmišljat ko moj Željko...” “Kaj, onaj umjetnik,anarhista, umišljeni genije, pijanduraobièna, nihilist i defetist narkiæ... to je Vašsin!?! Je, njega ne bumo tak lako pripitomili”– skoro da odustane Franci. “Dajtegospodine, samo kakav je – moj je, prosimnemojte biti jako grubi prema njemu”.“Dobro, a što je to uvrijedilo toliko kancelarijunaše Gospe” upita tat(a) što htjedeod hrvatske KIFLE napraviti Perec. “Maizmislio luðak nekakvu SMS Galeriju, pana sam Gospin Blagdan slao gospohulnopitanje na više primaoca – kuka mi majka(KU-KU) – “Jel zbilja Gospa velika (ikoliko) te kako je mogla nevina potrudniti zarodit“? – pa bilježio odgovore, imena,toèno vrijeme. Neki se ljudi nisu obaziralina tu šporkariju, no pojedinci su napisaligrozote! Tako da su èinovnice i Vele iMale Gospe padale u nesvijest”. “Gad,nauèit æu ja njega pristojnom ponašanju,jel uopæe išta tom ostarjelom friku Sveto,osim onog SRANJA tzv. umjetnosti”? “Je,al ne dirajte mog unuka” – zavapi nona.“Gospoðo, što Vi mislite o meni! – strogoæe Tuðica – ta svaki mladi hrvatski èovjekje meni najveæi dar. Mislim na nešto kaoauto, vikendice i tsl.” “Njegova najveæaLjubav je brodiæ i ni to ne dirajte, kupioga je mojim novcem a i u duši je moj Ekiæjako dobar èovjek” – zabrinula se odjednommoja mama naslutivši opasnost posvog jedinca. Franjo posta veæ nervozan:“što onda voli a da ne volite i Vi, i da nijekupljeno Vašom lovom”. “Od malena obožavamore” – u strahu prizna mat. “TO!– poveseli se GORE još uvijek predsjedniksvih MRTVIH HRVATA – videl buon svog Boga, hoæu reæi more”!Svi su ljudi umjetniciPitate se kako znam taj, za nevjerovatdijalog. E, lipo. Hladio Ja na buri, na svom(o)kultnom mjestu zapaljena pluæa (toènapozicija po Šešulinom satelitskom navigatoruN42º45,696/E0 16º57,712) te uzgredtrgao nad brdima Pelješca za VelikimManituom kad opazim pored sebe DobruVILU, istu onu iz ranijih prièa. Rekne mi:“ON je zauzet, šalje mene da te ohrabrim.Nije uspjelo ZloDusima da omrznešmore, ozdravit æeš kroz 10-tak dana ipoæ s Mikecom i Šešulom prijateljima naHvar. Majka ti šalje poruku: “Oprosti Eko,ni slutila nisam što æe ti Vrazi uradit. Žaomi je, a jednako žalim što sam ti predbacivalada si trebao biti doktor, a umjetnostneka ti bude hobi. Joseph Beuys mi jeobjasnio da si na pravom auto/putu šireæisvoje ideje svim ljudima u svim sredinama,jer SVI SU LJUDI UMJETNICI, aposebno mu se sviða nastup u Centru zakulturu Vela Luka, kog pripremaš 6. 9.”U olujnom naletu vjetra nesta èarobnica.6.9.2002. došao mi je telegram:UMRLA JE MARTA JERMAN!Onima koji suzamijetili mojnedostatak – evododatakI sve bilo bi “æiæa miæa, gotovo prièa”zarezana 11. 09. u postljetnomZarezu... MEĐUTIM, tajne službeZloDuha uspjele su i na Onome svijetuuvidom u SMS poruke med: artiste/advokatiste Alda Miroševiæa, izvršneurednice Lovorke Kozole i moje Visosti,te uhodeæ kretanja osobne izaslaniceNadDuha (ha, sam skužil, Miko pilipalmu prije Cvjetnice!) što je inaèe strogokažnjivo djelo zbog kojeg bi GORERimokatolièka podružnica, posebno njenHR-odsjek mogli imat gadnih pizdarija;DOŠPIJUNIRAT da je moje štirnerovskoJedinstveno JA odluèilo obznaniti Istinu(kako na zemlji, tako i na nebu) ter suuèinile sve zmognuto za spas prljavogUglednika koji smiješkom kiseli zelje injegovo zlo/glasnog GANG-GANG podglavnika,und s.w. Isto su tako uhapsilemajl mog štiva... ter sve, jer su ipak malopametnije kokoši od muda iz kojih suproizašla (lijevo OZNA, desno UDBA)jelte, povezale u moždani èvor.KONKURETNO; na tekst ispisanprastarom makinom, kojeg je A.M. u VelaLuci lipo dotjera i skenirao, pa u ZG ataèirao...podle su lije odaslale crva-viroze,a taj je zgrickao sve desne margine, pakse ni dalo niš išèitat nit, jasno – štampat.Tako je ispalo JESAM AL NISAM. Tojoš nije sve. Opaki CROvampiæi napalisu kustosicu Centra u V. Luci, sprijeèili jeda pravodobno pošalje pozivnice, razbiliviedoaparaturu pa je moj nastup u Malommistu prošo s još manje ljudi nego što ihgrad ima i bez najavljene videoprojekcije.MA! S kime si se uputila u spletkeda me opametiš! Koji ti je vrag bia, dase (u)družiš s vrazima? Zar ne znaš da uprièama uvik bude hepiendasto! (Najme,DOBRA VILA svlada dva VAMPIRA ieno ih u æuzi. Al, podulje. Tu bi u nekakvomHagu odležali 10-20 godina...GORE toliko stoljeæa.) A ja ti na godišnjicusmrti, namjesto mise zadušnice uradioinstalaciju (posveæenu tebi). Pitaj Beuysašto više vrijedi? Molitva mamurnog pedofila,ili DJELO tvog sina!!!


V/113, 25. rujna 2,,3.45kolumnaNoga filologaUbiti pticu ciceronicuNeven JovanovićMožda stari Grci i Rimljani nisuimali ekipe za očevid, pravnedatoteke i Narodne novine, audio ivideo, ali zato su umijeće efektneargumentacije razrađivali dobesvijesti... i čak do opasnihdubinanamo da nije tako, ali voljni smoto zanemariti. Gledamo film iliseriju iz žanra tzv. sudskih drama:nakon svih zapleta i obrata, šokova i moralnihdvojbi, vrhunac dolazi u završnojrijeèi optužbe i obrane, u onome što æetužitelj ili odvjetnik izgovoriti oslonivšise na drvenu ogradu ispred porotnièkihklupa; vrhunac je besjeda koja na svijetdonosi pravdu. Znamo, kažem, da nijetako. Pravo i pravda nisu isto, promptnoobavještavaju buduæe pravnike na poèetkuprve godine studija; u stvarnomsvijetu, šapæe nam vlastito iskustvo, pravoznaèi najèešæe brda papira, kaljužu èlanakai stavaka, rovovsko ratovanje žalbama,protužalbama, odgaðanjima i neodazivanjima;ako u sudnici ima drame, njeziniprotagonisti svakako nisu branitelji itužitelji; ako su u sudnici bitne rijeèi, onesu bitne na jedan drugaèiji, æoškastiji,prizemniji naèin – na naèin više filološkinego retorièki: tako da je preciznost važnijaod dojma.Vjera malog AlienaSve smo to, meðutim, voljni zanemariti;usprkos svemu, u nama još živi maliAlien koji tvrdoglavo vjeruje rijeèima,u nama živi ono nešto za što je razlikaizmeðu “nožem je nanio teške ozljede”i “preklao ga je” upravo opipljiva, u namaživi ono nešto zbog èega Gregory Peck(toènije: Atticus Finch iz Ubiti pticu rugalicu)postaje vitez, a njegov sudski govorkoplje istine.Ova vjera u težinu rijeèi (iracionalna,poput svake vjere), vjera danas prognanau geto umjetnosti, zabave i unutarnjegživota, povezuje nas – osim sa sudskimdramama – i s antièkim svijetom. Grèkai Rim, obavijestit æe nas svaki školskiudžbenik, izuzetno su cijenili retoriku,tehniku nagovaranja živom rijeèi. Moždastari nisu imali ekipe za oèevid, pravnedatoteke i Narodne novine, audio i video– ali zato su umijeæe efektne argumentacijerazraðivali do besvijesti... i do opasnihdubina (sofisti su vrlo unosno unovèilispoznaju da onaj tko je vješt možeefektno argumentirati stajalište bilo kojestrane).Uvaliti spiku RimljanimaOnaj svaki školski udžbenik koji smospominjali zna, naravno, i tko je bio najslavnijirimski predstavnik govornièkogumijeæa: self-made man po imenu MarkoTulije Ciceron, èovjek koji se polovicom1. st. p.n.e. od beznaèajnog provincijalcavinuo do najviše dužnosti u rimskoj državizahvaljujuæi prvenstveno, kako samkaže, svježini svoga govorništva: novitasdicendi.No kako je zapravo to govorništvodjelovalo? Pitanje se èini trivijalnim:scenski nastup, nizanje dojmljivih rijeèi,udari upeèatljivih argumenata, virtuoznipasaži po klavijaturi emocija, sve je to, uCiceronovoj verziji, i publiku i porotnike– opijalo. Takvi su bili ti Rimljani: pomalonaivni ljubitelji vatrometa, jarke mediteranskeduše, “ubi me prejaka rijeè” i tespike.Ali tu su jedna knjiga o Ciceronu, ijedna njezina recenzija, da nam pokažukako stvarnost – poput svih stvarnosti– nije nužno toliko jednostavna.Knjigu je napisao meni pobliže nepoznatiChristopher Craig, nadjenuvšijoj posve filološki, specijalistièki i neveseonaslov: Form as Argument in Cicero’sSpeeches: A Study of Dilemma (Oblik kaosredstvo dokazivanja u Ciceronovim govorima:studija o dilemi, Atlanta 1993). Godinudana kasnije, u specijalistièkom èasopisuBryn Mawr Classical Review (dostupnomna Internetu: ccat.sas.upenn.edu/bmcr),Craigovu je knjigu prikazao James Zetzel.Razmišljanja koja slijede potaknule su posebiceZetzelove ekstrapolacije Craigovihteza.DilemaCraigova knjiga uglavnom daje upravoono što naslov nudi: iscrpnu studiju jedneretorièke figure u Ciceronovu govornièkomopusu i sekundarnoj literaturio Ciceronu. More philologico pažljivo jepopisano i analizirano što o dilemi kažuantièki retorièari, što kaže Ciceron kaoteoretièar, te gdje je sve i kako Ciceronupotrijebio figuru dileme u sedam dilemamanajbogatijih govora. Od takvog seštofa doktorati rade.Meðutim, dragi èitatelji, govorim vamo tome ovdje jer je dilema figura posebnevrste; dapaèe, tigar meðu figurama.Dilemom govornik podmeæe protivnikubinarni izbor u kojem su i 1 i 0 katastrofe:“Tuèete li još svoju ženu?” Dilema jelogièki neoboriva, lako uoèljiva, paklenouvjerljiva – i, koliko god efikasna, tolikoi falša. Ona je, naime, istinita samo akoponuðeni binarni izbor zaista iscrpljuje sveraspoložive moguænosti.Istinitih dilema – i tu smo veæ na terenuZetzelovih ekstrapolacija – u analiziranimCiceronovim govorima gotovo da inema. Sve su Ciceronove dileme trikovi.FiškalStvar je malo ciniènija, ali ne baš neoèekivana;ako nije Atticus Finch, Ciceronmora biti lukavi fiškal, fiškal-šakal, spretanmanipulator èinjenicama, pravom i jezikom.Zaista, lako je dokazivo da nijedanklijent iz slavnih, od mjedi trajnijih, stoljeæimaèitanih Ciceronovih govora nije, postriktnom tumaèenju zakona, bio nevin;pojedine su njegove mušterije èak bile inesumnjivo krive, tj. nesumnjivo su poèiniliono za što su optuženi. Dobro, reæiæete, Ciceron je branitelj; njegov je glavniinteres da klijent bude osloboðen – teškopitanje “Što je istina?” zapada suca iporotnike, a ne advokate (osim možda uPravdi za sve).Fiškal & Co.Tu smo. Poenta Zetzelove recenzije– konzekvencija Craigove knjige – jest formuliranjesljedeæeg, veæ nimalo jednostavnogpitanja: kad Ciceron koristi dilemu– treba li ona biti neosporivi argument, ilisimbol neosporivog argumenta?O èemu je rijeè: Craig na više mjestapodsjeæa da je dilema, zbog svojespecifiène prirode, lako prepoznatljivai shvatljiva. No to znaèi, praktièno, dasu Ciceronovi suci i porotnici – koji su,kao pripadnici rimskog vladajuæeg sloja,svi odreda prošli retorièke škole (jedinoraspoloživo “više” obrazovanje u Rimubilo je retorièko-filozofsko) – da su svi onidilemu lako prepoznavali i razumijevaline samo kao efektan argument, veæ kaoefektan trik. Zetzel veli: na znak dilemeu glavi svakog retorièarskog ðaka pali secrvena lampica, i možda u jeku rasprave inije moguæe dokuèiti što toèno govornikželi dilemom prikriti, ali sama pojava dilemegarantira da govornik nešto prikriva. Sdruge strane, govornik, buduæi pronicljivpoput Cicerona, dobro zna da njegovapublika dobro zna što on pokušava. Što seonda dogaða kad pred ljudima koji nisu“jednostavni gorštaci” ili “neuki puk”Ciceron poseže za sredstvom žestokimi upadljivim poput dileme? NastajeZetzelov simbol neoborivog argumenta:Ciceron pozornost publike preusmjeravasa snage (ili slabosti) klijentovih èinjenicana snagu – i drskost – vlastitih retorièkihsposobnosti. “Pazite što sad radim! Pazitešto æe mi sad proæi!”Tamni korolarValja zakljuèiti da ono što u ovakvimsituacijama osvaja porotu nije valjanostargumentacije, nije ni vještina manipulacije,veæ bezoèno guranje manipulacije pod nos.U tome je novitas dicendi koja je proslavilaCicerona. Njegovi govori – poput našegžanra sudske drame – nisu “stvarnost”nego zabava, virtuozna izvedba kojoj odpublike prvenstveno trebaju – oni poluglasniwowww! uzdasi odobravanja.Tamni korolar ove teze jest vjerojatnostda istina – krivnja ili nevinost Ciceronovaklijenta – u sudnicama Rima nije bila osobitovažna. Suci i porote nisu se pitali “Štoje istina”; umjesto toga, sklapali su s odvjetnikomprešutan dogovor: obje su stranepriznavale obmanu, ali obje su stranepriznavale i da je ona nebitna – i zabavna.Rimljani su gledali Ciceronov nastup kaošto mi gledamo sudsku dramu.Ciceron & AtticusZa protuotrov ovolikoj dozi cinizma,možemo razmišljati o sljedeæem: zaCicerona – kako se u ovu sliku uklapajunjegova filozofska i retorièka djela o istini,pravdi, vrlini, dužnostima, dobru apsolutnomi opæem (odbacimo, kao prebanalnoi prepovršno, rješenje da je èovjek,eto, propovijedao jedno, a èinio drugo)?Za nas – kako se u ovu sliku, gdje je istiniargumenata suprotstavljena uèinkovitostrijeèi, uklapa èinjenica da je AtticusFinch, govoreæi i dojmljivo i istinito, parnicuizgubio?info/najaveZločin ipisanjePredstavljen Projekt zatvorskeknjiževnosti izdavačke kuće ProfilInternationaldvorani Hrvatskog novinarskogdoma 16. rujna su Floyd Salas iPeter Y. Sussman predstavili knjigeTetoviraj opaki križ i Poèinio sam novinarstvo.Salas i Sussman ubrajaju se u najznaèajnijeamerièke autore tzv. zatvorskeknjiževnosti.Floyd Salas (Tetoviraj opaki križ) roðenje 1931. u Coloradu. Èasopis SaturdayReview of Literature oduševljeno je pozdravionjegovu prvu knjigu Tetovirajopaki križ, kao najbolji debitantski romandesetljeæa, a New York Times njegovdrugi roman Što sad, ljubavi? opisao jekao “briljantan”. Za svoj izniman radSalas je dobio stipendije FondacijeRockefeller i amerièke Nacionalne zakladeza umjetnost. Salas je bivši predsjednikogranka PEN-a u kalifornijskomgradu Oaklandu, nastavnik kreativnogpisanja, holivudski scenarist i uèiteljboksa na Kalifornijskom sveuèilištu, adobio je i posebnu nagradu PEN-a jer jeodbio cenzurirati svoj roman na zahtjevizdavaèa. Prvi roman bivšeg osuðenikaTetoviraj opaki križ iz 1967. iz vizure glavnogjunaka, petnaestogodišnjeg AaronaD’Aragona, prikazuje surovi svijet kalifornijskezatvorenièke farme gdje carujusadisti i pervertiti koje štiti šutnja nametnutazatvorenicima.Peter Y. Sussman (Poèinio sam novinarstvo)bivši je urednik San FranciscoChroniclea koji je objavljivao zatvorskeeseje osuðenika a kasnije i spisateljaDanniea Martina. S obzirom na to da sueseji izazvali veliku pozornost èitateljai brojne prosvjedne reakcije usmjereneprotiv kaznenog sustava, Martin je zbogjavnih nastupa bio surovo kažnjen tijekomizdržavanja kazne. Svoja iskustva onepravednosti kaznenog sustava, o zlostavljanu,brutalnosti i rasizmu Martinje uz pomoæ urednika Sussmana 1993.sabrao u knjizi Poèinio sam novinarstvos podnaslovom Zatvorski zapisi Crvenogprasca (nadimak Crveni prasac Martin jedobio u zatvoru nakon borbe oko jednogpoveæeg ‘krmenadla’).Nakon 29 godina rada u novinama,Sussman je napustio San FranciscoChornicle i prešao u slobodne književnike.Danas predaje na sveuèilištu, a dobitnikje i nekoliko uglednih amerièkih nagradaza književni i društveni rad. Hrvatskaturneja Salasa i Sussmana zapoèela je 15.rujna predavanjem u Zagrebu, a promocijahrvatskog izdanja njihovih knjiga organiziranaje u jednoj od naših kaznenihinstitucija. Na poziv Lynne Montgomery,autori su 18. rujna posjetili Amerièkikoledž menadžmenta i tehnologije uDubrovniku, a nakon toga i Zadar.


46 V/113, 25. rujna 2,,3.s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,NjemačkaNjemačkaKnjiževni festival u BerlinuPaul Klee i nacionalsocijalizamd 10. do 21. rujna 2003. Berlin jebio domaæin Treæeg meðunarodnogknjiževnog festivala, koji seodvijao pod pokroviteljstvom njemaèkekomisije Unesca i koji je okupio autorei ljubitelje književnosti iz cijelogasvijeta. U prvih šest dana Festival jeposjetilo više od dvadeset tisuæa ljudi,za razliku od prošle godine kadaje zabilježeno samo èetrnaest tisuæaposjetitelja. “Autori su prezadovoljni,a mnoga predavanja bila su dupkompuna”, kazao je Ulrich Schreiber, voditeljFestivala. Ovogodišnja zemljadomaæinbila je Grèka, koja je brojnimpredavanjima, javnim èitanjima i tribinamapredstavila aktualne tendencijeu grèkoj literaturi, a cjelokupni programzaokružen je grèkim filmovima iglazbom.Ove je godine u središtuBerlinskoga književnog festivalabila književnost za djecu i mladež,pa su organizirana posebna predavanjai javna èitanja za školskerazrede, kao i književne radionice.Meksièki autor Alberto RuySanchez izjavio je da je zanimanjeberlinske mladeži za književnost nazavidnoj razini te kako je to pravablagodat za autore.Osim mnogobrojnih autora manjepoznatih široj javnosti, na Festivalusu predstavljeni slavni pisci poputGüntera Grassa i Imre Kertésza, kojisu promovirali svoja nova književnadjela. Iz podruèja bivše Jugoslavijepredstavili su se autori SemezdinMehmedinoviæ, Tomaž Salamun, MiroGavran i Bora Æosiæ. Na Festivalu,koji se održavao na dvadeset razlièitihlokacija u gradu Berlinu, prisustvovaloje više od sto èetrdeset autora i autoricaiz cijeloga svijeta, a program jepopraæen mnogobrojnim simpozijima,filmskim projekcijama, predavanjima,koncertima i radionicama kreativnogapisanja. Osim toga, Festival je ujednopostao i forum za aktualne kulturne ipolitièke teme.Gioia-Ana Ulrichrankfurtska umjetnièka galerijaSchirn predstavlja najmuèniju,ali i najproduktivniju stvaralaèkufazu njemaèko-švicarskoga slikaraPaula Kleea (1879.-1940.), izložbunaslovljenu Paul Klee: 1933., koja jeotvorena od 18. rujna. Izložba uz slikeprikazuje i stotinjak Revolucionarnihradova iz ciklusa koji sadrži 264 crtežau kojima umjetnik na podrugljiv naèinprikazuje svoja iskustva s nacistima– iako bez izravnog komentara radovisvjedoèe o demagogiji, militarizmu, nasilju,antisemitizmu i poniženju. Osimtoga, izložba pruža uvid u dosad neotkrivenustranu Paula Kleea; njegovuživotnu preokupaciju moguænostimakoje pružaju parodija i šala. Inaèe, Kleeje otpušten s düsseldorfske umjetnièkeakademije i bio je prisiljen emigrirati uŠvicarsku nakon što su 1933. nacionalistidošli na vlast.Autorovi izloženi crteži su dosadrijetko prikazivani u javnosti.Struènjacima je tek osamdesetihgodina uspjelo veæi dio radova odvojitiod slikareva cjelokupnoga opusa isvrstati ih u jedan stvaralaèki ciklus.Frankfurtska izložba koja se može razgledatido 30. studenoga 2003. prviput javnosti predstavlja veæi dio togautorova opusa.Gioia-Ana UlrichItalijaMađarskaNovi roman Imre KertészaBudimpešti je 10. rujna 2003.predstavljen roman Felszamolas(Likvidacija) maðarskoga piscaImre Kertésza, dobitnika Nobelovenagrade za književnost. Knjiga govorio posljedicama holokausta u autorovojdomovini, a izdana je u nakladi odšezdeset tisuæa primjeraka. Kertészosnovnu radnju romana smješta u1990., u doba demokratskih promjenau Maðarskoj, no radnja se flashbackovimavraæa u razdoblje kasnoga komunizmasedamdesetih i osamdesetihgodina. “Roman je zapravo potragaza izgubljenim rukopisom i ljudskimživotom. Likovi u romanu likvidirajusvoju prošlost, dakle svoju sadašnjost;oni likvidiraju sami sebe”, naglasio jeautor.Imre Kertész roðen je 1929. užidovskoj obitelji i preživio je zatoèeništvou koncentracijskim logorimaAuschwitz i Buchenwald. U svojemkapitalnom djelu Romanèovjeka bez sudbine, nakojemu je radio trinaestgodina, autor sa senzibilnošæui racionalnomdistancom progovara opatnjama petnaestogodišnjegdjeèaka u koncentracijskimlogorima.U doba komunizma uMaðarskoj Kertészov jerad neprestano sputavan.Meðunarodni probojuspio mu je nakon objavljivanjaspomenutogromana 1996. u autoriziranomnjemaèkom prijevodu,dvadeset i jednugodinu nakon njegovamaðarskog izdanja.utorak, 16. rujna, u Firenci suzapoèeli u javnosti snažno osporavanirestauratorski radovi naDavidu, vrijednoj Michelangelovojstatui, a cijela je prièa poprimila meðunarodnerazmjere. Tijekom radova kojiæe trajati nekoliko mjeseci trebale bi seodstraniti naslage prašine i prljavštinena skulpturi staroj gotovo 500 godina,koje su se nakupile od posljednjegaèišæenja sredinom devetnaestog stoljeæa.Restauracija Davida izazvala jemnoga negodovanja jer æe se provoditidestiliranom vodom, a restauratoricaAgnese Parronchi, koja je trebalaprovoditi radove, odustala je jer seprotivi toj metodi – htjela je provestisuho èišæenje (uz pomoæ mekanihèetkica, pamuènih krpica, gumica ijelenje kože) ustvrdivši da je to mnogonježnija metoda. Amerièki struènjakJames Beck u potpunosti se slaže snjezinom teorijom te je, uz podrškuèetrdesetak kolega, uputio apel voditeljimarestauratorskih radova u Firenci.No, oni nisu odustali od predviðenemetode koju ne smatraju drastiènom.Ravnateljica galerije Dell’ Accademia,Franca Falletti, smatra da bi suha metodaAgnese Parronchi izazvala suprotniefekt te kako bi se prljavština na tajRestauracijaMichelangelovaDavidanaèin utrljala u skulpturu i u konaèniciruinirala skulpturu.David slavnoga talijanskoga kiparajedna je od najpoznatijih skulpturana svijetu i ujedno slovi kao zaštitniznak grada Firence. Michelangelo jemramornu statuu visoku pet metara itešku 5,6 tona isklesao u razdoblju od1503. do 1504. Hoæe li David na svojupetstotu godišnjicu, kako je najavljeno,doista zabljesnuti u novome sjaju?


V/113, 25. rujna 2,,3.47queer portalHomofobija među namaJelena PoštićMnoge heteroseksualne žene videlezbijku kao neku opreku žrtvi koju suone podnijele u svrhu prilagođavanjaprisilnoj heteroseksualnostivi/e smo homofobièni/e. Bezobzira na našu seksualnu orijentaciju,bez obzira na naèin nakoji smo odgajani, bez obzira na našaživotna iskustva ili razinu tolerancijekoju posjedujemo. Moæ homofobije jedovoljno velika da drži 10 posto populacijeu poziciji da živi živote u strahui/ili opasnosti, a preostalih 90 postozarobljenima u vlastitim strahovima.Analogna tome je moæ seksizma, kojau poziciji straha drži znatno veæi postotakžena.Homofobija se tièe svih nas i uskoje povezana s postojeæim društvenimsustavom. Ona se generira kroz patrijarhalniporedak i nije neovisna oddrugih opresija u društvu. Homofobijaje oružje seksizma. Heteroseksizamstvara povoljno okruženje za homofobijukroz pretpostavku da je svijetheteroseksualan. Heteroseksualci/kegeneriraju homofobiju kroz prikazivanjei legitimiranje heteroseksualnostikao norme.Heteroseksizam ukljuèuje i sistematskiiskaz homofobije u društveniminstitucijama. Heteroseksizam ihomofobija udruženo iznuðuju prisilnuheteroseksualnost i tvrðavu patrijarhalnogsustava – nuklearnu obitelj.Glavni otpor ženskom pokretuiskazan je kroz patrijarhalnu ideju daje ravnopravnost žena, samostalnostžena, kontrola žena nad vlastitim tijelimai životima prijetnja “temeljnoj”društvenoj instituciji – nuklearnojobitelji. Pojam nuklearne obiteljimože se pojasniti bolje kroz heteroseksualnost,podjelu rodnih uloga na“ženske” i “muške”, te usmjeravanjena jedan od dva moguæa smjera kojizadaje binarnost roda i spola.Oružje seksizmaHomofobija je oružjeseksizma u skladu s èimsu lezbijke uglavnomnevidljive, a gej muškarcijavno brutalnokažnjeni uèestalimfizièkim i psihièkimnapadima. Lezbijke sunevidljive jer su žene,jer ih se ne doživljavaozbiljno, jer ih se nedoživljava kao prijetnjui jer se nasilje nad njimaprovodi svakodnevnou svijetu koji nam nijepredstavljen kao javan.Biti lezbijka znaèibiti oznaèena kaoneka koja je prešlagranicu, izmjestilase iz seksualne/ekonomskeovisnosti omuškarcu, neka koja je“ženski identificirana”.Lezbijke se doživljavaju kao nekekoje mogu živjeti bez muškaraca ikoje su zbog toga (koliko god to nelogiènobilo) protiv muškaraca. Dakle,lezbijke se doživljava kao biæa izvanprihvatljivog rutinskog reda. Lezbijkaje ona koja nema društvenih institucijada je zaštite i koja nema privilegijuna zaštitu od straha muških pojedinaca.Mnoge heteroseksualne ženevide je kao neku opreku žrtvi koju suone podnijele u svrhu prilagoðavanjaprisilnoj heteroseksualnosti. Lezbijkase doživljava kao prijetnja nuklearnojobitelji, muškoj dominaciji i kontroli,samoj srži seksizma.Gej muškarci takoðer se doživljavajukao prijetnja muškoj dominaciji ikontroli, a homofobija koja se izražavaprema njima takoðer ima korijen useksizmu kao i homofobija uperenaprema lezbijkama. Vidljivi gej muškarcisu meta ekstremne mržnje istraha heteroseksualnih muškaracajer se kidanje lanaca muške heteroseksualnesolidarnosti doživljava kaoprijetnja mehanizmu seksizma. Gejmuškarci su smatrani izdajicama kojetreba kazniti i eliminirati. Kada vidimosnagu homofobije koja je uperenaprema gej muškarcima, poèinjemoshvaæati naèine na koji seksizam utjeèena muškarce kroz nametanje rigidnih,nehumanih rodnih uloga.Prihvaćanje stigmeNajèešæe se koristi sljedeæa podjelana èetiri razlièita, ali povezana oblikahomofobije: personalna, interpersonalna,institucionalna i kulturalna.– Personalna homofobija je predrasudatemeljena na osobnom uvjerenjuda su lezbijke, gejevi i biseksualke/cigrešni, nemoralni, bolesni, inferiorniu odnosu na heteroseksualce/keili nepotpuni muškarci i žene.Personalna homofobija se manifestiraosjeæajima straha, nelagode, nesviðanja,mržnje ili gaðenja prema istospolnojseksualnosti. Svatko, bez obzirana seksualnu orijentaciju, može osjetitipersonalnu homofobiju. Kad jeosjeæaju lezbijke, gejevi i biseksualke/ci naziva se internalizirana homofobija/bifobija.Većina ljudi homofobijuiskazuje kroz pasivnopromatranje ipodržavanje postojećegheteronormativnogsustavaKao i heteroseksualci/ke, lezbijke,gejevi i biseksualke/ci su uèeni kakoje istospolna seksualnost inferiornaheteroseksualnosti te mnogi ovo internaliziraju,proživljavaju u sebi, dote mjere da je samoprihvaæanje vrlotežak proces. One/i prihvaæaju stigmukoja je usmjerena prema lezbijkama,gejevima i biseksualkama/cima bez darazmišljaju kako je njihovo iskustvorezultat te svepristune stigme. Jedanrezultat ovakvog razmišljanja jest dalezbijke, gejevi i biseksualke/ci tajesvoj identitet; drugi oèajnièki pokušavajunegirati ili promijeniti svojuseksualnu orijentaciju; a neki pokušavajuili uspiju poèiniti samoubojstvo.– Interpersonalna homofobija jeindividualno ponašanje temeljeno napersonalnoj homofobiji, a manifestirase kroz izravno ugrožavanje i/ili napadna homoseksualne i biseksualneosobe. Ta mržnja ili nesviðanje možese izražavati smišljanjem razlièitihimena, prièanjem viceva, verbalnimi fizièkim zlostavljanjem i drugimindividualnim diskriminacijskim postupcima.Interpersonalna homofobija u svomekstremnom obliku dovodi do togada su lezbijke, gejevi i biseksualke/cifoto: Jonke Shamfizièki napadani zbog mržnje, tj. uovom sluèaju homofobije. Veæina ljudihomofobiju iskazuje kroz pasivnopromatranje i podržavanje postojeæegheteronormativnog sustava u kojemživimo. Rodbina èesto namjernoizbjegava svoje homoseksualne i biseksualneèlanove obitelji; suradnici sudistancirani i hladni prema svojim radnimkolegama lezbijkama, gejevimai biseksualkama/iima; heteroseksualniprijatelji/ce nisu zainteresirani/e zaslušanje o vezama svojih prijateljalezbijki, gejeva i biseksualki/aca.Urota tišine– Institucionalna homofobija seodnosi na brojne naèine kojima vlada,poslovni sektor, crkve i druge institucijei organizacije vrše diskriminacijuna temelju seksualne orijentacije. Zainstitucionalnu homofobiju se èestokorist naziv heteroseksizam.Institucionalna homofobija reflektirase u religijskim organizacijama kojeimaju èvrste stavove ili pravila protivtoga da lezbijke, gejevi i biseksualke/ci vode misu ili službu; agencijamakoje odbijaju pružiti vodeæe izvorei usluge lezbijkama, gejevima ibiseksualkama/ima i vladama kojenisu uspjele osigurati jednaka pravaza sve graðane, bez obzira na njihovuseksualnu orijentaciju.– Kulturalna, kolektivna ilidruštvena homofobija se odnosi nadruštvene norme i standarde kojidiktiraju uvjerenje kako je biti heteroseksualanbolje ili moralnije nego bitilezbijke, gejevi i biseksualke/ci te dasvatko jest ili bi trebao biti heteroseksualan.I za kulturalnu homofobiju sekoristi naziv heteroseksizam.Kulturalnu, kolektivnu ili društvenuhomofobiju doživljavamo svaki danna televiziji i u oglasima gdje su likoviheteroseksualni, svaka erotska vezaukljuèuje ženu i muškarca i za svako“normalno” dijete se pretpostavljada ga privlaèi te da æe se vjenèati zanekoga suprotnog spola. Za to dijetese takoðer pretpostavlja da ima majkui oca. U malobrojnim sluèajevimagdje se prikazuju lezbijke, gejevi ibiseksualke/ci, uglavnom su prikazanikao nesretni, stereotipni, skloniautodestruktivnom ponašanju ili ambivalentniu pogledu svoje seksualneorijentacije.Kulturalna, kolektivna ili društvenahomofobija ukljuèuje takoðerurotu tišine i negiranje kulture. Zbogkulturne homofobije, lezbijke, gejevii biseksualke/ci nisu bili u stanjustvoriti svoju kulturu. Povijest sefalsificirala, prešuæivala, poluistine suse koristile kako bi homoseksualnosti biseksualnost bile ušutkane. Moæpatrijarhalnog poretka se temelji nanastojanju da getoizira nepodobnepojedince i grupe kada postoji malamoguænost da se one/i infiltriraju udruštvo.Sve/i se mi možemo osvrnuti naponuðenu analizu homofobije i naæiprimjere iz vlastita života u kojima mii sudjelujemo u homofobiènom djelovanjui bivamo izloženi homofobijikoja je uperena u nas kako bi nas sepokušalo navesti da budemo muškarcii žene u skladu s opæeprihvaæenimznaèenjima tih pojmova.


Projekcije dugih i kratkih filmova su u kinuSC od 20.00 satiUTORAK, 7.10.(k) THE PROJECTIONISTMichael Bates, AustralijaGORI VATRA - Pjer Žalica, Bosna iHercegovinaNajbolji igrani filmom u Regionalnom programuSarajevo Film Festivala, gdje je dobio joščetiri posebne nagrade, i dobitnik je SrebrnogLeoparda na Locarno Film Festivalu.(k) BOOGIE WOOGIE DADDYErik Bäfving, ŠvedskaSCHULTZE GETS THE BLUESMichael Schorr, NjemačkaSRIJEDA 8.10.(k) CHAPTER 2: HOW TO BREATHELee Hyung suk, Južna KorejaLOST IN TRANSLATIONSofia Coppola, SAD(k) COVACAdam Hashemi, DanskaMADAME SATAKarim Ainouz, BrazilCETVRTAK 9.10.(k) THE SCHOOLBOYEdina Kontsek, NjemačkaTWISTJacob Tierney, Kanada(k) “C” BLOCK STORYTudor Voican, Cristian Nemescu, RumunjskaMALI SVETMiloš Radović, Srbija i Crna GoraPETAK 10.10.(k) MABULGuy Nattiv, IzraelBLISSFULLY YOURS - ApichatpongWeerasethakul, TajlandUncertain regard u Cannesu 2002, GoldenAlexander Award za najbolji film naThessaloniki Film Festival 2002, Grand prizena Tokyo FILMeX, The Circle of Dutch FilmCritics Award u Rotterdamu, International CriticsAward na Buenos Aires Film Festivalu i SilverScreen Award:Young Cinema u Singapuru.(k) LEPTIRGoran Legović, HrvatskaALL HELL LET LOOSESusan Taslimi, ŠvedskaSUBOTA 11.10.(k) NAFTA - Murad Ibragimbekov, RusijaVenezia Film Festival 2003 – Srebrni lav,najbolji kratki filmTHE RETURN - Andrei Zvjagintsev, RusijaVenezia Film Festival 2003 – Zlatni lav zanajbolji film, nagrada Luigi De Laurentis zanajbolji debitantski filmDOKUMENTARNI FILMOVI,od 17.00h u velikoj dvorani ITDaSRIJEDA 8.10.TRAJNO NASTANJENI STRANACDavor Konjikušić, Mišo Babović, Srbija i CrnaGoraVAKVAGANYBenjamin Meade, Mađarska, SADTHE OTHER FINALJohan Kramer, NizozemskaČETVRTAK 9.10.SJEĆAŠ LI SE SARAJEVASead i Nihad Kreševljaković, Nedim Alikadić,Bosna i HercegovinaSVE O EVISilvestar Kolbas, HrvatskaPETAK 10.10.PULQUE SONGEverardo Gonzalez, MeksikoSON’S JOBJade D’Cruz, Velika BritanijaFALL INTO HALF ANGELRóisín Loughrey, IrskaSUBOTA 11.10.PULA POVJERLJIVOTomislav Mršić, HrvatskaONE ROOM MANBoris Tomschiczek, NjemačkaTRI (U)LIČNE PRIČEČarna Manojlović Stamenković, Srbija i CrnaGoraFESTIVAL PRVIH – temaREKLAMOKRACIJAUTORAK 7.10.19.00 - FOAYEUROtvorenje - plakati :Damir Mazinjanin, Branimir Sabljić, Ana-MarijaPoljanec, Petar Mundic-Ceraneo, Ivana Čukelj,Damir Bralić, Aleksandar Kovač, BranimirKolarek, Rafaela Dražic, Lana Vitas,Stjepan Perkovic/Jelena ČarijaSRIJEDA 8.10.17.00 - KLUB SCZdenko Bužek: UNITED COLORS OF BUŽEK ,elektroničko slikarstvoIvica Šimić: SVAKI UMJETNIK MOŽE BITIRADNIK , parareklamaŽeljko Badurina: WHITE JUMBO ambijentalnasimulacija24.00 - ITD POLUKRUŽNANikola Iskra: FAJRUNT , promocija CD-aČETVRTAK 9.10.17.00 - KLUB SCMario Kovač: DIJETNI PROIZVOD , video spotDora Bilić / Tina Müller: ZBIRKA POEZIJE ,promocija prve knjigePETAK 10.10.17.00 - KLUB SCEmil Matešić: TITO PORFIROGENET , zaštićenibrandLuka Barbić: MAXON UNIVERSAL , virusLina Kovačević: banneri, mreža19.00 - ITDFrederic Beigbeder i Zoran Roško: REKLAMA- NOVA RELIGIJA?, predavanje i performance24.00 - ITD POLUKRUŽNAIvan Marusić Klif: TATA KUPI MI SVE , LIVEkoncert

More magazines by this user
Similar magazines