novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

12 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorBoboJelčić & RajkovićNatašaPotpuno drukčije kazališteadionica za šetanje, prièanjei izmišljanje, odnosnonajnovija predstavaautorskog tima Bobo Jelèiæ– Nataša Rajkoviæ, premijernoje izvedena ovo ljeto u sklopuDubrovaèkih ljetnih igara, gdjeje i proglašena najboljim kazališnimprojektom sezone. Povodaza razgovor s Bobom i Natašombilo bi i bez ovog institucionalnogokvira, jer rijeè je o predstavikoja metodološki i estetièkipredstavlja svojevrsni rezime,odnosno krunu njihova dosadašnjegbavljenja kazalištem. Okojem su, pak, snimili i film.Radionica je zamišljena kaozajednički projekt festivala iAkademije dramske umjetnosti.U njoj sudjeluju studenti – CsillaBarath-Bastaić, Amar Bukvić,Luka Dragić, Petra Dugandžić,Nataša Janjić, Marko Makovičić,Jerko Marčić, Frano Mašković,Jelena Perčin, Antonija Stanišić,Dijana Vidušin i Ozren Čorkovićte štićenici Doma za starije i nemoćneosobe Domus Christi i stanovnicidubrovačke četvrti SvetaMarija. Razgovor o predstavi, ai šire, vođen je krajem srpnja, dannakon premijere. Krenuli smo odnaslova...– Bobo: Kad smo se, prijegodinu dana, dogovarali oko ovekombinacije rada na Akademiji ineèega za Ljetne igre, nismo naravnoniti znali što æemo raditi.Uzeli smo taj naslov da definiramonešto èime bismo se htjelibaviti, a to je oblik predstavekoji još vuèemo od Promatranja,odnosno još od Grožnjana, kojiukljuèuje šetanje, prièanje iizmišljanje. Prièanje – neèeg, oneèem, neèim, a i ono iz svakodnevnekomunikacije je neštoèime smo, meðu ostalim, bavilineko vrijeme. Prošli semestarsam se sa studentima baviotakvim stvarima kroz razlièitevježbe. Izmišljanje vjerojatnoima veze s Natašom i sa mnom,a šetanje s publikom.Bio je to više radni naslov inije zamišljen kao definitivan.Zapravo, definitivan naslovuopæe nismo smislili jer nismoimali vremena. Što si ti ono,Nataša, predlagala kao naslov?– Nataša: Predstava od rupa.Ali to je bilo kad smo još imalikao lokaciju Muzej Rupe. Aevo juèer su baš neki akademcirekli da se predstava trebalazvati Adio Mare. Koliko godnaivno, mi bismo možda takavnaslov i dali.– Bobo: Adio Mare je dostazvuèna, u ovom sluèaju funkcionirakao lajtmotiv, pa nam seuèinilo odgovarajuæe, ali bilo jeveæ kasno za izmjene.Ali taj naslov upravo definirapredstavu...– Bobo: Da. Nešto èime semi bavimo je uvijek blizu nekojradionici, ali nisam baš najsretnijinaslovom jer se mnogotoga danas voli tako nazivati.Taj dah procesualnosti postao jepomalo trendovski. Radionicaviše obilježava naèin rada, amanje rezultat.– Nataša: Ipak je to predstava.A ljudi su poèeli mislitida je radionica. Juèer me jednagospoða napala, rekla mi je dasam balavica zbog toga što smodali takav naslov... ona ga nijemogla niti ponoviti i razumijemda to može ljude iziritirati...U novinama je, recimo, izašloRadionica za šišanje....– Bobo: Za to nismo odgovorni.Struktura i prostorMogli bismo malo rekonstruiratitaj proces rada u zadnjihgodinu dana...– Bobo: Prvi semestar radiosam sam, jer je Nataša radila namontaži filma. Drugi semestarsmo krenuli zajedno. Zatimsmo scenograf Alen Kozina ija snimili lokacije (i doslovce ifigurativno). Kasnije smo unutarnjih smještali okvirnu prièui suprotno iz njih crpili njihovu.Prièa nije bila ni zatvorena, nicjelovita, tek naznaèena. Zatimsmo Nataša i ja poèeli slagatiosnovne konture sadržaja, strukture,prostornosti. Intencija jebila da se svaka lokacija zatvorikao cjelina i da funkcionira kaomala predstava. Da se strukturarasprši pa da se poveznicegrade postupno. Tako smoi postavili rad na Akademiji– usklaðivanjem onog što senudi, materijala koji imamo svježbi, proba, i prièe koju želimoisprièati. Glumaèki, to jebilo vrlo rubno. Od moderiranjadokumentarnog materijala uDomus Christi do natruha nekeuloge kod Jerka, u sobi. Nekobalansiranje izmeðu komunikacije,predstavljanja i animiranjapublike i sudionika. Polazišteje, naravno, u prisutnosti iodgovornosti prema prostoru itrenutku. Meðutim, kada smodošli krajem lipnja, sve se poèelomijenjati.– Nataša: Prvu veèer je otpalajedna lokacija.– Bobo: A iduæi dan je otpalosve. Ljudi koje smo tamozatekli doveli su sve naše konstrukcijeu pitanje. I mi smo sepoèeli prilagoðivati. Poštovatiih. Njihove prièe.– Nataša: Nekako smoslutili da bi se to moglo dogoditi.Nismo mi ljude naAkademiji uvjeravali da æeto što radimo tako i ostati.Svi su ipak znali da se uvijekAgata JunikuAutorski kazališni timJelčić – Rajković govori oprocesu rada na predstaviRadionica za šetanje,pričanje i izmišljanjeu Dubrovniku, odnosustvarnoga i fikcionalnoga,dokumentarnoga i igranoga,razinama kazališne zbilje ipolitici Ministarstva kulture ufinanciranju filmovaBobo: Osnovnaideja je pričati pričuo gradu, ali doći izakulise. Ne pričationo što svi znaju,nego ono od čegasvi sklanjaju poglednešto dogodi kada doðeš upravi prostor.– Bobo: Ovaj put je bilozbilja radikalno.– Nataša: Drago mi je dasmo sad ovako izdefinirali kretanje.Dakle, akademcima sematerijal stalno i nevjerojatnobrzo mijenjao, a nekima, s drugestrane, nevjerojatno sporo,jer su do kraja èekali da videkako æe to završiti, odnosno dase sve spoji.– Bobo: Jerko je èekao kraj.On je tek prije tjedan znao štoæe govoriti i što zapravo radi.Nismo èak ni znali hoæemo lidobiti sobu u kojoj on izvodisvoj dio.Starački dom je ipak neka fiksnatočka...– Bobo: Da, to je bila staraideja. Pitanje starosti, napuštenosti,usamljenosti koje dostaširoko konotira. I ona je jedinabila prisutna u svim verzijama.Stvar je uvijek zapoèinjala udomu. Izmeðu ostalog i iz èistopraktiènih razloga. Jer dom senalazi na poèetku puta po kojemse penjemo tijekom predstave.Osim toga, to su stariljudi, ne možeš s njima završitipredstavu jer bi, recimo, 22.30za njih bilo prekasno.Grad i GradPredstava-šetnja događa se namarginalnim lokacijama Grada,što pretpostavljam implicira i vaštematski koncept: neki skriveniDubrovnik, svojevrsni nevidljivi“grad u gradu”...– Bobo: Ideja je uèiniti nevidljivovidljivim, uèiniti subverzijuu recepciji, ali i u tretmanugrada i igara. Zavuæi se iza neèegapo sebi razumljivog – grad,Stradun, povijest, tradicija – izapitati što ti pojmovi zbiljadanas znaèe.– Nataša: To je osnovnaideja, ali ona je nadošla. Aosnovna ideja je zaista da seSlobodan živi tri godine u Domu, iz programske knjižice, Radionicaza šetanje, pričanje i izmišljanje, Nataša Rajković i Bobo Jelčićbavimo onime što zateknemo.I tako uvijek radimo. Ništa nezamišljamo unaprijed. Nikogane guramo u nešto, nego gledamošto æe se dogoditi. Da suse ljudi u Domu drukèije ponašali,predstava bi bila drukèija.Nismo birali ljude po tome tkonam ljepše prièa. Onaj tko jebio strpljiv, tko je imao volje dase s nama druži svaku veèer, tajje bio ukljuèen. Uzeli smo ihkakvi jesu. Tako da u ekipi imaosoba razlièitih dobi, pretprièa...Isto tako i na Svetoj Mariji– kako su se skupljali oko nas,tako smo ih prihvaæali. Tko jehtio, sudjelovao je.– Bobo: Onaj tko je osjetiošto radimo, tko se s nama naneki naèin sprijateljio, ili mi snjim... Na primjer, Nataša sekupala s malom Adelom i takosu se one sprijateljile... Onda suse skupili još neki klinci... Pa jedošao Alen koji je s njima uspostavioneku prièu i dao im nekezadatke...– Nataša: Mi smo usputzapisivali, pamtili, ispitivali...– Bobo: Ono što govoriMarko su u velikoj veæini autentièneizjave stanovnika togkvarta.– Nataša: I dogaðaji. Adrijanje zbilja pas ugrizao, Bobo iAlen su èak prisustvovali tojepizodi.Uz sve te slučajne i autentičneepizode, “izmislili” ste vrlo čvrstostrukturiranu priču, tj. predstavukoja se zapravo bavi ozbiljnimmetodološkim problemom – stupnjevanjemudjela fikcije u dokumentarnom.Šetnja kreće gotovou realnosti, a završava u čistojfikciji...– Nataša: Mi smo od poèetkaradili punkt po punkt. Iakonismo bili tada sigurni u tusvoju odluku. Naprosto, ono štose dogaðalo u domu nije imaloveze s onim što se dogaðalo kodMarka na livadi, ili onima nataraci...To je bila neka naèelna idejakad smo došli. Jedino sigurnoje bilo da kreæemo od doma,dakle od neke starosti. Obiènoto u predstavama bude zadnje,nama je, eto, ispalo prvo.Naravno, dramaturško pitanjebilo kuda æeš to dovesti. Alikako smo kretali s nove pozicije,kretali smo tematski ipakod djetinjstva. Osim toga, veæu tom spoju starosti i odmahnakon toga djece, dogodio sedobar kontrapunkt. Sve se spajalona naèin vezan uz sitnice,iako ih ljudi oèito uoèavaju.Što je bilo više toga što se “positno” vezalo – likova, prièicakoje su se ponavljale... – takose slagao mozaik preko kojegsmo dobivali jedinstvenu nit.