novi mediji u umjetnosti i edukaciji - Zarez

V/113, 25. rujna 2,,3.37u prvom licuZmajevo okoŽeljko KipkeOpaka je zvijer dobila zasluženo mjesto u vječnommraku špilje i ne mogu se oteti dojmu da se formulaatraktivna žena – mjesečeva aura – zmajevaprijetnja ponovila pet do šest stoljeća kasnije, filmskisugestivno između Scottija i Madeline alias Judykoju igra atraktivna Kim Novak, žena čije je liceobujmljeno mjesečevim srpom i čija uloga se razvijau dva smjera, s istim žarom prema pustinjaku kaošto je naklonjena zmajevim raljamastao sam u sedam, pola sata kasnije veæ sam naputu za Murvicu na otoku Braèu. Bez posebnihpriprema i najava krenuo sam prema lokalitetupoznatom kao Zmajeva špilja, upozoren da je uspontežak, prethodno se treba dogovoriti s vodièem, meðutim,nisam mario ni za što, važno je bilo dosegnutiotvor špilje i ušuljati se u njezinu unutrašnjost. Zalokalitet sam doznao dan ranije, sutra je nedjelja,pomislio sam idealan dan za uspon. Do mjesta bijelomcestom dovezao me ljubazni gospodin Martin,iskrcao i prepustio pretposljednjoj kuæi u mjestu,gdje se, prema rijeèima nagluhe starice, smjestiovodiè. Još me upozorila da nikako ne idem bez njega,to ne bi bilo dobro, bez vodièa nemojte poæi gore,prate me njezine rijeèi. Iritiralo me je to što se nisammogao sporazumjeti s njom, praktièki sam je izvukaoiz kreveta, trèala je za mnom, njezine rijeèi nisu bileod koristi pa sam se okrenuo užurbanom strancu,vjerojatno Slovaku, dakako on zna gdje je špilja, alitrenutaèno je zauzet pa æe poslije pokazati put, uostalomvodiè je iza kuæe s kipovima i potom me otpilio.Martin je otišao u smjeru Bola automobilom slovaèkihregistarskih oznaka, nigdje kuæe s kipovima,tko tu koga zajebava, išao sam do posljednje kuæeu mjestu, vraæao se i nekoliko puta tako dok nisamprimijetio bijele lavove u dvorištu i shvatio o kakvimje kipovima rijeè.Vodièa sam izvukao iz kreveta, protrljao je oèi,navukao majicu, možemo gore, iæi æemo kraæim putemjer sam ga uvjeravao u svoju kondiciju. On imakljuèeve, uspon košta 50 kuna, nerado se penjem sjednom osobom, ali nedjelja je i pedesetica æe dobrodoæi. Ukuæani su simpatièni, dok je otac èitao novinena terasi majka je ulazila i izlazila iz kuæe, pola sataiza osam napokon kreæemo u smjeru špilje. Prvutreæinu puta držao sam tempo, mladiæ se penjaožustrim dugim koracima kao da nije rijeè o usponu,slutio sam veæ u startu da neæu izdržati ritam i grizaojezik zbog prepotentnih izjava o vlastitoj kondiciji. Udrugoj treæini uhvatila me ozbiljna kriza i teška vrtoglavica.Zašto li je poremeæaj ravnoteže toliko neugodan,intenzitet je zbunjivao. Tri sam puta hvataodah, stojeæi ili sjedeæi pokušavam ravnotežu dovestiu red, isprièavao sam se vodièu, on strpljivo èekanièim ne istièuæi svoju nadmoæ. Kao da zna nešto štoja još ne znam, niti æu doznati. Doista, odvratnijuvrtoglavicu do ove nedjelje na braèkom kamenjarunisam doživio. Tješim se èinjenicom da sam to jutromorao progutati tabletu za spuštanje krvnog tlaka,zaboravio sam je uzeti prethodne veèeri te nisamimao drugog izbora. Vode nemam jer sam vjerovao uvlastitu kondiciju, kako li æu siæi, teško bi bilo zamislitinepovoljniji položaj. Vodiè je predah iskoristio zaprièu o Zmajevoj špilji, trasirao je povijesni put, prepirke,izvore, autoritete, itd. Promicali su mi podaci,usredotoèen sam na muèninu, usta su mi presušiladok se voda cjedila iz svih pora na tijelu, mogao bihse okupati u moru, možda je slana voda ljekovitaformula za vrtoglavicu. Pokazat æe se da je prelijepaplaža i bistra morska voda spasonosna formula, ali dotoga ima još vremena. Zoran se, to je ime mog vodièa,pozdravlja s ljudima koji stoje u porušenoj kuæi nedalekošpilje, uspon je iza nas, treba još proæi stotinjakmetara do ulaza u peæinu. Vrtoglavica ne jenjava,ne mogu se sabrati, rijeèi me izbjegavaju, od prièe oreljefima u unutrašnjosti peæine jedino pamtim dio opoganskoj doktrini kontra kršæanske i obrnuto. Nekovrijeme sjedim pred ulazom u špilju, primijetio samprekrasnu plažu otprilike kilometar od prvih murvièkihkuæa, tu æu se okupati i odmoriti, vrijeme je,napokon treba uæi u zmajevo grotlo.Zanimalo me je ima li vode u unutrašnjosti, cisternaje s desne strane, kroz uski otvor gledam u bezdani rukama zahvaæam vodu, sipam je po licu, vrtoglavicanije stala, a Zoranova lekcija ide s reljefa na reljef,njegove rijeèi nikako ne dopiru do mene. Propustiosam prièu o pustinjacima, tvrdim ležajevima i neudobnimprostorijama. U sjeæanje mi se usjeklo liceudubljeno u stijenu kao da je netko uronio glavu užitku masupa se nakontoga stvrdnulau nepomiènikamen, dakakozmajevame glava nijeostavila ravnodušnim,pridržavaosam sejednom rukomza pregradnizid i nastojaosudjelovatiu vodièevupredavanju.Kasnije, kadaje sve prošlo,u vruæoj sobihotelskogkompleksasimptomatiènogimenaBonaca pomisliosam naHitchcockovVertigo, neštoje moralo biti u zraku, možda se ponavljala stara prièanekrofilnog predznaka.U meðuvremenu nitko nije planirao ubojstvo,vrtoglavica je èini se lozinka za meditaciju, neugodnaje, ali vjerojatno uèinkovita kada je rijeè o stimuliranjuneèije mašte. Vjerojatno je vertigo obrambeni mehanizamkojim se planina branila od uljeza, netko jeu šali spomenuo da se mnogima dogaðaju sliène stvaritijekom uspona u Zmajevu špilju, na koncu nisu tableteglavni krivac za moju malaksalost. Hitchcockovdetektiv se muèio s akrofobijom u samostanskomkompleksu jednako kao što je meni naškodila tijekomuspona u nekadašnje æelije pustinjaka. U braèkojšpilji se stoljeæima vodila bitka izmeðu dobra izla, èak je stari majstor klešuæi tvrdu stijenu paziona liniju svjetla pa je Ivanovu apokalipsu razdvojiona dva dijela. Mjesto pod suncem okupirala su licapustinjaka i žene èija je glava utonula u mjeseèev srp,a tik do nje su razjapljene èeljusti opasnog zmaja.Opaka je zvijer dobila zasluženo mjesto u vjeènommraku špilje i ne mogu se oteti dojmu da se formulaatraktivna žena – mjeseèeva aura – zmajeva prijetnjaponovila pet do šest stoljeæa kasnije, filmski sugestivnoizmeðu Scottija i Madeline alias Judy koju igraatraktivna Kim Novak, žena èije je lice obujmljenomjeseèevim srpom i èija uloga se razvija u dva smjera,s istim žarom prema pustinjaku kao što je naklonjenazmajevim raljama. Nisu me u špilji zanimala tumaèenjapo Ivanu, ili je možda prevaga bježala na drugustranu, poganskim korijenima, u novim je okolnostimamoja apokalipsa imala prednost i morao sam seravnati prema njoj.Na putu natrag u hotel, u cijelosti sam inaèepropješaèio bijelu cestu dugu otprilike èetiri kilometara,skreæem i spuštam se do divlje plaže, vodaje hladna, oèaravajuæa i spasonosna, a na vrtoglavicuviše i ne mislim vjerojatno zbog toga što se nalazimna sigurnoj udaljenosti od ulaza u špilju. Plivam leðnoi oèima pretražujem krajolik, zanimljivo bi bilolocirati ulaz u grotlo, pogledom tražim delikatnomjesto izmeðu dvije pustinje kako mještani zovuporušene kuæe za meditaciju te napokon razabiremokno zaštiæeno nešto višom vegetacijom. Nisamnimalo zaèuðen porukom koju mi odašilje krajolik.Ulaz u Zmajevu špilju je na mjestu oka goleme nemani.Planina sugerira, Vidova gora su nozdrve, a špiljaje oko zvijeri koja miruje kao da još nije razbuðena,uhvatio sam je u trenutku izmeðu, još je pospana, alise osjeæa da æe svakog trenutka izroniti iz krajolika,pomaknuti èeljusti i definitivno onemoguæiti pristuposjetljivoj unutrašnjost. Vrtoglavica je bila mjeraopreza, nepozvani se uljezi na taj naèin upozoravajuda je maštovita unutrašnjost Zmajeva oka prostorza meditaciju i promjenu percepcije. Usudio bih sereæi da su silne inverzije ili reljefi u negativu rjeèitipokazatelji u tom smjeru. Izašao sam iz vode, s lijevei desne strane Slovaci su razapeli platna kako bi seobranili od sunca, plaža je okružena agavama, pravorajsko mjesto, s lakoæom koraèam uzbrdicom, svegaje tristotinjak metara oštrog kamenja do bijele ceste.Zoranova lekcija trajala je kojih pola sata, za spustnam treba pola od tog vremena, što su bliže murvièkekuæe vrtoglavica proporcionalno odlazi u prošlost.Ukuæani se èude brzini kojom smo obavili naporanput, svega sat i pol, prièam o vrtoglavici i tabletamaza spuštanje krvnog tlaka, oni nude mineralnu vodui kavu, inaèe je ne pijem, posebno ne oko jedanaestprijepodne. Uz kurtoazne rijeèi opraštam se od simpatiènogdruštva koje se u meðuvremenu umnožiloza dvije djevojke. Izašle su iz unutrašnjosti kuæe utrenutku kada smo vodiè i njegova žrtva zakoraèilina terasu, jedna je blijedoputa, druga ima tamno liceokruženo mjeseèevim srpom. Obje su pomalo apatiène,nimalo nalik Kim Novak, ostalo mi je svega èetirikilometra bijele ceste i nešto asfalta do hotela.