V/113, 25. rujna 2,,3.37u prvom licuZmajevo okoŽeljko KipkeOpaka je zvijer dobila zasluženo mjesto u vječnommraku špilje i ne mogu se oteti dojmu da se formulaatraktivna žena – mjesečeva aura – zmajevaprijetnja po<strong>novi</strong>la pet do šest stoljeća kasnije, filmskisugestivno između Scottija i Madeline alias Judykoju igra atraktivna Kim Novak, žena čije je liceobujmljeno mjesečevim srpom i čija uloga se razvijau dva smjera, s istim žarom prema pustinjaku kaošto je naklonjena zmajevim raljamastao sam u sedam, pola sata kasnije veæ sam naputu za Murvicu na otoku Braèu. Bez posebnihpriprema i najava krenuo sam prema lokalitetupoznatom kao Zmajeva špilja, upozoren da je uspontežak, prethodno se treba dogovoriti s vodièem, meðutim,nisam mario ni za što, važno je bilo dosegnutiotvor špilje i ušuljati se u njezinu unutrašnjost. Zalokalitet sam doznao dan ranije, sutra je nedjelja,pomislio sam idealan dan za uspon. Do mjesta bijelomcestom dovezao me ljubazni gospodin Martin,iskrcao i prepustio pretposljednjoj kuæi u mjestu,gdje se, prema rijeèima nagluhe starice, smjestiovodiè. Još me upozorila da nikako ne idem bez njega,to ne bi bilo dobro, bez vodièa nemojte poæi gore,prate me njezine rijeèi. Iritiralo me je to što se nisammogao sporazumjeti s njom, praktièki sam je izvukaoiz kreveta, trèala je za mnom, njezine rijeèi nisu bileod koristi pa sam se okrenuo užurbanom strancu,vjerojatno Slovaku, dakako on zna gdje je špilja, alitrenutaèno je zauzet pa æe poslije pokazati put, uostalomvodiè je iza kuæe s kipovima i potom me otpilio.Martin je otišao u smjeru Bola automobilom slovaèkihregistarskih oznaka, nigdje kuæe s kipovima,tko tu koga zajebava, išao sam do posljednje kuæeu mjestu, vraæao se i nekoliko puta tako dok nisamprimijetio bijele lavove u dvorištu i shvatio o kakvimje kipovima rijeè.Vodièa sam izvukao iz kreveta, protrljao je oèi,navukao majicu, možemo gore, iæi æemo kraæim putemjer sam ga uvjeravao u svoju kondiciju. On imakljuèeve, uspon košta 50 kuna, nerado se penjem sjednom osobom, ali nedjelja je i pedesetica æe dobrodoæi. Ukuæani su simpatièni, dok je otac èitao <strong>novi</strong>nena terasi majka je ulazila i izlazila iz kuæe, pola sataiza osam napokon kreæemo u smjeru špilje. Prvutreæinu puta držao sam tempo, mladiæ se penjaožustrim dugim koracima kao da nije rijeè o usponu,slutio sam veæ u startu da neæu izdržati ritam i grizaojezik zbog prepotentnih izjava o vlastitoj kondiciji. Udrugoj treæini uhvatila me ozbiljna kriza i teška vrtoglavica.Zašto li je poremeæaj ravnoteže toliko neugodan,intenzitet je zbunjivao. Tri sam puta hvataodah, stojeæi ili sjedeæi pokušavam ravnotežu dovestiu red, isprièavao sam se vodièu, on strpljivo èekanièim ne istièuæi svoju nadmoæ. Kao da zna nešto štoja još ne znam, niti æu doznati. Doista, odvratnijuvrtoglavicu do ove nedjelje na braèkom kamenjarunisam doživio. Tješim se èinjenicom da sam to jutromorao progutati tabletu za spuštanje krvnog tlaka,zaboravio sam je uzeti prethodne veèeri te nisamimao drugog izbora. Vode nemam jer sam vjerovao uvlastitu kondiciju, kako li æu siæi, teško bi bilo zamislitinepovoljniji položaj. Vodiè je predah iskoristio zaprièu o Zmajevoj špilji, trasirao je povijesni put, prepirke,izvore, autoritete, itd. Promicali su mi podaci,usredotoèen sam na muèninu, usta su mi presušiladok se voda cjedila iz svih pora na tijelu, mogao bihse okupati u moru, možda je slana voda ljekovitaformula za vrtoglavicu. Pokazat æe se da je prelijepaplaža i bistra morska voda spasonosna formula, ali dotoga ima još vremena. Zoran se, to je ime mog vodièa,pozdravlja s ljudima koji stoje u porušenoj kuæi nedalekošpilje, uspon je iza nas, treba još proæi stotinjakmetara do ulaza u peæinu. Vrtoglavica ne jenjava,ne mogu se sabrati, rijeèi me izbjegavaju, od prièe oreljefima u unutrašnjosti peæine jedino pamtim dio opoganskoj doktrini kontra kršæanske i obrnuto. Nekovrijeme sjedim pred ulazom u špilju, primijetio samprekrasnu plažu otprilike kilometar od prvih murvièkihkuæa, tu æu se okupati i odmoriti, vrijeme je,napokon treba uæi u zmajevo grotlo.Zanimalo me je ima li vode u unutrašnjosti, cisternaje s desne strane, kroz uski otvor gledam u bezdani rukama zahvaæam vodu, sipam je po licu, vrtoglavicanije stala, a Zoranova lekcija ide s reljefa na reljef,njegove rijeèi nikako ne dopiru do mene. Propustiosam prièu o pustinjacima, tvrdim ležajevima i neudobnimprostorijama. U sjeæanje mi se usjeklo liceudubljeno u stijenu kao da je netko uronio glavu užitku masupa se nakontoga stvrdnulau nepomiènikamen, dakakozmajevame glava nijeostavila ravnodušnim,pridržavaosam sejednom rukomza pregradnizid i nastojaosudjelovatiu vodièevupredavanju.Kasnije, kadaje sve prošlo,u vruæoj sobihotelskogkompleksasimptomatiènogimenaBonaca pomisliosam naHitchcockovVertigo, neštoje moralo biti u zraku, možda se ponavljala stara prièanekrofilnog predznaka.U meðuvremenu nitko nije planirao ubojstvo,vrtoglavica je èini se lozinka za meditaciju, neugodnaje, ali vjerojatno uèinkovita kada je rijeè o stimuliranjuneèije mašte. Vjerojatno je vertigo obrambeni mehanizamkojim se planina branila od uljeza, netko jeu šali spomenuo da se mnogima dogaðaju sliène stvaritijekom uspona u Zmajevu špilju, na koncu nisu tableteglavni krivac za moju malaksalost. Hitchcockovdetektiv se muèio s akrofobijom u samostanskomkompleksu jednako kao što je meni naškodila tijekomuspona u nekadašnje æelije pustinjaka. U braèkojšpilji se stoljeæima vodila bitka izmeðu dobra izla, èak je stari majstor klešuæi tvrdu stijenu paziona liniju svjetla pa je Ivanovu apokalipsu razdvojiona dva dijela. Mjesto pod suncem okupirala su licapustinjaka i žene èija je glava utonula u mjeseèev srp,a tik do nje su razjapljene èeljusti opasnog zmaja.Opaka je zvijer dobila zasluženo mjesto u vjeènommraku špilje i ne mogu se oteti dojmu da se formulaatraktivna žena – mjeseèeva aura – zmajeva prijetnjapo<strong>novi</strong>la pet do šest stoljeæa kasnije, filmski sugestivnoizmeðu Scottija i Madeline alias Judy koju igraatraktivna Kim Novak, žena èije je lice obujmljenomjeseèevim srpom i èija uloga se razvija u dva smjera,s istim žarom prema pustinjaku kao što je naklonjenazmajevim raljama. Nisu me u špilji zanimala tumaèenjapo Ivanu, ili je možda prevaga bježala na drugustranu, poganskim korijenima, u <strong>novi</strong>m je okolnostimamoja apokalipsa imala prednost i morao sam seravnati prema njoj.Na putu natrag u hotel, u cijelosti sam inaèepropješaèio bijelu cestu dugu otprilike èetiri kilometara,skreæem i spuštam se do divlje plaže, vodaje hladna, oèaravajuæa i spasonosna, a na vrtoglavicuviše i ne mislim vjerojatno zbog toga što se nalazimna sigurnoj udaljenosti od ulaza u špilju. Plivam leðnoi oèima pretražujem krajolik, zanimljivo bi bilolocirati ulaz u grotlo, pogledom tražim delikatnomjesto izmeðu dvije pustinje kako mještani zovuporušene kuæe za meditaciju te napokon razabiremokno zaštiæeno nešto višom vegetacijom. Nisamnimalo zaèuðen porukom koju mi odašilje krajolik.Ulaz u Zmajevu špilju je na mjestu oka goleme nemani.Planina sugerira, Vidova gora su nozdrve, a špiljaje oko zvijeri koja miruje kao da još nije razbuðena,uhvatio sam je u trenutku izmeðu, još je pospana, alise osjeæa da æe svakog trenutka izroniti iz krajolika,pomaknuti èeljusti i definitivno onemoguæiti pristuposjetljivoj unutrašnjost. Vrtoglavica je bila mjeraopreza, nepozvani se uljezi na taj naèin upozoravajuda je maštovita unutrašnjost Zmajeva oka prostorza meditaciju i promjenu percepcije. Usudio bih sereæi da su silne inverzije ili reljefi u negativu rjeèitipokazatelji u tom smjeru. Izašao sam iz vode, s lijevei desne strane Slovaci su razapeli platna kako bi seobranili od sunca, plaža je okružena agavama, pravorajsko mjesto, s lakoæom koraèam uzbrdicom, svegaje tristotinjak metara oštrog kamenja do bijele ceste.Zoranova lekcija trajala je kojih pola sata, za spustnam treba pola od tog vremena, što su bliže murvièkekuæe vrtoglavica proporcionalno odlazi u prošlost.Ukuæani se èude brzini kojom smo obavili naporanput, svega sat i pol, prièam o vrtoglavici i tabletamaza spuštanje krvnog tlaka, oni nude mineralnu vodui kavu, inaèe je ne pijem, posebno ne oko jedanaestprijepodne. Uz kurtoazne rijeèi opraštam se od simpatiènogdruštva koje se u meðuvremenu umnožiloza dvije djevojke. Izašle su iz unutrašnjosti kuæe utrenutku kada smo vodiè i njegova žrtva zakoraèilina terasu, jedna je blijedoputa, druga ima tamno liceokruženo mjeseèevim srpom. Obje su pomalo apatiène,nimalo nalik Kim Novak, ostalo mi je svega èetirikilometra bijele ceste i nešto asfalta do hotela.
38 V/113, 25. rujna 2,,3.film - književnostSati prije smrtiLjiljana Ina GjurgjanFasciniran otvorenosti V. Woolf premaživotu, sposobnosti da ga razumije i upijeu njegovoj senzualnoj neposrednosti,kroz ljepotu zvukova, mirisa i boja, što jekarakteristika ženskog rukopisa, baremu okviru tradicije engleskoga romana,Cunningham se ne prestaje pitati kakoje moguće da netko tko tako dubokoproživljava život, tko ga može osjetiti usvoj njegovoj iskustvenoj punini, na krajudigne ruku na sebeSati, režija Stephen Daldry, glavne uloge MerylStreep, Julianne Moore, Nicole Kidman (2002.),prema romanu Michaela Cunninghama Sati;s engleskoga prevela Blanka Pečnik-Kroflin,Algoritam, Zagreb, 2002.a roman Sati Michael Cunninghamdobio je 1999. godine Pulitzerovunagradu i PEN/Faulknerovunagradu. No, pravu slavu roman æedoživjeti tek filmskim uprizorenjem urežiji Stephena Daldryja, u adaptacijiDavida Harea, s Nicole Kidman u uloziVirginije Woolf (za koju je dobila Oscara),Meryl Streep u ulozi Clarisse Dallowayte Julianne Moore u ulozi Laure Brown.Koncentriran na likove i njihovu borbuizmeðu erosa i tanatosa film je dobrodošlapromjena u standardnoj filmskojprodukciji. No, ono što ga èini posebnozanimljivim, èinjenica je da film nastajekao posljednja faza složene rodne rekodifikacije,koja ne bi bila strana VirginijiWoolf, autorici sklonoj eksperimentiranjugranicama muško/ženskoga identiteta(na primjer u romanu Orlando). Naime,Daldryjev film, u kojem dominiraju triženska lika, ali scenarij i režiju potpisujumuški autori, temelji se na romanu Sati,poteklom takoðer iz pera muškog autora.No, Cunninghamov roman veæ naslovomsugerira metatekstualnu (predložnu)vezu s romanom Virginije Woolf GospoðaDalloway, èiji je radni naslov bio Sati.Neobična rodna perspektivaCunninghamov se roman sastoji odtriju paralelnih prièa – jedne o stvarnomliku (lik V. Woolf) te dviju o fiktivnimlikovima. Prvi od njih, lik Clarisse (telikovi vezani uz nju, suprug Richard,ljubavnica Sally i kæer Elizabeth, kao ielementi samog fabularnog zapleta), inaèicesu romana V. Woolf Gospoða Dalloway.Treæi lik, gospoðu Brown, Cunninghampridodaje likovima u svom romanu (asamo ime vjerojatno aludira na jedan esejV. Woolf, u kojem ona tako naziva lik obiènežene, prisutne svuda oko nas), dok seprièa vjerojatno referira na pripovijetkuDoris Lessing, Soba br. 19. Imamo tako situacijudosta neobiènu za rodne odnose,èak i u suvremenoj književnosti, jer èešæaje i obiènija pojava da ženske autoricesubvertiraju ili kanonske pisce i njihovestereotipe, ili propituju neka mjesta izdjela svojihprethodnica.No, iz razlogai brojnosti iidejnosti, rijetkoje, gotovobez presedana(ako izuzmemožanrovskaèitanja tekstovapoputFrankensteinaMary Shelley)da imamo muškureinskripcijuženskogteksta, i to vjerojatno najpoznatijeg romananajslavnije engleske autorice dvadesetogstoljeæa. Ono što je karakteristièno zanjezinu narativnu metodu je defabulacijai tzv. tuneliranje, dakle opis procesa svijesti(prisjeæanja, razmišljanja, asocijacije potaknutetrenutaènim osjetilnim poticajima,na primjer nekim zvukom ili mirisom).Takva naracija, koja se približava poeziji(jer prikazuje stanja svijesti, a ne dogaðajei interakciju meðu likovima) dodatnaje poteškoæa pri prenošenju u filmskimedij.Film se temelji na prièi o jednomdanu u životima triju žena, a svaka se odtih prièa dogaða u drugom desetljeæu.Tako prièu o Virginiji Woolf, ukljuèujuæii njezino samoubojstvo, redatelj smještavau razdoblje dvadesetih. (Meðutim,sama Virginija, nakon dvaju sloma živaca,izazvanih smræu svakog od roditelja,udajom za Leonarda Woolfa ulazi u stabilnijerazdoblje, koje traje sve do poèetkaDrugoga svjetskog rata. Nesposobnapodnijeti rastuæu ratnu nervozu, uzbunei bombardiranja, plašeæi se novog slomaživaca, Virginija se tek 1941. utapa urijeci Ouse.)Reinskripcija GospođeDallowayNastao kao svojevrstan hommageVirginiji Woolf, Cunninghamov roman uprvom je redu reinskripcija njezina romanaGospoða Dalloway. No, Cunninghamradnju smješta u drugi prostor i drugovrijeme. Roman V. Woolf dogaða se uLondonu odmah nakon Prvoga svjetskograta, u njegovu najotmjenijem dijelu, spogledom na Big Ben. Dok Clarissa idekupiti cvijeæe za primanje koje pripremate veèeri, prisjeæa se dogaðaja jednogdavnog ljeta, kada se odluèila udati zaRicharda, napustiti Petera. Ipak, najdomljivijidogaðaj tog ljeta bio je kratakpoljubac, koji joj je dala Sally. Svi oni teæe se veèeri ponovno naæi na primanju.Jedan od gostiju bit æe i psihijatar, kojemse pacijent upravo ubio. Sve to navodiClarissu na razmišljanje o smislu života, osamoubojstvu, o psihijatrima koji prisiljujudušu, o slobodi izbora. No, nakon trenutkamelankolije, ona se vraæa svojim gostima,sretna što je zabava uspjela, sretnašto je tu.Cunningham radnju prebacuje u NewYork potkraj dvadesetog stoljeæa, u svijetumjetnika i nakladnika – obièniji ružnijii odbojniji od onoga Virginije Woolf.Clarissa, Richardova žena, nije više sRichardom (zato se sada i zove Vaughan),nego je u vezi sa Sally. Ipak,ona te veèeri priprema primanjeu povodu nagrade koju jeRichard dobio za svoje pjesništvo.No, Richard, obolio odAIDS-a, izmuèen i frustriranbolešæu, poèini samoubojstvo(na naèin na koji æe to uèinitiSeptimus u romanu V. Woolf).Primanje tako prerasta u karmine.Dolazi i gospoða Brown,lik koji Cunningham uvodi uroman, a za koju se na krajuispostavlja da je Richardovamajka i njegova kobna sudbina,jer ostavivši njega i muža, dokje on još bio dijete, ona mu je obilježilaživot.Zov sobe br. 19Gospoða Brown treæi je dominantanlik Daldryjeva filma,kao i Cunninghamova romana.Intertekstualno, èini se da se koncepcijalika oslanja na još jednu žensku spisateljicu,Doris Lessing, i njezinu antologijskuprièu Soba br. 19. U toj prièi, Susan, kojase udala iz ljubavi, ali promišljeno, ušavšiu zajednicu dvoje ravnopravnih partnera,èiji se brak temelji na razboritosti iinteligenciji, sada kada ostaje kod kuæe sdjecom, dok muž odlazi na posao, postajesve nesposobnija ovladati iracionalnimdijelom svoje prirode. Kako o tome nemože razgovarati s mužem, povlaèi sesve više u sebe, gubi moguænost komunikacije,te na kraju poèini samoubojstvo.Lik gospoðe Brown slièan je Susaninomu svojoj shizofrenosti. Poput Susan igospoða Brown je sretna žena premastandardnim mjerilima – ima materijalnusigurnost, muža i sina koji je obožavaju.Za to im je zahvalna, i trudi se biti dobrasupruga i majka. No, ona im u potpunostine pripada. Dio nje ostat æe uvijek drugdje,u sobi u kojoj èita Gospoðu Dalloway.No, taj roman ne smijemo shvatiti kaoštivo koje zavodi, koje stvara iluzije i vodiu smrt (kao što æe to biti efekt ljubavnihprièa koje zavode Emmu Bovary). RomanVirginije Woolf metonimija je za jedanparalelni svijet kojem gospoða Brownteži, i kojemu æe se, othrvavši se zovusobe br. 19 (porivu za samoubojstvom),ali ostavivši muža i dijete, na kraju i prikloniti.To nije svijet iluzija. To je svijetu kojom je ženi ostavljeno da bude onošto je, bez prisile da bude ono što društvood nje oèekuje – brižna majka i supruga,strastvena partnerica.Potraga za osobnom sreæom, koja serealizira ne kao lawrenceovska ekstaza,veæ kao suptilno uranjanje u svijet kojinas okružuje, radovanje malim obiènimstvarima, danu koji se jutrom otvara usvojoj senzualnoj punini, ljudskom dodiru,stvarnom i metafizièkom, osobina jezajednièka svim trima ženama. Upravota osobina vjerojatno je ono što navodiCunninghama da posegne za romanomVirginije Woolf. Fasciniran njezinomotvorenosti prema životu, sposobnosti daga razumije i upije u njegovoj senzualnojneposrednosti, kroz ljepotu zvukova,mirisa i boja, što je karakteristika ženskogrukopisa, barem u okviru tradicijeengleskoga romana (samoj Virginiji Woolfnajbliži je bio Marcel Proust, i èitati ga,predstavljalo je za nju, posebno iskustvo),Cunningham se ne prestaje pitati kakoje moguæe da netko tko tako dubokoproživljava život, tko ga može osjetiti usvoj njegovoj iskustvenoj punini, na krajudigne ruku na sebe. No, roman oklijevaodgovoriti na to pitanje. Iako prikazuje ismrt same Virginije Woolf i Richardovusmrt, roman ipak slavi život, našu sposobnostda ga uhvatimo u njegovoj punini“jedan sat tu i tamo, kada nam se, usprkosnepovoljnim okolnostima i oèekivanjima,èini da se naši životi naglo otvarajui pružaju nam sve o èemu smo ikad sanjali”(Sati, str. 178).Nelagoda i hladnoća filmskeadaptacijeFilm, u skladu sa suvremenomholivudskom estetikom, mraèniji je inelagodniji, okrenut temi smrti dalekoviše nego afirmaciji životnosti. Interijerii eksterijeri, iako izvrsno usklaðeni slikovima, još više potièu dojam nelagodeili svojom ružnoæom (prostori u kojimase kreæe Clarissa) ili kièem (gospoðaBrown) ili hladnoæom (Virginija). U prikazuove potonje, èini se da je film i inaèepromašio te da ova posljednja (Daldryjevai Hareova) muška reinterpretacija ženskoglika, unatoè Oscaru, nije uspjela. Ovaneurotièna, ishitrena žena, nepredvidivihpoteza, nervoznih kretnji, daleko je odsvijeta same Virginije Woolf koji odišeprofinjenošæu, stilom i elegancijom.Autorima bi, a i onima koji su dodjeljivaliOscara, možda bilo koristilo da su pozornijepogledali izvrsnu režiju i glumuu filmu Gospoða Dalloway iz 1998. kojije u režiji Marleen Gorris, s VanessomRedgrave u naslovnoj ulozi, bez senzacionalnihautorskih zahvata u tkivo teksta,sugestivno i vjerno doèarao likove i atmosferuromana Virginije Woolf.Češko kinoTjedan češkog filma u Kinoteci, od 22.do 28. rujna 2003.,Zagreborganizaciji VeleposlanstvaRepublike Èeške u Hrvatskoji Zagreb filma, od 22. do 28.rujna u Kinoteci se održava Devetitjedan èeškog filma, u sklopu kojegæe se prikazati sedam filmova<strong>novi</strong>je èeške produkcije. Tjedanèeškog filma otvorio je 22. rujna filmBablje ljeto (2001.), tužna komedijaVladimira Michaleka o prijateljstvudvojice umirovljenika, koji se naizmaku života zabavljaju radeæipomalo neukusne šale. U utorakje prikazana komedija Hvala nasvakom novom jutru (1993.), gorkaautobiografija scenaristice HalinePawlovske. Film Vožnja (1994.),prikazan u srijedu, niskobudžetni jeroad-movie oskarovca Jana Sveraka,koji poèiva na jednostavnom zapletuo automobilskom izletu dvojiceprijatelja po južnoèeškim selima, tenjihovu susretu s autostopisticomkoju progoni ljubomorni ljubavnik.U èetvrtak, 25. rujna, na rasporeduje Indijansko ljeto (1995.), filmo djevojaèkoj preobrazbi, prvijenacredatelja Saše Gedeona, koji je nadahnutèeškim filmovima iz šezdesetih.Dan kasnije prikazuje se filmŽrtve i ubojice iz 2000., psihološkastudija incestuozne veze brata isestre koji se ne uspijevaju osloboditisvoje ljubavne ovisnosti. FilmKula od speeda iz 2002. prati Jakuba injegova prijatelja koji istražuju smrtJakubove prijateljice iz djetinjstva.Radnja filma i viðenje svijeta obilježenisu djelovanjem droga, pod èijimsu utjecajem glavni junaci veæinufilma.Godina ðavola iz 2002. PetraZelenke zatvara Tjedan èeškogfilma. To je film o glazbenicima ukojem se miješaju stvarnost i mašta,i u kojem anðeli pomažu ljudima daèuju melodije skrivene u njima.
- Page 4 and 5: 4 V/113, 25. rujna 2,,3.Trajnaurban
- Page 6 and 7: 6 V/113, 25. rujna 2,,3.info/najave
- Page 8 and 9: 8 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorRad
- Page 10 and 11: 10 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMc
- Page 12 and 13: 12 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorBo
- Page 14 and 15: 14 V/113, 25. rujna 2,,3.temaTrenir
- Page 16 and 17: 16 V/113, 25. rujna 2,,3.razgovorMi
- Page 18 and 19: 18 V/113, 25. rujna 2,,3.komentarSl
- Page 20 and 21: 20 V/113, 25. rujna 2,,3.vizualna k
- Page 22 and 23: 22 V/113, 25. rujna 2,,3.novi medij
- Page 24 and 25: 24 V/113, 25. rujna 2,,3.novi medij
- Page 26 and 27: V/113, 25. rujna 2,,3.25novi mediji
- Page 28 and 29: V/113, 25. rujna 2,,3.27novi mediji
- Page 30 and 31: V/113, 25. rujna 2,,3.29vizualna ku
- Page 32 and 33: V/113, 25. rujna 2,,3.31vizualna ku
- Page 34 and 35: V/113, 25. rujna 2,,3.33arhitektura
- Page 36 and 37: V/113, 25. rujna 2,,3.35glazbaPrič
- Page 40 and 41: V/113, 25. rujna 2,,3.39kritikaPano
- Page 42 and 43: V/113, 25. rujna 2,,3.41kritikavanj
- Page 44 and 45: V/113, 25. rujna 2,,3.43animal port
- Page 46 and 47: V/113, 25. rujna 2,,3.45kolumnaNoga
- Page 48 and 49: V/113, 25. rujna 2,,3.47queer porta