Zbornik radova - Pravni Fakultet

ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITUCOLLECTED PAPERS OF THE LAW FACULTY OF THE UNIVERSITY OF SPLITIzdavač / PublisherPravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Domovinskog rata 8, SplitMeđunarodno uredništvo / International Editorial BoardLaw Professor Kenneth S. Gallant(Director of Clinical Programs University of Idaho Legal Aid Clinic-USA)Law Professor Jan Lopuski(Law Faculty University of Tourin-Poland)Law Professor Joseph Marko(Institut Fur Öffentliches Recht Graz-Austria)Law Professor Herwig Roggemann(Freie Universität Berlin-Deutschland)Uredništvo / Editorialprof. dr. sc. Boris Buklijaš, dr. sc. Ines Medić-Musa,prof. dr. sc. Milijan Sesar, doc. dr. sc. Vilma Bulat-Pezelj,prof. dr. sc. Željko RadićGlavni i odgovorni urednk / Editor in Chiefprof. dr. sc. Arsen BačićPrevoditelj i lektor za engleski jezik/English Language Editor: Tania Blažević, prof.Lektor: Vini Knežević, prof.Adresa uredništva: Pravni fakultet u Splitu – Zbornik radovaDomovinskog rata 8, 21000 SplitTel.: 021/393-555 Fax: 021/393597zbornik@pravst.hrhttp://www.pravst.hr/zbornik radova.htmČasopis izlazi u 4 broja godišnje (cijena broja 100,00 kuna)Narudžbe slati na adresu uredništva s naznakom„Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu“Broj žiro-računa: 2330003-1100030638Naklada 300 primjeraka/ Realizacija ASTER - SPLITIzdano uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike HrvatskeTekstovi objavljeni u časopisu referiraju seu bazama podataka: Current Legal Theory, EBSCO,Google Scholar, Hrčak, Scientific Commons

ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITUGod. 48 Broj 3 (101) Split, 2011.PRAVNE ZNANOSTISADRŽAJDr. sc. Ivo Grabovac, prof. emeritus Pravnog fakulteta Sveučilišta u SplituPiratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe naodgovornost pomorskog prijevoznika u prijevozu stvari...........................................................................................................................461Dr. sc. Damir Aviani, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu,dr. sc. Dario Đerđa, izvanredni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u RijeciAktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ugovora u hrvatskom pravu...........................................................................................................................475Dr. sc. Đorđe Gardašević, docent Pravnog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuPravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravu...........................................................................................................................487Bedrudin Brljavac, savjetnik Vijeća ministara BiHTurkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In theStyle of a Great Power!?...........................................................................................................................521Dipl. iur. Ivana Oršulić, asistentica Jadranskog zavoda HAZU idr. sc. Božena Bulum, znanstvena suradnica Jadranskog zavoda HAZUBankarske garancije na poziv - posljednje izmjene zakona o obaveznimodnosima i nova ujednačena pravila Međunarodne trgovačke komoreURDG 758...........................................................................................................................533Dr. sc. Aleksandra Vasilj, docentica Pravnog fakulteta SveučilištaJ. J. Strossmayera u Osijeku i Melita Bošnjak, dipl. iur.Sustavi općeg ograničenja odgovornosti u pomorskom pravu - potrebaunifikacije pomorskog prava...........................................................................................................................549Dr. sc. Budislav Vukas ml., docent Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i dr. sc.Sandra Fabijanić Gagro, docentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u RijeciPravnopovijesne i međunarodnopravne odrednice (dez)integracijskihprocesa država sljednica SFRJ...........................................................................................................................577I

ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITUGod. 48 Broj 3 (101) Split, 2011.LEGAL PAPERSCONTENTDr. sc. Ivo Grabovac, prof. emeritus, University of Split Faculty of LawPiracy- a contemporary threat to safe sailing, which affects theresponsibility of the maritime carrier and carriage of goods...........................................................................................................................461Dr. sc. Damir Aviani, Law Professor, University of Split Faculty of Law,dr. Dario Đerđa, Law assistant University of Rijeka Faculty of LawCurrent issues on the legal regulation of administrative contracts inCroatian law...........................................................................................................................475Dr. sc. Đorđe Gardašević, Law assistant University of Zagreb Faculty of LawThe right to public assembly in Croatian and Comparative Law...........................................................................................................................487Bedrudin Brljavac, adviser, Council of ministers, Bosnia and HerzegovinaTurkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In theStyle of a Great Power!?...........................................................................................................................521Ivana Oršulić, LL.B. & dr. sc. Božena Bulum,Croatia Academy of Sciences and ArtDemand guarantees under the Croatian Law on Obligations and the newrules of the International Chamber of Commerce URDG 758...........................................................................................................................533Dr. sc. Aleksandra Vasilj, Lecturer of Law University of Osijek Faculty of Law,& Melita Bošnjak, LL.BSystems of general limitations of liability in maritime law – the need forunification of maritime law...........................................................................................................................549Dr. sc. Budislav Vukas Jr., Lecturer of Law & dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro,Lecturer of Law, University of Rijeka Faculty of LawHistorical and international determinants of the disintegration process ofthe successor states to the SFRY...........................................................................................................................577III

Dr. sc. Biserka Rukavina, Lecturer of Law, University of Rijeka Faculty ofMaritime StudiesLimitation of responsibility of the stevedores with special with specialreference to Rotterdam rules...........................................................................................................................613Mr. sc. Andrijana Bilić, LL.M., Law assistant University of Split Faculty of LawTelearbeit nach europäiches und kroatiches arbeitsrecht...........................................................................................................................631Damir Juras, LL.M., Ministry of interior, Law SplitProcuring evidence through witness testimony in disciplinary proceedings...........................................................................................................................649REVIEWSNew institutions for human rights protection, Ed. by Kevin Boyle(The Collected Courses of the Academy of European Law – Vol. XVIII/2)Oxford University Press, Oxford - New York, 2009, str. 217.Reviewed by: doc. dr. sc. Petar Bačić...............................................................667Fair trial rights, Edited by Richard Clayton and Hugh TomlinsonReprinted from The Law of Human Rights, Second EditionOxford University Press, Oxford 2010, p. 317Reviewed by: Mia Bašić, law student...............................................................673Nevenko Misita: Europska unija - institucijeRevicon, Sarajevo 2009., str. 335Reviewed by: Mia Bašić, law student...............................................................677IV

PRAVNE ZNANOSTI

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.Dr. sc. Ivo Grabovac, professor emeritusPravnog fakulteta Sveučilišta u SplituPIRATSTVO – SUVREMENA PRIJETNJA SIGURNOSTIPLOVIDBE I DOGAĐAJ KOJI UTJEČE NAODGOVORNOST POMORSKOG PRIJEVOZNIKA UPRIJEVOZU STVARIUDK: 341.362.1Izvorni znanstveni radPrimljeno: ožujak 2011.Piratska djela u suvremenom svjetskom brodarstvu u znatnom su porastu i predstavljajuveliku opasnost za sigurnost pomorske plovidbe, za imovinu i ljudske živote. Veoma je aktualnaraščlamba pravnog učinka piraterije (morskog razbojništva). U prvom dijelu rada autor obrađuje smeđunarodnopravnog aspekta (pozivom poglavito na Konvenciju o pravu mora) kumulativne uvjetekoji se moraju ispuniti za postojanje ovog međunarodnog zločina na moru. Osobito su relevantnemjere represije od strane država. Predlažu se i neke promjene i novine u sklopu klasičnog pojmapiratstva, a u cilju učinkovitije borbe protiv ove suvremene pojave kriminala na moru. U drugomdijelu rada, sa stajališta pomorskog prava, autor obrađuje na temelju međunarodnih konvencija idomaćeg prava piratski čin kao događaj koji institutom izuzetih slučajeva utječe na odgovornostprijevoznika u prijevozu stvari.Ključne riječi: Piratstvo, međunarodni zločin na moru, kumulativni uvjeti,pravne posljedice, prijedlozi promjena, prijevoz stvari,piraterija kao izuzeti slučaj.1. UVODIzričaj piratstvo, piraterija potječe od grčke riječi peiratēs –pirat, od peria– napad. Taj se pojam u nas uvriježio kao standardni (osobito zbog poredbe sgusarstvom, gusarom, korsarom od latinske riječi cursus – plovidba, vožnja,putovanje, pobliže o razlici u poglavlju 2.), pa ću ga u ovom radu rabiti, iakopostoji i odgovarajuća hrvatska riječ – morski razbojnik, morsko razbojništvo.Piraterija je kriminalna pojava koja je, mijenjajući samo pojavne oblike,nazočna na svjetskim morima i oceanima odavno već, od antičkih vremena. Kaoprimjer ističem da su sve dalmatinske komune u svojim statutima propisivalekazne za piratska djela koja su ugrožavala plovidbu i trgovinu. Nije, međutimuvijek bilo definirano je li bila riječ o pomorskom razbojništvu (pirateriji) ili ogusarstvu. 1U prvom dijelu rada obrađujem međunarodno pravni aspekt pojma piratstva1 Pobliže Vilma Pezelj – Iva Bego, Neka pitanja pomorskog prava u Šibenskom statutu iz 14. stoljeća,Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, XXI., 2010., 150.-151.461

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.i piratskog čina kao međunarodnog zločina na moru, koji je velika opasnost zasigurnost plovidbe, a u drugom dijelu u sklopu pomorskog prava raščlanjujem natemelju relevantnih međunarodnih konvencija i domaćeg prava slučaj piratstvakao događaja koji u popisu izuzetih slučajeva (iznimnih opasnosti) utječe naodgovornost pomorskog prijevoznika u prijevozu stvari.U posljednje vrijeme, osobito od 2006. godine, drastično raste broj piratskihdjela. Otmice pirata dosegle su rekordan broj upravo u 2010. godini, unatočnazočnosti međunarodnih pomorskih snaga i povećanoj zaštiti na moru upodručjima osobitog rizika od piratskih napada. Iz evidencije koja mi je biladostupna u 2010. godini bilo 445 napada (10% više nego u 2009. godini), pirati suoteli 1181 taoca, osam članova posade su ubijena (pripisuju se ubojstva somalskimpiratima), 53 plovila su zaplijenjena, od toga 49 kod obala Somalije. Osim u bliziniSomalije, piratskih je prepada bilo i u Adenskom zaljevu, Južnokorejskom moru,u vodama Bangladeša, Indonezije i Nigerije.2. POJAM PIRATSTVA I GUSARSTVAKonvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (1982.) sadrži norme o piratstvu,od obilježja do pravnih posljedica piratskog čina (čl. 100.- 107.). Piratsko jedjelo svaki nezakoniti čin nasilja, zadržavanja ili bilo kakve pljačke počinjen uosobne svrhe od posade ili putnika privatnog broda ili privatnog zrakoplova iusmjeren na otvorenome moru, ili na mjestu koje ne pripada pod vlast nijednedržave, protiv drugog broda ili zrakoplova ili protiv osoba ili dobara na njima.Piratski je isto tako svaki čin dobrovoljnog sudjelovanja u uporabi broda ilizrakoplova, ako počinitelj zna za činjenice koje tom brodu ili zrakoplovu dajuznačenje piratskog broda ili zrakoplova. Piratski je i čin kojemu je svrha poticanjeili namjerno olakšavanje označenih piratskih djela. Opisana djela piratstva, kojapočini ratni brod ili državni brod (zrakoplov), čija se posada pobunila i preuzelanadzor nad brodom (zrakoplovom), izjednačena su s djelima koja počini privatnibrod (zrakoplov). Brod ili zrakoplov smatra se piratskim ako su ga osobe, u čijojse vlasti stvarno nalazi, namijenile upotrijebiti za jedno od spomenutih djela; istose primjenjuje ako je brod ili zrakoplov upotrijebljen za takvo djelo dokle god je uvlasti osoba krivih za to djelo. Svaka država može na otvorenom moru, ili na bilokojem drugom mjestu koje ne pripada pod vlast nijedne države, zaplijeniti piratskibrod (zrakoplov), ili brod (zrakoplov) koji je otet djelom piratstva i u vlasti jepirata, te uhititi osobe i oduzeti dobra na njima. Sudovi države koja je brod ilizrakoplov zaplijenila mogu odlučiti o kaznama koje valja izreći i o poduzimanjumjera prema brodovima, zrakoplovima ili dobrima, podložno pravima trećih osobakoje postupaju u dobroj vjeri. Piratski brod mogu zaplijeniti samo ratni brodovi ilivojni zrakoplovi, ili drugi brodovi ili zrakoplovi (npr. redarstveni) jasno označenii koje je moguće prepoznati kao brodove i zrakoplove u vladinoj službi i za toovlašteni. Činom piratstva piratski se brod ne denacionalizira, ne gubi državnupripadnost. Država zastave dalje zadržava svoju jurisdikciju nad takvim brodom,osim ako je zakonom države koja je podijelila državnu pripadnost piratstvo temelj462

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.teritorijalnog mora. 2Od piratstva se razlikuje gusarstvo (korsarstvo, gusar, korsar). Naime, zarazliku od piratstva, gusarstvo je nasilje na moru po ovlaštenju jedne države.Gusarima ili gusarskim brodovima nazivane su osobe i njihovi privatni brodovikoji su bili ovlašteni na temelju punomoći suverena (ta su se ovlaštenja nazivalagusarskim ili korsarskim pismima, gusarski list) sudjelovati u oružanim akcijamaprotiv drugih (neprijateljskih) brodova. Za uzvrat plijen koji bi zahvatili pripadaobi jednako državi koja ih je ovlastila i gusarskom brodu. Dakle, pirati su djelovaliu vlastitom interesu, a gusari su bili u službi određene države ili vlade. Zapravorazlikovala se službena otimačina (odobrena i kontrolirana od države) na moru,gusarstvo, od neovlaštenih čina nasilja i pljačke, piratstvo. Gusarstvo na morudanas je samo povijesni pojam. Formalnopravno zabranjeno je 16. travnja 1856.godine Pariškom pomorskom deklaracijom.3. SANKCIJE ZA PIRATSKA DJELANa temelju Konvencije o pravu mora (čl.105.) sudovi države koja je brod ilizrakoplov zaplijenila mogu odlučiti o kaznama koje valja izreći i o poduzimanjumjera prema brodovima, zrakoplovima ili dobrima podložno pravima trećih osobakoje postupaju u dobroj vjeri. Zaplijenjeni brod i teret vraćaju se vlasnicima (utom se slučaju često određeni postotak od vrijednosti dodjeljuje zapljenitelju kaonagrada i ekvivalencija troškova, tzv. droit de rescousse). Ako se ne bi znalo zavlasnika, brod i teret dodijelili bi se zapljenitelju. 3Države u svojim kaznenim propisima redovito predviđaju stroge kazne zapiratska djela. Kao primjer spomenut ću Sjedinjene Američke Države koje strogoprocesuiraju pirate. Imamo najnoviji slučaj američkog broda «Maersk Alabama» Utravnju 2009. godine američki su brod zaplijenila četiri somalska pirata. Američkemornaričke snage su intervenirale, ubile tri pirata, a četvrtom se sudilo na sudu uNew Yorku. Osuđen je na temelju američkih propisa na kaznu od 33 godine i 9mjeseci zatvora. 4Već sam spomenuo čl. 1135. talijanskog Plovidbenog zakonika koji sadržizajedničke norme za kazneno djelo i u slučaju piratstva po analogiji.U Hrvatskoj Kazneni zakon 5 propisuje kazneno djelo Morsko i zračnorazbojništvo (čl.180). Propisuje se kazna zatvora za člana posade broda ilizrakoplova ili putnika na brodu (zrakoplovu) koji nije javni brod (zrakoplov), koji2 Davorin Rudolf, Međunarodno pravo mora, Zagreb, 1985., str. 224.; Monica Brignardello, Nozionedi pirateria marittima e sue implicazioni, Il diritto marittimo, Genova, I, 2010., str.230..3 V. Davorin Rudolf, Terminologija međunarodnog prava mora, Split, 1980., str.196.4 Pobliže John D. Kimball, The Prosecution of Pirates under United States Law, Il diritto marittimo,Genova, II, 2010., str. 615.-622..5 Usp. Ratko Marijan, Kazneni zakon (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03,105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08), redakcijski pročišćeni tekst, II. izmijenjeno izdanje, stanje na dan11. veljače 2009., Zagreb 2009., str. 106..464

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu korist ili da drugome prouzroči kakvuštetu, počini na moru ili mjestu koje ne potpada pod vlast nijedne države nasilje ilikakvu drugu prisilu prema drugom brodu (zrakoplovu), osobama ili stvarima nanjima. Kazne su strože (čak i kazna dugotrajnog zatvora) ako je ovim kaznenimdjelom prouzročena imovinska šteta ili smrt jedne ili više osoba. Iz sadržaja ovihodredaba proizlazi da se kažnjava klasično piratsko djelo iure gentium.Naglasio sam da na temelju Konvencije o pravu mora sudovi države koja jezaplijenila brod ili zrakoplov mogu odlučiti o kaznama i drugim mjerama. Valjaobratiti pozornost na riječ «mogu». To bi moglo značiti da uvijek ne morajusankcionirati piratska djela. Države bi mogle taktizirati iz gospodarskih ili političkihrazloga ili od straha o terorističkih napada, pa izbjegavati ili odgađati izricanjeodgovarajućih kazni (o potrebi da se propiše obveza procesuiranja piratskih činau poglavlju 4.). Međutim, kako bi se spriječilo da djela piratstva, iz raznih razloga,ostanu nekažnjena na temelju Konvencije o pravu mora, u Rimu je 1988. godinedonesena Konvencija o suzbijanju protupravnih čina usmjerenih protiv pomorskeplovidbe (Rimska konvencija iz 1988.). Tu je Konvenciju ratificirala i RepublikaHrvatska, zajedno s Protokolom o suzbijanju protupravnih čina usmjerenihprotiv sigurnosti nepokretnih platformi smještenih iznad epikontinentalnogpojasa (Narodne novine, međunarodni ugovori, br. 4/2005.). Rimska konvencijaiz 1988. uspostavlja kaznenopravnu odgovornost za postupke ugrožavanjameđunarodne pomorske plovidbe po uzoru na model odgovornosti ustanovljen uslučaju ugrožavanja međunarodne zračne plovidbe. Inkriminira svaku osobu kojaprotupravno i s namjerom silom ili prijetnjom silom ili bilo kojim drugim oblikomzastrašivanja zauzme brod ili uspostavi nadzor nad njim ili nasiljem protiv osobana brodu ugrozi sigurnost plovidbe, prouzroči štetu na brodu, uništi ili ozbiljnoošteti pomorske navigacijske uređaje i dr. (v. čl. 3.), a kojima se ugrožavasigurnost pomorske plovidbe. Rimska konvencija rješava kažnjavanje počiniteljakaznenih djela (svaka država mora uspostaviti vlastitu sudbenost nad navedenimkaznenim djelima – čl. 6. st. 4.), ali nije predvidjela posebne odredbe koje biovlastile na intervenciju, kako bi se spriječili razni akti nasilja na moru, državakoje nisu države zastave. Ova je praznina u neku ruku ispravljena Protokolom iz2005. o izmjenama Rimske konvencije. Protokol svakoj državi dopušta postupakintervencije, uključujući i pristanak na intervenciju od strane države zastave.Važnost je, dakle, Rimske konvencije što nije značajno kakva je narav piraterije(apsolutna ili relativna, po analogiji, je li klasična piraterija u osobne svrhe ilipolitički, odnosno teroristički čin), a sudbenost države je obvezna. 64. PRIJEDLOZI PROMJENA U OBILJEŽJIMA PIRATSTVAPiratstvo na moru suvremena je pošast. Pirati često uspijevaju u svojemnaumu. Stoga međunarodna zajednica nastoji pojačati mjere protiv tih morskihrazbojnika. Slučajevi neučinkovitog djelovanja pripisuju se i zastarjelim, krutim6 V. Brignardello, op., cit., str. 231.-233..465

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.pravilima u aktualnoj međunarodnoj definiciji piratstva, što u praktičnoj primjeniotežava borbu protiv suzbijanja piratstva i uhićenja pirata. Stoga se rasplamsavarasprava o reformi uvjeta za pojam piratstva u nastojanju da borba protiv morskograzbojništva bude što uspješnija.Već sam naglasio da na temelju Konvencije o pravu mora (čl.105.) sudovidržave koja je brod (zrakoplov) zaplijenila mogu odlučiti o kaznama i opoduzimanju drugih mjera prema brodovima (zrakoplovima) ili dobrima. Riječmože izaziva dvojbe, jer ne obvezuje države da poduzmu odgovarajuće sankcije.Stoga se smatra da bi bilo primjerenije da se umjesto izričaja «mogu» u Konvencijiupotrijebila za sudove države koje su zaplijenile brod (zrakoplov) riječ morajuodlučiti o kaznama itd. 7 Trebalo bi propisati obvezu procesuiranja pirata i njihovihkažnjivih djela. Čak se predlaže da se ostvarivanje te obveze osigura osnivanjemod strane Ujedinjenih naroda ad hoc sudišta koje bi odlučivalo o kažnjavanju inaknadi štete. 8Raspravlja se i o nužnosti samoobrane trgovačkih brodova. Bi li biloprimjereno i dopušteno adekvatno se naoružati u obrani od iznenadnih napadapirata. Nacionalni propisi u načelu to zabranjuju. Na primjer, Pomorski zaskonikRepublike Hrvatske (2004.) u članku 157. stavci 2. ističe da poradi održavanjareda i sigurnosti na brodu zapovjednik broda može držati na brodu potrebnovatreno oružje, dok članovi posade ne smiju na brodu imati oružje. Može li sekompromisno naći neko rješenje? I Međunarodna pomorska organizacija (IMO,International Maritime Organization) protivi se naoružanju brodova, držanju oružjana brodu za samoobranu. Među razlozima za takvo stajalište ističe se okolnost daoružje na brodu može potaći napadače da upravo pokušaju pribaviti oružje nabrodu, da napadači inače raspolažu suvremenim oružjem pa ih neće odvratiti takonaoružani brod, zatim se ističe opasnost od požara zapaljivog tereta. Ipak, dopuštase članovima posade nositi oružje za samoobranu ili čak zaposlenje privatnihzaštitara u obrani broda. Konačno, IMO preporučuju uporabu nesmrtonosnihobrambenih sredstava kao npr. mreža, žica, električnih ograda, akustičnih napravaitd. Kritiziraju se takva stajališta. Naoružani brod mogao bi odvraćati pirate odpokušaja čina pljačke u strahu od ugroze vlastita života. 9Predlaže se i intervencija u pojmu piratstva iz Konvencije o pravu mora(temeljeno na međunarodnom običajnom pravu) da je čin «izvršen u osobnesvrhe». Smatra se da bi takav konvencijski izričaj (The Private Ends Requirement)trebalo tumačiti i u smislu političkih ili terorističkih čina, osim ako je bila riječ o7 Brignardello, op. cit., str. 236..8 Barry Hart Dubner and Karen Greene, On the Creation of a New Legal Regime to Try Sea Pirates,Journal of Maritime Law and Commerce, Baltimore, vol. 41, No 3, July 2010, str.452., 463..9 Pobliže Robert S. Jeffrey, An Efficient Solution in a Time of Economic Hardship: The Right to Keepand Bear Arms in Self-Defence Against Pirates, Journal of Maritime Law and Commerce, Baltimore, vol.41. no 4, October 2010, str. 527.-530.. Za legalizaciju oružane pratnje na brodovima zalaže se i NatalinoRonzitti, IMLI-News. IMO-IMLI Press Office, publications@imli.org, 15 Feb 2011.466

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.državnoj potpori ili intervenciji. 10Veoma je značajan i prijedlog o proširenju prava progona. S obzirom načinjenicu da katkada neučinkovite državne vlasti (npr. baš u Somaliji) nemajusposobnosti nadzirati i sprječavati piratske akcije – a kasnije i procesuirati tokazneno djelo – ne samo na otvorenom moru, nego i u svojemu teritorijalnommoru, prijedlog je da se de lege ferenda piratski brod može progoniti i zaplijenitii u samom teritorijalnom moru treće države, odnosno i nakon što piratski broduplovi u teritorijalno more vlastite ili treće države. 11 I Vijeće sigurnosti UN (v. utekstu koji slijedi) rezolucijama podupire to stajalište.Dalje se preispituje i uvjet postojanja «dvaju brodova (zrakoplova)», piratskibrod protiv drugog broda, a to znači da nema piraterije ako se nasilni događajodvija na istome brodu. Poznati slučaj otmice broda «Achille Lauro» 1985. godinedovodi u sumnju to tradicionalno pravilo međunarodnog prava. Međutim, i sadaza svaku eventualnost postoji i spomenuta Rimska konvencija iz 1988. godine. 12Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donijelo je nekoliko rezolucija s ciljemda se olakša zapljena i postupak pirata izvan obala Somalije. Godine 2008., kaoreakcija na brojne oružane razbojničke napade na brodove, a na zahtjev Prijelaznesavezne vlade Somalije, izglasana je Rezolucija 1816. kako bi se ublažilemeđunarodne smetnje u borbi protiv pirata. Naime, nesporna suverenost državau svojem teritorijalnom moru modificirana je u smislu da se dopušta drugimdržavama da brodovima ulaze u to more u progonu pirata, odnosno u sprječavanjupiratskih čina. Međutim, ta Rezolucija trpjela je značajnu slabost. Primjena seuvjetovala prethodnom obaviješću Vijeću sigurnosti od strane Prijelazne vladeSomalije. Ta se odredba ubrzo promijenila donošenjem nove Rezolucije 1838.koja ne traži spomenutu obavijest. U prosincu 2008. godine Vijeće sigurnostiizglasalo je Rezoluciju 1846. koja je, među ostalim, podržala države pozivajućiih na suradnju u postupku protiv pirata izvan obala Somalije, potvrđujući konceptopće sudbenosti. Tvrdi se da su ovakve akcije Vijeća sigurnosti bile uspješne.Rezolucije su potakle i znatno pridonijele međunarodnoj suradnji te promptnoj inužnoj akciji protiv pirata. Nakon prihvata rezolucija više država poslale su svojeratne brodove u to područje kao ispomoć u borbi protiv piratstva. Dalje, NATOi Europska unija naizmjenično su ustrojile stražarenje u regiji. Rezolucije supotakle djelotvornije akcije država u progonu pirata, Međutim, veća međunarodnasuradnja i stalna nazočnost brodova nužno iziskuju i veće troškove. 1310 Jeffrey, op. cit., str. 519.-520..11 V. Debra Doby, Piracy Jure Gentium: The Jurisdictional Conflict Open the High Seas and TerritorialWaters, Journal of Maritime Law and Commerce, Baltimore, Vol. 41, No 4, October 2010, str. 573.-574..12 Pobliže Jeffrey, op. cit., str. 522.-524..13 Pobliže Jeffrey, op., cit., str. 524.-525..467

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.5. PRAVNE POSLJEDICE PIRATERIJE NA UGOVOR O PRIJEVOZUSTVARI MOREM1. U našem se Pomorskom zakoniku (2004.) 14 taksativno nabrajaju slučajeviza koje, ako su prouzročili štetu, prijevoznik ne odgovara, osim ako korisnikprijevoza dokaže njegovu krivnju ili krivnju osobe za koje radnje i propusteodgovara. To su izuzeti slučajevi, iznimne opasnosti, poznati rizici plovidbenogpothvata, za koje se može pretpostaviti da ih prijevoznik nije skrivio. U skladu sKonvencijom za izjednačenje nekih pravila o teretnici, 1924. – Haaška pravila(i Zaključnim Protokolom te Konvencije) prijevoznik ne mora, kada dokažeuzročnu vezu između štete i izuzetog (iznimnog) slučaja, dokazivati da nije kriv(da je postupao s dužnom pažnjom), nego korisnik prijevoza (primatelj stvari),ako bi želio naknadu od prijevoznika, mora dokazati osobnu krivnju prijevoznikaili komercijalnu krivnju njegovih zaposlenika za štetne posljedice izuzetogslučaja. To znači da se mijenja opće pravilo o teretu dokaza (pretpostavljena,predmnijevana krivnja prijevoznika), odnosno teret dokaza o krivnji prijevoznikaprebacuje se na korisnika prijevoza (načelo dokazane krivnje). To je povoljnije zaprijevoznika.Konvencija UN o prijevozu robe morem (Hamburška pravila), 1978. nemaodredaba o izuzetim slučajevima, ali nova Konvencija UN o međunarodnomprijevozu stvari u cijelosti ili djelomično morem (Rotterdamska pravila), 2009.vraća mutatis mutandis po uzoru na Haaška pravila taj institut.Naš Pomorski zakonik (čl. 553.), na temeljima Haaških pravila, nabrajau skupinama devet takvih slučajeva. U ovom radu raščlanjujem, samo slučajpiraterije.2. U čl. 4. st. 2f Haaških pravila kao jedan od taksativno nabrojenih izuzetihslučajeva spominje se i Act of public enemies («djela javnih neprijatelja»).U raspravi o potrebi prihvata pojma Act of public enemies (franc. les faitd’ennemis publics) u Haaškim pravilima, izaslanici su na Konferenciji u Haagu(uoči donošenja Konvencije) priznali da nisu u stanju protumačiti točan smisao togpojma preuzetog iz američkog Harter Acta, 1893, australskog Sea Carriage Acta,1904 i kanadskog Water Carriage Acta, 1910. Čak se tvrdi da nema ni suvremenihpreciznih objašnjenja, ni u literaturi ni u praksi, što taj pojam zapravo znači. 15Ako su izrazi Act of public enemies i King’s (Queen’s) enemies (za države kojesu kraljevine) sinonimi, značilo bi da uključuju i ratne događaje, te da se odnose naneprijatelje države kojoj pripada i prijevoznik. Što bi tada bilo s piratskim djelima,s piraterijom za koju postoji poseban interes u ovom radu? Postoje mišljenja daovaj izraz svakako uključuje i pirateriju. 1614 Narodne novine, br. 181/2004., 76/2007., 146/2008.15Pierre Bonassies, Observations, Le droit maritime français, Paris, 485, 1989., str. 422. (u povodupresude Kasacijskog suda Francuske).16Usp. Claude Chaiban, Causes légale d’exonération du transporteur maritime dans le transport de468

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.U Haaškim pravilima postoje dva izraza, Act of war («ratni događaj») ispomenuti Act of public enemies, u popisu izuzetih slučajeva. Za ovaj potonji,premda nije potpuno jasan, može se smatrati, zajedno s ratnim činima, da pokrivadjela javnih neprijatelja, uključujući i pirateriju. 17 Smatram kako je nedvojbeno dase uporabom izraza «djela javnih neprijatelja» mislilo i na pirate. Ekscepcija seodnosi na slučajeve štetnih posljedica na teretu kojima su uzrok zločini od stranepirata i razbojnika otvorenoga mora kao hostes humanis generis, te čine u tomsmislu javne neprijatelje.Ostaju ipak dvije dvojbe. Prva, ako bi Act of public enemies («djela javnihneprijatelja») značilo i rat (ratne čine), zbog čega se onda u taksativno nabrojenimiznimnim slučajevima posebice i izričito spominje i izraz «rat» (war)? Tonameće nepobitni zaključak kako uporaba ekscepcije Act of war (franc. Lesfaits de guerre, ratni događaji) u Haaškim pravilima može značiti jedino onošto se danas razumijeva pod pojmom rat. 18 Prema tome, ne bi bilo potrebe da seposebice spominju ratni događaji ako bi oni bili uključeni u sintagmu djela javnihneprijatelja. Ako se složimo s takvom konstatacijom, koja uostalom proizlaziiz logične i jezične interpretacije, ostaje zaključiti kako izraz «djela javnihneprijatelja», kao ni građanski nemiri i pobune (Riots and civil commotions, čl. 4.st. 2k ), ne obuhvaća klasične ratne događaje. Što nam onda preostaje pod pojmomjavnih neprijatelja? Sigurno je da su to piratska djela! Dolazi li u obzir, što seukazuje kao sljedeća dvojba, i još neki događaji, kakvi su uporaba sile ili prijetnjasilom, neka djela koja se ne mogu smatrati ratnim činima, a ni piratskim u užemsmislu? Tu dvojbenu situaciju pokušat ću razriješiti u daljem razglabanju, gdje ćuponajprije imati na umu formulaciju našega Pomorskog zakonika koji je kao uzorimao Haaška pravila.U čl. 553. st. 1. toč. 1. našega Pomorskog zakonika nabrajaju se posebice ujednoj skupini izuzetih slučajeva viša sila, pomorska nezgoda, ratni događaji,međunarodni zločini na moru, nemiri i pobune. U istoj su točki navedeni, ali supojmovi bjelodano različiti i odvojeni. Viša sila i pomorska nezgoda posebnesu teme. 19 Za temu ovoga rada određenu podudarnost mogu imati izričaji ratnidogađaji, međunarodni zločini na moru, nemiri i pobune.Rat, općenito, oružani je sukob organiziranih društvenih snaga radi ostvarenjauzajamno oprečnih političkih ili ekonomskih ciljeva. 20 Pobuna je akcija uperenaprotiv vlade, odnosno državnog uređenja, a nemiri su akcije koje izražavajunezadovoljstvo iz nekih drugih razloga (npr. vjerski nemiri). Zajedničko je u obamarchandises, Paris, 1965., str.206.-207..17Scrutton, On Charterparties and Bills of Lading, London, 1964., str. 220. i 423.18Potanje Ivo Grabovac, Odgovornost brodara u prijevozu stvari u slučaju ratnog rizika, Privreda ipravo, Zagreb, 3-4, 1988., str. 277.-278..19V. npr. Ivo Grabovac, Odgovornost prijevoznika u prijevozu stvari u Pomorskom zakoniku RepublikeHrvatske i u međunarodnim konvencijama, Split, 2010., 22.-32..20Potanje o ratu, odnosno o pojmu rata Ivo Grabovac, Pomorsko pravo, Zagreb, 1982., str. 25.-26.; Grabovac, Odgovornost brodara…, op. cit., 277-278; Ivo Grabovac, Odgovornost prijevoznika uprijevozu… op. cit., str. 32..469

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.slučaja da se radi o pokretima masa. Mogu biti i spontani nastupi, što je posebicečesto kod nemira. 21Međunarodni zločini na moru sigurno su nešto treće. Nisu ni rat, ni nemiri,ni pobune. Međunarodni zločini na moru isto su što i Act of public enemies uHaaškim pravilima. 22 Znači li to da su u kontekstu naše (iz Pomorskog zakonika)formulacije međunarodni zločini na moru jedino piraterija? Prihvatimo li takvostajalište, morali bismo opet ustvrditi na kakva piratska djela mislimo. Kaoilustracija sporne problematike neka posluži presuda Kasacijskog suda Francuske(veljača 1989., brod «Sunny-Arabella»). 23 Roba se prevozila do luke Douala(Kamerun). Robu su pokrali na sidrištu luke Lagosa (Nigerija). Tužitelj-brodar(prijevoznik) tvrdio je da se izraz fait de’enemies publics, kao izuzeti slučaj uHaaškim pravilima, nužno odnosi na svaku krađu (pljačku, razbojništvo) od straneosoba koje postupaju protivno međunarodnom javnom poretku, a upotrebljavajusilu. Prijevoznik je dokazivao da je brod na moru doista bio žrtva čina piraterijeuz uporabu sile, što je rezultiralo krađom tereta, te se stoga pozivao na čl. 4. st.2f Konvencije o teretnici (Haaška pravila), na djela javnih neprijatelja, ali i naopću ekscepciju izuzetog slučajeva iz st. 2q (što u ovom radu, odnosno tematicio pirateriji nema značenja). Kasacijski je sud, potvrdivši presudu Apelacijskogsuda, ustvrdio da izazvani sudar i krađa nakon toga, iako počinjeni od straneodmetnika i uz uporabu sile, ne čine fait d’ennemis publics u smislu čl. 4. st. 2fHaaških pravila, jer se čin zbio u teritorijalnom moru jedne suverene države, okojemu je nadležna vlast te države (naime, krađa se zbila na sidrištu u Lagosu,u teritorijalnome moru Nigerije). Sud je smatrao, na osnovi izrečene tvrdnje, dafraudolozna krađa spornog tereta ne proizlazi od «djela javnih neprijatelja» usmislu citiranog teksta. Stoga se prijevoznik pozivom na taj izuzeti slučaj nijemogao osloboditi odgovornosti.Dakle, izraz piratstvo rabi se kao slučaj zločina u međunarodnome pravu(piratstvo iure gentium ili apsolutno piratstvo) ili kao piratstvo koje predstavljapovredu pravila pojedine države (relativno piratstvo ili piratstvo po analogiji).Ako su piratska djela izvršena u teritorijalnome moru (ili u unutarnjim morskimvodama) neke države (odnosno u području koje nije otvoreno more), ponovimo jošjednom, u postojećem međunarodnom pravu nema piratstva kao međunarodnogzločina, nego je riječ o piratstvu (ako se poslužimo tom riječi) prema internomzakonu te države (relativno piratstvo), koje može goniti i kažnjavati samo obalnadržava. 24Stoga se ne mogu složiti sa stajalištem da izraz «međunarodni zločini na moru»ne treba potpuno doslovno shvatiti, pa bi tim izrazom bili obuhvaćeni i napadi pirata21Branko Jakaša, Sistem plovidbenog prava Jugoslavije, Treća knjiga, Ugovori o iskorištavanjubrodova, II. svezak, Čakovec, 1983., str. 73. .22Jakaša, op. cit., str. 73..23Presuda je objavljena u časopisu Le droit maritime français, Paris, 485, 1989., str, 419.-421..24Pobliže, pored već citirane literature, i Ante Carić, Krivičnopravni status broda, Split, 1985., str.82. i d.470

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.(«pirata») u teritorijalnom moru. 25 Izuzeti slučajevi su inače iznimka od općegnačela odgovornosti prijevoznika u prijevozu stvari. Stoga ih valja restriktivnoi doslovno tumačiti. Ako je naš Zakonik naglasio da su međunarodni zločini namoru «izuzeti slučajevi», onda se međunarodni zločini na moru moraju tumačitistriktno i doslovce, a to je upravo piraterija u smislu međunarodnog zločina namoru. U suprotnome, Pomorski zakonik bi rabio drugi izričaj i formulaciju. Izvantog konteksta neki bi događaj gdje je upotrijebljena sila ili prijetnja silom mogaobiti «izuzetan slučaj» u sklopu nekog drugog izuzetog sučaja (npr. viša sila).Ako bih bio u stanovitoj dvojbi o užem ili širem tumačenju izraza Act of publicenemies, smatram da se naš Pomorski zakonik upravo isticanjem međunarodnihzločina na moru (što nije doslovni prijevod Act of public enemies) izrijekomopredijelio za rješenje koje bez sumnje proizlazi iz upotrijebljene formulacije(piraterija otvorenoga mora). Svako šire ili drukčije tumačenje bilo bi contralegem.Ostaje ipak otvoreno pitanje: znače li međunarodni zločini na moru samopirateriju (u smislu piraterije kao međunarodnog zločina na moru) ili bi došliu obzir i drugi zločini na moru koji se kvalificiraju kao međunarodni zločini usklopu međunarodnog prava? Međunarodnim zločinom mogu se smatrati i drugameđunarodna kaznena djela koja poznaje međunarodno pravo. To bi mogla bitisva ona kaznena djela koja su počinjena na otvorenome moru (v. čl. 86. Konvencijeo pravu mora), bez obzira na to priznaje li se isključiva jurisdikcija samo zastavidržave broda ili šire, odnosno svim državama (npr. upravo kod piraterije državikoja je zaplijenila piratski brod). Zapravo, međunarodnim kaznenim djelimana moru u doba mira smatraju se općenito djela koja su prihvaćena po općemumeđunarodnom pravu (valja voditi računa, osim o običajima, i o KonvencijiUjedinjenih naroda o pravu mora, 1982.). To su djela koja međunarodno pravokažnjava i propisuje sankciju. Ne bi bilo međunarodno kazneno djelo ako bimeđunarodno pravo upućivalo sam na suradnju ili zahtijevalo suzbijanje i sl. (npr.za neovlašteno emitiranje s otvorenoga mora, jer bi sankcija ovisila o nacionalnojregulativi). Moglo bi se stoga smatrati da bi se u međunarodna kaznena djela, osimnesumnjive piraterije, mogla svrstati i oštećenja podmorskih kabela i cjevovoda tetrgovina robljem. Međutim, te konstatacije imaju samo teorijsko značenje za našutemu. Naime, gotovo je nezamislivo da bi se mogli ispuniti uvjeti za primjenuinstituta «izuzetih slučajeva» na spomenute događaje međunarodnih kaznenihdjela, to više što ta djela po svojoj naravi, u sklopu konstitutivnih elemenatakaznenog djela, impliciraju krivnju samog broda.Postoje, kao što je poznato, običaji i međunarodne konvencije koji regulirajumateriju međunarodnog prava mora u doba rata. Te se norme često krše. Kršenje25Jakaša, op. cit., str. 73. I Bonassies, kritizirajući spomenutu presudu francuskog Kasacijskog suda,ističe da je bilo koja uporaba sile na otvorenom moru ili u obalnom moru, uvijek uperena protiv javnogporetka, međunarodnog ili nacionalnog, tim više što Haaška pravila uređuju odnose privatnopravnogkaraktera; stoga ustvrđuje da formulacija «fait …» uključuje svaku uporabu sile, bez obzira na kojem semjestu dogodila; naglašava da bi redaktori Haaških pravila bili izričito predvidjeli samo pirateriju da suhtjeli da to bude baš piraterija kao kazneno djelo međunarodnog prava, op. cit., str. 422.-423..471

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.takvih normi, nepostupanje u skladu s načelima međunarodnog prava u doba ratana moru, isto je tako međunarodni zločin na moru. Međutim, ako bi teret biooštećen ili izgubljen kao rezultat povrede normi međunarodnog prava mora u dobarata (npr. povreda prava neutralnosti prema trgovačkom brodu), taj bi se događajjedino mogao smatrati ratnim događajem, pa bi se institut «izuzetih slučajeva»primjenjivao u tom kontekstu. Stoga se ni ovakve opisane situacije ne bi mogleuklopiti u primjenu međunarodnog zločina na moru. Ostaje, dakle, praktički jedinopiraterija, kako se ona sada shvaća u međunarodnome pravu mora.U čl. 422. talijanskog Zakonika o plovidbi, u sklopu nabrojenih izuzetihslučajeva (pericoli eccettuati), posebice se, pored ratnih čina (fatti di guerra),spominje upravo piratarija (pirateria), umjesto izraza «djela javnih neprijatelja».Naš izraz «međunarodni zločini na moru» utoliko je pogodniji što omogućuje širuinterpretaciju. Međutim, prednost je formulacije talijanskog zakonodavca jasnoćai preciznost, tako da nema dvojbe da je riječ samo o pirateriji, te nema potrebetumačenja što «djela javnih neprijatelja» ili «međunarodni zločini na moru» (daklemanje sporno) znače, bez obzira na već istaknutu činjenicu (v. poglavlja 2. i 3.)da je piraterija u talijanskom pravu pojam koji se primjenjuje i u teritorijalnomemoru.U našem pravu djelo mora biti piratsko sa stajališta suvremenog međunarodnogprava. Primjerice, pozivajući se i na prethodne konstatacije, tipičnim djelimapiraterije smatraju se djela pljačke (krađe) ili pokušaja pljačke (krađe) na brodu iliteretu na otvorenome moru od naoružanih osoba koje su izvan broda koji prevoziteret, a djeluju za svoj osobni račun s ciljem da ostvare korist. Piraterija zahtijevasvakako i uporabu sile ili prijetnju silom. Stoga se potajna krađa ne uklapa upojam «međunarodnih zločina na moru». 26 Iz spomenutog ekskulpacijskograzloga trebalo bi eliminirati sva djela, čak i ona nezakonita ili kaznena, kojasu počinile osobe koje djeluju s političkim ciljevima protiv države. 27 Udruženeskupine osoba moraju djelovati neovisno o bilo kakvoj političkoj organizaciji. 28Pojmom međunarodni zločin ne obuhvaća se zločin koji se dogodi na samomebrodu koji prevozi teret, pa makar bio i širih razmjera. U ovom slučaju prijevoznikbi morao dokazivati da nije kriv po općim načelima. 29Moram ustvrditi da na osnovi «djela javnih neprijatelja» (Act of publicenemies) iz Haaških pravila imaju šire značenje od naših «međunarodnih zločinana moru», osobito ako taj izraz svedemo na pirateriju. Stoga je i za «djela javnihneprijatelja» moguće prihvatiti i stajalište da uključuju sve uporabe sile ili prijetnjesilom (prisilne radnje, mjere prisile), bez obzira na mjesto izvršenja (događaja),a to bi značilo da bi bilo dovoljno da su mjere prisile na brodu koji je u luciili na sidrištu izvršili naoružani razbojnici koji dolaze s kopna (obale). U prilog26Jakaša, op. cit., str. 73..27Chaiban, op. cit. , str. 207..28Yildirim Keskin, La responsabilité de l’armateur et du transporteur maritime, Etude de droit turc,Lausanne, 1961., str. 110..29Jakaša, op. cit., str 73..472

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.takvom širem tumačenju ističe se i činjenica da se suzio pojam otvorenog mora(usp. Konvenciju o pravu mora), pa ni arhipelaške vode (more) to nisu (v. čl. 86.Konvencije o pravu mora), a upravo tamo ima piratskih djela koja to ne bi bila jernisu izvršena na otvorenom moru. 30Važno je naglasiti da u novoj Konvenciji o ugovorima o međunarodnomprijevozu stvari u cijelosti ili djelomično morem (Rotterdamska pravila), 2009.,nema izričaja Act public enemies, ali se izričito spominje baš piraterija (piracy),te war (rat), hostilities (neprijateljstva) i terrorism (v. čl. 17. t. 3c).Izraz iz našeg Pomorskog zakonika, «međunarodni zločini na moru», sigurnoobuhvaća pirateriju (možda je bilo primjerenije da smo i mi kao Talijani ili kaošto je sada u Rotterdamskim pravilima izrijekom u popisu spomenuli «piraterija»ili «morsko razbojništvo»). Taj ekskulpacijski razlog moramo tumačiti striktno idoslovno, kao svaki izuzeti slučaj (iznimne opasnosti) koji je kao povlaštena osnovaza oslobođenje prijevoznika od odgovornosti iznimka od opće odgovornosti.Zapravo, izraz «izraz djela javnih neprijatelja» (Haaška pravila) nije u praksitako određen, pa dopušta i eventualna ekstenzivna tumačenja. To nije moguće s«međunarodnim zločinima na moru» jer taj izraz – osobito kada se koncentrira napojave piraterije – ima svoju legalnu definiciju. Ako se događaj zbio u obalnomemoru neke države, a upotrijebljena je sila, mogao bi se prijevoznik okoristitinekim drugim izuzetim slučajevima. Mi smo vješto upotrijebili izraz «ratnidogađaji» (iz Haaških pravila), što je, kako se tvrdi, šire od pojma rata, 31 pa bi seneki od događaja u unutarnjim morskim vodama ili u teritorijalnome moru moglisupsumirati pod tim izuzetnim slučajevima, a moglo se je raditi, na primjer, i opobunama i nemirima. Svakako, prijevoznik može koristiti simultano dva ili višeizuzetih slučajeva. Stoga nema zapreke da se prijevoznik, kada tijekom postupkane može aktivirati jedan slučaj na koji se je prvotno oslonio, pozove na drugislučaj koji bi se mogao uklopiti u konkretna i stvarna zbivanja.6. UMJESTO ZAKLJUČKAMeđunarodna de lege lata konstitutivna obilježja piratstva (morskograzbojništva) su: nezakoniti čin nasilja počinjen u osobne svrhe od strane posadeili putnika privatnog broda (ili zrakoplova), na otvorenome moru (ili mjestu kojene potpada pod vlast neke države), protiv drugog broda (zrakoplova) ili protivosoba ili dobara na njemu.Spomenuta kumulativna obilježja za pojam piratstva iz Konvencije Ujedinjenihnaroda o pravu mora, 1982. podvrgavaju se kritici, te se u literaturi, a u ciljuučinkovitije borbe protiv ovog međunarodnog zločina, predlažu promjene udefiniciji, osobito kada je riječ o pravu progona koje bi se za piratski brod mogaoodvijati čak i u teritorijalnome moru države koju pripadnost ima piratski brod ilitreće države. Ovakva nastojanja imaju potporu i u rezolucijama Vijeća sigurnosti30Bonassies, op., cit., str. 423..31V. Scrutton, op. cit., str. 423..473

Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.Ujedinjenih naroda.Čin piraterije ima značajno pravno djelovanje i u prijevozu stvari u slučajuštetnih posljedica na teretu. U Haaškim pravilima i u našem Pomorskom zakonikutumačenjem odgovarajućih izreka piraterija se izdvaja i priznaje kao izuzeti slučaj(iznimna opasnost) na koji se prijevoznik može pozvati radi svog oslobođenja ododgovornosti, a u novim Rotterdamskim pravilima se izrijekom spominje, što jeprihvatljivo rješenje.Piracy- a contemporary threat to safe sailing, whichaffects the responsibility of the maritime carrierand carriage of goodsActs of piracy in contemporary international navigation have considerably increased andrepresent a great danger to the safety of maritime sailing, to property and to human life. Analysisof the legal effect of piracy (maritime theft) is a very current topic. In the first part of this paper,the author analyses, from an international legal perspective (reference is made especially to theConvention on the Law of the Sea), the cumulative conditions which must be fulfilled for thisinternational crime at sea to exist. Methods of repression on the part of the state are particularlyrelevant. Certain changes and amendments within the traditional concept of piracy are suggestedwith the aim of more effectively combating this contemporary phenomenon of crime at sea. In thesecond part, from the point of view of maritime law, the author analyses, on the basis of internationalconventions and domestic law , the act of piracy as an occurrence which, with the institution ofexceptional circumstances, affects the responsibility of the carrier in the carriage of goods.Key words: Piracy, international crime at sea, cumulative conditions, legalconsequences, suggestions for change, carriage of goods, piracyas an exceptional circumstance474

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.kad javnopravno tijelo ne ispunjava svoje ugovorne obveze.Time se u hrvatskoj pravnoj teoriji posebno aktualizira problematika upravnihugovora. Hrvatsko je pravo je uistinu i ranije (od 1991. godine) poznavalo određenevrste javnopravnih ugovora, kao što su npr. ugovori o koncesiji. Postoji sada, uznovi Zakon o koncesijama iz 2008. godine) oko dvadesetak zakona kojima seuređuju pojedine koncesije i u kojima se također uređuju ugovori o koncesijamau pojedinim područjima Takvi su ugovori bili i ostali u režimu upravnog prava.Međutim, na pitanja koja nisu bila uređena upravnim pravom primjenjivale su senorme građanskog prava. To je osobito bilo prisutno u pitanjima sudske zaštiteprava iz ugovornog odnosa. Takva je zaštita bila osigurana u parničnom postupkupred sudovima opće nadležnosti, dakle jednaka onoj za privatnopravne ugovore.Izmjenama Zakona o sudovima u 2009. godini, te donošenje novog Zakona oupravnim sporovima koji će se primjenjivati tek od 1. siječnja 2012. godine,sudska zaštitita u sporovima iz upravnih ugovora se temeljito mijenja i pruža uupravnom sporu, dakle u nadležnosti je upravnih sudova. U međuvremenu suse razvili i drugi javnopravni ugovori poput ugovora o javnoj nabavi, ugovora ojavno-privatnom partnerstvu, kao i još neki ugovori u području zdravstva (kojimprivatne zdravstvene ustanove postaju dio sustava javnog zdravstva), odnosnoškolstva (kojim privatne škole odnosno fakulteti postaju dio sustava javnogobrazovanja).1. Pojam upravnih ugovoraOpćenito gledajući, upravni ugovor je dvostrani pravni akt koji država,odnosno drugo javnopravno tijelo sklapa s trećom osobom (fizičkom ili pravnom)u svrhu ostvarivanja određenog cilja od šireg društvenog interesa, a pod uvjetimautvrđenim posebnim propisima. 2Koncepcija upravnih ugovora razvila se iz koncepcije upravnih ugovora upravu građanskih država na europskom kontinentu na kraju 19. i početkom 20.stoljeća, kada su se u tim državama javnopravna tijela podvrgavali strogomnačelu legaliteta kojim se ograničavalo njihovo slobodno djelovanje i onda kadasu ugovorima osiguravali zadovoljenje javne potrebe. Najširu teorijsku razradubitnih elemenata upravnih ugovora dala je baš francuska teorija upravnog prava ipraksa francuskog Državnog savjeta. 3Tri su temeljne karakteristike upravnih ugovora: prvo, u subjektima ugovora,drugo, u cilju i svrsi zbog kojeg se ugovor zaključuje, i treće, u posebnim pravilimakoja vrijede pri zaključivanju i izvršavanju ovih ugovora. 42Vidi Borković, Ivo, Upravni ugovori, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 30., br. 2.,1993., str. 423..3O upravnom ugovoru postoji bogata literatura. Vidi primjerice Laubadèr, A., Moderne, F., Devolvè,P., Traité des contrats administratifs, Paris, 1983., Richer, L., Les contrats administratifs, Paris, 1991. i dr.Gotovo svaki udžbenik upravnog prava u Francuskoj sadrži poglavlje o upravnim ugovorima.4Upravni ugovor Borković okvirno definira kao „dvostrani pravni akt koji država, odnosno drugojavnopravno tijelo zaključuje s trćim osobama (fizičkim ili pravnim) u svrhu ostvarivanja cilja od šireg476

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.Prva karakteristika upravnih ugovora jest da je jedna strana uvijek javnopravnaosoba: država, jedinica regionalne ili lokalne samouprave i njihova tijela, aliisto tako i pravne osobe koje se u cijelosti ili u određenom značajnijem dijelufinanciraju iz državnog proračuna ili drugog javnog proračuna (javne ustanove,javna poduzeća i dr.).Druga karakteristika je da sklapanjem takvog ugovora javnopravno tijelo želiostvariti određeni javni interes, koji može biti različit, a u osnovi se svodi nazadovoljenje određene javne potrebe.Koristeći javnu imovinu, javnopravno tijelo može ugovorom povjeriti izgradnjuodređene građevine za javne potrebe (npr. škole, bolnice, javne ceste, zgrade zapotrebe sudstva ili vlade), zatim pružanje javnih usluga, odnosno javne službe(npr. usluge javnog gradskog prijevoza, snabjevanje stanovništva električnomenergijom, plinom, vodom, gospodarenje otpadom i dr.), dodijeliti javno dobrona gospodarenje privatnom subjektu, ugovoriti nabavu određene robe za potrebefunkcioniranja javnopravnog tijela, javne službe i sl.Treća karakteristika jest da su određena, možda baš i najznačajnija pitanjauređena normama javnog prava - postupak koji prethodi odabiru privatnopravnogsubjekta, sam odabir subjekta kojem će se ponuditi sklapanje javnog ugovora,pitanje pravne zaštite subjekata kojima nije ponuđeno sklapanje takvog ugovora,postupak izmjene ugovora tijekom trajanja ugovornog odnosa i dr. 5 Upravniugovori se, dakle nalaze se u drugačijem pravnom režimu od ugovora privatnogprava. Singh ovo opravdava tezom da, kada bi se strankama upravnog ugovoradopustila ista sloboda koju imaju stranke ugovora privatnog prava, „spontanobi moglo doći do komercijalizacije javnih djelatnosti“. 6 Stoga su određenaograničenja kod upravnih ugovora nužna, kako se oni, od važnog pravnog institutajavnoga prava, ne bi pretvorili u obični sporazum usmjeren prema ostvarivanjurecipročnih koristi ugovornih stranaka.Sadržajno gledajući, predmet ugovora kojeg sklapa javnopravno tijelo sprivatnopravnim subjektom mogu biti javni radovi, javna nabava robe, te pružanjejavne usluge. S obzirom na neke druge elemente u sadržaju javnog ugovora, kaošto su pitanja financiranja izgradnje ili pružanja usluga ili pitanje raspodjeleodređenih rizika (npr. tko snosi rizike raspoloživosti građevine, odnosno uslugekrajnjem korisniku, pada potražnje i dr.) javni ugovori mogu biti, prvo, ugovori ojavnoj nabavi radova, roba i usluga, drugo, ugovori o koncesiji, i treće, ugovori ojavno-privatnom partnerstvu.Postavlja se pitanje kako razlikovati ugovore privatnog prava koje sklapadržava ili drugo tijelo javne vlasti i upravne ugovore. Naime, upravni ugovori nedruštvenog interesa, a pod uvjetima utvrđenim posebnim propisima“. Borković, I., Upravni ugovori,Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, God. 30, br. 2, 1993., str. 423..5Zbog takve svoje karakteristike, ovi se ugovori u pravnoj stečevini Europske unije nazivaju „javnimugovorima“ (public contract)6Singh, Mahendra P., German Administrative Law in Common Law Perspective, Springer, Berlin,2002., str. 97..477

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.predstavljaju svaki sporazum između države, odnosno nekog tijela javne vlasti idrugih subjekata, već postoje samo kad su ispunjene određene pretpostavke kojekarakteriziraju njegovu pravnu prirodu u materijalnom i formalnom smislu. Ufrancuskoj pravnoj teoriji ističu se dva čimbenika koja ukazuju na ovu razliku,a koji su rezultat francuske, vrlo složene, sudske prakse. To je, s jedne strane,predmet ugovora, koji uvijek mora biti usmjeren na obavljanje javne službe, a sdruge, posebne ovlasti pridržane jednoj ugovornoj strani – i to uvijek tijelu javnevlasti. Ukoliko neki ugovor u Francuskoj sadrži barem jedan od ova dva elementa,smatrat će se, prema svojoj prirodi, upravnim ugovorom. Međutim, identifikacijuupravnih ugovora u Francuskoj je u nekim slučajevima olakšao i sam zakonodavac,proglašavajući pravnom normom određene ugovore kao upravne, npr. ugovorio javnim radovima, ugovori o prodaji nekretnina u vlasništvu države, ugovorio korištenju javnih dobara, ugovori o javnim zajmovima itd. Međutim, najvećije broj upravnih ugovora, zbog njihove pravne prirode, takvima odredila sudskapraksa Državnog savjeta i upravnih sudova. 7S druge strane, ključni element razlikovanja upravnih ugovora i ugovoraprivatnog prava u Njemačkoj jest sam predmet ugovora. Sukladno njemačkojpravnoj teoriji upravni ugovor uvijek stvara, mijenja ili ukida pravni odnos „upodručju javnoga prava“, dok drugi ugovori imaju iste učinke, ali u sferi privatnogprava. Prema tome, ako se pravni odnos koji ugovor stvara, mijenja ili ukidanalazi u području javnoga prava ugovor će prema pravnoj prirodi biti upravniugovor. 8 Međutim, zanimljivo je istaknuti da iako njemačka pravna teorija izakonodavstvo poznaju institut upravnih ugovora u njemačkom pravnom sustavupojam „upravni ugovor“ se nigdje ne susreće, već se koristi pojam „javnopravniugovor“. 9 Posebnost je ovih ugovora da su u potpunosti podložni pravnom režimujavnog prava, a pravna pravila, sudska praksa te opća načela privatnog prava nanjih se primjenjuju samo supsidijarno.Dakle, drugačiji režim upravnih ugovora od ugovora privatnog prava ogledase u činjenici da u postupku sklapanja i izvršavanja ovih ugovora, država ilidrugo tijelo javne vlasti djeluju kao subjekti javnoga prava. Drugim riječima,dok je u ugovornom odnosu zasnovanom ugovorom privatnog prava pravnipoložaj ugovornih stranaka jednak, u ugovornom odnosu zasnovanom upravnimugovorom država ili drugo tijelo javne vlasti sklapajući ugovor stječu šire ovlastikoje proizlaze iz primata javnog interesa o kojemu tijelo treba voditi brigu, te ono,stoga, prema drugoj ugovornoj stranci nastupa s nadređenog položaja. Slijedomtoga, i pravni režim upravnih ugovora razlikuje se od pravnog režima koji se7Debbach, Charles, Institutions et Droit Administratif, Presses Universitaires de France, 1978., str.157..8Lange, Klaus, Die Abgrenzung des öffentlichrechtlichen Vertrages vom privatrechtlichen Vertrag,Neue Zeitschrift für Verwaltungsrecht, 1983., str. 313. i 322. te Singh, op. cit., str. 94.-95..9Njem. Öffentlich-rechtlicher Vertrag . Međutim, pojmovi „upravni ugovor“(njem. Verwaltungsvertrag)ili „upravnopravni ugovor“ (njem. Verwaltungsrechtliche Vertrag) vrlo su česti u njemačkoj pravnojteoriji. Vidi npr. Maurer, Hartmut, Allgemeines Verwaltungsrecht, Beck, München, 2002., str. 360.-411.ili Wolff, Hans, Bachof, Otto, Stobar, Rolf, Verwaltungsrecht, Band 2., Beck, München, 2000., str. 199.-228..478

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.primjenjuje na ugovore privatnog prava.ii. OPĆA PRAVNA REGULACIJA UPRAVNIH UGOVORA UHRVATSKOJPotreba za posebnim uređenjem upravnih ugovora u Hrvatskoj proizlazi izokolnosti da danas tijela državne uprave tj. druga tijela javne vlasti stupaju u pravneodnose s drugim subjektima, posebno onima privatnog prava, ne samo putemupravnih akata, koje karakterizira autoritativnost i jednostranost u odlučivanjutijela javne vlasti o pravima, obvezama i pravnim interesima privatnopravnihosoba, već se mogu zasnovati i pravni odnosi koji su rezultat suglasnosti njihovihvolja. Štoviše, upravljanje poslovima tijela javne vlasti putem ugovora opći je isve češći fenomen u brojnim modernim državama.Novi Zakon o općem upravnom postupku iz 2009. godine u regulaciji upravnihugovora zadržao se samo na najosnovnijim pitanjima. Stoga se može ustvrditi kakoupravni ugovori u Hrvatskoj nisu detaljno uređeni općim zakonom, već su sveposebnosti uređenja ovih ugovora u različitim upravnim područjima ostavljene uregulaciji posebnim zakonima. S obzirom da je ovo ipak prva regulacija upravnihugovora u hrvatskom zakonodavstvu, razumljivo je da je zakonodavac zauzeosamo načelne stavove i riješio samo nužna pitanja sklapanja i izvršavanja upravnihugovora. Na sva druga pitanja odgovore će morati postepeno dati posebni zakoni,ali upravna i upravnosudska i praksa.Što se tiče same definicije upravnih ugovora, Zakonom o općem upravnompostupku, upravni ugovor nije izrijekom definiran, već se definicija upravnogugovora posredno izvodi iz cjelokupne opće pravne regulative. Iz određenihodredbi Zakona o općem upravnom postupku treba uočiti nekoliko značajnihelementa vezanih uz opći pravni režim upravnih ugovora: subjekti, uvjeti zasklapanje i predmet takvog ugovora, njegova ništetnost, izmjena i raskid, teprigovor na takav ugovor.1. Subjekti upravnih ugovoraIz formulacije članka 150. stavak 1. Zakona razvidno je da se upravniugovor uvijek sklapa između javnopravnog tijela i adresata upravnog akta. Timesu subjekti sklapanja upravnog ugovora uvijek određeni – s jedne strane to jejavnopravno tijelo, a s druge adresat rješenja, u pravilu privatna osoba. U ovomerješenju hrvatsko se pravo u potpunosti oslonilo na francusko, gdje se upravniugovor uvijek sklapa između osobe javnoga i osobe privatnog prava. Štoviše,ova značajka u subjektima ugovora u francuskoj pravnoj teoriji ističe se kako„konstitutivni element“ upravnog ugovora, iz kojeg se nadalje izvodi u ugovornomodnosu subordinirani položaj privatne osobe prema osobi javnoga prava. 10 Upravo10Vidi Debbach, Charles, Institutions et Droit Administratif, Presses Universitaires de France, Paris,1978., str. 159. i Auby, Jean-Marie, Droit administratif spécial, Sirey, Paris, 1966., str. 28.. Ova doktrina479

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.nejednaki položaj stranaka u ugovornom odnosu temeljna je pretpostavka zamogućnost jednostrane izmjene njegovog sadržaja, odnosno jednostranog raskidaovog ugovora prije isteka roka na koji je sklopljen, kao temeljnih značajki pravnogodnosa koji proizlazi iz upravnih ugovora.2. Uvjeti za sklapanje i predmet upravnog ugovoraZakon o općem upravnom postupku otvara mogućnost da javnopravno tijelo istranka sklope upravni ugovor o izvršavanju prava i obveza utvrđenih u rješenjukojim je riješena upravna stvar, ali samo kada je zakonom propisano sklapanjetakvoga ugovora. Dakle, i obveza sklapanja upravnih ugovora vezana je zaposebne zakone. Takve zakone Hrvatska već ima, kao što su npr. Zakon o javnojnabavi („Narodne novine“, br. 110/07. i 125/08.), u kojem se predviđa sklapanjeugovora o nabavi roba, radova ili usluga kojeg sklapa javnopravno tijelo kaonaručitelj s upravnim aktom odabranim naručiteljem, zatim Zakon o koncesijama(„Narodne novine“, br. 125/08.), u kojem se uređuje sklapanje ugovora o koncesijiizmeđu davatelja koncesije i upravnim aktom odabranim koncesionarom, Zakon ojavno-privatnom partnerstvu („Narodne novine“, br. 129/08.), u kojem se regulirasklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu između javnopravnog tijela iupravnim aktom odabranog privatnog partnera, kao i drugi zakoni.Člankom 150. stavci 2. do 4. Zakona o općem upravnom postupku nadalje jepropisano da se upravni ugovor može sklopiti samo u pisanom obliku. Sklapanjeupravnih ugovora u pisanom obliku široko je uvriježeno i u usporednom pravu.Tako u Francuskoj važi opće pravilo da se upravni ugovori sklapaju u pisanomobliku, a pisani oblik upravnog ugovora izričito propisuje i paragrafom 57.njemačkog Zakona o upravnom postupku.Predmet upravnog ugovora je izvršenje prava i obveza utvrđenih u rješenjukojim je riješena upravna stvar.Upravo je zbog ovoga elementa predmet regulacije upravnog ugovora vrlospecifično postavljen te uvijek unaprijed određen jednostranom odlukomjavnopravnog tijela. Štoviše, to znači da se ugovor može sklopiti tek po okončanjupostupka provedenog sukladno zakonu i donesenog jednostranog akta. U praviluće se raditi o upravnom aktu kojim se temeljem unaprijed određenih i objektivnihkriterija odabire najpovoljnija ponuda, odnosno ponuditelj, te se tako odabranomponuditelju nudi sklapanje upravnog ugovora. Prema ovome konceptu upravniugovor je samo sredstvo uređenja izvršavanja prava i obveza o kojima je odlučenopojedinačnim aktom.Dakle, sklapanje upravnih ugovora temelji se na upravnom aktu. Pritom,sukladno posebnim zakonima, postoji obveza tijela javne vlasti da o namjerisklapanja upravnog ugovora uvijek obavijesti javnost. Obavještavanje javnosti,rezultat je francuske vrlo iscrpne pravne prakse Državnog savjeta koji je izričito utvrdio da se o ugovorune može govoriti kao o upravnom ugovoru, ako je sklopljen između dvije privatne osobe, čak ni kadajedna od njih istupa u općem interesu.480

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.odnosno svih zainteresiranih osoba, obavlja se objavom javnog natječaja ilipoziva na dostavu ponuda, a cilj ovoga postupka je izabrati natjecatelja kojiće na najbolji i najpovoljniji način izvršavati ugovorne obveze, sve u skladu snačelom konkurentnosti i jednakosti sudionika postupka nadmetanja. Stoga, uizboru druge ugovorne stranke tijelo javne vlasti mora voditi računa ponajprije onjezinim sposobnostima da izvrši ugovornu obvezu, ali i o financijskim uvjetimapod kojima se ugovornu obvezu obvezala izvršiti.Hrvatski je zakonodavac izričito propisao kako upravni ugovor ne smije bitiprotivan izreci rješenja i prinudnim propisima, ali i da ne smije biti sklopljenniti protivno javnom interesu ili na štetu trećih osoba. Tako primjerice, ukolikosadržaj upravnog ugovora ima pravni učinak na prava trećih osoba, kako bi biovaljan, ove osobe moraju dati suglasnost na takav ugovor. Ova odredba preuzetaje iz njemačkog prava, gdje paragraf 58. stavak 1. Zakona o upravnom postupkuodređuje da će javnopravni ugovor koji može štetiti pravu neke treće osobe bitivaljan, samo ako je ta treća osoba dala pisanu suglasnost za njegovo sklapanje.Upravni ugovor ima pravni učinak samo među strankama3. Ništetnost upravnog ugovoraPrema novom Zakonu o općem upravnom postupku upravni je ugovor ništetaniz dva razloga: prvo, ako je protivan rješenju radi izvršenja kojeg je sklopljen, idrugo, iz razloga ništetnosti propisanih zakonom koji uređuje obvezne odnose 11 .Upravni ugovor je ništetan i kad je ništetan dio toga ugovora, osim ako bi ugovorproizvodio pravne učinke i bez tog dijela.Ništetnost upravnog ugovora utvrđuje sud nadležan za upravne sporove natemelju tužbe stranke ili javnopravnog tijela. Ništetan upravni ugovor ne proizvodipravne posljedice.4. Izmjena upravnog ugovoraZakonom o općem upravnom postupku je predviđena mogućnost naknadneizmjene upravnog ugovora, pod određenim uvjetima. Prvo, mora se raditi isključivoo promijenjenim okolnostima nastalih nakon zaključenja upravnih ugovora, kojise nisu mogli predvidjeti u momentu sklapanja ugovora, a zbog kojih bi ispunjenjeobveze za jednu ugovornu stranu postalo bitno otežano. Uz taj uvjet, izmjena jeupravnog ugovora moguća jedino suglasnošću ugovornih strana.U privatnopravnim ugovorima stranke načelno uvijek mogu dogovorompromijeniti prvotni ugovor. Međutim, kako upravni ugovor s jedne strane uvijeksklapa javnopravno tijelo radi ostvarivanja ciljeva od interesa za cijelu zajednicu,i to još u pravilu sukladno pravilima o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja,11Prema Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05. i 41/08.) ništetan je ugovor kojije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenogpravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje štodrugo. (čl. 322.)481

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.javnopravno tijelo prilikom omogućavanja izmjene ugovora ne smije naškoditiniti zajednici u ime koje je takav ugovor sklopilo niti pravima trećih osoba koje susudjelovale u postupku nadmetanja koji je prethodio sklapanju ugovora. Konačno,ne smije se smetnuti s uma i da je upravni ugovor sklopljen temeljem upravnogakta te da uređuje upravo izvršavanje prava i obveza propisanih aktom. Stoga biizmjena ovoga ugovora preko granica propisanih upravnim aktom mogla dovestii do njegove ništavosti. Kada bi javnopravno tijelo moglo slobodno odstupati ododredbi ugovora time bi moglo oštetiti prava trećih osoba koje su sudjelovale upostupku donošenja akta, baš kao i javni interes. Stoga se može ustvrditi kakobi naknadna izmjena ugovornih odredbi koje se odnose na iznose naknada,vrijeme trajanja ugovora, podjelu rizika ili neki drugi bitni dio relevantan za izborugovorne strane bilo potpuno suprotno transparentnosti i objektivnosti provedenogpostupka nadmetanja u kojem je izabrana osoba s kojom je ugovor sklopljen, pa setako to niti ne smije dopustiti. Iz tog je razloga pri izmjenama upravnog ugovorajavnopravno tijelo značajno ograničeno te se neke odredbe upravnog ugovoramogu izmijeniti samo kada su kumulativno ispunjene pretpostavke navedene učlanku 152. Zakona.Međutim, i u takvim slučajevima treba biti vrlo oprezan kad je u pitanjuizmjena upravnog ugovora. Istina, različite europske smjernice i drugi akti ododjeli ugovora o javnim nabavama, kao i određene odredbe koje se odnose nakoncesije, odnosno na različite oblike javno-privatnog parnterstva dozvoljavajupod određenim uvjetima dodjelu naknadnih dodatnih radova, odnosno pružanjedodatnih usluga dobavljačima odnosno koncesionarima.Treba istaći da je europska sudska praksa restriktivna u pogledu mogućnostinaknadne izmjene ugovora o javnoj nabavi, koncesiji ili JPP. Brojne su presudeeuropskog Suda pravde, kao i Suda prve instance, prema kojima naknadnomizmjenom takvog ugovora povrijeđuju se temeljna načela o tržišnom natjecanju,ponajprije načela jednakog tretmana i transparentnosti. Izmjenom upravnogugovora mogu se izigrati pravila i kriteriji javnog natjecanja za dobivanje takvogugovora.Nadalje, slijedom odredbi Zakona o općem upravnom postupku, ako sejavnopravno tijelo i stranka o izmjeni ugovora ne suglase, ili ako javnopravnotijelo ili treće osobe uključene u upravni ugovor na takvu izmjenu ne pristanu,javnopravno tijelo ima ovlast jednostrano raskinuti ovaj ugovor. Stoga se možezaključiti kako uvjete izmjene upravnog ugovora svakako određuje ponajprijejavnopravno tijelo, pri tome naravno štiteći javni interes, ali uvijek samo tolikokoliko je nužno kako bi se što manje ugrožavala prava stranaka. Štoviše, akodo ugrožavanja ovih prava dođe, privatna osoba svakako treba imati pravo nanaknadu štete.Iako se ovako ograničeno pravo izmjene upravnog ugovora, posebno s pri tomevrlo izraženim jednostranim ovlastima javne vlasti može činiti po stranke vrlotegotnom značajkom upravnog ugovora, upravo je ovo, uz posebnu ovlast raskidai najznačajnije obilježje francuskog pravnog uređenja ove vrste ugovora. Pravo482

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.javne vlasti da tijekom ugovornog odnosa u svrhu ostvarivanja ciljeva od općeginteresa i postupanja sukladno načelu prilagodljivosti, učinkovitosti i zaštite života,zdravlja i imovine građana jednostrano izmijeni neku od ugovornih odredbi jednoje od najvažnijih obilježja upravnih ugovora u francuskom pravu. Tako, tijelojavne vlasti, kao ugovorna stranka, ima ovlast jednostrano izmijeniti neke odredbeugovora o koncesiji, kako bi odgovorilo novim potrebama javnoga interesa, a dopromjene kojih je došlo nakon sklapanja ugovora o koncesiji. Ova ovlast, što je vrloznačajno, ne proizlazi iz sadržaja neke odredbe konkretno sklopljenog upravnogugovora, već je rezultat općih načela francuskog upravnog prava. To znači da ćetijelo javne vlasti, bez obzira na činjenicu je li takvu klauzulu ugradilo u upravniugovor ili nije, u određenim slučajevima moći, potpuno zakonito, jednostranoizmijeniti neke njegove odredbe. Štoviše, francusko pravo tijelu javne vlasti nitine dopušta da se ugovorno odrekne ovlasti jednostrane izmjene nekih ugovornihodredbi, koje mu pravo priznaje. 12 Ovo pravilo svakako bi trebalo imati u vidu iu primjeni odredbi o upravnim ugovorima hrvatskog Zakona o općem upravnompostupku, posebno stoga što zakonom nije izričito propisano.Međutim, u tim slučajevima, druga ugovorna stranka u Francuskoj ipak nijeostavljena bez pravne zaštite i bez obeštećenja, a o kojem pitanju je francuskopravo danas zasigurno najpotpunije pravno razradilo cijeli niz mogućih slučajeva.Kako izmjena ovih odredaba najčešće rezultira uvećanjem troškova drugeugovorne strane, u francuskom pravu pružena joj je mogućnost da se zaštitiod jednostranih izmjena ugovornih odredbi, pozivajući se na pravo „očuvanjafinancijske ravnoteže ugovora“. Dakle, ukoliko se „financijska ravnotežaugovora“ naknadnom jednostranom izmjenom neke ugovorne odredbe naruši,druga ugovorna stranka ovlaštena je potraživati naknadu od tijela javne vlasti,kako bi se financijska ravnoteža ugovora ponovno uspostavila. Ukoliko sedruga ugovorna stranka o plaćanju ove naknade ne uspije sporazumjeti s tijelomjavne vlasti, naknadu može utuživati pred upravnim sudom. No, pri odlučivanjuo naknadi upravni je sud dužan najprije ocijeniti, je li konkretna jednostranaizmjena neke ugovorne odredbe, zakonita ili nije, te će tek temeljem ove odlukeodlučiti o obvezi plaćanja naknade tijela javne vlasti i njezinom iznosu. 13 Poredprava očuvanja financijske ravnoteže ugovora, u francuskom pravu vrlo je važnospomenuti i teoriju fait du prince i teoriju imprévision koje također imaju značajnuulogu pri izmjeni okolnosti tijekom važenja upravnih ugovora. 1412Vidi npr. Conseil d’Etat, Recueil de jurisprudence 21. March 1910., Compagnie générale françaisedes tramways.13Više vidi u Brown, Bell, op. cit., str. 206. Državni savjet u više navrata je utvrdio da su naknadnejednostrane izmjene neke ugovorne odredbe zbog promjene okolnosti nakon sklapanja ugovora okoncesiji za opskrbu plinom, električnom energijom ili vodom, a kojima su koncesionari stekli monopolnipoložaj na tržištu, zakonite. Vidi npr. Conseil d’Etat, Recueil de jurisprudence 12. May 1933., Compagniegenerale des eaux ili Conseil d’Etat, Recueil de jurisprudence 10. janvier 1902., Compagnie Nouvelle dugaz de Deville-les-Rouen.14Teorija fait du prince uređuje slučajeve kada je „financijska ravnoteža ugovora“ narušenapoduzimanjem određene radnje od samog tijela javne vlasti, koja nije povezana s odredbama konkretnogupravnog ugovora, ali ima pravni učinak na izvršavanje prava i obveza druge ugovorne stranke. Stoga,ukoliko se neki opći akt tijela javne vlasti u Francuskoj primjenjuje na sve građane, ugovorna stranka483

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.4845. Raskid upravnog ugovoraKako je najvažnije obilježje upravnih ugovora jednostrana mogućnost njihovaraskida, i ovo je pitanje detaljno uređeno novim Zakonom o općem upravnompostupku.Tako je propisano da javnopravno tijelo rješenjem može raskinuti upravniugovor u tri slučaja. Prvi slučaj je kada javnopravno tijelo ili treće osobe uključene uupravni ugovor ne pristanu na njegovu izmjenu. Drugi slučaj jednostranog raskidaje kada stranka ne ispunjava njime preuzete obveze, u kom slučaju javnopravnotijelo ima pravo i na naknadu pretrpljene štete. Konačno, javnopravno tijelo možejednostrano raskinuti upravni ugovor i kada je to potrebno radi otklanjanja teškei neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bimoglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.Javnopravno tijelo upravni ugovor raskida rješenjem u kojem, zbog zaštiteprava druge ugovorne stranke, moraju biti navedeni i obrazloženi razlozi raskida iodređen iznos štete ukoliko je ona javnopravnom tijelu pričinjena. Protiv rješenjao raskidu upravnog ugovora može se pokrenuti upravni spor.6. Prigovor na upravni ugovorPravna zaštita druge ugovorne stranke upravnog ugovora u novom je ZUP-uosigurana ponajprije kroz institut prigovora. Tako stranka može izjaviti prigovorzbog neispunjavanja ugovornih obveza javnopravnog tijela iz upravnog ugovora.Prigovorom se, naravno, može tražiti i naknada štete nastale neispunjavanjemkoja je njegovim donošenjem našla u nepovoljnijem položaju od onoga kada je sklopila ugovor, ovlaštenaje od tijela javne vlasti potraživati naknadu pretrpljene štete ili zahtijevati odobrenje za povećavanjemnaknade koju ubire od korisnika. Vidi Conseil d’Etat, Recueil de jurisprudence 14. février 1936., Villede Paris, te Conseil d’Etat, Recueil de jurisprudence 9. March 1928., Compagnie des scieries africaines.Doktrina imprévision odnosi se na slučajeve u kojima su se, nakon sklapanja upravnog ugovora, okolnostitj. uvjeti pod kojima je ugovor sklopljen, toliko promijenili, da je izvršenje ugovora za neku od ugovornihstranaka postalo „neekonomično“. Bitno je naglasiti da su ove izvanredne okolnosti zbog kojih je drugojugovornoj stranci postalo neekonomično izvršavati ugovor, nastupile nakon sklapanja upravnog ugovora,a nisu povezane s radom javne vlasti. Ukoliko u upravnom ugovoru nema odredbi koje uređuju postupanjeu takvim okolnostima, druga ugovorna stranka može tražiti njegov raskid. Međutim, u tom slučaju tijelojavne vlasti može odbiti raskinuti upravni ugovor te prisiliti drugu ugovornu stranku da nastavi izvršavatisvoje ugovorne obveze. No, ona je tada ovlaštena na naknadu svih nepredviđenih troškova, koje joj tijelojavne vlasti treba isplatiti. Zanimljivo je spomenuti da su francuski upravni sudovi redovito inzistirali nanastavku izvršavanja obveza druge ugovorne stranke u svim slučajevima kada je to bilo u javnom interesu.Brown i Bell naglašavaju kako je doktrina imprévision bila dobro sredstvo zaštite prava druge ugovornestranke upravnog ugovora u vrijeme inflacije i čestog pada novčane vrijednosti. Međutim, danas se na njurijetko poziva. Razlog tome je što stranke same, u upravnim ugovorima, npr. klauzulama o promjeni cijenei sl., uređuju ovakve situacije. Brown, Bell, op. cit., str. 209. Vidi i Conseil d’Etat, Recueil de jurisprudence2. April 1960., Pedard. Međutim, doktrina imprévision ne smije se poistovjetiti sa slučajem više sile (franc.force majeure). Ovdje nije postalo nemoguće, zbog činjeničnog ili pravnog osnova, izvršavati ugovorneobveze, već druga ugovorna stranka upravnog ugovora, kako bi ostvarila pravo na naknadu nepredviđenihtroškova, mora samo dokazati narušavanje „financijske ravnoteže ugovora“. Dakle, sukladno doktriniimprévision, stranka nema pravo inzistirati na jednostranom raskidu ugovora, već, ako tijelo javne vlastismatra da je to u javnom interesu, mora nastaviti izvršavati svoje ugovorne obveze. No, ukoliko drugaugovorna stranka praktično prestane izvršavati obveze preuzete upravnim ugovorom, tijelo javne vlastimože tu javnu uslugu nastaviti pružati u vlastitoj režiji.

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.ugovora. Izjavljuje se i predaje tijelu koje na temelju zakona obavlja nadzor nadjavnopravnim tijelom s kojim je stranka sklopila upravni ugovor, što znači da ovajprigovor, unatoč nazivu, nije remonstrativan već devolutivan pravni lijek.O prigovoru se odlučuje rješenjem protiv kojeg se može pokrenuti upravnispor. Dakle, prije traženja sudske zaštite Zakon je ovakvim rješenjem omogućioda uprava najprije sama pokuša ispraviti nepravilnosti u svojem radu kako bi seizbjegao upravni spor. Stoga ovo rješenje svakako treba sagledati u kontekstubržeg ostvarivanja prava stranaka, ali uz uvijek Ustavom zajamčeno pravo sudskezaštite. Stavljanje rješavanja sporova vezanih uz upravne ugovore u nadležnostspecijaliziranog upravnog sudstva, svakako je velik korak unaprijed u kvalitetirješavanja.Rješavanje sporova vezanih uz upravne ugovore u nadležnosti je upravnihsudova i u usporednom pravu. U Francuskoj je nakon reforme upravnog pravosuđai upravnih sporova 1953. godine određeno da u sudskim postupcima o upravnimstvarima u prvom stupnju odlučuju upravni sudovi. Tako su u nadležnost upravnihsudova stavljeni i sporovi iz upravnih ugovora. U drugom stupnju sporoveiz upravnih ugovora rješava Državni savjet. On u prvome stupnju odlučujesamo iznimno, u određenim slučajevima kao što su primjerice upravni ugovorikoje izvršava strana osoba ili koji se odnose na tzv. „prekomorske teritorije“i sl. Sporovi iz upravnih ugovora u Francuskoj rješavaju se kao sporovi punejurisdikcije. Tako ovdje sudovi mogu odlučiti i o zahtjevu za naknadu štete iliraskidu ugovora i sl. 15 Sporovi vezani uz javnopravne ugovore u nadležnosti suupravnih sudova i u Njemačkoj. 16ZaključakUvođenje upravnih ugovora u hrvatsko opće upravnopostupovno zakonodavstvovrlo je korisno za rješavanje brojnih otvorenih pitanja vezanih uz upravne ugovorekoji se sklapaju u hrvatskoj upravnoj praksi, a kojih, kao što je vidljiv iz naprijednavedenog, ima napretek.Dakle, kao što se iz navedenih odredbi može zaključiti hrvatski zakonodavacprepoznao je potrebu za normiranjem upravnih ugovora u hrvatskom pravnomsustavu te je najprikladnijim mjestom za ovo odabrao novi tekst Zakona o općemupravnom postupku. Međutim, zakonodavac je odlučio urediti pitanja upravnihugovora samo na načelnoj razini, dok je sve specifičnosti ostavio u reguliranjeposebnim zakonima. Razradu upravnih ugovora učinio je prema uzoru nausporedna prava koja već dugi niz godina ovu specifičnu vrstu ugovora imajupravno razrađenu. Zakonodavac se ponajprije vodio primjerima iz francuskogprava, koje trenutno ima najrazrađeniji sustav ovih ugovora, no neka dobra rješenja15Borković, Upravni, op. cit., str. 431..16Ovdje Zakon o upravnim sudovima, Verwaltungsgerichtsordnung, Bundesgesetzblat I, s. 686/1991.i 2840/2007., paragrafom 6. propisuje nadležnost upravnih sudova za sve sporove javnog prava koji nisuustavnog karaktera i koji nisu saveznim zakonom izričito povjereni nekom drugom sudu.485

Prof. dr. sc. Damir Aviani, Doc.dr. sc. Dario Đerđa: Aktualna pitanja pravnog uređenja upravnih ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 475.-486.preuzeo je i iz njemačkog pravnog sustava. Ujedno se čini korisnim usvajanjetzv. konzervativnijeg koncepta upravnih ugovora, koji se poprilično približavafrancuskoj pravnoj regulaciji ovih ugovora, a koji otvaraju mogućnost sklapanjaupravnih ugovora samo u svezi s izvršavanjem prava i obveza podijeljenih upravnimaktom i to samo kada to pravo propisuje. Time se preliminarno onemogućujezlouporaba pri sklapanju ovih ugovora do koje bi moglo doći kada bi javnopravnotijelo, bez zakonskih ograničenja, ugovorno moglo disponirati javnopravnimovlastima, a što je i pravnoteorijski vrlo dvojbeno. No, da bi upravni ugovor kaopravni institut zaživio u hrvatskoj upravnoj praksi, osim općih odredaba sadržanihu novom Zakonu, hrvatski zakonodavac trebao bi i posebnim zakonima predvidjetimogućnost sklapanja takvih ugovora i u drugim slučajevima kada njihovosklapanje smatra nužnim, a neke odredbe posebnih zakona koji sada uređujusklapanje ugovora u svrhu izvršavanja prava i obveza utvrđenih u upravnom aktutrebao bi prilagoditi novom općem pravnom režimu ovih ugovora.Current issues on the legal regulation ofadministrative contracts in Croatian lawThe General Administrative Procedure Act of 2009 represents a significant novelty to Croatianadministrative procedural legislation. Among other things, for the first time, it brought about theimplementation and general legal regulation of administrative contracts in the Republic of Croatia.This law in particular regulates numerous issues on administrative contracts such as the conditions forcontracting and consideration, validity, contractual changes, termination and finally administrativeprotection for parties when the public legal bodies do not fulfil their contractual obligations. Also,the demands from the acquis communautaire are compared with the Croatian normative solutionsregarding administrative contracts.Key words: administrative contracts, legal regulation, Croatian law486

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.Dr. sc. Đorđe Gardašević,asistent Pravnog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuPRAVO NA JAVNO OKUPLJANJE U HRVATSKOM IKOMPARATIVNOM PRAVUUDK:342.727Pregledni znanstveni radPrimljeno: travanj 2011.Kao jedno od temeljnih prava i sloboda, pravo na javno okupljanje zajamčeno je nizommeđunarodno-pravnih dokumenata te nacionalnih ustava. U ovom se radu daje prikaz komparativnihnačina pravne regulacije toga prava u tri države (Francuska, Sjedinjene Američke Države, RepublikaHrvatska). Osnovna pitanja analize u tom su smislu: povezanost prava na javno okupljanje i mirniprosvjed sa slobodom izražavanja; problem prostora namijenjenog održavanju javnog okupljanja;te ustavne mogućnosti njegovih ograničenja u pogledu zabrane, sprječavanja i prekida. Normativnapostavka rada sadržana je u tezi da su komparativna iskustva (barem na razini općih kategorijaanalize) neposredno relevantna i za procjenu hrvatskog ustavnopravnog i zakonskog uređenja pravana javno okupljanje.Ključne riječi: pravo na javno okupljanje, mirni prosvjed, ljudska prava islobode, javni forumI. UVODDa pravo na javno okupljanje i njemu ekvivalentna mogućnost prava nademonstriranje, odnosno protest u pogledu određenih pitanja iz javne sfere, možebiti vrlo učinkovito oruđe u situacijama otvorenog protivljenja državnoj politici,još jednom u povijesti su vrlo jasno pokazali nedavni proljetni događaji u čitavomnizu sjevernoafričkih država, ali i šire (Tunis, Egipat, Libija, Sirija, Jemen). Unekim od tih država, štoviše, upravo slijedom masovnih demonstracija, došloje do padova režima koji su vladali desetljećima, dok je u drugima – barem utrenutku pisanja ovoga teksta – situacija još uvijek neizvjesna, ali se lako možepretpostaviti da će u konačnici doći do sličnoga ishoda.Ipak, pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed ne treba isključivo sagledavatikao instrument izvanredne ili krizne represije određene nezadovoljne društvenemanjine ili većine, nego prije svega kao jedno od temeljnih ljudskih prava i slobodakoje sasvim prikladno služi provođenju određene demokratski artikulirane javnerasprave. U tom smislu, ono i jest zaštićeno brojnim međunarodnim dokumentimai nacionalnim ustavima pojedinih država. 1 Potpuno u skladu s najboljim tradicijamasuvremenog svijeta, i hrvatski ustavnopravni poredak ovom je pravu dao posebno1Na razini relevantnih izvora međunarodnog prava, vidi: Opća deklaracija o pravima čovjeka (članak20.); Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (članak 21.); Povelja temeljnih prava Europskeunije (članak 12.); Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 11.).487

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.mjesto. 2 U načelnom smislu, može se konstatirati kako pravna regulacija pravana javno okupljanje u Republici Hrvatskoj slijedi osnovne standarde koje mudiktira tekst i praksa Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda,primarno relevantan međunarodno-pravni izvor u ovom segmentu, u vrijeme dokHrvatska još uvijek nije članica Europske unije. 3 Slično tome, preliminarno bi semoglo zaključiti i kako pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed i u praktičnomsmislu ima svoje mjesto u hrvatskom javnom diskursu, za sada, čini se, ipak bezvećih problema.Zadatak svake znanstvene analize, međutim, nužno proizlazi iz potrebepostulacije kritičkog diskursa određenog rješenja, uz istovremeno „neslaganje“ spostojećim stanjem, a iz toga ujedno slijedi i potreba određene anticipacije rješenjabudućih mogućih i problematičnih situacija. U sasvim praktičnom kontekstu,možda jedna od najuočljivijih činjenica vezanih uz pravo na javno okupljanjeu hrvatskom ustavnom poretku je najprije jedan izniman deficit ustavnosudskeprakse. 4 Dok s jedne strane ta činjenica sama po sebi uopće ne mora značitida se u hrvatskom kontekstu pravo na javno okupljanje ne provodi ili ne štiti,već vjerojatnije, upravo suprotno, može značiti da je ono prikladno zaštićeno iustavnopravno neproblematično – s druge strane ovo područje ipak je znanstvenointrigantno i analitički zanimljivo.Čini se kako iz hrvatskog rakursa osobiti razlog tome proizlazi iz jednogposebnog rješenja Zakona o javnom okupljanju koji, između ostaloga, zabranjujepravo na javno okupljanje na prostoru koji se nalazi „ – najmanje 100 metara odobjekata u kojima su smješteni ili zasjedaju Hrvatski sabor, Predsjednik RepublikeHrvatske, Vlada Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske.“ 5 Pravona javno okupljanje, dakako, ne spada u kategoriju aspolutno zaštićenih temeljnihljudskih prava i sloboda (kao, primjerice, pravo na život 6 ) i kao takvo podložnoje ustavnim kriterijima valjanih ograničenja 7 , pa u tom smislu i sam Zakon o2Vidi članak 42. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10).3Za širi prikaz kompatibilnosti prava na javno okupljanje i mirni prosvjed kako su oni uređeniUstavom Republike Hrvatske i hrvatskim Zakonom o javnom okupljanju s kriterijima Europskekonvencije, vidi, primjerice: Gardašević, Đ., Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi te slobodaokupljanja i udruživanja: čl. 9. i čl. 11. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,u: Usklađenost hrvatskog zakonodavstva i prakse sa standardima Europske konvencije za zaštitu ljudskihprava i temeljnih sloboda, Radačić, I. (ur.), Centar za mirovne studije, Zagreb (2011.), na str. 126.-151..Za načelno afirmativno stajalište u vezi sukladnosti između međunarodnih standarda te hrvatskih ustavnihjamstava ljudskih prava i sloboda, vidi također: Smerdel, B., Načela Opće deklaracije o ljudskim pravimai hrvatski Ustav, Zbornik PFZ, 48 (6), (1998.), str. 733.-737.; Smerdel, B., Ustav, međunarodno pravo ipolitička kriza – Problemi zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj i međunarodni mehanizmi, Zakonitost (47),(1993.), broj 8-12, na str. 504.-506..4U tom smislu, u vrijeme pisanja ovoga teksta, službeni pretraživač baze podataka Ustavnog sudaRepublike Hrvatske u vezi relevantne prakse provođenja članka 42. Ustava Republike Hrvatske navodisvega 3 odluke. Vidi: www.usud.hr, pristup 16. svibnja 2011.. Također, Europski sud za ljudska pravaVijeća Europe ne navodi niti jedan slučaj protiv Republike Hrvatske. Vidi: http://www.echr.coe.int/echr/en/header/case-law/hudoc/hudoc+database/, pristup 23. svibnja 2011. godine.5Vidi članak 11. Zakona o javnom okupljanju (Narodne novine 128/99, 150/05).6U tom smislu, vidi članak 21. i članak 17. Stavak 3. Ustava Republike Hrvatske.7Vidi članak 16. i članak 17. Ustava Republike Hrvatske.488

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.javnom okupljanju čini određene kategorizacije prostora na kojima se ono možeuživati ili izvršavati. Ipak, za razliku od tih potonjih slučajeva, u citiranom seprimjeru radi o potpuno specifičnoj situaciji koja potencijalno otvara pitanje samebiti prava na javno okupljanje i mirni prosvjed. To je pravo, naime, koncepcijskiizravno povezano sa slobodom izražavanja 8 koja, između ostaloga, legitimnouključuje i pravo izražavanja neslaganja s državnom ili uopće javnom politikom.Nadalje, u tom kontekstu, definicija mogućih „adresata“ kojima se upućuju porukesadržane u mirnom prosvjedu, a izražene kroz javno okupljanje, po prirodi stvaripodrazumijeva i najviše državne institucije vlasti. Konačno, kako svaki javnidiskurs u kojemu su sudionici takvoga dijaloga međusobno udaljeni potencijalnoriskira određenu neučinkovitost, problem prostora na kojemu se održava javnookupljanje i mirni prosvjed zapravo se javlja kao jedno od normativno ključnihnjegovih pitanja, na što jasno upućuju i komparativna iskustva. 9 Osim suštinskepovezanosti prava na javno okupljanje i mirni prosvjed sa slobodom izražavanja,te problema „javnog prostora“ ili „javnog foruma“, kao osnovna domenapotrebne analize na ovom se mjestu prikazuju one vrste ograničenja javnogokupljanja od strane vlasti koje proizlaze iz različitih načina njegove prethodnezabrane (ili sprječavanja) te, analogno, prekida. 10U skladu s time, ovako detektirana „ključna pitanja“ prava na javno okupljanjei mirni prosvjed u tekstu koji slijedi razmatraju se iz rakursa njegove pravne8U istom smislu navodi i B. Smerdel: „(pravo na javno okupljanje) je jedno od temeljnih ljudskihprava i uvjet za funkcioniranje demokratskog političkog sustava. Pojedinci se imaju pravo okupljati iizražavati svoja stajališta putem manifestacija, zborovanja, javnih skupova i rasprava, pa i demonstracija,ali pod uvjetom da takvo okupljanje bude održano uz poštivanje javnog reda i mira i opće sigurnosti ljudii imovine.“ Vidi: Smerdel, B. i Sokol, S., Ustavno pravo, četvrto neizmijenjeno izdanje, Narodne novined.d., Zagreb, 2009., na str. 144.. Pored toga, o istome u kontekstu Europske konvencije za zaštitu ljudskihprava i temeljnih sloboda, vidi: Reid, K., A Practitioner’s Guide to the European Convention of HumanRights, Sweet & Maxwell, London, 1998., na str. 224.. U tekstu koji slijedi o ovome se također razmatra uvezi s pravnim sustavima Francuske, Sjedinjenih Američkih Država i Republike Hrvatske.9To vjerojatno najbolje ilustrira američko iskustvo koje je takve slučajeve praktično i doktrinarnovrlo jasno definiralo u okvirima tzv. teorije „javnog foruma“ (Public Forum Theory), o čemu će više riječibiti u narednom tekstu. Pored toga, određene normativno određenje kako predstavnička tijela moraju biti„u blizini“ javnosti, jasno je artikulirano u odluci jednog nižeg američkog federalnog suda u predmetuJeannette Rankin Brigade et. al. v. Chief of Capitol Police et al. iz 1972. godine. Tu je odluku naknadnopotvrdio i Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država. O tome također više u narednom tekstu.10Na esencijalnu opasnost uloge prethodne zabrane u smislu slobode izražavanja, odnosno pravana javno okupljanje, upućuju dva ilustrativna primjera. Kritizirajući englesku praksu nametanja obvezeprethodne autorizacije publikacija namijenjenih tiskanju, W. Blackstone je obrazlagao: „Podrediti tisakrestriktivnim ovlastima davatelja licence znači podrediti cjelokupnu slobodu mišljenja pristranostijednog čovjeka, pri čemu se od njega stvara arbitraran i nepogrešiv sudac za sva kontroverzna pitanjau vezi učenja, religije i vladavine.“ Citirano prema: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law,Foundation Press, New York, 14th edition (2001), na str. 957.. S druge strane, B. Smerdel u tom pogleduupućuje na opći problem učinkovite provedbe ustavnih jamstava prava i sloboda: „Na temelju zahtjevada okupljanje bude mirno i sigurno, zakonom se zahtijeva prethodna prijava namjere održavanja javnogskupa redarstvenim vlastima uz odredbu da je, ako te vlasti ne interveniraju, skup slobodno održati…Režim dozvole, u kojem svaki javni skup unaprijed trebaju odobriti redarstvene vlasti, bio bi suprotanduhu demokratskog društva, kao i cjeline ustavnih jamstava političkih sloboda i prava.“ Vidi: Smerdel,B., Temeljne značajke ustavnog poretka Republike Hrvatske na dvadesetu obljetnicu „Božićnog ustava“,u: Ustav Republike Hrvatske, šesnaesto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Novi informator, Zagreb (2010.),na str. 124..489

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.regulacije u Francuskoj, Sjedinjenim Američkim Državama te u RepubliciHrvatskoj. Inicijalna pretpostavka ovoga rada je da su komparativna iskustva utom pogledu – barem na razini općih kategorija analize – relevantna i za prosudbuhrvatskog slučaja. Ujedno, normativno opravdanje te pretpostavke sadržano je uuvjerenju kako se pojam temeljnih, ustavno zajamčenih prava i sloboda ne smijesagledavati isključivo iz rakursa jednog određenog nacionalnog poretka, odnosnou uvjerenju da prava i slobode po prirodi stvari u cijeloj svojoj komparativnojširini provociraju ista ili vrlo slična pitanja. 11Pored toga, na određenim mjestima ovoga rada daju se i relevantne napomeneu vezi povijesno-pravnog razvoja prava na javno okupljanje i mirni prosvjed,prvenstveno iz razloga da se na taj način detektira predstavlja li to pravo u određenojdržavi u definicijskom smislu „temeljno pravo ili slobodu“ (koje sukladno tomeuživa i posebnu razinu pravne zaštite, bilo putem regulacije u formi organskihzakona ili kroz obvezu provođenja strožih kriterija ustavnosudskog nadzora).II. FRANCUSKASlično kao i cjelokupni razvoj ustavnog prava od 1789. godine nadalje, pravo najavno okupljanje u francuskoj se povijesti razvija kroz različite faze koje preciznoodražavaju ključne odrednice poimanja slobode. Deklaracija o pravima čovjekai građanina ga ne spominje što se, između ostaloga, može tumačiti kao rezultatodbijanja nove građanske klase te epohe da prihvati mogućnost eventualnogpovratka na koncepciju „korporacija“ koje su postojale u Starom režimu 12 ilipak kao posljedica jednog sasvim načelnog „individualizma“ karakterističnogza samu Deklaraciju. 13 Ipak, sama regulacija prava se pojavljuje upravo u tomrazdoblju, najprije u dekretu od 14. prosinca 1789., a potom u ustavima iz 1791.i 1793. te konačno onom iz 1848. godine. 14 Tako Ustav iz 1791. godine u Glavi I.odjeljak 2. jamči slobodu građana da se okupe „mirno i bez oružja, uz poštivanjezakonskih ograničenja“, Deklaracija o pravima čovjeka i građanina od 24. lipnja1793. godine u članku 1. točka 7. jamči „pravo mirnog okupljanja“, dok Ustav iz1848. godine u Glavi II. točka 8. propisuje: „Građani imaju pravo udruživanja,mirnog i nenaoružanog okupljanja, peticije i izražavanja mišljenja putem tiska ili11Utoliko se metodološki čini prikladnim kao uzorak analize uzeti primjere dviju država za koje seuobičajeno uzima da pripadaju dvjema različitim pravnim tradicijama.12U tom su smislu od ključnog značaja navodi francuske doktrine koja tumači kako u to vrijeme nijepostojala jasna distinkcija između povremenih, odnosno trenutnih s jedne i trajnih okupljanja s drugestrane, dakle između okupljanja u užem smislu riječi te udruživanja u različite „korporacije“ karakterističneza razdoblje Starog režima, prema kojima je novo građanstvo izražavalo jasan antagonizam zbog činjeniceda je njima „jednoj velikoj skupini populacije bio onemogućen pristup određenim profesijama“ što se„smatralo instrumentom opresije jedne privilegirane manjine prema većini građana.“ Vidi: Colliard,C-A. i Letteron, R., Libertés publiques, 8 e édition, Éditions Dalloz, Paris, 2005., na str. 495..13Vidi: Rivero, J., Les libertés publiques – 2/Le régime des principales libertés, Presses universitairesde France, Paris (1977.), na str. 360..14Vidi: Lebreton, G., Libertés publiques et droits de l’homme, Armand Colin Editeur, Paris (1995.),na str. 420.490

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.na drugi način.“. 15U tom je kontekstu iznimno zanimljiva kvalifikacija po kojoj pravo najavno okupljanje predstavlja „dijete Revolucije“ koje je „nastalo spontano u„klubovima“ i na ulici, prije nego što je uspostavljeno tekstovima.“ 16 Interesantnoje, međutim, da je bitna uloga koju su različiti „klubovi“ odigrali u ranim fazamaRevolucije također dovela do sasvim suprotnog učinka, naime do njihove potpunezabrane Ustavom iz godine III. 17 Još interesantnije je, i za poimanje povijesnograzvoja francuske ustavnosti u području prava i sloboda, odbijanje reakcionarnihustavnih dokumenata da pravu na javno okupljanje priznaju poseban status. 18Francuski ustavi iz 1946. i 1958. godine ne spominju pravo na javno okupljanjepa je njegov status time i dalje reguliran dvama starim zakonima iz 1881. te 1907.godine te jednom uredbom iz 1935. godine. 19Kroz ovakvu se specifičnu situaciju nadalje odražava osnovni dualitet definicijaprava na javno okupljanje u francuskom pravnom poretku, koje razlikuju pravona javno okupljanje u užem smislu riječi (liberté de réunion) s jedne te pravo nademonstriranje (liberté de manifestation) s druge strane. 20 U tu je svrhu prikladnoprikazati kako se definicije prikazuju kroz pozitivno pravo, kroz sudsku praksu tekroz relevantnu doktrinu.Pravo na javno okupljanje (liberté de réunion), dakle definirano je Zakonomo slobodi okupljanja (Loi sur la liberté de réunion) od 30. lipnja 1881. godine,15Integralne tekstove ovih francuskih ustavnih dokumenata vidi u: Berlia, G., Duguit, L., Monnier,H., Bonnard, R., Les constitutions et principales lois politiques de la France depuis 1789, septièmeédition, Librairie générale de droit et de jurisprudence, Paris, 1952. O razvoju prava na javno okupljanjeu Francuskoj, vidi također: Čepulo, D., Pravo na javno okupljanje u Hrvatskoj 1848.-1918. i odrednicerazvoja u europskim zakonodavstvima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 49 (3-4) (1999.), na str.400.-402..16Vidi: Lebreton, G., Libertés publiques et droits de l’homme, op. cit., na str. 420..17Vidi: Colliard, C-A. i Letteron, R., Libertés publiques, op. cit., na str. 495..18Ovo vrijedi kako za Ustav iz godine III., tako i za Ustavnu povelju iz 1814. godine te carske ustave.Vidi: Colliard, C-A. i Letteron, R., Libertés publiques, op. cit., na str. 495. To, međutim, ne znači da jepravo na javno okupljanje u tim razdobljima bilo potpuno zabranjeno. O karakterističnim ograničenjimau pogledu uvođenja režima „prethodne autorizacije“ za okupljanja iznad određenog broja ljudi, što jebilo slično situaciji za vrijeme Starog režima, u tom kontekstu vidi, na primjer: Lebreton, G., Libertéspubliques et droits de l’homme, op. cit., na str. 420.-421..19Loi sur la liberté de réunion du 30 juin 1881; Loi relative aux réunions publiques du 28 mars1907; Décret-loi portant réglementation des mesures relatives au renforcement du maintien de l’ordrepublic du 23 octobre 1935. Za navedene pravne izvore, vidi : http://www.legifrance.gouv.fr/. U kontekstuiznimne korelacije između prava na javno okupljanje i slobode izražavanja, koja podrazumijeva i slobodutiska, interesantno je pratiti i povijesni razvoj ove posljednje. Takva povijesno usporedna analiza prelaziokvire ovoga rada, ali o situaciji u vezi s time, u slučaju Francuske i Sjedinjenih Američkih Država, vidirazmatranja A. Bačića u : Bačić, A., Tocqueville – o slobodi tiska i njezinoj ulozi u Americi, Zbornikradova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 32/39-40 (1995.), na str. 19.-23.. Vidi također: Bačić, A., Ustavnaklauzula o slobodi tiska i sud – putokaz Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Politička misao, Vol. 30, No.3 (1993.), str. 99.-115..20Pored ove osnovne razdiobe na navedene dvije kategorije javnog okupljanja, postoji i treća koja serazmatra pod nazivom „spontanog“, odnosno „buntovnog“ okupljanja“, o čemu se govori na kraju ovogpodnaslova. Također, u francuskoj se relevantnoj doktrini može pronaći i zasebna kvalifikacija „pokretnogokupljanja“ (cortège), ali obzirom da ona pravno korespondira kategoriji prava na demonstriranje, u ovomse tekstu ne razlaže posebno.491

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.kasnije noveliranim kroz Zakon o javnim okupljanjima (Loi relative auxréunions publiques) od 28. ožujka 1907. godine. Osnovno obilježje odnosa ovihdvaju zakona je sljedeće: dok je rješenje iz 1881. godine eksplicitno predvidjeloda su „javna okupljanja slobodna“ te da se „mogu održavati bez prethodneautorizacije“ – što je praktično značilo da ih je potrebno samo prethodno najaviti– Zakon iz 1907. godine ukinuo je i tu posljednju obvezu, propisujući da se „javnaokupljanja, kakva god bila njihova tema, mogu održati bez prethodne najave“. 21Ova mala izmjena (Zakon iz 1907. godine sastoji se od ukupno jednog člankakoja sadrži upravo citiranu odredbu) ipak je od ključnog značaja za cjelokupnopozicioniranje prava na javno okupljanje u francuskom doktrinarnom poimanjuljudskih prava i sloboda. Naime, prema viđenju relevantne francuske teorije,jedna općenita shema regulacije prava i sloboda može se sagledavati kroz tristupnja. U tom smislu, najviše „liberalnim“ se može smatrati onaj stupanj u kojemse izvršavanju prava i sloboda ne postavljaju nikakva prethodna ograničenja ipravni poredak se ograničava samo na propisivanje eventualnih kazni za njihovupotencijalnu zlouporabu (utoliko se taj stupanj naziva „represivnim režimom“– régime répressif). Nešto manje liberalan stupanj regulacije (koji se naziva„režimom prethodne deklaracije“ – régime de la déclaration préalable) predviđaobvezu prethodne najave intencije izvršavanja određene slobode ili prava javnimvlastima, dok je najrestriktivniji onaj stupanj koji propisuje da izvršavanju prava islobode mora prethoditi ranije traženje autorizacije ili odobrenja od strane javnihvlasti (utoliko se taj posljednji režim i naziva „preventivnim režimom“ – régimepréventif). 22 Sagledavajući ove teorijske podjele, postaje jasno kako je Zakon iz1881. godine bio znatno liberalniji od ranijih rješenja koja su predviđala obvezuprethodne državne autorizacije prava na javno okupljanje, dok je Zakon iz 1907.godine učinio i korak dalje ukidajući čak i obvezu prethodne najave.Pored navedenoga, Zakon iz 1881. godine u bitnome propisuje kako se„javna okupljanja ne smiju održavati na otvorenim prostorima“ i to ne kasnijeod jedanaest sati navečer, a iznimno duže do vremena kada se zatvaraju ostalejavne institucije 23 ; zatim da se prilikom svakog javnog okupljanja mora oformitiposeban odbor od najmanje tri člana zadužen za održavanje reda i prijavljivanjejavnim vlastima svakog kršenja prava 24 ; te da svakom javnom okupljanju možeprisustvovati predstavnik tijela javne vlasti koji, u slučaju narušavanja reda i mira,na poziv odbora ili samostalno može naložiti prekid javnog okupljanja. 25U ostatku teksta, međutim, Zakon iz 1881. godine ne daje načelnu definiciju21Vidi članak 1. Zakona iz 1881. godine te članak 1. Zakona iz 1907. godine.22Vidi: Colliard, C-A. i Letteron, R., Libertés publiques, op. cit., na str. 76..23Vidi članak 6. Zakona iz 1881. godine.24Vidi članak 8. Zakona iz 1881. godine.25Vidi članak 9. Zakona iz 1881. godine. U ovom posljednjem slučaju, interesantna je primjedbakako slijedom izmjena iz 1907. godine te ukidanja obveze prethodne najave, predstavnik javne vlastimože izvršavati svoju ovlast raspuštanja javnog okupljanja samo ukoliko je o njemu ranije obaviješten tesukladno tome na njega i pozvan. Vidi o tome u: Lebreton, G., Libertés publiques et droits de l’homme,op. cit., na str. 422..492

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.samog prava na javno okupljanje, osim onoga koje je organizirano u svrhu provedbeizbora. 26 Na taj način, ovaj je u biti „proceduralan“ zakon problem te definicije uzadatak ostavio jurisprudenciji i teoriji pa se u tom smislu kao referentna točkaredovito citira mišljenje predstavnika francuske vlade dano pred Državnimsavjetom (Conseil d’État) u predmetu Benjamin iz 1933. godine: „Okupljanjepredstavlja trenutno grupiranje osoba učinjeno u cilju da se sasluša izražavanjeideja ili mišljenja, odnosno da se savjetuje o zaštiti određenih interesa.“ 27 Slijedomtoga, francuska doktrina definiciju prava na javno okupljanje svodi na tri bitnaelementa: prvo, radi se o okupljanju koje je privremene naravi i po tome serazlikuje o stabilnijih oblika okupljanja, kao što je udruživanje; drugo, okupljanjeje po svojoj prirodi organizirano radi ostvarivanja određene svrhe ili cilja i nijeriječ o slučajnom okupljanju osoba na određenom mjestu u određeno vrijeme;treće, takvim se okupljanjem nastoji postići određeni konkretan cilj, kao što jeprenošenje ideja ili mišljenja, odnosno savjetovanje o zaštiti određenih interesa. 28Što se tiče prakse uživanja ovako zakonski definiranog prava na javnookupljanje, u teoriji je uočeno kako je pozicija javnih vlasti te osobito razinasudbenog nadzora u povijesnom tijeku rezultirala specifičnom „dijalektikom“na relaciji liberalna-restriktivna pozicija, a koja se očitovala kroz nekolikokarakterističnih faza. Početno liberalno razdoblje, karakteristično za dvadesetegodine 20-tog stoljeća, zamijenjeno je strožim pristupom države u narednomdesetljeću, što se ponajprije tumači cjelokupnim turbulentnim okolnostima skojima je Francuska Republika bila suočena u to vrijeme, baš kao i WeimarskaNjemačka, ali do tog preokreta nije došlo odmah. 29 Još uvijek na strani zaštite javnihsloboda, svojevrsnu „početnu točku“ u tom smislu predstavlja već spomenutaodluka Državnog savjeta u predmetu Benjamin u kojem je istaknuto kako sud,provjeravajući pravnu valjanost mjere zabrane skupa, ima pravo kontrolirati ipitanje jesu li javne vlasti u danom slučaju na raspolaganju imale i mogućnostprimjene alternativnih, manje restriktivnih mjera, odnosno postulirano je kako seu tom kontekstu slučaj može provjeravati i s aspekta načela proporcionalnosti.Relevantan dio odluke, odnosno ključni pravni standard Državnog savjeta u tomdijelu glasi: „Iz svega proizlazi kako mogućnost nastupanja nemira nije bilatakvog stupnja da gradonačelnik nije mogao, bez da prekine konferenciju, održatimir izdajući regulatorne mjere čije poduzimanje mu je bilo na raspolaganju.“ 3026Vidi članak 5. Zakona iz 1881. godine.27Vidi o tome u: Morange, J., Droits de l’homme et libertés publiques, Presses universitaires deFrance, 2e édition, Paris (1985.), na str. 209.-210.: Lebreton, G., Libertés publiques et droits de l’homme,op. cit., na str. 422..28Vidi: Colliard, C-A. i Letteron, R., Libertés publiques, op. cit., na str. 492.-493.; Lebreton,G., Libertés publiques et droits de l’homme, op. cit., na str. 422.; Morange, J., Droits de l’homme etlibertés publiques, op. cit., na str. 210.; Robert, J., Droits de l’homme et libertés fondamentales, EditionMontchrestien, Paris (1994.), na str. 697..29Vidi, na primjer, u: Morange, J., Droits de l’homme et libertés publiques, op. cit., na str. 212..30CE 19 mai 1933, Benjamin. Za tekst i komentar odluke Državnog savjeta u predmetu Benjamin,vidi: Long, M. et al., Les grands arrêts de la jurisprudence administratif, 15 e édition, Éditions Dalloz,Paris, 2005., na str. 289.-296..493

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.Ulazeći, međutim, u znatno teže povijesno razdoblje, upravna su tijela ubrzo učinilaodmak od ove pozicije, što je rezultiralo time da je tadašnji ministar unutrašnjihposlova J. Paganon u jednom cirkularnom pismu lokalnim vlastima preciziraokako je valjano zabraniti takva „javna okupljanja koja su, obzirom na vrijeme kadabi se trebala odvijati, na mjesto na kojem bi se trebala održati te na način kako suorganizirana, takve prirode da je moguće predvidjeti incidente i rizike u vezi kojihpostoji obveza intervencije policijskih tijela na javnim prostorima.“ 31 Osim što jeu praksi uzrokovalo nastupanje jednog bitno manje liberalnog razdoblja u trajanjuod otprilike dvadesetak godina, navedeno je cirkularno pismo i od strane teorijeopćenito protumačeno kao paradigma restriktivnog državnog pristupa uživanjuslobode javnog okupljanja. 32 Ipak, u francuskoj doktrini se mogu uočiti i određenarazlaganja koja „teret krivnje“ u vezi opravdanja mogućnosti jačih ograničenjavide već u standardu iznesenom u predmetu Benjamin, uz isticanje kako je tajstandard moguće tumačiti dvojako. 33 U konačnici, u današnje vrijeme se smatrakako je valjana pozicija ona koja prilikom balansiranja nastupa in favorem slobodejavnog okupljanja, a ne zaštite javnog poretka. 34Ranije je na ovom mjestu spomenuto kako se doktrinarna definicija pravana javno okupljanje oslanja na tri bitna elementa: privremenu narav okupljanja,njegovu organizaciju te određeni promicani cilj. Ovim trima elementima se ipakmože dodati i četvrti, koji se odnosi na iznimno bitno određenje mjesta javnogokupljanja. 35 Kako je vidljivo iz već citiranog Zakona o javnom okupljanju iz 1881.godine, francuski zakonodavac je eksplicitno zabranio okupljanja na otvorenimprostorima, ali je usprkos tome praksa njihovog organiziranja i provođenja krozodređene periode Treće republike čini se znatno varirala, da bi u konačnici bilaregulirana također već spomenutom Uredbom iz 1935. godine. 3631Circulaire du Ministre de l’Intérieur aux préfets, du 27 novembre 1935, sur les réunions publiqueset privées. Za cjelokupni tekst navedenog cirkularnog pisma, vidi: Robert, J., Droits de l’homme et libertésfondamentales, op. cit., na str. 701..32U tom se smislu ističe kako je razdoblje od sredine tridesetih pa sve do pedesetih godina 20. stoljećaujedno i period jačih restrikcija, dok je vrijeme prije i nakon toga više karakteristično po liberalnompristupu slobodi javnog okupljanja. Za tu podjelu, kao i za relevantne odluke Državnog savjeta kojeocrtavaju dvije navedene pozicije, vidi, na primjer: Rivero, J., Les libertés publiques – 2/Le régime desprincipales libertés, op. cit., na str. 366.-367.; Colliard, C-A. i Letteron, R., Libertés publiques, op. cit., nastr. 498.-499.; Lebreton, G., Libertés publiques et droits de l’homme, op. cit., na str. 423..33Obzirom na činjenicu da odluka u predmetu Benjamin uvodi načelo proporcionalnosti uz obvezu dase, prije nego što se iskoristi mjera zabrane skupa, razmotre i alternativne, manje ograničavajuće mjere, utoj se odluci ponajprije vidi paradigma liberalnog pristupa. S druge strane, u teoriji je uočena i opasnostod krivog tumačenja standarda „opasnosti za javni poredak“, kao i okolnost da sudbena zaštita dolazi teknakon što je eventualna mjera zabrane već izrečena, što znači da se javno okupljanje nije održalo. U tomkontekstu, vidi osobito: Robert, J., Droits de l’homme et libertés fondamentales, op. cit., na str. 702.-703.;Rivero, J., Les libertés publiques – 2/Le régime des principales libertés, op. cit., na str. 366..34Vidi: Colliard, C-A. i Letteron, R., Libertés publiques, op. cit., na str. 499..35Vidi: Rivero, J., Les libertés publiques – 2/Le régime des principales libertés, op. cit., na str. 361.-362..36Décret-loi portant réglementation des mesures relatives au renforcement du maintien de l’ordrepublic du 23 octobre 1935. Problem pravilne regulacije prava na javno okupljanje na javnim prostorimaujedno je i ključno pitanje same njegove definicije sagledane iz rakursa modernih shvaćanja. Naime, kakoje vidljivo, zakoni iz 1881. i 1907. godine regulirali su doduše pravo na javno okupljanje koje, međutim,494

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.Međutim, još važnije od toga, u određenju bitnog elementa mjesta javnogokupljanja leži i definicijska razlika između prethodno navedenih pojmovaprava na javno okupljanje u užem smislu riječi (liberté de réunion) – koje sena taj način odnosi na slobodu okupljanja u zatvorenim prostorima – te pravana demonstriranje (liberté de manifestation) – koje se može organiziratina otvorenom. 37 Prije prelaska na ovo potonje, međutim, na ovom je mjestuprikladno navesti još jednu bitnu napomenu vezanu uz neka daljnja određenjafrancuske doktrine o ovom pravu. Naime, ta teorija se u okviru „prava na javnookupljanje“ u užem smislu riječi također bavi i daljnjom distinkcijom između„javnog okupljanja“ (réunion publique) i „privatnog okupljanja“ (réunionprivée), naglašavajući kako je u ranijim razdobljima francuske ustavnosti kriterijrazdiobe bio izgrađen upravo oko pojma mjesta na kojem se ona održavaju, dabi kasnije razvijeni parametri upućivali ipak na to da se kod privatnih okupljanjazapravo radi o onim vrstama okupljanja koja su organizirana slijedom osobnoupućenog poziva na sudjelovanje. U tom kontekstu, privatna okupljanja uživajuprostor najšire slobode jer ih zakonodavac zapravo i ne regulira, dok se sudovieventualno ograničavaju na kontrolu pitanja radi li se u konkretnom slučaju ojavnom okupljanju koje se nastoji predstaviti kao privatno te sukladno tome nakontrolu je li u određenom slučaju dopuštena mjera njegovog raspuštanja. 38 I natom mjestu je, dakle moguće uočiti činjenicu da konkretna razina sudbene kontroleprava na okupljanje u francuskom pravu varira.Za daljnja određenja kojima se bavi ovaj tekst znatno su značajnije distinkcijeprema pravu demonstriranja. U tom smislu, Uredba iz 1935. godine propisujekako sva okupljanja na javnim prostorima podliježu obvezi prethodne najave(déclaration préalable), osim onih koja su u skladu s „lokalnim običajima“. 39u to vrijeme nije bilo shvaćeno i kao pravo na javno okupljanje na javnim, odnosno otvorenim prostorima.Da je, s druge strane u tom smislu u praksi te epohe ipak bilo i takvih okupljanja, koja su tolerirana odstrane državnih vlasti, prenose određeni francuski autori. Vidi o tome u: Morange, J., Droits de l’hommeet libertés publiques, op. cit., na str. 216.; Lebreton, G., Libertés publiques et droits de l’homme, op. cit.,na str. 425..37U tom kontekstu, u relevantnoj je literaturi moguće naći i druge dodatne kriterije razdiobe izmeđuovako opisanih prava na javno okupljanje i prava na demonstriranje. Tako se osim mjesta održavanja, naprimjer, naglašava i kako se, za razliku od prava na javno okupljanje „čiji je objekt nužno saslušavanjeizražavanja ideja ili mišljenja, odnosno savjetovanje o zaštiti određenih interesa“ i što zatim podrazumijevaodređeni „diskurs“, pravo na demonstriranje može sastojati od iznošenja stajališta, ali ne nužno u smisluodvijanja određenog diskursa, odnosno dijaloga. Vidi o tome, na primjer, u: Lebreton, G., Libertéspubliques et droits de l’homme, op. cit., na str. 425..38O ovim pitanjima vidi, na primjer: Colliard, C-A. i Letteron, R., op. cit., na str. 497.-498. ; Robert,J., Droits de l’homme et libertés fondamentales, op. cit., na str. 698..39Vidi članak 1. Uredbe iz 1935. godine. U kategoriji manifestacija koja se odvijaju „u skladu slokalnim običajima“ te su zbog činjenice da ne predstavljaju osobitu opasnost za javni poredak stavljeneu liberalniju poziciju, ponajprije ulaze religijske procesije, ali i, na primjer, karnevalske procesije iliokupljanja ratnih veterana. Također, u teoriji je naglašeno kako taj tip manifestacija uživa sudbenu zaštitujačeg stupnja od onog koje se redovito koristi za ostala javna okupljanja na otvorenim prostorima. Vidio tome u: Lebreton, G., Libertés publiques et droits de l’homme, op. cit., na str. 426. Ipak, bez obzira naizostanak obveze prethodne najave, i takvi skupovi mogu biti zabranjeni ukoliko bi doveli do narušavanjajavnog reda i mira. Vidi o tome u: Colliard, C-A. i Letteron, R., Libertés publiques, op. cit., na str. 503.-504..495

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.Nadalje, ta se prethodna deklaracija mora dati nadležnim tijelima (gradonačelnikuprema teritoriju na kojem bi se okupljanje trebalo održati, odnosno policijskojupravi u Parizu) najmanje tri, a najviše petnaest dana prije manifestacije, uznaznaku organizatora te cilja okupljanja, točnog mjesta održavanja, datumai točnog vremena kao i predviđenog programa. 40 Pored toga, Uredba predviđai mogućnost zabrane skupa i to ukoliko se „procjenjuje da je predviđenamanifestacija takve prirode da bi mogla ugroziti javni poredak“. 41 U tom slučaju,zabranu može naložiti gradonačelnik, ali takva zabrana, kao i sama deklaracija, sedalje prosljeđuje nadležnom prefektu koji ju može ili potvrditi ili ukinuti. 42U vezi navedenog standarda koji je Uredba uvela kao kriterij prosudbe uvezi mogućnosti zabrane skupa, u francuskoj je doktrini naglašeno kako suupravni sudovi dugo vremena zauzimali izrazito samo-ograničavajuću poziciju„provjeravajući samo realnost opasnosti za javni poredak“, ali ne i to „raspolažuli tijela policije ostalim sredstvima zaštite javnog poretka, osim same zabrane“ teda je takav pristup u korist jače razine sudbenog nadzora napušten tek u najnovijevrijeme. 43 Uvažavajući u tom kontekstu praksu Europske komisije za ljudskaprava kako je potrebno uvažiti primjenu načela proporcionalnosti, Državni jesavjet obrazložio kako prefekt „nije mogao donijeti odluku o generalnoj zabranikoja je premašila, u danim okolnostima, potrebu poduzimanja (alternativnih – op.Đ.G.) mjera koje su bile opravdane nužnostima održavanja javnog poretka.“ 44Ovome je bitno pridodati kako je jednom recentnom dopunom Uredbe iz 1935.godine načelo proporcionalnosti izravno uvedeno u regulaciju čitave materije. 45 Sdruge strane, u francuskoj teoriji se mogu zapaziti određene kritike koje ocjenjujukako cjelokupni sustav regulacije prava na demonstriranje ipak ne sprječava upotpunosti da se izloženi sustav prethodne najave u praksi pretvori u faktičnostanje obveze prethodne autorizacije, iako se čini kako su takve kritike, barem nanormativnoj razini, pretjerane. 4640Vidi članak 2. Uredbe iz 1935. godine.41Vidi članak 3. Uredbe iz 1935. godine.42Vidi članak 3. Uredbe iz 1935. godine.43Vidi: Colliard, C-A. i Letteron, R., Libertés publiques, op. cit., na str. 504..44Vidi: Colliard, C-A. i Letteron, R., Libertés publiques, op. cit., na str. 505.. O daljnjim određenjimakako u tom smislu Državni savjet provjerava radi li se o „iznimno teškim prijetnjama za javni poredak“,vidi također: Robert, J., Droits de l’homme et libertés fondamentales, op. cit., na str. 709.. Ipak, u literaturije moguće pronaći i dokaze o tome da je barem već sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća Državni savjetobrazlagao kako se eventualne zabrane javnih demonstracija koje bi narušavale javni poredak ne mogunalagati na način koji bi „paralizirao odvijanje manifestacija na teritoriju cijele općine.“ Vidi: Morange,J., Droits de l’homme et libertés publiques, op. cit., na str. 217..45Vidi članak 2 bis Uredbe iz 1935. godine koji je dodan zakonom iz 1995. godine (Loi no 95-73 du21 janvier 1995 d’orientation et de programmation relative à la sécurité; JO du 24 janvier 1995).46Za ovakav kritički pristup, vidi, na primjer: Lebreton, G., Libertés publiques et droits de l’homme,op. cit., na str. 426.; za suprotna stajališta koja, na primjer, naglašavajući opisani razvoj koji pravu nademonstriranje u najnovije vrijeme jamči jaču kontrolu sudbenih tijela, vidi: Colliard, C-A. i Letteron, R.,Libertés publiques, op. cit., na str. 504.-505.; slično, uz naglašavanje kako i sama šutnja uprave dovodi dorješenja koje dopušta slobodno održavanje javnog skupa, vidi u: Rivero, J., Les libertés publiques – 2/Lerégime des principales libertés, op. cit., na str. 373.-374..496

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.U cjelokupnoj mogućoj „kategorizaciji“ specifičnih francuskih instituta kojireguliraju pravo na javno okupljanje javlja se i pojam „spontanog“ ili „buntovnog“(odnosno, „zabranjenog“) okupljanja (attroupement) koje može (u prvom), ali nemora biti dozvoljeno (u drugom navedenom slučaju) od strane pravnog sustava,ovisno već o tome radi li se o određenoj konkretnoj opasnosti za javni poredak, ašto se provjerava kroz procjenu bilo njegovih ciljeva bilo njegovih aktivnosti. 47III. SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVEU američkom kontekstu, pravo na javno i mirno okupljanje zaštićeno je I.amandmanom na Ustav Sjedinjenih Američkih Država koji glasi: „Kongres nećedonijeti nikakav zakon koji bi se odnosio na uspostavljanje vjere ili zabranu njezinaslobodnoga ispovijedanja, ili na ograničavanje slobode govora ili tiska, ili pravagrađana na mirno okupljanje i na upućivanje peticija Vladi radi ispravljanjanepravdi.“ 48 Ovakav njegov ustavnopravni položaj nadalje svjedoči o nekolikoosobito važnih okolnosti.Najprije, slijedom činjenice da usvajanje I. amandmana američkog Ustavaspada u same početke američke državnosti (1791. godina), ovdje se očito radio jamstvu koje čini neizostavan element svojevrsne građansko-liberalne pozicijeu američkom viđenju. U tom je smislu iznimno prigodno usporediti ovaj dioameričkog Ustava s njegovim povijesnim ekvivalentom u francuskom primjeru.Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine ne spominjeeksplicitno pravo na javno, odnosno mirno okupljanje, iako govori o pravima naširenje vlastitih uvjerenja, odnosno o slobodi razmjene misli i priopćenja. 49Nadalje, iznimno važna odrednica prava na mirno okupljanje zajamčenogameričkim Ustavom odnosi se na opis njegovog odnosa prema ostalim pravimanavedenim u I. amandmanu i u vezi toga može se dati nekoliko napomena.U pogledu odnosa prava na javno okupljanje prema tzv. „religijskimklauzulama“ američkog Ustava koje propisuju zabranu kongresnog uspostavljanjapojedine vjere, odnosno jamče slobodu religijskog ispovijedanja („EstablishmentClause“ i „Free Exercise Clause“), situacija je specifična utoliko što se relevantnaanaliza primarno bavi problemom tzv. „javnog foruma“ (public forum).Konkretan problem u tom kontekstu predstavlja dvojba podrazumijeva li ustavna47U tom je smislu u francuskoj teoriji istaknuta i razlika između ovakvog okupljanja i onog kojeje razmatrano pod pojmom „prava na javno demonstriranje“, uz naglašavanje kako se ovo posljednjefokusira na „izražavanje određenog mišljenja“, dok „spontano (ili „buntovno“ – op. Đ.G.) okupljanjetendira prelasku na djelovanje“; također se naglašava kako se i obično pravo na demonstriranje, odnosno„spontano“ okupljanje“, u slučaju izostanka prethodne deklaracije ili u slučaju održavanja usprkosstriktnoj zabrani, ima kvalificirati kao zabranjeno okupljanje. Ova je kategorija okupljanja u francuskompravu regulirana odredbama Kaznenog zakonika. Vidi: Code pénal, art. 431-3 – 431-12. Vidi o tome u:Rivero, J., Les libertés publiques – 2/Le régime des principales libertés, op. cit., na str. 374.-375.; takođeru: Robert, J., Droits de l’homme et libertés fondamentales, op. cit., na str. 709.-710..48Za prijevod Ustava Sjedinjenih Američkih Država na hrvatski jezik, vidi: Smerdel, B. (prijevod iuvodna studija), Ustav Sjedinjenih Američkih Država, Pan Liber, Osijek, 1994..49Vidi točke 10. i 11. Deklaracije.497

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.zabrana uspostavljanja vjere ujedno i obvezu države da ograniči pravo religijskikvalificiranog izražavanja u domeni „javnog foruma“, kako se time ne bi izvrgnulanapadu da na taj način zapravo potiče jednu određenu religiju. 50 S druge strane,sloboda religijskog izražavanja u biti se očituje kao specifična sloboda izražavanjauopće, što cijeli problem pomiče korak dalje prema općenitom određenju prava najavno okupljanje prema slobodi izražavanja, a to je tema koja ionako dolazi kaoneizostavan dio cjelovite prosudbe, kao što će vrlo brzo biti prikazano. 51Kako se može iščitati iz relevantne američke doktrine, odnos prava na javnookupljanje je nešto konkretniji prema jamstvu „prava upućivanja peticija Vladiradi ispravljanja nepravdi“. Ovo je zasigurno točno barem u historijskomkontekstu koji neizostavno upućuje na jedinstvo tih dvaju ustavnih garancija. 52Suvremena tumačenja su, konačno, usmjerena u sasvim trećem smjeru, onom,naime, koji cilja prema ustavnim jamstvima slobode govora i tiska, zajedno skojima sloboda okupljanja čini svojevrsno sinergijsko jedinstvo formulirano kaosloboda izražavanja. 53 Upravo u tome valja vidjeti i neizostavnu povijesnu logikurazvoja koja američki slučaj u tom kontekstu ne čini različitim od usporednihprimjera.U smislu praktične ustavnopravne artikulacije, interesantno je da pravo mirnogokupljanja tijekom 19. stoljeća uglavnom nije razmatrano od strane Vrhovnogsuda SAD-a. 54 Kao i u slučaju većine prava i sloboda zajamčenih američkomPoveljom prava (Bill of Rights) iz 1791. godine, ključni moment u tom pogledupovijesno je vezan uz sredinu tridesetih godina 20. stoljeća, kada pravno mirnogokupljanja dosiže svoj puni ustavnopravni rang zaštite, u smislu određenja podpojmom „fundamentalnog prava“. Konkretan postupak tzv. „inkorporacije“prema „Klauzuli o pravednom zakonitom postupku“ (Due Process Clause) utom je kontekstu izvršen odlukama Suda u predmetima De Jonge v. Oregon iz1937. godine te Hague v. CIO iz 1939. godine. 5550Vidi o tome u: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit., na str. 1244.-1248.. Opojmu “javnog foruma” raspravlja se dalje u ovom radu. Prikazi američkog ustavnog pristupa pravu najavno okupljanje u ovom članku, osim navedenog, općenito se temelje na sljedećim izvorima: Killian, J.H., Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), The Constitution of the United States of America – Analysis andInterpretation, Congressional Research Service, Library of Congress, Washington, 2004. (suppl. 2004. i2006.); Stone, G.R., Seidman, L.M., Sunstein, C.R., Tushnet, M.V., Constitutional Law, 4th ed., AspenLaw & Business, New York, 2001.51Pravo slobodnog uspostavljanja vjere i njezinog ispovijedanja, uz slobodu izražavanja te zaštitunačela jednakosti, čini jednu od najvećih tema američkog ustavnog prava u domeni prava i sloboda te sedidaktički uobičajeno proučava zasebno od ostalih tema u tom kontekstu. Cilj ovoga rada nije opsežnaanaliza svih tih pitanja, već samo prava na javno okupljanje.52Za tvrdnju da „povijesno, prema tome, pravo peticije predstavlja primarno pravo, a pravo mirnogokupljanja subordinirano i instrumentalno pravo, kao da je Prvi amandman rekao: „Pravo građana namirno okupljanje kako bi uputili peticiju Vladi““, vidi u: Killian, J. H., Costello, G. A., Thomas, K. R.(ur.), The Constitution of the United States of America – Analysis and Interpretation, op. cit., na str.1267.53Ibid., na str. 1270.-1271..54Iznimka u tom smislu je odluka Vrhovnog suda u predmetu United States v. Cruikshank iz 1876.godine. Vidi: United States v. Cruikshank, 92 U.S. 542 (1876).55De Jonge v. Oregon, 299 U.S. 353 (1937), Hague v. CIO, 307 U.S. 496 (1939). Ostale relevantne498

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.Uživanje statusa „fundamentalnog prava“ u američkom ustavnopravnomsustavu podrazumijeva i određenu višu razinu pravne zaštite, koju federalnosudstvo izvršava primjenjujući neki od strožih oblika kontrole prilikom sudbenognadzora. Posebna pozicija prava na javno okupljanje, dakle u tom se smisluočituje kako kroz činjenicu njegove inkorporacije, tako i kroz činjenicu njegoveesencijalne ustavnopravne povezanosti sa slobodom govora, odnosno izražavanja.Ipak, obzirom na razliku u definicijama između pojma slobode govora i pravaokupljanja, situacija u tom kontekstu nije jednostavna te zahtijeva dodatnopojašnjenje. Jedna uopćena shema razdiobe mogućih vrsta slobode govora u tomsmislu njezin striktan pojam (sloboda govora u užem smislu) razlikuje od višerazličitih drugih njezinih modaliteta koji se, primjerice, javljaju u kategorijama„ekspresivnog“ ili „simboličnog“ ponašanja. Pravo javnog okupljanja izravno jevezano uz potonje situacije uz ključnu distinkciju prema kojoj, osim što se pritomkoristi i slobodom govora, ono uključuje i određenu akciju, odnosno djelovanje.Iz takve specifične pozicije prava javnog okupljanja proizlaze i daljnja teorijskaodređenja koja upućuju da se, za razliku od striktne domene slobode govora kojauobičajeno uživa najvišu razinu pravne zaštite, različiti modaliteti „akcije“ ili„djelovanja“ – što se izravno odnosi na pojam okupljanja – nalaze u pravnoslabije zaštićenom položaju, odnosno da su u tom kontekstu podložniji državnopravnojregulaciji. 56 Slična tome je i doktrinarna podjela koja tzv. „sadržajnoneutralne zakone“ (content neutral laws) dijeli na dvije skupine: one koji smjerajuregulaciji „ekspresivnog“ ili „simboličnog“ ponašanja te one koji doduše „ciljajuna izražavanje, ali iz razloga koji nisu vezani uz njegov sadržaj“, već prije svegana način izvršenja. 57 Kao i u prethodnom slučaju, pravo na javno okupljanje usvojem osnovnom obliku pripada u drugu skupinu, a koncepcijski je povezano steorijom „javnog foruma“ (Public Forum) koji, kao odrednica prostora okupljanjai izražavanja, predstavlja centralni dio daljnje analize.Teoriju i pojam javnog foruma nadalje je potrebno prikazati najprije krozodluke američkog Vrhovnog suda u tom su smislu: Bridges v. California, 314 U.S. 252 (1941) te Thomasv. Collins, 323 U.S. 516 (1945). O tome vidi: Killian, J. H., Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), TheConstitution of the United States of America – Analysis and Interpretation, op. cit., na str. 1270.. Zaproces inkorporacije općenito te u pogledu prava na javno okupljanje, vidi i: Konvitz, M. R., FundamentalRights – History of Constitutional Doctrine, Transaction Publishers/Rutgers University, New Brunswick(U.S.A.) and London (U.K), (2001), na str. 61.-85..56U tom smislu glasi i sljedeće doktrinarno obrazloženje: „Komunikacija u vezi političkih,gospodarskih, socijalnih i drugih stajališta ne postiže se isključivo govorom lice u lice, putem emisija ili unovinama, časopisima i pamfletima. Tu postoji i „ekspresivno ponašanje“, koje uključuje demonstriranje,patroliranje i marširanje, distribuciju letaka, pamfleta i adresa javno okupljenoj publici, kretanje odvrata do vrata i velik broj različitih oblika „zauzimanja“ određenih prostora. Tu također postoji i onakategorija ponašanja koja je još nejasno definirana i naziva ju se „simboličnim ponašanjem“, a uključujetakve akcije kao što je oskvrnuće zastave i paljenje listova za vojnu evidenciju. Obzirom da svi ovi načiniizražavanja uključuju ponašanje – akciju – više nego sam govor, svi su oni znatno više predmet regulacijei restrikcije nego običan govor. Neki od njih mogu u potpunosti biti zabranjeni. Ali, u smislu u kojem suove akcije zamišljene da bi poslužile u svrhe komunikacije određenog stajališta, I. amandman je za njihrelevantan i neke od njih štiti u velikoj mjeri.“ Vidi: Killian, J. H., Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), TheConstitution of the United States of America – Analysis and Interpretation, op. cit., na str. 1238..57Vidi o tome u: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit., na str. 1160.-1161..499

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.standarda sudbenog nadzora i pitanje definicije pojma javnog foruma. 62U pogledu praktične aplikacije standarda relevantnih za provođenje mjerasudbenog nadzora, američki Vrhovni sud je – počevši s odlukom u predmetuCox v. New Hampshire 63 iz 1941. godine – konstruirao specijalnu shemu premakojoj se moguća ograničenja izražavanja na prostorima koji se smatraju javnimforumom javljaju kroz parametar „regulacije mjesta, vremena i načina“(„time, place and manner regulations“) izražavanja. 64 U svojem suvremenom,zaokruženom obliku, relevantni kriteriji provođenja toga parametra uključujutri bitna koraka analize, u osnovi formulirana u predmetima HEFFRON v.ISKCON 65 iz 1981. te Clark v. Community for Creative Non-Violence 66 iz 1984.godine. Ti koraci su sljedeći: prvo, ograničenje mora biti izvršeno „bez utjecajana sadržaj reguliranog govora“; drugo, ograničenja moraju „služiti promicanjuznačajnog vladinog interesa“; te, treće, ograničenja moraju „ostaviti otvorenimdovoljno alternativnih načina komunikacije putem informacija.“ 67 Vremenom jeovome dodana i posebna kvalifikacija prema kojoj regulacija mjesta vremena inačina izražavanja „…ne mora podrazumijevati primjenu najmanje restriktivneili najmanje ometajuće mjere“, odnosno bitno je da pritom „…izabrani načini(ograničenja – op. Đ.G.) supstancijalno nisu širi nego što je to potrebno da bi seostvario vladin interes…“. 68U općem kontekstu mogućih testova koje američki Vrhovni sud primjenjujeu ocjeni ustavnosti, ovakva je specifična shema sudbenog nadzora okvalificirana62Odluka u predmetu Hague v. CIO zapravo je postavila temelje daljnjeg razvoja i ona u tom pogledupredstavlja valjani obrazac prosudbe, što je od presudnog značaja za izlaganja u ovom radu. Ovdje semože jedino dodati, kako to navodi relevantni američki komentari, da je Vrhovni sud u svojoj praksi odkraja tridesetih pa do kraja šezdesetih godina ipak primjenjivao nešto restriktivnije standarde interpretacijejavnog prostora, ali u konačnici se nakon toga ipak vratio poziciji iz predmeta Hague v. CIO. Vidi o tome:Killian, J. H., Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), The Constitution of the United States of America –Analysis and Interpretation, op. cit., na str. 1239.. Ova linija povijesnog razvoja ujedno korespondirasa zapažanjem kako je izvršavanje prava na javno okupljanje u Sjedinjenim Američkim Državama svojključni razvoj doživjelo upravo u razdoblju šezdesetih godina 20. stoljeća, najviše u kontekstu anti-ratnihprosvjeda. O tome vidi u: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit., na str. 1187..63Cox v. New Hampshire, 312 U.S. 569 (1941).64Paul L. Murphy navodi: „Cox je inicirao dugu liniju slučajeva koji su utvrdili pravo vlade da usvajarazumne mjere pravne regulacije izražavanja u pogledu vremena, mjesta i načina, sve dok te mjere nisuiskorištene da bi se spriječio govor ili favoriziralo jedne govornike na račun drugih.“ Vidi: Hall. K. L. iEly, J. W. Jr. (ur.), The Oxford Guide to United States Supreme Court Decisions, op. cit., na str. 72. S drugestrane, H. Kalven je dao sljedeće upozorenje: “Naravno, Cox v. New Hampshire nije dao više od općegstandarda akomodacije suprotstavljenih interesa. On nije rekao mogu li određena mjesta ili određenivremenski periodi u danu uvijek biti smatrani neprikladnima za organiziranje parade, kao niti može liveličina neke grupe uvijek biti prevelika.” Vidi: Kalven, J., The Concept of the Public Forum: Cox v.Louisiana, 1965 Sup. Ct. Rev., na str. 26..65HEFFRON v. International Society for Krishna Consciousness (ISKCON), 452 U.S. 640 (1981).66Clark v. Community for Creative Non-Violence, 468 U.S. 288 (1984).67Vidi: HEFFRON v. International Society for Krishna Consciousness (ISKCON), 452 U.S. 640,647-648 (1981); Clark v. Community for Creative Non-Violence, 468 U.S. 288, 293 (1984). Vidi takođeri odluku Vrhovnog suda u predmetu Members of City Council v. Taxpayers for Vincent, 466 U.S. 789(1984).68Vidi: Ward v. Rock Against Racism, 491 U.S. 781, 798, 800 (1989).501

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.kao određena vrsta testa „srednje kontrole“ (intermediate scrutiny), pa je, prematome, pozicionirana zapravo negdje između klasičnih krajnjih granica, poznatihkao „test racionalnosti“ (rationality review) i „test stroge kontrole“ (strictscrutiny). 69U vezi s time, potrebno je naglasiti kako američki Vrhovni sud vrlo čestoograničenja temeljnih prava izvedena iz sheme regulacije mjesta, vremena i načinapovezuje s kriterijima procjene koje je formulirao u domeni „ekspresivnog“ ili„simboličnog“ ponašanja. Razlog tome je praktične prirode i proizlazi iz samihpredmeta u kojima se te dvije dimenzije vrlo često nalaze u kombinaciji. Osnovnikriteriji ocjene ustavnosti u vezi „ekspresivnog“ ili „simboličnog“ ponašanjapostulirani su još u odluci u predmetu United States v. O’Brien iz 1968. godinei to na sljedeći način:„Smatramo jasnim da je vladina regulacija dovoljno opravdana ukoliko senalazi u ustavnim okvirima njezinih ovlasti; ukoliko se njome promiče neki važanili supstancijalan vladin interes; ukoliko taj interes nije povezan sa sprječavanjemslobode izražavanja te ukoliko popratna restrikcija sloboda iz I. amandmana nijeveća nego što je to nužno za promicanje tog interesa.“ 70Štoviše, u odluci u predmetu Clark v. Community for Creative Non-Violenceiz 1984. godine, Vrhovni je sud potvrdio da nema bitnije razlike između ovoga itesta primjenjivoga u slučaju regulacije mjesta, vremena i načina izražavanja. 71S druge strane, razvoj relevantne američke sudske prakse u ovoj domenirezultirao je specifičnim pristupom definiciji javnog foruma. Kako je većistaknuto, odluka Vrhovnog suda u predmetu Hague v. CIO eksplicitno jeobrazložila poseban status koji „ulice i parkovi“ imaju u osadrženju pojma „javnogforuma“, ostavljajući mogućnost njegovim daljnjim kategorizacijama. U tomsmislu, uobičajena suvremena razdioba prostora koji se može smatrati područjem„javnog foruma“ koristi tripartitnu shemu razlikovanja između, prvo, „klasičnog“ili „tradicionalnog javnog foruma“ (u koji, dakle, spadaju ulice i parkovi, kao injima slični prostori), zatim, drugo, tzv. „ograničenog ili konstruiranog javnogforuma“ („Limited“ ili „Designated“ Public Forum) te, treće, „rezerviranog“ili „ne-javnog foruma“ („Reserved“ ili „Nonpublic“ Forum). 72Ova shema razdiobe prikladno je izložena u odluci Vrhovnog suda u predmetuPerry Education Assn. v. Perry Local Educators Assn. iz 1983. godine. 7369Vidi o tome u: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit., na str. 1161. te 1220.-1221.. Vidi: Clark v. Community for Creative Non-Violence, 468 U.S. 288, 298 (1984). U ovom je radupreuzeta terminologija koju je u tom kontekstu u hrvatskoj doktrini već ponudio S. Rodin. Vidi: Rodin,S., Načelo proporcionalnosti – porijeklo, ustavno utemeljenje i primjena, Zbornik Pravnog fakulteta uZagrebu, 50 (1-2) (2000), str. 31.-53..70Vidi: United States v. O’Brien, 391 U.S. 367, 377 (1968).71Vidi: Clark v. Community for Creative Non-Violence, 468 U.S. 288, 298 (1984).72Vidi: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit., na str. 1230-1444.; Killian, J. H.,Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), The Constitution of the United States of America – Analysis andInterpretation, op. cit., na str. 1243.-1244..73Perry Education Assn. v. Perry Local Educators Assn., 460 U.S. 37 (1983).502

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.Relevantan dio te odluke glasi:„Na mjestima koja su, dugom tradicijom ili nalogom vlade, posvećenaokupljanju i debati, prava države da ograniči ekspresivne djelatnosti strogo sulimitirana. Na jednoj strani spektra nalaze se ulice i parkovi, koji su „kolikogod pamćenje seže bili namijenjeni za uporabu od strane javnosti te su,bezvremenski, bili korišteni za potrebe okupljanja, razmjene mišljenja izmeđugrađana i diskutiranja javnih pitanja.“ Na ovim najvažnijim prostorima javnogforuma, vlada ne može u potpunosti zabraniti svaku komunikativnu djelatnost.Da bi država provela sadržajno-bazirano izuzeće, ona mora pokazati da je njezinaregulacija nužna za postizanje prevladavajućeg državnog interesa te da je uskodefinirana kako bi se postigao taj cilj … Država također može uvesti regulacijevremena, mjesta i načina izražavanja koje su sadržajno-neutralne, usko usmjerenena postizanje značajnog vladinog interesa te ostavljaju otvorenima dovoljnoalternativnih kanala komunikacije…Druga kategorija odnosi se na javno vlasništvo koje je država otvorila uporabiod strane javnosti kao mjesto ekspresivne djelatnosti. Ustav zabranjuje državi daprovede određena ograničenja foruma koji je načelno otvoren javnosti, čak i akoprethodno uopće nije bila obvezana na stvaranje takvog foruma … Iako državanije obvezana vremenski neograničeno zadržati otvoreni karakter objekta, sve dokto ona čini, vezana je istim standardima koji se primjenjuju na tradicionalni javniforum. Razumne regulacije vremena, mjesta i načina su dozvoljene, a sadržajnobaziranazabrana mora usko biti definirana da bi se proveo prevladavajući državniinteres…Javno vlasništvo koje nije, tradicijom ili nalogom, forum namijenjen javnojkomunikaciji, određene je drugačijim standardima. Mi smo prihvatili da „Prviamandman ne jamči pristup dobru samo zato što je ono u vlasništvu ili podkontrolom vlade“ … U dodatku regulacija vremena, mjesta i načina, država možerezervirati forum za njegove svrhe, komunikativne ili druge, toliko dugo dok jeregulacija govora razumna i ne predstavlja pokušaj zabrane izražavanja samozato što se javni službenici protive stajalištu govornika … Kao što smo izrekli uviše prilika, „Država, ne manje nego privatni vlasnik, ima ovlast sačuvati dobropod svojom kontrolom za uporabu kojoj je ono pravno namijenjeno.“.“ 7474Vidi: Perry Education Assn. v. Perry Local Educators Assn., 460 U.S. 37, 45-46 (1983). K. M.Sullivan i G. Gunther u ovom kontekstu navode kako je ova razvijena shema trodiobe na „klasični“ ili„tradicionalni javni forum“, tzv. „ograničeni ili konstruirani javni forum“ te „rezervirani“ ili „ne-javniforum“ zamijenila raniji pristup Vrhovnog suda prema kojem je ključni kriterij bio sadržan u pitanju dali je predmetni govor u osnovi kompatibilan ili nije s osnovnom svrhom određenog javnog vlasništva,odnosno prostora. Relevantni slučajevi koji se u tom smislu navode kao primjeri obuhvaćaju raspraveu pogledu izvršavanja slobode okupljanja i izražavanja u prostorima javnih knjižnica, zatvora i škola, avremenski su pozicionirani u sredinu šezdesetih i početak sedamdesetih godina 20. stoljeća (Brown v.Louisiana, 383 U.S. 131 (1966); Adderley v. Florida, 385 U.S. 39 (1966); Grayned v. Rockford, 408 U.S.104 (1972). Također, određeni „prijelazni“ period u kojem je najavljen moderni pristup prikazan u odluciu predmetu Perry Education Assn. v. Perry Local Educators Assn. povijesno je smješten uglavnom usredinu sedamdesetih godina 20. stoljeća, a relevantni slučajevi u tom su pogledu razmatrali ovaj problemu vezi s načinima izražavanja u sredstvima javnog prijevoza, gradskim kazalištima te vojnim bazama(Lehman v. Shaker Heights, 418 U.S. 298 (1974); Southeastern Promotions Ltd. v. Conrad, 420 U.S. 546503

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.U vezi s ovom tripartitnom podjelom mogućih kategorija pojma „javnogforuma“, na ovom je mjestu potrebno dati dvije dodatne napomene.Prvo, kao što je vidljivo, prikladna mjera sudbenog nadzora koja se izvršavau pogledu „tradicionalnog“ i „ograničenog“ javnog foruma (kod koje se tražiutvrđenje nužnosti određenog „značajnog“ vladinog interesa, kao i „sadržajnaneutralnost“ ograničenja koja su pritom precizno pravno regulirana i ostavljajuotvorenim alternativne modalitete izražavanja) znatno je stroža od one usmjerenena prosudbu „rezerviranog foruma“ (kod koje se u osnovi traži utvrđenjeodređene vrste „racionalnosti“ ili „razumnosti“ ograničenja, uz dodatni uvjetzabrane ograničenja koje bi bilo vezano uz neslaganje javne vlasti sa sadržajemgovora). 75Drugo, u smislu mogućih relevantnih smjernica za kasniju analizu hrvatskogslučaja ograničenja prava na javno okupljanje, za ovaj rad od primarnog interesaje prva navedena kategorija, dakle pojam „tradicionalnog javnog foruma“. 76Inicijalno usmjeren na prostore „ulica i parkova“ (Hague v. CIO), ovaj je pojamvremenom proširen na čitav niz vrlo indikativnih primjera, od kojih je na ovommjestu prikladno izdvojiti one koji se odnose na područja oko sjedišta sudova,odnosno predstavničkih tijela.Problem ograničenja prava na demonstriranje ispred sjedišta lokalnog sudarazmatran je tako u predmetu Cox v. Louisiana iz 1965. godine 77 , u vezi s antidiskriminacijskimprotestnim maršem jedne crnačke grupe. Američki je Vrhovni(1975); Flower v. United States, 407 U.S. 197 (1972); Greer v. Spock, 424 U.S. 828 (1976); United Statesv. Albertini, 472 U.S. 675 (1985)). Vidi o tome: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op.cit., na str. 1222.-1230..75Iz ovoga ujedno proizlazi i mogućnost preciznog pozicioniranja ovih triju kategorija „javnogforuma“ u odnosu na klasični „test stroge kontrole“ (strict scrutiny) i „test racionalnosti“ (rationalityreview). Također u: Killian, J. H., Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), The Constitution of the UnitedStates of America – Analysis and Interpretation, op. cit., na str. 1243.-1244..76Osnovni razlog ovome proizlazi iz činjeničnog supstrata slučajeva povodom kojih je američkiVrhovni sud razmatrao, analizirao i definirao prostore koji se mogu smatrati područjem „ograničenog“i „rezerviranog“ foruma. Ti slučajevi, primjerice, obuhvaćaju: prostor „inter-školskog poštanskogsustava“, gradske panoe i ostale predmete u gradskom vlasništvu, tzv. „kombiniranu federalnu kampanju“namijenjenu godišnjem prikupljanju dobrovoljnih priloga u federalnim službama i uredima, prostoreunutar poštanske službe i aerodromskih terminala, prenošenje političke debate na javnoj televizijite prostor interneta (U.S. Postal Service v. Council of Greenburgh Civic Assn., 453 U.S. 114 (1981);Perry Education Assn. v. Perry Local Educators Assn., 460 U.S. 37 (1983); Cornelius v. NAACP LegalDefense and Educational Fund, 473 U.S. 788 (1985); United States v. Kokinda, 497 U.S. 720 (1990);ISKCON v. Lee, 505 U.S. 672 (1992); Lee v. ISKCON, 505 U.S. 830 (1992); Arkansas EducationalTelevision Commission v. Forbes, 523 U.S. 666 (1998); United States v. American Library Association,Inc., 539 U.S. 194 (2003); Reno v. ACLU, 521 U.S. 844 (1997). Vidi o tome: Sullivan, K. M. i Gunther,G., Constitutional Law, op. cit., na str. 1230-1244.; Killian, J. H., Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), TheConstitution of the United States of America – Analysis and Interpretation, op. cit., na str. 1243.-1246..Na ovom je mjestu ipak prikladno istaknuti kako se čini da je prostor interneta sve relevantniji u pogledumogućeg definiranja „javnog foruma“ namijenjenog ne samo izražavanju, već i okupljanju. Na to, čini se,jasno upućuju slučajevi spomenuti na samom početku ovoga rada, u kojima je određena vrsta okupljanja ucilju „mobilizacije“ u svrhe demonstriranja i protesta provedena u čitavom nizu zemalja tijekom proljeća2011. godine, uz jasnu uporabu suvremenih „alata“ i „društvenih mreža“ poput facebooka ili twittera. No,ta vrsta daljnje analize prelazi okvire ovoga rada.77Cox v. Louisiana, 379 U.S. 536 (1965).504

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.sud u relevantnom dijelu svojeg obrazloženja naveo kako pravo javnog okupljanjana prostorima ulica nije apsolutno, već može biti ograničeno razlozima održavanjajavnog reda i mira 78 , ali je pritom ipak ukinuo osuđujuću presudu izvedenu na istojosnovi, smatrajući kako je predmetni zakon neustavan zbog toga što je javnimvlastima ostavio preširoko polje diskrecije u davanju odgovarajuće dozvole zaokupljanje. 79U predmetu United States v. Grace iz 1983. godine 80 , Vrhovni sud jerazmatrao problem pristupa području neposredno uz njegovo sjedište uWashingtonu. Relevantan dio te odluke daje iznimno važan prilog obrazloženjupojma „tradicionalnog javnog foruma“ te ga je iz tog razloga opravdano naovom mjestu i izravno navesti:„Pločnici koji obuhvaćaju vanjske granice područja Suda ne mogu se razlikovatiod svih ostalih pločnika u Washingtonu, i mi ne možemo razabrati razlog zašto bise njih tretiralo bilo kako drugačije. Pločnici su, naravno, među onim prostorimajavnog vlasništva koji su tradicionalno otvoreni javnosti za ekspresivne aktivnostii sasvim su jasno unutar onih prostora javnog vlasništva koje se može smatrati,načelno bez daljnje dvojbe, mjestom javnog foruma … Ne postoji separacija,ograda ili bilo kakva indikacija da su osobe, koje s ulice prelaze na rubnik ipločnike koji služe kao perimetar prostora Suda, stupile na neki specijalni oblikenklave … Dobra u tradicionalnom javnom forumu zauzimaju posebno mjestou pogledu zaštite Prvog amandmana i ona neće svoj povijesno priznat karakterizgubiti iz razloga što se naslanjaju na vladinu imovinu koja je posvećena nekojdrugoj svrsi, a ne javnom izražavanju. Niti vlada može transformirati karakterdobra na način da ga uključi u zakonsku definiciju onoga što se ima smatratiparcelom ne-javnog foruma. Javni pločnici koji formiraju perimetar područjaVrhovnog suda, prema našem mišljenju, su javni forumi te ih za potrebe Prvog78Normativna vrijednost obrazloženja Vrhovnog suda u ovom segmentu opravdava da ga se na ovommjestu citira: „Prava slobode govora i okupljanja, iako su fundamentalna u našem demokratskom društvu,ipak ne podrazumijevaju da se svatko sa svojim mišljenjima ili uvjerenjima može obratiti grupi na bilokojem javnom mjestu i u bilo koje vrijeme. Ustavno jamstvo slobode implicira postojanje organiziranogdruštva koje održava javni poredak, bez kojeg bi i sama sloboda bila izgubljena u ekscesima anarhije.Kontrola kretanja na ulicama predstavlja jasan primjer vladine odgovornosti da osigura takav nužanporedak. Ograničenje u tom smislu, zamišljeno da bi osiguralo udobnost u interesu svih te koje nijepodložno zlouporabama diskriminatorne aplikacije, ne može se zanemariti kada se pokušava uživatiodređeno građansko pravo koje bi, u drugim okolnostima, bilo ovlašteno na zaštitu. Netko se ne možeopravdavati da uobičajeno crveno svjetlo ignorira zato što to smatra sredstvom socijalnog protesta. Nitinetko može, suprotno regulacijama prometa, inzistirati na uličnom okupljanju kao obliku slobode govoraili okupljanja na sredini Times Squarea u vrijeme najveće gužve.“ Vidi: Cox v. Louisiana, 379 U.S. 536,554 (1965).79Odlučujući na taj način, Vrhovni sud je i dalje otvorenim ostavio pitanje opravdanosti moguće„uniformne, konzistentne i nediskriminirajuće primjene zakona koji u potpunosti zabranjuje cjelokupanpristup ulicama i drugim javnim dobrima za potrebe parada i okupljanja…“, što je, čini se, primjerklasičnog sudskog samo-ograničavanja (judicial self-restraint), iako je pritom uzeto u obzir da su vlastinavele kako takva potpuna zabrana svih okupljanja u praksi nije provedena. Vidi: Cox v. Louisiana, 379U.S. 536, 555-557 (1965).80United States v. Grace, 461 U.S. 171 (1983).505

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.amandmana tako treba i tretirati.“ 81Dajući na taj način vrlo snažnu zaštitu području „tradicionalnog javnogforuma“, Vrhovni sud je ovom prilikom ipak potvrdio ustavnu mogućnost„potpune zabrane određenog tipa izražavanja“ na takvom prostoru, ali jedinoukoliko su takva ograničenja „usko definirana u cilju zaštite prevladavajućegvladinog interesa.“ 82 Čini se kako najbolji dodatni primjer primjene ovog pristupaodražava odluka u predmetu Schneider v. State iz 1939. godine 83 u kojoj jeneustavnim ocijenjeno nekoliko lokalnih propisa koji su potpuno zabranjivalidistribuciju promotivnog materijala na ulicama, uz obrazloženje kako se timeštiti njihova čistoća. Uvažavajući legitiman interes lokalnih vlasti u tom smislu,Vrhovni sud je ipak argumentirao kako to nije dovoljan razlog za prevagu nadjamstvima I. amandmana te je također ponudio i primjer manje restriktivnihmjera (kažnjavanje onih koji pritom zaista onečišćuju ulice, odnosno prostor„javnog foruma“). 84U neposrednoj vezi s ovime nalaze se i relevantne interpretacije mogućihustavnih ograničenja korištenja prostora ulica koje je američki Vrhovni sudformulirao u seriji odluka vezanih uz proteste protiv pobačaja. 85 U relevantnomdijelu odluke u predmetu Madsen v. Women’s Health Center, Inc. iz 1994.godine 86 , neustavnom je ocijenjena mjera zabrane pristupa osobama koje bi ulazileu bolničku kliniku (osim ukoliko bi te osobe izrazile želju za komunikacijom),uvedena u cilju zaštite privatnosti tih osoba i primjenjiva u krugu od 100 metara odklinike. Kao ključni kriterij procjene u tom je pogledu navedeno: „U nedostatkudokaza da je govor sudionika protesta sam po sebi zabranjen (npr. prijetnje)81United States v. Grace, 461 U.S. 171, 179-180 (1983). Većinsko mišljenje u ovom je slučaju pritomodbilo argumente vlade – izvedene iz parametra moguće regulacije „vremena, mjesta i načina“ – zasnovanena tumačenju da je svrha predmetnog zakona bila osigurati „prikladan red i pristojno ponašanje unutarprostora Suda“, odnosno očuvati „privid u javnosti kako Vrhovni sud nije predmet vanjskog utjecaja“.Vidi o tome u: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit., na str. 1221..82United States v. Grace, 461 U.S. 171, 177 (1983). Ovaj specifičan dio odluke formuliran je neštoranije, u već navedenom predmetu Perry Education Assn. v. Perry Local Educators Assn. Vidi: PerryEducation Assn. v. Perry Local Educators Assn., 460 U.S. 37, 46 (1983). Inače, opravdanost ograničenjaizražavanja u vezi očuvanja pristupa sjedištu suda potvrđena je odlukom Vrhovnog suda u predmetuCameron v. Johnson, još iz 1968. godine. Vidi: Cameron v. Johnson, 390 U.S. 611 (1968). Također, odlukaVrhovnog suda u slučaju United States v. Grace predstavlja ilustrativan primjer kombinacije standardapredviđenih, s jedne strane, za procjenu ustavnosti u polju ograničenja “ekspresivnog” ili “simboličnog”izražavanja te, s druge strane, za procjenu ograničenja prema kriteriju regulacije „vremena, mjesta inačina“.83Schneider v. State, 308 U.S. 147 (1939).84Schneider v. State, 308 U.S. 147, 162 (1939). Odgovarajuća „linija“ daljnjih relevantnih odlukaVrhovnog suda u ovom segmentu uključuje sljedeće odluke: Martin v. Struthers, 319 U.S. 141 (1943);Kovacs v. Cooper, 336 U.S. 77 (1949); Heffron v. ISKCON, 452 U.S. 640 (1981); Members of CityCouncil v. Taxpayers for Vincent, 466 U.S. 789 (1984); City of Ladue v. Gilleo, 512 U.S. 43 (1994). Otome vidi: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit., na str. 1191.-1196., 1198.-1200. i1202.-1206.85Ovi se slučajevi po činjeničnom stanju razlikuju od onih koji se odnose na prostore oko sjedištajavnih institucija (zakonodavno tijelo, sudovi), ali kontekst im je isti, obzirom da tematiziraju područja„tradicionalnog javnog foruma“ (ulice), što je i glavni razlog njihova navođenja na ovom mjestu.86Madsen v. Women’s Health Center, Inc., 512 U.S. 753 (1994).506

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.ili je toliko povezan s nasiljem da ga je nemoguće razlikovati od prijetnje ilifizičke povrede, ova odredba ne može opstati“. 87 Slično tome, neustavnom jeocijenjen i onaj dio mjere kojim je potpuno zabranjen pristup klinici u krugu od100 metara, uz obrazloženje kako to praktično dovodi do „opće zabrane kretanjakroz rezidencijalnu četvrt, ili čak šetnje određenim pravcem ispred čitavog blokakuća“. 88 Štoviše, kao ustavno valjana alternativa tome ponuđeno je rješenjekoje bi u obzir uzelo „ograničenja u vremenu, trajanju demonstriranja i brojudemonstranata izvan neke manje zone (isključenja – op. Đ.G.)“. 89Nešto kompliciranija, ali time ujedno i iznimno zanimljiva, situacija razmatranaje u predmetu Schenck v. Pro-Choice Network of Western New York iz 1997.godine. 90 Konkretna mjera u tom je slučaju kombinirala dvije dimenzije zabranepristupa: zabranu demonstriranja u krugu od 5 metara od klinike, kao i u kruguod 5 metara od svih osoba koje bi ulazile ili izlazile iz klinike (osim po njihovompristanku), čime su kreirane dvije vrste prostora (tzv. „fiksne zaštitne zone“– „fixed buffer zone“ – i „pokretne zaštitne zone“ – „floating buffer zone“).„Fiksne zone“ Vrhovni je sud ocijenio ustavnim na temelju činjeničnog stanjakoje je jasno ukazivalo na praksu „namjerne ili posljedične“ blokade pristupaklinici, ali je one „pokretne“ ukinuo upravo obzirom da nisu prostorno fiksne, većsu demonstranti cijelo vrijeme dužni paziti gdje se one prostiru, što je, obzirom naopću količinu kretanja na takvim mjestima, praktično neizvedivo. 91 Ipak, „pokretnezaštitne zone“ podržane su u odluci u predmetu Hill v. Colorado iz 2000. godine,ali u kontekstu opće zabrane pristupa osobama (bez njihove suglasnosti) koje bise nalazile u blizini klinike, uz obrazloženje kako se relevantni zakon odnosi nasve vrste protesta i na sve demonstrante, a ne samo na one koji zagovaraju mjereprotiv pobačaja. 92S druge strane, principijelan uvid američkog sudskog pristupa problemuokupljanja u blizini sjedišta zakonodavnog tijela temelji se na odluci nižegfederalnog suda u predmetu Jeannette Rankin Brigade et. al. V. Chief of CapitolPolice et al. iz 1972. godine. 93 U tom predmetu neustavnom je ocijenjena odredba87Madsen v. Women’s Health Center, Inc., 512 U.S. 753, 774 (1994).88Madsen v. Women’s Health Center, Inc., 512 U.S. 753, 775 (1994).89U smislu ovakve procjene prikladnosti mjere ograničenja (dakle, primjene načela razmjernosti),Vrhovni sud je naveo kako bi ustavno održiva bila mjera zabrane pristupa u krugu od 12 metara računajućiod puta prema i ulaza u kliniku, ali ne i u odnosu na prostor koji se nalazi u dodiru s privatnim nekretninamaoko klinike. Dodatno tome, podržani su oni dijelovi mjere kojima su uvedena „ograničenja razine buke“u određenim danima u tjednu i u određeno vrijeme, u prostoru oko klinike, ali ne i ograničenja izlaganja„vidljivih slika“, uz obrazloženje kako osoblje klinike u takvim situacijama jednostavno može „navućizastore“. Madsen v. Women’s Health Center, Inc., 512 U.S. 753, 773 (1994).90Schenck v. Pro-Choice Network of Western New York, 519 U.S. 357 (1997).91Schenck v. Pro-Choice Network of Western New York, 519 U.S. 357, 378-379 (1997).92Razlika između ovog i prethodnog slučaja bila je u tome što se ovdje razmatrala ustavnost zakona,a ne konkretne mjere zabrane pristupa (injunction).93Jeannette Rankin Brigade et. al. v. Chief of Capitol Police et al., 342 F. Supp. 575 (D.C. 1972). Sudkoji je odlučivao u ovom predmetu bio je Okružni sud za distrikt Kolumbiju (United States District Courtfor the District of Columbia), a Vrhovni sud je naknadno potvrdio tu odluku. Vidi: Chief of Capitol Policeet al. v. Jeannette Rankin Brigade et. al., 409 U.S. 972 (1972). U vezi pitanja okupljanja u blizini sjedišta507

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.Zakonika Sjedinjenih Američkih Država (United States Code) koja je, osimu slučaju zajednički izdane dozvole predsjedavajućih Senata i Predstavničkogdoma, zabranjivala okupljanje (paradiranje, stajanje ili kretanje u procesijamaili skupovima) na prostoru oko Kongresa (United States Capitol Grounds).Relevantni dio sudskog obrazloženja u tom pogledu je sljedeći:„Područje Capitola (isključujući takva mjesta kao što su prostor Senata iDoma, sobe odbora itd.), tradicionalno je otvoren javnosti; dapače, tisuće ljudiga posjećuje svake godine. Zato se ne možemo složiti s navodima tuženika daje područje Capitola ikada bilo obilježeno mirom i tišinom bolnice ili knjižnice.Niti je primarna svrha radi koje je Capitol dizajniran – zakonodavna aktivnost –inkompatibilna s izvršavanjem svih parada, okupljanja ili procesija koje na tommjestu mogu biti organizirane. U (predmetu) Cox II, Vrhovni sud je podržao zakondržave koji je zabranio parade i okupljanja „unutar ili u blizini sjedišta suda“,a čija je „namjera bila da interferiraju u, ometaju ili sprječavaju provođenje(sudskog) postupka ili … da utječu na nekog suca ili porotnika…“. Sud je smatraoda integritet sudskog postupka ne bi mogao preživjeti u atmosferi uzbuđenja gomile.Ali dok, kako je sudac Belzon rekao (suprotstavljajuće mišljenje u ovom predmetu,dolje), „tradicionalno, sudbena vlast ne rješava slučajeve kroz pozivanje na javnomišljenje“, fundamentalna funkcija zakonodavca u demokratskom društvupodrazumijeva pristup takvom mišljenju. Štoviše, područje Capitola definiranou ovom zakonu toliko je široko da demonstracije koje se mogu dogoditi u vezis time ne moraju biti „u blizini“ ili u „neposrednoj okolini“ samog Capitola.Stoga, više nego Cox II, u vezi s ovim slučajem je odluka u predmetu Edwards v.South Carolina gdje je Sud neustavnom ocijenio osudu za kršenje reda i mira odstrane demonstranata za civilna prava koji su demonstrirali na prostoru državnelegislature – aktivnost koju je Sud ocijenio kao „izvršavanje … ovih temeljnihustavnih prava u njihovom najčišćem i klasičnom obliku.“ 94U nastavku obrazloženja, sud je naveo kako može postojati niz legitimnihrazloga temeljem kojih bi država imala pravo ograničiti slobodu izražavanja iokupljanja na ovom mjestu, ali je ipak utvrdio da se pritom potpuna zabrana– štoviše, zabrana bez obzira na to koliko okupljanja bila mirna i uredna tebez obzira na to koliko ljudi u njima sudjeluje – s ustavno-pravnog stajalištane može nikako opravdati. 95Ovime ujedno završava i prikaz američke teorije i prakse vezane uz pojam,predstavničkog tijela, vidi također: Edwards v. South Carolina, 372 U.S. 229 (1963).94Jeannette Rankin Brigade et. al. v. Chief of Capitol Police et al., 342 F. Supp. 575, 584 (D.C.1972).95Kao mogući relevantni razlozi opravdanja ograničenja, u tom su smislu od strane suda navedeni„šteta zgradama i prostoru, zapreka prolaza, pa čak i opasnost za zastupnike i službenike.“ Ipak,konkretna analiza se fokusirala na argumente vlade („red“, „mir“, „dostojanstvo“, „održavanje okruženjakao u parku“ i „glorifikacija pojma vlade kroz vizualno poboljšanje njezinih javnih zgrada“), ali oni suodbijeni. Vidi: Jeannette Rankin Brigade et. al. v. Chief of Capitol Police et al., 342 F. Supp. 575, 585(D.C. 1972).508

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.doseg i standarde „teorije javnog foruma“. 96 Na ovom je mjestu, međutim,prikladno dati i par napomena vezanih uz pravo na javno okupljanje u kontekstupitanja proceduralne pravne zaštite, kao i mogućnosti izricanja mjere njegovogprekida.U tom je smislu, najprije, važno istaknuti kako američkom ustavnom poimanjuu ovom segmentu nije stran koncept prethodne najave okupljanja, ali je razvojrelevantne sudske prakse jasno utvrdio kako provođenje postupka određene„autorizacije“ („licensing“) podliježe zahtjevima precizne pravne regulacije, uzistovremenu minimizaciju mogućnosti administrativne diskrecije koja bi rezultiraladiskriminacijskim učinkom. 97 S druge strane, u sličnom kontekstu, američkoustavno tumačenje prihvaća mogućnost izricanja prethodne zabrane okupljanja(„prior restraint“), ali uz uvjet precizne pravne regulacije i mogućnost provođenjasudbenog nadzora. Međutim, u tom pogledu ipak nisu potvrđena i relevantnaproceduralna jamstva izgrađena u domeni zaštite slobode izražavanja, koja, ubitnome, zahtijevaju da „teret dokazivanja kako film (ili općenito izražavanje– op. Đ.G.) spada u kategoriju nezaštićenog izražavanja, leži na cenzoru“ uzobvezu provođenja mjere sudbenog nadzora, pri čemu „cenzor mora, unutarspecificiranog kratkog roka, ili izdati odobrenje ili otići na sud kako bi dobiomjeru zabrane prikazivanja filma“,, , a „bilo koja zabrana izrečena prije konačnesudske odluke u pogledu merituma mora jednako biti ograničena na očuvanjestatusa quo za najkraći fiksirani period kompatibilan sa sudskom odlukom.“. 9896Ovdje je korisno napomenuti kako američko ustavno poimanje iznimno jako štiti prostore uprivatnom vlasništvu, razlikujući ih od striktnog područja javnog foruma. Relevantni standardi u tompogledu jasno postuliraju kako se jamstva sadržana u I. amandmanu na Ustav Sjedinjenih AmeričkihDržava moraju balansirati prema analognom pravu vlasništva, odnosno da pravo javnog okupljanja naprivatnim prostorima nije u potpunosti isključeno, ali je vrlo restriktivno. Relevantni slučajevi u tomsmislu su: Marsh v. Alabama, 326 U.S. 501 (1946); Lloyd Corp. v. Tanner, 407 U.S. 551 (1972); Hudgensv. NLRB, 424 U.S. 507 (1976); Pruneyard Shopping Center v. Robins, 447 U.S. 74 (1980). Vidi o tome:Killian, J. H., Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), The Constitution of the United States of America –Analysis and Interpretation, op. cit., na str. 1246.-1248..97Ovakav je pristup artikuliran relativno rano, u seriji relevantnih odluka američkog Vrhovnog sudau periodu od kraja tridesetih do kraja četrdesetih godina 20. stoljeća (vidi, između ostaloga: Lovell v.Griffin, 303 U.S. 444 (1938); Hague v. Committee for Industrial Organization, 307 U.S. 496, 515-516,(1939); Cox v. New Hampshire, 312 U.S. 569 (1941); SAIA v. New York, 334 U.S. 558 (1948)). O tomevidi: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit., na str. 1189.-1191. i 1302.; Killian, J.H., Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), The Constitution of the United States of America – Analysis andInterpretation, op. cit., na str. 1242..98Vidi: Freedman v. Maryland, 380 U.S. 51 (1965). Ovaj standard – izveden u slučaju Freedman v.Maryland – neposredno je vezan uz područje slobode izražavanja u striktnom smislu, a ne na slobodujavnog okupljanja. U vezi s time, potrebno je dati sljedeću napomenu. Američki Vrhovni sud najprijeje prihvatio kako ovako postulirana shema vrijedi i za predmete vezane uz slobodu javnog okupljanja,odnosno „parade i demonstracije (vidi: Shuttlesworth v. City of Birmingham, 394 U.S. 147, 155 (note4), 162-163 (1969)), ali je to kasnije odbacio (vidi: Thomas et al. V. Chicago Park District, 534 U.S. 316(2002)). Uvjeti precizne pravne regulacije mjera prethodne zabrane, kao i jamstvo sudbenog nadzora,dakle u tom smislu za slučajeve javnog okupljanja i dalje vrijede, ali ne i specifični uvjeti vezani uz„teret dokazivanja“ te „fiksirane rokove“. Na ovom se mjestu jedino može konstatirati kako je cjelokupanproblem iznimno složen, obzirom na, kako je već istaknuto, činjenicu da praktične situacije redovitokombiniraju slobodu okupljanja s različitim oblicima slobode izražavanja pa nije jednostavno unaprijedapstraktno postulirati radi li se u konkretnom slučaju samo o potrebi primjene mjere „regulacije mjesta,vremena i načina“ (koja je sadržajno neutralna) ili mjere koja izravno regulira sam sadržaj izražavanja. O509

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.Konačno, pitanje izricanja mjere prekida javnog okupljanja u američkom jeustavnom pravu jasno postulirano kroz tzv. „test jasne i izravne opasnosti“ („clearand present danger test“), odnosno procjenu radi li se u konkretnom slučaju osituaciji u kojoj izražavanje „potiče ili stvara neposredno protupravno djelovanjete je izvjesno da će zaista i potaknuti ili stvoriti takvo djelovanje.“ 99IV. REPUBLIKA HRVATSKAU hrvatskom pravnom sustavu pravo na javno okupljanje regulirano je odredbamaUstava Republike Hrvatske 100 te Zakonom o javnom okupljanju. 101Na taj način, pravo na javno okupljanje u Hrvatskoj uživa status „temeljnog“ustavno zajamčenog prava kome je zajamčena razrada u okviru kategorije„organskog zakona“. 102 Slično tome, pravo na javno okupljanje esencijalno jepovezano sa slobodom mišljenja i izražavanja misli, što proizlazi ne samonavedenim odlukama Vrhovnog suda, vidi: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit., nastr. 1304.-1305.; Killian, J. H., Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), The Constitution of the United Statesof America – Analysis and Interpretation, op. cit., na str. 1241.-1243..99Vidi: Schenck v. United States, 249 U.S. 47 (1919); Brandenburg v. Ohio, 395 U.S. 444 (1969).Neposredno relevantan slučaj u vezi javnog okupljanja u ovom kontekstu je: NAACP v. ClaiborneHardware Co., 458 U.S. 886. O tome vidi: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit.,na str. 968.-984. i 1005.-1009.; Killian, J. H., Costello, G. A., Thomas, K. R. (ur.), The Constitution ofthe United States of America – Analysis and Interpretation, op. cit., na str. 1252.-1255.. U vezi s time,B. Smerdel navodi sljedeće: „Američki i britanski sudovi su za prosudbu tih okolnosti sa stajalištaopravdanosti zabrane javnog skupa razvili pravni standard koji se naziva ispitivanjem jasne i izravneopasnosti (clear and present danger test), kojim su znakovito utjecali i na praksu europskih sudova.Opravdanost zabrane se, prema tome, prosuđuje s obzirom na konkretne okolnosti slučaja, ali ona morabiti istodobno jasna i izravna. Policiji se svako masovno okupljanje može činiti prijetnjom javnom redui miru: gdje god se okuplja velika masa ljudi prijete opasnosti kakvih nema u redovitom tijeku života najavnim mjestima. Zahtjev da opasnost treba biti određene prirode važna je za izbjegavanje zabrana javnihskupova iz takvih, općenitih i neodređenih motiva.“ Vidi: Smerdel, B. i Sokol, S., Ustavno pravo, četvrtoneizmijenjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, 2009., na str. 145..100Članak 42. Ustava Republike Hrvatske propisuje: „Svakom se priznaje pravo na javno okupljanjei mirni prosvjed u skladu sa zakonom.“. Vidi: Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine 56/90, 135/97,113/00, 28/01, 76/10).101Zakon o javnom okupljanju (Narodne novine 128/99, 90/05, 139/05 – Odluka Ustavnog sudaRepublike Hrvatske broj: U-I-3307/2005, U-I-3309/2005, U-I-3346/2005, U-I-3359/2005, 23. studenoga2005. (u daljnjem tekstu: Odluka broj U-I-3307/2005), 150/05). O pravu na javno okupljanje i mirniprosvjed u Republici Hrvatskoj, vidi: Smerdel, B. i Sokol, S., Ustavno pravo, četvrto neizmijenjenoizdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, 2009., na str. 144.-146.; Smerdel, B., Temeljne značajke ustavnogporetka Republike Hrvatske na dvadesetu obljetnicu „Božićnog ustava“, u: Ustav Republike Hrvatske,šesnaesto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Novi informator, Zagreb (2010.), na str. 123.-124.; Čepulo, D.,Pravo na javno okupljanje u Hrvatskoj 1848.-1918. i odrednice razvoja u europskim zakonodavstvima,op. cit., na str. 409.-425.; Radin, M., Pravo na slobodu okupljanja i udruživanja u praksi Europskog sudaza ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, Hrvatska pravna revija 10 (2010.) 10, str. 1.-13..102U tom pogledu, relevantna praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske decidirano je utvrdila kakou ustavnu kategoriju organskih zakona kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljneslobode spadaju samo oni zakoni kojima „…su temeljni predmet uređenja pojedino ili pojedina Ustavomutvrđena osobna i politička prava i slobode čovjeka“, što se „u slučaju sumnje“ ispituje „zasebno usvakom konkretnom slučaju.“ Vidi odluke Ustavnog suda RH: U-I-3307/2005 i U-I-2566/2003, U-I-2892/2003). Kritičku procjenu ovakvog pristupa kod S. Barić vidi u: Barić, S., Organski zakoni i Ustavnisud Republike Hrvatske u usporednopravnoj perspektivi, u: Liber amicorum in honorem Jadranko Crnić,Kačer, H., Momčinović, H., Žuvela, M. (ur.), Novi informator, Zagreb (2009.), na str. 255.-260..510

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.iz ustavnopravne dikcije koja javno okupljanje eksplicitno povezuje s pojmom„mirnog prosvjeda“ 103 , već i iz niza specifičnih odredbi Zakona o javnomokupljanju 104 , kao i iz prakse hrvatskog Ustavnog suda. 105Također, najprije valja istaknuti kako hrvatski Zakon o javnom okupljanju udomeni mogućih ograničenja prava na javno okupljanje u osnovi slijedi ustavnenorme te eksplicitno propisuje obvezu utvrđenja određenih „legitimnih ciljeva“ograničenja, kao i primjenu načela razmjernosti. 106 Zakon tako propisuje:„Jedino se na temelju ovoga Zakona mogu propisati ograničenja prava na javnookupljanje koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i pravadrugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.“ 107U skladu s ranijim razmatranjima u vezi usporedno-pravnih iskustava, naovom je mjestu prikladno dati prikaz specifičnih hrvatskih rješenja vezanih uznačin i postupak prijave javnog okupljanja, kao i mogućnost njegove zabraneili prekida, uz nekoliko dodatnih napomena u kontekstu zakonskih definicija103Osim članka 42. Ustava Republike Hrvatske, u tom su smislu relevantne i odredbe članka 38.stavak 2. („Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja,slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.“) te članka 39.(„Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnuili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“).104U tom smislu vidi sljedeće odredbe Zakona o javnom okupljanju: članak 3. stavak 2. („Slobodagovora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena je zabranom svakog pozivanja i poticanjana rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“);članak 4. stavak 1. („Mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom podrazumijeva se svako organiziranookupljanje više od 20 ljudi, koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih inacionalnih uvjerenja i ciljeva.“); članak 5. („Redarstvene vlasti dužne su štititi slobodu govora i javnognastupa na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu.“); članak 14. stavak 1. točka 3. („Ministar unutarnjihposlova može rješenjem zabraniti održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda ukoliko: … 3. suciljevi usmjereni na pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjerskumržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti…“); članak 22. točka 4. („Ovlaštena službena osoba Ministarstvaunutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: ovlaštena službena osoba) može spriječiti odnosno prekinuti mirnookupljanje i javni prosvjed ako: … sudionici pozivaju ili potiču na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu,rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti…“).105U tom smislu, Ustavni sud Republike Hrvatske navodi: „Naime, javno okupljanje i mirni prosvjed,u pravilu, impliciraju izražavanje nezadovoljstva, ili izražavanje određenog zahtjeva, odnosno poruke, ane samo razmjenu mišljenja istomišljenika. Stoga valja pretpostaviti da je jasno i logično da organizatorijavnog okupljanja žele to okupljanje provesti na mjestima koja su uobičajeno okupljalište većeg brojaljudi određenog naseljenog mjesta, a što bi pretpostavljeno trebalo dovesti kako do većeg broja okupljenihljudi, tako i do većeg odjeka skupa, pa i vjerojatnijeg ostvarenja svrhe okupljanja.“ Vidi: Odluka Ustavnogsuda Republike Hrvatske broj U-I-241/1998, 31. ožujka 1999..106Vidi članak 16. i članak 17. Ustava Republike Hrvatske. Obveza ispunjenja uvjeta „propisanostizakonom“, utvrđenja legitimnih ciljeva ograničenja te primjene načela razmjernosti ili proporcionalnostipredstavlja i opći standard prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.107Vidi članak 3. Zakona o javnom okupljanju. Pored toga, primjena načela razmjernosti Zakonomje predviđena i u kontekstu mogućnosti zabrane javnog okupljanja i mirnog prosvjeda (članak 14. stavak1. točka 4. Zakona u tom smislu propisuje obvezu odgovarajućeg postupka „balansiranja“: „Ministarunutarnjih poslova može rješenjem zabraniti održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda ukoliko: …4. postoji na razlozima utemeljena vjerojatnost da bi održavanje dovelo do izravne i zbiljske pogibelji odnasilja i drugih oblika ozbiljnog remećenja javnog reda i mira.“); zatim u kontekstu mogućnosti njegovogsprječavanja ili prekida (članak 22. Zakona ovlaštenoj službenoj osobi Ministarstva unutarnjih poslova utom pogledu daje mogućnost takvog prekida ili sprječavanja, a ne obvezu izricanje te mjere); te u kontekstumogućnosti primjene mjera prisile (članak 5. stavak 3. Zakona u vezi s time propisuje: „Redarstvene vlastimogu primjenjivati mjere prisile jedino kada je to nužno te na način razmjeran naravi pogibelji.“).511

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.prava na javno okupljanje. Tome slijedi analiza ključnog pitanja ovoga rada,problematike „javnog prostora“, odnosno mjesta na kojima se javna okupljanjamogu održavati.Prema hrvatskom Zakonu o javnom okupljanju, mirna okupljanja i javniprosvjedi prijavljuju se samo u određenim slučajevima 108 i to područno nadležnojpolicijskoj upravi, najkasnije 5 dana, odnosno „iz osobito opravdanih razloga“48 sati prije početka održavanja 109 , a takva prijava pritom sadrži sljedeće nužnepodatke:„…- svrhu, mjesto, dan i vrijeme održavanja mirnog okupljanja i javnogprosvjeda, - podatke o organizatoru ili njegovom zastupniku, - osobne podatkevoditelja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda, - broj redara, - predmnijevanibroj sudionika.“ 110U neposrednoj vezi s time je i onaj dio Zakona o javnom okupljanju kojiMinistru unutarnjih poslova daje pravo zabrane održavanja mirnog okupljanjai javnog prosvjeda, i to ukoliko ono:„1. nije pravodobno i uredno prijavljeno, 2. je prijavljeno na prostorima nakojima se na temelju ovoga Zakona ne smije održavati, 3. su ciljevi usmjerenina pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ilivjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti, 4. postoji na razlozima utemeljenavjerojatnost da bi održavanje dovelo do izravne i zbiljske pogibelji od nasilja idrugih oblika ozbiljnog remećenja javnog reda i mira.“ 111Rješenje o zabrani se pritom mora donijeti „najkasnije 24 sata prije prijavljenogpočetka održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda“ 112 , a protiv njega jemoguće u roku od 3 dana pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom RepublikeHrvatske koji o tome odlučuje u hitnom postupku. 113 Osim toga, izostanak prijaveili zabrana okupljanja, između ostaloga, osnove su za njegovo sprječavanje iliprekid. 114 Sprječavanje ili prekid mirnog okupljanja ili javnog prosvjeda također108Vidi članak 7. Zakona o javnom okupljanju. Prema istom Zakonu, ne prijavljuju se: „…okupljanja, sastanci, tribine, okrugli stolovi ili okupljanja registriranih političkih stranaka te sindikalnihi drugih udruga koja se održavaju u zatvorenim prostorijama prikladnim za te svrhe.“ (članak 9. stavak1.); pojedinačni prosvjedi (članak 9. stavak 3.); okupljanja na mjestima koja je u tu svrhu odredilo„Predstavničko tijelo grada s više od 100.000 stanovnika…“ (članak 12. stavak 1.); mirna okupljanja ijavni prosvjedi na Trgu Francuske Republike u Zagrebu (članak 13.); te tzv. „drugi oblici okupljanja“,koji „…podrazumijevaju okupljanja kojima je svrha ostvarivanje gospodarskih, vjerskih, kulturnih,humanitarnih, športskih, zabavnih i inih interesa.“ (članak 4. stavak 3.), osim onih koji „…s obzirom napredmnijevani broj sudionika ili narav okupljanja, zahtijevaju poduzimanje posebnih sigurnosnih mjeraizvan redovite djelatnosti mjesno ovlaštene policijske uprave.“ (članak 33. stavak. 2.).109Vidi članak 7. Zakona o javnom okupljanju.110Vidi članak 8. Zakona o javnom okupljanju. Za postupak u vezi održavanja „javne priredbe“ u tomsmislu, vidi članak 26. Zakona o javnom okupljanju.111Vidi članak 14. stavak 1. Zakona o javnom okupljanju.112Vidi članak 14. stavak 2. Zakona o javnom okupljanju.113Vidi članak 15. Zakona o javnom okupljanju. Za postupak u vezi održavanja „javne priredbe“ u tomsmislu, vidi članke 28. i 29. Zakona o javnom okupljanju.114Vidi članak 22. Zakona o javnom okupljanju.512

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.se može provesti ako:„…2. se održava na mjestu koje nije navedeno u prijavi, 3. je netko odsudionika mirnog okupljanja ili javnog prosvjeda naoružan, 4. sudionici pozivajuili potiču na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilokoji oblik nesnošljivosti, 5. redari ne mogu održavati red i mir, 6. postoji zbiljskai izravna opasnost za zdravlje sudionika ili drugih osoba, 7. nastupi zbiljska iizravna pogibelj od nasilja i drugih oblika ozbiljnog remećenja javnog reda imira.“ 115Kako je vidljivo iz na ovom mjestu prikazanih zakonskih rješenja, specifičanrežim prijave javnog okupljanja i mirnog prosvjeda u hrvatskom pravnom poretkuopćenito karakterizira relativno „liberalan pristup“ 116 , na što jednako upućujuprilično objektivizirani osnovni elementi prijave, kratki rokovi, kao i činjenicada se za određeni broj situacija prijava uopće ne mora prilagati. Iz toga ujednoproizlazi i zaključak kako Zakon o javnom okupljanju u ovom segmentu načelno nebi trebao biti problematičan. Jedini potencijalni izuzetak od takve procjene moždaje sadržan u onom dijelu Zakona koji propisuje kako prijava mora sadržavati inaznaku o „svrsi“ održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda. 117 Situacijaje u tom pogledu, međutim, iznimno zanimljiva jer koliko, s jedne strane, možeupućivati da se kod utvrđivanja svrhe tijela javne vlasti definitivno nalaze u domeniprocjene određenog sadržaja javnog okupljanja i mirnog prosvjeda – odnosno, nataj način već u domeni određenog zaštićenog modaliteta izražavanja 118 - toliko jejasno i da takvo utvrđenje svrhe može i mora služiti kako jedan od parametaraprocjene sigurnosnih rizika temeljem kojih se može odlučivati o odgovarajućojzabrani. 119 U svakom slučaju, određeni postupak „balansiranja“ u tom je smislu,čini se, neizbježan, ali ipak uz napomenu kako javno okupljanje i mirni prosvjedu kombinaciji sa slobodom izražavanja izravno upućuje na nužnost primjeneodređenih „povišenih standarda“ administrativne procjene i sudbenog nadzora. 120Osim ovog specifičnog mogućeg problema utvrđenja „svrhe“, mogućnostzabrane održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda u hrvatskom jeZakonu o javnom okupljanju dobro uređena (primjena načela razmjernosti;objektivizirana procjena provedbe postupka prijave; kratki rokovi za donošenje115Vidi članak 22. Zakona o javnom okupljanju. Za analognu primjenu odredaba ovoga Zakona kojese odnose na „mirna okupljanja i javni prosvjed“ na slučajeve organizacije „javnih priredbi“, vidi članak32. Zakona o javnom okupljanju.116U tom se smislu može ocijeniti kako hrvatska rješenja spadaju u okvire onoga što francuska teorijai praksa prikladno nazivaju „režimom prethodne deklaracije“ (régime de la déclaration préalable).117Vidi članak 8. Zakona o javnom okupljanju.118U tom bi smislu za daljnji razvoj prakse u Republici Hrvatskoj od iznimnog značaja mogla bitiranije izložena američka iskustva u domeni „ekspresivnog“ ili „simboličnog“ izražavanja.119U tom smislu trebalo bi i sagledavati relevantne norme ustavnog i zakonskog ranga koje upućujuna mogućnosti ograničenja prava na javno okupljanje, u smislu utvrđenja „legitimnih ciljeva“, odnosno„razmjernosti“ ograničenja“.120Američko iskustvo i na ovom se mjestu prikazuje kao relevantno za teorijsku procjenu hrvatskogslučaja. U tom pogledu, primjena kriterija procjene po shemi regulacije „mjesta, vremena i načina“ jasnotraže da takva regulacija bude „sadržajno neutralna“.513

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.rješenja te ulaganje tužbe, odnosno provođenje upravnog spora u hitnompostupku). Ista se ocjena može dati i za mogućnost prekida ili sprječavanjamirnog okupljanja i javnog prosvjeda. 121Hrvatski Zakon o javnom okupljanju, međutim, pod krovnim pojmom „javnihokupljanja“ podrazumijeva tri kategorije 122 : osim već razmotrenih „mirnihokupljanja i javnih prosvjeda“ 123 , u tom se smislu navode i „javne priredbe“ 124te „drugi oblici okupljanja.“ 125Osnovni je parametar ovakve zakonske razdiobe utemeljen na kvalitativnimrazlozima i upućuje na prikladna razlikovanja upravo u smislu vrste izražavanja,odnosno svrhe javnog okupljanja. Također, dok je za „mirna okupljanja i javneprosvjede“ s jedne te „javne priredbe“ s druge strane predviđen otprilike istipostupak prijave, mogućnost zabrane te mogućnost sprječavanja ili prekida, tzv.„drugi oblici okupljanja“ nalaze se u nešto povoljnijem položaju jer u takvimsituacijama obveza prijave predstavlja izuzetak, a ne pravilo. 126 Praksa organizacijei provođenja različitih oblika javnih manifestacija u Republici Hrvatskoj pokazujeodređenu tendenciju da se na određenim skupovima „kombiniraju“ određene svrheokupljanja i ta bi okolnost, u smislu teorijske anticipacije budućih slučajeva, moglazanimljivo utjecati na potrebe odgovarajućih „kategorizacija“ tih okupljanja.Ipak, čini se kako Zakon o javnom okupljanju u tom pogledu daje dovoljno jasne121Relevantna zakonska norma u tom segmentu upućuje na primjenu objektivnog, dakle lakoprovjerivog kriterija (izostanak prijave ili zabrana; činjenica da je neki od sudionika mirnog okupljanjaili javnog prosvjeda naoružan); na eksplicitnu ustavnu zabranu (zabrana pozivanja ili poticanja na rat iliuporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti); te svakako nanačelo razmjernosti (sprječavanje ili prekid ako „redari ne mogu održavati red i mir“, ako „postoji zbiljskai izravna opasnost za zdravlje sudionika ili drugih osoba“ ili ako „ nastupi zbiljska i izravna pogibelj odnasilja i drugih oblika ozbiljnog remećenja javnog reda i mira.“). Međutim, i tada je prethodno potrebnoda službena osoba zatraži miran razilazak sudionika, a tek ukoliko se to ne provede, može se pristupitiizvršenju nužnih mjera (Vidi članke 22. i 23. Zakona o javnom okupljanju). Općenito u vezi s mogućnošćusprječavanja ili prekida javnog okupljanja i mirnog prosvjeda, ukoliko se ono „održava na mjestu kojenije navedeno u prijavi“ (članak 22. točka 2. Zakona o javnom okupljanju), na ovom je mjestu potrebnoukazati na nedavni hrvatski razvoj prakse da se okupljanja i mirni prosvjedi održavaju ne na jednom, većna više mjesta, uz kretanje sudionika. Dakako, odgovarajuća notifikacija tijelima javne vlasti o mjestuodržavanja javnog skupa u skladu je s obvezom tih tijela da procijene odgovarajuće sigurnosne rizike,ali pritom ipak ne treba zaboraviti da Ustav Republike Hrvatske, kao jedno od osobnih prava, definira islobodu kretanja (Vidi članak 32. Ustava Republike Hrvatske). Tu bi činjenicu svakako trebalo uzeti uobzir ukoliko se ovo pitanje javi u ustavnosudskom postupku.122Vidi članak 2. Zakona o javnom okupljanju.123Zakonska definicija u tom smislu glasi: „Mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom podrazumijevase svako organizirano okupljanje više od 20 ljudi, koje se održava radi javnog izražavanja i promicanjapolitičkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva.“ (Vidi članak 4. stavak 1. Zakona o javnomokupljanju).124Zakonska definicija u tom smislu glasi: „Javnim priredbama podrazumijevaju se okupljanjaorganizirana radi ostvarivanja prihoda u okviru registrirane djelatnosti, a koja, s obzirom na predmnijevanibroj sudionika ili narav priredbe, zahtijevaju poduzimanje posebnih sigurnosnih mjera.“ (Vidi članak 4.stavak 2. Zakona o javnom okupljanju).125Zakonska definicija u tom smislu glasi: „Drugi oblici okupljanja podrazumijevaju okupljanjakojima je svrha ostvarivanje gospodarskih, vjerskih, kulturnih, humanitarnih, športskih, zabavnih i inihinteresa.“ (Vidi članak 4. stavak 3. Zakona o javnom okupljanju).126Vidi članak 33. Zakona o javnom okupljanju. U tom se smislu može konstatirati kako je hrvatskizakonodavac u kontekstu „drugih oblika okupljanja“ primijenio „najviše liberalan pristup“.514

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.kriterije. 127Posljednje, ali ujedno i najzanimljivije, pitanje koje na ovom mjestu trebarazmotriti odnosi se, dakako, na problem mjesta na kojem se u Republici Hrvatskojmogu organizirati mirna okupljanja i javni prosvjedi. 128 Prema postojećemzakonskom rješenju, „mirno okupljanje i javni prosvjed ne smije se održavati:- u blizini bolnica, na način da ometa pristup vozilima hitne pomoći i remetimir bolesnicima, - u blizini dječjih vrtića i osnovnih škola dok se u njima nalazedjeca, - u nacionalnim parkovima i zaštićenim parkovima prirode osim onog kojiima za cilj promicanje zaštite prirode i čovjekova okoliša, - na auto-cestama imagistralnim cestama na način kojim se ugrožava sigurnost cestovnog prometa,- na drugim mjestima, ako bi se s obzirom na vrijeme, broj sudionika ili naravokupljanja moglo ozbiljnije poremetiti kretanje i rad većeg broja građana, -najmanje 100 metara od objekata u kojima su smješteni ili zasjedaju Hrvatskisabor, Predsjednik Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske i Ustavni127Čini se da se u striktno pravnom smislu problem odgovarajućih definicija najjasnije pokazuje uodnosu između „mirnih okupljanja i javnih prosvjeda“ te „drugih oblika okupljanja“. Za prvu je kategoriju,naime, propisano da se održava „radi javnog izražavanja i promicanja“ određenih „uvjerenja i ciljeva“,dok je druga namijenjena „ostvarivanju“ određenih interesa, koji nisu navedeni u taksativnom smislu.Tekstualna interpretacija Zakona u tom bi pogledu mogla upućivati da se kod „drugih oblika okupljanja“može raditi o različitim modalitetima „ostvarivanja određenih interesa“, dok god oni nisu usmjereni ina javno izražavanje ili promicanje. Osim što je takve slučajeve, međutim, teško unaprijed shematskiodvojiti, ovdje se može javiti i određeni problem vezan uz činjenicu da se „politička, socijalna i nacionalnauvjerenja i ciljevi“ također mogu faktično preklapati s „gospodarskim, vjerskim, kulturnim“ i nešto manjes „humanitarnim, športskim ili zabavnim“ interesima. U smislu zakonske definicije, čini se da taj problemnije prisutan kada se radi o „javnim priredbama“, iako praksa može upućivati i na suprotan zaključak. Usvakom slučaju, ovdje se radi o ustavnopravno iznimno zanimljivom fenomenu koji ponovno upućujena potrebu da se različita javna okupljanja sagledavaju u svojem sinergijskom jedinstvu sa slobodomizražavanja. Štoviše, uz pitanje dosega načela slobode, ovdje se, dakako, teorijski javlja i komplementarnopitanje odgovarajuće „distribucije“ te slobode, odnosno problem primjene načela jednakosti. Daljnjeanalize u kontekstu hrvatske regulacije prava na javno okupljanje u vezi s time prelaze okvire ovoga rada.U teorijskom smislu, u vezi utjecaja načela slobode i načela jednakosti na kreaciju ustavno zajamčenihprava i sloboda (uključujući i javno okupljanje), kao i u pogledu odnosa između vladavine prava i načelajednakosti, općenito vidi razmatranja B. Smerdela (Smerdel, B. i Sokol, S., Ustavno pravo, četvrtoneizmijenjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, 2009., osobito na str. 101.-123. te 143.-146.; Smerdel,B., Temeljne značajke ustavnog poretka Republike Hrvatske na dvadesetu obljetnicu „Božićnog ustava“,op. cit., na str. 107. i dalje), A. Bačića (Bačić, A., Vladavina prava i institucije kontrole ustavnosti zakona,u: Ustavni sud u zaštiti ljudskih prava, Crnić, J. i Filipović, N. (ur.), Hrvatski pravni centar, Organizator,Zagreb (2000.), na str. 25.-57.) te K. Sullivan i G. Gunthera (Sullivan, K. M. i Gunther, G., ConstitutionalLaw, op. cit., na str. 1187.-1196..).128Praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske na određeni način potvrđuje ovu ocjenu da se radi oključnom problemu. U tom je smislu primarno relevantna već spomenuta odluka Ustavnog suda kojom jeukinut Zakon o javnom okupljanju (Odluka broj U-I-3307/2005), ali obzirom da je to učinjeno iz razlogaformalne neustavnosti, njezin je doseg za daljnja teorijska razmatranja, osim onoga što je već rečenou vezi nužnosti regulacije putem organskih zakona, ograničen. U jednoj ranijoj odluci, Ustavni sud jeukinuo odredbu Zakona o javnom okupljanju kojoj je tijelima lokalne samouprave dano načelno pravoodređivanja mjesta na kojemu se javno okupljanje može održati, što je ocijenjeno kao suprotno odredbamačlanka 16., članka 42. i članka 128. tadašnjeg Ustava Republike Hrvatske (Odluka broj U-I-241/1998, 31.ožujka 1999.). Isto je Ustavni sud utvrdio i u pogledu „Zaključka o određivanju mjesta za javna okupljanja“Grada Zagreba (Odluka broj U-I-242/1998, 14. travnja 1999.). Ovim dvjema ranijim odlukama zapravosu potvrđene ustavne odredbe o tome da ograničenja prava i sloboda spadaju u djelokrug zakonodavca, uzprimjenu preciznih, odnosno objektivnih kriterija. Također, tom je prilikom utvrđena i povreda članka 11.Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.515

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.sud Republike Hrvatske.“ 129Također, u posljednjem slučaju ne vrijedi ona norma Zakona o javnomokupljanju koja definira da se pod „mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom“podrazumijeva takvo organizirano okupljanje u kojem sudjeluje „više od 20ljudi.“ 130U vezi mogućih kriterija procjene ustavnosti ove odredbe u onom njezinomsegmentu koji se odnosi na prostor oko mjesta na kojima su smještene ili zasjedajunajviše institucije državne vlasti može se dati nekoliko napomena.Prvo, u ovom se slučaju očito radi o područjima koja izravno spadaju u kategorijuonoga što se u američkoj ustavnoj doktrini i praksi naziva „tradicionalnimjavnim forumom“, a za koji vrijede i najjači kriteriji procjene zaštite prava najavno okupljanje. 131Drugo, radi se također i o određenoj vrsti potpune zabrane, ali u tom jesegmentu situacija prilično zanimljiva. Naime, kriterij takve zabrane je zapravotrostruki: najprije, on je prostorni (100 metara); zatim, brojčani (odnosi sepraktično na bilo koji broj sudionika); te, konačno, sadržajni (u krugu od stometara zabranjeno je „mirno okupljanje i javni prosvjed“, dakle – prema potpunopreciziranoj dikciji samog Zakona o javnom okupljanju - „svako organiziranookupljanje, koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih,socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva“). Ova posljednja okolnost od presudnogje značaja za procjenu ustavnosti ovog dijela Zakona. U tom bi se smislu mogloutvrditi kako – u svjetlu očite zakonske kategorizacije (dakle, dopuštena su javnaokupljanja, osim onih „radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnihi nacionalnih uvjerenja i ciljeva“) – hrvatski Zakon o javnom okupljanju, ulazećiu sam sadržaj slobode izražavanja prilikom takvog javnog okupljanja, otvaraodređeni problem diskriminacije 132 koja bi se mogla eventualno opravdati samoi isključivo uz određenu vrstu „prevladavajućeg javnog interesa“, a nikako ne ikroz kriterij mogućnosti redovite pravne regulacije „mjesta, vremena i načina“.Čini se kako opravdanje za takvu klasifikaciju u hrvatskom ustavno-pravnom129Vidi članak 11. stavak 1. Zakona o javnom okupljanju.130Vidi članak 11. stavak 2., odnosno članak 4. stavak 1. Zakona o javnom okupljanju. Za mjesta nakojima se mirna okupljanja i javni prosvjedi, nasuprot tome, mogu održavati, vidi članak 12. stavak 1. ičlanak 13. Zakona o javnom okupljanju.131Ovdje je, međutim, bitno uočiti kako ta područja – prema hrvatskom Zakonu o javnom okupljanju– nisu nužno i područno fiksirana (obzirom da ne ovise samo o „sjedištu“ navedenih institucija, već i omjestu na kojima one mogu „zasjedati“). Obzirom da se mjesto „zasjedanja“ može mijenjati po potrebisituacije, potrebno je zaključiti kako se zabrana javnog okupljanja može, ali i ne mora uvijek odnositi naprostor „tradicionalnog javnog foruma“, odnosno na područja, primjerice, ulica, trgova i parkova. Takvabi situacija vrijedila, što je lako moguće zamisliti, kada bi navedene institucije zasjedale, primjerice,unutar prostora u kojima su smještene institucije ili pripadnici Oružanih snaga ili Ministarstva obrane,odnosno Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Mogućnost procjene ustavnosti u tom bismislu trebalo sagledavati s aspekta primjene načela razmjernosti.132U tom segmentu, ključni kriterij je pojam „političkog uvjerenja“, koje je člankom 14. stavak 1.Ustava Republike Hrvatske eksplicitno naveden kao osnova zabrane diskriminacije.516

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.sustavu ne postoji. 133Treće, nije potpuno jasno kojom ustavnom osnovom valjanih ograničenja uuživanju prava i sloboda bi se mogla braniti ovakva pravna regulacija. 134Četvrto, citirana norma članka 11. stavak 1. Zakona o javnom okupljanju u svimsegmentima sadrži i razradu ustavnog načela razmjernosti, ali uz jednu osobitobitnu razliku. Dok se u svim ostalim slučajevima radi o kriteriju zasnovanomna određenom „funkcionalističkom“ ili „vremenskom“ pristupu, kod zabraneokupljanja oko mjesta gdje se nalaze spomenute institucije radi se o prostornomparametru (100 metara). Ustavno načelo razmjernosti po svojem se dosegu nebi smjelo odnositi samo na jedan kriterij procjene, u ovom slučaju pojam prostora,koji je, dapače, primarno usmjeren na područje jednoga trga u Gradu Zagrebu,dakle na „tradicionalni javni forum“. Hrvatski zakonodavac bi u tom smisluustavno-pravno mogao prikladnije razraditi ovaj dio Zakona kako u pogleduvremena (restrikcije kao vremenski izuzetak), tako i načina (sasvim konkretanbroj sudionika koji zbiljski ne dovodi u pitanje održavanje javnog reda i mira,odnosno moguće ga je nadzirati; sloboda javnog okupljanja i slobode izražavanjamogla bi ponovno biti ograničena samo restriktivno, ukoliko u konkretnomslučaju dođe ili bi moglo doći do određene „jasne i zbiljske opasnosti“, ali i tadase mora razmotriti mogućnost, primjerice, uklanjanja sudionika s konkretnogprostora na alternativne, susjedne lokacije, za što, čini se, u gradu Zagrebu postojei odgovarajuće mogućnosti). 135133Isto se može zaključiti i za onaj dio članka 11. stavka 1. Zakona o javnom okupljanju kojipraktično ulazi u sadržaj slobode okupljanja i izražavanja kada zabranu na prostorima „nacionalnihparkova i zaštićenih parkova prirode“ propisuje jedino ukoliko se ne radi o „promicanju zaštite prirodei čovjekova okoliša“. U praksi, međutim, u pogledu javnih okupljanja na prostoru zagrebačkog Trgasv. Marka zabilježeni su i određeni izuzeci, koji obuhvaćaju polaganje svečane predsjedničke prisege,ali i organizaciju javne manifestacije povodom posjeta američkog predsjednika G. W. Busha RepubliciHrvatskoj 2008. godine. Razlike između ova dva slučaja ipak su iznimno bitne, ali ujedno i dokazujumogućnost organizacije mirnog okupljanja na tom mjestu.134Vidi članak 16. Ustava Republike Hrvatske. Čini se kako je jedini valjani „kandidat“ u tomsmislu „zaštita pravnog poretka“, ali takva potencijalna kvalifikacija ipak podliježe obvezi jasnog inedvosmislenog dokazivanja u konkretnom ustavnosudskom postupku. S druge strane, zaštita „slobodai prava drugih ljudi“ izravno vodi ponovno prema problemu „distribucije“ prava i sloboda, odnosnojednakopravnom tretmanu onih koji se već nalaze na tom prostoru (dakle, onih koji se „mirno okupljaju ijavno prosvjeduju“ te ostalih, čija prava i slobode se imaju štititi). Potpuna zabrana u tom smislu, međutim,ima valjane alternative (u obvezi poduzimanja određenih sigurnosnih mjera, odnosno održavanja „reda imira“, što propisuje i sam Zakon o javnom okupljanju; te u mogućnosti izricanja prikladnih sankcija zapoštivanje pravila mirnog okupljanja i javnog prosvjeda). Ove alternative vrijedile bi i za zaštitu „javnogmorala“ i „zdravlja“.135Sagledana u cjelini, problematika u ovom posljednjem segmentu izravno upućuje na potreburazmatranja mogućnosti primjene „blažih alternativnih rješenja“. Na općoj razini, prijedlog ovih kriterijaprocjene vrijedio bi svakako i za hrvatski Ustavni sud. Prikladno doktrinarno obrazloženje u tom pogledu –a u vezi potrebe izgradnje „zbiljskog ustavnog sustava“ – nudi B. Smerdel, koji tvrdi da proces „ozbiljenjaUstava“ podrazumijeva kako „razradu ustavnih načela u zakonodavstvu“, tako i „djelovanje sudbenih iinih tijela ovlaštenih za zaštitu prava“, čime se „izgrađuje zbiljski ustavni sustav…“. Vidi: Smerdel, B.,Ustav, međunarodno pravo i politička kriza – Problemi zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj i međunarodnimehanizmi, Zakonitost (47), (1993.), broj 8-12, na str. 508..517

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.518V. ZAKLJUČAKKako je ranije već istaknuto, inicijalna pretpostavka ovoga rada bila je dasu komparativna iskustva u pogledu mogućnosti analize temeljnih ustavnozajamčenih prava i sloboda (primjer kojih je na ovom mjestu bilo javno okupljanje)izravno relevantna i za prosudbu hrvatskog primjera. U vezi s time, navedenoje i normativno opravdanje te pretpostavke: ono, naime, koje je sadržano uuvjerenju da prava i slobode po prirodi stvari u cijeloj svojoj komparativnoj širiniprovociraju ista ili vrlo slična pitanja. Kako je vidljivo iz prethodnih razmatranja,ta se pretpostavka – barem u ovom slučaju procjene prava na javno okupljanje –pokazala točnom.Iako hrvatski Zakon o javnom okupljanju sadrži određene ustavno-pravnenedostatke (obveza navođenja svrhe javnog okupljanja; zabrane u „sadržajnom“smislu; neadekvatna razrada ustavnog načela razmjernosti), zaključci koji bi sena ovom mjestu mogli navesti ipak su znatno širi od sumarnog prikaza striktnopravnih kriterija procjene ustavnosti prava na javno okupljanje i mirni prosvjed.Naime, razvoj konstitucionalizma općenito nije proces koji se odvija u kratkimpovijesnim razmacima. To osobito vrijedi za pojam temeljnih ljudskih prava isloboda koje su u komparativnim i međunarodno-pravnim okvirima svoju punuafirmaciju dosegle, u pravilu, tek u drugoj polovici 20. stoljeća. To ujedno, sjedne strane, znači da hrvatski primjer u tom pogledu nije u kritički značajnomvremenskom zaostatku. S druge je strane, također, važno uočiti kako se specifičnohrvatsko iskustvo sasvim prikladno može nadovezati na opće teme ustavnog pravarazvijene u usporednim sustavima, iz čega proizlazi i njegov temeljni „doktrinarni“i „praktični“ potencijal. 136Istovremeno, ideja ljudskih prava i temeljnih sloboda obilježena je određenimvrijednosno-progresivnim razvojem, ali i činjenicom da vremenom sve višedobiva na važnosti, što u kontekstu prava na javno okupljanje jasno pokazuje ihrvatski slučaj. 137136O tome, primjerice, vidi: Gardašević, Đ. i Smerdel, B., Ustavnopravni razvitak i uloga znanosti:povodom dvadeset godina Ustava Republike Hrvatske, u: Izgradnja demokratskih ustavnopravnihinstitucija Republike Hrvatske u razvojnoj perspektivi, Smerdel, B. i Gardašević, Đ. (ur.), Hrvatska udrugaza ustavno pravo, Zagreb (2011.), na str. V.-X..137U tom smislu, A. Bačić navodi da će „činjenica postojanja temeljnih prava i sloboda u UstavuRepublike Hrvatske s vremenom sve više dobivati na težini“ pri čemu je za „budućnost ustavne demokracije“normativno važno „da se Republika Hrvatska veže za određene vrijednosti koje nadilaze produkcijuprolaznih legislatura.“ Vidi: Bačić, A., Interpretacija ustava i funkcija promocije konstitucionalizma,Vladavina prava, god. II, br. 2. (1998.), na str. 57. i 58.. Za afirmaciju teze o „progresivnom razvoju“ideje temeljnih prava i sloboda, vidi također: Favoreu, L. et al., Droit des libertés fondamentales,4 e édition, Éditions Dalloz, Paris, 2007., na str. 59.-71.. Za kritiku takve teze vidi: Colliard, C-A. iLetteron, R., Libertés publiques, op. cit., na str. 3.-6.. Osim toga, na ovom se mjestu mogu navesti i nekadodatna vrijednosna zapažanja vezana uz ustavnu ulogu prava na javno okupljanje, osobito kada se radio krucijalnom pitanju odnosa između pojedinca i zajednice, odnosno pojedinca ili skupina i institucija.U tom smislu, na općem koncepcijskom nivou, pravo na javno okupljanje i njemu korelativna slobodaizražavanja tako se može i mora sagledavati i kao jedno od sredstava postizanja „…kvalitetnog (optimalnog)društvenog razvoja“ za koji vrijedi „harmoniziranje sa sinergijskim učinkom odnosa između zajednice(od lokalne do nadnacionalne) i građanina kao pojedinca.“ (ovu opću relaciju navodi Z. Lauc, u: Lauc,Z., O ustavnoj demokraciji, Politička misao, vol. XXXV, br. 3. (1998.), na str. 137. i 138.), ali i kao,

Dr. sc. Đorđe Gardašević: Pravo na javno okupljanje u hrvatskom i komparativnom pravuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 487.-519.Konačno, iako koncepcija ljudskih prava i sloboda predstavlja specifičnurazradu načela slobode pojedinca (ili skupina) u odnosu na javnu vlast, taj odnos,obzirom na ulogu ustava kao „integracijskog sredstva“ 138 , ne treba nužno gledatikao odnos nepomirljivo suprotstavljenih interesa, već kao odnos zamišljen u ciljuostvarenja najboljih uvjeta za uspostavu prikladnog dijaloga u političkoj zajednici,u čemu i pravo javnog okupljanja zauzima svoje istaknuto mjesto.Da u tom pogledu može i, u demokratskom sustavu, dapače mora biti određenihsuprotnosti, sasvim je jasno, ali to je „cijena koja se mora platiti“ 139 u državi kojagarantira slobodu okupljanja i izražavanja, čija je dapače „…funkcija da pozivana neslaganje…“ te koja „… uistinu svojem uzvišenom cilju najbolje služi kadapotiče nemir, kreira nezadovoljstvo sa stanjem koje postoji ili čak pokreće ljudena bijes.“ 140The right to public assembly in Croatian andComparative LawAs one of the fundamental rights and freedoms, the right to public assembly is guaranteed bya range of international legal documents and national constitutions. In this paper an analysis isgiven of the comparative ways this law is regulated in three countries (France, the United States ofAmerica, and the Republic of Croatia. The basic issues for analysis in this sense are: the connectionbetween the law and public assembly and peaceful protest with freedom of expression; the problemof the space designated for holding public assemblies: and the constitutional possibilities for itslimitation regarding prohibition, prevention and suspension. The normative proposition of work iscontained in the thesis that comparative experiences (at least at the level of the general category ofanalysis) is directly relevant also for the evaluation of Croatian constitutional and legal organisationof rights to public assembly.Key words: right to public assembly, peaceful protest, human rights andfreedoms, public forum.mutatis mutandis, jedan od načina ostvarenja „empirijske ustavne legitimacije institucija“ (O tome vidi:Bačić, A., Ustavna transformacija Republike Hrvatske i izazovi legitimnosti, Zbornik Pravnog fakulteta uZagrebu, 53 (5), (2003.), na str. 1080.-1083.. Navedeni autor ovaj termin koristi primarno da bi objasniouvjete legitimnosti u „strukturalnoj“, odnosno institucionalnoj ustavnoj domeni, ali „empirijska ustavnalegitimacija institucija“ prikladno se može povezati i s načinima na koji se štite i izvršavaju temeljnaustavna prava i slobode, a osobito pravo na javno okupljanje i, dakako, sloboda izražavanja.).138Tako B. Smerdel, u: Smerdel, B., Promjena vlasti i izgledi ustavne vladavine, u: Hrvatska – kakodalje (zadanosti i mogućnosti), Kregar, J., Puljiz, V. i Ravlić, S. (ur.), Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebui Centar za demokraciju i pravo „Miko Tripalo“, Zagreb (2004.), na str. 92..139Tako u: Sullivan, K. M. i Gunther, G., Constitutional Law, op. cit., na str. 1192..140Terminiello v. Chicago, 337 U.S. 1, 4 (1949).519

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.Bedrudin Brljavac, savjetnikDirekcije za europske integracije, Vijeće ministara BiHTurkey Entering the European Union throughthe Balkan Doors: In the Style of a GreatPower!?UDK: 327.39 (560:4-67 EU)Pregledni znanstveni radPrimljeno: veljača 2011.Confronting an increasing EU opposition from a number of influential member states to itsmembership the AKP government adopted a multilateral approach to its foreign policy makingresulting in dynamic economic and diplomatic policies with the countries from Asia, Africa, LatinAmerica, and the Balkans region. In this article we analyzed the effects and consequences of aparadigmatic shift in Turkish foreign policy in the western Balkans in relation to the country’s EUmembership prospects. Through its pro-active economic and diplomatic initiatives in the regionTurkey has been proving itself as indispensable country for the European Union membership. Thus,if the Turkish government concentrates more on solving its internal problems and continues its proactivediplomacy in western Balkans, among other regions, it could become not only a regional butalso a global power.Key words: Turkey, Foreign Policy, European Union, Western Balkans,Great power, Soft Power.1. Turkey’s European Union JourneyTurkey has been waiting the longest in the row amongst the applicant countriesaspiring for the entrance to the European Union. In fact, Turkey has been anassociate member of the EU since 1963. Although Turkey applied to enter the EUon 14 April 1987 it was officially recognized as a candidate for a full membershiponly in December 1999 at the Helsinki Summit of the European Council (Sozen,2005: 24). Since then under the governing Justice and Development Party, or AKP,Turkey has implemented significant reforms in order to meet the Copenhagencriteria, especially regarding democracy-building, human rights, the rule of law,stable administration and protection of minorities. However, in spite of the AKP’scommitment to the EU accession process its final membership to the bloc hasbeen stalled by a number of domestic and external problems. While the militaryand Kemalist forces are the biggest domestic challenge the issue of Cypruscontinues to be a major external obstacle to full EU membership. Furthermore,a number of EU members such as Germany, France, and Austria are ratherready to grant Turkey a “privileged partnership” instead of full EU membership(Christensen, 2009: 10). Facing a strong EU opposition to its membership theAKP government adopted a multilateral approach to its foreign policy making521

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.resulting in active rapprochement towards the countries from Asia, Africa,Latin America, and the Balkans region making it more powerful world actor.2. The Currency of a Great PowerStill, is it possible to think of Turkey as a superpower or a rising great power.Does Turkey meet these five criteria that Waltz suggested? In terms of its population,Turkey’s total population in 2010 was around 73.7 million (TE, 2010). Also, thearea of Turkey is 783,562 km 2 (302,535 sq mi) (UN, 2007). Turkey has beenamong the world leaders in producing agricultural products, textiles, constructionmaterials, motor vehicles, ships and other transportation equipment, consumerelectronics and home appliances. As for its economy, Turkey has the world’s 15 thlargest GDP and 17 th largest Nominal GDP (WB, 2010). In terms of the militarypotential, in 2008 the Turkish Army had nearly 401,000 active personnel and it isthe second largest army of NATO only after the United States (Economist, 2006).Thus, if we exclude political instability as decades-old problem in Turkey than itis possible to conclude that the country has the criteria that how Kenneth Waltzdefined a great power. Also, John Feffer from the Huffington Post points out:“Turkey remains stubbornly fixed in Western culture as a backward-lookingland of doner kebabs, bazaars, and guest workers. But take population out of theequation -- an admittedly big variable -- and Turkey promptly becomes a likelycandidate for future superpower. It possesses the 17th top economy in the worldand, according to Goldman Sachs, has a good shot at breaking into the top 10by 2050. Its economic muscle is also well defended: after decades of NATOassistance, the Turkish military is now a regional powerhouse” (2010).Still, how do we recognize the great power when we see the one? A greatpower is a state that has a capacity to influence policy-making in the internationalsystem (Bull, 2002). In fact, the main characteristics of the great powers areeconomic, military, diplomatic and cultural strength that make them recognizableand influential at global stage. The term “great power” a first time was used inthe post-Napoleonic era to define the most important states in Europe at the time(Webster, 1931: 307). However, it has been a challenge for social scientist todefine and describe the meaning and structure of a great power. The first debateson the meaning of great power used to analyze states by a realist school of thoughtwhich emphasized the importance of military strength of the state. In this light,prominent historian Taylor pointed out that “ The test of a great power is the testof strength for war” (1954: 24). The French historian Duroselle put it in this way:“a great power is one which is capable of preserving its own independence againstany other singe power” (Kertesz and Fitsomons, 1959: 204). Nevertheless, at theend of World War II and Cold War the definition of great power also includedeconomic and political state of affairs in a country. For instance, the founder ofthe neo-realist theory of international relations Kenneth Waltz (1979) suggests aset of five criteria to define a great power:522

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.1. Population and territory,2. Resource endowment,3. Economic capability,4. Political stability and competence,5. Military strength.3. Paradigmatic Shift in the Foreign PolicyThe main policy-maker of the ongoing AKP’s multi-dimensional approach toforeign policy has been Ahmet Davutoglu who defined Turkey’s global strategicrole in his 2000 book Strategic Depth (Stratejik Derinlik ). Davutoglu pointed outthat Turkey is positioned at the center of main “geo-cultural basins”, the West, theMiddle East, the Balkans and Central Asia, and thus should create dynamic andproactive foreign policy within each of these geographies. In Davutoğlu’s ownwords: “Turkey enjoys multiple regional identities and thus has the capability aswell as the responsibility to follow an integrated and multidimensional foreignpolicy... To contribute actively towards conflict resolution and internationalpeace and security in all these areas is a call of duty arising from the depths ofa multidimensional history for Turkey” (2009: 12). That is, in his capital bookhe stresses that Turkey must rediscover its historic and geographic identitiesand pursue a balanced approach towards all global and regional actors. Healso put an emphasis on Turkish potential of the soft power based on activediplomatic efforts, regional cooperation and economic engagement to utilizein its manifold historical and cultural relations (Baran, 2010, 117). That said,Turkey recently has focused on the strategic importance of the Balkans regionin order to rediscover this strategic location as part of its foreign policy doctrine.Using its soft power potential in the context of the foreign policy-making Turkeyrecently has initiated significant strategic diplomatic moves at unquiet westernBalkans countries. In fact, soft power is the ability to achieve your objectivesthrough attraction and good image (Beng, 2008). As Nye points out: the centralcurrencies of soft power are an actor’s values, norms, culture, and institutionsthat have a potential to attract other actors to “want what you want” rather thanto coerce them (2004). Thus, using its soft power capabilities Turkey has madeparadigmatic shifts in its foreign policy-making and taking new position on theworld stage. Specifically, utilizing rich historical and cultural heritage from theOttoman reign over the Balkans the Erdogan’s government has recently initiatedconsiderable diplomatic moves and strengthening its political leadership within theregion. As Bulent Aras points out: “Turkey has gained the status of a soft powerby experimenting with its foreign policy and demonstrating achievements on theground” (Aras: 2009). That is, recently Turkish diplomacy has played importantintegrative role in the process of ethnic reconciliation and peace-building amongstthe worn-torn ethnic groups at western Balkans (Eralp, 2010: 5). Furthermore, inthe lack of a clear and strategic approach of the EU towards the region Turkish523

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.diplomacy headed by Davutoglu has filled a diplomatic vacuum and strengthenedits position of inevitable regional leader without which it has become impossibleto make necessary compromise solutions.4. Pro-active Diplomacy in western BalkansRecently, Turkey’s pro-active foreign policy making in the western Balkanssecured it a position of important mediating country. Turkey has initiated a numberof a diplomatic meetings between the former enemies in order to contribute topeace and regional stability. Thus, over the past two years the Turkish officialshave organized several meetings between the officials from Bosnia, Serbia andCroatia culminating in the Istanbul Declaration in April 2010 (Sarajlic, 2010: 25).The main objective of the Istanbul Declaration was to boost regional cooperationand the EU membership prospects of the region. That is, the document signedby the regional leaders says, “we confirm our readiness to take all the necessarysteps to secure peace, stability and prosperity in the region” (Jovanovic, 2010).Furthermore, following several meetings between Turkish and Serbian officials inMarch 2010 the Serbian parliament passed a resolution apologizing for failing toprevent the Srebrenica execution of over 8000 Bosniak adult males. Gözde KılıçYaşin, from the Turkish Center for International Relations and Strategic Analysis(TÜRKSAM), claims that the trilateral meetings are a important not only forreconciliation and better diplomatic relations between Bosnia and Serbia but alsofor setting a problem-solving model for heated Balkans political scene (2010). Inother words, by making soft diplomatic initiatives that resulted in constructive andconcrete solutions and compromises Turkey has clearly proved that it has becomeessential and inevitable player for the resolution of conflicts in the region.Furthermore, Turkey’s new foreign policy in the Balkans is strengthened bydynamic and increasing economic investments. In other words, Turkey’s volumeof trade with the Balkan countries has increased from about $3 billion in 2000to nearly $17.7 billion in 2008 (Mail International, 2011). Also, Turkish banksprovided 85 percent of loans for construction of a highway through Serbia foreasier Turkish transport of goods to EU member states. In 2008, Turkish Airlinesbought a 49 percent stake of Bosnia’s national carrier, BH Airlines (Reuters,2010). While Balkan countries are waiting long for EU membership and facefierce competition at its single market Turkey allows a privileged access of theirgoods to its rapidly growing market of around 80 million consumers. Thus, Turkishrecent omnipresent economic cooperation with Balkan countries is increasing itschances to become the dominant power which has an important part of influencein a region where it has strong strategic interests. Since most of the countries fromthe Balkans region have a very devastated economic infrastructure and unstablepolitical ambient this Turkish brave and increasing investments can strengthenits growing leadership position in the region. As Erdoan Shipoli argues: “Turkishinitiatives are present not only in the political arena, but also in economics,society, culture and education. This is an opportunity for Turkey to take the lead524

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.in Balkan politics, the opportunity of a lifetime.” (2010). In fact, recent dynamismof Turkish economic and foreign policy at the Balkans has increased its influenceat the global stage.5. Strong Cultural TiesAdditionally, relying on rich legacy of Ottoman past Turkey has traditionallykept strong cultural and historical ties with the countries from the region. Thatis, since the post-Ottoman period Turkey has always viewed the Balkans as itsclosest allies due to deep and dynamic historical and socio-cultural links with theregional states. As the official statement of Ministry of Foreign Affairs of Turkeysays: “Basic elements of Turkey’s policy towards the Balkans can be summarizedas follows: developing relations to the highest level with the Balkan countries,with which Turkey has historic, cultural and humanitarian ties; enhancing theexisting atmosphere of regional peace and stability; keeping the transportationconnection of Turkey with Western and Central Europe open” (MFA of Turkey).What’s more, on the basis of intensive historical and cultural relations with theBalkans countries and its wide knowledge of socio-political context Turkeycan play the role of constructive mediator. Thus, in an interview with Today’sZaman, Djukic-Dejanovic emphasized special position of Turkish diplomats inthe Balkans pointing out that “The Turkish foreign policy establishment was ableto understand the often complicated position of Serbia and her neighbourhoodmuch better than anybody else and has really helped us a lot” (Bozkurt: 2010).Indeed, Turkey can use its omnipresent cultural capital with regards to the Balkancountries in order to intensify its foreign policy making within the region.Furthermore, due to the Ottoman heritage within the countries of westernBalkans Turkey has traditionally had strong cultural relationships with the wholeregion. Recently, Turkish soap operas that have become very popular among thepopulation in the region have been promoting Turkish culture, the customs, andits life style (Balkan Chronicle, 2010). For instance, the one Turkish product thatdid have a profound impact in the region is the soap opera titled “Binbir gece”or “Şehrezad,” as it is better known locally. This Turkish soap opera, which wasa hit on Turkish TV a few years back, made it somewhat late to the WesternBalkans, but it sure came in full swing and single-handedly succeeded, probablymore than any other recent endeavour, in promoting a new image of Turkey inthe Balkans (Karcic: 2011). In addition, in 2010 the Turkish International Co-Operation and Development Agency (TIKA) provided 3.5 million euro for thereconstruction of the Mehmed Paša Sokolović Bridge in the city of Višegrad, overthe Drina River in eastern Bosnia and Herzegovina, Republika Srpska (EMG,2010). Also, there are two Turkish-funded universities in the capital of Bosnia andHerzegovina in which students from Turkey mix with students from the region.In addition, there is a large number of primary and high schools opened by theIstanbul-based Foundation of Journalists and Writers which are better known asthe Bosna Sema Education Institutions. Whats more, these Institutions educate525

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.students of Bosnian, Serbian, and Croatian nationality (Todays Zaman, 2011).This is important platform for building peace among former warring nations, anintercultural rapprochement and mutual cooperation.6. Balkans as a Playground for “Great Powers”Balkans is positioned at an important strategic geography making a link betweenEurope and Asia. Throughout the history Balkan has always played significantgeo-strategic role as the crossroad between East and West. This territory hasattracted regional and global powers to realize their interests and to expand themto other regions (Zeljkovic, 2010; 2). Especially in the aftermath of dissolutionof Yugoslavia the Balkans region has become the playground for strategicaccomplishment of diverse interests of several actors. The US has dominated thepolicy-making processes in the post-communist Balkans countries the last twodecades. For example, it made critical efforts to stop the war in Bosnia signingthe peace agreement in Dayton in December 1995 and the US also was the majorproponent of the independence of Kosovo. Although the EU has played a passiverole in the Yugoslav conflicts it developed more strategic approach towards theregion in the end of 1990s through the integration policy (Sadakata, 2006: 40).Also, Russia is the next power that seeks to enlarge its sphere of influence inthe region through political and financial means primarily in Serbia and SerbdominatedBosnian entity, Republika Srpska. Lastly, during the ongoing Erdogangovernment Turkey has intensified its political, economic and social policymakingacross the Balkans region focusing mostly on Bosnia. Turkey’s ambitionsin the Balkans have forced the EU to pay more attention to political processes inthe region, where Russia and the United States are also vying for influence (Alic,2010).In particular, the European Union member states have been disturbed byincreasingly pro-active and highly visible role of Turkey in the Western Balkancountries’ political and economic policy-making. Since the European Union hasbeen one of the most active, if not the most visible one, actor at the region recentdynamic and active Turkish foreign policy has become serious threat and warningto the bloc’s policy-makers. In other words, Turkey’s diplomatic and financialdeployment in the Balkans has provoked a prompt response from the EU, whichhopes to remain the main authority in the region. And Brussels indeed has a lot ofcatching up to do, largely because over the past four years it has lost much of itscredibility (Alic, 2010). It does not have a luxury of repeating the scenario fromthe 1990s when the European Union member states looked rather paralyzed andineffective in front of the Yugoslavian conflicts taking place at their doorsteps. Ifthe European Union is going to become important world actor both politically andeconomically then it is of utmost importance to tackle the problems in its closestneighbourhood (Kaya, 2009: 121). Thus, the logical question would be: Will theEuropean Union succeed in reforming one of the most complex regions in Europe,or will it fail and lose the credibility it needs to become a great power? (Perco:526

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.2011). On the other side, a recently launched pro-active Turkish foreign initiativesin the region is slowly but steadily demonstrating rising Turkish power.7. Turkey as a Regional PowerTherefore, the unstable region of western Balkans has become a place wherethe power and diplomatic capability of rising and great powers is demonstratedand measured. That is, among other things, in this turbulent region great powersdemonstrate their power while rising or to-be-great-powers are pursing policiesthat are aimed at carrying them into the status of great power. For instance, theUSA proved and further strengthened its greatness and status of global superpowerwhen it brought the Bosnian crisis to the end in 1995. Also, today the EuropeanUnion’s image of the rising power is being tested in the case of western Balkansand especially in Bosnia (Juncos, 2005) On the other side, Turkey as a risingpower tends to prove its position of regional power and even rising power at aglobal level joining the BRIC (Brazil, Russia, India, China) team. So far, Turkeyhas demonstrated considerable diplomatic policy-making in the region and it isproving its potential of becoming great power in foreseeable future. In addition,through pro-active economic and diplomatic initiatives in the region it is provingitself as indispensable country for the European Union membership (Barysch, 2010:9). As John Feffer argues, “Today, the E.U. and Turkey compete for influence inthe region, and much hangs on Turkey’s prospects for joining the 27-memberEuropean organization” (2010). Its dynamic foreign policy in the western Balkansis bringing Turkey slowly but steadily into the Brussels although a number of EUmember states are still against its status of full member of the bloc. However, ifTurkey continues with its pro-active foreign policy in the Balkans region the EUwill come in the situation when it will have to admit Turkish membership.8. Turkey’s Internal ProblemsHowever, before Turkey decides to play more reconciliatory role in resolvingits regional problems it is of crucial importance for its government to firstly dealwith its internal political, judicial and social problems. For instance, the so-calledKurdish problem is one of the biggest problem for Turkish government to dealwith since many Kurdish citizens claim that they are being under repression bythe government (Barkey and Fuller, 1998). Then for years Turkish society hasbeen living under great fear of terrorist attacks coming from militarist Kurdishorganization PKK (Kurdistan Workers‘ Party) which is struggling for a kind ofmore semi-autonomous Kurd-populated South-Eastern region of the country. Andprobably the most important, the problem of secularism has stayed alive sincethe foundation of modern republic in the year 1923. In relation to this problemrecently Turkey has confronted with a collusive network commonly referred toas “Ergenekon,” which is related to the anti-government attacks and coup plotsagainst the state composed mainly by the members of the ultra-nationalist secret527

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.services, military coup plotters and right-wing activists. In fact, since it was firstlaunched in June 2007 the Ergenekon case has become one of the largest andmost controversial judicial investigation in recent country’s history (Jenkins,2009: 9). All being said, Turkey should pay more attention to solving its domesticproblems in order to become stronger and more credible player at both regionaland global stage (Barysch, 2010: 8). In other words, if Turkish government tendsto demonstrate more active foreign policy then it must build its political andeconomic order strong to act as a model country.9. Concluding RemarksAs the EU-related reform process in Turkey recently has faced serious challengescoming from a number of influential EU leaders the AKP government headed byits Minister of Foreign Affairs Ahmet Davutoglu has made a paradigmatic shift inthe foreign policy adopting a multi-dimensional approach that means a dynamicand pro-active diplomacy in the West, the Middle East, the Balkans and CentralAsia. Following such paradigmatic shift Turkey has recently become more activein the western Balkans intensifying its economic, diplomatic, and cultural policies.Through its increasing diplomatic efforts in the region, besides its activeness inother regions in the world, Turkey tends to prove its potential of being a superpower or a great power. In addition, Turkish government has viewed a Balkancrisis as a diplomatic opportunity and thus strengthened its image of a risingpower. Turkey proved itself as a mediating country after it organized a number ofa diplomatic meetings between the former enemies in order to contribute to peaceand regional stability. Moreover, its businessmen significantly increased economicinvestments in the region increasing a volume of trade with the Balkan countriesfrom about $3 billion in 2000 to nearly $17.7 billion in 2008. Also, relying onrich legacy of Ottoman past the country has traditionally kept strong cultural tieswith the region. As a result, through such a pro-active economic and diplomaticinitiatives in the region Turkey has been proving itself as indispensable countryfor the European Union membership. Indeed, if Turkey concentrates more onsolving its internal problems and helps resolving the “Balkan deadlock” it couldbecome not only a regional but also a global power.528

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.U STILU VELIKIH SILA: TURSKI ULAZAK U EUROPSKU UNIJUKROZ BALKANSKA VRATAKako u pitanju ulaska u EU Turska ima sve više protivnika među uticajnim državamačlanicama, turska vlada je usvojila multilateralni pristup vanjskoj politici. Takav je pristup rezultiraodinamičnim ekonomskim i diplomatskim mjerama prema nizu zemalja u Aziji, Africi, LatinskojAmerici i balkanskoj regiji. U članku autor analizira efekte i posljedice tog paradigmatskog prijelazau turskoj vanjskoj politici prema zemljama zapadnog Balkana koje imaju izgleda da postanu članiceEU. Kroz svoje proaktivne ekonomske i diplomatske inicijative Turska u regiji sebe osigurava kaosutrašnju članicu EU. U tom smislu ukoliko se turska vlada više koncentrira na rješavanje svojihunutrašnjih problema i nastavi svoju proaktivnu politiku kako na zapadnom Balkanu tako i u drugimpodručjima, Turska bi mogla postati ne samo regionalna već i svjetska sila.Ključne riječi: Turska, vanjska politika, Europska unija, Zapadni Balkan,velike sileLiterature:Alic, Anes, (2010), “Vying For Influence In The Balkans”, Radio Free Europe (RFE),Commentary, June, 2, 2010.Aras, Bulent, (2009), “Turkey’s soft power”, Guardian, 14 April 2009.Balkan Chronicle, (2010), “Turkish Soap Operas Take Balkans by Storm”, Editor, 31December 2010.Baran, Zejno, (2010),”Torn Country: Turkey between Secularism and Islamism”,(Hoover Institute Press 2010).Barkey, Henri & Fuller, Graham, (1998), “Turkey’s Kurdish Question”, CarnegieCommission on Preventing Deadly Conflict, Rowman & Littlefield Publishers, Inc.Barysch, Katinka, (2010), “Can Turkey combine EU accession and regionalleadership?”, Centre for European Reform, Policy Brief.Beng, Phar Kim, (2008), “Turkey’s potential as a soft power: a call for conceptualclarity”, Insight Turkey (Ankara), 10 (2008) 2, S. 21-40.Bozkurt, Abdullah, (2010) “Growing ties with Turkey more important than EU, SerbianParliament speaker says”, Todayszaman, interview with the President of the NationalAssembly of the Republic of Serbia, Dr. Slavica Djukic-Dejanovic, 23 December 2010.Bull, Hedley, (2002), The Anarchical Society. A Study of Order in World Politics,New York: Palgrave.Christensen, Mette Buskjer, (2009), “Mobilizing local networks for a better informeddialogue on Turkey’s accession to the EU”, Policy Brief-1, EU-Turkey relations and thefunctioning of the EU, available at http://accesstr.ces.metu.edu.tr/dosya/christensen.pdf.Davutoglu, Ahmet, (2009), “Turkish Foreign Policy and the EU in 2010”, TurkishPolicy Quarterly, Vol. 8, no. 3 (2009), pp. 11-17.529

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.Economist, (2006), “Who is losing Turkey?”, The Economist, 26 October, 2006.EMG, (2010), “TIKA finances Drina bridge renovation in Bosnia”, Ekonom:eastMedia Group, 26 April, 2010.Eralp, Doga Ulas, (2010), “Turkey and Bosnia-Herzegovina: A Future Reflecting onthe Past”, SETA, Foundation for Political, Economic and Social Research, August, 2010, Brief No: 46.Feffer, John, (2010), “Stealth Superpower: How Turkey is Chasing China to Becomethe Next Big Thing”, Huffington Post, 14 June 2010.Jenkins, Gareth, (2009), “Between Fact And Fantasy: Turkey’s ErgenekonInvestigation”, Central Asia-Caucasus Institute & Silk Road Studies Program – A JointTransatlantic Research and Policy Center, available at http://www.silkroadstudies.org/new/docs/silkroadpapers/0908Ergenekon.pdf.Jovanovic, Igor, (2010), “New Beginnings in the Balkans?”, ISN, InternationalRelations and Security Network, 21 May 2010.Juncos, Ana, E., (2005), “The EU’s post-Conflict Intervention in Bosnia andHerzegovina: (re)Integrating the Balkans and/or (re)Inventing the EU?”, in SoutheastEuropean Politics, Vol. VI, No. 2, pp. 88 – 108.Karcic, Harun, (2011), “The “Seherzad Effect” in the western Balkans”, Todayszaman,06 January 2011.Kaya, Taylan Ozgur, (2009), “Identifying the EU’s Foreign and Security Policy Roles”,Uluslararasi Hukuk ve Politika, Cilt 5, No: 17, p. 107-131, 2009.Kertesz and Fitsomons (eds) – Diplomacy in a Changing World, University of NotreDame Press (1959).Kilic, Gözde Yaşin, (2010), “Bosna-Hersek’te AB-Batı Balkanlar Zirvesi”, TurkishCenter for International Relations and Strategic Analysis (TÜRKSAM), Balkanlar, 31Mayis, 2010, available at http://www.turksam.org/tr/a2054.html.Mail International, (2011), “Turkey uses economic clout to gain Balkan foothold”, 14March 2011.Nye, Joseph S. 2004. Soft Power: TheMeans To Success InWorld Politics. New York:Public Affairs. Chp 1. ER.Perco, Ajdin, (2011), “The Western Balkans: The Ultimate Test for the EuropeanUnion”, E-International Relations, February 7, 2011.Reuters, (2010), “Turkish Airlines to buy Bosnian carrier - Report”, 30 December,2010.Sadakata, Mamoru, (2006), “The Balkans between the EU and NATO: Focusing onthe Former Yugoslavia”, Romanian Journal of European Affairs, Vol. 6, No. 3, 2006.Sarajlic, Eldar, (2010), “The return of the Consuls: Islamic networks and foreignpolicy perspectives in Bosnia and Herzegovina”, Paper presented at the conference “Afterthe Wahabi mirage: Islam, politics, and international networks in the Balkans”, EuropeanStudies Center, University of Oxford, December 2010.530

Bedrudin Brljavac: Turkey Entering the European Union through the Balkan Doors: In the Style of ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 521.-531.Shipoli, Erdogan, (2010), “The Turkish Balkan Initiative”, Todayszaman, 26 May,2010.Sozen, Ahmet, (2005), “Turkey - EU Enlargement at a Crossroads: Turkey’sDemocratisation in Light of its EU Candidate Status”, Eastern Mediterranean University(Famagusta, North Cyprus), Paper prepared for presentation at the 2004 ConferenceEnlargement and the Future of the European Union: Parallel Paths or Crossroads?, inWarsaw, Poland, 1-3 July, 2004.Taylor, Alan JP (1954). The Struggle for Mastery in Europe 1848–1918. Oxford:Clarendon.TE, (2010), “Turkey Population”, Trading Economics, available at http://www.tradingeconomics.com/turkey/population.Todayszaman, (2011), “Serbian torture base now houses Turkish school”, 06 January2011.UN, (2007), “UN Demographic Yearbook, April, 16, 2007.Waltz, Kenneth, (1979), Theory of International Politics (New York: McGraw Hill,1979).WB, (2010), “World Development Indicators Database – Gross Domestic Product in2009 (Nominal), World Bank, 27 September, 2010.Webster, Charles K, Sir (ed), British Diplomacy 1813–1815: Selected DocumentsDealing with the Reconciliation of Europe, G Bell (1931), p307.Zeljkovic, Nikola, (2010), “Clash of interests on Balkans between USA, Russia,Turkey and the EU”, 2010 Moscow Conference on Geopolitics Connecting Geography toPolitics: 21st Century Issues and Agendas, IAPSS – International Association for PoliticalScience Students.531

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.IVANA ORŠULIĆ, dipl.iur., asistentica Jadranskog zavodaHrvatske akademije znanosti i umjetnostidr. sc. BOŽENA BULUM, znanstvena suradnica Jadranskog zavodaHrvatske akademije znanosti i umjetnostiBANKARSKE GARANCIJE NA POZIV - POSLJEDNJEIZMJENE ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA I NOVAUJEDNAČENA PRAVILA MEĐUNARODNE TRGOVAČKEKOMORE URDG 758UDK: 347.4:336.7Pregledni znanstveni radPrimljeno: siječanj 2011.U radu se obrađuje aktualno uređenje bankarskih garancija na poziv s aspekta domaće imeđunarodne regulative. Polazi se od analize odredbi Zakona o obveznim odnosima pri čemu sepojedinačno pojašnjavaju zakonska određenja i razlozi koji su 2008. godine doveli do posljednjihizmjena tog zakona u ovom području. Materija se razrađuje kroz pitanje pojma bankarske garancijena poziv, potvrde garancije i kontragarancije, prestanka valjanosti garancije te pitanje prijenosagarancije i primitaka iz garancije. Istodobno, primjenom komparativne metode odredbe Zakona oobveznim odnosima uspoređuju se s rješenjima novih Ujednačenih pravila Međunarodne trgovačkekomore za garancije na poziv koja su objavljena u publikaciji br. 758. Nova pravila za nezavisnegarancije stupila su na snagu 01. srpnja 2010. i od njih se očekuje da postanu standardan tekstza garancije na poziv diljem svijeta. Imajući to u vidu autorice nastoje utvrditi koliko su domaćipozitivni propisi usklađeni s recentnom međunarodnom regulativom.Ključne riječi: bankarska garancija na poziv, potvrda garancije,kontragarancija, prestanak valjanosti garancije, prijenosprava na plaćanje iz garancije, prijenos prava naprimanje iznosa iz garancije, Zakon o obveznim odnosima,Ujednačena pravila MTK za garancije na poziv, URDG 7581. UvodU vanjskotrgovačkim ugovorima, ali i u ugovorima između domaćih subjekatatrgovačkog prava, sve se više primjenjuju bankarske garancije kao osobitodjelotvorno sredstvo osiguranja plaćanja, odnosno zaštite od rizika neizvršenja ilineurednog izvršenja obveza iz ugovornog odnosa. 1 Iako se često primjenjuju i u1Prvi val šire primjene bankarskih garancija u poslovnoj praksi često se povezuje s gospodarskomrecesijom u razvijenim zapadnim zemljama i naftnom krizom iz ranih 1970-ih godina. Ne čudi, stoga štose i u uvjetima nove globalne ekonomske krize znatno povećava obujam instrumenata osiguranja plaćanjai ugovaranja sigurnijih načina naplate. Za detaljne statističke podatke vidi ICC Report Rethinking TradeFinance 2010, April 2010.533

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.unutarnjem poslovnom prometu, bankarske garancije nastale su u međunarodnojposlovnoj praksi i institut su autonomnog trgovačkog prava, te u pravilu nisuuređene kodificiranim nacionalnim propisima. Izostanak nacionalne regulative uovom području općenito se opravdava činjenicom da je međunarodna trgovačkapraksa izgradila sustav usklađenih pravila koja su zbog široke međunarodneupotrebe općeprihvaćena kao mjerodavna za pravnu kvalifikaciju i ocjenu bitnihkarakteristika tih instrumenata te su tako stekla i karakter trgovačkih običaja.Posebnu ulogu u oblikovanju i formuliranju tog sustava imala je Međunarodnatrgovačka komora (u daljnjem tekstu: MTK) koja je u postupku uobličavanja ikodificiranja međunarodne trgovačke prakse do danas izdala nekoliko zbirkiujednačenih pravila za bankarske garancije. 2 Ta su pravila, između ostalog, mnogodoprinijela i jasnom razlikovanju raznih vrsta bankarskih garancija, a posebnosu podvukla razliku između bankarskih garancija na poziv, bankarskih garancijakoja su sličnija jamstvu, nego garancijama na poziv, te garancija poznatih podnazivom bondovi. 3Republika Hrvatska spada u uski krug zemalja koje su zakonom reguliraleovu materiju. 4 Zakon o obveznim odnosima iz 1978. godine koji je 1991. godinepreuzet u hrvatski pravni sustav 5 prvi je naš zakon koji je svojim odredbama unekim pitanjima regulirao bankarske garancije, međutim te su odredbe stvorilemnoge nejasnoće u odnosu na međunarodno prihvaćene običaje. Zakon oobveznim odnosima iz 2005. godine 6 , suprotno očekivanjima, nije bitnijepopravio ranije nedostatke, štoviše stvorio je i nove nedoumice. Sabor je zbog togapristupio izradi nove zakonske regulative te je 2008. godine donio novelu Zakonao obveznim odnosima 7 kojom su izmijenjene i odredbe o bankarskoj garanciji.Kako je u pogledu tog područja na nekoliko mjesta došlo do značajnih izmjenau odnosu na ranije odredbe, u ovom radu daje se pregled i analiza aktualnoguređenja bankarskih garancija u ZOO-u uz objašnjenje razloga koji su doveli doposljednjih regulativnih izmjena. Uz navedeno, u radu se daje i usporedni prikazpredmetnih izmjena ZOO-a i novih Ujednačenih pravila MTK za garancije na2Do danas su izdane sljedeće zbirke pravila: Ujednačena pravila za ugovorne garancije – publikacijabr. 325 (1978.), Ujednačena pravila za garancije na poziv – publikacija br. 458 (1992.), Ujednačenapravila za ugovorne bondove – publikacija br. 524 (1993.) i Ujednačena pravila za garancije na poziv –publikacija br. 758 (2009.).3U ovom radu pod izrazom bankarska garancija/garancija podrazumijevamo samo bankarskugaranciju na poziv.4Odredbe o bankarskim garancijama sadržane su još i u zakonima Češke, Bahreina, Kuvajta, Jemenai Iraka.5Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 (u daljnjem tekstu: stari ZOO).6Zakon o obveznim odnosima iz 2005. (u daljnjem tekstu: ZOO 2005) objavljen je u Narodnimnovinama br. 35/05 od 17. ožujka 2005. godine, a stupio je na snagu 01. siječnja 2006. godine. Odredbeovog zakona ne primjenjuju se na obvezne odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu (v. čl.1163. ZOO-a).7Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 41/08.534

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.poziv koja su objavljena u publikaciji br. 758 8 , s tim da se tematski obrađujusamo ona pitanja koja su uređena odredbama noveliranog ZOO-a. URDG 758usvojena su od strane Izvršnog odbora MTK 03. prosinca 2009. godine, a stupilasu na snagu 01. srpnja 2010. godine. Nova pravila pripremana su tijekom dvije ipol godine i rezultat su zajedničkog truda više sastavnica MTK - razvijena su kaozajednički projekt Bankarske komisije i Komisije za trgovačko pravo i praksu, au izradi su sudjelovala i 52 nacionalna odbora koja su na različite verzije nacrtapodnijela čak nekoliko stotina stranica komentara od kojih je velik dio i uključenu konačni tekst. Riječ je, ukratko, o ambicioznom projektu stvaranja novog setapravila za 21. stoljeće koji uživa podršku bankara, korisnika i ostalih sudionika napolju garancija diljem svijeta.2. Bankarske garancije na poziv u ZOO-u (čl. 1039. –1043.) s osvrtom na nova Ujednačena pravila MTK2.1. Pojam bankarske garancije na pozivBankarska garancija se od svoje pojave u međunarodnoj trgovini do danasprofilirala u učinkoviti instrument osiguranja izvršenja ugovornih obveza koji usvojoj suštini podrazumijeva apstraktnu obvezu plaćanja određenog novčanogiznosa na temelju pisanog zahtjeva na prvi poziv koji korisnik podnosi garantu.Pravno značenje takve garancije jest u tome da garant nije ovlašten preispitivatipravnu osnovanost postavljenog zahtjeva za isplatu, već je dužan platiti ako suispunjeni uvjeti sadržani u garanciji, bez obzira na možebitne prigovore koje bimogao imati nalogodavatelj kao glavni dužnik iz osnovnog posla povodom kojegje garancija izdana. 9Ova vrsta osiguranja često se uspoređuje s građanskopravnim jamstvom, iakose radi o bitno različitim oblicima preuzimanja ispunjenja obveze za trećega. Dokje bankarska garancija na poziv apstraktna obveza nezavisna od temeljnog odnosaizmeđu dužnika i vjerovnika, jamstvo je u odnosu na osnovni posao akcesornaobveza kod koje jamac ima položaj u svemu izjednačen s položajem dužnika. 108ICC Uniform Rules for Demand Guarantees, ICC Publication No. 758 (u daljnjem tekstu: URDG758).9O pravnoj prirodi bankarskih garancija na poziv u međunarodnom trgovačkom pravu i praksidetaljnije vidi B. Vukmir, Pravo međunarodnih plaćanja - Instrumenti osiguranja plaćanja, RRiF, 2007.,str. 335.-373.; R.F. Bertrams, Bank Guarantees in International Trade, Kluwer Law International, 2004.,str. 4., 11., 195-200, 226-231; M. Kelly-Louw, Selective Legal Aspects of Bank Demand Guarantees:The main exceptions to the autonomy principles, VDM Verlag, 2009, str. 30 i dalje; R. Goode, AbstractPayment Undertakings and the Rules of the International Chamber of Commerce, Saint Louis UniversityLaw Journal, vol. 39, no. 3, 1995, str. 725.-744.; J. Bailey, Unconditional Bank Guarantees, InternationalConstruction Law Review vol. 20, no. 2, 2003, str. 240. i dalje.10Akcesornost jamstva znači da ono pretpostavlja postojanje valjane obveze glavnog dužnika. Ako jeobveza glavnog dužnika ništetna ili utrnula, ne možemo je pojačati jamstvom. Obveza jamca neće, dakleneistinitu obvezu glavnog dužnika učiniti istinitom (postojećom) obvezom.535

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.U hrvatskom zakonodavnom sustavu se sve do donošenja posljednjih izmjenai dopuna ZOO-a nije obraćala posebna pozornost na nužnost jasne regulacijebankarske garancije kao zasebnog pravnog instrumenta, koji se po svojim pravnimkarakteristikama znatno razlikuje od jamstva. U tom smislu posebno izdvajamoodredbu čl. 1083 starog ZOO-a u kojoj je pri definiciji pojma bankarske garancijeutvrđeno da se bankarskom garancijom banka obvezuje korisniku namiriti obvezu“za slučaj da mu treća osoba ne ispuni obvezu o dospjelosti”. Tumačenje oveodredbe dovodi do zaključka da bankarska garancija nije bila propisana kaoprimarna obveza izdavatelja, koja ne zavisi o ispunjenju dužnikove obveze premanjegovom vjerovniku, nego je u osnovi poistovjećena s jamstvom budući je upravojamstvo sekundarna, odnosno supsidijarna obveza koja stupa na snagu tek akooriginalni dužnik ne izvrši svoju obvezu. 11 U ZOO-u 2005. nastojalo se uklonitinedostatke u opisanoj formulaciji te se u tome djelomično i uspjelo jer je u čl.1039 (ranije čl. 1083) izričito utvrđena samostalnost i nezavisnost obveze bankeu odnosu na osnovni posao. Međutim, time se nije znatno doprinijelo jasnoćipojma i definicije apstraktne i nezavisne bankarske garancije na prvi poziv, kakose je ova razvila u međunarodnoj trgovini, budući su izvršene i promjene kojimasu stvorene nove nedoumice. Naime, zbog pogreške jezičnih lektora termin“bankarska garancija” zamijenjen je neodgovarajućim terminom “bankarskojamstvo” te je na taj način nastavljeno produbljivanje konfuzije oko pravne naraviinstrumenta poznatog kao “bankarska garancija”. 12Donošenjem novele ZOO-a iz 2008. otklonjene su opisane pogreške nastale prireguliranju ovog pravnog instrumenta, čime je učinjen prvi korak u usklađivanjuhrvatskih zakonskih rješenja s međunarodnim običajima i praksom skupljenimu URDG. Naziv “bankarsko jamstvo” u noveli je zamijenjen ranijim nazivom“bankarska garancija” uz koji je još dodana oznaka “na poziv” te je taj pojamsada definiran kao “svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana,kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatitiodređeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije “ (čl. 1039 st. 1), uzdaljnje izričito utvrđenje da je bankarska garancija “samostalna obveza neovisnao osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njojspominje” (čl. 1039 st. 2). Sam termin “bankarska garancija”, prema mišljenjunekih autora trebao je, međutim, biti napušten i zamijenjen terminom “garancija11Pravilo da jamac odgovara samo kada i ako glavni dužnik ne ispuni obvezu u roku opće je pravilojamstva koje se zbog te karakteristike naziva i supsidijarno jamstvo. Pored ovog redovitog oblika, jamstvose može javiti i kao solidarno jamstvo u kojem se jamac obvezuje kao jamac platac. Vjerovnik kod takvogjamstva može zahtijevati ispunjenje obveze bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca, bilo od obojiceistodobno. Za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora, ako nije što drugo ugovoreno, jamac odgovara kaojamac platac (v. čl. 111 ZOO-a).12Neki poredbenopravni sustavi poznaju jamstvo na prvi poziv kao posebnu pravnu kategoriju(Njemačka), neki negiraju njegovu pravnu samostalnost izjednačavajući ga ili s redovnim jamstvom ilis garancijom na poziv (Francuska, Danska), a postoje i oni po kojima su jamstva na prvi poziv općenitoništetni pravni poslovi (Belgija). O bankarskom jamstvu na prvi poziv kao samostalnom pravnom institutuvidi pobliže P. Miladin, Bankarsko jamstvo na prvi poziv, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2006.,posebni broj, str. 335.-381..536

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.na poziv” jer iz sadašnjeg teksta ZOO-a proizlazi da bankarsku garanciju moguizdavati samo banke iako nema zapreke da i ostale pravne ili fizičke osobepreuzimaju obvezu plaćanja na poziv na isti način kako to čine banke. 13 U prilogtome govori i činjenica da je naziv “bankarska garancija” bio naziv koji se koristiou samim počecima korištenja tog instrumenta u međunarodnoj trgovini, a već suUjednačena pravila MTK za garancije na poziv objavljena u publikaciji br. 458 14upotrijebila izraz demand guarantees, odnosno “garancije na poziv” uvažavajućičinjenicu da je riječ o apstraktnoj obvezi na plaćanje koju pored banaka moguizdavati sve fizičke i pravne osobe. 15Nova pravila MTK URDG 758 bez suštinskih izmjena glede pravne naraviovog instrumenta u odnosu na URDG 458, također govore o demand guaranteeili samo guarantee pri čemu se oba pojma odnose upravo na takve garancije, kojesu definirane kao “svaka potpisana obveza bez obzira kako je nazvana ili opisana,koja predviđa plaćanje po predočenju sukladnog poziva na plaćanje “ (čl. 2). Pouzoru na ranija pravila i nova pravila naglašavaju temeljno načelo da je garancijapo svojoj prirodi nezavisna u odnosu na osnovni posao i zahtjev za izdavanje,da garant nije ni na koji način povezan s tim odnosom niti njime obvezan, teda pozivanje garancije na osnovni posao radi njegove identifikacije ne mijenjasamostalnu prirodu garancije (čl. 5 a). U svrhu što jasnijeg određivanja pravnenaravi garancija na poziv, URDG 758 k tome propisuju i da obveza garanta naplaćanje po garanciji ne ovisi o pozivima niti prigovorima proizašlim iz drugihodnosa, već samo o odnosu između garanta i korisnika (čl. 5 a).2.2. Potvrda garancije i kontragarancijaU odnosima iz bankarske garancije, prije svega onima koji su vezani zavanjskotrgovačke ugovore, pojavljuje se u pravilu više banaka.Mogućnost uključivanja još jedne banke u obvezu plaćanja sadržana jei u odredbama starog ZOO-a i u odredbama ZOO-a 2005., koji tu mogućnostpredviđaju isključivo kroz postupak potvrđivanja garancije. 16 Odredba opotvrđivanju garancije iz ranijih zakona zadržana je bez većih izmjena i uposljednjim izmjenama i dopunama ZOO-a. Prema toj odredbi “ako druga bankapotvrdi obvezu iz garancije, korisnik može svoje zahtjeve iz nje podnijeti bilogarantu bilo banci koja ju je potvrdila” (čl. 1040). Iz navedenog se može zaključitida potvrđivanje garancije pretpostavlja sustav po kojem se obveza banke koja13Tako B. Vukmir u Akreditiv, bankarska garancija i ugovor “ključ u ruke” prema izmjenama ZOO-a,Računovodstvo, revizija i financije br. 5/2008., str. 171., 172..14ICC Uniform Rules for Demand Guarantees, ICC Publication No. 458 (u daljnjem tekstu: URDG458).15URDG 458, štoviše, izričito navode da takve garancije mogu izdavati “banke, osiguravajućadruštva ili druga tijela ili osobe”.16Za potvrđivanje garancije u starom ZOO-u, jednako kao i u domaćoj literaturi i sudskoj praksi,ranije se koristio naziv supergarancija (v. čl. 1085). U ZOO-u 2005. taj je naziv izostavljen (v. čl. 1041),vjerojatno iz razloga što izraz supergarancija nije uobičajen u međunarodnoj trgovini.537

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.je izdala garanciju pojačava dodavanjem obveze druge banke, pri čemu premakorisniku postoje dva odnosa: odnos prve banke koja je izdala garanciju i odnosdruge banke koja je prvoj garanciji dodala svoju potvrdu, a korisnik se za plaćanjemože obratiti bilo prvoj bilo drugoj banci. Neki autori ističu da je ovdje riječ osvojevrsnom pristupanju dugu budući potvrdom garancije druga banka stupa uveć postojeću obvezu banke garanta prema dužniku pa zbog toga ima i isti pravnipoložaj kao i banka koja je garanciju izdala. 17 Potvrđivanje je, međutim, kada su upitanju bankarske garancije više teorijska, nego praktična mogućnost. Razlog tomeje prije svega činjenica da je potvrđivanje zapravo tehnika učvršćivanja obvezebanke koja se uobičajeno koristi kod akreditiva, ali ne i kod ovog instrumentameđunarodne trgovine. Naime, kod potvrđenih akreditiva korisnici se za naplatuu najvećem broju slučajeva obraćaju potvrđujućoj, a ne akreditivnoj banci (kojojtakođer mogu podnijeti zahtjev za plaćanje). Ispitivanje prezentiranih dokumenatatada obavlja potvrđujuća banka, nakon čega, ako su dokumenti u skladu s uvjetimai uslovima akreditiva, ista banka udovoljava zahtjevu korisnika i vrši plaćanje.Za razliku od akreditiva, postupak naplate kod bankarske garancije je priličnojednostavan pa se u praksi smatra da je ovdje korist od potvrđivanja relativnomala. 18Istovremeno, kod bankarske garancije uobičajena je jedna druga tehnikauključivanja više banaka u odnose iz garancije, dosta različita od potvrđivanjaakreditiva. Ta se tehnika naziva kontragarantiranje i njoj se ima zahvaliti da jeučinila nepotrebnom tehniku potvrđivanja garancija. 19 No, ni stari ZOO ni ZOO2005., usprkos učestalom izdavanju kontragarancija u praksi, ne spominju tumogućnost. Taj nedostatak ispravljen je novelom iz 2008. koja je pored tehnikepotvrđivanja garancija predvidjela i odredbe o kontragaranciji. Odredbom čl. 1041st. 1 ZOO-a kontragarancija je definirana kao “pisana obveza na plaćanje, bezobzira kako je nazvana, kojom se banka (kontragarant) obvezuje prema garantuda će mu isplatiti novčani iznos po predočenju pisanog zahtjeva u skladu s uvjetimaiz kontragarancije”. Nadalje je odredbom čl. 1041 st. 2 posebno naglašenonačelo samostalnosti kontragarancije i to na način da je izrijekom utvrđeno da jekontragarancija “odvojena od garancije i od osnovnog posla na koje se odnosi,pa i kada ih se spominje u kontragaranciji.” Novelom su tako u osnovnim crtamauređeni odnosi koji nastaju pri izdavanju kontragarancija, koje se u praksi poglavitopojavljuju u slučajevima kada korisnik garancije želi da mu je garant neka banka unjegovoj zemlji, a ne inozemna banka nalogodavatelja. Prva banka tada ne izdajeizravno garanciju korisniku već za to izdaje uputu drugoj banci (sa sjedištem u zemljikorisnika) zajedno s uvjetima pod kojima se garancija ima izdati. Ta uputa nazivase kontragarancija. Ona ustvari podrazumijeva obvezu prve banke (kontragaranta)17Tako Z. Slakoper, Bankarske garancije prema odredbama novog Zakona o obveznim odnosima (uporedbenopravnom kontekstu), Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci vol. 27, br. 1, 2006., str.204., 205..18Prema B. Vukmir, Akreditivi i bankarske garancije prema novom Zakonu o obveznim odnosima,Pravo u gospodarstvu, br.4, 2005., str. 306..19Ibid.538

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.drugoj banci (garantu) da će platiti iznose koje ova bude dužna platiti po izdanojgaranciji. No, iako se kod kontragarancije također pojavljuju (najmanje) dvijebanke, odnosi koji se ovdje uspostavljaju bitno se razlikuju od odnosa koji nastajukod potvrđivanja. Naime, kod potvrđivanja korisnik stoji u izravnom odnosu sobje banke pa se za plaćanje može obratiti i banci koja je garanciju izdala i bancikoja je garanciju potvrdila. S druge strane, kod kontragarancije korisnik stoji uizravnom odnosu samo s drugom bankom koja mu je izdala garanciju i samo odnje može tražiti plaćanje jer s prvom bankom nije u pravnom odnosu pa stogaprema njoj i ne može postavljati nikakve zahtjeve. Dosljedno ovako postavljenimodnosima kod kontragarancija se postavlja i pitanje opsega obveza banke garanta,naročito obzirom na okolnost da ona izdaje garanciju na temelju kontragarancije.Iako u teoriji postoje stajališta da su te dvije garancije povezane, banka garant uodnosu prema korisniku odgovara samo na temelju izdane garancije, a u odnosuprema kontragarantu na temelju kontragarancije. Zbog takve, potpuno samostalneodgovornosti banke koja je izdala garanciju u odnosu prema korisniku, mišljenjasmo da se stajališta koja negiraju da su ova dva instrumenta u cijelosti neovisnajedna o drugom teško mogu smatrati utemeljenima. 20Samostalnost kontragarancije, ne samo prema garanciji nego i prematemeljnom poslu, posebno je naglašena i u URDG 758 (čl. 5 b). Jednako takoje i sama definicija kontragarancije koju donose URDG 758 vrlo slična onojsadržanoj u našem zakonu. 21 URDG 758 su, međutim, kontragaranciji (eng.counter-guarantee) posvetile dosta prostora, dok potvrđivanje garancija uopćene spominju, prije svega zbog toga što potvrđivanje garancija, kao što smo većnaveli, nije uobičajeno u bankarskom poslovanju (iako zapravo nema pravnihprepreka da se tako nešto između banaka ugovori). Zamjena za potvrđivanjesu upravo kontragarancije koje su u URDG 758 detaljno obrađene. Ta okolnostne čudi obzirom da su u ranijim URDG bile zanemarene, a učestalo izdavanjekontragarancija i posljedično izdavanje garancija stvorilo je potrebu za jasnijimdefiniranjem odnosa koji iz toga nastaju. Nova pravila, za razliku od ranijih,izričito određuju da se primjenjuju na sve garancije i kontragarancije na pozivu kojima se primjena tih pravila izričito određuje (čl. 1) 22 te se na više mjestabave diferenciranjem odnosa iz garancije i odnosa iz kontragarancije, naročito priuređenju pravila glede podnošenja poziva na plaćanje (čl. 15, 16, 23, 24) i istekavaljanosti garancije, odnosno kontragarancije (čl. 25, 26). Time je još jednomstavljen naglasak na pravnu odvojenost tih odnosa zbog koje sadržaj jednogodnosa ne može utjecati na sadržaj drugog.20O pravnoj prirodi kontragarancije detaljnije vidi R.F. Bertrams, op.cit. bilj. 9, str. 164.-183..21U URDG 758 kontragarancija je definirana kao “svaka potpisana obvezu, bez obzira na njezinnaziv ili opis, koju kontragarant daje drugoj strani kako bi ta druga strana izdala garanciju ili drugukontragaranciju, a koja predviđa plaćanje po sukladnom podnošenju poziva na plaćanje po kontragarancijiizdanoj u korist te strane” (čl.2).22Kako URDG 458 ne navode da se primjenjuju i na kontragarancije Bankarska komisija MTK izdalaje mišljenje u kojem je izričito navela članke koji se imaju jednako primijeniti i na kontragarancije i to čl.1, 3, 4, 6, 7, 8 i 18, 9 i 10, 16, 22 i 23, 24.539

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.2.3. Prestanak valjanosti garancijePri izdavanju svake bankarske garancije garant ima interes da vremenskiograniči trajanje svoje obveze jer mogućnost korisnika da podnese zahtjev zaisplatu, i prezentira eventualno potrebne dokumente, ovisi prije svega o rokutrajanja garancije. Iz tog je razloga klauzula o trajanju garancije redovito jedanod njenih osnovnih sastojaka. ZOO, međutim, do donošenja novele iz 2008.nije sadržavao bilo kakve odredbe o trajanju garantne obveze prema korisniku.Te odredbe sada su sadržane u čl. 1042 u kojem se propisuje da “rok valjanostigarancije može njome biti određen do određenog datuma ili do predočenja ispravekojom se potvrđuje nastup nekog događaja kao mjerodavnog za prestanak njezinevaljanosti”, a “ako su u garanciji navedena oba roka za prestanak valjanostigarancije, njezina valjanost prestaje protekom prvog od tih rokova”. Trenutakprestanka valjanosti garancije može se, dakle odrediti ili kalendarski tj. na određenidan ili nastupom nekog događaja (npr. predajom izgrađenog objekta, potpisomzapisnika o primopredaji i sl.). Rok koji istječe na dan naznačen u garanciji imakarakter raskidnog roka, a predočenje isprave o nastupu relevantnog događajakarakter raskidnog uvjeta, jer samim istekom tog roka, odnosno predočenjemte isprave prestaju postojati pravni učinci izdane garancije, odnosno bančinagarantna obveza.Rok čijim istekom prestaju pravni učinci, odnosno obveza garanta, u poslovnojpraksi i u URDG naziva se “datum isteka” (eng. expiry date), a događaj koji jemjerodavan za prestanak njezine valjanosti naziva se “događaj isteka” (eng. expiryevent). Prema definiciji čl. 2 URDG 758 “istek” podrazumijeva ili datum isteka ilidogađaj isteka, a ako garancija sadrži oba isteka tada ona prestaje kada se ostvariprva od te dvije okolnosti. 23 Ranije smo vidjeli da je u pogledu konkurencijerokova i u našem zakonu predviđeno isto rješenje.Rješenja URDG 758 i ZOO-a ne razlikuju se bitno ni u slučaju kada je zaprestanak garancije mjerodavan nastup nekog događaja. Naime, ako je ugovorenoda valjanost garancije prestaje kada dođe do nastupa određenog događaja, URDG758 traže podnošenje garantu dokumenta koji to potvrđuje i tek tada se smatra daje relevantni događaj nastupio. Dakle, u takvom slučaju garancija i prema URDG758 ne prestaje od časa kada je uistinu nastupio događaj koji uzrokuje prestanakvaljanosti garancije, već prestaje od onog časa kada je dokument u kojem se topotvrđuje podnijet garantu. Međutim, URDG 758 nadalje propisuju da će se,u slučaju da dokument koji to treba potvrditi nije označen u garanciji, događajpriznati kao događaj koji dovodi do prestanka garancije, ako se njegov nastupmože utvrditi iz “vlastite evidencije garanta”. 24 ZOO, s druge strane, ne poznaje23Formulacija ove odredbe u originalu glasi: “Expiry means the expiry date or the expiry event or, ifboth are specified, the earlier of the two.”24“Vlastita evidencija garanta” (eng. guarantor’s own record) podrazumijeva evidenciju o potražnimili dugovnim iznosima na računima koje vodi garant, pod uvjetom da ta evidencija omogućuje garantuidentifikaciju garancije na koju se ti iznosi odnose (čl. 2).540

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.takve odredbe.URDG 758, za razliku od ZOO-a, također uređuju još neka pitanja važnaza utvrđivanje prestanka valjanosti garancije. Jedna od takvih važnijih odredbisadržanih u URDG 758 jest ona koja se odnosi na izostanak klauzule o trajanjugarancije u samom dokumentu. Propisano je da u tom slučaju garancija prestajetri godine od datuma izdavanja, a kontragarancija 30 kalendarskih dana nakonprestanka garancije (čl. 25 c). Ako prestanak garancije padne na dan koji nijeradni dan u mjestu podnošenja poziva na plaćanje, datum isteka se pomiče na prvisljedeći radni dan u tom mjestu (čl. 25 d).Ovdje valja podsjetiti da se garancija može produljiti i ako korisnik postavizahtjev “plati ili produlji” (eng. extend or pay) 25 , a URDG 758 u tom pogledudonose nešto drugačije rješenje od onog iz URDG 458. 26 Naime, nova pravilapropisuju da u slučaju sukladnog poziva za plaćanje koji kao alternativu plaćanjupredviđa zahtjev za produljenjem garancije, garant može odgoditi plaćanje za rokne dulji od 30 kalendarskih dana od primitka takvog poziva (čl. 23 a). Ako nakontakve odgode garant podnese sukladan poziv na plaćanje po kontragaranciji,kontragarant može odgoditi plaćanje za 4 dana manje od vremena u kojem jeodgođeno plaćanje prema garanciji (čl. 23 b).2.4. Prijenos prava na plaćanje iz garancijeNovelom ZOO-a iz 2008. došlo je do značajne izmjene odredbe o prijenosubankarske garancije. Naime, prema ranijem uređenju korisnik je mogao trećemuslobodno prenijeti svoja prava iz garancije ako je istodobno na tu treću osobuprenio sva svoja prava i obveze iz temeljnog posla. 27 Sada je ta odredba izmijenjenai glasi:”Pravo pozivanja na plaćanje iz garancije ne može se ustupiti trećemu osimako to nije izričito predviđeno u garanciji ili u njezinim dodacima” (čl. 1043 st. 1).Dakle, prema ZOO-u prijenos garancije podrazumijeva prijenos “prava pozivanjana plaćanje”, što je nesumnjivo najbitnije i suštinsko pravo koje korisnik dobivaprijenosom garancije i u kojem i jest svrha prijenosa garancije. 28 No, impostacija25Zahtjev “plati ili produlji” veoma se često koristi kao sredstvo kojim korisnici produljuju garancije.Kako ne bi morali platiti nalogodavatelji u praksi najčešće udovoljavaju takvom zahtjevu, ali im održavanjegarancija na snazi povećava troškove i produljuje neizvjesnost o budućim mogućim zahtjevima zaplaćanjem.26URDG 458 ovlašćuju garanta da u slučaju zahtjeva “plati ili produlji” odgodi plaćanje za jednorazumno vrijeme koje omogućuje korisniku i nalogodavatelju da postignu sporazum o plaćanju iliproduljenju (čl. 26). Izraz “razumno vrijeme” ostavlja dosta prostora za tumačenje koje se razlikujeovisno o konkretnim činjenicama svakog pojedinačnog slučaja, što u praksi dovodi do neželjenog efekta- pravne nesigurnosti. S ciljem promicanja izvjesnosti i predvidivosti nova pravila MTK isključila su sveneprecizne standarde.27U starom ZOO-u ta je odredba glasila:”Svoja prava iz bankarske garancije korisnik može ustupititrećem samo s ustupanjem potraživanja koje je osigurano garancijom i prijenosom svojih obveza u vezis osiguranim potraživanjem” (čl. 1086). U ZOO-u 2005. u prethodni je tekst samo dodano - ako nijedrugačije ugovoreno (čl.1042).28Tako ocjenjuje B. Vukmir u Nova pravila MTK o bankarskim garancijama (URDG 758), Pravo iporezi br. 3/10, str. 13..541

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.ove odredbe neizbježno otvara pitanje prelaze li s prijenosom “prava pozivanjana plaćanje” i sva druga prava iz garancije (primjerice pravo ugovorene sudskeili arbitražne nadležnosti, ugovoreno mjerodavno pravno i sl.)? Odgovor na ovopitanje leži u pravnoj kvalifikaciji tog prijenosa, a u domaćoj literaturi prevladavastajalište da se ovdje radi o cesiji. Prema pravilima o cesiji prijenosom glavnetražbine na stjecatelja se prenose i sva sporedna prava (čl. 81. st. 1 ZOO-a), štoznači da prijenos “prava pozivanja na plaćanje” obuhvaća i prijenos svih drugihprava iz garancije na novog korisnika. 29 Kada bi se suprotno tome takav prijenoskvalificirao kao subrogacija, tada bi bilo moguće ugovoriti da se s prenijetimpravom prenose samo neka od sporednih prava (čl. 90 st.1 ZOO-a).Za razliku od prijenosa prava pozivanja na plaćanje iz garancije koje jedozvoljeno, samo ako je to izričito predviđeno u garanciji, određeno je dapravo na primanje iznosa iz garancije korisnik može slobodno prenijeti. Naime,sukladno novoj odredbi čl. 1043. st. 2 (ne)prenosivost prava pozivanja na plaćanjeiz garancije “ne utječe na pravo primiti iznos iz garancije koje bi u garanciji iliu njezinim dodacima bilo prenijeto na nekog drugog”. U ovom drugom slučajupravo na traženje plaćanja ostaje na korisniku, a prenosi se samo pravo na iznosekoji bi se iz garancije isplatili.Razlikovanje prijenosa samog instrumenta i prijenosa novčanih primanja izinstrumenta pojavljuje se, sa sličnim pravnim posljedicama, i u novim pravilimaMTK koja za to područje predviđaju i dodatna, dobro razrađena pravila.URDG 758 razlikuju prijenos garancije (eng. transfer of guarantee) i ustupprava na primanje iznosa iz garancije (eng. assignment of proceeds) pri čemu seograničenja u prijenosu načelno postavljaju samo za prijenos instrumenta, a nei za ustup prava na prijem svota koje se iz garancije trebaju isplatiti. Temeljnopravilo je da je garancija prenosiva samo ako je u garanciji izričito utvrđeno daje “prenosiva” (eng. transferable), dok je kontragarancija neprenosiva (čl. 33 a).Ako se u garanciji izričito i navodi da je prenosiva, garant nije dužan postupiti pozahtjevu za prijenos nakon njezina izdavanja osim u mjeri i na način s kojim sesam izričito suglasio (čl. 33 b). Štoviše, izričito je utvrđeno da prenosiva garancijapodrazumijeva onu garanciju koju garant može staviti na raspolaganje (…aguarantee that may be made available by the guarantor…) novom korisniku,na zahtjev postojećeg korisnika (čl. 33 c). Dakle, slobodni prijenos garancije jeisključen jer se svakog korisnika upućuje da se za prijenos garancije na novogkorisnika obrati garantu sa zahtjevom za odobrenje tog postupka. URDG propisujei da se garancija koja je označena kao prenosiva može prenijeti više puta, ali samou pogledu cjelokupnog iznosa koji u trenutku prijenosa stoji na raspolaganju iz29Kod cesije valja imati na umu da je sukladno čl. 84. st 2 ZOO-a cesus ovlašten cesionaru isticatisve prigovore koje je mogao isticati i cedentu do časa kada je saznao za cesiju, što je zapravo posljedicapravila da dužnik cesijom ne smije doći u lošiji položaj od onoga u kojem se nalazio prije cesije. Zbogtoga kod prijenosa garancije banka kao dužnik može novom korisniku isticati, pored onih prigovora kojeima prema njemu (npr. prigovor prijeboja), i one prigovore koje je imala prema prvobitnom korisniku dotrenutka saznanja za cesiju (npr. prigovor zastare).542

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.garancije (čl. 33 a). U pogledu izmjena garancije URDG 758 konačno otklanjadvojbe iz ranijih pravila o pitanju što je sve u tom slučaju obuhvaćeno prijenosom,jasno određujući da prenosiva garancija uključuje sve izmjene o kojima su seprenositelj i garant suglasili do dana prijenosa (čl. 33 d i.). Uz navedeno, novapravila sadrže još jedan veoma bitan uvjet za prijenos garancije. Riječ je ouvjetu prema kojem je prenositelj dužan garantu osigurati potpisanu izjavu daje primatelj stekao i sva prava i obveze prenositelja iz temeljnog posla (čl. 33 dii.). U našem starom ZOO-u također je postojala slična odredba, ali se kasnijimizmjenama ugovornim stranama dopustilo odstupanje od tog uvjeta. 30 Sadašnjitekst ZOO-a, kojeg smo ranije izložili, i URDG 758 u tom se segmentu bitnorazlikuju upravo zbog spomenutog uvjeta, točnije utoliko što se prema našemzakonu ne postavljaju nikakvi posebni uvjeti za prijenos već je dovoljno da sumogućnost prijenosa stranke izričito predvidjele u garanciji.Uređujući pitanje ustupa prava na primanje iznosa iz garancije URDG 758reproduciraju pravilo iz URDG 458 prema kojem je korisnik ovlašten na ustupsvih primitaka na koje po garanciji ima ili će imati pravo, nezavisno od toga je liu garanciji utvrđena njezina prenosivost ili nije (čl. 33 g i.). Time je još jednompotvrđen dugogodišnji i općeprihvaćeni običaj u poslovima s akreditivima ibankarskim garancijama, prema kojem je prijenos novčanih primanja iz instrumentaslobodan, za razliku od prijenosa svih prava iz akreditiva i bankarskih garancija,koji nikada nije bio slobodan. 31 Međutim, posljednja revizija pravila tom je načeludodala jedno bitno ograničenje. Garant, naime, prema URDG 758 nije dužan platitiprimitke iz garancije onome kome su ustupljeni ako se s time ne slaže (čl. 33 g ii.).Ova neobična odredba ima izvorište u ujednačenim pravilima za standby akreditive(International Standby Practices 98), a unesena je radi zaštite banaka koje zbogapstraktnosti obveze inače ne bi mogle odbiti isplatu ili postavljati protuzahtjeveonim novim vjerovnicima protiv kojih bi imale neka ranija potraživanja. 32 Kako topravo banka ima prema prenositelju, po ustupu bi bila u lošijem položaju od onogau kojem se nalazila prije ustupa. Imajući u vidu ranije opisana određenja ZOO-anameće se zaključak da je ovo rješenje, koje je u pogledu pitanja ustupa iznosa izgarancije usvojeno u URDG 758, istovjetno našem pravilu iz čl. 1043 st. 2 u onomdijelu u kojem je ustupanje iznosa iz garancije slobodno, a da se razlikuje u tomešto garant može odbiti plaćanje unatoč cediranom pravu na isplatu. Međutim, ZOOje u pravilima o cesiji predvidio odredbu prema kojoj cesija neće imati učinak akosu dužnik i vjerovnik ugovorili da se tražbina neće moći prenijeti bez pristankadužnika (čl. 80 st. 2), dakle u ovom slučaju banke, stoga možemo zaključiti da jenaš zakon u dijelu koji se odnosi na ustup novčanih primanja iz garancije zapravosukladan novom rješenju iz URDG 758.30Vidi supra bilj. 27.31Prema B. Vukmir, op.cit. bilj. 13, str. 172..32Ibid. Standby akreditiv je instrument osiguranja izvršenja ugovornih obveza koji je nastao uposlovnoj praksi SAD-a kao supstitut za bankarsku garanciju na poziv, više R.F. Bertrams, op.cit. bilj.9, str. 5.-8..543

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.3. Trgovački običaji i ZOOSama činjenica supostojanja trgovačkih običaja sadržanih u URDG i odredabaZOO-a kojima je uređeno isto područje pravnih odnosa (bankarske garancije),otvara konkretne probleme primjene i postavlja pitanje hijerarhije ovih izvora.ZOO 2005. donio je važne promjene u odnosu na pretpostavke koje se tražeza primjenu trgovačkih običaja kao i značajne novine u uređenju hijerarhijeizvora trgovačkog prava. U obveznim odnosima među trgovcima propisano jeda se primjenjuju trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili (čl. 12 st. 1), ali itrgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, akosudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu (čl. 12 st.2). Zakon je tako dao pravnu osnovu za to da se ono što je ustaljeno i uvriježenoprimjeni i kada nije izričito ugovoreno, a automatizam primjene isključuje seako sudionici u obveznom odnosu izjave volju da se ne primjeni neki običaj kojibi se inače primijenio. Ujedno, propisano je da će se trgovački običaji, koje sutrgovci međusobno razvili i za čiju su primjenu ispunjene zakonske pretpostavke,primijeniti i ako su suprotni dispozitivnim propisima (čl. 12. st. 3). 33 Tako suusvajanjem novog ZOO-a 2005. godine trgovački običaji u hijerarhiji izvorastekli položaj obveznih pravila i prvenstvo pred dispozitivnim propisima. 34 Kadagovorimo o Ujednačenim pravilima MTK, odnosno tamo sadržanim trgovačkimobičajima iz navedenog proizlazi da ista isključuju primjenu čl. 1039. - 1043.ZOO-a te da imaju prvenstvo pred suprotnim dispozitivnim odredbama koje donosiZOO ili koji drugi propis. Ovdje valja biti oprezan i razlučiti slučajeve u kojimasam ugovor izričito ili prešutno upućuje na primjenu trgovačkih običaja (čl. 12ZOO-a) od onih slučajeva kada to ne čini. U prvom slučaju trgovački običaji imajuprednost pred dispozitivnim propisom neovisno o tome jesu li ugovorne straneizričito ugovorile primjenu trgovačkih običaja (čl. 12 st. 1 ZOO-a) ili su ugovorprešutno podvrgle njihovoj primjeni (čl. 12 st. 2 ZOO-a). Važno je pri tom istaknutida URDG 758 u čl. 1 utvrđuju temeljno načelo primjene, koje je neizmijenjenoiz ranijih URDG 458, a prema kojem se ista primjenjuju samo ako se u garancijiili kontragaranciji izričito određuje da je ova podvrgnuta URDG 758. 35 Iako je udrugom nacrtu URDG 758 iz studenog 2008. bila predviđena odredba temeljem33U starom ZOO-u zakonodavac je zazuzeo upravo suprotno stajalište pa je po redoslijedu primjenedispozitivni propis imao prednost u odnosu na trgovačke običaje, osim u slučaju kada je drugačijeugovoreno. Ovo je izraženo u odredbi čl. 1107. st. 3 starog ZOO-a koja propisuje: “Ako su opće ili posebneuzance ili drugi trgovinski poslovni običaji suprotni dispozitivnim normama ovog zakona, primjenjivat ćese odredbe ovog zakona, osim ako su strane izričito ugovorile primjenu uzanci odnosno drugih trgovinskihobičaja”34Navedeno stajalište zakonodavca sukladno je suvremenim shvaćanjima odnosa trgovačkih običajai dispozitivnih zakonskih normi koje je usvojeno u gotovo svim pozitivnim zakonodavstvima. Razumijese da pravila koja zakon postavlja za primjenu trgovačkog običaja nisu primjenjiva na prisilne propise,štoviše protivnost prisilnom propisu ga u potpunosti isključuje.35“Ujednačena pravila za garancije na poziv primjenjuju se na sve garancije i kontragarancije napoziv u kojima se primjena tih pravila izričito određuje. Ta su pravila obvezujuća za sve strane garancije(kontragarancije) na poziv, osim u dijelu u kojem ih garancija (odnosno kontragarancija) na poziv mijenjaili isključuje” (čl. 1).544

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.koje se URDG mogu primijeniti kao trgovački običaj i u slučaju kada se garancijana njih izričito ne poziva, po zahtjevu više delegacija ta je odredba izbačena. Nijese, međutim, od toga u cijelosti odustalo te je objašnjenje o primjeni Ujednačenihpravila MTK kao trgovačkih običaja na kraju uključeno u predgovor publikacije.U predgovoru se navodi da se URDG 758 mogu primijeniti kao trgovački običajili prešutno, slijedom dosljedne prakse uspostavljene između strana garancije napoziv, odnosno kontragarancije, ako je tako predviđeno mjerodavnim pravom. Iztoga zaključujemo da su hrvatski sudovi sukladno ranije citiranim prisilnopravnimodredbama ZOO-a slobodni primijeniti URDG kao trgovačke običaje i kadaugovorne strane iz garancije nisu svoj odnos iz garancije izričito podvrgle timpravilima, razumije se ako su pri tom ispunjene sve zakonske pretpostavke izčl. 12 st. 2 ZOO-a. S druge strane, u slučaju kada sam ugovor ne upućuje naprimjenu trgovačkih običaja (bilo izričito bilo prešutno), prednost treba datiprimjeni dispozitivnog propisa. Temeljni razlog prednosti dispozitivnog propisapred trgovačkim običajem leži u činjenici da trgovački običaj u ovom slučajusluži dopuni ugovora, a njega se ne bi moglo dopuniti ako postoji dispozitivnipropis kojim se to isto čini. Zbog toga će se, ako garancija izričito ili prešutno neupućuje na primjenu URDG, odnosno tamo sadržanih običaja, na garanciju ipakprimijeniti odredbe ZOO-a, naravno pod daljnjim uvjetom da odnos izmeđugaranta i korisnika garancije nema međunarodno obilježje, nego ostaje unutarhrvatskog pravnog poretka ili, ako taj odnos ima međunarodno obilježje, da pravilameđunarodnog privatnog prava upućuju na primjenu hrvatskog prava. 36 Međutim,ako u ZOO-u nema odgovarajućih odredbi koje bi se tada trebale primijenitina konkretan odnos iz garancije nema zapreke da se neko od pravila iz URDGprimjeni kao trgovački običaj. Takvo je rješenje logično, a usudili bismo se reći ipoželjno obzirom da mnoga zakonodavstva, uključujući i hrvatsko, nemaju dobrorazrađena zakonska pravila o bankarskim garancijama.No, ako bi se na neku bankarsku garanciju prema ranije izloženim pravilima itrebalo primijeniti URDG, valja naglasiti da se trgovački običaji i praksa razvijenaizmeđu strana mogu primijeniti samo ako postoje, a načela bankarskih garancijastvorena u međunarodnoj trgovačkoj praksi i skupljena u URDG, za koje seuzima da sadrže i odražavaju trgovačke običaje, ne obuhvaćaju sva pitanja izovog područja već pojedina ipak prepuštaju na reguliranje domaćim propisima(primjerice pitanje prijenosa prava iz garancije po sili zakona, područje prijevarai prisilne obustave isplate putem raznih privremenih mjera...). 37 U tim slučajevima36Prema našem Zakonu o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenimpitanjima (Narodne novine 53/91, 88/01) ako nije izabrano mjerodavno pravo i ako posebne okolnostislučaja ne upućuju na drugo pravo, za ugovor o samostalnim bankarskim garancijama kao mjerodavnopravo primjenjuje se pravo mjesta gdje se u vrijeme sklapanja ugovora nalazilo sjedište davaoca garancije(čl. 20. t.17).37Za napomenuti je da su neka pitanja, koja nisu uređena Ujednačenim pravilima MTK, reguliranaUNCITRAL-ovom Konvencijom o nezavisnim garancijama i stand by akreditivima iz 1995. godine,međutim ta konvencija nije doživjela prihvaćanje od strane država koje igraju značajniju ulogu umeđunarodnim trgovačkim poslovima pa je njezin utjecaj veoma ograničen. Države stranke ove konvencijesu: Bjelorusija, Ekvador, Salvador, Gabon, Kuvajt, Liberija, Panama i Tunis.545

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.na garanciju će se primijeniti pravila onog prava kojem je podvrgnut odnos izgarancije.4. ZaključakZa razliku od međunarodno usvojenih načela i pravila bankarskog poslovanja,nacionalni propisi uglavnom ne nude cjelovita rješenja za uređenje materijebankarskih garancija te zbog toga nisu dovoljni za ispravno razumijevanjebankarskih garancija i odnosa koji nastaju pri njihovoj primjeni u praksi. Takavslučaj je i s odredbama našeg ZOO-a koji, kroz svega pet članaka posvećenih ovojmateriji, niti približno ne obuhvaća sva ona pitanja koja su detaljno obuhvaćenameđunarodnim običajima i praksom. Ipak, obzirom da se bankarske garancijerelativno često koriste i u unutarnjem poslovnom prometu odluku zakonodavca dase uvrste u ugovore regulirane ZOO-om ne treba smatrati u potpunosti nepotrebnom.Iako je i u tom slučaju moguće da se na garanciju u konačnici primjenjujuUjednačena pravila MTK, domaći poduzetnici i domaće banke su u okviru slobodeugovaranja slobodni odlučiti žele li to ili ne i na taj način se najbolje zaštiti odpravnih rizika vezanih uz primjenu jednog ili drugog izvora. Nakon što su u srpnju2010. godine na snagu stupila nova Ujednačena pravila MTK za garancije na pozivURDG 758, zbog izložene dileme opravdano smo se zapitali koliko su zapravoodredbe ZOO-a o bankarskoj garanciji, koje su posljednji puta izmijenjene 2008.godine, usklađene s važećim poslovnim običajima i međunarodnom trgovačkompraksom. Komparacija domaće i međunarodne regulative pokazala je da, osimu pogledu uređenja u području prijenosa garancije 38 , u ZOO-u nema značajnijihodstupanja u odnosu na nova pravila MTK. Rizik u pogledu ugovaranja primjenejednog ili drugog izvora sveden je tako na minimum. Uzevši u obzir tu važnuokolnost, put koji je ugovor o bankarskoj garanciji prošao kroz nekoliko revizijaZOO-a, kao i nove tendencije u uređenju ove materije u okvirima autonomnogmeđunarodnog prava, na posljetku nije pretjerano ustvrditi da je sa stajalištahrvatskog pozitivnog zakonodavstva posljednjom intervencijom u regulaciji ovogpodručja konačno postignut znatan napredak.38Vidi supra točka 2.4.546

dipl.iur. Ivana Oršulić, Dr.sc. Božena Bulum: Bankarske garancije na poziv - posljednje izmjene ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 533.-547.DEMAND GUARANTEES under the Croatian Law onObligations and the new rules of the InternationalChamber of Commerce URDG 758The paper deals with the regulation of demand guarantees in the Croatian legal system andinternational commercial practice, following the changes that have been taken on this issue overthe past few years. The focus of the paper is on the provisions of the Croatian Law on Obligations,last time amended in 2008, which are examined and discussed in detail. Object of the examinationincludes provisions dealing with the concept of demand guarantee, termination of guarantee,confirmed guarantee and counter-guarantee, as well as the provisions dealing with the issue oftransfer and assignment of guarantee. In order to ensure a comprehensive review of this matter, thepaper provides comparative overview of the provisions of the new ICC Uniform Rules for DemandGuarantees published in the ICC publication no. 758. New set of independent guarantee rules cameinto force on the 1st July 2010 and is expected to become a standard text for demand guaranteesworldwide. Due to this fact, the authors seek to determine the extent to which the local applicablelaw is consistent with recent international regulation.Key words: demand guarantee, confirmed guarantee, counter-guarantee,termination of guarantee, transfer of guarantee, assignmentof guarantee, Law on Obligations, ICC Uniform Rules forDemand Guarantees, URDG 758547

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.Dr. sc. Aleksandra Vasilj,docentica Pravnog fakulteta SveučilištaJ. J. Strossmayera u OsijekuMelita Bošnjak, dipl. iur.SUSTAVI OPĆEG OGRANIČENJA ODGOVORNOSTIU POMORSKOM PRAVU – POTREBA UNIFIKACIJEPOMORSKOG PRAVAUDK:347.79Pregledni znanstveni radPrimljeno: siječanj 2011.Obrađuje se pitanje Sustava općeg ograničenja odgovornosti u pomorskom pravu. Nakonpovijesnog prikaza međunarodne regulative ovog pravnog problema, rad obrađuje ovo pitanje uvažećim međunarodnopravnim vrelima i hrvatskom pravu. Istražuje se i kako se nastoji urediti ovopitanje u najnovijem pokušaju unifikacije prijevoza stvari morem na međunarodnoj razini. Razlažuse razlike koje postoje u pristupu rješavanju ovog pitanja i moguća rješenja za koja bi se trebalozalagati u suvremenoj regulativi na domaćoj i međunarodnoj razini, a radi ujednačavanja pravnogreguliranja. Na području pravnog uređenja prijevoza stvari morem, postoji nekoliko različitihmeđunarodnih pravnih instrumenata u pogledu pitanja općeg ograničenja odgovornost u pomorskompravu, a konvencije i tekstovi pripadajućih protokola se razlikuju. Iako postoje brojne konvencije iprotokoli još uvijek nije ostvaren željeni stupanj unifikacije Pomorskog prava. Pravila o ograničenjuodgovornosti oni su segmenti pomorskog prava u kojima dolazi do izražaja problem nepostojanjajedinstvene međunarodne regulative.Ključne riječi: opće ograničenje odgovornosti brodara, brodar, prijevoznik,specifična ograničenja odgovornosti ,onečišćenja zemnimuljima ( naftom) ,štetne i opasne tvari1. UVODU svjetskoj trgovini pomorski promet ima izuzetno važnu ulogu. Sredstvai uvjeti pomorske plovidbe gotovo po svuda stvaraju iste ili vrlo slične pravneprobleme. Zbog toga je potrebno, da konkretni pravni odnosi koji nastaju upomorstvu budu uređeni sadržajno istim ili bar sličnijim pravnim izvorima.Naime, brodari i korisnici njihovih usluga žele znati, a i moraju znati koja sunjihova prava i obaveze, bez obzira u kojoj zemlji se nalazi brod kojim se obavljapojedini plovidbeni pothvat. Različiti nacionalni zakoni i drugi propisi kojima seuređuju pomorske djelatnosti koče nesmetan razvoj pomorske plovidbe i trgovinei izazivaju pravnu nesigurnost. Kako bi se taj problem otklonio, ili bar ublažio,unutar različitih institucija ulažu se veliki napori da se te različitosti premoste i dase ostvari što viši stupanj ujednačenosti (unifikacije) pomorskog prava.549

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.Tema rada je „ Sustavi općeg ograničenja odgovornosti u pomorskom pravu –potreba unifikacije pomorskog prava ”. Rješenja aktualnih međunarodnih pravnihvrela razlikuju se u ovom bitnom pitanju. Zbog toga je važnost ove teme neupitna.Korisno je spoznati razlike koje postoje u pristupu rješavanju ovog pitanja imoguća rješenja za koja bi se trebalo zalagati u suvremenoj regulativi na domaćoji međunarodnoj razini, a radi ujednačavanja pravnog reguliranja.U povijesti su postojala tri osnovna sustava ograničenja odgovornosti brodarau pomorskom pravu to su : sustav abandona, sustav egzekucije i engleski sustavograničene odgovornosti do unaprijed određene svote na tonu brodske tonaže.Cilj rada je komparativno prikazati različita konvencijska uređenja te se kritičkiosvrnuti na pitanja koja u praksi, ali i teorijskim interpretacijama predstavljajunajveće poteškoće. Ovo pitanje uz njegovu teorijsku važnost ima i iznimno velikopraktično značenje pa će se, gdje je to moguće, ukazati i na stajališta strane sudskeprakse.Provest će se analiza problema koji je predmet istraživanja u pravnoj regulativiprijevoza stvari morem na međunarodnoj razini te uređenje ovog pitanja ukonvencijama koje uređuju globalno ograničenje odgovornosti. Nakon toga,istraživat će se rješenja u našem pozitivnom pomorskom pravu, uz usporedbuhrvatskog prava s međunarodnom regulativom.Na kraju ovog rada analizirat će se specifična ograničenja odgovornosti zaštete od onečišćenja zemnim uljima (naftom) te ostalim štetnim i opasnim tvarimakoje brod prevozi kao teret.2. OGRANIČENJE ODGOVORNOSTI VLASNIKA BRODA(BRODARA)U pomorskom je pravu, suprotno općim načelima obveznog prava, visinaodgovornosti brodara ograničena. Brodar ne odgovara za čitavu štetu nego samo dopropisanih granica, uz uvjet da ne postoji razlog za gubitak prava na ograničenje.To vrijedi za izvanugovornu i ugovornu odgovornost. Dva su sustava ograničeneodgovornosti: a) sustav općeg (globalnog) ograničenja odgovornosti, b) sustavograničenja ugovorne odgovornosti (za teret, putnike, prtljagu). Sustav općegograničenja odgovornosti postavlja opću gornju granicu odgovornosti brodaraneovisno o tome radi li se o tražbinama iz izvanugovornih ili ugovornih odnosa.Za ugovorne odnose redovito su propisane niže svote brodareve odgovornosti.Institut ograničene odgovornosti bitno obilježava postojeći sustav odgovornostipoduzetnika pomorskog pothvata. U suvremenim uvjetima su otpali mnogi razlozikoji su svojedobno opravdavali uvođenje i zadržavanje toga instituta, ali postojanjetog izuzetka od općeg načela imovinskog prava o naknadi štete se ne dovodi upitanje. Ne opravdavaju ga pravni nego životni razlozi; plovidbeno poduzetništvo,u interesu općega gospodarskog napretka.U primjeni sustava ograničene odgovornosti izrazito važnu ulogu ima550

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.pomorsko osiguranje. Taj je institut omogućio da se uspostavi sustav osiguranjakoji može ekonomski funkcionirati uz neusporedivo niže premije osiguranja negobi one bile da toga ograničenja nema. Sustav ograničene odgovornosti činio jerizik bavljenja plovidbenim poduzetništvom osigurljivim. Što se taj rizik mogaoosigurati uz prihvatljive premije osiguranja, koristilo je ne samo brodarima negoi svim drugim gospodarskim subjektima involviranim u međunarodni robnipromet. Na primjer, niže premije za osiguranje odgovornosti omogućuju niževozarine, a to se odražava i na teret. Zbog toga je i pravedno da se rizik raspodijelina sve subjekte koji imaju koristi od plovidbenog poduzetništva. Upravo institutograničene odgovornosti u svezi s osiguranjem uspostavlja u tom pogledu potrebnuravnotežu. Nekada se kao glavni razlog za ograničenu odgovornost navodilapotreba za stimuliranjem investiranja u brodarstvo. S druge strane, primjenainstituta ograničene odgovornosti brodara sa stajališta osiguranja ima višestrukokorisne učinke. Krajnji je učinak da primjena instituta ograničene odgovornostibrodara, s ekonomskog stajališta, unosi elemente sigurnosti ne samo u poslovanjebrodarstva nego i osiguratelja.2.1. Povijesni razvoj prava ograničene odgovornosti brodaraSustav ograničene odgovornosti brodara nastao je krajem 17. stoljeća. Njegovouvođenje u pravni sustav pomorskog prava u izravnoj je vezi s razvojem brodarstvau funkciji robnog prometa. Ta je mjera trebala stimulirati razvoj te gospodarskegrane i omogućiti bavljenje plovidbenim poduzetništvom bez velikog ekonomskogrizika. Najpoznatije pravno vrelo toga vremena francuska Ordonnance de la marinemarchande (1681.) uvodi ograničenje odgovornosti prema sustavu abandona,koji je poslije preuzet i u francuski Trgovački zakonik (Code de commerce,1807). Prema sustavu abandona (mediteranski sustav) – vlasnik broda odgovaraneograničeno i osobno cijelom svojom imovinom za čine i obveze zapovjednika,ali je ovlašten riješiti se neograničene osobne odgovornosti prepuštanjem brodai vozarine (prijevoznine) za ono putovanje na kojem je nastala obveza. Brod seprepušta vjerovnicima. Time se ne prenosi vlasništvo na vjerovnika, već se brodsamo prepušta vjerovnicima radi namirenja, a eventualni preostali višak pripadabrodovlasniku.Načelo ograničene odgovornosti prihvatili su nakon toga i drugi pravnisustavi, pri čemu su primjenjivali osim abandona i drugačiji sustav ograničenja.Najpoznatiji su sustav egzekucije (njemački trgovački zakon, 1897.) i engleskisustav ograničene odgovornosti.Sustav egzekucije (njemački sustav) – vrijedio je do 1972. u Saveznoj RepubliciNjemačkoj. Brodar je odgovarao za određene obveze samo brodom i vozarinom,a ta se imovina podvrgavala postupku izvršenja da bi se namirili vjerovnici.Novo pravo ograničenja odgovornosti temelji se na Konvenciji o ograničenjuodgovornosti za pomorske tražbine iz 1976. godine. Tako se i Njemačka priključiladržavama koje su prihvatile novi režim ograničenja odgovornosti u Konvenciji iz1976. godine.551

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.Sustav odgovornosti ograničene na određenu svotu (engleski sustav ) – brodarodgovara svom svojom imovinom, ali samo do unaprijed točno određene svote doiznosa utvrđenog prema veličini broda na osnovi (registarske) tonaže.Svim je sustavima zajedničko da se brodar ne može poslužiti ograničenjemodgovornosti, ako ga tereti osobna krivnja.2.2. Međunarodna unifikacijaZbog velikih razlika između pojedinih pravnih sustava u odnosu na institutograničene odgovornosti trebalo je izjednačiti pravo ograničene odgovornostidonošenjem posebne međunarodne konvencije. Bila su tri takva pokušaja. Rezultattoga su tri međunarodne konvencije:- Konvencija za izjednačenje nekih pravila o ograničenju odgovornostivlasnika pomorskih brodova ( Bruxelles, 1924.)- Konvencija o ograničenju odgovornosti vlasnika pomorskih brodova(Bruxelles, 1957.)- Konvencija o ograničenju odgovornosti za pomorske tražbine (London,1976.).Konvencija iz 1924. nije uspjela, dok se za Konvenciju iz 1957. može rećida je relativno uspjela. Konvencija iz 1957. usvaja britanski sustav ograničenjaprimjenom određene svote na svaku tonu brodske tonaže. Načela te Konvencijebila su ugrađena i u prijašnji Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi ( 1978.).Konvencija iz 1976. godine, pošto ju je ratificiralo dovoljan broj zemalja, stupilaje na snagu kao međunarodno pravni regulativ 1986. Tu je Konvenciju ratificiralai Republika Hrvatska 1992. Donošenjem hrvatskog Pomorskog zakonika 1994.godine, temeljne su odredbe te Konvencije ugrađene i u njegov tekst.Neovisno o tome što je Konvencija iz 1957. postigla zadovoljavajući uspjeh,zbog više je razloga pokrenuta akcija za donošenje nove. Značajan porastvrijednosti brodova, tereta, lučkih uređaja i dr.Konvencijom 1976. godine povećane su granice odgovornosti brodara, ali umjeri koja dopušta da se iznosi odgovornosti mogu osigurati uz razboritu cijenu.Uspostavljen je siguran kriterij za gubitak prava na ograničenje. Konvencija se neodnosi na tankere koji podliježu sustavu odgovornosti iz Konvencije o građanskojodgovornosti za štetu prouzročenu onečišćenjem uljem ( 1992. ). Konvencija seprimjenjuje na pomorski brod, što znači da se ne primjenjuje na brod unutrašnjeplovidbe. Konvencija 1976. izmijenjena je protokolom iz 1996. godine. Tim suizmjenama značajno povećani iznosi ograničenja iz Konvencije.552

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.2.3. Ograničenje odgovornosti za pomorske tražbine premaKonvenciji 1976. i Pomorskom zakoniku2.3.1. Osobe ovlaštene na ograničenjeRepublika Hrvatska obvezana je Konvencijom o ograničenju odgovornostiza pomorske tražbine iz 1976. i njezinim Protokolom iz 1996. god. Prema tomeHrvatska je obvezana s dva međunarodna ugovora koji uređuju istu materiju.Naglasit ću da Protokol iz 1996. bitno mijenja Konvenciju iz 1976. Tim Protokolomgranice odgovornosti se povisuju u odnosu na granice propisane Konvencijom iz1976..Pravo na ograničenje odgovornosti izvorno pripada vlasniku broda. Konvencijaiz 1976., isto tako kao i Konvencija iz 1957. godine, širi krug osoba koje imajupravo ograničiti svoju odgovornost. Pravo na ograničenje osim brodovlasnikasada imaju i spašavatelj i osiguratelj odgovornosti. Pod pojmom brodovlasnik zaprimjenu svojih odredaba, konvencija osim vlasnika broda podrazumijeva još ibrodara, naručitelja iz brodarskog ugovora, poslovođu i upravitelja broda. PremaPomorskom zakoniku, sve su te osobe, za potrebe primjene toga dijela zakonika,obuhvaćene pojmom „brodar”. 1 Konvencija i Pomorski zakonik pružaju zaštitu iosobama s kojima se vlasnik broda ili spašavatelj služi u svom poslovanju. Ako seneka tražbina upravi protiv neke osobe za čija djela, propuste i pogreške odgovaravlasnik ili spašavatelj, ta osoba je ovlaštena koristiti se ograničenjem odgovornosti.Posebice zapovjednik i ostali članovi posade i druge osobe koje rade za brodaraako su odgovorni za tražbinu, mogu ograničiti svoju odgovornost u istoj mjeri kaoi brodar. 2 Uvjet je da su djelovali u okviru svojih dužnosti. Osnovni je razlog zaproširenje kruga osoba koje imaju pravo na ograničenje da se spriječi mogućnostda podnositelj odštetnog zahtjeva u namjeri da zaobiđe brodovlasnika tuži npr.zapovjednika, časnika, upravitelja ili neku drugu osobu koja radi za brodara, a kojabi za razliku od brodovlasnika odgovarala neograničeno. Pogodnošću ograničenjaodgovornosti obuhvaćene su samo osobe za čije radnje i propustebrodovlasnik (brodar) i spašavatelj odgovaraju. Samostalne osobe za kojebrodovlasnik ne odgovara ne ulaze u pojam „brodovlasnik”. Važno je naglasiti dapozivanje na ograničenje odgovornosti ne znači i priznanje te odgovornosti. 3Konvencija i Pomorski zakonik definiraju pojam spašavatelj za primjenuodredaba o ograničenoj odgovornosti. Prema Pomorskom zakoniku, spašavateljje svaka osoba koja pruža usluge u neposrednoj vezi s radnjama spašavanja ilipružanja pomoći. 4 Pojmom spašavatelj, za razliku od Konvencije iz 1957.,obuhvaćene su i osobe koje djeluju izvan broda. Prema Konvenciji iz 1976. godine,ograničenju odgovornosti nisu podvrgnute samo tražbine proistekle iz radnji1Čl. 386. st. 1 PZ NN 181/ 20042Čl. 387. PZ NN 181/ 20043Čl.1. Konvencija iz 1976. NN Međ. ugovori br. 2/ 1992 ; Čl. 386.st. 5. PZ NN 181/ 20044Čl. 386. st.2. PZ NN 181/ 2004553

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.spašavanja i pomaganja na moru, nego su tom pogodnošću obuhvaćene i tražbinezbog podizanja broda na površinu, uklanjanja, uništenja ili činjenja neškodljivimbroda i stvari na brodu; uklanjanja, uništenja ili činjenja neškodljivim tereta nabrodu; mjera poduzetih radi sprečavanja ili smanjenja štete, jer se i te za potrebeprimjene Konvencije smatraju spašavanjem. Spašavanjem se, prema tome smatrai vađenje potonulih stvari. 5Osiguratelj je ovlašten koristiti se povlasticom ograničenja u istoj mjeri kao isam osiguranik. 62.3.2. Vrste tražbina koje su podvrgnute ograničenjuPomorski zakonik je uredio područje općeg ograničenja odgovornosti u skladus Konvencijom o ograničenju odgovornosti za pomorske tražbine ( 1976.).- smrti ili tjelesne ozljede, ili gubitka ili oštećenja imovine (uključujući i štetuna lučkim postrojenjima, bazenima, prilaznim plovnim putovima i oznakama zaplovidbu) do kojih je došlo na brodu ili u neposrednoj vezi s korištenjem broda iliradnjama spašavanja, kao i na daljnje štete koje iz toga proizlaze;- štete koja proizlazi iz zakašnjenja u prijevozu morem ( tereta, putnika injihove prtljage);- drugih šteta koje proizlaze iz povrede izvanugovornih prava, koje su nastaleu neposrednoj vezi s iskorištavanjem broda ili radnjama spašavanja i pružanjapomoći;- podizanja na površinu, uklanjanja, uništenja ili činjenja neškodljivim brodakoji je potonuo, pretrpio brodolom, nasukao se ili je napušten, uključujući sve onošto je na brodu ili je bilo na brodu;- uklanjanja, uništenja ili činjenja neškodljivim tereta na brodu;- tražbine druge osobe, a ne osobe koja odgovara, zbog mjera poduzetih radisprječavanja ili smanjenja štete za koju osoba koja odgovara može ograničiti svojuodgovornost u skladu s zakonom. 7Navedene tražbine podliježu ograničenju čak i ako je podignuta tužba, natemelju ugovora ili izvan ugovora, na osnovi regresa ili jamstva. 8Postoje tražbine koje se isključuju iz ograničenja odgovornosti, pa se općeograničenje odgovornosti neće primijeniti na:- tražbine iz naslova spašavanja ili doprinosi u zajedničkoj havariji;- tražbine zbog šteta onečišćenjem od broda izlijevanjem ulja koje se prenosikao teret;- tražbine podvrgnute nekoj konvenciji ili nacionalnom pravu koje zabranjuju5Čl.1. st.3., čl .2. Konvencije iz 1976 NN Međ. ugovori br. 2/ 1992.,; Čl 386. st.2. PZ NN 181/20046Čl. 386. st. 4 . PZ NN 181/ 20047Čl . 2. Konvencije iz 1976.NN Međ. ugovori br. 2/ 1992 ; Čl. 388. PZ NN 181/ 20048Čl. 2. st. 2. Konvencije iz 1976. NN Međ. ugovori br. 2/ 1992 ; Čl.388. PZ NN 181/ 2004554

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.ograničenje odgovornosti od nuklearne štete;- tražbine službenika broda ili spasitelja; 9- brodar gubi pravo na ograničenje odgovornosti ako se dokaže da je štetanastala zbog radnje ili propusta koje je brodar učinio u namjeri da prouzroči štetuili iz krajnje nepažnje, znajući da će šteta vjerojatno nastupiti.- brodar ne može ograničiti svoju odgovornost za štetu nastalu smrću ilitjelesnom ozljedom osoba koje brodar zapošljava. 102.3.3. Kriterij za gubitak prava na ograničenjeKonvencija 1976. uspostavlja pravo brodovlasnika na ograničenje odgovornosti,osim ako podnositelj odštetnog zahtjeva ne dokaže da je šteta uzrokovana osobnomkvalificiranom krivnjom brodovlasnika, kako je definirana tom Konvencijom : “Osoba koja odgovara neće imati pravo na ograničenje ako se dokaže da je štetanastala kao posljedica njene osobne radnje i propusta učinjeni s namjerom da sepričini ta šteta, ili bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati”. 11 Konvencijskiizričaj prihvaća i Pomorski zakonik. 12Iz navedene definicije proizlazi da brodovlasnik može izgubiti pravo naograničenje samo ako su ispunjena ova dva uvjeta: a) šteta mora biti posljedicanjegove osobne krivnje, b) štetna radnja mora biti učinjena s namjerom ilibezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati. Teret dokazivanja je napodnositelju odštetnog zahtjeva.Stupnjevi nepažnje:- namjera (dolus specijalis) – direktna namjera za prouzročenjem štete- namjera ( dolus principalis ) – bezobzirno djelovanje sa sviješću da će štetanastupiti- namjera (dolus eventualis) – spoznaja o mogućoj šteti i mirenje s tim- krajnja nepažnja ( culpa lata ) – krajnje nepažljivo ponašanje bez svijesti iželje za štetom- obična nepažnja (culpa levis) – propuštanje dužne pažnjeU vezi s primjenom ISM kodeksa (Internacional Safetiy Management Code,SOLAS Konvencija), javlja se pitanje može li nepoštivanje njegovih odredabaimati za posljedicu gubitak prava na ograničenje odgovornosti. Nema nikakvesumnje da nepoštivanje odredbi ISM kodeksa, ako su ispunjeni potrebni uvjetiiz članka 4. Konvencije iz 1976., može biti razlog da brodar ne ostvari pravo naograničenje odgovornosti. Na primjer, ako uprava brodarske tvrtke usprkos tomešto je obaviještena od designated person o postojanju ozbiljnog defekta u stroju ilitrupu broda ništa nije poduzela da taj defekt ukloni.9Čl. 389. PZ NN 181/ 200410Čl. 390. PZ NN 181/ 200411Čl. 4. Konvencije iz 1976. NN Međ. ugovori br. 2/ 199212Čl. 390. PZ NN 181/ 2004555

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.2.3.4. Krivnja osoba kojim se brodovlasnik u svom poslovanju služiPrema Pomorskom zakoniku za obveze koje nastaju u vezi s plovidbom iiskorištavanjem broda odgovara brodar. 13 Konvencijom ili zakonikom nijepobliže određeno kod kojih će se osoba krivnja smatrati “osobnom” krivnjombrodovlasnika: a) brodovlasnik je individualni poduzetnik, b) brodovlasnikje brodarska tvrtka, c) brodovlasnik je upravljanje broda prepustio drugojsamostalnoj tvrtki – ship management company. Ako je brodovlasnik individualnaosoba, problem se ne pojavljuje. Krivnja vlasnika broda smatrat će se njegovom “osobnom “ krivnjom. Problem nastaje kod brodarskih tvrtki – pravnih osoba. Podpojmom pravna osoba podrazumijeva se pravno uređena organizacija kojoj pravniporedak priznaje pravni subjektivitet. Problem se svodi na pitanje čije će se radnjeili propusti za potrebe ograničenja odgovornosti smatrati “osobnim” radnjamaili propustima brodara. Na to se pitanje u sudskoj praksi odgovorilo primjenomkoncepta alter ego ( “ drugo ja “ ) i pravilo prema kojem se radnje jedne osobemogu pripisati radnjama druge, tj. tvrtke.Pod osobnom krivnjom vlasnika broda ( brodara ) podrazumijevaju se krivnjafizičkih osoba koje u odnosnoj pravnoj osobi obavljaju rukovodeću ili neku druguvažniju funkciju. Prema tome, ako je šteta uzrokovana radnjom ili propustomčlanova upravljačkih tijela kompanije ili neke visoko rangirane osobe, smatratće se to kao radnja same tvrtke. Naglasit ću da to nisu zapovjednik broda i drugičlanovi brodske posade, kao ni osobe koje su samo djelatnici kompanije. Torješenje vrijedi i u primjeni našeg Pomorskog zakonika.2.3.5. Pravni učinak propusta “designated person” (ISM kodeks)Prema ISM kodeksu brodar je dužan odrediti osobu ili osobe na kopnu kojeimaju izravan pristup najvišoj razini upravljanja ( designated person ). Time sepostavlja pitanje pravnih učinaka radnji i propusta te osobe na prava brodovlasnikau ograničenju odgovornosti. Za to je pitanje mjerodavan status te osobe premaISM kodeksu: “Kako bi osigurala sigurno vođenje svakog broda i omogućila vezuizmeđu kompanija ( company) i broda, svaka kompanija treba odrediti osobu iliosobe na kopnu koje imaju izravan pristup najvišoj razini upravljanja”. 14 Podizrazom company, ISM kodeks podrazumijeva brodovlasnika ili bilo koju druguorganizaciju ili osobu, kao što su upravitelj ili zakupoprimatelj. Svaka je od tihosoba nositelj odgovornosti za provedbu odredaba kodeksa i dužna je premaISM kodeksu odrediti designated person. To znači ako brodovlasnik prepustiupravljanje brodom drugoj samostalnoj tvrtki – ship management company, ta ćetvrtka biti dužna odrediti designated person. Designated person je prema tome,veza između broda i kompanije te prijenosnik važnih informacija u kompaniji.Dužnost je kompanije i njenih vodećih osoba da na temelju tih informacijaprocijene ozbiljnost situacije i donesu odgovarajuću odluku.13Čl. 385. PZ NN 181/ 200414Čl . 4. ISM Kodeksa556

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.Kvalificirana krivnja te osobe, prema tome, ne dovodi sama po sebi do gubitkaprava na ograničenje odgovornosti. To vrijedi i u slučaju kada je designatedperson imenovana od strane ship management tvrtke. U takvom slučaju ne bibilo pravedno lišiti brodovlasnika prava na ograničenje odgovornosti zbog greškedesignated person kada brodovlasnik nije bio upoznat s problemom, a postupaoje razborito angažirajući kompetentnu ship management tvrtku. To naravno neznači da će u slučaju krivnje designated person brodovlasnik uvijek ostvaritipravo na ograničenje. Za ocjenu je li krivnja designated person ili rukovodećihosoba kompanije uzrokovala štetu može biti važna i narav dužnosti zbog čijegje neizvršavanja došlo do štete. Ako je riječ samo o dužnosti rukovodećih osoba,koja se ne može delegirati na niže rangirane službenike, može se govoriti o tomeda je riječ o “personal act” kompanije.2.3.6. Protokol iz 1996. godineKonvencija iz 1976. i Protokol iz 1996. su dva zasebna, odvojena instrumenta sobzirom na države koje su se njima obvezale. Protokol iz 1996. propisuje da ni jednaodredba toga Protokola ne utječe na obveze države koja je stranka i Konvencijei Protokola s obzirom na stranku Konvencije, ali ne i Protokola. 15 Prema tome,Hrvatska je i nadalje u obvezi primjenjivati ( neizmijenjene ) odredbe Konvencijeiz 1976. prema svim onim državama koje su stranke Konvencije iz 1976., anisu stranke Protokola iz 1996.. Republika Hrvatska ocijenila je prihvatljivimrješenje Protokola iz 1996. pa se tim Protokolom obvezala na međunarodnojrazini.Važno je naglasiti da se među strankama Protokola iz 1996. taj Protokoli Konvencija iz 1976. smatraju i tumače kao jedinstveni instrument. Protokol iz1996. je bilo potrebno donijeti zbog potrebe povišenja granica odgovornosti zapomorske tražbine (deprecijacija SDR 1976. – 1996. iznosi 58%). Uspostavljenje jednostavniji postupak za povećanje visina iznosa odgovornosti. Protokol jestupio na snagu 2004.g. Republika Hrvatska je pristupila Protokolu 2006.g..2.3.7. Granice odgovornosti prema Pomorskom zakonikuU Zakonu o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika 2008. godine, sustavograničenja odgovornosti je u cijelosti usklađen s Protokolom 1996..Osoba koja odgovara neće imati pravo na ograničenje, ako se dokaže da ješteta nastala kao posljedica njezine osobne radnje i propusta učinjenih s namjeromda se pričini šteta, ili bezobzirno i znajući da će šteta vjerojatno nastati ( doluseventualis).U Protokolu 1996. povišene su granice odgovornosti za manje brodove ( prvirazred ograničenja: od 2.000 t ). Povišena je odgovornost za putnike: 175 000 SDR,moguće je i po nacionalnom pravu – neograničeno. Broj putnika po svjedodžbi,bez plafona, iz jednog događaja.15Čl. 9., st 4. Protokola iz 1996. NN Međ. ugovori br. 12/ 2005557

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.Granice odgovornosti, Pomorski Zakonik 16Smrt i tjelesne povrede ( osim putnika )brod do 2000 tBrod iznad 2000 tod 2 001 – 30 000 tod 30 001 do 70 000od 70.001 dalje2 milijuna SDR2 milijuna SDR plus800 SDR za t600 SDR za t400 SDR za tMaterijalne štete i ostale tražbinebrod do 2 000 tbrod preko 2 000 tod 2 001 do 30 000 tod 30.001 do 70.000od 70.000milijun SDRmilijun SDR plus400 SDR za t300 SDR za t200 SDR za tSmrt i tjelesne povrede putnika175.000 SDR X broj putnika koje je brod ovlašten prevoziti; jedan štetni događaj2.3.8. Postupak ograničenja brodareve odgovornostiPrema Pomorskom zakoniku, brodar koji želi ograničiti svoju odgovornostdužan je osnovati fond ograničene odgovornosti. 17 Fond ograničene odgovornostimože osnovati i svaka druga osoba koja bi mogla odgovarati u sporu, a premazakonu je ovlaštena ograničiti svoju odgovornost. Fond se osniva u visini iznosapreračunatih prema zakonskim limitima kako se primjenjuju na tražbine za koje taosoba može odgovarati, uvećanih za kamate koje teku od dana događaja iz kojegaje nastala odgovornost do dana osnivanja fonda ograničene odgovornosti. Svakitako osnovani fond na raspolaganju je samo za isplate tražbina zbog kojih se možepozvati na ograničenje odgovornosti. Fond se može osnovati polaganjem svote ilipružanjem jamstva ( obično osiguratelja ). Fond znači imovinsku vrijednost kojubrodar polaže ili daje jamstvo radi namirenja tražbine koje vjerovnici imaju premabrodaru. Sredstva fonda služe samo za namirenje tražbine nastalih iz događajazbog kojeg je fond i osnovan. Fond se dijeli između vjerovnika razmjerno iznosunjihovih priznatih tražbina prema fondu. Pomorskim zakonikom predviđen jeposeban postupak ograničenja brodareve odgovornosti. 18 Svrha je tih procesnih16Čl. 32 ZID PZ 2008.17Čl. 395. PZ NN 181/ 200418Čl. 401. PZ NN 181/ 2004558

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.pravila da zainteresiranima na pravno siguran način omoguće ostvarivanje prava naograničenje odgovornosti. Postupak ograničenja odgovornosti brodara pokreće sena prijedlog osobe koja je prema zakonu ovlaštena ograničiti svoju odgovornost. 19Postupak ograničenja provodi se u izvanparničnom postupku što ga provodi sudacpojedinac stvarno nadležnog suda. Stvarno nadležni sud je Trgovački sud. Diobafonda ograničene odgovornosti provodi se nakon pravomoćnosti rješenja kojeje donio ovlašteni sud nakon provedenog izvanparničnog postupka. Rješenjemse utvrđuje koje se tražbine priznaju i u kojoj visini, uzimajući u obzir i pisanepodneske stranaka. 20 U slučaju osporavanja postojanja ili visine neke tražbineod strane vjerovnika ili predlagatelja, o prigovoru ne odlučuje izvanparničnisud, nego rješenjem upućuje vjerovnika čija je tražbina osporena da tužbom zautvrđenje pokrene posebnu parnicu radi utvrđivanja postojanja i visine njegovetražbine (deklaratorna parnica).3. OPĆE OGRANIČENJE ODGOVORNOSTI BRODOVASNIKA IDOKTRINA FORUM NON CONVENIENSPostizanje međunarodne unifikacije pomorskog prava jedan je od najtežihproblema. Različiti interesi pojedinih zemalja s obzirom na ulogu njihovihgospodarskih subjekata u pomorskom gospodarstvu, brojnost i raznovrsnostpravnih instrumenata, različita sudska praksa te doktrinarne razlike u pogledushvaćanja određenih pravnih instituta samo su neki od čimbenika koji otežavajupostizanje pomorsko pravne unifikacije. Raznolikost međunarodnih instrumenatadovodi i do bitnih razlika među pojedinim nacionalnim zakonodavstvima.S obzirom na navedene okolnosti, u slučaju sudskog spora, iznimno je važnokoji će sud biti nadležan za vođenje spora i koje će pravo, kao mjerodavno, sudprimijeniti prilikom rješavanja spora. U slučaju spora u koje se postavi pitanjegranice do koje brodovlasnik odgovara, svaka će stranka u sporu nastojati izboritinadležnost onog suda koji primjenjuje pravo koje odgovara interesima te stranke.Ona strana koja od brodovlasnika nastoji nadoknaditi štetu pokušat će ishoditinadležnost onog suda koji će primijeniti pravo koje propisuje višu granicuodgovornosti brodovlasnika. Brodovlasnik će, naprotiv, ishoditi nadležnostsuda koji primjenjuje pravo koje propisuje nižu granicu odgovornosti.Uanglosaksonskom pravu u tom je smislu od izuzetne važnosti postojanje doktrineforum non conveniens. Doktrine koja govori o neprikladnosti pojedinog suda da, sobzirom na okolnosti konkretnog spora, bude nadležan za rješavanje toga spora.3.1. Doktrina forum non conveniensPrimjena načela forum non conveniens zapravo predstavlja način obranetuženika protiv nadležnosti jednog suda. Tuženik može podnijeti prijedlog za19Čl .402. PZ NN 181/ 200420Čl. 417. PZ NN 181/ 2004559

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.odbacivanje tužbe ako smatra da npr. engleski sud nije prikladan da presuđuje uodređenom sporu. Sud će nakon provedenog raspravnog postupka, prema svojojdiskrecijskoj ocjeni odlučiti hoće li usvojiti prijedlog tuženika i odbaciti tužbu. 21S obzirom da sud u primjeni načela forum non conveniens odlučuje na temeljudiskrecijske ocjene, osnovno je pitanje kada sud treba usvojiti tuženikov zahtjevza odbacivanje tužbe. Odgovor je dala sama sudska praksa.Postupak u povodu podnošenja prijedloga za odbacivanje tužbe na temeljuprimjene načela forum non conveniens odvija se u najviše tri faze. 22 U prvoj fazi,tuženik ako želi da sud prihvati njegov prijedlog za odbacivanje tužbe, moradokazati postojanje dviju činjenica; prve, negativne činjenice – da engleski sudnije prikladan za suđenje u konkretnom sporu, i druge, pozitivne činjenice – dapostoji drugi sud koji je očito ili bitno prikladniji da sudi. Sud će u ovoj fazipostupka morati utvrditi postoji li doista drugi sud koji je očito prikladniji dasudi u konkretnom sporu. Stupanj stvarne i bitne povezanosti suda s konkretnimsporom ocjenjuje se uz uvažavanje niza faktora, kao što su ekonomičnost (posebice s obzirom na izvođenje dokaza i troškova koji su s tim povezani ). Pravokoje je mjerodavno za konkretan odnos, prebivalište i boravište stranaka, njihovaposlovna sjedišta, mjesta gdje obavljaju svoju djelatnost itd. 23Ako tuženik uvjeri sud u postojanje ovih dviju činjenica, u drugoj fazi postupkateret dokazivanja prelazi na tužitelja, koji mora uvjeriti sud da postoje posebneokolnosti koje zahtijevaju da se postupak vodi u Engleskoj. Tužitelji često, kaoposebnu okolnost zbog koje je nužno da se postupak vodi u Engleskoj, navode,načelo ostvarenja pravde kao cilja primjene prava. To se prvenstveno odnosi naslučajeve kad tužitelj tvrdi da se pred drugim sudom ne bi mogla ostvariti pravdakao cilj primjene prava jer bi, zbog nadležnosti toga drugog suda i prava koji tajdrugi sud primjenjuje, tužitelj bio onemogućen u korištenju određenim legitimnimpravnim pogodnostima, koji bi se inače mogao koristiti ako bi se postupak vodiopred engleskim sudom. Valja naglasiti da čak i ako sud dođe do uvjerenja da bisuđenjem pred drugim sudom tužitelj bio uskraćen glede korištenja određenomlegitimnom pravnom pogodnošću, to još ne znači da sud neće prihvatiti prijedlogtuženika za odbacivanje tužbe. Ako se tužitelj poziva na ovu činjenicu, tj.postizanje pravde i uskratu korištenja legitimnim pravnim pogodnostima, sudmora utvrditi je li sam tužitelj postupao razumno i u dobroj vjeri pri zaštiti svojihinteresa. To znači da sama činjenica da bi pred drugim sudom tužitelj bio uskraćenza određene pogodnosti koje bi imao na raspolaganju pred engleskim sudom nebi bila dovoljna da sud odbaci tuženikov prijedlog. Za takvu odluku potrebno je ida se sud uvjeri u nedužnost tužitelja u pogledu njegovih nastojanja da zaštiti svoj21Cf. Ćorić,D.: Forum non conveniens i englesko, Uporedno pomorsko pravo – ComparativeMaritime Law, v. 33, ( 1-2), str. 161.- 163. ( 1991.).22Marin,J.: Cf . obrazloženje Lorda Goffa u sporu The Spiliada, o.c.,p. 10- 1223Marin, J.: Cf. Odluku Vrhovnog suda SAD u sporu Piper Aircraft Company v. Reyno, 454U.S: 235,102 S.Ct 252, 70 L.Ed.2d 419,1982 A.M.C. 214. Marin, J.: Opće ograničenje odgovornostibrodovlasnika i doktrina forum non conveniens Matična publikacija: (Poredbeno pomorsko pravo-Comparative Maritime Law, broj 153 – 154, 1997., str. 37.- 51.)560

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.pravni interes.Ako tužitelj uvjeri sud u postojanje okolnosti koje zahtijevaju da se postupakvodi u Engleskoj sud se nalazi pred trećom fazom vođenja postupka. U toj fazisud će usporediti rezultate prvih dviju faza postupka. To znači da će usporeditiprikladnost drugog suda da sudi sa značajem i utjecajem posebnih okolnosti kojezahtijevaju da se postupak vodi u Engleskoj. Od rezultata te usporedbe ovisi ikonačna odluka suda.Zbog svih elemenata koje sud pri odlučivanju uzima u obzir, kao i zbog sameprirode ovog postupka, konačna odluka suda u svezi prijedloga tuženika zaodbacivanjem tužbe ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.Sam institut forum non conveniens nepoznat je u pravu zemalja civil lawpravnog sustava. Međutim, činjenice i okolnosti koje će sud zemlje common lawpravnog sustava razmotriti i analizirati kako bi donio odluku je li taj sud doistaconvenient forum za odlučivanje o nekom sporu, u značajnoj mjeri odgovarajuonim činjenicama i okolnostima koje će sud u zemlji civil law pravnog sustavarazmotriti prilikom odlučivanja je li taj sud nadležan da rješava o konkretnomsporu. 243.2. Primjeri iz sudske prakseU nastavku ću upozoriti na neke novije slučajeve iz prakse sudova u Engleskoju kojima su tuženici, pozivajući se na načelo forum non conveniens, zatražiliodbacivanje tužbe. Tužitelji su zaustavljanjem brodova u vlasništvu tuženika uzemljama koje su prihvatile Konvenciju iz 1976. i pozivajući se na pravilo forumarresti, 25 nastojali ishoditi nadležnost sudova tih zemalja. Tuženici su nastojaliishoditi odbacivanje tužbe pred sudom koji primjenjuje odredbe Konvencije iz1976. u korist nadležnosti drugog suda koji primjenjuje odredbe Konvencijeiz 1957., kojom je propisana niža granica odgovornosti brodovlasnika. Valjanaglasiti da je u takvim slučajevima iznimno važno koji će sud biti nadležan, jer seu pitanju ograničenja odgovornosti, prema anglosaksonskom pravu, primjenjujepravo suda( lex fori ), budući se ograničenje odgovornosti brodovlasnika smatra institutomprocesnog, a ne materijalnog prava. 26Prikaz ovih slučajeva zanimljiv je ne samo zbog pregleda argumenata kojestranke iznose pred sud, nego i zbog analize promjena u stajalištu sudova.24Palua, E. : „ Forum non conveniens u SAD“, Uporedno pomorsko pravo i pomorskakupoprodaja, br.97, Zagreb, 1983.,str. 45.- 49., Palua:E.“ Još o forum non conveniens“, Uporednopomorsko pravo i pomorska kupoprodaja,br. 97, Zagreb, 1983., str. 49.- 52., Ćorić, D.:“ Forum nonconveniens i englesko pravo“,Uporedno pomorsko pravo – Comparative Martime Law, v.33, ( 1 -2),161 – 163 ( 1991 )25Prema tom pravilu, nadležnost suda može se ustanoviti zaustavljanjem broda i pokretanjempostupka in rem, ali samo u odnosu na pomorske tražbine.26Za obrazloženje takvog shvaćanja u slučajevima ograničenja odgovornosti brodovlasnika, cf, slučajBritihs rum Skill, Lloyd’s Law Reports, ( 1996 ) Vol.1,p.291 – 296.561

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.U sporu The Vishva Abha iz 1990. 27 tužitelji, primatelji tereta, pokrenuli supostupak in rem pred engleskim sudom radi naknade gubitka i štete na teretukoji su prouzročeni sudarom broda u vlasništvu tuženih i broda Dias. Tuženicisu zatražili odbacivanje tužbe tvrdeći da engleski sud nije nadležan za vođenjepostupka, s obzirom da su oni, tuženici, već pokrenuli odgovarajući postupak uDurbanu ( Južna Afrika ) zaustavljanjem broda Dias. Tuženici su također tvrdilida bi vođenjem postupka u Engleskoj bili izloženi povećanim troškovima. Sudnije usvojio prijedlog tuženika. U obrazloženju svoje odluke sud se pozvao načinjenicu da je u Južnoj Africi na snazi Konvencija iz 1957., dok se u Engleskojprimjenjuje Konvencija iz 1976.. Ako se tuženi mogu pozvati na ograničenjeodgovornosti, tada bi, ako bi se primjenjivala Konvencija iz 1957., odgovaralido svote koja je četiri puta manja nego svota do koje bi odgovarali u slučajuprimjene Konvencije iz 1976.. Povećane troškove tuženika koji će biti prouzročenivođenjem postupka u Engleskoj sud je ocijenio zanemarivima u odnosu na razlikuizmeđu svota ograničenja odgovornosti prema Konvenciji iz 1957. i Konvencijiiz 1976. godine.U slučaju British Skill iz 1995., 28 također se radilo o naknadi štete prouzročenesudarom koji se dogodio u Singapuru. Tužitelj, pravna osoba sa sjedištem uSingapuru, podnio je pred engleskim sudom tužbu za naknadu štete protivtuženika, engleske pravne osobe registrirane i sa sjedištem u Engleskoj. Tužiteljje naglasio da bi se u slučaju vođenja spora u Singapuru primjenjivala Konvencijaiz 1957.. Time bi prema navodima tužitelja, njemu bilo uskraćeno korištenjebitnom legitimnom pravnom pogodnošću. Naime, iznos štete koji je naveo tužitelju tužbenom zahtjevu značajno premašuje granicu odgovornosti prema Konvencijiiz 1957., ali je manji od granice odgovornosti prema Konvenciji iz 1976..Tuženik je priznao odgovornost za štetu i pokrenuo postupak ograničenjaodgovornosti u Singapuru. Predložio je Engleskom sudu da odbaci tužbu zbogneprikladnosti toga suda da vodi postupak jer, po njegovom mišljenju, zahtjev zanaknadu štete treba biti razmatran u Singapuru. Svoj prijedlog tuženik je opravdao,između ostalog, primarnošću načela lex loci delicti, činjenici da je tužiteljevosjedište u Singapuru i razlozima ekonomičnosti. Osim toga, tuženik je osporioi visinu iznosa naknade štete koju je naveo tužitelj, navodeći da je stvarni iznosštete zapravo manji i od granice koju predviđa Konvencija iz 1957..Sud je ocijenio da je singapurski sud u ovom slučaju doista „ prirodan „ sud kojije očito i u značajnoj mjeri prikladniji da odluči u vezi sa spornim činjenicama,a osobito u pogledu iznosa brodovlasnikove odgovornosti. Međutim, sud jeizrazio stajalište da postoji posebna okolnost koja zahtijeva da se postupak vodi27Podrobniji prikaz ovog spora objavljen je pod nazivom „ Forum non convenies“ u : Uporednopomorsko pravo – Comparative Maritime Law, v.33, ( 1-2), str. 159- 160 ( 1991). Marin, J. Naslov: Općeograničanje odgovornosti brodovlasnika i doktrina forum non conveniens28Cf. Lloyd’s Law Reports 1996, Vol. 1,p.286,kao i : Odluke stranih sudova i arbitraža: Forum nonconveniens, Uporedno pomorsko pravo Comparative Maritime Law, v. 38., ( 1-4), 197- 199, ( 1996 )Autor: Jasenko Marin Naslov: Opće ograničenje odgovornosti brodovlasnika i doktrina forum nonconveniens562

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.u Engleskoj. Ta okolnost je prema sudu, činjenica da bi u slučaju vođenja sporau Singapuru, tužitelju, zbog primjene niže granice odgovornosti, bila uskraćenamogućnost da mu tuženik u cijelosti naknadi štetu. Sud je ukazao na činjenicu da sepostupak treba voditi tamo gdje je to pogodno s obzirom na interese svih stranakai ostvarenje pravde. Upravo postizanje pravde kao cilja primjene prava zahtijevada se sudi u Engleskoj. Priznajući da Konvencija iz 1976. još nije prihvaćena odniza zemalja, sud je upozorio na nastojanje Međunarodne pomorske organizacije (IMO ) u pravcu što šire prihvaćenosti i primjene ovog instrumenta. Na taj način bise u slučajevima kao što je ovaj primjenjivali isti standardi i izbjegli bi se ovakviproblemi. Uzimajući u obzir da je Velika Britanija stranka Konvencije iz 1976.,te da je ona inkorporirana u englesko pravo, sud je zaključio da engleski javniporedak zahtijeva primjenu odredaba Konvencije iz 1976. kad god je to moguće.Kako je ključno činjenično pitanje upravo iznos visine štete, sud je donio odlukukojom će zastati s postupkom, dok se ne utvrdi točan iznos štete. Nakon toga sudće odlučiti hoće li odbaciti tužbu ili će nastaviti s postupkom.4. MEĐUNARODNI SUSTAV ODGOVORNOSTI ZA ONEČIŠĆENJEMORA ULJEMMeđunarodni sustav odgovornosti za onečišćenje mora uljem 29 s brodova uviše od sto država svijeta predstavlja osnovni model obeštećenja koji osiguravaprimjenu ujednačenih materijalnih pravila prilikom procjene odgovornostii naknade štete zbog onečišćenja mora uljem. Osnovna je svrha navedenogsustava omogućiti brzu i odgovarajuću naknadu osobama koje pretrpe štetu zbogonečišćenja mora uljem.Stari sustav odgovornosti bio je usvojen 1969., odnosno 1971. godine nakonnezgode tankera Torrey Canyon ( 1967.). Tijekom godina više se puta mijenjaonastojeći se prilagoditi zahtjevima novijih ekoloških katastrofa. Najznačajnijeizmjene doživio je 1992. godine kada se formirao novi sustav odgovornosti.Nedugo nakon stupanja na snagu novog sustava odgovornosti iz 1992. godine,nezgode tankera Erika ( Francuska, 1999.) i Prestige ( Španjolska, 2002.) pokazalesu da rizik od onečišćenja mora uljem prelazi okvire sustava iz 1992. godine.Pored toga, nezgoda tankera Erika prva je nezgoda nakon koje je Europskaunija pokazala ozbiljan interes glede primjene i učinkovitosti međunarodnogsustava odgovornosti.Ozbiljne zamjerke upućene su na račun međunarodnog sustava odgovornosti,naglašavajući da njegova primjena ne odgovara potrebama velikih ekološkihkatastrofa. U nastojanjima da se izbjegne usvajanje posebnih regionalnih mjeraodređene izmjene učinjene su u okviru međunarodnog sustava odgovornosti.29Ćorić, D : Međunarodni sustav odgovornosti za onečišćenja mora uljem…Matična publikacija: Zb.Prav. fak. Sveuč. Rij.( 1991. ) v. 27, br. 2, 889 – 912 ( 2006. )563

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.4.1. Razvoj posebnog međunarodnog sustava odgovornostiPoseban međunarodni sustav građanske odgovornosti za onečišćenje mora uljemreguliran je odredbama Međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti zaštetu zbog onečišćenja mora uljem iz 1969. godine (Konvencija o odgovornosti iz1969.) 30 i Međunarodne konvencije o osnivanju Međunarodnog fonda za naknaduštete zbog onečišćenja uljem iz 1971. godine ( Konvencija o fondu iz 1971.).Konvencija o odgovornosti nametnula je odgovornost za onečišćenjebrodovlasnicima uz dopunsku financijsku odgovornost vlasnika tereta putemMeđunarodnog fonda za naknadu štete zbog onečišćenja mora uljem koji seosniva na temelju Konvencije o Fondu iz 1971. godine. Prilikom pristupanjameđunarodnom sustavu odgovornosti države mogu prihvatiti samo odredbeKonvencije o odgovornosti bez obveze prihvaćanja Konvencije o Fondu.Mogućnost dopunske naknade od strane Fonda odluka je svake pojedine državepod uvjetom da je prihvatila odredbe Konvencije o odgovornosti.Tijekom godina navedeni sustav odgovornosti nekoliko se puta mijenjao.Protokoli iz 1992. godine o izmjeni Konvencije o odgovornosti iz 1969. iKonvencije o Fondu iz 1971. značajnije su izmijenili početni sustav odgovornosti.Stupili su na snagu u svibnju 1996. godine.Konvencija o odgovornosti iz 1969. godine i Protokol iz 1992. tumače sezajedno kao jedinstveni instrument – Konvencija o odgovornosti iz 1992.godine. 31Konvencija o Fondu iz 1971. i Protokol iz 1992. tumače se zajedno kaojedinstveni instrument – Konvencija o Fondu iz 1992. godine. 32Sustav odgovornosti iz 1992. godine dopunjen je usvajanjem Protokola iz2003. godine na Konvenciju o Fondu iz 1992. Temeljem protokola iz 2003. godineosnovan je Dopunski Fond koji je kao treći sloj odgovornosti. Osigurava naknaduiznad iznosa dostupnih na temelju konvencijskog sustava iz 1992. godine.Vodeći računa o ravnomjernoj podjeli odgovornosti i naknade izmeđubrodovlasnika i vlasnika tereta, brodovlasnici i njihovi osiguratelji putem posebnihsporazuma povećali su iznos odgovornosti za male brodove ( STOPIA) i ostalebrodove ( TOPIA). Sporazumi su na snazi od veljače 2006. godine.S obzirom na navedeno, još uvijek ne postoji jedinstveni sustav odgovornostiza onečišćenjem mora uljem. Koji će se režim primijeniti ovisi o mjestu nastankaonečišćenja.30Tekst Konvencije na engleskom i hrvatskom jeziku v. u Ćorić. D.,Međunarodni sustav odgovornostii naknade štete zbog onečišćenja mora uljem, Jadranski zavod HAZU, Zagreb, 2002., str. 216. – 240..31Čl. 11 Protokola iz 1992. godine o izmjeni Konvencije o odgovornosti iz 1969 godine.32Čl. 27. Protokol iz 1992. o izmjeni Konvencije o Fondu iz 1971. godine.564

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.4.2. Sustav odgovornosti iz 1992. godine4.2.1. Prvi sloj odgovornosti – BrodovlasnikU državama strankama koje su potpisnice sustava odgovornosti iz 1992. dužnostnaknade štete zbog onečišćenja mora uljem tereti u prvom sloju brodovlasnika,a u drugom sloju uvoznike ulja putem Međunarodnog fonda za naknadu štete (Fond ) kao posebnog tijela koje se osniva na temelju Konvencije o Fondu iz 1992.godine.Brodovlasnik je odgovoran za štetu zbog onečišćenja prema načelu objektivneodgovornosti iz 1992. uz mogućnost oslobađanja od odgovornosti ukoliko dokažeda je šteta posljedica jednog od nabrojanih razloga: 33a) rata, neprijateljstava, građanskog rata, pobune ili iznimne, neizbježne inesavladive prirodne pojave, ilib) u cijelosti prouzročena radnjom ili propustom treće osobe učinjenima unamjeri da se šteta prouzroči, ilic) u cijelosti prouzročena nemarom ili drugom štetnom radnjom bilo kojevlade ili drugoga tijela odgovornoga za održavanje svjetla ili drugih sredstava zapomoć plovidbi u obavljanju te funkcije.Razlozima za oslobađanje valja pridodati još jedan. Ako brodovlasnik uspijedokazati da je šteta zbog onečišćenja nastala kao posljedica namjerne radnje ilipropusta oštećenika, može se u cijelosti ili djelomično osloboditi odgovornostiprema oštećenoj osobi. 344.2.1.1. Obvezno osiguranje odgovornostiKonvencija o odgovornosti nameće brodovlasnicima obvezno osiguranjeodgovornosti za onečišćenje. Dužnost obveznog osiguranja vezuje se za količinuulja koju brod prevozi. Vlasnik broda koji je upisan u državi stranci, a prevozi višeod 2 000 tona ulja kao rasuti teret dužan je sklopiti ugovor o osiguranju ili nekomdrugom financijskom jamstvu. Obvezno osiguranje odgovornosti omogućuje, pododređenim uvjetima, mogućnost izravne tužbe prema osiguratelju. 35 Kao dokazo sklopljenom ugovoru o osiguranju, brodu se izdaje odgovarajuća svjedodžba (CLC svjedodžba). 36Države stranke, u skladu s konvencijskim odredbama, provode odgovarajućinadzor obveznog osiguranja. 3733Čl.3. st.2. Konvencije o odgovornosti iz 1992. NN Međunarodni ugovori br. 2/ 199734Čl.3. st.3. Konvencije o odgovornosti iz 1992. NN Međunarodni ugovori br 2/199735Čl. 7. st. 8. Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine. NN Međ. Ugovori br. 2/ 199736Čl. 7. Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine. Obrazac svjedodžbe v. Dodatak Konvenciji oodgovornosti iz 1992. godine. NN Međ. Ugovori br. 2/ 199737Za nadzor osiguranja v. čl. 7. st. 10,11 i 12. Konvencije o odgovornosti iz 1992. Međ. ugovori NNbr 2/1997565

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.4.2.2. Drugi sloj odgovornosti – Fond 1992..Zadatak je Fonda osigurati naknadu štete zbog onečišćenja u opsegu ukojem je naknada koja proizlazi na temelju Konvencije o odgovornosti iz 1992.neodgovarajuća. Potrebna financijska sredstva za obavljanje navedenog zadatka,Fond ostvaruje putem godišnjih doprinosa koje za svaku državu stranku Konvencijeo Fondu iz 1992. uplaćuje osoba koja je tijekom kalendarske godine primilaukupnu količinu koja prelazi 150.000 tona sirove nafte ili lož ulja, a dopremljenoje morskim putem u luke ili prihvatna postrojenja na području te države. 38 Na tajnačin u slučaju velikih ekoloških katastrofa uvoznici ulja iz raznih država strankiKonvencije o Fondu iz 1992. godine sudjeluju u naknadi štete, bez obzira gdje jedošlo do onečišćenja.Jednako kao i brodovlasnik, Fond ima mogućnost da se u cijelosti ili djelomičnooslobodi naknade štete, ako dokaže da je šteta zbog onečišćenja nastala zbogradnje ili propusta oštećene osobe učinjenih u namjeri da se prouzroči šteta ilizbog nemara te osobe. 394.3. Visina odgovornostiNovi sustav odgovornosti zadržava mogućnost ograničenja odgovornostibrodovlasnika po nezgodi. Maksimalni iznosi visine odgovornosti izražavaju seobračunskim jedinicama Posebnih prava vučenja ( Special Drawing Rights ) iovisi o tonaži broda.Prema sustavu odgovornosti iz 1992. godine brodovlasnik može ograničitisvoju odgovornost po svakoj nezgodi na ukopan iznos koji se obračunava nasljedeći način:a) 3 mil. Posebnih prava vučenja za brod koji ne prelazi 5000 jedinica tonaže;b) Za brodove iznad naznačene tonaže, za svaku dodatnu jedinicu tonaže 420Posebnih prava vučenja povrh iznosa iz točke a) vodeći računa o tome da ukupaniznos ne smije prijeći 59.70 Posebnih prava vučenja. 40Nakon nezgode tankera Erika navedeni su iznosi povišeni za oko 50% i od 1.studenog 2003. iznose:a) 4.5 mil. Posebnih prava vučenja za brod koji ne prelazi 5000 jedinicatonaže;b) za brodove iznad naznačene tonaže, za svaku dodatnu jedinicu tonaže 431Posebnih prava vučenja povrh iznosa iz točke a), vodeći računa o tome da ukupaniznos ne smije prijeći 89.77 Posebnih prava vučenja. 41Brodovlasnik može koristiti povlasticu ograničenja samo uz uvjet da osnuje38Čl. 10. Konvencija o Fonda iz 1992. godine. NN Međ. ugovori br. 2/ 199739Čl. 4. st.3 Konvencije o Fondu iz 1992. godine. NN Međ. ugovori br. 2/ 199740Čl. 5. st.1. Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine.41Čl. 15. Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine i čl. 33. Konvencije o Fondu iz 1992. godineuvodi tzv. Sustav prihvaćanja šutnjom (tacit acceptance) NN Međ. ugovori br. 2/ 1997566

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.fond ograničene odgovornosti. 42Brodovlasnik gubi pravo na ograničenje odgovornosti ako oštećena stranauspije dokazati da je do onečišćenja došlo njegovim osobnim činom ili propustomučinjenim s namjerom da se izazove šteta ili bezobzirno i sa znanjem da bi takvašteta vjerojatno mogla nastupiti.Najviši iznos odgovornosti Fonda ograničen je u pogledu svake nezgode, nanačin ukupan zbroj tog iznosa i iznosa naknade stvarno isplaćene za štetu zbogonečišćenja na temelju Konvencije o odgovornosti iz 1992. neće prijeći 135 mil.Posebnih prava vučenja za nezgode koje su se dogodile do 1. studenog 2003.Za nezgode koje su se dogodile nakon navedenog datuma maksimalan iznosodgovornosti je 203 mil. Posebnih prava vučenja. 434.4. Treći sloj odgovornosti – Dopunski Fond 2003. godineMeđunarodni sustav odgovornosti iz 1992. godine nadopunjen je u ožujku2003. godine novim slojem odgovornosti. Naime, u nastojanjima da se osigurapostizanje odgovarajuće naknade u slučajevima velikih ekoloških katastrofaKomisija Europske unije nakon nezgoda tankera Erika i Prestige predložila jeosnivanje dopunskog fonda za naknadu štete zbog onečišćenja uljem. Sa svrhomda se izbjegne osnivanje posebnih regionalnih fondova koji bi ugrozili djelovanjemeđunarodnog sustava odgovornosti, posebna radna grupa Fonda izradila jeNacrt protokola na Konvenciju o Fondu iz 1992. godine. Protokol je usvojenna Diplomatskoj konferenciji u Londonu 2003. godine, a stupio je na snagu uožujku 2005. godine. Temeljem Protokola iz 2003. osniva se Dopunski Fond kojiosigurava naknadu iznad iznosa dostupnih na temelju konvencijskog sustava iz1992. godine.Dodatna naknada plaća se samo u državama strankama Konvencije o Fondu iz1992. koje su potvrdile navedeni Protokol o Dopunskom Fondu iz 2003. godine ito na nezgode koje se dogode nakon datuma njegova stupanja na snagu.Dopunski Fond isplaćuje naknadu štete svakoj osobi koja pretrpi štetu zbogonečišćenja ako ta osoba nije mogla ostvariti potpunu naknadu za utvrđenutražbinu prema Konvenciji o Fondu iz 1992.. 44 Utvrđenom tražbinom smatra setražbina koju je priznao Fond iz 1992. godine ili se smatra priznatom na temeljuodluke nadležnog suda koja je obvezujuća za Fond iz 1992. i protiv koje se nemogu podnositi redoviti pravni lijekovi. 45 Dopunski Fond financira se na načinkao i Fond iz 1992. godine. Ipak treba naglasiti da se za potrebe Protokola iz 2003.jedan milijun tona koje podliježe doprinosu u svakoj državi ugovornici smatraminimalnom količinom. Kada je ukupna količina ulja koje podliježe doprinosu42Čl.5. točka 3 Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine43Čl.4. st. 4. Konvencije o Fondu iz 1992. godine. NN Međ. ugovori br. 2/ 199744Čl. 4 Protokol iz 2003. NN. Međ. ugovori br. 12/ 200545Čl.4. st. 1 u svezi čl.1. st. 8. Protokola iz 2003. na Konvenciju o Fondu iz 1992. NN Međ. ugovoribr. 12/2005567

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.manja od jednog milijuna tona, a ne postoji osoba odgovorna za ukupnu količinuprimljenog ulja, država stranka preuzet će obveze koje bi na osnovi ovogaProtokola imala svaka osoba dužna uplaćivati doprinos Dopunskom fondu za uljeprimljeno na teritoriju te države. 46Maksimalan iznos odgovornosti po događaju ( uključujući iznose premaKonvenciji o odgovornosti iz 1992. godine i Konvencije o Fondu iz 1992.) premaProtokolu iz 2003. godine iznosi 750 mil. Posebnih prava vučenja ( 1133 mil.USD). 47Međunarodni režim odgovornosti za štetu zbog onečišćenja mora uljem već višeod trideset godina u velikom broju država predstavlja osnovni model obeštećenjau slučaju onečišćenja mora s tankera. Većina zahtjeva riješena je izvansudskimputem što je žrtvama omogućilo brzo i učinkovito ostvarivanje naknade. Početnisustav koji se temelji na Konvenciji o odgovornosti iz 1969. i Konvenciji oFondu iz 1971. izmijenjen je 1992. Međutim, osnovna obilježja sustava ostalasu nepromijenjena. S tim u svezi nije iznenađujuće da većina država strankipotaknuta iskustvima novijih tankerskih nezgoda traži radikalnije izmjene. Tomusu utjecale posebne mjere Europske unije usvojene nakon tankerskih nezgodaErika i Prestige. Prvi koraci učinjeni su znatnijim povećanjem iznosa odgovornostiputem osnivanja Dopunskog Fonda. Uvođenje trećeg sloja odgovornosti osiguratće naknadu štete u slučaju velikih ekoloških katastrofa.Republika Hrvatska kao stranka međunarodnog sustava odgovornosti zaonečišćenje iz 1992. godine vodi računa o svim njegovim izmjenama i dopunama.S tim u svezi, prihvatila je i Protokol iz 2003. godine o osnivanju DopunskogFonda.5. OŽIVOTVORENJE SUSTAVA ODGOVORNOSTI I NAKNADEŠTETE UZROKOVANE PRIJEVOZOM OPASNIH I ŠTETNIH TVARIMOREMVelika onečišćenja i opasnost koja ona donose moru i njegovom okolišuprivlače pozornost javnosti, a pogađaju i vlasnike brodova koji prouzroče takvaonečišćenja. Kao posljedica takvih onečišćenja, mogu se javiti prave ekološkekatastrofe. U današnje vrijeme nisu tankeri jedini koji prijete moru i njegovomokolišu. Takva opasnost prijeti i od drugih vrsta brodova, kao što su brodovi zaprijevoz ukapljenih plinova i platforme. Zbog toga su međunarodni propisi kojise donose usmjerili svoje djelovanje ne samo na tankere, već i na druge vrstebrodova i plovnih objekata kao potencijalnih čimbenika onečišćenja mora.U svjetskoj trgovini prijevozu opasnih stvari pripada vrlo značajno mjesto. 48Ne sprječavajući promet takvih tereta, neophodno ih je regulirati na takav način46Čl. 14. Protokola iz 2003. godine. NN Međ. ugovori br. 12/ 200547Čl. 4. Protokola iz 2003. godine. NN Međ. ugovori br. 12/ 200548Luttenberger, A. : Pomorski zbornik 40 ( 2002.) 1, 445- 452568

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.da se što više umanji mogućnost nastupa štetnih događaja, odnosno da se u slučajunastanka štete osigura primjerena naknada.Naknada štete uzrokovana opasnim i štetnim tvarima u pomorskom prijevozuregulirana je Međunarodnom konvencijom o odgovornosti i naknadi šteteuzrokovane prijevozom opasnih i štetnih tvari morem, 1996., koja je prihvaćenau sklopu aktivnosti Međunarodne pomorske organizacije. Navedena konvencijatemelji se na dvorednom sustavu, i to na način da je u prvom redu brodovlasnikodgovoran za štetu do iznosa pokrivenog osigurateljem, a u drugom redu je fondza opasne i štetne tvari koji pruža dodatnu naknadu štete kada oštećenik ne možeostvariti potpunu naknadu od brodovlasnika ili osiguratelja.5.1. Područje primjene međunarodne konvencije o odgovornosti inaknadi štete uzrokovane prijevozom opasnih i štetnih tvari, 1996.Konvencija se primjenjuje na štetu uzrokovanu na teritoriju, u teritorijalnommoru, države ugovornice za štetu onečišćenjem okoliša uzrokovanu u isključivojekonomskoj zoni, za štete uzrokovane tvarima u prijevozu na brodu registriranomili s pravom vijanja zastave države ugovornice, kao i za preventivne mjere gdjegod poduzete. Šteta znači smrt ili tjelesnu ozljedu na brodu ili izvan njega kojiprevozi opasne i štetne tvari, gubitak ili oštećenje imovine izvan broda, gubitak ilioštećenje onečišćenjem okoliša i troškove preventivnih mjera kao i daljnju štetuuzrokovanu preventivnim mjerama. 49 Konvencija ne pokriva štetu uzrokovanuprijevozom opasnih i štetnih tvari do broda i od broda, ali obuhvaća nezgode uvezi prijevoza opasnih i štetnih tvari pomorskim sredstvom bilo koje vrste, osimratnih brodova i onih u vlasništvu i uporabi države za vladine nekomercijalnesvrhe. Nadalje, država može izjaviti da se konvencija ne primjenjuje na brodovene veće od 200 brt i one koje prevoze samo pakirani teret i one brodove uključeneu putovanje između luka ili odredišta država. 50Opasne i štetne tvari su nabrojene u različitim konvencijama Međunarodnepomorske organizacije i Kodeksima. One uključuju ulja, ostale tekuće tvarioznačene kao opasne i štetne, tekuće tvari s točkom paljenja ispod 60°C, opasne,štetne i pakirane tvari, kao i čvrste rasute tvari označene opasnim kemijskimsvojstvima. Također, uključuju ostatke prethodnog prijevoza opasnih i štetnihtvari, različite od onih u pakiranom obliku. Opasne i štetne tvari mogu biti rasuteili u pakiranom obliku, a broj tvari je velik, što sadrži i Međunarodni pomorskikodeks opasnih tvari.49Op. cit., čl.16. Međunarodna konvencija o odgovornosti i naknadi štete uzrokovane prijevozomopasnih i štetnih tvari morem, 1996..50op. cit., čl.5. Međunarodna konvencija o odgovornosti i naknadi štete uzrokovane prijevozomopasnih i štetnih tvari morem, 1996..569

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.5.2. Utvrđivanje vrste odgovornosti kod prijevoza opasnih i štetnihtvariVlasnik je odgovoran za štetu uzrokovanu opasnim i štetnim tvarima na osnovisame okolnosti da se događaj zbio, ako postoji uzročna veza između štete prijevozaopasnih i štetnih tvari. Dakle odgovoran je i za slučaj kada i ne postoji krivnjavlasnika. Ipak se vlasnik može osloboditi odgovornosti, ako dokaže da je štetauzrokovana ratom, neprijateljstvima, građanskim ratom, pobunom ili prirodnompojavom iznimnih, neizbježnih i neotklonjivih svojstava, ili je događaj u cijelostiuzrokovan radnjom ili propustom s namjerom uzrokovanja štete od treće osobe.Oslobađanje odgovornosti važi i u slučaju nepažnje ili pogrešnog čina vlade iliodgovorne vlasti zadužene za održavanje svjetala ili pomoći u navigaciji, ilipropusta krcatelja ili druge osobe da pruži informacije o prirodi tvari ukrcanih nabrod.Ako vlasnik dokaže da je šteta u cijelosti ili djelomično posljedica radnje ilipropusta učinjenih s namjerom da se uzrokuje šteta, vlasnik se oslobađa obveze dau cijelosti ili djelomično plati naknadu. Kako bi vlasnik prijevoza opasnih teretabio sposoban snositi svoju odgovornost, konvencija zahtijeva obvezno osiguranje.Odštetni zahtjevi mogu se postaviti izravno prema osiguratelju ili osobi koja pružafinancijsko jamstvo.5.3. Uspostava fonda za odgovornost i naknadu šteteFond se aktivira kada brodovlasnik ili njegov osiguratelj ne može u cijelostinamiriti obveze iz nezgode. Fond, također, plaća kada je brodovlasnik oslobođenodgovornosti, odnosno kada je odgovoran, a nije financijski u mogućnosti ispunitisvoje obveze.Iznos naknade, koji će fond odobriti, financirat će se doprinosima koji će sezaračunati osobama koje su primile u kalendarskoj godini odnosne terete nakonpomorskog prijevoza u državi članici u količinama iznad pragova utvrđenogkonvencijom. Jednom kada se dođe do ograničenja, naknada štete će se platiti domaksimuma od 250 mil. SDR-a.6. POMORSKI PRIJEVOZ NUKLEARNIH TVARIGotovo već pola stoljeća nuklearni se materijal prevozi svim granama prometa.Kako pojedine zemlje ne posjeduju dovoljno nuklearnog materijala potrebnogza njegovu uporabu, bilo u procesu stvaranja nuklearne energije ili za neku drugusvrhu, trgovina među zainteresiranim državama postala je neminovnost koja jedovela do, danas učestalih, međunarodnih prijevoza tih opasnih tvari.Nuklearni materijal je izvorni ili posebni fisibilni materijal 51 koji je obuhvaćen51Posebni fisibilni materijal je materijal kod kojeg se može izazvati fisija. Fisija je cijepanje teškeatomske jezgre u dvije približno jednake jezgre koje se poslije cijepanja gibaju velikom brzinom, uzemisiju nekoliko brzih neutrona i gama zračenja.570

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.sustavom kontrole i mjerama zaštite. 52 Karakterizira ga njegova iznimno opasnai osjetljiva priroda koja može dovesti do nesagledivih štetnih posljedica za ljudei okoliš. Zbog te činjenice prijevoz nuklearnih tvari uopće, pa tako i njihovpomorski prijevoz, obilježen je mnogim problemima. Za sada se, taj prijevozredovito odvija, a u prilog činjenici da će tako biti i u budućnosti govori podatakda zahvaljujući iznimno razvijenoj sigurnoj regulativi do danas nije zabilježenanijedna nesreća koja je izazvala veću nuklearnu štetu.6.1. Odgovornost za nuklearnu štetuNaš Pomorski zakonik definira nuklearnu štetu kao štetu koja prouzročigubitak života ili svaku tjelesnu ozljedu čovjeka, odnosno gubitak ili oštećenjestvari koji nastaju iz radioaktivnih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili drugimpogibeljnim svojstvima nuklearnog goriva ili radioaktivnih proizvoda i otpada. 53Početkom 50-ih godina prošlog stoljeća doneseni su prvi nacionalni nuklearnizakoni te je započela izrada međunarodnih propisa o građanskoj odgovornosti zanuklearnu štetu. Konvencije koje reguliraju tu materiju donijele su jedinstvenarješenja, regulirajući istim propisima i ugovornu i izvanugovornu odgovornostza nuklearne štete. Najvažnijim međunarodnim konvencijama koje reguliraju tuproblematiku smatraju se;a) Konvencija o odgovornosti prema trećima na području nuklearne energijeiz 1960. godine ili tzv. Pariška konvencija,b) Konvencija o građanskoj odgovornosti za nuklearne štete iz 1963. godineili tzv. Bečka konvencija,c) Konvencija o građanskoj odgovornosti za pomorski prijevoz nuklearnogmaterijala iz 1971. godine ili tzv. Bruxelleska konvencija o prijevozu.Pariškoj i Bečkoj konvenciji mnoge države, a posebno nuklearne, nisu htjelepristupiti smatrajući da ne pružaju adekvatnu zaštitu potencijalnim oštećenicimanuklearne nezgode. Kako bi se ispravili nedostaci postojećih međunarodnihkonvencija te kako bi se napokon uspostavio globalni režim glede pitanjaodgovornosti i naknade nuklearne štete, 1997. godine donesena je Konvencijao dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu. Kako se radi o samostalnom pravnominstrumentu, nije nužno da država stranka ove konvencije istovremeno budei stranka Pariške ili Bečke konvencije. Upravo ta činjenica bi trebala olakšatipostizanje široke primjene ove konvencije i pripomoći stvaranju spomenutogglobalnog režima, kao krajnjeg cilja, s obzirom na to da je na ovaj načinomogućeno stvaranje pravne veze među državama članicama Pariške i Bečkekonvencije i drugim državama koje nisu njihove članice, ali su voljne prihvatiti,52Čl. 2., st. 13. Zakona o nuklearnoj sigurnosti. NN 173/ 0353Čl. 824., st. 2. PZ NN 181/ 2004Grabovac, I.; Amižić, P.: Pomorski prijevoz nuklearnih tvari s posebnim osvrtom na Konvencijuo građanskoj odgovornosti za pomorski prijevoz nuklearnih tvari iz 1971. godine. Zbornik PFZ, 58, (1-2)97-112 (2008.)571

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.pristupanjem Konvenciji o dopunskoj naknadi, nuklearna načela istovjetna onimana kojima one počivaju. Navedene konvencije prihvaćaju ista načela odgovornostiza nuklearnu: a) načelo isključive odgovornosti b) načelo kauzalne odgovornosti.Konvencija o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu usvojila je sva temeljnanuklearna načela ustanovljena Pariškom i Bečkom konvencijom, s tim da sadržibrojna poboljšanja u odnosu na postojeća rješenja. Proširen je pojam nuklearneštete, povišen je iznos odgovornosti korisnika nuklearnog postrojenja te je danaekskluzivna nadležnost za sporove o naknadi nuklearne štete sudovima obalnedržave na čijem je isključivom gospodarskom pojasu došlo do nuklearne nezgodetijekom pomorskog prijevoza nuklearnih tvari.Prema načelu isključive odgovornosti, cjelokupna odgovornost za nuklearnuštetu usmjerena je prema jednoj osobi – korisniku, neovisno o krivnji drugihosoba za nju. Korisnik je osoba kojoj je nadležno državno tijelo izdalo dozvoluza gradnju, odnosno uporabu nuklearnog postrojenja. 54 Njegova kanaliziranaodgovornost ublažena je pravom regresa. Naime, korisnik će se moći regresiratiprema osobi koja je stvarno prouzročila nuklearnu štetu:a) ako je nuklearna nezgoda izazvana od strane pojedinca, odnosno fizičkeosobe, i to s namjerom da se prouzroči nuklearna šteta;b) ako je tako predviđeno ugovorom između korisnika i štetnika.Načelo kauzalne odgovornosti jedno je od temeljnih načela nuklearnetehnologije. Njime je propisana odgovornost korisnika nuklearnog postrojenjaza štetu koja je posljedica nuklearne nezgode u njegovu nuklearnom postrojenjuili koja je prouzročena nuklearnim materijalom koji dolazi ili potječe iz njegovapostrojenja bez obzira na krivnju. Da bi dobio odgovarajuću naknadu, prema tomnačelu, oštećenik mora samo dokazati postojanje uzročne veze između nuklearnenezgode i nuklearne štete. Korisnik neće biti odgovoran samo ako je nuklearnašteta posljedica nuklearne nezgode nastale zbog ratnog sukoba, građanskog rata iliustanka. Zahtjev za naknadu štete mora biti upućen u roku 10 godina od nastankanuklearne nezgode.6.2. Odgovornost za nuklearnu štetu prema Konvenciji o dopunskojnaknadiKonvencija o dopunskoj naknadi je povisila iznos odgovornosti za nuklearnuštetu i na taj način, omogućila primjereniju zaštitu potencijalnim oštećenicima.Država članica je dužna osigurati prije nastanka nuklearne nezgode naknadu uprvom stupnju koja može iznositi 300 milijuna posebnih prava vučenja ili više; iliosigurati jedan privremeni iznos od najmanje 150 milijuna PPV koji bi pokrivaonaknadu za nuklearnu štetu koja nastane u roku od 10 godina od dana kada jeKonvencija o dopunskoj naknadi otvorena za potpisivanje. 55 Detaljno su razrađenimehanizmi prikupljanja sredstava za naknadu nuklearne štete kada ona iznosi54Čl. 2., st. 1. ZONŠ, NN, br. 143/ 9855Čl. 3. Konvencija o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu572

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.preko 300 milijuna PPV. U tom će slučaju, države stranke Konvencije o dopunskojnaknadi, putem međunarodnog javnog fonda, u drugom stupnju, osigurati dodataniznos za naknadu nuklearne štete. 56 Sredstva iz spomenutih javnih fondova koristitće se za naknadu nuklearne štete pretrpljene: 57a) na teritoriju države stranke; ilib) na ili iznad područja izvan granica teritorijalnog mora države stranke:- ako je šteta nastala na brodu koji vije zastavu države stranke ili ju je tajbrod izazvao, - ako je nuklearnu štetu izazvala pravna ili fizička osoba koja jeregistrirana ili je državljanin države stranke, s tim da su izuzete štete nastale u iliiznad teritorijalnog mora države koja nije stranka ove Konvencije.c) na ili iznad područja isključivog gospodarskog pojasa države stranke, ili napodručju kontinentalne ravnine države stranke uslijed iskorištavanja ili istraživanjaprirodnih bogatstava isključivog gospodarskog pojasa ili kontinentalne ravnine.Međunarodni javni fond države nisu dužne osnovati prije nastanka nuklearnenezgode, 58 a zanimljivo je da je polovina raspoloživog iznosa iz fonda rezerviranaisključivo za naknadu tzv. Izvangranične nuklearne štete. 50% sredstava usmjeritće se na naknadu nuklearnih šteta nastalih na području ili izvan područja državena čijem se teritoriju nalazi nuklearno postrojenje, dok će se drugih 50% iskoristitiza kompenzaciju tužbenih zahtjeva zbog pretrpljene izvangranične nuklearneštete ako gore navedena polovina nije bila dovoljna za pokriće iste. 59 Konvencijao dopunskoj naknadi usvojena je 1997. ali još nije stupila na snagu.6.3. Važnost aneksa Konvencije o dopunskoj naknadi za nuklearnuštetuAneks je sastavni dio Konvencije o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu, 60 aliće se njegove odredbe primjenjivati samo na one države koje su ovoj Konvencijipristupili kao članice njenog Aneksa tzv. anektirane države. Uvodne odredbeAneksa obvezuju državu koja nije članica Pariške ili Bečke konvencije nausklađivanje odredbi svog domaćeg prava s odredbama Aneksa. S druge strane,država članica koja na svom teritoriju nema nuklearno postrojenje mora u svojedomaće pravo inkorporirati samo one odredbe ovog Aneksa koje su nužne da bise obveze preuzete ovom Konvencijom ispoštovale.Odredbe Aneksa prate rješenja Pariške i Bečke konvencije. Odgovornostkorisnika ograničena je kvantitativno na iznos od minimalno 300 milijuna PPV. 6156Čl. 3., st. 1b. Konvencija o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu57Čl. 5., st 1. Konvencija o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu58Čl. 7., st.1. Konvencija o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu59Čl. 12. st. 2. Konvencija o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu60Čl.2., st. 3. Konvencija o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu61Čl. 4. Aneksa Konvencije o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu Amižić Jelovčić,P.; Perković, I.:Odgovornost prijevoznika za nuklearnu štetu s posebnim osvrtom na Konvenciju o dopunskoj naknadi zanuklearnu štetu.: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45,2/2008., str. 377.- 387.573

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.Aneksom je regulirana i odgovornost za nuklearnu štetu koja nastane tijekomprijevoza nuklearnog materijala na način da je propisano da će odgovornostkorisnika nuklearnog postrojenja biti ustanovljena prema odredbama domaćegprava države na čijem se teritoriju nalazi nuklearno postrojenje. Kada jenuklearnu štetu izazvalo više korisnika, oni će odgovarati solidarno, a ukupaniznos odgovornosti neće prijeći iznos od minimalno 300 milijuna PPV. 62Odgovornost korisnika nuklearnog postrojenja ograničena je i vremenski narok od 10 godina od dana nuklearne nezgode. Subjektivni rok za podizanje tužbeza naknadu nuklearne štete iznosi 3 godine od dana kada je oštećenik saznao ilitrebao saznati za nuklearnu štetu i odgovornog korisnika nuklearnog postrojenja.7. ZAKLJUČAKNa području pravnog uređenja prijevoza stvari morem, postoji nekolikorazličitih međunarodnih pravnih instrumenata, a u pogledu pitanja općegograničenja odgovornost u pomorskom pravu, a konvencije i tekstovi pripadajućihprotokola se razlikuju.Pravila o ograničenju odgovornosti su segmenti pomorskog prava u kojimadolazi do izražaja problem nepostojanja jedinstvene međunarodne regulative.Razlike u uređenju iste materije nisu poželjne, stoga su zanimljive ambicioznezamisli rješavanja ovog problema sadržane u najnovijem pokušaju unifikacije,a on je u izradi Nacrta konvencije o prijevozu stvari (u cijelosti ili djelomično)(morem). U novom Nacrtu konvencije nije postignuta suglasnost oko reguliranjaovog pitanja, štoviše, to je jedno od najspornijih i najsloženijih pitanja zareguliranje u čitavom projektu izrade nove konvencije.U radu se opisuju sustavi općeg ograničenja odgovornosti u pomorskom pravu.,počev sa sustavom abandona ( francuski sustav), sustavom egzekucije ( njemačkisustav) i engleskim sustavom ograničene odgovornosti do unaprijed određenesvote, temeljem brodske tonaže. Donesene su razne konvencije koje uređuju tumateriju. Neke od njih nisu uspjele, kao što je Konvencija za izjednačavanje nekihpravila o ograničenju odgovornosti vlasnika pomorskih brodova (Bruxelles, 1924.).Konvencija o ograničenju odgovornosti vlasnika pomorskih brodova ( Bruxelles,1957.) je djelomično uspjela i prihvatila je engleski sustav ograničenja temeljembrodske tonaže. Konvencija iz 1957. je izmijenjena Konvencijom o ograničenjuodgovornosti za pomorske tražbine ( London, 1976.). Razlozi za izmjenu su uznačajnom porastu vrijednosti brodova, tereta, lučkih uređaja, inflacija. Protokol1996. Konvencije iz 1976. je bilo potrebno donijeti zbog potrebe povišenja granicaodgovornosti za pomorske tražbine. Stupio je na snagu 2004. godine, a RepublikaHrvatska je pristupila Protokolu 2006. godine. Sustav ograničenja odgovornosti uPomorskom Zakoniku je u cijelosti usklađen s protokolom 1996. godine.Iako postoje brojne konvencije i protokoli još uvijek nije ostvaren željeni62Čl 4. Aneksa Konvencije o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu574

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.stupanj unifikacije Pomorskog prava. U državama koje su prihvatile Konvencijuiz 1957. primjenjivat će se odredbe te Konvencije, za razliku od država koje suprihvatile Konvenciju iz 1976. kojom je određena viša granica odgovornostiza pomorske tražbine. Primjena jedne ili druge Konvencije o ograničenjuodgovornosti nije ključan faktor pri odlučivanju o primjeni doktrine forum nonconveniens u zemljama common law. Određeni spor će se raspravljati pred sudomkoji je najprikladniji za donošenje odluke.Kako se morem prevoze velike količine opasnih i štetnih tvari morao seuvesti međunarodni režim odgovornosti za štetu zbog onečišćenja mora. U vezi sonečišćenjem mora uljem početni sustav se temeljio na Konvenciji o odgovornostiiz 1969. i Konvenciji o Fondu iz 1971. izmijenjena je 1992.. Većina državastranki potaknuta iskustvima novijih tankerskih nezgoda traži izmjene. RepublikaHrvatska kao stranka Međunarodnog sustava odgovornosti za onečišćenje iz1992. godine vodi računa o svim njegovim izmjenama i dopunama, prihvatila je iProtokol iz 2003. godine o osnivanju dopunskog fonda.Prijevoz nuklearnih tvari morem je u stalnom porastu. Opasna svojstva togtereta zahtijevaju osobitu pažnju. Brigu o tim sigurnosnim aspektima pomorskogprijevoza morem na sebe su preuzele Međunarodna agencija za atomskuenergiju i Međunarodna pomorska organizacija. Ako ipak nastane nuklearnašteta, odgovornost za nju utvrđuje se prema odredbama Pariške, Bečke, odnosnoBruxelleske konvencije o prijevozu. Povećani interes za nuklearnom energijomdovest će sigurno i do povećanja prijevoza nuklearnih tvari morem.SYSTEMS OF GENERAL LIMITATIONS OF LIABILITY INMARITIME LAW – THE NEED FOR UNIFICATION OF MARITIMELAWThis paper discusses the issue of system of general limits of liability in maritime law. Aftera historical description of international legal regulation of this problem, the paper deals with thisissue in the current international legal sources and Croatian law. It also investigates how this issuewas regulated in the latest attempt of unification of transport by sea on the international level. Thepaper expounds the differences in approach of resolving this issue and possible solutions that shouldstrive in modern regulations on national and international level, in order to harmonize the legalregulation. In the area of legal regulation of carriage of goods by sea, there are several differentinternational legal instruments in respect of issues of common limitation of liability in maritimelaw, but conventions and texts of related protocols differ. Although there are many conventions andprotocols, the desired degree of unification of maritime law has not been achieved yet. The rules onlimitation of liability are segments of maritime law in which comes to the fore the problem of lackof uniform international regulations.Key words: general limitation of carrier’s liability, carrier, the specificlimits of liability, pollution with natural oils (petroleum),harmful and hazardous substances575

Doc. dr. sc. Aleksandra Vasilj, dipl. iur. Melita Bošnjak: Sustav općeg ograničenja odgovornosti ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 549.-576.LITERATURA1. Amižić Jelovčić, P; Perković, I.; Odgovornost prijevoznika za nuklearnu štetu sposebnim osvrtom na Konvenciju o dopunskoj naknadi za nuklearnu štetu , Zbornikradova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 2/2008.,2. Ćorić, D.: Međunarodni sustav odgovornosti za onečišćenje mora uljem – najnovijeizmjene, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 27 No.2 prosinac2006.3. Grabovac, I: Ogledi o odgovornosti brodara , Književni krug Split 1997.4. Grabovac, I; Amižić, P.: Pomorski prijevoz nuklearnih tvari s posebnim osvrtom naKonvenciju o građanskoj odgovornosti za pomorski prijevozu nuklearnih tvari iz 1971.godine , Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 58, ( 1-2) 97- 112 ( 2008.)5. Luttenberger, A: Oživotvorenje sustava odgovornosti i naknade štete uzrokovaneprijevozom opasnih i štetnih tvari morem ; Pomorski zbornik, Vol. 40. No1. 2002,445- 4526. Marin, J.: Međunarodne Konvencije i Protokoli kao izvori Hrvatskog pomorskogprava ; Poredbeno pravo Vol 46 No. 161, kolovoz 2007.7. Marin, J.:Opće ograničenje odgovornosti brodovlasnika i doktrina forum nonconveniens ;Poredbeno pomorsko pravo- Comparative Maritime Law, broj 153- 154,1997.8. Pavić, D.: Pomorsko imovinsko pravo, Književni krug Split 2006.9. Zakon o nuklearnoj sigurnosti NN 173/0310. Zakon o odgovornosti za nuklearnu štetu NN, br. 143/98.11. Ćorić. D., Međunarodni sustav odgovornosti i naknade štete zbog onečišćenja morauljem, Jadranski Zavod HAZU, Zagreb, 2002., str. 216. – 240.12. Sustav odgovornosti iz 1992. NN Međunarodni ugovori br. 2/199713. Protokol 2003 na Konvenciju o Fondu iz 1992. NN Međunarodni ugovori br. 12/200514. Zakon o nuklearnoj sigurnosti NN, br. 173/0315. Konvencija o nuklearnoj sigurnosti, NN,. br. 13/95.16. Konvencija iz 1976. je objavljena u: Narodne novine Međunarodni ugovori, broj2/1992.17. Protokol iz 1996. objavljen je u: Narodne novine Međunarodni ugovori, broj 12/2005.18. Konvencija o građanskoj odgovornosti za nuklearne štete, NN., br. 1/06.19. Pomorski zakonik, NN., br. 181/ 04, 146/0820. Bruxelleska konvencija o prijevozu. Tekst konvencije na hrvatskom jeziku: IvoGrabovac, Konvencije pomorskog prava s napomenama i komentarima bilješkama,Split, 1984.21. www. iaea.org/ Publications/ Documents/ Conventions/ supcomp.html (Konvencija odopunskoj naknadi).576

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.Dr. sc. Budislav Vukas ml., docentPravnog fakulteta Sveučilišta u RijeciDoc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro, docenticaPravnog fakulteta Sveučilišta u RijeciPravnopovijesne i međunarodnopravneodrednice (dez)integracijskih procesa državasljednica SFRJUDK: 321.013 (497.1)327.39Pregledni znanstveni radPrimljeno: veljača 2011.Povijest europskih odnosa bogata je procesima koje određuju pojave integracija, dezintegracija,teritorijalnih podjela, oružanih sukoba itd., uzrokovanih političkim, ideološkim, vjerskim idrugim razlozima. Iskustvo s prostora bivše Jugoslavije u devedesetim godinama XX. stoljećasvakako pokazuje vrlo osobit primjer dezintegracije jedne složene države. Autori rada ukazuju naosnovna dezintegracijska kretanja u raspadu Jugoslavije, obrazlažući ih s međunarodnopravnogmotrišta, iz perspektive znanosti o državi kao dominantnom subjektu međunarodnog prava,njezinog konstituiranja i međunarodnog priznanja. Budući da su glavni vanjskopolitički ciljevibivših jugoslavenskih republika nakon stjecanja neovisnosti usmjereni ponovnom integriranju uEuropsku uniju (neke i u NATO-savez), budućnost dijela jugoistočnoeuropskog prostora bit ćeponovno označena njihovom integracijom. Iako se to može činiti ironičnim, autori primjećuju inaglašavaju kako se radi ne samo o radikalno drukčijem obliku integracije (u odnosu na totalitarnirežim jugoslavenske države, s obilježjima planske privrede, bitne suspenzije temeljnih ljudskihprava i demokratskih standarda), već, ipak, o bitno drukčijoj percepciji određenja države u novomintegracijskom okviru. Za razliku od države, shvaćene tek u formalno-pravnom smislu državnosti,bez mnogih faktičkih odrednica državnosti u bivšoj jugoslavenskoj državi, novo shvaćanjedržavnosti, unatoč njezinu liberalističkom poimanju, ipak afirmira državu kao temeljnog subjektasuvremene međunarodne zajednice.Ključne riječi: sukcesija, države sljednice, integracija, dezintegracija,Hrvatska, Europska unija, bivša JugoslavijaU globaliziranom svijetu, u kojemu su međuljudski i međudržavni odnosiizrazito isprepleteni i međusobno uvjetovani, pojava međudržavnih integracijavrlo je česta. Teško je, čak i nemoguće uopće zamisliti svijet u kojemu bi nekaradikalnija autarkičnost mogla biti prihvaćena kao jamac uspješnog razvitka jednognaroda ili entiteta. Trendovi integracija ili oblika međunarodnih odnosa temeljenihna čvršćoj međudržavnoj suradnji, bili oni formalni ili neformalni, nezaobilazansu čimbenik realnosti suvremenog svijeta. Stoga su i osnovni vanjskopolitičkiciljevi novo-konstituiranih neovisnih država Istočne Europe u ranim devedesetim577

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.godinama prošlog stoljeća i bili usmjereni na njihov pristup Europskoj uniji, kaodominantnoj europskoj integracijskog formaciji te NATO-savezu, kao organizacijistožerne transatlantske sigurnosti i stabilnosti. Takvi su ciljevi razumljivi(ji) sobzirom na povijesne razloge bolnih iskustava međunarodne pozicije tih država,bilo da su one egzistirale u sustavu sovjetskih kvazi-kolonija, bilo u neprirodnimfederativnim, multinacionalnim/multietničkim državama, koje nisu bile temeljenena demokratski prihvatljivim i prihvaćenim zajedničkim odrednicama.Povijesna iskustva država sljednica bivše jugoslavenske federacije vrlo surazličita, kako u njihovom ondašnjem položaju i političkoj ulozi u jugoslavenskojzajednici, tako i u činjenici što su te države, kao članice federacije, nužnoslijedile ukupnu državnu politiku. Ključan faktor koji će odrediti povijesni hodjugoslavenske državne integracije bio je razvidan u velikim razlikama u političkoj,gospodarskoj, kulturnoj i socijalnoj razvijenosti njezinih naroda, kao i u izrazitojrazličitosti vjerskih, povijesnih i nacionalnih karakteristika.1. Uvod ili „put u raspad“ jugoslavenske integracijeTemeljna ishodišta nemogućnosti opstojnosti jugoslavenske države 1 vezanasu uz sam postanak zajedničke države južnoslavenskih naroda, u kojem trenutkuće biti nametnuta takva načela unutarnje organizacije, koja će onemogućavatinjezino postojanje kao ravnopravne državne zajednice njezinih naroda. Prvotnetzv. južnoslavenske ideje, nastale ponajprije među hrvatskim intelektualnim ipolitičkim grupacijama, o načelima ravnopravnosti jugoslavenske zajednice,temeljem odluka o ujedinjenju državnopravnih entiteta (u drugoj polovici 1918.godine), u okolnostima tadašnje vojno-diplomatske nadmoći Kraljevine Srbije idiktatu međunarodne zajednice, nisu imale uspjeha. Tako je 1. prosinca 1918.godine stvorena država, koja se ničim nije mogla odrediti kao „zajednička državajužnoslavenskih naroda“. Detaljnijom analizom možemo zaključiti da se ovdjeradilo o unitarističkom velikosrpskom režimu, povremeno iz nekih pragmatičnihrazloga oslanjanom na političke strukture i ostalih južnoslavenskih naroda. Tajje režim karakterizirala izrazita segregacijska politika, posebice prema Hrvatimai drugim nesrpskim narodima, kao i politika nasilja, državni centralizam iunitarizam, s povremenim pseudo-parlamentarnim obilježjima. Sva nastojanjarekonstrukcije jugoslavenske države na načelima federalizma, ili nekog oblikakoji bi vrednovao nacionalnu ravnopravnost južnoslavenskih naroda, nikadanisu uspjela saživjeti. Možemo to pratiti u neuspjelim pokušajima specifičnogdržavnopravnog reorganiziranja jugoslavenske države uoči Drugog svjetskograta (Banovina Hrvatska 1939.), a napose u neuspjelim idejama, pa i nastojanjimapreuređenja države na federativnim načelima u vremenu koje mu je uslijedilo.Iako se radilo o državi koja se s ustavnopravnog motrišta deklarirala kao federacija1Neke od temeljnih obilježja jugoslavenske zajednice sistematizirao je Hrvoje Matković: V. u:Matković, H., Zaključne napomene uz proučavanje povijesti Jugoslavije, Studije iz novije hrvatskepovijesti, Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2004., str. 452.-457.; V. i u: Matković, H., PovijestJugoslavije – hrvatski pogled, Naklada Pavičić, Zagreb, 1998..578

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.temeljena na načelima ravnopravnosti naroda (nakon 1945. godine), Jugoslavijaje uvijek egzistirala na temelju velikosrpskog koncepta, kojega je nakon Drugogsvjetskog prikrivao novi oblik unitarizma i državnog centralizma, oblikovanspecifičnom ideologijom socijalizma.To je i osnovni uzrok načelno bipolarne političke scene, koja je pratila čitavujugoslavensku povijest. S jedne strane su se nalazile političke stranke, kasnijestrukture vezane za Komunističku partiju i JNA koje su se zalagale za političkikoncept centralizma i unitarizma (od 1945. godine i po uzorima na državnopravnouređenje SSSR-a), dok su na drugoj strani bili blokovi koji su se zalagali zafederalizaciju jugoslavenske monarhije, a kasnije i za ostvarenje i funkcioniranjeistinskih federativnih ustavnih načela, čija provedba nije bila uvelike provedena,kao ni veće građanske i političke slobode, elementi tržišnog gospodarstva i tsl. No,u okolnostima državnog centralizma i specifičnih vizija o obliku jugoslavenskesocijalističke države, takve reforme su bile neostvarive. Na ovom mjestu, bezdaljnjih razmatranja, samo ukazujemo na postojanje nekih posebnih političkihstajališta i pokreta, koji su obilježili dio povijesti bivše države, a koji će istodobnobiti i uzrokom jačih političkih potresa u državi, poput primjerice Hrvatskognacionalnog pokreta, poznatog kao Hrvatsko proljeće.Jugoslavensku su zajednicu činili narodi i države, različitih civilizacijskihkarakteristika i stupnjeva modernizacije svojih pravnih i političkih institucija. I doksu Hrvatska (s položajem osobite autonomije unutar Austro-Ugarske) i slovenskezemlje u složenim okolnostima austro-ugarskog državnog sustava ipak počelerazvijati elemente modernih institucija građansko-demokratskog društva, takvaiskustva u Kraljevini Srbiji i Crnoj Gori imala su bitno drukčije odlike. 2 Modernaustavnopravna rješenja transplantirana iz europskih država, nisu mogla slijeditislabu gospodarsku razvijenost balkanskih država s vrlo uskim slojem srednjeizobražene klase, koje su ponegdje bile temeljene i na plemenskim osnovama. 3Velike razlike na civilizacijskoj razini imale su svojega odjeka i ugospodarskim odnosima. Jugoslavenska je država bila temeljena na koncepcijamavrlo centralističke ekonomske politike, koja je ponajprije pogodovala interesimavelikodržavnih krugova i razvitka samo onih sadržaja, o kojima je odlučivalodržavno središte. Bitan gospodarski napredak nije donijelo niti razdoblje novejugoslavenske vlasti nakon 1945. godine, koje, i unatoč povremenom rastu,nikada nije bilo temeljeno na stvarnim učincima. Dapače, temelj spomenutoggospodarskog napretka može se promatrati na dvojakim osnovama – s jednestrane, na specifičnim mehanizmima jugoslavenske države i samoideološkimosnovama, a s druge strane na međunarodnim zajmovima. No, jedan od glavnihuzroka nužnosti raspada jugoslavenske države, svakako je složena gospodarskakriza osamdesetih godina XX. stoljeća, kojoj je prethodilo suzbijanje približavanja2O ustavnopravnom razvitku Srbije i Crne Gore, (ali i o temeljnim odrednicama hrvatske državnopravnepovijesti) v. više u: Bartulović, Ž., Ranđelović, N., Osnovi ustavnopravne istorije jugoslovenskih naroda,Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, Niš, 2009..3O tome više u: Čepulo, D., Prava građana i moderne institucije – europska i hrvatska pravna tradicija,Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002., str. 14. i dalje.579

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.načelima slobodnoga tržišta (poput nastojanja hrvatskih republičkih vlasti udrugoj polovici šezdesetih godina). S tim su trendovima u uskoj vezi i izrazitasocijalna različitost u Jugoslaviji, od primjera naglašene socijalne diferencijacijeu Kraljevini SHS/Jugoslaviji, pa do takvih mehanizama koji su trebali na socijalnoradikalan način riješiti te razlike, sukladno novoj koncepciji egalitarnog društva,temeljenoj na diktaturi proletarijata i sl.Ostavljajući otvorenim i nedovršenim elaboriranje o osnovnim anatomskimodrednicama jugoslavenske zajednice, 4 ipak na ovom mjestu valja upozoriti nadvije vrlo značajne činjenice.Prva je okružje opstojnosti jugoslavenske države. Naime, ona je nedvojbenobila utemeljena na interesima i međuovisnostima velikih sila, kako u vremenuizmeđu dva svjetska rata, a tako i napose nakon Drugog svjetskog rata. U okvirimahladnoratovskog svijeta, izrazit interes Zapada bio je očuvati jugoslavenskodržavno zajedništvo, kako zbog sigurnosnih razloga stabilnosti jugoistočneEurope, tako (i prvenstveno) zbog imperativa „demontiranja“ Istočnog bloka.Stoga je napose od pedesetih godina XX. stoljeća prihvaćen Titov konceptmiroljubive aktivne koegzistencije i mogućnosti suradnje i s državama različitogdruštvenog i ekonomskog tipa. SSSR je konstantno i (unatoč mijenama svojihodnosa s Jugoslavijom) nedvojbeno bio njezin skrbnik, pa je ona, kao konstruktvelikih sila – opstajala u međunarodnoj zajednici. U takvoj situaciji velike sile,bilo zapadne, a napose istočne, nisu pokazivale interes za izrazite antidemokratskeodnose u jugoslavenskoj državi.Drugo je pitanje shvaćanje suverenosti jugoslavenskih republika, koje je, ipak,temeljem barem teorijsko-pravnih kategorija prava naroda na samoodređenje(sadržanog u svim ustavima FNRJ i SFRJ) bilo podlogom njegova koncipiranja udevedesetim godinama XX. stoljeća.Svi ustavi jugoslavenskih republika teorijsko-pravno polaze od činjenicenjihove državnosti, koje su, sukladno osnovnim federativnim idejama, dio svojesuverenosti prenijele na jugoslavensku federaciju. 5 Tako se u svakom pogledumože govoriti o ustavnopravnoj suverenosti jugoslavenskih republika – država.No, načela federalizma ipak su se znatno razlikovala od njihovih klasičnihsadržaja, pa je tek Ustav SFRJ iz 1974. godine definirao određene elemente„klasičnog“ federalizma, ali i nekih odrednica konfederalizma, dajući republikama4O pravno-povijesnim odrednicama zajedničke jugoslavenske države, s raznih motrišta napisanoje izuzetno mnogo. Najznačajniji autori takvih radova svakako su: Ferdo Čulinović, Ivan Beuc, NedaEngelsfeld, Lujo Margetić, Bogdan Krizman, Dalibor Čepulo, Hodimir Sirotković, Ferdo Šišić, ŽeljkoBartulović i drugi. O radovima v. više u: Engelsfeld N., Povijest hrvatske države i prava – razdoblje od 18.do 20. stoljeća, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1999. ili novija izdanja.5O tome v. u: Margetić, L., Beuc, I., Čepulo, D., Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu –studijsko gradivo (priredio: D. Čepulo), Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2006., str. 213. i dalje, i tamonavedena literatura; Vukas, B. ml. O hrvatskoj državnosti u vremenu 1945. – 1992., Vladavina prava,god. V, br. 1, 2001., str. 7.-24.; Degan, V.Đ., Hrvatska država u međunarodnoj zajednici, Nakladni zavodGlobus, Zagreb, 2002. Za ustavnopravnu genezu socijalističke jugoslavenske države v. pobliže u: Sruk, J.,Ustavno uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Zagreb, 1982..580

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.naglašeniju samostalnost. 6 Ona se ponajprije odražavala u pravu na samostalnodonošenje vlastitih ustava, potvrdi – ratifikaciji saveznog ustava, ali (napose nakon1974.) i u naglašenijoj participaciji republika u saveznim federalnim tijelima, kaoi u mogućnosti kreacije svojih republičkih državnopravnih individualiteta (čaki u nekim pitanjima iz djelokruga obrane i vanjskih odnosa). No faktički, vlastu socijalističkoj Jugoslaviji bila je koncentrirana na savezna i republička tijelapartijskih organizacija. Partijska struktura, u prvim vremenima nakon 1945.izrazito centralistička, ipak od 1974. poprima heterogenost vezanu za republičkarukovodstva. Vidjet ćemo u nastavku da su upravo ti fenomeni postajalidezintegrirajućim čimbenikom u Jugoslaviji. U svim razdobljima partijski jeorganizam ipak činio široku mrežu svojih sastavnica, od temeljnih mjesnihorganizacijskih struktura, organizacija u svakom poduzeću ili ustanovi ili tzv.društveno-političkoj instituciji, pa do republičkih i saveznih razina. U zajedništvus elementima tajnih službi, strukturama JNA i drugim izvorima represivnogaparata, konačno vrhovnim doživotnim arbitrom Josipom Brozom Titom,sudstvom (koje tek kasnije postaje u neku ruku profesionalnije, ali dominantnoinstrumentalizirano partijskim utjecajem), o stvarnoj suverenosti republika, pa itemeljnim pravnim i institucionalnim načelima funkcioniranja federacije, teško jebilo moguće govoriti.Trenutak raspada SFRJ poklapa se sa širim regionalnim kontekstom –demokratskim promjenama diljem Europe. Procesi demokratizacije, javnih iotvorenih aktivnosti nacionalnih stranaka s populističkim programima dovelisu do organiziranja (prvih) višestranačkih izbora u zemljama Istočne i SrednjeEurope, među narodima „utopljenim“ u multinacionalne države, koje su svojopstanak zahvaljivale upravo socijalističkoj ideologiji.Izravni uzroci raspada jugoslavenske države su nesumnjivo brojni i svakakonadilaze geopolitički i strateški položaj Jugoslavije. Možemo ih povezati i s većspomenutom ekonomskom krizom osamdesetih godina XX. stoljeća, jačanjemnacionalističkih tenzija u odnosu na etničku složenost Jugoslavije, specifičnostimajugoslavenske kulture, strukturalno-institucionalnim razlozima, krizom marksizma,raspadom Saveza komunista Jugoslavije u siječnju 1990. godine itd.Bez ulaženja u raspravu o opstojnosti bivše Jugoslavije i moguće rasprave oevidentnosti (ili „neizbježnosti“) 7 budućeg raspada već u trenutku njena nastajanja,jedan događaj nesumnjivo možemo navesti kao izuzetno značajan za sam daljnjipostupak konačnog raspada SFRJ – smrt Josipa Broza u svibnju 1980. godine.U uskoj vezi s tim događajem, možemo naglasiti i stav pojedinih autora koji kaojedan od značajnijih uzroka raspada SFRJ navode njen federalni ustroj. Tu seprvenstveno polazi od borbe za prevlast unutar države, odnosno unutar Saveza6O klasičnom federalizmu v. više u: Margetić, L., Beuc, I., Čepulo, D., op. cit., str. 254..7Teoriji o „neizbježnosti“ raspada Jugoslavije, uključujući ovdje i tezu o „vječitoj etničkoj mržnji“između Srba i Hrvata ili bilo kojeg drugog para iz sastava bivše SFRJ, Jović se izričito protivi, naglašavajućida se većina sukoba u jugoslavenskoj politici nije ticala nacionalnog pitanja, već interpretacije ideologijskognarativa ili pragmatičkih političkih pitanja. V. više u: Jović, D., Jugoslavija, Država koja je odumrla –uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije (1974. – 1990.), Prometej, Zagreb, 2003., str. 19.-20..581

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.komunista Jugoslavije, i to posebice nakon Brozove smrti.Naime, vodeći se slabošću i nedovršenošću federalnog sustava utemeljenogUstavom SFRJ iz 1974., pomanjkanjem djelotvornih mehanizama odlučivanja uSkupštini SFRJ, Degan primjerice zaključuje kako je u stvarnosti vrhovni arbitarza rješavanje sporova između republika i pokrajina, ili njih s federacijom, bioupravo Josip Broz Tito. Nakon njegove smrti rasprave o tim sporovima odvijajuse unutar Izvršnog komiteta CKSKJ i postaju izvorom političkih sukoba. I kad jeSkupština Srbije u ožujku 1989. godine dokinula autonomiju Vojvodine i Kosova,više nije bilo nikakvih saveznih tijela koja bi te protuustavne promjene poništilatemeljem primjene prava. 8Taj se stav u suglasju s Jovićevim, koji navodi da na raspad Jugoslavije nisuutjecale etničke netrpeljivosti (navođene iz „laboratorija pomahnitalih ličnostikoje su preuzele vlasti u ovom ili onom njenom centru“), 9 niti ekonomskakriza osamdesetih, već je njena elita, vjerujući u koncept odumiranja državedecentralizirala i oslabila funkcije države do te mjere da je država sama postalanemoćna oduprijeti se izazovima – prvenstveno ideološkim alternativama koje suse pojavile u drugoj polovici osamdesetih, a koje su nesumnjivo odredile budućazbivanja – poglede, razvoj, sukobe i međusobne odnose država sljednica SFRJ. 10Sve su bivše republike danas samostalne i suverene države i sve gravitirajuulasku u Europsku uniju ili se u njoj već nalaze. Osim Slovenije, koja je od 2004.punopravna članica Unije, ostalim državama, bivšim jugoslavenskim republikama,osim Hrvatske, europska je budućnost još poprilično neizvjesna. Međutim, ono štoje vrlo jasno naglašeno od strane Bruxellesa, jedan od uvjeta bržeg euro-integriranjajest regionalna suradnja. Unatoč tom zahtjevu i evidentnim naporima i uspjesimasuradnje među pojedinim državama, pred sljednicama se u vidu specifičnogizazova još uvijek nalaze mnoga otvorena pitanja: pitanja (pokretanja) agresije,preuzimanja odgovornosti za počinjene zločine, međusobna izručenja optuženihitd. Međutim, kako je suradnja nužan preduvjet ulaska u Europsku uniju, autori unastavku daju pregled, uvjete i modalitete prošle, trenutne i buduće suradnje, narazličitim osnovama. Činjenica jest da, neovisno o neriješenim pitanjima i stalnimdiplomatsko-političkim previranjima na ovim prostorima, sljednice Jugoslavije,dvadeset godina nakon njenog raspada izražavaju težnje ka (ponovnom) ulasku ujednu novu vrstu zajedničke integracije. Naravno, svjesni i vođeni bitno različitimodrednicama, modalitetima i osnovama prošlog i budućeg integriranja.8Degan, V.Đ., Hrvatska država u međunarodnoj zajednici, str. 224..9Jović, D., op. cit., str. 14..10Više o mogućim uzrocima raspada v. više i u: Rudolf, D. ml.; Rudolf, D.; Čobanov, S., Jugoslavija:unitarna država ili federacija povijesne težnje srpskog i hrvatskog naroda – jedan uzrok raspada Jugoslavije,god. 46, 2009., br. 2, str. 287.-314..582

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.2. Alternativni modeli i prijedlozi jugoslavenskedržavne integracijeTijekom cijelog razdoblja postojanja (nekog od oblika) jugoslavenskedržave, posebice u vremenima političkih, odnosno državnih kriza, često su senudila rješenja za njezinim održanjem. Takva su rješenja uvijek bila u suglasjus ideološkim, stranačkim ili usko osobnim interesima. Najveći dio takvih idejakretao se u pravcu konfederacije. 11 Konfederacija ili državni savez jest savezviše država temeljen na međunarodnom ugovoru, kojim članice saveza ostvarujuodređene zajedničke ciljeve ili interese. Stupajući u konfederaciju države članicezadržavaju svoju međunarodnopravnu osobnost, što je osnovna odlika i osnovnarazlika ovom tipu integracije u odnosu na federaciju, što jest bio oblik integracijeunutar SFRJ.Već u tijeku Prvog svjetskog rata, u procesu nastanka zajedničke jugoslavenskedržave pojavile su se vrlo razrađene ideje konfederativnog ustroja nove/budućejugoslavenske države.Iako su se konfederalističke ideje odnosile poglavito na definiranje prijelaznog,provizornog razdoblja, od proglašenja ujedinjenja do donošenja ustava, i onemogu ukazivati na zanimljiva rješenja konfederativnog uređenja zajedničkejugoslavenske države. Pobornici takvih ideja bili su Hrvati i Slovenci, a kaoprimjer možemo spomenuti, zbog srbijanskih opstrukcija kasnije neprihvaćenu,Ženevsku deklaraciju iz studenog 1918. godine. Prema tom nacrtu trebalo je bitioformljeno tzv. „Zajedničko ministarstvo“ kao oblik prijelazne vlade, utemeljenona paritetnim i ravnopravnim principima. 12 Prema Čulinovićevom mišljenju takvazajednica, osim više odlika federacije imala bi i dva obilježja konfederacije:1) obje države u potpunosti bi zadržale svoju suverenost i pravo odlučivanja osvim onim poslovima koji nisu prenijeti na zajedničku državu i 2) „Zajedničkoministarstvo“ u potpunosti bi ovisilo o odlukama svojih Vlada (Vlada KraljevineSrbije i Narodno vijeće SHS). To „Zajedničko ministarstvo“ moglo bi se, dakle,smatrati nekim vidom konfederativnog organa, no u ovom slučaju s nadležnostima„supranacionalne egzekutive“, jer se radilo o provizornom stanju nepostojanjazajedničkog parlamentarnog tijela. 13Međutim, sama ustavnopravna struktura, te politička zbilja i stavovi vodećihprotagonista Kraljevine SHS/Jugoslavije nisu davali nikakve mogućnostialternativnim ustavnim rješenjima transformacije unitarističke jugoslavenske11Na početku razrade tih konfederalnih ideja važno je naglasiti da međunarodno pravo ne poznajeneki uobičajeni jednoobrazni model konfederacije, već dopušta stvaranje najrazličitijih oblika unutar onogšto možemo nazvati „konfederativnom strukturom“.12„Vlada Kraljevine Srbije i Narodno vijeće u Zagrebu produžit će otpravljati poslove svaki usvojem unutrašnjem pravnom i teritorijalnom djelokrugu na redovan način, kakav god postoji, dok VelikaSkupština ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca (Konstituanta) izabrana općim, jednakim, neposrednim itajnim glasanjem svih građana, ustavom ne propiše definitivno ustrojstvo države.“13Čulinović, F., Državnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX. i XX. stoljeća, - knj. II., Školskaknjiga, Zagreb, 1954., str. 207.-209.; Za tekst Ženevske deklaracije v. u: Šišić, F., Dokumenti o postankuKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, „Naklada Matica Hrvatska“, Zagreb, 1920., str. 236.-241..583

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.države. Izrazita centralistička politika imala je svojega odjeka i u teritorijalnoupravnomuređenju države, pa su već od prvog Ustava iz 1921. i kasnijihzakona razbijene sve povijesne posebnosti nekadašnjih nacionalnih cjelina ilipovijesnih pokrajina. Otvorena diktatura koja će Jugoslaviju praktički pratiti od6. siječnja 1929. do okupacije 1941. neće dopuštati nikakve mogućnosti državnetransformacije u upravno-teritorijalnom smislu, iako je država podijeljena nabanovine, koje su slijedile osnovna načela upravno organizirana iz prethodnograzdoblja.Izuzetak je stvaranje posebnog oblika državne decentralizacije u vidu BanovineHrvatske 1939. godine, s ciljem pokušaja rješavanja hrvatskog nacionalnogpitanja u državi. No, pogubno međunarodno-političko okruženje i nedostatakraspoloženja državnih vlasti za provedbu takvih odlika, na što osobito upućujei državni udar iz ožujka 1941. neće dati većih izgleda u nastojanjima znatnijedržavnopravne transformacije kraljevske jugoslavenske države, prema nekimalternativnim modelima.Tijekom Drugog svjetskog rata zapaženi su prijedlozi Hrvatske seljačke strankeo posebnom vidu jugoslavenske konfederacije, međutim, kasnija su kretanja ipakišla u pravcu stvaranja, doduše, formalnopravno ravnopravne federacije, ali u zbiljicentralističke dogmatsko-unitarističke države, što je skoro pola stoljeća kasnije idovelo do njenog raspada.S novim režimom nakon 1945. godine jugoslavenska se država nalazila u stalnojopasnosti svojega raspadanja. Iza naočigled stabilnog ideološkog monolitnogpartijskog sustava vodile su se stalne rasprave o svim ključnim pitanjima, pa i opreuređenju jugoslavenske zajednice, a gotovo od samih početaka pojavljivale suse i ideje o nužnosti njene transformacije u pravcu konfederalizacije.Jednu od zanimljivih ideja konfederativne integracije iznio je Eduard Kardelj,jedan od najbližih Titovih suradnika i utemeljitelj ideologije jugoslavenskogajedinstva, početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. U okolnostimakompleksnog nacionalnog stanja tog vremena, Kardelj je polazio od teze kakoje jugoslavenska država nastala na principu ujedinjenja oko ideala socijalizma teda je vrlo jednostavno moguće izvršiti njenu konfederalizaciju, kao specifičnogvida stabilizacije stanja u državi. 14 Naime, bilo je to razdoblje iznimno dinamičnihpolitičkih odnosa tog vremena, kada je jugoslavenska država ozbiljno uzdrmanapojavama nacionalnih pokreta, kada nacionalistička politička promišljanja postajurealnost i uzori (mogućih) promjena. Primjerice, preobrazba jugoslavenske državeiz federacije u konfederaciju bila je namjera hrvatskog vodstva Saveza komunista,ujedno i vodstva Hrvatskog nacionalnog pokreta. Ona se očitovala u zahtjevima14U svom modelu konfederalizacije državnog i društvenog sustava, Kardelj osobito naglašavadecentralizaciju financijskih sredstava, smatrajući kako efikasnost rada banaka treba mjeriti premanjezinom profitu. On ukazuje i na nužnost diferenciranja nadležnosti saveznih banaka u odnosu narepubličke. Kardelj se posebno zalaže i za novi devizni režim. Ti bi novi financijski standardi, uz bitnijedržavnopravne promjene trebale stabilizirati jugoslavensku državu. V. više u: Vukas, B. ml., Prijedlozii nacrti konfederalizacije Jugoslavije 1990./91. – posljednji pokušaji „spašavanja“ zajedničke države,Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 27, br. 2, 2006., str. 766..584

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.za gospodarskom decentralizacijom, deetatizacijom velikih državnih poduzeća,ali i radikalnim promjenama u funkcioniranju pravnih i faktičkih mehanizama uJugoslaviji (primjerice, reforma deviznog sustava, ekonomski koncept tzv. čistihračuna, detaljna reforma savezne politike prema tzv. nerazvijenim republikama,eksploatacija državnih dobiti od turizma i sl.). 15Radi se o postavkama koje će u daljnjem razvoju dovesti do ustavnihamandamana 1971. i novog saveznog Ustava 1974. godine, tzv. Konfederalnogustava. Iako su među teoretičarima pretežniji stavovi osporavanja karaktera SFRJkao konfederacije (jer prvenstven je zaključak da konfederalizacija zemlje, usmislu ustavnopravne transformacije, nije uspjela), važno je napomenuti da sunjeni mehanizmi prema spomenutim ustavnim rješenjima ipak ukazivali na znatneelemente konfederacije: naglašena je državnost republika, vidljiva u njihovomograničenom međunarodnopravnom subjektivitetu, 16 rasformirani su mnogifondovi federacije u korist republika, federativni organi ustrojeni su na načelimapariteta, a ne više na, do tada postojećem, većinskom modelu.Nove ideje konfederalizma javljaju se pred sam raspad SFRJ, posebice ustavovima slovenskih 17 i hrvatskih 18 intelektualnih krugova, koji načelno videmogućnost „spašavanja“ Jugoslavije u njenom ustanovljavanju u obliku savezasuverenih država. U listopadu 1990. objavljen je Zajednički prijedlog PredsjedništvaHrvatske i Slovenije, pod nazivom Model konfederacije u Jugoslaviji. Radi seo modelu temeljenom na primjerima tadašnjeg iskustva stvaranja europskesupranacionalne pravne strukture, koji je istodobno vodio računa i o osobitostimavrlo osjetljivih odnosa jugoslavenske krize i različitih početnih stajališta, odnosnomotiva tadašnjih republika. Zajednički prijedlog kreće od tetrarhijskog konceptaglavnih organa, koji su u to vrijeme bili poznati i primjenjivani na razini Europskezajednice. 19Treba naglasiti da iako je Slovenija načelno početno podržala ovaj zajedničkiprijedlog, njeni su zahtjevi prvenstveno bili usmjereni na tzv. model a la carté, kojim15Ibid., str. 767 i dalje.16Tako je, primjerice, članak 332. stavak 8. Ustava SRH davao Republici mogućnost sudjelovanja uprocesu kreiranja vanjske politike SFRJ, dok je Ustav u članku 350. stavku 4. predviđao mogućnost daRepublika daje suglasnost na one međunarodne ugovore za čiju su provedbu nadležna republička tijelavlasti. Na taj način Republika sudjeluje u onim međunarodnim odnosima koji se odnose na delegirane jojnadležnosti od strane Federacije.17Tako, primjerice, slovenski intelektualni krugovi okupljeni oko Grafenauera i Rupela, raspravljajućio (budućem) položaju Slovenije vide više opcija, između ostalog i mogućnost jače reforme jugoslavenskefederacije, u pravcu „federacije koja neće priznavati državnu suverenost samo formalno“, što je u osnovikonfederativan prijedlog. V. više u: Jović, D., op. cit., str. 433. i dalje.18Primjerice, Ivan Supek, koji se otvoreno izjašnjavao u prilog konfederativnog preuređenjajugoslavenske države i naglašavao kako je stvaranje konfederativnog modela države, kojeg treba žurnouključiti u europske institucije, jedan od temeljnih postulata u pristupu razjašnjavanja (i razrješenja)jugoslavenskog pitanja.19Kao osnovni organi Konfederacije tako su se predlagali Savjetodavni parlament, Vijeće ministara,Izvršna komisija i Konfederalni sud. Više o modalitetima Zajedničkog prijedloga v. u: Vukas, B. ml.,Prijedlozi i nacrti konfederalizacije Jugoslavije 1990./91. – posljednji pokušaji „spašavanja“ zajedničkedržave, str. 771. i dalje.585

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.bi suverenim državama bili ponuđeni sadržaji u kojima mogu stvoriti i provoditistanovite zajedničke politike, već prema volji i političkim pogledima pojedinihdržava, a bez bilo kakve jače suprainstitucionalne strukture. To je zapravo trebaobiti niz bilateralnih ugovora država članica, temeljen na zajedničkim načelima,iz kojih države potpuno slobodno biraju sadržaje svoje međusobne suradnje, smožebitnim koordinacijskim tijelima, kroz koje bi se ostvarivala takva suradnja. 20Zajednički je prijedlog, bliži hrvatskim stajalištima, bio inspiriran idejamatadašnjega ustroja Europske zajednice, te povijesnim iskustvima konfederativnouređenih država.Istodobno, srbijanska je strana odbacila ideju iz Modela konfederacije,pouzdajući se u oružanu silu JNA, koja je bila pod njenim nadzorom. Po Deganovommišljenju, zbog straha od Srbije, ali i u želji da očuvaju SFRJ, taj Model nisuprihvatile niti poduprle ni Bosna i Hercegovina i Makedonija, 21 a potrebno jenaglasiti da Model nije bio prihvaćen ni od strane međunarodne zajednice.Naznake određenog oblika konfederacije čule su se (iako iznimno rijetko i uvidu izoliranih ideja) i u Srbiji. Vođa Srpskog pokreta obnove Vuk Draškovićranih devedesetih, neposredno nakon raspada Saveza komunista Jugoslavije1990. godine, zagovarao je tročlanu konfederaciju u Jugoslaviji, u kojoj bi srpskazajednica uključivala Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Crnu Goru i dijeloveHrvatske s većinskim srpskim stanovništvom. Ipak, većina je Srba smatrala daje konfederacija najgora od svih mogućih opcija. Bila je to posljedica stava da jeJugoslavija već dovoljno „isparcelirana“ i da bi svako daljnje popuštanje vodilonjenom konačnom kraju. 22U Hrvatskoj je bio zapažen (pa čak i prihvaćen kao službeni stav Vlade)Plan u pet točaka Davorina Rudolfa, iz sredine 1991. godine (nakon proglašenjasamostalnosti Hrvatske i Slovenije). 23 Vukas ml. označuje ovaj Plan kao pokušajiznalaženja kompromisa između rigidnih stavova srbijanske politike, s jednestrane i imperativa zaštite (prije svega) hrvatskih nacionalnih interesa, a sve u ciljuizbjegavanja sukoba koji započinje u tom trenutku. 24 Novi model konfederacijenije determiniran samo znanošću međunarodnog prava ili povijesno-pravnim20Neki oblici suradnje predloženi su s alternativama, ali su neki konkretizirani i dijelom prošireni.To je bilo glede carinske unije, zajedničkog tržišta i monetarne unije, neovisno o konačnoj odluci hoćeli svaka država imati svoju valutu ili će postojati zajednička valuta sa središnjom emisijskom bankom.Alternativno je bila formulirana i politika temeljne infrastrukture na području prometa, veza, energetikei poljoprivrede. Bio je dodan i dio o politici konkurencije. V. više u: Degan, V.Đ., Hrvatska država umeđunarodnoj zajednici, str. 230..21Ipak su svega nekoliko mjeseci kasnije Alija Izetbegović i Kiro Gligorov i sami predložili Platformuo budućoj jugoslavenskoj zajednici na modelu koji je podsjećao na hrvatsko-slovenski prijedlog. Deganprimjećuje nejasnoću pojedinih dijelova Platforme, naglašavajući da se radi o namjernim propustima ujasnoći i preciznosti (primjerice, u detaljima o zajedničkim organima), kako bi se na taj način dobioprostor za daljnje rasprave. Degan, V.Đ., ibid., str. 231..22Jović, D., op. cit., str. 478..23V. dalje u poglavlju pod 3.24O pravno-političkoj pozadini sukoba koji je uslijedio v. više u: Fabijanić Gagro, S., Vukas, B. ml.,Pravna priroda i politička pozadina oružanih sukoba u Hrvatskoj i BiH, Zbornik Pravnog fakulteta uZagrebu, vol. 58, br. 5, 2008., str. 1159.-1199..586

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.iskustvima i realitetima, već prvenstveno pragmatizmom u pokušaju rješavanjajugoslavenske krize. Osnovne točke ovog plana bile su sljedeće: 1) međusobnopriznanje odluka o samostalnosti novih država, sljednica SFRJ, uz poziv trećimdržavama da učine isto; 25 2) poštivanje međunarodnih obveza; 26 3) otpočinjanjepostupka razdruživanja; 27 4) kreiranje konfederacije; 28 obveza poštivanjaljudskih i manjinskih prava. Iako ga je većina tadašnjih vrhovnih dužnosnikabivših jugoslavenskih republika ocijenila kao dobrom podlogom za nastavakmeđudržavnih 29 /međurepubličkih pregovora, njegov „neuspjeh“ treba sagledati uspecifičnom vremenskom okviru početka oružanog sukoba na ovim prostorima. 30U trenutku kad se oružani sukob u Hrvatskoj već rasplamsao, u jesen 1991.na prijedlog Vijeća ministara Europske zajednice započela je Konferencijao Jugoslaviji. Prvenstveni plan Konferencije (pokazat će se – neuspjeli) bio jepokušaj postizanja primirja i zaustavljanja agresije na Hrvatsku. Autori se osvrćuna ovaj skup jer je jedan od prijedloga za konkretno rješavanje krize bio usmjerenna stvaranje svojevrsne konfederacije. Po Nacrtu Konferencije, koji je trebaopredstavljati temeljni međunarodni ugovor buduće konfederacije, predviđeno je datom savezu pristupaju samostalne i suverene države, čije je postojanje i neovisnostpotvrđeno priznanjem svake pojedine članice budućeg saveza, s mogućnošćuizlaska iz njega. Posebna pozornost posvećena je suradnji na području zaštiteljudskih prava, posebice prava manjina. 31 Bila je predviđena suradnja na mnogimpodručjima (prema uzoru na suradnju unutar Europske zajednice). Previđenoje stvaranje određenog oblika carinske unije, zajednička sigurnosna, policijska,25Međunarodno priznanje pretpostavlja da nove države kao novi subjekti međunarodnog pravapoštuju njegova temeljna načela, primjerice: načelo poštivanja teritorijalne cjelovitosti i suverenosti drugedržave, zabrane sile itd.26Ova se točka prvenstveno odnosi na obvezu mirnog rješavanja sporova, posebice „poštivanjepostupaka i foruma za rješavanje sporova, uključujući Međunarodni sud i arbitražu“. Radi se o točkikoja se u konačnici, unatoč tome što Plan nije uspio, pokazala vizionarskom, jer će se cjelokupna krizana prostoru bivše Jugoslavije rješavati uz suradnju s međunarodnim institucijama i forumima koji imajuzadaću mirnog rješavanja sporova.27Ovdje se prvenstveno misli na gašenje saveznih tijela i institucija, odnosno redefiniranje njihovenove uloge u konfederativnom modelu integracije.28Sukladno Rudolfovoj zamisli, stvaranje saveza suverenih država teklo bi istodobno s postupkomrazdruživanja, kako bi se na taj način očuvao svojevrstan kontinuitet funkcioniranja saveznih tijela vlasti iomogućila njihova lakša transformacija u zajednička konfederativna tijela. Autor je uzor takve integracijevidio u funkcioniranju Europske zajednice.29Unatoč proglašenju samostalnosti Hrvatske i Slovenije, Brijunskom deklaracijom iz srpnja 1991.obje su se države obvezale „zamrznuti“ svoje ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti na rok od trimjeseca (do 7. listopada). Istekom tog roka, 8. listopada 1991., Hrvatska donosi svoju povijesnu Odlukuo raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.30Kratak napad na Sloveniju i početak oružanog sukoba u Hrvatskoj dogodili su se upravo u vrijemeobjavljivanja Plana.31Konferencija je inzistiranjem na specifičnim standardima pokušala odgovoriti na teška kršenjaljudskih prava u tom trenutku, kao posljedicu međuetničkih i međunacionalnih oružanih sukoba natom prostoru. Nacrt je predviđao uspostavu političkih autonomija na onim područjima država članicagdje nacionalna manjina predstavlja većinu u odnosu na većinsko stanovništvo u državi. Takva će sestajališta vrlo brzo pokazati opravdana, kad će širenjem sukoba i njegovim izbijanjem na području BiHjugoslavenska kriza dobiti novu dimenziju.587

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.kulturna, socijalna suradnja, mogućnost uspostave zajedničke tržišne i monetarneunije itd.U konačnici su svi pokušaji konfederativnog „spašavanja“ Jugoslavije krozrazne oblike integriranja postali uzaludni. Neizbježnost raspada „zajedniceravnopravnih naroda i narodnosti Jugoslavije“ na početku posljednje dekadeXX. stoljeća postala je očita. No, u kasnijem procesu međunarodnih priznanjasljednica SFRJ, upravo je posljednji spomenuti pokušaj njihova konfederiranja odposebnog značaja. 32Istodobno, u međunarodnopravnom smislu pojavilo se novo pitanje – pitanjetrenutka raspada SFRJ i nastanka suverenosti njenih država sljednica. Sve su one uodređenim (različitim) trenucima izrazile volju svojih državljana za egzistiranjemu međunarodnoj zajednici u vidu samostalnih i neovisnih država.3. Pitanja sukcesije i suverenosti država sljednica –jugoslavenska „dezintegracija“U međunarodnom pravu vlada mišljenje da je stvaranje nove suverene ineovisne države zakonit i priznat način u vršenju prava naroda na samoodređenjena njegovu području. Nastanak nove države je vrlo često pitanje činjenica, kojeizmiče pravnim pravilima, unatoč tome što međunarodno pravo ipak postavljakriterije za transformaciju jedne zajednice u novu državu. 33 Na tome tragu je imišljenje Arbitražne komisije Konferencije o Jugoslaviji, koja je također potvrdilastav da je pitanje proglašenja samostalnosti pojedinih republika u sastavujugoslavenske federacije pitanje činjenica, odnosno da nastanak nove države nijepodložan pravilima međunarodnog prava, već se prvenstveno radi o faktičnimpitanjima.U situacijama koja otvaraju pitanja sukcesije, čin raspada jedne, odnosnonastanka druge države ili više njih može se dogoditi neovisno o volji prethodnice,odnosno protivno volji pojedine države članice raspale (u ovom našem slučaju)federacije, dakle izvan bilo kakvog unutarnjeg akta ili ugovora o raspadu, što susve slučajevi koji se mogu primijeniti i na raspad SFRJ.S obzirom na činjenicu da sam raspad nije bio „jednokratna“ činjenica, većkontinuirani proces (a djelomično se postavljalo i pitanje radi li se tu moždao secesiji pojedinih republika), 34 Arbitražna komisija Konferencije o bivšoj32Njegov članak II., odnosno katalog ljudskih i manjinskih prava sadržan u njemu, postat će jedan oduvjeta za priznanje samostalnih država.33V. članak 1. Konvencije iz Montevidea iz 1933. Uvjeti za postojanje, odnosno nastanak države kojiiz tog članka proizlaze jesu četverostruki: stanovništvo, područje, vlada i sposobnost ulaska u odnose sdrugim državama (iako se posljednja dva uvjeta u pravnoj znanosti drže jedinstvenim). To proizlazi i izzaključka Arbitražne komisije koja državu definira kao zajednicu sastavljenu od teritorija i stanovništva,podvrgnutih organiziranoj političkoj vlasti koja takvu državu čini suverenom.34Pitanje o tome radi li se o raspadu države ili možda o odvajanju pojedinih republika iz njena sastavapostavio je u studenom 1991. Lord Carrington, predsjedatelj Konferencije o bivšoj Jugoslaviji, a upućenoje ad hoc Arbitražnoj komisiji, kojom je predsjedavao ugledni francuski pravnik Robert Badinter. Pitanje588

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.Jugoslaviji postavila je određene kriterije vezane uz njen raspad i nastanak novihdržava te utvrdilo datume nastanka novih suverenih država i konačnog raspadafederacije, sukladno republičkim referendumskim odlukama, odnosno kasnijimodlukama o proglašenju samostalnosti iz ranih devedesetih, kao i određenimmeđunarodnim utjecajima i instrumentima.Naime, nakon odluka partijskih vodstava o raspisivanju izbora, prvidemokratski izbori održani su u Sloveniji i Hrvatskoj i na njima su vlast osvojilestranke s demokratskom legitimacijom. U Sloveniji su izbori održani 8. travnja1990. godine. U Hrvatskoj je prvi krug izbora bio održan 22. i 23. travnja, drugikrug 6. i 7. svibnja 1990. 35 Do kraja 1990. godine slobodni i višestranački izboriodržani su i u preostalim republikama bivše Jugoslavije. U Makedoniji su izboriodržani 11. studenog, u Bosni i Hercegovini 18. studenog, te konačno u Srbiji iCrnoj Gori 28. prosinca 1990. godine.Glavne državnopravne odluke, koje predstavljaju temelj konstituiranja državasljednica bivše Jugoslavije kao posebnih i neovisnih subjekata međunarodnogprava započele su krajem 1990. Prvi referendum o samostalnosti raspisan jeu Sloveniji 23. prosinca 1990. godine, u Hrvatskoj je isti raspisan 19. svibnja1991., u Makedoniji 9. rujna 1991., u Bosni i Hercegovini 29. veljače i 1. ožujka1992. 36U Crnoj Gori je referendum o samostalnosti također održan 1. ožujka 1992.,ali, za razliku od navedenih zemalja u kojima se stanovništvo nedvojbeno izjasniloza samostalnost republike/države, Crnogorci su se velikim postotkom (95,6 % -uglavnom sličnim postotkom kojim su se ostali odlučivali za samostalnost) odlučiliza ostanak u zajedničkoj državi Jugoslaviji (kao suverena republika), ravnopravnoje bilo potaknuto stavom Srbije koja je od Komisije tražila objašnjenje o tome jesu li akti proglašenjasuverenosti Hrvatske i Slovenije u stvari čini secesije (nezakonite), koji ne proizvode nikakve učinkepo međunarodnom pravu. Potvrdan odgovor temeljio bi se na poštivanju načela teritorijalne cjelovitostiSFRJ.35Protivno saveznim upozorenjima Slovenija je još u rujnu 1989. promijenila svoj ustav i iz imenaizbrisala pojam „socijalistička“ te proglasila pravo na proglašenje vlastite neovisnosti. Nakon provedenihizbora i objave rezultata, prvo višestranačko zasjedanje Skupštine Republike Slovenije održano je 9.svibnja. Sabor SRH je u siječnju 1990. donio Odluku o pristupanju ustavnim promjenama, u cilju daljnjedemokratizacije ukupnih političkih i društvenih odnosa, dakako u okvirima nešto reduciranijeg ideološkopolitičkogdruštva i jugoslavenske državne zajednice. Nakon provedenih izbora u travnju i svibnju, SaborRepublike Hrvatske ustanovljen je 30. svibnja 1990. Jedan od prvih koraka u radu Sabora bilo je usvajanjeustavnih amandmana u srpnju 1990., kojima iz Ustava RH nestaju obilježja socijalističkog državnogsustava, isti se atribut izbacio iz naziva države, a usvojen je i amandman o novom državnom znakovlju.36Kao primjer referendumskih pitanja o kojima su izjašnjavali birači navodimo pitanja s referendumskihlistića za Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Hrvatski glasači su se izjašnjavali o sljedeća dvapitanja: „1. Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnuautonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupitiu savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i RepublikeSlovenije za rješenje državne krize SFRJ)? 2. Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kaojedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore zarješavanje državne krize u SFRJ)?“Glasači u Bosni i Hercegovini izjašnjavali su se o sljedećem pitanju: „Jeste li za suverenu i nezavisnuBosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnikadrugih naroda koji u njoj žive?“. Slična su pitanja postavljana i u ostalim republikama.589

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.s drugim republikama koje to žele“.Izvješća o rezultatima referenduma u državama sljednicama potvrdila sunedvojbenu volju većinu njihovih stanovnika za samostalnošću. 37Referendumskim odlukama uslijedile su državne odluke o samostalnostipojedinih država. Hrvatska i Slovenija proglasile su svoju samostalnost 25. lipnja1991. 38 Ove će dvije odluke imati znakovitog utjecaja na daljnju radikalizacijuodnosa u procesima evoluiranja jugoslavenske krize. 39 Jedan od ključnih događajau vrijeme raspada Jugoslavije bio je posjet Beogradu američkog državnog tajnikaJamesa Bakera u lipnju 1991. godine, koji je održao pojedinačne sastanke sdelegacijama svih republika, te Antom Markovićem, predsjednikom Saveznogizvršnog vijeća. 40 Baker je zagovarao jedinstvo Jugoslavije, ali je u isto vrijemebio protiv uporabe sile radi održanja tog jedinstva ili radi promjena republičkihgranica. Upozoravao je da bi jednostrani akti, napose Hrvatske i Slovenije,mogli izazvati katastrofu. Predlagao je rješenje jugoslavenske krize mirnimputem i prema načelima Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, uz punopoštivanje ljudskih i manjinskih prava. 41 Međutim, Baker nije uspio nagovoritiFranju Tuđmana ni Milana Kučana da odgode proglašenje neovisnosti i obje suzemlje to učinile 25., odnosno 26. lipnja 1991. godine. Međunarodna zajednica,pokušavajući utjecati na smirenje krize, utjecat će na odluku hrvatskog vodstva ostavljanju moratorija na spomenute ustavne odluke o suverenosti i samostalnostiRepublike Hrvatske, ali uz uvjet da se u tom tromjesečnom roku postigne novisporazum jugoslavenskih republika. Sadržaj je to Brijunske deklaracije iz srpnja1991. godine.U skladu s datumom proglašenja neovisnosti i činjenicom da su obje državepristale na tromjesečni moratorij/suspenziju svojih odluka, koji je istekao 8.listopada 1991., Arbitražna komisija zaključila je u svom Mišljenju br. 11 da seupravo taj dan uzima kao dan sukcesije tih dviju država. 42 U međunarodnopravnomsmislu smatra se da je toga dana svaka od njih stekla kvalitetu samostalne ineovisne države.37U Bosni i Hercegovini je na referendumsko pitanje o samostalnosti potvrdno odgovorilo 99,44%birača, u Hrvatskoj oko 93%, u Sloveniji 86%, u Makedoniji više od 95%, što su u svakom slučajuimpresivni postoci izražene volje za osamostaljenjima.38V. Zajednička deklaracija (Brijunska deklaracija od 7. srpnja 1991.), prema: Milardović, A.,Dokumenti o državnosti Republike Hrvatske, Alineja, Zagreb, 1992., str. 114.-117..39U Sloveniji samo dan nakon proglašenja nezavisnosti započinje agresija JNA, a vrlo će skoroeskalirati i kriza u Hrvatskoj u smjeru otvorenog agresorskog rata Srbije i Crne Gore potpomognute JNAna Republiku Hrvatsku.40Za opis tih tajnih razgovora v. u: Rudolf, D., Rat koji nismo htjeli, Hrvatska 1991, Nakladni zavodGlobus, Zagreb, 1999., str. 250.-259..41Degan, V.Đ., Hrvatska država u međunarodnoj zajednici, str. 218..42Što je u skladu s mišljenjima brojnih autora; v. primjerice stav Vesne Barić-Punde koja odlukeHrvatskoga sabora od 8. listopada smješta u kontekst sukcesije država, čime im, dakle daje konstitutivnopravno značenje, a nadnevak 8. listopada, sukladno međunarodnom ugovornom pravu o sukcesiji državanaziva „danom sukcesije“. V. više u: Barić-Punda, V., Hrvatska od samostalnosti i nezavisnosti domeđunarodnog priznanja, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 38, br. 4 (64), Split, 2001., str.341..590

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.U tom razdoblju JNA napušta Sloveniju i raspoređuje svoje snage u Hrvatskoji Bosni i Hercegovini. Napad na Hrvatsku počinje početkom srpnja osvajanjimazapadne Slavonije. JNA prodire iz Vojvodine u Baranju i napada Vukovar.Za razliku od drugih država bivše Jugoslavije, koje su samostalnost i suverenostproglašavale ustavnim aktima sui generis, Odluka o rezultatima republičkogreferenduma za utvrđenje statusa Bosne i Hercegovine od 6. ožujka 1992., zajednos Mišljenjima br. 1 i 4. Badinterove komisije prethodnom Odlukom o raspisivanjurepubličkog referenduma ima konstitutivno značenje u formiranju pune državnostiBiH. Time ona postaje punopravni subjekt međunarodnog prava, u vidu samostalnei suverene države. 43 Glavni udar agresije na Bosnu i Hercegovinu uslijedio je 7.ožujka 1992. godine.Makedonija je svoje pravo na neovisnost istakla 25. siječnja 1991., ali ju nijeproglasila prije objavljenog referenduma od 8. rujna 1991. Učinci referendumazabilježeni su u Ustavu Makedonije od 17. studenog 1991, koji je istog danastupio na snagu. Sukladno mišljenju Arbitražne komisije, taj se dan uzima kaodan sukcesije u odnosu na Makedoniju.Nešto različitim putem krenule su preostale dvije republike – Crna Gora iSrbija. Temeljem referendumskog izbora iz ožujka 1992., Crna Gora je zajedno sRepublikom Srbijom (koja nije imala organiziran referendum o samostalnosti) 27.travnja 1992. godine osnovala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 44 Prema mišljenjuKomisije, taj se dan u odnosu na SRJ smatra danom sukcesije. Tog su dana Srbijai Crna Gora usvojile svoj Ustav, a nadležna međunarodna tijela od tog dana uodnosu na bivšu Jugoslaviju upotrebljavaju upravo taj naziv (naglasak na „bivša“),potvrđujući na taj način da je proces raspada države SFRJ završen. 45Uzimajući u obzir sve navedeno, kao i stajališta međunarodnih organizacija osudbini SFRJ 46 , Arbitražna je komisija u Mišljenju br. 11. zaključila da je raspadSFRJ proces dezintegracije koji je trajao određeno vrijeme i da je završen 4. srpnja1992. godine. Međutim, neovisno o tom stavu iz Mišljenja 11, Degan primjericesmatra da bi, vodeći računa upravo o naputcima Komisije kao dan sukcesijetrebalo uzeti ne 4. srpnja, već 27. travanj 1992. – dan sukcesije Savezne RepublikeJugoslavije (Srbije i Crne Gore), ukazujući upravo na utvrđenje same Komisije dasu u tom trenutku i međunarodna tijela SFRJ nazivala „bivšom“, smatrajući tako43To potvrđuju i stavovi pravnih pisaca (Barić-Punda, Imamović, Čaušević, Degan), kao ikasnija međunarodnopravna judikatura, koja 6. ožujak 1992. određuje kao dan sukcesije za Bosnu iHercegovinu.44U ožujku 2002. godine predstavnici Savezne Republike Jugoslavije, Republike Srbije i RepublikeCrne Gore, potpisali su Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore, kojim se predvidjelo daSRJ ubuduće nosi naziv Srbija i Crna Gora. U veljači 2003. formirana je Državna zajednica Srbije i CrneGore utemeljena na ravnopravnosti svojih država članica. U svibnju 2006. Crnogorci na referendumuizabiru potpunu državnopravnu samostalnost. Na referendumsko pitanje: „Želite li da Republika CrnaGora bude neovisna država s punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?“, 55,5% birača odgovoriloje potvrdno.45V. više u: Degan, V.Đ., Hrvatska država u međunarodnoj zajednici, str. 45., bilj. 53..46Npr. rezolucije Vijeća sigurnosti 752 i 757 (1992.) ili Deklaraciju Europskog vijeća od 27. lipnja1992..591

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.da je njen proces raspada time okončan. 47Neovisno o točnom datumu, na području bivše Jugoslavije u to vrijeme većje bjesnio rat – najkrvaviji oružani sukob na prostoru Europe nakon Drugogsvjetskog rata, koji će u međunarodnopravnom smislu dovesti do velikih promjenau međunarodnim odnosima i u razvoju međunarodnog prava općenito, a posebicemeđunarodnog humanitarnog i međunarodnog kaznenog prava.4. Političke i povijesne pretpostavke stabilizacijeAnalize o proglašenju suverenosti republika bivše Jugoslavije pokazujuvelike razlike njihova povijesnog hoda u jugoslavenskoj krizi. Dakako da ovajrad ne može dublje sagledavati mnoge dimenzije i odrednice krize, no njezinasloženost, napose u prvoj polovici devedesetih, osim Sloveniji, drugim bivšimjugoslavenskim republikama nije davala mogućnost jačeg institucionalnogpribližavanja Europskoj Uniji. 48 Nakon uspješne obrane od velikosrpske agresije,postignute i značajnom potporom EEZ-a, 49 Hrvatska je temeljem tzv. Sarajevskogprimirja 2. siječnja 1992. godine 50 ipak bila pošteđena izravnih i opsežnih ratnihoperacija. No, stalne provokacije na rubu sukoba prema okupiranim područjima, iunatoč prisutnosti UN-ovih mirovnih snaga, izazovi krize u Bosni i Hercegovini,47V. više u: Degan, V.Đ., Hrvatska država u međunarodnoj zajednici, str. 99..48Nema sumnje da je čitava hrvatska politika tijekom devedesetih godina bila usmjerena punopravnomčlanstvu u Europsku uniju. To je već na utemeljiteljskoj sjednici Hrvatskog sabora iznio tada izabranpredsjednik ondašnjeg Predsjedništva Franjo Tuđman. O utemeljiteljskoj sjednici prvog višestranačkogsabora, 30. svibnja 1990. v. više u: Vukas, B. ml., Prvi višestranački Hrvatski sabor (30. svibnja 1990.) injegovi odjeci u riječkoj javnosti, Sv. Vid, Zbornik IX, str. 127.-148.. Pionirske sinteze hrvatske povijestivremena nakon stvaranja samostalne države i, bez obzira na razlike u njihovim interpretacijama ilivrednovanjima, uvijek ističu osnovnu intenciju hrvatske državne politike, kao nastojanje pristupanja EU.Tako primjerice Ivo Goldstein svoje poglavlje sinteze hrvatske povijesti naslovljava „Od višestranačja, ratai samostalnosti prema Evropi (1990.-2003.)“, naznačujući Europu kao osnovni nazivnik toga razdoblja. V.u: Goldstein, I., Hrvatska povijest, Novi liber, Zagreb, 2003., str. 371.-434..49Uloga EEZ-a, u stabilizaciji jugoslavenske krize bila je posebno značajna 1991., kada su njezinedržave članice međunarodnopravno priznale Sloveniju i Hrvatsku. O tomu v. npr. u: Vukas, B. ml.,Europska zajednica i Konferencija o Jugoslaviji u vremenu početaka internacionalizacije jugoslavenskekrize – posljednji pokušaj spašavanja jugoslavenske zajednice, Rijeka, god. IX, sv. 2, Rijeka, 2004., str.103.-109.; Miškulin, I., „Sladoled i sunce“ – promatračka misija Europske zajednice i Hrvatska 1991.-1995., Časopis za suvremenu povijest, br. 2, 2011., str. 299.-337.; Bekić, A., London i Bonn – dva polapolitike EEZ-a prema priznanju Republike Hrvatske, 1991. godine, Časopis za suvremenu povijest, br. 2,2011., str. 339.-366..50O Sarajevskom sporazumu o prekidu vatre i drugim međunarodnopravnim mehanizmima kolektivnihakcija Vijeća sigurnosti vezanih za zaustavljanje agresije JNA i Srbije i Crne Gore na Hrvatsku v. u:Degan, V.Đ., Međunarodno pravo, Pravni fakultet u Rijeci, Rijeka, 2000., str. 795.. Vijeće sigurnostije u svojim rezolucijama također pozivalo na poštivanje međunarodnog humanitarnog prava u situacijizaoštravanja sukoba. V. neke od takvih rezolucija, primjerice: rezolucije 713 od 25. rujna 1991., 721 od27. studenog 1991., 724 od 15. prosinca 1991., 743 od 21. veljače 1992. itd. Naime, tijekom 1992. i 1993.godine usvojeno je sedamdesetak rezolucija kojima se tražilo poštivanje Ženevskih konvencija o zaštitižrtava rata iz 1949. i dvaju Dopunskih protokola iz 1977., običajnih pravila humanitarnog prava i ljudskihprava, uz isticanje odgovornosti za njihove povrede. Izbjegavanje gonjenja i kažnjavanja počiniteljaratnih zločina, zločina protiv čovječnosti, teških povreda Ženevskih konvencija, zakona i običaja rata igenocida od strane zaraćenih strana, dovelo je do rezolucije 827 od 25. svibnja 1993., kojom je osnovanMeđunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju.592

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.pitanja gotovo milijun izbjeglica koje je Hrvatska u kasnijem razdoblju prihvatilaiz Bosne i Hercegovine, okupacija trećine geostrateški izrazito bitnog državnogpodručja, brojni tranzicijski procesi itd., nisu davali većeg izgleda bržem pristupanjuHrvatske Europskoj uniji. Prekretnička zbivanja bilježe se tek sredinom desetljeća,u godini 1995., na koja ćemo se sažeto osvrnuti.Zbivanja u Bosni i Hercegovini od 1992. godine poprimila su dramatičnaobilježja. Srpske snage koje su u to vrijeme nadzirale gotovo 70% područjanamjeravale su provesti i ujedinjenje tzv. Republike Srpske u Bosni i Hercegovini iRepublike Srpske Krajine u Hrvatskoj, s nakanom konačnog stvaranja velikosrpskogprojekta. Iako im je međunarodna zajednica nudila čak 53% teritorija, agresorskase ratna nastojanja nastavljaju u vidu pojedinačnih i skupnih djelovanja, kojaće kasnije oba haaška suda prihvatiti i proglasiti genocidnim. 51 Srpska vojskaosvojila je i UN-ove zaštićene enklave u Žepi i Goraždama, a zatim sredinomsrpnja 1995. i u Srebrenici, gdje je počinjen najveći ratni zločin protiv civilnogstanovništva u europskoj povijesti nakon Drugog svjetskog rata. Srbijanske snagepolitički predvođene predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karađićem ivojnim zapovjednikom, nekadašnjim visokim vojnim dužnosnikom propale JNA,a današnjim haaškim bjeguncem, Ratkom Mladićem, izigrali su sve dogovore okoUN-ovih zaštićenih zona te pobile oko 8 000 osoba, kako vojnika, tako i civila.Iako je za to imao na raspolaganju brojne vojne i političke mehanizme, ni UNnije uspio spriječiti taj zločin, a u tom kontekstu ne treba posebno naglašavatini neuspjeh brojnih diplomatskih mogućnosti zapadnih diplomacija, mehanizamaNATO saveza i tsl. 52Temeljem Splitskog sporazuma, nastavile su se i združene akcije Hrvatskevojske, Hrvatskog vijeća obrane i Armije Bosne i Hercegovine, koje su ipak dijelomoslabile ukupne vojno-strateške pozicije srbijanske okupacijske vojske nakon tzv.operacije „Ljeto 1994“, a u ljeto 1995. oslobođeni su dijelovi Hercegovine, kao iGlamoč i Grahovo. No, u opasnosti još jednog genocida prema modelu RadovanaKaradžića nalazio se Bihać.U Hrvatskoj se u svibnju 1995. izvela prva vojno-redarstvena operacija naziva„Bljesak“, kojom postrojbe MUP-a i HV oslobađaju područje Zapadne Slavonije,s Okučanima. Samo tri mjeseca kasnije, u novim, vrlo dinamičnim diplomatskimodnosima i neuspjelim nastojanjima međunarodne zajednice ka rehabilitaciji planaZ-4, vojno-redarstvenom akcijom širih razmjera pod nazivom „Oluja“ Hrvatskaje vojska, s policijskim snagama oslobodila više od 95% državnog teritorijaod srbijanske okupacije. Prostori Sjeverne Dalmacije s Kninom, središtem51Za pitanja pojedinačnih kaznenih odgovornosti v. primjerice presude protiv Radoslava Krstićaiz 2001. i 2004. (IT-98-33-A), Vidoja Blagojevića iz 2005. i 2007. (IT-02-60-T), Vujadina Popovića,Ljubiše Beare i Drage Nikolića (IT-05-88) iz lipnja 2010. (ovaj je postupak trenutno u žalbenoj fazi). Zapitanje državne odgovornosti za genocid v. Presudu Međunarodnog suda u slučaju primjene Konvencije osprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne gore) od 26. veljače2007.52O pitanjima jugoslavenske krize postoji već bogata bibliografija. O nekim diplomatskim pogledimavrlo važne britanske politike v. npr. u: Hodge, C., Velika Britanija i Balkan, DETECTA, Zagreb, 2007.593

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.velikosrpske pobune, i dijelovi UNPA područja Sjever i Jug stavljeni su podnadzor hrvatske vlasti. Akcija je imala i značenje likvidacije opsade Bihaća, jer jeizvedena i uz podršku Armije Bosne i Hercegovine i postrojbi HVO.I unatoč mnogim kritikama, nedavnom određenju Međunarodnog kaznenogad hoc tribunala za bivšu Jugoslaviju, kao i ondašnjoj suspenziji sviheurointegracijskih procesa Hrvatske (Studija o izvedivosti), koje su obrazlaganeoperacijom Oluja, njezino se značenje mora posebno naglasiti. Naime, Hrvatskaje do procesa sloma tzv. Krajine bila podijeljena na sjeverni i južni dio, što je upotpunosti onemogućavalo njezin gospodarski razvitak i bilo kakav napredak. Svihrvatski gradovi (uključujući i Zagreb) bili su na meti srbijanskog dalekometnogoružja, a s područja općina sa srpskom većinom, okupljenog u tzv. Krajinu, biloje protjerano oko 300 000 ljudi, koji su sada imali status izbjeglica i raseljenihosoba, bez mogućnosti povratka. Na području tzv. Krajine funkcionirala je vlast,koja nije priznavala legitiman hrvatski državno-pravni poredak.Sve ove činjenice treba imati u vidu kada se raspravlja o ovim zbivanjima,posebice u kontekstu najnovije judikature Međunarodnog kaznenog ad hoctribunala u Haagu, odnosno nedavne presude generalima Gotovini, Čermakui Markaču i počinjenih zločina. 53 Naime, Tribunal je ovu akciju ocijenio kao„zajednički zločinački pothvat za stvaranje etnički čistog hrvatskog područja,“ 54što je naišlo na nepodijeljenu kritiku hrvatske javnosti, političke i akademskezajednice. 55 Naime, radi se o, u međunarodnopravnoj kaznenoj znanosti, vrloosporavanom konceptu, prvenstveno zbog činjenice što ta teorija nije bila dijelommeđunarodnog običajnog prava u vrijeme počinjenja kaznenih djela koja se optuženicimastavljaju na teret. Ne smijemo, s tim u vezi, smetnuti s uma da je Izvješću glavnogtajnika Ujedinjenih naroda 56 prilikom osnivanja Tribunala naglašena nužnost danjegova nadležnost bude ograničena na pravila međunarodnog humanitarnogprava „which has beyond doubt become part of international customary law“,s obzirom na načelo nullum crimen sine lege. 57 Međutim, u praksi Tribunalanisu ponuđeni uvjerljivi dokazi da je zločinački pothvat čvrsto utemeljen nameđunarodnom običajnom pravu i implicitno potvrđen u njegovu Statutu. Vodećio tome računa, nameće se zaključak da je stvaranjem tog oblika odgovornostiu njegovoj praksi prekršeno načelo zakonitosti, kao jedno od temeljnih načela53Ovaj je rad dovršen početkom svibnja 2011., nepuna dva mjeseca nakon objavljivanja presude.54V. presudu protiv Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača (IT-06-90-T od 15. travnja2011.), posebice par. 1948-1965 i dio 6.2 presude (par. 1966-2321).55V. primjerice Studiju o zajedničkom zločinačkom pothvatu u: Bojanić, I.; Derenčinović, D.;Horvatić, Ž.; Krapac, D.; Seršić, M., Teorija zajedničkog zločinačkog pothvata i međunarodno kaznenopravo – Izazovi i kontroverze, Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Zagreb, 2007..56V. Izvješće Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, S/257074, od 3. svibnja 1993., par. 34 (dodatnonaglašavanje).57Kao dio međunarodnog običajnog prava Izvješće je navelo četiri Ženevske konvencije o zaštiti žrtavarata iz 1949.; Hašku konvenciju o poštivanju zakona i običaja rata na kopnu i njoj priključene propiseiz 1907.; Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju, zločina genocida iz 1948. te Statut Međunarodnogvojnog suda iz 1945. godine.594

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.suvremenog međunarodnog kaznenog prava. 58Spomenuta politička zbivanja otvorila su prostor stabilizaciji, mirovnojkonferenciji nedalekog Daytona, koja će, krajem 1995. godine rezultiratipostignućem Mirovnog ugovora za Bosnu i Hercegovinu, čime će prostorjugoistočne Europe ući u potpuno novu realnost, koja će istodobno otvoriti imogućnost dugoročnije stabilizacije. Ona će se naknadno realizirati kroz nekolikobilateralnih ugovora (v. dalje), a kasnije i snažnijih inicijativa Europske unije.Nažalost, Hrvatska je propustila prilike uključenja u tadašnje vodeće integracijskestrukture srednjeeuropskih država, koje su bile u postupku približavanjapunopravnom članstvu u Europskoj uniji i NATO-u, poput CEFTE (1993. godine),PHARE-programa, Višegradske skupine, programa „Partnerstvo za mir“ i dr.Vrijeme je to rađanja i drugih inicijativa za suradnju u jugoistočnoj Europi, kakvaje primjerice Inicijativa za suradnju u Jugoistočnoj Europi (SECI) 59 . Značajankorak na putu prema bitnijoj recepciji europskih standarda svakako je ulazak RHu punopravno članstvo Vijeća Europe, 7. studenog 1996..Daljnje pretpostavke intenziviranja odnosa Europske unije prema državamabivše Jugoslavije (osim Slovenije) stvorene su na prijelazu tisućljeća. Nakonnovog rata, kojeg je Srbija na samom kraju stoljeća vodila protiv albanskognaroda na Kosovu, NATO je u svojoj intervenciji 1999. godine izvršio temeljnepretpostavke za procese koji su trebali voditi demokratizaciji i pacifikaciji Srbije,kao osobitom čimbeniku stabilnosti u jugoistočnoj Europi, iako će Milošević bitipolitički likvidiran tek u listopadu 2000. godine.Sam prijelaz desetljeća označio je i nove promjene koje su vodile premaizmijenjenim dimenzijama odnosa i u drugim državama prostora bivšihjugoslavenskih republika. Hrvatska se u godinama nakon državnog oslobođenjanalazila u svojevrsnoj izolaciji, 60 ponajprije zbog nezadovoljstva dijela58V. više u: Bojanić, I.; Derenčinović, D.; Horvatić, Ž.; Krapac, D.; Seršić, M., Teorija zajedničkogzločinačkog pothvata i međunarodno kazneno pravo – Izazovi i kontroverze, str. 100..59Southest European Cooperation Initiative osnovana je u Beču 1995., a u njoj sudjeluju Albanija,Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Grčka, Mađarska, Makedonija, Moldavija, Rumunjska,Srbija, Slovenija i Turska. Ova integracija ima za cilj napore u borbi protiv organiziranog kriminaliteta,pa su u tu svrhu osnovani i neki međudržavni mehanizmi, a postoji i institucionalna suradnja s drugimmeđunarodnim organizacijama, kakve su primjerice INTERPOL, EUROPOL i sl. Ova Inicijativa, kako jevidljivo, okuplja države čija je pozicija o odnosu prema Uniji bila znatno različita, od država koje su još1. svibnja 2004. godine postale punopravne članice Unije (Slovenija, Mađarska), pa do država koje danasimaju i „poseban status kandidata“ – Albanija.60Degan tu izolaciju definira institutom retorzije. On navodi kako „Europska unija mjerama retorzijemože djelotvorno uzvratiti na ponašanje države za koju smatra da nije izvršila sve preuzete ugovorne obvezeili dana obećanja… Takav je npr. današnji (radilo se o 1999. godini - op. B.V. i S.F.G.) položaj Hrvatskekojoj Europska unija uskraćuje odobrenje PHARE Programa i sklapanje ugovora o asocijaciji, a NATO jojuskraćuje primanje u program „Partnerstvo za mir“.“. V. više u: Degan, V.Đ., Međunarodno pravo, str. 814..Neki tadašnji diplomatski dužnosnici, mnogi tada oporbeni političari u Hrvatskoj, skupine intelektualaca,ali i znanstvenika, pa i povjesničara (u kasnijim radovima) osobito su kritizirali stil vladavine predsjednikaTuđmana. Neki su čak išli toliko daleko da su ga uspoređivali s Titovim režimom, koji radi svoje naglašenerepresivnosti i značajnog suspendiranja ljudskih prava teško možemo uspoređivati s vremenima vlastipredsjednika Tuđmana. Tuđmanu se je najčešće zamjerao stil vladanja, koji, primjerice Ivo Goldsteinnaziva „kultom ličnosti“, koji je po njemu bio izraz anakronih shvaćanja institucije državnog poglavara.To je djelomično i dovelo do deformacije polupredsjedničkog sustava, koji je rad Vlade i Sabora vezao595

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.međunarodne zajednice demokratskim standardima, razvitkom temeljnihdržavnih institucija, te nekim koncepcijama bilateralnih odnosa s europskim imeđunarodnim institucijama. Osnovni razlozi takvih trendova bili su svakakosvojevrsna insuficijentnost hrvatskih demokratskih mehanizama i tradicije, mnogitranzicijski izazovi i vrlo složeni i specifični problemi kao izravna posljedica rata.Smrt Franje Tuđmana u prosincu 1999., te redoviti parlamentarni i izvanrednipredsjednički izbori s početka 2000. bitno će izmijeniti i naglo ubrzati Hrvatskeodnose s institucijama Europske unije, sukladno njezinim osnovnim ciljevima zapunopravnim članstvom.Prijelaz desetljeća označava i trendove blagog napretka razvitka demokracije uBosni i Hercegovini, iako i nova vlast uspostavljena izborima nije uspjela riješitiglavne izazove provedbe temeljnih načela Mirovnog ugovora.Crna Gora u tom vremenu naglašenije preispituje svoje institucionalne vezesa Srbijom (u okviru SR Jugoslavije), nastojeći graditi donekle autonomnijupolitiku od Srbije. To pokazuju i novi iskoraci u odnosima s Hrvatskom i Bosnomi Hercegovinom.Makedonija se uz mnoge izazove svoje unutarnje i vanjske politike ipaknastoji približiti euroatlanskim strukturama, i unatoč nekim diplomatskimnedosljednostima (npr. međunarodno priznanje Tajvana). Novi su izazovi unutarnjepolitike vezani i za probleme položaja albanske manjine. Ti će nesporazumipoprimiti i odlike sporadičnog oružanog sukoba, koje će uspjeti riješiti Ohridskisporazum iz 2001. godine. Dok su međunarodni odnosi s Bugarskom i Srbijomstabilizirani, oni s Grčkom, od 1991. godine pokazuju znakove napetosti, popitanju uporabe makedonskog imena, kojeg Grčka i dalje ne priznaje.5. Izazovi europskog integriranja bivšihjugoslavenskih republikaKriteriji za punopravnim članstvom u Europskoj uniji država sljednica bivšeJugoslavije u osnovnom su smislu jednaki za sve države kandidate u fazama ranijihproširenja. To su poglavito pravni, gospodarski i administrativni kriteriji, koji supretpostavka usuglašavanja nacionalnih pravnih sustava s pravnom stečevinomza dominaciju predsjednika Republike. Goldstein tako ulogu Sabora uspoređuje čak s predstavničkimtijelima monarhijskih država. Goldstein, I. Hrvatska povijest, str. 371.-434.. Složenost i preplet političkihinteresa bili su, uz navedene kritike, i razlozi brojnim nesporazumima s dominantnim predstavnicimameđunarodne zajednice, npr. sastanci s američkom državnom tajnicom Madaleine Albright u rujnu 1998.i sl. Vrlo složeni tranzicijski izazovi, ratno i poratno ozračje, nepostojanje značajnijih tradicija građanskodemokratskogdruštva te pojedini nedemokratski postupci segmenata vladajuće garniture, imali su svojegaodjeka i na ostale sadržaje bremenitih devedesetih godina u Hrvatskoj. U tom kontekstu možemo navoditi ineadekvatno funkcioniranje demokratskih standarda, slobode medija, radnička prava i sl. Kritičke stavoveo Tuđmanovoj vlasti i općim političkim odrednicama hrvatskih tranzicijskih izazova dijele i mnogi drugirecentni analitičari. V. primjerice u: Blažević, R., Karizma – politička vlast i karizmatske ličnosti, Pravnifakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2006., str. 268. i dalje; Lalović, D., O totalitarnim značajkamahrvatske države 1990. – 1997., Politička misao, Zagreb, 2000., god. 37, br. 1., str. 188.-204.. No prisutnasu i sve brojnija stajališta koja nastoje revalorizirati ulogu predsjednika Tuđmana i njegova vremena, snastojanjima izlaganja cjelovitijeg povijesnog konteksta, o čemu će se nedvojbeno i nadalje pisati.596

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.Unije, poput primjerice Kopenhaških kriterija.No, poradi svih naznačenih razloga, posebnih procesa tranzicije, koja je zarazliku od ostalih država članica bila obilježena ratnom agresijom Srbije i CrneGore na gotovo sve susjedne države (osim Makedonije) te mnogim drugimizazovima sigurnosti, čija je povijesna, pa i civilizacijska geneza znatno različitaod država srednjeeuropskog kruga, države s prostora bivše Jugoslavije imale su ineke posebne kriterije, ciljane ka stabilizaciji i smanjenju ugrožavanja temeljnihelemenata europske sigurnosti.Europska Unija je po uzoru na svoje uobičajene mehanizme proširenjasukladno regionalnim koncepcijama (npr. Španjolska i Portugal) već 1998. i 1999.koncipirala specifičnu političku strategiju stabilizacije i pridruživanja državabivše Jugoslavije. To je područje označeno izrazom „Zapadni Balkan“. Iako jetakva koncepcija u početku naišla na značajan otpor mnogih država ili pojedinihpolitičkih skupina i elita u pojedinim državama, s naše distance ipak je jasno da jeovakva politička koncepcija otvarala individualan pristup svakoj od država, kojesu istakle svoju kandidaturu za punopravno članstvo u Uniji, vrednujući njezinaindividualna postignuća, kako u usklađivanju svog pravnog i gospodarskogsustava s europskom pravnom baštinom, tako i u pogledu prihvaćanja i provedbespecifičnih uvjeta, koji su im postavljeni. Dakako da pojam „Zapadni Balkan“ ukulturnom, povijesnom, civilizacijskom, pa i političkom smislu ne može egzistiratisamostalno, no u pragmatičnom je smislu ipak načelno postao prihvatljivim. 615.1. Zaštita manjinaDezintegracijski procesi devedesetih na području cijele bivše Jugoslavije, iprije njena raspada, a kasnije i na području njenih sljednica, otvorili su pitanjepravnog i faktičnog položaja brojnih i različitih manjina u državama sljednicama.Ovaj je problem dodatno naglašen zbog oružanog sukoba, koji u mnogimsegmentima sadrži upravo oznaku „etničkog“, „vjerskog“ i/ili „nacionalnog“, kaospecifične odrednice manjinskih definicija. Pokazalo se, naime, da se sukobi urazličitim kulturnim krugovima i epohama često odvijaju po istom uzorku, štosvakako pruža više izgleda za njihovo rješavanje i za razvoj politike preventivnezaštite manjina. U znanstvenoj teoriji postoji tzv. „model dobre prakse“, koji setemelji na „uspješnom“ suživotu – privikavanju različitih skupina jednih na druge,gdje svaka čuva svoje identitete, ali se istodobno prilagođava novim uvjetima inesmetano razvija interetničke veze.U posljednjih dvadesetak godina prava manjina se iznova afirmiraju ne samou državama sljednicama bivše Jugoslavije, već – nužno je naglasiti – i u širim61Zanimljiv je primjerice podatak kako je dio hrvatskih vlasti nakon 2000. (okupljen ponajvišeoko SDP-a i HSLS-a) nastojao na sastanke koji su se tijekom 2000. godine trebali održavati u Zagrebupozvati i diplomatske dužnosnike Bugarske, Rumunjske, Slovačke, kako bi se izbjegle konotacije nekihposebnijih odnosa mogućih obnova ekskluzivnih veza država proisteklih iz raspada bivše Jugoslavije.Za takav koncept, međutim, ondašnji predsjednik Republike Stjepan Mesić i neke manje stranke izvladajuće koalicije nisu imali osobiti senzibilitet. O tomu neke dokumente navodi tadašnji potpredsjednikHrvatskoga sabora dr. Zdravko Tomac u više svojih memoarskih i publicističkih analiza.597

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.europskim okvirima. 62 Zaštita manjina europskih država, pa tako i svih državasljednica prvenstveno se ostvaruje kroz aktivnosti Vijeća Europe. Sve su sljednicedanas članice te organizacije. 63 Osnovni dokumenti koji u okviru Vijeća Europeuređuju zaštitu manjina jesu Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina 64i Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima. 65Iako, prvenstveno zbog oružanog sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, možedjelovati zbunjujuće – države sljednice (ali i ostale bivše socijalističke zemlje)su zemlje s relativno dobrom pravnom uređenošću zaštite manjina (što naravno,i na žalost, ne znači i s pohvalnim faktičnim stanjem). Razlozi za to su višestruki– „eksplozija“ novih manjina do koje je došlo uslijed raspada velikih višeetničkihi višenacionalnih federacija i nastanka novih država, probuđena samosvijestmanjina, političko „sakupljanje bodova“ kroz korištenje manjinskog pitanjau borbama za vlast, a posebice činjenica da je jamčenje i poštivanje temeljnihmanjinskih prava bio jedan od uvjeta za priznanje suverenosti novih sljednica.Kroz primjer sljednica bivše Jugoslavije – i dodatan uvjet za ulazak u Europskuuniju.Ustav Republike Hrvatske jamči pravo na ravnopravnost svojim državljanimapripadnicima nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova,Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca,Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanacai drugima, u skladu s demokratskim normama UN-a i zemalja slobodnoga svijeta(v. preambulu Ustava). Pravni okvir zaštite nacionalnih manjina, pored Ustava,62S jedne strane primjećuje se, što je svakako pohvalno, zatiranje etno-nacionalističkih režima na tzv.trusnim ekonomsko-socio-političkim područjima, kao i pokušaji stabilizacije, ali razvoj u posljednjimgodinama ukazuje, na žalost, i na širenje ksenofobije i jačanje desnijih stavova u zemljama zapadneEurope. Takvi stavovi polaze od propagiranja uvjerenja da manjine pogoršavaju probleme društva, štonesumnjivo pogoduje ksenofobičnom ozračju i može (nerijetko) biti posljedica krinke demokratsketolerancije ekstremnih skupina krajnje desnice ustavnoga luka.63Države su sljedećim redom postajale članice Vijeća Europe: Slovenija 14. svibnja 1993., Makedonija9. studenog 1995., Hrvatska 6. studenog 1996., Bosna i Hercegovina 24. travnja 2002., Srbija 3. travnja2003. te posljednja (ujedno i najmlađa članica te organizacije) Crna Gora 11. svibnja 2007..64Radi se o regionalnom dokumentu usvojenom 1995. godine, prvom višestranom, obvezujućeminstrumentu zakonodavnog karaktera namijenjenom zaštiti nacionalnih manjina uopće. Možemo gapromatrati kao rezultat međunarodnih napora u zaštiti pripadnika nacionalnih manjina, u vrijeme koje sepreklapa s trenutkom raspada velikih europskih federacija početkom devedesetih. Zbog otvorenog sukobana području bivše Jugoslavije u to vrijeme, radi se o razdoblju u kojem je međunarodna zajednica imalaprilike svjedočiti upravo utjecaju manjinsko-većinskih, nacionalno-etničko-religijskih i inih odnosa namir i sigurnost, ne samo unutar granice valom sukoba zahvaćenih država, već i diljem Europe. Načela oveKonvencije definiraju određene ciljeve koje države stranke nastoje slijediti, prvenstveno kroz usvajanjeodgovarajućih zakona i vladine politike na nacionalnoj razini. Konvencija predviđa specifičan nadzornimehanizam: Odbor ministara Vijeća Europe, potpomognut Savjetodavnim odborom – tijelom sastavljenimod 12-18 stručnjaka, ocjenjuje ustrajnost mjera za zaštitu nacionalnih manjina u svjetlu izvješća koja imzemlje stranke redovito dostavljaju.65Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima usvojena je 1992. godine s glavnimciljem zaštite manjinskih jezika i priznanja prava na uporabu regionalnih i manjinskih jezika u javnom iprivatnom životu radi utjelovljenja načela koje države trebaju poštivati. Poveljom se predlažu konkretnemjere za ostvarenje predviđenih ciljeva na području obrazovanja, sudstva, uprave i javnih službi, medija,kulturnog i društvenog života te gospodarstva. I ovaj dokument, kao i prethodno navedeni, predviđanadzorni mehanizam primjene kroz izvješća stranaka.598

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.obuhvaća i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, 66 Zakon o uporabijezika i pisma nacionalnih manjina te Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku ipismu nacionalnih manjina. 67Slovenija u svom Ustavu spominje prava i zaštitu autohtonih talijanskihi mađarskih narodnih zajednica (v. članak 64. Ustava), 68 kao i poseban status iprava romske zajednice (v. članak 65. Ustava). 69 Tim se odredbama pridodaje iZakon o etničkim zajednicama koje imaju samoupravu iz 1994., u kojem se pravona samoupravu priznaje pripadnicima talijanske i mađarske manjine. Pripadnicihrvatske, srpske, muslimanske i ostalih manjina s područja bivše Jugoslavije, kojesu relativno brojne, nisu priznate i ne uživaju nikakva posebna manjinska prava.Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV. Općeg okvirnog sporazuma za Bosnui Hercegovinu sadrži Ustav BiH) 70 spominje samo tri konstitutivna naroda(Hrvate, Bošnjake i Srbe), a osobe koje pripadaju nacionalnim manjinama naziva„ostalima“. Međutim, taj se propust ispravlja Zakonom o zaštiti pripadnikanacionalnih manjina iz 2003., koji nabraja 17 nacionalnih manjina. 71Ustav Republike Makedonije priznaje prava pripadnicima albanskog, turskog,vlaškog, srpskog, romskog, bošnjačkog, ali i drugih naroda. 72 Usto, makedonskiUstav predviđa i osnivanje Odbora za odnose među zajednicama. 7366Ovaj je Zakon zamijenio prijašnji Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkihili nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj iz 1991. godine. Potonji je stupio na snagu2002. godine, ali su izmjene 2010. godine izazvale polemike u javnosti. Mislimo ovdje prvenstveno naodredbu članka 20., koja pripadnicima manjina jamči pravo na zastupljenost u predstavničkim tijelimajedinica lokalne i regionalne samouprave (Narodne novine, 155/2002, 47/2010 i 80/2010).67Za oba Zakona v. u: Narodne novine, 51/2000, 56/2000.68Zamjetno je da se u prijevodu na engleski jezik koristi izraz „national communities“, što se možeprevesti kao nacionalne zajednice, što bi onda bilo u duhu Okvirne konvencije, ali sam izvornik slovenskogustava koristi termine „narodne skupnosti“ (za oznaku talijanske i mađarske manjine), odnosno „romskeskupnosti“ za oznaku romske manjine, što podlogu nalazi u nekim prije prihvaćenim nacionalnimpropisima, v. sljedeću bilješku.69Kako je prema popisu stanovništva iz 1991. godine vidljivo da je u to vrijeme na području Sloveniježivjelo 2,76 % Hrvata, 2,44 % Srba, 1,37 % Muslimana itd., a tek 0,43 % Mađara, 0,18 % Talijana i0,12 % Roma, ove su odredbe Ustava posebno zanimljive. Može se to podvući pod činjenicu da je još1982. godine u Sloveniji donijet Zakon o ostvarivanju posebnih prava pripadnika talijanske i mađarskenarodnosti na području odgoja obrazovanja (otuda i termin narodnosti, koji je bio karakterističan za bivšuSFRJ, pa tako i za Socijalističku Republiku Sloveniju onog vremena). Kako su u to vrijeme pripadniciostalih neslovenačkih naroda (Hrvati, Srbi, Muslimani itd.) bili pripadnici nekog od konstitutivnih narodabivše SFRJ, tako toj odredbi možemo pronaći opravdanje u 1991., ali ne i u 2011..70Za tekst Daytonskog sporazuma v. primjerice u: Čaušević, Dž., Pravno-politički razvitak Bosnei Hercegovine – dokumenti sa komentarima, Editio Iuristica, Sarajevo, 2005., str. 515. i dalje. Službenitekst na hrvatskom jeziku priredio Božidar Bakotić i Hajdi Vidić, Pravni fakultet u Zagrebu, 1998..71Albanci, Crnogorci, Česi, Talijani, Židovi, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji,Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci, Ukrajinci i drugih koji pripadaju ni jednom od tri konstitutivnanaroda, a sačinjavaju je ljudi istog ili sličnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, običaja, vjerovanja,jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne povijesne i druge odlike.72Ovakva podjela odgovara statističkim podacima popisa stanovništva iz 2002. godine. Uz 64,2% Makedonaca, u Makedoniji živi 25,2 % Albanaca, 3,9 % Turaka, 2,7 % Roma, 1,8 % Srba, 0,8 %Bošnjaka, 0,5 % Vlaha i oko 1 % ostalih.73Odbor čini 19 članova od kojih su 7 iz redova Makedonaca i Albanaca u Skupštini, i po 1 pripadnikTuraka, Vlaha, Roma, Srba i Bošnjaka (v. članak 78. Ustava).599

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.Crna Gora svojim Ustavom iz 2007. priznaje postojanje nacionalnih manjina:Srba, Bošnjaka, Albanaca, Muslimana, Hrvata i drugih, a uz uvođenje službenogcrnogorskog jezika, po prvi puta u povijesti, Ustav manjinske jezike (srpski,bosanski, albanski i hrvatski) priznaje kao jezike u službenoj uporabi u Crnoj Gori(v. članak 13. Ustava). Sukladno rezoluciji Odbora ministara, radi se o dokumentukoji na dobar način reflektira načela iz Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnihmanjina. Ustav Republike Srbije ne navodi popis nacionalnih manjina, ali sadržiopćenitu odredbu o zaštiti nacionalnih manjina, s ciljem jamčenja posebnezaštite nacionalnim manjinama radi ostvarivanja njihove potpune ravnopravnostii očuvanja njihova identiteta (članak 14. Ustava), kao i detaljne odredbe omanjinskim pravima unutar Dijela II Ustava (između ostalih, posebice članci75.-81.). Legislativni okviri država sljednica većinom se smatraju pozitivnimi prikladnim, ali s druge strane, i nedovoljno primijenjenim u praksi. Tako se,primjerice, u postupcima nadzora primjene europskih konvencija za zaštitu manjina,pohvaljuju instrumenti unutar nacionalnih zakonodavstava, 74 napori usmjereni kameđunacionalnom i međuetničkom dijalogu koji se nastoji provesti, a posebicenapori ka socijalnom, zdravstvenom i edukacijskom zbrinjavanju Roma, 75 kao ipomaci na širem području obrazovanja na jezicima nacionalnih manjina.Međutim, pitanja koja ostaju otvorena i problemi s kojima se suočavaju svesljednice jesu vrlo slični: daljnje snažnije i konkretnije poticanje međuetničke imeđunacionalne suradnje, jačanje uloge vlasti, ali posebice i medija u promicanjuozračja snošljivosti, promicanje jezika i izobrazbe nacionalnih manjina nanjihovim manjinskim jezicima, sprečavanje segregacije romske djece u školama, 76sprečavanje nasilja temeljenog na nacionalnom predznaku, netolerancije iksenofobije, uključujući ovdje i nasilje prema pripadnicima manjina, pravičnezastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima itd.Na kraju ove sažete analize može se zaključiti da problem manjina i njihovepravne uređenosti, zbog različitih pristupa i različitih definiranja, odnosnonedostatka definicije, nije i ne može biti jednoznačan; može se svesti na višepitanja na koje ne postoje isti odgovori niti istovrstan pravni okvir zaštite u74Primjerice, u Republici Hrvatskoj već spomenuti Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kaoi odredbe kaznenog zakonodavstva koje se odnose na zabranu diskriminacije temeljene na nacionalnoj imanjinskoj osnovi; u Sloveniji Zakon o jednakom postupanju iz 2004. i Vijeće za provedbu istoga, kaoi određene odluke Ustavnog suda u pravcu priznanja i proširenja prava manjina; u Bosni i HercegoviniZakon o zaštiti prava osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama iz 2003. (izmijenjen 2005.); u SrbijiZakon o zabrani diskriminacije i Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina iz 2009. i pojedineodredbe novog Kaznenog zakona, koji također sadrži nekoliko značajnih odredbi koje se odnose na zabranudiskriminacije. U pojedinim sljednicama usvojeni su posebni Zakoni o zabrani (suzbijanju) diskriminacijeu cilju harmonizacije nacionalnih zakonodavstava sa zakonodavstvom Europske unije (Hrvatska 2008.,Bosna i Hercegovina i Srbija 2009., Makedonija i Crna Gora 2010.).75U Budimpešti su 2003. godine predstavnici zemalja Istočne Europe, uključujući Hrvatsku,Makedoniju, Srbiju i Crnu Goru najavili svoju namjeru pokretanja Desetljeća Roma 2005.-2015., u okvirukoje su izrađene Nacionalne strategije za Rome.76Poseban osvrt u najnovijem Savjetodavnom mišljenju za Republiku Hrvatsku iz svibnja 2010. danje u odnosu na presudu Europskog suda za ljudska prava iz ožujka 2010. u predmetu Oršuš i drugi protivHrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, a segregacija romske djece se posebice spominje i uRezoluciji Vijeća ministara za Sloveniju iz 2006. godine.600

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.različitim državama. Pitanja polaze od toga priznaje li se u određenoj državi uopćepostojanje manjina, ako da – kako se one definiraju, koja im se prava priznaju,postoje li i kakvi su mehanizmi nadzora, odnosno ostvarivanja prava itd. Čak iu okružju dobrih normativnih okvira, kakvi postoje u pravnim sustavima državasljednica stvarna situacija ovisi o mnogim izvanjskim faktorima i uvjetima. Diotih uvjeta ovisi o objektivnim okolnostima, ali oni su i posljedica predrasuda i toposebno prema nekim manjinama. Diskriminacija nacionalnih manjina zna bitimnogo teža ako je provode pojedini segmenti društva (pojedinci, grupe, pokreti,stranke), a ne države. Sama država može čak i stvoriti pozitivan okvir za rješavanjemanjinskih problema, ali ako to ne korespondira s isto tako pozitivnom situacijomu društvu, ako u društvu dotične države nema te pozitivne atmosfere, stvara seklima netolerancije unutar koje ni pripadnici nacionalnih manjina nisu skloni„konzumirati“ prava koja im osigurava državno zakonodavstvo i međunarodnekonvencije.5.2. Suradnja s Međunarodnim sudom za ratne zločine u bivšojJugoslavijiMeđunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju prvi je međunarodnikazneni sud osnovan rezolucijom Vijeća sigurnosti uopće 77 i prvi „nasljednik“međunarodnih kaznenih sudova u Nürnbergu i Tokiju. Tribunal je osnovan1993. godine u jeku najžešćeg oružanog sukoba na europskom tlu nakon Drugogsvjetskog rata, a vezanog upravo za raspad bivše Jugoslavije. Propagiranje bratstvai jedinstva jugoslavenskih naroda i narodnosti (kao bitne socio-političke odrednicebivše specifične ideologije jugoslavenske države) preraslo je u otvorenu oružanu(dotad zatomljenu) vjersko-etničku netrpeljivost.Nasljeđe krvavog oružanog sukoba bitno je ne samo radi ustanovljenja prvogad hoc međunarodnog kaznenog tribunala s nadležnošću kažnjavanja najtežihzločina proizašlih iz povreda humanitarnog prava, već i radi daljnjeg usmjeravanjapoložaja sljednica bivše Jugoslavije u međunarodnoj zajednici. Buduća suradnja iprocesi (re)integriranja nezaobilazno se vezuju uz suradnju država s Tribunalom.Naime, suradnja s njime jedan je od preduvjeta ulaska pojedinih država uEuropsku uniju, što jest polaznica ovog rada i čemu autori nastoje pridati glavninupozornosti, ali je radi lakše kronologije razvoja i naglašavanja značaja Tribunala,nužno dati jedan kraći, letimičan prikaz njegova djelovanja.Osnovna namjera prilikom ustanovljavanja Tribunala bila je privesti pravdipojedince odgovorne za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava usukobu u bivšoj Jugoslaviji, kako bi se na taj način odvratilo od budućih kršenja idoprinijelo ponovnoj uspostavi mira i sigurnosti na tome području.Povrede međunarodnog humanitarnog prava počinjene na području bivše77Aktivnost Vijeća sigurnost u tom pravcu temeljena je na njegovim ovlastima koja izviru iz GlaveVII.. Povelje Ujedinjenih naroda. Tribunal je osnovan rezolucijom 827 od 25. svibnja 1993.. Povijesnaironija uredila je osnivanje Tribunala upravo na dan koji se godinama prije (od 1957.) na prostoru bivšeJugoslavije slavio kao Dan mladosti – propagiranje lika i djela Josipa Broza Tita.601

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.Jugoslavije od 1991. godine, na koje se nadležnost Tribunala proteže, podijeljenesu na: teška kršenja Ženevskih konvencija iz 1949. godine; kršenja zakona iobičaja rata; genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene protiv civila, neovisnoo karakteru sukoba. 78Vremenska nadležnost obuhvaća razdoblje koje započinje 1. siječnja 1991.godine, bez naznake do kada ta vremenska nadležnost traje. O završetku radaTribunala naknadno je odlučilo Vijeće sigurnosti. Sukladno prvoj strategiji, sveistrage su se trebale završiti do kraja 2004. godine, svi prvostupanjski postupci suse morali dovršiti do kraja 2008. godine, a sve odluke po žalbama su trebale bitidonijete do kraja 2010. godine, kada je Tribunal trebao konačno prestati postojati. 79Međutim, kako je taj plan značajno premašen, (vjerojatno) konačna odluka onjegovu raspuštanju donijeta je krajem 2010. godine. 80 Tribunal će prestati s radomkrajem 2014. godine, ali će se ugasiti na vrlo specifičan način. Naime, u srpnju2013. Tribunal će dobiti rezidualni karakter 81 u vidu ad hoc tijela UN-a, s istimovlastima i pravilima kao i postojeći Tribunal, s istim tijelima (Tajništvo, Sudskavijeća i Tužiteljstvo), ali sa značajnim smanjenjem osobnih kapaciteta. Rezidualnimehanizam uspostavlja se na vrijeme od četiri godine, s daljnjim produživanjimaod dvije godine, do kraja izvršenja zadataka rezidualnog mehanizma.Stavovi o radu Tribunala podijeljeni su od njegovih početaka, a ni povijesnaretrospektiva njegova djelovanja, za pretpostaviti je, neće biti ujednačena.Tribunal je i žestoko kritiziran i zdušno branjen i hvaljen; ponekad i ponegdje sena suradnju s njime gledalo kao na veliki ustupak državnih politika i podilaženjemeđunarodnoj zajednici. Većina kritika bila je usmjerena ka nedovoljnom brojuuhićenja i sporosti suđenja. Tijekom početnih godina rada Tribunala, velik brojoptuženih u bijegu i mali broj pritvorenika prijetili su čak i onemogućenjemdjelovanja Tribunala. Do sredine 1997. godine više od 50 optuženika se nalazilou bijegu (prema službenim statistikama Tribunala – uglavnom u Srbiji i dijeluBosne i Hercegovine pod nadzorom Srba, a sveukupno su osmorica osumnjičenihu to vrijeme bili pritvoreni).Razlog toj prvobitnoj sporosti leži u činjenici da Tribunal nema nikakav nadzornad postupcima uhićenja, nema vlastite policijske snage, već se u potpunostioslanja na suradnju i dobru volju država. Tijekom godina države su izražavalerazličit stupanj spremnosti na suradnju s njime. Službene statistike Tribunalanavode Srbiju i Crnu Goru, entitet Republike Srpske u okviru Bosne i Hercegovinei Hrvatsku kao zemlje koju su u određenim fazama odbijale suradnju, međutim,počevši od 2000. i političkih promjena u pojedinim zemljama, došlo je i do boljesuradnje s Tribunalom.78V. Statut Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju, članci 2.-5..79Rezolucijom Vijeća sigurnosti 1503 od 28. kolovoza 2003. godine postavljena je (prva) završnastrategija u radu Tribunala.80V. Rezoluciju Vijeća sigurnosti 10141 od 22. prosinca 2010. godine.81Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene tribunale odnosi se i na Međunarodni kaznenitribunal za Ruandu.602

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.Danas, nakon skoro dvadeset godina rada Tribunal ulazi u završnu fazu i zbrajarezultate. Postupao je temeljem više od 160 optužnica, preko 125 postupaka jeveć završeno, osuđeno je više od 60 pojedinaca, od kojih je više od polovice većizdržalo dosuđenu kaznu, trenutno je u tijeku još 36 postupaka, 13 postupaka jeproslijeđeno domaćim sudovima itd. 82 Trenutno su samo dvojica optuženih i daljeu bijegu – Goran Hadžić (optužen za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona iobičaja ratovanja) i Ratko Mladić (optužen za genocid, zločine protiv čovječnostii kršenja zakona i običaja ratovanja).Nesporno je da će se analiza rada Tribunala nastaviti i nakon njegova službenazatvaranja i da će i dalje izazivati podijeljene stavove, u širokom rasponu od političkidirigiranog instrumenta do povijesnog zadovoljenja pravde za tisuće žrtava.Po pojedinim stavovima, Tribunal je trebao biti više od pukog međunarodnogkaznenog suda, a imao je i neprimjerenu ambiciju utvrđivanja povijesne istinekroz individualne odgovornosti počinitelja zločina (što nije bila njegova zadaća).Često se u iznošenju kritika naglašava „poštenost“ suđenja, posebice teritorijalnoetničkapripadnost kao matematičko-postotni (pred)uvjet pokretanja postupka predTribunalom. Preispitivanje takvog argumenta uvijek otvara mogućnost političkeinterpretacije, što jest specifična konstanta u radu Tribunala.S druge strane, čuju se i suprotni stavovi: da se velik doprinos Tribunala možesagledati upravo u neospornom utvrđivanju povijesnih činjenica, 83 kao dokazuda je efikasna i transparentna međunarodna pravda (ipak) moguća. U vrijemenjegova ustanovljenja izražavale su se ideje da će utvrđivanjem individualneodgovornosti i povijesne istine Tribunal pridonijeti pomirenju i održanju mira. Umeđunarodnopravnom smislu, valja ukazati i na impresivnu sudsku praksu kojunam ostavlja u naslijeđe, kao i arhiv, koji je zasigurno najbogatiji izvor daljnjihpovijesnih promišljanja i analiza, unatoč tome što će se vjerojatno uvijek postavljatipitanje njegove tajnosti i/ili objektivnosti. 84 Konačno, ne smije se zanemariti niuloga Tribunala kao specifičnog „prethodnika“ stalnog Međunarodnog kaznenogsuda te njegov izniman utjecaj na novu generaciju tzv. hibridnih kaznenihsudova.5.3. Izazovi regionalne suradnjeTemeljni izazov sigurnosti u jugoistočnoj Europi sredinom devedesetih godinabila je duboka kriza u Bosni i Hercegovini, te je njezino okončanje Mirovnimsporazumom nedaleko Daytona postalo osnovni znak stabilizacije ovih prostora.Daytonski sporazum, kao oblik multilateralnog mirovnog ugovora donekle je82Podaci iz travnja 2011., dostupni na: http://www.icty.org/x/file/Cases/keyfigures/key_figures_110117_bcs.pdf.83Prvostupanjska presuda Dušku Tadiću (od 7. svibnja 1997.), prvom osuđeniku pred Tribunalomposvetila je općem povijesnom i zemljopisnom kontekstu u kojem se odvijao sukob, raspadu Jugoslavijepo različitim segmentima i ulozi i transformaciji JNA u tom okružju, preko sedamdeset paragrafa (v. par.53-126).84V. više u: Turković, K., Povjesničari u potrazi za istinom o sukobima na prostoru bivše Jugoslavijeu svojstvu vještaka pred ICTY-em, Časopis za suvremenu povijest, god. 36, br. 1, 2004., str. 38.-39..603

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.omogućio kreaciju i poboljšanje hrvatsko-srpskih odnosa, te odnosa Srbije premaBosni i Hercegovini. O ovom je Sporazumu mnogo pisano, no poznati su trendovida zbog nejasnih kompromisnih načela koje je on utjelovio, izrazito složeneustavnopravne strukture bosanskohercegovačkih državnih i tzv. entitetskih telokalnih tijela vlasti, neučinkovitosti njihova funkcioniranja te velikih razlika upogledima i stavovima ključnih političkih čimbenika i tamošnjih elita, ali i nejasnihpolitičkih koncepcija nekih visokih međunarodnih predstavnika, Sporazumnije polučio bitniju transformaciju države prema njezinoj demokratizaciji, aponajmanje u nastojanjima približavanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji.No, za pitanja državne krize svakako su od izuzetne važnosti temeljna načelaSporazuma o međunarodnopravnom kontinuitetu Bosne i Hercegovine kao državečlanice UN-a i mogućnosti njezina uključenja u druge međunarodne organizacije,međunarodno priznanje državnih granica i priznavanje temeljnih demokratskihstandarda i ljudskih prava.Europska je unija poticala i druge stabilizacijske korake između državabivše Jugoslavije, u prvom redu s ciljem njihova pomirenja, povratka izbjeglicai raseljenih osoba, otklanjanja posljedica ratnih stradanja, međudržavnekomunikacije, obnove cestovnog, željezničkog, zračnog prometa, zajedničkanastojanja u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, socijalno-pravnapitanja, kao i pitanja ostalih vidova suradnje. Posljedično tomu nastoje se rješavatii bilateralni ili sličnih sporovi. U tom smislu svakako valja spomenuti vrlo važantzv. Beogradski sporazum o normalizaciji odnosa između Hrvatske i SavezneRepublike Jugoslavije, 85 koji je označio obostrano međunarodno priznanje,te naznačio buduće sadržaje otvorenih bilateralnih pitanja i drugih modalitetasuradnje.Valja navesti i Sporazum o državnoj granici između Hrvatske i Bosne iHercegovine iz 1999. godine, Protokol između Vlada Hrvatske i SavezneRepublike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu granicu između dvijudržava iz 2002. i sl. Neka će se bilateralna pitanja rješavati sukladno izabranimsredstvima mehanizama mirnog rješavanja sporova (ovdje prvenstveno mislimona aktualan Arbitražni sporazum o granici na moru u Piranskom zaljevu izmeđuSlovenije i Hrvatske iz 2009., koji će zasigurno rezultirati zanimljivom arbitražnomodlukom). Ovo su tek neki od bilateralnih ugovora, kojima smo željeli upozoritina trend stabilizacije odnosa među državama takvim međunarodnopravnimmehanizmima.Pored poticanja bilateralne suradnje Europska unija je proces odnosa premaregiji „Zapadni Balkan“, s ciljem mogućeg proširenja, koncipirala i kroz sustav85Kontakti između hrvatskih i srbijanskih dužnosnika postojali su i ranije, no ovim su Sporazumompostavljeni temelji „normalizacije“ bilateralnih odnosa. Iako Sporazum ne elaborira temeljna načela,političke i pravne razloge njegova donošenja, što mu neki zamjeraju, on polazi od međusobnogmeđunarodnopravnog priznanja dviju država i njezinih povijesno-pravnih identiteta (članci 1. i 5.Sporazuma). Glavna načela Sporazuma bila su: 1) odgovornost za uspostavu mira u regiji; 2) početakprocesa normalizacije u cilju uspostave mira, uz pomoć mehanizama definiranih Sporazumom; 3) načelopoštivanja međusobne teritorijalne cjelovitosti i međunarodnopravnih standarda sukladnih Povelji UN-a;4) načelo mirnog rješavanja sporova.604

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.osobitih regionalnih inicijativa i organizacija. Tako je već u svibnju 1999. godineEuropska komisija predložila Pakt za stabilnost u jugoistočnoj Europi, 86 čijese je potpisivanje održalo u Sarajevu na izrazito visokoj diplomatskoj razini usrpnju iste godine. Pored država članica Europske unije Pakt je potpisalo ukupnočetrdeset država i međunarodnih organizacija. Pakt je kroz niz projekata trebaointenzivirati odnose između bivših jugoslavenskih država, otvarajući im europskuperspektivu, s namjerom razradbe dugoročnije strategije sprečavanja, umjestodosadašnjih koncepcija reaktivnih političkih reakcija na modalitete izazova krize.Iako zamišljena kao koncepcija regionalne suradnje i politike, vrlo je brzo biloočito da će proces politike Europske unije prema državama bivše Jugoslavijeimati posebnu dimenziju (osim Slovenije, koja je izbjegla mnoge izazove krize),jer je politika Unije prema Bugarskoj i Rumunjskoj, kao dijelu jugoistočnogeuropskog prostora bila različita, unatoč sličnim tranzicijskim problemima tihdržava u ono vrijeme, a s kojima se danas suočavaju i države bivše Jugoslavije.Tako su te države punopravnim članicama Unije postale 2007., što je prema nekimstajalištima trebao biti datum i Hrvatskog prijama u punopravno članstvo. 87Prekretnički trenuci koji su trasirali put jugoslavenskih sljednica premaEuropskoj uniji bili su Zagrebački summit 2001., kao i slične odluke Europskogvijeća, kojima je Unija jasno naglasila otvorenost za svoje proširenje premadržavama dijela europskog jugoistoka. Valja napomenuti i Proces za suradnju ujugoistočnoj Europi (SEECP), nastao još 1996. na prijedlog Bugarske, transformiranu Bukureštu 2000. godine, Vijeće za regionalnu suradnju RCC (osnovano 2007.godine sa sjedištem u Zagrebu) i slične specijalizirane organizacije.No, zajednička karakteristika svih ovih međunarodnih organizacija jest činjenicada su njezine članice suverene države, i da svaka od ovih institucija djeluje premamehanizmima klasičnih međunarodnih organizacija i integovermentalizma.6. Trenutno stanje na putu u europsku integracijuTako su države bivše Jugoslavije prošle (i još uvijek prolaze) složen put odnjihove osobite i osebujne integriranosti, prema dezintegraciji, pa ponovnom –međutim, ovaj put potpuno drukčijem – obliku integracije. Izazova integracije jošje mnogo, no valja ipak na kraju ove rasprave vrlo kratko iznijeti u kojoj je fazidanas svaka od tih država u novim integracijskim procesima.Slovenska iskustva bitno su različita od iskustava ostalih država sljednica bivšeJugoslavije. Njezin geopolitički položaj značajno odvojen i naglašeno distanciranod procesa jugoslavenske krize, omogućio je ostvarivanje stabilnog i kontinuiranograzvitka njezinih državnih i pravnih institucija, od vremena primarne izgradnje86Više v. u: Vukadinović, R., Pakt za stabilnost – početak novih sigurnosnih rješenja na jugoistokuEurope, Politička misao, 1999., br. 3, str. 3.-22.. O važnosti ovoga skupa, u kontekstu novih inicijativaza stabilnost jugoistočne Europe i davanje potpore Daytonskom sporazumu v. i u: Granić, M., Vanjskiposlovi – iza kulisa politike, Algoritam, Zagreb, 2005., str. 183..87Npr. Staničić, M., Dugo putovanje Hrvatske u Europsku Uniju, Ljevak, Zagreb, 2005..605

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.državne samostalnosti, preko tranzicijskih izazova, do uspješnog pregovaranjai punopravnog članstva u Europskoj uniji, koje je postignuto istočnoeuropskim„velikim praskom“ 88 1. svibnja 2004. godine. Slovenija je nakon uspjelihpregovora, s tek jednom značajnijom poteškoćom vezanom za bilateralne odnoses Italijom, 89 uspjela recipirati temeljne institucije europsko-pravnih standarda.Slovenija je i nakon 2004. godine nastavila s tendencijama svoje uspješneeuropske i vanjske politike, pa je u 2005. godini predsjedavala OEES-om, da bi već2006. implementiranjem Schengenskog sporazuma te punopravnim članstvom uEuropskoj monetarnoj uniji (od 2007.) bitno učvrstila svoj položaj države članiceEuropske unije. Nakon njena ulaska u Uniju, slovenska je vanjska politika označilasvoju važnu misiju biti svojevrsna veza između država članica Europske unije idržava u jugoistočnoj Europi. Iako ne uvijek i najdosljednija (slovenska uloga upregovorima s Hrvatskom 2008. i 2009.), uloga Slovenije u razvitku inicijativasuradnje s ostatkom Srednje Europe (izvan Unije) i europskim Jugoistokom ipakje razvidna. U nizu slovenskih napora može se navesti i svojevrsna slovenskohrvatskainicijativa na Bledu iz 2010. godine, s ciljem ojačavanja europskeperspektive, ne samo država sljednica bivše Jugoslavije. Slovenski dužnosnicičesto naglašavaju činjenicu kako Slovenija, temeljem sedamdesetogodišnjegiskustva suživota u zajedničkoj jugoslavenskoj državi, može biti posrednikomizmeđu država europskog Jugoistoka i Unije te putokaz državama sljednicamabivše Jugoslavije u njihovim ciljevima za punopravno članstvo. 90Različiti analitičari međunarodnih odnosa, povjesničari i drugi, rabili suraznovrsne atribute, kojima se su ocjenjivali proces približavanja HrvatskeEuropskoj uniji, ciljano njezinom punopravnom članstvu. Tako se nerijetkogovorilo o „dugom putovanju Hrvatske u Europsku uniju“ (Staničić) i/ili „teškomputu Hrvatske“ (Sander, Vukas ml.) itd. I dok su povijesne i kulturne sveze88Ovaj izraz rabi Radovan Vukadinović u više svojih radova i javnih istupa.89Slovenija je u procesu pregovora s EU imala ponajviše poteškoća s Italijom i njezinom blokadompristupnih pregovora. Stvaranje samostalne slovenske države, koju je Italija priznala zajedno s ostalimdržavama članicama EEZ-a 15. siječnja 1992. bila je opterećena povijesnim prijeporima, koji suunatoč jugoslavensko-talijanskim bilateralnim i drugim multilateralnim ugovorima ipak još bili izazovinesporazuma sada novokonstituirane države i velikog susjeda. To se poglavito odnosilo na manjinskapitanja, te imovinskopravna pitanja povezana s režimom Osimskih sporazuma iz 1975. i Rimskog ugovoraiz 1983. godine, a među nekim talijanskim političkim krugovima bilo je čak mišljenja o reviziji navedenihugovora. Nakon što je slovenski Parlament odbacio sporazum između talijanskog i slovenskog šefadiplomacije Antonija Martina i Lojza Peterlea iz listopada 1994., došlo je do dubljeg zahlađenja odnosa italijanske blokade slovenskih pristupnih pregovora. Nakon mnogih diplomatskih napora, čak navodno i uzposredovanje Billa Clintona, tek je 1996. godine, za vrijeme španjolskog predsjedanja EU, bio postignuttzv. Solanin kompromis. Ne ulazeći u sadržaj ovih prijepora valja navesti kako je kompromis prihvaćen11. travnja 1996., a istoga je dana slovenski Parlament ovlastio Ministra vanjskih poslova Zorana Thallerada potpiše Ugovor o pristupanju EU s navedenim usuglašenim sadržajima. Dana 10. lipnja 1996. potpisanje konačni tekst Ugovora o pristupanju. O tome v. više u: Cattaruzza, M., L’Italia e il confine orientale1866. – 2006., Il Mulino, Bologna, 2007., str. 357. i dalje. V. i u: Vukas, B., ml., Osimski sporazumii hrvatsko-talijanski odnosi – pravnopovijesni pogled, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Zavod zakaznene znanosti Mošćenice, Rijeka, 2007..90O tome: Bufon, M. (ur.), Slovenija po leti 2004. – motišče med EU in jugozavzahodno Evropo?,Zbornik radova, Založba Annales, Univerza za Primorsko, Znanstveno-reziskovalno središče Koper,Zgodovinsko društvo za Južno Primorsko, Koper, 2005..606

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.Hrvatske s Europom neupitne (čak su neki hrvatski intelektualci, poput AntonaGustava Matoša već odavno razumjeli nužnost stvaranja europskih integracija), 91Hrvatska od 1918. godine prekida svoj srednjoeuropski građansko-demokratski igospodarski razvitak i tim se putovima vraća tek 1990. No, mnogi izazovi, nekinaznačeni i u ovom radu, pokazali su posebnost hrvatskog približavanja Europskojuniji, koje je, nalik na hrvatska traumatična iskustva, bilo posebno izazovno. Ipak,Hrvatska je danas država-kandidat za članstvo, u procesima završetka pregovoraza punopravno članstvo u Europskoj uniji. Ono se u našoj perspektivi čini realnimi dostižnim, iako je vrlo zahtjevno prognozirati vremenske rokove punopravnogčlanstva. 92Osnovni uvjet i čimbenik približavanja Europskoj uniji za Bosnu i Hercegovinujoš uvijek je vezana za brojna pitanja njezine implementacije DaytonskogMirovnog sporazuma. Gotovo desetljeće i pol nakon njegova potpisivanja, i daljesu otvorena mnoga pitanja provedbe njegovih temeljnih načela, ali i novih izazovastvorenih njegovom provedbom. U prvom je planu imperativ ustavnopravnetransformacije, iznalaženje takvog rješenja, koje će, s jedne strane odražavati načelai duh Daytona, odgovarati i legislativnim intervencijama visokih međunarodnihpredstavnika u Bosni i Hercegovini, a s druge strane uskladiti te ustavne promjenesa standardima pravne stečevine Europske unije. Ova pitanja pretpostavka su zabilo kakvo otpočinjanje nastojanja za približavanje Bosni i Hercegovini Europskojuniji. Pored navedenog, Bosna i Hercegovina je još uvijek izazov stabilnostiu jugoistočnoj Europi, što je ponajviše vidljivo u političkim stavovima novognaraštaja predvodnika srpske političke elite u toj državi, poglavito čelnika vlastientiteta Republike Srpske.Pored Bosne i Hercegovine, dominantan izazov sigurnosti za Europsku unijusvakako je Srbija. Ona također pokazuje svoj interes za punopravno članstvo,pa će činjenica izazova sigurnosti u tzv. „Regiji“ biti stavljena u izravnu vezusa srbijanskim procesima približavanja Europskoj uniji. To potvrđuju i posebneodrednice europske politike, koja se katkada čini neujednačena s politikomprema ostalim državama članicama. Ovo se osobito odnosi na recentne trendovepraćenja suradnje Srbije s Međunarodnim kaznenim ad hoc tribunalom, koji, činise, nije jednako standardiziran. No, u okolnostima povišenih rizika sigurnostiu jugoistočnoj Europi, uloga Srbije svakako se razlikuje. Europska unija krozmehanizme ubrzavanja pristupnih procesa sa Srbijom „preskače“ određenekriterije postavljane u primjeru Hrvatske, napose zbog pitanja stabilizacijeKosova, i podsticanja bilateralnog srbijansko-kosovskog pregovaranja. Tu je i91A.G. Matoš još je prije stotinjak godina zapisao, gotovo proročki: „Veliki imperijalizmi, malimnarodima kobni, nalaze uspjeha samo u barbarstvu evropskih kolonija, dok se ne može predviđati vrijeme,kada će zbog ekonomskih konkurencija, kao što je npr. sjeverno-američka, Evropa malo po malo moratiulaziti u ekonomski savez, koji mora uroditi i savezom političkim. Društvo i politika, sve više i više sedemokratizuju, i pobjeda demokracije u Evropi bit će spas svih poniženih, pa i nas.“, Kolo, časopis MaticeHrvatske, 1. proljeće, 2004., str. 5..92V. primjerice u: Vukas, B. ml., Sander, G.G., Kroatiens Steiger Weg in die Europäische Union, DieEuropäische Union und Südosteuropa – Herrausforderungen und Chancen (Hrsg: Bodiroga Vukobrat, N.,Sander, G.G.), Verlag Dr. Kovač, Hamburg, 2009., str. 145.-165..607

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.opasnost pojave, sada manje homogene, ali vrlo nepredvidljive oporbe, čiji sespektar kreće od više skupina razjedinjenih radikalno-desnih stranaka, do lijevihpolitičkih opcija i onih specifičnih frakcija, koje baštine Miloševićevu ostavštinu.Okolnosti su to koje pogoduju ubrzavanju procesa prema statusu kandidata začlanstvo i podrške relativno prihvatljivoj opciji stabilizacije, koja još uvijek imavodeću ulogu u srbijanskom državnom vrhu. Ta je garnitura ipak podobnija i zaeuro-integracijske procese, ali i za procese stabilizacije u regiji.Nakon dezintegracije osobite državne zajednice Srbije i Crne Gore, CrnaGora je u lipnju 2006. obnovila punu državnost i suverenost. Određeni trendoviautonomnijih stavova crnogorskog državnog vodstva, poglavito nakon 1996., sadadobivaju mogućnosti kreiranja pune crnogorske državne politike, a time i politikeprema Europskoj uniji. Ova mala država ima mnoge pretpostavke za europskointegriranje, pa je danas već kandidat za članstvo u očekivanju otpočinjanjapregovora. Njezina proeuropska politika razvidna je kako u institucionalnimreformama, harmonizaciji pravnog sustava, ali i u značajnoj ulozi u koncipiranjuregionalne suradnje, pa i vrlo jasnim pogledima i svojevrsnoj „katarzi“ premapolitici ratne agresije na Hrvatsku. Javnost prepoznaje korupciju, kao temeljniproblem na putu provedbe harmoniziranog pravnog sustava s pravnom stečevinomEuropske unije.Kandidat za članstvo u Europskoj uniji, bez datuma početka pregovora već duljeje vrijeme i Makedonija. Njezini vanjskopolitički problemi traju još od vremenameđunarodnog priznanja 1992. godine, vezani za spor s Grčkom u svezi priznavanjadržave pod službenim imenom „Republika Makedonija“. Dosadašnje posredničkeinicijative nisu dale rezultata, pa je ovo pitanje iznijeto pred Međunarodni sud,u vidu makedonske tužbe, proistekle iz nekih ugovornih načela, gdje se Grčkaobvezala da pitanje imena neće postavljati kao uvjet za prijam Makedonije uNATO ili Europsku uniju. Pored manjinskih pitanja, vezanih za položaj tamošnjealbanske manjine, Makedonija je suočena s mnogim insuficijentnim procesimau funkcioniranju njenih demokratskih mehanizama (odnos aktualne koalicijskevlasti predvođene strankom VMRO-DPMNE i oporbenih socijalista, odnosalbanskih stranaka i tsl.). No, makedonska perspektiva za punopravnim članstvomu Europskoj uniji je neupitna.7. ZaključakAnaliza integracijskih i dezintegracijskih procesa sljednica SFRJ, dva desetljećanakon njezina raspada u potpunosti je pokazala neuspjeh jugoslavenskog projekta,u njegovim modalitetima, kako u vremenu kraljevske vlade, tako i u vremenu njenesocijalističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata. Zbivanja iz devedesetih, koja suoznačila područje dijela Srednje Europe i Jugoistočne Europe, a koja su tvorilabivšu jugoslavensku državu – tomu su najbolji argument. Budući jugoslavenskaideja, stvarana na hrvatskom prostoru od XIX. stojeća na dalje nikada nije bilaprihvaćena, jer su se sve inačice jugoslavenske integracije temeljile ponajviše608

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.na naglašenom velikosrpskom konceptu, proces raspada Jugoslavije dokazao jepotpun neuspjeh mogućnosti opstanka bilo kakve južnoslavenske ideje, kao ipotpuni neuspjeh kreacije jugoslavenske države i gotovo svih njezinih ideološkihodrednica.Novouspostavljene suverene države, sljednice bivše SFRJ, poput gotovo svihistočnoeuropskih država, kao osnovni cilj svoje vanjske politike postavile sučlanstvo u Europskoj uniji. Tako će u, za pretpostaviti je, ipak duljoj europskojperspektivi sve države bivše Jugoslavije postati dijelom tog oblika integracije.No, iako se ovakva teza može gledati s ironijom, valja jasno istaći kako se radi ovrijednosno i institucionalno bitno različitom obliku integracije, kao i o potpunonovim međunarodnim okolnostima i realnostima. Dok je jugoslavensku integraciju„hranio“ versajski poredak ili hladni rat, s njezinim osebujnim inačicama vanjskepolitike i posebnih interesa velikih sila, budućnost sljednica bivše Jugoslavije bitće vezana za nove subjekte i imperative međunarodnih odnosa, kao i potpunonovo koncipiranje procesa svjetskih odnosa i shvaćanja nacionalne sigurnosti.Na kraju valja naglasiti možda najvažnije: buduće pridruživanje sljednicabivše Jugoslavije u Europsku uniju rezultat je njihovih suverenih državnihvanjskopolitičkih odluka. Njihova državnost više nije teorijsko-pravna ustavnakategorija, već realnost koja opstoji i unatoč modernim shvaćanjima i sadržajimadržavne suverenosti, ili nadnacionalnim zahvatima nadležnih tijela Europske unije.Zanimljivo je spomenuti, kako se baš u kriznim vremenima, bilo diplomatskopolitičkim(uzrokovanim zbivanjima terorističkih napada na SAD 2001. godine),bilo gospodarskom krizom s prijelaza prvo u drugo desetljeće XXI. stoljeća,ponovno država sa svojim institucijama nameće kao dominantan čimbenik ukreaciji ukupne politike svojih građana.Procesi dezintegracije ovoga prostora, odraz su velikih uljudbenih razlikaizmeđu naroda i njihovih država u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, što pokazuje istanje recentnih odnosa ovih država prema Europskoj uniji, kao i odnos tih državaprema svojoj stabilizaciji i spremnosti za unutarnje reforme. Dok je Slovenija većdržava članica Unije, a Hrvatska, i unatoč nebrojenih teškoća i izazova, gotovo napragu ulaska u Uniju, ostale države sljednice bivše Jugoslavije moraju savladatinemale probleme za pristup punopravnom članstvu.Stabilizacija ovoga prostora nameće se kao osnovna pretpostavka budućihodnosa država sljednica SFRJ. Ona, za razliku od nekih drugih dijelova svijeta, neovise samo o bilateralnim nastojanjima i mogućim mirovnim ili drugim ugovorimaizmeđu pojedinih vlada (koje se za koju godinu mogu promijeniti), već je dioširih mehanizama, poput sustava euroatlanske sigurnosti i zajedničkih europskihpolitika, koje svakako treba koristiti u njezinu koncipiranju. Primjetno je kakoglobalni ekonomski problemi i globalni politički odnosi više nisu toliko pogodanambijent za lokalne političko-ekonomske manipulacije, pa je realno za očekivatida taj pritisak potakne i unapređenje međudržavne suradnje, kao i naznačeneregionalne mehanizme stabilnosti, iako je jasno da je snažnija regionalna suradnjaopterećena razlikama u političkoj i ekonomskoj razvijenosti s kojima se u ušlo609

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.u postsocijalističku tranziciju, ratovima koji su unazadili ekonomsku i socijalnurazvojnu osnovu, nepoštivanjem prava i političkog sustava i korupcijom. Baš bizato nova nastojanja euro-integracijskih procesa trebala biti prihvatljiva svimovim državama.Historical and international determinants of thedisintegration process of the successor states to theSFRYThe history of European relations contains many processes which have determined thephenomenon of integration, disintegration, and territorial separation, armed conflicts etc causedby political, ideological, religious and other reasons. Experience from the territory of the formerYugoslavia in the nineties of the twentieth century certainly has shown a very specific example ofthe disintegration of a complex country. In this paper, the authors mention the basic disintegrationmovements in the falling apart of Yugoslavia. They explain them from an international point ofview, from a scientific perspective of the state as the dominant subject of international law withits formation and international recognition. Given that the main foreign political aims of theformer Yugoslav republics, after gaining independence, were directed at again integrating into theEurope Union (some also at NATO alliance), the future part of the Southern Eastern Europeanterritory was again to be marked by their integration. Even though it may seem ironic, the authorsnote and emphasise that it is not only about a radically different form of integration (comparedto the totalitarian regime of the Yugoslav state with planned economic characteristics, significantsuspensions of fundamental human rights and democratic standards), but it is about a significantlydifferent perception of the determination of the state within a new integrational framework. Unlikethe state in the former Yugoslavia which had few factual determinants of statehood and was only justunderstood in the formal legal sense of statehood, new understandings of statehood have emerged.These, despite statehood’s liberal concept, have nevertheless affirmed the state as the fundamentalsubject of the contemporary international community.Key words: succession, successor states, integration, disintegration,Croatia, European Union, former YugoslaviaLiteraturaBarić-Punda, V., Hrvatska od samostalnosti i nezavisnosti do međunarodnog priznanja,Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 38, br. 4 (64), Split, 2001., str. 339.-349..Bartulović, Ž., Ranđelović, N., Osnovi ustavnopravne istorije jugoslovenskih naroda,Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, Niš, 2009..Bekić, A., London i Bonn – dva pola politike EEZ-a prema priznanju RepublikeHrvatske, 1991. godine, Časopis za suvremenu povijest, Br. 2., 2011. str. 339. – 366..Blažević, R., Karizma – politička vlast i karizmatske ličnosti, Pravni fakultet Sveučilišta610

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.u Rijeci, Rijeka, 2006..Bojanić, I.; Derenčinović, D.; Horvatić, Ž.; Krapac, D.; Seršić, M., Teorija zajedničkogzločinačkog pothvata i međunarodno kazneno pravo – Izazovi i kontroverze, Akademijepravnih znanosti Hrvatske, Zagreb, 2007..Bufon, M., (ur.), Slovenija po leti 2004. – motišče med EU in jugozavzahodno Evropo?,Zbornik radova, Založba Annales, Univerza za Primorsko, Znanstveno-reziskovalnosredišče Koper, Zgodovinsko društvo za Južno Primorsko, Koper, 2005..Cattaruzza, M., L’Italia e il confine orientale 1866. – 2006., Il Mulino, Bologna,2007..Čaušević, Dž., Pravno-politički razvitak Bosne i Hercegovine – dokumenti sakomentarima, Editio Iuristica, Sarajevo, 2005..Čepulo, D., Prava građana i moderne institucije – europska i hrvatska pravna tradicija,Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002..Čulinović, F., Državnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX. i XX. stoljeća, -knj. II., Školska knjiga, Zagreb, 1954..Degan, V.Đ., Hrvatska država u međunarodnoj zajednici, Nakladni zavod Globus,Zagreb, 2002..Degan, V.Đ., Međunarodno pravo, Pravni fakultet u Rijeci, Rijeka, 2000..Engelsfeld N., Povijest hrvatske države i prava – razdoblje od 18. do 20. stoljeća,Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1999..Fabijanić Gagro, S., Vukas, B. ml., Pravna priroda i politička pozadina oružanihsukoba u Hrvatskoj i BiH, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 58, br. 5, 2008., str.1159.-1199..Goldstein, I., Hrvatska povijest, Novi liber, Zagreb, 2003..Granić, M., Vanjski poslovi – iza kulisa politike, Algoritam, Zagreb, 2005..Hodge, C., Velika Britanija i Balkan, DETECTA, Zagreb, 2007..Jović, D., Jugoslavija, Država koja je odumrla – uspon, kriza i pad KardeljeveJugoslavije (1974. – 1990.), Prometej, Zagreb, 2003..Lalović, D., O totalitarnim značajkama hrvatske države 1990. – 1997., Politička misao,Zagreb, 2000., god. 37, br. 1., str. 188.-204..Matković, H., Zaključne napomene uz proučavanje povijesti Jugoslavije, Studije iznovije hrvatske povijesti, Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2004..Matković, H., Povijest Jugoslavije – hrvatski pogled, Naklada Pavičić, Zagreb, 1998..Matković, H., Zaključne napomene uz proučavanje povijesti Jugoslavije, Studije iznovije hrvatske povijesti, Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2004..Matković, H., Povijest Jugoslavije – hrvatski pogled, Naklada Pavičić, Zagreb, 1998..Margetić, L., Beuc, I., Čepulo, D., Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu –studijsko gradivo (priredio: D. Čepulo), Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2006..Milardović, A., Dokumenti o državnosti Republike Hrvatske, Alineja, Zagreb, 1992..611

Doc. dr. sc. Budislav Vukas, Doc. dr. sc. Sandra Fabijanić Gagro: Pravnopovijesne i međunarodnopra ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 577.-612.Miškulin, I., „Sladoled i sunce“ – promatračka misija Europske zajednice i Hrvatska1991. – 1995., Časopis za suvremenu povijest, br. 2, 2011., str. 299.-337..Rudolf, D. ml.; Rudolf D.; Čobanov S., Jugoslavija: unitarna država ili federacijapovijesne težnje srpskog i hrvatskog naroda – jedan uzrok raspada Jugoslavije, god. 46,2009., br. 2, str. 287.-314..Rudolf, D., Rat koji nismo htjeli, Hrvatska 1991, Nakladni zavod Globus, Zagreb,1999..Sruk, J., Ustavno uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Zagreb,1982..Staničić, M., Dugo putovanje Hrvatske u Europsku uniju, Ljevak, Zagreb, 2005..Šišić, F., Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, „Naklada MaticaHrvatska“, Zagreb, 1920..Turković, K., Povjesničari u potrazi za istinom o sukobima na prostoru bivše Jugoslavijeu svojstvu vještaka pred ICTY-em, Časopis za suvremenu povijest, god. 36, br. 1, 2004.,str. 15.-40..Vukadinović, R., Pakt za stabilnost – početak novih sigurnosnih rješenja na jugoistokuEurope, Politička misao, 1999., br. 3., str. 3.-22..Vukas, B. ml., Prijedlozi i nacrti konfederalizacije Jugoslavije 1990./91. – posljednjipokušaji „spašavanja“ zajedničke države, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,vol. 27, br. 2, str. 761.-805..Vukas, B. ml., Prvi višestranački Hrvatski sabor (30. svibnja 1990.) i njegovi odjeci uriječkoj javnosti», Sv. Vid, Zbornik IX, 127.-148..Vukas, B. ml., O hrvatskoj državnosti u vremenu 1945. – 1992., Vladavina prava, god.V., br. 1., 2001., str. 7.-24..Vukas, B. ml., Europska zajednica i Konferencija o Jugoslaviji u vremenu početakainternacionalizacije jugoslavenske krize – posljednji pokušaj spašavanja jugoslavenskezajednice, god. IX, sv. 2, Rijeka, 2004., str. 103.-109..Vukas, B. ml., Osimski sporazumi i hrvatsko-talijanski odnosi – pravnopovijesnipogled, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Zavod za kaznene znanosti Mošćenice,Rijeka, 2007..Vukas, B. ml., Sander, G., G., Kroatiens Steiger Weg in die Europäische Union, DieEuropäische Union und Südosteuropa – Herrausforderungen und Chancen (Hrsg: BodirogaVukobrat, N., Sander, G.G.), Verlag Dr. Kovač, Hamburg, 2009. 145.-165..612

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.Dr. sc. Biserka Rukavina, viša asistenticaPomorskog fakulteta Sveučilišta u RijeciOGRANIČENJE ODGOVORNOSTI LUČKOG SLAGAČA SPOSEBNIM OSVRTOM NA ROTERDAMSKA PRAVILAUDK: 347.79Pregledni znanstveni radPrimljeno: veljača 2011.U radu se raspravlja o problematici ograničenja odgovornosti lučkog slagača. U slučaju nastankaštete na teretu pitanje je može li oštećena strana (primatelj tereta) tužiti, osim prijevoznika, i lučkogslagača koji je štetu u svom poslovanju izazvao. Ako postoji izvanugovorna odgovornost lučkogslagača, vrijede li za njega načela odgovornosti za pomorskog prijevoznika, osobito ograničenjeodgovornosti. Postavljena pitanja analiziraju se pozivom na rješenja međunarodnih konvencija tefrancuskog i hrvatskog prava. Posebno se istražuju Roterdamska pravila te posljedice njihove budućeprimjene na pravni položaj lučkih slagača. U zaključku se ukazuje na potrebu i koristi donošenjaposebnih pravila o poslovanju i pravnom položaju lučkih slagača.Ključne riječi: lučki slagač, ograničenje odgovornosti, Himalaja klauzula,Roterdamska pravila1. UVODJedno od bitnih pitanja u pogledu odgovornosti lučkog slagača jest mogućnostograničenja njegove odgovornosti. Ako lučki slagač odgovara za štetu, postavljase pitanje koliko on za istu mora platiti? Danas u pravu postoje dva sustava visineodgovornosti: sustav neograničene i sustav ograničene odgovornosti. Načelagrađanskog prava nalažu svakomu tko je za štetu odgovoran da tu štetu nadoknadibez ograničenja i u punom iznosu. Međutim, od ovog općeg načela obveznog pravadanas postoje iznimke u svim granama prometa u kojima je u raznim modalitetimaprihvaćen institut ograničene odgovornosti. 1 Održavanje, a i proširivanje ovoginstituta danas se opravdava mogućnošću nastanka velikih šteta, naknada kojihse može barem donekle ostvariti, prvenstveno putem osiguranja, ako je unaprijedpoznato do kojih maksimalnih granica ta odgovornost doseže. 21Ograničena odgovornost može biti stvarna ili osobna. O stvarnoj ograničenoj odgovornosti radit ćese kada osoba odgovara s određenim dijelom imovine, a o osobnoj kada se odgovara čitavom imovinom,ali do unaprijed određene visine.2Institut ograničene odgovornosti u pomorstvu omogućio je da se uspostavi sustav osiguranja koji možeekonomski funkcionirati uz neusporedivo niže premije osiguranja nego što bi one bile da toga ograničenjanema. Sustav ograničene odgovornosti činio je i danas čini rizik bavljenja plovidbenim poduzetništvompogodnim za osiguranje. U minulim vremenima kao glavni razlog za ograničenu odgovornost navodila sepotreba za stimuliranjem investiranja u brodarstvo, a danas je zastupljeno stajalište da primjena institutaograničene odgovornosti čini taj rizik osigurljivim. Vidi u: Pavić, D., Pomorsko imovinsko pravo, Split,2006., str. 70..613

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.Sustav ograničenja odgovornosti da dužnik odgovara cjelokupnom svojomimovinom, ali do unaprijed utvrđenog iznosa, danas se smatra suvremenijim,pa ga kao takvog prihvaćaju međunarodne konvencije i većina nacionalnihzakonodavstava. Svi prijevoznici kako pomorski 3 tako i kopneni odgovarajuograničeno za teret kojeg prevoze, dok lučki slagači te beneficije nemaju takoda u jedinstvenom transportnom lancu dolazi do diskontinuiteta ograničenjaodgovornosti samo dok se teret nalazi kod slagača. Posljedično, isti životni odnos,formuliran u dva ugovora, pravno se različito regulira. Na ugovor o prijevozustvari morem primjenjuju se propisi pomorskog prava koji prihvaćaju sustavograničene odgovornosti prijevoznika, dok se isti ne primjenjuju na ugovor oslagačkom poslu.Obzirom da ne postoji međunarodna konvencija s unificiranim pravilima opravnom položaju lučkog slagača, a nacionalna zakonodavstva, izuzev Francuske,ne poznaju ugovor o slagačkom poslu kao zaseban, kao uporište za mogućnostograničenja odgovornosti lučkog slagača treba tražiti u općim pravilimagrađanskog prava.2. ZAKONSKO OGRANIČENJE ODGOVORNOSTI LUČKOGSLAGAČADanas je još uvijek malo zakonodavstava koja su izričito predvidjelaograničenje odgovornosti lučkog slagača. Ona zakonodavstva koja su to učinila,ograničenje odgovornosti lučkog slagača učinila su istovjetnim s onim predviđenimza pomorskog prijevoznika. Jedno od tih zakonodavstava je zakonodavstvoFrancuske.Prema odredbama članka 54. francuskog Zakona br. 66 – 420 o brodarskimugovorima i o ugovorima o pomorskim prijevozima (u daljnjem tekstu FZOBU) 4odgovornost slagačkog poduzetnika ne može u nijednom slučaju prijeći svotuodređenu odredbama članka 28. i 43. tog Zakona, sve pod uvjetom da mu nijedostavljena izjava o vrijednosti.Odredbom članka 28. FZOBU-a propisano je da prijevoznikova odgovornostza gubitke i štete na robi, po koletu ili jedinici, ne može prijeći iznos koji će biti3U vezi s odgovornošću pomorskog prijevoznika pri prijevozu stvari i pasivnom legitimacijom upostupku valja izdvojiti određene pravne situacije: Za oštećenje, manjak ili gubitak stvari prijevoznikodgovara prema poznatim načelima odgovornosti, pri čemu se posebno ističe povlastica ograničenjaodgovornosti. Prijevoznik jednako odgovara ugovorno i izvanugovorno za oštećenje, manjak ili gubitaktereta. Za zakašnjenje odgovara samo ugovorno. To načelo u hrvatskom pravu proizlazi iz članka 573. PZa.To znači da će se prijevoznik moći koristiti i svim pogodnostima iz Zakonika (ali se neće primjenjivatiposebni uvjeti ugovora o prijevozu) i onda kada bi se zahtjev za naknadu štete zasnivao na izvanugovornojodgovornosti, tj. ako bi oštećeni, vlasnik tereta (korisnik prijevoza, zapravo primatelj) tužio prijevoznikaex delicto. Vidi u: Grabovac, I., Odgovornost prijevoznika u prijevozu stvari u Pomorskom zakonikuRepublike Hrvatske i u međunarodnim konvencijama, Split, 2010., str. 107..4Prijevod francuskog Zakona br. 66-420 od 18. lipnja 1966. godine o brodarskim ugovorima i ougovorima o pomorskim prijevozima vidjeti u: UPPiPK, Zagreb, br. 32, 1966..614

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.određen uredbom. 5 To ne vrijedi u slučaju kada prijevoznik postupa s namjeromte u slučaju izjave o vrijednosti od strane krcatelja koja je unijeta u teretnicu i kojuje prijevoznik prihvatio. Takva izjava bit će mjerodavna prema prijevozniku, osimako protivno ne dokaže.Francuski zakonodavac je za lučkog slagača izričito predvidio i isključenjeodgovornosti u određenim slučajevima. Prema odredbama članka 53. st. 2.FZOBU-a lučki slagač ne odgovara za štete na teretu ako one potječu:a) od požara;b) od činjenica koje proizlaze iz događaja koji se ne mogu pripisati lučkomslagaču;c) od štrajka, lock-out-a ili bilo kojih drugih smetnji što potpuno ili djelomičnosprječavaju rad;d) od pogreški krcatelja, posebno u lošem pakiranju, ambalažiranju ilioznačavanju tereta;e) od vlastite mane tereta.Međutim, isključenje odgovornosti za nabrojene razloge nema automatskodjelovanje isključenja odgovornosti slagača, već ono prebacuje teret dokaza okrivnji, odnosno o uzroku nastanka štete sa slagača na njegovog suugovaratelja.Taj zaključak izvire iz odredbe članka 53. st. 3. FZOBU-a, a glasi: „Tužitelj ćemoći ipak u ovim slučajevima dokazati da su gubici ili štete prouzročeni, u cijelostiili djelomično, krivnjom poduzetnika ili njegovih namještenika.“Da bi se lučki slagač mogao uspješno pozvati na jedan od navedenih razloga,mora dokazati dvije činjenice: da postoji jedan od navedenih uzroka i uzročnuvezu između tog uzroka i štete.Za razliku od francuskog prava, u Republici Hrvatskoj ne postoji posebanpravni akt o poslovanju i pravnom položaju lučkog slagača. Zbog neuspjelogpokušaja da se prilikom donošenja Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi,kasnije Pomorskog zakonika iz 1994. godine kao i Pomorskog zakonika iz 2004.godine normira slagački posao, a u okviru tih normi i pitanje ograničenja visineslagačeve odgovornosti, u hrvatskom pravu lučki slagači kao neovisni ugovarateljinačelno i dalje odgovaraju neograničeno. 65Uredba br. 66-1073 od 31. prosinca 1966. o brodarskim ugovorima i o ugovorima o pomorskimprijevozima. Tekst Uredbe vidjeti u: UPPiPK, Zagreb, br. 33, 1967..6Nacrt Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi sadržavao je odredbe o slagačkom poslu i slagačkimpoduzetnicima. U čl. 508. st. 1. Nacrta ZPiUP-a bilo je predviđeno da „za visinu slagačeve odgovornostiprimjenjuju se odredbe članka 644. ovog Zakona (propisi koji se odnose na odgovornost brodara zateret)“. Za vrijeme izrade Nacrta isticala se bojazan da primjena pomorsko pravnih instituta na posaolučkog slagača ima svrhu olakšati posao nemarnog slagača, jer mu ograničava odgovornost i skraćujevrijeme zastare tako da ta opasnost ne opravdava promjenu prava, prema kojem su se do tada uređivali tipravni odnosi. Osim toga, isticalo se da u obvezno pravnom smislu pomorsko pravo predstavlja izuzetakod građanskog, odnosno imovinskog prava, te da nije poželjno proširivanje, odnosno multipliciranjeizuzetaka za štetu opće pravne osnove koju predstavlja građansko, odnosno imovinsko pravo. SaveznaSkupština, Zajednička komisija za kodifikaciju pomorskog prava, Nacrt Zakona o pomorskoj i unutrašnjojplovidbi, Knjiga III, Beograd, 1972., str. 30..615

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.3. OGRANIČENJE ODGOVORNOSTI LUČKOG SLAGAČAKLAUZULOM U UGOVORU O PRIJEVOZU STVARI MOREM ILITERETNICI (HIMALAJA KLAUZULA)Odgovornost lučkog slagača bit će stvarno ograničena ako osoba kojoj odgovaraza štetu odgovara ograničeno. To je redovito slučaj kod odgovornosti pomorskogprijevoznika. Lučkim slagačima kao neovisnim ugovarateljima ovakva zaštita,međutim, nije uvijek dovoljna, jer sudovi po načelima izvanugovorne odgovornostinerijetko priznaju aktivnu procesnu legitimaciju i vlasniku, odnosno primateljutereta prema lučkim slagačima. 7 Stoga će lučki slagač biti daleko bolje zaštićenako za njega ograničenje odgovornosti bude izričito predviđeno klauzulom uteretnici ili u prijevoznom ugovoru, jer primatelj tereta prihvaćajući teretnicu,odnosno pristupajući prijevoznom ugovoru prihvaća i tu klauzulu koja zaštićujelučkog slagača.Problem definiranja i reguliranja statusa osoba koje nisu stranke ugovora oprijevozu, ali koje izvršavaju neke od prijevoznikovih obveza prema tom ugovorunazočan je u prijevozu stvari svim prijevoznim granama. 8 Međutim u različitiminstrumentima nije jedinstveno reguliran i to je upravo jedno od važnih pitanja ukojima se očituje neujednačenost pravnog uređenja prijevoza stvari morem, ali iprijevoza drugim prijevoznim granama.7Prema presudi VPS SRH od 28.10.1964., slagač je odgovoran kako primatelju tereta tako i brodaruod kojeg je primio nalog za uskladištenje tereta; UPK, br. 25, 1965., str. 75.-76.; prema presudi VPSSRH od 18.11.1964. godine predajom tereta skladištu prestaje brodareva odgovornost za teret i prelazi naskladištara. Ovo posljednje je neposredno odgovorno primatelju tereta za gubitak, manjak i /ili oštećenjetereta koji nastanu od trenutka preuzimanja tereta za vrijeme čuvanja u skladištu sve do izdavanja teretaprimatelju; UPK, br. 29, 1966., str. 40.-44.; prema presudi Sudskog odbora tajnog savjeta Australije od01.07.1970. godine, slagač kojem je brodar na odredište ovlašteno povjerio teret odgovara primatelju bezobzira na njegov ugovor s brodarom, UPK, Zagreb, br. 51, 1971., str. 49.-51.. U istom smislu i presudaTrgovačkog suda u Marseilleu od 10.03.1967., UPK, Zagreb, br. 37, 1968., str. 54.-55., uz napomenu dase taj spor rješavao po propisima koji su u Francuskoj vrijedili prije stupanja na snagu FZOBU-a iz 1966.godine.8Prijevoz stvari cestom na međunarodnoj razini uređen je Konvencijom o ugovoru za međunarodniprijevoz robe cestom (Convention on the Contract for the International Carriage of Goods by Road– CMR.). Pitanje osoba za koje prijevoznik odgovara regulirano je čl. 3. Konvencije u kojem stoji daprijevoznik odgovara za radnje i propuste svojih predstavnika, službenika i drugih osoba kojima se uizvršenju prijevoza služi kao za svoje vlastite, kad takvi predstavnici, službenici i druge osobe postupajuu okviru svojih dužnosti. Prijevoz stvari željeznicom na međunarodnoj razini uređen je Konvencijomo međunarodnom željezničom prijevozu (The Convention Concerning International Carriage by Rail -COTIF), te Jedinstvenim pravilima vezanim uz ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu robe(Uniform Rules concerning the Contract of Goods by Rail – CIM) koja čine Dodatak B COTIF Konvenciji.Prema članku 40. Jedinstvenih pravila prijevoznik je odgovoran za svoje službenike i druge osobe čijeusluge koristi u obavljanju prijevoza, kad ti službenici ili druge osobe djeluju u okviru svojih dužnosti.Tekst CMR konvencije, te CIM-COTIF pravila na hrvatskom jeziku: Hlača, V., Hrvatsko prometno pravoi međunarodne konvencije, Rijeka, 2000., str. 207.-231., 291.-308.. Prijevoz robe unutarnjim plovnimputovima na međunarodnoj razini reguliran je Budimpeštanskom konvencijom o ugovoru o prijevozu robeunutarnjim plovnim putovima (Budapest Convention on the Contract for the Carriage of Goods by InlandWaterway - CMNI). Člankom 17. st. 1. propisano je da za radnje i propuste svojih radnika (službenika)i opunomoćenika čije usluge koristi u izvršenju ugovora o prijevozu, prijevoznik odgovara kao da su teradnje i propusti njegovi vlastiti ako te osobe djeluju u okviru svog zaposlenja. Tekst Budimpeštanskekonvencije na hrvatskom jeziku: NN – MU br. 10/04.616

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.Prema Haškim pravilima 9 režim odgovornosti za štetu usmjeren je isključivona prijevoznika kao ugovornu stranu, a pitanje podugovaranja i eventualnoodgovornost osobe koja faktično izvršava neku od obveza iz ugovora o prijevozunigdje se u pravilima ne spominje. Prijevoznikovi pomoćnici, neovisno o tomejesu li njihovi radnici ili su samostalni poduzetnici, prema Haškim pravilimane uživaju konvencijsku zaštitu, niti se na njih primjenjuju uvjeti iz ugovora oprijevozu. Ako korisnik prijevoza protiv njih podnese tužbu, oni se ne mogupozivati na uvjete glavnog ugovora, niti na granice odgovornosti i oslobođenja ododgovornosti koja vrijede prema Haškim pravilima.Haško-Visbijska pravila 10 započela su rješavanje problema odgovornosti osobakojima se prijevoznik u svom poslu služi upravo kroz nastojanje da riješe „Himalajapitanje“. Tim pravilima propisano je da će se prijevoznikovi radnici moći koristitioslobođenjima i ograničenjima odgovornosti na koja se može pozivati prijevozniku smislu te konvencije i to ako je protiv njih podignuta tužba. Potrebno je istaknutida su tom odredbom obuhvaćeni samo prijevoznikovi radnici i punomoćnici, ada su izričito isključeni neovisni ugovaratelji. Time je napravljena jasna razlikaizmeđu s jedne strane prijevoznikovih radnika i punomoćenika, a s druge stranesamostalnih poduzetnika. S obzirom na spomenutu stilizaciju („such servants oragent not being an independent contractor“) smatra se da su samostalni poduzetnici(lučki radnici, operatori terminala i sl.) izričito isključeni od pogodnosti koje supredviđene za radnike i zastupnike prijevoznika.Hamburška pravila 11 uvode tzv. „stvarnog prijevoznika“ i to predstavlja prvipravi napor usmjeren na rješavanje problema odgovornosti osoba na strani brodatj. osoba koje nisu ugovorni prijevoznici, ali izvršavaju ugovornu prestaciju iz9Međunarodna konvencija za izjednačavanje nekih pravila o teretnici zaključena u Briselu 25.kolovoza 1924. godine, a stupila je na snagu 2. lipnja 1931. poznatija kao Haška pravila (u nastavku ovograda Haška pravila). Republika Hrvatska obvezala se Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnostiod 8. listopada 1991. godine te člankom 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovorana primjenu međunarodnih ugovora koje je sklopila ili kojima je pristupila bivša SFRJ i u RepubliciHrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske, a u skladu s pravnimnačelima o sukcesiji država glede ugovora. Notifikacije o sukcesiji upućene su depozitarima međunarodnihkonvencija, te se Hrvatska od 8. listopada obvezala na temelju notifikacije o sukcesiji na Međunarodnukonvenciju za izjednačavanje nekih pravila o teretnici iz 1924. godine. Tekst Konvencije na hrvatskomjeziku: Grabovac, I., Konvencije pomorskog imovinskog prava s komentarom, Split, 1986., str. 19.-25..10Protokol o izmjeni Međunarodne konvencija za izjednačavanje nekih pravila o teretnici usvojenje u Briselu 23. Veljače 1968., a stupio je na snagu 23. lipnja 1977. godine (u nastavku ovog rada Haško– Visbijska pravila). Nazvan je po gradu i luci Visby na zapadnoj obali otoka Gotland u Švedskoj ukojoj je godine 1963. formuliran sadržaj protokola tzv. Visby Amendments ili Visby Rules. Godine 1995.Republika Hrvatska donijela je Odluku o proglašenju Zakona o potvrđivanju Protokola iz 1968. (NN-MUbr. 3/95.). Tekst na hrvatskom jeziku vidjeti u: Grabovac, I., Hrvatsko pomorsko pravo i međunarodnekonvencije, Split, 1995., str. 449..11Tekst Konvencije Ujedinjenih naroda o prijevozu robe morem usvojen je 31. ožujka 1978. godinena Diplomatskoj konferenciji održanoj u Hamburgu. U Rezoluciji koju je prihvatila Konferencija UN oprijevozu robe morem preporučeno je da pravila koja su u ovoj Konvenciji sadržana budu poznata kao„Hamburška pravila“. Tekst Konvencije na engleskom i hrvatskom jeziku: UPPiPK, Zagreb, br. 78, 1978.,str. 5.-66., a o njihovom utjecaju na pomorsko gospodarstvo više u: Polić-Čurčić, V., Stupanje na snaguHamburških pravila i njihov utjecaj na pomorsku privredu, UPP, Zagreb, br. 1-2, 1992., str. 33.-34..617

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.glavnog ugovora, ali ne rješavaju i pitanje neovisnih ugovaratelja. 12Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnom multimodalnom prijevozurobe 13 u članku 15. regulira odgovornost poduzetnika multimodalnog prijevozaza svoje radnike, zastupnike i ostale osobe. Za čine i propuste svojih radnika ipunomoćnika poduzetnik multimodalnog prijevoza odgovara kada takav radnikili punomoćnik djeluje u granicama svog posla. Također, poduzetnik odgovara iza svaku drugu osobu čijim se uslugama služi u izvršavanju ugovora. Za radnjei propuste spomenutih osoba odgovara kao za svoje vlastite radnje i propuste.Multimodalna konvencija znatno proširuje krug osoba ovlaštenih ograničitiodgovornost, pa se to pravo priznaje, ne samo poduzetnicima multimodalnogprijevoza, njihovim radnicima i zastupnicima, nego i bilo kojoj drugoj osobi čijimse uslugama poduzetnik služi radi izvršavanja ugovora o prijevozu. Vidljivo je da„odgovornost poduzetnika za osobe“ uključuje i tzv. neovisne ugovaratelje.Najnoviji pomak učinjen je donošenjem Roterdamskih pravila. 14 Prema timpravilima neovisni ugovaratelji smatraju se pomorskim izvršiteljima, a sveobrane i ograničenja odgovornosti primjenjuju se na tužbu protiv prijevoznikaili pomorskog izvršitelj bez obzira na to je li tužba temeljena na ugovoru, izvanugovora ili drugačije. Prema definiciji iz članka 1. t. 7. Roterdamskih pravila„pomorski izvršitelj je osoba koja izvršava ili preuzima izvršiti neku od prijevoznihobveza za razdoblje između dolaska stvari u luci ukrcaja na brod i njihovogodlaska iz luke iskrcaja s broda.“Prema Roterdamskim pravilima pomorski izvršitelj ima obveze i odgovornostikoje su propisane za prijevoznika prema toj konvenciji. Pomorski izvršiteljovlašten je također koristiti se pravom na ograničenje odgovornosti predviđenimza prijevoznika, kao i svim drugim prijevoznikovim pravima i obranama. 15Treba napomenuti kako pomorski izvršitelj nije samo odgovoran za neispunjenjesvojih obveza, već odgovara i za svaku osobu kojoj je povjerio izvršenje neke od12U krug osoba za koje prijevoznik odgovara prema Hamburškim pravilima uključeni su prijevoznikoviradnici ili punomoćnici, ali ne i samostalni poduzetnici. U skladu s čl. 7. st. 2. Hamburških pravila radnikili punomoćnik može se koristiti svim prigovorima i ograničenjima odgovornosti na koje se i samprijevoznik može pozvati pod uvjetom da dokaže da je djelovao u okviru svog radnog zadatka.13Konvencija je usvojena u Ženevi 24. svibnja 1980. godine. Tekst konvencije na hrvatskom jeziku:Grabovac, I., Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom prijevozu robe, 1980., Split, 1981..O odgovornosti poduzetnika mješovitom prijevoza više u: Filipović, V., Odgovornost poduzetnikamješovitog prijevoza, Privreda i pravo, br. 2, 1976., str. 1.-10..14Konvencija o ugovorima o međunarodnom prijevozu robe u cijelosti ili djelomično morempotpisana je 23. rujna 2009. godine u Roterdamu (u nastavku Roterdamska pravila). Konvencija će stupitina snagu nakon što joj pristupi najmanje 20 država. O pripremnim radovima na Roterdamskim pravilima,kao i o sadržaju i interpretaciji pojedinih odredbi konvencije i nacrta konvencije u: Skorupan, V., NacrtKonvencije o prijevozu stvari (u cijelosti ili djelomično) (morem), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,57 (2007.), br. 1. str. 7.-60..15Spomenuto pravo pomorski izvršitelj ima ako: a) je pomorski izvršitelj preuzeo stvari na prijevozu državi ugovarateljici, ili ih je predao u državi ugovarateljici, ili je djelovao u odnosu na stvari u lucidržave ugovarateljice i b) ako su okolnosti koje su prouzročile gubitak, oštećenje ili zakašnjenje nastale:za vrijeme razdoblja između dolaska stvari u luku ukrcaja na brod i njihovog odlaska iz luke iskrcaja sbroda; dok pomorski izvršitelj čuva stvari, ili bilo koje drugo vrijeme ako je sudjelovao u izvršenju nekedjelatnosti koja je predviđena ugovorom o prijevozu (čl. 19. Roterdamskih pravila).618

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.prijevoznikovih obveza prema ugovoru o prijevozu (čl. 19. st. 3. Roterdamskihpravila). 16Obzirom da u ovom trenutku nije poznata sudbina ovog instrumenta, ne možese sa sigurnošću reći kakav će ubuduće biti položaj lučkih slagača kao neovisnihugovaratelja. Kao što je prije navedeno, prema Haško-Visbijskim pravilima kojaimaju najširu primjenu, lučki slagači ne mogu se koristiti obranama i ograničenjimakoja vrijede za prijevoznika.Zbog prisutnih razlika u sustavu odgovornosti pomorskog prijevoznika i lučkogslagača, prema kojima prijevoznik u sustavu Haško-Visbjskih pravila odgovarablaže u odnosu na lučkog slagača, u poslovnoj praksi postoji zainteresiranost lučkihslagača i drugih samostalnih poduzetnika (independent contractors) da se i na njihprimjene uvjeti ugovora o prijevozu stvari morem čime stječu pravo koristiti sevisinom odgovornosti propisanom za prijevoznika kao i jednogodišnjim zastarnimrokom, te se mogu pozivati i na oslobađajuće klauzule iz teretnice. To više jerje prijevoznik ovlašten za relacije prije ukrcaja i poslije iskrcaja jednostranostipulirati odgovornost blažu od propisane. Problem nastaje zato što te osobe nisustranke iz ugovora o prijevozu, pa se uvjeti ugovora i režim odgovornosti propisanHaško-Visbjskim pravilima na njih ne odnosi.Prijevoznici su također zainteresirani da se i na njihove pomoćnike, neovisno otome jesu li njihovi službenici ili su samostalni poduzetnici, primijene uvjeti kojivrijede i za njih tj. uvjeti ugovora o prijevozu stvari morem.Takav se pravni učinak u pomorskoj poslovnoj praksi osigurava uključivanjemu teretnicu posebne ugovorne odredbe poznate pod nazivom Himalaja klauzula. 17Nastanak Himalaja klauzule i njezina uporaba vezuje se uz odluku engleskogApelacijskog suda u predmetu Adler v. Dickson iz 1955. godine. Tužiteljica Adler,koja se ozlijedila rušenjem platforme za iskrcaj putnika, tužila je kapetana Dicksona,zapovjednika putničkog broda „Himalaya“. Ona je tako postupila iz razloga što jeputna karta sadržavala klauzulu o isključenju prijevoznikove, odnosno brodareveodgovornosti. Najviša sudska instancija Kuća lordova (House of Lords) presudilaje da se u slučaju prijevoza putnika, kao i prijevoza tereta, dopušta pomorskomprijevozniku da izričitim ili prešutnim ugovornim klauzulama zaštićuje sebe, aliisto tako i osobe koje zaposli prilikom ispunjenja ugovora. U navedenom slučaju16Detaljnije vidi: Wolff, Skorupan, V., Obveze prijevoznika-recentna rješenja Nacrta Konvencije oprijevoznom pravu, PPP, Zagreb, br. 158, 2004., str. 101.-151.; Wolff, Skorupan, V., Osobe na strani brodau ugovoru o prijevozu stvari morem, PPP, Zagreb, br. 157., 2003., str. 137.; Skorupan, V., Pravna osobnost,odgovornost i uloga izvršitelja prema Nacrtu instrumenta o prijevozu (u cijelosti ili djelomično) (morem),PPP, Zagreb, br. 160, 2006., str. 31.-64.; Grabovac, I., Hoće li nova Konvencija o međunarodnom prijevozustvari u cijelosti ili djelomično morem (Rotterdamska pravila) nadomjestiti postojeće međunarodneinstrumente, Pravo i porezi, Zagreb, br. 1, 2010., str. 44.-48..17Prema Tetleyu Himalaja klauzula predstavlja domišljato kratkoročno rješenje složenog problema,rješenje koje stvara neusporedivo više problema nego što ih rješava. Prema njemu, temeljni problem jeiznaći način kako trećim osobama koje nisu agenti niti namještenici prijevoznika dopustiti ograničenjeodgovornosti, a posebno lučkim slagačima i operaterima terminala kao neovisnim ugovarateljima. Tetley,W., The Himalaya Clause: heresy or genius?, Journal of Maritime Law and Commerce, Washington, vol.9, 1977., str. 111.-129.; Tetley, W., The Himalaya Clause – revisited, JIML, br. 9, 2003., str. 40.-64..619

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.sud je utvrdio da sadržaj putne karte nije ni izričito ni implicitno mogao koristitiprijevoznikovim službenicima ili opunomoćenicima. Naime, sud je polazeći odteksta klauzule ustvrdio da se nigdje ne spominje zapovjednik broda kao osobakoja bi uživala povlasticu klauzule o isključenju odgovornosti. Tako je zapovjednikDickson proglašen odgovornim na temelju izvanugovorne odgovornosti. Nakon teodluke u teretnicu su se počele unositi posebno sastavljene tzv. Himalaja klauzuleu korist lučkih slagača i drugih osoba. 18Smisao Himalaja klauzule prepoznaje se u tumačenju da svako ograničenjeodgovornosti i druge odredbe sadržane u tekstu isprave koriste prijevozniku(brodaru), njegovim punomoćnicima, službenicima i drugim predstavnicima,ali isto tako i svakom neovisnom ugovaratelju koji izvršava poslove u vezi steretom. Osobito značenje ima posljednji dio rečenice u kojem piše da se pravona ograničenje odgovornosti priznaje i neovisnim ugovarateljima (dakle, i lučkimslagačima) sve pod uvjetom da se radi o poslovima vezanim za teret. 19Reakcija sudova, u usporedbi prava različitih država, nije bila jedinstvena.Ipak, većina država priznale su pravni učinak toj klauzuli. Sudovi nekih država,primjerice SAD-a i UK-a, tijekom vremena mijenjali su svoja stajališta, u pravilupriznajući djelovanje te klauzule. 20Povijesno gledano postojale su faze kad su američki sudovi priznavali valjanostHimalaja klauzula da bi potom u nekom izvjesnom razdoblju skeptično gledali natakva stajališta. Presude koje datiraju iz 50-ih godina prošlog stoljeća priznavalesu mogućnost ugovaranja u korist trećih osoba. Da bi takva ugovorna formulacijaproizvodila pravne učinke mora postojati jasno izražena namjera ugovornihstrana. Od treće osobe nije se tražio „consideration“ da bi postala sudionikomtakve ugovorne pogodbe.Amerika je time odstupila od načela privity of contract kako je formuliranojoš sredinom 19. st. u slučaju Tweddle v. Atkinson. 21 Stajalište da ugovornestrane mogu ugovarati koristi za treću osobu potvrđeno je i u kasnijim odlukama18Suvremena Himalaja klauzula u slobodnom prijevodu glasi:„Izričito se ugovara da radnik ili punomoćnik prijevoznika (uključujući i svakog neovisnog ugovarateljakoga zaposli prijevoznik) ne odgovara krcatelju, primatelju ili vlasniku stvari ili držatelju teretnice zagubitak, oštećenje ili zakašnjenje koji su posljedica njihova djela, propusta ili krivnje za vrijeme rada iliu vezi sa svojim radom, ali u svakom slučaju navedeni radnik ili punomoćnik (uključujući i nezavisnogugovaratelja) može se pozvati na svaku iznimku, ograničenje, uvjet ili oslobođenje u teretnici, kao i nasvako pravo, oslobođenje od odgovornosti i povlasticu, koji se primjenjuju na prijevoznika. Radi primjeneodredaba ove klauzule smatra se da prijevoznik radi u ime i za račun osoba koje su njegovi radnici ilipunomoćnici, uključujući i neovisne ugovaratelje.“19„Svako ograničenje odgovornosti i druge odredbe sadržane u tekstu isprave koriste prijevozniku,njegovim punomoćnicima, radnicima i drugim predstavnicima, ali isto tako i svakom neovisnomugovaratelju koji izvršava poslove u vezi s robom.“ Grabovac, I., Odgovornost prijevoznika, Split, 1989.,str. 104..20O stajalištima sudova u SAD-u i Engleskoj vidi pobliže: Costabel, M. Attilio, The „Himalaya“Clause Crosses Privity’s Far Frontier, Norfolk Southern Railway Co. v. James N. Kirby, Journal ofMaritime Law and Commerce, Baltimore, br. 2, 2005., str. 217.-245..21B&S. 393, 121 E. R. 762, 1861. Više u: Tetley, W., The Himalaya Clause – revisited, JIML, br. 9,2003., str. 20..620

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.engleskih sudova te u sudskoj praksi Commonwealtha.U ranijim presudama fleksibilnost američkih sudova išla je toliko daleko da supriznavali izuzetke čak i u slučajevima kada klauzule sadržane u teretnici nisu biledovoljno određene u smislu da bi takvo pravo proizlazilo iz njenog sadržaja. Takoje u slučaju National Federation Coffee Growers of Colombia v. Isbrandtsen Co. 22Vrhovni sud New Yorka priznao operateru terminala koji je bio agent prijevoznikapravo pozivanja na jednogodišnji rok zastare iz Zakona o prijevozu robe morem, 23bez obzira što teretnica nije sadržavala posebnu klauzulu kojom bi se i operateruterminala omogućila takva beneficija.Prekretnicu u američkom pravu u pogledu pravnih učinaka Himalaja klauzulepredstavlja slučaj Herd & Co. v. Krawill Machinery Corp 24 gdje je Vrhovni sudodbio primijeniti pravilo o ograničenju odgovornosti od 500 $ po koletu na lučkogslagača koji je bio u ugovornom odnosu s prijevoznikom.Vrhovni sud zastupao je stajalište da osoba koja radi u ime drugoga (u ovomslučaju lučki slagač), odgovara za ukupnu štetu koju je uzrokovao nemarnimpostupanjem, osim ako nije u cijelosti ili djelomično oslobođena te odgovornostina temelju pozitivnih propisa ili na temelju valjanog ugovora koji veže oštećenustranku. U obrazloženju presude sud je ustvrdio da ne postoje pozitivni propisitemeljem kojih bi odgovornost slagača bila ograničena budući da odredbeCOGSA-e priznaju pravo ograničenja odgovornosti samo prijevozniku (brodaru).S druge strane slagač sam nije bio stranka ugovora o prijevozu sklopljenog izmeđukrcatelja i prijevoznika. Prema tome, odgovornost slagača nije ničim ograničenate isti odgovara za naknadu štete prema pravilima općeg prava. 25U novijim presudama ponovno je u odnosu na treće osobe započeo procespriznavanja ograničenja iz teretnice, kada iz teretnice nedvosmisleno proizlazinamjera da se njime koristi lučki slagač. 26U Velikoj Britaniji u sporu Midland Silicones Ltd. v. Scrutons Ltd. tuženi lučkislagač priznao je odgovornost, ali je smatrao da na temelju teretnice kao i ugovora22185 N.Y.S. 2d 392, 1957, AMC 1571. Tetley, W., The Himalaya Clause – revisited, JIML, br. 9,2003., str. 21..23The Carriage of Goods by Sea Act (u nastavku COGSA).24Krawill Machinery Corporation kao naručitelj prijevoza sklopio je ugovor o prijevozu sanduka sastrojevima iz Detroita u Valenciju preko Baltimora. Teret je vlakom prevezen do Baltimora gdje slagačkatvrtka Robert C. Herd Co., Inc., na temelju usmenog ugovora s prijevoznikom preuzima ukrcaj teretana brod. Prilikom ukrcaja došlo je do oštećenja tereta jer je isti pao s dizalice u more. Tužitelj KrawillMachinery Corporation podnio je tužbu protiv lučkog slagača zahtijevajući naknadu nastale štete do kojeje došlo zbog nemarnog postupanja lučkog slagača. S druge strane, lučki slagač pozivao se na pravoograničenja odgovornosti tvrdeći da to pravo proizlazi kako iz teretnice tako i iz COGSA-e.359 U.S. 297,1959, AMC 879.25Razlozi za takvo djelovanje pratili su stav Kongresa koji prilikom donošenja COGSA-e nijenamjeravao regulirati djelovanje lučkih slagača ili drugih agenata ili ograničiti njihovu odgovornost zaštetu koju oni uzrokuju svojom nemarnošću. Tako je došlo do promjene u odnosu na ranije odluke.26Tetley, W., Marine Cargo Claime, Second Edition, Toronto, 1978., str. 377.-380., Sturley, F. M.,Modernizing and Reforming U.S. Maritime Law: The Impact of the Rotterdam Rules in the United States,Texas International Law Journal, Vol 44, 2009., str. 448.-450..621

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.s prijevoznikom, ima pravo ograničiti svoju odgovornost.Njegov ugovor s prijevoznikom sadržavao je sljedeću odredbu:„Slagač će imati zaštitu kako je predviđeno u klauzulama teretnice.“Slagaču ni sud prvog stupnja ni sud drugog stupnja nije priznao pravoograničenja odgovornosti, jer ni COGSA, a ni teretnica nije sadržavala odredbupo kojoj bi riječ brodar (prijevoznik) obuhvaćala i slagača. Slagač se ne možepozvati na ugovor između krcatelja i prijevoznika (brodara) u kojem nije strankai za koji nema „consideration“. 27Sud je pored toga zauzeo stajalište da tužitelj (primatelj) nije znao da jeprijevoznik pristao da lučki slagač kao tužena strana vrši radnje iskrcaja tužiteljevogtereta.Povodom slagačeve revizije sud trećeg stupnja (House of Lords) također nijepriznao slagaču pravo da ograniči svoju odgovornost. Bilo je očito da sudovicommon law-a nisu bili skloni proširiti obveze i koristi iz ugovora na trećuosobu koja nema „consideration“, a time i priznati klauzule u teretnici koje štiteprijevoznika (brodara), a ujedno i lučkog slagača kojeg je prijevoznik (brodar)zaposlio.Međutim, odluka u Kući lordova nije bila jednoglasno donesena, jer je sudaclord Reid izdvojio svoje mišljenje. Naime, on je smatrao da se stav tuženoga(slagača) može prihvatiti ako iz odredaba teretnice jasno proizlazi namjera dase zaštiti slagača, da iz teretnice jasno proizlazi da prijevoznik nije ugovaraoove odredbe samo za sebe nego i za slagača, te da je prijevoznik bio ovlašten odslagača ugovarati u njegovo ime (prijevoznik nastupa kao agent lučkog slagača)pri čemu suglasnost slagača može biti kako prethodna tako i naknadna.Osobito je zanimljiva najnovija presuda američkog Vrhovnog suda kojauvelike proširuje primjenu Himalaja klauzule čak i u slučaju kada se korisnik nemože pozivati na mjerodavni ugovorni odnos. Radi se o slučaju Norfolk SouthernRailway Company v. James N. Kirby Pty Ltd., od 9. studenog 2004. godine. 2827Englesko se pravo u početku nije zasnivalo na teoriji da se ugovori moraju izvršavati, pa se tražilonačina kako bi se izvršenje osiguralo. Pronađen je indirektni način putem tužbe „action of debt“ (radiduga) i „assumpsit“ (preuzeo je). Da bi uspio s tužbom „of debt“, tužitelj je morao dokazati da je pružiokorist tuženome, a da bi uspio s „assumpsit“, tužitelj je bio dužan dokazati da je pretrpio štetu ili gubitak.Tijekom vremena prevladalo je mišljenje da javni interes traži da se neposredno osigura izvršenje ugovora.Tako „assumpsit“ postaje opća ugovorna tužba. Sudovi su inzistirali da se ugovor ne može utužiti ako svakastrana ne dokaže da je, zaključivanjem ugovora, jedna drugoj pružila korist, ili je prihvatila određene štetneposljedice za sebe. Upravo ta pružena korist ili pretrpljeni gubitak čini „consideration“. Consideration semože definirati kao svaki čin, propust ili obećanje jedne osobe koje se daje u zamjenu za obećanje drugeosobe. U jednoj je presudi rečeno: „Valjani consideration može se sastojati u nekom pravu, interesu,dobitku ili koristi za jednu od stranaka ili u nekom propuštanju (trpljenju), šteti, gubitku ili odgovornostikoje se daju, podnose ili preuzimaju od druge strane“. Vidi u: Grabovac, I., Odgovornost prijevoznika,Split, 1989., str. 105.; Grabovac, I., Odgovornost prijevoznika u prijevozu stvari u Pomorskom zakonikuRepublike Hrvatske i u međunarodnim konvencijama, Split, 2010., str. 110..28Tvrtka Kirby obvezala je International Cargo Control (ICC), otpremnika, da preveze strojeve izAustralije u Huntsville u Alabami. ICC je izdao teretnicu koja je označavala Savannah kao luku iskrcaja, aHuntsville kao mjesto odredišta, zatim ograničenje odgovornosti za naknadu štete od 500 USD po koletuza pomorski prijevoz i višu svotu ograničenja za kopneni put, te je sadržavala i standardnu Himalaja622

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.U svojoj odluci Apelacijski sud je presudio da tuženi željeznički prijevoznikNorfolk nije mogao zahtijevati ograničenje koje je predviđeno u teretnici koju jeizdao ICC jer je klauzula u toj teretnici o ograničenju odgovornosti štitila samoosobe koje su bile u ugovornom odnosu 29 s ICC.Odluka je, osim toga, ustvrdila da se ograničenje označeno u teretnici HamburgSuda (njemačkog pomorskog prijevoznika) ne može primijeniti protiv krcatelja(Kirby) jer tvrtka ICC nije djelovala kao agent Kirbya kad je sklapala ugovor oprijevozu s pomorskim prijevoznikom. No, Vrhovni sud SAD-a osporio je takvuodluku.U odluci se ističe da je ugovor o prijevozu, koji uključuje pomorsku rutu imnogo kraću kopnenu, po svojoj naravi pomorski prijevoz samo ako je glavni,primarni predmet ugovora prijenos robe morskim putem od mjesta ukrcavanjado iskrcaja s broda (od Australije do istočne obale SAD-a) i zato se u potpunostipodvrgava saveznom zakonu (posebna pravila za nadležnost u pomorskimsporovima u SAD-u, za razliku od kopnenih prijevoza koji se podvrgavaju pravudržave). Zbog takve konstatacije u obrazloženju odluke se ističe da u slučajuKirby imamo pomorski spor o željezničkom brodolomu (maritime case about atrain wreck). Ako bi se za kopnenu etapu prijevoza primijenilo pravo države, ta biokolnost zapravo bila suprotna težnji za unifikacijom pomorskog prava.Ono što je posebno važno, Himalaja klauzula koja proširuje primjenu uvjeta izteretnice, a osobito ograničenje naknade štete, na svakog službenika, uključujućii neovisnog ugovaratelja, mora se tumačiti tako da i kopneni prijevoznik pripadatom proširenju jer je nužnost prijevoza robe i kopnenim putem bila poznatastrankama. Naime, riječ je o danas čestoj uporabi multimodalnog prijevoza,prijevoza u kojem sudjeluju prijevoznici najmanje dvije grane prometa, u kojemna temelju teretnice za takav prijevoz („through“ bill of lading) vlasnik teretamože jednim jedinstvenim poslom ugovoriti prijevoz prekomorskim putem donekog odredišta u unutrašnjosti.U obrazloženju presude sud je zauzeo stav da ICC nije agent Kirbyja u klasičnomsmislu, već je ICC agent Kirbyja jedino i isključivo kada je riječ o ograničenjuodgovornosti, i to onda kada je ICC sklopio ugovor sa sljedećim prijevoznikom zaklauzulu uz spominjanje svih osoba, uključujući i neovisnog ugovaratelja, čije su djelatnosti služile uispunjenju ugovora. ICC je zatim sklopio sa svoje strane, samostalno, ugovor o prijevozu s njemačkimprijevoznikom, Hamburg Sudom, koji je izdao teretnicu koja je isto tako predviđala Savannah kao lukuiskrcaja i Huntsville kao mjesto odredišta, te istu svotu granica odgovornosti prema američkom Carriageof Goods by Sea Act, 1936 (COGSA), 500 USD po koletu, ali i za kopneni prijevoz. Ta je teretnica osimtoga sadržavala i posebnu Himalaja klauzulu koja se odnosila i na kopnene prijevoznike. Hamburg Sudje potom povjerio prijevoz od Savannaha do Huntsvilla željezničkom prijevozniku Norfolk SouthernRailway. Vlak na kojemu su bili ukrcani kontejneri sa strojevima iskočio je iz tračnica prouzročivšiznatne štete strojevima – 1.500.000 USA. Kirby i njegov osiguratelj pokrenuli su postupak izvanugovorneodgovornosti prema Norfolk Southern Railway pred prvostupanjskim sudom u Georgiji. Tuženi je zatražioograničenje odgovornosti od 500 USD po kontejneru i uspio je u sporu, ali je odluka promijenjena odstrane Apelacijskog suda.29Tzv. privity of contract, interes u ugovoru, specifičan institut anglosaksonskog prava.623

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.slučaj ograničenja odgovornosti. 30Danas pravna valjanost Himalaja klauzule ne bi trebala biti sporna. 31 Vrijednostpriznanja pravne valjanosti Himalaja klauzule ogleda se u tome što to priznanjeruši načelo o zabrani proširenja instituta ograničenja odgovornosti i na lučkeslagača. Ako je već ograničenje odgovornosti slagača u načelu dopušteno, trebarazmisliti o donošenju posebnih pravila i kreiranju za lučkog slagača mogućnostida se sam, bez posredovanja stranaka prijevoznog ugovora, tim pravom služi.Naime, slagač nema osobite koristi od toga što prijevoznik u svojoj teretnicipredviđa ograničenje odgovornosti i za njega, jer za pružanje takve zaštiteprijevoznik će sigurno tražiti protuvrijednost koja će se najvjerojatnije sastojati unižim tarifnim iznosima za izvršenje slagačkih operacija.O ovim pitanjima morat će se ponovno raspravljati jer je nepravedno da senakon nastanka štete na teretu različito tretira tužba protiv prijevoznika i tužbaprotiv lučkog slagača.Rasprave o valjanosti Himalaja klauzule i nastojanje da se formalnopravnoprizna njen učinak prisutne su i među hrvatskim znanstvenicima, pravnimstručnjacima i praktičarima koji se bave pomorskim pravom i problematikom. Terasprave rezultat su činjenice da ne postoje posebne zakonske norme o, poglavito,slagačima (osim u francuskom pravu) ili o poduzetnicima prijevoznih terminala(osim, u pokušaju, na međunarodnom planu).Kako ti poduzetnici potpadaju pod opća načela odgovornosti, ne mogu se pozivatina određene povlastice koje u režimu odgovornosti prijevoznika u prijevozu stvarimorem postoje (zastarni rok, a osobito ograničenje odgovornosti). Odgovornostslagača i drugih nezavisnih poduzetnika stvarno će biti ograničena ako osobakojoj odgovaraju za štetu i sama odgovara ograničeno. To je slučaj kada slagačodgovara prijevozniku. U tom slučaju slagač se neizravno služi pomorskopravniminstitutom ograničenja odgovornosti, ali primjerice nema mogućnosti da se protivprijevoznika koristi pomorskopravnom zastarom. Kao tužitelj može se pojavitivlasnik tereta, zapravo korisnik prijevoza. Slagač naravno odgovara ugovornonaručitelju slagačkih operacija. Ako je u pitanju ugovorna odgovornost, dopuštase u našem pravu sporazumno ograničenje odgovornosti uz uvjete iz članka 345.st. 3. ZOO-a. Ograničenja nema ako je u pitanju kvalificirana krivnja slagača (čl.345. st. 4. ZOO-a).Međutim, u našem pravu nema formalnih zapreka da neovisni ugovaratelj30Pobliže o sadržaju i tumačenju odluke Vrhovnog suda: Jeseph C. Sweeney, Crossing the Himalaya:Exculpatory Clauses in Global Transport, Norfolk Southern Railway Co.v. James N. Kirby, Journal ofMaritime Law and Commerce, Baltimore, br. 2, 2005., str. 155.-199.; William H. Theis, Third-Partybeneficiaries in Multimodal Contracts of Carriage, Norfolk Southern Railway Co.v. James N. Kirby,Journal of Maritime Law and Commerce, Baltimore, br. 2, 2005., str. 201.-215..31Pravnu valjanost Himalaja klauzuli priznaju ili se pretpostavlja da nema zapreke njenom priznavanjumnoge zemlje, među njima su: Argentina, Belgija, Danska, Njemačka, Grčka, Irska, Japan, Meksiko,Nizozemska, Norveška, Švedska. Vidjeti u: Grabovac, I., Odgovornost prijevoznika, Split, 1989., str. 107..Također vidjeti u: Jakaša, B., Udžbenik plovidbenog prava, Zagreb, 1979., str. 161.; Moore, C. John,Liability of Stevedors for Cargo Damage under United States and British Law, Göteborg, 1961., str, 16..624

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.za svoju djelatnost odgovara i izvanugovorno oštećenoj strani. To znači da seu položaju aktivne legitimacije može naći i vlasnik oštećenih stvari, odnosnokorisnik prijevoza. Postavlja se pitanje postoji li mogućnost da se slagač zaštitiod otegotnih općih načela odgovornosti odnosno može li Himalaja klauzulomzaštititi svoj položaj.Pravna znanost priznaje joj učinak. Smatra se da bi u hrvatskom pravu takvaklauzula mogla imati učinak ako je između pomorskog prijevoznika i naručiteljabilo izričito klauzulom uključeno, a to znači precizno i jasno, da će se i tzv. neovisniugovaratelji, kao treći, moći koristiti sustavom odgovornosti za prijevoznika.Nema pravnih razloga da hrvatski sudovi ne priznaju njezinu valjanost. Naime,Himalaja klauzula predstavlja ugovor u korist trećeg, a takvi su ugovori pravnovaljani.Prema odredbi članka 336. st. 3. ZOO-a „ugovorom se može ustanoviti pravo ukorist treće osobe“, a prema odredbi članka 337. st. 1. ZOO-a „kad netko ugovori usvoje ime tražbinu u korist trećega, treći stječe vlastito i neposredno pravo premadužniku ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.“ 32Ovdje bi prijevoznik u dogovoru s naručiteljem prijevoza mogao u koristtrećeg lučkog slagača njemu osigurati pravo na ograničenje odgovornosti u slučajuizvanugovorne tužbe. Naravno, lučki slagač mogao bi se tada pozvati na režimodgovornosti prijevoznika (odnosno na dogovorom dopuštena, precizirana načelate odgovornosti) samo onda kada je djelovao u poslovima koji pripadaju u domenupomorskopravnog posla prijevoza stvari. U našem pravu prijevoznik odgovara odpreuzimanja stvari pa do predaje, a to znači da odgovara i dok čuva stvari nakopnu (čl. 547. PZ-a). Dakle, i kopnene operacije koje izvode lučki slagači ilipoduzetnici prijevoznih terminala, ako su u razdoblju odgovornosti prijevoznika,u stadiju su ispunjenja ugovora o prijevozu.Zaključno, naše bi pravo i sudska praksa trebali priznati ugovornu klauzulu ukorist trećih, ali samo onda kada bi se ugovaratelji iz osnovnog posla podrobno ijasno dogovorili o sadržaju Himalaja klauzule koja bi izvanugovorno štitila i trećeosobe, u našem slučaju, lučke slagače.32Ovdje se radi o ugovoru u korist trećega (pactum in favorem tertii) koji predstavlja iznimkuod općeg pravila o relativnosti obveznih ugovora prema kojem obveznopravni odnos obvezuje samosuugovaratelja. Temeljem ove odredbe zakonodavac dopušta suugovarateljima da ustanove neko pravou korist trećega, što znači da tada ugovor proizvodi odgovarajuće pravne učinke i prema toj trećoj osobi.Kod ugovora u korist trećega postoje tri skupine odnosa: odnos suugovaratelja koji ovisi o vrsti glavnogugovora kojem se dodaje klauzula „u korist treće osobe“; odnos stipulanta i korisnika koji predstavljaisključivo unutarnji odnos koji pojašnjava pobude zbog kojih je stipulant sklopio ugovor u korist trećeosobe – korisnika te odnos dužnika i korisnika koji ustvari predstavlja odnos promitenta kao dužnikai korisnika kao vjerovnika, jer se promitent obvezao stipulantu da će umjesto njemu ugovornu obvezuispuniti korisniku i u tom smislu je odnos promitent – korisnik originarni i izravni odnos. Vidi u: Gorenc,V. i dr., Komentar Zakona o obveznim odnosima, Zagreb, 2005., str. 498.; Crnić, I., Zakon o obveznimodnosima, Napomene, komentari, sudska praksa i prilozi, Drugo bitno izmijenjeno i dopunjeno izdanje,Zagreb, 2006., str. 342.; Barbić, J. i dr., Novi Zakon o obveznim odnosima – zbornik radova, Zagreb,2005., str. 76..625

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.6264. OGRANIČENJE ODGOVORNOSTI LUČKOG SLAGAČAUGOVOROM O SLAGAČKOM POSLUDa bi lučki slagač mogao uspješno ograničiti svoju odgovornost u ugovorus naručiteljem slagačkih operacija potrebno je da slagač za štete na teretu kojimmanipulira odgovara isključivo s naslova ugovorne odgovornosti i da je takvoograničenje odgovornosti pravno dopušteno.U hrvatskom pravu nema posebnih zakonskih rješenja bilo o zakonskombilo o ugovornom ograničenju odgovornosti lučkih slagača, pa se pitanjeograničenja njegove odgovornosti rješava primjenom odredbi Zakona o obveznimodnosima (u daljnjem tekstu ZOO), dakle prema općim pravilima o ograničenjuodgovornosti. 33Relevantne odredbe kako za ograničenje tako i za isključenje odgovornostilučkih slagača sadržane su u članku 345. ZOO-a.Prema odredbi članka 345. st. 1. ZOO-a:„Odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju ne može se unaprijedugovorom isključiti ni ograničiti.“Ovom odredbom dana je opća klauzula o dopustivosti isključenja ili ograničenjaodgovornosti. Zbog zaštite prometa uopće, ali i druge, slabije ugovorne strane,prisilnim zakonskim normama utvrđeno je kada takva isključenja ili ograničenjanisu dopuštena.Unatoč načelnoj dopustivosti ugovornog ograničenja odgovornosti dužnika,koje se može ugovoriti na dva načina: sklapanjem posebnog ugovora ili unošenjemodredaba o ograničenju odgovornosti jedne ili obje strane u glavni ugovor (tzv.egzoneracijska klauzula), 34 prisilnom normom st. 1. zabranjeno je takvo ograničenjeza nakanu i grubu nepažnju. Poseban ugovor ili ugovor s takvom egzoneracijskomklauzulom bili bi ništetni.Istodobno se može zaključiti kako je ugovorno ograničenje odgovornosti zaštete nastale uslijed obične nepažnje pravno dozvoljeno.Nadalje, u odredbi st. 2. istog članka navodi se da:„Ali sud može na zahtjev zainteresirane ugovorne strane poništiti i ugovornuodredbu o isključenju i ograničenju odgovornosti za običnu nepažnju, ako je takavsporazum proizašao iz monopolskog položaja dužnika ili uopće iz neravnopravnogodnosa ugovornih strana.“Dakle, bez obzira što je ugovorno ograničenje odgovornosti dužnika dopušteno,33NN br. 35/05. Stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine derogiran jeZakon o obveznim odnosima iz 1978. godine (Službeni list SFRJ, br. 29/78., 39/85. i 57/89.) koji jeZakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91) preuzet od 8. listopada 1991.godine kao republički Zakon o obveznim odnosima (NN br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96.,112/99., i 88/01.).34Egzoneracijske klauzule moraju biti stavljene u ugovor prije nego što je nastala šteta povredomobveze. Ako bi ugovor o isključenju odgovornosti bio sklopljen nakon nastanka štete, to bi bio ugovor ootpustu duga.

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.sud na zahtjev zainteresirane strane, a to je vjerovnik koji se obratio sudu zaponištenjem egzoneracijske kluzule, može donijeti odluku o poništenju odredbeo ograničenju odgovornosti i za običnu nepažnju, ako je ugovor proistekao iz: a)monopolnog položaja dužnika ili b) neravnopravnih odnosa ugovornih strana.Kako ZOO nije odredio da sud mora na zahtjev zainteresirane strane poništitiodredbu o ograničenju odgovornosti za običnu nepažnju, čak ako je takav sporazumproizašao iz monopolnog položaja dužnika ili neravnopravnog odnosa ugovornihstrana, sud će morati u svakom konkretnom slučaju, prije donošenja odluke,utvrditi sve pravno relevantne okolnosti koje su utjecale na unošenje odredbe oograničenju odgovornosti u ugovor, a po utvrđenju da je dužnik zloupotrijebiosvoj monopolistički položaj ili dominantni položaj u odnosu na drugu ugovornustranu, donijeti odluku o poništenju ugovorne klauzule o ograničenju odgovornostiza običnu nepažnju.Osim na nakanu i nepažnju, ugovaranje ograničenja odgovornosti dužnikamože se odnositi i na druge okolnosti. Tako se stavkom 3. istog članka propisujepravilo o utvrđivanju najviše svote naknade štete.Prema odredbama članka 345. st. 3. ZOO-a:„Pravovaljana je odredba ugovora kojom se određuje najviši iznos naknade,ako tako određeni iznos nije u očitom nerazmjeru sa štetom i ako za određenislučaj nije što drugo zakonom određeno.“Citiranom odredbom zakonodavac je uredio jednu tipičnu klauzulu koju činiograničenje ugovorne odgovornosti, a to je klauzula o najvišoj svoti naknadeštete.Takva klauzula je dopuštena, ali se uspješno može pobijati ako je unaprijedutvrđena svota naknade štete: a) očito u nerazmjeru s nastalom štetom, ili b) akoza određeni slučaj nije što drugo zakonom određeno.Ako, pak, vjerovnik i dužnik ugovore najvišu svotu naknade štete koju dužniktreba platiti u slučaju nastanka štete vjerovniku, a nemogućnost ispunjenja jedužnik sam prouzročio s nakanom ili grubom nepažnjom, vjerovnik ima pravo napotpunu naknadu štete, 35 pri čemu potpuna naknada štete znači cjelokupna šteta usmislu članka 346. st. 2. ZOO-a.Sigurno je da će hrvatski slagači u nedostatku posebnih zakonskih propisa oograničenju njihove odgovornosti iskoristiti priliku koju im nudi ZOO i u svojimopćim uvjetima poslovanja predvidjeti ograničenje odgovornosti za štete nateretu koje nastanu prilikom obavljanja slagačkih operacija. 36 Sigurno je i to da ćehrvatski sudovi imati priliku ocjenjivati da li su i u kojoj mjeri odredbe slagačevihopćih uvjeta poslovanja o ograničenju odgovornosti pravno valjane i na taj način35U čl. 345. st. 4. ZOO-a stoji: „U slučaju ograničenja visine naknade vjerovnik ima pravo na potpununaknadu ako je nemogućnost ispunjenja obveze prouzročena namjerno ili krajnjom nepažnjom dužnika.“36Primjerice OUP Luke Rijeka sadrže takvu odredbu. Člankom 11. st. 2. propisano je da: „OdgovornostLuke kao slagača ne može prijeći iznos odgovornosti po jedinici tereta za koji odgovara prijevoznik načijem ili sa čijeg se prijevoznog sredstva obavlja slagački posao.“627

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.doprinijeti stabiliziranju ovog pravno nemirnog područja.5. ZAKLJUČAKRijetka su zakonodavstva koja bilo posebnim propisom bilo u okviru pomorskogzakona uređuju pravni položaj i poslovanje lučkog slagača, iz razloga što se smatrada slagački posao nema nikakvih osobitosti koje bi zahtijevale posebnu pravnuregulaciju, a koje se ne bi mogle riješiti temeljem općih pravnih propisa, odnosnonačela.Izuzetak predstavlja francusko zakonodavstvo koje lučke slagače po pitanjuograničenja odgovornosti izjednačava s pomorskim prijevoznikom.Važno je istaknuti kako je Nacrt Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbiiz 1972. godine sadržavao odredbe o slagačkom poslu i slagačkim poduzetnicimapo uzoru na francusko zakonodavstvo. Međutim, odredbe o slagačkom poslu nisuuspjele zadržati svoje mjesto i u konačnom tekstu čime je bivša SFRJ, a potom iRepublika Hrvatska propustila priliku da se svrsta u red rijetkih zemalja koje suregulirale pitanje slagača i slagačkog poslovanja.Izostanak konkretnih zakonskih rješenja, odnosno međunarodnih pravilaprisilio je zainteresirane stranke da kreiraju priručna sredstva tako da se u ugovoro prijevozu stvari morem ili teretnicu počela uvrštavati tzv. Himalaja klauzula.Po pitanju valjanosti Himalaja klauzule sudska praksa kroz desetljeća bila je vrloneujednačena te je predstavljala plodno tlo za pravnu nesigurnost.Veliki pomak predstavlja donošenje Roterdamskih pravila koja u odnosu nadosadašnje pomorskopravne konvencije proširuju krug osoba za čija djela i propusteodgovara prijevoznik. Prema Roterdamskim pravilima pomorski izvršitelj, a premadefiniciji i lučki slagači imaju se smatrati pomorskim izvršiteljima, ovlašten jekoristiti se pravom na ograničenje odgovornosti predviđenim za prijevoznika, kaoi svim drugim prijevoznikovim pravima i obranama.Možemo se upitati kakav će pravni položaj imati lučki slagači ako Roterdamskapravila budu u primjeni, a kako ako ona u dogledno vrijeme ne stupe na snagu.Ako Roterdamska pravila sažive u praksi, Himalaja klauzula neće više imatipraktično značenje zaštite od tužbi podignutih protiv lučkih slagača kao neovisnihugovaratelja, odnosno pomorskih izvršitelja obzirom da će uživati iste pogodnostikao i pomorski prijevoznik. Svaka daljnja rasprava bila bi suvišna, a za lučkeslagače to bi značilo izvjestan i povoljniji položaj na međunarodnoj pomorskojsceni.Prema hrvatskom pravu lučki slagač načelno odgovara neograničeno, ali možena temelju odredbe čl. 345. st. 3. ZOO-a ugovorno odrediti najviši iznos naknade,ako tako određeni iznos nije u očitom nerazmjeru sa štetom i ako za određenislučaj nije što drugo zakonom određeno.Isti se ne može koristiti ugovornim ograničenjem odgovornosti ako jenemogućnost ispunjenja obveze uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.628

Dr. sc. Biserka Rukavina: Ograničenje odgovornosti lučkog slagača s posebnim osvrtom na ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 613.-629.Pravno je valjano ograničenje odgovornosti lučkog slagača predviđenoi ugovorom o prijevozu stvari morem ili teretnicom koji sadrže tzv. Himalajaklauzulu obzirom da takva klauzula predstavlja ugovor u korist trećega, a takavugovor je u hrvatskom pravu pravno valjan.De lege ferenda ograničenje odgovornosti lučkog slagača trebalo bi izričito idetaljno regulirati zakonskim putem i u tom pogledu lučkog slagača izjednačitis prijevoznikom, odnosno na lučkog slagača protegnuti primjenu institutaograničenja odgovornosti iz pomorskog prava po uzoru na francusko pravo.Izričito i sveobuhvatno reguliranje ograničenja odgovornosti zakonskim putemjedino je pravo rješenje, jer uklanja pravnu nesigurnost kako na strani lučkogslagača tako i na strani sudionika prijevoznog ugovora, a posljedično klauzule oograničenju odgovornosti slagača, bilo u prijevoznom ugovoru, bilo u ugovoruo slagačkom poslu činile bi se suvišnima, kao i sve rasprave u vezi s pravnomvaljanošću tih klauzula.LIMITATION OF RESPONSIBILITY OF THE STEVEDORES WITHSPECIAL REFERENCE TO ROTTERDAM RULESIn this article the author analyses the problem of limitations of responsibility of stevedores. Incase of damaged goods, there are two doubts: can the damaged party (recipient of the goods) alsosues, other the carrier, stevedores who caused the damage during their operations and could theprinciples of responsibility for the sea carrier be applied to the stevedores in the case of an extra– contractual responsibility? In this paper above mentioned doubts are analyzed by calling uponinternational conventions. Together with the analysis of international sources, the provisions ofnational legislations, primarily of French and Croatian law, are also examined. Special attention isgiven to Rotterdam rules and the consequences of their application to the legal status of a stevedorespro futuro. In conclusion the author points to the need and benefits of creating special regulations onthe business operation of a stevedores and their legal status.Key words: stevedores, limitation of responsibility, the Himalaya clause,Rotterdam rules629

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.Mr.sc. Andrijana Bilić, asistenticaPravnog fakulteta Sveučilišta u SplituRAD NA DALJINU PREMA MEĐUNARODNOM,EUROPSKOM I HRVATSKOM RADNOMZAKONODAVSTVUUDK: 349.2 (497.5:4-67 EU)Pregledni znanstveni radPrimljeno: ožujak 2011.U današnje doba uporabom modernih telekomunikacijskih, informacijskih i multimedijalnihtehnologija postalo je moguće određene vrste poslova obavljati izvan tradicionalnog mjesta rada,odnosno omogućeno je obavljanje rada na izdvojenom mjestu rada. U radu autorica razmatraovaj koncept organizacije rada i probleme koji prate njegovu praktičnu primjenu. Daje osvrt narješenja de lege lata na međunarodnoj i europskoj razini, kao i na ona usvojena u hrvatskom radnomzakonodavstvu. Zaključno predlaže rješenja de lege ferenda.Ključne riječi: rad na daljinu, Međunarodna organizacija rada, Europskaunija, Hrvatsko radno zakonodavstvo1. Uvod – pozitivni i negativni aspekti instituta rada na daljinuVeć pedesetih godina prošlog stoljeća u literaturi o tehnološkim promjenama,predlagalo se kombiniranje telekomunikacija sa računalnom tehnologijom, kakobi se omogućilo premještanje mjesta rada izvan tradicionalnog ureda. 1 Širenjeinteresa za rad na daljinu započinje sedamdesetih godina prošlog stoljeća kadase termin „rad na daljinu (teleworking)“ prvi put počinje spominjati, kako bi senjime označio rad udaljen od standardnog ureda. 2 Danas interes za rad na daljinuraste posebice među radnicima, poslodavcima, kreatorima politike, društvenezajednice, telekomunikacijske industrije i drugih. 3 Djelotvorno korištenje uslugerada na daljinu može poslužiti kao osnova za „virtualnu organizaciju“. 4 Rad nadaljinu omogućava jedinstveno rješenje, kako za poslodavce, tako i za radnike,iako se radi o kompleksnom i složenom obliku rada koji je karakterizirannejasnim granicama između rada, obitelji, zaposlenja i slobodnog vremena.Važno je napomenuti da rad na daljinu nije izoliran fenomen. U svim svojimoblicima on je dio globalne strategije managementa ljudskih resursa čija je zadaća,1JONES, J. C., Automation and design, parts 1-5, in Design, 1957:213, 214, 216, 218, 121.2NILLES, J.M., CARLSON, F.R., GRAY, P., HANNEMAN G. J., The telecommunications-Transportation trade-off, Chichester, John Wiley and Sons, 1976: 233HANDY, S. L., MOKHTARIAN, P. L., The future of telecommuting, Futures, 28(3), 227-240.4DAVIDOW, W. H., MALONE, M. S., The virtual organisation, New York, Harper Collins, 1992:56;CHESBROUGH, H. W., TEECE, D. J., When virtual virtuous? Organising for innovation, Harwardbusiness review, Jan-Feb. 65-73; PEIPERL, M. A., BARUCH, Y., Back to square zero: the post-corporatecareer, Organisational dynamics, 1997, 25(4): 7-22.631

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.između ostalog: davanje radnicima veće odgovornosti u pogledu razvoja vlastitekarijere; provjera doprinosa radnika na temelju njegovih rezultata rada; povećanjeradnog zadovoljstva; osiguranje bolje ravnoteže između privatnog života i posla;osiguranje veće kvalitete usluge za klijente; poboljšanje slike tvrtke; povećanjeproduktivnosti; ušteda na uredskom prostoru i infrastrukturi na standardnomradnom, mjestu i sl. Također rad na daljinu nije primjenjiv za sve vrste poslova.Tipične aktivnosti koje se mogu obavljati koristeći pri tom rad na daljinu su:prikupljanje, obrada i rukovanje informacijama; konceptualni rad; aktivnostivezane za intezifikaciju znanja; planiranje i organizacija projekata; savjetovanje;komercijalna putovanja i sl. Isto tako ni svi radnici nisu kvalificirani za rad nadaljinu. To su, u prvom redu, oni koji su neovisni u svom radu, orjentirani narezultate rada, pokazuju inicijativu, djelotvornost te rade u skladu sa zacrtanimplanom, disciplinirani su i imaju potrebne vještine i kompetencije.Tradicionalni mehanizmi kontrole ili supraordiniranosti poslodavca u radnomodnosu nisu nužno primjenjivi na institut rada na daljinu, stvarajući, pri tom,situacije u kojima se traže različite interpretacije pravnog sustava.Međutim, kao što je to uvijek slučaj kada se uvode novi oblici rada, tako je iuvođenje rada na daljinu dovelo u pitanje primjenjivost pravnog sustava, posebiceradnopravne regulative, na nova pitanja vezane uz spomenuti oblik rada. Iakose pitanje rada na daljinu razmatra već nekoliko desetljeća još uvijek ne postojinjegova univerzalna definicija, pa čak ni jedinstveni termin kojim se označavatakav oblik rada. 5 U literaturi i praksi se rabe sljedeći termini: teleworking,telecommuting, working-at home, working at distance, remote work, virtualwork. Različitost definicija rada na daljinu stvara probleme u jasnoći, što dovodido poteškoća u pravnom sustavu u tretiranju ovog fenomena. Nepostojanjeusuglašene definicije onemogućava koherentni pristup na način da, primjerice,precedenti utemeljeni na jednom tipu rada na daljinu ne moraju/nisu relevantniza drugi vid rada na daljinu. Drugi dio problema odnosi se na sam naziv ovogfenomena, ali postoji suglasnost oko pitanja tehnoilogije koja je u uporabi: radna daljinu uključuje uporabu elektroničkih medija kao svoj glavni „alat“. 6 Rad nadaljinu definira se s obzirom na mjesto rada (lokaciju) te na tehnologiju koja je uuporabi. Pionirski radovi o ovom novom fenomenu definirao je ovakav oblik radakao rad kod kuće. 7Međutim, važno je naglasiti da rad na daljinu nije ograničen samo na jednomjesto rada, kao ni na određenu vrstu posla. U teoriji se rad na daljinu različitodefinira; vrsta rada na daljinu, ili koji se sastoji u obavljanju normalnih radnihaktivnosti, ali izvan standardnog mjesta rada, što pokriva čitav spektar aktivnosti,5MOON, C., STANWORTH, C., Ethical issues of teleworking, Business ethics: A european review,1997,6(1): 35-45.6MITCHELL, W.J., City of bits, Cambridge, Mass, MIT Press, 1995; NEGROPONETE, N., Beingdigital, London, Fontana, 1995.7SHAMIR, B., SALOMON, I., Work-at-home and the quality of working life, Academy ofmanagement review, 1985, 21(3): 455-464632

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.ali manjka definicija što se ima smatrati „normalnim mjestom rada“. 8 U kasnijimdefinicijama dodan je tehnološki aspekt 9 te vremenski okvir sadržan u formulaciji„djelomično ili cijelo vrijeme“ 10 .Rad na daljinu sadrži najmanje tri elementa: a) lokacija mjesta rada koja jedjelomično ili u potpunosti neovisna o lokaciji poslodavca, ugovorne strane iliklijenta i sl; b) uporaba informacijske tehnologije, uglavnom osobna računala,elektronička pošta, telefaks i telefon; c) organizacijski oblik i komunikacijapovezana sa poslodavcem. U pristupu koji je više povezan sa pravnim aspektimarada na daljinu spominje se nekoliko oblika rada na daljinu: individualni rad nadaljinu, korporativni rad na daljinu, izvršni rad na daljinu te ugovorni rad nadaljinu. 11 Radnici na daljinu mogu rad obavljati na različitim lokacijama: kod kuće,satelitskom uredu, telekolibi ili se može obavljati putem mobitela. Za praktičnu iakademsku uporabu koristit će se sljedeća jednostavna i općenita definicija radana daljinu: rad na daljinu je vrsta posla u kojoj radnici obavljaju cijeli ili znatandio posla s mjesta koji je fizički odijeljen od lokacije svog poslodavca i koji koristeinformacijsku tehnologiju kao glavni alat svog rada i komunikacije. Uz napomenuda se ova definicija ne primjenjuje na radnike izvan kategorije samozapošljavanjabudući da je njihov pravni staus različit od radnika koji svoj posao obavljajutemeljem zasnovanog radnog odnosa.Originalno, u sudskoj praksi rabio se kontrolni test za identifikaciju, odnosnodistinkciju zaposlenika od samozaposlene osobe. Testom se nije samo nastojaloodrediti što radnici rade, već i kako te zašto nešto rade. Ovo, naravno, pretpostavljavisok stupanj nadzora, obično na lokaciji poslodavca u pogledu rigidnog sustavaradnog vremena, odmora i plaća. Stoga se za položaj radnika na daljinu može rećida predstavlja antitezu kontrolnom testu te se prima facie može zaključiti da jeriječ o radnicima iz kategorije samozapošljavanja. Rad na daljinu zahtjeva visokurazinu povjerenja i podrške od strane organizacije naspram radnicima. Dizajnmodernog rada kao i sustavi karijera u organizaciji smatraju se bezgraničnima itzv. alternativni oblici zapošljavanja koriste nestandardne oblike rada, gdje rad nadaljinu predstavlja jedan od značajnih oblika. 12Iako je sudska praksa precedentnog prava uspostavila pragmatični ili multitest za identifikaciju subordiniranog, nesamostalnog rada koji između ostalogispituje oblik zapošljavanja, način plaćanja, elemente kontrole, organizaciju rada,osiguranje/pružanje alata i opreme, moć/mogućnost delegiranja, način prestanka8GRANT, K.A., How practical is teleworking, Canadian datasystems1985, 17(8):259CROSS, RAIZMAN, Telecommuting: the future technology of work, Dow Jones-Irwin, Homewood,1986; OLSEN, M. H., Organisational barriers to teleworking, u: KORTE, W.B., ROBINSON, S., STEINLEW. J. (eds.)Present sizuation and future development of a new form of work organisation, Amsterdam:North-Holland, 1988.10HUWS, U., KORTE, W.B., ROBINSON, S., Telework: Towards elusive office, Chinchester: Wiley& Sons, 1990.11TRODD, E., What is teleworking? British journal of administrative management, no. 9, 1994.12ARTHUR, M.B., ROUSSEAU, D.M., The boundaryless career, New York, Oxford university press,1996.633

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.radnog odnosa te ravnotežu između navedenih elemenata. Iako se radi o priličnoekestenzivnom testu temeljem njega može se ustvrditi da određeni radnici nadaljinu spadaju u kategoriju samozapošljavanja. Štoviše, postoji druga preprekaza radnike na daljinu koji traže pravnu zaštitu, primjerice budući da se u određenojdržavi ili jurisdikciji traži da se ispuni uvjet kontinuiranog rada pojedinca da bi sekvalificirao za zaštitu određenog prava. Stoga, postoji opasnost ukoliko se radi,primjerice, o sporadičnom vršenju rada, poslodavac može tvrditi da se svaki putradi o posebnom nekontinuiranom ugovoru o radu. 13 Kako bi prevladali spomenuteprepreke sudovi anglosaksonskog prava razvili su tzv. test obostrane obveznostite ideju „globalnog“ ugovora. Prvo označava situaciju nestabilnog radnog odnosaizmeđu poslodavca i radnika u kojem se nakon određenog vremenskog periodamože razumno očekivati de facto postojanje uzajamnosti koja, normalno, postojiu radnom odnosu. Ideja globalnog ugovora može se rabiti za povezivanje serijanaizgled posebnih ugovora o radu u jedan jedinstveni ugovor, time priskrbljujućipotreban kontinuitet zaposlenja. Obje razvijene situacije mogu se koristiti i zaradnike na daljinu kada odnos sa poslodavcem za radnika ne obuhvaća samo radkod kuće, već za radnika označava više kontrole, odnosno diskrecije u pogleduobima posla i vremena u kojem će se rad obaviti.Jedan od aspekata budućih kontroverzi u pogledu statusa radnika na daljinuje da termin „privremenog, odnosno povremennog radnika“ više ne može bitiprimjenjiv na radnike, na daljinu, i time izbjegavati ostvarivanje njihovih prava.2. Rješenja de lege lata na međunarodnoj i regionalnoj raziniShvaćajući nužnost intervencije u postojeću situaciju Međunarodnaorganizacija rada definira rad na daljinu kao oblik rada koji se obavlja namjestu različitom od središnjeg ureda ili proizvodnih pogona poslodavca, timeodvajajući radnika od osobnog kontakta sa suradnicima koji svoj posao obavljajuna navedenim lokacijama poslodavca i pri tom se koriste nove tehnologije kojeomogućavaju ovakvu separaciju olakšavajući komunikaciju. 14 Konvencija br.177o radu kod kuće 15 MOR-A iz 1996. 16 definira taj vid rada kao onaj koji se obavljaod strane osobe koja se navodi kao radnik kod kuće, a obavlja se u njegovom/njezinom domu ili na drugom mjestu prema njegovom/njezinom izboru, osim uradnom prostoru poslodavca i to u svrhu dobivanja naknade za rad koji rezultira13Primjer je spor Hellyer Bros Ltd. V. McLeod, 1987. u Velikoj Britaniji u kojem je Prizivni sudzauzeo stav da je radnik na kočarici, koji je u periodu od osam godina radio za istu ribolovnu kompaniju,u stvari svaki put angažiran temeljem posebnog ugovora o radu pri upućivanju na ribarenje. Stoga, kad jerad u konačnici okončan, radnici nisu imali zakonskih prava u slučaju otkazivanja radnog odnosa.14DI MARTINO, V., WIRTH, L., Telework, Conditions of Work Digest, Geneva, InternationalLabour Office, 1990, vol. 9, no.1; BLANPAIN, R., The legal and contractual situation of teleworkers inthe European Union, Consolidated report, Dublin, European foundation for the improvement of livingand working conditions, 2001; DI MARTINO, V., The high road to teleworking, International labourorganisation, Geneva, 2001.15Konvenciju su ratificirale: Albania (24.07.2002.), Argentina (31.07.2006.); Finland (17.06.1998.)Ireland (22.04.1999.); Netherlands (31.21.2002.)16BUKLIJAŠ, B., BILIĆ, A., Međunarodno radno pravo, Split, 2006.:220.-224..634

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.određenim proizvodom ili uslugom određenom od strane poslodavca, bezobzira na to tko osigurava opremu, materijal ili druga proizvodna sredstva, poduvjetom da se ne radi o osobi koja posjeduje određeni stupanj autonomije u radu iekonomske neovisnosti zbog čega bi je se moglo smatrati autonomnim radnikomprema državnim zakonima, propisima ili sudskim odlukama. 17 Poslodavac u duhuKonvencije označava fizičku ili pravnu osobu, koja je izravno ili putem posrednika,bez obzira jesu li potonji priznati nacionalnim zakonodavstvom, nalaže obavljanjeposlova kod kuće, u okviru njegove ekonomske djelatnosti. 18 Tamo gdje je u radukod kuće zabranjena upotreba posrednika, moraju se zakonima i propisima iliputem sudskih odluka utvrditi odgovarajuće obveze poslodavaca i posrednika, uskladu sa državnom praksom. 19Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju mora usvojiti, primijeniti ipovremeno revidirati svoju državnu politiku rada kod kuće u svrhu poboljšanjapoložaja radnika kod kuće savjetujući se pritom s najreprezentativnijimorganizacijama poslodavaca i radnika te, tamo gdje oni postoje, s organizacijamabrinuti o radnicima kod kuće kao i organizacijama koje se brinu o poslodavcimaradnika kod kuće. 20Državna politika rada kod kuće promicat će, koliko je god to moguće, jednakosttretiranja radnika kod kuće sa drugim plaćenim osobama uzimajući u obzir posebnekarakteristike rada kod kuće i tamo gdje je to potrebno, uvjete primjenjive na istiili sličan tip posla koji se obavlja u poduzeću, a posebice u svezi: prava radnikakod kuće da uspostavljaju ili se pridružuju organizacijama po osobnom izboru ida sudjeluju u aktivnostima takvih organizacija ; zaštite protiv diskriminacije uzaposlenju i zanimanju ; zaštite na području sigurnosti i zdravlja na radu; naknadeza rad; zakonski propisane zaštite socijalnog osiguranja;pristupa profesionalnom usavršavanju; najniže dopuštene dobi za zapošljavanjei obavljanje poslova; zaštite majčinstva... 21Državna politika rada kod kuće provest će se putem zakonskih propisa,kolektivnih ugovora, arbitražnih odluka ili bilo koje druge odgovarajuće mjerekoja je u skladu sa državnom praksom. 22 Potrebno je poduzeti odgovorajuće mjerekako bi rad kod kuće, u mjeri u kojoj je to moguće, bio obuhvaćen statističkimpodacima o zaposlenosti. 23Državni zakoni i propisi o sigurnosti i zdravlju na radu odnosit će se i na radkod kuće uzimajući u obzir njegove posebne karakteristike te će se utvrditi uvjetipo kojima bi određeni tipovi posla i upotreba određenih supstanci bila zabranjena17Konvencija o radu kod kuće br. 177 iz 1996. čl.1 st.a). Vidi: BUKLIJAŠ, B., BILIĆ, A., Međunarodnoradno pravo, o.c., str. 220.-224..18Čl.1 st.c)19Čl.820Čl.321Čl.422Čl.523Čl.6635

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-656.u radu kod kuće zbog sigurnosti i zdravlja 24 .U okviru Europske unije atipični radnici, u koje se ubrajaju i radnici na daljinu,sve više bivaju zaštićeni odredbama ugovora koji uređuju pitanja tzv. SocijalneEurope te smjernicama koje se implementiraju u državama članicama. Primjerice,Smjernica Vijeća 97/81/EC o radu s nepunim radnim vremenom zabranjujediskriminaciju protiv radnika zaposlenih s nepunim radnim vremenom. Takoradnici na daljinu koje rade u nepunom radnom vremenu ili na privremenoj/povremenoj osnovi mogu tražiti zaštitu svojih prava, kao i tradicionalni radnik.Daljnji primjer je Smjernica Vijeća 93/104/EEC o radnom vremenu kojom se tražiuspostava normalnog tjednog maksimuma od 48 sati tjedno, restrikcija noćnograda, obvezatno vrijeme odmora te minimum od četiri tjedna plaćenog godišnjegodmora. Ova prava nisu ograničena samo na radnike koji rade u punom radnomvremenu ili one koji rade na lokaciji poslodavca ili pod njegovim izravnimnadzorom.Najveći korak u smislu priznanja i zaštite prava radnika na daljinu učiniloje Europsko vijeće koje je u okviru Europske strategije zapošljavanja, pozvalosocijalne partnere na pregovore o sporazumima kojima bi se moderniziralaorganizacija rada, uključujući fleksibilne radne odnose, s ciljem postizanjaproduktivnosti i konkurentnosti poduzeća i ostvarivanja potrebne uravnoteženostiizmeđu fleksibilnosti i sigurnosti. Konzultacije i pregovori socijalnih partnera naeuropskoj razini (ETUC, UNICE I CEEP) rezultirali su donošenjem Okvirnogsporazuma o radu na daljinu potpisanog 16. srpnja 2002. godine, a predstavljaprvi europski autonomni sporazum. To znači da su ga potpisali europski socijalnipartneri, i koji, iako nije inkorporiran u direktivu, kao što je to učinjeno saokvirnim sporazumima o porodnom dopustu, radu na određeno vrijeme te radus nepunim radnim vremenom, stvara ugovornu obvezu za uključene organizacijestranki potpisnica da implementiraju sporazum na bilo kojoj prikladnoj razininacionalnog sustava industrijskih odnosa. Ovakava situacija rezultirala jerazličitim oblicima implementacijskih mjera, što znači da se implemetira u skladusa praksom i procedurom karakterističnom za socijalne partnere država članica.S tim u vezi javlja se važna diferencijacija s obzirom na činjenicu kreira liimplementacija Okvirnog sporazuma o radu na daljinu hard ili soft law u odnosnojdržavi članici.Najčešći način implemetacije spomenutog Sporazuma je putem kolektivnogugovora, bilo međugranskih s odlukom nadležnog organa o proširenju njegoveprimjene, kojim je onda obuhvaćena cijela radna snaga na nacionalnoj razini, biloda se radi o kolektivnim ugovorima bez proširene primjene.Drugi način implemetacije Okvirnog sporazuma je putem zajedničkihsmjernica, pravilnika i preporuka o radu na daljinu, koji su neobvezujućeg idobrovoljnog karaktera, a čija je svrha osigurati obavješćivanje o radu na daljinu usvjetlu nacionalnog radnog zakonodavstva kako bi se olakšala primjena stipulacijaOkvirnog sporazuma.24Čl.7636

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-656.Treći način implemenatcije Sporazuma je putem nacionalne legislative, štopredstavlja princip pretvorbe europskog soft law u nacionalni hard law. Ovakvusituaciju nalazimo u državama članicama Europske unije u kojima postoji niskastopa organiziranosti radništva, ali i poslodavaca te socijalni partneri preferirajuimplementaciju putem legisative. Ovaj način implemetacije osigurava uniformnuprimjenu glavnih načela sadržanih u Sporazumu, istovremeno omogučavajući širuuporabu instituta rada na daljinu.EU okvirni sporazum o radu na daljinu definira rad na daljinu kao oblikorganizacije i/ili izvođenja rada uz uporabu informacijske tehnologije, u okviruugovora o radu/radnom odnosu, u kojem se posao koji bi se mogao obavljati uprostorima poslodavca redovito obavlja izvan tih prostora. 25 Socijalni partneri uvećini država članica usvojili su ovu ili sličnu definiciju rada na daljinu. 26Za zamijetiti je da Okvirni sporazum o radu na daljinu samo primjerično navodikoje bi klauzule pisana obavijest o sklopljenom ugovoru o radu trebala sadržavati.Kako bi se izbjegle eventualni sporovi bilo bi uputno u ugovor o radu unijeti štoveći broj odredbi kojima se rad na daljinu radnika posebno specificira. Mogu bitiobuhvaćena sljedeća pitanja: radno vrijeme – može li se ovo pitanje fleksibilnourediti ili je nužna kvantifikacija „normalnih“ radnih sati za svrhu određenjazakonom određene minimalne plaće ili kako bi bila u skladu sa legislativom oradnom vremenu; pitanje plaća – isplaćuje li se po satnici ili prema obavljenomradu ili temeljem utvrđenih plaća? Ukoliko je u pitanju potonje upitna količinarada koja se za to mora obaviti, kao i uklapa li se prekovremeni rad u taj iznosplaće i kako se izračunava; okvir za procjenu učinka radnika; force majeure –ukoliko obavljanje rada postane nemoguće, ima li radnik pravo na plaću ili taj radipak mora nadoknaditi; vlasništvo nad elektronskim aparatima – gdje su smješteni,25Točka 2. Okvirnog sporazuma o radu na daljinu26U Belgiji prema Kolektivnom ugovoru br.85 od 9. studenog 2005. godine rad na daljinu se definira kaoonaj koji se obavlja u okviru ugovora o radu koristeći pri tom informacijsku tehnologiju, koji se poduzimana redovnoj osnovi i obavlja se na drugim mjestima različitim od prostora poslodavca. Mjesta na kojem seobavlja rad na daljinu uključuje: dom radnika ili neko drugo izabrano mjesto. (čl.2).; Satelitski ured kojegosigurava poslodavac, a označava decentralizirano mjesto, koje poslodavac stavlja na dispoziciju radnikuna daljinu, kao i mobilni rad, onaj koji je radnicima na daljinu dio načina obavljanja njihova rada, kao štosu trgovački putnici, medicinski predstavnici i sl. Nisu obuhvaćeni navedenim Kolektivnim ugovorom.U nekim državama je postavljena definicija te domena primjene sprazuma promijenjena. Primjericemađarsko pravo definira radnika na daljinu kao osobu koja rezultate svog rada dostavlja poslodavcuputem elektroničkih uređaja. U Francuskoj, prema Nacionalnom međuprofesionalnom kolektivnomugovoru iz 2007. pojam radnika na daljinu uključuje i tzv. radnika nomada, kojeg samo obavljanje radaizvan prostora poslodavca ne kvalificira za radnika na daljinu. Također, rad se ne mora u potpunostiodvijati izvan prostorija poslodavca i ne isključuje oblike rada koji se naizmjence obavlja u prostorijamaposlodavca i izvan njih. U Italiji su u Nacionalnom međukonfederacijskom kolektivnom ugovoru od 9.lipnja 2004. (http://www.uil.it/pol_contratuali/accordo_telelavoro2004.pdf> definirana dva tipa rada nadaljinu: radnika na daljinu koji radi kod kuće i radnika na daljinu koji radi na daljinu. U Njemačkojsu radom na daljinu obuhvaćeni izmjenični radnik na daljinu, koji rad djelomično obavlja na lokacijiposlodavca, a djelomično na mjestu rada na daljinu te pokretni (mobile) rad na daljinu, podkategorijaizmjeničnog radnika gdje se rad djelomično obavlja na različitim lokacijama različitim od lokacijeposlodavca te „čistog“ radnika na daljinu koji je u potpunosti rad eksternalizira izvan lokacije poslodavca(KAMP, L., Betriebs-und Dienstvereinbarungen Telearbeit-Analyse und Handlungsempfehlungen, Hans-Boeckler Stiftung, No.31, 2000.)637

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.tko je odgovoran za instalaciju, osiguranje, održavanje i popravak i koja pravau tom smislu ima poslodavac u slučaju prestanka radnog odnosa; osiguranjeodgovornosti - tko je odgovoran za plaćanje osiguranja od građansko-pravneodgovornosti za radnika na daljinu; disciplinska pitanja – potrebno je pojasnitisituacije vezane za uporabu, odnosno zlouporabu računala; eventualna ugovornazabrana utakmice i sl.Budući da su promjene u pravnim sustavima spore i ne idu u korak sa brzimdruštvenim promjenama, kao što su one vezane za organizaciju rada i noveoblike rada, najbolje rješenje za poslodavce i radnike na daljinu bilo bi da svojimmeđusobnim ugovorom o radu, uz pomoć odvjetnika ili savjetnika za radnopravnapitanja, pokriju što veći broj mogućnosti i poteškoća s kojima bi se mogli suočitiu svom međusobnom odnosu, nego da prosudbu tih pitanja prepuste interpretacijisudova.Rad na daljinu dobrovoljan je i za uključenog radnika i za uključenogposlodavca. Rad na daljinu može biti uključen u radnikov originalni opis poslovaili se može naknadno otpočeti na dobrovoljnoj osnovi. U oba slučaja, poslodavacradniku na daljinu daje odgovorajuće pisane obavijesti u skladu sa SmjernicomVijeća 91/533/EC 27 , što uključuje informacije o važećim kolektivnim ugovorima,opis posla koji će se obavljati i sl. Posebnosti rada na daljinu uobičajno zahtijevajudodatne pisane informacije o pitanjima poput odjela poduzeća u kojem radnik nadaljinu radi, njegovog/njezinog izravnog nadređenog ili druge osobe kojima semože obratiti pitanjima profesionalne ili osobne naravi, način izvješćivanja i sl.Ako rad na daljinu nije uključen u originalni opis poslova, a poslodavac ponudirad na daljinu, radnik tu ponudu može prihvatiti ili odbiti. Ako radnik izrazi željuda radi na daljinu, poslodavac taj zahtjev može prihvatiti ili odbiti. Budući dasamo mijenja način izvođenja poslova, prelazak na rad na daljinu sam po sebine utječe na radni status radnika na daljinu. 28 Radnikovo odbijanje da prijeđe narad na daljinu samo po sebi ne predstavlja osnovu za prekidanje radnog odnosaili mijenjanje uvjeta zaposlenja toga radnika. Ako rad na daljinu nije sadržan uoriginalnom opisu poslova, odluka o prelasku na rad na daljinu može se promijenitiindividualnim i/ili kolektivnim ugovorom. 29 Promjena može značiti povratak27Smjernica Vijeća 91/533/EC o obvezi poslodavca da obavijesti radnika o uvjetima primjenjivim naugovor o radu iz 1991.(http://www.legaltext.ee/text/en/T1122.htm)28U Velikoj Britaniji vodič o radu na daljinu podsjeća na britansku legislativu u pogledu pravaradnika sa djecom sa smetnjama u razvoju, odnosno s djecom mlađom od šest godina i odgovorajućimodgovornostima da zahtijevaju fleksibilan rad te obvezu poslodavcima da ozbiljno uzmu u obzir navedenezahtjeve. Talijanski nacionalni kolektivni ugovor spominje jednu iznimku gore navedenom principu. To jeslučaj u kojem je rad na daljinu jedini način na koji se određeni posao može obavljati (čl.2) Spomenutaiznimka osigurava poslodavcima mogućnost, u procesu reorganizacije, dodjeljivanja zadaća sličnogradnog mjesta u poduzeću, čak i ako izvršenje spomenutih zadaća zahtijeva rad na daljinu. Talijanskinacionalni kolektivni ugovor u čl.2 navodi jednu iznimku od ovog načela, a odnosi se na situaciju ukojoj je rad na daljinu jedini način obavljanja određenog posla. Ova iznimka osigurava poslodavcimamogućnost da u slučaju reorganizacije dodijeli radniku obavljanje poslova sličnog radnog mjesta, čak akoobavljanje tih poslova zahtijeva rad na daljinu.29Odrebe Francuskog nacionalnog prekoindustrijskog kolektivnog ugovora u čl.2 obvezuju poslodavcai radnika na daljinu na adaptacijski period u kojem i jedan i drugi mogu unilateralno raskinuti ugovor o638

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.na rad u poslodavčevim prostorima na zahtjev radnika ili poslodavca. Načineprovedbe ove promjene utvrđuju se individualnim i/ili kolektivnim ugovorima. 30Dobrovoljni karakter rada na daljinu osim što je izražen odredbom Sporazumareafirmiran je mjerma transpozicije socijalnih partnera širom Europe. Dvijesituacije su naglašene: rad na daljinu se može zahtijevati kao dio radnikovoginicijalnog opisa poslova ili se radnik može na dobrovoljnoj osnovi naknadnouključiti u takav rad. Svi implementacijski instrumenti spominju razlikovanjeovih situacija budući da ima važne posljedice i mogućnosti za radnika u smislupovratka ili dobivanja posla na lokaciji poslodavca. U oba slučaja Sporazumpredviđa obvezu poslodavca da radniku na daljinu uruči relevantnu pisanuobavijest, u skladu sa Smjernicom Vijeća 91/533/EEC, uključujući obavijesti oprimjenjivom kolektivnom ugovoru, opisu posla i sl. Nadalje, specifičnosti radana daljinu normalno zahtijevaju dodatni sporazum u pogledu odjela poduzeća ukojem radnik na daljinu radi, njegovog/njezinog neposrednog nadređenog ili drugeosobe kojima se može obratiti s pitanjima profesionalne ili osobne naravi, načinizvješćivanja i sl. Ove indikacije slijedile su se u svim državama članicama. 31U smislu uvjeta zaposlenja, radnici na daljinu uživaju ista prava koja imradu na daljinu, a koji treba biti određen unaprijed. Poslodavac će radniku predložiti posao, u skladus nejgovim kvalifikacijama i koji će se obavljati u prostorijama poslodavca. Protekom adaptacijskograzdoblja povratak radnika na rad na lokaciji poslodavca predmet je sporazuma između poslodavca iradnika na daljinu. Sličan adaptacijski period predviđen je u Luksemburgu Nacionalnim kolektivnimugovorom u čl.5, u trajanju od 3-12 mjeseci. Točno trajanje adaptacijskog perioda mora biti određen uugovoru između stranaka. Unilateralna odluka o prestanku rada na daljinu ne može se dogoditi u prvadva tjedna od početka rada. Načini okončanja adaptacijskog perioda, kao i otkazni rokovi određeni suspomenutim kolektivnim ugovorom. Protekom adaptacijskog perioda povratak na posao na lokacijiposlodavca zahtijeva postizanje sporazuma između poslodavca i radnika na daljinu (čl.17) Radnik nadaljinu je unaprijed obavješćen o mogućim radnim mjestima unutar tvrtke koji odgovoraju njegovim/njenim kvalifikacijama U sluačju povratka radnika na rad u prostorijama poslodavca kolektivni ugovornavodi niz informacija koje poslodavac mora predočiti radniku bez odgađanja, posebice mjesto rada,radno vrijeme te uvjete rada.30Točka 3. Okvirnog sporazuma o radu na daljinu31Primjerice, u Francuskoj, Belgiji i Poljskoj ovo zahtijeva addendum ugovoru o radu. U VelikojBritaniji vodič o radu na daljinu podsjeća na obvezu poslodavca da radniku uruči pisanu potvrdu opojedinostima radnog odnosa dva mjeseca prije no što se radnik angažira kao radnik na daljinu i u rokuod mjesec dana za radnike koji naknadno mijenjaju radnu organizaciju. U Belgiji, primjerice, Nacionalnikolektivni ugovor predviđa da individualni ugovor o radu mora biti zaključen prije no što radnik na daljinuotpočne s radom te mora sadržavati sljedeće uglavke: učestalost rada na daljinu i ukoliko je mogućedani u tjednu ukojima će se obavljati rad na daljinu te dani, odnosno sati u kojima će radnik biti nazočanu poduzeću; periodi u kojima se radnik na daljinu može i kojim putem kontaktirati; vrijeme u kojemradnik na daljinu može tražiti tehničku podršku; način na koji poslodavac pokriva troškove povezane saopremom i kvarovima; uvjeti u kojima se radnik na daljinu može vratiti na rad na lokaciju poslodavca,vrijeme obavijesti i/ili trajanje rada na daljinu i modaliteti njegove obnove. Nadalje, u spomenutomKolektivnom ugovoru stipulira se da ukoliko nisu u pisanoj formi ugovoreni spomenuti uglavci radnikće biti u mogućnosti raditi na lokaciji poslodavca (Belgijski nacionalni kolektivni ugovor CCT No. 85od 9. studenog 2005, čl. 6). Nadalje, u Luksemburgu Nacionalni kolektivni ugovor predviđa u pisanojformi sljedeće uglavke: mjesto s kojeg radnik na daljinu obavlja svoj rad; detaljan opis poslaova kojise moraju obaviti što bi radniku na daljinu omogućilo komparaciju sa sličnim radnicima koji rade nalokaciji poslodavca; klasifikaciju radnika u klasifikacijskoj mreži iz kolektivnog ugovora; dani i sati ukojima radnika može kontaktirati poslodavac; precizan opis opreme koju osigurava i instalira poslodavac;informacije u pogledu osiguranja ugovorenog od strane poslodavca kako bi se osigurala oprema u slučajupožara, poplave, krađe i sl (Luksemburški nacionalni kolektivni ugovor, čl.4).639

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.jamče važeći propisi i kolektivni ugovori, kao i usporedivi radnici koji rade uposlodavčevim prostorima. Međutim, da bi se u obzir uzele sve posebnosti rada nadaljinu, mogu biti potrebni posebni dodatni kolektivni i/ili kolektivni ugovori. 32Poslodavac je odgovoran za poduzimanje odgovorajućih mjera, posebicevezano uz softver, za osiguranje zaštite podataka koje radnik na daljinu koristi iobrađuje u profesionalne svrhe. Poslodavac obavještava radnika na daljinu o svimvažećim zakonima i pravilima poduzeća o zaštiti podataka. Obveza je radnikana daljinu pridržavati se tih pravila. Poslodavac obavještava radnika na daljinuo sljedećem: svim ograničenjima uporabe informacijske opreme ili alata, poputinterneta te kaznama u slučaju nepridržavanja ograničenja. 33Poslodavac poštuje privatnost radnika na daljinu. Ako se primjenjuje neka vrstasustava nadzora, ona mora odgovorati svrsi i biti uvedena u skladu sa Smjernicom90/270 o opremi sa zaslonom. 34Sva pitanja vezana uz opremu, odgovornost i troškove moraju biti jasnodefinirana prije početka rada na daljinu. Općenito je pravilo da je poslodavacodgovoran za osiguravanje, instalaciju i održavanje opreme potrebne za redovitrad na daljinu, osim u slučaju da radnik na daljinu koristi svoju opremu. Ako se radna daljinu obavlja redovito, poslodavac plaća naknadu ili pokriva troškove izravnonastale zbog obavljanja posla, posebice one koji se odnose na komunikaciju.Poslodavac radniku na daljinu mora osigurati odgovorajuću tehničku potporu. Uskladu s državnim zakonima i kolektivnim ugovorima, poslodavac je odgovoranza troškove gubitka i štete na opremi i podacima koje radnik na daljinu koristi.Radnik na daljinu dobro se brine za opremu koja mu/joj je dana na raspolaganje ine prikuplja niti rasparčava ilegalne materijale internetom. 35Poslodavac je dužan primjenjivati pravila za zaštitu zdravlja i sigurnosti na raduradnika na daljinu u skladu sa Smjernicom 89/391 i važećim, iz nje proizašlim,smjernicama, nacionalnim zakonodavstvom i kolektivnim ugovorima. Poslodavac32Točka 4. Okvirnog sporazuma o radu na daljinu. U Francuskoj nacionalnim kolektivnim ugovoromodređeno je da radno opterećenje, proizvodne norme i kriterij vrednovanja rezultata za radnika na daljinumora biti istovjetan onima koji su predviđeni za standardnog radnika.33Točka 5. Sporazuma. U Belgiji se na pitanje zaštite radnikovih osobnih podataka u pogledu nadzoraonline komunikacije mutatis mutandis primjenjuje Nacionalni kolektivni ugovor br.81 od 26. travnja2002.. (BLANPAIN, R., VANGESTEL, M., Use and monitoring of E-mail, Intranet and internet facilitiesat work, Studies in Employment and social policy, The Hague, Kluwer law international, 2004:160-191.)34Točka 6. Sporazuma, Reasonable expectations of privacy, The Hague, TMC, Asser Institute,2005:363; HENDRICKX, F., Employee privacy, u: Comparative labour law and industrial relations inindustrialised market economies, Kluwer law international, 2001: 399-426; EISSEN, M.A., The principleof proportionality in the case law of european court of human rights, u: The European system for theprotection of human rights, M.,ACDONALD, R.J., MATSCHER, F., PETZOLD, H.(eds.), Dordrecht,1993:125-86.35Točka 7. Francuski nacionalni kolektivni ugovor, primjerice, u čl. 7 predviđa da ukoliko radnik radiod kuće na poslodavcu je odgovornost da mu osigura, instalira i održava opremu. Njemački kolektivniugovor za sektor telekomunikacija predviđa da ukoliko radnik radi od kuće, može koristiti privatan uredskinamještaj, koji odgovara zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima, a radnik za njega snosi rizik i troškove.U Luksemburgu prema nacionalnom kolektivnom ugovoru u čl. 11 poslodavac ima odgovornost kontroleprilagođenosti struje i radnog prostora radnika na daljinu.640

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.je dužan izvijestiti radnika na daljinu o politici poduzeća o zaštiti zdravlja isigurnosti na radu, posebice o zahtjevima vezanim uz opremu sa zaslonom.Radnik na daljinu dužan je ispravno provoditi politike sigurnosti na radu. Dabi potvrdili ispravnu provedbu važećih propisa zaštite zdravlja i sigurnosti naradu, poslodavac, predstavnici radnika i/ili nadležne vlasti imaju pravo pristupamjestu obavljanja rada na daljinu, u okviru državnog zakonodavstva i kolektivnihugovora.Ako radnik na daljinu radi u svome domu, pravo pristupa uvjetovano jeprethodnom obavijesti i suglasnosti radnika. 36U okviru važećeg zakonodavstva, kolektivnih ugovora i pravila poduzeća,radnik na daljinu sam upravlja organizacijom svoga radnog vremena. Količinaposla i norme kvalitete obavljanja posla radnika na daljinu jednake su onimapostavljenima usporedivim radnicima koji posao obavljaju u prostorimaposlodavca. Poslodavac je dužan osigurati provedbu mjera kojima se sprječavaizoliranje radnika na daljinu od ostatka radne zajednice u poduzeću, poput pružanjaprilika za redovite susrete s kolegama ili osiguravanja pristupa informacijama upoduzeću. 3736Točka 8. Primjerice, u Nizozemskoj Zakon o zdravlju i sigurnosti na radu iz 1998. (http://www.st-ab.nl/wetten/0034_Arbeidsomstandighedenwet_1998_Arbowet_1998.htm), primjenjuje se i narad na daljinu. Iznimke su predviđene u slučaju kada se rad obavlja kod kuće radnika, pri obavljajnjukućanskih poslova, njege i za rad onih koji obavljaju profesiju ili pružaju usluge dostave trećima. (čl.1st.2). Osim navedenih iznimki, u svim ostalim slučajevima postoji opća obveza analize radnog mjesta,prevecija od nesreća, obavješćivanja i profesionalne izobrazbe i usavršavanja. Ovo pokriva sve obvezesadržane u Smjernici 89/391/EEC o minimalnim uvjetima zdravlja i sigurnosti pri radu sa zaslonima injenim relevantnim kćerkama smjernicama. Smjernica Vijeća Europske zajednice 90/270/EEC postavljaminimalne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve za rad sa zaslonskom opremom (radnim stanicama). Ti sezahtjevi, između ostalog, očituju u sljedećem: - poslodavci su obvezni obaviti analizu radne stanice u svezirizika za vid zaposlenika, mogućih tjelesnih smetnji te rizika od stresa, radne stanice se moraju uskladitisa minimalnim zahtjevima prema Anaksu Smjernice, koje mora ispunjavati oprema radne stanice i radniokoliš, radnici moraju biti obaviješteni o svim aspektima sigurnosti i zdravlja koji se odnose na njihoveradne stanice te osposobljeni za korištenje istih, poslodavac mora osigurati periodičke odmore radnika priradu s radnim stanicama, radnici imaju pravo na preglede očiju i vida te po potrebi pravo na korektivnasredstva vida. S druge strane mnoga sekundarna pravila o zdravlju i sigurnosti sadržana u Dekretu o zdravljui sigurnosti iz 2008. nisu primjenjiva na rad na daljinu (čl. 1.43 Arbobesluit - http://www.arbonieuwestijl.nl/docs/pdf/Arbobesluit_2008.pdf, osim eksplicitnih određenja za slučajeve uporabe opasnih materijala,zaštite od požara, rasvjete, grijanja, hlađenja i ventilacije radnog mjesta, jedinice za vizualno prikazivanje(u skladu sa Smjernicom 90/270/EEC), ergonometrije i električne opreme (čl. 1.44-1.46, 4.121-4.115,5.8, 6.30, 7.40-7.42, 8.15 Arbobeslit) Nizozemsko pravo ne sadrži nikakve posebne odredbe o obveziposlodavca da zaštiti radnika od izolacije od ostatka pripadnika radne zajednice. Problem predstavlja štoposlodavac prema nizozemskom pravu nije ovlašten ući u dom radnika na daljinu kako bi obavio kontrolubez izričitog pristanka radnika. U pravilu inspektor rada ima ovlast obaviti inspekciju radnog mjestaradnika na daljinu (čl.24(3) Arbeidsomstandighedenwet. Građanska odgovornost poslodavca za nesrećena radu i profesionalne bolesti radnika (čl. 7:658 Nizozemskog građanskog zakonika) može biti slaba uslučaju rada na daljinu, budući je Nizozemski vrhovni sud odbio proširiti odgovornost za štete proizašleod nesreće izvan lokacije poslodavca, iako tu mogućnost dopušta u situaciji ukoliko je takva nesrećanastala kao posljedica ugovorne obveze radnika, bona fide (čl.7:611CC). Evidentno je da je poslodavacodgovoran za nesreće na radu u onim situacijama u kojima se ona dogodila u domu radnika na daljinu,a uzrokovana je materijalima, opremom ili radnim procesom koje osigurava ili zahtijeva poslodavac(JACOBS, A. T. J. M., The Netherlands, u: European agreements and telework, Law and practise, AEuropean and comparative study, BLANPAIN, R. (ed.), Kluwer law international, 2007: 191-204.37Točka 9. Primjerice, u Francuskoj prema Zakonu od 19. siječnja 200. za radnike na daljinu i tzv,radnike nomade koji pripadaju menađerskom i tehničkom osoblju organizacija radnog vremena računa se641

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.Radnici na daljinu imaju jednako pravo na edukaciju i mogućnost napredovanjakao i usporedivi radnici koji rade u prostorima poslodavca i podložni su istimpolitikama ocjenjivanja kao i ti radnici. Radnici na daljinu moraju proći prikladnuedukaciju o tehničkoj opremi koja im je na raspolaganju i o značajkama onogaoblika organizacije rada. Nadređenima i/ili izravnim suradnicima radnika nadaljinu također može trebati izobrazba o ovom obliku rada i načinu upravljanjanjime. 38Radnici na daljinu imaju ista kolektivna prava kao i radnici koji rad obavljajuu prostorima poslodavca. Ne smije biti zapreka komunikaciji s predstavnicimaradnika. Za radnike na daljinu vrijede isti uvjeti za sudjelovanje i kandidiranje naizborima za tijela koja predstavljaju radnike ili osiguravaju predstavnike radnika.Radnici na daljinu uključeni su u izračune za određivanje pragova za tijelau kojima su prisutni predstavnici radnika u skladu s Europskim i nacionalnimzakonodavstvom, kolektivnim ugovorima ili praksom. Organizacijski dio kojemuna godišnjoj osnovi, računajući pri tom radno vrijeme u danima, a ne satima, priskrbljujući za menađerskii tehničko osoblje dovoljno autonomije pri izvršavanju radaća njihovog radnog mjesta (Code de travail,sec.L.212-15-3; http://www.legifrance.gouv.fr/affichCode.do?cidTexte=LEGITEXT000006072050&dateTexte=20090504). Međutim, u svim slučajevima nalaže se obvezatni dnevni odmor od 11 sati i tjedni,ograničavajući radni dan na 7 sati. U slučaju regularnog radnika koji ne pripada u skupinu autonomnogmenađerskog ili tehničkog osoblja, koji stvarno uživaju određeni stupanj autonomije u izvršavanju poslovasvog radnog mjesta i ukoliko trajanje njihovog rada ne može biti unaprijed precizno određeno, a takav radje odobren kolektivnim ugovorom, a radniku koji je u pitanju je uručen ugovor o radu u pisanoj formi. Unavedenu kategoriju a priori spadaju nomadski radnici, radnici na daljinu te putujući radnici. Prizivni sudu Parizu je 21. veljače 2006., (18° CH., No.04/37674) primijenio na rad na daljinu odluku Vrhovnog sudarekategorizirajući u ugovore o radu na neodređeno vrijeme ugovore o radu s nepunim radnim vremenom,prema kojem je radnik trebao trajno ostati na dispoziciji poslodavcu, ali je bio plaćen, samo za ono vrijemeu kojem se od njega tražilo obavljanje posla (RAY, J.E., ROJOT, J., France, u: European agreements andtelework, Law and practise, A European and comparative study, BLANPAIN, R. (ed.),o.c.2007: 157-169). U Nizozemskoj je Zakon o radnom vremenu (Arbeidstijdenwet iz 2009. -http://wetten.overheid.nl/BWBR0007671/geldigheidsdatum_04-05-2009#Opschrift) primjenjiv na radnike na daljinu sa stvarnimugovorom o radu. U stvarnosti situacija je drugačija. Radnik na daljinu organizira rad sam bez uzimanja uobzir raspored radnog vremena kako je to određeno spomenutim Zakonom i u poduzeću. Teško je odreditikako bi poslodavac u ovakvoj sizuaciji mogao radnika pozvati na disciplinsku odgovornost, kao što muje teško odrediti postojanje prekovremenog rada (JACOBS, A. T. J. M., The Netherlands, u: Europeanagreements and telework, Law and practise, A European and comparative study, BLANPAIN, R. (ed.),2007:197. U Njemačkoj organizacijski detalji rada na daljinu prepušteni su radnom procesu. Međutim,postoje okvirna pravila u ugovoru, posebice u pogledu realističnih ciljeva koji se moraju ostvariti odstrane radnika na daljinu s kojima se radnik mora usuglasiti kako bi se spriječila samoeksploatacija. Radnovrijeme je posebno važno pitanje u većini ugovora. Primjeri takvih klauzula su: treba li se raspodijelaradnog vremena vršiti sporazumom između poslodavca i radnika na daljinu, ili se može izvršiti, samood strane radnika na daljinu, ili raspodijelu može izvršiti radnik na daljinu, ali samo unutar prethodnoodređenog okvira – određuje je radnik. Prva alternativa je najčešća. U nekim ugovorima postoji obvezaradnika na daljinu da bude u točno određenom vremenu dostupan poslodavcu na svom radnom mjestu kodkuće. U pogledu kontrole radnog vremena većina radnika na daljinu uspostavila je tzv. dnevnik radnogvremena. Ovakvo bilježenje je važno i zbog izračuna prekovremenog rada (WEISS, M., Germany, u:European agreements and telework, Law and practise, A European and comparative study, BLANPAIN,R. (ed.),o.c.,2007:178.38Točka 21. Okvirnog sporazuma o radu na daljinu. U većini država ova točka Sporazumaimplementirana je u nacionalno zakonodavstvo bez daljnjih detalja. U Velikoj Britaniji je, primjerice uvodiču o radu na daljinu se, pored već spomenutih područja u kojima se radnici na daljinu moraju educiratispominje nužnost da radnici na daljinu usavrše vještine koje su u uskoj vezi sa poslom, generičke vještineza rad sa informacijsko-komunikacijskom tehnologijom, komunikacijske metode, metode i vještinesamoupravljanja.642

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.je radnik na daljinu pridružen s ciljem ostvarivanja kolektivnih prava određeujese na početku. Predstavnike radnika obavještava se i konzultira o uvođenju radana daljinu u skladu s Europskim i nacionalnim zakonodavstvom, kolektivnimugovorima i praksom. 393. Rad na daljinu prema hrvatskom radnom zakonodavstvuRad na daljinu u hrvatskom radnom zakonodavstvu označen je pojmom radana izdvojenom mjestu rada te predstavlja potpuno novi institut u Zakonu o radukoji je unesen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu 2003. godine. 40Razlog za uvođenje ovog instituta je potreba zakonskog reguliranja novih oblikarada koji se pojavljuje u praksi s ciljem otvaranja novih radnih mjesta i povećanjazaposlenosti. Odredbe koje reguliraju ovaj institut usklađene su s Konvencijombr. 177 te Preporukom br. 184 Međunarodne organizacije rada iz 1996. o radukod kuće, kao i Smjernicom Vijeća 91/533/EEC od 14. listopada 1991. o obveziposlodavca da obavijesti radnika o uvjetima koji se primjenjuju na ugovor ili naradni odnos.Zakonom o radu iz 2009. godine regulacija instituta rada na daljinu (rada naizdvojenom mjestu rada) ostaje nepromijenjena. Promijenjena je samo numeracijačlanaka, te je sada spomenuti institut sadržan u čl. 15. Prema Hrvatskom pozitivnompravu rad na izdvojenom mjestu rada znači obavljanje poslova kod kuće radnikaili u drugom prostoru, koji nije prostor poslodavca. Ugovor o radu za obavljanjetakvih poslova mora, pored uglavaka koje mora sadržavati svaki ugovor o radu,sadržavati i dodatne uglavke o: trajanju redovitog radnog tjedna, dnevnim,tjednom ili mjesečnom vremenu, obvezatnoj nazočnosti radnika na radnommjestu, rokovima, vremenu i načinu nadzora rada i kvalitete obavljanja poslovaradnika, strojevima, alatima i opremi za obavljanje posla koju je poslodavac dužannabaviti, instalirati i održavati, uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opremeradnika i naknadi troškova u vezi s time, naknadi drugih troškova radniku vezanihuz obavljanje posla, načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. 41Navedeni se ugovor ne može sklopiti za obavljanje poslova koji se obavljajuu skraćenom radnom vremenu zbog štetnosti koje obavljanje poslova tog radnog39Točka 11. U Francuskoj u 11. sekciji Nacionalnog interprofesionalnog kolektivnog ugovorastoji da radnici na daljinu imaju ista kolektivna prava kao i radnici koji rade na lokaciji poslodavca,posebice u pogledu njihovog odnosa sa predstavnicima radnika, pristupu sindikalnim obavijestima,uključujući sindikalni internet (RAY, J.E., ROJOT, J., France, u: European agreements and telework,Law and practise, A European and comparative study, BLANPAIN, R. (ed.),o.c., str.167). U Nizozemskojda bi radnik bio uključen u zaposleničko vijeće bitno je je li radnik na daljinu zavisni radnik ili spadau kategoriju samozapošljavanja. Nadalje, postoje mišljenja u teoriji radnog prava da pravo na potpunosudjelovanje u nizozemskom sustavu zaposleničkog vijeća imaju pravo, samo radnici na daljinu koji radeu punom radnom vremenu. Potonju tezu za sada ne podržava sudska praksa (JACOBS, A. T. J. M., TheNetherlands, u: European agreements and telework, Law and practise, A European and comparative study,BLANPAIN, R. (ed.), 2007., str. 197..40Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, Narodne novine, Narodne novine 114/0341Zakon o radu, Narodne novine 149/09, čl. 15 st.1643

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.mjesta ima na zdravlje i sigurnost radnika. 42 Na spomenuti ugovor ne primjenjujuse odredbe Zakona o radu o rasporedu radnog vremena, skraćenom radnomvremenu, prekovremenom radu, preraspodijeli radnog vremena, noćnom radu istanci. 43 Radnik koji radi na izdvojenom mjestu rada u svim je pravima izjednačensa radnicima koji rade u prostorima poslodavca. Stoga, količina poslova i rokovinjegovog izvršenja ne smiju radnika onemogućiti u korištenju prava na odmor kojimu pripada po zakonu. 44 Svaki sklopljeni ugovor o radu na izdvojenom mjesturada, poslodavac je dužan prijaviti nadležnoj inspekciji rada u roku od 15 dana odnjegovog sklapanja. 45Međutim, izmjenom Zakona o radu uveden je institut rada na izdvojenom mjestukoji obuhvaća i situacije kao što je rad pojedine osobe kod kuće. Poslodavac je iovim radnicima obvezan osigurati sigurne uvjete rada prema Zakonu o zaštiti naradu, pa poslodavac kod izbora ili imenovanja mora voditi računa o zastupljenostii onih radnika koji za njega rade kod kuće. Uz to, ovim radnicima upravo zbogizmještenosti potrebna je veza s povjerenicima kako bi uz njihovu pomoć bilidobro obaviješteni o svojim pravima te obvezama poslodavca u vezi sa zaštitomna radu i sigurnim radnim uvjetima.Budući je zakonska regulacija instituta rada na daljinu (rada na izdvojenommjestu rada) novijeg vijeka za sada ne postoji sudska praksa koja bi bilapokazatelj kvalitete važećih zakonskih rješenja. Predstoji vidjeti hoće li budućapraksa uporabe spomenutog instituta, kao i eventualni sudksi sporovi ukazati naeventualnu potrebu izmjene, odnosno dopune sadašnjih zakonskih rješenja.4. Problemi vezani uz praktičnu primjenu instituta rada na daljinu –rješenja de lege ferendaPitanja koje je na ovom mjestu nužno obraditi vezana su za građanskuodgovornost poslodavca prema radniku na daljinu, kao i odgovornost poslodavcaza štetu trećima koju na radu prouzroči radnik na daljinu. U prvom slučajunailazimo na dva problema. Prvi se odnosi na određenje onih nesreća za koje jeposlodavac odgovoran. Općenito, poslodavci su samo potencijalno odgovorni zanesreće u svezi rada, a ne za nezgode koje su se dogodile izvan posla. U mnogimjednostavnim slučajevima distinkcija ovih dviju situacija je očigledna. Međutim,problem se javlja kod tumačenja fraze „u svezi rada“. Ovaj problem može bitiposebno akutan kad su u pitanju radnici na daljinu, gdje su parametri rada samipo sebi neodređeni. Postavlja se pitanje kada se smatra da je radnik na daljinu naposlu. Kakva je situacija u pogledu nezgoda koje se mogu dogoditi dok radnikna daljinu putuje u svrhu koja je u svezi rada. Ukoliko se u interpretaciji ovihpitanja odluči u prilog (in favorem laboratoris) radnika na daljinu, to ne znači42St.443St.744St.845St.6644

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.njegov potpuni uspjeh, budući se od poslodavca očekuje samo dužna pažnja.Iznimka bi postojala samo u situacijama u kojima aktivnost tužitelja (radnikana daljinu) predstavlja kršenje zakonskih obveza, za koje jurisdikcija određenedržave predviđa objektivnu odgovornost poslodavca. U slučaju rada na daljinupostavlja se pitanje što se može razumno očekivati od poslodavca u slučaju kadaradnik radi kod kuće na fleksibilan način? Koja se razina profesionalne izobrazbei usavršavanja, savjetovanja ili nadzora takvog radnika može očekivati? Može lise od poslodavca očekivati, primjerice, kontrolu sigurnosti materijala, namještajai sl, koje osiguravaju sami radnici na daljinu? Može li se poslodavac smatratiodogovornim za ergometrijske probleme koji su nastali za radnika na daljinu dokje dugi niz sati boravio/radio pred računalom?Stoga, vezana pitanja, što konstituira rad i koliko se razumno može od poslodavcaočekivati poduzimanje radnji u smislu zaštite od poteškoća koje mogu nastati usvezi rada na daljinu. Posebice pitanje što konstituiran rad može imati sekundarnozančenje za unesrećenog radnika na daljinu u bilo kojoj državi ili jurisdikciji ukojoj su predviđene posebne odredbe socijalnog osiguranja/blagostanja za radnikekoji pate od nesreća ili bolesti nastalih u svezi rada. U ovim situacijama mogu bitipredviđena veća izdvajanja zbog zamjene povrijeđenog radnika ili jednokratnaisplata u slučaju trajnog oštećenja. U svezi interpretacije poznate fraze „nesrećakoja je proizašla iz i u svezi rada“, valja istaknuti genezu i kategorizaciju povrederadnika ili druge vrste nesposobnosti koje određuju i pravo na državnu naknadu,kao i mogućnost tužbe protiv poslodavca u građanskom postupku za naknaduštete.Drugi problem odnosi se na vrste povreda za koje poslodavac može bitiodgovoran. Radnici na daljinu mogu potraživati svoju zaštitu temeljem dvajuvitalnih razvoja koja su se posljednjih nekoliko desetljeća dogodila u pravugrađanske odgovornosti. Prvi se odnosi na činjenicu da pravo više nije ograničenosamo na statične uvjete radnog mjesta, već uzima u obzir jesu li poduzeti i osiguranisustavi sigurnosti na radu. Navedeno predstavlja dinamični pristup koji uzima uobzir planiranje, nadzor, izobrazbu i, općenito, dobar management. Stoga, povrederadnika na daljinu moraju biti u svezi organizacije rada. 46Ovakav razvoj se pokazao esencijalnim za radnike na daljinu zbog čijeg radamogu duže vrijeme biti izloženi riziku ozljeda uslijed opetovanog naprezanja,bolesti mišića i kralježnice ili izloženost radijaciji, primjerice korištenjem mobilnihtelefona i sl. Na ovom mjestu valja upozoriti i na odgovornost poslodavacaradnicima zbog profesionalnog stresa, koji za posljedicu ima određene psihijatrijskebolesti.Stoga, što se razumno može očekivati od poslodavca radnika na daljinu?46Dobar primjer predstavljaju ozljede uslijed opetovanog naprezanja radnika kod osoba koje koristeračunalnu tipkovnicu, što ne predstavlja tradicionalnu povredu, već ima veze sa organizacijom rada,dobrom praksom u radu s tipkovnicom te uzimanjem redovnih pauza u radu. Navedeno ukazuje da je upravu došlo do razvoja u smislu da pravo na zaštitu nemaju samo radnici sa definiranim nesrećama, većda su obuhvaćene i one nesreće koje imaju duži period inkubacije, a za koje se naknadno ustanovi da sunastale u svezi rada.645

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.Poslodavac koji nerazumno inzistira, usprkos prigovoru radnika, na povećanjuradnog opterećenja, može biti odgovoran. S druge strane, kakva bi bila pozicijaposlodavca koji bi omogućavao za svoje radnike, samo onoliko radnog opterećenjakoje bi za njih bilo ugodno? U kojem trenutku i na koji način se može od poslodavcarazumno očekivati da uvidi kako radnik ima problema sa radnim opterećenjem?U tom pogledu rad na daljinu može za poslodavce predstavljati način izolacijeod prigovora od strane radnika u pogledu stresa, ali s druge strane može imatidodatnih troškova zbog nesigurnosti svojstvene radu na daljinu.Druga vrsta odgovornosti poslodavca odnosi se u svezi njegove građanskeodgovornosti za štetu trećima koju prozroči radnik na daljinu činjenjem ilinepažnjom. Ovaj problem može posebno biti akutan kod radnika na daljinuzbog njihovoe fleksibilne i diskrecijske naravi rada i nedostatka nadzora odstrane poslodavca. S tim u vezi valja upozoriti na tri aspekta: prvi se odnosina odgovornost zbog povrede koja nastane trećima u domu radnika na daljinu.Odgovornost u ovom slučaju u ovisnosti je o jurisdikciji u pogledu pitanja„odgovornosti posjednika“. 47 Drugi aspekt odnosi se na definiranje ove građanskeodgovornosti između radnika na daljinu i poslodavca putem ugovora o radu. Uslučaju nejasnoća, sumnji, poželjno bi bilo uključiti odštetnu klauzulu. Trećiaspekt odnosi se na moguću posrednu odgovornost poslodavca za nezakonitudiskriminaciju skrivljenu od strane radnika na daljinu, primjerice za spolnu ilirasnu diskriminaciju putem elektroničkih medija. Domena ovakve odgovornostivjerovatno će ovisiti o pravu određene države ili njene jurisdikcije i koliko jestriktno takva vid odgovornosti stavljena na poslodavca. 48 Kako bi se ogradili odtakvog vida odgovornosti poslodavci mogu radnicima na daljinu predočiti jasnui preciznu antidiskriminacijsku politiku, kao i u tom smjeru radnicima omogućitiizobrazbu, dok je pitanje nadzora nešto kompleksnije.47WHEAT V.LACON, 1966., www.a-level- law.com/.../WHEAT%20v%20LACON%20&%20CO%20LTD%20%5B1966%5D%20AC%20552%20-%20HL.d..48JONES V. TOWER BOOT CO.LTD., 1997., www.emplaw.co.uk/.../1997254.htm?...LIST%20OF%20CASES%20%2F%20Jones%20v%20Tower..646

Mr. sc. Andrijana Bilić: Rad na daljinu prema međunarodnom, europskom i hrvatskom radnom ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 631.-647.ZUSAMMENFASSUNGTELEARBEIT NACH EUROPÄICHES UND KROATICHESARBEITSRECHTIn Zeiten moderner werdender Telekomminikations- und Multimediatechniken ist es in vielenBranchen möglich geworden, bestimmte Arbeiten an außerbetrieblichen Arbeitsstätten ausfürenzu können. Das Konzept einer solchen Arbeitsorganisation, einer telekommunikativ gestützenAußenarbeit, welche dem Beschäftigen die Ausübung seiner Tätigkeit an einem anderen Ort alsbetrieblichen Arbeitsstätte, insbensondere am häuslichen Arbitsplatz ermöglicht, wird vorrangigunter dem Schlagwort „Telearbeit“ diskutiert. Obschon die Telearbeit einen hohen Bekanntheitsgraderreicht hat, fehlt es bislang – trozt zahlreicher Definitionsversuhe – an allgemein anerkanntenDefinition diser Organisationform.In diesen Artikel wird es Vor- und Nachteile dieser Organisationsform, als auchAnforderungsprofile diskutiert. Rechtsfragen wie Status des Telearbeiters, Implementierung,Arbeitszeit, Arbeitsmittel, Arbeitsstätte, Zutrittsrecht zum häuslichen Telearbeitsplatz, Daten undInformationsschutz, Integration der Telearbeiter, Kosten und Haftung sind behandelt. In demText ist Europäiche Union geltende positive Recht und Kroatiche Arbeitsrecht über die Telearbeitkompariert.647

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.Mr. sc. Damir Juras,Ministarstvo unutarnjih poslova u SplituIZVOĐENJE DOKAZA SASLUŠANJEM SVJEDOKA UDISCIPLINSKOM POSTUPKUUDK: 342.92:351.74 (497.5)Stručni radPrimljeno: siječanj 2011.Analizirajući stavove pravne teorije te odluke Upravnog, Ustavnog i Europskog suda zaljudska prava, autor zaključuje da saslušanje svjedoka pred tijelom koje vodi disciplinski postupakprotiv policijskog službenika, ako se materijalna istina može utvrditi drugim dokaznim sredstvima(uključujući i pismena u kojima je sadržano iskazivanje tog svjedoka), , nije uvijek moguće nitiobvezatno, ali službeniku protiv kojeg se vodi disciplinski postupak mora biti omogućeno da seočituje o svim dokazima izvedenim u ispitnom postupku.Ključne riječi: disciplinska odgovornost, disciplinski postupak, dokaznasredstva, policijski službenik, saslušanje svjedokaI. UVODDosadašnja praksa Upravnog i Ustavnog suda Republike Hrvatske potvrđivalaje kao zakonit stav disciplinskih sudova Ministarstva unutarnjih poslova da sesvjedoci u disciplinskom postupku protiv policijskog službenika ne morajuuvijek ispitivati pred tijelom koje vodi taj postupak, već je moguće umjestotakvog ispitivanja izvesti dokaz čitanjem pismena u kojem je sadržano iskazivanjete osobe (svjedoka), uz obvezu da se prijavljeni policijski službenik upozna sasadržajem pisanog iskaza i da mu se omogući izjašnjavanje o njemu.Odlukom Ustavnog suda broj: U-III-2805/2008 1 od 26. studenoga Sud jeodstupio od ustaljenog pravnog stajališta, postavljajući kumulativno zahtjevtijelu za vođenje disciplinskog postupka da svjedoka mora ispitati u nazočnostiprijavljenog policijskog službenika ili izvesti dokaz čitanjem iskaza svjedoka izdrugog postupka u kojem je prijavljenik mogao sučeliti se svjedokom i postavljatimu pitanja.II. DOKAZNA SREDSTVA U DISCIPLINSKOM POSTUPKUDisciplinski postupak protiv policijskih službenika vodi se po odredbamazakona kojim se uređuje opći upravni postupak (čl.79. Zakona o policiji 2 i čl. 102.1Odluka je objavljena u „Narodnim novinama“ (nastavno „NN“) broj 142/2010.Sve rješidbe Ustavnogi Europskog suda za ljudska prava, citirane u ovom radu, objavljene su na www.usud.hr2„NN“ 129/00, 41/08649

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.Zakona o državnim službenicima. 3 )Službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvimaprikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke,pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.(čl. 58. st.1. Zakona o općemupravnom postupku. 4 ). Dakle, dokazno sredstvo u upravnom postupku može bitisve što je podobno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju,kao što su isprave, odnosno kopije ili reprodukcije tih isprava, zatim svjedoci,izjava stranke 5 , vještaci i očevid. U st.1. čl. 58. ZUP-a samo su primjerice navedenadokazna sredstva koja se najčešće koriste u upravnom postupku. 6Iz obrazloženja presuda Upravnog suda:a ) „…odredbom članka 159. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku(„Narodne novine“, broj: 53/91 i 103/96) propisano da će se kao dokazno sredstvoupotrijebiti što je podesno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinomslučaju, kao što su isprave odnosno mikrofilmske kopije isprava ili reprodukcijetih kopija, svjedoci, izjave stranke, vještaka i uviđaj. Tako je u provedenompostupku činjenično stanje utvrđeno temeljem svih dokaznih sredstava, pa stoganije bilo niti zapreke da se upotrijebe izjave svjedoka iz službenih zabilješki idruga pismena sačinjena u povodu predmetnog događaja…“, Us-10645/2008-4od 18. ožujka 2009.b) „Odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“,broj: 53/91 i 103/96-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) propisanasu osnovna načela postupanja…Kako je odredbama članka 159. stavka 2.navedenog Zakona propisano, kako pravilno navodi tuženo tijelo, da se kaodokazno sredstvo upotrebljava sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari i štoodgovara pojedinom slučaju, pri čemu se činjenično stanje utvrđuje na temeljurezultata cjelokupnog dokaznog postupka, pravilno je navelo tuženo tijelo da suslužbene zabilješke uz ostale materijalne dokaze mogle biti podloga za zaključak utužiteljevoj disciplinskoj odgovornosti“, Us-9004/2009-6 od 02. prosinca 2009.Iz obrazloženja odluka Ustavnog suda:a) „… u disciplinskom postupku činjenično stanje utvrđuje svim dokaznimsredstvima, te nema zapreke da se upotrijebe izjave i službene zabilješke sačinjeneu povodu istog događaja kod istih ili drugih mjerodavnih tijela.“,U-III-633/2005od 11. srpnja 2005.3nastavno ZDS, „NN“ 92/05, 107/07, 27/084nastavno ZUP, „NN“ 47/09; u prijašnjem Zakonu o općem upravnom postupku, „NN“ 53/91,103/96-Odluka Ustavnog suda, dokazna sredstva su bila propisana čl. 159. st.2.5„Ako za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi, za utvrđivanje takvih činjenicamože se kao dokazno sredstvo uzeti i izjava stranke.“, čl. 70. ZUP-a.6Stav da Zakon nije naveo sva dokazna sredstva, već samo primjerice ona koja se najčešće koriste uupravnom postupku, ima i Krijan, P. , Komentar Zakona o općem upravnom postupku, Novi informator,Zagreb, 2006., str. 279..650

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.b) „… službene zabilješke policije ne mogu biti dokaz u kaznenom postupkuzbog specifičnosti kaznenog postupka. Međutim, službene bilješke u fazi njihovanastanka nisu nezakonito pribavljeni materijali ni s aspekta potencijalnog budućegkaznenog postupka, ni s aspekta disciplinskog postupka. Oni postaju nezakonitdokaz tek ako se koriste u kaznenom postupku. Njihovo korištenje u druge(zakonite) svrhe nije zabranjeno.“,U-III-4781/2005 od 12. studenoga 2007.Službena osoba odredit će izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radirazjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicamakoje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne su radiutvrđivanja pravog stanja stvari. (čl. 51.st.2. ZUP-a). Koje će činjenice i okolnostiuzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temeljusavjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te natemelju rezultata cjelokupnog postupka. (čl. 9.st.2. ZUP-a).Iz obrazloženja presuda Upravnog suda:a) „…svaka činjenica može dokazivati svim dokaznim sredstvima, s timeda dokaznu snagu svakog pojedinog dokaza utvrđuje službena osoba koja vodipostupak prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakogdokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnogpostupka.“,Us-11764/2008-4 od 18. veljače 2009.b) „…o činjenicama koje će se uzeti kao dokazane odlučuje ovlaštena službenaosoba po svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokazaposebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.U upravnom postupku nema stupnjevanja dokaza. Upravo je službena osobaodgovorna za kvalitetno obavljanje svih radnji dokaznog postupka te imaodgovornost i zakonsku ovlast da odluči koje bitne činjenice će se utvrđivatikojim dokaznim sredstvima, a dokazna snaga pojedinih dokaznih sredstava ovisio slobodnom uvjerenju te osobe odnosno osobe koja vodi postupak temeljem, kakoje navedeno, savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokazazajedno.“, Us-13900/2009-4 od 18. veljače 2010.III. SUDSKA PRAKSAPrema dosadašnjoj praksi Upravnog i Ustavnog suda pravo na obranu, odnosnopravo na pravično suđenje je bilo ostvareno time što se policijskom službeniku,protiv kojeg se vodi disciplinski postupak, omogućilo da sudjeluje u postupku,poduzima postupovne radnje pa tako i da predlaže dokaze i očituje se o dokazimaizvedenim u ispitnom postupku, te da ulaže pravne lijekove. Prema dosadašnjimstajalištima navedenih sudova upravno tijelo je odlučivalo o izvođenju dokaza, asvjedok se nije morao saslušavati pred upravnim tijelom ako se odlučna činjenicamogla utvrditi, odnosno utvrdila se drugim dokaznim sredstvima, ali se uvijekmoralo poštivati pravo stranke da se upozna sa sadržajem izvedenih dokaza i o651

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.njima se očituje. (čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku 7 )U predmetu Vanjak protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava zauzeo jenačelno stajalište da se policijskom službeniku, u pravilu, mora omogućiti da sesučeli sa svjedokom i da ga ispita, ali je zaključio da bi pravo na pošteno suđenjeu konkretnom predmetu bilo zadovoljeno da je podnositelju zahtjeva (policijskomslužbeniku) omogućeno da se upozna sa sadržajem i očituje, odnosno izneseprimjedbe na izjave svjedoka sadržane u službenim bilješkama, a na koje izjavesu se disciplinski sudovi pozvali u obrazloženju svojih odluka.Kako je to već navedeno u uvodu teksta, u Odluci broj U-III-2805/2008 od26. studenoga 2010., Ustavni sud na drugačiji način tumači pravo stranke gledeispitivanja svjedoka, odnosno zasnivanja odluke upravnog tijela na pisanomiskazu svjedoka, ako stranka (policijski službenik) nije bio nazočan tom davanjuiskaza i nije mogao svjedoku postavljati pitanja te se sučeliti s njim.1. UPRAVNI SUDIz obrazloženja presuda:a) „…pravilno je zaključilo tuženo tijelo da se neposredno saslušanje naprijednavedenih svjedoka na glavnoj raspravi ukazalo nepotrebnim, s obzirom napostojanje službene zabilješke o obavljenom razgovoru sa istim, a koja zabilješkaje pravovaljani dokaz u ovom postupku.“,Us-11764/2008-4 od 18. veljače 2009.b) „Što se tiče povrede postupka korištenjem službenih zabilješki, sastavljenihod strane ovlaštenih službenih osoba, kao dokaznih sredstava, Sud smatra daje tuženo tijelo zakonito primijenilo odredbu članka 9. i članka 159. stavak 2.Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91 i 103/96)jer s obzirom na postojanje drugih dokaza, neposredno saslušanje prijaviteljau konkretnom slučaju nije bilo nužno te je tuženo tijelo bilo ovlašteno koristitinavedene zabilješke kao dokazno sredstvo.“,Us-8185/2009-7 od 15. listopada2009.c ) „…u tom smislu tuženo tijelo drži pravilnim da je Prvostupanjski disciplinskisud na usmenoj raspravi održanoj dana 31. kolovoza 2007. odbio prijedlog dase pozove i u svojstvu svjedoka sasluša tadašnji pomoćnik načelnika Policijskepostaje…na okolnosti arhiviranja spisa budući da je nesporno da je imenovanipomoćnik načelnika odobrio arhiviranje spisa (u kom smislu će se ocjenjivatinjegova odgovornost), a i samim prijedlogom za pokretanje disciplinskog postupkatužitelju se ne stavlja na teret davanje naloga za arhiviranje spisa odnosno samoarhiviranje. Isto tako Prvostupanjski disciplinski sud utemeljeno odbija prijedlogda se pozovu i u svojstvu svjedoka saslušaju policijski službenici koji su vršiliobrade predmetnih spisa smatrajući da se njihovim saslušanjem ne bi pridonijelorazjašnjenju činjeničnog stanja (spisu prileže njihove izjave na zapisnik).“, Us-7U prijašnjem Zakonu o općem upravnom postupku pravo stranke da sudjeluje u ispitnom postupkubilo je propisano čl. 143.652

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.12814/2007-4 od 17. ožujka 2010.d) „Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja…Navodi da u postupkunisu saslušani svjedoci čije saslušanje je predložio, a rješenje je donesenotemeljem uvida u službene bilješke policajaca policijske postaje…, na koji načinmu je uskraćeno pravo na obranu….…tuženo tijelo pravilno obrazložilo da okolnost što su tijekom prvostupanjskogpostupka odbijeni predloženi dokazi tužitelja, ne znači da mu nije omogućenopravo na obranu, ovo stoga što je tužitelj uredno sudjelovao u postupku, a tuženotijelo je svoje odluke valjano obrazložilo, a što znači da je vođen pravilan i zakonitpostupak.“, Us-9756/2009-6 od 1. lipnja 2010.2. Ustavni sudIz obrazloženja odluka:a) „2. Podnositelj smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena ustavnaprava zajamčena člancima 23., 26., 27., 28., 29., 31., 35. i 54. Ustava RepublikeHrvatske, kao i da je povrijeđena odredba članka 3. Ustava.Ustavnu tužbu podnositelj obrazlaže ponavljajući navode koje je isticaotijekom postupka koji je prethodio ustavnosudskom. U bitnome ističe da su sudovipočinili brojne bitne povrede postupka: prvostupanjska presuda nije dostavljenapodnositelju osobno; unatoč protivljenju podnositelja prvostupanjski sud jepročitao iskaze svjedoka umjesto da ih je neposredno saslušao te je pročitao i“transkripte telefonskih razgovora”.Ustavna tužba nije osnovana.3. Iz spisa predmeta je razvidno da je prvostupanjski disciplinski sud upredmetnom disciplinskom postupku dva puta donosio presude koje su rješenjimadrugostupanjskog disciplinskog suda ukinute i predmet vraćen na ponovnipostupak. Na ponovljenoj trećoj glavnoj raspravi sud je odbio prijedlog obraneza neposredno ispitivanje svjedoka...Analizirajući sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je obrazložio svojautvrđenja i stajališta. Također je obrazložio iz kojih razloga nije izveo određenedokaze predložene od strane branitelja podnositelja te iz kojih razloga je izvršiopravnu prekvalifikaciju teže povrede radne discipline...Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da osporenim presudamapodnositelju nije povrijeđeno ni ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom1. Ustava.“, U-III-2220/2002 od 15. rujna 2004.b) „Članak 29. stavak 1. Ustava glasi:Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravičnoi u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi653

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.zbog kažnjivog djela.Iz spisa predmeta razvidno je da su, u konkretnom slučaju, zakonom ustanovljenatijela upravne, a zatim i sudbene vlasti proveli postupke unutar svoje nadležnosti.Podnositelju je omogućeno sudjelovanje u postupku i praćenje njegova tijeka,ulaganje pravnih lijekova i poduzimanje drugih zakonom dopuštenih postupovnihradnji. Osporene odluke donijete su u pravilno i zakonito provedenim postupcimate su utemeljene na odredbama mjerodavnog postupovnog prava.Stavak 2. alineja 6. članka 29. Ustava glasi:U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ilioptuženik ima pravo: (…)- da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osiguranazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim okolnostima kao i svjedokaoptužbe (...)Tijekom postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, vijeće je odbiloprijedlog podnositelja da se u svojstvu svjedoka neposredno saslušaju tri osobeuz obrazloženje da su oni svoje iskaze dali u prethodnom postupku, tj. neposrednonakon događaja te da, stoga, imaju dokaznu snagu. S obzirom da takva odlukaprvostupanjskog vijeća ima svoje uporište u odredbama Zakona o kaznenompostupku 8 (“Narodne novine”, broj 110/97., 27/98., 58/99. i 112/99., 58/02.,143/02. - ispravak i 63/03. - pročišćeni tekst), koji se u disciplinskom postupkuprimjenjuje sukladno odredbi članka 42. stavka 2. Zakona o državnim službenicimai namještenicima, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nije povrijeđeno navedenoustavno pravo“., U-III-3640/2003 od 20. travnja 2005.c) „Odredbom članka 29. stavka 2. točke 6. Ustava propisano je:U slučaju sumnje ili optužbe (...) osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik imapravo:- da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osiguranazočnost i ispitivanje svjedoka optužbe i ispitivanje svjedoka obrane pod istimuvjetima kao i svjedoka optužbe…U odnosu na tu primjedbu, Upravni sud utvrđuje da nije bilo nužno saslušatisvjedoka Uliksa Šimokovića, djelatnika Centra za socijalnu skrb Osijek. Naime,iz njegovih pisanih izvješća i službenih zabilješki u spisu koji se vodi u svezikontakata bivše supruge podnositelja s njihovim sinom na vrlo opširan način8Do stupanja na snagu ZDS-a (01. siječnja 2006.) disciplinski postupak se, temeljem članka 42.stavka 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, „NN“ 27/01, vodio po pravilima kaznenogpostupka. O razlozima zbog kojih je kao postupovni propis za vođenje disciplinskog postupka protivdržavnih službenika određen Zakon o općem upravnom postupku, vidi detaljnije u Pičuljan Z. i dr,Temeljni instituti novoga službeničkog zakonodavstva, Europeizacija uprave i primjena Zakona održavnim službenicima, Novi informator, Zagreb, 2006., str.40..654

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.je opisano provođenje nadzora nad podnositeljem, njegovim sinom L. i bivšomsuprugom.Također, tijelo koje vodi disciplinski postupak samo odlučuje koje će svjedokesaslušati, a koje neće. Odluku o disciplinskoj odgovornosti nadležno tijelo donosina temelju svih izvedenih i prikupljenih dokaza i isprava. Odluka se ne temeljisamo na izvješćima navedenog svjedoka, već na svim dokazima provedenim upostupku.Stoga je ocjena Ustavnog suda da navedeno ustavno pravo podnositelju nijepovrijeđeno.“, U-III-801/2006 od 20. rujna 2006.d) „5. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda podnositelj je 9. ožujka 2006.,oko 1,30 sati, obavljajući ophodnu djelatnost...M.Ž.,državljaninu R. S., vozačuskupa motornih vozila slovenskih registarskih oznaka naplatio novčanu kaznu uiznosu od 300,00 kn. Nadalje, podnositelj pri naplati navedene novčane kazne nijevozaču priopćio koji je prekršaj počinio, niti mu je izdao potvrdu o naplaćenojnovčanoj kazni. Umjesto toga je na inzistiranje vozača istome izdao potvrdu oizvršenom pregledu zapisnog lista izvađenog s tahografa, koju je potpisao imenomnepoznate osobe, a navedeni novčani iznos zadržao za sebe.Prvostupanjski disciplinski sud je na okolnost počinjenja teških povredaslužbene dužnosti koje se podnositelju stavljaju na teret, između ostalih izveodokaze čitanjem dopisa Interpola Lj. od 7. lipnja 2006. i 28. studenoga 2006. oobavljenom obavijesnom razgovoru s M.Ž.., pisane izjave M.Ž. i izjave navedenogsvjedoka dane u odsutnosti podnositelja i njegove braniteljice izvanraspravno17. svibnja 2007. u kaznenom postupku koji se protiv podnositelja vodi predOpćinskim sudom u Kutini pod brojem K-44/07...6.1. Ustavni sud ističe da izvođenje dokaza u disciplinskom postupku čitanjempisanog iskaza svjedoka danog pred nekim drugim nadležnim tijelom na zakonompropisani način ne uzrokuje samo po sebi povredu prava na pravično suđenje,pod uvjetom da je policijskom službeniku protiv kojeg se postupak vodi biloomogućeno pred tim tijelom suočiti se sa svjedokom i postavljati mu pitanja.Ustavni sud napominje kako je Europski sud za ljudska prava u predmetu Vanjakprotiv Hrvatske (presuda, 14. siječnja 2010., zahtjev br. 29889/04, stranica7.,§ 49.), zauzeo stajalište prema kojemu: „Upotreba iskaza dobivenih tijekompolicijskih izvida i sudske istrage u svrhu dokazivanja samo po sebi nije protivnastavcima 1. i 3. (d) članka 6., uz uvjet da je poštivano pravo na obranu. To pravo, upravilu, zahtijeva da se optuženiku na primjeren i pravilan način pruži mogućnostda se sučeli sa svjedokom i ispituje svjedoka koji svjedoči protiv njega, bilo dokovaj daje iskaz ili u kasnijoj fazi postupka...6.2....Ustavni sud smatra kako je u konkretnom slučaju odbijanjemprvostupanjskog upravnog tijela podnositeljeva prijedloga radi neposrednogsaslušanja svjedoka M.Ž.,podnositelju uzrokovana povreda prava na pravičnosuđenje.655

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.Naime, dopisima Interpola Lj. od 7. lipnja 2006. i 28. studenoga 2006. oobavljenom obavijesnom razgovoru s M.Ž., sastavljenim na slovenskom književnomjeziku, nije priložen zapisnik o saslušanju tog svjedoka iz kojeg bi bilo razvidnoje li podnositelju bila dana mogućnost da prisustvuje davanju iskaza navedenogsvjedoka i postavlja mu pitanja, niti je iz spisa predmeta razvidno je li osobnosastavljena pisana izjava navedenog svjedoka dana u postupku pred nadležnimtijelom, u kojem je podnositelju pružena mogućnost sučeljavanja i ispitivanja togsvjedoka.Također, u kaznenom postupku koji se protiv podnositelja vodi pred Općinskimsudom u Kutini pod brojem K-44/07 navedeni svjedok je saslušan izvanraspravnou odsutnosti podnositelja i njegove braniteljice.Stoga, Ustavni sud utvrđuje da postupak koji je prethodio ustavnosudskompostupku nije bio u okviru standarda prava na pravično suđenje, te da je osporenimodlukama podnositelju povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčenopravo na pravično suđenje.“ U-III-2805/2008 od 26. studenoga 2010.3. Europski sud za ljudska prava( predmet Vanjak protiv Hrvatske, presuda od 14. siječnja2010., Zahtjev br. 29889/04)Iz obrazloženja:„49. U vezi s time, Sud utvrdio da se, u kontekstu kaznenoga postupka, svidokazi u pravilu moraju izvesti u nazočnosti optuženika na javnoj raspravi, aradi kontradiktornosti postupka. To, međutim, ne znači da, da bi se priznaokao dokaz, iskaz svjedoka uvijek mora biti dan na sudu i javno; to se, osobito,može pokazati nemogućim u određenim slučajevima (vidi Asch v. Austria,26. travnja 1991., Serija A br. 203, § 27). Upotreba iskaza dobivenih tijekompolicijskih izvida i sudske istrage u svrhu dokazivanja sama po sebi nije protivnastavcima 1. i 3. (d) članka 6., uz uvjet da je poštivano pravo na obranu. Topravo, u pravilu, zahtijeva da se optuženiku na primjeren i pravilan način pružimogućnost da se sučeli sa svjedokom i ispituje svjedoka koji svjedoči protivnjega, bilo dok ovaj daje svoj iskaz ili u kasnijoj fazi postupka (vidi, izmeđudrugih izvora prava, Isgro v. Italy, presuda od 19. veljače 1991., Serija A br.194-A, str. 12, § 34; i Luca v. Italy, br. 33354/96, §§ 40-43, ECHR 2001-II)…52. Izjave o kojima je riječ podnositelju zahtjeva nikada nisu bile dostavljene.Sud također konstatira da je podnositeljev branitelj u završnoj riječi prigovorioda te izjave nisu čak ni pročitane na raspravi. U vezi s time, Sud smatra da se,bez obzira je li riječ o građanskom, kaznenom ili disciplinskom predmetu, morapoštovati pravo na kontradiktornost postupka. To pravo u načelu znači da sestrankama u sudskom postupku koji potpada u domašaj članka 6. treba omogućitida saznaju za sve predložene dokaze ili iznesena očitovanja, te da na njih podnesu656

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.svoje primjedbe, a sve to kako bi mogli utjecati na odluku suda (vidi, na primjer,Kerojärvi v. Finland, presuda od 19. srpnja 1995., Serija A br. 322, str. 16, §42; te Nideröst-Huber v. Switzerland, presuda od 18. veljače 1997., Reports ofJudgments and Decisions 1997-I, str.108, §24).53. … Sud konstatira da su izjave o kojima je riječ dali potencijalni svjedoci, aodnosile su se na uključenost podnositelja zahtjeva u pribavljanje krivotvorenedomovnice za H.Ć.-a. To su izjave na koje su se disciplinski sudovi pozvali usvojim presudama u prilog utvrđenju podnositeljeve odgovornosti. Kakavgod da bi bio njihov stvarni učinak na odluke Disciplinskoga suda, napodnositelju je bilo da ocijeni potrebu davanja svojih primjedaba na njih.54. … Dakle, time što su propustili podnositelju zahtjeva dostaviti izjave okojima je riječ i time što su propustili navesti sadržaj tih izjava u bilo kojoj odfaza postupka, nacionalni sudovi koji su postupali u podnositeljevom predmetuspriječili su podnositelja da iznese primjedbe ili tvrdnje u odnosu na te izjave,iako je podnositeljeva disciplinska odgovornost utvrđena na temelju njih. Ukratko,podnositelj zahtjeva nije dobio dovoljno informacije koje bi mu omogućilepropisno sudjelovanje u postupku...56. U ovome predmetu, da bi se ispunio uvjet poštivanja prava na pošteno suđenje,zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konvencije bilo je potrebno podnositeljuzahtjeva pružiti priliku da iznese svoje primjedbe na izjave koje su policiji dali B.J.i H.Ć. i na koje su se disciplinski sudovi pozvali u svojim presudama. Međutim,takva mogućnost podnositelju zahtjeva nije pružena“.Iv. ZAKLJUČAKOdlukom Ustavnog suda U-III-2805/2008 utvrđuje se da je podnositeljevoustavno pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer mu nije omogućeno dase sučeli sa svjedokom i postavlja mu pitanja. Prema stajalištu Ustavnog sudanavedeno pravo bi bilo ostvareno da se policijski službenik, protiv kojeg jeproveden disciplinski postupak, mogao na usmenoj raspravi u disciplinskompostupku ili u nekom drugom postupku (u kojem je sačinjen dokaz koji se koristiou disciplinskom postupku) sučeliti sa svjedokom i postavljati mu pitanja.Prije odgovora na pitanje da li je ovakav stav Ustavnog suda rezultat relevantnihokolnosti i činjenica u konkretnom predmetu (primjerice, jer je propuštanjemneposrednog saslušanja svjedoka propušteno na štetu podnositelja na nesporannačin utvrditi odlučne činjenice i time ispoštovati načelo utvrđivanja materijalneistine, čl. 8. ZUP-a) ili se radi o izmjeni dosadašnjeg pravnog stajališta Sudaglede obveze i načina saslušanja svjedoka u disciplinskom postupku, te kakveposljedice moguća izmjena stajališta Ustavnog suda može imati, treba sagledatipravne propise, svrhu i pravnu prirodu disciplinskog postupka, te sudsku praksu.657

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.ZUP omogućuje dokazivanje svim dokaznim sredstvima, pri čemu službenaosoba samostalno i po načelu slobodne ocjene dokaza utvrđuje činjenice (čl. 9.ZUP-a). Disciplinski postupak je po svojoj prirodi hitan (čl. 102.st.2. ZDS-a), au upravnim stvarima se postupa što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz štomanje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanjeo upravnoj stvari (čl. 10. ZUP-a). U predmetu Šikić protiv Hrvatske, Zahtjev broj9143/08, presudom od 15. srpnja 2010., § 53., Europski sud za ljudska prava jeprihvatio stav Ustavnog suda da postoji „različit standard dokaza koji se tražiu stegovnom postupku od onoga koji se traži za osuđujuću odluku u kaznenompostupku“.Disciplinski postupak protiv policijskih službenika je upravni postupak, sasnažnim primjesama kaznenog postupka 9 , u kojem se temeljem čl. 110. ZDS-aizriču disciplinske kazne. U disciplinskom postupku nije moguće izreći kaznukojom se ograničava ili oduzima sloboda službenika, a novčana kazna se izričesamo u određenom postotku od plaće za ograničeno razdoblje (do 6 mjeseci).Iz obrazloženja Odluke Ustavnog suda:„U disciplinskom postupku u pravilu ne dolazi do opasnosti kršenja ljudskihprava u opsegu u kojem je to moguće u kaznenom postupku. Osim toga, posljedicedisciplinskog postupka bitno su drugačije nego posljedice kaznenog postupka.“,U-III-4781/2005 od 12. studenoga 2007.Svrha disciplinskog postupka je osiguranje urednog i učinkovitog obavljanjaslužbe, uz zaštitu časti i ugleda policijskih službenika i službe unutarnjih poslovau cjelini.Iz obrazloženja Odluke Ustavnog suda:„Cilj je kaznenog postupka kažnjavanje počinitelja kaznenih djela i sprječavanjepočinjenja kaznenih djela, dok je cilj disciplinskog postupka osiguranje urednogi učinkovitog djelovanja službe, te povjerenje građana u institucije i djelatnikedržavnih službi, kroz održavanje radne discipline, te zaštitu ugleda i časti službe..“,U-III-633/2005 od 11. srpnja 2005.Dosadašnja praksa Upravnog i Ustavnog suda Republike Hrvatske bila jejedinstvena u stavu da neposredno saslušanje svjedoka na usmenoj raspravi, akose činjenično stanje utvrdilo drugim dokaznim sredstvima, nije potrebno. To jepodrazumijevalo da u spisu postoji pismeno sa iskazom tog svjedoka, koji je datu policiji, odnosno pred drugim nadležnim tijelom te da je taj iskaz pročitan nausmenoj raspravi, odnosno da je policijskom službeniku omogućeno da se na9Policijski službenik u postupku ima pravo na branitelja, zakonom je određen sadržaj Prijedlogaza pokretanje disciplinskog postupka koji sadrži činjenični opis povrede i pravnu kvalifikaciju djela,prijavljeni službenik ima pravo odgovoriti na Prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka, obvezatnose mora provesti usmena rasprava i omogućiti prijavljenom službeniku da na njoj bude saslušan, postupakse može voditi u određenom zastarnom roku, a odgovornom službeniku se izriče kazna (čl. 103., 105.-107., 109. i 110. ZDS-a); Horvatić ističe da se, s obzirom na njihovu bit koja se sastoji u kažnjivosti,disciplinska djela «imaju uvijek smatrati djelovima kaznenog prava u najširem smislu», Horvatić Ž. i dr.,Kazneno pravo, Opći dio, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, 2001., str.8..658

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.njega očituje. Europski sud za ljudska prava podržao je stav Ustavnog sudao različitim dokaznim standardima u disciplinskom i kaznenom postupku (predmet Šikić protiv Hrvatske, Zahtjev broj 9143/08, § 53.), dok je u predmetuVanjak protiv Hrvatske iznio načelno stajalište da se optuženiku mora pružitimogućnost da se sučeli sa svjedokom i ispita ga, dopuštajući odstupanja odtog zahtjeva, te zaključujući da bi u disciplinskom postupku protiv ZdravkaVanjka pravo na pošteno suđenje bilo zadovoljeno da je podnositelju zahtjevapružena mogućnost da iznese primjedbe na izjave koje su policiji dali B.J. iH.Ć. i na koje su se disciplinski sudovi pozvali u svojim presudama. Dakle,u konkretnom predmetu (Vanjak protiv Hrvatske) Europski sud za ljudskaprava je zaključio da nije bilo neophodno saslušati svjedoke pred policijskimslužbenikom protiv kojeg se vodio disciplinski postupak.Obrazloženje Odluke Ustavnog suda broj: U-III-2805/2008 upućuje na mogućupromjenu pravnog stajališta o korištenju pisanih iskaza svjedoka kada svjedoknije iskazivao u nazočnosti službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak ikada službeniku nije bilo omogućeno da ispituje svjedoka i suoči se s njim. Ovdjetreba istaći da Ustavni sud nije precizirao koja postupovna ili materijalna odredbazakona je povrijeđena time što je prvostupanjsko tijelo odbilo dokazni prijedlogza neposredno saslušanje M.Ž i za to dalo obrazloženje te kakvu je to konkretnuposljedicu proizvelo na štetu podnositelja ustavne tužbe. Štoviše, Ustavni sud uprijašnjoj Odluci navodi kako „nije na Ustavnom sudu ocjenjivati koje odlučnečinjenice redovni sudovi trebaju utvrđivati niti koje dokazne prijedloge stranakamoraju prihvaćati ili odbijati.“ (U-III-1128/2010).U prilog stavu da se ne radi o izmijenjenom (novom) pravnom stajalištu,čije prihvaćanje bi u ustavnosudskim postupcima moglo dovesti u pitanjeopstojnost nekih odluka Disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova kojesu, u postupcima zbog teških povreda službene dužnosti s obilježjem korupcije,donesene temeljem zakona i sukladno postojećoj praksi Ustavnog suda i kao takvepotvrđene pred Upravnim sudom, govori i činjenica da Ustavni sud nije istakao damijenja ustaljeno pravno stajalište, a pozivajući se na presudu u predmetu Vanjakprotiv Hrvatske zanemario je obrazloženje Europskog suda za ljudska prava dasu dozvoljena odstupanja od stava navedenog u § 49., te posebice , prethodnocitirani, zaključak naveden u § 56.Iz obrazloženja Odluke Ustavnog suda:„6. Odredbom članka 14. stavka 2. Ustava propisano je da su svi jednakipred zakonom. To bi ustavno pravo bilo povrijeđeno kad sud ne bi uzeo u obzirpropis koji je očigledno mjerodavan ili kad bi mjerodavan propis bio na grubinačin pogrešno shvaćen, odnosno kad bi sud bez ikakvih ili bez valjanih razlogaodstupio od ustaljene prakse, a što bi moglo izazvati sumnju da je osporenapresuda donijeta samovoljno.“, U-III-1289/2004 od 24. veljače 2005.Ako se zaista radi o izmijenjenom (novom) stavu tada bi trebalo obvezatnovoditi disciplinski postupak tako da se policijskom službeniku u svakom slučaju(predmetu) omogućiti da se sučeli sa svjedokom i ispita ga. Ovo bi otežalo659

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.dokazivanje u predmetima u kojima su svjedoci strani državljani koji ne borave uRepublici Hrvatskoj. 10 Ne samo da je upitna ovlast upravnog tijela da na usmenuraspravu u Republici Hrvatskoj pozove stranog državljanina koji ne boravi uRepublici Hrvatskoj, već Zakon o općem upravnom postupku niti za hrvatskedržavljane ne predviđa mogućnost da se pozvanog svjedoka prislno dovede nausmenu raspravu, nego samo određuje da se svjedoku, koji se ne odazove pozivu,može izreći novčana kazna (čl. 67. ZUP-a). Također, pozivanje svjedoka izinozemstva bi znatno odugovlačilo postupak i povećalo njegove troškove.Kad bi se zauzeo stav da je u disciplinskom postupku (u prethodnom postupku,na usmenoj raspravi ili u nekom drugom postupku) neophodno svjedoka ispitatiu nazočnosti policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak,a taj svjedok je, primjerice, stranac koji je prijavio policijskog službenika da jenezakonitom naplatom novčane kazne u prometu zloupotrijebio položaj, tada bi tobilo moguće samo primjenom instituta „osiguranje dokaza“ (čl. 59.st.3. ZUP-a),no to bi bilo u suprotnosti sa probicima kaznenog postupka protiv istog policijskogslužbenika, jer bi upravno tijelo upoznalo policijskog službenika (protiv kojeg sepriprema pokretanje ili je pokrenut disciplinski postupak, a protiv kojeg je u tijekukriminalističko istraživanje po prijavi da je počinio kazneno djelo) sa sadržajemiskaza svjedoka prije nego svjedok da svoj iskaz u državnoodvjetničkoj istrazi (čl.219. i 220. Zakona o kaznenom postupku 11 . Naime, zloupotreba položaja (čl. 337.Kaznenog zakona 12 ), je djelo za koje je nadležan Ured za suzbijanje korupcijei organiziranog kriminaliteta (čl. 21.Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije iorganiziranog kriminaliteta 13 (nastavno USKOK), a istraga za ta kaznena djelaje tajna (čl. 231.Zakona o kaznenom postupku), pa se svjedok ispituje beznazočnosti okrivljenika. Čak i kad bi USKOK zapisnik o ispitivanju svjedokaustupio disciplinskom sudu, koja mogućnost se čini upitnom radi tajnosti istrage,takav iskaz svjedoka ne bi zadovoljio stajalište da se policijskom službenikumora omogućiti da bude nazočan ispitivanju svjedoka i da mu postavlja pitanjate dovelo do znatnog i nepotrebnog odugovlačenja postupaka u predmetima ukojima postoji veći broj svjedoka, a u kojima se materijalna istina može utvrditi idrugim dokaznim sredstvima, uključujući i izjave tih osoba dana pred policijom idrugim nadležnim tijelima.Primjerice, kada se vodi postupak protiv policijskog službenika za povreduslužbene dužnosti s obilježjem korupcije, a primjenom posebnih dokaznih radnjisu snimljeni razgovori o odlučnim činjenicama, opravdano je da disciplinskisud ne inzistira na saslušanju svih osoba (svjedoka) čiji razgovori sa policijskimslužbenikom su zakonito snimljeni, jer je očito da se materijalna istina možeutvrditi i drugim dokaznim sredstvima, uključujući transkripte snimljenih10Dužnost svjedočenja „je opća dužnost svih osoba, naših i stranih državljana koji žive na teritorijiRepublike Hrvatske, a ne uživaju diplomatski imunitet“., Krijan P.,o.c., str.311..11„NN“152/08, 76/0912„NN“ 110/97, 27/08, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06,110/07, 152/0813„NN“ 76/09, 116/10660

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.razgovora i pisane iskaze tih osoba date u policiji ili pred sudbenim tijelom. Istovaži, primjerice, i za slučajeve kada je odlučna činjenica utvrđena vještačenjemili je temeljem drugih valjanih dokaza utvrđeno da svjedočenjem predloženogsvjedoka (čiji pisani iskaz dan pred policijom ili drugim nadležnim tijelom jesastavni dio spisa i izveden je kao dokaz u postupku) na usmenoj raspravi ne bibilo od koristi za utvrđivanje odlučne činjenice.Kumulativan zahtjev da se policijskom službeniku mora omogućiti da se sučelisa svjedokom i postavlja mu pitanja, ne bi bio zadovoljen ni kada bi svjedok, kojine boravi u Republici Hrvatskoj ili pak na području Prvostupanjskog disciplinskogsuda MUP-a,već boravi u drugom, udaljenom, dijelu Hrvatske, bio saslušanzamolbenim putem (čl. 26. i 27. ZUP-a) pred upravnim tijelom ili sudom gdje imaprebivalište ili boravište, a bez nazočnosti policijskog službenika. S druge strane,primjerice, zamolbeno saslušanje svjedoka u prekršajnom i kaznenom postupku jesasvim jasno regulirano i valjani je dokaz u postupku-vidi čl. 173. st.2. Prekršajnogzakona 14 , i čl. 329.st.1. Zakona o kaznenom postupku 15 .Ustavni sud je Odlukom broj: U-III-2805/2008 u bitnome, ali ne i u potpunostii sasvim jasno, prihvatio stajalište Europskog suda za ljudska prava o saslušanjusvjedoka u predmetu Vanjak protiv Hrvatske, posebice jer nije precizirao dapostoje izuzeci od iznesenog stajališta te kada bi se, izuzetno, disciplinska odlukamogla donijeti temeljem drugih raspoloživih dokaznih sredstava dostatnih zaneprijeporno utvrđenje relevantnih činjenica, čime bi se omogućilo upravnomtijelu da provede postupak i u slučajevima kada izvođenje dokaza „saslušanjesvjedoka“ (čl. 64. ZUP-a), dakle ispitivanjem svjedoka pred tijelom koje vodidisciplinski postupak i u nazočnosti službenika protiv kojeg se taj postupakvodi, nije moguće jer se, primjerice, radi o stranom državljaninu koji ne boravi uRepublici Hrvatskoj ili je to suprotno načelu hitnosti i ekonomičnosti, a ne dovodiu pitanje ostvarenje drugih načela upravnog postupka.Dakle, stav Ustavnog suda u Odluci U-III-2805/2008 je sukladan s razvojemzaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda i standardima koje postavlja praksaEuropskog suda, no u upravnoj i sudskoj praksi treba, uz uvažavanje svrhe i pravneprirode disciplinskog postupka te ukupnosti načela upravnog postupka i odredbiUstava Republike Hrvatske 16 , uvažiti da je u određenim slučajevima izuzetnomoguće i potrebno odluku disciplinskog tijela donijeti bez da je prijavljenompolicijskom službeniku omogućeno da ispita svjedoka i sučeli se s njim. U svakomslučaju, stranci se mora omogućiti aktivno sudjelovanje u postupku, predlaganje iočitovanje o dokazima, a upravno tijelo mora odluku utemeljiti na dokazima i zanju dati valjano obrazloženje.Iz obrazloženja Odluke Ustavnog suda:„Pravo na pravično suđenje u postupovnom smislu, zajamčeno odredbom14„NN“ 107/0715„NN“ 110/97, 27/98 (ispr.), 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/0616„NN“ 85/10-pročišćeni tekst661

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.članka 29. stavka 1. Ustava, bilo bi povrijeđeno ako stranci u postupku nije biladana mogućnost da bude saslušana i da, u okviru zakona, sudjeluje u postupku, akojoj nije dana mogućnost da iznosi činjenice i predlaže dokaze, a nadležni sud se nijeizjasnio o njenim navodima važnim za odlučivanje, ako pojedinačni akt, protivnozakonu, nije obrazložen te da stranci na drugi način nije omogućeno pravičnosuđenje pred nadležnim tijelom ustanovljenim zakonom.“, U-III-4595/2004 od16. studenoga 2006.Procuring evidence through witness testimony indisciplinary proceedingsBy analysing viewpoints of legal theory and the decisions of the Administrative, Constitutionaland European Human Rights Courts, the author concludes that giving testimony before a body whichis holding disciplinary proceedings against a police official, if the material truth can be establishedby other means of evidence (including also the written form in which the testimony of the witnessesis contained,) is not always possible or mandatory, but the official against whom the proceedings arebeing held must be allowed to respond to all the evidence used in the examining procedure.Key words: disciplinary responsibility, disciplinary proceedings, means ofevidence, police officer, witness testimony662

Mr. sc. Damir Juras: Izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka u disciplinskom postupkuZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 649.-663.Literatura:Horvatić Ž. i dr., Kazneno pravo, Opći dio, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb,2001..Krijan P. , Komentar Zakona o općem upravnom postupku, Novi informator, Zagreb,2006..Pičuljan Z. i dr, Temeljni instituti novoga službeničkog zakonodavstva», Europeizacijauprave i primjena Zakon o državnim službenicima, Novi informator, Zagreb, 2006..Kazneni zakon, „NN“ 110/97, 27/08, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06,110/07,152/08Prekršajni zakon, „NN“ 107/07Ustav Republike Hrvatske, „NN“ 85/10-proč. tekstZakon o državnim službenicima „NN“ 92/05, 107/07, 27/08Zakon o državnim službenicima i namještenicima, „NN“ 27/01Zakon o kaznenom postupku, „NN“ 110/97, 27/98 (ispr.), 58/99, 112/99, 58/02,143/02, 115/06Zakon o kaznenom postupku, „NN“152/08, 76/09Zakon o općem upravnom postupku, „NN“ 53/91, 103/96-Odluka Ustavnog sudaZakon o općem upravnom postupku „NN“ 47/09Zakon o policiji „NN“ 129/00, 41/08Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, „NN“ 76/09,116/10www.usud.hr663

PRIKAZI

Doc. dr. sc. Petar Bačić: NEW INSTITUTIONS FOR HUMAN RIGHTS PROTECTIONZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 667.-671.Dr. sc. Petar Bačić, docentPravnog fakulteta Sveučilišta u SplituNEW INSTITUTIONS FOR HUMAN RIGHTS PROTECTION(The Collected Courses of the Academy of European Law – Vol. XVIII/2)Ed. by Kevin BoyleOxford University Press, Oxford - New York, 2009, str. 217.Zaštita ljudskih prava uopće, pa tako i na međunarodnoj, odnosnosupranacionalnoj razini, počinje i završava s pitanjem o stvarnoj učinkovitostiuspostavljenih mehanizama i procedura zaštite zajamčenih prava. Drugim riječima,centralni problem svakako nije spremnost država da potpišu međunarodnesporazume o zaštiti ljudskih prava i obvežu se na sudjelovanje u radu različitihtijela koja se na međunarodnoj razini uspostavljaju s ciljem nadzora nad primjenomtih ugovora. Ključno je pitanje, međutim, jesu li države uistinu spremne napravitikorake koji će omogućiti funkcioniranje mehanizama zaštite prava u kojima su seprethodno obvezale sudjelovati.Implementacija prava predstavlja konačni test uspješnosti svih nastojanja dase osigura zaštita prava i sloboda na globalnoj i regionalnoj razini. Pristajanjenacionalne države na izvanjsku kontrolu njenih postupaka, ideja koja je bilanezamisliva unutar klasične koncepcije državnog suvereniteta, danas je uobičajenipostupak (premda i standardno problematičan u fazi kada se u nadzornoj proceduriutvrdi da je neka država prekršila svoje obveze). Uspostavljanje poželjnihstandarda zaštite ljudskih prava na međunarodnoj razini iziskuje, dakle ne samosastavljanje kataloga prava i sloboda koje će se jamčiti pojedincima i grupama,već i stvaranje određenog oblika nadzora nad provođenjem obveza koje države upravilu preuzimaju potpisivanjem jednog takvog dokumenta. Države potpisnicečesto posljedično stvaraju različite i brojne nacionalne institucije za zaštituljudskih prava, a zajedno s međunarodnim institucijama one čine mrežu, odnosnosustav zaštite prava.O novim međunarodnim i supranacionalnim institucijama koje su stvorene sciljem poboljšanja mehanizama kontrole govori se i u knjizi pod naslovom NewInstitutions for Human Rights Protection koju je uredio Kevin Boyle, profesorprava na Sveučilištu Essex, a objavljena je kao sv. XVIII/2 u zbirci predavanjaAkademije za Europsko pravo iz Firence (Collected Courses of the Academy ofEuropean Law in Florence). Knjigu sačinjava ukupno šest radova, a otvara jeuvodni tekst (Introduction, str. 1.-9.) koji je napisao urednik izdanja Kevin Boyle.Prva tri rada čine tematsku cjelinu, budući da su posvećeni UN-ovom Vijeću zaljudska prava čije je stvaranje izazvalo veliki interes u akademskim krugovima.Riječ je o sljedećim radovima: 1) Kevin Boyle, The United Nations HumanRights Council: Origins, Antecedents, and Prospects (str. 11.-47.); 2) NigelRodley, The United Nations Human Rights Council, Its Special Procedures, andIts Relationship with the Treaty Bodies: Complementarity or Competition (str.667

Doc. dr. sc. Petar Bačić: NEW INSTITUTIONS FOR HUMAN RIGHTS PROTECTIONZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 667.-671.49.-73.); 3) Nadia Bernaz, Reforming the Human Rights Protection Procedures:A Legal Perspective on the Establishment of the Universal Periodic ReviewMechanism (str. 75.-92.). Četvrti rad napisao je Olivier De Schutter, a posvećenje novom europskom supranacionalnom tijelu - EU Agenciji za temeljna prava:The EU Fundamental Rights Agency: Genesis and Potential (str. 93.-135.). Načlanak posvećen Agenciji za temeljna prava, koja je sljednica Nadzornog centraza rasizam i ksenofobiju čiji je mandat pri stvaranju Agencije znatno proširen,nastavlja se rad Isabelle Rorive - A Comparative and European Examinationof National Institutions in the Field of Racism and Discrimination (str. 137.-173.). Posljednji rad autora Gudmundara Alfredssona posvećen je manjinskimpravima - Minority Righs: Norms and Institutions (str. 176.-206.). Knjiga takođersadrži i kratke informacije o autorima (str. xi.), popis sudskih slučajeva (str. xiii.),popis legislative (str. xv.), kao i indeks pojmova (str. 207.-217.).Vijeće UN-a za ljudska prava (Human Rights Council - HRC) relativno jenova institucija, uspostavljena Rezolucijom Opće skupštine br. 60/251 od 15.ožujka 2006. godine kao njeno pomoćno tijelo, a naslijedilo je Komisiju zaljudska prava. Potonja Komisija stvorena je temeljem čl. 69. Povelje UN-a kaojedno od pomoćnih tijela Ekonomskog i socijalnog vijeća, a u šest je desetljećasvojeg djelovanja (prvo je zasjedanje održano 1946. godine pod predsjedavanjemEleanor Roosevelt, a posljednje u Ženevi 27. ožujka 2006. godine) često bilametom kritika, ali je istovremeno fukcionirala kao široki forum koji je na svjetskojrazini omogućavao dijalog između najrazličitijih organizacija i pokreta za zaštituljudskih prava. Prestankom rada Komisije prestala je postojati i njena Potkomisijaza unaprjeđenje i zaštitu ljudskih prava, a osnovan je Savjetodavni odbor kaoekspertno tijelo HRC-a sastavljeno od 18 osobno izabranih stručnjaka.Kevin Boyle u svom radu skicira kronologiju nastanka Vijeća za ljudska pravate komparira Vijeće i Komisiju. Nastalo na valu reformi koje su zahvatile svjetskuorganizaciju, Vijeće je stvoreno upravo kao odgovor na sve brojnije primjedbena rad Komisije. Zanimljivo je pritom uočiti ‘’zamjenu strana’’ do koje je svremenom došlo i na koju Boyle upozorava. Naime, tijekom prva dva desetljećadjelovanja Komisija je bila pod dominacijom SAD-a i drugih zapadnih država, dabi kasnije te iste države koristile argument politiziranosti Komisije kao osnovuzahtjeva za njeno raspuštanje. Problemi su bili posebno vidljivi u procesu izboradržava članica - u sastavu Komisije tako su se redovito nalazile države koje su bileoptužene za teška kršenja ljudskih prava, poput primjerice Sudana ili Libije (SADsu inače intenzivirale prigovore posebno nakon što su 2001. godine, a po prviput od njenog formiranja 1946., izgubile mandat u Komisiji - u njen su se sastavmeđutim vratile već 2003. godine).Glavni zadatak HRC-a u osnovi je neizmijenjen u odnosu na zadaće Komisije:razmatranje i upozoravanje na kršenja ljudskih prava, uključujući teška isistematska kršenja, te davanje preporuka. HRC je međuvladino tijelo sastavljenood predstavnika 47 država koji se izabiru po regionalnom ključu (Boyle pritomupozorava na značaj koji regionalna, ali i druga svrstavanja imaju za rad UN-a668

Doc. dr. sc. Petar Bačić: NEW INSTITUTIONS FOR HUMAN RIGHTS PROTECTIONZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 667.-671.u cjelini, a reflektirat će se i u radu Vijeća). Članovi HRC-a biraju se direktno iindividualno, tajnim glasovanjem i to običnom većinom glasova u Općoj skupštini.Mandat traje tri godine i postoji mogućnost reizbora. Osim toga, prilikom izboradržava članica HRC-a vodit će se računa o njihovom angažmanu u promociji izaštiti ljudskih prava, a ukoliko se pokaže da je neka od država odgovorna zateška i sistematska kršenja ljudskih prava, tada Opća skupština može suspendiratinjen mandat u Vijeću.Posebnu važnost u funkcioniranju opisane procedure trebao bi imati mehanizamperiodičkih izvještaja – Universal Periodic Review (UPR). O UPR mehanizmu,kao o istinskoj i pravoj inovaciji koju je donijelo formiranje Vijeća za ljudskaprava, piše Nadia Bernaz. UPR procedura je, sukladno Rezoluciji 60/251 Općeskupštine, zasnovana na pružanju objektivnih i pouzdanih podataka o ispunjavanjuobveza i zadataka koje su države članice UN-a preuzele u području zaštiteljudskih prava (uključujući i osvrt na stanje u području humanitarnog prava). UPRprocedura detaljnije je uređena dokumentima HRC-a. Periodični izvještaji, kojedržave članice podnose jednom u četiri godine, temelje se na Povelji UN-a, Općojdeklaraciji o pravima čovjeka, međunarodnim ugovorima o ljudskim pravimakojih je pojedina država stranka, primjenjivom međunarodnom humanitarnompravu - obvezujućem ugovornom i običajnom pravu, kao i soft-law instrumentima.Sve ovo čini uistinu široku, ali i potencijalno problematičnu bazu za provođenjenadzora, što se je i pokazalo u diskusijama koje su uslijedile.Izuzetno je važno pitanje i kako će Vijeće funkcionirati unutar postojećeinstitucionalne infrastrukture svjetske organizacije, a posebno u odnosima sostalim dijelovima UN-ovog sustava zaštite ljudskih prava (Visoki predstavnik zaljudska prava, brojne agencije i nadzorna tijela, itd.). Ovo pitanje problematiziraNigel Rodley, koji podsjeća da su se unutar UN-a iz povijesnih razloga paralelnorazvijala 2 tipa procedura nadzora: prvi, u koji spadaju nadzorna tijela osnovanaugovorima o ljudskim pravima (tzv. treaty bodies – ugovorna tijela koja nadziruprimjenu pojedinog ugovora, poput primjerice Odbora za prava čovjeka kojije uspostavljen Paktom o građanskim i političkim pravima, etc.); te drugi, tzv.non-treaty procedures ili Charter-based mechanisms, koji imaju svoj temelj uPovelji UN-a. Postojanje različitih nadzornih procedura i mehanizama, posebnosagledano u svjetlu početka funkcioniranja UPR procedure, logično navodi napitanje o njihovom odnosu (complementarity or competition?). Rodleyeva analizaipak sugerira da je malo vjerovatno da će doći do preklapanja i dupliciranjarada između dva tipa nadzornih mehanizama, kao i da se potencijalni takviproblematični slučajevi mogu premostiti postojećim sredstvima koja omogućujuda se svako pojedino nadzorno tijelo koristi rezultatima drugih i nadograđuje ih,djelujući pritom u duhu međusobne suradnje. Rodley, stoga zaključuje da će dvatipa nadzornih mehanizama u praksi funkcionirati kao izrazito komplementarnasredstva osiguravanja poštivanja preuzetih obveza glede promocije i zaštiteljudskih prava.O Agenciji EU za temeljna prava (EU Fundamental Rights Agency - FRA)669

Doc. dr. sc. Petar Bačić: NEW INSTITUTIONS FOR HUMAN RIGHTS PROTECTIONZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 667.-671.u našoj se je pravnoj literaturi nešto više pisalo nego o HRC-u, pa stoga tekupućujemo potencijalne čitatelje na činjenicu da je autor rada o FRA OlivierDe Schutter, kao bivši predsjedavajući Mreže nezavisnih eksperata za temeljnaprava (EU Network of Independent Experts on Fundamental Rights), a danasčlan ekspertne savjetodavne grupe Agencije poznatije pod skraćenim nazivomFRALEX (Fundamental Rights Agency Legal Experts), svakako veomakompetentan analitičar procesa njenog nastanka i potencijala koji ima u zaštitiljudskih prava na razini Europske unije (genesis and potential).Agencija za temeljna prava nastala je proširivanjem mandata Europskognadzornog centra za rasizam i ksenofobiju (European Monitoring Centre on Racismand Xenophobia - EUMC), a u radu Isabelle Rorive analiziraju se nacionalneinstitucije koje djeluju upravo na tom području. Unatoč činjenici da je europskoanti-diskriminacijsko zakonodavstvo posljednjih godina opsegom i kvalitetommehanizama koje predviđa napravilo značajan iskorak, Rorive upozorava napotrebu, odnosno nužnost da i nacionalna zakonodavstva te posebno institucijekoje se posljedično formiraju prate europske standarde. Nacionalna tijela zaborbu protiv različitih vidova diskriminacije (tzv. equality bodies) imaju brojne iraznovrsne modalitete djelovanja, bilo da razvijaju posebne mehanizme rješavanjasporova, ispituju pojedinačne pritužbe, provode različite oblike edukacije s ciljempodizanja svijesti javnosti o problemu diskriminacije, osiguravaju pomoć žrtvamai sl. One se međutim međusobno znatno razlikuju po mandatu, nadležnostima,itd., ovisno o političkom, povijesnom i kulturnom kontekstu unutar kojega seformiraju. Autorica ukazuje na nekoliko mogućih pokušaja klasifikacije (podjelaombudsmani - komisije, zatim razlikovanje na skandinavski, nizozemski,belgijski i britanski model, etc.), a pobliže analizira pet utjecajnih nacionalnihtijela (britansku Comission for Racial Equality and Human Rights, švedskeOmbudsmane, belgijski Centre for Equal Opportunities and Opposition toRacism, nizozemsku Equal Treatment Comission, te irske Equality Authority iEquality Tribunal). Konačno, bez obzira što naglašava vidljivi napredak u borbiprotiv svih oblika diskriminacije, Rorive identificira kritične točke u djelovanjunacionalnih institucija te upozorava da izazovi koji na tom planu i dalje postojenisu nimalo zanemarivi.Posljednji rad autora Gudmundura Alfredssona bavi se, u pogledu raznihoblika diskriminacije posebno ranjivima, manjinskim skupinama i njihovimpravima. Budući da su prava koja se jamče pripadnicima manjina dio ukupnematerije ljudskih prava, svi se međunarodni dokumenti o ljudskim pravimai instrumenti koje isti uspostavljaju, mogu i trebaju primijeniti i na manjinskaprava. Podsjećajući na činjenicu da ne postoji univerzalno prihvaćena definicijapojma manjine na međunarodnoj razini, autor procjenjuje da se pod ovaj pojammože podvesti čak četvrtina svjetskog stanovništva. Analiza međunarodnihstandarda i nadzornih mehanizama u području zaštite ljudskih prava, bilo da jeriječ o procedurama u okviru međunarodnih organizacija (npr. Odbor za ljudskaprava UN-a) koje pripadnici manjina više ili manje često koriste, ili pak ospecifičnim procedurama koje su kreirane upravo za zaštitu njihovih prava (npr.670

Doc. dr. sc. Petar Bačić: NEW INSTITUTIONS FOR HUMAN RIGHTS PROTECTIONZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 667.-671.Visoki povjerenik OESS-a za nacionalne manjine), ukazuju na nedovoljnu razinuzaštite. Međutim, unatoč svim manjkavostima po pitanju zaštite manjina od stranemeđunarodne zajednice, Alfredsson ukazuje na to da je problem znatno veći narazini nacionalnih država. Unatoč spremnosti da sudjeluju u međunarodniminstrumentima kojima se štite prava manjina, autor tvrdi da države i dalje ostajuvjerne idejama suvereniteta i nacionalne hegemonije, što često rezultira tretmanompripadnika manjina kao građana drugog reda. Volja naroda međutim nije tek isamo volja većine, a poštivanje prava manjina je preduvjet da bi bilo koja vladabila uistinu reprezentativna.Konačno, istaknimo da je značaj ove knjige ponajprije u tome što čitateljainformira o različitim novim institucijama koje se posljednjih godina formirajuna polju zaštite ljudskih prava, te kao takva može poslužiti kao solidno polaznomjesto svima koji žele istražiti novije trendove na ovom širokom i brzo rastućempodručju pravne ekspertize. One pak čitatelje, koji već posjeduju osnovna znanjai traže detaljniji uvid u materiju, treba ipak upozoriti na činjenicu da je iza UNovogVijeća za ljudska prava i Agencije EU za temeljna prava sada već nekolikogodina djelovanja, pa se informacije iz radova objavljenih u ovoj knjizi preporučanadograditi i najrecentnijim podacima o rezultatima rada spomenutih tijela.671

Mia Bašić: FAIR TRIAL RIGHTS Reprinted from The Law of Human Rights, Second EditionZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 673.-675.Mia Bašić, studentica III. godinePravnog fakulteta u SplituFAIR TRIAL RIGHTSReprinted from The Law of Human Rights, Second EditionEdited by Richard Clayton and Hugh Tomlinson: Oxford UniversityPress, Oxford 2010, p. 317Pravični postupak započinje s jamstvom da pojedinac ima pravo na pristupsudu koji omogućava sve oblike sudske zaštite. Pravo na pristup sudu mora bitistvarno, a ne samo formalno. Bilo kakvo ograničenje pristupa sudu ili sudskomtijelu mora se temeljiti na opravdanom cilju, a sredstva koja se koriste morajubiti razmjerna tom cilju. U svjetlu razvoja prava na pošteno suđenje stiže namknjiga „Fair Trial Rights“ u izdanju Oxford University Press-a, Oxford 2010.Knjigu su uredili Richard Clayton, suradnik Centra za javno pravo, (Universityof Cambridge) i Hugh Tomlinson- Barrister, (Matrix Chambers).Knjiga „Fair Trial Rights“ pretisak je poglavlja 11 (o pravu na pravično suđenje)iz drugog izdanja knjige pod nazivom „The Law of Human Rights“ koja je takođerdjelo ovog autorskog dvojca. Fair Trial Rights je podijeljena u tri dijela koja sudetaljno razrađena kroz zavidan broj priloga. Na 317 stranica teksta, na samompočetku smjestio se predgovor autora (p. V- VIII), kratak sadržaj (p. IX), potomslijede tri glavna poglavlja: „The Nature of the Rights“ (p. 1- 4), „The Rights inEnglish Law“ (p. 4- 119) i „The Law under the European Convention“ (p. 119-300); na samom kraju knjige nalazi se indeks pojmova (p. 301- 315) i sadržajknjige „The Law of Human Rights“. Nakon uvoda, autori otvaraju raspravu opravima u engleskom pravu koja uključuje analizu različitih predmeta vezanih začlanak 6., a o kojima je odlučeno temeljem Zakona o ljudskim pravima (HumanRights Act). Poslije kratke rasprave slijedi analiza sudske prakse prema Europskojkonvenciji o ljudskim pravima koja se većim dijelom bazira na člancima 6. i 7.Konvencije kao i na Protokolu broj 7. Autori su na kraju rasprave dodali šestinteresantnih priloga kojima žele ispitati ili barem ukazati na primjenu članka 6.Konvencije referirajući se na različite predmete u Velikoj Britaniji i Škotskoj, naKanadsku Povelju o pravima, Novozelandski Zakon o pravima (New Zealand Billof Rights), Južnoafrički Ustavni zakon i slične slučajeve vezane za ljudska pravau drugim pravnim sustavima.U prvom dijelu („The Nature of the Rights“, p. 1-4) autori nas kratkim crticamauvode u samu materiju knjige dajući nam sažet osvrt na povijest stvaranja pravana pošteno suđenje, ističući tako Bill of Rights, Universal Declaration i EuropeanConvention on Human Rights kao najvažnije dokumente u stvaranju istih. Uskopovezana načela pravičnog postupka i vladavine prava od temeljnog su značajaza zaštitu ljudskih prava. Ta prava se, smatraju autori, mogu isključivo zaštititii provoditi ako se građanin obraća sudovima koji su nezavisni od države i kojirješavaju sporove u skladu s pravičnim postupcima. Pravednost sudskog postupka673

Mia Bašić: FAIR TRIAL RIGHTS Reprinted from The Law of Human Rights, Second EditionZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 673.-675.ima osobit značaj u kaznenim predmetima, ali prava na pošteno suđenje takođerse moraju primjenjivati i u drugim predmetima koji se bave različitim sporovimaizmeđu građanina i države. Zaštita postupka sama za sebe nije dovoljna da zaštitiljudska prava od raznih zlouporaba ali je svakako kamen temeljac konstruktivnezaštite protiv velike moći državnog aparata. Autori u ovom dijelu upozoravaju dazaštita ljudskih prava tek počinje, ali ne i završava, pravima na pošteno suđenje.U drugom dijelu („The Rights in English Law“, p. 4-119) obrađen je niztema vezanih za prava na pošteno suđenje implementirana u engleskom pravu.Pravo pristupa sudovima, ograničenja na pravo pristupa sudovima u odnosu nazatvorenike, općenito o pravima na pošteno suđenje, prava na pošteno suđenje ukaznenim predmetima samo su neke od tema potanko razrađenih u ovom djelu.Pravo pristupa sudovima duboko je ukorijenjeno u englesko običajno pravo(Common Law). Blackstone je smatrao da je upravo to pravo - ona snažna brana uslužbi zaštite triju najvažnijih inividualnih prava: prava na osobnu zaštitu, slobodui privatno vlasništvo. Englesko pravo sada je oplemenjeno dodatnim postupovnimjamstvima koje pruža članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima. Članak6. obuhvaća određen broj elemenata koji se mogu podijeliti u pet naslova: pravona nezavisan i nepristran tribunal, pravo na pošteno saslušanje, pravo na javnosaslušanje, pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na obrazloženu presudu.Budući da je jedno od temeljnih načela kaznenog prava i to da je sud dužanosigurati optuženiku pravično suđenje koje je, između ostalog, i osnovno pravosvakog optuženika, s pravom se ono opisuje i kao jedno važno ustavno pravo.Ovaj dio knjige autori su obogatili brojnim primjerima i slučajevima iz prakse(case- studies), o kojima se više saznaje na samim stranicama knjige.U trećem dijelu („The Law under the European Convention“, p. 119- 300) R.Clayton i H. Tomlinson većim dijelom obrađuju Europsku konvenciju o ljudskimpravima referirajući se posebno na članak 6. Konvencije koji se odnosi na pravičnosuđenje, kao i na članak 7., a u vezi kažnjavanja isključivo na osnovi zakona.Ovo poglavlje bavi se i pravima na pošteno suđenje prema Protokolu broj 7. kojisadrži nemali broj istih, a odnosi se prije svega na pravo na žalbu u kaznenimpostupcima, pravo na naknadu za pogrešnu osudu i pravo ne biti suđen dva puta oistoj stvari (načelo ne bis in idem). Ovaj Protokol su potpisale sve države potpisniceKonvencije osim Velike Britanije. Vezano uz kazneni postupak, u ovom dijelusu također istaknuti i minimalni standardi pravičnosti u tim postupcima koji supropisani stavcima 2 i 3 članka 6. Konvencije, a posebno se odnose na pravooptuženika da aktivno sudjeluje u svom suđenju. Autori su ovom dijelu knjigepriložili još šest posebnih dodataka: Appendix 1: „United Kingdom Cases underArticle 6“ (p. 194- 213); Appendix 2: „Scottish Cases under Article 6“ (p. 213-233); Appendix 3: „The Canadian Charter of Rights“ (p. 233- 247); Appendix 4:„The New Zealand Bill of Rights Act“ (p. 248- 265); Appendix 5: „South AfricanConstitution“ (p. 265- 278); i, na kraju, Appendix 6: „Human Rights Cases inOther Jurisdictions“ (p. 278- 300).Knjiga „Fair Trial Rights“ u potpunosti je predviđena pružanju uvida u detaljnu674

Mia Bašić: FAIR TRIAL RIGHTS Reprinted from The Law of Human Rights, Second EditionZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 673.-675.obradu razvoja prava na pošteno suđenje kako se ono implementira u sudovima.Sveobuhvatna analiza Konvencije prava bit će zanimljiva i nadasve korisnakaznenim praktičarima kao i drugim pravnicima ali, nesumnjivo, i svima onimakoji su zainteresirani za englesku praksu glede tematike izložene u ovoj knjizi.Ovo izdanje ima sve vrline svoga prethodnika. Sveobuhvatnost i točnost svakakosu jedne od najprimjetnijih među njima. Svojom produženom niskom priloga iiscrpno razrađenom materijom, ova knjiga postaje čak i vrjednijim djelom odsvog prethodnika.675

Mia Bašić: Nevenko Misita: EVROPSKA UNIJA - INSTITUCIJEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 677.-679.Mia Bašić. studentica III. godinePravnog fakulteta u SplituNevenko Misita: EVROPSKA UNIJA - INSTITUCIJERevicon, Sarajevo 2009., str 335.Ako u pedesetogodišnjoj evoluciji Europske unije postoji element koji njenojstrukturi daje poseban karakter tada su to, nesumnjivo, njene institucije. Upravoje institucionalna struktura, uključujući i instrumente njenog djelovanja, ono što jejednu dominantno međunarodnu strukturu pretvorilo u političko- pravnu strukturusui generis koja sadrži niz državnopravnih elemenata. U pozadini ovog teksta stojispoznaja da bez detaljnijeg uvida u strukturu i funkcioniranje institucija Unije nijemoguće shvatiti bit procesa integracije koji traje više od pola stoljeća, a trenutnoobuhvaća 27 europskih država. Sve ovo ima dodatni značaj u jednoj sredini poputRepublike Hrvatske koja se razvija u ozračju dugogodišnjih nastojanja da sepriključi Europskoj uniji. A o posljednjem face-liftingu EU govori nam i knjigakoja je predmet našeg prikaza, naime knjiga autora Nevenka Misite, jednostavnognaslova „Evropska unija- institucije’’.Knjiga „Evropska unija - institucije’’ koja je izišla u izdanju izdavačke kuće„Revicon“ iz Sarajeva dobrim je dijelom preuzet iz autorove prethodne knjige„Osnovi prava Evropske unije“ objavljene u izdanju Pravnog fakulteta Univerzitetau Sarajevu 2008. godine, s tim da je u ovoj knjizi raniji tekst temeljito prerađen idopunjen, posebno u svjetlu Lisabonskog ugovora. Knjiga ima 335 stranica kojeobuhvaćaju kratak predgovor autora (str. 5.), sadržaj (str. 7.- 17.), skraćenice (str.19.- 21.), slučajeve rješavane pred Europskim sudom (str. 23.- 27.), uvod (str.29.- 36.), tri dijela od kojih su redom: prvi dio „Političke institucije i tijela“ (str.39.- 216.), drugi dio „Pravosudne institucije“ (str. 219.- 284.) i treći dio „Ostaleinstitucije i tijela“ (str. 287.- 324.). Na samom kraju knjige nalazi se bibliografija(str. 325.- 330.) kao i koristan i jako dobro pripremljen registar pojmova (str.331.- 335.). Praktično, autor nas na početnim stranicama uvodi u samu materijuknjige referirajući se u kratkim crticama na osnovni predmet teksta, osnivačke irevizijske ugovore, Ustav i Lisabonski ugovor, pojmovno- terminološka pitanja,na pojedine nazive u tekstu, analitički okvir, izvore i referencijalni aparat uz kratakplan izlaganja. U daljnjem tekstu slijedi nekoliko riječi o glavnim dijelovimaknjige.Prvi dio: „Političke institucije i tijela“ (str. 39.- 216.) podijeljen je u četiripoglavlja. Prvo poglavlje nosi naziv „Političke institucije“ (str. 39.- 142.) u kojemsu, pod četiri značajna podnaslova, obrađene vitalne institucije Europske unije;drugo poglavlje „Političko- konsultativna tijela“ (str. 143.- 151.) u dva podnaslovaobrađuje Ekonomsko- socijalni komitet i Komitet regija; treće poglavlje „Usvajanjeakata“ (str. 153.- 210.) rezervirano je za osnovne zakonodavne postupke i ostalepostupke vezane za djelovanje institucija Unije kao i za usvajanje akata upojedinim segmentima Unije; četvrto poglavlje „Provedba komunitarnih propisa“677

Mia Bašić: Nevenko Misita: EVROPSKA UNIJA - INSTITUCIJEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 677.-679.(str. 211.- 216.) odnosi se na administrativno odlučivanje u sklopu kojeg suobrađene i komunitarne institucije i tijela. Kao što se može iščitati iz same njegovestrukture, prvi dio se bavi institucijama i tijelima koja imaju naglašeniju političkudimenziju. Uz relativno detaljan prikaz položaja i djelovanja ključnih institucija,a to su, dakako, Europski parlament, Europska komisija i Savjet europske unije, uovom dijelu ukazano je i na osnovne elemente postupka usvajanja akata, odnosnotzv. komunitarnog zakonodavnog postupka. U završnom, posebnom, poglavljuobrađeno je pitanje provedbe komunitarnih propisa, odnosno administrativnog iliupravnog odlučivanja.Drugi dio: „Pravosudne institucije“ (str. 219.- 284.) podijeljen je u dvapoglavlja: „Evropski sud“ (str. 219.- 270.) i „Djelovanje Evropskog suda“ (str.271.- 284.). Ovaj dio knjige posvećen je Europskom sudu kao instituciji kojojje povjerena pravosudna, a po mnogima i ustavnosudska funkcija. Obrađena susva tri elementa pravosudne strukture- Europski sud u užem smislu ili, za ovupriliku, Sud pravde, Sud prve instance i Sud za službeničke sporove. Uz to, dati prigodan prikaz postupka pred Europskim sudom, odnosno pred sudovima kojiga čine. U prvom poglavlju autor naglašava važnost institucije Europskog suda.Služeći se položajem i ovlaštenjima utvrđenim Osnivačkim ugovorima, odnosnozloupotrebljavajući ih, kako bi rekli određeni autori (Harrley), Europski sud većje tijekom prvih desetljeća djelovanje Europske zajednice jasno nagovijestio dapravni poredak Zajednice ne shvaća tek kao puko međunarodno pravo već, radije,kao pravni poredak koji je poseban i autonoman u odnosu na međunarodno pravo,odnosno pravni poredak nadređen pravu država članica i, kao iznimno značajno,neposredno primjenjiv u nacionalnom pravu što znači da se privatnopravnisubjekti na pravila komunitarnog prava mogu neposredno pozvati u postupkupred nacionalnim pravosudnim organima. Autor naglašava da će na značajove institucije svakako ukazati i detaljniji prikaz novina koje bi mogle stići saLisabonskim ugovorom. U drugom poglavlju riječ je o, kako smo već naveli,djelovanju Europskog suda. Postupak pred Europskim sudom, pri čemu seprvenstveno misli na Europski sud u užem smislu i Sud prve instance, mogućeje predstaviti na različite načine. Uz prigodno sažimanje, postupak se u pravilupredstavlja kao djelovanje u tri faze- pismenoj, istražnoj i usmenoj. No, ako seovom doda i proces odlučivanja, tada se sve može predstaviti i kroz četiri faze kojesu redom: pokretanje postupka (prva ili pismena faza), prikupljanje činjenične ipravne građe (druga ili istražna faza), javno zasjedanje (treća ili usmena faza) i,na kraju, odlučivanje kao četvrta faza. Ovo poglavlje također donosi i ponešto oslužbeničkim/radnim sporovima o čemu možete pročitati više u samoj knjizi.Treći dio: „Ostale institucije i tijela“ (str. 287.- 324.) razrađen je u tripoglavlja: „Finansijsko poslovanje i administracija/upravljanje“ (str. 287.- 304.),„Ekonomsko- monetarna unija i socijalna politika“ (str. 305.- 318.) i najzad,„Ostala tijela Evropske unije“ (str. 319.- 324.). Ovaj, posljednji, dio knjige sadržiprikaz tzv. institucija, organa i tijela Europske unije. Naglasak je na institucijamai tijelima kojima je povjerena kontrola financijskog poslovanja- Financijskisud i OLAF, te kontrola djelovanja komunitarnih institucija i tijela u odnosu na678

Mia Bašić: Nevenko Misita: EVROPSKA UNIJA - INSTITUCIJEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 677.-679.privatnopravne subjekte, prije svega se referirajući na građane Unije i ustanovuOmbudsmana. Drugo poglavlje ovog dijela bavi se institucijama, preciznije:tijelima, posredstvom kojih se ostvaruju ekonomsko-monetarna i socijalna politika,dok je treće, završno, poglavlje posvećeno tijelima u okviru tzv. unijskih stupovavanjskapolitika i sigurnost čine II. stup u sklopu kojeg je obrađen Komitet zapolitiku i sigurnost, institut za sigurnosne studije i Satelitski centar EU, kao iEuropska obrambena agencija (European Defence Agency)- EDA; te policija ipravosuđe kao III. stup u kojem je predviđena suradnja policije i pravosudnihorgana u kaznenim predmetima, a u kojem se posebno ističu Europski policijskiured ili Europol (European Police Office) i Eurojust (European Judicial CooperationUnit) predviđen za suradnju pravosudnih organa.Rezimirano, ono što Europsku uniju čini strukturom koja izmiče standardnomanalitičkom aparatu međunarodnog i unutrašnjeg prava svakako su njene institucijei pravni instrumenti koje su im na raspolaganje stavili Osnivački ugovori. Naravno,spomenuto bi ostalo tek „mrtvo slovo na papiru“ bez političke volje država članicada ga materijaliziraju u svakodnevnom životu. Ovaj tekst, uz nekoliko izuzetaka,ima u vidu i propise donijete zaključno sa proljećem 2009. godine, koje možetepročitati na pojedinim stranicama knjige. Knjiga „Evropska unija- institucije“napisana je kao svojevrstan vodič kroz institucije Unije koji na jednostavan ipraktičan način čitatelju približava najvažnije institucije Europske unije, njihovsastav i djelovanje. Osim stručnjacima iz raznih pravnih znanosti, ovaj „vodič“može jako dobro poslužiti i zainteresiranim laicima koji se žele pobliže upoznatisa institucijama Unije i načinom njihova funkcioniranja.679

UPUTE AUTORIMA»asopis objavljuje radove koji se recenziraju i one koji ne podlijeæu recenzentskompostupku. Recenziji podlijeæu radovi koji se kategoriziraju (izvorni znanstveni Ëlanak, prethodnopriopÊenje, pregledni Ëlanak, izlaganje sa znanstvenog skupa, struËni Ëlanak). Recenzije suvanjske i anonimne. PrihvaÊanje kategoriziranih Ëlanaka za objavljivanje obvezuje autora da istiËlanak ne smije objaviti na drugom mjestu bez dopuπtenja uredniπtva Ëasopisa ako je ono Ëlanakprihvatilo, a i tad uz podatak o tome gdje je prvi put Ëlanak objavljen.Dostavljeni radovi moraju zadovoljiti sljedeÊe kriterije:1. Rad mora biti dostavljen na disketi napisan u MS WORD-u, WORD PERFECT-u,i u ASCII standardu (‘Text-only’ ili ‘Rich Text Format’). Uz disketu se dostavljaju i 3 (tri)primjerka rada. Samo 1 (jedan) primjerak sadræi na sredini naslovne stranice u zaglavlju ime iprezime autora, zanimanje (zvanje), te naziv ustanove u kojoj radi, ostala dva primjerka radasadræavaju samo naslov rada bez osobnih podataka.2. Opseg rada ograniËen je, u pravilu, do 1,5 autorska arka (16 stranica Ëini jedan autorskiarak).3. Tekst se piπe u dvostrukom proredu tako da jedna stranica ne moæe imati viπe od 34retka koji sadræi 60 slovnih znakova. Na lijevoj strani svake stranice ostavlja se margina πirinenajmanje tri centimetara.4. Naslov rada mora biti koncizan i istovremeno informativan. Uz rukopis je potrebnopriloæiti popis literature koju je autor koristio prilikom pisanja rada kao i objaπnjenje o znaËenjuupotrebljenih kratica i simbola. Ukoliko rad sadræi tablice one moraju biti pregledno i korektnoprireappleene, te uredno opisane (broj, naslov, legenda).5. Biljeπke se posebno prilaæu rukopisu.6. Radovi koji se recenziraju moraju sadræavati saæetak (najviπe do 250 rijeËi) napisanimu treÊem licu, u kojem se skraÊeno predstavlja sadræaj Ëlanka i rezultati istraæivanja prezentiraniu Ëlanku. Autor je duæan dostaviti i prijevod saæetka na jednom od svjetskih jezika. Ukoliko jerad pisan na jednom od svjetskih jezika, saæetak mora biti na hrvatskom jeziku.7. Rad ne smije biti veÊ objavljen ili u tom cilju upuÊen drugom Ëasopisu.