Zbornik radova - Pravni Fakultet

ISSN 0584-9063Zbornik radovaPRAVNOG FAKULTETA U SPLITU1961 - 2011SPLIT 2011.GOD. 48, BROJ 4 (102)

ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITUCOLLECTED PAPERS OF THE LAW FACULTY OF THE UNIVERSITY OF SPLITIzdavač / PublisherPravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Domovinskog rata 8, SplitMeđunarodno uredništvo / International Editorial BoardLaw Professor Kenneth S. Gallant(Director of Clinical Programs University of Idaho Legal Aid Clinic-USA)Law Professor Jan Lopuski(Law Faculty University of Tourin-Poland)Law Professor Joseph Marko(Institut Fur Öffentliches Recht Graz-Austria)Law Professor Herwig Roggemann(Freie Universität Berlin-Deutschland)Uredništvo / Editorialprof. dr. sc. Boris Buklijaš, dr. sc. Ines Medić-Musa,prof. dr. sc. Milijan Sesar, doc. dr. sc. Vilma Bulat-Pezelj,prof. dr. sc. Željko RadićGlavni i odgovorni urednk / Editor in Chiefprof. dr. sc. Arsen BačićPrevoditelj i lektor za engleski jezik/English Language Editor: Tania Blažević, prof.Lektor: Vini Knežević, prof.Adresa uredništva: Pravni fakultet u Splitu – Zbornik radovaDomovinskog rata 8, 21000 SplitTel.: 021/393-555 Fax: 021/393597zbornik@pravst.hrhttp://www.pravst.hr/zbornik radova.htmČasopis izlazi u 4 broja godišnje (cijena broja 100,00 kuna)Narudžbe slati na adresu uredništva s naznakom„Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu“Broj žiro-računa: 2330003-1100030638Naklada 300 primjeraka/ Realizacija ASTER - SPLITIzdano uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike HrvatskeTekstovi objavljeni u časopisu referiraju seu bazama podataka: Current Legal Theory, EBSCO,Google Scholar, Hrčak, Scientific Commons

ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITUGod. 48 Broj 4 (102) Split, 2011.SADRŽAJSIMPOZIJ O SPORTSKOM PRAVU - PRILOZIDr. sc. Arsen Bačić, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu,član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ESF StandingCommittee for Social Sciences Member & dr. sc. Petar Bačić, docent Pravnogfakulteta Sveučilišta u SplituLisabonski ugovor i novi start europskog sportskog prava...........................................................................................................................681Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer, predsjednik Hrvatskog društva za športsko pravoQuo vadis hrvatsko športsko pravo (posebno na primjeru nacionalnogšportskog saveza u stečaju i pretvorbe športskih objekata)...........................................................................................................................703Dr. sc. Nenad Đurđević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu ipredsednik Upravnog odbora Antidoping agencije SrbijeZaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici Srbiji...........................................................................................................................729Dr. sc. Miodrag Mićović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta uKragujevcuLex sportiva i fair-play...........................................................................................................................749Dr. sc. Jozo Čizmić, redoviti profesor Pravni fakultet Sveučilišta u Splitumr. sc. Hrvoje Momčinović, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske umirovini i dopredsjednik Vijeća športske arbitraže Hrvatskog olimpijskogodboraŠportsko arbitražno sudište HOO - organizacijske i postupovne odredbe...........................................................................................................................759Dr. sc. Saša Šegvić, izvanredni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u SplituMože li se govoriti o vojnom sportskom pravu kao dijelu sportskog prava?...........................................................................................................................775Dr. sc. Ante Perkušić, predsjednik Županijskog suda u Splitu,Blanka Ivančić – Kačer, predavač Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Splitu,Frano Kasum, student Pomorskog fakulteta Sveučilišta u SplituJavne športske građevine kao predmet (objekt) građansko pravnog odnosa- neka otvorena pitanje...........................................................................................................................803I

PRIKAZIRobert Podolnjak: Gradonačelnik i vijeće - Novi institucionalni okvirhrvatske lokalne samouprave u komparativnoj perspektiviPriprom, Varaždin 2010., str. 224.Prikazala: Mia Bašić, studentica Pravnog fakulteta u Splitu.............................951Izbori zastupnika u Hrvatski sabor i referendumHrvatska akademija znanosti i umjetnsti, Znanstveno vijeće za državnu upravu,pravosuđe i vladavinu pravaZagreb 2011., str. 175Prikazala: Mia Bašić, studentica Pravnog fakulteta u Splitu.............................955III

ZBORNIK RADOVA PRAVNOG FAKULTETA U SPLITUGod. 48 Broj 4 (102) Split, 2011.SPORTS LAW SYMPOSIUMCONTENTDr. sc. Arsen Bačić, Law Professor, University of Split, School of Law, ESFStanding Committee for Social Sciences Member & Dr. sc. Petar Bačić, LawLecturer, University of Split, School of LawThe Lisbon Treaty and a new start to European Sports Law...........................................................................................................................681Dr. sc. Hrvoje Kačer, Croatian society for Sport Law presidentQuo vadis Croatian sports law - on insufficiency of the normative as acharacteristic of Sports Law...........................................................................................................................703Nenad Djurdjević, Ph.D Full Professor, Faculty of Law in KragujevacProtection of the athletes' health and doping prevention in sport in theRepublic of Serbia...........................................................................................................................729Dr. Miodrag Mićović, Ph.D Professor at the Faculty of Law University ofKragujevacLex sportiva and fair-play...........................................................................................................................749Dr. sc. Jozo Čizmić, Law Professor, University of Split, School of Law,Hrvoje Momčinović, LL.B. Constitutional court Judge (ex), Vice Presidentof Arbitration Council at Croatian Olympic CommitteeSport Arbitration Tribunal COC-organisational and procedural provisions...........................................................................................................................759Dr. sc. Saša Šegvić, associate Professor, University of Split, School of LawCan military sport be considered a part of Sports Law?...........................................................................................................................775Dr. sc. Ante Perkušić, associate Professor at the Split Faculty of Law andPresident of the County Court in Split,Blanka Ivančić – Kačer, Lecturer at the Split Faculty of Maritime Studies,Frano Kasum, Student at the Split Faculty of Maritime StudiesPublic sports buildings as an object of civil law relations - someunanswered questions...........................................................................................................................803V

Dr. sc. Damir Primorac, Law Lecturer, University of Mostar, School of Law &University of Split Center of studies for Forensic Sciences, LawyerDr. sc. Zdenko Konjić, Supreme court JudgeKatija Blaće, County court in Split JudgeCriminal offences in the act of the prevention of riots at sporting eventswith reference to precautionary measures under the criminal procedure act...........................................................................................................................827Loris Belanić, Ph. D., Research Associate Faculty of Law University of RijekaLiability Insurance Contract for the organizer of a Sporting event...........................................................................................................................843Dr. sc. Matko Pajčić, Law Lecturer, University of Split School of LawLucija Sokanović, Law assistant, University of Split School of LawManipulation of results at sport competitions-criminal liability for thecriminal offence of fraud...........................................................................................................................857Andrijana Bilić, LL.B., Law assistant, University of Split School of LawContractual stability versus player mobility...........................................................................................................................875Maja Proso, LL.B., Law assistant, University of Split School of LawProfessional liability insurance managers in sport with special reference tothe agent in the transfer of fotball players...........................................................................................................................899Ante Vuković, LL.B.Bankruptcy plan as a third model for sport clubs...........................................................................................................................913MISCELLANEOUSKostović Zorana, LL.BProcedure entry in the register of yachts...........................................................................................................................927VI

REVIEWSRobert Podolnjak: Gradonačelnik i vijeće - Novi institucionalni okvirhrvatske lokalne samouprave u komparativnoj perspektiviPriprom, Varaždin 2010., pp. 224.Reviewed by: Mia Bašić, law student...............................................................951Izbori zastupnika u Hrvatski sabor i referendumHrvatska akademija znanosti i umjetnsti, Znanstveno vijeće za državnu upravu,pravosuđe i vladavinu pravaZagreb 2011., pp. 175Reviewed by: Mia Bašić, law student...............................................................955VII

SIMPOZIJ O SPORTSKOMPRAVU - PRILOZI

Na Pravnom fakultetu u Splitu održan je 4. i 5. listopada 2011. godine drugipo redu međunarodni znanstveni skup iz područja sportskog prava. Znanstveniradovi izlagača koji su tiskani u ovom broju Zbornika radova Pravnog fakultetau Splitu posvećeni su četvorici istaknutih profesora splitskog Pravnog fakulteta:akademiku Ivi Petrinoviću, prof. dr. sc. Srđanu Vrcanu, prof. dr. sc. VjekoslavuŠmidu i prof. dr. sc. Ivanu Biliću. Svi su oni svojim angažmanom, entuzijazmom,intelektualnom pronicljivošću, liderstvom i energijom, svaki na svoj način, trajnozaslužili svoje mjesto u Panteonu hrvatskog sporta.

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.Dr. sc. Arsen Bačićredoviti profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu,član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnostiESF Standing Committee for Social Sciences Member&dr. sc. Petar Bačićdocent Pravnog fakulteta Sveučilišta u SplituLISABONSKI UGOVORI NOVI START EUROPSKOG SPORTSKOG PRAVAUDK: 061.1EU:34Izvorni znanstevni radPrimljeno: 10.06.2011.Iako EU pravo do usvajanja Lisabonskog ugovora (LU) uopće nije spominjalo sport, ono seje preko odredaba o slobodi kretanja i pravu natjecanja ustrajno primjenjivalo gotovo 35 godina.Usvajanjem LU sport se eksplicitno spominje u čl. 165. TFEU (Ugovor o funkcioniranju Europskeunije), čime je stvorena izvjesna nova zakonodavna nadležnost. Nove odredbe određuju da ćedjelovanje EU biti usmjereno na promicanje “europskog sporta, vodeći pritom računa o specifičnojprirodi sporta, njegovim strukturama koje se temelje na dobrovoljnom djelovanju te njegovojdruštvenoj i obrazovnoj ulozi”, odnosno na “razvijanje europske dimenzije u sportu, promicanjemnepristranosti i otvorenosti na sportskim natjecanjima i suradnje među tijelima nadležnim za sport tezaštitom tjelesnog i moralnog integriteta sportaša i sportašica, osobito najmlađih sportaša i sportašica”.U radu se analizira geneza i karakter EU pristupa sportu s posebnim osvrtom na relevantna stajalištaEuropskog suda (ECJ). Pritom se nastoji odgovoriti na pitanje u kolikoj mjeri tumačenje određenihfraza iz čl. 165. TFEU-a (“posebna priroda sporta”, “nepristranost”, “otvorenost”) daje poticaj“sudačkoj konstrukciji” načela EU sportskog prava kao jedne od najvažnijih odrednica europskeprepoznatljivosti u odnosu na globalne konkurente.Ključne riječi: Europska unija, Lisabonski ugovor, sportsko pravo, sudskakonstrukcija1. Uvodna napomena: U prilog tvrdnji da sport konstituira jedan od najvažnijihkulturnih fenomena suvremenog društva svjedoče milijuni ljudi koji u njegovimrazličitim oblicima sudjeluju na bilo koji način. 1 Sportski klubovi i istaknuti sportaši,navijači i navijačke skupine, uz sve intenzivniji i ekstenzivniji medijski interes zafavorizirane sportove i sportaše, predstavljaju važan izvor identifikacije velikogbroja ljudi širom svijeta. Sport ne uzbuđuje samo tzv. “malog čovjeka”; različitasportska natjecanja na isti način pobuđuju reakcije i osjećaje tzv. “društvene elite”.1Prema definiciji Vijeća Europe sport predstavlja “svaki oblik fizičke aktivnosti koji, krozpovremeno ili organizirano sudjelovanje, stremi izražavanju ili poboljšavanju fizičke spremnosti imentalnog zdravlja, formiranju društvenih odnosa ili postizanju rezultata u natjecanju na svim razinama”.Usp. EUROPEAN COMMISSION WHITE PAPER ON SPORT, COM (2007) 391 final, 2007., p. 1.681

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.Svojedobno je jedan od istaknutih sudaca Vrhovnog suda SAD-a Mr. Justice EarlWarren izjavio da u novinama s “razlogom otvara najprije sportsku stranicu”.To je činio zbog toga jer “... sportske stranice bilježe ljudska postignuća, dok naprvim stranicama nema ničega osim ljudskih pogrešaka”. 2 Dakako, kao i mnogidrugi tako je i E. Warren bio svjestan dobrih i loših strana života i sudjelovanjau sportu. Ono što je dobro u sportu povezuje se s participacijom i rezultatimakoji su produkt poželjne discipline, predanosti, motiviranosti, (timskog) rada,kooperacije, te s nizom mogućnosti koje većina sportskih disciplina otvaraza razvoj ponajboljih ljudskih sposobnosti. Najkraće, sport potiče i učvršćujezdravu fizičku spremnost te društveno potreban osjećaj za fair-play. Međutim, sdruge strane, sport kao i mnoge druge stvari pokazuje i svoje negativne strane, unjemu se također reflektiraju i tendencije koje štetno utječu na određeno društvoi njegove članove. Među tim negativnim stranama (modernog) sporta prije svegatreba istaknuti pretjerivanja u naglašavanju značaja pobjeđivanja i apsolutiziranjunovčanih nagrada kao jedinog smisla bavljenja sportom, zatim utjecaj moćnihgrupa iz big businessa koje sport usmjeravaju prema vlastitim ciljevima, nerijetkoprema eksploataciji drugih, negaciju inherentnih pozitivnih vrijednosti fairplaya,itd. Nije malo onih koji su u sportu pali kao žrtve prikrivene ili pak očitediskriminacije, spriječeni da sudjeluju u sportskim natjecanjima ili u njihovimupravljačkim strukturama. 3Tema sporta kao “života, zabave, strasti, ali i biznisa”, a zapravo napornapotraga za onom oštrom linijom koja dijeli sport na dio koji je krucijalni kulturnielement svakog društva te na dio koji predstavlja itekako značajnu ekonomskuaktivnost, sve je privlačnija tema multidisciplinarnog znanstvenog interesa. Ovaje tema na poseban način zanimljiva za Hrvatsku koja - iako “sportska nacijapar excellence”- zapravo i na planu sporta ima regulativu opterećenu općimproblemima “nacionalne pravnosti”. Međutim, pokazuje se da su se i europskeinstitucije godinama borile s pravnim pitanjima koja su izvirala iz tenzija koje jestvarao sportski kompleks, a čije su glavne karakteristike danas da predstavlja4% ukupnog bruto proizvoda EU te da u njemu djeluje nekih 800 tisuća sportskihklubova s više od 70 milijuna članova. Zvuči gotovo nevjerovatno da su to velikopodručje na razini EU pokrivali više ideološki, nepravni (npr. “posebnost sporta”,“specifičnost sporta”...), nego pravni koncepti. U ovom tekstu nastojimo datiodgovor na pitanje: da li Lisabonski ugovor (LU) napokon omogućuje čvrstupravnu osnovu za djelovanje Unije na području sporta? Odnosno, u kojoj mjeriodredbe LU mogu utjecati na eventualnu promjenu pristupa Komisije i Sudaprema autonomiji sporta koju su sportski subjekti oduvijek podržavali? Napokon,da li LU omogućuje konačno konstituiranje europskog sportskog prava? 42Lewis A., THE QUOTABLE QUOTATIONS BOOK, Crowell, 1980., p. 262.3O širokim implikacijama dijaloga o sportu i njegovih odnosa s zakonima društvene zajednice v.šire kod Mitten M.J., SPORTS LAW AS A REFLECTION OF SOCIETY’S LAWS AND VALUES -FOREWORD, South Texas Law Review, Vol. 38, No. 4, 1997., p. 999 et passim4Usp. Blanpain R. et al. (ur.), The Future of Sports Law in the European Union:Beyond the EU Reform Treaty and the White Paper, Kluwer Law International, 2008.682

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.2. O artikulaciji europskog sportskog prava prije Lisabonskogugovora. Debatu o europskom sportskom pravu, njegovim pojavnim oblicimai karakteru (u smislu u kojem se diskurs vodi i za neke druge grane prava poputeuropskog ustavnog prava, europskog upravnog prava, itd.) na europskom jeplanu otvorio Europski sud pravde (ECJ) sredinom sedamdesetih godina XX.stoljeća. Rješavajući predmet Walrave & Koch ECJ je potvrdio da se europskopravo ne primjenjuje na pravila koja su dio “čisto sportskog interesa” budući daista zapravo nemaju ništa s ekonomskim aktivnostima iz Ugovora o EZ. 5 Premačl. 2. Ugovora o EZ europsko pravo se odnosilo jedino na ona pravila koja su sepovezivala s “ekonomskim aktivnostima”. 6 Svijest o tome da su postojale brojnepoteškoće glede identificiranja “sportskih” odnosno “ne – ekonomskih pravila”koja bi postojala izvan EU pravnog područja bila je dakle odavno prisutna. Tim supoteškoćama uvelike doprinosili koliko ECJ toliko i Europska komisija, jer su nizsituacija povezanih sa sportom rješavali od slučaja do slučaja. 7 Razlozi za takvodjelovanje nalaze se dakako u nedefiniranoj pravnoj osnovi koja bi omogućavalaizravno djelovanje prema sportu, a koju je činilo nekoliko odredaba Ugovora oEZ. To su bili čl. 39-55. o kretanju ljudi, usluga i kapitala, čl. 81-89. o politicinatjecanja, zatim čl. 149. o obrazovanju, čl. 15. o profesionalnoj obuci, čl. 151. okulturi, te čl. 152. o javnom zdravlju. Ugovori dakle nisu izravno spominjali sport,ali su u praksi brojna područja nadležnosti Zajednice (EU) imala izravan utjecajna sport, prije svega na njegove ekonomske aspekte (npr. odredbe o slobodnomkretanju radnika).U svakom slučaju, na intenziviranje rasprave o sportu i pravu, odnosnosportskom pravu i njihovim razlikama utjecali su procesi komercijalizacije ipolitizacije problema. Procesi komercijalizacije, zapravo komercijalnog pritiska i5Walrave & Koch v. Association Union cycliste internationale [1974] Case 36/74,ECR 1405. Prva odluka Europskog suda pravde (ECJ) koja se odnosi na sport ustanovila je temeljnonačelo koje se je ponavljalo u svim kasnijim odlukama glede sporta. Odluka je odgovorila na pitanje kojesu otvorila dva nizozemska državljanina - tehnička sudionika biciklističkog natjecanja, a koji su osporilipravilo Međunarodne biciklističke unije koja je ograničavala njihovo pravo da sudjeluju u natjecanju ito na temelju njihove nacionalnosti. U svojoj odluci ECJ je po prvi put potvrdio stajalište da je sportskaaktivnost podložna pravu Zajednice i to sve dok se radi o ekonomskoj aktivnosti unutar značenja čl. 2.Ugovora o EZ (par. 4). ECJ je također po prvi put u svojem case law potvrdio opće načelo prema kojem seodredbe Ugovora ne primjenjuju samo na pravila koja su usvojile javne vlasti, već i na sva druga pravilakoja na kolektivan način reguliraju profitabilno zaposlenje ili odredbe o uslugama, bez obzira jesu li tapravila stvorile javne ili privatne institucije (par. 17). ECJ je također razjasnio područje primjene zabranediskriminacije, koja se primjenjuje na sve pravne odnose koji su nastali ili stvaraju učinke na područjuZajednice. Konačno, ECJ se je suglasio da se pitanja čisto sportskog interesa (npr. sastav sportske ekipe)ne mogu podvrgavati zabrani diskriminacije (par. 8).6Članak 2. UEZ: “Zajednica ima za zadaću da kroz uspostavu zajedničkog tržišta i gospodarske imonetarne unije, te provedbu zajedničkih politika ili aktivnosti iz članka 3. i 4., promiče širom Zajedniceskladan, uravnotežen i održivi razvoj gospodarskih djelatnosti, visoki stupanj zaposlenosti i socijalnezaštite, jednakost između muškaraca i žena, održivi i neinflatorni rast, visoki stupanj konkurentnosti ipovezanosti gospodarskih rezultata, visoki stupanj zaštite i poboljšanje kvalitete okoliša, poboljšanježivotnog standarda i kvalitete života te gospodarsku i društvenu povezanost i solidarnost između državačlanica”. Na ovaj članak nastavljali su se čl. 3. i čl. 4 u kojima se nabrajaju aktivnosti Zajednice, međukojima međutim nije bilo sporta!7Vidi Papaloukas M., SPORTS LAW AND THE EUROPEAN UNION, Sport ManagementInternational Journal, Vol. 3, No. 2, 2007., p. 40-49., dostupno na: http://ssrn.com/abstract=1310401683

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.želje javnosti da gleda vrhunsko natjecanje, ubrzali su internacionalizaciju sporta.Da bi se regulirala takva prekogranična aktivnost upravljačka tijela u sportuustanovila su pravila koja uređuju odnose između sudionika u natjecanjima.Međutim, ta međunarodna pravila nisu izbjegli kontroli međunarodnog prava.Tako je jačanje EU Jedinstvenog tržišta utemeljenog na ekonomskim slobodamaRimskog ugovora bilo od središnjeg značaja za internacionalizaciju sportskogprava. Odluke Europskog suda u odlukama Walrave, Case 36/74, Walrave andKoch v. Association Union Cycliste Internationale [1974] ECR 1405, Donà Case13/76, Donà v. Mantero [1976] ECR 1333., Heylens Case 222/86, UNECTEFv. Heylens [1987] ECR 4097, i Bosman Case C- 415/93, Union Royale BelgeSociétés de Football Association and others v. Bosman [1995] ECR I-4291, jasnasu ilustracija jačanja odnosa između sporta i EU. 8Naravno, značaj tih odnosa je nadilazio uske odrednice regulacije ekonomskihaktivnosti unutar Jedinstvenog tržišta. Budući da su EU institucije imale socijalnei kulturne aspiracije, sport se postupno identificira kao jedno od oružja zaostvarivanje zadanih ciljeva. Taj se proces najprije ogleda u otvaranju raspraveo tome kako uopće pomiriti tenzije između sporta kao ekonomske aktivnosti isporta kao socijalne svrhe. Kao što je bio slučaj u nacionalnim jurisdikcijama, takosu se i na planu EU pokušavale uspostaviti granice uplivu prava u sport. Takavje proces vodio nužnom apliciranju pristupa vertikalnog djelovanja u odnosu nasporove u kojima su se reflektirale diskretne pravne doktrine ponajviše vezane zasport. U tom se smislu teza o sportskom pravu sasvim prirodno situira unutar EUpravnog konteksta. 92.1. Ustav za Europu (EU Treaty establishing Constitution forEurope) i sportsko pravo. Značajan politički signal kojim su europskipolitičari željeli priznati širu ulogu sporta ostvaren je Ugovorom iz Amsterdama(1997) koji je sadržavao posebnu Deklaraciju o sportu. Amsterdamskadeklaracija je naglasila socijalnu važnost sporta i njegovu ulogu izvora identiteta8Bosman [1995] Case 415/93, ECR I-04921. Odluka ECJ u ovom predmetu je zapravo odgovor napitanje koje je pred ECJ iznio jedan belgijski sud u svom istraživanju slučaja belgijskog nogometaša Jean-Marc Bosmana čiji transfer iz belgijskog (RFC Liege) u francuski (USL Dunkerque) nogometni klub nijeostvaren zbog toga što se klubovi nisu uspjeli dogovoriti o visini iznosa transfera. Belgijski nogometnisavez je odbio poslati ispravu o transferu, pa se je francuski nogometni klub povukao iz ugovora. Bosmanje osporavao i FIFA pravilo koje je ograničavalo broj profesionalnih igrača - državljana drugih državačlanica koji su nastupali u nacionalnim natjecanjima. Odluka je potvrdila da je sport podvrgnut svimrelevantnim odredbama Ugovora sve dok se one odnose na ekonomske aktivnosti, te da za svrhu primjeneodredaba Zajednice o slobodi kretanja radnika nije nužno da poslodavac bude poduzetnik (par. 3 &4). Sve što se traži odnosi se na postojanje ili namjeru da se stvori radni odnos. Odluka je pomoglarazjašnjenju ograničenja odluka i pravila koje su koristile sportske organizacije. ECJ je utvrdio da suUgovoru podvrgnuta ona pravila koja ne samo da imaju specifični cilj povezan sa sportom, već i zahtjevda se iznos transfera plati i u slučaju angažiranja igrača za drugi klub nakon isteka ugovora koji utječe namogućnosti igrača glede pronalaska zaposlenja (par. 5). Konačno, ECJ je utvrdio da Ugovor isključujeprimjenu pravila sportskih organizacija prema kojima klubovi, u susretima koje sami organiziraju, moguprijaviti jedino ograničeni broj profesionalnih igrača državljana drugih država članica. Takva pravilapredstavljaju kršenje načela zabrane diskriminacije na osnovi nacionalnosti po pitanju zapošljavanja,plaće i radnih uvjeta (par. 15).9Parrish R., The Birth of European Union Sports Law, Entertainment Law, Vol. 2, No.2, 2003., p. 20–39.684

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.i zbližavanja ljudi, a također je pozvala i na širu kooperaciju između institucijaZajednice i sportskog pokreta. Isto se je ponovilo s Ugovorom iz Nice (2001), kojije također sadržavao posebnu Deklaraciju o specifičnim karakteristikama sporta.Deklaracija iz Nice koja priznala važne socijalne, obrazovne i kulturne funkcijesporta. Na sastanku Europskog vijeća u Beču (1998) usvojeni su zaključci kojisu se odnosili na potrebu očuvanja postojećih sportskih struktura i ostvarivanjesocijalne uloge sporta unutar EU. Tijekom 1999. godine Europska komisija je uHelsinkiju prezentirala Europskom vijeću izvješće u kojem je dokazivala potrebuza ostvarivanjem europskog sportskog modela koji bi imao kako komercijalne,tako i ne-komercijalne aspekte.Krajem 2004. godine šefovi država i vlada država članica EU dogovorili su ipotpisali Ustav za Europu. U tekst tog dokumenta unesena je i odredba o sportukako bi se Uniji osigurala pravna osnova kojom bi se države članice podupiraleu afirmaciji različitih socijalnih, obrazovnih i kulturnih aspekata sporta. Ustavza Europu je zapravo slijedio promjenu kursa do koje je došlo nakon sastankaEuropskog vijeća u Nici 2001. godine, kada je naglašeno da“Zajednica mora u svom djelovanju prema različitim odredbama Ustava uzimatiu obzir socijalne, obrazovne i kulturne funkcije koje su u sportu inherentne te ihučiniti posebnima radi poštivanja i razvoja etičkog kodeksa i solidarnosti koji suod suštinskog značaja za očuvanje njegove socijalne uloge”. 10Ova je deklaracija govorila u prilog posebne prirode sporta, te se je posebnoodnosila na: (a) zaštitu mladih sportaša i sportašica od komercijalnih pritisaka;(b) opasnosti koje donosi jedan te isti operator koji posjeduje ili ima ekonomskukontrolu nad nekoliko sportskih klubova; (c) praksu fizičkih i sportskih aktivnostiosoba s invaliditetom te ekonomsku i socijalnu ulogu dobrovoljnih aktivnostiu sportu; (d) potrebu da se razviju inicijative prema zajedničkom korištenjusredstava koja dolaze od prodaje prijenosa TV prava, podržavajući pritom načelosolidarnosti između svih razina sporta i svih sportskih disciplina.Ustav za Europu (2004) konstitucionalizirao je čl. III-282 o sportu. Tekst člankaIII-282, koji je sastavljen nakon intenzivnih konzultacija između Međunarodnogolimpijskog odbora (IOC), Europskog olimpijskog odobora (EOC), te olimpijskihsportskih federacija za ljetne i zimske igre, fokusirao se je na potrebu zaštitesocijalne, obrazovne i kulturne uloge sporta u europskom društvu.(1) EU će doprinositi razvoju kvalitetnog obrazovanja potičući suradnjuizmeđu država članica i po potrebi podupirući i nadopunjujući njihovo djelovanje.Unija će u potpunosti poštivati odgovornost država članica za nastavne sadržaje iorganizaciju obrazovnih sustava, te njihove kulturne i jezične različitosti. Unija ćedoprinositi promociji europskog sporta, vodeći računa o posebnoj prirodi sporta,sportskim strukturama koje se temelje na dobrovoljnoj aktivnosti, te socijalnoji obrazovnoj funkciji sporta. Djelovanje Unije ima za cilj: a) razvoj europskedimenzije u obrazovanju, posebno kroz učenje i popularizaciju jezika država10Usp.. SPORT IN EUROPE - THE NICE DECLARATION, http://www.sport-in europe.eu/685

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.članica; b) poticanje pokretljivosti studenata i nastavnika, inter alia poticanjemakademskog priznavanja diploma i trajanja studija; c) promicanje suradnje izmeđuobrazovnih ustanova; d) razvoj razmjene informacija i iskustava zajedničkihobrazovnim sustavima država članica; e) poticanje razvoja razmjene mladihi razmjene pedagoških i drugih instruktora, te poticanje participacije mladih udemokratskom životu Europe; (f) poticanje razvoja učenja na daljinu, (g) razvojeuropske dimenzije u sportu, promovirajući poštenje i otvorenost u sportskimnatjecanjima i kooperativnost između tijela koja su odgovorna za sport, te zaštitomfizičkog i moralnog integriteta sportaša i sportašica, posebno mladih sportaša isportašica. (2) Unija i države članice će poticati suradnju s trećim zemljama imeđunarodnim organizacijama nadležnima za područje obrazovanja i sporta, aposebno s Vijećem Europe. (3) U nastojanju da doprinesu ostvarivanju ciljeva okojima se govori u ovom članku: a) europski će zakoni ili okvirni propisi odreditipoticajne mjere, isključujući svaku harmonizaciju zakona i drugih propisa državačlanica. Oni će se usvojiti nakon konzultiranja s Odborom regija te Ekonomskimi socijalnim odborom; b) Na prijedlog Komisije, Vijeće ministara će usvojitipreporuke. 11Prihvaćanje teksta potvrdilo je uvjerenje svih sudionika debate o potrebipodrške kompetenciji i autonomiji sportskih udruženja, što je sportu i njegovimvrednotama otvaralo mogućnost zauzimanja ključne pozicije u europskimdiskusijama. Sve do tada o sportu se je uglavnom govorilo samo iz ekonomskeperspektive. Komentirajući taj značajni događaj predsjednik Međunarodnogolimpijskog odbora Jacques Rogge kazao je sljedeće:“Odluka EU o priznanju sporta kao ključnog elementa njenog novog Ustavapredstavlja prvi korak prema razvijanju europske dimenzije sporta. Rezultat jeto desetogodišnjih diskusija i konzultacija između europskih institucija i svijetasporta. Posebno mi je drago da su ti napori bili uspješni i da sport sada ima vlastitomjesto u europskom projektu”. 12Ipak, odbijanje Ustava za Europu na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj2005. godine imalo je za posljedicu, između ostalog, i pojavu novih refleksija osportu u EU. Tako su sredinom 2007. godine europski lideri ovlastili Međuvladinukonferenciju (IGC) ne samo na reformiranje Ustava, već i na ponovno isticanjepotrebe da EU dobije odgovarajuću nadležnost u području sporta. ReformskiLisabonski ugovor koji su europski politički lideri potpisali tijekom prosinca2007. godine novi je i značajan iskorak u pogledu na mjesto i ulogu sporta uokvirima Europske unije.11TREATY ESTABLISHING A CONSTITUTION FOR EUROPE (Part III – The Policies andFunctioning of the Union, Section 5 – Education, Youth, Sport, and Vocational Training, Art. III. - 282),Official Journal 2004/C 310/01; http://www.eur-lex.europa.eu/12International Olympic Committee (IOC) press release: Sport at the heartof the EU’s new COnstitution (17 May 2003); http://www.euractiv.com/en/sports/sport-eutreaties-linksdossier-188284686

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.2.2. Europska komisija i White Paper on Sport (2007). Jedanod najznačajnijih poteza na planu novog pristupa problematici sporta u EUpredstavljalo je usvajanje Bijele knjige o sportu (BKS) od 11. 07. 2007. godine, kaoprve sveobuhvatne inicijative na tom području. 13 BKS se fokusirala na društvenuulogu, ekonomske aspekte i organizaciju sporta u Europi. No, u njoj su sadržana ineka krajnje kontroverzna pitanja, poput onih o transferima igrača te TV pravima.Već smo istaknuli da u izvornoj poziciji EU nije imala nikakvu ulogu u sportskimpitanjima. Međutim, Komisija je naglašavala kako je “sportska aktivnost predmetprimjene EU prava” te da se na sport “primjenjuje pravo tržišnog natjecanja iodredbe o unutarnjem tržištu sve dok on predstavlja ekonomsku aktivnost”. Uvrijeme usvajanja BKS Komisija je isticala da čeka stupanje na snagu Lisabonskogugovora kako bi predložila konkretne mjere za iduće akcije EU. 14 Upravo ćeLisabonski ugovor dati Uniji nove ovlasti na sportskom području.White Paper on Sport opsežan je dokument kojim se je Komisija na najizravnijinačin obratila europskoj javnosti. Riječ je o svojevrsnom vrhuncu dijaloga koji jeKomisija nastojala voditi još od 1991. godine kada je inicirala osnivanje Europskogsportskog foruma (European Sport Forum). Tijekom 2005. godine Komisija je sasportskim pokretom i državama članicama pripremila konzultacijski okvir podnaslovom “The EU & Sport: Matching Expectations”. Vladine i nevladine grupesu unutar tog okvira tražile od Komisije da pojača promociju europskog sporta,istakne posebne karakteristike sporta za potrebe političkog odlučivanja EU, teostvari daleko jasniju pravnu sliku o ovom području. Riječ je o razlozima kojisu napokon potaknuli Komisiju na publiciranje jednog strateškog dokumenta osportu te na pripremu političkih odrednica u ovom području. U tom smislu Bijelaknjiga o sportu može se sagledati i kao priželjkivani “rezultat jednog dugogkonzultacijskog postupka s organiziranim svijetom sporta”. 15 Glavni cilj BKS bioje usmjeriti i podržati sport između drugih politika EU, te odgovoriti na uvjeteboljeg upravljanja omogućavanjem primjene EU pravila. U ozračju mandata kojije u srpnju 2007. godine dobila od strane Europskog vijeća, Komisija je moglaindicirati i nove poteze u kontekstu odgovarajućih novih odredbi Ugovora.Komisija je u BKS priznala da komercijalizacija sporta privlači nove aktere i data situacija “postavlja nova pitanja glede upravljanja, demokracije i reprezentacijeinteresa unutar sportskog pokreta”. Komisija je također sugerirala da ona možeimati ulogu pomagača u razvoju nove grupe načela dobrog upravljanja u sportukao što su transparentnost, demokracija, odgovornost i predstavljanje aktera.U ovom je dokumentu Komisija također dokazivala kako pitanja upravljanjau sportu trebaju pripadati području autonomije, pa bi se najveći broj izazovamogao rješavati samoregulacijom, koja pritom mora “poštivati načela dobrog13EUROPEAN COMMISSION WHITE PAPER ON SPORT, COM (2007) 391 final, 2007.; dostupnona: http://ec.europa.eu/sport/documents/white-paper/whitepaper-full_en.pdf14Usp. Figel J., EUROPEAN COMMISSION: WHITE PAPER ON SPORT (FOREWORD),European Communities, Bruxelles, 2007.15Ibid.687

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.upravljanja”. 16Bijelu knjigu o sportu prati akcijski plan Pierre Coubertin nazvan premautemeljitelju modernog olimpijskog pokreta, kao i radni dokument (Backgroundand Context) u kojemu se detaljnije razrađuju informacije o različitim pitanjimakoja otvara BKS. U dokumentu se nalaze i dodaci - prilozi o sportu i pravilimanatjecanja u EU, kao i pravila o unutarnjem tržištu, odnosno analiza razloga kojisu vodili do odluke o pripremi BKS. 173. Lisabonski ugovor i sport. Lisabonski ugovor (TL) promijenio jepodručja u kojima je EU imala ovlasti da “realizira akcije podrške, koordinacijeili potpore radnjama država članica”. Predlagalo se je da jedan od podnaslovaUgovora - Kategorije i područja ovlasti EU - poveže obrazovanje, poduku, mladei sport zajedno s problematikom turizma, kulture i obrazovanja. TL je promijenioi čl. 149. Ugovora o EU o Obrazovanju, poduci i mladima uključujući nekolikoreferenci o sportu. U tekstu je stajalo da će EU doprinositi promociji sportskihpitanja, posebno vodeći računa o specifičnoj prirodi sporta, njegovim strukturamakoje se temelje na dobrovoljnim aktivnostima te njihovoj socijalnoj i edukacijskojfunkciji. Cilj djelovanja Zajednice tražio se u “razvoju europske dimenzije sporta,promociji pravednosti i otvorenosti u sportskim natjecanjima te suradnje izmeđutijela koja su odgovorna za sport, štiteći fizički i moralni integritet sportaša isportašica, posebno onih mlađeg naraštaja”. 18U konačnici je Lisabonski ugovor konsolidirao sljedeće odredbe o sportu u čl.165. (ex Article 149. TEC) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Glava XII:Obrazovanje, stručno usavršavanje, mladi i sport):1. Unija će doprinositi razvoju kvalitetnog obrazovanja potičući suradnjuizmeđu država članica i, ako je potrebno, podržavajući i potpomažući njihovodjelovanje, uz potpuno poštivanje odgovornosti država članica za sadržajobrazovnog materijala i organizaciju obrazovnog sustava te njihove kulturne ilingvističke različitosti.Unija će doprinositi promociji europskog sporta, vodeći pritom računa ospecifičnoj prirodi sporta, njegovim strukturama koje se temelje na dobrovoljnojaktivnosti te njegovoj socijalnoj i obrazovnoj funkciji.2. Ciljevi djelovanja Unije su:- razvoj europske dimenzije u obrazovanju, posebno kroz učenje i širenje jezikadržava članica,- poticanje mobilnosti studenata i nastavnika, potičući inter alia, priznavanjeakademskih diploma i razdoblja studija,16EUROPEAN COMMISSION WHITE PAPER ON SPORT, COM(2007) 391 final, 2007., p.12-13.17Usp. Brussels set to interfere on sports autonomy, http://www.europeanfoundation.org/my_weblog/2011/01/brussels-set-to-interfere-on-sports-autonomy.html18Kronologiju sa značajnim ustavnim momentima v. na http://www.euractiv.com/en/sports/sport-eutreaties-linksdossier-188284688

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.- promicanje suradnje između obrazovnih ustanova,- razvoj sustava razmjene informacija i iskustava o zajedničkim pitanjimaobrazovnih sustava u državama članicama,-poticanje razvoja sustava razmjene mladih i razmjene stručnjaka u područjudruštvenog obrazovanja, te poticanjem sudjelovanja mladih u demokratskomživotu Europe,- poticanje razvoja učenja na daljinu,- razvoj europske dimenzije u sportu, promoviranjem fair playa i otvorenostina sportskim natjecanjima i suradnje između tijela koja su odgovorna za sport,te zaštitom fizičkog i moralnog integriteta sportaša i sportašica, posebno onihnajmlađih.3. Unija i države članice će na području obrazovanja i sporta poticati suradnju strećim zemljama i nadležnim međunarodnim organizacijama, posebno s VijećemEurope.4. U nastojanju da doprinesu ostvarivanju ciljeva koji su navedeni u ovomečlanku:- Europski parlament i Vijeće će, djelujući u suglasnosti s redovnomzakonodavnom procedurom, te nakon savjetovanja s Ekonomskim i socijalnimodborom, te Odborom regija, usvojiti inicijativne mjere, isključujući bilo kakvousklađivanje zakona i propisa država članica,- Vijeće će na prijedlog Komisije usvajati preporuke. 19Članak 165. TFEU predstavlja novi korak u razvoju sportske problematike u EUutoliko što izričito spominje sport kao područje EU djelovanja. Ipak, kao što dobrouočavaju analitičari ove problematike, dokazi i literatura sugeriraju da je razvojviše evolutivne nego revolucionarne prirode. Tome u prilog govori činjenica da ječl. 165. oblikovan prema ranijem čl. 149. Ugovora o EZ, kao i sličnost s drugimdijelovima povijesnih ugovora koje reguliraju tzv. soft nadležnost (prijašnji čl.152. Ugovora o EZ). 20Najvažnija osobina čl. 165. TFEU jest ta da za EU stvara novu pravnu osnovukoja joj dozvoljava usvajanje mjera za razvoj europske dimenzije sporta. 21 Sportje jedno od onih područja na kojima će Unija imati nadležnost “realizirati akcijepodrške, suradnje i nadopune akcija država članica”. Riječ je o područjima u kojimaće države članice imati eklskluzivnu nadležnost, ali će Unija osiguravati podrškuili suradnju. EU sada ima ovlast koordiniranja ‘sportskih mjera’. U budućnostiće to primjerice značiti da bi se EU mogla interferirati u usmjeravanje sportske19CONSOLIDATED VERSION OF THE TREATY ON THE FUNCTIONING OF THE EUROPEANUNION, TITLE XII: EDUCATION, VOCATIONAL TRAINING, YOUTH AND SPORT, Art. 165 (exArticle 149 TEC), Official Journal of the European Union, C 115/120, 9.05.2008.20THE LISBON TREATY AND EU SPORT POLICY, Brussels, European parliament, 2010, p. 1721Vidi García B., From regulation to governance and representation:agenda-setting and the EU’s involvement in sport, dostupno na: https://dspace.lboro.ac.uk/dspace-jspui/bitstream/2134/6247/1/garcia_ELSJ_5.1.pdf689

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.politike u Hrvatskoj, kada i ukoliko RH postane nova, dvadeset i osma članicaUnije. Sukladno čl. 165. TFEU, Vijeće će djelujući prema kvalificiranoj procedurivećinskog odlučivanja (QMV), odnosno Parlament kroz proceduru ordinarnelegislative (co-decision), “usvajati inicijativne mjere” s ciljem da doprinesu“promociji europskih sportskih pitanja”, uključujući “promociju fair playa iotvorenosti na sportskim natjecanjima i suradnje između tijela koja su odgovornaza sport, te zaštitom fizičkog i moralnog integriteta sportaša i sportašica, posebnoonih najmlađih”.Da je u pitanju dalekosežna i prihvatljiva formulacija pokazuje nam i primjerreakcije UEFE koja je posebnim dokumentom recipirala i protumačila čl. 165.TFEU nakon njegovog stupanja na snagu 1. prosinca 2009. Prema stajalištima ovemoćne sportske federacije, EU u području sporta ima ovlast potpore, što znači da sunjene aktivnosti ograničene na koordiniranje, tamo gdje je to nužno, svih sportskihinicijativa koje dolaze od strane država članica. EU može prihvatiti inicijativnemjere, premda čl. 165. izričito isključuje svako usklađivanje zakonodavstva.Može se stoga zaključiti da ova odredba nema namjeru prejudicirati legitimnuautonomiju i diskrecijsko odlučivanje europskih sportskih federacija. Ipak, napodručju djelovanja EU i tamo gdje Unija ima utjecaja na djelovanje sportskihtijela, čl. 165. sada traži potrebu prepoznavanja posebne prirode sporta. Drugimriječima, iako sport nije “iznad prava”, postojeća odredba Ugovora danasjednostavno sama traži i ističe da sport nije poput svakog drugog “businessa” te dase ne smije tretirati bez referenci na njegove posebne karakteristike (“specifičnostisporta”).Imajući u vidu strukturu čl. 165. Ugovora, UEFA je radi praktičnih razlogaširoko i detaljno komentirala njegov sadržaj te je, uvažavajući vrednote na kojimaje položen europski sport, racionalizirala niz preporuka koje bi mogle biti odkoristi za njegovu implementaciju. Riječ je o vrednotama koje su zajedničkemnogim sportovima u Europi i koji kao model predstavljeju izraz europskoggrađanstva, kulture i tradicije. Tzv. europski sportski model, koji se temelji napostojanju jedne federacije za svaki sport, karakterizira demokratska, teritorijalnai piramidalno oblikovana struktura. Takav je model duboko ukorijenjen u životzajednice i sektor entuzijasta-dobrovoljaca, te je izgrađen na mehanizmu sportskei financijske solidarnosti, prema načelima napredovanja i nazadovanja, otvorenognatjecanja uz ravnotežu između klubova i nacionalnih ekipa, te simbiotske vezeizmeđu elitnog i amaterskog sporta. Putem takvog modela UEFA ne samo daupravlja nogometom na europskoj razini, već i promovira njegove opće intereseširom kontinenta. Sagledavajući dakle čl. 165. kao put i sredstvo harmoničnogizmirenja svrhe tih ciljeva i načela sa zahtjevima EU prava, ova je moćnaorganizacija najpopularnijeg sporta na kontinentu zaključila da njegove odredbemogu biti od koristi za europski sport. 22Analiza čl. 165. iz više kompetentnih izvora pokazuje da njegove odredbe ne22Usp. UEFA’s position on Article 165 of the Lisbon Treaty, dostupno na: http://www.slpc.eu/UEFA_position_paper_on _article_165_ TFEU.pdf690

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.Umjesto pasivnog odnosa i oslanjanja na formulaciju posebna priroda sporta,sportski bi pokret trebao predvoditi u pokušaju njegove definicije te uvrštavanjuu relevantnu sportsku regulativu. EU treba pritom odigrati snažnu ulogu uprocesu olakšavanja dijaloga - ona treba ukazati na najbolju praksu te osigurati dasportska autonomija bude uvjetovana implementacijom dobre vladavine u sportu.Potrebno je nastaviti s poticanjem socijalnog dijaloga u sportu, a proces otvaranjastrukturnog dijaloga ne bi smio potkopavati takve napore. U tom smislu trebapodržati tematski dijalog sa sportskim pokretom.Članak 165. TFEU razrješava pitanje pravne neizvjesnosti glede ovlasti EUna izravno financiranje sportskih programa. Sada je jasno da EU ima nadležnostda izravno ostvaruje akcije podrške, usklađivanja ili potpomaganja akcija državačlanica u području sporta, što Uniji osigurava potencijalno široko polje djelovanja.Ipak, izbor prioritetnih tema trebao bi biti izravno povezan s temama o kojimagovori članak 165. TFEU, dok bi EU - prije podržavanja prioritetnih područja- trebala demonstrirati europsku dimenziju i uspostaviti dodanu vrijednost EUdjelovanja. Demonstracija dodane EU vrijednosti lakše se postiže fokusiranjemna suženi nego na široki izbor prioritetnih područja. S tim u vezi određenaistraživanja pokazuju da relevantni akteri favoriziraju djelovanje u područjimaobrazovanja, dobrovoljnog djelovanja i socijalnog uključivanja, odnosno borbeprotiv korištenja dopinga, povezanosti kockanja i sporta, te posebno brige zadobrobit najmlađih sportaša. 243.1. Neka ustavna ograničenja djelovanja EU na području sporta.Jedno od temeljnih načela djelovanja Europske unije je da ona djeluje po načeludodijeljenih ovlasti (principle of conferral), što znači da EU može obnašati samoone ovlasti koje su joj povjerene od strane država članica. 25 U tom smislu čl.165. TFEU o nadležnostima u sportskom području sadrži nekoliko rezervi prematakvim ovlastima.Prva nedoumica se odnosi na značenje fraze da EU vodi “brigu o specifičnojprirodi sporta”. Pitanje je označava li ta fraza horizontalnu obligaciju koja seprimjenjuje i na obnašanje drugih EU ovlasti. U literaturi se čl. 165. već počeouspoređivati s čl. 168. o javnom zdravlju koji također predviđa inicijativne mjerete izričito isključuje harmonizaciju. Ipak, za razliku od čl. 165., članak 168.1. tražida se “visoka razina zaštite ljudskog zdravlja zajamči i u definiranju i primjeni svihpolitika i aktivnosti Unije”, čime se dakle takva razina zaštite ljudskog zdravljatraži u svekolikom djelovanju Unije. Drugim riječima, EU može, odnosno od Unijese može tražiti, da brine o posebnoj prirodi sporta uvijek kada sukladno čl. 165.1.24Usp. THE LISBON TREATY AND EU SPORTS POLICY, European parliament, Brussels, 2010.,p. 61 et passim25THE TREATY ON EUROPEAN UNION (CONSOLIDATED VERSION), Art. 5: “(1) The limits ofUnion competences are governed by the principle of conferral. The use of Union competences is governedby the principle of subsidiarity and proportionality. (2) Under the principle of conferral, the Union shallact only within the limits of the competences conferred upon it by the Member States in the Treaties toattain the objectives set out therein. Competences not conferred upon the Union in the Treaties remainwith the Member States.”692

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.TFEU obnaša svoje ovlasti radi “doprinosa europskim sportskim pitanjima”.Međutim, manje je jasno da li se ustavna briga za sportska pitanja ili posebnuprirodu sporta zahtijeva i u slučaju zakonodavstva koje - iako nije sportsko -ipak može imati utjecaja na sport. Ukoliko se dopusti takvo tumačenje, onda seodredba TFEU o sportu suštinski razlikuje od klauzule horizontalnosti u TFEUkoja se odnosi na neke druge ovlasti. Primjerice, EU je već dugo obvezna voditiračuna o zahtjevima zaštite okoline. Jedna od uvodnih odredbi TFEU utvrđujeda “zahtjevi zaštite okoline moraju biti integrirani u definiciju i implementacijupolitika i aktivnosti Unije” (čl. 11.). 26 Međutim, izgleda da čl. 165. ne sadržislični horizontalni zahtjev kada je riječ o sportu, odnosno specifičnostima sporta.U tom smislu prihvatljivo je sljedeće tumačenje: dok izravno djelovanje EUna temelju čl. 165. mora uzeti u obzir specifičnu prirodu sporta, legislativa nadrugim područjima kompromitirana je propustom da se njome omogući utjecaj nasportske djelatnosti. 27Drugo, ukoliko čl. 165. TFEU ne traži da se sport usmjerava putem procesaordinarne legislative niti se traži posebni tretman iznad suštinskih koncesija kojesu utvrđene prije Lisabonskog ugovora, postavlja se pitanje da li navedena odredbaisključuje mogućnost reguliranja sporta preko drugih pravnih osnova Ugovora.R. Parrish, B. García García, S. Miettineen i R. Siekmann smatraju da čl. 165.sugerira postojanje određenih ograničenja. Tako ovlast povezana sa sportom tražiusvajanje “inicijativnih mjera, isključujući svako usklađivanje zakona i propisadržava članica”. Potonje može ohrabriti zahtjeve da se legislativa ržava članicane može harmonizirati ukoliko bi to moglo unazaditi sportsku praksu. S drugestrane, istraživanje prakse usklađivanja i odnosa ECJ prema takvim postupcima uprošlosti pokazuje da ostale ovlasti nisu bile pogođene specificiranjem ovlasti naodređeni sektor o čemu npr. govori čl. 165.4. To bi značilo da se, unatoč postojanjuzabrane, mjere harmonizacije u tim područjima mogu poduzimati sve dok se takvemjere nominalno temelje na drugim ovlastima koje postoje u Ugovoru. Unatočslično formuliranim zabranama usklađivanja legislative na području socijalnepolitike, obrazovanja, itd., u praksi se je pokazalo da se je zakonodavstvo na timpodručjima konvergiralo na temelju drugih pravnih osnova. 284. Zaključak. Zahvaljujući u konačnici Ircima koji su na ponovljenomreferendumu dali podršku Lisabonskom ugovoru EU je po prvi puta dobilanadležnost u području sporta. Riječ je o tzv. soft-competence prema kojoj EU26TFEU na isti način govori i o nekim drugim područjima djelovanja EU. Tako se generalne odredbeo promociji jednakosti između žena i muškaraca, visoke razine zaposlenosti, garancijama adekvatnesocijalne zaštite, borbi protiv socijalne isključivosti, odgoju i zaštiti u vezi s ljudskim zdravljem, borbiprotiv diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjeroispovijedi, invalidnosti, uzrastuili spolnoj orijentaciji (Title II), moraju uzeti u razmatranje uvijek kada se donose propisi izvan spomenutihpodručja.27Brussels set to interfere on sports autonomy, p. 2, http://www.europeanfoundation.org/ my_weblog/2011/01/brussels-set-to-interfere-on-sports-autonomy.html28Weatherill S., European Sports Law, T.M.C Asser Press, The Hague, 2007., p. 396.693

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.bez stvaranja nove legislative izravno povezane sa sportom može “podržavati,koordinirati i nadopunjavati” sport, tj. osiguravati sredstva, platforme za njegovušto bolju izvedbu, te definirati sport s obzirom na postojeću legislativu. S drugestrane, legislativa iz drugih područja mora voditi računa o sportu, odnosnonjegovoj “posebnoj prirodi”. EU može djelovati u skladu s “ordinarnomlegislativnom procedurom... uz isključenje bilo kakvog usklađivanja zakona ipropisa država članica”. Drugim riječima, EU ne može harmonizirati sportskepropise širom Europe, što istovremeno znači i da je prednost na strani nacionalnesamo-regulacije.Posebno su značajni učinci Lisabonskog ugovora na djelovanje europskihinstitucija: Komisije, Parlamenta i Europskog suda pravde. Sportska “redakcija”Komisije dobija više ovlasti, posebno glede poslova s drugim odjelima tedefiniranja učinaka koje EU propisi imaju na područje sporta. Što se tičeEuropskog parlamenta, sport je trenutno predmet interesa njegovog Odbora zakulturu. Sport će i dalje ostati pod okriljem ovog tijela, ali će se u njegovom radupojačati naglasak na sportsku problematiku. Odbor za kulturu već je 2010. godineodržao posebnu sjednicu o sportu i izradio posebno parlamentarno izvješće. 29 Iakotakva izvješća nisu legislativnog karaktera, u pitanju je poseban parlamentarninačin uređivanja određene problematike koji svakako ima odgovarajuću težinu.Budući da Parlament izglasava propise koje predlaže Komisija, za očekivati jenjihovu plodonosnu suradnju na sportskom planu. Što se Europskog suda pravdetiče, može se utvrditi da je ta institucija bila poprište teških sudara između svijetasporta i drugih europskih politika. U odluci Meca-Medina ECJ je zaključio dase specifičnost sporta mora poštivati, ali da ista nije “ključ za sve brave” pa sesportski problemi trebaju rješavati na case-by-case osnovi. Sport je dugo mučilopitanje pravne neizvjesnosti kojoj je svoj obol dao i sami ECJ. Ipak, usvajanjeLisabonskog ugovora i čl. 165. TFEU otvara mogućnosti Komisiji da definirautjecaj EU prava na sport i na taj način osvijetli poziciju djelovanja sudova.Što se tiče nacionalnih institucija, one će imati više utjecaja na učinke koje EUpravo stvara u sportu. Mogućnost formalnih okupljanja elite sportskih upravljačaupućuje na stvaranje i djelovanje tijela u kojemu će kompetentni aktivisti glasovatikvalificiranom većinom. Rezultati takvih sastanaka i glasovanja trebali bi imatiutjecaja na postavljanje prioriteta za djelovanje na europskom planu.Konačno, istraživanje sporta i sportske problematike, uključujući i pitanjesportskog prava EU, pokazuje da se europske institucije u ta područja uglavnomnisu uključile svojom voljom. Riječ je zapravo o posljedicama, odnosno rezultatimanadležnosti koje su bile dodijeljene Europskom sudu i Komisiji s ciljem kontrolejedinstvenog tržišta. U tom smislu dio teorije dokazuje da se primjena EU prava nasport najlakše razumije u pojmovima neo-funkcionalizma i prirodnog širenja (spillover)europske ekonomske integracije koja je tragala za komercijalnim područjemu razvoju, te je takvo pronašla i u sportu. Sami začetak razvoja EU sportske29THE LISBON TREATY AND EU SPORT POLICY, Brussels, European parliament, 2010, p.1-73.694

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.*Aneks:sažeti PREGLED odluka ECJ koje se izravno odnose naslobode unutrašnjeg tržišta i pravila o natjecanju upodručju sporta:a – SLOBODE UNUTRAŠNJEG TRŽIŠTAWalrave and Koch, 12. prosinca 1974, C 36/74Prva odluka Europskog suda pravde (ECJ) koja se odnosi na sport ustanovilaje temeljno načelo koje se je ponavljalo u svim kasnijim odlukama glede sporta.Odluka je odgovorila na pitanje koje su otvorila dva nizozemska državljanina- tehnička sudionika biciklističkog natjecanja, a koji su osporili praviloMeđunarodne biciklističke unije koja je ograničavala njihovo pravo da sudjelujuu natjecanju i to na temelju njihove nacionalnosti. U svojoj odluci ECJ je po prviput potvrdio stajalište da je sportska aktivnost podložna pravu Zajednice i to svedok se radi o ekonomskoj aktivnosti unutar značenja čl. 2. Ugovora o EZ (par.4). 33 ECJ je također po prvi put u svojem case law potvrdio opće načelo premakojem se odredbe Ugovora ne primjenjuju samo na pravila koja su usvojile javnevlasti, već i na sva druga pravila koja na kolektivan način reguliraju profitabilnozaposlenje ili odredbe o uslugama, bez obzira jesu li ta pravila stvorile javne iliprivatne institucije (par. 17). ECJ je također razjasnio područje primjene zabranediskriminacije, koja se primjenjuje na sve pravne odnose koji su nastali ili stvarajuučinke na području Zajednice. Konačno, ECJ se je suglasio da se pitanja čistosportskog interesa (npr. sastav sportske ekipe) ne mogu podvrgavati zabranidiskriminacije (par. 8).Dona, 14. srpnja 1976, C 13/76Odluka se odnosi na pravilo Talijanskog nogometnog saveza (FederazioneItaliana Giuoco Calcio - FIGC) koje je zahtijevalo da u utakmicama mogusudjelovati samo igrači koji su članovi saveza i to kao profesionalni ilipoluprofesionalni igrači, dok se je u praksi mogućnost članstva odnosila samona osobe koji su bili talijanski državljani. Sud je u svojoj odluci ponovio da seglede zapošljavanja, plaćanja, drugih uvjeta rada i zaposlenja te slobode uslugazabranjuje svaka diskriminacija na temelju nacionalnosti. ECJ je također ponoviostajalište da je svaka odredba nacionalnog zakonodavstva koja cilja kolektivnom33Čl. 2. Ugovora o EZ: “Zajednica ima za zadaću da kroz uspostavu zajedničkog tržišta i gospodarskei monetarne unije, te provedbu zajedničkih politika ili aktivnosti iz članka 3. i 4., promiče širom Zajedniceskladan, uravnotežen i održivi razvoj gospodarskih djelatnosti, visoki stupanj zaposlenosti i socijalnezaštite, jednakost između muškaraca i žena, održivi i neinflatorni rast, visoki stupanj konkurentnosti ipovezanosti gospodarskih rezultata, visoki stupanj zaštite i poboljšanje kvalitete okoliša, poboljšanježivotnog standarda i kvalitete života te gospodarsku i društvenu povezanost i solidarnost između državačlanica”.696

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.reguliranju profitabilnog zaposlenja i usluga te koja postavlja ograničenja natemelju nacionalosti inkompatibilna s pravom Zajednice (par. 17). U tom smislusu pravila FIGC-a koja su u nogometnim utakmicama dopuštala sudjelovanjesamo igračima talijanske nacionalnosti inkompatibilna s odredbama Ugovora.Ipak, ECJ je potvrdio i to da su takva pravila prihvatljiva ukoliko se koriste dabi se igračima sa stranim državljanstvom u određenim slučajevima onemogućilosudjelovanje u utakmicama iz razloga koji nisu ekonomske prirode ili su pakisključivo sportskog interesa (par. 14).Bosman, 15. prosinca 1995, C 415/93Odluka ECJ u ovom predmetu je zapravo odgovor na pitanje koje je predECJ iznio jedan belgijski sud u svom istraživanju slučaja belgijskog nogometašaJean-Marc Bosmana čiji transfer iz belgijskog (RFC Liege) u francuski (USLDunkerque) nogometni klub nije ostvaren zbog toga što se klubovi nisu uspjelidogovoriti o visini iznosa transfera. Belgijski nogometni savez je odbio poslatiispravu o transferu, pa se je francuski nogometni klub povukao iz ugovora. Bosmanje osporavao i FIFA pravilo koje je ograničavalo broj profesionalnih igrača -državljana drugih država članica koji su nastupali u nacionalnim natjecanjima.Odluka je potvrdila da je sport podvrgnut svim relevantnim odredbama Ugovorasve dok se one odnose na ekonomske aktivnosti, te da za svrhu primjene odredabaZajednice o slobodi kretanja radnika nije nužno da poslodavac bude poduzetnik(par. 3 & 4). Sve što se traži odnosi se na postojanje ili namjeru da se stvoriradni odnos. Odluka je pomogla razjašnjenju ograničenja odluka i pravila kojesu koristile sportske organizacije. ECJ je utvrdio da su Ugovoru podvrgnuta onapravila koja ne samo da imaju specifični cilj povezan sa sportom, već i zahtjevda se iznos transfera plati i u slučaju angažiranja igrača za drugi klub nakonisteka ugovora koji utječe na mogućnosti igrača glede pronalaska zaposlenja (par.5). Konačno, ECJ je utvrdio da Ugovor isključuje primjenu pravila sportskihorganizacija prema kojima klubovi, u susretima koje sami organiziraju, moguprijaviti jedino ograničeni broj profesionalnih igrača državljana drugih državačlanica. Takva pravila predstavljaju kršenje načela zabrane diskriminacije naosnovi nacionalnosti po pitanju zapošljavanja, plaće i radnih uvjeta (par. 15).Lehtonen, 13. travnja 2000, C-176/96Odluka ECJ u slučaju Lehtonen odnosi se na pravila o transferima Belgijskogkraljevskog saveza košarkaških društava ASBL (Fédération royale belge dessociétés de basket-ball - FRBSB) koja sadrže određene restrikcije za igrače koji suprethodno bili registrirani u sportskim savezima drugih zemalja. Prema pravilimaFRBSB-a postojao je krajnji rok za transfer igrača unutar Europe, a nakon kojegtransfer mogu ostvariti jedino igrači izvan europske zone (prema pravilimaMeđunarodne košarkaške federacije - FIBA krajnji je rok 28. veljače). FRBSBpravila su specificirala datume unutar kojih su transferi igrača dopušteni (posebnoregulirajući transfere unutar belgijske lige), a svaki transfer izvan tih rokova ima697

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.za posljedicu da se igraču ne dopušta sudjelovanje u natjecanju. U konkretnomje slučaju košarkaša iz Finske (dakle, državljanina članice EU) angažirao klubučlanjen u FRBSB, ali koji je prema FIBA pravilima propustio traženi rok zaregularni transfer. Belgijski klub je unatoč upozorenju o neregularnosti transferauvrstio igrača J. Lehtonena u momčad, a FRBSB ih je zatim kaznio gubitkombodova u utakmici u kojoj je isti nastupio. Posljedica je bila da je klub odlučione uključivati igrača u ekipu do kraja natjecateljske sezone. U odluci LehtonenECJ je potvrdio da se profesionalni sportaš koji je potpisao ugovor sa sportskimklubom od kojega dobija fiksnu mjesečnu plaću i bonuse treba smatrati radnikomunutar značenja čl. 48. Ugovora o EZ (par. 46). Njegov/njezin rad koji poslodavacdobija kao uslugu smatra se ekonomskom aktivnošću koja je kao takva pokrivenadosegom temeljnih sloboda koje su definirane Ugovorom. ECJ je takođerpodsjetio da pojam radnik po pravu Zajednice ima jedinstveno značenje i nemože se različito interpretirati u nacionalnim pravima država članica. S obziromna situaciju košarkaša Lehtonena, Sud je potvrdio karakteristike zaposleničkogodnosa s pozivom na prava i dužnosti i jedne i druge stranke u tom odnosu, ukojem jedna osoba pod vodstvom druge potonjoj osigurava određenu uslugu naodređeno vrijeme uz dogovorenu plaću (par. 45). Što se tiče uređivanja krajnjihrokova za transfere igrača, ECJ je zaključio da rješavanje toga pitanja mora imatiu vidu da im je cilj osigurati regularnost sportskih natjecanja (par. 53) te takvapravila mogu biti opravdana ukoliko su proporcionalna sportskom cilju koji seželi ostvariti (par. 60).Deliège, 11. travnja 2000, spojeni slučajevi C-51/96 i C-191/97.U predmetu Deliège ECJ je odlučio o usklađenosti pravila judo saveza koja suograničavala broj sportaša iz nacionalnih udruženja koji su mogli sudjelovati naturnirima s odredbama Ugovora, a posebno sa slobodom osiguravanja usluga. ECJje potvrdio da je sport predmet prava Zajednice sve dok predstavlja ekonomskuaktivnost unutar značenja čl. 2. Ugovora (par. 41). To se odnosi na zapošljavanjei/ili usluge koje pružaju poluprofesionalni ili profesionalni sportaši, pri čemu onidobijaju plaću za aktivnost koja je stvarna i efektivna, a ne marginalna ili usputna(par. 54). U ovoj je odluci ECJ identificirao niz posebnih ali usko povezanihsportskih aktivnosti koje se mogu podvesti pod čl. 49. Ugovora o EZ, 34 čak ionda ako neke od tih usluga nisu plaćene od strane onih za koje su izvedene(par. 56). Među tim aktivnostima nalaze se one koje uključuju različite pružateljeusluga i njihove primatelje; to su npr. organizatori međunarodnog natjecanja kojimogu sportašima omogućiti angažman u natjecanjima s drugima; sportaši kojisudjelovanjem u natjecanju s jedne strane omogućuju organizatoru održavanje34Članak 49. Ugovora o EZ: “(i) U okviru niže navedenih odredbi, zabranjeno je ograničavati slobodupružanja usluga unutar Zajednice kada se radi o državljanima iz država članica koji su osnovali poduzećeu državi Zajednice koja nije država osobe kojoj su usluge namijenjene. (ii) Na prijedlog Komisije, Vijećemože odlukom kvalificirane većine proširiti odredbe ovog poglavlja na državljane treće države kojipružaju usluge i koji imaju osnovano poduzeće unutar Zajednice”.698

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.samog natjecanjg, što istovremeno omogućuje publicitet koji je prijeko potrebantakvom događaju te privlači sponzore i oglašivače, publiku koja može pratiti jedantakav događaj i televizijske stanice koje ga mogu prenositi, itd. (par. 57).No, ECJ je također utvrdio da pravila koja postavljaju određena ograničenjasportašima u vidu selekcije, odnosno dobijanja autorizacija za sudjelovanje umeđunarodnim sportskim natjecanjima visokog ranga, ne predstavljaju restrikcijeslobode davanja usluga prema čl. 49. Ugovora ukoliko takva ograničenja proizlazeiz inherentne potrebe organiziranja takvih natjecanja (par. 69). Sud je tako jošjednom potvrdio da se nametanje restrikcija temeljnim slobodama može dopustitisamo ukoliko postoji čisto sportski interes.Kolpak, 8. svibnja 2003, C-438/00Slovački državljanin M. Kolpak sklopio je ugovor o zaposlenju na određenovrijeme i to kao golman njemačkog rukometnog tima TSV Östringen eV Handballkoji se je natjecao u Drugoj njemačkoj ligi. Kolpak je po ugovoru dobivao mjesečnuplaću, bio je nastanjen u Njemačkoj te je imao važeću boravišnu dozvolu. Njemačkirukometni savez (DHB) koji organizira ligu i natjecanja za kup na federalnoj raziniizdao je Kolpaku igračku licencu tipa A temeljem činjenice da je po nacionalnostiSlovak (Slovačka u to vrijeme nije bila članica EU). Kako je Kolpak pak tražioda mu se izda igračka dozvola bez ikakve posebne reference glede državljanstvazemlje koja nije članica EU, to je pred nacionalnim sudom podigao tužbu protivodluke DHB-a. Pritom je Kolpak dokazivao da je Slovačka Republika jedna odne-članica čiji su državljani bili ovlašteni da sudjeluju u natjecanjima bez ikakvihograničenja, dakle pod jednakim uvjetima kao njemački igrači i igrači iz zemaljaZajednice, odnosno bez diskriminacije, na temelju kombiniranih odredabaUgovora o EZ i Sporazuma o pridruživanju Slovačke Uniji. ECJ je zaključioda čl. 38. (1) Sporazuma o pridruživanju ima izravni učinak te da onemogućujediskriminaciju profesionalnih sportaša slovačke nacionalnosti glede uvjeta rada,plaće i otkazivanja ugovora o radu, a koje je klub neke države članice zaposliozakonito (par. 30). ECJ je dalje utvrdio da je zabranjena primjena pravila sportskefederacije države članice po kojem su klubovi ovlašteni da za vrijeme održavanjaligaških utakmica ili natjecanja u kupu prijave samo ograničeni broj igrača izdržava ne-članica koje nisu stranke Sporazuma o europskom gospodarskomprostoru (EEA Agreement). 3535The Agreement on the European Economic Area extends the principles ofthe European Union internal market to three out of the four EFTA countries: Iceland, Liechtenstein andNorway. As a result, the four fundamental freedoms of the internal market - free movement of goods,services, capital and persons -apply in the EEA in the same way as they do in the European Union. Thepurpose of the EEA Agreement is to guarantee, in all 30 EEA States, the free movement of goods, people,services and capital – “the four freedoms”. As a result of the agreement, EC law on the four freedoms isincorporated into the domestic law of the participating EFTA States. The Agreement seeks to guaranteeequal conditions of competition, and equal rights to participate in the internal market for citizens andeconomic operators in the EEA. It also provides for co-operation across the EEA in other important areassuch as research and development, education, social policy, the environment, consumer protection, tourismand culture. The EEA Agreement creates a two-pillar system in which the Authority and the EFTA Court699

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.Simutenkov, 12. travnja 2005, C-265/03I. Simutenkov je ruski državljanin koji je u to vrijeme živio u Španjolskojgdje je imao dozvolu boravka i radnu dozvolu. Simutenkov je kao profesionalninogometaš s ugovorom bio zaposlen u klubu Deportivo Tenerife te je imaodozvolu nogometnog saveza da može nastupati kao igrač iz zemlje koja niječlanica Zajednice. Simutenkov je 2001. godine podnio zahtjev da mu se dozvolasaveza izmijeni na način da njegova licenca bude identična dozvolama igračakoji su državljani EU. Podršku za takvu radnju, smatrao je, ima u Sporazum opartnerstvu i suradnji s Rusijom. ECJ je, naslanjajući se na odluku Kolpak (2003),utvrdio da članak 23. Sporazuma o partnerstvu i suradnji koji se odnosi na zabranudiskriminacije u svezi s uvjetima rada ima izravni učinak, te u konkretnom slučajudaje za pravo profesionalnom nogometašu ruske nacionalnosti koji je već zakonitozaposlen od strane kluba osnovanog u državi članici. Time se zabranjuje primjenapravila koje je prihvatio sportski savez države članice, a koje je predviđalo daklubovi za natjecanja koja se organiziraju na nacionalnoj razini mogu prijavitisamo ograničeni broj igrača iz zemalja koje nisu bile stranke Sporazuma oeuropskom gospodarskom prostoru (par. 41).700B - PRAVILA O NATJECANJUMeca-Medina, 18. lipnja 2006, C-519/04Odluka Meca-Medina prva je presuda kojom su sudovi Zajednice primijenili čl.81. i čl. 82. Ugovora o EZ na pravilo koje su sportski savezi usvojili glede sportskeaktivnosti (plivanje). Komisija je i ranije primjenjivala čl. 81. i 82. na individualneslučajeve u vezi sa sportskim aktivnostima, pa je sudska odluka široko obuhvatilapristup Komisije u takvim predmetima. Komisijini slučajevi povezani sa sportomdoticali su primjenu odredaba Ugovora o EZ na ekonomske slobode (slobodukretanja osoba i usluga). Odluka u predmetu Meca-Medina osigurala je korisnivodič glede metodološkog prilaženja i tumačenja sportskog pravila prema čl. 81.i 82. Ugovora o EZ. Odluka se odnosi na tužbu dva profesionalna plivača naduge staze koji su osporavali kompatibilnost anti-doping pravila Međunarodnogolimpijskog odbora (IOC) i načina primjene od strane Međunarodnog saveza zavodene sportove (FINA) kao upravno tijelo toga udruženja. Oba su europska suda- Sud prve instance (CFI) i Europski sud pravde (ECJ) - ponavljala stajalište da jesport podložan pravu Zajednice jedino ukoliko predstavlja ekonomsku aktivnost.Oba suda su zauzela stajalište da nema povrede čl. 81. i čl. 82., što je značilomonitor the application of the Agreement by the EFTA States, while the European Commission and theCourt of Justice of the European Communities do so in respect of the EU Member States. All new relevantCommunity legislation is also introduced through the EEA Agreement so that it applies throughout theEEA, ensuring a uniform application of laws relating to the internal market. One of the central featuresof the EEA Agreement, and one which distinguishes it from most other international agreements, is thatits common rules are continuously updated by adding new EU legislation. Each month, a number of newEEA-relevant measures are incorporated into the annexes to the EEA Agreement by decision of the EEAJoint Committee. Usp. http://www.eftasurv.int/about-the-authority/legal-texts/eea-agreement/

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.potvrdu pozicije Komisije. Za razliku od CFI, Europski sud pravde je ekspliciteizrazio mišljenje da kvalifikacija pravila kao “sportskog pravila” nije dovoljnada određeno pravilo koje su usvojili sportaši ili sportska udruženja ukloni izdosega čl. 81. i čl. 82. ECJ je prije svega utvrdio da se posebni zahtjevi čl. 81.i čl. 82. moraju ispitivati neovisno o prirodi pravila, s time da se posebno imaodrediti – “da li pravila koja reguliraju takvu (sportsku) aktivnost proizlaze iztakvog poduhvata, da li ona ograničavaju natjecateljstvo ili zloupotrebljavajusvoju dominantnu poziciju, te da li takva restrikcija narušava trgovinske efekteizmeđu tržava članica.” Ipak, ECJ je zaključio da konkretna anti-doping pravila nepredstavljaju povredu čl. 81 (1) Ugovora o Europskoj zajednici, unatoč činjenicida su kazne koje su predviđala antidoping pravila mogle dovesti do restrikcijenatjecateljstva te do isključenja natjecatelja iz sportskog događaja. ECJ je došaodo tog zaključka imajući u vidu načela koja je postavio u odluci Wouters (Case C309/99 ECR 2002 I-1577, paras. 97 i 110). U tom smislu ECJ je ponovio da se trebauzeti u obzir posebno: (i) sveukupni kontekst u kojemu se pravila primjenjuju, kaoi efekti koji se postižu te ciljevi koji se time ostvaruju, te (ii) jesu li restriktivniefekti inherentni svrsi tih ciljeva i (iii) jesu li ti efekti proporcionalni s obziromna ciljeve (par. 42). ECJ je došao do zaključka da su ciljevi anti-dopinških pravilaosigurati uredno odvijanje sportskog natjecanja s jednakim izgledima za svesportaše, zaštititi zdravlje sportaša, te integritet i objektivnost natjecateljskogsporta i njegovih etičkih vrijednosti. ECJ je nametanje ograničenja djelovanjimasportaša pomoću anti-doping pravila smatrao “inherentnim u organiziranju ivaljanom upravljanju natjecateljskim sportom” (par. 45). ECJ je također ispitivao(i) jesu li pravila bila ograničena na ono što se nužno smatra graničnom razinomza zabranjenu supstancu u pitanju i (ii) težinu kazni (za koje je ECJ utvrdio dase sportaši nisu žalili na njihovu ekcesivnost), te je zaključio da su kazne u obaslučaja bile proporcionalne (par. 55). Žalba je stoga bila odbačena.C – Odluke Europskog suda pravde (eCJ) o uslugamakockanja i/ili klađenjaSchindler, 24/3/1994, C-257/92; Läärä, 21/9/1999/C-124/1997; Zenatti,21. 10.1999., C-67/98; Anomar, 11.09.2003., C-6/01; Gambelli, 6.11.2003;C-243/01; Lindman, 13.11.2003; C-42/02; Placanica, Palazzese & Sorricchio,6/3/2007, pridruženi slučajevi C-338/04, C-359/04 i C-360/04. V. isto Comm.V. Italy, 26/4/1994, C-227/91; Familiapress, 26/6/1997, C-368/95Citirane odluke odnose se na restrikcije odredaba koje reguliraju kockarskeaktivnosti (lutrija, usluge klađenja, kockarski aparati...), ali i ograničenja koje sunametnule države članice glede pristupa tim uslugama a tiču se zaštite potrošačaili ostvarivanja reda u društvu. Kako se u nekim državama članicama dio profitakoji je ostvaren ovim aktivnostima može alocirati ciljevima koji imaju javnusvrhu (npr. sport), otvaraju se pitanja o specifičnostima sportskih potreba kojemogu dopustti restrikciju slobode kretanja kockarskih usluga, a sve radi toga da701

Dr. sc. Arsen Bačić i dr. sc. Petar Bačić: Lisabonski ugovor i novi start europskog sportskog ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 681.-702.ne bi došlo do opadanja razine takvih profita. ECJ je ustrajao u stavu da kockarskeaktivnosti treba uzimati kao ekonomsku aktivnost. Tako je ECJ npr. odluciSchnidler utvrdio da čak i onda kada nacionalni propisi omogućuju da se profitiiz lutrije mogu koristiti samo za određene svrhe, posebno za javni interes, ili setreba uplaćivati u državni proračun, pravila o alokaciji profita ne mijenjaju priroduodređene aktivnosti niti umanjuju njen ekonomski karakter. Dalje, ECJ je u istojodluci odgovorio na pitanje da se nacionalni propisi koji ograničavaju pristupodredbama o kockarskim uslugama mogu braniti time što se njima financirajuaktivnosti od javnog interesa. ECJ je nakon pozivanja na potrebu analizekonkretnih restrikcija koje su nametnule države članice utvrdio da se čak i ondakada nije irelevantno da lutrija i drugi oblici kockanja mogu značajno doprinositifinanciranju benevolentnih ili aktivnosti koje su od javnog interesa, takav motivne može sam po sebi smatrati objektivnim opravdanjem za restrikcije slobode kojaomogućuje usluge. Štoviše, takve se restrikcije ne mogu opravdavati financijskimpotrebama, koje mogu konstituirati jedino sporadičnu korist kao posljedicu, no nei stvarno opravdanje za usvojene restriktivne mjere.The Lisbon Treaty and a new start to EuropeanSports LawEven though European Law up to the adoption of the Lisbon Treaty (LT) had not even mentionedsport, law on sport was constantly and at length applied for almost 35 years through the provisionson free movement and competition law. With the adoption of the LT, sport was explicitly mentionedin art. 165 of the Treaty on the Functioning of the European Union, whereby an undoubtedlynew legislative competence was created. New provisions determined that EU activity be directedat encouraging ‘promoting European sport while taking into account the specific nature of sport, itsstructure which is founded on voluntary activity and sport’s social and educational role as well asat ‘developing the European dimension in sport, promoting impartiality and openness in sportingcompetitions and cooperation among bodies of authority in sport and the protection of the physicaland moral integrity of young athletes.’ In this paper, the genesis and character of the EU approach tosport is analysed and particular attention is paid to the attitude of the ECJ towards sport. An attemptis made to answer the question of to what extent the interpretation of certain phrases from art. 165of the TFEU (‘the specific nature of sport’ ‘impartiality’, openness’) provides further impetus to the‘ judicial construction’ principle of EU sports law as one of the most significant determinants of theEuropean level of recognisability in relation to its global competitors.Key words: Lisabon Treaty, EU sports law, court construction702

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer,predsjednik Hrvatskog društva za športsko pravoQUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO(POSEBNO NA PRIMJERU NACIONALNOG ŠPORTSKOGSAVEZA U STEČAJU 1 I PRETVORBE ŠPORTSKIHOBJEKATA)UDK: 796:34 (497.5)Izvorni znanstveni radPrimljeno: 10.09.2011.Športsko pravo je dosta mlada pravna grana, što po naravi stvari znači i opasnost od određenihnedostataka kojih nema u tradicionalnim pravnim granama kao što je npr. građansko ili kaznenopravo. Obzirom na pravno načelo koje kao trajno vrijedi u pravu općenito lex specialis derogatlegi generali relativno je lako kada ta posebna (športska u ovom slučaju) pravna norma postoji.Međutim, kada se u jednom tako naglašeno posebnom području (prepunom specifičnosti) kao što ješport dogodi da posebne pravne norme nema i kada je nužno primijeniti onu pravnu normu kod čijegdonositelja zasigurno u razmišljanju nije bilo športa, nastaje problem, ponekad čak i prava pravnakatastrofa. Drukčije sigurno nije moguće ocijeniti situaciju postojanja normative koja spriječavaosnivanje drugog nacionalnog saveza dok postoji onaj nad kojim je otvoren stečaj, a još više kadadođe do otkupa tražbina prema stečajnom dužniku i na taj način preuzimanja stečajnog dužnika sasvim pravima (uključujući i onaj članstva u Hrvatskom olimpijskom odboru) kao da se radi o stečajuneke tvornice npr. Jedini izlaz je u donošenju posebne, izvorno športske specijalističke pravne norme,ako je ikako moguće čak i uz tzv. povratni ili retroaktivni učinak te norme. Neposredan povod ovomtekstu su događanja u hrvatskom športu na način da su dva hrvatska nacionalna športska saveza(odbojka i golf) doživjela stečajni postupak i primjenu onih pravnih normi (jer drugih nema) kojavrijede npr. za stečaj trgovačkih društava. Nažalost, reakcija hrvatskog zakonodavca na način kojije bio za očekivati (ali i zahtijevati) je izostala i otvorila (još jednom) ustavnopravno pitanje dali i što učiniti (unutar sustava trodiobe vlasti) i kako sankcionirati (osim rezultatom na izborima)nedopustivu pasivnost zakonodavca koja se na primjeru športskog prava dogodila već više puta,a kao stalno obilježje u pravu općenito je postojeća i dogodila se i događa previše puta, gotovo dapostaje modus operandi, i to modus operandi istog zakonodavca koji brojem donesenih propisasvake godine dospijeva u sam svjetski vrh zakonodavaca mjerenih po tom kriteriju (što nažalost ponaravi stvari znali i njihv loš kvalitet i, posljedično, ne samo veliki broj novela nego i veliki brojintervenmcija Ustavnog suda Republike Hrvatske).Ključne riječi: lex specialis, lex generalis, zakonodavac, šport, stečajI. UVODVeć smo mnogo puta ukazivali na to da je sportsko pravo jedna mlada pravnagrana, pravna grana koja je stekla pravo građanstva, ali je još uvijek opterećena1Jednog ili više njih.703

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.podnormiranjem, dakle jako mnogo toga nije propisano posebnim, specijalnimnormama sportskog prava nego se i može i mora primijeniti (kao suspsidijarne)norme općeg (najčešće građanskog) prava.Ne samo na našu, nego i opću žalost, činjenica je da se u hrvatskom pravu kaomodus operandi vrlo često, čak i prečesto, primjenjuje načelo „guranja problemapod tepih“, pa nije nikakvo čudo da se to isto događa i u sportskom pravu. Toznači da će se najčešće problem, ako ne tek uočiti, tada barem početi rješavatitek kada „voda dođe do grla“, drugim riječima najčešće tek kada dođe do nekog(najčešće velikog, na one male se očito malo tko osvrće 2 ) skandala, a ponekadčak ni skandal nije dostatan razlog da se nešto promijeni. Jedino je tako mogućeobjasniti da se sa mnogo hvaljenim Zakonom o športu 3 događa (pored ostaloga)i da, iako je struka već davno na to upozorila 4 , veliki dio podzakonskih akatajoš nije donesen iako su rokovi već davno prošli 5 , da se Zakon o sprječavanjunereda na športskim natjecanjima 6 već više puta mijenja kao jasan dokaz da se nijedonio dostatno dobar zakon 7 , da se „zatvara oči“ pred činjenicom da se približavazakonski rok od 8 godina od donošenja ZOŠ i da je već sada jasno da će, kadaistekne taj rok, ako se ZOŠ u tom dijelu ne promijeni, doći do gotovo nevjerojatnepojave za hrvatsku stvarnost – otvorit će se tisuće i tisuće slobodnih radnih mjestau hrvatskom športu za trenere raznih razina 8 , a ta mjesta neće imati tko popuniti –kako ćemo vjerojatno 9 tada biti u EU, ispada da je naš zakonodavac anticipiranomislio i skrbio o zapošljavanju takvog kadra iz Rumunjske, Bugarske, Mađarskei sličnih država, što istodobno znači i gubitak tih istih radnih mjesta za domaćedržavljane.Iako tema ima mnogo, neposredni povodi ovom tekstu su dva događanja:a) prvo je obilježeno propuštanjem zakonodavca da nešto napravi – to jeslučaj sa (za sada) dva nacionalna športska saveza u stečaju – jedan je Hrvatski2Pitanje kriterija što je to mali, a što veliki skandal također može biti upitno, iako je najsigurnijikriterij svrstavanja onaj medijskog prostora koji je skandal zauzeo (za što, nažalost, nema baš nikakvihkonkretnih i objektiviziranih kriterija).3Zakon o športu (NN 71/06., 150/08, 124/10 – nastavno: ZOŠ).4Vidjeti posebno više u: Hrvoje Kačer, Uvod i osobe u športu, u: Ivica Crnić, Jadranko Crnić, MarijanĆurković, Igor Gliha, Blanka Ivančić-Kačer, Marko Ivkošić, Hrvoje Kačer, Boris Labar, Zlatko Mateša,Nikola Mijatović, Ljerka Mintas-Hodak, Hrvoje Momčinović, Ante Perkušić, Siniša Petrović, DamirPrimorac, (Uvod u) Športsko pravo, Inženjerski biro, Zagreb, siječanj 2009., str. str. 8.-10..5Još je gore da se nitko zbog toga očito posebno ne uzbuđuje, od dužnosnika do športaša, kao da svi tosmatraju normalnim i kao da je dostatno objašnjenje da se u međuvremenu (bez vremenskog ograničenja)nastavljaju primjenjivati dotadašnji podzakonski akti, pod uvjetima iz ZOŠ-a.6Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (NN 117/03., 71/06., 43/09., 34/11 –nastavno: ZOSN).7Ali nitko nikad nije jasno priznao grješku, posebno ne na način da se odredi stručnjak i/ili političarkoji je u toj grješci imao glavnu ulogu (nitko ne bi trebao „tražiti Pedra“, ali je očito da ovaj modusoperandi nije dobar doprinos odgovornom radu).8Druga strana „iste medalje“ je da će tisuće pri tome ostati bez ili radnog odnosa ili honorara ili čak isamo mjesta gdje bez naknade, često čak i bez plaćenih troškova prijevoza godinama pokazuju i dokazujusvoju ljubav prema športu.9Obzirom na zaključene pregovore gotovo sigurno će datum biti 01.srpnja 2013. god.704

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.odbojkaški savez (nastavno: HOS), a drugi je Hrvatski golf savez (nastavno:HGS), treći i daljnji se još „čekaju“. Radi se o dva po mnogome različita slučaja (odraširenosti i popularnosti športa u Republici Hrvatskoj, preko sustava natjecanjai broja klubova i igrača, tradicije, visine i strukture dugova stečajnog dužnika, alii mnogo toga drugog), ali uz dva bitna zajednička obilježja – oba saveza koristeprivilegij zakonske odredbe prema kojoj je moguć samo jedan nacionalnisavez i samo taj savez predstavlja šport za koji je osnovan u međunarodnomšportskom savezu 10 i oba su „zauzela“ mjesta u Hrvatskom olimpijskom odboru 11kao krovnoj športskoj udruzi,b) drugo je očita nepreciznost zakonodavca na planu pretvorbe športskihobjekata koji je u donošenju propisa propustio uočiti stečena prava po ranijimpropisima i nove je donio kao da onih ranije nije ni bilo.Potpuno je sigurno da ovi povodi zaslužuju jasan komentar struke, komentarkoji će poslužiti, ne samo u konkretnom slučaju, nego i pružiti moguće smjernicepro futuro, i to ne ograničavajući se na pojedini sport ili slučaj, nego imajući uvidu ukupni hrvatski sport – tko može jamčiti da se, ako ne bude reakcije već sutraneće dogoditi nešto još mnogo gore u bilo kojem drugom sportu, ili i više njih. Pritome ne treba imati iluzije kako je u europskom i svjetskom športu bitno bolje, itamo ima pravnih problema u jako velikim količinama (treba se samo sjetiti slučajaBosman, Webster, zatim Katrin Semeniye, prtiske uključujućui suspenziju koju jeFIFA odredila Nogometnom savezu BiH jer nisu promijenili vlastiti statut u dijelusastava predsjedništva toga saveza, da i ne spominjemo ogroman broj skandala sadopingom koji se sve više pretvara u područje u kojemu se odgovara bez ikakvekrivnje, čak i kada je jasno da se radi o podmetanju jer je modus operandi takavda se jako brzo određuje suspenzija i dok se utvrdi istina ključna natjecanja su većpropuštena).U samom tekstu smo posebno izdvojili i dio o tumačenju u pravu kao nešto štose često ili gotovo u pravilu potpuno zanemaruje ili kao da se podrazumijeva, aradi se o izuzetno složenom i bitnom postupku koji praktično uvijek ili barem vrločesto ima presudnu ulogu u primjeni pravne norme.II. KRATAK POVIJESNI PREGLEDAD I a)Stečaj je oduvijek bio pravni institut koji je mogao biti primijenjen (poreddrugih pravnih subjekata) i na sportske klubove i saveze, ali je to ne samo u bivšojdržavi, nego i u Republici Hrvatskoj nakon osamostaljenja u pravilu bila samoteorijska mogućnost. U novije vrijeme to više nije tako, pa se (još uvijek ipak samokao usamljeni primjeri) pojavljuju ne samo sportski klubovi u stečaju (npr. NKSplit je čak uspješno i izašao iz stečaja, u sezoni 2010./2011. je ne samo nastupao10Vidjeti čl. 46. st. 2. i čl. 47. st. 5. ZOŠ.11Hrvatski olimpijski odbor (nastavno: HOO).705

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.u I HNL, nego je u istoj osvojio treće mjesto 12 i do posljednjeg kola ozbiljnougrožavao na drugom mjestu HNK HAJDUK š.d.d., NK Primorac iz Stobrečakoji je ove godine postao neka vrsta druge momčadi HNK HAJDUK š.d.d., zatimRukometni klub METKOVIĆ 13 ), nego čak i nacionalni sportski savezi u stečaju(HOS, HGS).HOS je (putem Stegovnog suda, odnosno Stegovnog suca, pod punimnadzorom stečajne upraviteljice koja je u pouci o pravnom lijeku označena kaožalbeno tijelo) sa nadnevkom 02. srpnja 2010. god. donio odluku o drastičnomkažnjavanju 21 igrača (sa 9 mjeseci zabrane igranja) koji se nisu odazvali pozivuizbornika 14 , mediji su bili prepuni informacija i svrstavanja uz jednu od stranau sukobu (gotovo bez razlike u korist igrača), nezadovoljni klubovi su osnovaliHrvatsku odbojkašku udrugu (za čijeg je čelnika izabran Zdeslav Barač koji jebio i jedan od čelnika Hrvatskog odbojkaškog saveza prije otvaranja stečaja 15 )kao neku vrstu paralelnog nacionalnog sportskog saveza, igračima je prijetilaprava katastrofa jer je upravo bilo (da li je to samo slučajnost ostaje kao otvorenopitanje) vrijeme sklapanja novih ugovora u inozemstvu, a malo tko će angažiratiigrača koji je pod (prijetnjom) suspenzije koja će onemogućiti provedbu ugovora(nastupanje igrača). Bitno je naglasiti da su dugovanja HOS milijunska i očitonema nikoga tko bi se odlučio (odnosno tko i hoće i može, oboje mora postojatikumulativno) ista podmiriti. Trenutačna kriza je (pod pritiskom kako javnosti takoi HOO i Europske odbojkaške federacije - CEV) sanirana, ali problem ipak nijedefinitivno riješen. Iako bi bez jasne i konkretne potpore koju je dao HOO dopropasti hrvatske odbojke već davno došlo i iako je praktično baš HOO omogućiopreživljavanje te krize, punu godinu dana nakon tih tužnih događanja malo togase dugoročno riješilo – početni zamah i entuzijazam mnogih koji je doveo čak i doangažmana svjetske klase za izbornicu ženske odbojkaške reprezentacije 16 očitogubi bitku sa onim elementarnim – novaca nema i ne zna se da li će ih kada uopćebiti 17 , a medije se ponovo puni podacima i izjavama sa okusom skandala 18 .12Što je dovelo i do nastupa u međunarodnom natjecanju kao hrvatski predstavnik.13Na žalost, za razliku od svijetlog nogometnog primjera iz prethodnih bilješki, ovo je jako tužnapriča i vjerojatno najuspješnija rukometna sredina u RH (mjereno prema broju stanovnika i državnihreprezentativaca, da spomenemo samo Golužu, Dominikovića, Lackovića) je doslovno pred gašenjem.14Kao da je to pravna obveza igrača i igračica. Vidjeti detaljnu argumentaciju suprotnog pravnog stavau: Hrvoje Kačer – Ante Perkušić – Nataša Čeh, Građanskopravni aspekt odbijanja nastupa sportaša zadržavnu reprezentaciju, Novi informator broj 6860 od 05. svibnja 2010., str. 8..15Njegov otac Neven Barač je bio tvorac tzv. hrvatskog odbojkaškog čuda kada je ženska reprezentacija(ali i jedan domaći klub) bitno ojačana nizom ruskih odbojkašica koje su dobile i hrvatsko državljanstvo itada trenerom broj 1 na svijetu Karpoljem.16Irena Kirilova.17Na žalost, Irena Kirilova i njezin tim su se zahvalili nakon što im od ugovorenog ništa nije plaćeno.Ostao je i taj novi dug, ali i nova sramota, tim veća što je ona (po njezinim riječimama u izjavi medijima)toliko vjerovala na riječ onome sa kojim je pregovarala i dogovarala da je zajedno sa svojim timom radilapuna dva mjeseca iako nije imala nikakav ugovor i općenito nikakav „papir“.18Najnoviji primjer je ostavka predsjednika Zdeslava Barača koji (iz ostavke) izvješćuje o mogućnostodustanka od predkvalifikacija za Olimpijske igre u Londonu 2012. god. koje će se održati od 22.-27.11.2011.) sa argumentom „nismo u olimpijskom programu HOO“, dok istodobno predsjednik HOO706

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.HGS je imao prilično drukčiju „povijest bolesti“, pri čemu je bitno da sudugovanja razmjerno mala i ta dugovanja je tijekom stečajnog postupka sanirao(otkupio) onaj isti koji je do stečaja vodio taj nacionalni savez.07. rujna 2010. god. Skupština HOO je brisala iz članstva i HOS i HGS iistodobno primila u članstvo dvije nove članice - Hrvatsku golfersku udrugu iHrvatsku odbojkašku udrugu, u statusu nacionalnog sportskog saveza sa statusompridruženog člana (Hrvatska golf udruga), odnosno privremenog člana (Hrvatskaodbojkaška udruga) 19 .AD I b)Šport je po mnogima zaštitni znak hrvatske države, ono po čemu znaju zaRepubliku Hrvatsku i oni koji za nju (da nema športa) teško da bi znali (daspomenemo kao svojevrsne ambasadore samo Gorana Ivaniševića, Janicu Kostelići Blanku Vlašić kao, po gotovo svima, tri apsolutno najistaknutija imena hrvatskogpojedinačnog športa), ali potpora najčešće ipak ostaje samo na razini deklaracije.Tako npr., za razliku od brojnih drugih država koje su po športskim dosezimajako daleko od naših 20 , ideja o nekoj vrsti mirovine barem za nositelje olimpijskihmedalja je već godinama zaustavljena na razini ideje, jako daleko od realizacije 21 .Da sve ipak nije potpuno crno svjedoči nedavno pokrenut program između HOOi Ministarstva obrane temeljem kojeg jedan broj vrhunskih športaša po uzoruna strane primjere ima status koji, uz minimalne vojne obveze 22 , jamči prava iobveze koje inače pripadaju profesionalnim vojnicima 23 . Međutim, kada bi se skrbu istom tekstu objašnjava da to nije točno i da se radi o trošku koji osigurava HOO – vidjeti to i više u:Kristina Dominiković, Opet uzdrman „Šport slučaj“, Sportske novosti od 15. srpnja 2011., str. 22.. U istomtekstu je i niz podataka o novoj odluci Europske odbojkaške federacije (CEV) o naknadama za certifikatekoji omogućavaju igranje u inozemstvu. Određeno je 5 kategorija po zemljama, od 1 (najslabija) do 5(najbolja), pri čemu je RH u trećoj kategoriji. Nakon kategorija igrači se dalje dijele, po ligama u kojimanastupaju, po statusu reprezentativaca, te po dobi i broju godina igranja u inozemstvu. U slučaju hrvatskihigrača najskuplji certifikat je 1040 EUR za igrača koji je reprezentativac ne stariji od 25 godina koji nijeviše od 4 godine u inozemstvu (ako je preko 10 godina u inozemstvu tada plaća 25 % navedenog iznosa),a dosadašnja praksa je bila prilično proizvoljna naplata iznosa koji su u pravilu bili između 2 i 3 tisućeeura.19Vidjeti na: www.hoo.hr20Da se ograničimo samo na susjedne države, tu su Slovenija i Srbija kao pozitivni primjeri.21Na žalost i uz brojne otpore neupućenih koji smatraju sve vrhunske športaše milijunašima kojimanikakva novčana potpora ne treba i previše je i ono što Vlada RH odredi kao nagradu za osvajanjeolimpijske ili svjetske medalje), kao da se svi oni (a ne samo jedan brojčano potpuno zanemarivi dio)bave najkomercijalnjim športovima kao što su nogomet, tenis i košarka. Onaj tko želi znati lako dođe dopodataka o bezbrojnim vrhunskim športašima koji su (po onome što dobijaju od športa) egzistencijalnougroženi i dok su na vrhuncu svoje karijere, da i ne govorimo o onome što slijedi kada po završetkukarijere traže zaposlenje (tko to, ako nije zlonamjeran, može i smije izjaviti da npr. veslačima i onimakoji se bave općenito borilačkim športovima sa iznimkom profesionalnog boksa nije potrebna mirovina).SAPIENTI SAT !22Polaznici će proći obuku dragovoljnog služenja vojnog roka Dragovoljno služenje inače trajeosam tjedana, a za ročnike - vrhunske sportaše organizirano je u dva tjedna koja obuhvaćaju provođenjeosnovne obuke. Nakon završetka obuke, početkom ožujka 2011., sportaši su primljeni u djelatnu vojnuslužbu. Sporazum predviđa i mogućnost zapošljavanja u MORH-u i OS-u.23Vrijedno je spomenuti da je nedavno Snježana Pejčić (inače brončana olimpijka iz Pekinga koja jeveć ispunila normu i za Olimpijske igre u Londonu 2012. god.) na 5. svjetskim vojnim igrama osvojilaprvo mjesto i zlatnu medalju u disciplini MK puška, trostav 3x20 metaka, sa čak 588 krugova. Iako je već707

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.države mjerila po broju donesenih zakona, izgledalo bi kao da je šport apsolutnoprivilegiran. Naime, od osamostaljenja pa do danas brojimo čak četiri zakona istognaziva 24 (Zakon o športu), uz postojanje čak sedam novela (samo onaj prvi iz 1990.nije imao novelu, vjerojatno i zato jer je dosta kratko trajao). Međutim, nedavno sepojavila jaka sumnja da je zakonodavac (sigurno ili barem vjerojatno u najboljojnamjeri, ali je iz povijesti poznato da je, kako je Dante 25 davno napisao (a praksa„mali milijun puta“ potvrdila) i put do pakla popločan dobrim namjerama) udonošenju ovog niza zakona propustio voditi računa o stečenim pravima na planupretvorbe prava vlasništva, slijedom čega je je novi propis formuliran kao da onogranijeg i nije bilo. Ako se ta sumnja pokaže opravdanom (u što vjerujemo) to ćebiti prava pravna katastrofa za koju bi netko svakako morao odgovarati, manjekao sankcija (jer je šteta praktično nepopravljiva), ali daleko više kao prevencijada se to više nikada ne ponovi.III. PRAVNI IZVORIJasno je da je, kao i kod bilo kojeg drugog pravnog pitanja, temeljni pravi izvori za ono čime se bavimo u ovom tekstu Ustav Republike Hrvatske 26 . Obzirom nato da je sedes materiae za sportsko pravo Zakon o športu to je i taj zakon (ali iranija tri jednakog naziva 27 ) pravni izvor, pri čemu je tim bitniji što je najčešćenemoguća neposredna primjena bilo koje ustavne odredbe. Nadalje, tu su i Stečajnizakon 28 , Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 29 , Zakon o udrugama 30 ,Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske 31 , ali i bilo koji drugi zakonkoji se u manjoj ili većoj mjeri, izravno ili neizravno, bavi športom.Obzirom na uznapredivali proces hrvatske integracije u europske i svjetskeasocijacije pravni izvor je svakako i Konvencija Vijeća Europe za zaštitu ljudskihi ovaj rezultat potvrda uspješnosti cijelog projekta, vjerujemo da je to samo jedan u dugačkom nizu kojislijedi. Prije toga vrijedan rezultat je ostvarila i Lucija Zaninović u tekvandou. Treba naglasiti da se neradi o svim športovima, nego samo o športovima koji su od značenja za Hrvatsku vojsku (jedriličarstvo,veslanje, borilački športovi).24Zakon o športu (NN 59/90., nastavno: ZOŠ 90), Zakon o športu (NN 60/92., 25/93., 11/94. i 77/95.,nastavno: ZOŠ 92), Zakon o športu (NN 111/97. 13/98. i 24/01., nastavno: ZOŠ 97)., Zakon o športu (NN71/06., 150/08., 124/10.- nastavno: ZOŠ).25Dante Alighieri, poznati talijanski pisac iz 13-og stoljeća. Najpoznatije djelo tog pisca je Božanstvenakomedija, djelo koje je kod nas (misli se na najšire slojeve pučanstva) postalo poznato manje samo posebi, a više po kultnoj tv. seriji Naše malo misto.26Ustav Republike Hrvatske (NN br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. –pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst i 55/01. – ispr., 76/10. - Promjena – nastavno: Ustav).27Vidjeti bilješku broj 22.28Stečajni zakon (NN, br. 44/96., 29/99., 129/00. , 123/03, 197/03., 187/04., 82/06., 116/10. –nastavno: Stečajni zakon).29Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01.,79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.- nastavno: ZV).30Zakon o udrugama (NN 88/01., 11/02.-nastavno: Zakon o udrugama).31Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN 13/91., 99/99., 29/02., 49/02.- nastavno:Ustavni zakon).708

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.prava i temeljnih sloboda 32 sa pripadajućim Protokolima i posljedično Ustavnizakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednicaili manjina u Republici Hrvatskoj 33 .Od podzakonskih akata vrijedi posebno izdvojiti Pravilnik o postupku predVijeće športske arbitraže Hrvatskog olimpijskog odbora 34 .Iz razloga bolje preglednosti, smatrali smo korisnim citirati ključne odredbeZakona o športu i to kako slijedi:ZOŠ 90članak 66.Športskim objektima, prema odredbama ovog zakona, smatraju se uređene iopremljene površine i objekti koji udovoljavaju uvjetima za obavljanje djelatnostišporta, (u daljnjem tekstu: objekti)......ZOŠ 92članak 69.Športskim objektima u smislu ovoga Zakona, smatraju se zatvoreni i otvoreniobjekti kao i prirodne uređene površine koje su u javnoj uporabi i udovoljavajuuvjetima za obavljanje djelatnosti športa (u daljnjem tekstu športski objekti).članak 88.Sabor Republike Hrvatske može, u roku od 120 dana od dana stupanja nasnagu ovoga Zakona, odlučiti da neki športski objekt, za kojeg je utvrđeno da jeod značenja za Republiku Hrvatsku, postaje vlasništvo Republike Hrvatske.Skupština općine, odnosno Grada Zagreba može svojom odlukom preuzeti usvoje vlasništvo športski objekt za koji je utvrđeno da je od značenja za razvojšporta u općini ili Gradu Zagrebu, u roku od 90 dana od zadnjeg dana kad jeSabor mogao odlučiti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.Športski objekti za koje nisu donesene odluke iz stavka 1. i 2. ovoga članka,te drugi športski objekti i sredstva u društvenom vlasništvu, kojima se koristi ina kojima pravo raspolaganja ima društvena športska organizacija, postajuistekom rokova iz stavka 1. i 2. ovoga članka, sredstva u vlasništvu športskeorganizacije organizirane prema odredbama ovoga Zakona, a koja je pravnisljednik odgovarajuće društvene športske organizacije.Športske organizacije, koje prema odredbi stavka 3. ovoga članka postaju32Konvencija Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (nastavno. Konvencija)33Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ilimanjina u Republici Hrvatskoj (NN 105/00 – pročišćeni tekst).34Pravilnik o postupku pred Vijećem športske arbitraže Hrvatskog olimpijskog odbora (NN72/99-nastavno: Pravilnik).709

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.vlasnici športskih objekata, te objekte ne mogu otuđivati iz svojeg vlasništvabez suglasnosti organa uprave općine, odnosno Grada Zagreba nadležnog zaposlove športa, a u slučaju prestanka i zabrane djelovanja športske organizacije,ti objekti postaju vlasništvo općine, odnosno Grada Zagreba, na području nakojem se nalaze.Do isteka rokova iz stavka 1. i 2. ovoga članka postojeće društvene športskeorganizacije, odnosno športske organizacije organizirane kao udruženja građana,pravni sljednci postojećih društvenih organizacija, imaju pravo koristiti sredstvau društvenom vlasništvu, uz uvjet da nepokretnu imovinu ne mogu otuđiti izdruštvenog vlasništva.NN 25/93 – NOVELA ZOŠ 92/93 35članak 1.U Zakonu o športu ("Narodne novine", br. 60/92.) u članku 88. stavku 1. riječ:"120" zamjenjuje se riječju: "210".članak 2.Odredba članka 1. ovoga Zakona ne odnosi se na športske objekte koje jeskupština općine, odnosno Grada Zagreba svojom odlukom preuzela u svojevlasništvo do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.NN 11/94 – NOVELA ZOŠ 92/94 36članak 1.U Zakonu o športu ("Narodne novine", br. 60/82. i 25/93.) u članku 88. stavak3.. 4. i 5. i članak 89. brišu se.članak 2.Akti koje su do stupanja na snagu ovoga Zakona, a u smislu članka 88. stavak2. Zakona o športu donijele pravne osobe utvrđene Zakonom o područjimažupanija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 90/92.)i Grad Zagreb utvrđen Zakonom o Gradu Zagrebu ("Narodne novine", br.90/92.) ne proizvode pravne učinke. Društvene športske organizacije i športskeorganizacije organizirane kao udruge građana te njihova udruženja i savezi, iHrvatski olimpijski odbor imaju pravo koristiti sredstva u društvenom vlasništvuna kojima imaju pravo raspolaganja s tim da nepokretnu imovinu ne moguotuđiti iz društvenog vlasništva dok se zakonom ne uredi pretvorba tih društvenihsredstava. Društvene športske organizacije ne mogu postati vlasnici športskihobjekata na kojima imaju pravo raspolaganja od dana stupanja na snagu ovogaZakona.35Nastavno: ZOŠ 92/93.36Nastavno: ZOŠ 92/94.710

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.NN 77/95 NOVELA ZOŠ 92/95 37Članak 45.članak 88. mijenja se i glasi:“športski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima pravokorištenja imaju športske organizacije i udruge ili druge pravne osobe (poduzeća,ustanove, radne organizacije) osnovane radi upravljanja športskim objektimaprelaze u vlasništvo gradova i općina na čijem se području nalaze.članak 88h.Do preuzimanja, odnosno stjecanja vlasništva, na temelju ovoga Zakona,športske organizacije i udruge nastavljaju koristiti športske objekte i drugenekretnine na kojima imaju pravo korištenja, ali ih ne mogu otuđiti.članak 88i.Športski objekti i druge nekretnine za koje ne budu donesene odluke opreuzimanju u vlasništvo na temelju članka 88., 88a., 88b. i 88c. ovoga Zakona,prelaze u vlasništvo športske organizacije ili udruge koja je imala pravokorištenja tih objekata i nekretnina, ili je njen pravni sljednik.”NN 111/97 – Z(AKON) O Š(PORTU) 97članak 56.(1) Jedinice lokalne samouprave koje su vlasništvo športskih objekata steklena temelju članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o športu(“Narodne novine”, br. 77/95.) samostalno odlučuju o upravljanju, korištenju iodržavanju tih športskih objekata.(2) Za korištenje športskih objekata naknada komunalnih usluga plaća se uvisini naknade utvrđenoj za domaćinstva.IV. TUMAČENJE U PRAVUIV.1. OPĆENITOSvaka pravna norma predstavlja skup riječi koje imaju određeno značenjeili određena značenja koja treba utvrditi. Uslijed čitavog niza uzroka (pri čemubogatstvo nekog jezika, kao i gramatika imaju značajnu ulogu) tom sklopu riječi(znakova) je često dosta složeno dati pravo značenje 38 i baš na tom zadatku se vidivrsnoća onoga tko primjenjuje (tumači) pravnu normu. Postoje opće prihvaćenapravila tumačenja, u dosta velikoj mjeri je prihvaćen i njihov međusobni odnos,37Nastavno: ZOŠ 92/95.38Školski primjer je igra riječi “Ići ćeš vratiti se nećeš poginuti”.711

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.ali ipak u praksi (pre)često dolazi do problema. To je svojstvo koje nije posebnostsamo kontinentalnoeuropskog prava (kojem i mi pripadamo) nego vrijedi i kaosvojstvo precedentnog prava, što problem svakako čini još značajnijim. Svrhaovoga dijela ovog pravnog mišljenja je na što jasniji način prikazati ne samoosnovne modele (pravila) tumačenja, nego i utvrditi njihov međusobni odnos,polazeći od stvari koje se u praksi pokazuju kao problem, što sve naravno trebaprimijeniti in concreto, stavljajući, sukladno naprijed navedenom, svakako uprvi plan ciljno ili teleološko tumačenje.Prema jednoj definiciji, tumačenje je “…duhovna djelatnost koja otkrivamoguća značenja pravnih odredaba i u njima hipoteze, traženja, određenjadelikta i sankcije, te odlučuje koje je od tih mogućih značenja najbolje” 39 .Unatoč postojanju i drugih definicija, ovu nalazimo vrlo prikladnom, dakle nekomvrstom školske definicije. Isti autor ukazuje i na razloge koji utječu na potrebutumačenja, a koji se svode na to da je:a) društvena stvarnost redovito daleko složenija, nego što je to riječimamoguće ukratko iskazati, zatim dab) jezični izrazi redovito nemaju jedinstveno i precizno značenje, negose izrazito polisemični tj. u različitim kombinacijama dobivaju više mogućihznačenja, dac) se mijenjaju društveni odnosi koje norma uređuje, ad) mijenjaju se s vremenom i uobičajena značenja uporabljenih riječi izpravne norme.Tumačenje redovito započinje jezičnim tumačenjem, bez kojeg nijeni moguće pristupiti ostalim metodama tumačenja (povijesnoj, sistematskoj,logičkoj, subjektivnoj, objektivnoj, doslovnoj, proširenoj, suženoj ... 40 ). U suštinise radi o argumentima ili razlozima koji nemaju prisilni karakter i koje tumačikoriste da bi uvjerili druge da je njihova odluka ispravna ili da bi uvjerili druge dadonesu baš takvu odluku 41 .Jezična metoda tumačenja obično predstavlja početak postupka tumačenja.Ova metoda pokazuje značenje pojedinih riječi od kojih se sastoji pravnanorma. Analizirajući značenje riječi, njihov raspored, gramatičku povezanost iinterpunkcije, to tumačenje (interpretacija) prikazuje smisao što ga izražavajupojedine riječi 42 . Njenom se uporabom nastoji utvrditi smisao koji proizlazi iz39Vidjeti više o tome u: Nikola Visković, Teorija države i prava, Birotehnika, Zagreb, 2001., str.243..40Svaka od ovih metoda se može dalje dijeliti na podvrste, a ne radi se o zatvorenom krugu nabrajanjajer se razvitkom znanosti i prakse krug tih metoda stalno širi.41Na ovo pojednostavljenje i raskid sa određenim zabludama prema kojima su metode siguran načinda se dođe do apsolutno istinitih ili pravih značenja pravnih normi odlučno je utjecao razvitak tzv. teorijeargumentacije - vidjeti u: Nikola Visković, op. cit., str. 247..42“To se radi tako da se na pravne odredbe koje su nejasne ili višeznačne primjenjuju pravilaleksikologije, sintakse i gramatike što vrijede u društvu subjekta-tumača.” - Nikola Visković, op. cit.,str. 248.. Treba naglasiti da je navedena tvrdnja samo dijelom ili samo uvjetno točna, jer se baš i stanje,odnosno hipotreza da je nešto nejasno ili višeznačno ili pak nije, provjerava i utvrđuje primjenom navedenih712

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.uporabljenih riječi, bez ikakva obzira na ratio legis, ili na konkretan slučaj koji serješava. Jezičnoj je metodi svrha istražiti značenje pravnog propisa, uzetog za sebekao skup riječi, koje u svojoj međusobnoj povezanosti imaju određeni smisao.Ovim tumačenjem se dobiva jedno (rjeđe) ili više (češće) mogućih značenjapojedinih riječi i cjeline pravne norme. Pri tome je naravno važan svaki detalj kojimože (ali i ne mora) biti odlučan. Npr. može biti bitno i koje je glagolsko vrijemeupotrijebljeno (npr. ako je u nekoj normi propisano da “…će se…” određenopitanje “…urediti posebnim propisom.”, tada je jasno da se misli na propis kojiu to vrijeme još nije donesen, jer se uporabilo buduće vrijeme) iako postignutirezultat treba biti provjeren uporabom i drugih metoda, a posebno teleološkommetodom tumačenja. U pravilu je jezična metoda tek priprema i pretpostavkaza uporabu drugih metoda uz pomoć kojih se konačno otkriva pravo značenje izkruga mogućih značenja. Što znače pojedini izrazi iz normativnih odredaba,spoznaje se tek primjenom drugih pravila tumačenja, na kraju ciljnimtumačenjem kao odlučujućim 43 .Nakon jezične metode, u pravilu se rabi logičko tumačenje, posebno uporababrojnih argumenata formuliranih u nizu logičkih pravila, pri čemu postojeopći principi logike i posebni principi pravne logike, koji sadrže i specifičnostikao posljedicu predmeta na koji se odnose. Kao primjere moguće je navestiargumentum a contrario (argument suprotnosti), argumentum a minori admaius (argument zaključivanja od manjeg na veće), argumentum a maiori adminus (argument zaključivanja od većeg na manje), argumentum per analogiam(argument zaključivanja po sličnosti), argument naravi stvari (argumentum rerumnatura) i argument autoriteta (argumentum ab exemplo) 44 . U slučaju nesuglasjasa ciljnim tumačenjem prednost ima (uvijek) ciljno tumačenje 45 .Ciljna (teleološka) metoda tumačenja je metoda kojom se ispituje ulogapravne norme u društvu i zaključuje da je njeno pravo značenje u određenompravnom odnosu ono značenje koje najbolje izražava vladajuće društvene ciljeve.Upravo ciljna metoda se (kako smo već naglasili) smatra odlučnom u svim onimslučajevima postojanja više mogućih (vjerojatnih) pravih značenja, pa njenauporaba mora otkriti ono (jedino) pravo značenje te pravne norme. Zbog togaje ciljno tumačenje najvažnije, odlučno i završno u postupku tumačenja(razumijevanja) pravnih normi, a sva druga pravila tumačenja njemu supodređena i njemu služe. 46 Inače, razlikuju se subjektivno ciljno i objektivnociljno tumačenje.pravila, što znači da ista treba primijeniti na svaku pravnu normu, a ne samo na nejasne i višeznačne.43Vidjeti tako u: Nikola Visković, op. cit., str. 249.. Ovo je sada, približavanjem Europi, još dalekoviše dobilo na značenju.44Naravno, ne radi se o taksativnom nabrajanju, jer postoji još argumenata koji nisu navedeni.45Vidjeti tako u: Nikola Visković, op.cit., str. 249.. Pri tome treba uvijek paziti na ograničenja u ciljnojmetodi na koja i u ovom tekstu upozoravamo (tumač se mora kretati u granicama onoga što omogućavajezična metoda).46Vidjeti tako u: Nikola Visković, op. cit., str. 250., više o tome i u: Oleg Mandić, Sistem i interpretacijaprava, Narodne novine, Zagreb, 1971. god., str. 201 i dalje.713

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.Subjektivno ciljno tumačenje je ono tumačenje koje u prvi plan stavlja onošto je zakonodavac stvarno htio (npr. kod svih novela kaznenog i prekršajnogprava izrijekom se potreba za promjenom argumentirala potrebom za većomučinkovitošću pravosuđa), a objektivno ciljno tumačenje favorizira ono štonajbolje odgovara aktualnim potrebama i ciljevima društva (što je nešto štose vremenom mijenja, ponekad čak i jako bitno). Makar na prvi pogled sveizgleda jasno i različito, ipak ponekad (i to ne tako rijetko) nije lako odrediti crturazgraničenja. Što je pravna norma starija (ili što je prošlo više vremena od njenogdonošenja pa do postupka tumačenja, odnosno što je uvjerljivija teza da se radi ozastarijevanju početnih ciljeva zbog kojih je norma donesena) to je prihvatljivijeobjektivno ciljno tumačenje i obrnuto. Naravno, questio facti (ali i mogući „kamenspoticanja“) je pitanje što je to “stara” pravna norma, a što norma koja nije “stara“.Prema jednom mišljenju, kriterij za primjenu subjektivne ili objektivne metodeciljnog tumačenja jest je li (da li je) cilj koji je normotvorac postavio u vrijemedonošenja norme zastario ili nije, pri čemu se naravno postavlja pitanje tko će toi na koji način utvrditi.Ono što treba naglasiti je vječna dvojba smije li se (i, za slučaj da smije,u kojoj mjeri smije) ciljnom metodom ići izvan onoga što dopušta jezičnotumačenje. Jedni smatraju da ciljna metoda služi baš da bi ispravila nejasnoćejezične (u prvom redu, ali ne samo te, nego i druge) metode, pa to nema svrhe akojoj se postave takva ograničenja. Drugi pak smatraju da normotvorac uvijek moženormu promijeniti ako njom nije zadovoljan (pa čak i sa povratnim učinkom 47 ),pa nema ni potrebe ni opravdanja tako teško povrijediti pravnu sigurnost kao štoje slučaj ako se ciljnom metodom utvrđuje značenje koje nije jedno od onih kojedaje jezična metoda. Čak i ako se dopusti ovakvo postupanje kao iznimka (štoje barem dvojbeno) opće pravilo bi moralo biti da se ciljna (ali i svaka druga)metoda moraju kretati u okvirima koje određuje jezična metoda, a iznimka bisamo stvarno jako iznimno smjela doći u obzir.Povijesna metoda se smatra pomoćnim sredstvom subjektivnog ciljnogtumačenja. To je metoda kojom se ispituju društveni odnosi koji su u prošlostidjelovali na stvaranje jedne pravne norme. Pri tome se uobičajeno rabe saznanjana koja se nailazi u znanstvenoj i publicističkoj literaturi, zatim u tzv. pripremnimmaterijalima, tj. pisanom ili snimljenom materijalu nastalom pri stvaranjuodređene pravne norme, ali i u dnevnom i drugom tisku, bez isključivanja kaomogućih i drugih izvora saznanja. Ukoliko se radi o novijoj normi, tada različitatehnička pomagala u pravilu bitno pomažu u utvrđenju onoga što se događalo.Npr. kada se radi o velikim zakonskim projektima često se organiziraju okruglistolovi i sl. na kojima sudjeluju i oni koji rade ili će raditi na zakonskom tekstu.Tonski snimak (posebno ako je potpun i kvalitetan) je tu od neizmjerne važnosti,ali (posebno ako je prošlo manje vremena i ako se radilo o značajnijoj raspravi) isjećanja sudionika rasprave mogu poslužiti kao nadomjestak (ali i kao korektiv,ako snimak nije kvalitetan, odnosno potpun). Navedeno je vrlo bitno za slučaj47Osim ako se radi o kaznenom i prekršajnom pravu.714

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.bilo kakve dvojbe, jer se ovom metodom (posebno ako je u pitanju norma novijegdatuma) može vrlo lako utvrditi što se događalo i što je to normotvorac htio – akoo nečemu nema nikakvog podatka, tada je očito da je to teško prihvatiti kao cilj iliželju zakonodavca.IV.2. TUMAČENJE IN CONCRETOJednako kako je razmjerno lako i jednostavno prikazati pravila tumačenjaopćenito, tako je u pravilu složeno (ili barem daleko složenije od onog općenitogdijela) primijeniti ta pravila na konkretan slučaj, posebno ako se dogodi (a to ćebiti pravilo) da već postoje suprotstavljeni interesi, suprotstavljeni položaji ili čaki već aktualna ili samo izgledna parnica u kojoj se artikuliraju ti i takvi interesi.Ipak, jednako kao što u pravu za sudove ne postoji pravilo non liquet slijedomkoga bi sudac mogao otkloniti postupanje, tako i u postupku davanja tumačenjaveć po naravi stvari uopće ne postoji mogućnost otkloniti postupanje kada je stvarsložena (a contrario, ako nije složena nikakvo tumačenje ili davanje mišljenja upravilu neće ni biti traženo).Prihvaćajući ciljno ili teleološko tumačenje kao ono odlučno tumačenje(ostavljajući po strani dvojbu da li je ili nije dopušteno ići izvan ograničenjajezičkog tumačenja) kao prvo potrebno je utvrditi što je to ratio legis najpriješportskog zakonodavstva općenito, pa nakon toga što je ratio legis kako odredbio stečaju nacionalnog športskog saveza, tako i onih o pravu vlasništva i drugim(posebno stvarnim) pravima na športskim objektima, odnosno o pretvorbi pravana tim objektima.Vjerujemo da oko onog načelnog uopće nema dvojbe – ratio legis i jest i jedinomože biti pogodovati interesu športa i športaša i, unutar toga, izbjeći, odnosnospriječiti (ako ne u cijelosti tada u najvećoj mogućoj mjeri) sve moguće oblikemanipulacije ili neosnovanog obogaćenja bilo koga na štetu športa i športaša.Kada se postigne potrebna suglasnost oko ovoga početnoga stava (ili ovih početnihstavova) koje smatramo potpuno neupitnim, na tom temelju treba postupakrazvijati dalje, vodeći računa i o institutu stečenih prava i mogućoj neustavnostipojedinih zakonskih rješenja, čak i kada nikakvu odluku po određenom pitanjuUstavni sud Republike Hrvatske (još) nije donio. U krajnjoj crti, čak i ako nekaodluka postoji, činjenica koju se ne smije preskakati, odnosno zaboravljati je daUstavni sud Republike Hrvatske ničim nije prekludiran u postupanju uvrđivanja715

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.ustavnosti neke zakonske odredbe ako je već jednom odlučivao 48 , što znači dauz nove argumente ili samo u novom vremenskom i drugom ozračju u kojem sesagledaju postojeći argumenti može (što ne znači nužno da i hoće) biti donesenai drukčija odluka 49 .V. POSTAVLJANJE I ANALIZA PROBLEMAV.1. OPĆENITOJasno je da će se postupci (ako ih bude) voditi pred nadležnim tijelima/ilisudovima čije odluke ne bi trebalo prejudicirati. Ipak, već sad su otvorena mnoganačelna pitanja na koja struka jednostavno mora brzo i javno odgovoriti, unatočtome (ili baš radi toga) što će se i o tim pitanjima tek u tim postupcima (ako ihbude) formalno i raspravljati i odlučivati. Radi bolje preglednosti, odlučili smoodvojeno prikazati problem stečaja (V.2) i tzv. pretvorbeni problem (V.3.).V.2. STEČAJ NACIONALNOG ŠPORTSKOG SAVEZAPrihvaćajuči da popis sigurno nije taksativan, nego samo exempli causa,izdvojili smo sljedećih šest pitanja:1.) Ako je HOS 50 u stečaju, da li je pravno moguće postojanje nekog tijelaHOS-a (konkretno Stegovnog suda ili Stegovnog suca) kao da stečaj nije utijeku;2.) Da li je pravno dopušteno osnivanje tzv. paralelnog nacionalnog saveza,odnosno drugog pored onog nad kojim je otvoren stečaj;3.) Koji je pravni put zaštite u slučaju kada netko smatra da mu je sportskaudruga u stečaju povrijedila neka prava;4.) Da li je u hrvatskom pravnom sustavu danas pravno dopušteno nekomeuskratiti pravo na rad iz razloga što se nije odazvao pozivu u reprezentaciju, a radise o profesionalcu koji od toga živi.48Po naravi stvari takve promjene su u pravilu moguće ako je prvi put zauzet stav da neustavnostinema, jer u suprotnom slučaju je već došlo do ukidanja neke zakonske odredbe, a malo je vjerojatno dabi zakonodavac donio istu takvu (već jednom ukinutu) po drugi put. Ipak, praksa bilježi i takve primjere,najsvježiji je onaj iz područja poljoprivrednog zemljišta. Naime, u Narodnim novimana broj 39/11 jedonesena odluka o ukidanju dijela članaka Zakona o poljoprivrednom zemljištu (članci 5. i 16., članak 25.stavci 1., 2. i 3. i članci 81., 82., 83., 84. i 85. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj152/08., 25/09., 153/09. i 21/10.). Iako se ranija odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske nije formalnoodnosila na Zakon o poljoprivrednom zemljištu, stvarno se radilo o odredbama jednog poreznog zakonakoji se odnosio baš na oporezivanje neobrađenog poljoprivrednog zemljišta. Ne dovodeći u pitanje dobrenakane, očito je način koji je izabran (bio) pogrešan.49Iako je jako nezahvalno bilo što prognozirati (a zabranjeno prejudicirati) vjerujemo da će se takonešto u skorijoj ili daljnjoj budućnosti dogoditi sa (u pravnoj književnosti jako kritiziranom i sa našestrane, ali i sa strane drugih autora) stavom prema kojem bračna stečevina kao institut ima prednost predpravilima zemljišnoknjižnog prava, ovršnog i svakog drugog prava. Iskreno se nadamo i vjerujemo da ćese pokazati (i to što prije) da smo (bili) u pravu.50Isto vrijedi i za HGS.716

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.5.) Da li za HOO vrijede druga pravila ili ista kao i za nacionalni športskisavez ?AD 1.Stečajni zakon u članku 89. propisuje:Otvaranjem stečajnoga postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju iprelaze na stečajnoga upravitelja.Ovako jasnu zakonsku odredbu praksa je tumačila vrlo jednoznačno – radise o situaciji u kojoj baš sva tijela stečajnog dužnika prestaju postojati ibivaju suptituirana stečajnim upraviteljem. Ako je tako (a tako je) onda nema bašnikakve mogućnosti da neko nepostojeće tijelo (što znači i Stegovni sud, odnosnoStegovni sudac) donosi bilo kakve odluke. Druga je stvar koliko je to logičnosa aspekta funkcioniranja jednog nacionalnog saveza, ali to je trebalo rješavatispecijalnim propisom, a to je de lege lata ZOŠ koji o tome ne sadrži ni jednujedinu riječ. Ako nema i dok nema neke posebne odredbe (a nužno bi bio donijetiih što prije), vrijede opće odredbe Stečajnog zakona, a to znači upravo što smonaprijed naveli. Naravno, druga je stvar tko će eventualno stečajnom upraviteljupripremiti – izraditi nacrt neke odluke u funkciji (praktično) pomoćnika stečajnogupravitelja sui generis.Jedno od mogućih rješenja de lege ferenda je i da (barem privremeno) pravastečajnog dužnika, barem glede državnih reprezenztacija i sustava natjecanjapreuzima HOO.AD 2.ZOŠ u čl. 46. propisuje:(1) Športski savez je udruga u koju se udružuju najmanje tri pravne osobekoje obavljaju športske djelatnosti u istom športu, a koji radi ostvarivanjazajedničkih interesa u pojedinom športu osobito: usklađuje aktivnosti svojihčlanica, organizira i provodi natjecanja, uređuje sustav natjecanja, pitanjakoja se odnose na registraciju športaša i njihov status te stegovnu odgovornostšportaša, promiče stručni rad u športu i skrbi se o kategoriziranim športašima.(2) Na nacionalnoj razini i na razini jedinica lokalne i regionalne (područne)samouprave može se osnovati samo jedan športski savez za jedan šport 51 .(3) U slučaju dvojbe, mišljenje što se smatra istim športom u smislu ovoga51Treba navesti da u prethodnom propisu nije bilo ograničenja u odnosu na jedinice lokalne i regionalne(područne) samouprave, tako da su na području Splitsko-dalmatinske županije osnovana dva teniskasaveza, oba uredno registrirana. Naknadno je, postupajući po pravu nadzora, Ministarstvo pravosuđa (istoono ili isti onaj pomoćnik ministra koji je u pripremama za osnivanje drugog saveza izjavio da to moždanije logično, ali po zakonu ni zabranjeno) poništilo upis drugog saveza zanemarujući pri tome suštinu, a toje da je ogromna većina klubova (uključujući i onaj daleko najbolji, onaj koji je sam u tom trenutku davaoviše reprezentativaca i osvajao više titula državnih klupskih prvaka, nego svi drugi klubovi (ne u županijinego u državi) zajedno – i ovdje treba ponoviti SAPIENTI SAT! Slijedom ove prakse formulirana je izakonska norma koja je i sada na snazi (a u kritično vrijeme osnivanja je nije bilo).717

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.Zakona, daje Hrvatski olimpijski odbor.Zakonska odredba je više nego jasna i (kao i AD 1) u praksi nije bilo nikakvog„lutanja“. Ovo znači da, sve dok neki nacionalni sportski savez postoji (aotvaranje stečaja ne znači i gašenje nečije pravne osobnosti), ni jedan drugi nemože postojati. Prema čl. 2. Zakona o udrugama upis u registar je konstitutivan 52 ,što stvarno znači da eventualna osnivačka skupština baš i ne znači mnogo sve dokne postoje uvjeti za upis temeljem te skupštine i na njoj donesenih odluka, a onine postoje sve dok se stečaj ne okonča, a ne znači mnogo ni u slučaju da se dogodinamira vjerovnika i obustava stečajnog postupka s tim u svezi (što se nikad nemože isključiti).Odluke HOO kojima su najprije HOS i HGS brisani iz članstva i kojima jedošlo do primanja njihovih supstituta su po svojoj naravi samo vatrogasne mjereili nužno zlo. Pravo i pravno rješenje de lege ferenda koje bi otklonilo potrebuza ovakvim mjerama čija privremenost i provizornost se vidi i prima facie (veći time što se radi o statusu pridruženog člana odnosno privremenog člana, ane u statusu koje su ranije imali ne samo HOS i HGS, nego koji trajno imajupraktično svi nacionalni športski savezi) je promjena normative na način da sejasno i jednostavno propiše da otvaranje stečajnog postupka znači ili prestanakili barem zamrzavanje statusa (barem u HOO) i mogućnost osnivanja novogsaveza, uz jasna pravila prijenosa prava i obveza.AD 3.Kako smo već naveli, stečajni upravitelj udruge u stečaju preuzima ovlastisvih tijela koja je udruga imala. To znači da, u slučaju uobičajenog postupka udva stupnja u ovom slučaju stečajni upravitelj donosi odluku, ali i rješava žalbe natu odluku. Tek ako netko nije zadovoljan ni nakon tog postupka koji se provodiunutar stečajnog dužnika, slijedi postupak izvan stečajnog dužnika.Čl. 1. Pravilnika glasi:1. Vijeće Športske arbitraže (u daljnjem tekstu: VŠA) nezavisno je tijeloHrvatskog olimpijskog odbora (u daljnjem tekstu: HOO) za izvanrednopreispitivanje odluka športskih udruga protiv kojih su iscrpljena, ili ne postoje,druga sredstva pravne zaštite, a radi se o sporu ili pitanju od značenja zaizvršavanje zadaća HOO, utvrđenih u Zakonu o športu.2. VŠA obavlja i druge poslove određene Pravilima HOO, ovim Pravilnikom,Arbitražnim pravilima Športskog arbitražnog sudišta pri HOO te drugim aktimaHOO.3. Odluka o sporovima i pitanjima od značenja za izvršavanje zadaća HOOsmatraju se osobito:52Čl. 2. st. 2. glasi: Udruga je pravna osoba. Svojstvo pravne osobe udruga stječe upisom u registarudruga.718

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.- odluke o stegovnim mjerama i druge odluke u svezi s dopingom;- odluke u stegovnim i drugim postupcima koji znače ili podrazumijevajudugotrajnu zabranu ili nemogućnost sudjelovanja u športskim natjecanjima idjelatnostima;- odluke koje se odnose na olimpijske kandidate, kao i športaše I. do III.kategorije;- odluke koje se odnose na načela i ostale uvjete športskih natjecanja;- druge odluke o pitanjima koja su uređena Pravilima HOO-a.Problem može biti u načelu atrakcije koja vrijedi u slučaju postojanja stečajnogpostupka. Ipak, čini nam se da ima temelja za zaključak da je ZOŠ specijalni propiskoji isključuje onaj opći, a Pravilnik se oslanja na ZOŠ, pa bi na taj način bilaisključena primjena Stečajnog zakona u tom dijelu o nadležnosti. Naravno da bibilo bolje da je to jasno propisano (pa bi to de lege ferenda i trebalo učiniti), alikada već nije, i ovo je bolje nego da npr. o supenziji ili prijelaznom roku odlučujetrgovački sud, kako radi objektivne sporosti postupka tako i radi specijaliziranostionih koji bi trebali odlučivati. Konačno, protiv odluke Vijeća športske arbitražepostoji pravni lijek u skladu sa aktima Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC)o kojemu odlučuje odgovarajući međunarodni sud (CAS 53 -TAS 54 ) sa sjedištem uLausanne – Švicarska koji kao samostalno tijelo djeluje pri IOC – djeluje apsolutnoneprihvatljivo da bi se pred tim sudom tražila zaštita protiv pravomoćne odlukeVisokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji bi u drugom stupnju odlučivaoako bi u prvom stupnju bio nadležan neki stečajni sud.Treba jasno naglasiti da će po naravi stvari svako čekanje sa odlukom bilokoga od navedenih tijela i sudova značiti najmanje jednu izgubljenu sezonu, što usportu može značiti potpunu katastrofu. Naime, sportska karijera je toliko kratkai toliko podložna nizu potencijalnih problema 55 da je jednostavno nemogućeprimijeniti opća, inače možda potpuno prihvatljiva mjerila.Moralo bi se ovakve odluke donijeti u najkraćem mogućem roku (de legeferenda ne mislimo samo na pravni standard nego čak i na jasne u danima određenerokove, pod prijetnjom predmnjeve da su donesene odluke na način, odnosno sasadržajem kako su zatražene) jer jedino tako odluka (ona pozitivna) može imatismisla.AD 4.Institut suspenzije (zabrane igranja) nije nepoznat ni u stranoj ni u domaćojpraksi. Međutim, sama ta činjenica nikako nije dostatna za pozitivan odgovor i u53COURT OF ARBITRATION FOR SPORT54TRIBUNAL ARBITRAL DU SPORT55Sjetimo se samo slučaja našeg poznatog plivača koji je stavljen na stup srama i izgubio nekolikonatjecanja znog navodne uporabe dopinga – kada se utvrdila istina, već je nastala nepopravljiva šteta – akoprimijenimo poznatu maksimu – načelo da je bolje pustiti 10 krivih, nego osuditi 1 nevinog, zaključak jeprilično jasan.719

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.ovom, odnosno ovakvim slučajevima. Naime, to što je takva sankcija propisana unekom aktu neke udruge još uvijek nije jamac njezine zakonitosti. Pri tome trebajasno razlikovati sve one situacije u kojima nije ugroženo pravo na rad od one ukojoj je to pravo apsolutno ugroženo jer se radi i igračima koji što u RepubliciHrvatskoj (manjim dijelom) što u inozemstvu (većim dijelom), igranjem zarađujuza egzistenciju sebe i svojih obitelji.Prva činjenica je da je pravo na rad kategorija posebno zaštićena najprijeUstavom, zatim i Zakonom o radu 56 , ali i nizom drugih propisa koji u svojemfokusu u prvom redu imaju zaštitu radnika (u ovom slučaju igrača). Kada većnetko ima nakanu da iz Republike Hrvatske sankcionira nekoga tko godinamaživi i radi u inozemstvu 57 jasno je da taj mora imati (jednako ako i oni kod kojh nepostoji ovaj međunarodni element) i punu zaštitu domaće pravne regulative.Druga činjenica je da, ako se nekome spriječava pravo na rad, to mora bitikao mogućnost propisano bilo zakonom bilo autonomnim športskim općim aktombilo ugovorom u skladu sa zakonom. Zakonom (ni jednim) nije propisana obvezaodazvati se pozivu bilo za pripreme (to je ovdje bio slučaj) bilo za nastup u državnojreprezentaciji. Ako je to tako, tada sigurno nema ni mogućnosti da bi ovakvasankcija u odnosu na profesionalce bila pravno dopuštena 58 , jer opći autonomnišportski akt mora biti u skladu sa aktima višeg reda (Ustavom i zakonima) iukoliko bi takva obveza bila propisana nekim općim aktom saveza, smatramo datakva obveza, potpuno sigurno, ne bi mogla izdržati provjeru vlastite ustavnostii zakonitosti 59 .Drukčije bi moglo biti ukoliko bi drukčije bilo ugovoreno polazeći od općeslobode ugovaranja.Dakle, de lege lata smo sigurni da jedino potpisani ugovor koji obvezuje igrača/igračicu na nastup daje mogućnost suspenzije pa tako i uskrate prava na rad, ali uzjasna pravila ustrojena bio ugovorom bilo nekim općim aktom. De lege ferenda jeotvorena mogućnost da se ova obveza odredi kao zakonska kategorija, ali mi smodaleko skloniji ustrojavanju poticajnih mjera koje će športaše dovesti u sitiuacijuda sami inzistiraju na nastupima od administrativnih i sličnih zabrana 60 .56Zakon o radu (NN 149/2009).57Vrijedilo bi znati je li uopće provjereno jesu li baš svi sankcionirani još uvijek sa hrvatskimdržavljanstvom jer ni promjena tog statusa u odnosu na neko ranije vrijeme nije isključena, a ako bi sedogodila stvarno ne vidimo načina na koji bi takvog igrača bilo moguće sankcionirati – je li moguće danečiji interes može poticati na promjenu državljanstva na način da više ne budu hrvatski državljani.58Vidjeti više u: Hrvoje Kačer - Ante Perkušić - Nataša Čeh, op. cit.,str. 8..59Druga je stvar eventualna obveza vraćati uloženo, nadoknaditi štetu i sl., ali u međusobnoj kolizijibi bila suspenzija koja onemogućava zaradu sa tražbinom npr naknade štete.60U ovom kontekstu nam se čini korisnim ukazati na jednu gotovo nevjerojatnu, do sada potpunonepoznatu pojavu koju je Hrvatski nogometni savez (koji po naravi stvari i nema problema sa odbijanjemnastupanja, prije bi se reklo da ima problem sa pritiscima onih koje se ne poziva, a htjeli bi biti pozvani)institucionalizirao. Radi se o tome da izbornici moraju svoj kadrovski odabir unaprijed slati na suglasnostnovoosnovanom stručnom tijelu koje je ovlašteno taj popis mijenjati.720

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.AD 5.Činjenica je da postoje i posebni propisi koji uređuju pravni položaj HOO; alisu i oni manjkavi u dijelu koji bi se odnosio na mogući stečaj HOO. PO naravistvari svi argumenti koje smo naprijed iznosili glede nacionalnih saveza vrijedei u odnosu na HOO, ali uz dodatak da (opet po naravi stvari) otpada mogućnostprijenosa upravljačkih prava sa HOO u stečaju na nekoga drugog. To znači da bistečaj HOO kao mogućnost de lege ferenda trebalo isključiti (a postoji čitav niztako zaštićenih pravnih subjekata i taj popis bi trebalo proširiti i sa HOO, bilo uStečajnom zakonu bilo u posebnom propisu), eventualno i uz posebne odredbekoje bi štitile vjerovnike HOO koji bi tako ostali bez jednog dosta snažnoginstrumenta – prijetnje stečajem.V.3. PRETVORBA ŠPORTSKIH OBJEKATAKako smo već naprijed naveli, hrvatska pravna povijest bilježi čak četiri propisaistog naziva – Zakon o športu. To su ZOŠ 90., ZOŠ 92, ZOŠ 97 i ZOŠ. Dalekonajambiciozniji od ova četiri zakona na planu pretvorbe športskih objekata jeZOŠ 92 sa svojom novelom iz 1995. god. (ZOŠ 92/95) 61 , pa je potrebno detaljnoanalizirati što se tu stvarno događalo.Ono što je sporno je da li su odluke jedinica lokalne uprave i samouprave opreuzimanju športskih objekata zadirale u već stečena prava (u prvom redu pravavlasništva) pojedinih udruga ili konkretno klubova koja su isti stekli po ranijimzakonima, a nitko im ih nije (barem ne jasno i formalno) ni pokušao oduzeti.Drugim riječima, bitno je utvrditi i da li je u vrijeme donošenja ZOŠ 92/95postojalo nečije već stečeno pravo ili nije. U slučaju da je postojalo, nužanpreduvjet bilo čijeg stjecanja (pa tako i onog ex lege), odnosno oduzimanja odovlaštenika je tržišna naknada, što je standard koji Ustav od svojeg donošenjapa do danas nije (vjerujemo da nikad i neće) napustio. U tom smislu, kadabi se utvrdilo da je postojalo pravo vlasništva koje je ZOŠ 92/95 oduzeo beznaknade otvorilo bi se pitanje neustavnosti takve zakonske odredbe koja nepredviđa tržišnu naknadu (vodeći pri tome računa i o tome da ZOŠ 92 nije nasnazi jer je prestao vrijediti stupanjem na snagu ZOŠ 97.), ali i prava svakogna legitimno očekivanje 62 zakonitog ponašanja svakog, posebno i zakonodavca,naravno i naknade štete ako tako ne bude.61A daleko najhvaljeniji ZOŠ. Gledano za distance od 5 godina to je ipak potpuno nezasluženo.Drugim riječima, pravi plus toga zakona je što je spriječio val nogometnih stečajeva i potakao na pretvorbuklubova u š.d.d. (po nekima je to bio i pravi razlog donošenja toga zakona, a sve ostalo je samo pokriće).Naravno, najlošije je gotovo nevjerojatno ignoriranje rokova za donošenje podzakonskih akata koje trajeveć petu godinu i ne zna se do kada će trajati, a slaba isprika je što se i dalje primjenjuju podzakonski aktikoji su ranije vrijedili i koji nisu u suprotnosti (što je još jedan pravni standard koji podliježe različitomtumačenju) sa odredbama ZOŠ.62Vidjeti više u: Miroslav Šeparović, Imovinskopravni aspekti legitimnih očekivanja, HPR broj3/2011., str. 11.-22..721

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.Potrebno je odrediti i međusobni odnos raznih zakona po već naprijed 63navedenim kriterijima za rješavanje antinomija. Pri tome ne bi trebalo biti spornoda je po pitanju pretvorbe športskih objekata ZV lex generalis, a da su svi ZOŠu statusu lex specialis. To znači da ZV dolazi do primjene samo ako u ZOŠ(i to po naravi stvari jer je ZV stupio na nsagu 01.01.1997. samo u odnosu naZOŠ 97 i ZOŠ, a već smo naglaisli da je ključan ZOŠ 92/95) neko pitanje nijeuređeno. Međutim, ne smije se propustiti uvijek voditi računa da svi zakoni (pa ioni navedeni) nužno MORAJU biti usklađeni sa Ustavom, kako u cjelini tako i sasvakom poejdinom ustavnom odredbom.Ključno je za odgovor na postavljene upite u prvi plan staviti ZOŠ 92. Timpropisom je dana definicija športskog objekta, i to tako da se Športskim objektimau smislu ovoga Zakona, smatraju se zatvoreni i otvoreni objekti kao i prirodneuređene površine koje su u javnoj uporabi i udovoljavaju uvjetima za obavljanjedjelatnosti športa (u daljnjem tekstu športski objekti). Iako je točno da je ZOŠ90 također sadržavao (nešto drukčiju) definiciju športskog objekta (Športskimobjektima, prema odredbama ovog zakona, smatraju se uređene i opremljenepovršine i objekti koji udovoljavaju uvjetima za obavljanje djelatnosti športa,(u daljnjem tekstu: objekti) on ipak nije relevantan i to zato jer nije sadržavaoodredbe koje bi se bavile pravom vlasništva i/ili pretvorbom društvenog vlasništvatih športskih objekata. Drugim riječima, samo da je u to vrijeme postojao nekidrugi propis koji bi se bavio pretvorbom športskih objekata onda bi se za potrebeutvrđenja da li je nešto baš takav (športski) objekt ili nije rabila definicija kojaje sadržana u ZOŠ 90. Kako takav pretvorbeni propis nije postojao do ZOŠ 92,treba zaključiti da se glede pravnog statusa nekog tko polaže vlasnička prava našportski objekt ništa nije promijenilo od donošenja ZOŠ 90 do donošenja ZOŠ92. Radi toga se i na defniranje športskog objekta ima primijeniti odredba izZOŠ 92, i to ona iz osnovnog zakonskog teksta, sve dok se nekom novelom nepromijeni (a to se nije dogodilo). Drukčija definicija ima svoj učinak samo ako bido nje došlo prije kritičnog trenutka stjecanja prava na tom i takvom objektu.Činjenica je da su po osnovnom tekstu ZOŠ 92 (čl. 88. st.1. i 2.) skupštineopćine, odnosno Grad Zagreb mogle svojom odlukom preuzeti u svoje vlasništvošportski objekt za koji je utvrđeno da je od značenja za razvoj športa u općiniili Gradu Zagrebu, i to u roku od 90 dana od zadnjeg dana kad je Sabor mogaoodlučiti u skladu sa stavkom 1. toga istoga članka. Daljnja činjenica je i da nitkood tih subjekata u zakonskim rokovima nije donio nikakvu odluku (u odnosu napredmet ovog mišljenja), slijedom čega je došlo do primjene (ex lege) zakonskeodredbe (čl. 88. st. 3.) o tome da športski objekti za koje nisu donesene odluke opreuzimanju te drugi športski objekti i sredstva u društvenom vlasništvu, kojimase koristi i na kojima pravo raspolaganja ima društvena športska organizacija,postaju istekom rokova iz stavka 1. i 2. ovoga članka, sredstva u vlasništvušportske organizacije. Radilo se o ograničenom pravu vlasništva, o pravukojim športske organizacije ne mogu raspolagati i te objekte ne mogu otuđivati iz63U dijelu ovog rada o tumačenju.722

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.svojeg vlasništva bez suglasnosti organa uprave općine, odnosno Grada Zagrebanadležnog za poslove športa, ali ipak o pravu vlasništva sa jasnim određenimtitularom, koje je unatoč navedenim ograničenjima ipak pravo vlasništva.Istodobno, radilo se i o klasičnom ex lege stjecanju za koje nije bila potrebnanikakva aktivnost udruge, samo pasivnost onih koji su svojom aktivnošćumogli dovesti do drukčijeg stanja (skupštine općina, odnosno Grada Zagreba) ato (aktivnost) ipak nisu poduzeli 64 .Dakle, izvan svake sumnje je da je svaka pravna oosba koja je ispunilazakonske uvjete (objekt u društvenom vlasništvu, kojim se koristi i na kojimapravo raspolaganja ima društvena športska organizacija) ex lege nakon što suistekli rokovi još u 1992. god. postala vlasnik športskog objekta.Na ovakvo stanje stvari slijedila je novela ZOŠ 92/94 65 prema kojoj (čl. 2.)„Društvene športske organizacije i športske organizacije organizirane kao udrugegrađana te njihova udruženja i savezi, i Hrvatski olimpijski odbor imaju pravokoristiti sredstva u društvenom vlasništvu na kojima imaju pravo raspolaganjas tim da nepokretnu imovinu ne mogu otuđiti iz društvenog vlasništva dokse zakonom ne uredi pretvorba tih društvenih sredstava. Društvene športskeorganizacije ne mogu postati vlasnici športskih objekata na kojima imaju pravoraspolaganja od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.“Treba ukazati na to da zakonodavac u noveli ZOŠ 92/94 rabi formulaciju„na kojima imaju pravo raspolaganja“ što može dovesti do dvojbe na koga seta formulacija uopće odnosi ? Nije baš jasno zašto bi se, ako se mislilo na onekojima je prethodno priznato pravo vlasništva zašto se to nije tako i formuliralo,a ako postoji neka dvojba sigurno je da ista ne bi trebala ni smjela biti tumačenana štetu pravnog subjekta kojemu su prethodno priznata neka prava, a u korist, ukrajnjoj liniji, onoga tko je zakonski tekst (možda nespretno) i usvojio. Očito je ida se zabrana „postati vlasnik“ po formulaciji odnosi samo na buduće vrijeme,dakle ne uključuje one koji već u tom trenutku jesu vlasnici. Dodatan argument dase nije htjelo (čak i da se moglo, što je barem dvojbeno) zadirati u stečena prava(pa ni uz naknadu tržišne vrijednosti koja je po Ustavu condicio sine qua nonsvakog izvlaštenja) je i podatak da je isti saborski saziv (dakle isti zastupnici) kojije izglasao ZOŠ 92/94 izglasao i prethodnu novelu (ZOŠ 93/94) koja se izrijekomogradila na način da ta novela ne djeluje na one slučajeve u kojima su odlukeskupštine općine ili Grada Zagreba već bile donesene 66 . Navedeno znači da senovela ZOŠ 92/94 ne odnosi i ne može odnositi na već nastala stjecanja.Tek nakon dvije navedene novele došlo je do (treće po redu) novele ZOŠ 92/95,kao pravnog temelja svojatanja monogih športskih objekata od strane općina64Pravno je nebitno zašto su tako postupili, pored ostalog i iz razloga načela IGNORANTIA IURISNOCET.65Prije nje novela ZOŠ 92/93 koja je samo produžila rok za odluke i navela neke slučajeve na koje sene odnosi. Dakle, nije pravno relevantna za ono što je predmet teksta.66Članak 2. glasi: Odredba članka 1. ovoga Zakona ne odnosi se na športske objekte koje je skupštinaopćine, odnosno Grada Zagreba svojom odlukom preuzela u svoje vlasništvo do dana stupanja na snaguovoga Zakona.723

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.i gradova. Ovdje tumačenje olakšava postojanje Odluke Ustavnog suda RH brojU-III-894/2000 u kojoj odluci se izrijekom navodi da (u ovakvim slučajevima)sporno može biti da li je neka nekretnina u trenutku stupanja na snagu čl.88. st. 1. (iako nije izrijekom spomenuto da bi se radilo o noveli ZOŠ 92/95 nakonpregleda osnovnog teksta i usporedbe sa onim iz ZOŠ 92/95 jasno je da se radi bašo ovom drugom koji izrijekom „proziva“ nekretnine u društvenom vlasništvu) bilau društvenom vlasništvu (a samo glede tih nekretnina dolazi u obzir primjenaZOŠ 92/95) ili nije.Ako je nešto bilo objekt prava vlasništva bilo koga (pa tako i klubova, odnosnoudruga) onda je istodobno društveno vlasništvo na istom objektu isključeno već ikao mogućnost, a ako je isključeno onda znači (ne samo primjenom naprijednavedene odluke Ustavnog suda RH, nego i primjenom pravila tumačenjaopćenito) da temeljem ZOŠ 92/95 gradovi i općine nisu mogli preuzimati– stjecati pravo vlasništva na športskim objektima. Iz naprijed navedenogočito je da smatramo da primjena ZOŠ 92/95 nije moguća na bilo koji slučaju kojemu je ex lege nakon što su istekli rokovi još u 1992. god. netko postaovlasnik, što znači da u vrijeme stupanja na snagu ZOŠ 92/95 nije bilo uvjeta(društvenog vlasništva) za bilo kakvo stjecanje niza gradova i općina, osimako je postojao objekt na kojemu nije bilo nikakvog prava koje je pretvorenou pravo vlasništva prije stupanja na snagu ZOŠ 92/95. Pri izvođenju ovogzaključka smatramo (u svezi tumačenja) jako bitnom činjenicu da se radi ošportskim klubovima – udrugama koje nisu privatizirane, što nadalje značida je isključeno bilo kakvo i bilo čije pogodovanje 67 , odnosno bilo kakvazloporaba povezana sa ovim vlasničkim pitanjima.Svjesni smo da je navedeni zaključak jako velike specifične težine poposljedicama koje bi (ako smo u pravu) uzrokovao. Naime, veliki broj objekatakoje gradovi i općine vode kao svoje (koji su u određenom dijelu tako i uknjiženi),od kojih prikupljaju prihode i u održavanje i obnovu kojih troše značajna sredstva(konačno, već i samo neprikupljanje npr. komunalne naknade koju bi prikupljalida to nešto ne smatraju svojim je određeni vid trošenja i ulaganja) bi formalno(jer stvarno takvo stanje već postoji) promijenio titulara. Obzirom na to da općapretvorba klubova još nije zaživjela u praksi suštinski bi se malo što promijenilo.Klubovi bi postali (barem formalno) bogatiji, ali ne bi mogli tim vlasništvomraspolagati bez odgovarajuće suglasnosti (nije moguće iz nekog propisa uzetisamo prava, a ne i obveze), pri čemu bi bili u lošijem položaju prema svojimmožebitnim vjerovnicima koji bi dobili mogući novi predmet ovrhe radi naplatesvojih tražbina (što je svakako, neovisno o pojedinim interesima, doprinos pravnojsigurnosti i vladavini prava). Kada i ako dođe do pretvorbe kapital tog društva ćebiti značajno veći, s čim u svezi će članovi morati više platiti dionice, a u postupkuotkupa dionica u prvom krugu poziv se upućuje jedinici lokalne samouprave ukojoj je sjedište športskog kluba – udruge za natjecanje što je posebna pogodnost,67Da je drukčije, ciljno tumačenje bi možda moglo dovesti i do drukčijeg zaključka.724

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.a ta jedinica (ako se odluči na kupnju dionica 68 ) kao jedina u prvom krugu i takoima poseban pogodovani status (čl. 44. ZOŠ), dodatno i ima pravo kod bilo kojegraspolaganja dati ili ne dati suglasnost po vlastitoj volji 69 . Ta ista jedinica lokalnesamouprave će i nakon pretvorbe od š.d.d. imati zajamčene prihode, npr. i iz osnovakomunalne naknade koji prihod ne bi imala da se radi o njezinom vlasništvu. Nakraju, objekt nitko ne može odnijeti, sama činjenica ovlasti za donošenje planskihdokumenata jamči ako ne potpunu tada barem jako veliku kontrolu za jediniculokalne samouprave. Međutim, iako smo potpuno sigurno u pravu sa tvrdnjom daje isključena bilo kakva zloporaba i/ili pogodovanje bilo koga ovim tumačenjemza koje se zalažemo, iako šport ovim može biti samo pogodovan (ako dođe dopretvorbe u smislu pretvaranja u š.d.d. stjecatelji dionica će morati više platiti, aako i ne dođe do pretvorbe članstvo ne ovisi o niti jednom političkom moćnikuna bilo kojoj razini vlasti), ipak ostaje i nešto što je objektivno loša strana ovogzaključka. To je očito postojanje jedne izražene pravne nesigurnosti i vladavineneprava, koji očito postoje u slučaju da je zakonodavac jednostavno previdionečija stečena prava 70 , pa čak i kada je (ali za to nije zaslužan zakonodavac, to jesamo stjecaj okolnosti) isključen bilo kakav oblik zloporabe u svezi ovoga. Ovaloša strana (koja je još uvijek daleko bolja od opcije u kojoj se svi pravimo kao dase ništa nije dogodilo) može žurnom aktivnošću svih kojih se to tiče (posebno izakonodavca) biti lako, ako ne otklonjena, tada barem bitno umanjena.VI. ZAKLJUČAKOčito je da slučaj nacionalnog sportskog saveza u stečaju predstavlja još jednupravnu prazninu, još jednom nešto što zakonodavac, očito, nije imao (a mogao je,smatramo i morao) u vidu prigodom donošenja ZOŠ. Ako je to već tako, onda jeovo povod da se takvo stanje žurno promijeni na boljitak sporta i sportaša. Sigurnoje potpuno neprihvatljivo (ako se može drukčije, a sigurno se može) prepustiti seopćim stečajnim normama i u slučajevima stečaja nacionalnih sportskih saveza(možda i drugih sportskih udruga, ali nacionalnih sportskih saveza sigurno)umjesto da se donesu specijalne – između ostalog, logično bi bilo da umjestostečajnog upravitelja sve ovlasti (mislimo na sportski dio, ne na raspolaganjeimovinom) preuzme HOO.Navedeno se na odgovarajući način odnosi i na problem pretvorbe športskihobjekata, ali i na čitav niz otvorenih pitanja kojima se nismo bavili u ovom tekstu.68U pravilu će primjenom čl. 42. ZOŠ temeljem prijenosa od strane RH i/ili pravnih osoba u kojimaRH ima većinski udio i bez te kupnje imati dominantnu ulogu.69Čl. 88. st. 4. ZOŠ 92 glasi: Športske organizacije, koje prema odredbi stavka 3. ovoga članka postajuvlasnici športskih objekata, te objekte ne mogu otuđivati iz svojeg vlasništva bez suglasnosti (podvukaoH.K.) organa uprave općine, odnosno Grada Zagreba nadležnog za poslove športa, a u slučaju prestankai zabrane djelovanja športske organizacije, ti objekti postaju vlasništvo općine, odnosno Grada Zagreba,na području na kojem se nalaze.70Bilo bi mnogo složenije da su to prava fizičkih osoba ili pravnih osoba sa poznatim vlasnikom.725

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.To znači i da se (najbolje unutar ZOŠ) iskoristi prigoda i jasno propiše i riješi(ali pro futuro) još niz otvorenih pitanja, pa tako i imaju li ili nemaju sportašipravnu obvezu na temelju zakona odazivati se pozivima izbornika, i ako da, podkojim uvjetima (npr. nadoknada izmakle dobiti, zdravstveni, obiteljski razlozi,razlozi obveza na fakultetima i sl.) uz jasno priznanje da prije toga takva obvezanije postojala. Na drugoj strani od obveze, naravno, stoje i moraju stajati i prava.Treba se pri odlučivanju upitati – zar stvarno netko misli da prisila na nastup udržavoj reprezenztaciji, dolazak nezadovoljnog igrača, može reprezentaciji donijetibilo kakvu korist. Primjera u tom smislu ima, ali ih je malo i u pravilu se radi opotpuno represivnim državnim režimima koji uz reprezentaciju na nastupe šalju ipoliciju koja ima zadatak spriječiti traženje političkog azila. Oni drugi prihvaćajuda je to stvar sa jedne strane časti i nacionalnog ponosa, ali i ugovora koji jamčeigračima određena prava, ali i učinkovite imovinske snakcije ako se ugovora nepridržavaju. Pri tome činjenica da u nekim sportovima opće stanje izvan našihgranica osigurava interes za nastupima (npr. u nogometu je to postojanje olakšanihuvjeta za radnu dozvolu u Engleskoj samo za one koji u određenom razdobljuimaju 75 % nastupa) nikako ne opravdava pasivnost domaćeg zakonodavca koji,iako inače obara svjetske rekorde u broju donesenih zakona i njihovih novela 71 , naprimjeru sporta ima potpunu podnormiranost 72 .Zajednički nazivnik je očito – imamo vrhunski šport što nije sporno, alinemamo vrhunski športski pravni okvir, što također nije sporno. Zatoodgovorno i odlučno uložimo dodatan napor (to zasigurno znači uključivanje svihpotencijala, sve raspoložive športsko pravne domaće, zašto ne i strane umove) ipretvorimo športski pravni okvir u nešto maksimalno poticajno za šport i športaše.Krajnje je vrijeme da netko (najbolje HOO i Ministarstvo znanosti, obrazovanjai športa zajedno) jasno preuzme odgovornost i pozove sve zainteresiranečimbenike (one koji su u športu, ali i sve druge) neka dostave svoja iskustva,svoje prijedloge, zatim neka ih se analizira i objedini i postigne nešto što bi moglobiti „mali“ Športski zakonik, nešto što bi bilo daleko bolje od ovoga što imamosada, ali i nešto po čemu bi Republika Hrvatska postala prepoznatljiva u svijetu,jer takav zakonik, prema dostupnim podacima, još nigdje ne postoji. Pri tomenikako ne zaboravimo (jer financijska ograničenja su nešto pred čime se nikakone smije prihvatiti „filozofiju noja“ nego ih treba uvažavati) da se baš svaka kunauložena u šport po službenim istraživanjima vraća (što izravno što neizravno)umnogostručena (da ne nabrajamo, navedimo samo velike uštede u zdravstvenomsustavu u svezi nikad negirane maksime Mens sana in corpore sano 73 ).71Aktualni saziv prije posljednje sjednice je dionio čak 757 zakona, što je gotov nevjerojatan brojsam po sebi (iako treba voditi računa i o tome da više angažmana može nositi jedan tzv. veliki zakon negomnogo malih, to ipak ne utječe na generalnu ocjenu).72Ne radi se samo o ovome što je predmet ovog teksta. Tu je i niz drugih problema, da navedemo samopitanje suodgovornosti nanacionalnog saveza koji je dao licencu za neki stadion na kojemu se nešto dogodi (na žalost postojeveć i smrtni slučajevi kao što je onaj nogometni u Zadru).73U zdravom tijelu zdrav duh latinska poslovica koja potječe iz pjesme rimskoga pjesnika Juvenala(Satira X, stih 356). WIKIPEDIJA726

Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer: QUO VADIS HRVATSKO ŠPORTSKO PRAVO (posebno na primjeru...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 703.-727.Quo vadis Croatian sports law - on Insufficiency ofthe normative as a characteristic of Sports LawSports Law is quite a young branch of law which by its nature creates a danger due to certaininsufficiencies which are not contained in traditional legal branches such as civil or criminal lawfor example. Given the legal principle which is permanently applicable generally, lex specialisderogate legi generali, it is relatively easy when that particular (sports in this case) legal normexists. However, when, in a particular area full of specificities such as sports, certain legal normsdo not exist and when it is necessary to apply that legal norm where the creator of which certainlydid not consider sport, a problem occurs, sometimes even a legal catastrophe. It is not possible inany other way to describe this situation where the existence of a normative impedes the foundationof another national federation while the one in which bankruptcy has been declared exists. Thisbecomes even more of a problem when it comes to the redemption of claims of the insolvencydebtor, in this way assuming the insolvency debtor with all their rights (including Croatian OlympicCommittee membership) as if it were the case of the bankruptcy of a factory for example. The onlysolution is to enact special, original, sports specialised legal norms even though this is very possiblewith the so called reciprocal or retroactive effect of that norm. A direct impetus to this paper are theoccurrences in Croatian sport where two Croatian national sports federations ( volleyball and golf)have gone bankrupt and had those legal norms applicable to company insolvency applied to thembecause alternatives do not exist. Unfortunately, the reaction of Croatian legislators in the waywhich was expected (and demanded) is missing. Yet again a constitutional law question has arisen ofwhether to do something (within the system of tri-division of power). How can one sanction (apartfrom election results) the unacceptable passivity of the legislators which has occurred in the case ofsports law several times and in general exists as a constant characteristic in law and has happenedtoo many times already? The modus operandi is almost there. This is the modus operandi of thesame legislator who with large numbers of regulations every year Pis included among the worldtop legislators measured according to that criterion, which unfortunately by the nature of things isindicative of poor quality and consequently not only of a large number of amendments, but also of alarge number of interventions by the Constitutional Court of the Republic of Croatia.Key words: lex specilis, lex generalis, legislator, sports727

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.Dr. sc. Nenad Đurđevićredovni profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu ipredsednik Upravnog odbora Antidoping agencije SrbijeZAŠTITE ZDRAVLJA SPORTISTA I SPREČAVANJEDOPINGA U SPORTU U REPUBLICI SRBIJIUDK: 61:796 (497.11)Izvorni znanstveni radPrimljeno: 1.09.2011.Sportske aktivnosti su nesumnjivo korisne kako za razvoj ličnosti tako i za održavanje dobrogzdravlja, poboljšanje fizičkih kvaliteta, veće lično zadovoljenje, bolje i svrsishodnije korišćenjeslobodnog vremena i poboljšanje kvaliteta života. Odnos sporta i zdravlja može se, međutim,posmatrati iz tri ugla. S jedne strane se nalazi pitanje unapređenja zdravlja kroz sport, na drugojstrani je problem zaštite zdravlja lica koja se bave sportskim aktivnostima, a na trećem mestu jesprečavanje dopinga u sportu zbog, između ostalog, negativnog uticaja na zdravlje sportista. Autor uradu analizira pravnu uređenost zaštite zdravlja sportista u Republici Srbiji pri obavljanju sportskihaktivnosti i povezanost te zaštite sa sprečavanjem dopinga u sportu. Posebna pažnja je posvećenapitanjima pravne uređenosti preventivnih zdravstvenih pregleda sportista, medicinskog obezbeđenjuna takmičenjima i obavezama lekara u sprečavanju dopinga u sportu. Težište rada je na analiziodgovarajućih odredbi Zakona o sportu i Zakona o sprečavanju dopinga u sportu Republike Srbije.Ključne reči: sport, sportska medicina, doping, zaštita zdravlja sportista,zdravstveni pregledi sportista, zakon o sportuSportske aktivnosti su korisne kako za razvoj ličnosti tako i za održavanjedobrog zdravlja, poboljšanje fizičkih kvaliteta, većeg ličnog zadovoljenja, boljegi svrsishodnijeg korišćenja slobodnog vremena i poboljšanje kvaliteta života. Sdruge strane, sport je važan ne samo za pojedince nego i za društveni i kulturnirazvoj svake zajednice, kako ni nacionalnom tako i na regionalnom i lokalnomnivou. On je tesno povezan sa drugim sferama političkog odlučivanja i planiranju uzajednici kao što su: obrazovanje, zdravstvo, socijalna zaštita, gradsko i nacionalnoplaniranje, konzervacija, umetnost i odmor. Prema podatku koji je 1996. godineobjavio Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i američki Koledžza sportsku medicinu (ACSM), godišnje se na teritoriji SAD izgubi 250.000 životazbog neredovne umerene fizičke aktivnosti. Koliko je to veliki broj vidi se ako seon uporedi s podacima o godišnjoj smrtnosti u SAD u saobraćajnim nesrećama(40.000), od polno prenosivih bolesti (30.000), od prekomerne upotrebe narkotika(20.000), od upotrebe duvana (40.000), od neumerenog konzumiranja alkohola(100.000). Smatra se da se nedostatak fizičke aktivnosti kao faktor rizika zaoboljenja srca i krvnih sudova izjednačio s do sada utvrđenim faktorima rizika kaošto su visok nivo holesterola, povišen krvni pritisak i pušenje – ne po štetnosti već729

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.po učestalosti. 1 Naravno, ne treba, s druge strane, izgubiti iz vida i da bavljenjesportom sa sobom nosi osobene rizike po zdravlje učesnika, posebno kroz sportskepovrede.Istraživanja koja su sprovedena 2006. godine u okvirima Ujedinjenih nacijatokom Međunarodne godine sporta i fizičkog obrazovanja pokazala su dasport i fizičko obrazovanje vremenom mogu doneti značajne finansijske koristiuštedom troškova zdravstvene zaštite, povećanjem produktivnosti, prevencijomnasilničkog ponašanja i maloletničke delikvencije i obezbeđenjem zdravijedruštvene sredine. Sport može predstavljati najpogodniji način za prevencijubolesti i efikasan način za podizanja nivoa javnog zdravlja, obezbeđujući koristipo zdravlje, kako pojedinaca, tako i nacija. Sport i fizičko obrazovanje dopunjujuostale bitne ciljeve nacionalne politike, kao što su zdrava ishrana, kontrolaupotrebe duvanskih proizvoda, bezbednost u gradovima, zdrava životna sredina.Sport se može smatrati efikasnim sredstvom za poboljšanje i održavanje opštegnivoa zdravlja stanovništva. 2Odnos sporta i zdravlja može se posmatrati iz dva ugla. S jedne strane se nalazipitanje unapređenja zdravlja kroz sport, a na drugoj strani je problem zaštitezdravlja lica koja se bave sportskim aktivnostima. Prvo pitanje je mnogo šire oddrugog i deo je šireg problema odnosa društva, sporta i zdravstva. Drugo pitanjese bavi različitim aspektima uticaja bavljenja sportom i fizičkim aktivnostima nazdravlje lica koja ih upražnjavaju, i kada se govori o sportskoj medicini, odnosnozdravstvenoj zaštiti sportista obično se misli na njega. Ova dva pitanja proističu izčinjenice da u samoj osnovi odnosa sporta i zdravlja postoji jedna protivurečnost.Iako nije moguće sa sigurnošću reći koliki udeo u ukupnom broju smrtnihslučajeva u jednoj zemlji ima fizička neaktivnost, sva istraživanja pokazuju daje fizička (telesna) neaktivnost jedan od najznačajnijih, i to otklonjivih, uzrokaza prerane slučajeve smrti. Proračuni pokazuju da već relativno male promeneu učestalosti fizičkih aktivnosti, odnosno kretanja (npr. smanjenje neaktivnogstanovništva za 10 do 15%) mogu da smanje broj smrtnih slučajeva stanovništvaza 1,5 do 2%. Međutim, sa sportskom fizičkom aktivnošću povezan je i obrnutifenomen. Nesrećni slučajevi, povrede i različite štete spadaju u sastavni deobavljenja sportom. Ono što je, ipak, najvažnije: pozitivni efekti fizičkih aktivnostistanovništva sigurno pretežu. 3Zdravstvena zaštita sportista uslovno se deli na četiri segmenta: preventivnizdravstveni pregledi; rad timskih (klupskih, reprezentativnih) lekara; medicinskoobezbeđenje na takmičenjima; borba protiv dopinga. Ovome, međutim, trebadodati i pitanje zdravstvenog osiguranja lica koja se bave sportom, posebnoonih koja učestvuju u sportskim priredbama (sportska takmičenja i sportske1Videti, Brian Sharkez – Steven Gaskill, Vežbanje i zdravlje, 6. izdanje, Beograd, 2008, str. 3. i 5.2O međunarodnim dokumentima koji su se bavili odnosom sporta i zdravlja videti: Nenad Đurđević,Međunarodno-pravni aspekti odnosa sporta i zdravlja, Glasnik prava, br. 3/2007, http://www.jura.kg.ac.rs/index.php/sr/gplat-3-2010.htm3Felix Gutzwiller, Sport und Bewegung – Grundlage fuer die gesundheit, ww.svl.ch/svlimmat_sporthealth.html730

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.manifestacije). O svakom od ovih pitanja mogla bi se napisati posebna studija.Cilj ovog rada je da ukratko razmotri pravnu uređenost zaštite zdravlja sportistau Republici Srbiji pri obavljanju sportskih aktivnosti i povezanost te zaštite sasprečavanjem dopinga u sportu.1. Zaštita zdravlja sportista u Republici SrbijiSa stanovišta Zakona o sportu Republike Srbije (ZS) 4 , sportista je svako ono licekoje se bavi sportskim aktivnostima. Pod tim se podrazumevaju svi oblici fizičkei umne aktivnosti koji, kroz neorganizovano ili organizovano učešće, imaju za ciljizražavanje ili poboljšanje fizičke spremnosti i duhovnog blagostanja, stvaranjedruštvenih odnosa ili postizanje rezultata na takmičenjima svih nivoa (čl. 3. st.1. tač. 1) ZS). Sportskom aktivnošću sportista može da se bavi ili amaterski iliprofesionalno, u sportskim organizacijama ili izvan njih, od čega zavisi i njegovpravni položaj. Kada se govori o zdravstvenoj zaštiti sportista najčešće se govorio sportistima takmičarima. Uglavnom se zanemaruje činjenica da Zakon o sportupod pojmom sportiste podrazumeva kako sportiste takmičare tako i sportisterekreativce.Jedno od osnovnih načela Zakona o sportu Republike Srbije jeste načelozaštite zdravlja sportiste. Zakonom je predviđena obavezna zdravstvena kontrolatakmičara (čl. 17. ZS), zabrana primoravanja sportista da treniraju i takmiče sekada te aktivnosti mogu da ugroze ili pogoršaju njihovo zdravstveno stanje (čl. 20.st. 1. ZS), kao i zabrana upotrebe svih vrsta dopinga (čl. 20. st. 2. ZS). Takođe jepredviđena mogućnost zdravstvenog osiguranja za sportiste amatere koji to pravone ostvaruju po drugom osnovu, s tim da obaveze po osnovu osiguranja mogupreuzeti sportske organizacije ili druga pravna lica (čl. 15. ZS). 5Organizacije u oblasti sporta su dužne da doprinose zdravstvenoj zaštitisportista. To proizilazi iz člana 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ) 6 , kojimje propisano da i sportske organizacije i udruženja učestvuju, pored drugihorganizacija i pojedinaca, u obezbeđivanju i sprovođenju zdravstvene zaštite uRepublici Srbiji(čl. 4). 7 U pojedinim komentarima čl. 4. ZZZ ističe se da učesniciu zdravstvenoj zaštiti učestvuju u obezbeđivanju i sprovođenju zdravstvene zaštiteu Republici „u okviru svojih obaveza i zadataka i materijalnih mogućnosti“. 8Sportske organizacije i savezi posebno su obavezni da obezbede stalno4„Sl. glasnik RS“, br. 24/2011.5O pravnoj uređenosti sportske medicine u Srbiji videti: Nenad Đurđević, Sportska medicina i pravo,u: Sportska medicina u pitanjima i odgovorima, Zdeslav Milinković i saradnici, Beograd, 2010, str. 525-553.6„Sl. glasnik RS“, br. 107/2005.7Pravo na zdravstvenu zaštitu u Republici Srbiji imaju kao državljani Srbije tako i sva druga lica(dakle i sportisti stranci) koja, u skladu sa zakonom, imaju prebivalište ili boravište, pod uslovimautvrđenim zakonom (čl. 3. ZZZ).8Ostoja Milosavljević – Rajko Sudžum, Komentar zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenomosiguranju, Beograd, 2006, str. 17.731

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.individualno medicinsko praćenje sportista. Zakon o sprečavanju dopinga usportu (ZSD) obavezuje nacionalne sportske asocijacije (Olimpijski komitet inacionalni teritorijalni i granski sportski savezi) da obezbede stalno individualnomedicinsko praćenje vrhunskih sportista, i u tom cilju donesu potrebne akte ipreduzmu konkretne mere (čl. 10. st. 1. tač. 7). Nacionalni sportski savez kojine poštuje ovu obavezu ne može dobijati sredstva iz javnih prihoda (čl. 10. st. 2.ZSD) i čini prekršaj iz čl. 50. st. 1. tač. 6) Zakona o sprečavanju dopinga u sportuza koji mu se može izreći novčana kazna. Novi Zakon o sportu propisuje obavezuza sve nacionalne granske sportske saveze i Olimpijski komitet Srbije da donesuopšti akt do 12. aprila 2012. kojim će urediti medicinsku zaštitu sportista (čl. 102.st. 1. tač. 9), a u suprotnom čine prekršaj za koji im se može izreći novčana kaznado milion dinara (čl. 183. st. 1. tač. 17).Prema Strategiji razvoja sporta u Republici Srbiji u periodu od 2009. do 2013.godine (Strategija) 9 u strateška načela razvoja sporta do 2013. godine, koja služekao osnova za unapređenje sistema sporta u Republici, ulaze i sledeća: „učešćedece i omladine u sportskim aktivnostima preduslov je njihovog fizičkog imentalnog razvoja; svi učesnici sportskih aktivnosti imaju pravo na odgovarajućuzdravstvenu zaštitu“. Iz ovakvih strateških načela logički proizilazi i strateški ciljunapređenja sistema sporta u Republici do 2013: „unapređenje zdravstvene zaštitesvih učesnika u sportu“. Sva strateška načela i svi strateški ciljevi su usmereni naostvarivanje tri osnovna prioriteta Strategije do 2013. godine: „razvoj sporta decei omladine, razvoj sportske infrastrukture i razvoj vrhunskog sporta“.Mere za ostvarivanje ciljeva u oblasti unapređenja zdravstvene zaštite svihučesnika u sportu bliže se u Strategiji definisane u odeljku (strateškoj oblasti):„Medicina u sportu i doping u sportu“. Sve planirane mere su podeljena učetiri oblasti, sa definisanim aktivnostima i njihovim nosiocima: 1) Povećatibroj sportista i rekreativaca koji se redovno podvrgavaju sportskom lekarskompregledu - Nacrtom Zakona o sportu predvideti obavezu redovnog sportskoglekarskog pregleda za sve učesnike u sportu – Nosilac Ministarstvo omladinei sporta (MOS); 2) Unaprediti naučno-istraživačku delatnost u oblasti sportskemedicine - Objedinjavanje podataka iz periodičnih izveštaja o sistematskim idrugim pregledima učesnika u sportu i njihovo korišćenje za naučne i stručneanalize i naučnoistraživački rad usmeren ka unapređenju zdravlja sportista uostvarivanju boljih takmičarskih rezultata – Nosioci Ministarstvo omladine isporta i Ministarstvo zdravlja (MZ); 3) Unaprediti zdravstvenu zaštitu sportistai rekreativaca - Izrada studije o dostupnosti usluga sportske medicine sportistai rekreativaca - Nosioci Ministarstvo omladine i sporta i Ministarstvo zdravlja;4) Unaprediti sistem antidoping kontrole - Podizanje kapaciteta ADAS-a isprovođenje programa usavršavanja zaposlenih u ADAS-u – Nosioci ADAS iMinistarstvo omladine i sporta.Na polovini sprovođenja usvojene Strategije može se reći da su navedenačetiri cilja u manjem delu realizovana. Najviše je urađeno na unapređenju sistema9„Sl. glasnik RS“, br. 110/2008.732

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.antidoping kontrole, dok se kod drugih ciljeva ostalo uglavnom na projekcijama.Novi Zakon o sportu je doneo značajno unapređenje zaštite zdravlja sportistatakmičara ali ne i sportista rekreativaca.Zdravstvena zaštita svih građana Republike Srbije, pa i sportista, regulisanaje Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o zdravstvenom osiguranju, sapratećim podzakonskim aktima. Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvenazaštita obuhvata sprovođenje mera za očuvanje i unapređenje zdravlja građana,sprečavanje, suzbijanje i rano otkrivanje bolesti, povreda i drugih poremećajazdravlja i blagovremeno i efikasno lečenje i rehabilitaciju (čl. 2. st. 2). Zdravstvenazaštita se obezbeđuje kroz zdravstvenu delatnost. Ona obuhvata sprovođenje merai aktivnosti zdravstvene zaštite koje se, u skladu sa zdravstvenom doktrinom iuz upotrebu zdravstvenih tehnologija, koriste za očuvanje i unapređenje zdravljaljudi, a koju obavlja zdravstvena služba (čl. 5. ZZZ). Zdravstvenu službu čine:zdravstvene ustanove i privatna praksa;zdravstveni radnici i zdravstveni saradnicikoji zdravstvenu delatnost obavljaju u zdravstvenim ustanovama i u privatnojpraksi. Zdravstvena ustanova obavlja zdravstvenu delatnost, a privatna praksaodređene poslove zdravstvene delatnosti (čl. 45. ZZZ). Iz prethodno navedenihzakonskih odredbi jasno proizilazi da periodični zdravstveni pregledi sportista iaktivnosti timskih lekara (klupskih i reprezentativnih) spadaju u mere zdravstvenezaštite i obavljanje zdravstvene delatnosti te samim tim podležu svim zakonskimobavezama i ograničenjima utvrđenim zdravstvenim propisima. To automatskine znači i da se te mere zdravstvene zaštite sportista finansiraju iz obaveznogzdravstvenog osiguranja. Upravo je, u najvećem delu, obrnuto.Novi zakon o sportu, kao ni stari, nije propisao opštu obavezu za sportskeorganizacije i sportske saveze da pre uključivanja nekog lica (sportiste) u bilo kakvesportske aktivnosti i/ili registracije za određenu sportsku organizaciju (nezavisnood toga da li će učestvovati u nekom sistemu takmičenja) zahtevaju utvrđivanjezdravstvene sposobnosti tog lica za bavljenje sportom. Izuzetak je predviđen zamaloletne sportiste koji zaključuju ugovor sa sportskom organizacijom, kao i zaučenike i studente za uključivanje u vannastavne sportske aktivnosti i školskasportska takmičenja. Naime, maloletni sportista, odnosno sportista koji nemapotpunu poslovnu sposobnost može punovažno zaključiti ugovor sa sportskomorganizacijom, uz pismenu saglasnost roditelja ili staratelja, samo ako mu jeprethodno utvrđena zdravstvena sposobnost od strane nadležne zdravstvenustanove (čl. 9. st. 5. ZS). Učenici i studenti ne mogu biti uključeni u vannastavnesportske aktivnosti i sportska takmičenja ako nije prethodno utvrđena njihovazdravstvena sposobnost za bavljenje školskim sportom (čl. 143. st. 7. ZS).To, naravno, ne sprečava nadležne nacionalne sportske saveze da svojimsportskim pravilima ustanove takvu obavezu. Ta mogućnost u praksi nijeiskorišćena jer bi tu vrstu zdravstvene usluge morao da plati ili sportista ilisportska organizacija za koju se prvi put registruje pošto ona nije pokrivenaobaveznim zdravstvenim osiguranjem. Isti problem postoji i kod pružanjasportskih usluga različitih „sportskih škola“, fitnes klubova i drugih organizacija733

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.koje su registrovane za obavljanje sportske delatnosti (privredna društva,ustanove i preduzetnici). Novi Zakon o sportu ne donosi u tom pogledu suštinskepromene, ali, unekoliko, čini mali prodor predviđaju, ranije navedenu, obavezuda nacionalni granski sportski savez svojim pravilima bliže definiše „medicinskuzaštitu sportista“ u svojoj sportskoj grani, kao i dajući im mogućnost da utvrdeobavezu sprovođenja zdravstvenih pregleda i za „druge učesnike u sportu“, a nesamo sportiste takmičare (čl. 17. st. 5. ZS). 10Drugačija je situacija kada su u pitanju preventivni periodični pregledisportista takmičara. 11 Prema Zakonu o sportu (čl. 17. i 158. st. 2), u sportskomtakmičenju može učestvovati samo sportista kome je u periodu od šest mesecipre održavanja sportskog takmičenja utvrđena opšta zdravstvena sposobnostza obavljanje sportskih aktivnosti, odnosno delatnosti. Posebna zdravstvenasposobnost utvrđuje se, pored opšte zdravstvene sposobnosti, za određenesportske grane u periodu od šest meseci pre održavanja sportskog takmičenja,a za određene sportske grane i u kraćem periodu, u skladu sa pravilnikom kojisporazumno donose ministar nadležan za poslove zdravlja i ministar nadležan zasport. O utvrđenoj zdravstvenoj sposobnosti sportiste takmičara vodi se evidencija,unošenjem podataka u medicinsku dokumentaciju, od dana prve registracije zaodređenu sportsku organizaciju (čl. 18. st. 1. ZS).Takmičarski pravilnici i propozicije takmičenja svih nacionalnih granskihsaveza utvrđuju obavezu za aktivne takmičare da se najmanje dva puta godišnjelekarski pregledaju (dva puta u toku sezone ili na svakih šest meseci). Za pojedinekategorije sportista je utvrđena obaveza pregleda na svaka četiri meseca. Naprimer, prema Propoziciji takmičenja za prvenstvo Super lige Srbije u fudbalu,lekarski pregled ne sme biti stariji od četiri meseca za igrače mlađe od 17 godina.Pojedini savezi traže i da, nezavisno od postojanja periodičnog pregleda, zvaničnilekar utvrdi pre svakog takmičenja i trenutnu zdravstvenu sposobnost takmičara,pa ako ga oglasi nesposobnim za nastup, sportista se neće ni takmičiti (videti npr.Takmičarski pravilnik Kik boks saveza Srbije).Velika većina srpskih nacionalnih sportskih saveza je veoma šturu uredilaobavezu vršenja periodičnih zdravstvenih pregleda sportista takmičara,uključujući i pitanje gde se ti pregledi mogu vršiti. Ne retko se i ne određujegde se obavezni periodični pregled može obaviti već se samo utvrđuje da jelekarski pregled takmičara (igrača) obavezan, uz overu lekara na propisanoobrascu. Naši najveći sportski savezi su nešto precizniji: lekarski pregled se vršiu ovlašćenim zdravstvenim ustanovama, odnosno sportsko-medicinskim i drugimmedicinskim ustanovama (Fudbalski savez Srbije); lekarski pregled se obavljau specijalizovanim sportskim ambulantama, ovlašćenim od strane Ministarstvanadležnog za sport (Odbojkaški savez Srbije); lekarski pregled mora biti overen10Iskustvo, međutim, uči da takve “mogućnosti” u našim uslovima ostaju, po pravilu, mrtvo slovo napapiru, pre svega iz finansijskih razloga.11Od bivših republika SFRJ samo Slovenija ima podzakonski akt kojim su bliže uređeni preventivnizdravstveni pregledi sportista: Navodilo za izvajanje preventivnega zdravstvenega varstva na primarniravn (tač. 3.6), Uradni list RS, št. 19/1998 z dne 12. 3. 1998. i št. 33/2002 z dne 12. 4. 2002734

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.potpisom lekara i pečatom medicinske ustanove (Vaterpolo savez Srbije);lekarski pregled se vrši u sportskom dispanzeru (sportskoj ambulanti) ili u drugojspecijalizovanoj zdravstvenoj ustanovi (Atletski savez Srbije).U sportskim pravilima nacionalnih sportskih saveza uglavnom nije utvrđenoni koji lekari mogu vršiti periodične zdravstvene preglede sportista ni po kojojmetodologiji. Izuzeci se sreću pri određenju zdravstvenih pregleda maloletnihsportista, pa tako Fudbalski savez Srbije je propisao da specijalne lekarskepreglede maloletnih sportista mogu obavljati samo specijalne lekarske komisijenadležne zdravstvene sportske ustanove ovlašćene od strane Ministarstva zdravlja,a Rukometni savez Srbije je propisao da svi igrači i igračice mlađi od 16 godinamoraju imati odobrenje za nastup izdato od lekara specijaliste sportske medicine.Jedino je Fudbalski savez Srbije doneo i pravila o tome šta periodični pregledpodrazumeva i ko može da ga obavlja (lekar specijalista sportske medicine, lekarspecijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, lekar specijalista internističkihgrana, lekar specijalista hirurg-ortoped, lekar specijalista opšte medicine).Situacija će se drastično izmeniti nakon što ministar zdravlja i ministaromladine i sporta donesu sporazumno pravilnik kojim će urediti način, vrstu, obimi rokove u kojima se sprovode zdravstveni pregledi za sve sportiste takmičare,na osnovu čl. 17. st. 3. Zakona o sportu. U trenutku završetka ovog rada tekstPravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti sportista za obavljanjesportskih aktivnosti i učestvovanje na sportskim takmičenjima (Pravilnik) jeusaglašen između dva ministarstva, i trebao bi biti objavljenu Službenom glasnikudo početka nove jesenje takmičarske sezone 2011. 12Pravilnikom će se prvo utvrditi gde se mogu vršiti zdravstveni pregledi.Opštu i posebnu zdravstvenu sposobnost sportista takmičara utvrđuje nadležnazdravstvena ustanova, odnosno zavod nadležan za sport i medicinu sporta,u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti 13 i Pravilnikom. Pod nadležnomzdravstvenom ustanovom smatra se zdravstvena ustanova koja ima specijalistusportske medicine, a pod zavodom nadležnim za sport i medicinu sporta smatra seZavod za sport i medicinu sporta Republike Srbije (Republički zavod) i Zavod zasport Autonomne pokrajine Vojvodine. Izuzetno, ukoliko zdravstvena ustanova ujedinici lokalne samouprave na čijoj teritoriji sportista ima prebivalište, odnosnoboravište nema specijalistu sportske medicine, pod nadležnom zdravstvenomustanovom smatra se zdravstvena ustanova koja ima specijalistu interne medicine,pedijatrije, medicine rada ili opšte medicine.Opšta zdravstvena sposobnost sportista takmičara za obavljanje sportskihaktivnosti će se utvrđivati u periodu od šest meseci pre održavanja sportskogtakmičenja. Osim toga, opšta zdravstvena sposobnost za bavljenje sportskimaktivnostima utvrđivaće se i za sportiste koji nemaju potpunu poslovnu sposobnostpre zaključenja ugovora sa sportskom organizacijom, kao i za učenike i studentepre uključivanja u vannastavne sportske aktivnosti i školska, odnosno studentska12Autor ovog rada je koordinator radne grupe za izradu Pravilnika.13„Službeni glasnik RS“, br. 107/2005, 72/2009 - dr. zakon, 88/2010 i 99/2010735

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.sportska takmičenja. Smatraće se da učenik, odnosno student ispunjava ovajuslov ukoliko mu je utvrđena zdravstvena sposobnost za učešće na sportskimtakmičenjima u okvirima određene sportske organizacije ili saveza, uz podnošenjeodgovarajućeg dokaza.Pravilnikom će se propisati da se posebna zdravstvena sposobnost utvrđuje,pored opšte zdravstvene sposobnosti i istovremeno sa njom, u periodu od šestmeseci pre održavanja sportskog takmičenja za: sportiste profesionalce; sportistereprezentativce u svim sportskim granama; sportiste kategorisane na osnovunacionalne kategorizacije sportista; sportiste takmičare mlađe od 16 godina u svimsportskim granama; sportiste takmičare mlađih kategorija koji se takmiče u starijimkategorijama; druge sportiste takmičare za koje je ta obaveza utvrđena aktimanadležnih nacionalnih granskih sportskih saveza. Izuzetno, posebna zdravstvenasposobnost sportista utvrđuje se, pored opšte zdravstvene sposobnosti, u perioduod četiri meseca pre održavanja sportskog takmičenja za sportiste takmičare zakoje je ta obaveza utvrđena aktima nadležnih nacionalnih granskih sportskihsaveza.Obaveza utvrđivanja opšte i posebne zdravstvene sposobnosti postojala bi i zadruge učesnike u sportu za koje je ta obaveza utvrđena aktima nadležnih nacionalnihgranskih sportskih saveza (sportski stručnjaci, sportske sudije, sportski kontrolori,sportisti rekreativci), s tim da bi se na utvrđivanje zdravstvene sposobnosti ovihlica shodno primenjivale odredbe Pravilnika o opštem zdravstvenom pregledusportiste takmičara, s tim da zdravstveni pregled sportskih sudija i sportskihstručnjaka obavezno sadrži i psihološki pregled.Utvrđivanje opšte i posebne zdravstvene sposobnosti sportista takmičara vršise putem prethodnog, periodičnog i vanrednog zdravstvenog pregleda.Prethodni zdravstveni pregled sportiste takmičara se vrše pre početka bavljenjaodređenim sportskim aktivnostima, odnosno pre/pri prvoj registraciji za određenusportsku organizaciju. Prethodni zdravstveni pregled vrši se i pre uključenjaučenika i studenata u vannastavne sportske aktivnosti.Periodični opšti i posebni zdravstveni pregledi se sprovode u cilju kontrolezdravlja i sposobnosti tokom bavljenja određenom sportskom aktivnošću.Pregledima se utvrđuje opšta zdravstvena sposobnost sportiste i posebnazdravstvena sposobnost u odnosu na konkretnu sportsku granu, odnosnodisciplinu.Vanredni zdravstveni pregledi se obavljaju: prema medicinskim indikacijama,na osnovu prvog ili prethodnog periodičnog pregleda; pre nastupa učesnika usportskim disciplinama u kojima to određuju sportska pravila nadležnih nacionalnihsportskih saveza; posle težih bolesti i povreda nastalih tokom sportskih aktivnostiili iz drugih razloga; na zahtev sportske organizacije, nacionalnog sportskogsaveza; sportskog trenera, klupskog lekara ili samog sportiste takmičara; kodkontrole pola; nakon prekida bavljenja sportom dužem od godinu dana; nakonisteka kazne zbog povrede anti-doping pravila. Pregledom se utvrđuje opštazdravstvena sposobnost sportiste i posebna zdravstvena sposobnost u odnosu na736

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.konkretnu sportsku granu, odnosno disciplinu.Centralni deo Pravilnika jeste propisivanje načina i obima zdravstvenihpregleda sportista takmičara. Postupak pregleda započinje podnošenjem zahtevaza utvrđivanje opšte i posebne zdravstvene sposobnosti sportiste takmičara. Tajzahtev može podneti sportska organizacija, sportski savez čiji je sportista takmičarčlan ili sam sportista takmičar. Zdravstvena ustanova i nadležni zavod za sport imedicinu sporta (zdravstvena ustanova) koja sprovodi utvrđivanje zdravstvenesposobnosti sportista takmičara dužna je, nakon blagovremeno podnetog zahtevaza zdravstveni pregled sportiste takmičara, da obezbedi i organizuje sprovođenjepregleda i utvrđivanja zdravstvene sposobnosti prijavljenih sportista takmičara.Svaka sportska organizacija koja učestvuje u sistemu takmičenja predlažeovlašćenoj zdravstvenoj ustanovi plan preventivnih zdravstvenih pregleda svojihsportista takmičara najkasnije do kraja oktobra za narednu godinu. Sportskaorganizacija, odnosno sportista takmičar i zdravstvena ustanova koja sprovodiutvrđivanje zdravstvene sposobnosti sportista takmičara neposredno se dogovarajuo terminima pregleda. Sportisti takmičari dužni su da se pridržavaju dogovorenihtermina za preglede.Sportista takmičar ili sportska organizacija (savez) koja ga upućuje nazdravstveni pregled radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za učešće nasportskim takmičenjima dostavlja zdravstvenoj ustanovi popunjeni Upitnik oličnim podacima i medicinskoj anamnezi sportiste, na propisanom obrascu,najkasnije dva dana pre zakazanog termina za zdravstveni pregled.Utvrđivanje opšte i posebne zdravstvene sposobnosti sportista takmičarai učesnika u školskom sportu obavljaju specijalisti medicine sporta, a izuzetnospecijalisti internisti, specijalisti medicine rada, specijalisti opšte medicinei specijalisti pedijatri. Zavod za sport i medicinu sporta Republike Srbije vodipopis (registar) ovlašćenih zdravstvenih ustanova i zavoda, uključujući i lekara ipsihologa koji u tim ustanovama obavljaju zdravstvene preglede sportista. Popis seažurira najmanje jednom godišnje, objavljuje se na internet sajtu Zavoda za sport imedicinu sporta Republike Srbije i dostavlja nacionalnim sportskim savezima.Obim pregleda zavisi od toga da li se vrši utvrđivanje opšte ili posebnezdravstvene sposobnosti. Obim pregleda za utvrđivanja opšte zdravstvenesposobnosti za učešće na sportskim takmičenjima obuhvata: Uzimanje opštihpodataka; Visina; Težina; Krvni pritisak (preporučuje se uvek koristiti istu rukui naznačiti to u medicinskoj dokumentaciji sportiste); Glava i vrat (oštrina vida,nos, uši, zubi, grlo, štitna žlezda); Limfni čvorovi; Grudni koš i pluća (pregled);Srce (tonovi, šumovi, frekvenca srca, ritam); Abdomen (uključujući kilu, ožiljke);Krvne sudove (npr. periferni puls, šumovi vena, proširenje vena); Pregledkože; Nervni sistem (npr. refleksi, senzorne nepravilnosti); Koštano-mišićnisistem sa posturalnim statusom (kičmeni stub, grudni koš, donji ekstremiteti);Elektrokardiogram (12-kanalni EKG); Laboratorijska ispitivanja: kompletnakrvna slika (hemoglobin, hematokrit, eritrociti, leukociti, trombociti); šećer ukrvi; test urina (test merne trakice kako bi se utvrdio nivo proteina i šećera); Druge737

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.preglede koji se zahtevaju sportskim pravilima nadležnog nacionalnog granskogsportskog saveza.Obim pregleda za utvrđivanja posebne zdravstvene sposobnosti za učešćena sportskim takmičenjima, pored pregleda za utvrđivanje opšte zdravstvenesposobnosti, obuhvata: Laboratorijska analiza krvi i urina: sedimentacija;urea; kreatinin; aspartat amino-transferaza (AST); alanin amino-transferaza(ALT): bilirubin (ukupni), urin sa sedimentom; po medicinskim indikacijama:TIBC, UIBC, masnoće u krvi (holesterol, HDL i LDL holesterol, trigliceridi),proteini; Krvna grupa i Rh faktor – po medicinskim indikacijama; Spirometrija;Ehokardiografija (dimenzije i morfološke karakteristike srčanih šupljina, zidova,zalistaka i velikih krvnih sudova, kontraktilnost srca i protoci) za sportistenacionalne kategorizacije i sve nacionalne selekcije; Psihološki pregledi (procenasocijalnog statusa, svojstva ličnosti, vrednosne orijentacije, situaciona specifičnasvojstva i ponašanja, uključujući motive, ciljeve, sagorelost, izvor stresa i načinborbe) - obavezan jednom u 2 godine za sportiste takmičare nacionalnih selekcijau uzrastu od 12 – 18 godina, a u drugim slučajevima prema zahtevima nacionalnihsportskih saveza ili sportskih organizacija; Orijentacioni neurološki pregled; Testopterećenja na ergociklu ili tredmilu sa kontinuiranim praćenjem EKG-a (jedanput godišnje i po medicinskim indikacijama); Otoskopski pregled – automobilizami karting, bob, boks, vazduhoplovstvo, kik boks, moto sport, ronjenje, i zanacionalne sekcije: biciklizam, vaterpolo, dizanje tegova, kajak– kanu, konjičkiolimpijski i fei sport, plivanje, savate, skijanje na vodi, sinhrono plivanje, skokoviu vodu, sankaški sportovi, sportsko penjanje (veštačka stena), strong men,triatlon; Orijentacioni pregled vida (oštrina vida, širina vidnog polja, razlikovanjeosnovnih boja) – automobilizam, karting, bob, boks, vazduhoplovstvo, kik boks,moto sport, ronjenje; Proširena antropometrija: BMI, procenat telesne masti,procenat mišića, druga antropometrijska merenja u odnosu na zahteve sportskediscipline i potrebe korisnika; Druga ispitivanja neophodna za ocenjivanjezdravstvene sposobnosti sportiste u odnosu na zahteve sportske grane, odnosnodiscipline u skladu sa sportskim pravilima nadležnog međunarodnog i nacionalnoggranskog sportskog saveza, i u zavisnosti od medicinskih indikacija. Izuzetno,obim pregleda za utvrđivanja posebne zdravstvene sposobnosti za učešće nasportskim takmičenjima sportista mlađih od 16 godina u svim sportskim granamai sportista takmičara mlađih kategorija koji se takmiče u starijim kategorijama,obuhvata pored pregleda za utvrđivanje opšte zdravstvene sposobnosti samojoš test napora i EKG-e u naporu i posle napora. Zdravstvena ustanova možeda prilikom utvrđivanje zdravstvene sposobnosti sportiste takmičara preduzmetest fizičkog opterećenja (ergometrija) samo ukoliko je sportista, odnosno njegovroditelj/staratelj dao izjavu da je upoznat sa procedurom i rizicima testiranja i daje saglastan sa testiranjem.O rezultatima obavljenih zdravstvenih pregleda zdravstvena ustanova sastavljaSportsko medicinski izveštaj o utvrđenoj zdravstvenoj sposobnosti sportisteza obavljanje sportskih aktivnosti i učestvovanje na sportskim takmičenjima(Sportsko medicinski izveštaj) i dostavlja ga: pregledanom sportisti; klupskom738

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.lekaru; izabranom lekaru. Sportsko medicinski izveštaj sadrži pored rezultataobavljenih zdravstvenih pregleda i ocenu zdravstvenog stanja i predlog mera zaočuvanje zdravlja sportiste.Ocene o zdravstvenoj sposobnosti za učešće na sportskim takmičenjima uokvirima određene sportske grane, odnosno sportsku disciplinu su: sposoban;sposoban, sa sledećim ograničenjem:…; privremeno nesposoban; nesposoban zapredloženu sportsku granu, odnosno disciplinu; nesposoban; ocena i mišljenje sene mogu dati zbog... Ocenu potpisuje i overava ovlašćeni lekar, svojim faksimilomi pečatom ovlašćene zdravstvene ustanove u kojoj je pregled obavljen, a ocenurezultata psihološke procene potpisuje i overava ovlašćeni psiholog zdravstveneustanove u kojoj je pregled obavljen. Ocena se daje neposredno nakon obavljenogpregleda, a najkasnije u roku od deset dana, i dostavlja sportisti, sportskojorganizaciji u kojoj je sportista angažovan i nadležnom nacionalnom sportskomsavezu.Na ocenu se može podneti prigovor od strane sportiste, sportske organizacijeu kojoj je angažovan i nadležnog nacionalnog sportskog saveza Republičkomzavodu u roku od sedam dana od dana dostavljanja ocene. Republički zavodmože pre donošenja odluke zatražiti od sportiste da se podvrgne, u skladu samedicinskom indikacijom, dodatnom zdravstvenom pregledu. Odluka, odnosnoocena Republičkog zavoda o sposobnosti sportiste takmičara za učešće nasportskim takmičenjima u okvirima određene sportske grane, odnosno sportskudisciplinu je konačna.2. Medicinsko obezbeđenje na takmičenjimaPrema Zakonu o sportu (čl. 157. st. 1. tač. 2), organizator svake sportskepriredbe (sportskog takmičenja i sportske manifestacije) obavezan je da obezbediprisustvo hitne medicinske pomoći. Hitna medicinska pomoć, u smislu Zakona ozdravstvenom osiguranju (čl. 53), jeste neposredna trenutna medicinska pomoćkoja se pruža da bi se izbeglo dovođenje osiguranog lica u životnu opasnost,odnosno nepopravljivo ili ozbiljno slabljenje ili oštećenje njegovog zdravlja ilismrt. Pod hitnom medicinskom pomoći smatra se i medicinska pomoć koja se pružiu toku od 12 sati od momenta prijema osiguranog lica da bi se izbegao očekivaninastanak hitnog medicinskog stanja. Pravilnikom o načinu i postupku ostvarivanjaprva iz obaveznog zdravstvenog osiguranja utvrđeno je da se hitna medicinskapomoć pruža na mestu medicinske hitnosti ili kod davaoca usluga, sa ili bezuputa izabranog lekara kao i u slučaju kada osigurano lice nije u mogućnosti dapodnese dokaz o svojstvu osiguranog lica, pod uslovima propisanim Zakonomi tim pravilnikom. Hitnu medicinsku pomoć pruža osiguranim licima najbližidavalac usluga, odnosno privatna praksa, bez obzira da li je zaključen ugovoro pružanju zdravstvenih usluga. U slučaju potrebe da se osigurano lice kome jeukazana hitna medicinska pomoć, radi definitivnog medicinskog zbrinjavanjauputi kod drugog davaoca usluga, davalac koji je ukazao hitnu medicinsku739

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.pomoć dužan je da organizuje sanitetski prevoz sa medicinskim zbrinjavanjemi pratnjom odgovarajućeg zdravstvenog radnika u putu. Ukoliko davalac uslugapo dobijenom pozivu za ukazivanje hitne medicinske pomoći nije ovu pomoćblagovremeno ukazao, odnosno nije blagovremeno obezbedio prevoz sanitetskimvozilom do odgovarajućeg davaoca usluga, za prevoz osiguranog lica može da seupotrebi drugo prevozno sredstvo do najbližeg davaoca usluga.Velika većina sportskih pravila nacionalnih sportskih saveza ne govori oprisustvu hitne medicinske pomoći na sportskim priredbama već o prisustvudežurnog (ili kako ih neki savezi zovu zvanični) lekara. Međutim, pojedininacionalni savezi su obavezali organizatore takmičenja da osiguraju prisustvohitne pomoći. Tako, na primer, Pravilnik o medicinskoj zaštiti članova Fudbalskogsaveza Srbije propisuje da je klub domaćim dužan da osigura na utakmicamaSuper i Prve lige prisustvo službe hitne pomoći sa sanitetskim vozilom.Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbamautvrđuje obavezu za organizatora sportske priredbe da obezbedi „prisustvaodgovarajuće službe medicinske pomoći“. Organizator koji ne obezbedi za vremesportske priredbe prisustvo odgovarajuće službe medicinske pomoći čini prekršaj(čl. 21. st. 1. tač. 6).Takmičarski pravilnici i propozicije takmičenja svih nacionalnih sportskihsaveza dodatno preciziraju tu obavezu: dežurni lekar (košarka i odbojka); dežurnamedicinska, odnosno zdravstvena služba (za Super i Prvu fudbalsku ligu – službahitne pomoći sa sanitetskim vozilom; za niže stepene takmičenja – verifikovanomedicinsko lice sa licencom); lekar na utakmici (vaterpolo); medicinska služba,odnosno lekar ili sanitetsko lice (rukomet); lekar ili ekipa hitne pomoći (atletika);zvanični lekar (kik boks). Samim tim, sportsko takmičenje ne može ni da seodrži ako organizator nije obezbedio prisustvo dežurnog lekara, odnosno hitnemedicinske pomoći (čl. 47. st. 1. Zakona o sportu).Pravilnikom o uslovima za obavljanje sportskih aktivnosti i delatnosti 14propisano je da organizacije za obavljanje sportske delatnosti (sportski centri) isportske organizacije osnovane kao privredna društva, odnosno ustanove, morajutokom obavljanje delatnosti da obezbede prisustvo lekara, odnosno hitne pomoćiukoliko postoji mogućnost težih povreda sportista i drugih lica za vreme izvođenjasportskih aktivnosti (čl. 10. tač. 8).Prema Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskimpriredbama 15 , organizator je dužan da obezbedi da se sportska priredba povećanogrizika održi u sportskom objektu koji ima prostoriju za pružanje hitne medicinskepomoći (čl. 15. st. 1. tač. 8).Sportska pravila pojedinih nacionalnih granskih saveza propisuju obavezu zaorganizatora sportske priredbe (takmičenja, odnosno utakmice) određenog nivoada obezbede da se ona održi u objektu koji ima posebnu prostoriju za pružanje14“Sl. glasnik RS”, br. 30/1999.15“Sl. glasnik RS”, br. 67/2003, 101/2005 - dr. zakon, 90/2007, 72/2009 - dr. zakon i 111/2009740

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.hitne medicinske pomoći i da bude obezbeđen komplet (pribor, priručna apoteka)za pružanje prve pomoći, a nekada i sanitetsko vozilo. Pravilnik o medicinskojzaštiti članova Fudbalskog saveza Srbije propisuje da stadioni klubova Super iPrve lige moraju imati klubsku ambulantu sa nosilima i posebnu ambulantu zagledaoce. Te ambulante moraju biti locirane tako da pristup sanitetskog vozilabude nesmetan. Pravilnik o bezbednosti i sigurnosti na fudbalskim utakmicamadodatno precizira da u ambulanti mora biti: sanitetski sandučić sa propisanimkompletom, torba za hitnu pomoć, dvoje nosila, kremerske šine, gumene kolenice,člankobrani i medicinski sto.3. DopingPoboljšanje telesnih sposobnosti uz pomoć farmakoloških supstanci stara jeljudska „opsesija“. Već u antičko doba na sportskim takmičenjima su korišćenjestimulativne supstance da bi se postigla prednost i olakšala pobeda. Sa obnovomolimpijskih igara ponovno je aktuelizovana upotreba različitih stimulativnihsupstanci na sportskim takmičenjima, pri čemu je razvoj farmakologije omogućioproizvodnju do tada nepoznatih supstanci. Razlozi zbog kojih sportisti upotrebljavajudoping su mnogostruku. Osnovni uzrok, ipak, leži, u okolnosti da doping skraćujevreme oporavka (odmora) i donosi bolji psihički i fizički učinak. Doping nemože od nikoga da napravi pobednika velikog sportskog takmičenja. Izraženo uprocentima, povećanje učinka leži ispod 10%. Doping doprinosi telesno samo oko3–5% i oko 10% mentalno. Bez treninga doping ne znači ništa. Sportska medicinaje, međutim, dokazala da već 1% povećanja učinka donosi koristi i prednosti.Istorija sporta pokazuje da čovek još nije dosegao svoj limit u postizanjusportskih rezultata. Danas je, na primer, ne mali broj sportista koji mogupostići bolje rezultate nego olimpijski pobednici od pre 40 godina. Saznanjeda se željeno povećanje sportskog učinka sudara sa prirodnim granicamakoje se moraju prihvatiti, za mnoge sportiste predstavlja veliko opterećenje,sa kojim se neki pomire a neki se upuste u prevazilaženje sopstvenih limitakorišćenjem „dodatnih stimulanata“.Upotreba dopinga suprotna je osnovnim vrednostima savremenog sporta ipredstavlja njegovu grubu zloupotrebu. Međunarodne organizacije, države i svimeđunarodni i nacionalni sportski savezi borbu protiv dopingovanja stavljaju usvoje osnovne zadatke. Tri su osnovna legitimna cilja te borbe: zaštita zdravljasportista, očuvanje jednakosti šansi (konkurencije) i održanje verodostojnostisportske grane. 16Sportista je dužan da poznaje zakonske obaveze u pogledu sprečavanja dopingau sportu i antidoping pravila svoje nadležne antidoping organizacije. On je taj kojisnose odgovornost, u kontekstu antidopinga, za ono što unosi u organizama i koristi.Međutim, imajući u vidu rašireno prisustvo doping supstanci u raznim lekovima inutricionističkim proizvodima, kao i česte prigovore sportista da uzrok dopinga16Jochen Fritzweiler (Hrsg.), Doping – Sanktionen, Beweise, Ansprueche, Bern, 2000, str. 82.741

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.leži u „neznanju“ prilikom uzimanja lekova radi otklanjanja neke bolesti, Zakon osprečavanju dopinga u sportu (čl. 7. s t. 3. i 51. tač. 8) 17 , obavezuje sportistu da kadase obraća svom lekara radi lečenje, da mu saopšti da se bavi sportskim aktivnostimai da ga obavesti o svojoj obavezi da ne koristi zabranjene supstance i zabranjenemetode. Takođe, kada mu je prepisana određena medicinska terapija, sportista jedužan da se uvere u to da ona ne sadrži doping sredstva (raspitivanjem kod lekarakoji mu je prepisao terapiju, medicinskog osoblja koje primenjuje terapiju, klupskogili reprezentativnog lekara ili pribavljanjem informacija pri uzimanju terapije uapoteci).Zakonom o sprečavanju dopinga u sportu propisano je da doping kontroluna teritoriji Republike Srbije mogu da sprovode samo ovlašćena i kvalifikovanalica (doping kontrolori), odnosno lica koja poseduju legitimaciju izdatu od straneAntidoping agencije Republike Srbije (ADAS) ili koju je ta Agencija priznala kaoekvivalentnu. Antidoping agencija za doping kontrolora može da imenuje samolice sa odgovarajućim medicinskim obrazovanjem, koje je prethodno završiloobuku za doping kontrolore koju je organizovala ADAS, Svetska antidopingagencije ili druga odgovarajuća antidoping organizacija. Doping kontrolor seimenuje na period od dve godine i može biti ponovo imenovan. Doping kontrolorje obavezan da učestvuje u stručnom usavršavanju koje organizuje ADAS ili nakoje ga uputi ADAS.Zakon o sprečavanju dopinga u sportu (čl. 10. st. 1. tač. 8) obavezuje nacionalnesportske asocijacije da neprekidno, a najmanje jedanput godišnje, obaveštava iedukuje svoje članove (uključujući i timske lekare i fizioterapeute) i sportiste ovažećim propisima koji se odnose na doping u sportu i štetnim posledicama pozdravlje upotrebe doping sredstava. Nacionalni sportski savez koji ne poštuje ovuobavezu ne može dobijati sredstva iz javnih prihoda (čl. 10. st. 2. ZSD) i činiprekršaj iz čl. 50. st. 1. tač. 6) ZSD za koji mu se može izreći novčana kazna od50.000 do 350.000 dinara.Zakonom o sportu Republike Srbije propisano je, kao što smo već rekli,da na sportskim takmičenjima mogu učestvovati samo oni sportisti za koje jena periodičnom zdravstvenom pregledu utvrđeno da su sposobni za učešće utakmičenjima (čl 17). Zakon o sprečavanju dopinga u sportu je u čl. 14. st. 1.propisao da lekar koji prilikom pregleda sportiste u cilju izdavanja medicinskogsertifikata (potvrde) o zdravstvenoj sposobnosti za učešće na takmičenjimaposumnja da je sportista koristio doping sredstva, dužan je da o tome obavestiAntidoping agenciju Republike Srbije. Lekar koji ne obavesti Antidopingagenciju o mogućnosti da je sportista bio dopingovan čini prekršaj iz čl. 51. tač.7) ZSD. Timski i drugi lekari i fizioterapeuti koji ne vrše medicinski pregled radiizdavanja potvrde o sposobnosti sportiste da učestvuje u takmičenjima nemajuzakonsku obavezu da obaveštavaju nadležnu antidoping organizaciju (Antidopingagencija Republike Srbije, Svetska antidoping agencija i nadležna međunarodna inacionalna sportska asocijacija) o saznanjima u vezi kršenja anatidoping pravila.17„Sl. glasnik RS“, br. 101/2005.742

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.Prema Zakonu o zdravstveno zaštiti, svaki pacijent ima pravo na poverljivost svihličnih informacija koje je saopštio nadležnom zdravstvenom radniku, uključujućii one koje se odnose na njegovo stanje zdravlja i potencijalne dijagnostičke iterapijske procedure, kao i pravo na zaštitu svoje privatnosti tokom sprovođenjadijagnostičkih ispitivanja, posete specijalisti i medicinsko-hirurškog lečenja ucelini. Zabranjeno je da nadležni zdravstveni radnik saopšti drugim licima ličnepodatke o pacijentu koje mu je pacijent u toku pružanja zdravstvene zaštitesaopštio (član 30. stav 2). To, međutim, ne podrazumeva i pravo lekara da prikrivaučinjenu povredu antidoping pravila od strane sportista i drugih lica nakon što jepokrenut postupak za utvrđivanje povrede antidoping pravila. Prikrivanje povredeili pokušaja povrede antidoping pravila od strane timskog lekara ili fizioterapeutapredstavlja povredu antidoping pravila iz čl. 3. st. 1. tač. 8) ZSD za koju se možeizreći mera trajne zabrane obavljanja funkcija u sportu (čl. 18. tač. 2) ZSD).Zakon o sprečavanju dopinga u sportu (čl. 14. st. 2) obavezao je lekara kojisportisti propiše sredstvo koje sadrži zabranjene doping supstance u cilju lečenja dao tome obavesti sportistu ako mu je on saopštio da se bavi sportskim aktivnostima.Lekar koji ne postupi po ovoj obavezi čini prekršaj iz čl. 51. tač. 8) ZSD za kojimu se može izreći propisana novčana kazna.U koncipiranju svojih zakonskih rešenja, Republika Srbije je koristila iskustvafrancuskog Zakona o zaštiti zdravlja sportista i o borbi protiv dopinga od 23. marta1999. godine. 18 Taj zakon je za svoj primarni cilj postavio zaštitu zdravlja sportista.U tu svrhu se uvodi medicinsko praćenje sportista, obuka lekara i sportskih trenerai razvoj preventivnih kampanja (čl. 1-4). Medicinski nadzor nad sportistimaregulisan je čl. 5-13. Sportisti moraju da poseduju medicinski sertifikat, koji jeuslov za dobijanje prve licence (licence sportive) u bilo kojoj sportskoj disciplini.Sertifikat je takođe uslov za učešće na takmičenjima. Doktor koji utvrdi da jesportista koristio doping ne može da izda sertifikat, a ako sumnja da je korišćendoping u obavezi je da anonimno o tome obavesti medicinsku komisiju (naučnugrupu) Saveta za prevenciju i borbu protiv dopinga. Doktori koji se ne pridržavajusvojih obaveza podležu disciplinskim merama. Sportske federaciju su obavezneda ustanove posebno medicinsko praćenje za svoje vrhunske sportiste. Sportistutakmičara prati i sportski pasoš (livret sportif), kao spisak takmičenja i lekarskihpregleda. Programi obrazovanja za sportske funkcionere moraju uključivatii prevenciju dopinga. Lekar koji sportisti mora da prepiše sredstvo koje sadržidoping, obavezan je da o tome obavesti sportistu.Republika Srbija je ratifikovala i Evropsku konvenciju protiv dopingovanjau sportu. 19 Prema čl. 6. st. 1. te Konvencije, od država potpisnica se očekujeda sprovedu obrazovne programe i kampanje kako bi medicinski radnici biliadekvatno upoznati sa opasnostima koje doping nosi za zdravlje sportista ali i18Loi n°99-223 du 23 mars 1999 relative à la protection de la santé des sportifs et à la lutte contre ledopage, sa izmenama od 25. maja 2006. godine, http://www.legifrance.gouv.fr/affichTexte.do?cidTexte=JORFTEXT00000075863619Zakon o ratifikaciji Evropske konvencije protiv dopingovanja u sportu, “Sl. list SFRJ – međunarodniugovori“, br. 4/92743

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.štetom koju nanosi etičkim vrednostima sporta. U obrazovanju onih koji se bavemedicinom težište je na poštovanju medicinske etike. Cilj obrazovanja je i pomoćlekarima da se bore sa pritiscima kojima ih izlaže moderan, visoko takmičarskisport.U Zvaničnom obrazloženju uz Konvenciju (tačka 66) 20 konstatovano je da seprava i obaveze sportista pacijenata i lekara mogu najopštije svesti na sledeće:lekar ima pravo da leči svog pacijenta na način koji je medicinski najpogodniji;sport ne može da diktira tretman bolesnika; čak i kada se to traži, lekar to ne možei ne sme da prihvati; pacijent ima odgovornost da informiše svog lekara da sebavi sportom; sportski lekar ima odgovornost da poznaje medicinsku i antidopingregulativu sportskih organizacija u sportu u kome je angažovan; lekar može daponudi alternativnu terapiju i na pacijentu je da odluči o konsekvencama za svojupodobnost za učešće u sportu; teško vežbanje koje se često zahteva od savremenogvrhunskog sportiste nije dovoljan razlog za propisivanje medicinskih sredstavakoja sadrže zabranjene supstance.Svako bavljenje sportom nosi sa sobom veće ili manje rizike po zdravljesportista. Vrhunski sport je čak bitno opterećen tim rizikom. Može se, šta više, rećii da je vrhunski sport na određen način i štetan po zdravlje sportista. Intenzivneaktivnosti, fizička naprezanja, neodgovarajuća sredina i druge okolnosti moguizazvati narušavanje zdravlja sportiste, koje je medikamentoznim lečenjempotrebno otkloniti. Sportisti niko ne može da uskrati pravo na neophodnumedicinsku terapiju i tretman. Međutim, vrlo često neophodna terapija obuhvatalekove i metode koji se nalaze na Listi zabranjenih doping supstanci. Samim tim,postavlja se pitanje da li korišćenje takvih lekova u svrhe lečenja može osloboditisportistu od odgovornosti za doping prekršaj. 21Prema Zakonu o sprečavanju dopinga u sportu (čl. 15. st. 1), sportistu možeosloboditi zabrane upotrebe doping sredstava samo Antidoping agencija. Reč je oodobravanju korišćenja zabranjenih supstanci i/ili metoda koji se nalaze na Listizabranjenih doping sredstava, odnosno odobravanju izuzeća radi primene dopingsredstava u terapijske svrhe. Za odobravanje izuzetaka za terapeutsku upotrebupotreban je zahtev sportiste, a on može biti odobren samo ako postoji jasna inužna medicinska potreba. Odredba čl. 15. je u vezi sa čl. 3. stav 2. ZSD, kojom jepropisano da povreda antidoping pravila iz stava 1. tač. 1), 2), 6), 7) i 8) tog člananeće postojati u slučajevima odobrenih izuzetaka za terapeutsku upotrebu.Prema članu 37. Statuta ADAS, Antidoping agencija odobrava izuzetke zaterapeutsku upotrebu (TUE) preko Odbora za odobravanje izuzetaka za terapeutskuupotrebu. Odbor za odobravanje izuzetaka za terapeutsku upotrebu ima 9 članovakoji se imenuju na period od dve godine. Za člana Odbora za odobravanje izuzetakaza terapeutsku upotrebu (TUE odbor) može biti imenovan samo odgovarajući lekar20Usvojeno 19. septembra 1989. godine od Komiteta ministara Saveta Evrope (videti, http://conventions.coe.int/Treaty/en/Reports/Html/135.htm21Više videti, Anđelković Marija, TUE – od medicinskih indikacija do sportske zloupotrebe, http://www.adas.org.rs/dokumenti/tue/tue-od-medicinskih-indikacija-do-sportske-zloupotrebe.pdf744

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.specijalista. Odbor za odobravanje izuzetaka za terapeutsku upotrebu odlučuje, popravilu, u pojedinačnim slučajevima, preko Pododbora, u skladu sa pravilnikomo odobravanju izuzetaka za terapeutsku upotrebu. Na prestanak dužnosti članovaOdbora za odobravanje terapeutskih izuzetaka shodno se primenjuje odredbeStatuta (član 14) koje se odnose na prestanaka dužnosti članova Upravnog odbora.Predsednika i članove Odbora za odobravanje terapeutskih izuzetaka imenujeUpravni odbor ADAS (čl. 15. tač. 19. Statuta), na predlog direktora ADAS (čl.22. tač. 23. Statuta).Rad TUE odbora bliže je regulisan Pravilnikom o odobravanju izuzetaka zaterapeutsku upotrebu (PTUE) 22 koji je donela Antidoping agencija Srbije. Začlana TUE Odbora može biti imenovan samo lekar specijalista, sa iskustvom uradu sa sportistima i znanjem u oblasti kliničke, sportske medicine i fiziologijefizičke aktivnosti. Većina članova TUE Odbora i TUE Pododbora ne smeju imatibilo kakvu zvaničnu funkciju ili biti zaposleni u ADAS. Svaki član TUE Odborapotpisuje izjavu u kojoj potvrđuje da ne postoji sukob interesa u obavljanjunjegovih dužnosti. TUE Odbor usvaja zaključke i donosi poslovnik o svom raduvećinom glasova od ukupnog broja članova. TUE Odbor usvaja poslovnik o svomradu i podnosi godišnji izveštaju o svom radu Upravnom odboru ADAS (čl. 4.PTUE).U pojedinačnim slučajevima, TUE Odbor odlučuje, po pravilu, preko TUEPododbora koga čine najmanje 3 člana TUE Odbora. Predsednika i članove TUEPododbora imenuje predsednik TUE Odbora u svakom pojedinačnom slučaju.Predsednik TUE Odbora može biti predsednik TUE Pododbora. U slučajusprečenosti predsednika TUE Odbora da vrši svoje funkcije njega zamenjujenajstariji član TUE Odbora. Kada TUE Odbor, odnosno Pododbor odlučuje uslučaju sportiste sa invaliditetom, bar jedan njegov član mora posedovati iskustvoiz oblasti nege i lečenja sportista sa invaliditetom. TUE Pododbor odlučuje većinomglasova od ukupnog broja članova Pododbora. TUE Pododbor može da tražisvaku stručnu pomoć vezanu za nauku ili medicinu za koju smatra da je potrebnau pogledu okolnosti bilo kojeg zahteva za odobrenje TUE (čl. 5. PTUE).Sve medicinske informacije koje daje sportista i lekar(i) uključeni u zbrinjavanjesportiste i svi detalji podnetog zahteva za odobrenje TUE, imena jednog ili višelekara koji su uključeni u proces odobravanja, strogo su poverljive i čuvajuse kao poslovna tajna. Članovi TUE Odbora i zaposleni u ADAS, uključeni uorganizaciju, razmatranje prijava i žalbi vezanih za odobrenje TUE, imaju obavezučuvanja poverljivosti podataka koje daju sportisti i lekari. Ukoliko postoji potrebaza angažovanjem nezavisnih medicinskih ili drugih stručnjaka, svi detalji vezaniza prijavu odobrenja TUE dostavljaju se bez otkrivanja ličnih podataka sportiste(čl. 6. PTUE).Postupak odobravanja TUE pokreće se zahtevom sportiste. Zahtevi zaodobravanje TUE podnose se preko nadležne nacionalne sportske asocijacije.Sportista može direktno podneti zahtev za odobravanje TUE ukoliko nacionalna22„Sl. Glasnik RS“, br. 32/2007, 88/2008, 118/2008, 17/2010 i 862010745

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.sportska asocijacija ne podnese zahtev bez odlaganja ili u hitnim slučajevima.Sportista može direktno podneti zahtev za odobravanje TUE ukoliko nacionalnasportska asocijacija ne podnese zahtev bez odlaganja ili u hitnim slučajevima (čl.2. st. 3. PTUE).Sportisti može biti odobren TUE samo kada postoji za to jasna i nužnamedicinska potreba (indikacija). Bliži kriterijumi su utvrđeni članom 3. PTUE.Izuzeće radi primene doping sredstva u terapijske svrhe se odobrava samo podsledećim kumulativnim uslovima (kriterijumima): medicinsko stanje sportiste jedijagnostikovano u skladu sa postojećim međunarodnim standardima i verifikovanoodgovarajućom medicinskom dokumentacijom; ne postoji adekvatna terapijskaalternativa zabranjenoj doping supstanci i/ili metodu za lečenje medicinskog stanjasportiste; neuzimanje zabranjenih doping supstanci ili metoda tokom tretiranjanekog akutnog ili hroničnog medicinskog stanja značajno bi pogoršalo zdravljesportiste; terapijsko korišćenje zabranjenih doping supstanci i/ili metoda nećeizazvati nikakvo dodatno poboljšanje sposobnosti sportiste osim onog koje bi semoglo očekivati usled vraćanja u normalno zdravstveno stanje nakon tretiranjalegitimnog medicinskog stanja, s tim da se korišćenje zabranjenih supstanci i/ili metoda u cilju povećanja nivoa niskih/normalnih vrednosti endogenihhormona neće smatrati opravdanim; neophodnost korišćenja zabranjenih dopingsupstanci i/ili metoda nije, u potpunosti ili delom, posledica njihovog prethodnogneterapeutskog korišćenja.TUE se neće odobriti ukoliko tražena primena zabranjenog doping sredstva ilimetode služi prikrivanju dejstva prethodne povrede antidoping pravila, posebnoupotrebe zabranjene doping supstance. Ukoliko protiv sportiste postoje osnovanasumnja (npr. postojanje pozitivnog A uzorka) o povredi jednog ili više antidopingpravila, posebno onog iz člana 3. stav 1. tač. 1), 2) i 6) Zakona o sprečavanjudopinga u sportu, sportisti se može odobriti TUE pre okončanja postupka izricanjasankcija samo ako su propisani uslovi ispunjeni bez ikakve razumne sumnje.U skladu sa međunarodnim standardima za odobravanje TUE, Pravilnik oodobravanju izuzetaka za terapeutsku upotrebu utvrđuje tri moguća postupkaza odlučivanje po zahtevu za TUE: standardni postupak za odobravanje TUE;Skraćeni postupak odobravanja TUE; odobrenje TUE u stanju nužde.TUE odbor odluku donosi u roku od 10 dana od dana podnošenja zahteva, i akose izuzeće radi terapeutske upotrebe odobri, ADAS obaveštava o tome Svetskuantidoping agenciju, nadležnu međunarodnu i nacionalnu sportsku asocijaciju.Odobrenje za terapijsko izuzeće se može izdati i retroaktivno samo u izuzetnimsituacijama kada postoji potreba za urgentnom primenom zabranjenih supstancii metoda.U cilju olakšavanja i standardizacije procesa odlučivanja o odobravanju TUE,Svetska antidoping agencija je usvojila i objavila Medical Information to supportthe decisions of Therapeutic Use Exemption Committees. 2323http://www.wada-ama.org/en/Science-Medicine/TUE/Medical-information-to-support-thedecisions-of-TUECs/746

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.Za lečenje pojedinih medicinskih stanja koja se često sreću kod sportista akoja zahtevaju primenu supstanci sa Liste zabranjenih doping sredstava, do 2009.godine nije bio neophodan potpuni, već skraćeni proces zahteva za odobrenjaTUE- skraćeni TUE (Abbreviated Therapeutical Use Exemption -ATUE).Zabranjene doping supstance i/ili metode za koje je odobravan ATUE striktnosu bile ograničene na beta-2-agoniste i glukokortikosteroide. Od 2009. godine,u ovom delu terapeutskog izuzeća došlo je do izvesnih promena. Nesistemskiglukokortikosteroidi se prijavljuju kroz ADAMS bazu Svetske antidoping agencijeu vidu Declaration of use (Deklaracije o upotrebi- DoU), gde se unose podaci ovrsti, dozi i načinu primene zabranjene supstance, kao i podaci o lekaru koji jeprepisao terapiju.Prema statističkim podacima koje vodi Antidoping agencije Republike Srbije,od aprila 2007. godine do januara 2011. godine, srpski sportisti iz 19 sportovapodneli su 100 zahteva za odobrenje TUE, od čega je 1/3 podneta nadležnimmeđunarodnim sportskim federacijama a ostale ADAS. Odnos u pogledumuško- žensko bio je 70:30. Odnos DoU/ATUE/TUE bo je 37/31/32. ATUE(Abbreviated TUE) i DoU (Declaration of Use) odnosi se na inhalatory beta-2-agonist i non-systemic glucocorticosteroids. Najviše zahteva podneli su atletičari(29), a slede košarkaši (19), fudbaleri (12), teniseri (7), vaterpolisti (6), dizačitegova (5).i drugi sportisti iz još 13 sportova. Medicinski razlozi za podnošenjezahteva za odboravanje TUE mogu se podeliti u četiri grupe: hronične bolesti(5 – diabetes, colitis ulcerosa, chonic renal insuffiency), astma (20), bolestiskeletnomuskularnog sistema (64) i akutno respiratorni sindrom (11). U pogledusupstanci koje su sportisti koristili, najveći broj su kortikosreroidi koji obuhvatajuskoro 2/3 svih korišćenih sredstava (najčešće betamethasone 26% i triamcinolon20%). Sledi korišćenje sulbutamols (14%), dok su u maloj meri korišćeni diureticii insulin. Primena korišćenih sredstava je najčešće lokalna (51), a sledi inhalatornokorišćenje (28) i sistemsko (21). Zaključak je da sa porastom edukacije sportistai klupskih lekara iz godine u godinu raste broj podnetih zahteva za odobravanjeizuzetaka za terapijsku upotrebu.747

Dr. sc. Nenad Đurđević: Zaštite zdravlja sportista i sprečavanje dopinga u sportu u Republici SrbijiZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 729.-748.PROTECTION OF THE ATHLETES’ HEALTH AND DOPINGPREVENTION IN SPORT IN THE REPUBLIC OF SERBIASporting activities are beyond doubt useful for personality development as well as maintaininggood health, improving of physical qualities, greater personal satisfaction, better and moreappropriate spending of spare time and improvement of life quality. Relationship between sportand health can be seen from three aspects. On the one hand, there is a question of health promotionthrough sport, on the other hand, there is a problem of health protection of persons who are engagedin sporting activities and in the third place is doping prevention in sport because its, among otherthings, negative influence on athletes’ health. In his work, the author analyzes legal arrangementof protection of the athletes’ health on performing sporting activities in the Republic of Serbia, aswell as the connection of that protection with doping prevention in sport. The paper is focused toanalysis of the relevant provisions from Law on Sport and Law on doping prevention in sport of theRepublic of Serbia.Key words: sport, sports medicine, doping, health care of athletes, healthchecks of athlete, Law on Sport748

Dr. sc. Miodrag Mićović: LEX SPORTIVA I FAIR-PLAYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 749.-757.Dr. sc. Miodrag Mićović,redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u KragujevcuLEX SPORTIVA I FAIR-PLAYUDK: 796:34Izvorni znanstveni radPrimljeno: 30.08.2011.U osnovi rad se sastoji iz negacije jedne tvrdnje, koja je u velikoj meri uvrežena u doktrini, premakojoj lex sportiva predstavlja transnacionalni, odnosno anacionalni pravni poredak, i afirmacije fairplay-a,kao principa koji se posebno vezuje za sport i koji bi, kao jedno od osnovnih načela, trebalodefinisati u sportskim zakonicima. Lex sportiva ne predstavlja pravni poredak, jer iza nje nemasuverena sa svojim zakonodavnim ovlašćenjima. Otuda se može reći da lex sportiva predstavljaskup pravila privatno-pravnog karaktera, čija se legitimnost zasniva na autonomiji volje onih kojisu se udružili u sportske federacije. Što se tiče fair-play-a, radi se o principu etičkog karakterakoji obuhvata pravila ponašanja koja proističu iz moralnih shvatanja onih koji se bave sportskimaktivnostima o tome šta se sme, a šta se ne sme.Ključne reči: lex sportiva, fair-play, sport, sportsko pravo, načelo, moral.1. Uvodne napomeneSportske aktivnosti, od svog nastanka do danas, odvijaju se po određenimpravilima, bez kojih sportsko nadmetanje ne bi imalo nikakvog smisla i izgledaza opstanak i razvoj. 1 U tom cilju, još u vreme antike ukazivano je na potrebudonošenja posebnih propisa kojima bi bila uređena sportska takmičenja. Platon je,na primer, obrazlagao potrebu za regulisanjem sportskih aktivnosti putem uredbio takmičenju u trčanju i takmičenju konjanika. 2Međutim, tek sa XX vekom i komercijalizacijom sporta, sa velikim ulaganjimakoja dalje stvaraju pogodno tlo za različite špekulacije, nedozvoljene radnje iponašanja, mnoge države pokušavaju da putem pravnog regulisanja sporta zaštitevrednosti koje sport donosi i promoviše, da urede ko može i pod kojim uslovimada ulaže u sport i da vodi sportske aktivnosti. Zahvaljujući tome stvaraju se usloviza formiranje nove grane prava – sportskog prava, koje može uspešno da serazvija, pre svega, u onim državama koje su se opredelile za intervencionističkimodel pravnog uređenja materije sporta. Za ovaj model je karakteristično daje najveći deo sportskog sistema, kao i elementi koji ga čine, uređen pravnimnormama koje su sadržane u okviru posebnog zakona, koji se najčešće zove Zakono sportu. Pravilo je da većina država sa juga i istoka Evrope prihvata i primenjujeintervencionistički model zakonskog uređenja sporta (Francuska, Italija, Španija,1Dejan Šuput, Zakonsko uređivanje sporta u evropskim državama, Strani pravni život, br. 3/09, str.249.2Platon, Zakoni, Beograd, 1990, str. 260.749

Dr. sc. Miodrag Mićović: LEX SPORTIVA I FAIR-PLAYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 749.-757.Mađarska, Rumunija, Slovenija, Hrvatska, Srbija). 3 Istina, postoje i neke drugezemlje koje posebnim zakonima uređuju sport (Austrija, Finska, Litvanija,Švajcarska), ali one to čine tako da ne intervenišu direktno u oblasti osnivanjasportskih organizacija i uspostavljanja sportskih odnosa, već propisuju isključivoobaveze državnih organa, radi ostvarivanja javnih interesa u oblasti sporta,definisanjem tehničkih, finansijskih i administrativnih uslova za upražnjavanjesportskih aktivnosti. 4U Srbiji, koja sledi intervencionistički model uređenja sporta, postoje brojniizvori sportskog prava. Čine ih zakoni (Zakon o sportu, 5 Zakon o sprečavanjudopinga u sportu, 6 Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja gledalaca nasportskim priredbama, 7 Zakon o javnim skijalištima 8 ), podzakonski propisi (Uredbao nacionalnim priznanjima i nagradama za poseban doprinos razvoju i afirmacijisporta, 9 Pravilnik o bližim kriterijumima za utvrđivanje opšteg interesa u oblastisporta, 10 Pravilnik o bližim uslovima i kriterijumima za stipendiranje vrhunskihsportista i za novčanu pomoć vrhunskim sportistima, 11 Pravilnik o doping kontrolina sportskim takmičenjima i izvan takmičenja, 12 Pravilnik o nadzoru nad stručnimradom u oblasti sporta, 13 Pravilnik o nomenklaturi sportskih zanimanja i zvanja, 14Pravilnik o registraciji sportskih organizacija kao udruženja, sportskih društavai saveza, 15 Pravilnik o uslovima za obavljanje sportskih aktivnosti i delatnosti 16 ),pravila sportskih organizacija.Za sve zemlje koje prihvataju intervencionistički model uređenja sportavidljivo je da nedostaju jasno definisani principi (načela), kao krovna, generalnapravila u okviru kojih mogu da se odvijaju sportske aktivnosti, a koji omogućavajuostvarenje i očuvanje osnovnih vrednosti na kojima sport počiva. U takva načelasvakako da spada načelo fair play-a, o kome će biti posebno reči u ovom radu.Osim toga, u vreme kada, zahvaljujući posebnim propisima koji se donose, dolazido formiranja sportskog prava, u teoriji se već uveliko govori o lex sportiva, kaosvetskom sportskom pravu anacionalnog karaktera. Šta obuhvata lex sportiva i dali uopšte postoji, biće analizirano na početku ovog rada, između ostalog i zbog3O ovome: Dejan Šuput, Značaj normiranja prava, Pravo i društvo, br. 1/10, str. 161.4Isto, str. 165.5“Сл. гласник РС”, бр. 24/11.6“Сл. гласник РС”, бр. 101/05.7“Сл. гласник РС”, бр. 67/03, 101/05, 90/07, 72/09, 111/09.8“Сл. гласник РС”, бр. 46/06.9“Сл. гласник РС”, бр. 24/09, 88/09.10“Сл. гласник РС”, бр. 39/06.11“Сл. гласник РС”, бр. 18/00, 12/09, 1/11.12“Сл. гласник РС”, бр. 32/07, 88/08, 86/10.13“Сл. гласник РС”, бр. 18/00.14“Сл. гласник РС”, бр. 53/10.15“Сл. гласник РС”, бр. 87/06.16“Сл. гласник РС”, бр. 30/99.750

Dr. sc. Miodrag Mićović: LEX SPORTIVA I FAIR-PLAYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 749.-757.toga što se ističe da se lex sportiva, kao i sportsko pravo, bazira na fair play-u.2. Lex sportivaU teoriji se povodom lex sportiva uobičajeno ističu tri konstatacije koje jednadrugoj protivureče. Prvo, navodi se da je pojam lex sportiva, po svojoj sadržini,znatno uži od pojma sportsko pravo, za koje se kaže da je posebna grana pravakoja obuhvata norme o sportskom sistemu i sportskim delatnostima. 17 Drugo, dapredstavlja neprecizan termin koji pokriva nekoliko različitih koncepata 18 (ako jetermin neprecizan kako se može tvrditi da je on po svojoj sadržini uži od pojmasportsko pravo). Treće, da se, kao i u slučaju lex mercatoria, radi o anacionalnompravu, 19 odnosno o transnacionalnom pravnom poretku (ako je anacionalni ilitransnacionalni pravni poredak da li se može reći da je lex sportiva uži pojam odsportskog prava). Pri tome, neki autori smatraju da se radi o poretku koji je stvorenod strane međunarodnih sportskih organizacija, da ima ugovorni osnov, odnosnoda njegova legitimnost proističe iz sporazuma o podvrgavanju pod nadležnostsportskih federacija, da se radi o globalnom sportskom pravu koje karakterišeprivatni sistem upravljanja i postojanje globalnog foruma – Arbitražnog suda zasport. 20 Drugi navode da lex sportiva obuhvata: više pravnih poredaka - onaj kojistvaraju međunarodne sportske federacije, kao transnacionalni dopunski pravniporedak; onaj koji stvara Međunarodni olimpijski komitet; praksu Arbitražnogsporstkog suda u Lozani i Svetske antidoping agencije kojom se obezbeđujeusklađivanje sportskih standarda 21 u različitim sportovima, proceduralna pravičnost(to znači da učesnici u postupku imaju pravo na precizno i pravilno obaveštenje,na zastupanje, na obrazloženu odluku, na nepristrasne sudije, na žalbu), zaštitaod zlonamernih i nerazumnih odluka sportskih federacija, uz puno uvažavanje ipriznanje autonomije onima koji tokom takmičenja donose odluke.Oni koji u lex sportiva vide transnacionalni ili anacionalni pravni poredak, kaošto je to, kako kažu, i lex mercatoria, ukazuju da postoje velike sličnosti u pogledunastanka i razvoja ove dve svetske grane prava. Tako, što se tiče nastanka, lexmercatoria je nastala u 11. i 12. veku sa formiranjem trgovačke klase, odnosnosa pojavom subjekata koji počinju da se profesionalno bave trgovinom. Sličnotome, od druge polovine 20. veka, sa komercijalizacijom i profesionalizacijomsporta, formira se svetska zajednica sportista, što pogoduje nastanku lex sportiva.Dalje, razvoj lex mercatoria se vezje za aktivnosti trgovaca koje su se odvijale17Dejan Šuput, Značaj…., str. 160.18Ken Foster, Lex sportiva and le ludica: the Court of Arbitration for sports Jurisprudence, nalazi sena veb stranici: http://go.warwick.ac.uk/eslj/issuses/volume3/number2/foster.19Boris Kolev, Lex sportiva and lex mercatoria, navedeno na veb stranici: http://www.thefreelibrary.com/Lex+sportiva+and+Lex+Mercatoria-a0212546177.20Ken Foster, Lex sportiva and le ludica: the Court of Arbitration for sports Jurisprudence, nalazi sena veb stranici: http://go.warwick.ac.uk/eslj/issuses/volume3/number2/foster.21Franck Latty, La lex sportiva, Recherche sur le droit transnational, navedeno na veb stranici: http://www.brill.nl/product_id27738.htm.751

Dr. sc. Miodrag Mićović: LEX SPORTIVA I FAIR-PLAYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 749.-757.preko trgovačkih kancelarija i sudova. I razvoj lex sportiva se vezuje za donošenjepravila od strane sportskih saveza, koje formiraju sportisti i sportski klubovi. I otrgovačkim i o sportskim sporovima odlučuju strukovni sudovi, u postuku kojikratko traje. Ovi autori primećuju da između ove dve grane prava postoje i krupnerazlike. Naime, dok se trgovci udružuju kako bi ostvarili i zaštitili svoje zajedničkeinterese, u komercijalizovanom sportu ne postoje zajednički, već različiti i čestosuprotni interesi sportskih upravnih tela, sponzora, elektronskih medija, sportistai sportskih klubova. 22Što se tiče dileme da li je to transnacionalno ili anacionalno pravo (tema stara,o njoj su već raspravljale pristalice lex mercatoria), čini se da bi ispravnije bilogovoriti o anacionalnom pravu, s obzirom da se lex sportiva formira i primenjujevan državnog autoriteta, unutar grupa koje se ne konstituišu u krugu jednenacije. 23Što se tiče pitanja da li je lex sportiva pravni poredak ili ne, time su se takođebavile pristalice postojanja lex mercatoria, pa pošto se smatra da se radi o tzv.međunarodnim granama prava, stavovi pristalica lex mercatoria mogli bi seprimeniti i na lex sportiva. Neki autori su smatrali da se radi o nekompletnompravnom sistemu koji se sastoji od vlastitih pravnih pravila, koji posedujestrukovni autoritet, strukovne sankcije i sopstvene sudije. 24 Drugi navode da seradi o posebnom pravnom poretku, koji je odvojen od nacionalnog, s tim što nijecelovit i zatvoren. 25 Treći, koji su najbliži istini, negiraju lex mercatoria kao pravniporedak ističući da se radi o viziji, a ne nečemu što realno postoji. 26 Ovaj stav važii za lex sportiva 27 – ona ne predstavlja pravni poredak, koherentan sistem pravnihpravila, jer uslovi za tako nešto nisu ispunjeni. Pravo na donošenje pravnih pravilapripada nacionalnom suverenu, osnosno onomne na koga on to pravo prenese, aopšti pravni principi, kao pravednost ili pravičnost, na kojima se zasnivaju odlukeArbitražnog sportskog suda, nisu ništa drugo do principi koji se primenjuju i imajuizvorište u nacionalnim pravnim sistemima. Granice u kojima se može kretatilex sportiva određene su autonomijom volje onih koji su se udružili u sportskeorganizacije, na osnovu čega ove organizacije prema svojim članovima ostvarujudisciplinsku moć. 2822O tome: Boris Kolev, Lex sportiva and lex mercatoria, navedeno na veb stranici: http://www.thefreelibrary.com/Lex+sportiva+and+Lex+Mercatoria-a0212546177.23O tome: Philippe Fouchard, L’arbitrage commercial international, Paris, 1965, str. 402.24Berthold Goldman, Frontiers du droit et lex mercatoria, Archives de philosophie du droit, 1964,str. 189 – 192.25Antoine Kassis, Théorie générale des usages du commerce, Paris, 1984, str. 396 – 402.26Joseph Hamel i Gaston Lagarde, Traité de droit commecial, Paris, t. 1, 1954, str. 133; MilenaPetrović, Međunarodna trgovačka arbitraža, Zbornik radova: Međunarodna privredna arbitraža – stanjei perspektive, 1997, str. 222.27O tome: Charles Amson, Droit du sport, Paris, 2010, str. 13.28Ken Foster, Lex sportiva and le ludica: the Court of Arbitration for sports Jurisprudence, nalazi sena veb stranici: http://go.warwick.ac.uk/eslj/issuses/volume3/number2/foster.752

Dr. sc. Miodrag Mićović: LEX SPORTIVA I FAIR-PLAYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 749.-757.3. Etička pravna načela i pravilaEtička, odnosno moralna pravila u svim zemljama savremenog sveta ulaze ukrug osnovnih, opštih, generalnih pravila uz pomoć kojih se regulišu imovinskii ugovorni odnosi, ponašanje učesnika prilikom obavljanja različitih poslovnihaktivnosti. U tu grupu pravila spadaju:1. načelo savesnosti i poštenja;2. dobri poslovni običaji;3. fair-play ponašanje.1. Načelo savesnosti i poštenja. 29 – To je (latinski: bona fides; francuski: bonnefoi; italijanski: buona fide; nemački: Treu und Glauben; engleski: good faith)jedno od osnovnih načela ugovornog prava. U zasnivanju obligacionih odnosai ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa učesnici su dužni da se pridržavajunačela savesnosti i poštenja (čl. 12. Zakona o oblogacionim odnosima) 30 , pričemu ovu obavezu ne mogu da isključe ili ograniče. Ugovorne strane se ne mogupozivati ni na jedno pravilo koje bi trebalo primeniti prilikom regulisanja njihovogpravnog odnosa ako bi primena tog pravila u datom slučaju proizvela poslediceprotivne načelu savesnosti i poštenja (uzansa br. 3 Opštih uzansi). U slučaju sporasud je dužan da vodi računa o poštovanju načela savesnosti i poštenja po službenojdužnosti. U skladu sa tim, sud ima pravo da odbije primenu bilo koje ugovorne ilizakonske odredbe (osim izričitih zakonskih odredbi) koje bi izazivale posledicesuprotne ovom načelu. Zahvaljujući tome, sud ne primenjuje pravo formalistički,što bi, u suprotnom, moglo da ima za rezultat da rešenja u određenim slučajevimabudu nepoštena i nepravična. Primenjujući načelo savesnosti i poštenja sudija sepojavljuje kao govornik i interpretator svih koji pravično i pošteno misle. 312. Dobri poslovni običaji. 32 - Predstavljaju sinonim za poslovnu etiku, odnosnoposlovni moral. To su nepisana pravila etičkog karaktera kojih se moraju pridržavatiprivredni subjekti u svom poslovanju. 33 Nepoštovanjem dobrih poslovnih običajaprivredni subjekti krše društvena shvatanja o tome kako treba da se ponašajuučesnici u privrednim odnosima. Pošto povredu tih pravila prati pravna sankcija,29Ideja o savesnosti i poštenju, o dobroj veri (bona fides), razvijena je u rimskom pravu. Bona fidesima izvorište u kultu boginje Fide. Fida je bila boginja date reči, zaštitnica tajne i poverenja među ljudima,zaštitnica slabih od moćnih. U rimskom pravu bona fides označava poverenje u datu reč (bona fides exigit,ut quod convenit, fiat - bona fides traži da se ispuni ono što je ugovoreno) i pravilo ponašanja koje sledepošteni ljudi. O tome: Béatrce Jaluzot, La bonne foi dans les contrats, Paris, 2001, str. 23.30„Sl. list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Sl. list SRJ“, br. 31/93.31Komentar ZOO, redaktori Slobodan Perović i Dragoljub Stojanović, Gornji Milanovac i Kragujevac,1980, knj. I, str. 110.32Dobri poslovni običaji predstavljaju dobre običaje uopšte (lat. boni mores, francuski bonnes moeurs,nemački gute Sitten).33Dobri poslovni običaji se definišu i kao postupci i ponašanja koji su u skladu sa poslovnim moralomi interesima zajednice (društvena pravila poslovne etike), ponašanje koje odgovara interesima konkretnogdruštva. O ovome: Jovan Crnogorčević, Prilog pitanju opšteg pojma povrede dobrih poslovnih običaja,Anali, br. 4/86, str. 351.753

Dr. sc. Miodrag Mićović: LEX SPORTIVA I FAIR-PLAYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 749.-757.ona ulaze u oblast prava.Sadržina dobrih poslovnih običaja nije unapred data, već je određuje sudijaimajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja. 34 S obzirom da je njihova sadržinauslovljena konkretnim okolnostima kaže se da dobri poslovni običaji imajuvarjabilan karakter, koji zavisi ne samo od okolnosti već i od shvatanja o tome štase smatra moralnim. 353. Fair-play. 36 – Ako dobri poslovni običaji predstavljaju sinonim za poslovnimoral, onda se može reći da je fair-play sinonim za sportski moral. Radi se oetičkom principu kojim se određuje okvir za sportske i druge aktivnosti povezanesa sportom, koji se zahvaljujući delovanju sportskih udruženja razvio kao jednood najvažnijih sportskih načela. Ovo načelo, posebno u savremenim uslovimabavljenja sportom, dobija još više na značaju jer predstavlja branu negativnostimakoje donose profesionalizam (mržnja, zavist, spletke; nepoštovanje pravila;uzimanje nedozvoljenih stimulativnih sredstava; odstupanje od Korintskihvrednosti igranja zbog ljubavi prema igri) i komercijalizacija sporta (federacije sečesto rukovode svojim interesima i ne uzimaju u obzir interese sportista, pa, čak,postupaju na njihovu štetu). 37Koliki je značaj ovog načela jasno proističe iz Evropske sportske poveljegde se određuje da su vlade zemalja potpisnica dužne da rade na zaštiti i razvojumoralnih i etičkih osnova sporta (čl. 1. st. 1. tač. 2) i Kodeksa sportske etike kojidefiniše fair-play, odgovorne za razvoj i primenu fair-play-a, uz zaključak da krozfair-play pobeđuju pojedinac, sportske organizacije i društvo u celini. Ali, i poredtoga, ovo načelo još uvek nije valjano razrađeno u sportskim zakonicima, 38 štomože biti prepreka za dalji razvoj sportskog prava.Fair-play je sastavni činilac svih sportskih aktivnosti, sportskih politikai upravljanja, što znači da se primenjuje ne samo na sportiste, već i na drugepojedince koji imaju dodir sa sportskim aktivnostima (sudije, trenere, članoveuprave sportskih klubova, navijače). Što se tiče sportista, fer-play ponašanjepodrazumeva ne samo poštovanje utvrđenih pravila igre, nego i određeno držanje(poštovanje protivnika, očuvanje psihičkog i fizičkog dostojanstva, odricanje odnesportskih prednosti). 3934Stojanović, D., nav. delo, str. 87; Za dobre običaje se još kaže da su to pravni standardi kojekonkretizuje sudija u svakom pojedinom slučaju imajući u vidu ono što se dešava po redovnom tokustvari, po prosečnom, apstraktnom merilu ponašanja čoveka određene sredine. O tome: Andrija Gams,Ljiljana Đurović, Uvod u građansko pravo, Beograd, 1988, str. 57.35O tome: Miodrag Mićović, Trgovački običaji, Kragujevac, 2000, str. 34.36Engleski termin kojim se označava poštena, časna igra, ali i besprekoran i velikodušan postupak,poštovanje tuđih interesa i ravnopravnosti – Opšta enciklopedija, Zagreb, 1977, knj. 2, str. 657.37Vidi: http://www.dadalos.org/frieden_hr/grundkurs_5/fairness.htm; Boris Kolev, Lex sportivaand lex mercatoria, navedeno na veb stranici: http://www.thefreelibrary.com/Lex+sportiva+and+Lex+Mercatoria-a0212546177.38Primera radi, Zakon o sportu Republike Srbije sadrži samo sumarnu odredbu prema kojoj svakoima pravo da se bavi sportom, pri čemu to bavljenje sportom (između ostalog), mora da bude fer i etičkiprihvatljivo (čl. 4).39Na jednom turniru u hokeju na ledu Švedska je nastupila sa igračem koji nije imao švedsko754

Dr. sc. Miodrag Mićović: LEX SPORTIVA I FAIR-PLAYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 749.-757.Načelo poštene igre predstavlja posebnu društvenu vrednost, čije nepoštovanjedovodi do izricanja različitih sankcija. Time se nastoji da se iskoreni nesportskoponašanje, kao što su različiti oblici prevarnog ponašanja (upotreba stimulativnihsredstava, nameštanje rezultata i pobednika), nasilje (fizičko i verbalno),zloupotreba mladih ljudi i žena.4. Sličnosti i razlike između pravila etičkogkarakteraOno što spaja načelo savesnosti i poštenja, dobre poslovne običaje i fer-play toje činjenica da se radi o etičkim pravilima kojima se postavljaju okviri za ponašanjenosilaca određenih aktivnosti, odnosno učesnika određenih pravnih odnosa.Kada se radi o načelu savesnosti i poštenja, o tome da li je poštovano može segovoriti jedino u slučajevima koji su uređeni pravom. Primena načela pretpostavljada se stranke već nalaze u određenom pravnom odnosu i zasniva se na obavezimoralnog ponašanja ugovornih strana. Pozivajući se na načelo savesnosti ipoštenja sud može da otkloni primenu bilo koje ugovorne ili zakonske odredbe,pod uslovom da u zakonu nije sadržana izričita odredba koja isključuje primenuovog načela. 40 Inače, sud je ovlašćen da ne primeni određenu zakonsku normu, alisamo u konkretnom slučaju o kojem odlučuje. 41Za razliku od načela savesnosti i poštenja, dobri poslovni običaji predstavljajunepisana pravila o ponašanju privrednih subjekata na tržištu u situacijama kojenisu pravno regulisane. Oni proističu iz moralnih shvatanja onih koji se baveprivrednim aktivnostima o tome šta se sme, a šta se ne sme. 42Pravila fer-play-a imaju sličnosti sa dobrim poslovnim običajima, s obzirom dase radi o nepisanim pravilima o ponašanju aktera sportskih aktivnosti u situacijamakoje nisu pravno regulisane. 43 Nije moguće da se pozivanjem na fer-play (kao štoto nije mogući ni kada se radi o dobrim poslovnim običajima) isključi primenadržavljanstvo. Češka republika se žalila Arbitražnom sudu za sport koji je odbio žalbu sa obrazloženjemda tim Češke nije igrao sa Švedskom, a to znači da nije bio pogođen prekršajem, pa bi bilo protivnoidealu far-play-a da ostvari pogodnost na nesportski način. Česi su mogli imati koristi od nepropisnosastavljenog tima pod uslovom da su se žalile prave žrtve – ekipe koje su izgubile od Švedske. Tada biodluka suda bila drugačija. U ovom slučaju, s obzirom da se radilo o nesportskom ponašanju jednogsaveza, žalba je odbijena. O ovome: Ken Foster, Lex sportiva and le ludica: the Court of Arbitration forsports Jurisprudence, nalazi se na veb stranici: http://go.warwick.ac.uk /eslj/issuses/volume3/ number2/foster.40Dragoljub Stojanović, Savesnost i poštenje u prometu, Beograd, 1973, str. 13.41Miodrag Mićović, Privredno pravo, Kragujevac, 2010, str. 174.42Ivica Jankovec, Privredno pravo, Beograd, 1999, str. 143.43Smatra se da je održan fer-play meč ako su ispoštovana određena pravila pre igre (nikoga neprovocirati, razmeniti nekoliko pristojnih reči sa protivnikom), tokom igre (pridržavati se pravila, bitismiren i u slučaju provokacija, ne potpadati pod uticaj navijača i zahteve za grubom igrom), posle igre(radovati se pobedi, ne omalovažavati drugi tim, čestitati pobedničkoj ekipi, igračima zahvaliti za igru). Oovome: http://dadalos.org/frieden_hr/grundkurs_5/11_regeln.htm.755

Dr. sc. Miodrag Mićović: LEX SPORTIVA I FAIR-PLAYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 749.-757.određenih važećih sportskih normi. 44Ono što je karakteristično za povredu dobrih poslovnih običaja moglo bi se rećida je karakteristično i za povredu fer-play-a. A, to znači: svaka povreda fer-playpravila predstavlja radnju kojom se pokazuje nepoštovanje društvenih shvatanjao tome kako treba da se ponašaju učesnici sportskih aktivnosti; ponašanje koje jesuprotno fer-play-u je ne samo nemoralno, nego je i protivpravno; za povredu ferplay-apostojanje štete nije od odlučujućeg značaja, s obzirom da povreda možeda postoji i onda kada radnjom nije prouzrokovana nikakva šteta; do povrede ferplay-amože doći i činjenjem i nečinjenjem, nečijom krivicom, ali i bez krivice. 455. ZaključakSavremeno doba, između ostalog karakteriše profesionalizam i komercijalizacijasporta, što ima za posledicu da mnoge države pokušavaju da putem pravnogregulisanja zaštite vrednosti koje sport promoviše. Zahvaljujući tome stvaraju seuslovi za formiranje sportskog prava, kao nove pravne discipline. Postojanje irazvoj sportskog prava vezano je za definisanje i razradu osnovnih principa, kaograničnika unutar kojih mogu da se odvijaju sportske aktivnosti. U takve principespada fer-play, princip etičkog karaktera koji obuhvata pravila ponašanja kojaproističu iz moralnih shvatanja onih koji se bave sportskim aktivnostima o tomešta se sme, a šta se ne sme.Činjenica da je sportsko pravo tek u fazi formiranja ne smeta jednom deludoktrine da govori o svetskom sportskom pravu – lex sportiva, u kome prepoznajenekakav transnacionalni (anacionalni) pravni poredak koji se temelji na pravilimameđunarodnih sportskih organizacija i praksi Arbitražnog suda za sport. Umestopravnog poretka lex sportiva bi mogla da predstavlja skup pravila privatnopravnogkaraktera čije se dejstvo zasniva na autonomiji volje onih koji su se udružili usportske federacije.44Na jednoj vaterpolo utakmici došlo je do fizičkog obračuna između igrača. Zbog toga je jedan timFINA diskvalifikovala, uz izricanje zabrane igračima da učestvuju na sledećem juniorskom prvenstvu.Nacionalna federacija se žalila uz isticanje da sankcije nisu pravedne jer će vinovnici tuče moći da igrajukao seniori, a oni koji inače nisu učestvovali u tuči neće moći da igraju kao juniori. Arbitražni sud za sportje odbio žalbu sa obrazloženjem da jedino federacija može da odluči da li su pravila fer i odgovarajuća. Otome: Ken Foster, Lex sportiva and le ludica: the Court of Arbitration for sports Jurisprudence, nalazi sena veb stranici: http://go.warwick.ac.uk/eslj/issuses/volume3/number2/foster.45O tome: Miodrag Mićović, Trgovački...., str. 41.756

Dr. sc. Miodrag Mićović: LEX SPORTIVA I FAIR-PLAYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 749.-757.LEX SPORTIVA AND FAIR-PLAYBasically the work consists of the denial of a claim, which is largely entrenched in doctrine,according to which lex sportiva represents a transnational or non-national legal system, on the onehand, and affirmation of fair-play, as the principle that specifically binds to the sport and that shouldbe defined in the sports codes as one of the basic principles, on the other. Lex sportiva is not a legalorder, because behind it there is no sovereign with its legislative powers. Hence we can say that lexsportiva is a set of rules of private law character, whose legitimacy is based on the autonomy of thewill of those who have joined together in the sports federation. As for fair-play, it is a principle ofethical character, which includes rules of conduct that derive from the moral understanding of thoseinvolved in sports activities on what is allowed and what is not.Key words: lex sportiva, fair-play, sport, sports law, principle, morality.757

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.Dr. sc. Jozo Čizmić, redoviti profesorPravnog fakulteta Sveučilišta u Splitumr. sc. Hrvoje Momčinović,Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske u mirovinii dopredsjednik Vijeća športske arbitražeHrvatskog olimpijskog odboraŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE HOO –ORGANIZACIJSKE I POSTUPOVNE ODREDBEUDK: 796:347.918 (497.5)Izvorni znanstveni radPrimljeno: 10.09.2011.Danas se većina športskih sporova rješava pred arbitražnim sudovima. Sve prednosti arbitražnogsudovanja odavno su prepoznate u športu, pa je danas rijetkost da se spor vezan uz određeni športnađe pred državnim sudom. Državni sudovi teško mogu pratiti razvitak i složenost odnosa kojinastaju u športu, pa su specijalizirane arbitraže sa stručnim i educiranim arbitrima idealno rješenjeza ove vrste sporova. Športske arbitraže često imaju i obilježja tzv. prisilnih arbitraža (arbitrageobligatore, compulspry arbitration, Zwangsshiedsgericht), kojima se stranke moraju obratiti radirješavanja određenih sporova. U radu se, nakon kratkog pojmovnog objašnjenja instituta arbitražnogsudovanja i športske arbitraže, daje prikaz postupka pred Športskim arbitražnim sudištem Hrvatskogolimpijskog odbora prema Arbitražnim pravilima Športskog arbitražnog sudišta pri Hrvatskomolimpijskom odboru.Ključne riječi: Ključne riječi: arbitraža, športska arbitraža, Športskoarbitražno sudište, Hrvatski olimpijski odbor, engl. arbitrage,Sports Arbitration, Sports Arbitration Tribunal, CroatianOlympic Committee.1. Uvod1.1. Izbrano/arbitražno sudovanje je način mirnog rješavanja sporova prednedržavnim/privatnim tijelom koje stranke same biraju i povjeravaju mu dakonačno i autoritativno odluči o njihovim spornim odnosima. 1 Izbrano sudovanjedefinira se i kao rješavanje sporova između dvije ili više stranaka od strane trećeili trećih osoba (arbitara), koje svoja ovlaštenja izvode iz sporazuma stranaka ičija je odluka obvezna za njih i ima, u većini pravnih poredaka, učinak kao sudskaodluka, 2 uključujući i osiguranje ovršnosti arbitražnog pravorijeka od strane1Usp. Arbitraža, SIS-HGK, Zagreb, 1995. str. 7..2Vidi SAJKO, K. – DIKA, M., Arbitražno rješavanje međunarodnih trgovačkih sporova, Ljubljana,1989., str. 1..759

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.države. 3Arbitražno suđenje pretpostavlja derogiranje ovlaštenja, odnosno nadležnostidržavnoga sudstva. U tom smislu arbitraža jest i aktivnost provođenja suđenjau sporu pred arbitražnim sudom. Postupak pred arbitražnim sudom je suđenje,čak i onda kad je po ovlaštenju stranaka sudio po načelu pravičnosti (ex aequoet bono). 4 Arbitražni postupak karakteriziraju načela: ravnopravnosti stranaka,kontradiktornosti, otvorenog pravosuđenja, autonomije u izboru pravila postupkai mjesta arbitraže, oportuniteta i ekonomije u načinu postupanja, stranačkedispozicije u izboru mjerodavnog prava za bit spora (i arbitražni sporazum),nejavnosti, kolegijalnog odlučivanja i interferencije s državnim sudom (ipostupkom pred njim). 5Čitav je niz razloga zbog kojih držimo da će mnogi subjekti rađe ugovoritiarbitražu kao sredstvo rješavanja sporova, negoli podvrgnuti rješenje njihovaspora nadležnom državnom sudu. Među ostalim i zbog povjerenja u stručnost iobjektivnost arbitara koje sami izabiru, njezine brzine, učinkovitosti, elastičnostii tajnosti arbitražnog postupka, velikim dijelom zbog nepovjerenja u državnesudove poslovnog sjedišta druge stranke, zbog nepoznavanja jezika druge strankei procesnih pravila države protivnika, te međunarodne ovršnosti arbitražnogpravorijeka.Teorija i praksa arbitražnog prava poznaju brojne klasifikacije arbitraža, 6ali najpoznatija i najznačajnija podjela je na ad hoc i institucijske arbitraže. Sastajališta ovlaštenja za suđenje i s obzirom na značenje njihovih odluka, nemanikakve pravne razlike između institucijskih i ad hoc arbitraža, nego su razlikepretežno praktične, organizacijske naravi. 7 Ad hoc arbitraže su takve arbitražekoje se osnivaju samo za jedan određeni spor i prije spora organizacijski nepostoje, 8 u pogledu takvih arbitraža na strankama je inicijativa i odgovornost zaosnivanje arbitražnog suda koji će riješiti njihov spor, a stranke usto moraju sameutvrditi i pravila mjerodavna za vođenje arbitražnog postupka te neposredno sasamim arbitrima dogovoriti o pitanjima kao što su nagrade i troškovi. 9 S obziromda se većina poteškoća koje se mogu javiti u svezi s ad hoc arbitražom rješavaprema nacionalnom pravu mjesta arbitraže, određivanje sjedišta/države ad3Tako KNEŽEVIĆ, G., Međunarodna trgovačka arbitraža, Beograd, 1999., str. 20.. O pojmu idefiniranju arbitraže u pravnoj teoriji, pobliže na str. 17.-19..4Vidi TRIVA, S., Arbitražno ili državno sudovanje, «Pravo u gospodarstvu», god. 43., 2004., br. 2,str. 10..5Tako GIUNIO, M., Novine u hrvatskom arbitražnom pravu s posebnim osvrtom na ad hoc arbitražui ulogu državnog suda, referat objavljen u zborniku sa 40. susreta pravnika u Opatiji 2002. godine, str.218..6Podrobnije o tome kod KNEŽEVIĆ, G., Međunarodna trgovačka arbitraža, Beograd, 1999., str. 23.-25.; TRIFKOVIĆ, M. – OMANOVIĆ, S., Međunarodno poslovno pravo i arbitraže, Sarajevo 2001., str.511.-515.; GOLDŠTAJN, A. – TRIVA, S., Međunarodna trgovačka arbitraža, Zagreb,1987., str. 12.-14..7Usp. GIUNIO, M., o. c., str. 225..8Tako TRAJKOVIĆ, M., Međunarodno arbitražno pravo, Beograd, 2000., str. 68..9Detaljnije kod Arbitraža i alternativno rješavanje sporova – kako rješavati međunarodne poslovnesporove, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2003., str. 36..760

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.hoc arbitraže od iznimnog je značenja. 10 Ad hoc arbitraža obično se javlja kadstranke u svom arbitražnom ugovoru predvide arbitražu, ali je ne preciziraju kaoarbitražnu instituciju, niti se pozivaju na njezina pravila. 11 Institucijske arbitražejesu organizacije u okviru kojih arbitražni sudovi (vijeća ili arbitri pojedinci)rješavaju svoje sporove. 12 Institucijska arbitraža je permanentni organ, s ustaljenimpravilima postupka i određenim administrativnim aparatom, 13 koja, dakle upravljaarbitražnim postupkom u skladu s njezinim arbitražnim pravilima, a pri tome možeuzeti u obzir i želje stranaka. 141.2. Danas se većina športskih sporova rješava pred arbitražnim sudovima.Sve prednosti arbitražnog sudovanja odavno su prepoznate u športu, pa je danasrijetkost da se spor vezan uz određeni šport nađe pred državnim sudom. Tomeje, među ostalim, razlog i određena bojazan športskih organizacija i športaša daponašanje koje je sastavni dio određenog športa, može pred državnim sudombiti ocijenjeno i proglašeno protupravnim (primjerice, kod nekih borilačkihšportova). 15Ustrojavanje institucijskih športskih arbitraža nastalo je zbog potrebe rješavanjasporova koji su izravno ili neizravno vezani za šport, odnosno zbog potrebe dase ustroji takva arbitražna institucija koja bi bila posebni autoritet i koja bi bilasposobna riješiti najsloženije športske sporove i istovremeno ponuditi elastičan,brz, efikasan, nejavan i ne previše skup postupak.Športske arbitraže često imaju i obilježja tzv. prisilnih arbitraža (arbitrageobligatore, compulspry arbitration, Zwangsshiedsgericht), kojima se strankemoraju obratiti radi rješavanja određenih sporova. 16 Sporovi koji se tiču disciplinskihi drugih športskih pitanja, u pravilu su isključeni iz nadležnosti redovnih sudova.Tako je, primjerice, krovna organizacija međunarodnog nogometnog udruženjaFIFA u čl. 64. svog Statuta odredila da je zabranjeno obraćanje redovnimsudovima, osim ukoliko to nije posebno utvrđeno pravilnicima FIFA-e, a u tomsmislu nogometni savezi moraju u svoje statute i pravilnike uključiti odredbuprema kojoj se zahtjevi u svezi sporova ne mogu podnositi redovnim sudovima,nego je potrebno ugraditi odredbu o arbitraži. 17 U tom smislu je i odredbom čl.11. Statuta Hrvatskog nogometnog saveza propisano da se Savez, njegova tijelai službene osobe, članovi Saveza, lige, klubovi, igrači, treneri, nogometni suci,10Ibid., str. 62..11U tom smislu TRAJKOVIĆ, M., o. c., 68..12Usp. GOLDŠTAJN, A. – TRIVA, S., Međunarodna trgovačka arbitraža, Zagreb, 1987., str. 13..13Vidi TRAJKOVIĆ, M., o. c., str. 68..14Tako kod Arbitraža i alternativno rješavanje sporova – kako rješavati međunarodne poslovnesporove, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2003., str. 36..15Vidi PULJKO, V., Arbitražno rješavanje sporova u nogometu, “Pravni vjesnik”, broj 10/2., str.58..16Više o tome kod MUSA, K., Arbitraža u organizaciji udruženog rada – samoupravni sud, Zagreb,1982., str. 35..17Vidi HAUTZ, S., Arbitražni sud Hrvatskog nogometnog saveza, “Pravo u gospodarstvu”, vol. 50.,2011., broj 4, str. 914..761

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.službene osobe, licencirani posrednici za organizaciju utakmica, licenciraniposrednici za transfere igrača i drugi pripadnici nogometnog športa obvezuju, međuostalim, podnositi sve sporove nacionalnih razmjera, koji su nastali iz ili u svezis primjenom Statuta ili pravilnika HNS-a, u posljednjoj instanci samo neovisnomi nepristranom arbitražnom sudu, koji će riješiti sve sporove, isključujući svakiredovni sud, osim ukoliko je to izričito zabranjeno važećim zakonodavstvom uRepublici Hrvatskoj.Državni sudovi teško mogu pratiti razvitak i složenost odnosa koji nastaju ušportu, pa su specijalizirane arbitraže sa stručnim i educiranim arbitrima idealnorješenje za ove vrste sporova. Tako je za rješavanje športskih sporova i onih kojisu u svezi sa športom, Skupština Hrvatskog olimpijskog odbora na svojoj 19.sjednici održanoj 25. svibnja 1999. godine, osnovala samostalno i nezavisnotijelo pri Hrvatskom olimpijskom odboru - Športsko arbitražno sudište (dalje -ŠAS). Arbitražnim pravilima Športskog arbitražnog sudišta, usvojenim takođerna 19. sjednici Skupštine Hrvatskog olimpiskog odbora (dalje – HOO), detaljnosu uređena pitanja nadležnosti, sastav i ustroj te pravila o arbitražnom postupku ipostupku mirenja. Opseg nadležnosti ŠAS-a, stranke u pravilu najprije ugovore.Športsko arbitražno sudište HOO-a ima i obilježja tzv. unutrašnjih arbitraža, kojese ustrojavaju prije svega zbog brzine i efikasnosti u rješavanju internih sporovaunutar neke organizacije. 18Zbog ograničenog vremena i prostora za izlaganje, u nastavku rada osvrnutćemo se samo na najznačajnije elemente i karakteristike postupka pred arbitražnimsudom ŠAS-a. 192. Osnove za arbitražno suđenje pred ŠAS-omPrema odredbama čl. 49. Zakona o športu („Narodne novine“ br. 71/06., dalje- ZŠ), Hrvatski olimpijski odbor je najviša nevladina športska udruga u koju seudružuju nacionalni športski savezi, športske zajednice u Županijama i GraduZagrebu te druge udruge čija je djelatnost od značaja za promicanje športa, sukladnopravilima Hrvatskoga olimpijskog odbora. Hrvatski olimpijski odbor stvarauvjete za nesmetan razvoj športa i olimpijskog pokreta u Republici Hrvatskoj.Ova najviša nacionalna sportska udruga je u svom djelovanju samostalna.Pri Hrvatskom olimpijskom odboru djeluje i ŠAS kao samostalno i nezavisnotijelo za športsku arbitražu i za rješavanje sporova u svezi sa športom (čl. 52., st.1. ZŠ-a). Aktima HOO-a pobliže se uređuje nadležnost, sastav i ustroj te pravila o18Na istoj sjednici osnovano je i Vijeće športske arbitraže koje: 1. odlučuje o zahtjevu za izvanrednimpreispitivanjem odluka športskih udruga protiv kojih su iscrpljena ili ne postoje druga sredstva pravnezaštite, 2. obavlja opći nadzor nad radom Športskog arbitražnog sudišta, i 3. daje pravna mišljenja nazahtjev Hrvatskog olimpijskog odbora, odnosno na prijedlog športskih saveza, klubova i udruga.19Treba napomenuti da na zahtjev jedne o stranaka ŠAS može provesti i postupak mirenja, a zapostupak mirenja nije nužno postojanje valjanog arbitražnog ugovora (vidi AP, čl. 46.-50.).762

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.postupku pred ŠAS-om (čl. 52., st. 5. ZŠ). HOO je već prije, na sjednici održanoj25. svibnja 1999. godine, donio sljedeće akte kojima se uređuje rad ŠAS-a:a/ Arbitražna pravila Športskog arbitražnog sudišta pri Hrvatskom olimpijskomodboru (dalje - AP),b/ Odluku o troškovima postupka pred Športskim arbitražnim sudištem priHrvatskom olimpijskom odboru (svi navedeni akti objavljeni su u „Narodnimnovinama“, br. 72/99.). U skladu s odredbom čl. 99. st. 2. ZŠ-a, ovi akti, kojisu bili doneseni na temelju odredbi ranije važećeg Zakona o športu („Narodnenovine“, br. 111/97. i 13/98.), ostaju na snazi do donošenja općih akata na temeljuodredaba ZŠ-a.Za rad i ustroj ŠAS-a svakako je značajan i Zakon o arbitraži („Narodne novine“,broj 88/01., dalje – ZA). ZA je opći arbitražni zakon koji sadrži pravila za svevrste arbitraža, bez obzira na pravno područje u kojem se arbitraža provodi i bezobzira na vrstu arbitraže, ne samo u onim sporovima u kojima je dispozitivnost uuređivanju stranačkih odnosa potpuna, nego i u onima u kojima je dispozitivnostograničena. Polje primjene ZA odnosi se i na tzv. prisilne ili neprave arbitraže. 203. Nadležnost i funkcije ŠAS-aAP-om se uređuje nadležnost, sastav i ustroj te pravila o arbitražnom postupkui postupku mirenja ŠAS-a (AP, čl. 1.). Športsko arbitražno sudište odlučuje ozahtjevu stranaka koje su ugovorile nadležnost tog sudišta u sporovima nastalimu vezi s obavljanjem športske djelatnosti, a o pravima kojima mogu slobodnoraspolagati ako zakonom nije određeno da za odlučivanje o određenoj vrstisporova postoji isključiva nadležnost redovnog suda (ZŠ, čl. 52. st. 3.).Nadležnost ŠAS može se ugovoriti za arbitražno rješavanje sporova izmeđušportaša, fizičkih i pravnih osoba koje obavljaju športsku djelatnost te športskihudruga (čl. 34. st. 2. Zakona o športu) o pravima kojima mogu slobodnoraspolagati, ako zakonom nije određeno da za odlučivanje u određenoj vrsti tihsporova postoji isključiva stvarna ili međunarodna nadležnost redovnog suda uRepublici Hrvatskoj (AP, čl. 2.).ŠAS odlučuje o zahtjevu stranaka koje su ugovorile nadležnost tog sudišta usporovima nastalim u vezi s obavljanjem športske djelatnosti. Ovo sudište samone odlučuje o sporu za koji je ugovorena arbitraža, već o predmetu odlučujearbitražni sud, dakle arbitar pojedinac ili arbitražno vijeće. Uloga ŠAS-a je u tomeda osigura pravila postupka, pomogne strankama u osnivanju arbitražnog suda, teda pruži administrativnu podršku arbitraži.20Usp. TIRVA, S. – UZELAC, A., Hrvatsko arbitražno pravo, Zagreb, 2007., str. 4..763

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.4. Mjesto i jezik arbitražeOd različitih opcijskih elemenata koje mogu sadržavati ugovori o arbitraži,mjesto arbitraže (locus arbitrii) jedan je od najvažnijih, jer mjesto arbitraže nijesamo naznaka konkretnog mjesta u kojem će se sastajati stranke i arbitri (grad,naselje i sl.) radi provođenja arbitražnog postupka, nego je ono i odrednica premakojoj se određuje nacionalna pripadnost pravorijeka, što karakterizira arbitražukao domaću ili stranu, ono određuje gdje će se moći podnijeti tužba za poništaj,određuje režim priznanja i ovrhe pravorijeka i sl. 21 Mjesto arbitraže tradicionalnose određuje kao mjesto u kojem se nalazi sjedište arbitražnog suda, što ne mora iznačiti da se arbitražni postupak i fizički odvija u tom mjestu. 22 Arbitražni postupakprovodi se u sjedištu ŠAS-a, u Zagrebu, Haulikova 6/I (prema AP-u), odnosno Trgsportova 11 (prema web stranici HOO-a), ali arbitražni sud može, uz suglasnoststranaka, odrediti da mjesto arbitraže bude u nekom drugom mjestu u RepubliciHrvatskoj, odnosno u bilo kojem mjestu koje smatra prikladnim. Arbitražni sudpravorijek donosi u mjestu arbitraže (AP, čl. 4.).Pitanje jezika arbitraže može biti važno radi ostvarenja načela procesneravnoteže saslušanja stranaka i pružanja jednake mogućnosti strankama dasudjeluju u postupku i predstave svoj slučaj arbitražnom sudu. Pružanje mogućnostistrankama da se u arbitražnom postupku služe jezikom koji neće favoriziratiniti jednu stranku, smatra se jednom od važnih prednosti arbitraže u odnosu napostupak pred državnim sudom. 23 Arbitražni postupak pred ŠAS-om provodi se,u pravilu, na hrvatskom jeziku. Ali, kada stranke tako odrede ili ako arbitražnisud smatra da je to u konkretnom slučaju potrebno, arbitražni postupak može seprovoditi na drugom jeziku (AP, čl. 5.).5. Arbitražni ugovorBitno obilježje arbitraže sadržano je u činjenici da su se stranke vlastitomvoljom odrekle nadležnosti državnog pravosuđa i povjerile rješavanje svog sporatrećoj osobi. Zbog toga je i postojanje valjanog sporazuma stranaka o provođenjuarbitraže u pravilu nužan uvjet da se arbitraža može provesti, a njezin rezulat priznatikao obvezujući za stranke. 24 Stranke koje su zaključile ugovor su istovremeno iugovorne stranke i parnične stranke, odnosno protivnici u arbitražnom postupku.Ugovor o arbitraži mora se odnositi na spor koji proizlazi iz određenog pravnogodnosa, koji mora postojati u vrijeme sklapanja ugovora o arbitraži i iz kojeg moženastati jedan ili više sporova. 25 Nadležnost ŠAS-a zasniva se ugovorom sklopljenimu pisanom obliku (arbitražni ugovor) u skladu sa zakonskim odredbama o obliku21Ibid., str. 161.-166..22Vidi SIKIRIĆ, H., Izbor mjesta arbitraže, „Pravo u gospodarstvu“, vol. 35., 1996., broj 3-4, str.319..23Tako TIRVA, S. – UZELAC, A., Hrvatsko arbitražno pravo, Zagreb, 2007., str. 172..24Ibid., str. 54..25Vidi SIKIRIĆ, H., Ugovor o arbitraži, „Pravo u gospodarstvu“, vol. 41, 2002., broj 2, str. 37..764

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.arbitražnog ugovora (v. Zakon o arbitraži, „Narodne novine“, br. 88/01., dalje -ZA, čl. 6.).Ako stranka podnese tužbu ŠAS-u glede spora za koji stranke nisu ugovorilenjegovu nadležnost, ŠAS se na prigovor tuženika treba oglasiti nenadležnim.Ugovor o arbitraži je ugovor kojim se stranke obvezuju da će im međusobni sporili sporove presuditi, umjesto državnog suda, sud sastavljen od osoba koje imenujuone ili netko treći. U pogledu predmeta, ugovorom se može predvidjeti nadležnostarbitražnog suda za određeni spor koji je među strankama već nastao ili za budućesporove koji mogu proizaći iz određenog pravnog odnosa. Ugovaranje nadležnostiarbitražnog suda za buduće sporove obično se vrši unošenjem odgovarajučeklauzule (tzv. kompromisorna klauzula) u sadržaj materijalnopravnoga ugovora. Iprema odredbama AP-a, arbitražni ugovor može se zaključiti glede određenog spora(kompromis), ili glede budućih sporova koji mogu proizaći iz određenog ugovora(kompromisorna klauzula) (AP, čl. 8.). Ugovor o arbitražnom sudu (arbitraži),sklopljen u obliku kompromisorne klauzule, samostalan je pravni posao u odnosuprema ugovoru u kojem je ta klauzula sadržana, pa je slijedom toga za odlučivanjeu sporu o pravovaljanosti glavnog ugovora nadležna arbitraža (vidi PSH, Pž2202/93 od 21. 9. 1993. - Praxis 1/209). Pri sastavljanju ugovora o arbitraži valjaizbjegavati nepotpune ili nejasne formulacije koje mogu dovesti do dvojbi o tomešto su stranke namjeravale ugovoriti. Stranke koje ugovore nadležnost ŠAS-atime prihvaćaju da postupak bude proveden u skladu s odredbama AP-a kojesu na snazi u vrijeme provođenja arbitražnog postupka, ali stranke su ovlaštenesporazumno odstupiti od primjene odredaba AP-a pod uvjetom da taj sporazumnije u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske i funkcijom i svrhomšportske arbitraže.ŠAS je ovlašten odlučivati o svim prigovorima kojima se osporava njegovanadležnost, uključujući prigovore postojanju ili valjanosti arbitražne klauzuleili posebnog arbitražnog ugovora (tzv. Kompetenz-Kompetenz načelo). 26 Dokonstituiranja arbitražnog suda o prigovorima nadležnosti ŠAS-a odlučujepredsjednik ŠAS, a nakon konsituiranja arbitražnog suda, arbitri su ovlašteniutvrđivati postojanje i valjanost ugovora čiji je sastavni dio arbitražna klauzula.Prigovor nadležnosti ŠAS-a mora se podnijeti najkasnije u odgovoru na tužbuili, ako se radi o protutužbi, u odgovoru na protutužbu (AP, čl. 10.). Pokretanjeparnice pred redovnim sudom u istoj stvari među istim strankama nije razlog zaprekid ili obustavljanje arbitražnog postupka pred ŠAS-om (AP, čl. 12.).6. Pokretanje postupkaU skladu s općim pravilima i čl. 20. ZA-a, prema kojima, ako se arbitražaprovodi pred arbitražnim sudom čije djelovanje organizira arbitražna ustanova,arbitražni postupak počinje onog dana kada arbitražna ustanova primi tužbu (tzv.26Vidi više o tome kod TIRVA, S. – UZELAC, A., Hrvatsko arbitražno pravo, Zagreb, 2007., str.111.-119..765

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.vertikalno povezivanje), i arbitražni postupak pred ŠAS-om počinje podnošenjemtužbe tajniku ŠAS-a u dovoljnom broju primjeraka za sve tuženike i arbitre tearhivu ŠAS-a. Tužba mora naročito sadržavati: (a) imena i adrese stranaka; (b)tužbeni zahtjev; (c) navode o činjenicama na kojima se zasniva tužbeni zahtjev;(d) navode o dokazima; (e) navode o arbitražnom ugovoru, ako je zaključen; (f)navode o imenovanju arbitra; (g) oznaku vrijednosti predmeta spora. Tužitelj možetužbi priložiti sve isprave koje smatra važnim ili se može pozvati na isprave ilidruge dokaze koje namjerava podnijeti, a naročito je dužan da, ako je to moguće, uztužbu podnese prijepis glavnog ugovora i arbitražnog ugovora, ako on nije sadržanu glavnom ugovoru, dokaz o uplati predujma za podmirenje troškova arbitražnogpostupka (AP, čl. 14.). Tajnik ŠAS-a dostavlja tuženiku tužbu s prilozima i pozivaga da podnese pisani odgovor na tužbu u roku od petnaest dana od dostavljanjatužbe. Odgovor na tužbu s prilozima dostavlja se tužitelju (AP, čl. 15.).7. Sastav i konstituiranje arbitražnog sudaArbitar/izbrani sudac (engl. arbitrator, njem. Schiedsrichter) jest osoba kojoj je,u skladu sa sporazumom stranaka, povjereno da sama ili u vijeću s drugim arbitrimavodi postupak i odluči u određenom sporu. Arbitar u načelu može biti svaka fizičkapotpuno poslovno sposobna osoba. Sudac redovnog suda može biti biran samo zaarbitra pojedinca ili za predsjednika arbitražnog vijeća. Od arbitra se očekuje da budenepristran i sposoban da obavi svoju misiju. Svoj pristanak da sudi u određenomsporu arbitar manifestira sklapanjem (u pravilu konkludentno) ugovora sa strankama(receptum arbitri). Institucijske arbitraže u pravilu raspolažu posebnim listamaarbitara s kojih stranke mogu birati arbitre u pojedinom slučaju.Sporove pred ŠAS-om raspravljaju ili o njima odlučuju arbitražna vijeća od triarbitra ili arbitar pojedinac (arbitražni sud), a, ako stranke drukčije ne ugovore,arbitražno vijeće raspravlja i odlučuje u sporovima čija vrijednost prelazi 50.000kuna, a arbitar pojedinac u svim drugim sporovima (AP, čl. 19.). Što se imenovanjai predlaganja arbitara tiče, ako o sporu odlučuje arbitražno vijeće od tri arbitra,svaka stranka imenuje po jednog arbitra (člana arbitražnog vijeća), a članoviarbitražnog vijeća biraju predsjedavajućeg arbitra (predsjednika arbitražnogvijeća). Arbitri članovi arbitražnih vijeća biraju se u pravilu s liste arbitara ŠAS-a,a stranke mogu imenovati i njihove zamjenike koji preuzimaju funkciju arbitraako imenovani arbitar iz bilo kojeg razloga bude spriječen obavljati svoju funkciju(AP, čl. 20.). Ako stranka koja nije imenovala arbitra, to ne uradi u roku od 8dana od dana poziva, kao i u slučaju kad stranke izjave da same neće imenovatiodnosno predložiti arbitra, onda će arbitra/člana arbitražnog vijeća i zamjenikaimenovati, predsjednik ŠAS-a sa liste arbitara ŠAS-a. Ako se članovi arbitražnogvijeća u roku od osam dana ne sporazume o osobi arbitra predsjednika vijeća,njega će sa liste arbitara ŠAS-a imenovati predsjednik ŠAS-a (AP, čl. 21.).766

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.8. Postupak arbitražnog sudaU pravilu, ako je ugovorena nadležnost stalnog arbitražnog suda, tada seprimjenjuju njegova pravila postupka, jer povjeravanje spora institucijskoj (stalnoj)arbitraži, u pravilu znači i pristanak na njezina procesna pravila. Ovlaštenjastranaka i arbitara da određuju pravila postupanja nisu, ipak, neograničena imoraju uvažavati minimum prisilnih procesnih pravila mjerodavnog procesnogsustava. Primjerice, stranke bi se mogle sporazumno odreći primjene odredabao izuzeću, ali ne bi smjeli odrediti da se postupak vodi bez ostvarenja načelasaslušanja stranaka. Ako AP nema posebnih odredaba i ako se stranke nisudrukčije sporazumjele, arbitražni sud može provoditi postupak na način kojismatra svrsishodnim, pod uvjetom da se sa strankama postupa ravnopravno i daje u svim stadijima postupka svakoj stranci dana puna mogućnost da iznese svoječinjenične i pravne navode, zahtjeve i stajališta. U pitanjima koja nisu određenaAP-om, arbitri trebaju primjenjivati odredbe Zakona o parničnom postupku, akoto odgovara prirodi postupka pred ŠAS-om (AP, čl. 25.). O biti spora arbitriodlučuju primjenjujući pravo koje su stranke odredile kao mjerodavno, a akostranke nisu odredile mjerodavno pravo, arbitri trebaju primijeniti pravo RepublikeHrvatske. Arbitri mogu odlučivati i rukovodeći se načelima pravičnosti (amiablecompositeur, ex aequo et bono), u granicama u kojima takvo odlučivanje nije usuprotnosti s pravnim poretkom Republike Hrvatske, ali samo ako ih stranke na toizričito ovlaste. Arbitri su pri odlučivanju dužni voditi računa o ugovoru stranaka,poslovnim običajima i pravilima športske etike (AP, čl. 39.).Strankama se omogućava raspravljanje pred (arbitražnim) sudom tako što ihse obavještava o pismenima suda i podnescima protivnika. Pravila o dostavljanjupismena izraz su načela saslušanja stranaka. 27 Poziv i druga pisma u postupkupred ŠAS-om dostavljaju se strankama ili njihovim zastupnicima poštom,preporučenom pošiljkom uz povratnicu, a u hitnim slučajevima pozivi za ročištemogu se upućivati brzojavom uz povratnicu ili telefonom, s time da je tada tajnikŠAS-a dužan staviti u spisu bilješku o sadržaju telefonskog razgovora (AP, čl.26.). Kako u modernoj arbitražnoj praksi razmjena pisanih priopćenja ima vrlovažnu ulogu, tajnik ŠAS i arbitri mogu odrediti da svaka stranka primjerak svojihpodnesaka i priloga namijenjenih protivnoj stranci uputi preporučenom pošiljkomuz povratnicu neposredno svom protivniku na adresu označenu u spisima, a uzsvoj podnesak upućen ŠAS-u stranka je dužna priložiti izvornik ili prijepis potvrdeo predaji preporučene pošiljke upućene protivniku, a na zahtjev tajnika ŠAS ipovratnicu radi dokazivanja urednog dostavljanja (AP, čl. 35.).Prije početka raspravljanja na ročištu predsjednik arbitražnog, vijeća odnosnoarbitar pojedinac dužan je upozoriti stranke na mogućnost mirenja i zaključenjanagodbe pred arbitražnim sudom (AP, čl. 27.).Kada nakon primitka odgovora na tužbu arbitražni sud utvrdi da međustrankama nije sporno činjenično stanje i da ne postoje druge smetnje za donošenje27Tako GRBIN, I., Zakon o parničnom postupku, Zagreb, 2000., str. 100..767

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.pravorijeka, može bez održavanja ročišta za glavnu raspravu donijeti pravorijek.Ali, ako to zatraži jedna od stranaka u bilo kojem stadiju postupka, arbitražni sudje dužan održati ročište za glavnu raspravu radi saslušanja svjedoka, vještaka ilistranaka. Ako takvog zahtjeva nema, arbitri odlučuju hoće li održati takvo ročišteili će, pak, postupak voditi na temelju isprava i druge procesne građe (AP, čl.29.).Povjerljivost arbitražnog postupka odnosi se na obvezu stranaka i arbitara(i arbitražne ustanove) da ne otkriju ili ne odaju informaciju koja se odnosi nastranke, sadržaj postupka, dokaze i dokumentaciju, zapisnike i na odluke doneseneu arbitražnom postupku. Nejavnost arbitražnog postupka i njegova povjerljivosttradicionalno se smatraju glavnim prednostima arbitraže u odnosu na suđenje preddržavnim sudovima. Povjerljivost se odnosi na podatke o postojanju arbitraže,dokumente nastale u arbitražnom postupku i one korištene kao dokaz, iskazesvjedoka i vještaka, poslovne tajne, zapisnike iz arbitražnog postupka, odlučivanjearbitara, pravorijek i sl. 28 Arbitraža se pred ŠAS-om, u pravilu, provodi uzisključenje javnosti, osim ako stranke sporazumno ne odluče drukčije (AP, čl.30.). Pravorijek se može objaviti samo uz pristanak obiju stranaka (AP, čl. 37.).Što se izvođenja dokaza tiče, arbitražno vijeće može odlučiti da se izvođenjeodređenih dokaza povjeri predsjedniku ili članu arbitražnog vijeća, a arbitri moguimenovati i eksperta za određena pravna pitanja i od njega tražiti da im iznesesvoje mišljenje (AP, čl. 32.). Ova mogućnost je opravdana i korisna jer arbitri,odnosno članovi arbitražnog vijeća ne moraju biti osobe sa završenom pravnomnaobrazbom. Zanimljivo je da se zapisnik o izvođenju dokaza vodi samo onda akoto zatraži jedna od stranaka i ako bude položen predujam za podmirenje troškovavođenja takvog zapisnika. Zapisnik može biti sastavljen u obliku diktiranogzapisnika, stenograma, tonskog zapisa ili bilježaka predsjednika arbitražnogvijeća ili arbitra pojedinca, a vođenje zapisnika dužan je osigurati tajnik ŠAS-a(AP, čl. 33.).9. Odluke arbitražnog sudaArbitražni sud odluke donosi u obliku zaključka i pravorijeka. O pitanjimaprocesne naravi odlučuje se zaključkom, a o osnovanosti tužbenog zahtjevaarbitražni sud odlučuje pravorijekom. Zaključke koji se dostavljaju strankamai pravorijeke u izvorniku ili u prijepisu potpisuju svi arbitri, odnosno arbitarpojedinac, te tajnik ili predsjednik ŠAS-a (AP, čl. 36.)Kad arbitražni sud nađe da je predmet raspravljen tako da se može donijetiodluka, zaključit će raspravu i donijeti arbitražni pravorijek. Pravorijek jepravomoćna, konačna i za stranke obvezujuća odluka o predmetu spora, izjednačens pravomoćnom presudom redovnog suda, jer se ne može pobijati redovnim28Vidi SIKIRIĆ, H., Povjerljivost u arbitražnom postupku, „Pravo u gospodarstvu“, vol. 45., 2006.,broj 2, str. 127.-161..768

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.pravnim lijekom ni pred arbitražom višeg stupnja ni pred redovnim sudom. 29Osim konačnog pravorijeka, arbitražni sud može donijeti i međupravorijek, tedjelomični pravorijek (AP, čl. 37.). Ako su stranke tijekom postupka spor riješilenagodbom, ŠAS će zaključkom okončati arbitražni postupak. Ako to obje strankezatraže, a arbitražni sud prihvati, arbitri će donijeti pravorijek na temelju nagodbei arbitražni sud nije dužan takav pravorijek obrazložiti (AP, čl. 41.).Glede sadržaja pravorijeka, arbitražni sud je dužan obrazložiti pravorijek osimako su se stranke sporazumjele da obrazloženje nije potrebno. Arbitri su dužnipotpisati pravorijek, koji mora sadržavati datum i mjesto donošenja (AP, čl. 37.).Sastavni dio pravorijeka je i njegovo tumačenje. U roku od osam dana od primitkapravorijeka, svaka stranka može, obavještavajući o tome drugu stranku, zatražitiod arbitra tumačenje pravorijeka. Tumačenje se mora dati u pisanom obliku uroku od petnaest dana od primitka zahtjeva (AP, čl. 40.). Arbitražni sud dostavljastrankama prijepis pravorijeka potpisan od strane arbitara (AP, čl. 37.). AP, kaoni ZA, ne predviđa rokove za izradu i pisani otpravak pravorijeka, pa se drži da biarbitražni sud trebao donijeti pravorijek, izraditi obrazloženje pravoreka i otpravitipisani pravorijek primjerenom brzinom izbjegavajući odugovlačenje postupka(arg. ZA, čl. 11. st. 2.). 30 Konačni pravorijek arbitražnog suda ŠAS-a dostavit ćese strankama kad tajnik ŠAS-a utvrdi da su podmireni svi troškovi arbitražnogpostupka.10. Pravni lijekoviDvostupnost suđenja nerazdvojni je element temeljnih prava čovjeka/građanina i kao takva uvedena je u ustavne odredbe modernih pravnih sustava. 31U tom smislu i presuda izbranog suda morala bi moći biti podvrgnuta kontroli.U poredbenom pravu postoje različita pravna sredstva kojima se može napadatipresuda arbitražnog/izbranog suda. Primjerice, presuda izbranog suda može senapadati žalbom drugostupanjskom izbranom sudu, žalbom državnom sudu,tužbom za poništaj državnom sudu, ustavnom tužbom, 32 svojevrsna kontrola je29Detaljnije o tome kod DIKA, M., Marginalije uz problem djelotvornosti arbitražnog pravorijeka,„Pravo u gospodarstvu“, vol. 45., 2006., broj 2, str. 37.-55..30Vidi više kod KALEB. Z., O donošenju i izradi arbitražnog pravorijeka, „Pravo u gospodarstvu“,vol. 42., 2003., broj 2, str. 74.-82..31Podrobnije kod UDE, L., Pobijanje arbitražne odluke, „Privreda i pravo“, vol. 33, 1994., br. 3-4, str.246.-247.; KANDARE, B., Pobijanje arbitražne odluke, Split, 1992., str. 13..32Tako je, primjerice, u Republici Hrvatskoj protiv pravorijeka Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskojgopodarskoj komori podnesene su dvije ustavne tužbe Ustavnom sudu RH, a da prethodno nisu podnesenetužbe za poništaj pravorijeka, i Ustavni sud je obje tužbe odbacio. U obrazloženju rješenja US (U – III –410/1995. od 17. 11. 1999.), kojim se odbacuje prva tužba, navodi se da izbrano sudište nije tijelo državnevlasti (sudbeno tijelo), već organizacija kojoj je država prenijela dio svojih prerogativa iz područjasudovanja. Kako, usto, odluku donose samo spram onih koji su mu povjerili da razriješe određeni spor izzaključenog ugovora, proizlazi da je pravorijek izbranog sudišta donijelo tijelo u odnosu na čije se odlukene može podnijti ustavna tužba. Usp. MUSA., K., Tužba radi poništaja presude izbranog suda s posebnimosvrtom na dvije ustavne tužbe, „Pravo u gospodarstvu“, vol. 38, 2000., br. 2, str. 326.-329. Drugo rješenjeUS (U-III- 488/1996. od 17. 11. 1999.), kojim se odbacuje druga ustavna tužba, izričito konstatira, kakose protiv pravorijeka može podnijeti tužba za njegov poništaj, da je prije podnošenja ustavne tužbe protiv769

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.predviđena i zbog ispravljanja pogrešaka, dopune ili tumačenja presude izbranogsuda. Kontrola presude izbranog suda izvan zemlje kojoj pripada presuda izbranogsuda moguća je kroz postupak priznanja i ovrhe. 33Što se odluka arbitražnog suda ŠAS-a tiče, zaključci i pravorijeci ŠAS-a nemogu se pobijati redovnim pravnim lijekom ni pred arbitražom višeg stupnjani pred redovitim sudom (AP, čl. 38.). A contrario, odluke arbitražnih sudovaŠAS-a mogli bi se pobijati izvanrednim pravnim lijekovima, konkretno tužbomza poništaj državnom sudu. Iako presuda arbitražnog suda suda, pa time i ŠAS-a,ima prema strankama snagu pravomoćne sudske presude, država putem svojihsudova ispituje pravorijek, ali samo u granicama propisanim zakonom. 34 Tužbaza poništaj arbitražnog pravorijeka ima karakter izvanrednog pravnog sredstva.Stoga presuda arbitraže postaje odmah pravomoćna ukoliko stranke ugovoromnisu predvidjele da se može pobijati pred arbitražom višeg stupnja. 35Nakon poništaja arbitražnog pravorijeka stranke se mogu obratiti nadležnomdržavnom sudu za rješavanje spornog odnosa ili mogu ponovno sklopiti noviarbitražni sporazum, 36 a novi postupak pred istim izbranim sudom bio bi dopuštensamo ako to nije u suprotnosti s razlogom zbog kojeg je odluka poništena. 37 Dakle,poništajem pravorijeka arbitražnog suda ne prestaje nužno i arbitražni ugovor napresude/pravorijeka izbranog suda potrebno iscrpiti dopušteno pravno sredstvo, a to je tužba za poništajpravorijeka. Podrobnije kod MUSA., K., o. c., str. 329.. Dakle iz obrazloženja drugog rješenja nazire semogućnost da bi pravorijek na posredan način mogao postati objekt ustavnosudske kontrole. Otvorenoje pitanje kako u ovom slučaju tumačiti odredbu čl. 59. st. 4. noveliranog Ustavnog zakona o Ustavnomsudu, temeljem koje bi se mogao pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije iscrpljenog pravnog puta(podnošenja tužbe za poništaj pravorijeka), ako je razvidno da se pobijanim aktom, odnosno nedonošenjemakta u razumnom roku grubo vrijeđaju ustavna prava ili slobode, i da bi nepodnošenjem ustavne tužbe zapodnositelja mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.Podrobnije o tome kod TRIVA, S. – DIKA, M., Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004.,str. 898.-900.; TRIVA, S., Ustavna tužba radi ukidanja arbitražnog pravorijeka, „Pravo u gospodarstvu“,vol. 38, 2000., br. 2, str. 205.-240.; TRIVA, S., Arbitražno ili državno sudovanje, „Pravo u gospodarstvu“,vol. 43, 2004., br. 2., str. 54.-6.; GIUNIO, M., Ugovor o arbitraži u praksi Ustavnog suda RH, „Pravo ugospodarstvu“, vol. 44, 2005., br. 2, str. 56.-83.33Podronije o tome kod TRIVA, S. – DIKA, M., Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004.,str. 901.-906.; VUKOVIĆ, Đ. – KUNŠTEK, E., Međunarodno građansko postupovno pravo, Zagreb,2005., str. 403.-406. i 415.-525.; TRIVA, S., Zakon o arbitraži, „Pravo u gospodarstvu“, vol. 41, 2002, br.2, str. 31.; TRIVA, S., Arbitražno ili državno sudovanje, „Pravo u gospodarstvu“, vol. 43, 2004., br. 2.,str. 56.-60.; DIKA, M., Priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka po hrvatskom i lovenskom pravu,„Privreda i pravo“, vol. 33, 1994., br. 3-4, str. 260.-278.; JAKŠIĆ, A., Međunarodna trgovinska arbitraža,Beograd, 2003., str. 404.-427.; TRIVA, S. – BELAJEC, V. – DIKA, M., Građansko parnično procesnopravo, Zagreb, 1986., dalje – TRIVA, str. 708.-709.; KNEŽEVIĆ, G., Međunarodna tgovačka arbitraža,Beograd, 1999., st. 119.-138.; TRAJKOVIĆ, M., Međunarodno arbitražno pravo, Beograd, 2000., str.569.-598.; KNEŽEVIĆ, G. – PAUNOVIĆ, M., Izvršenje arbitražnih odluka sa posebnim osvrtom na ex-Yu element, „Pravni život“, 1994., br. 9-10, str. 1443.-1459..34Tako GRBIN, I., Poništaj pravorijeka arbitražnog suda po Zakonu o arbitraži, „Pravo ugospodarstvu“, vol. 42., 2003., br. 4, str. 262..35Ibid., str. 261..36Usp. ŠIMIĆ, Ž., Pravna sredstva protiv pravorijeka domaće arbitraže, „Pravo u gospodarstvu“, vol.43, 2004., br. 2, str. 168..37Vidi OMANOVIĆ, S., Neke prepoznate dileme arbitražnog sudovanja, „Godišnjak Pravnogafakulteta u Sarajevu“, XLI, 1998., str. 261., UDE, L., Pobijanje arbitražne odluke, „Privreda i pravo“,1994., br. 3-4, str. 245.-258.770

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.temelju kojeg je taj pravorijek bio donesen.11. Ovlaštenje predsjednika i tajnika ŠAS-a tijekomarbitražnog postupkaPredsjednik i tajnik ŠAS mogu biti nazočni na svim ročištima i sjednicamaarbitražnih vijeća na kojima se vijeća i glasa o donošenju odluka, a ovlašteni suarbitrima skrenuti pažnju na pravna pitanja koja su od značenja za odlučivanje,te naročito na pitanja koja se odnose na sadržaj i oblik procesnih radnji koje sepoduzimaju (AP, čl. 31.).Prije potpisivanja pravorijeka, arbitri su dužni podnijeti nacrt pravorijekatajniku ŠAS-a na skrutiranje. Predsjednik i tajnik ŠAS-a mogu preporučitiarbitrima preinaku forme podnesenoga nacrta, ako arbitri odbiju preporuku,predsjednik ŠAS-a može iznijeti pitanje pred Vijeće športske arbitraže HOO,koje može odrediti preinaku forme podnesenoga nacrta. Arbitri ne mogu donijetipravorijek prije no što ga ŠAS ne odobri glede njegove forme. Ako je pravorijekpotpisao tajnik ili predsjednik ŠAS smatra se da je odobrenje dano (AP, čl. 44.).Tajnik ŠAS-a izdaje potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti pravorijeka (AP, čl.45.).12. Umjesto zaključka12.1. Treba kazati da Vijeće športske arbitraže Hrvatskog olimpijskog odbora,među ostalim dužnostima, obavlja i opći nadzor nad radom Športskoga arbitražnogsudišta (ZŠ, čl. 52. st. 4.), i osigurava uvjete za njegov rad (Statut HOO, čl. 72.).12.2. Žalba na spor do kojeg dođe prigodom ili u svezi s olimpijskim igramaisključivo se podnosi Športskom arbitražnom sudu u Lausanni (Court ofArbitration for Sport – CAS i tako u daljnjem tekstu) sukladno Kodeksu športskearbitraže (Statut HOO, čl. 72.).CAS je institucija neovisna od svih sportskih organizacija, kojima nudiusluge posredništva pri postizanju nagodbi u sporovima vezanim za sport, poproceduri i pravilima koji su prilagođeni specifičnostima sportskoga svijeta.CAS je utemeljen 1984., a nalazi se pod administrativnom i financijskom kapomMeđunarodnog vijeća za sportsku arbitražu (International Council of Arbitrationfor Sport - ICAS). Ima blizu 300 arbitara iz 87 zemalja, koji su izabrani zbogspecijalističkih znanja o arbitraži i o sportskom zakonodavstvu. Sjedište mu jeu Lausanne (Švicarska), urede ima u Sydneyu i u New Yorku, a službeni jezicisu engleski i francuski. Arbitri CAS-a svake godine zaprime oko 200 slučajeva.CAS-u mogu biti dostavljeni svi slučajevi direktno ili indirektno vezani za sport.To, primjerice, mogu biti sporovi komercijalne naravi, poput sponzorskih ugovora,ili nezadovoljstvo disciplinskim odlukama sportskih organizacija. CAS-u se možeobratiti svaki pojedinac i pravni subjekt, uključujući sportaše, klubove, sportske771

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.saveze, organizatore sportskih priredbi, sponzore, televizijske kuće i sl. Da bi CASprihvatio slučaj, s tim se moraju složiti obje strane u sporu. Mogućnost ovakvogrješavanja sporova trebala bi biti navedena u statutima organizacija, odnosno uugovorima umiješanih strana (stranke mogu unaprijed imati dogovor o arbitraži,ali to mogu dogovoriti i po izbijanju spora). Za sporove proizišle iz ugovornihodnosa ili delikata, primjenjuje se uobičajeni arbitražni postupak ili posredovanje,a za sporove izazvane odlukama unutrašnjih tijela sportskih organizacija,primjenjuje se prizivni arbitražni postupak. Postoji i savjetodavna procedura kojanekim organizacijama omogućava traženje savjetodavnog mišljenja od CAS-a,iako službeno nisu u sporu, o bilo kom pitanju vezanom za praksu i razvoj sporta,ili za aktivnosti vezane uz sport. To savjetodavno mišljenje ne sadrži presudu i nijeobvezatno. Svi postupci su u načelu povjerljivi, CAS javno ne objavljuje svojeodluke, a stranke se obvezuju na šutnju (osim ako ne odluče suprotno). OdlukeCAS-a su konačne i obvezujuće, a žalbeni postupak moguć je samo u par iznimnihslučajeva. Kad je iscrpila interne žalbene mogućnosti svoje sportske organizacije,zainteresirana strana može se obratiti CAS-u sa obrazloženim zahtjevom zaarbitražu. Strane se na sudskom saslušanju mogu pojaviti same, a može ih zastupatiili pomagati osoba po izboru, koja ne mora biti odvjetnik. Uobičajeni arbitražnipostupak povlači plaćanje relativno skromnih troškova i honorara arbitrima,izračunatih na temelju fiksnog cjenika, a prizivni postupak je besplatan i plaća sesamo sudska naknada od 500 CHF. Uobičajeni arbitražni postupak traje između6 i 12 mjeseci. U prizivnom postupku presuda mora biti donesena najkasnije za 4mjeseca od podnošenja zahtjeva. U hitnim slučajevima i na poseban zahtjev, CASmože donositi odluke u iznimno kratkom roku. Odluka može biti donesena na dansaslušanja, ali se obično čeka nekoliko tjedana. 3812.3. Radi bolje obaviještenosti potencijalnih stranaka u postupku pred ŠASom,držimo da je potrebno i korisno ukazati na neke (sitnije) propuste administracijeŠAS-a. Tako se prilikom donošenja AP-a i kasnije u tekstu kod odredaba kojimase uređuje način određivanja arbitara s liste arbitara ŠAS-a, poziva na „PravilaHOO-a“, ali taj propis nije dostupan na web stranicama HOO-a i ŠAS-a. Nadalje,držimo da bi na web stranici ŠAS-a trebala biti dostupna i sama lista arbitara,kao što su, primjerice, dostupni podaci o članovima Vijeća arbitraže. Konačno,nisu dostupni niti podaci o predsjedniku i tajniku ŠAS-a, a taj bi podatak biokoristan, među ostalim i zbog toga jer se arbitražni postupak pred ŠAS-om pokrećepodnošenjem tužbe tajniku ŠAS-a.38Podatak na službenim stranicama suda, www.tas-cas.com.772

Dr. sc. Jozo Čizmić i mr. sc. Hrvoje Momčinović: ŠPORTSKO ARBITRAŽNO SUDIŠTE ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 759.-773.Sport Arbitration Tribunal COC- organisational andprocedural provisionsToday, most sports disputes are resolved before arbitration courts. All the advantages of thearbitration adjudication process have been recognisable for a long time in sport, so today it israre that a dispute related to a certain sport comes before a state court. State courts with difficultyfollow the development and complexity of relations which occur in sport. Therefore, specialisedarbitrations with expert and educated arbitrators are the ideal solution to this type of dispute. Sportarbitrations often bear the characteristics of so-called compulsory arbitration ( arbitage obligatoire,Zwangsshiedsgericht) which parties must approach in order to resolve certain disputes. This paper,after a brief conceptual explanation of the institute of arbitration adjudication and sports arbitration,provides an overview of the procedure before the Croatian Olympic Committee’s Sport ArbitrationTribunal of the pursuant to the rules of the Sport Arbitration Tribunal of the Croatian OlympicCommittee.Key words: arbitration, Sport Arbitration, Sports Arbitration Tribunal773

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.Dr. sc. Saša Šegvić, izvanredni profesorPravnog fakulteta u SplituMože li se govoriti o Vojnom sportskom pravukao dijelu Sportskog prava?UDK: 796:34Izvorni znanstveni radprimljeno: 15.07.2011.Cijela vojna povijest ujedno je i povijest sporta i tjelovježbe. Za razliku od starog vijeka, iposebno antike, pa do modernog doba, suvremeni vojni sport kao da se danas nalazi u sivoj zoni.U društvenim okolnostima profesionalizacije sporta koji postaje visoko profitabilna djelatnost, ipromijenjenoj ulozi vojske u postmodernom periodu, aktualizira se i problem tretmana vojnog sportai njegove šire društvene uloge, pa se tako nameću i pitanja da li se može govoriti o suvremenomsportu u vojsci kao organiziranoj, natjecateljskoj aktivnosti, koja imaju svoja pravna pravila, i ovojnim sportašima kao sportašima koji se pripremaju i sudjeluju na sportskim natjecanjima, a ne orekreativcima koji se sportom bave iz razonode u slobodno vrijeme ili na satovima tjelesne obuke?Takve rasprave u svojoj konačnici otvaraju i temeljno pitanje, budući da se posljednjih desetljećapočinje razvijati sportsko pravo kao zasebna pravna grana, može li se vojni sport smatrati sportskomnatjecateljskom aktivnošću, na način kako to reguliraju međunarodne sportske federacije u sastavuMOO, i nacionalna zakonodavstva, posebno u zakonima o sportu, te može li se o ukupnosti pravnihodnosa i pravnih pravila koja u njima nastaju, govoriti o vojnom sportskom pravu kao dijelu općeg(šireg) sportskog prava, odnosno kao grani sportskog prava.Ključne riječi: suvremeni sport, sportsko pravo, vojni sport, CISM, vojnosportsko pravoUvodSport, kao “možda najvažniji kulturni i politički fenomen naše epohe” 1 i “zrcalomodernoga društva” 2 , u suvremenom društvu postaje predmetom interesa raznihprofila znanstvenika i znanstvenih disciplina. Radi se, zapravo, o globalnomfenomenu, u koji je uključen veliki dio populacije, što aktivno, a što pasivno (odaktivnih sportaša, rekreativaca, trenera, sudaca, članova sportskih organizacija,pa do gledatelja i konzumenata masovnih medija). 3 Iz tog razloga, suvremenaznanost počinje fenomenu sporta posvećivati puno veću pažnju, nego ikada ranije,jer kritičko promišljanje sporta i promjena u njemu može dati i čitav niz drugihznačajnih društvenih pokazatelja. Kako je napisao Elias Dunning “znanje o sportu1Harrison u: Vrcan S, Nogomet-politika-nasilje, Ogledi iz sociologije nogometa, Zagreb, Hrvatskosociološko društvo, 2003..2Perasović, B., Bartoluci, S., Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu, Sociologija i prostor, 175 (1),2007., str. 106..3Isto, str. 106..775

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.(je) ustvari znanje o društvu”. 4Uz znanstveni interes koji su pokazali povijest, sociologija, ekonomija,medicina, kineziologija i psihologija, u znanstvenu analizu i znanstveno bavljenjefenomenom sporta posljednjih desetljeća se uključila i pravna znanost. Razlogje vrlo očit. Iako većina ljudi sport doživljava kao zabavu, razonodu i načinispunjavanja slobodnog vremena, sport je tijekom vremena evoluirao u ljudskudjelatnost koju je trebalo pravno regulirati nizom zakonskih i podzakonskihpropisa, i to ne samo u području sportskih takmičenja, već i u području kazneneodgovornosti, građansko pravnih odnosa, radnih odnosa i sl.Neosporno je da se sport, sportske aktivnosti i djelatnosti, od svog nastanka dodanas, odvijaju po određenim, unaprijed utvrđenim pravilima, bez kojih sportskonadmetanje ne bi imalo nikakvog smisla i izgleda za opstanak i razvoj. 5 Onošto sport razlikuje od stihijskih fizičkih aktivnosti ljudi, i time ga čini društvenoprihvatljivom djelatnosti, jeste određeni nivo pravne uređenosti sportskih odnosakoji omogućavaju ostvarivanje i očuvanje osnovnih vrijednosti na kojima sesport zasniva, a koje se iskazuju u načelima poštene igre (fair play) i slobodnogtakmičenja. 6 Tu nastaje povezanost sporta i prava kao dva fenomena koja su serazvijala zasebno, a čijom interakcijom je nastalo sportsko pravo kao posebnagrana prava. 74Vidi: Bodin, D., Robene, L., Héas, S., Sport i nasilje u Europi, Zagreb, 2007..5O potrebi za postojanjem propisa koji uređuju pravila sportskih takmičenja pisao je u davnavremena Platon u knjizi Zakoni, i izričito naveo neophodnost postojanja pravila o takmičenju u trčanju,za takmičenje konjanika i za borbu pod oružjem. O tome vidi u: Platon, Zakoni, BIGZ, Beograd, 1990.,str. 260..6Kako se razumijeva sport? Je li svejedno o kojem se tipu sporta radi? Ne razumijeva li se podsportom svaka tjelesna aktivnost, što samo po sebi ne mora biti sport? To su samo neka od pitanja kojastvaraju kontroverze oko pokušaja usvajanja jedinstvene definicije sporta. Budući da koncept sporta nijejednoznačan i da nema jedinstvene definicije, stručnjaci se uglavnom slažu da se trebamo pitati koje suaktivnosti i zašto definirane kao sport u određenom društvu. Prema jednoj, i često korištenoj definicijisporta, sport je “institucionalizirana natjecateljska aktivnost jer se temelji na standardiziranim, unaprijedodređenim pravilima, a uključuje snažno tjelesno naprezanje ili uporabu relativno kompleksnih tjelsnihvještina u kojemu je sudjelovanje motivirano kombinacijom osobnoga zadovoljstva i vanjskih nagrada“.(Coakley J., Sports in Society: Issues and Controversies, New York, 2007., pp. 5.). Kako ovakva i sličnedefinicije otvaraju niz pitanja, mislimo da problemu određivanja što je to sport, dobrim dijelom odgovaradefinicija sporta kao “fizička djelatnost kojom se ljudi bave kako radi zdravlja tako i radi natjecanja irekreacije, u pravilu uz postojanje pravila koja se razlikuju od sporta do sporta, ali i od države do države,što se dijelom rješava postojanjem nadnacionalnih organizacija koje imaju zadatak, uz ostalo, i unificiratipravila i ustrojiti neko nadnacionalno tijelo s nadležnošću koja nije ograničena državnim granicama“.(Kačer, Hrvoje, Uvod i osobe u športu, u: (Uvod u) Športsko pravo, Zagreb, 2009., str. 3.)7Do danas nije određena jedinstvena i općeprihvaćena definicija sportskog prava. Jedan od razlogaza nepostojanje jedinstvene i općeprihvaćene definicije je i činjenica da se ta grana prava dosta kasnoizdvojila kao posebna grana prava, a paralelno s time se brzo razvijala i tijekom zadnjih decenija značajnoproširila i koncentrirala na reguliranje sve većeg broja sportskih odnosa i drugih pravnih i društvenihodnosa koji nastaju u svezi sporta. Ipak, može se reći da je sportsko pravo, u objektivnom smislu, skuppravnih normi ili pravnih pravila kojima se uređuju sportskopravni odnosi, a to su oni pravni odnosi ukoje pravni subjekti stupaju u svezi s normama objektivnog sportskog prava. U subjektivnom smislusportsko pravo je ovlaštenje koje za pojedini pravni subjekt proizlazi iz normi objektivnog sportskogprava. Sportsko pravo, kao znanstvena disciplina, predstavlja sustav pravnih pojmova o sportu, sportskimorganizacijama, sportskim djelatnostima, sportašima, sportskoj infrastrukturi i pravnim postupcimapovezanim sa ostvarivanjem prava u sportu i obavljanjem sportskih aktivnosti. O sportskom pravu vidi776

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.Razvoj suvremenog sporta, posebno profesionalizacija sportskih aktera, 8zahtijevao je donošenje niza pravnih propisa, pri čemu, uz posebne propise osportu, više onih materijalnopravnih i procesnopravnih, koji bi trebali činitizaokruženu cjelinu s dijelovima općeg prava i koji se posebnim sportskimpropisima ne bi mogli derogirati. 9 U tom kontekstu sve se više javljaju sukobi,a oni bi se u budućnosti mogli i intenzivirati, kako između normi sportskih tijelai normi koje donose zakonodavna tijela, na nacionalnoj razini, tako i izmeđunacionalnih i međunarodnih normi. Isto tako, javlja se i paralelizam izmeđuposebnih sportskih arbitražnih sudova (većinom kao dio nacionalnih olimpijskihodbora koji imaju i svoj nadnacionalni nivo) i redovnih sudova. Pri tome se čestoradi o tako specifičnim situacijama na koja norme općeg prava ne mogu datišire u: Kačer, H., op. cit., str. 3..8Moderni olimpiski pokret, koji je do polovine prošloga stoljeća puritanski štitio amaterizam,sve je više bio izložen zahtjevima za profesionalizacijom u sportu, i omogućavanjem da profesionalnisportaši imaju pravo učešća na Olimpijskim igrama. Iako i dalje nije usuglašeno pitanje tko se smatraprofesionalcem, da li osoba koja obavlja sportsku aktivnost u svojstvu radnika, u ovisnom ili slobodnomradu, ili one osobe (natjecatelji, treneri i sl. koje su članovi udruga i federacija u kojima su učlanjeni radipostizanja zajedničkog neekonomskog cilja, danas prevladava stav, među analitičrima sporta, da bi seprofesionalnim sportašem trebalo smatrati sportaše, tehničko-sportsko direktore i dr. osobe čije je jedinozanimanje tjelesno pripremanje sportaša. Oni moraju ispunjavati kriterije nacionalne portske federacije uskladu s njezinim propisima. Cilj tih normi je da napravi razliku između sportske aktivnosti iz razonode(amateri) od profesionalne aktivnosti, kao radnog opredjeljenja od koga se uposlenik u toj sferi izdržava.Iz tih razloga danas mnoge sportske discipline osjećaju potrebu da dobiju status profesionalnog sportada bi se mogle podvesti pod spomenute odredbe. Po velikom broju autora temeljna razlika izmeđuprofesionalnog sportaša i amatera bi trebala biti u tome što profesionalni sportaš svo svoje vrijeme isvoju psiho-fizičku energiju troši u djelatnosti koja mu postaje glavno zanimanje u životu, dok amatersportskim aktivnostima osigurava sredstva za osobnu prehranu i, eventualno, za druge životne potrebe(materijalna naknada predstavlja nužnu dopunu izdržavanja, ali nije presudna za životnu egzistenciju).Na temelju ovakve podjele cijeli niz sportskih natjecanja ostaje van oficijelnog (olimpijskog sporta), štodovodi do paralelizma u natjecanjima, nacionalnim i međunarodnim, a time i do drugačijeg tretiranja ipravne regulacije određenog broja sportskih aktivnosti.9Pravni sustavi s početka XXI. stoljeća prepoznaju i uvažavaju sportsko pravo i raznovrsne propisekoji ga čine društvenom realnošću, a sam sadržaj postojećih propisa, koji uređuju materiju sporta, govorio pokušajima država da na temelju pravnog reguliranja sporta, sportskih aktivnosti i djelatnosti, zaštitesve one vrijednosti koje sport donosi i promovira. Motivi država nalaze se u potrebi za uspostavljanjemi očuvanjem stabilnog državnog poretka, u kojem svi građani mogu unaprijed sagledati svoja prava iobveze, uz istovremeno pružanje pravne zaštite nesmetanom, pravilnom i savjesnom obavljanjudruštvenih aktivnosti i djelatnosti, među koje se ubraja i sport. Budući da pravo predstavlja skup normi oljudskom ponašanju, koje propisuje, i svojom prinudom sankcionira suverena državna vlast, to znači da sei sportske aktivnosti, kao vid ljudske djelatnosti (ponašanja) nalaze u nadležnosti države i njenog pravnogporetka. Pored toga, uloga države je i da omogući i podrži ostvarivanje socijalnih funkcija sporta, što jemoguće samo ako sportski sustav funkcionira, a sportske aktivnosti se organiziraju i provode, po unaprijedpropisanim pravilima koja uživaju zaštitu državnog aparata institucionalizirane prinude. Kako će državaregulirati odnose koji nastaju u sportu i povodom sporta i mjere pravne zaštite koju pojedina državapruža sportu i sportskim aktivnostima ovisi o tome da li se država opredijelila za tzv. intervenistički, ilineintervenistički model pravnog, najčešće zakonskog, uređivanja sporta. Intervenistički model znači da jedržava najznačajniji i najveći dio sportskog sustava, u pogledu strukture i nadležnosti regulirala posebnimZakonom o sportu, čime šalje poruku svim građanima da je sport društvena djelatnost koja uživa zaštitupravnog poretka i afirmira mnoge društvene vrijednosti. U slučaju neintervenističkog modela reguliranjestrukture sportskog sustava, pravna zaštita sportskih odnosa i sportskih aktivnosti je parcijalna, a pravnenorme koje se tiču sporta se ne nalaze u okviru jednog zakonskog teksta, već su raspoređene u većem brojupropisa koji reguliraju obavljanje nekih drugih ljudskih djelatnosti (zdravstvena zaštita, socijalna zaštita,mirovinsko osiguranje, kultura, sustav obrazovanja, radnopravna zaštita, udruženja građana).777

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.adekvatan odgovor. 10U sjeni suvremenog olimpizma i profesionalizacije velikog broja sportskihdisciplina, što je dosadašnje (preovlađujuće) područje interesa sportskog prava,ostao je cijeli jedan dio sportskih aktivnosti, sportaša i sportskih natjecanja,među kojima se može govoriti npr. o školskom, sveučilišnom ili vojnom sportu(natjecateljima, trenerima, sucima, pravnoj regulaciji aktivnosti i natjecanja,odgovornosti, štetama i sl.), i s tim u svezi niz otvorenih pitanja, kontroverzi idilema, pri čemu posebno u dijelu pravnog reguliranja tog dijela suvremenogsporta.Kako smo u suvremenom društvu svjedoci da se područje sporta sve više širii dovodi do pojave niza novih sportskih disciplina, sportskih aktera i sportskihnatjecanja, koja treba posebno pravno regulirati, isto tako se i dosadašnjetradicionalne pravne grane sve više sužavaju, što rezultira formiranjem novihgrana prava, a unutar njih se pojavljuju nova područja i nova pitanja koja dotada nisu bila predmetom znanstvenog interesa, tako se i u okviru sportskogprava otvaraju nova područja, među koja sigurno spada i ono koje se odnosi nasportsko pravo u oružanim snagama, ili vojno sportsko pravo, kao posebna granasportskog prava. O tome, da li se može govoriti o zasebnom dijelu sportskogprava, i svim bitnim elementima tog područja sportskih aktivnosti, što vojnopravo čini posebnim dijelom sportskog prava (normativno-pravno reguliranjevojnih sportskih aktivnosti i natjecanja –nacionalna i međunarodna) posvećujemonaredne stranice. Radi se zapravo o pokušaju da se afirmira jedan dio sportskihaktivnosti koje već dugo imaju sportsko-natjecateljsku povijest i svoje posebnepravne regule. Time se želi iskazati priznanje, ali i zahvalnost, brojnim vojnimsportašima i drugim sudionicima sportskih aktivnosti i natjecanja, koji su uproteklom periodu svoj život i rad posvetili sportu u okviru oružanih snaga, nanacionalnom i međunarodnom planu, a koji su se nepravedno našli na marginamasportskog i znanstvenog interesa.1. Vojne sportske aktivnosti i natjecanja krozpovijest1.1. Vojska i sport u antici (aktivnosti, natjecanja, sudionici i pravila)Cjelokupna povijest starog vijeka obilježena je tjelesnim vježbanjem, koje jekao vid sporta bilo povezano s tadašnjim načinom proizvodnje, odnosno radom.Ovaj period u razvoju ljudskog društva predstavlja najveći napredak u oblastiznanosti, umjetnosti, religije, kulture, što podrazumijva i tjelesnu kulturu. Stalniratovi, očuvanje i nova bogaćenja svojih posjeda su zahtijevali sistematskovježbanje pripadnika vladajuće klase od najranije mladosti. Stećene tjelesnesposobnosti i vojničke vještine su bile provjeravane u međusobnim natjecanjima.10Vidi o tome šire u: Kačer, H., op. cit., str. 6..778

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.Najstariji zapisi od onih iz Mezopotamije, Kine, Indije, Japana, Meksika doIrske, Egipta, Grčke i Rima govore o raznim sportskim vještinama i natjecanjima.U pravilu se radilo o sportskim vještinama koje su bile potrebne u ratu. Jahačketrke, borilačke vještine, trčanje, borbe mačevima ili štapovima, bacanje koplja,bacanje diska i gađanje lukom i strijelom, 11 bile su samo neke od disciplina kojesu se u ranoj fazi odvijale u okviru religijskih ceremonija, 12 pa su trijumfi biliposvećeni nekome od bogova zaštitnika, kojima su u čast iste bile i organizirane,da bi vremenom pobjednici počeli i materijalizirati svoje trijumfe. 13U svim tim državama tjelesno vježbanje je bilo, u pravilu, vojničkog karakterai kao takvo je prvenstveno služilo što boljem osposobljavanju vojnika za ratnepohode ili obranu države, 14 a sportska natjecanja, koja su imala religijski karakter,ujedno su služila i da se te vještine i sposobnosti pokažu narodu (atraktivnozabavnadimenzija sporta). 15 U spomenute svrhe se počinju graditi veliki amfiteatrii stadioni, na kojima se organiziraju spektakularna sportska natjecanja. Pobjednicina takvim natjecanjima su bili slavljeni kao narodni junaci od kojih su neki ušli iu antičku mitologiju, a pridavane su im nadnaravne sposobnosti i vrline. Kako suučesnici na takvim natjecanjima istovremeno bili i vojnici (npr.pripadnici vojnekaste – kšatrija u Indiji), proizlazi da su sva ta sportska natjecanja bila vojnasportska natjecanja. 16 Radilo se zapravo o periodu kada je veliki dio pripadnikavladajuće aristokratske klase pripadao vojnoj eliti-kasti, čija je osnovna i temeljnaobveza bila cjeloživotno tjelesno vježbanje i usavršavanje tjelesnih sposobnosti,te razvijanje i poboljšavanje vojničkih vještina. 17 Pripadnici te elite-kaste imaju11U pisanim kronikama drevne Kine, za vrijeme dinastija Sui i Tang, razvili su se i prvi drevni sportovina vodi (plivanje i skokovi u vodu) i ledu - zimski sportovi, poznati kao igre na ledu. O tome govore ipronađene slike Igranje i plivanje na nabujaloj vodi (plivanje stilom slično današnjem!) i Igre na ledu nakojoj su prikazani umjetničko klizanje, akrobatika na ledu, streličarstvo na ledu te vojne vježbe i nogometna ledu. O tome šire: Šiljak, V., Istorija sporta, Beograd, 2007., str. 31.,12Religija s bogatom mitologijom pospješila je i razvoj raznih sportskih diciplina koje su redovitobile povezane s raznim obrednim ceremonijama. Tako je, npr. na godišnjim ritualnim svećanostima učast jesenske žetve, koja se izvodila na poznatom svetištu Inka (Cuzco), organizirano posebno kupanjenaoružanih mladića, a organizirana su i razna natjecanja u ratničkim vještinama – rvanju i bacanju koplja.Vidi: Radan, Ž., op. cit., str. 22..13Grčki povjesničar Herodot tako iznosi podatak da su se u Egiptu organizirale borilačke igre ukojima su dodjeljivane nagrade u stoci, koži i odjeći. Vidi u: Herodot, Istorija, Novi Sad, 1988..14Rukovanje sve savršenijim oruđima i oružjima, provedba grupnih obrambenih i napadačkih ratničkihpothvata zahtijevalo je ne samo sistematska, nego i dugotrajna vježbanja od najmlađe do najstarije dobi.Tjelesni odgoj postaje tako društveno značajna djelatnost i zato ga vladajuća klasa preuzima ili baremnadzire njegovo provođenje. Vidi šire u: Radan, Ž., Pregled historije tjelesnog vježbanja i sporta,. Zagreb,1981., str. 10.-11..15O tome vidi: Radan, Ž., op. cit., str.10.-36., Jajčević, Z., Antičke olimpijske igre, Zagreb, 2008., 17.-47., Šiljak, V., op. cit., 26.-78., Spivey Nigel, The Ancient Olimpics, New York, Oxford University Press,2004., i Poliakoff , M.B., Combat Sports in the Ancient World, Connecticut, 1987..16Flavije Filostrat u spisu O atletici, konstatira da su atlete često bili i odlični vojnici-ratnici, pri čemuse poziva na tradiciju Spartanaca kojima su igre bile provjera pripremljenosti za ratovanje (koje je biločesto!!). Vidi: Grošelj, N., Antički pogled na olimpijske igre, Monitor ISH VIII (1), 2006., str. 10.. Istotako, Lukijan, koji je četiri puta učestvovao na Igrama, u dijalogu Anaharzis, opisuje razgovor Solona sAnaharzisom (skitski knez), u kojem Solon objašnjava da “igre razvijaju potrebu za pobjedom koja jedokaz stupnja uma, moći, izdržljivosti i vojne vještine.“ Vidi: Grošelj, N., op. cit., str. 11..17Iznimna tjelesna spremnost bila je nophodna za aristokratki način života, koji je bio ispunjen779

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.glavnu ulogu u organiziranju i propagiranju tjelesnog vježbanja, ali i sportskihnatjecanja na kojima su oni bili i glavni akteri. 18 U tom periodu javljaju sepojedine sportske discipline koje su do danas, uz veću ili manju modernizaciju,ostale na vojnim sportskim natjecanjima, ali i u okviru MOO i međunarodnihsportskih federacija. Što je posebno važno, sve te discipline su od svojihnajranijih dana bile precizno regulirane propisima, a među pobornicima pravneregulacije sportskih disciplina bio je i već spomenuti Platon u svojim Zakonima.U to vrijeme propisima, u pravilu običajnog karaktera, bila su uređena pitanjadimenzija borilišta, izbor sudaca, specifičnosti – dimenzije i težine sportskihpomagala (npr. diskova), način nagrađivanja, tko može biti gledatelj i sl. Diopropisa se sačuvao, kroz zapise mnogih historiografa, i jednim svojim dijelom seprimjenjuju i u moderno vrijeme. 19 Iz svega iznesenog možemo zaključiti da susportska natjecanja u starom vijeku (i sva pravila koja su ih pratila), imala cijeliniz elemenata koje obuhvaća i suvremeno vojno sportsko pravo (od sudionika dovećine sportskih disciplina), i da se ona mogu smatrati prapočetcima suvremenihvojnih sportskih natjecanja i igara.Od svih civilizacija starog vijeka, u sportskom, a time i vojnosportskomsmislu, je najvećeg traga ostavila antička Grčka. Grčka civilizacija se zasnivalana temeljnom stavu da je tjelesni odgoj važan dio općeg odgoja i obrazovanja,jer je zajedno s duhovnim odgojem formirao cjelovitog čovjeka. Sve pojavehelenskog života su se razvijale u sferi agonistike, a ona u punom jedinstvu cijlogačovjeka, u jedinstvu tijela, duše i duha. 20 Duh takmičenja – agon je bio osnovničimbenik u formiranju grčke kulture, jer je odgovoran za svako važno dostignuće,ne samo u sportu, već i u književnosti i umjetnosti, politici, a i u svakodnevnomživotu. Agnostika i gimnastika su donijele ideal kalokagatije, tj. harmoniju lijepoizgrađenog tijela i duhovnog bogatstva, pa je ostvarivanjem tog ideala bio stvorentjelesno jak i krepak narod zdravog duha. Sportska takmičenja su Grci smatralidijelom svoje religije, a kako su ona bila sredstvo za poticanje arete, koja obuhvaćaduh i tijelo, nije bilo nesklada u tome što bi se glazbena natjecanja održavalauporedo s atletskim. Na igrama se pokazivala arete cjelovitog čovjeka. Igre starihGrka su se tako odvijale u sklopu religijskih svetkovina organiziranih u čast nekogpripremama za ratovanje, lovove i sportska natjecanja. Značajka po kojoj se aristokrat razlikovao odpučanstva, sadržane su u riječi arete, koja je označavala tjelesnu snagu, vještine korištenja oružja ijunaštvo u borbi. Jajčević, Z., op. cit., st. 25..18Svete knige Vede, svojevrsni zakonici, donose detaljne propise vježbanja u mačevanju, rvanju,gađanu lukom i strijelom, bacanju koplja i sl. te detaljno određuju i sve ratničke taktičke radnje!!. Vidi otome šire u: Radan, Ž., op. cit., str. 15..19Npr. dimezije igrališta (stadion i hipodrom), dužine utrka, neke borilačke vještine (hrvanje),streličarstvo, mačevanje.20Brojni filozofi ovog razdoblja javno su izražavali potrebu za harmoničnim razvojem mentalnih ifizičkih snaga. Na zanemarivanje tjelesnog vježbanja upozoravao je Sokrat, ali je bio protiv pretjerivanja.Platon je izrazito cijenio tjelesno vježbanje, naglašavajući njegovu korisnost za militaristički odgoj unjegovu konceptu idealne države. Kao model uzimao je strogu metodu treninga ratničke Sparte, ali je bioprotiv pretjerivanja, jer je ljude zainteresiran samo za sport smatrao žrvama jednostranosti koja isključujeraznolikost života. Aristotel je gimnastiku smatrao sastavnim dijelom obrazovanja, jer ona njegujemuževnost i ljepotu. On je, također, bio protiv pretjerivanja koje oštećuje figuru i zdrav razvoj.780

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.boga ili heroja, unutar svetišta, koje je pored hrama imalo i niz drugih sadržajakao što su gimnazija, palestra, kazalište, stadion i hipodrom. 21 Za vrijeme igara,od kojih su ostale najpoznatije one u Olimpiji, tisuće Grka, iz kopnenog dijela ikolonija, slivalo se u svetišta, ujedinjeni preko zajedničkih obreda i prinošenjažrtava. Svaki polis je dovodio svoje najbolje umjetnike i atlete s ciljem da baš onipodignu statuu svog građanina pobjednika. Takmičari bi najvišu nagradu dobijalikada ih je cijela Grčka, preko službenih sudaca, priznala za nacionalne i javneheroje, okrunivši ih pobjedničkim vijencem sa Svetog drveta i davanjem prava napodizanje njihove statue pored božanskih.1.1.1. Antičke Olimpijske igre – prve vojne sportske igre?Nastanak Igara datira se obično u 776. pr. n.e., što je samo djelomično točno,naime od tada se vodi lista pobjednika igara – olimpionykon. To je, zapravogodina kada su Olimpijske igre dobile svegrčki značaj. Od tada su one počeleigrati veliku ulogu i u ekonomskom, političkom i kulturnom životu starih Grka(Helena), a kasnije i ostalih naroda antike, na području Mediterana. Zbog toga sei vrijeme (kalendar) računalo po održanim Olimpijskim igrama. 22 Sigurno je dasu se Igre održavle početkom kolovoza svake četvrte godine. U vrijeme dolaskasudionika, održavanja samih Igara i odlaska sudionika bio je proglašen sveti mir.Olimpijske igre su bile organizirane i provođene na temelju preciznih pravilakojih su se morali svi sudionici u potpunosti pridržavati, tako da se može reći daje Grčka, s Olimpijskim igrama, zapravo kolijevka suvremenog sportskog prava,odnosno vojnog sportskog prava. Da je tomu tako govore i pravila na temeljukojih su se odvijale same Igre.1.1.1.2. Natjecatelji i suciPravo sudjelovanja nije bilo pismeno regulirano, ali su zato običajna pravilabila vrlo stroga. Na Igrama su mogli sudjelovati samo slobodno-rođeni Grci koji senisu ogriješili o “sveti mir“. Žene nisu imale pravo sudjelovanja na Igrama ni kaonatjecatelji ni kao promatrači. Radi kontrole natjecatelji su nastupali goli. Pojedincisu predstavljali svoj grad-polis, tj. snagu i moć pojedinog grada države. To jestvarno bilo samo formalno pravo, jer su postojala pravila koja su ovo opće pravoograničavali. Naime, svaki sudionik prilikom prijave morao je podnijeti dokazda se posljednjih deset mjeseci svakodnevno spremao za natjecanje. Posljednjihmjesec dana, prije Igara, morao je provesti na pripremama u samoj Olimpiji, predizabranim sucima, radi upoznavanja i ujednačavanja pravila natjecanja te provjeresposobnosti, jer su samo najsposobniji među prijavljenima, zbog ograničenogbroja učesnika, ostvarivali pravo na takmičenje na Igrama. U prvo vrijeme Igaranatjecatlji su sami snosili troškove pripreme i boravka. To znači da su moglisudjelovati samo bogatiji Grci, što je dalje sužavalo krug mogućih natjecatelja.21Stara Olimpija, sa svim objektima koji su se nalazili u njoj, sportski, sakralni i kulturni, smatra seprvim olimpijskim kompleksom.22Olimpijske igre su najstarije od četiriju panhelenskih natjecateljskih svečanosti (uz Pitijske, Istamskei Nemejske igre), koje su činile periodos, odnosno “kružni tok“ igara.781

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.Igre su tako bile smotra aristokracije, odnosno njene vojne elite, da bi u kasnijojfazi, kad je aristokracija potpuno preuzla vlast, i kad se javljaju najamničke vojske,natjecatelji bili i pripadnici nižih slojeva. Kako je sustav odgoja i obrazovanja ugrčkim državama-gradovima imao za cilj da stvori snažnog, izdržljivog, hrabrog isposobnog vojnika za obranu svoje države, Igre su služile za provjeru i afirmacijutakvog sustava pa su onda i tako organizirane imale vojni karakter. Ovakav sustavvježbanja i natjecanja, koji se provodio pod nadzorom tadašnjih trenera-učiteljanavodi na zaključak da su se poznavali i primjenjivali svi elementi koje sadrži isuvremeni sport: mladići su trenirali svakodnevno pod nadzorom učitelja i trenera;vježbanja su se provodila po utvrđenom programu i metodama; sudjelovali suna natjecanjima gdje se sudilo prema utvrđenim pravilima – (sustav natjecanja isuci); natjecanja su se odvijala u posebnim objektima i pred gledateljstvom, te jepostojao utvrđeni sustav nagrađivanja pobjednika i kažnjavanja za prekršaj. 23Suci koji su sudili na Igrama birani su dvanaest mjeseci prije Igara, od stranenajviđenijih stanovnika Elide, koji su kockom određivali tko će na Igrama suditi.Broj sudaca je varirao: najprije 1-2, a poslije čak 15, da bi se konačno ustalio na12. Suci su morali dobro poznavati pravila Igara; nadzirali su pripremu sportskihobjekata i sprava; provjeravali su pravo sudjelovanja i sposobnosti natjecatelja;vodili popis pobjednika i dodjeljivali nagrade pobjednicima, a mogli su i izricatikazne (npr.novčane) prije samih Igara i za vrijeme njihovog održavanja. 24 Da sebaš svi natjecatelji nisu pridržavali grčkih ideala časti, slave i izvrsnosti govoriniz zapisa, pa se tako spominju primjeri pradopinga – uzimanje biljnih napitakai pripravaka od gljiva, a među najpoznatijim prekršiteljima propisa su spomenutiEupol iz Tesalije, koji je podmićivao druge boksače na 98. Igrama, Kalip iz Atene,koji je potkupio protivnike u pentatlonu na 112. Igrama, te dva egipatska boksača,Didas i Sarapamon, koji su kažnjeni zbog namještanja međusobne borbe. 251.1.1.3. Sportski objektiSvi stadioni u staroj Grčkoj su građeni u obliku pravokutnika dužine jednogolimpijskog stadija, odnosno šesto stopa ( 192 m.). Pored trkače, ravne staze odjednog stadija, stadion u Olimpiji je imao sudačku ložu i gledalište kapaciteta40000 gledatelja.Uz stadion, u Olimpiji je izgrađen i hipodrom, za takmičenje u vožnji bojnihkola i ostalih konjičkih natjecanja. Staza je bila elipsastog oblika s oštrimzaokretima, postavljenim oko stupova, i njezina ukupna dužina (jedan krug) je bila23Vidi: Šiljak, V., op. cit., str. 44..24O ulozi, i posebno odgovornosti i strogosti sudaca onoga vremena prema onim natjecateljima kojise ne bi pridržavali pravila natjecanja govori i Pauzanije u Vodiču po Heladi. “Isto tako, ako se tko natječe,ne dobiva vijenac ako se propisno ne natječe“ i “Nije došao u određeno vrijeme i Elejcima nije ostalo ništadrugo nego da ga isključe iz natjecanja, držeći se propisa“. Pauzanije, Vodič po Heladi, prijevod Pasini,U., Logos, Split, 1989..25Takvi prevaranti su morali sami financirati vlastite kipove koji su, kao stup sramote i upozorenje svimsportašima, bili postavljeni uz put od Zeusova hrama do ulaza u stadion. Knezović, Ivan, Antičke sportskeigre, na http://antičke sportske igre.com//Pravila%20i%povijest%20anti%E8kih%20olimpijskih%20igara782

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.četiri stadija – 780 m. Stara Olimpija, sa svim svojim objektima smatra se prvimolimpijskim kompleksom, po čijem se uzoru i danas grade olimpijski kompleksi.1.1.1.4. Sportske disciplineStari Grci nisu imali podjelu disciplina kao što je suvremena, već su one bilerezultat njihovog poimanja pojma atletika, pod kojim su obuhvaćene sljedećediscipline: discipline trčanja – na jedan stadion (600 stopa – danas je to 200 m.), nadva stadiona (1200 stopa – danas je to 400 m.), trčanje na više stadiona (u Olimpijije bila trka na 24 stadiona – danas je to 5000 m.), trka s oružjem – hoplitodromija,dužina utrke je bila 2 i 4 stadiona, što je danas 3000 m. s preprekama, trčanje sbakljama – štafetnog kraktera te trčanje naprijed-nazad. Sve ove discipline su imalepravila i to ne samo glede dužine, već i načina starta - starne linije, linija međunatjecateljima, vrste starta (niski - visoki) te onih koja su se odnosila na pitanjeodjeće i obuće; borilačke discipline - boks-šakanje, pankration (kombinacijaboksa i hrvanja) i hrvanje. I ove discipline su bile regulirane pravilima; jahačkediscipline – jahanje i utrka zaprega; bacačke discipline – bacanje diska i bacanjekoplja; pentatlon - petoboj, koji se sastojao od pet disciplina – bacanje diska,bacanje koplja, skok u dalj, trčanje i hrvanje. Ovu su disciplinu Grci posebnovoljeli i cijenili, jer je pobjednik u toj disciplini bio oličenje sklada – fizičkogizgleda, tjelesne snage, tjelesne pripremljenosti i sportske svestranosti, a ako je uzto bio još i bistar i razuman, onda je to bio antički ideal potpunosti. 261.1.1.5. NagradeNagrada na Olimpijskim igrama najprije je bila “vijenac od grane svetogamaslonovog drveta“ koje je raslo pored Zeusovog hrama, i smatrao se bogomposvećenim simbolom, odnosno da je njegov dobitnik bio u posebnoj milostibogova. Pobjednici su uživali sve tadašnje privilegije u društvu i u njihovu čast supriređivane razne svčanosti, a kasnije su i materijalno nagrađivani. Ostvarivali sui pravo da se njihova statua može naći u blizini grčkih bogova. 272. Vojska i sport u srednjem vijekuKršćanstvo je kao religija imalo veliki utjecaj na život ljudi u srednjem vijeku.Crkva, koja u tom periodu, pored plemstva, postaje moćan čimbenik feudalnog26U Retorici, Aristotel je pisao: “Onaj, koji je sposoban brzo zamahivati nogama, dobar je trkač;onaj, koji je tako moćan da obori protivnika unatoč njegovom opiranju, je hrvač; onaj, koji može svojimudarcem držati protivnika daleko od sebe, boksač je; onaj, koji zna jedno i drugo, pankratist je. Pobjeniksvih tih disciplina je pentatlonac.“ Tim riječima je Aristotel objasnio poseban značaj koji je imao pentatlonna Olimpijskim igrama.27Pobjednici su dobijali bogate darove od svojih gradova-država, a uz to su dobijali besplatnu prehranuu gradskim vijećnicama, bili su oslobađani plaćanja poreza, dobijali su posjede u vlasništvo, a neki sudobijali i počasna mjesta u ložama za vrijeme održavanja igara. Ne rijetko, pobjednici su svoj uspjeh naigrama i sportski ugled kapitalizirali i uspješnom političkom karijerom, jer je upravljačka struktura željelau svojim redovima imati olimpijskog pobjednika, čime je demonstrirala svoju snagu i uspješnost. Grošelj,N., op. cit., str. 13..783

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.sustava, u sklopu utvrđivanja temeljnih vrijednosti društva, ukida sve obliketjelesnog vježbanja i nadmetanja, uz tvrdnju da je grijeh posvećivati pažnju tijelu,jer bi trebalo brinuti o duhu (kult duha nasuprot robovlasničkom kultu tijela). 28Kako je svećenstvo preuzelo brigu o odgoju i obrazovanju došlo je do njegovejednoobraznosti. Jedino u samostanima, gdje nije bilo tjelesnog vježbanja, moglase steći pismenost. Pored velikog broja zabrana raznih oblika tjelesne kulture odstrane ckve, neke njegove oblike su upražnjavali djeca plemića i vitezovi. Crkvaje odobravala samo onu vrstu tjelesnog vježbanja koje je bilo neophodno za štobolju pripremu ratnika.U borbama s barbarskim narodima došla je do izražaja prednost naoružanihkonjanika, odnosno vitezova, ritera. Došlo je do formiranja novog roda vojskekoji je bio sastavljen od sinova plemića. Širom Europe se osnivaju organizacijekoje predstavljaju profesionalnu vojsku. Njihovo osnovno zanimanje je biloučestvovnje u ratovima, a slobodno vrijeme su provodili u vježbanju i sudjelovanjuna viteškim turnirima. Tirniri su bili nadmetanja vitezova u cilju provjere njihovihvještina i tjelesnih sposobnosti. Nakon svojih početaka, kada su turniri obilovaliubijanjima i ranjavanjima, s vremenom su dobili zabavni karakter. Obuka i odgojvitezova su se provodili od najranijeg uzrasta. Bilo je podijeljeno u tri perioda.Do 7. godine u obitelji, nakon toga u samostanima do 14. godine, a od 14. do 21.godine, kao “paževi“ i štitonoše na stranim dvorovima, kod prijateljski naklonjenihritera, gdje su podvrgavani vježbama oružjem i bez njega, ako nisu pratili patronena jahanje, u lov ili vojni pohod. Odgoj se sastojao od sedam viteških vještina:jahanje, plivanje, lov, gađanje lukom i strijelom, borba mačem, kopljem i hrvanje,zabavne igre sa dvora (ples, igre loptom i šah) i vještina govorništva. 29 Kada binavršili 21. godinu, stjecali su pravo da na svećanoj ceremoniji budu proglašenivitezom.2.1. Vrste vojnih sportskih natjecanja i natjecateljiGlavna sportska natjecanja tijekom srednjeg vijeka su bili viteški turniri kojisu organizirani za vrijeme mira da bi vitezovi održavali borbenu spremnost. Prviturniri su bili veoma realistične vojne vježbe, odnosno simulacije bitke. Viteškiturniri su nastali iz Galskih igara u Francuskoj, koja su se počela priređivati u XI.28U Starom i Novom zavjetu govori se o pojmovima igra i sport. To biblijsko progovaranje o sportupodloga je da se pokuša odrediti njegova antropološka pozicija u kršćanskoj interpretaciji odnosa duha itijela. Teolozi koji se bave proučavanjem sporta razlikuju ga od jednostavne igre i pritom ističu da je kodstarih Grka agon označavao natjecanje, a da je kod Rimljana ludus bio sinonim za igre. Teolozi u prviplan stavljaju upravo ludičku, a ne agonalnu komponentu sporta, slobodu u igri pretpostavljaju natjecanjus drugima. Čovjeku je tako zabranjeno igrati sam ili protiv drugih da bi njima gospodario ili ih uništavao.Jasno je da onaj koji se bavi sportom želi pobijediti, ali ne igra kako bi stekao moć ili vlast nad drugimčovjekom. Natjecanje je sastavni dio sporta dok ostaje u granicama utakmice, ali je naprotiv prijetnja dapostane znak ekscentričnog i sebičnog protagonizma. Sport mora razvijati osobne odnose i solidarnost, štoje oznaka svake uspjele ljudske djelatnosti. Vidi o tome šire u: Novak, D., Kršćanstvo i sport, Društvenaistraživanja, br. 1-2., Zagreb, 2009., str. 297..29Ovakav odgoj je bio neka vrsta ravnoteže prema “sedam slobodnih umjetnosti“ crkvenogsvećeničkog odgoja. Osnovna mu je maksima bila spremnost za zaštitu “boga, cara i dame“. Vidi: Radan,Ž., op. cit., str. 37..784

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.stoljeću. Na njemu su mogli nastupati samo plemići po podrijetlu – profesionalnivojnici. Nastupalo se u parovima (tjost) ili u grupama (buhurt). Na kraju ovakvihborbi, i pobjeđeni i pobjednici su imali ranjenih pa čak i poginulih vitezova.Vremenom, turniri su se počeli organizirati prilikom raznih svečanostina dvoru. Program turnira je tekao po utvrđenom redoslijedu koji je doslovnopoštovan. Nadmetanja su se odvijala prema strogo utvrđenim pravilima i pratećimceremonijama, na početku u zamkovima, da bi se padom interesa za turnirepreselili na gradske trgove i na koncu, na travnate terene van grada.Sudionici turnira su se okupljali nekoliko dana ranije, da bi suci (heraldi) mogliprovjeriti njihovo viteško podrijetlo, da svoju vitešku čast nisu ukaljali nekimnečasnim djelom i da imaju odgovarajuću opremu – oružje i konja. Na turniruvitezovi su se borili u grupama, jedni protiv drugih. U kasnijem periodu ovajnačin borbe je napušten i zamijenjen borbom u parovima, odnosno jedan vitezprotiv drugog viteza. Ovakav način je na istoku Europe i u Njemačkoj poznat kaomegdan, a u zapadnoj Europi kao duel ili dvoboj. 30 Izazivač bi odlučivao hoćeli borba biti do pobjede ili do smrti. Natjecatelji su se borili u teškim oklopima,oružjem koje je bilo napravljeno za napad i obranu, jašući na konju koji je takođerbio pod oklopom. Jahač i konj predstavljali su oklopljenu cjelinu. Rušenje s konjaznačilo je onesposobljavanje protivnika za borbu, pa je i oružje bilo za to izrađeno.Glavno oružje je bilo dugačko, jako koplje, koje je napravljeno za rušenje, a neza bacanje. Uz koplje se ponekad koristio i teški mač koji se trebao držati objemarukama. Pored dvoboja, program turnira je sadržavao i nadmetanja u bacanjukoplja, sjekire i buzdovana, gađanju iz luka i samostrijela, borbom prsa u prsa.Na kraju svakog turnira su suci proglašavali najboljeg viteza. Na taj način se krozsrednji vijek nastavljao kontinuitet nekih od sportova i sportskih vještina započetihu antici, a kojima je cilj bio isti, vojničko i ratničko osposobljavanje i njihovoprovjeravanje na natjecanjima, samo što nije riječ o masovnim sportskim-vojnimigrama, koje su pratile druge različite ceremonije, već selektivnim natjecanjima smalim brojem učesnika i po drugačijim pravilima.Pri kraju feudalizma počinju se u gradovima, među pukom, organiziratisportska natjecanja koja dobijaju zabavno-sportski karakter, a discipline su bile:mačevanje, streličarstvo, streljaštvo, trčanje i hrvanje, odnosno, one koje su seprenijele iz antike. Bio je to period kada se ponovno počinje prihvaćati načelooblikovanja osobnosti po antičkim uzorima (skladan tjelesni i duhovni razvojčovjeka). Tada se javljaju i prva sportska društva, sastavljena prema profesijamačlanova, a uvode se i posebne uniforme. S obzirom na kvalitet natjecatelja upojedinom sportu uvode se nazivi majstori, pomoćnici i šegrti, kao i u njihovimpripadajućim zanatlijskim cehovima i zanatima, a ti nazivi se koriste i danas –majstor sporta, velemajstor šaha. Bio je to početak modernizacije i estradizacijesporta, koji će postati dostupan u modernom dobu i širim slojevima društva, čime30Za razliku od dvoboja, gdje je cilj bilo rušenje protivnika, na megdanima se borba nije završavalaobaranjem već bi se nastavljala mačem, topuzom, i najzad hrvanjem.785

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.se sportu počeo trasirati put da jednog dana ostvari globalni značaj i ulogu. 317862.2. Nagrade na natjecanjimaNagrada za najuspješnijeg natjecatelja na turniru je u početka bila simbolična,da bi vremenom vitez mogao osvojiti novčanu nagradu ili “ruku plemkinje“.Vitezu pobjedniku su prema pravilima pripali i konj i oružje pobjeđenog. Zbogmaterijalne dobiti vitezovi su počeli odlaziti s turnira na turnir, što im je postaoglavni izvor prihoda. Tako se došlo do profesionalizacije i u ovim nadmetanjima,što je dovelo do promjene stava glede tjelesnog odgoja. Ovakvi natjecateljisu morali neprekidno vježbati da bi bili u optimalnoj formi. Takva posvetasvakodnevnom sportskom vježbanju, radi sportskih natjecanja, bio je zametaksuvremnog profesionalnog bavljenja sportom.3. Vojska i sport u moderno doba –institucionalizacija, legalizacija i implementacijavojnih sportova i vojnih sportskih igaraHumanizam i renesansa, tijekom koje je započela ponovna afirmacija sportau antičkom smislu, te kasnije racionalizam i prosvjetiteljstvo, imali su velikogutjecaja na francusku buržoasku revoluciju, koja afirmirajući čovjeka-građanina,u okviru liberalističke ideologije, otvara mnoge i široke prostore za ispoljavanjeljudske kreativnosti, gdje svakako spada i sportska aktivnost. Sport tako ponovnodobija svoje mjesto u društvu. Tjelesno vježbanje se počinje upražnjavati uškolama, na sveučilištima, ali i u slobodno vrijeme. Vladajućima je bilo od posebnevažnosti da se kroz sportsko vježbanje podigne tjelesna snaga radništva, a timei produktivnost rada, i što je posebno važno, naročito u periodu imperijalizma,borbena sposobnost, novo stvorenih masovnih narodnih armija, koje su se često ikoristile u osvajačkim imperijalnim ratovima.U XIX. stoljeću počinju se stvarati sportske organizacije i priređivati sportskanatjecanja, da bi koncem tog stoljeća bile ponovno obnovljene Olimpijskeigre. Koncem XIX. stoljeća politički i društveni uvjeti bili su vrlo povoljni zašire organiziranje i povezivanje sportskog pokreta. Neki sportovi uspjeli su seorganizirati na međunarodnom nivou (gimnastika, biciklizam, veslanje i dr.).Međutim njihova međusobna povezanost bila je vrlo slaba. Trebala je fanatičnauvjerenost u nužnost i korisnost ovog pothvata da bi se ostvarila jedna ovakovelika ideja međunarodne smotre sportskih dostignuća i sposobnosti.Pretvaranje igara u sportske igre, određivanje zajedničkih pravila igre,dimenzije igrališta, sprava i naprava, broja igrača i dr., sasvim su nove pojave utjelesnom odgoju. Moderni sport ulazi u redovite odgojne sportske planove.Razvoj modernog sporta uvjetovao je potrebu povezivanja svih sportaša injihovih organizacija po sportskim granama. Počeli su se formirati Savezi, koji31Vidi: Šiljak. V., op. cit. str. 96.-98..

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.se mogu smatrati višim stručnim organizacijama od klubova, i to na osnovuzajedničkog intersa o organiziranju natjecanja na višem nivou, nacionalnom imeđunarodnom. Tijekom XIX. i XX. stoljeća su formirani međunarodni saveziza većinu sportova. Neki noviji sportovi dobijaju svoje federacije i u današnjevrijeme.Suvremeni sport (ne onaj masovni), u principu, danas spada u sferu privatneinicijative, kao što je to i s drugim djelatnostima, što je uvjetovalo da i sportpostane jedna vrsta posla, zanata. Atraktivnost sportskih disciplina i pojedinačnirekordi nastoje se eksploatirati na račun zainteresirane, propagandom fanatiziranepublike. Stvaraju se cijela akcionarska sportska društva, koja na temelju logike“businessa“, unajmljuju pojedince ili cijele grupe natjecatelja. Uz ogromnureklamu nastoje da njihova atraktivnost u sportskim rezultatima privuče štoveći broj gledatelja, te da ulaznicama, reklamama, kladionicama, odštetom zatelevizijske i radijske prijenose dođu do što većeg profita.Suvremeni sport ima i svoju političku dimenziju. Naime, klasičnu i originalnukoncepciju sporta koja je u njemu isključivo gledala način promocije pojedinca,fizičkih i moralnih vrednota osobe, u suvremenom sportu je zamijenila krajnjesuprotna koncepcija trijumfirajućeg nacionalizma kojoj danas svjedoče svi:publika, mediji, države. Suvremeni sport otjelotvoruje sliku nacije, njene moći,nacionalnu i međunarodnu politiku države. U tom smislu sport je najjeftinije,najpristupačnije i “najčišće“ oružje u državnim konfliktima. Kao što je to radilatijekom cijele povijesti, država i danas ima ratio državne intervencije u sport.Komparativni izvori dokazuju da države interveniraju u sport kako bi poboljšaletjelesnu spremnost i zdravlje građana za nacionalnu obranu, održavanje javnogreda, promociju prestiža države, socijalne solidarnosti, političke ideologije, jačanjei snaženje legitimnosti države, promociju statusa javnog morala i ostvarivanjejavnog morala. 32U takvim uvjetima, van glamura, estradizacije i medijske pompe, profita iprofesionalizacije, tijekom XX. stoljeća počeo se razvijati i vojni sport, 33 kojije tijekom vremena dobio svoj institucionalni okvir, međunarodnu organizaciju,regionalne i nacionalne organizacije, vojne sportske igre, međunarodne, regionalnei nacionalne, i ono vrlo bitno, svoja specijalizirana pravila. 3432Vidi šire u: Bačić, A., Bačić, P., Στάδίσν i ustavno pravo:treba li sport i sportska prava shvaćatiozbiljno?, Zbornik radova PF Split, br. 2/2010., str. 253., i Doupona, M, Petrović, K., Šport in družba,Fakulteta za šport, Ljubljana, 2000..33O razvoju vojnog sporta u XX. stoljeću vidi: Jacobs, Sakkie, Development of sport and physicaleducation in the armed forces, Compilation of lectures, 9-18., Brussels-CISM, 1998.34Iskustva, na žalost vrlo deprimantna, iz dvaju svjetskih sukoba tijekom XX. stoljeća, te posebnopromijenjena uloga vojske u suvremenim, posthladnoratovskim društvenim i političkim zbivanjima iokolnostima, rezultirali su potrebom da se pitanju tjelesne vježbe i sportu u cjelini, u oružanim snagama,pristupi na sveobuhvatniji – interdisciplinarni način. U tom kontekstu i vojna sportska natjecanja, posebnoona međunarodna, dobijaju drugačiji značaj i ulogu. O promjeni zadaća vojske te ulozi i značaju sporta uvojsci vidi: Jacobs, Sakkie, op. cit., pp. 11., Pinheiro, Jose, Sport as an essential component of the militaryformation, Lecture at International Symposium, organised by CISM, 2006., na www.cism-milsport.org/eng/c_events/c3_images_symp/symp-2006/lecture/1s-21.pdf, i Sullivan, Gordon, The long term benefitsof military sports to society, Lecture at International Symposium, organised by CISM, 2006., na www.787

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.7883.1. Osnivanje međunarodne organizacije vojnih sportova - CISMGodine 1946., francuski časnik, satnik Henri Debrus (kasnije promoviran upukovnika i Predsjednika Međunarodnog vijeća za vojni sport), začeo je idejuo organiziranju sportskog natjecanja rezerviranog isključivo za vojsku. Njegovuje pažnju privukla tehnika vojne tjelesne obuke koju su u to vrijeme prakticiralenizozemske zračne snage. Probno natjecanje, koje je on organizirao, se održalou Centru za vojnu tjelesnu obuku u Frajburgu, u francuskoj okupacijskoj zoni uNjemačkoj, uz sudjelovanje vojnih momčadi iz Belgije, Francuske i Njemačke. 35Godine 1946., na inicijativu pukovnika Debrusa i bojnika Mollet-a osniva seVijeće savezničkih snaga za sport (Allied Forces Sport Council), koje se zbogpolitičkih nesuglasica u kratko vrijeme nakon osnivanja raspalo.Na mačevalačkom turniru u Nici 1948. godine, Belgija, Danska, Francuska,Luksemburg i Njemačka pokrenule su inicijativu za osnivanje Međunarodnogvijeća vojnih sportova (Conseil International du Sport Militaire – CISM), i natom okupljanju je ista međunarodna organizacija i osnovana. Iako su svi osnivačibili s europskog kontinenta, ideja je zamišljena kao globalni projekt.Želja da se pripadnici oružanih snaga susreću u sportskim arenama, a ne nabojišnicama nije u to vrijeme predstavljala novost. Naime, već nakon okončanjaI. svjetskog rata, na inicijativu američkog generala Pershinga, organizirane su1919. godine sportske vojne igre savezničkih armija na kojima je uzelo učešća18 država s pet kontinenata. Na ovom natjecanju, koje je održano u Parizu, u24 sportske discipline sudjelovalo je 1500 sportaša – pripadnika oružanih snaga.Nakon okončanja II. svjetskog rata ista se priča ponovila. U Berlinu su se 1946.godine organizirale druge savezničke vojne igre. Natjecalo se samo u atletskimdisciplinama. Žalja za međusobnim druženjem je bila važnija od postizanjavrhunskih sportskih rezultata.Od samog osnivanja CISM, zbog globalnog pristupa i univerzalnosti postajesve više realna činjenica. Iz godine u godinu se povećavao broj članica, i to ne samoiz Europe već i sa drugih kontinenata. U vrijeme hladnog rata se aktivnost odvijalausporenim tempom, poglavito zbog ideoloških razloga, da bi doživjela svoj nagliuspon okončanjem hladnog rata i rušenja Berlinskog zida. U samo četiri godine,od 1991. do 1995., CISM pristupa 31 nova država, što dovodi do međunarodnogpriznanja i dodjele međunarodnog statusa od strane Međunarodnog olimpijskogodbora. 36 Značajan događaj, za daljnju afirmaciju CISM, bile su I. svjetske vojnecism-milsport.org/eng/c_events/c3_images_symp/symp-2006/lecture/4s-231.pdf35Poboljšana pravila, proizašla iz ovog probnog natjecanja, za discipline: skakanja padobranom,marširanje, prelaženje zapreka i izvođenje vojnih djelovanja s lakim naoružanjem i granatama, bila suodobrena od strane francuskih vojnih vlasti i francuske snage su odvijanja uključena u natjecanje širomprihvatile pod imenom Vojni petoboj, što do naših dana postaje jedna od najvažnijih vojnih sportskihdisciplina na svim vojnim natjecanjima.36Među organizacije koje priznaje MOO, kao najviši organ olimpijskog pokreta u svijetu, u okviruMulti-sportske organizacije i natjecanja – Sport za sve, nalazi se i Međunarodno vijeće za vojni sport-CISM. Vidi o tome na web stranicama MOO-a. Isto tako i svi nacionalni olimpijski odbori u svojimnomenklaturama sportkih saveza imaju i nacionalna vijeća za vojni sport. CISM se nalazi i u projektima

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.igre, organizirane u Rimu, a sve naredne, 1999. u Zagrebu, 2003. u Kataniji itd.,samo su potvrđivale i sve više afirmirale međunarodni sportski, i politički značajCISM. Danas CISM broji 127 država članica, sa svih kontinenata, i 40 milijunanatjecatelja, koje kao vrhovno tijelo na području svjetskog vojnog sporta, osimsvjetskih vojnih igara (ljetnih i zimskih), svake četiri godine, organizira svjetska,kontinentalna i regionalna natjecanja, svake godine ili svake dvije, u dvadesetaksportova, te međunarodna bilateralna natjecanja i turnire, i predstavlja jednu odnajvećih sportskih institucija u međunarodnoj zajednici. 37 Može se reći, da jeCISM u suvremenoj međunarodnoj zajednici prepoznat, ne samo kao jedan odtemeljnih stupova međunarodnog sporta, već i globalnog mira.CISM danas, u okviru svog institucionalnog ustroja, ima oformljene regionalnecentre po svim kontinentima, pa tako i Europa ima European Regiona CoordinationOffice-ERCO, koji su nadležni za organiziranje kontinentalnih-regionalnih vojnihsportskih natjecanja, sa svojim legalno izabranim tijelima i ovlastima utvrđenimu temeljnim dokumentima CISM (Statut, Opći pravilnik, Postupovni pravilnik) tenacionalna vijeća za vojni sport. Moto po kojem je CISM danas poznat u svijetuje Prijateljstvo kroz sport-Friendship Through Sport. Vojnici sportaši tako, osimšto su promotori sporta koji daju i bitan obol u afirmaciji svojih država – ugledi organizacija oružanih snaga u međunarodnoj zajednici, postaju i “ambasadorimira“. Hrvatska je primljena u punopravno članstvo CISM 1993. godine, a 1999.godine dobila je organizaciju II. svjetskih vojnih igara u Zagrebu na kojima jesudjelovalo preko 6000 sportaša iz 78 zemalja. 383.2. Pravni izvori vojnog sportskog prava3.2.1. Međunarodni izvoriInternacionalizacija sporta dovela je do toga da je utjecaj međunarodnog pravau toj oblasti izrazito naglašen. Osim izvora prava koji su bili plod međunarodnih- međuvladinih organizacija i zakonodavnih organa pojedinih država, postoje imnogobrojni dokumenti transnacionalnih – međunarodnih nevladinih sportskihorganizacija i nacionalnih sportskih organizacija. Vojni sport, kao dio svekolikesportske obitelji, u proteklim desetljećima bilježi internacionalizaciju koja jedovela do osnivanja međunarodne organizacije – CISM. Tako danas možemoUNESCO-a, u institucijama EU, a provode se intenzivni dogovori da se pronađe mjesto za CISM i uinstitucijama OUN.37U okviru CISM registrirano je 25 sportskih disciplina, od toga je znatan dio i disciplina koje su naprogramu MOK-a, i na Olimpijskim igrama te svjetskim i kontinentalnim prvenstvima, ali ima i sportskihdisciplina koje su isključivo vojnog karaktera i pokazuju vojnu spremu pripadnika oružanih snaga. Da seradi o izuzetnim sportašima govori i podatak da skoro 40% sudionika na vojnim natjecanjima su sudionicii ljetnih i zimskih Olimpijskih igara. Tako su u Naganu, na zimskim Olimpijskim igrama, 36% medaljaosvojili aktivni vojni sportaši, u Sidney-u, na ljetnim Olimpijskim igrama, 25% medalja, a u Salt LakeCity-ju, na zimskim Olimpijskim igrama, čak 48% medalja. Vidi: Ten. Col. Bocchino Walter, Il ConsiglioInternazionale dello Sport Militare, Forze Armate, Ministero della Difesa, str., 18.38Na tim Igrama Hrvatska je po broju osvojenih medalja bila peta (14 zlatnih, 19 srebrenih i 20brončanih medalja!!!).789

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.reći da su najvažniji međunarodni pravni dokumenti, uz one opće, kao što suoni koji propisuju uporabu dopinga u sportu, 39 koji reguliraju materiju vojnogsporta, zapravo oni koji su usvojeni od strane CISM i koji su obligatorni za svečlanice te međunarodne sportske asocijacije i na temelju kojih se organiziraju svameđunarodna vojna sportska natjecanja, a u okviru nacionalnih država, isključivoona koja se odnose na vojni sport i kojih je organizator ministarstvo obrane svakeod država članica.Temeljni dokumenti, koje je usvojio CISM, su Statut (CISM regulations volume1.), Opći priručnik ( Policy Manual, CISM regulations volume 2., Provedbenipriručnik) (CISM Procedures,CISM regulations volume 3.) i Sportski pravilnici(Regulations) za sve sportske discipline koje su na programu vojnih sportskihnatjecanja, 40 pri čemu je za većinu sportskih disciplina, koje su na programu MOO,ta materija regulirana u okviru tih sportskih asocijacija, a samo one specijalnogvojnogkaraktera su rezultat vojnih iskustava i prakse i pod ingerencijom CISM,s tim da su u slučaju velike razlike među tim pravilima veće pravne snage pravilaCISM.3.2.2. Nacionalni izvori (opći)Kao i u većini suvremenih demokratskih država i u RH Ustav, kao temeljnidokument, utvrđuje da su tjelesna kultura i sport od posebnog društvenogznačaja. Poticaj i skrb je obveza države (čl. 69. Ustava RH). U tom kontekstuvojska nije iznimka, posebno zbog svoje posebne misije i funkcije. Zakon ošportu predstavlja opći propis, koji između ostalog naglašava značaj ne samoprofesionalnog sporta već i onog amaterskog i rekreativnog, u koji spada i vojnisport. Isti zakon jamči društvenu brigu za međunarodnu sportsku suradnju imeđunarodna sportska natjecanja, što znači da su društvena briga i međunarodnavojna sportska natjecanja. 41 Zakon utvrđuje i vojnu obvezu služenja vojnog rokakategoriziranih sportaša, ali na žalost, ne govori o mogućnosti vojnih obveznikada se bave vrhunskim sportom tijekom služenja vojnog roka, što je u praksi ipakomogućeno, pri čemu se takve osobe javljaju i na vojnim, ali drugim sportskimnatjecanjima (olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva i dr.). Hrvatskiolimpijski odbor, u jednom od svojih temeljnih akata, Nomenklaturi športova i39Fenomen dopinga u sportu zadnjih desetljeća doživljava svoj vrhunac, pa su sve sportske asocijacijezdušno pristupile pokušaju da se tom problemu stane na kraj, ili da ga se smanji na najmanju mogućumjeru. Među najznačajnijima su Antidoping pravilnik Olimpijskog pokreta MOO koji je stupio nasnagu 2000. godine, Svjetski antidoping pravilnik iz 2003., Međunarodni kodeks borbre protiv dopinga,Međunarodna konvencija protiv dopinga u sportu (UNESCO-2005.), Konvencija protiv dopinga VijećaEurope i Dodatni protokol (1989. i 1993.), Bijela knjiga o sportu Komisije EZ (2007.), Europska poveljao sportu Vijeća Europe i Akcijski plan EU o borbi protiv droge za period od 2000. do 2004. godine.Uz spomenute dokumente na snazi su i brojni multilateralni sporazumi između manjeg ili većeg brojadržava. CISM je u Općem i Provedbenom pravilniku ugradio odredbe o antidopingu i predvidio stegovnepostupke i stegovne mjere.40Pravni akti CISM dostupni su na: www.cism-milsport.org/eng/017_DOWNLOADS/Documentes/STATUTES., isto/POLICY MANUAL.pdf., te /PROCEDURES.pdf.41Vidi: Zakon o športu (NN 71/06., 124/10.), (čl. 1., t. 3., čl. 2., t. 3. (3.), čl. 6., t. 1. i 2., čl. 51., al. 5.,9. i 10., čl. 63., t. 3.9.)790

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.športskih grana, 42 kao pridruženog člana, pod abecednim rednim brojem 101.Šport vojnika, utvrđuje Hrvatsko vijeće za međunarodni vojni šport. To je rezultatčinjenice da je MOO priznao CISM kao međunarodnu sportsku organizaciju, kojana svojim međunarodnim i nacionalnim natjecanjima provodi politiku i poštujepravila (osim specijalnih vojnih disciplina) koja su obvezna za sve članice MOO.3.2.3. Nacionalni izvori (specijalni)Problematika vojnog sporta i pravna regulativa u Republici Hrvatskoj nalazi seu većem broju zakonskih i podzakonskih akata kao što su: Zakon o obrani (N.N.33/02., 58/02., 175/03., 153/09.), Zakon o službi u Oružanim snagama RH (radniodnos, zdravstveno osiguranje, nagrade, stegovna odgovornost) (N.N. 33/02.),Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane RH, Pravilnik o službi uOSRH (N.N. 91/09.), Pravilnik o vojnoj stezi (NN 3/08), Pravilnik o uvjetimai načinu ostvarenja prava djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika nakolektivno osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (NN, 139/07 i 103/08),Pravilnik o vrstama pohvala i nagrada, uvjetima i postupku njihove dodjele (NN95/03., 108/03., 81/06.), Pravilnik o dodjeli novčanih nagrada djelatnim vojnimosobama, službenicima i namještenicima za iznimne uspjehe u radu i djela važnaza OSRH, Odluka o uvjetima i postupku dodjele vojnih medalja i vrstama vojnihmedalja, godišnji Kalendar natjecanja, te Sporazum o suradnji MORH-a i HOO(radnopravni status, zdravstveno osiguranje-osnovno i dopunsko, zadaće).3.2.4. Institucionalno organiziranje međunarodnog vojnog sporta (pravnaregulativa)Međunarodni vojni sport je svoju početnu institucionalnu formu ostvario 1948.godine osnivanjem Međunarodnog vijeća za vojni sport, koje je neprofesionalnai neprofitna sportska organizacija, koju čine pripadnici oružanih snaga državačlanica, osnovana radi organiziranja međunarodnih vojnih natjecanja pripadnikaoružanih snaga država-članica, u vojnim i drugim sportovima, s ciljem razvijanjaprijateljstva i solidarnosti među pripadnicima oružanih snaga država članica ijačanja mira među narodima. CISM kao svoj cilj ima i promociju psihofizičkeizobrazbe i sportskih aktivnosti u vojsci, uspostavu međusobne tehničke pomoći,potpuno deprivilegiranim članovima u ime prijateljstva i solidarnosti, te uspostaveuravnoteženog i harmoničnog razvoja vojnog osoblja. Otvorena je za oružanesnage svih država koje su priznate od strane OUN. Statut CISM, kao konstitutivnii najviši pravni akt, utvrdio je da je sjedište CISM u Brislu. Vrhovno tijelo jeGeneralna skupština, koja zasjeda jedanput godišnje. 43 Čine je ovlašteni predstavnicioružanih snaga država članica (izbor je u nadležnosti državnog autoriteta –Vlada,Ministarstva obrane i Glavnog stožera države članice). Da bi jedna država postalačlan CISM mora osim deklaracije o prihvaćanju svih temeljnih pravila CISM,42Nomenklatura športova i športskih grana-pročišćeni tekst, usvojena je na 34. i 35. sjednici VijećaHOO, održanima 25.4. 2007. i 23.11. 2009..43Statut CISM vidi na:www.cism-milsport.org/eng/017_DOWNLOADS/Documentes/STATUTES.pdf.791

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.dostaviti dokaz da imaju oružane snage (KoV, zrakoplovstvo, mornaricu, obalnustražu, itd.) i proći proceduru glasovanja o prijemu u pinopravno članstvo CISM,na Generalnoj skupštini. 44 Generalna skupština bira Odbor direktora, koji čini 14članova, i obnaša zakonodavnu funkciju institucije. Odbor direktora se sastajenajmanje dva puta godišnje i ima izabranog predsjednika, koji je ujedno i predsjednikCISM, i radna tijela, a osim zakonodavne djelatnosti priprema proračun, donosiplanove i smjernice za daljni rad i funkcioniranje CISM. 45 Mjesto zasjedanja seutvrđuje unaprijed i rotira među članicama po kontinentima. Predsjednik CISM,izabran od strane Generalne skupštine, u svom radu joj je i odgovoran. Generalnaskupština bira i četiri dopredsjednika, koji se biraju prema kontinentalnomkriteriju (Europa, Afrika, Azija i Amerika) - svaki kontinent može imati jednogdopredsjednika i njihovi uredi su na tim kontinentima. 46 Organizacija Generalneskupštine predstavlja i sredstvo širenja utjecaja CISM u regijama-kontinentima.Nadležnosti predsjednika CISM su: vođenje, upravljanje i predstavjanje CISMu skladu s propisima, predsjedavanje sjednicama skupštine, podnosi godišnjaizvješća, uspostavlja odnose s drugim međunarodnim organizacijama itd.Generalno tajništvo je stalno tijelo, sa sjedištem u Brislu i predstavlja izvršnoadministrativno tijelo. Na čelu mu je Generalni tajnik, izabran na četiri godineod strane Generalne skupštine. Skupština bira i Direktora za financije koji jenadležan za vođenje financijskih poslova CISM. U radu Generalnoj skupštini iOdboru direktora CISM pomažu i brojna radna – savjetnička tijela, koja osnivaOdbor direktora, i djeluju na Statutom utvrđenim područjima kao što su: pravnaregulativa, planiranje, sport, solidarnost, sportska medicina, financije, žene u CISMi disciplina-odgovornost. Brojni sportski komiteti su zaduženi za upravljanje,razvoj i nadzor svih tehničkih aspekata pojedinih sportskih disciplina. Svakisportski komitet ima predsjednika koji sa svojim timom vodi brigu o povjerenojsportskoj disciplini. Zaduženi su za tehničko upravljanje i vođenje pojedinogsporta na vojnim prvenstvima, pridržavanje pravila na natjecanjima i promocijutog sporta na svjetskoj razini. Planiraju kalendar sportskih natjecanja pet godinaunaprijed, nastojeći da se ta natjecanja ne poklapaju s civilnim natjecanjima, i vodebrigu o razvoju povjerenog sporta, uvode nove metode treniranja i novu opremu imaterijale. CISM danas priznaje 25 sportskih disciplina: zračni pentatlon, jahanje,đudo, padobranstvo, taek-won-do, košarku, mačevanje, vojnički pentatlon,jedrenje, atletiku, boks, nogomet, moderni pentatlon, streličarstvo, triatlon, kros,golf, pomorski pentatlon, skijanje, odbojku, biciklizam, rukomet, orijentacijskotrčanje, plivanje i hrvanje. 47 Sve te sportske discipline imaju pravilnike na temelju44Država članica, ima pravo: učešća u radu Generalne skupštine; sudjelovanja na svim sportskimnatjecanjima u organizaciji CISM; organizirati natjecanja u organizaciji CISM; na CISM studije, klinike iseminare te tehničku sportsku asistenciju CISM. Vidi: Opći pravilnik, Dio I., t. 1.8.45Kandidat za predsjednika CISM, odnosno Predsjednik Odbora direktora, mora biti vojna osoba iobnašati funkciju člana Odbora najmanje dvije godine prije kandidature. Vidi Opći priručnik, I.dio, 1.1..(3).46Za europski kontinent je osnovan European Regional Coordination Office-ERCO, koji je nadležanza vojna natjecanja na prostoru Europe.47Vidi: sports na www.cism-milsport.org/eng/b1_sport/b1_sports.htlm792

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.kojih se natjecanja organiziraju (sportski objekti) i održavaju (natjecanje i sportskeosobe). Uz to, CISM je posebnim Općim i Provedbenim priručnikom utvrdiosustav nagrada (medalje na natjecanjima i druge vrste za aktivnosti) i sustavstegovne odgovornosti (postupak i stegovne mjere).Na nižoj razini osnovani su Kontinentalni – regionalni uredi, a svaka oddržava članica CISM uređuje i organizira sportske vojne aktivnosti i natjecanja nanacionalnom planu, za koja su zadužena ministrastva obrane preko Nacionalnihvijeća za vojni sport država članica, ali sve na temelju propisa i pravilnika koje jedonio CISM.3.3. Osobe u sustavu međunarodnog vojnog sporta (natjecatelji, suci,treneri i delegati)3.3.4. Međunarodna regulativa (pravila CISM)Opći priručnik CISM propisuje tko se sve smatra osobom u vojnom sportu,pa bi se, uvjetno, na temelju ekstenzivnog tumačenja normi, moglo reći daOpći priručnik govori o fizičkim i pravnim osobama (metodološka poveznica sZakonom o športu - op. SŠ). Pod fizičkim osobama bi se mogli smatrati: sportašinatjecatelji,suci i službeni delegati. Dok bi se pod pravnim osobama smatrali:država-članica (vlada; ministarstvo obrane), stalna delegacija i misija pri CISM idelegacija-misija na pojedinom međunarodnom sportskom vojnom natjecanju.a. Sportaš - natjecateljOpći pravilnik, u III. dijelu, Sportska natjecanja, od toč. 3.1. do toč. 3.36.uređuje sva bitna pitanja vezana za organizaciju i provođenje vojnih sportskihnatjecanja CISM. Tako točka 3.19. regulira da se sportašem – natjecateljem, navojnim sportskim natjecanjima smatra isključivo ona osoba koja je u neprekinutomaktivnom statusu u oružanim snagama države članice, temeljem vojne obveze iliuguvorno, na dan održavanja vojnih natjecanja. Iznimno, dopušta se mogućnostda sudjeluju i osobe koje su se ponovno reaktivirale u vojnoj službi, ali dataj prekid ne smije biti duži od 18 mjeseci, od zadnjeg aktiviranja, o čemu uzslužbenu dokumentaciju države članice konačno odlučuje Odbor direktora uzratifikaciju Glavne skupštine. Svi natjecatelji-sportaši na takmičenjima morajuimati valjanu službenu potvrdu o aktivnom statusu, koju izdaje nadležna osobai tijelo ministarstva obrane države članice, prema standardima utvrđenim odstrane CISM, a cjelokupni popis sudionika države članice na natjecanju ovjeravai dostavlja šef delegacije službenim dokumentom. Da bi vojni sportaši državečlanice CISM mogli sudjelovati na natjecanjima CISM temeljni je uvjet da tadržava ne smije biti u statusu suspendirane države, zbog više razloga, međukojima su npr. nepodmirivanje financijskih obveza, neaktivnost u radu tijelaCISM, ali i flagrantno kršenje pravila CISM o sportskim natjecanjima i sl. Zasve sportaše mora biti potvrđeno da su prošli nacionalnu selekciju-natjecanja izadovoljili kriterije redosljeda na natjecanju i rezultat. O tome mora postojatidokumentacija u ministarstvima obrane, kao službenih organizatora sportskih793

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.vojnih natjecanja, prema godišnjim kalendarima svih disciplina koje su naprogramu CISM natjecanja. 48 Na CISM natjecanjima ne smije nastupati onajsportaš koji je od strane stegovnih tijela CISM pravomoćno kažnjen (suspendiran)na temelju stegovnih pravila i u stegovnom postupku, ili ako je bio dio tima kojije stegovno sankcioniran. 49 Stegovni postupak i mjere su utvrđene u Općempravilniku. Podrazumijeva se da niti sportaš, pripadnik oružanih snaga, koji jena civilnim natjecanjima sankcioniran i koji ima zabranu sportskog nastupanja,ne bi mogao ostvariti pravo natjecanja, ali o tome bi se trebalo konzultirati šire ianalizirati druge propise međunarodnih sportskih federacija i MOO, za što je ovajprostor premali.a.a. Sportaš-natjecatelj – regulativa u RHPrema Zakonu o športu, športašem se smatra: “osoba koja se priprema isudjeluje u športskim natjecanjima, kao član pravne osobe koja obavlja športskudjelatnost sudjelovanja u športskim natjecanjima, ili kao osoba koja obavljasamostalnu športsku djelatnost sudjelovanja u športskim natjecanjima“ 50 . Uslučaju vojnog, natjecateljskog, sporta time se utvrđuje da sport u OSRH spadau rekreativnu djelatnost, te da su vojni sportaši, sportaši na temelju Zakona ošportu zapravo isključivo rekreativci. 51 Činjenice ipak govore drugo. Zakon ošportu govori da status profesionalca ili amatera sportaša može imati isključivoona osoba koja se priprema i sudjeluje u sportskim natjecanjima kao član pravneosobe koja obavlja sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima, ikoja je posebno registrirana (sportske udruge-sportski klubovi; sportska dioničkadruštva), 52 proizlazi da svi sportaši u OS RH ne mogu dobiti takav status. Toznači, da samo oni među njima, koji se u slobodno vrijeme bave sportom utakvim pravnim osobama mogu imati status sportaša-amatera. Uz to, čl. 6. govori48U dijelu III., 3.1., t. 7. Provedbenog pravilnika predviđeno je da se u nekim sportskim disciplinama,koje su regulirane pravilima određene međunarodne sportske federacije, ograničava broj učesnika, te seza te discipline organiziraju kvalifikacije i na natjecanje idu samo oni koji su na tom takmičenju ostvarilitraženi plasman. Za jedan dio sportova to nije slučaj.49O tome vidi: Opći pravilnik, Dio I., 1.11., B., 2.b i C., t.2., te dio. IV. Anti-doping, 4.3. i 4.8.50Čl. 6. Zakona o športu (NN 71/06., 124/10.).51Činjenica je da Uredba o unutarnjem ustrojstvu MORH-a (NN 115/02., 182/03., 20/05) u čl. 334.govori da se u okviru Odjela za kulturu i šport ustrojava Odsjek športske rekreacije koji (čl. 338.) obavljaposlove “koji se odnose na planiranje, praćenje i organiziranje športske rekreacije u MORH i OSRH,programiranje kinezioloških aktivnosti u objektima za aktivni odmor djelatnika te na suradnju s civilnimšportskim institucijama“ ali Odsjek ostvaruje i “športsku suradnju na međunarodnom planu“ te izrađujekalendar športskih natjecanja u OS prema kalendaru CISM. Time se zaključuje da se u OSRH ne provodisamo tjelovježba i organizira rekreacija, već se organiziraju i sportska natjecanja, po kalendaru i pravilimaCISM, od kojih je većina sportova organizirana u međunarodne sportske federacije i koji su priznatiod MOO te su kao takvi zastupljeni na Olimpijskim igrama, svjetskim i kontinentalnim prvenstvima inacionalnim prvenstvima. OSRH imaju sustav sportskih natjecanja, koja se održavaju prema kalendarui pravilima CISM i kalendaru i pravilima koja je prihvatilo MORH-a, pa se u tom smislu može govoritida na tim natjecanjima nastupaju sportaši, a ne rekreativci, koji se kao profesionalni vojnici i sportskiamateri, trajno pripremaju za sportska natjecanja. Utoliko je i upitan status “vojnika-sportaša“. Jesu li oni,kad nastupaju na vojnim natjecanjima rekreativci, a kad nastupaju na “civilnim“ sportskim natjecanjimasportaši?52Zakon o športu, čl. 19., st. 1., al. 1. i 2.794

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.i o kategorizaciji sportaša, kojima je izdano rješenje o razvrstavanju u određenukategoriju od strane HOO, a u čl. 18. Pravilnika o kategorizaciji športaša HOO,regulirano je da će se vrhunskim sportašima I., II., i III. kategorije odlukomMORH-a omogućiti služenje vojnog roka u posebnoj postrojbi ustrojenoj zaobuku i osposobljavanje ročnika-vrhunskih sportaša. Iz toga se zaključuje da su teosobe, u vrijeme služenja vojnog roka aktivne vojne osobe, koje prema pravilimaCISM spadaju u kategoriju vojnih sportaša, kojima se dozvoljava nastup navojnim sportskim natjecanjima. Isto tako, Sporazumom koji su zaključili HOOi MORH, koncem 2010. godine, MORH, u aktivni-djelatni sastav, u statusudjelatnih vojnika, na temelju ugovora o službi u OSRH, osigurava prijam većegbroja vrhunskih sportaša, čime se povećava broj vrhunskih vojnih sportaša injihovo nastupanje na vojnim natjecanjima u dužem trajanju. Iz iznesenog se dazaključiti da se u okviru OSRH nalazi dio vrhunskih, kategoriziranih sportašaamatera,ali i znatan broj sportaša rekreativaca. Na međunarodnim natjecanjimasu ovi prvi u puno većem broju. To je i razlog da se dio vojnih sportaša (oko40%), osvajača medalja na međunarodnim vojnim natjecanjima, pojavljuju i kaonositelji odličja i na Olimpijskim igrama, svjetskim i kontinentalnim prvenstvimaitd. Zapravo, u većini država svijeta danas, na vojnim takmičenjima, na žalostali u pravilu, sudjeluju vrhunski sportaši koji nalaze svoje privremeno utočište uoružanim snagama svojih zemalja (materijalni razlozi ili njihov amaterski status),pri čemu su dugo prednjačile države Varšavskog ugovora, Kine, Indije i, za nasposebno važno, bivša SFRJ. Uspjesi na vojnim natjecanjima za te države je biloideološko pitanje i pitanje prestiža.Kako pravila CISM govore o statusu vojnih sportaša koji mogu sudjelovati nameđunarodnim vojnim takmičenjima, odnosno da to pravo ostvaruju samo aktivnevojne osobe, pregledom našim temeljnih, specijalnih propisima se može utvrditida prema Zakonu o obrani, čl. 96., st. 3. to pravo ostvaruju djelatne vojne osobe,kadeti i ročnici. Oni čine mirnodopski sastav OSRH. Tim osobama je utvrđenstatus u dokumentaciji MORH-a. Prema čl. 4. Zakona o službi u OSRH te osobe suostvarile svoj status na temelju: ugovora ili rješenja o prijmu (djelatna vojna osoba);vojne obveze služenja vojnog roka ili na temelju ugovora o školovanju na vojnojškoli. Ugovor može biti na 3 godine i može se produžiti za još 5 godina, a takvaosoba ima uz pravo na plaću, i druga prava, kao što su dodaci na plaću, naknaduza službena putovanja, smještaj i prehranu, i ono što je za sportaše posebno važno,osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje, kolektivno osiguranje u slučajunesretnog slučaja i socijalno osiguranje. 53 Aktivna vojna osoba može svoj odnosstaviti i u stanje mirovanja, što u pojmu reaktiviranje nalazimo u pravilima CISM,na rok od 1 godine (u pravilima CISM je 18 mjeseci). 54 Sve navedene osobe moguodlaziti na natjecanja u inozemstvo na temelju zapovijedi nadređenog, a u slučajuvojnih natjecanja na temelju zapovijedi Načelnika stožera OSRH (Zakon o službiu OSRH, čl. 101., al. 7., i Pravilnik o službi u OSRH čl. 30., t. 3.). Za iznimne53Vidi: Zakon o službi u OSRH, dio B. Zdravstvena zaštita, zdravstveno osiguranje i socijalna skrb,od čl. 41. do čl. 51., i Pravilnik o službi u OSRH čl. 168. (pravo na plaću i druga materijalna prava).54Čl. 190. Zakona o službi u OS RH.795

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.uspjehe u radu vojni sportaši mogu ostvariti pravo na odličja, pohvale i nagrade(novčane nagrade) (Pravilnik o službi u OSRH., čl. 175., Pravilnik o vrstamapohvala i nagrada, uvjetima i postupku njihove dodjele i Odluka o uvjetima ipostupku dodjele vojnih medalja i vrstama vojnih medalja)b. suciPrema Provedbenom priručniku CISM, (Dio III., 3.15., B.) suci na svjetskim ikontinetalnim natjecanjima su one osobe koje ispunjavaju uvjete prema pravilnikute discipline, i koji imaju licencu od svojih matičnih međunarodnih sportskihfederacija (za svaki sport posebno). Tijekom natjecanja, radi objektivnosti inepristranosti, suci moraju biti odvojeni od natjecatelja. Svaka država članica čijivojni sportaši sudjeluju na sportskom natjecanju imaju pravo i obvezu delegiratisuce (jednog ili više) za određeno natjecanje-disciplinu i prema utvrđenimuvjetima, i za njih snositi sve troškove (Dio III., 3.15., C.). Ukoliko neka država,sudionik natjecanja, ne može osigurati potrebne suce za natjecanje, može se obratitiza pomoć drugoj državi članici ili snositi troškove koje će država organizatorimati glede ovog pitanja. Država, koja ne ispuni zahtjeve glede sudaca, ne možesudjelovati na natjecanju. Organizator natjecanja ili Sportski odbor CISM možezatražiti od nadležne međunarodne sportske federacije da delegira glavnog suca(cheef referee) natjecanja, koji ne smije biti iz država koje se natjču na tomnatjecanju.c. službeni delegati CISM na natjecanjimaU dijelu II., t. 2.14., 2.15., 2.16. i 2.17. Općeg priručnika, regulirano je pitanjeSlužbenog delegata natjecanja, osobe koja je u ime CISM odgovorna za sva bitnapitanja natjecanja, od ceremonijala otvaranja, preko natjecanja do službenogsvečanog zatvaranja. Službeni delegat predstavlja CISM na svjetskim vojnimprvenstvima i drugim natjecanjima i ima počasno mjesto u okviru organizacijenatjecanja, u odnosu na sve druge sudionika, osim predsjednika CISM. Delegiraga Odbor direktora, a na kontinentalnim natjecanjima je Službeni delegat CISMpodpredsjednik CISM sa tog kontinenta. Takva osoba, zbog svoje trojne nadležnosti(protokol-disciplina, sportska pitanja i informiranje) mora dobro poznavati pravilanatjecanja i obveze svih službenih osoba natjecanja (t.2.15.). 55 Službeni delagatverificira status svih sudionika natjecanja prije samog početka natjecanja, nadzireorganizaciju svečanog otvaranja i zatvaranja natjecanja. Predstavlja CISM udiplomatskim i službenim sastancima, uručuje nagrade i priznanja tijekom banketana zatvaranju, nadgleda provođenje pravila i ideala CISM. Pripada mu pravoda pokrene ili inicira donošenje sankcija, u određenim situacijama. U njegovojnadležnosti je nadzor nad svim sportskim natjecanjima, održava kontakt sa svimtimovima i sucima, nadzire konstituiranje Povjerenstva za žalbe i Tehničkogžirija. 56 Vrši superviziju identiteta svih sudionika, nadzire sportska natjecanja,55U tim zadaćama ima posebnu pomoć od strane predsjednika Sportskog odbora CISM (CISM SportCommittee). Vidi t. 2.19., B., 5. i 6. Općeg priručnika.56Treba napomenuti da uz Službenog delegata, Tehnički žiri nadgleda provedbu pravila na natjecanjui regularnost natjecanja te potvrđuje postignute rezultate i CISM dostavlja službeno izvješće o postignutim796

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.reagira na sve primjedbe Tehničkog žirija, predsjeda Povjerenstvom za žalbe iPovjerenstvom za anti-doping. Dostavlja Generalnom tajniku službeno izvješćeo anti-doping rezultatima. Predsjedava informativnim i press konferencijama.Na koncu natjecanja dostavlja Generalnom tajniku konačno cjelovito izvješće onatjecanju.d. treneriPitanje i problematika trenera spada u materiju koja nije regulirana u osnovnimpravilima CISM. Radi se o dijelu vojnog sportskog prava koja se nalazi u sivoj zoni,u odnosu na natjecateljski dio, a radi se o izuzetno važnoj djelatnosti. 57 Pojedinemeđunarodne sportske federacije imaju uvjete za licenciranje trenera, pa tako inacionalni sportski savezi utvrđuju uvjete koje trebaju ispuniti one osobe kojese bave trenerskim poslom. Republika Hrvatska je Zakonom o športu reguliralaproblematiku trenera, u čl. 9. Zakon utvrđuje da se trenerom smatra osoba koja“programira i provodi športsku pripremu, športsku rekreaciju i športsku poduku“- st. 1. Za status trenera potrebno je imati stručnu spremu - “prvostupnik sukladnoposebnom propisu“ - st. 2., ili biti: osposobljen putem ustanove za osposobljavanjekadra na temelju licencije krovnih svjetskih ili europskih udruženja određenogsporta; osvajač medalje na olimpijskim igrama, svjetskim ili europskim seniorskimprvenstvima i stručno je osposobljen putem ustanove za osposobljavanje kadra usportu; 15 godina rada na poslovima trenera i osposobljenost putem ustanove zaosposobljavanje kadra u sportu; privremeno posao trenera može obavljati i osobabez prethodna dva uvjeta, ali je osposobljen u ustanovi za osposobljavanje kadrau sportu. 58 Kako govorimo o vojnom natjecateljskom sportu onda dileme ne bitrebalo biti, treneri vojnih sportaša su isključivo one osobe o kojima govori Zakono športu, pri čemu je na međunarodnim vojnim sportskim natjecanjima upitno dali moraju biti u aktivnom statusu u oružanim snaga ili mogu biti civili, ali licencameđunarodne sportske federacije bi mogla biti potrebna, jer to važi za civilnesportove. Autor takav propis nije pronašao. Od svega je neosporno da treneri naodsluženju vojnog roka ne bi trebali imati problema.3.4. Natjecanja i sportske discipline (vrste i pravila)Općim priručnikom CISM, Dio III., čl. 3.4., regulirano je da CISM organiziravojne sportske igre, svjetska prvenstva, kontinentalne igre, kontinentalna prvenstva,regionalna prvenstva, turnire, bilateralna natjecanja. nacionalna vojna natjecanjaorganiziraju ministarstva obrane država članica, prema pravilima CISM. Svaova natjecanja utvrđuju se u kalendaru sportskih natjecanja CISM, a nacionalnarekordima. O nadležnostima Tehničkog žirija vidi npr. čl. 1.2.2.7. Sportskog pravilnika CISM o vojnompetoboju, cit. u: Pravilnik o vojnom petoboju u izdanju MORH, 2A dio, Opći pravilnik, t. 13. Tehničkižiri, st. 2., str. 51.-52..57Autor nije uspio doći u posjed dokumenta CISM koji regulira problematiku trenera pri čemuostaje kao mogućnost da je ovo pitanje prepušteno pravilima pojedinih sportova i pravilima pojedinihmeđunarodnih sportskih federacija!!!58Zakon o športu, čl. 9., st. 3., al. 1., 2., 3.797

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.u kalendaru ministarstava obrane. Kalendar svjetskih vojnih natjecanja usvajaGeneralna skupština CISM za dvije godine unaprijed, a kalendar kontinentalnih iregionalnih natjecanja donose kontinetalni uredi CISM a Generalna skupština ihpotvrđuje. Svjetske vojne igre, ljetne i zimske, organiziraju se svake četiri godinei na njima učestvuju predstavnici država članica, prema uvjetima svakog od 24sporta. U posebnom dokumentu, regulirana su sva pitanja glede Igara i dostupnasu u Generalnom tajništvu. Svjetska i kontinentalna prvenstva organiziraju sesvake godine ili svake druge godine, što je uređeno posebnim pravilima za svakusportsku disciplinu. Da bi CISM priznao takva natjecanja legalnim potrebno jeda na svjetskim prvenstvima, na kojima mogu sudjelovati sve države članice,sudjeluje najmanje 8 muških i/ili četiri ženske ekipe (države članice) s najmanjedva kontinenta, pod uvjetima CISM, da ima službenu ceremoniju, da je nazočanSlužbeni delegat CISM i da se dijele medalje, prema uvjetima i pravilima CISM.Na kontinentalnim prvenstvima treba sudjelovati šest muških i/ili tri ženske ekipe(države članice) tog kontinenta, uz sve druge prethodno navedene uvjete, a naregionalnim najmanje četiri muške i/ili 2 ženske ekipe, uz iste druge uvjete. 593.5. NagradeNa svim vojnim sportskim prvenstvima koja organizira CISMpredviđene sukao nagrade: medalje (zlatna, srebrena i brončana za pojedince i ekipe), 60 službeneznačke i pohvale CISM, 61 službeni CISM challenge cup, nagrade koje je predvidioorganizator i nagrada za fair play cup.Osim službenih nagrada na sportskim natjecanjima, vojni sportaši, kao aktivnevojne osobe, za iznimne sportske rezultate mogu ostvariti i nagrade od svojihministarstava obrane, pa se tako i u propisima MORH može pronaći pravne aktekoji omogućavaju nagrade za sportske uspjehe. Tako čl. 175. Zakona o službiu OS RH regulira da djelatnoj vojnoj osobi.... “ za osobito zalaganje, iznimneuspjehe u radu i djela važna za Oružane snage može biti dodijeljena novčananagrada u skladu s propisom ministra obrane“. Pravilnik o vrstama pohvala,nagrada, uvjetima i postupku njihove dodjele posebno razrađuje sve uvjete ivrste za nagrađivanje, a uz to vojni sportaši mogu ostvariti i prava na medalje iodlikovanja koja mogu pripasti pripadnicima OS RH za promicanje ugleda državai OS. 623.6. Ozljede, liječenje i naknadeZa razliku od profesionalnih sportaša, vojni sportaši na službena natjecanjaodlaze na temelju zapovijesti nadređenog, odnosno Načelnika Glavnog stožera59Vidi: Dio III., čl. 3.4., 3.5., 3.6. Općeg priručnika60Izgled i dimenzije medalja propisani su Provedbenim priručnikom u dijelu III., čl. 3.30., C., D. i E.,a njihovu izradu plaća zemlja domaćin sportskog natjecanja.61O tome vidi: Provedbeni priručnik, Dio III., čl. 3.31.62Vidi npr.: Odluka o uvjetima i postupku dodjele vojnih medalja i vrstama vojnih medalja (MORH).798

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.OS RH, kad su u pitanju međunarodna vojna sportska natjecanja, pa se smatrada su tijekom natjecanja na službenom putu, odnosno da izvršavaju svoje radnezadatke. Kako djelatne vojne osobe, u OS RH ostvaruju pravo na osnovno idopunsko zdravstveno osiguranje, a jamči im se i pravo na kolektivno osiguranjeod posljedica nesretnog slučaja za vrijeme obavljanja službe, pravo na liječenjedo izlječenja od ozljede nastale tijekom obavljanja službene dužnosti, te pravo nanovčanu pomoć u slučaju ozljede, mišljenja smo da se u tom dijelu Zakona o službiu OS RH, kao i u propisniku ministra obrane o postupku i ovlastima u postupkuostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu i prava na zdravstveno osiguranje zapripadnike OS RH, nalaze pravila na temelju kojih bi vojni sportaši mogli ostvaritisvoja prava u ovoj materiji. 63 Prostor nije dovoljan za širu elaboraciju ove teme,koju svakako treba obraditi pa se samo naznačava značaj pitanja.3.6. Sankcije i žalbeni postupakKao jedno od najznačajnijih pitanja za vojne sportaše smatra se ono koje seodnosi na pitanje sankcija tijekom sportskih natjecanja, a posebno ona koja surezultat anti-doping pozitivnih nalaza. Kako je jedna od misija vojnika sportaša dana međunarodnim sportskim natjecanjima promiču ugled svoje države, odnosnooružanih snaga, te da se s time u skladu i ponašaju, a ujedno se radi i o službenomboravaku aktivnih vojnih osoba u inozemstvu, na temelju Zakona o službi uOS RH i Zapovijedi Načelnika Glavnog stožera, postoje sankcije na sportskimnatjecanjima koje bi mogle diskreditirati (manja stegovna odgovornost), pa čaki dovesti u pitanje daljni opstanak vojnog sportaša u aktivnom statusu u OS RH(veća stegovna odgovornost). Vojnici sportaši se nalaze u dvojakoj ulozi, onisu sportaši, ali iako u sportskoj opremi, ujedno su i aktivne vojne osobe. U tomsmislu Zakon o službi u OS RH u čl. 58., al. 15. predviđa kao stegovni prijestup:“nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu Ministarstvu obrane i Oružanihsnaga“ 64 za što je predviđena stegovna kazna. Ovo nije toliko bitno pitanje akose radi o tzv. klasičnim sportskim sankcijama, do kojih dolazi relativno često(isključenje iz igre, suspendiranje jedne ili više utakmica na natjecanju), već oonima o kojima govori Opći priručnik CISM, u Dijelu I., čl. 1.11., C., a to supravomoćne duže vremenske sankcije za pojedinca, zaključno s maksimalnomkaznom doživotne diskvalifikacije, ili momčadi više od četiri godine, od stranenadležnih tijela CISM, i potvrđeno od strane Međunarodnog arbitražnog suda zasport u Lozani, Švicarska, o čemu se šalje službeno izvješće Generalnog tajnikaCISM ministru obrane ili načelniku stožera oružanih snaga države članice o čijimje natjecateljima riječ. Postavlja se pitanje da li bi u takvim okolnostima stegovnakazna iz čl. 65. Zakona o službi u OS RH, za najteži oblik povrede pravila CISMili anti-doping regulative, mogla biti i prestanak djelatne službe (čl. 65, al. 8.), a za63Zakon o službi u OS RH, Dio IV., B., Zdravstvena zaštita, zdravstveno osiguranje i socijalna skrb,čl. 41.-46.).64Zakon o službi u OS RH, DioV. Odgovornost vojnih osoba, službenika i namještenika, C., Stegovnaodgovornost, čl. 58., al. 15.799

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.vremenski duže sankcije CISM, ali niže od spomenute, ako se pogleda u odredbeZakona, kazne bi mogle biti manje, ali ipak ne beznačajne. U tom smislu, vojnisportaši imaju puno veću odgovornost glede poštivanja sportskih pravila negoostali sportaši.Kao i prethodni dio i o ovom pitanju prostor ne dozvoljava širu elaboraciju, alise radi o materiji koja traži posebne pravne analize.3.7. Anti doping kontrolaKao i u svim međunarodnim sportskim organizacijama, od MOO pa dalje, iCISM je u svojim pravilima posvetio potrebnu pažnju anti-doping kontroli. UOpćem priručniku CISM, Dio IV. čl. 4.1., A., B., C. i D., CISM je s ciljem borbeprotiv dopinga u sportu prihvatio sve recentne svjetske standarde i dokumentedonjete od strane brojnih međunarodnih političkih institucija, koji su ugrađeniu pravila svih međunarodnih i nacionalnih sportskih federacija. U tom smisluprihvaćen je i Svjetski anti-doping pravilnik Svjetske anti-doping agencije(WADA), kao i listu zabranjenih sredstava koju izdaje, i stalno dopunjava WADA.Na svim sportskim natjecanjima u organizaciji CISM provodi se anti-dopingkontrola za koju je nadležan Odbor za anti-doping, kao stalno tijelo CISM, kojetijekom svih natjecanja surađuje s WADA, na način da se svi anti-doping testovidostavljaju toj instituciji, koja daje konačno mišljenje, što je posebno važno uslučaju pozitivnih testova, jer se radi o svjetskom autoritetu u ovom području. Upravilima CISM utvrđen je postupak kontrole, ali i žalbeni postupak, ukoliko seradi o sportašu čiji je nalaz pozitivan. Kako se radi o materiji koja je zadnjih godinadosta elaborirana smatramo da na ovom mjestu ne bi trebalo više od konstatacijeda CISM organizira i provodi anti-doping kontrole na svim svojim natjecanjimau za to predviđenom postupku i na temelju svojih pravila, koja su usklađena sasvjetskim standardima.ZaključakSuvremeni sport, koji posljednjih desetljeća bilježi snažan razvoj i medijskusveprisutnost, profesionalizacijom odnosa postaje visokoprofitabilna poslovnaaktivnost. To je rezultiralo potrebom da se sportu intenzivno pristupi i s pravnestrane. Mnoga pitanja u sportu zadiru u domenu ustavnog prava (osobna sloboda,građanska prava, pravo na pravični postupak, pravo na privatnost i sl.), javila sepotreba za novim vrstama građansko-pravnih i trgovačkih ugovora, a kaznenai odštetna odgovornost počinje tražiti novo specifično reguliranje. Sve je toutjecalo da se pojavi nova grana pravnog sustava – sportsko pravo, koje obuhvaćatemeljna načela i konkretna normativna rješenja koja su do nedavno pripadaliustavnom, građanskom, kaznenom, upravnom, trgovačkom i drugim klasičnimgranama prava. Sportsko pravo, odnosno njegova pravna regulativa, spada u vrstuprava koja određuje područje rada pravnih odnosa koji se razvijaju na polju sporta,kao i zahtjeve nastale iz sportskih aktivnosti. Sport i pravna regulativa su zapravo800

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.duboko povezani, jer je najznačajniji element sporta, za razliku od rekreacije itjelovježbe, njegovo pravno reguliranje. To se posebno odnosi na takmičarskuregulativu i na ostale prateće elemente organizacije sporta. Kako se sportskeaktivnosti često odvijaju i na međunarodnom planu, to je dovelo do pojave, uznacionalnu, i međunarodne pravne regulative. Sportsko pravo tako postaje granaprava od nacionalnog, ali i međunarodnog značaja i objedinjava sve sportskeaktivnosti –discipline, kao i pravne odnose u njima, koje su danas priznate odstrane MOO.U okviru cjelokupne materije sportskog prava vojni sport i pravna regulativakoja ga prati ostali su do sada na marginama, da ne kažemo u nekoj vrsti sive zone.Razlog se prvenstveno krije u činjenici da se vojni sport ne tretira kao sportskaaktivnost (već se misli na rekreaciju ili tjelovježbu!), a pod pojmom sportaša se,u okviru sportskog prava, ne podrazumijeva i vojni sportaš, odnosno osoba kojase profesionalno ili amaterski bavi natjecateljskim sportom (već rekreativac ilinešto drugo?). Isto tako, nigdje se ne govori o pravnoj regulativi koja se odnosina vojni sport, a ona je danas u intenzivnom razvoju, i koja ima svoje korijene uustavnom, građanskom, kaznenom, upravnom i radnom pravu. Sve činjenice kojesu iznesene u radu govore upravno suprotno.Naime, cijela povijest sporta je ujedno i povijest vojnog sporta. Niz suvremenihdisciplina vuče korijene iz vojnih sportskih disciplina, kojima je, kroz povijest, biocilj da se poboljša borbena sposobnost i vještina. Od najranijih vremena sve su tesportske aktivnosti bile regulirane pravilima, u ranoj fazi više običajnog karaktera,od kojih su neka ugrađena i u pravila suvremenih sportskih disciplina. Od antičkihdo suvremenih Olimpijskih igara mnogobrojni pobjednici su pripadali vojnoj kastiili vojnim postrojbama. Tijekom XX. stoljeća, internacionalizacija i udruživanje umeđunarodne sportske federacije dovela je i do osnivanja Međunarodnog vijećaza vojni sport (CISM) koji danas u svom članstvu ima 127 zemalja s oko 40milijuna članova, raspoređenih u 24 sportske discipline i koji je priznat od straneMOO. Od 1995. godine organiziraju se Svjetske vojne igre – ljetne i zimske(ljetne s preko 6000 natjecatelja!), svjetska i kontinentalna prvenstva, regionalnai nacionalna prvenstva. Sve prema standardima i regulama koje se ne razlikujuod onih na drugim (klasičnim) sportskim natjecanjima. Veliki dio učesnika navojnim sportskim natjecanjima su i aktivni sudionici “civilnih“ Olimpijskih igarai svjetskih, kontinentalnih, regionalnih i nacionalnih natjecanja, od toga broja oko30-35% su i dobitnici odličja na tim natjecanjima! Cjelokupna sportska aktivnostCISM je pravno regulirana, uključujući i nacionalni prostor koji je u nadležnostivlada i ministarstava obrane. Sva vojna sportska natjecanja su reguliranasportskim pravilnicima međunarodnih sportskih federacija tih sportova. Vojnisportaši (u pravilu i kategorizirani sportaši u nacionalnim olimpijskim odborima),i druge “sportske osobe“ (koje imaju licence međunarodnih sportskih fedracija iliispunjavaju druge zahtjeve nacionalnih sportskih saveza) imaju i svoj radnopravnistatus – djelatne vojne osobe (i sva prava i obveze iz tog odnosa –zdravstvenazaštita, zdravstveno osiguranje i socijalna skrb), kao i drugi sportaši mogu se naćiu stegovnim i kaznenim postupcima, mogu biti i stranke u građanskim sporovima801

Dr. sc. Saša Šegvić: Može li se govoriti o Vojnom sportskom pravu kao dijelu Sportskog prava?Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 775.-802.(naknade štete i oštetni zahtjevi), stranke su u upravnim postupcima i sl. Jedinanjihova razlika od sportaša profesionalaca ili amatera u natjecateljskim sportovimaje što su u dvojakoj poziciji – vojne osobe i sportaši. Smatramo da ta činjenica ne bitrebala biti razlogom da se ovom dijelu sportskih aktivnosti i pravnih odnosa kojiu njima nastaju, ne posveti znanstvena – pravna pozornost, i omogući adekvatantretman na način da se ovo područje promatra kao zasebna grana sportskog prava– kao vojno sportsko pravo. Tome u prilog bi mogle ići i sve činjenice obrađenena prethodnim stranicama, koje su dobrim dijelom tek naznačene, i kojima bi setrebalo intenzivnije posvetiti u pravno-znanstvenom smislu. Time bi se omogućioi drugačiji tretman vojnih sportskih natjecanja i vojnih sportaša, i posebno, to bibilo društveno priznanje brojnim sportskim aktivistima koji su svoj sportski vijekposvetili razvoju i afirmaciji vojnog sporta.Can military sport be considered a part ofSports Law?Military history in its entirety is also the history of sport and physical training. As opposedto medieval and especially ancient times up to modern times, contemporary military sport seemsto occupy a grey area. Under the social circumstances of professional sport which has become anextremely profitable activity and the changed the role of the military in the post-modernist period,the problem of the treatment of military sport and its wider social role has become a current issue.Thus, questions arise of whether modern sport in the military can be referred to as an organised,competitive activity which has its legal rules, and of whether military athletes can be considered asathletes who prepare themselves and participate in sport competitions and not as recreational athleteswho do sport for fun in their spare time or at physical education classes. Such discussion in the endopens up fundamental issues, especially given that in the last decades, sports law has developed asa special branch of law. Can military sport be considered as a sporting competitive activity that itis regulated by the International Sports Federation within the International Olympic Committee andnational legislation, and in particular, within the laws on sport? Can, within all the legal relationsand consequently occurring legal rules, military sport be considered as a part of general or widersports law, that is, as a branch of sports law?Key words: contemporary sport, sports law, military sport, CISM, militarysports law802

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.Prof. dr. sc. Ante Perkušić,izvanredni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu ipredsjednik Županijskog suda u SplituBlanka Ivančić – Kačer,predavačica Pomorskog fakulteta Sveučilišta u SplituFrano Kasum,student Pomorskog fakulteta Sveučilišta u SplituJAVNE ŠPORTSKE GRAĐEVINE KAO PREDMET(OBJEKT) GRAĐANSKO PRAVNOG ODNOSA – NEKAOTVORENA PITANJAUDK: 796:347Pregledni znanstveni radPrimljeno: 10. lipnja 2011.Rad sadrži raščlambu nekih otvorenih pitanja u primjeni Zakona o športu, posebno pitanja kojase javljaju glede preciznog određenja pravnog statusa javnih športskih građevina, mogućnostimaosiguranja tražbine određene povodom zahtjeva za uklanjanje i prenamjenu tih građevina, kao imogućnostima zaštite tako stečenih subjektivnih prava.Ključne riječi: javne šporstke građevine, stečena prava, sredstva pravnezaštiteI. UVODŠportska djelatnost od interesa je za Republiku Hrvatsku, dok športskegrađevine, a posebno javne športske građevine, imaju bitnu ulogu za razvoj športa.U skladu s pravilima općeg građanskopravnog uređenja u našem pravu, izgradnja,lokacija, namjena, iskorištavanje i upravljanje športskim građevinama prepuštenoje tržišnim uvjetima. Upravo zbog navedenog, Zakonom o športu 1 uspostavljenaje posebna pravna regulativa za športske građevine kao objekt pravnog odnosa.Utoliko se opća pravila stvarnog i obveznog prava na športske građevineprimjenjuju podredno, ako i ukoliko nisu u suprotnosti s posebnim pravnimuređenjem. Međutim, iako je cilj zakonodavca bio urediti sustav športa i športskedjelatnosti u kojem se razvoj športa, između ostalog, potiče i posebnom brigomza javne športske građevine, nedorečenost posebnih zakonskih odredbi premapostojećoj opće pravnoj regulativi otvara dvojbe koje zahtijevaju izmjene i dopuneove posebne pravne regulative.1Zakon o športu (N.N. br. 71/06, 150/08 i 124/10, u daljnjem tekstu: Zakon o športu).803

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.804II. OPĆE GRAĐANSKOPRAVNO UREĐENJEII.1. Građanskopravni odnos i predmet (objekt) građanskopravnogodnosa.Pravilima građanskog prava uređuje se stvarno, obvezno i nasljednopravo. Građanskopravni odnos određuje se kao društveni odnos regulirangrađanskopravnom normom. Stvarno, obvezno i nasljedno pravo uređuju odnoseizmeđu pravnih subjekata glede stvari, činidaba, imovine, te njihovih osobnihneimovinskih dobara. Tako je objekt određenog građanskopravnog odnosa upravostvar, činidba, imovina, odnosno osobno neimovinsko dobro povodom kojeg supravni subjekti stupili u taj odnos.II.1.1. Opća građanskopravna regulativa koja se odnosi na stvari.Stvari se određuju kao tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, a služeljudima za uporabu te i sve drugo što je zakonom s njima izjednačeno (čl. 2. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). 2 Utoliko naše pravo, poredtjelesnih dijelova prirode koje su različiti od ljudi, kao stvar koja može biti objektgrađanskopravnog odnosa, priznaje i netjelesne entitete kojima zakon daje – fingiraznačaj stvari. 3 Ako je zakonom neka vrsta prava ili bilo što drugo izjednačeno sastvarima, uzima se da je riječ o pokretnoj stvari, a o nekretnini samo ukoliko jespojena s vlasništvom nekretnine, ili je njihov teret, ili je zakonom proglašenanekretninom (čl. 2. st.6. ZV-a). Prirodne sile (zračna strujanja, zračenja sunca idr.) se smatraju stvarima tek ukoliko su podložne ljudskoj vlasti (čl. 2. st. 5. ZVa).II.1.1.1. Pripadnost stvari: Tko ima pravo vlasništva ili koje od drugih stvarnihprava na nekoj stvari, ukoliko zakonom nije što drugo posebno određeno, ima gatime i na svim njenim pripadnostima (čl. 5. st. 2. ZV-a). U smislu odredbe čl. 5.st. 3. ZV-a, pripadnost stvari su: a) - svi njezini dijelovi, b) - sve što se s njomrazmjerno trajno spoji (prirast), c) - njeni neodvojeni plodovi, te d) - sve ono štoje njezin pripadak (pertinencija):Dijelovi stvari: Sa stajališta prirodnih znanosti svaka stvar je sastavljenaod dijelova. No, sa stajališta građanskog prava relevantno je jesu li ti dijeloviodvojivi, koji se tada smatraju njenim nebitnim dijelovima, ili su neodvojivi, kadaih se smatra bitnim dijelom stvari. Bitni (neodvojivi) dio stvari je onaj koji se odstvari ne može fizički odvojiti, a da pri tom ne bude uništen on ili sama stvar. Ovidijelovi, ukoliko zakonom nije što posebno određeno, ne mogu biti samostalnimobjektom stvarnih prava (čl. 6. st. 1. ZV-a). S druge strane nebitni (odvojivi)dijelovi stvari se mogu fizički odvojiti od stvari, a da pri tom stvar ili taj dio ne2Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu ZV-a).3Tako su sa stvarima izjednačene: - prirodne sile ako su podložne ljudskoj vlasti (čl. 2. st. 5. ZV-a),idealni dijelovi stvari (čl. 6. st. 3. ZV-a), te određena subjektivna prava (čl. 203. st. 3., čl. 298. st. 3., čl.280. st. 2 ZV-a).

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.budu uništeni. Ovi dijelovi mogu biti samostalnim predmetom stvarnih prava.Prirast stvari je sve ono što se sa nekom stvari razmjerno trajno spojilo tako daje postalo sastavnim dijelom te stvari. U skladu s odredbom čl. 5. ZV-a ovlaštenikstvarnog prava na nekoj stvari ta prava stječe i na prirastu te stvari dok eventualnaprava druge osobe, koja su postojala na prirastu, prestaju. Riječ je o prirastu stvaritek u okolnostima razmjerno trajnog spajanja u kojem rastavljanje, bilo faktično,bilo pravno, nije moguće.Koristi i plodovi neke stvari. Koristima se smatraju plodovi neke stvari iliprava kao i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava (čl. 8. st. 1.-5. ZV-a). Plodovi stvari su proizvodi koje stvar daje prirodno ili posredovanjemnečijeg rada kao i sve drugo što stvar daje obzirom na svoju namjenu. Plodovinekog prava su prinosi koje to pravo daje obzirom na svoju namjenu. Plodovi su iprinosi koje stvar ili pravo daje posredovanjem nekog pravnog odnosa (najamnine,zakupnine, kamate). Dok se plod ne odvoji od stvari, sastavnim je dijelom te stvarite prati njenu pravnu sudbinu. Ukoliko nekim posebnim pravnim temeljom niješto drugo određeno, koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo kojeih donosi.Pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je pokretna stvar koju je njezinvlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne stvari, u okolnostimakada ta sporedna stvar stoji u takvom prostornom odnosu prema glavnoj stvari kojiodgovara toj namjeni, te u okolnostima da se ta sporedna stvar prema shvaćanjuu prometu smatra pripatkom (čl. 7. st. 1. ZV-a). U navedenim pretpostavkamapripadak stvari (iako nije fizički dio glavne stvari) prati pravnu sudbinu glavnestvari. Prolazna uporaba jedne stvari za svrhu druge stvari ne daje joj svojstvopripatka te stvari, kao što i prolazni prestanak služenja pripatka svrsi glavne stvarine oduzima toj stvari svojstvo pripatka (čl. 7. st. 2. i 3. ZV-a).II.1.1.2. Opća građanskopravna regulativa pravno relevantnih kriterijarazlikovanja stvari.U građanskom pravu relevantno je razlikovanje stvari prema okolnostima;njenih prirodnih svojstava (pokretne i nepokretne stvari), njihovoj prometnosti(stvari koje su u prometu i stvari izvan prometa), njihovoj određenosti (zamjenjivei nezamjenjive), prema njihovoj djeljivosti (djeljive i nedjeljive), njihovojmogućnosti uporabe (potrošne i nepotrošne), te prema tome javljaju li se upravnom prometu kao samostalna prirodna cjelina ili su nastale spajanjem tih stvari(jednostavne i sastavljene stvari). Za predmet našeg rada bitno je razlikovanjestvari prema okolnostima njenih prirodnih svojstava (pokretne i nepokretne stvari)i njihovoj prometnosti (stvari koje su u prometu i stvari izvan prometa).II.1.1.2.1. Pokretnine i nekretnine.Nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjernotrajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih česticaupisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene805

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina (čl. 2.st. 3., čl. 9. st. 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskimoznakama zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnimknjigama, 4 zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastruzemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži(katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može sesastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta,ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u istizemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZV-a, čl. 19. ZZK-a). 5Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske česticezajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svihkatastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bipredmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica,prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK-a, treba se u zemljišnim knjigama promijenitisastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodnoodredbama čl. 145. – 162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju seuspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo iupisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imajuisti pravni status. No, ovdje treba napomenuti da se sastav zemljišnoknjižnogtijela ne mijenja upisom promjene oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta. Upistakve promjene zemljišnoknjižni sud provodi već temeljem prijavnog lista katastrao promjeni u katastru zemljišta, 6 a tek, ukoliko ta promjena utječe na knjižnaprava, prijavnom listu je potrebno priložiti isprave prikladne za uknjižbu kojomse upisani nositelji prava slažu s tom promjenom (čl. 145. st. 4. ZZK-a). Međutim,ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog dijelazemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupakdiobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice te tako za određenu česticudobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.Prema, u našem pravu (čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1. – 3. i 6., čl. 5. ZV-a, čl. 2.st. 2. ZZK-a) uspostavljenom načelu pravnog jedinstva nekretnine (superficiessolo cedit), nekretnina nije samo zemljina površina već su (izvan u okolnostimakad zakon izričito dopušta iznimke) 7 sastavnim dijelom te nekretnine, a time i4Zakon o zemljišnim knjigama (N.N. br. 91/96, 137/99, 114/01, 100/04 i 107/07, u daljnjem tekstuZZK-a).5U skladu s odredbom čl. 19. ZZK-a u zemljišnoknjižni uložak upisuje se samo jedno zemljišnoknjižnotijelo koje se može sastojati od jedne ili više katastarskih čestica koje se nalaze u istoj katastarskoj općini.Više katastarskih čestica koje u istoj katastarskoj općini pripadaju istom vlasniku spajaju se u jednozemljišnoknjižno tijelo kad to vlasnik zatraži, ali pod pretpostavkom da nisu različito opterećene, akoglede ograničenja vlasništva nema nikakve razlike ili ako se istodobno sa spajanjem uklone sve preprekekoje smetaju spajanju.6Kod EOP – zemljišne knjige su katastarski podaci o zemljištu, te zemljišnoknjižni podaci o pravnomstanju zemljišta pohranjeni u istu bazu podataka (čl. 163. st. 1. ZZK-a). Podatci o broju, obliku, površini,odnosno izgrađenosti katastarske čestice (čl.22. ZZK-a) kod EOP- zemljišne knjige u posjedovnicizemljišnoknjižnog uloška nisu posebni zemljišnoknjižni upisi, već ulaze neposredno iz katastarskihpopisa (čl. 164. st. 4. ZZK-a).7Iznimke od načela pravnog jedinstva nekretnine predviđene su odredbom čl. 3. st. 4., te čl. 9. st.3.806

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.objekt istog pravnog odnosa i: njezini dijelovi (sve ono što je s njom razmjernotrajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje), njezini plodovi (trava, drveće,plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini sve dok se odzemlje ne odvoje), njezin prirast (sve što je na površini zemlje, iznad ili ispod njeizgrađeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno,njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno,dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji), te njezine pertinencije (sve onošto je njezin pripadak).U skladu s citiranim načelom pravnog jedinstva nekretnine, objekt pravnogodnosa u pravnom prometu može biti samo zemljište zajedno sa svime što je snjome razmjerno trajno povezano, što je na površini zemlje, iznad ili ispod njeizgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno,njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno.Pravni poslovi sklopljeni protivno načelu pravnog jedinstva nekretnine neproizvode pravne učinke (čl. 366. st. 3. ZV-a). U tom slučaju svaka ugovornastrana, a i treći u čiju je korist ugovor sklopljen, imaju pravo zahtijevati pravednuizmjenu ugovora kojom bi se taj nedostatak uklonio (čl. 366. st. 4. ZV-a).Izvan nekretnine, kako je određuju naprijed citirane odredbe ZV-a i ZZK-a, upravnom prometu mogu biti i pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio snekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – čl. 280. st. 2. i 3. ZV-a, zgradei druge građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvorezasebnu nekretninu dok koncesija traje – čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV-a, te idealnisuvlasnički dijelovi nekretnine – čl. 37. st. 3. ZV-a).Naime, shodno odredbi čl.37. ZV-a idealni dio stvari neodvojiv je odsuvlasničkog dijela koji ga određuje, u pravnom prometu se uzima da jesamostalna stvar, a svaki je suvlasnik vlasnik onoga idealnoga dijela stvari kojiodgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakvepripadaju vlasniku ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela.Suvlasnici nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenjasa zgradom, a sadrži samostalne uporabne prostorije, mogu uspostaviti etažnovlasništvo na toj nekretnini, tako da, pod pretpostavkom koje zakon određuje,sa svojim suvlasničkim dijelom povežu vlasništvo određenog posebnog dijelate nekretnine (čl. 43. ZV-a). Vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine(etažno vlasništvo) utoliko proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućimsuvlasničkim (idealnim) dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno, i samozajedno s njime može ga se ograničiti, opteretiti ili otuđiti (čl. 66. st. 1. ZV-a).Pokretnine su stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a daim se pri tom ne povrijedi bit (supstanca). Stvar koja je po svojoj naravi pokretna,ali je pripadak nepokretne stvari ili je zakon izjednačava s nekretninom, u pravnomsmislu smatra se nepokretnom. U sumnji je li što pokretna ili nepokretna stvar,uzima se da je pokretna (čl. 2. st. 4. i 7. ZV-a).– 5. ZV-a.807

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.II.1.1.2.2. Stvari u prometu i stvari izvan prometa.Stvari u prometu prema svojim naravnim osobinama, te prema pozitivnompravnom uređenju, bez posebnih ograničenja mogu biti objektom (predmetom)prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Odredbom čl. 2. st. 1., te čl. 3. st. 1.ZV-a uspostavljeno je načelo u kojem predmet prava vlasništva i drugih stvarnihprava može biti svaka pokretna ili nepokretna stvar, osim onih koje nisu za tosposobne, a sposobne su sve stvari izvan onih kojima njihove naravne osobineili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu. Glede naravnih osobina(naravnog kriterija sposobnosti stvari) ZV-a zahtijeva da se radi o tjelesnom dijeluprirode koji je pojedinačno određen (čl. 5. st. 1.), koji je različit od ljudi, te kojisluži ljudima za uporabu (čl. 2. st. 2.). Glede pravnog kriterija sposobnosti stvarimora biti riječ o stvari kojoj pravni poredak zakonskim odredbama nije oduzeosposobnost da bude objektom prava vlasništva. Od ovih stvari valja razlikovatistvari koje su u načelu u prometu, ali pravni sustav uspostavlja neka ograničenjau prometu tih stvari.Stvari koje su ograničene u prometu u načelu mogu biti objektomgrađanskopravnog odnosa, ali u ograničenjima koja je za tu vrstu stvari uspostaviopravni poredak (npr. eksplozivna sredstva, vatreno oružje i dr.)Stvari izvan prometa. Riječ je o stvarima koje su izuzete iz pravnog prometa.Zbog svojih naravnih osobina ili namjene pravni poredak ih je isključio iz pravnogprometa. Kako ove stvari ne mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnihprava, to su izuzete iz građanskopravnog uređenja, a način uporabe i korištenjatih stvari pobliže je uređen javnopravnom (upravnopravnom) normativom. Općadobra nisu sposobna biti objektom stvarnih prava.Posebno o općem dobru kao stvarima koje su zakonom stavljene izvanprometa. ZV opća dobra određuje kao one dijelove prirode koji po svojimosobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno,nego su na uporabi svih kao što su to atmosferski tlak, voda u rijekama, jezerimai moru te morska obala (čl. 3. st. 2. ZV-a). Već Ustavom RH proglašena sudobrima od osobitog interesa za Republiku Hrvatsku i tako stavljena pod posebanpravni (javnopravni) režim iskorištavanja i uporabe. Opća dobra kao stvari nisusposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava pa o njima briguvodi, njima upravlja i za to odgovora Republika Hrvatska ako posebnim zakonomnije drukčije određeno (čl. 3. st. 3. ZV-a). Na izdvojenim dijelovima općegdobra, kao posebnoj pokretnoj stvari, moguće je kroz opću uporabu tog dobrauspostaviti privatnu pravnu vlast (npr. voda koju iz rijeke zahvatimo posudom), 8ali nekretninu, kao izdvojeni dio općeg dobra nije moguće steći prisvajanjem. Akoposebnim zakonom nije drukčije određeno, o općim dobrima vodi brigu, njima8Na izdvojenim dijelovima općeg dobra, kao posebnoj pokretnoj stvari privatna pravna vlastuspostavlja se tada sukladno odredbama posebne pravne regulative. Tako čl. 3. Zakona o vodama, vodeodređuje kao opće dobro koje zbog svojih prirodnih svojstava ne mogu biti ni u čijem vlasništvu. Vodekao opće dobro imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Za korištenje i stjecanje prava na vodama,pored odredaba ovog Zakona moraju biti ispunjeni i uvjeti određeni posebnim zakonima (zaštita prirode,plovidba, ribarstvo, zdravstvo i dr.).808

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.upravlja i za to, shodno odredbi čl. 3. st. 3. ZV-a, odgovara Republika Hrvatska.U svakom slučaju, tko god odlučuje o općim dobrima ili njima upravlja (subjektodređen posebnim zakonom ili Republika Hrvatska), dužan je postupati kao dobardomaćin i za to odgovara (čl. 35. stv. 7. ZV-a).Prema načelu pravnog jedinstva nekretnine (superficies solo cedit) sve onošto je sa zemljištem razmjerno trajno povezano na njegovoj površini ili ispodnje, u pravnom smislu sastavni je dio zemljišta i prati, ukoliko zakonom nijedrukčije određeno, njegovu pravnu sudbinu (čl.2. st. 3. i čl. 9. st.1. ZV-a, čl. 2. st.2. ZZK-a). Dakle, zgrade i druge građevine koje kao trajno spojene 9 postoje naopćem dobru dijele njegovu pravnu sudbinu i o njima kao sastavnom dijelu općegdobra skrbi Republika Hrvatska, odnosno neki drugi pravni subjekt određenposebnim zakonom. Od ovog općeg pravila ZV pravi izuzetak određujući čl.9. st. 4. da nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine koje su trajnopovezane s tim zemljištem ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svognositelja ovlašćuje da na tom zemljištu ima takvu zgradu ili drugu građevinu usvome vlasništvu. Isto na odgovarajući način vrijedi i za zgrade i druge građevinekoje od zemljišta ili od općeg dobra pravno odvaja na zakonu osnovana koncesijakoja svojeg nositelja ovlašćuje da na tome ima takvu zgradu ili drugu građevinuu svome vlasništvu. Sukladno navedenom, odredbom čl. 3. st. 4. ZV-a određenoje da nisu dijelovi općeg dobra one zgrade i druge građevine koje su na njemuizgrađene na temelju koncesije, pa one tvore zasebnu nekretninu dok koncesijatraje. Stvarna prava koja prema ZV-u svojim sadržajem dovode do izuzimanjanačela pravnog jedinstva nekretnine, i pravno razdvajaju zemljište od zgrada idrugih građevina koje su inače s njim čvrsto i trajno povezane, su pravo građenjai pravo stvarne služnosti.Posebno o dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku, te o javnim dobrima.Dobra od interesa za Republiku Hrvatsku. Odredbom čl. 52. Ustava more,morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstvaproglašeni su dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku koja imaju njezinuosobitu zaštitu. U skladu s ovom odredbom dobra od interesa za RepublikuHrvatsku su i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode,nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkogznačenja ukoliko je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku.Zakonom se određuje način na koji se dobra od interesa za Republiku Hrvatskumogu upotrebljavati i iskorištavati, ovlaštenici prava na njima i vlasnici tenaknada za ograničenja kojima su podvrgnuti. Dakle, izvan općeg dobra koje jenesposobno biti objektom prava vlasništva i ograničenih stvarnih prava, dobra odinteresa za Republiku Hrvatsku mogu biti i stvari koje su sposobne biti predmetomstvarnih prava (čl. 4. st. 1. ZV-a). U tom slučaju vlasnici i ovlaštenici stvari kojesu proglašene dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku (a sposobna su biti9Čl. 9. st. 3. ZV-a: Što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno, a namijenjeno je da tamotrajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčijes njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji. No, nisu dijelovi zemljišta onezgrade i drugo što je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene.809

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.predmetom stvarnih prava) smiju se služiti tim svojim pravima uz ograničenjakoja proizlaze iz zakona, a za ograničenja, kojima su podvrgnuti, pripada im pravona naknadu (čl. 4. st. 2. ZV-a).Javna dobra. Riječ je o stvarima koje su u vlasništvu Republike Hrvatske idrugih pravnih osoba javnog prava. Za razliku od stvari koja predstavljaju općedobro, javna dobra u našem pravu su objekt stvarnih prava. U skladu s odredbomčl. 35. st. 1. ZV-a, ukoliko zakonom nije što drugo određeno, Republika Hrvatskai druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji prava vlasništva, imaju kaovlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici. Stvarima uvlasništvu Republike Hrvatske raspolaže, upravlja i koristi se Vlada RepublikeHrvatske ili od nje ovlašteno tijelo dok stvarima u vlasništvu jedinica lokalnesamouprave i uprave, raspolažu, upravljaju i koriste se tijela jedinica lokalne ipodručne (regionalne) samouprave određena propisom o ustrojstvu lokalne ipodručne (regionalne) samouprave, osim ako posebnim zakonom nije drukčijeodređeno (čl. 35. st. 2. ZV-a). Svojim odredbama ZV-a razlikuje; - javna dobra uopćoj uporabi, - javna dobra u javnoj uporabi te – javna dobra koja nisu namijenjenani općoj ni javnoj uporabi.Javna dobra u općoj uporabi su stvari u vlasništvu Republike Hrvatske koje sunamijenjene za svačiju uporabu. Služe na način koji je radi ostvarenja te namjeneodredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje. Ukoliko nije što posebnopropisano zakonom, na ova javna dobra na odgovarajući način primjenjuju sepravila koja vrijede za opća dobra (čl. 35. st. 4. ZV-a).Javna dobra u javnoj uporabi su stvari u vlasništvu Republike Hrvatske kojesu namijenjene neposrednom izvršavanju prava i dužnosti Republike Hrvatske,njezinih tijela i ustanova. U skladu s tako određenom namjenom, rabe ih ona tijelai ustanove kojima ih je dalo na upravljanje tijelo nadležno za određivanje namjeneako ih to tijelo nije zadržalo u svojoj neposrednoj uporabi (čl. 35. st. 5. ZV-a).Na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje nisu namijenjene općoj nijavnoj uporabi, pravo vlasništva, ukoliko to nije povjerilo kojem drugom tijelu,ustanovi ili osobi, izvršava tijelo nadležno za određivanje namjene, a čisti prihodod tih stvari ide u državni proračun (čl. 35. st. 6. ZV-a).II.1.2. Opća građanskopravna regulativa koja se odnosi na činidbu.Činidba kao objekt građanskopravnog odnosa je svaka jasno određena, odnosnoodrediva, moguća i dopuštena ljudska radnja koju je dužnik iz obveznog odnosadužan izvršiti vjerovniku. Iz samog određenja pojma činidbe vidljivo je da činidbomsmatramo samo onu ljudsku radnju koja je jasno određena, odnosno odrediva, tekoja je moguća i dopuštena (čl. 269. Zakona o obveznim odnosima). 10Činidba je određena ukoliko su već s trenutkom nastanka obveznopravnogodnosa jasno precizirane obveze dužnika i prava vjerovnika za vrijeme ispunjenja.Međutim, u našem pravu dopuštena je i odrediva činidba. Činidbu smatramo10Zakon o obveznim odnosima (N. N. br.35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO-a).810

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.odredivom ukoliko pravni posao sadrži podatke s pomoću kojih se činidba možeprecizno odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osobaneće ili ne može odrediti činidbu, pravni posao neće proizvesti učinke (pravniposao bit će ništetan – čl. 272. ZOO-a).Činidba je dopuštena ukoliko nije protivna Ustavu Republike Hrvatske,prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 271. ZOO-a).Činidba je moguća ukoliko je njeno izvršavanje objektivno moguće (npr. nećemosmatrati objektivno mogućom činidbom ukoliko se neka osoba obvezala u roku oddva dana pješice prijeći Europu). Od objektivne mogućnosti u kojoj je činidba tekvaljana, treba razlikovati subjektivnu mogućnost činidbe, tj. je li činidbu koja jeobjektivno moguća, može izvršiti određena osoba što ne utječe na valjanost samečinidbe (dužnik koji tek subjektivno nije u mogućnosti izvršiti određenu činidbuodgovara za njeno ispunjenje). Ukoliko činidba nije bila objektivno nemoguća strenutkom nastanka pravnog posla, ali je naknadno postala objektivno moguća,pravni posao ne konvalidira. Kod kasnije nemogućnosti obveza prestaje, a ukolikoje do objektivne nemogućnosti došlo krivnjom dužnika, isti odgovara vjerovnikuza štetu koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s neispunjenjem tog pravnog posla.Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, pravniposao ne proizvodi pravne učinke (ništetan je – čl. 270. ZOO-a). Međutim, ukolikoje pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom, bit će valjan ako jeprije ispunjenja uvjeta, odnosno isteka roka, činidba postala moguća, dopuštena,određena ili odrediva (čl. 270. st. 2. ZOO-a).U smislu odredbe čl. 269. st. 1. ZOO-a činidba se može sastojati u davanju(dare - činidba davanja stvari), činjenju (facere - činidba radnje), propuštanju(non facere – propuštanje određene radnje na koju je osoba izvan određenogobveznopravnog odnosa inače ovlaštena) ili trpljenju (pati – dopuštanje određenetuđe radnje koju izvan određenog obveznopravnog odnosa inače nismo dužnidopustiti).II.1.3. Opća građanskopravna regulativa koja se odnosi na imovinu.Uz stvari i činidbu objekt građanskopravnog odnosa je i imovina. U pravnojteoriji imovinu određujemo kao skup subjektivnih imovinskih prava kojapripadaju određenom pravnom subjektu. Ovdje valja napomenuti da stvari ičinidba ne ulaze izravno u imovinu određenog pravnog subjekta. Stvari ulaze uimovinu preko određenih subjektivnih prava koja pravni subjekt ima na toj stvari(npr. pravo vlasništva) dok činidba u imovinu ulazi preko prava na činidbu (npr.ovlaštenje zahtijevati od druge osobe određenu činidbu). Imovina kao objektgrađanskopravnog odnosa posebno dolazi do izražaja u nasljednom pravu. Naime,u trenutku smrti ostavitelja njegova imovina (izvan strogo osobnih prava i obveza)prelazi na njegove nasljednike.811

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.812II.1.4. Opća građanskopravna regulativa koja se odnosi na osobnaneimovinska dobra.Osobna neimovinska dobra određenog pravnog subjekta mogu biti objektgrađanskopravnog odnosa. U skladu s odredbom članka 19. st. 1. ZOO-asvaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti podpretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevajuse prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime,privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. (članak 19. st.2. ZOO-a).Ovom odredbom samo su primjerice navedena prava osobnosti koja se štite. Pravaosobnosti kojima je pružena zaštita u smislu ovog Zakona svakako su šira. Uznavedena prava tu spadaju i ostala temeljna, i za pojedinu osobu, izravno vezanaprava zagarantirana Ustavom (članak 21. – 27. Ustava) kao i ostalim propisima,kao i ona prava koja po prirodi stvari pripadaju određenoj osobi. Pravnoj osobipriznaju se sva prava osobnosti izvan onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe,a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtku, poslovnu tajnu islobodu privređivanja i dr. (članak 19. st. 3. ovog Zakona). Pravo osobnosti kaosubjektivno neimovinsko građansko pravo djeluje apsolutno (erga omnes) te je,kao strogo osobno pravo, neotuđivo i nenasljedivo.U okvirima zakonskih ovlaštenja pravni subjekti mogu raspolagati svojimneimovinskim dobrima (npr. sklapanje pravnog posla u kojem određena osobaradio postaji dozvoljava uporabu njezinog imena uz promidžbu određene teme), aovlašteni su i na sudsku zaštitu svojih osobnih neimovinskih dobara (ukoliko dođedo povrede prava osobnosti, pravni subjekt čije je pravo osobnosti povrijeđenoovlašten je, pod pretpostavkama odgovornosti, za štetu zahtijevati naknaduneimovinske štete). 11III. POSEBNO PRAVNO UREĐENJE ZA ŠPORT I ŠPORTSKEDJELATNOSTI.III.1. Športska djelatnost kao djelatnost od posebnog interesa zaRepubliku Hrvatsku i ustavna jamstva prava vlasništva.Ustav RH odredbom čl. 48. st. 1. jamči pravo vlasništva, te odredbom čl. 3.,kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, određujenepovredivost vlasništva. 12 Ovo jamstvo u svakom slučaju obuhvaća komponentuopstanka pravne ustanove individualistički koncipiranog (privatnog) vlasništva,komponentu u kojoj je vlasnik prema svojim privatnim interesima ovlašten11O građanskopravnom odnosu i predmetu građanskopravnog odnosa ćemo vidjeti slično i šire u A.Perkušić; Osnove građanskog prava, Pomorski fakultet u Splitu, Split. 2009. god. str. 9.-24..12Jamstva prava vlasništva u skladu su s pravnim uzorima kontinentalnoeuropskog pravnog kruga, temeđunarodnim aktima. Opća deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948. godine (čl. 17),te europska Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine (Prvi protokol - čl. 1.)jamče pravo vlasništva.

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.slobodno raspolagati sa svojom stvari, ali i komponentu u kojoj javna vlast nijeovlaštena oduzimati, opteretiti, odnosno ograničavati vlasnikovu pravnu vlast,izvan u okolnostima kada su ispunjene pretpostavke određene Ustavom RH. 13Ustav RH odredbom čl. 48. st. 2. određuje socijalnu vezanost prava vlasništvau kojoj vlasništvo obvezuje, te u kojoj su nositelji vlasničkoga prava i njihovikorisnici dužni pridonositi općem dobru. Utoliko su odredbama čl. 50. i 52. UstavaRH određene pretpostavke u kojima je javna vlast ovlaštena oduzeti, opteretiti iliograničiti vlasnikovu pravnu vlast nad stvari.Prema odredbi čl. 50. st. 1. Ustava RH, moguće je u interesu Republike Hrvatskezakonom ograničiti ili oduzeti vlasništvo uz naknadu tržišne vrijednosti. U ovomslučaju je riječ o izvlaštenju kojim pod precizno određenim pretpostavkama(- utvrđen interes Republike Hrvatske, te – da se postupak provodi podpretpostavkama i u skladu s posebnom zakonskom regulativom 14 ) javna vlast zasebe ili u svojem interesu oduzima stvar iz vlasništva njezinog vlasnika (potpunoizvlaštenje) ili je zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objektprava vlasništva što za dotadašnje vlasnike stvari proizvodi jednake pravne učinkekao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje (čl. 33. st. 2. ZV-a), ili oprisilnom opterećivanju vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje). U navedenimokolnostima (u zakonom precizno određenom postupku) vlasniku se uvijek jamčipravo na naknadu tržišne vrijednosti za stvar koja mu se oduzima ili opterećuje.Prema odredbi čl. 50. st. 2. Ustava RH, poduzetničke slobode i vlasnička pravamogu se zakonom iznimno ograničiti radi zaštite interesa i sigurnosti RepublikeHrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. U ovom slučaju riječ je oograničenjima koja nisu upravljena prema pojedinim vlasnicima stvari, odnosnoprema individualno određenim stvarima, već prema svagdašnjem vlasnikuodređene stvari nad kojom bi se zakonom uspostavila posebna ograničenja radizaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravljaljudi. U ovim okolnostima (prema okvirima socijalne vezanosti prava vlasništva)javna vlast za uspostavljena ograničenja nije dužna vlasniku dati naknadu.Odredbom čl. 52. st. 1. Ustava RH utvrđena su dobra od interesa zaRepubliku Hrvatsku 15 , te tako i mogućnost uspostavljanja posebnog pravnoguređenja uporabe i iskorištavanja tih stvari. Ovaj poseban pravni režim (svojomposebnom regulativom) djeluje ograničavajuće na vlasnikovu pravnu vlast, pa13O jamstvu prava vlasništva, vidjeti šire: N. Gavella, T. Josipović, I. Gliha, V. Belaj, Z. Stipković;Stvarno pravo, Informator, Zagreb, 1998. god. str. 268. – 278., N. Gavella; Ograničenja prava vlasništva,Informator, br.4682, str. 1. – 4., J. Crnić; ograničenje vlasništva, Informator br. 4998 – 4999, str. 1. –4., J. Crnić; Povreda ustavnih prava i sloboda kao pretpostavka ustavne tužbe, Aktualnosti hrvatskogzakonodavstva i pravne prakse, Organizator, Zagreb, 1996. god., str. 31. i 32.14Zakon o izvlaštenju (N.N. br. 9/94, 35/94, 114/01., 79/06, 45/11 – dalje Zakon o izvlaštenju),Postupak urbane komasacije reguliran je odredbama čl. 137. – 176. Zakona o prostornom uređenju igradnji (NN 76/07. i 38/09. , 55/11 dalje: ZPUG-a).15Prema odredbi čl. 52. st. 1. Ustava RH more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudnoblago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode,nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje jezakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.813

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.se uspostavljanjem tog režima ujedno određuje i naknada za ograničenja kojimasu vlasnici i nositelji drugih prava na toj stvari podvrgnuti (čl. 52. st.2. UstavaRH). 16 U skladu s navedenom odredbom, more, morska obala i otoci, vode, zračniprostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva proglašeni su dobrima od interesaza Republiku Hrvatsku koja imaju njezinu osobitu zaštitu. Prema ovoj odredbi,dobra od interesa za Republiku Hrvatsku su i zemljište, šume, biljni i životinjskisvijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog,gospodarskog i ekološkog značenja ukoliko je zakonom određeno da su od interesaza Republiku Hrvatsku. Zakonom se određuje način na koji se dobra od interesaza Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati, ovlaštenici prava nanjima i vlasnici te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti. Dakle, izvandobara koja su proglašena dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku neposrednona temelju Ustava, moguće je da se određeno dobro utvrdi dobrom od interesa zaRepubliku Hrvatsku posebnim zakonom, a na temelju ovlaštenja koje proizlazi izUstava.Riječ je o dobrima za koja je zbog njihovog javnog (općeg) značaja utvrđen(čl. 52. st. Ustava) pretpostavljeni interes Republike Hrvatske, te time i obvezazakonodavca da posebnim zakonom odredi način na koji se dobra od interesaza Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati (čl. 52. st. 2. Ustava).Ovdje, u okvirima ustavnog jamstva prava vlasništva (čl. 48. st. 1., čl. 50. st. 1. i 2.Ustava) posebno dolazi do izražaja socijalna komponenta prava vlasništva u kojojindividualni interesi nemaju bezuvjetnu prednost prema općem interesu. Pri tom,a kako to u svojim odlukama cijeni i Ustavni sud Republike Hrvatske, 17 svakouređenje vlasništva mora osigurati pravičnu ravnotežu i ujednačen odnos izmeđuprava vlasništva privatnih osoba i općih, odnosno javnih interesa.Upravo je odredbom čl. 1. st. 4. Zakona o športu, športska djelatnost utvrđenakao djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Odredbama Zakonao športu izdvojen je status športskih građevina koje su od posebnog interesaza Republiku Hrvatsku. Ovaj status priznat je Hrvatskom olimpijskom centruBjelolasica već odredbom čl. 67. st. 2. Zakona o športu, dok je odredbom čl.67. st. 1. ovaj status priznat i svim drugim građevinama koje kao takve buduobuhvaćene Nacionalnim programom športa i posebnom odlukom VladeRepublike Hrvatske. 1816Prema stajalištu Ustavnog suda (U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009. godine) ograničenja iz članka52. st. 2. Ustava ulaze u krug ograničenja iz čl. 50. st. 1. Ustava. Šire vidjeti; R. Peček; Načelna pravnastajališta Ustavnog suda o ustavnom jamstvu vlasništva te o dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku,Informator br. 5960 od 20. travnja 2011. god., str.8. i 9.17Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-IIIb-137372009 od 7. srpnja 2009. god. (N.N. br.88/09).18Plan izgradnje, obnove, održavanja i upravljanja športskim građevinama određuje se mrežomšportskih građevina. Mreža športskih građevina obvezna je podloga za izradu dokumenata prostornoguređenja zbog čega su u postupak njenog donošenja uključeni športski savezi, športske zajednice, tijelajedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno tijela Grada Zagreba, Nacionalno vijećeza šport, Vlada Republike Hrvatske, te Hrvatski sabor. Prema odredbi čl. 66. st.1. Zakona o športu, mrežušportskih građevina donosi Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, koja je prethodnopribavila mišljenje Nacionalnog vijeća za šport, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave814

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.Prema odredbi čl. 67. st. 3. Zakona o športu, poseban interes RepublikeHrvatske ostvaruje se kroz ovlast Vlade Republike Hrvatske koju provodi zajednos drugim pravnim osobama, koje drže u vlasništvu nekretnine koje čine ovušportsku građevinu, kroz trgovačko društvo za obavljanje športske djelatnosti,pri čemu Republika Hrvatska mora imati više od polovine udjela ili dionica natemelju uloženih nekretnina ili novčanih sredstava.Izgradnja športskih građevina od posebnog interesa za Republiku Hrvatskupotiče se financiranjem iz državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne ipodručne (regionalne) samouprave, iz dijela prihoda od igara na sreću i ulaganjemprivatnih osoba te poticanjem partnerstva vladinih, nevladinih organizacija ušportu i privatnog poduzetništva (čl. 67. st. 4. Zakona o športu).Kao što je iz naprijed navedenog vidljivo, pravila ovog posebnog pravnoguređenja nisu samo građanskopravne naravi, već su u jednom dijelu i javnopravnenaravi. U navedenim okolnostima uspostavljenog posebnog građanskopravnoguređenja, pravila općeg građanskopravnog uređenja primjenjuju se na odnose zakoje je uspostavljeno posebno pravno uređenje samo ako pravila tog posebnogpravnog uređenja, na to upućuju, te u dijelu kojem određeni pravni odnos nijereguliran posebnim pravilima, kada se primjenjuju podredno (supsidijarno).III.2. Neka otvorena pitanja.Poseban pravni režim uspostavljen Zakonom o športu trebao je omogućitizaštitu svih općih interesa koji se odnose na šport i športsku djelatnost. Toposebno što je Zakon stupio na snagu u uvjetima uređene opće građanskopravnenormative, te u okolnostima kada je nakon izvršene pretvorbe poznat i titularprava vlasništva nad športskim objektima. 19 Međutim, u određenom dijelu Zakonje nedorečen (precizno određenje, upravljanje, namjena i zaštita javne športskegrađevine), ostavlja brojne dvojbe koje sudska praksa rješava tumačenjem oveposebne regulative prema smislu i značaju pojedinih pravnih instituta koji oniimaju u općoj građanskopravnoj regulativi, a što zahtijeva žurnu izmjenu i dopunuove posebne pravne regulative:i Grada Zagreba, pripadajućih športskih zajednica i odgovarajućih športskih saveza. Ministar športa, uzprethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,propisuje pravilnikom prostorne uvjete, standarde i normative športskih građevina obuhvaćenih mrežomšportskih građevina, kao i posebne uvjete za planiranje, programiranje, projektiranje, gradnju, održavanjei sigurnost korisnika športskih građevina (čl. 66. st. 4. Zakona o športu).19O športskim objektima, te pretvorbi športskih objekata vidjeti šire u: A. Perkušić; Športskegrađevine (objekti), u knjizi: I. Crnić, J. Crnić, M. Ćurković, I. Gliha, B. Ivančić Kačer, M. Ivkošić, H.Kačer, B. Labar, Z. Mateša, N. Mijatović, Lj. Mintas – Hodak, H. Momčinović, A. Perkušić, S. Petrović,D. Primorac; Uvod u športsko pravo; Inženjerski biro d.d., Zagreb 2009. god., str.269.-297., te; H. Kačer,A. Perkušić; pretvorba prava vlasništva nad športskim građevinama temeljen Zakona o športu i upistako izvanknjižno stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige – neke dvojbe proizišle iz sudske prakse;Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br.2/2010., str. 451.-480.815

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.III.2.1. Poseban pravni status javne športske građevineZakon o športu precizno određuje što predstavlja športsku građevinu u smislutog Zakona. Prema odredbi čl. 65. Zakona o športu, športskim građevinamasmatraju se uređene i opremljene površine i građevine u kojima se provodešportske djelatnosti, a koje osim općih uvjeta propisanih posebnim propisima zate građevine zadovoljavaju i posebne uvjete u skladu s odredbama ovog Zakona.Iz navedenog proizlazi da se športskom građevinom smatra kako zemljište nakojem je položena uređena i opremljena građevina u kojoj se provodi športskadjelatnost, tako i zemljište koje je uređeno i opremljeno za športsku djelatnost bezizvedene čvrste i trajne gradnje na tom zemljištu. Međutim, ovu odredbu valjastaviti u kontekst opće normative ZV-a i ZZK-a koje određuju pojam nekretninekao objekta pravnih odnosa. 20 To iz razloga što u našem pravu predmet pravnihodnosa može biti samo športski objekt (građevina) koji predstavlja samostalnunekretninu kako je određuje opća normativa ZV-a i ZZK-a.Šire određenje športskog objekta u odnosu na športsku građevinu, kako jeodređuje Zakon o športu definira Zakon o sprječavanju nereda na športskimnatjecanjima. 21 Tako se športskim objektom u smislu Zakona o sprječavanjunereda na športskim natjecanjima, pored športskog objekta prema odredbamaZakona o športu, smatra i drugi zatvoreni ili otvoreni objekt koji služi obavljanjudrugih djelatnosti kada se povremeno koristi za športsko natjecanje, te prostorna kojem se ulazak i kretanje osoba uvjetuje posjedovanjem ulaznice ili posebnedozvole koju izdaje organizator natjecanja.Međutim, za predmet našeg rada, od bitnog značaja je da Zakon o športu svojimodredbama razlikuje športske građevine prema nositelju prava vlasništva nadšportskim građevinama. Tako su posebnom normativom, u odnosu na one kojeto nisu, obuhvaćene javne športske građevine. Javnim športskim građevinamasmatraju se one športske građevine koje su u vlasništvu Republike Hrvatske,odnosno u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave iGrada Zagreba, te se trajno koriste u izvođenju programa javnih potreba u športu(čl. 65. st. 2. Zakona o športu). Izdvajajući status javne športske građevineZakon posebno regulira način upravljanja ovim športskim građevinama, uvjetenjihove prenamjene, te uklanjanja iz prostora, a što zahtijeva preciznije pojmovnoodređenje javne športske građevine.Kako je riječ o športskim građevinama preko kojih se provodi Nacionalniprogram športa, 22 to u određenje javne športske građevine svakako treba izrijekomprecizirati športske građevine koje su u vlasništvu pravnih osoba čiji su osnivačinavedeni subjekti javnog prava, a trajno se koriste u izvođenju programa javnih20Vidjeti supra I.1.1.2.1.21Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (NN 117/03., 71/06. i 43/09. , 34/11, dalje:Zakon). Zakon odredbama (čl.16. – 23.,te čl.41. i 42.) uređuje posebne uvjete koje mora ispunjavatišportski objekt, te obveze vlasnika ili korisnika športskog objekta, dok odredbom čl. 3. st. 4. dajepojmovno određenje športskog objekta u smislu tog Zakona.22Čl. 2. Zakona o športu.816

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.potreba u športu.Posebno izdvajajući status javne športske građevine Zakonom su preciznoodređene pretpostavke u kojima je moguće izvršiti prenamjenu, ili uklanjanjeiz prostora javne športske građevine koja se na određenom području koristi uizvođenju programa javnih potreba u športu. Isto tako posebno je reguliran načinupravljanja javnim športskim građevinama. Implementacija zakona u praksi 23pokazala je da se izgradnja kapitalnih športskih objekata u dobrom dijelu provelauz uvođenje privatnog sektora u pružanje javnih usluga kroz razne oblike javnoprivatnogpartnerstva. 24 Kako javno-privatno partnerstvo predstavlja suvremenioblik suradnje javnog i privatnog sektora, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, toZakon o športu izrijekom treba utvrditi pravni status športskih objekata kojisu u suvlasništvu pravnih subjekata javnog prava i trećih osoba koje to nisu. Unedostatku preciznije normative, smatramo da se Zakonom određene posebnepretpostavke prenamjene, uklanjanja, te načina upravljanja javnim športskimgrađevinama de lege lata odnose na sve športske objekte koji su u većinskomvlasništvu (većinskom suvlasničkom dijelu) pravnih subjekata javnog prava, atrajno se koriste u izvođenju programa javnih potreba u športu.III.2.2. Mogućnosti uklanjanja i prenamjene javnih športskih građevinaJavne športske građevine po svom zakonskom određenju trajno se koriste uizvođenju programa javnih potreba u športu. Cilj posebne zakonske regulativejavnih športskih građevina upravo je zaštita javnog (općeg) interesa (u okvirimaustavnog jamstva prava vlasništva, individualni interes nema bezuvjetnu prednostprema općem interesu).Da bi se zaštitio javni (opći) interes Zakon o športu opravdano ograničavamogućnosti prenamjene i uklanjanja površina planiranih za javne športskegrađevine (športske građevine u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno jedinicalokalne i područne /regionalne/ samouprave i Grada Zagreba). Prema odredbi čl.68. st. 1. Zakona o športu, za prenamjenu površine koja je planirana za javnušportsku građevinu, odnosno uklanjanje ili prenamjenu postojeće javne športskegrađevine, u korist namjene koje nisu športske djelatnosti, potrebna je suglasnostministarstva nadležnog za šport, a koju suglasnost ministarstvo opet daje natemelju prethodnog mišljenja športske zajednice na čijem području je planirana,ili se nalazi, javna športska građevina. Dalje su odredbom čl. 68. st. 2. Zakonao športu izrijekom navedene okolnosti u kojima suglasnost nije moguće izdati.Naime, ministarstvo ne može izdati suglasnost za prenamjenu ako jedinicalokalne, odnosno regionalne (područne) samouprave nije planirala odgovarajućuzamjensku površinu, te ako investitori prenamjene javne športske građevine,odnosno vlasnik javne športske građevine koja se uklanja, ne preuzme obvezu i23Izgradnja športskih objekata za održano Svjetsko prvenstvo u rukometu u dobrom dijelu temeljilase na raznim modelima javno-privatnog partnerstva (npr. Spaladium arena u Splitu).24Vidjeti šire: H. Kačer, D. Kružić, A. Perkušić; Javno-privatno partnerstvo- atraktivnost DBFOOTmodela, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu br. 3/2008., str.602. – 640..817

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.osigura uvjete izgradnje odgovarajuće zamjenske javne športske građevine. Izvannavedenih pretpostavki, prema izričitoj odredbi čl. 68. st. 3. Zakona o športusuglasnost se može dati samo ukoliko se radi o građevini od posebnog interesa zaRepubliku Hrvatsku.Iz naprijed navedenog vidljivo je da je za prenamjenu površine koja je planiranaza javnu športsku građevinu, odnosno uklanjanje ili prenamjenu postojeće javnešportske građevine, u korist namjene koje nisu športske djelatnosti, potrebnoishoditi suglasnost ministarstva nadležnog za šport, a koje opet mora imatipozitivno mišljenja športske zajednice na čijem području je planirana, ili se nalazi,javna športska građevina. Dodatno se, izvan iznimke utvrđenog posebnog interesaRepublike Hrvatske, zahtijeva i plan odgovarajuće zamjenske površine, odnosnojamstva za izgradnju odgovarajuće zamjenske javne športske građevine.Citirana zakonska regulativa svakako je doprinos u cilju zaštite utvrđenogjavnog (općeg) interesa javnih športskih građevina, ali ovom posebnomregulativom nije preciziran način osiguranja provedbe tako utvrđene tražbine.Naime, u skladu s načelom dužnosti ispunjenja obveza (čl. 9. ZOO-a), sudioniciu obveznom odnosu dužni su ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njenoispunjenje. Prema odredbi čl. 342. st. 1. ZOO-a, vjerovnik je u obveznom odnosuovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti jesavjesno u svemu kako ona glasi. Međutim, ipak se često događa da dužnik neispuni svoju obvezu ili je ne ispuni savjesno u svemu kako ona glasi. Normenašeg općeg građanskog prava predviđaju posebne institute kojima se pojačavasigurnost ispunjenja dužnikove obveze (instituti koje stranke ugovore; kapara,odustatnina, ugovorna kazna, jamstvo, založno pravo, ili je njihova primjenaveć zakonom određena; zatezne kamate, pravo zadržanja, kamata kod zajma utrgovačkim ugovorima). U konkretnom slučaju investitor prenamjene javnešportske građevine, odnosno vlasnik javne športske građevine koja se uklanja,dužan je preuzeti obvezu i osigurati uvjete izgradnje odgovarajuće zamjenskejavne športske građevine. Riječ je o činidbi koja se može izraziti u novcu, te kojase tako može osigurati institutima koje norme našeg općeg građanskog pravapredviđaju za pojačanje sigurnosti ispunjenja dužnikove obveze (npr. ugovornakazna, jamstvo ili osnivanje založnog prava), u kom pravcu bi trebalo dopunitipostojeću odredbu čl. 68. Zakona o športu.III.2.3. Ovlaštenici zaštite javnih športskih građevinaU trenutku stupanja na snagu Zakona o športu bila je izvršena pretvorbašportskih objekata, te tako poznat titular prava vlasništva nad športskim objektima.Smatrajući da ne postoje razlozi posebne (specijalne) regulative zaštite stečenihsubjektivnih prava 25 između pravnih subjekata u ovim pravnim odnosima, Zakono športu ne sadrži posebne odredbe o sredstvima za ostvarenje njihovih prava,25Subjektivno pravo je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom pravnom odnosu priznajunorme objektivnog prava. Vidjeti šire; Z. Slakoper, V. Gorenc; Obvezno pravo; Informator, Zagreb 2009.god. str.130. – 154..818

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.čime se na ove pravne odnose primjenjuje opća građanskopravna regulativa.Prema odredbi čl. 30. st. 1. ZV-a pravo vlasništva ovlašćuje svoga nositeljada sa stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od togaisključi ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Akonastupe okolnosti u kojima treća osoba bespravno izvršava svoju vlast na/gledevlasnikove stvari tako da vlasnik ne može činiti u punom obujmu sve ono našto je ovlašten, vlasnikovo je pravo vlasništva povrijeđeno, a za vlasnika nastajesubjektivno pravo na zaštitu – vlasnički zahtjev.Vlasnik svoj vlasnički zahtjev nije ovlašten ostvarivati putem ofenzivnesamopomoći, (ponovnim uspostavljanjem već oduzetog posjeda kakvo ovlaštenjeima ako je, ujedno, mirni posjednik stvari s osnova zaštite posjeda stvari), 26 većtek defenzivnom samopomoći (obranom postojećeg posjeda) kako bi suzbiopovredu svojeg prava vlasništva kada naposredno prijeti opasnost, ako je takvazaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojimaje ta opasnost nastala (dakle, u uvjetima iz odredbe čl. 1053. ZOO-a).Da bi uskladio svoju faktičnu vlast na stvari sa onom kakva mu pripada,temeljem prava vlasništva, vlasniku stoji na raspolaganju sudski put zaštitenjegovog prava vlasništva. 27 Vlasnik, čije je pravo vlasništva povrijeđeno, svojvlasnički zahtjev postavlja drugoj strani, putem suda, koji je stvarno i mjesnonadležan za odlučivanje u parničnom postupku, 28 u obliku tužbe.Ovisno o vrsti povrede vlasniku, prije svega, stoje na raspolaganju vlasničkatužba za povrat stvari (vindikaciona tužba – čl. 161 – 166 ZV-a) u inačicama; -prave vlasničke tužbe za povrat stvari /reivindikacija –rei vindicatio/, te – tužbepredmnijevanog vlasnika za povrat stvari /actio Publiciana/ kao i vlasničketužbe za prestanak uznemiravanja (negatorijske tužbe – čl. 167 – 168 ZV-a) uinačicama; - prave vlasničke tužbe za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) te– tužbe predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska actionegatoria). Ove vlasničke tužbe su kondemnatorne, a od ostalih kondemnatornihzahtjeva, postavljenih radi ostvarivanja zaštite putem suda, razlikuju se po tom štose temelje na pravu vlasništva onog tko taj zahtjev postavlja. Dakle, činjeničnaosnova ovih zahtijeva je predmnijevano ili dokazano vlasništvo, te povreda togprava od strane druge osobe.26Izvan sudske zaštite, te najdalje u rokovima u kojim je dopuštena i sudska zaštita (čl. 21. st. 3. ZVa),u našem pravu je dopuštena zaštita posjeda putem samopomoći. Riječ je o ovlaštenju posjednika dasvojom vlašću (bez posredovanja državne vlasti) zaštiti svoj zadnji mirni posjed. On svoj posjed možeštititi ne samo defenzivno (obranom postojećeg posjeda), već i ofenzivno (ponovnim uspostavljanjemveć oduzetog posjeda). Samopomoć je dopuštena ako su, shodno odredbi čl. 27. st. 1. ZV-a, kumulativnoispunjeni sljedeći uvjeti: - posjedu treba prijetiti neposredna opasnost, - da je u toj situaciji samopomoćnužna jer bi sudska zaštita stigla prekasno - te da u zaštiti posjeda ne bude primijenjena sila veće jakostinego li je primjereno okolnostima.27U određenim okolnostima vlasnik svoja vlasnička ovlaštenja može štititi i u upravnom postupkupred nadležnim tijelima uprave.28Prema odredbi čl. 56. st. 1. ZPP-a, za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnimpravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini, te u sporovima iz zakupnih ilinajamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina.819

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.Ako je stvar u suvlasništvu, svaki je suvlasnik ovlašten glede cijele stvaripostavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.Tako suvlasnik može predložiti da se donese odluka o postavljanju upravitelja,davanju stvari u zakup i slično, a o čemu ostali suvlasnici odlučuju ovisno očinjenici je li riječ o poslu redovite ili izvanredne uprave. Zahtjeve za zaštitu pravavlasništva cijele stvari suvlasnik je ovlašten postaviti samostalno protiv svakoga,pa i protiv trećih osoba. No, zahtjev za predaju stvari u posjed (reivindikaciju)ovlašten je staviti samo prema pravilima o nedjeljivim obvezama (čl. 46. ZVa).Dakle, zahtjev može usmjeriti na način da se stvar preda u suposjed njemui ostalim suvlasnicima. Zahtijevati predaju stvari isključivo u svoj posjed možesamo onaj suvlasnik koji je na to ovlašten od ostalih suvlasnika ( Čl. 64. st. 2.ZOO-a).Izvan navedenih tužbi, kojim se isključivo štiti pravo vlasništva, vlasniku stojena raspolaganju i opća sredstva zaštite kojim se štite subjektivna prava. Tako vlasniku određenim okolnostima svoje pravo može štititi i prejudicijalnom tužbom nautvrđenje, 29 sredstvima za zaštitu knjižnih prava, po pravilima zemljišnoknjižnogprava, a u okolnostima zadnjeg mirnog posjeda svoje stvari, odnosno prava stvarnihslužnosti, i pod pretpostavkama kojima se pruža posjedovna zaštita i sredstva zazaštitu posjeda stvari, odnosno posjeda prava stvarne služnosti. 30Kao što je iz naprijed navedenog vidljivo, uređena opća građanskopravnaregulativa ne otvara potrebu za posebnom pravnom regulativom glede zaštitestečenog prava vlasništva i ostalih subjektivnih stvarnih prava koja su osnovanana/glede javnih športskih objekata. Međutim, recentna sudska praksa pokazujepotrebu preciznog određenja relativnih subjektivnih prava koje športski klubovi,savezi, športske zajednice, ustanove i trgovačka društva registrirana za obavljanješportske djelatnosti kojima je povjereno upravljanje javnim športskim građevinamaimaju u upravljanju i održavanju javnih športskih građevina, kao i zaštite tihprava.Kao što je naprijed navedeno, javne športske građevine su u vlasništvuRepublike Hrvatske, odnosno u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne)samouprave i Grada Zagreba, te se trajno koriste u izvođenju programa javnihpotreba u športu (čl.65. st. 2. Zakona o športu). Dakle, riječ je o javnom dobruu smislu odredbe čl. 35. ZV-a, pa iako Republika Hrvatska, kao i druge pravneosobe javnog prava koje su nositelji prava vlasništva, imaju kao vlasnici upravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici (čl. 35. st. 1. ZV-a), većopćom stvarnopravnom normativom postavljena su posebna ograničenja glederaspolaganja ovim nekretninama. Pravni poslovi sklopljeni protivno navedenimograničenjima u načinu raspolaganja ništetni su (čl. 391. ZV-a). Kako je slobodaraspolaganja predmetom prava vlasništva važan segment ustavnog jamstva pravavlasništva u smislu odredbe čl. 48. st. 1. Ustava, te kako je riječ o dobrima od29U uvjetima iz odredbe čl. 187. ZPP-a.30Sredstva za zaštitu knjižnih prava; žalba (čl. 123.-128. ZZK-a), prigovor (čl. 156. ZZK-a), revizijakao izvanredni pravni lijek (čl. 382. ZPP-a), te brisovna tužba (čl. 129. ZZK-a).820

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.interesa za Republiku Hrvatsku, to navedena ograničenja svakako treba sagledavatiu smislu djelotvornije zaštite samog predmeta jamstva.Tako i sudska praksa:„Ništavost spornog ugovora proizlazi iz odredaba čl. 391. Zakona o vlasništvui drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96)kojima je određeno da nekretnina uvlasništvu jedinica lokalne samouprave i uprave poglavarstva tih jedinica moguotuđiti ili njom na drugi način raspolagati samo na osnovi javnog natječaja i uznaknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, te da su pravni poslovi sklopljeni protivnoodredbama tog članka ništavi.Budući da nije sporno da sklapanju predmetnog ugovora, kojim je tuženikOpćina J. kao jedinica lokalne samouprave prodala tužitelju nekretninu za koju seu ovoj parnici traži izdavanje tabularne isprave, nije prethodio javni natječaj, tosukladno rečenom propisu postoji ništavost ugovora. Stoga priznanje zahtjeva zaizdavanje tabularne isprave na temelju takvog ugovora predstavlja raspolaganjestranke koje je u suprotnosti s prisilnim propisima i koje je prema odredbi čl.3. st. 3. ZPP-a sud dužan onemogućiti, a povredu procesnog pravila o zabraniuvažavanja nedopuštenih raspolaganja stranaka ima kao posljedicu postojanjeapsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP-a“(VSRH, Gzz-37/99 od 16. 9. 1999. god., Informator br. 4868-4869).Prema odredbi čl. 69. Zakona o športu, upravljanje javnim športskimgrađevinama može se povjeriti i športskim klubovima i savezima, športskojzajednici, ustanovama i trgovačkim društvima registriranima za obavljanje športskedjelatnosti upravljanja i održavanja športskih građevina. Da bi se ovim javnimšportskim građevinama osiguralo upravljanje u javnom interesu, 31 odredbom čl.70. Zakona o športu predviđeno je da u nadzornom odboru trgovačkog društvakoje upravlja športskim građevinama u vlasništvu jedinice lokalne i područne(regionalne) samouprave i Grada Zagreba, najmanje jedan član mora bitipredstavnik športske zajednice, dok u upravnom vijeću ustanove za upravljanjejavnom športskom građevinom najmanje jednu trećinu članova čine predstavnicišportskih zajednica, odnosno športskih udruga koje su korisnici javnih športskihgrađevina.Međutim, s druge strane, iako je navedenom odredbom osigurano upravljanjeovim javnim športskim građevinama u javnom interesu, u primjeni opće normativeZOO-a, kao i posebne normative Zakona o športu, otvorena je dvojba jesu li osobekojima je povjereno upravljanje javnim športskim građevinama legitimirane predsudom zahtijevati utvrđenje ništetnosti onih pravnih poslova koje su vlasniciobjekata koji su im povjereni na upravljanje (npr. jedinica lokalne, odnosnopodručne (regionalne) samouprave) sklopili suprotno Ustavu, prisilnim propisimaili moralu društva (čl. 322. st. 1. ZOO-a). Naime, iako prema odredbi čl. 327.ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati31Nacionalni program športa – čl. 2. Zakona o športu.821

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.svaka zainteresirana osoba, te pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državniodvjetnik, sudska praksa navedenu regulativu različito tumači:Tako je u jednom slučaju sudska praksa prihvatila aktivnu legitimacijušportskom klubu kojem je športski objekt povjeren na upravljanje na tužbu u kojojje predmet spora ništetnost ugovora o raspolaganju športskim objektom kojeg jesklopio grad kao vlasnik nekretnine s drugim športskim klubom:„Prvostupanjski sud je zaključio kako je odluka kojom je Gradsko vijeće tuženikapod 1. priznalo tuženiku pod 2. pravo vlasništva na predmetnim nekretninama natemelju dosjelosti i građenjem ništava, i to iz dva razloga. Prvi razlog jest taj da jeodluka donesena od Gradskog vijeća, a ne poglavarstva, a drugi razlog jest taj štoje odluka donesena, a da prije odluke nije proveden postupak javnog natječaja.Zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj sud.Zaista je odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnimpravima N.N. br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06)propisano da nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinicalokalne uprave i samouprave poglavarstvo tih jedinica može otuđiti ili njom nadrugi način raspolagati samo na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenupo tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno.Po pravnom shvaćanju ovog suda odredba čl. 391. st. 1. ZV-a je kogentneprirode, te stoga nema ovlasti gradsko vijeće raspolagati nekretninom, većisključivo poglavarstvo jedinice lokalne samouprave, konkretno Grada S.. Kakoje nekretninom raspolagalo Gradsko vijeće, a ne poglavarstvo, te kako nije bioproveden javni natječaj, to je valjano prvostupanjski sud zaključio da je odlukaGradskog vijeća tuženika pod 1. od 18. ožujka 1997. godine ništava, sukladnoodredbi čl. 391. st.3. ZV-a.U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja (ili kako to prvostupanjski sud istranke navode pogrešno – pravni interes) prvostupanjski sud je na temeljuutvrđene činjenice da je od 1979. godine tužitelju dopušteno korištenje predmetnenekretnine zaključio kako je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje tužbe radiutvrđenja ništavosti.Dakle, suprotno od navoda u prvostupanjskoj presudi, ne radi se o procesnojpretpostavci za dopuštenost suđenja u određenoj pravnoj stvari, jer procesnepretpostavke se utvrđuju u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a, već se radi o materijalnojpretpostavci za prihvaćanje zahtjeva za pružanje zaštite određenog sadržaja,odnosno za isticanje ništavosti, u smislu odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o obveznimodnosima (N.N. br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), a koja se odredbaima primijeniti u smislu odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima (N.N.br. 35/05). Kako je prvostupanjski sud i utvrdio da bi tužitelj bio zainteresiranaosoba, valjano je prihvatio zahtjev tužitelja, s obzirom na ranije utvrđenje da biodlika bila ništava“ (Ž.S.S.,GŽ-283/07 od 25. svibnja 2007. godine).822

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.U drugom slučaju sud se u sličnom činjeničnom osnovu i istovjetno postavljenomzahtjevu izjasnio kako slijedi:„Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je odluka kojom je Gradskovijeće Grada S. priznalo tuženiku pod 2. HNK „H.“ pravo vlasništva na čest zem…K.O. S. ništavna.Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da tužiteljima pravnog interesa za gornje utvrđenje.Suprotno stavu suda prvog stupnja, rješavajući žalbu tužitelja, potrebno jeistaknuti da tužbu na utvrđenje (čl. 187. ZPP-a ) može podnijeti samo tužitelj kojitraži od suda da utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnogodnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave.Posebnim propisom može biti predviđena mogućnost podnošenja tužbe nautvrđenje. Interes mora biti pravni, te mora opravdavati potrebu utvrđenja prijedospjelosti zahtjeva za činidbu. Tužbom za utvrđenje se ne konstituira novi niti sepreinačava postojeći odnos. Ovom tužbom se ne traži ni određena činidba. Svrhatužbe za utvrđenje je da se ishodi presuda kojom će se zaštititi pravo ili pravniinteres tužitelja. Na osnovu presude, odnosno po tužbi na utvrđenje, tužitelj zaubuduće osigurava svoje pravo ili pravni interes. Pravni interes postoji uvijekkada je svrha spora da se donese presuda koja će tužitelju osigurati zaštitu pravakoja su mu ugrožena. Na postojanje pravnog interesa sud pazi po službenojdužnosti.Tužitelj je podnio tužbu na utvrđenje ništavnosti predmetne odluke. Osobakoja ima za to pravni interes ovlaštena je tužbom tražiti utvrđenje ništavostiodluke, ali tada tužitelj mora i dokazati postojanje pravnog interesa. Potrebno jenaglasiti da ne postoji pravni interes za podizanje tužbe za utvrđenje ako tužiteljmože pravnu zaštitu ostvariti kondemnatornom tužbom“ (Ž.S.S.,GŽ-3151/07 od19. rujna 2009. godine).Športski klub, savez, športsku zajednicu, ustanovu, odnosno trgovačko društvoregistrirano za obavljanje športske djelatnosti kojem je povjereno upravljanjejavnom športskom građevinom svakako treba prihvatiti kao zainteresiranuosobu koja je u smislu odredbe čl. 327. ZOO-a aktivno legitimirana pred sudomzahtijevati utvrđenje ništetnosti onih pravnih poslova koje su vlasnici objekatakoji su im povjereni na upravljanje (npr. jedinica lokalne, odnosno područne /regionalne/ samouprave) sklopili suprotno Ustavu, prisilnim propisima ili moraludruštva. Riječ je o djelatnosti koja je posebnom zakonskom regulativom utvrđenaod interesa za Republiku Hrvatsku, dok se razvoj športa prema izričitoj zakonskojodredbi (čl. 1. st. 5. Zakona o športu) potiče, između ostalog, izgradnjom iodržavanjem športskih građevina, te u Zakonom precizno određenom sustavušporta i športske djelatnosti (čl. 5.-45. Zakona o športu).823

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.IV. ZAKLJUČAKOdredbom čl. 52.st. 2. Ustava RH određena dobra neposredno su proglašenadobrom od interesa za Republiku Hrvatsku, te je ostavljena mogućnost da sedobrom od interesa za Republiku Hrvatsku utvrde i zemljište, šume, biljni iživotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog,povijesnog, gospodarskog i ekološkog značaja ukoliko je zakonom određenoda su od interesa za Republiku Hrvatsku. Navedenom odredbom otvorena jemogućnost uspostavljanja posebnog pravnog uređenja uporabe i iskorištavanjatih stvari, pa i u okolnostima kad taj pravni režim djeluje posebno ograničavajućena vlasnikovu pravnu vlast. Riječ je o dobrima za koja je zbog njihovog javnog(općeg) značaja utvrđen poseban pretpostavljeni interes Republike Hrvatske,čime je otvorena mogućnost da, u okvirima ustavnog jamstva prava vlasništva,posebnom regulativom dođe do izražaja socijalna komponenta prava vlasništvau kojoj individualni interes nema bezuvjetnu prednost prema općem interesuglede uporabe i iskorištavanja određenog dobra. U okolnostima uspostavljenogposebnog građanskopravnog uređenja pravila općeg građanskopravnog uređenjaprimjenjuju se na odnose za koje je uspostavljeno posebno pravno uređenje samoako pravila tog posebnog pravnog uređenja na to upućuju, te u dijelu kojemodređeni pravni odnos nije reguliran posebnim pravilima, kada se primjenjujepodredno (supsidijarno).Odredbama Zakona o športu, športska djelatnost utvrđena je od posebnoginteresa za Republiku Hrvatsku, te je izdvojen status športskih građevina koje suod posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Upravo ovaj poseban pravni režimuspostavljen Zakonom o športu trebao je omogućiti zaštitu svih općih interesakoji se odnose na šport, športsku djelatnost i športske objekte. To posebno što jeZakon stupio na snagu u uvjetima uređene opće građanskopravne normative, te uokolnostima kada je nakon izvršene pretvorbe bio poznat titular prava vlasništvanad športskim objektima. Međutim, u određenom dijelu Zakon je nedorečen itako ostavlja brojne dvojbe koje sudska praksa rješava tumačenjem ove posebnepravne regulative prema smislu i značaju pojedinih pravnih instituta koji oniimaju u općoj građanskopravnoj regulativi, a što zahtijeva žurnu izmjenu i dopunuZakona o športu.Štiteći javni (opći) interes Zakon o športu opravdano izdvaja status javnihšportskih građevina, te tako posebno uređuje pretpostavke u kojima je mogućeizvršiti prenamjenu ili uklanjanje iz prostora tih građevina, kao i način upravljanjatim građevinama. Međutim Zakonom nije preciziran status građevina koje su usuvlasništvu pravnih subjekata javnog prava i trećih osoba koje to nisu, a trajnose koriste u izvođenju programa javnih potreba u športu. Implementacija zakonau praksi pokazala je da se izgradnja kapitalnih športskih objekata u dobromdijelu provela uvođenjem privatnog sektora u pružanje javnih usluga kroz razneoblike javno-privatnog partnerstva. Kako javno-privatno partnerstvo predstavljasuvremeni oblik suradnje javnog i privatnog sektora, kako u svijetu tako i uHrvatskoj, to Zakon o športu izrijekom treba utvrditi pravni status športskih824

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.objekata koji su u suvlasništvu subjekata javnog prava i trećih osoba koje tonisu, te tako stvoriti jasne pretpostavke suradnje javnog i privatnog u izgradnji,održavanju i upravljanju športskim objektima. U nedostatku preciznije normative,smatramo da se Zakonom određene posebne pretpostavke prenamjene, uklanjanja,te načina upravljanja javnim športskim građevinama de lege lata odnose na svešportske objekte koji su u većinskom vlasništvu (većinskom suvlasničkom dijelu)pravnih subjekata javnog prava, a trajno se koriste u izvođenju programa javnihpotreba u športu.Za prenamjenu površine koja je planirana za javnu športsku građevinu,odnosno uklanjanje ili prenamjenu postojeće javne športske građevine, u koristnamjene koje nisu športske djelatnosti, potrebno ishoditi suglasnost ministarstvanadležnog za šport, a koje opet mora imati pozitivno mišljenja športske zajednicena čijem području je planirana, ili se nalazi, javna športska građevina. Dodatno se,izvan iznimke utvrđenog posebnog interesa Republike Hrvatske, zahtijeva i planodgovarajuće zamjenske površine, odnosno jamstva za izgradnju odgovarajućezamjenske javne športske građevine. Citirana zakonska regulativa svakakoje doprinos u cilju zaštite utvrđenog javnog (općeg) interesa javnih športskihgrađevina, ali ovom posebnom regulativom nije preciziran način osiguranjaprovedbe tako utvrđene tražbine. Norme našeg općeg građanskog prava predviđajuposebne institute kojima se pojačava sigurnost ispunjenja dužnikove obveze(instituti koje stranke ugovore; kapara, odustatnina, ugovorna kazna, jamstvo,založno pravo, ili je njihova primjena već zakonom određena; zatezne kamate,pravo zadržanja, te kamata kod zajma u trgovačkim ugovorima). U konkretnomslučaju investitor prenamjene javne športske građevine, odnosno vlasnik javnešportske građevine koja se uklanja, dužan je preuzeti obvezu i osigurati uvjeteizgradnje odgovarajuće zamjenske javne športske građevine. Riječ je o činidbikoja se može izraziti u novcu, te koja se tako može osigurati institutima kojenorme našeg općeg građanskog prava predviđaju za pojačanje sigurnost ispunjenjadužnikove obveze (npr. ugovorna kazna, jamstvo ili osnivanje založnog prava), ukom pravcu bi trebalo dopuniti normativu Zakona o športu.Isto tako, uređena opća građanskopravna normativa ne otvara potrebu zaposebnom pravnom regulativom glede zaštite stečenog prava vlasništva i ostalihsubjektivnih stvarnih (apsolutnih) prava koja su osnovana na/glede javnih športskihobjekata. Međutim, recentna sudska praksa pokazuje potrebu preciznog određenjarelativnih subjektivnih prava koje športski klubovi, savezi, športske zajednice,ustanove i trgovačka društva registrirana za obavljanje športske djelatnosti kojimaje povjereno upravljanje javnim športskim građevinama imaju u upravljanju iodržavanju javnih športskih građevina, kao i zaštite tih prava.825

Prof. dr. sc. Ante Perkušić, Blanka Ivančić-Kačer i Frano Kasum: Javne športske građevine kao ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 803.-826.Public sports buildings as an object of civil lawrelations- some unanswered questionsThis paper analyses some unanswered questions in the application of the Sports Act. Specifically,these are questions which arise in relation to; the precise determination of the legal status of publicsports buildings, the possibilities for ensuring claims incurred through demands for removing andconverting those buildings, and the possibilities for protecting thus acquired subjective rights.Key words: public sport buildings, acquired rights, legal protection methods826

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.Dr. sc. Damir Primorac,docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i Studijskom centru zaforenzične znanosti Sveučilišta u Splitu, odvjetnik u SplituDr. sc. Zdenko Konjić,sudac Vrhovnog suda Republike HrvatskeKatija Blaće,sutkinja Županijskog suda u SplituKAZNENA DJELA U ZAKONU O SPRJEČAVANJU NEREDANA ŠPORTSKIM NATJECANJIMA S OSVRTOM NA MJEREOPREZA PREMA ZAKONU O KAZNENOM POSTUPKUUDK: 796:343Pregledni znanstveni radPrimljeno: 20.09.2011.Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima donesen je 15. srpnja 2003. godine,a stupio je na snagu dana 23. srpnja 2003. godine. Zbog poteškoća do kojih je dolazilo uslijedprimjene tog Zakona u praksi, pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju neredana športskim natjecanjima, pa su tako bile sveukupno tri izmjene i dopune, i to 2006., 2009. i 2011.godine. Sve te izmjene i dopune dovele su do smanjena protupravnih ponašanja na stadionima, azadnjom izmjenom i dopunom iz 2011. godine uvedena su četiri kaznena djela – Sudjelovanje utučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe, Organiziranje nasilja na športskim natjecanjima,Uništavanje stvari ili imovine na športskim natjecanjima te Nepoštivanje mjera i zabrane. Kada suu pitanju kaznena djela učinjena na športskim natjecanjima važno je spomenuti i dvije mjere oprezapropisane Zakonom o kaznenom postupku (zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područjate obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu) kojima se počiniteljima takvihkaznenih djela može, prije ili tijekom kaznenog postupka, zabraniti prisustvovanje određenimšportskim natjecanjima uz obvezu da se u vrijeme tih športskih događanja počinitelji javljaju npr. upolicijsku postaju nadležnu za područje njihovog prebivališta ili boravišta.Ključne riječi: kaznena djela, navijači, protupravna ponašanja, neredi,sankcije, kazneni postupak, mjere opreza1. UVODSvrha Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (u daljnjemtekstu: ZSNŠN) 1 je osiguravanje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugihsudionika športskog natjecanja ili športske priredbe i stvaranja okruženja kojesprječava, suzbija i sankcionira nedolično ponašanje, nerede, te nasilje, prije, za1ZSNŠN (Narodne novine br. 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11).827

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.vrijeme i nakon športskog natjecanja ili športske priredbe, zaštita gledatelja kojise dolično ponašaju, zaštite drugih građana i njihove imovine i imovine pravnihosoba te stvaranje uvjeta da športsko natjecanje ili športska priredba što višepridonosi kvaliteti života građana, osobito mladeži. 2Od početka primjene ZSNŠN pa do danas djelatnici policije suočavali su ses različitim oblicima protupravnih ponašanja na športskim natjecanjima, a kaonajčešća protupravna ponašanja bila su posjedovanje ili konzumiranje alkoholnihpića, posjedovanje i bacanje pirotehničkih sredstava, sudjelovanje u tučnjavi ineredima i dr. Izmjene i dopune ZSNŠN doprinijele su tome da su smanjeni neredina stadionima u Republici Hrvatskoj, dok su se povećali neredi navijačkih skupinau smjeru njihovih putovanja, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu.Tako, prema službenim podacima MUP-a RH od stupanja na snagu zadnjihizmjena ZSNŠN u travnju 2009. godine pa do 21. prosinca 2010. godine, ukupnosu privedene 2343 osobe te je protiv 2034 osobe podnijet optužni prijedlog.Lake tjelesne ozljede zadobilo je 90 navijača, teške tjelesne ozljede zadobilo je 8navijača, dok su 33 policijska službenika zadobila lake tjelesne ozljede, a jedanteške tjelesne ozljede s trajnim posljedicama. Oštećeno je 7 željezničkih vagona,15 autobusa, 20 osobnih vozila te 15 službenih vozila MUP RH. 3Unatoč tome što su se izmjene i dopune ZSNŠN iz 2006. 4 i 2009. 5 godinepokazale učinkovite jer je povećana sigurnost na športskim stadionima te jedošlo do suzbijanja protupravnih ponašanja, važno je istaknuti kako navedeneizmjene i dopune nisu djelovale učinkovito prema svim navijačima. Naime, bezobzira na pooštrene prekršajne sankcije, pojedini navijači nastavili su s činjenjemprotupravnih ponašanja, pa tako i oni koji su već bili prekršajno osuđivani.Upravo radi toga ove najnovije izmjene ZSNŠN iz 2011. 6 godine trebale bi jošučinkovitije djelovati na počinitelje protupravnih ponašanja te ih odvratiti od takvihponašanja, kao i preventivno djelovati na ostale da se ne ponašaju protupravno. 7S druge strane, izmjenama i dopunama ZSNŠN iz 2011. godine uvedena su četirikaznena djela - Sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe,Organiziranje nasilja na športskim natjecanjima, Uništavanje stvari ili imovine našportskim natjecanjima te Nepoštivanje mjera i zabrane, što ukazuje da je kaznenapolitika naročito usmjerena na one najteže počinitelje protupravnih ponašanja. 8Do uvođenja tih kaznenih djela u ZSNŠN, glavna zamjerka prema ZSNŠN bilaje upravo činjenica što niti jedan oblik protupravnog ponašanja na športskim8282Vidi čl. 1. ZSNŠN3Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskimnatjecanjima, MUP RH, Zagreb, prosinac 2010. godina.4Izmjene i dopune ZSNŠN iz 2006. godine (Narodne novine br. 71/06 od 28. lipnja 2006. godine).5Izmjene i dopune ZSNŠN iz 2009. godine (Narodne novine br. 43/09 od 08. travnja 2009. godine).6Izmjene i dopune ZSNŠN iz 2011. godine (Narodne novine br. 34/11 od 23. ožujka 2011. godine).7Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskimnatjecanjima, MUP RH, Zagreb, prosinac 2010. godina.8O represivnim mjerama vidi kod Bodin, D; Robene, L; Heas, S: Sport i nasilje u Europi, Knjigatrgovina d.o.o., Zagreb, svibanj 2007. godina, str. 55..

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.natjecanjima nije bio propisan kao kazneno djelo, 9 pogotovu stoga što su mnogeeuropske države u svojim zakonodavstvima propisivale kaznena djela za različiteoblike protupravnih ponašanja na športskim natjecanjima (npr. Engleska, Italija,Poljska, Bugarska i dr.). 10Nadalje, određivanje mjera opreza propisanih Zakonom o kaznenom postupku(u daljnjem tekstu: ZKP) 11 prema počinitelju kaznenog djela učinjenog za vrijemeodržavanja športskog natjecanja u kaznenom postupku ima značajnu ulogu. Tostoga jer se mjere opreza mogu počiniteljima naložiti prije i tijekom kaznenogpostupka, a njihova važnost se prvenstveno ogleda u tome što se počiniteljukaznenog djela učinjenog za vrijeme održavanja športskog natjecanja možeodrediti jedna od mjera kojom se počinitelju zabranjuje posjećivanje određenogšportskog natjecanja.2. KAZNENA DJELA PREMA ZSNŠN2.1. Sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobeČl. 31.a1) Tko za vrijeme odlaska na športsko natjecanje, trajanje športskog natjecanjaili povratka sa športskog natjecanja sudjeluje u tučnjavi ili napadu na drugegledatelje, redare, službene osobe organizatora natjecanja, športaše ili drugeosobe, uslijed čega je neka osoba teško tjelesno ozlijeđena, kaznit će se za samosudjelovanje kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.2) Ako je kaznenim djelom iz st. 1. ovoga članka prouzročena smrt neke osobe,počinitelj će se kazniti za samo sudjelovanje kaznom zatvora od šest mjeseci dopet godina.3) Organizator ili vođa grupe koji počini kazneno djelo iz st. 1. ovoga člankakaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.4) Organizator ili vođa grupe koja počini kazneno djelo iz st. 1. i 2. ovogačlanka kaznit će se kaznom zatvora od tri do deset godina.5) Nema kaznenog djela iz st. 1. I 2. ovoga članka ako je osoba koja jesudjelovala u tučnjavi uvučena u nju bez svoje krivnje ili samo radi toga jer sebranila ili razdvajala druge sudionike u tučnjavi.Predmetno kazneno djelo predstavlja specijalno kazneno djelo (lex specialis)u odnosu na kazneno djelo Sudjelovanje u tučnjavi iz čl. 103. Kaznenog zakona.Ovo kazneno djelo je specifično jer se može jedino počiniti za vrijeme odlaskana športsko natjecanje, trajanja športskog natjecanja ili povratka sa športskognatjecanja. U tom smislu važno je istaknuti što se ima smatrati športskim9Vidi o tome kod Šuput, D: Pravni okvir koji uređuje borbu protiv nasilja na sportskim priredbamaeuropskih država, Institut za uporedno pravo, Beograd, 2010. godina, str. 246..10Ibidem, str. 239.-247..11ZKP (Narodne novine br. 152/08, 76/09 i 80/11).829

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.natjecanjem prema ZSNŠN. Tako, športsko natjecanje u smislu ZSNŠN smatrase svako pojedino natjecanje u okviru sustava športskih natjecanja uspostavljenogna temelju Zakona o športu (u daljnjem tekstu: ZŠ) 12 , u kome se natječu domaćii gostujući športski klub, međunarodno natjecanje organizirano na područjuRepublike Hrvatske, natjecanje u sustavu europskih i svjetskih športskihorganizacija, natjecanje za koje postoji procjena mogućnosti izbijanja nereda inasilja te natjecanje u inozemstvu u kojemu sudjeluje reprezentacija ili športskiklub iz Republike Hrvatske. 13Počinitelji ovog kaznenog djela su osobe koje su sudjelovale u tučnjavi ilinapadu na druge gledatelje, redare, službene osobe organizatora natjecanja,športaše ili druge osobe. Dakle, počinitelj ovog kaznenog djela može biti svakaosoba (delicta communia). Tučnjava pretpostavlja fizičko obračunavanje izmeđutri ili više osoba. Sudionici tučnjave nisu samo oni koji se fizički obračunavaju,već i oni koji na drugi način u njoj sudjeluju npr. poticanjem, bodrenjem i dr. 14Pod napadom se podrazumijeva svaka djelatnost koja je usmjerena na tijelo nekeosobe i koja stvara konkretnu opasnost prema tjelesnom integritetu te osobe. 15Da bi se ostvarilo ovo kazneno djelo potrebno je da uslijed sudjelovanja utučnjavi ili napada dođe do teške tjelesne ozlijede neke osobe (čl. 31.a st. 1.ZSNŠN), odnosno da je prouzročena smrt neke osobe (čl. 31.a st. 2. ZSNŠN).Dakle, sudjelovanje u tučnjavi ili napadu uslijed čega je došlo do prouzročenjasmrti neke osobe predstavlja teži oblik osnovnog kaznenog djela iz st. 1. te je,stoga za st. 2. propisana i veća kazna.Kod ovog kaznenog djela potrebno je naglasiti kako se kažnjava zbog samogsudjelovanja u tučnjavi gdje je neka osoba teško tjelesno ozlijeđena ili prouzročenasmrt neke osobe, ali u slučaju ako se utvrdi tko je od sudionika tučnjave prouzročiotešku tjelesnu ozljedu ili smrt neke osobe, tada će ta osoba odgovarati samo za npr.ubojstvo ili tešku tjelesnu ozljedu (dakle, ne i za kazneno djelo Sudjelovanja utučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe), dok će ostali sudionici odgovaratizbog ovog kaznenog djela.U čl. 31.a st. 3. i 4. ZSNŠ propisana je odgovornost organizatora ili vođe grupekoji je počinio osnovno kazneno djelo, s time da je u st. 3. propisana odgovornostu situaciji ako je došlo do teške tjelesne ozlijede neke osobe, a u st. 4. ako je došlodo prouzročenja smrti neke osobe. Jasno je da je uslijed toga i propisana većakazna za st. 4., nego za st. 3.Pojam organizator obuhvaća osobu koja je dominantna figura, vođa i koja držidirigentsku palicu u svojim rukama, određuje program, plan, ciljeve, strategiju itaktičke poteze organizacije, odnosno grupe. On usmjerava cjelokupnu aktivnost12ZŠ (Narodne novine br. 71/06, 150/08 i 124/10).13Čl. 3. ZSNŠN14Horvatić, Ž; Šeparović, Z: i dr. Kazneno pravo – Posebni dio, Masmedia, Zagreb, 1999. godina, str.95. i 96. te Garačić, A: Kazneni zakon u sudskoj praksi – Posebni dio, Organizator, Zagreb, 2009. godina,str. 95. i 96..15Bačić, F: Pavlović, Š: Komentar Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb, 2004. godina, str. 1105.830

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.grupe i autoritet je ostalim osobama te je koheziona snaga u unutarnjim odnosima. 16Isto tako, da bi se radilo o grupi potrebno je, prema Kaznenom zakonu (u daljnjemtekstu: KZ) 17 , da se radi o najmanje tri osobe koje se povezane radi trajnog ilipovremenog činjenja kaznenog djela, pri čemu svaka od tih osoba daje svoj udiou počinjenju kaznenog djela. 18 Što se pak tiče pojma vođe grupe, radi se takođero vrlo važnoj ulozi neke osobe, koja planira i dodjeljuje pojedine zadatke unutargrupe. Za razliku od člana grupe koji nema lidersku ulogu i koji samo daje svojudio u počinjenju kaznenog djela, vođa grupe je po svojoj važnosti i utjecajuodmah iza organizatora.Prema tome, važno je naglasiti kako će ovo djelo postojati jedino u slučajuako je došlo do teške tjelesne ozljede, odnosno prouzročenja smrti neke osobe,jer će se u suprotnome raditi o prekršaju, a ne o kaznenom djelu. Teška tjelesnaozljeda i prouzročenje smrti predstavljaju objektivni uvjet kažnjivosti, jer se radio naknadnom događaju od kojega je zakonom uvjetovano postojanje određeneinkriminacije, a koji ne mora biti obuhvaćen krivnjom počinitelja. 19 Počiniteljovog kaznenog djela ne može biti osoba koja je sudjelovala u tučnjavi i koja jejedino teško tjelesno ozlijeđena, ali ako je osim te osobe, još netko drugi teškotjelesno ozlijeđen ili je pak prouzročena smrt neke osobe, tada ta osoba možekazneno odgovarati.Kazneno djelo sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobemože se počiniti jedino s namjerom.Prema st. 5. ovog članka nema kaznenog djela iz st. 1. i 2. ako je osoba kojaje sudjelovala u tučnjavi uvučena u nju bez svoje krivnje ili samo radi toga jerse branila ili razdvajala druge sudionike u tučnjavi. Naime, takvo sudjelovanje utučnjavi predstavlja jedan od razloga isključenja protupravnosti pa stoga i nemakaznenog djela.Kada je u pitanju objektivni uvjet kažnjivosti, već ranije je istaknuto kako jekod ovog djela potrebno da neka osoba bude teško tjelesno ozlijeđena ili da jeprouzročena smrt neke osobe, dok je kod kaznenog djela Sudjelovanja u tučnjaviiz čl. 103. KZ potrebno da netko zadobije osobito tešku tjelesnu ozljedu ili dadođe do smrtne posljedice. Dakle, razlika je u tome što je kod ovog kaznenogdjela potrebno da dođe do teške tjelesne ozljede, a kod kaznenog djela iz čl. 103.KZ do osobito teške tjelesne ozljede. Međutim, kod prosuđivanja radi li se uopćeo ozljedi ili ne, odnosno o kojoj težini ozljede je riječ, važno je istaknuti kakoodluku o tome ne donosi sud, već sudski vještaci kojima tijelo koje vodi postupaknalaže izradu nalaza i mišljenja (vještačenje). 2016Bačić, F; Pavlović, Š: op. cit. Str. 1136..17KZ (Narodne novine br.110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i152/08)18Čl. 89. st. 22. KZ19Zlatarić, B; Damaška, M: Rječnik krivičnog prava i postupka, Informator, Zagreb, 1966. godina, str.197..20Čl. 309. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09 i 80/11– u daljnjem tekstu831

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.8322.2. Organiziranje nasilja na športskim natjecanjimaČl. 31.bTko organizira ili vodi grupu ljudi koja zajednički za vrijeme odlaska našportsko natjecanje, trajanja športskog natjecanja ili povratka sa športskognatjecanja sudjeluje u tučnjavi ili napadu na druge gledatelje, redare, službeneosobe organizatora natjecanja, športaše ili druge osobe, uslijed čega je neka osobatjelesno ozlijeđena ili je došlo do oštećenja ili uništenja tuđe stvari ili imovineveće vrijednosti, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.Kazneno djelo iz ovog članka može počiniti svaka osoba (delicta communia).Iz zakonskog opisa ovog kaznenog djela razvidno je kako je intencija zakonodavcaprije svega sankcionirati onoga tko organizira ili vodi grupu radi činjenja gorenavedenih radnji s obzirom da se radi o osobama koje imaju najznačajnijuhijerarhijsku ulogu u počinjenju kaznenih djela. Dakle, osnovni cilj ovog kaznenogdjela je kažnjavanje onoga tko organizira nasilje na športskom natjecanju. Važnoje naglasiti kako je riječ o novom kaznenom djelu budući da se ovo kazneno djelodo sada nije moglo podvesti pod niti jedno drugo kazneno djelo unutar KZ, patako ni kada je u pitanju kazneno djelo Sudjelovanja u tučnjavi iz čl. 103. KZ,odnosno kazneno djelo Sudjelovanje u grupi koja počini kazneno djelo iz čl.336. KZ, pod uvjetom da je neka osoba samo tjelesno ozlijeđena. Naime, kodkaznenog djela iz čl. 103. KZ potrebno je da je kod neke osobe nastupila smrt iliosobito teška tjelesna ozljeda, dok je kod čl. 336. KZ, uz ostalo, također potrebnoda kod neke osobe nastupi smrt ili teška tjelesna ozljeda. Upravo radi potrebeinkriminacije organizatora ili vođe grupe te važnosti njihovih uloga u počinjenukaznenog djela, bilo je nužno propisati jedno ovakvo kazneno djelo, bez obzirašto se kao posljedica može pojaviti samo tjelesna ozljeda. 21 Osim tjelesne ozljede,kod počinjenja ovog kaznenog djela kao objektivni uvjet kažnjivosti može još bitioštećenje ili uništenje tuđe stvari ili imovine veće vrijednosti.Osnovna razlika između uništenja i oštećenja neke imovine ili stvari jest utome što uništenje znači promjenu u suštini ili obliku imovine, odnosno stvaritako da ona više nije što je bila niti se može uporabiti za ono što je namijenjena,dok oštećenje predstavlja promjenu suštine, stanja ili oblika imovine, odnosnostvari, uslijed čega ta stvar ne može služiti ili samo djelomično može služiti svojojsvrsi. 22 Međutim, nije dovoljno da dođe samo do oštećenja ili uništenja tuđestvari ili imovine, već je potrebno da se radi o stvari ili imovini veće vrijednosti(prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske mora se raditi ovrijednosti koja prelazi 30.000,00 kuna.) 23ZKP).21Tjelesna ozljeda u najširem medicinskom značenju predstavlja svako nasilno organsko ili duševnooštećenje tjelesne cjelovitosti, neovisno je li ono nastalo namjerno ili nenamjerno. Vidi o tome kod Bačić,F; Pavlović, Š: op. cit. Str. 483..22Pavišić, B; Veić, P: Komentar Kaznenog zakona, MUP RH, Zagreb, 1999. godina, str. 434..23Radi jedinstvene primjene neodređenih vrijednosti obilježja za pojedina kaznena djela od stranesvih sudova, nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN, 129/00 od 22.

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.Što se tiče pojmova poput organiziranja ili vođenja grupe, športskog natjecanja,sudjelovanja u tučnjavi ili napadu, o tome je bilo već govora kod prethodnogkaznenog djela, a što sve jednako vrijedi i za ovo kazneno djelo, pa se stoga nemapotrebe ponavljati.Kazneno djelo Organiziranje nasilja na športskim natjecanjima može se počinitijedino s namjerom.2.3. Uništavanje stvari ili imovine na športskim natjecanjimaČl. 31.cTko za vrijeme odlaska na športsko natjecanje, trajanje športskog natjecanjaili povratka sa športskog natjecanja ošteti, izobliči, uništi ili učini neuporabljivomtuđu stvar ili imovinu veće vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznomzatvora do tri godine.Ovo kazneno djelo predstavlja specijalno kazneno djelo (lex specialis) uodnosu na kazneno djelo Uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. KZ. Kao i kodprethodnih kaznenih djela, ovo kazneno djelo također može počiniti svaka osoba(delicta communia). Kazneno djelo uništavanja stvari ili imovine na športskimnatjecanjima čini onaj tko za vrijeme odlaska na športsko natjecanje ili povratka sašportskog natjecanja ošteti, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar ili imovinuveće vrijednosti. U obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama idopunama ZSNŠN iz prosinca 2010. godine predlagatelj je izričito naveo kako jes obzirom na učestalost uništavanja imovine veće vrijednosti prije, za vrijeme ilinakon športskog natjecanja bilo potrebno uvesti ovo novo kazneno djelo.Kao i kod kaznenog djela organiziranja nasilja na športskim natjecanjima iz čl.31.b ZSNŠN, i ovdje je potrebno da oštećenje, izobličenje, uništenje ili činjenjeneuporabljivom tuđe stvari ili imovine bude veće vrijednosti. Dok smo u odnosuna oštećenje, uništenje te stvar veće vrijednosti dali pojašnjenje kod kaznenog djelaorganiziranja nasilja na športskim natjecanjima 24 , u narednom dijelu potrebno jepojasniti što to znači kada je stvar izobličena i kada je učinjena neuporabljivom.Tako, izobličenje znači da je stupanj povrede takav kojim se znatno narušavadotadašnji oblik stvari, dok učiniti stvar neuporabljivom znači dovesti stvar utakvo stanje da se ne može više rabiti u svrhe za koje je namijenjena, a da pri tomenije oštećena ili uništena. 25Da bi se mogla oštetiti, izobličiti, uništiti ili učiniti neuporabljivom neka stvar,nužno je da je stvar tuđa, s time da ovo kazneno djelo može počiniti i suvlasnikprosinca 2000.), Kazneni odjel Vrhovnog suda na sjednici održanoj dana 19. siječnja 2001. godine donioje dopunu pravnog shvaćanja od 24. studenoga 1997. godine (Su-726-IV/97) da zakonsko obilježje „stvarvelike vrijednosti“ postoji kad vrijednost uništene ili oštećene stvari prelazi 30.000,00 kuna. To pravnoshvaćanje primjenjivat će se od 29. prosinca 2000. godine.24O pojmu športsko natjecanje bilo je riječi u bilješci 7.25Bačić, F; Pavlović, Š: op. cit. Str. 798..833

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.jer se na taj način povrjeđuje pravo drugog suvlasnika. 26Dok se kod kaznenog djela Uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. KZkazneni progon za st. 1. poduzima povodom prijedloga oštećenika (osim ukolikoje kazneno djelo počinjeno prema zaštićenom kulturnom ili prirodnom dobru tekada je prouzročena znatna šteta), a za st. 2. progon po službenoj dužnosti, zakazneno djelo Uništavanje stvari i imovine na športskom natjecanju iz čl. 31.c.ZSNŠN kazneni progon se poduzima isključivo po službenoj dužnosti.Kazneno djelo Uništavanje stvari ili imovine na športskom natjecanju može sepočiniti jedino s namjerom.2.4. Nepoštivanje mjera i zabranaČl. 31.dTko se za vrijeme trajanja zaštitne mjere iz članka 32., sigurnosne mjere izčlanka 34. ili zabrane prisustvovanja športskom natjecanju iz čl. 34.a ovog Zakonazatekne na prostoru športskog objekta ili se njegova prisutnost utvrdi na druginačin, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.Isto kao što je slučaj s kaznenim djelom Organiziranje nasilja na športskimnatjecanjima iz čl. 31.b ZSNŠN, i ovdje je riječ o novom kaznenom djelu kojese po svom zakonskom okviru nije moglo podvesti pod neko drugo kaznenodjelo unutar KZ. Ovo kazneno djelo također može počiniti svaka osoba (delictacommunia). Dok je prije donošenja izmjena i dopuna ZSNŠN iz 2011. godineovakvo postupanje zakonodavac propisao kao prekršaj, navedenim izmjenamazakonodavac je očito želio onemogućiti svako neozbiljno shvaćanje i izigravanjeizrečenih mjera koje se odnose na zabranu prisustvovanja određenim športskimnatjecanjima. Upravo radi toga je takva postupanja propisao kao kazneno djeloželeći na takav način što učinkovitije utjecati na počinitelje kojima su izrečenetakve mjere, odvratiti ih od daljnjih činjenja protupravnih ponašanja te preventivnodjelovati na sve ostale da se ne ponašaju protupravno. Dakle, ovo kazneno djelo jeuvedeno za sve one koji se za vrijeme trajanja zaštitnih mjera, sigurnosnih mjerai drugih mjera zateknu na prostoru športskog objekta ili se njegova prisutnostutvrdi na drugi način (putem videonadzora).S obzirom da ovo kazneno djelo čini osoba koja se za vrijeme trajanja zaštitnihmjera, sigurnosnih mjera i drugih mjera zatekne na športskom objektu, potrebnoje odrediti što se smatra športskim objektom. Tako, prema čl. 65. ZŠ športskimgrađevinama smatraju se uređene i opremljene površine i građevine u kojimase provode športske djelatnosti, a koje osim općih uvjeta propisanih posebnimpropisima za te građevine zadovoljavaju i posebne uvjete u skladu s odredbamaZŠ. U čl. 3. st. 5. ZSNŠN navedeno je kako se športskim objektom smatra, poredšportskog objekta prema odredbama ZŠ, i drugi zatvoreni ili otvoreni objekt26Kazneno djelo uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. KZ (prije čl. 137. st. 1. KZH) možepočiniti i suvlasnik na zajedničkoj stvari, jer na taj način povrjeđuje pravo drugoga – Županijski sud uBjelovaru Kž-92/08 od 05. veljače 1980. godine.834

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.koji služi obavljanju drugih djelatnosti kada se povremeno koristi za športskonatjecanje te prostor na kojem se ulazak i kretanje osoba uvjetuje posjedovanjemulaznice ili posebne dozvole koju izdaje organizator natjecanja.Imajući u vidu da se kao počinitelji ovog djela mogu pojaviti osobe koje sezateknu na športskom objektu, a kojima su prethodno izrečene zaštitne mjere izčl. 32, sigurnosne mjere iz čl. 34 ili zabrana prisustvovanja športskom natjecanjuiz čl. 34.a ZSNŠN, u sljedećem dijelu rada navest će se koje su sve mjere sadržaneu čl. 32, čl. 34 te čl. 34.a ZSNŠN.Prema čl. 32. ZSNŠN, pored zaštitnih mjera i mjera opreza 27 propisanihPrekršajnim zakonom (u daljnjem tekstu: PZ) 28 , sud može počinitelju izreći izaštitne mjere: 29- zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na područjuRepublike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju,- zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na područjuRepublike Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji,- zabrane odlaska na određena športska natjecanja u inozemstvu na kojimasudjeluju hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja upolicijsku postaju.Odredbom čl. 34. ZSNŠN počinitelju kaznenog djela učinjenog za vrijemeodržavanja športskog natjecanja sud može pored kazne i sigurnosnih mjerapropisanih KZ 30 izreći i sigurnosnu mjeru zabrane prisustvovanja određenimšportskim natjecanjima u trajanju koje ne može biti kraće od jedne godine nitiduže od pet godina računajući od pravomoćnosti sudske odluke, s time da sevrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.Nadalje, odredbom čl. 34.a ZSNŠN propisano je kako osobi za koju postojesaznanja da se već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanjaili odlaska s nekog športskog natjecanja prekršajni sud na prijedlog policijskeuprave nadležne za područje na kome se nalazi prebivalište takve osobe možeizreći zabranu prisustvovanja određenom športskom natjecanju ili zabranuprisustvovanja športskim natjecanjima za vrijeme koje ne može biti kraće od šest27Prema čl. 130. st. 2. PZ mjere opreza su: zabrana napuštanja boravišta bez dozvole suda, zabranaposjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanjaili održavanja veze s određenom osobom, zabrana poduzimanja određene poslovne aktivnosti, privremenooduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice sa zabranom te privremeno oduzimanjevozačke dozvole za upravljanje vozilom ili dozvole za upravljanje plovilom, zrakoplovom ili drugimprijevoznim sredstvom.28PZ (Narodne novine br. 107/07 od 19. listopada 2007. godine).29Zaštitne mjere koje se prema odredbi čl. 50. PZ mogu primijeniti su: obvezno psihijatrijsko liječenje,obvezno liječenje od ovisnosti, zabrana obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova ili dužnostifizičkoj osobi, zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova pravnoj osobi, protjerivanje stranca izzemlje, oduzimanje predmeta te zabrana upravljanja motornim vozilom.30Prema odredbi čl. 73. KZ sigurnosne mjere koje se mogu primijeniti su: obvezno psihijatrijskoliječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti, zabranaupravljanja motornim vozilom, protjerivanje stranca iz zemlje i oduzimanje predmeta.835

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.mjeseci niti duže od godinu dana.Kazneno djelo Nepoštivanje mjera i zabrana može se počiniti jedino snamjerom.3. MJERE OPREZA PREMA ZKP-uPočinitelju kaznenog djela učinjenog za vrijeme održavanja športskognatjecanja sud može pored kazne i sigurnosne mjere propisanih u KZ-u izrećii sigurnosnu mjeru zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima utrajanju koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina računajućiod pravomoćnosti sudske odluke, s time da se vrijeme izvršenja kazne zatvora neuračunava u vrijeme trajanja ove mjere. 31Imajući u vidu da se gore navedeno odnosi samo na slučajeve ako počiniteljbude proglašen krivim zbog kaznenog djela počinjenog za vrijeme održavanjašportskog natjecanja, postavlja se pitanje može li se počinitelju kaznenog djelapočinjenog za vrijeme održavanja športskog natjecanja, prije ili tijekom kaznenogpostupka, izreći neka mjera kojom bi se počinitelju takvog kaznenog djela zabraniloposjećivanje određenim športskim natjecanjima. Takva mogućnost predviđena jeu glavi IX. ZKP-u koja nosi naziv „Mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika idruge mjere opreza“, odnosno u toč. 4. navedene Glave pod nazivom „Mjereopreza“.Međutim, u čl. 32. st. 1. ZSNŠN propisano je kako prekršajni sud možepočinitelju prekršaja propisanog ZSNŠN uz novčanu kaznu i kaznu zatvora, poredzaštitnih mjera i mjera opreza propisanih Prekršajnim zakonom (u daljnjem tekstu:PZ) 32 izreći i zaštitnu mjeru:- zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na područjuRepublike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju,- zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na područjuRepublike Hrvatske s obvezom boravka u policijskoj postaji,- zabrane odlaska na određena športska natjecanja u inozemstvu na kojimasudjeluju hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja upolicijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave.Što se tiče počinitelja kaznenog djela propisanog u ZSNŠN (dakle,kaznenih djela Sudjelovanja u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe,Organiziranja nasilja na športskim natjecanjima, Uništavanja stvari ili imovinena športskom natjecanju te Nepoštivanju mjera i zabrana), ZSNŠN u niti jednojodredbi nije propisao da se počinitelju takvog kaznenog djela može izreći jednaod gore navedenih mjera. S obzirom da su u KZ-u i PZ-u propisane gotovoidentične sigurnosne, odnosno zaštitne mjere 33 te da su u ZKP-u i PZ-u propisaneidentične mjere opreza, ostaje nejasno zašto zakonodavac u ZSNŠN nije propisao31Čl. 34. st. 1. ZSNŠN32PZ (Narodne novine br.107/07).33Ono što su zaštitne mjeru u PZ-u, to su sigurnosne mjere u KZ-u.836

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.mogućnost da nadležan sud počinitelju kaznenog djela propisanog u ZSNŠNpored sigurnosnih mjera i mjera opreza propisanih u KZ-u i ZKP-u, može izrećii mjere propisane u čl. 32. st. 1. ZSNŠN. Smatramo da bi propisivanjem takveodredbe u ZSNŠN, unatoč postojanju mjera opreza u ZKP-u, odnosno sigurnosnihmjera u KZ-u, pravna situacija bila pravno uređenija i jasnija, kao što je to sada iu odnosu na prekršaje propisane u ZSNŠN.Mjere opreza u stvarnosti predstavljaju zamjenu za istražni zatvor, s time daone nemaju učinak oduzimanja slobode već ograničavanja osobne slobode. 34Prema tome, mjeru opreza je moguće odrediti, samo onda kada postoje razloziza određivanje istražnog zatvora ili je taj zatvor već određen, ako se ista svrhamože ostvariti nekom od mjera opreza te da, stoga nije potrebno određivatiistražni zatvor. 35 Dakle, ukoliko ne postoje razlozi za određivanjem istražnogzatvora, tada ne postoji ni mogućnost određivanja mjera opreza. Tijelo koje vodikazneni postupak može istovremeno odrediti jednu ili više mjera opreza, što ovisio svakom konkretnom slučaju. U čl. 98. 2. ZKP-u propisano je sveukupno osammjera opreza koje se mogu izreći okrivljeniku, i to:- zabrana napuštanja boravišta,- zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,- obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu,- zabrana približavanja određenoj osobi,- zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,- zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti,- privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice,- privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom.Kada su u pitanju kaznena djela počinjena za vrijeme održavanja športskognatjecanja, u dosadašnjoj sudskoj praksi određivale su isključivo dvije mjereopreza, i to: zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja te obvezaredovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu.Iako se mjera opreza glede zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područjaprvenstveno odnosi na zabranu posjećivanja onih mjesta ili područja koja štetnomogu utjecati na počinitelja (npr. kockarnica, pojedinih ugostiteljskih objekata isl.), ovom mjerom se u određenim slučajevima mogu postići i drugi ciljevi. Tako,iz sudske prakse je razvidno kako se ovom mjerom opreza okrivljenicima kojisu počinili kaznena djela na športskim natjecanjima zabranjivalo prisustvovanjeodređenim športskim natjecanjima (npr. ako je netko navijač HNK «Hajduk»,njemu je bilo naložena zabrana posjećivanja svih nogometnih utakmica HNK34Vidi kod Pavišić, B: Komentar Zakona o kaznenom postupku, Žagar, Rijeka, 2003. godina, str.89..35Odredbom čl. 123. ZKP-u propisano je kada se sve istražni zatvor može odrediti.837

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.«Hajduk» i sl.). Takve mjere su prije svega bile određivane budući da je postojalaopasnost kako će okrivljenik u slučaju ponovnog posjećivanja tih utakmicaponoviti kazneno djelo. 36 Inače, u rješenju kojim se nalaže mjera opreza zabraneposjećivanje određenog mjesta ili područja, mora se odrediti točno mjesto ilipodručje te udaljenost ispod koje mu se okrivljenik ne smije približiti.Radi osiguranja izvršenja mjere zabrane posjećivanja određenih mjesta ilipodručja, u konkretnom slučaju određenih športskih natjecanja, sudovi su istimokrivljenicima nalagali još jednu mjeru opreza – obvezu okrivljenika da se uvrijeme tih športskih događanja javljaju u policijsku postaju nadležnu za područjenjihovog prebivališta ili boravišta. 37 Na taj način sudovi su radi učinkovitosti prvemjere opreza postizali to da prva mjera ne ostane samo «mrtvo slovo na papiru»,već da se ona u cijelosti i provede. 38U svakom rješenju kojim se okrivljeniku nalaže mjera opreza da se redovitojavlja određenoj osobi ili državnom tijelu, mora se odrediti službena osoba kojojse okrivljenik mora javljati, rok u kojem se mora javljati i način vođenja evidencijeo javljanju okrivljenika. Isto tako, u svakom rješenju u kojem se određuje mjeraopreza, okrivljenik će se upozoriti da će se u slučaju nepridržavanja izrečenemjere, ona zamijeniti istražnim zatvorom.Mjeru opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja te mjeruopreza glede obveze okrivljenika da se povremeno javlja određenoj osobi ilidržavnom tijelu izvršava policija, s time da ovu drugu mjeru može izvršavati idrugo državno tijelo označeno u rješenju kojemu se okrivljenik mora javljati. 39Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka. 40 Prijepodizanja optužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukida rješenjem državniodvjetnik, a nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti presude, sud predkojim se vodi postupak. Iako je zakonodavac u ovom dijelu jasan te je izričitopropisao kako prije podizanja optužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukidarješenjem državni odvjetnik 41 , mišljenja smo kako je zakonodavac ovu mogućnosttrebao propisati i za suca istrage. Naime, imajući u vidu da sud i druga državnatijela pri odlučivanju o mjerama prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama oprezapo službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha možepostići blažom mjerom te da ta tijela po službenoj dužnosti paze da teže mjere36Vidi kod Primorac, D: Šport i protupravna ponašanja, rad objavljen u knjizi „(Uvod u) športskopravo, Inženjerski biro d.d., Zagreb, siječanj 2009. godina, str. 330..37Tako, u jednom od rješenja istražnog suca Županijskog suda u Splitu, a temeljem odredbe čl.90. st. 1. i 2. t. 2 i 3. ZKP-u, protiv okrivljenih su određene dvije mjere opreza i to: 1) Zabranjuje seokrivljenicima posjećivanje svih nogometnih utakmica HNK «Hajduk» te 2) Obvezuju se okrivljenici uvrijeme nogometnih utakmica HNK «Hajduk» prijavljivati u policijsku postaju nadležnu prema mjestunjihovog prebivališta.38Primorac, D: op. cit. Str. 331..39Vidi Pravilnik o načinu izvršavanja mjera opreza (Narodne novine br. 92/09).40Prema odredbi čl. 17. ZKP-u kazneni postupak započinje: potvrđivanjem optužnice, određivanjemrasprave na temelju privatne tužbe te donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga.41Čl. 98. st. 5. ZKP-u.838

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.zamjene blažim mjerama ukoliko su za to ispunjeni uvjeti, onda je zakonodavacimao apsolutno opravdanje propisati mogućnost da prije podizanja optužnice, uzdržavnog odvjetnika, o mjerama opreza može odlučivati i sudac istrage. Iako seu međuvremenu na nekim zatvorenim skupovima sudaca (općinskih, županijskihi Vrhovnog suda RH) raspravljalo o ovoj pravnoj situaciji te su se u tom smislu idale određene preporuke, pozivajući se pri tome na teleološko tumačenje 42 , kakobi o mjerama opreza, uz državnog odvjetnika, prije podizanja optužnice mogaoodlučivati i sudac istrage, smatramo kako je zakonodavac u ovom dijelu biojasan te je mogućnost odlučivanja o mjerama opreza prije podizanja optužnicepredvidio samo za državnog odvjetnika. Prema tome, sve dok se u ovom dijelu nenaprave izmijene i dopune ZKP-u, mogućnost odlučivanja o mjerama opreza prijepodizanja optužnice trebao bi imati samo državni odvjetnik.Zakonodavac je u odredbi čl. 98. st. 5. do 7. ZKP-u detaljnije propisao kadasve mjere opreza mogu biti naložene, tko ih može naložiti te koliko dugo mogutrajati. Tako, mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje dopravomoćnosti presude. Trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanjaistražnog zatvora. Svaka dva mjeseca državni odvjetnik prije podizanja optužnice,odnosno sud koji vodi postupak, ispitat će po službenoj dužnosti postoji li jošpotreba za mjerom opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti ako više nijepotrebna. Mjera će se ukinuti i prije proteka roka od dva mjeseca ako je za njuprestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta za njezinu primjenu. Protivrješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke mogu izjavitižalbu, koja ne zadržava izvršenje mjere. O žalbi do podizanja optužnice odlučujesudac istrage.Određivanje mjere opreza, a bez mogućnosti provjeravanja njezinog izvršenja,zasigurno neće postići onaj željeni učinak temeljem čega se mjera opreza i određuje.Upravo radi toga u čl. 101. ZKP-u propisano je kako tijelo koje je naložilo mjeruopreza može naložiti provjeru njezinog izvršavanja i zatražiti izvješće od policijeili drugog tijela koje ju izvršava. Tijelo koje izvršava mjeru mora odmah provestinaložene provjere i o tome izvijestiti nadležno tijelo. Isto tako, o postupanjuokrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze naložene mjerom opreza,tijelo koje izvršava mjeru opreza mora odmah o tome izvijestiti nadležno tijelo.Ukoliko pak neka osoba poduzima aktivnosti kojima se narušavaju mjere oprezaprema okrivljenika (dakle, ta osoba nije okrivljenik), sudac istrage može posebnimrješenjem zabraniti te aktivnosti, a u slučaju ako ta osoba postupi protivno rješenju,kaznit će se novčanom kaznom do 50.000,00 kuna.42Teleološkim tumačenjem utvrđuje se pravo značenje pravne norme na osnovi utvrđenja cilja norme.Vidi o tome u Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2001. godina, str. 1638.-1639..839

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.4. ZAKLJUČAKKao što je već ranije navedeno, ZSNŠN donesen je 2003. godine, a od tadapa do danas bile su sveukupno tri izmjene i dopune, i to 2006. godine, 2009.godine te zadnja izmjena 2011. godine. Sve izmjene imale su cilj što učinkovitijedjelovati na počinitelje protupravnih ponašanja te ih odvratiti od daljnjeg činjenjatih radnji, kao i preventivno djelovati na sve ostale osobe da ne čine nerede našportskim natjecanjima. U tom smislu izmjene i dopune ZSNŠN uglavnom su išleu smjeru povećavanja kaznenih sankcija, s time da je prvenstveno bio cilj oštricukaznene politike usmjeriti prema onim počiniteljima koji čine teža protupravnaponašanja na športskim natjecanjima, kao i prema onim osobama koje čineprekršaje u povratu. Međutim, sve do zadnje izmjene iz 2011. godine, niti jednoprotupravno ponašanje u ZSNŠN nije bilo propisano kao kazneno djelo, tako dasu tek sa zadnjim izmjenama i dopunama u ZSNŠN uvedena četiri kaznena djela- Sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe, Organiziranjenasilja na športskim natjecanjima, Uništavanje stvari ili imovine na športskimnatjecanjima te Nepoštivanje mjera i zabrane. Na taj način je zakonodavacusmjerio kaznenu politiku prije svega na one najteže počinitelje protupravnihponašanja. Međutim, sama činjenica oštrije kaznene politike prema počiniteljimaprotupravnih ponašanja na športskim natjecanjima ne mora uvijek značiti daće ona smanjiti nerede na športskim natjecanjima budući da je bilo slučajeva upojedinim državama gdje i izricanje visokih zatvorskih kazni nije pomoglo usmanjenju protupravnih ponašanja.Što se tiče mjera opreza propisanih u ZKP-u, treba naglasiti kako je njihovosnovni cilj da se počinitelji kaznenog djela, ukoliko postoje okolnosti zbog kojihje protiv njih moguće odrediti istražni zatvor, poštede istražnog zatvora, ako seista svrha može ostvariti i mjerom opreza. Kroz te mjere opreza se počiniteljimakaznenih djela, pa tako i onima koji su počinili kaznena djela na športskimnatjecanjima, ograničavaju određena prava kao npr. zabrana uspostavljanjaodređenih kontakata s nekim mjestom ili područjem (kada su u pitanju počiniteljikaznenih djela na športskim natjecanjima njima se može odrediti mjera oprezazabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima), s time da je restrikcijatih prava puno blaža za razliku ukoliko bi počiniteljima bio određen istražnizatvor.Slijedom toga se zaključuje, a što je mišljenje i autora ovog članka, da jejednako važno provoditi pravovremene preventivne mjere u cilju otklanjanjauzroka koji dovode do protupravnih ponašanja na športskim natjecanjima. Dakle,ne treba reagirati samo onda kada se dogodi problem, već treba osigurati svepotrebne uvjete da se takav problem ne dogodi. Prema tome, smatram kako jevrlo važno u rješavanju ovog problema, ne samo provoditi oštru kaznenu politikuprema počiniteljima protupravnih ponašanja, već i pravilno primijeniti pozitivnepravne propise koji uređuju ovu problematiku, bez obzira jesu li u pitanju navijači,organizatori športskih natjecanja, vlasnici i korisnici športskih objekata, redari,djelatnici policije i dr. u pogledu ispunjavanja njihovih obveza i odgovornosti.840

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.5. POPIS LITERATURE• Bačić, F: Pavlović, Š: Komentar Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb,2004. godina• Bodin, D; Robene, L; Heas, S: Sport i nasilje u Europi, Knjiga trgovina d.o.o.,Zagreb, svibanj 2007. godina• Garačić, A: Kazneni zakon u sudskoj praksi – Posebni dio, Organizator,Zagreb, 2009. godina• Horvatić, Ž; Šeparović, Z: i dr: Kazneno pravo – Posebni dio, Masmedia,Zagreb, 1999. godina• Kazneni zakon (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08)• Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanjunereda na športskim natjecanjima, MUP RH, Zagreb, prosinac 2010. godina• Pavišić, B; Veić, P: Komentar Kaznenog zakona, MUP RH, Zagreb, 1999.godina• Pavišić, B: Komentar Zakona o kaznenom postupku, Žagar, Rijeka, 2003.godina• Pravilnik o načinu izvršavanja mjera opreza (Narodne novine br. 92/09)• Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2001.godina• Prekršajni zakon (Narodne novine br. 107/07)• Primorac, D: Šport i protupravna ponašanja, rad objavljen u knjizi „(Uvod ušportsko pravo, Inženjerski biro d.d., Zagreb, siječanj 2009. godina• Šuput, D: Pravni okvir koji uređuje borbu protiv nasilja na sportskimpriredbama europskih država, Institut za uporedno pravo, Beograd, 2010. godina• Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09 i 80/11)• Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine br.117/03, 71/06, 43/09 i 34/11)• Zakon o športu (Narodne novine br. 71/06, 150/08 i 124/10)• Zlatarić, B; Damaška, M: Rječnik krivičnog prava i postupka, Informator,Zagreb, 1966. godina841

Dr. sc. Damir Primorac, dr. sc. Zdenko Konjić, Katija Blaće: Kaznena djela u zakonu o sprječavanju ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 827.-842.CRIMINAL OFFENCES IN THE ACT OF THE PREVENTIONOF RIOTS AT SPORTING EVENTS WITH REFERENCE TOPRECAUTIONARY MEASURES UNDER THE CRIMINALPROCEDURE ACTThe Act of the Prevention of Riots at sporting Events enacted on 15 July 2003. and cameinto force on 23 July 2003. Because of the difficulties accuring as a consequence to applicationof the Act in practice, it was approached to the amendments to the Act of the Prevention of Riotsat sporting Events, so there were entirely three amendments, at 2006., 2009. and 2011. year. Allthese amendments have led to reduced unlawful behavior in stadiums, and last amendments in2011th introduced four criminal affences – Participation in a fight or an attack on the spectatorsor other persons, Organizing violence at sporting events, Destruction of objects or properties atsporting events and Noncompliance measures and prohibitions. When it comes to criminal offencescommitted at sports events, it is important to mention two precautionary measures prescribed bythe Criminal Procedure Act ( prohibition from visiting certain places or areas, and the obligation ofregular reporting to a particular person or government body ) that the perpetrators of such criminaloffences may, before or during criminal proceedings prohibit attendance at certain sporting eventswith the obligation that during these sporting events perperators report e.g. to the authorized policestation of the area of their residence or domicile.Keywords: criminal offences, the fans, unlawful behaviour, riots, sanctions,criminal proceedings, precautionary measures.842

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.Dr. sc. Loris Belanić, znanstveni suradnikPravnog fakulteta Sveučilišta u RijeciUGOVOR O OSIGURANJU OD ODGOVORNOSTIORGANIZATORA ŠPORTSKOG NATJECANJAUDK: 796:368.02Pregledni znanstveni radPrimljeno: 20.07.2011.Organizator športskog natjecanja može biti suočen s brojnim zahtjevima za naknadu štete kojuza vrijeme ili povodom športskog natjecanja mogu pretrpjeti razni oštećenici: posjetitelji (gledatelji)športskog natjecanja, sami natjecatelji, ali i ostale treće osobe. U tom slučaju pokriće iz ugovora oosiguranju od odgovornosti pruža zaštitu organizatoru športskog natjecanja od financijskih izdatakau obliku naknade štete koja bi se trebala isplatiti navedenim oštećenicima. U radu se prikazuje tkose sve može pojaviti kao ugovaratelj ugovora o osiguranju od odgovornosti organizatora športskognatjecanja te tko se sve može pojaviti u položaju oštećenika (zbog postojanja njegova vlastitogi neposrednog prava prema osiguratelju). Potom se govori o predmetu osiguranja (osiguranomriziku) u ovoj vrsti ugovora o osiguranju, eventulanim isključenjima iz osigurateljskog pokrića te oosiguranom slučaju i trenutku njegovog nastupa.Ključne riječi: organizator športskog natjecanja, ugovor o osiguranju,osiguranje od odgovornosti, šport.1. UvodOrganiziranje športskog natjecanja povezano je sa mnogobrojnim rizicima imožebitnim štetnim događajima koji iz takve djelatnosti mogu nastati. S obziromda športsko natjecanje podrazumijeva maksimalni psihofizički napor samihnatjecatelja, a s druge strane uzavrele strasti gledatelja (posjetitelja športskepriredbe – navijača) mora se u njegovoj organizaciji upotrijebiti maksimalnioprez i potrebno znanje kako bi se u što većoj mjeri suzbile opasnosti koje prijetenatjecateljima, posjetiteljima (gledateljima), ali i ostalim (trećim) osobama. 1Posljedično tome, uslijed mogućih propusta, organizator športskog natjecanja(različite športske udruge, klubovi, športska društva i savezi) može biti suočen smnogobrojnim zahtjevima za naknadu štete koji mogu financijski znatno opteretitiorganizatora i dovesti u opasnost njegovo daljnje poslovanje i športsko djelovanje. 2Rješenje takve nezavidne situacije može pružati upravo ugovor o osiguranju ododgovornosti organizatora športskog natjecanja. Naime, predmet navedenogugovora o osiguranju od odgovornosti bila bi obveza osiguratelja na naknadu1Ćurković, M., Pravo osiguranja u športu, u: Uvod u športsko pravo, Inženjerski biro, Zagreb, 2009.,str. 216..2Weber, Sportversicherung, u: Terbille, M., Versicherungsrecht, 2. Aufl., Verlag C.H. Beck, München,2008., str. 1832..843

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.štete organizatoru športskog natjecanja za koju bi on bio odgovoran. 3 Pokrićem izugovora o osiguranju od odgovornosti pružala bi se zaštita organizatoru športskognatjecanja u smislu da neće biti dužan nadoknaditi štetu za koju je on odgovoranjer će umjesto njega štetu nadoknaditi sam osiguratelj. 4 No, osim što se pruža(financijska) zaštita samom organizatoru športskog natjecanja, pokriće iz ugovorao osiguranju od odgovornosti pruža zaštitu i samom oštećeniku (posjetiteljima,natjecateljima-igračima, trećima) jer mogućnost naknade štete neće ovisitisamo o financijskom stanju samog odgovornog štetnika (organizatora športskognatjecanja), već će svoja potraživanja naknade štete moći ostvariti prvenstvenoiz osigurnine. U hrvatskom pravu položaj oštećenika je dodatno osnažen timešto je samim zakonom (čl 965 ZOO-a) 5 izričito priznato pravo oštećenika nanaknadu štete prema osiguratelju kao njegovo vlastito pravo (osiguratelj mu sene može suprotstavljati prigovorima koje ima prema osiguraniku) kojeg moženeposrednom tužbom (actio directa) izravno ostvarivati prema osiguratelju.Postojanje pokrića iz ugovora o osiguranju odgovornosti pruža organizatorušportskog natjecanja zaštitu od dužnosti naknade štete u skladu s načelima deliktneodgovornosti, što znači da će se oštećeniku isplatiti naknada kako imovinske takoi neimovinske. 6 No, primjena načela deliktne odgovornosti znači isto tako daoštećenik neće imati pravo potraživati naknadu štete iz osiguranja ako ne postojideliktna odgovornost organizatora športskog natjecanja.U praksi osiguratelja osiguranje od odgovornosti organizatora športskognatjecanja najčešće će se provoditi na temelju uvjeta za osiguranje od opće (javne)odgovornosti 7 kojima će se pokrivati njegova izvanugovorna odgovornost izobavljanja djelatnosti, a u koje spada i organizacija športskog natjecanja ili će seono provoditi na temelju posebnih uvjeta (ako takvi postoje). Stoga, u nastavkuizlaganja radi cjelovitog prikaza instituta koji je predmet ovog rada i pojašnjenjapojedinih pojmova pozivat ćemo se na Uvjete za osiguranje od izvanugovorne(javne) odgovornosti Croatia osiguranja d.d. (od 1.1.2006.).2. Ugovaratelj osiguranja u ugovoru o osiguranjuod odgovornosti organizatora športskognatjecanjaUgovaratelj osiguranja općenito je osoba koja s osigurateljem sklapa ugovor oosiguranju, pa tako i ugovor o osiguranju od odgovornosti. U ugovoru o osiguranju3Šulejić, P, Pravo osiguranja, Dosije, Beograd, 2005., str. 383.-384..4Čl. 964/1 ZOO: „U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastaluosiguranim slučajem … „. Pavić, D., Ugovorno pravo osiguranja, komentar zakonskih odredbi, Tectus,Zagreb, 2009., str. 322..5Zakon o obveznim odnosima, NN, br. 35/05. i 41/08.6Pavić, D., op. cit., str. 323..7Proso, M., Sportsko osiguranje, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 47., br. 2/2010.,str. 420..844

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.od odgovornosti organizatora športskog natjecanja ugovaratelj osiguranja je pologici stvari osoba organizatora športskog natjecanja. Stoga se postavlja pitanjekoga sve možemo smatrati organizatorom športskog natjecanja?Odgovor na postavljeno pitanje pokušat ćemo pronaći u interpretaciji odredbaZakona o športu i Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.Ponajprije se treba naglasiti da navedeni zakoni ne daju neku općenitu definicijuorganizatora športskog natjecanja već navode osobe (najčešće pravne) koje suovlaštene organizirati športsko natjecanje. 8Prema čl. 19/3 Zakona o športu (ZOŠ) 9 športsku djelatnost organiziranja ivođenja športskog natjecanja mogu obavljati: 1) športski klubovi (a to su: športskeudruge i športska dionička društva). Nadalje, organizatori športske priredbe još sui: 2) športski savezi (čl. 46/1 ZOŠ), 3) nacionalni športski savezi (čl. 47/5 ZOŠ-a),4) Hrvatski olimpijski odbor (čl. 51 ZOŠ), 5) športske udruge i športska društvaosoba s invaliditetom (čl. 53/1 ZOŠ), 6) športski savezi osoba s invaliditetom (čl.53/4 ZOŠ), 7) Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski športski savez gluhih (čl.54/3 ZOŠ-), 8) udruženje školskih športskih društava (čl 55/1 ZOŠ), 9) Hrvatskiškolski športski savez (čl. 55/3 ZOŠ), 10) studentski športski savez (čl. 57/2ZOŠ), 11) Hrvatski sveučilišni športski savez (57/3 ZOŠ), 12) športske udruge ušportskoj rekreaciji, 13) savezi za športsku rekreaciju te 14) Hrvatski savez športskerekreacije (čl. 58 ZOŠ). Prema čl. 3/3 Zakona o sprječavanju nereda na športskimnatjecanjima 10 organizatori športskog natjecanja u smislu tog zakona su športskiklubovi, športski savezi, športske udruge više razine i druge pravne ili fizičke osobekoje organiziraju športsko natjecanje. Ovakvom formulacijom potonji Zakonproširuje krug osoba koje se mogu smatrati organizatorom športskog natjecanja uodnosu na ZOŠ jer pored kruga pravnih osoba (koji obuhvaća i sve pravne osobekoje se smatraju organizatorom športske priredbe po ZOŠ-u) organizatoromšportskog natjecanja se mogu smatrati i fizičke osobe, a o kojima se u ZOŠ-ukao organizatorima posebno ne govori. Stoga, umjesto pojedinačnog nabrajanjapojedinih osoba koje se smatraju organizatorima športskih događaja bilo bisvrsishodnije da se organizator odredi opisom pojedinih poslova koje bi bio dužanobavljati kao takav (bilo da ih je dužan izravno obavljati, bilo da ih povjeri drugimosobama, npr. zaštitarska služba) te za koje bi snosio i odgovornost. 11 Organizatorje osoba odgovorna za cjelokupni tijek i organizaciju športskog natjecanja pa biu skladu s time organizatorom trebalo smatrati osobu koja obavlja sve poslovepotrebne za „organiziranje određenog sportskog događaja, uključujući one kojese odnose na omogućavanje odvijanja sportskog natjecanja kao i one koje se tičuorganizacije pristupa gledateljima i osiguravanja njihova smještaja za gledanje8Gliha, I., Izvanugovorna odgovornost za štetu nastalu u športu, u: Uvod u športsko pravo, skupinaautora, Inženjerski biro, Zagreb, 2009., str. 209..9NN, br 71/06., 150/08. i 124/10..10NN, br. 117/03, 71/06. I 43/09..11Gliha, I., op. cit., str. 209..845

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.sportskog natjecanja te je odgovorna za cjelokupni sportski događaj“. 12Sve navedene osobe organizatora športskog natjecanja, koje su zakonimataksativno nabrojane, mogu se pojaviti kao potencijalni ugovaratelji osiguranjaod odgovornosti organizatora športskog natjecanja. No, u određivanju krugapotencijalnih organizatora športskog natjecanja, a time i ugovaratelja osiguranjaod odgovornosti ne bi se trebalo ograničiti samo na osobe koje su zakonimaposebno navedene kao organizatori. Zašto se primjerice organizatorom športskognatjecanja ne bi moglo smatrati i jedinice lokalne samouprave koje vrlo čestopovodom obilježavanja svojih lokalnih blagdana organiziraju športska natjecanja(najčešće nogomet) i to na športskim terenima ili objektima koji su u njihovomvlasništvu uz istodobno dopuštenje pristupa gledateljima. Također, kao organizatorinatjecanja došli bi u obzir i poslodavci koje organiziraju športska natjecanja zasvoje zaposlenike, kao i sindikati za svoje članove. Dakle, možemo zaključiti daorganizatorima športskog natjecanja možemo smatrati sve osobe (pravne i fizičke)koji de facto tj. neovisno o zakonski taksativno navedenim subjektima športskedjelatnosti i organizacije natjecanja, organiziraju športsko natjecanje.3. Treće osobe u osiguranju od odgovornostiorganizatora športskog natjecanjaPitanje trećih osoba važno je iz razloga postojanja izravnog prava (actiodirecta) trećih osoba prema osiguratelju od odgovornosti sa zahtjevom za naknaduštete. (čl. 965/1 ZOO). Dakle, treće osobe iako nisu ugovorna strana u ugovoruo osiguranju od odgovornosti, one imaju izravno pravo prema osiguratelju kojeim sam zakon priznaje. Naime, treće osobe u osiguranju od odgovornosti suoštećenici u građanskopravnom smislu, ali čiji je položaj specifičan po tome što seizravno mogu obratiti osiguratelju da im isplati naknadu za štetu koju su pretrpjelisudjelovanjem ili posjetom športskom natjecanju.Općenito govoreći treće osobe čine apstraktnu masu osoba koje mogu bitioštećene nekim događajem (mogu pretrpjeti štetu zbog smrti, tjelesne ozljede,uništenja, oštećenja ili gubitka stvari), čiji je broj teoretski neograničen i izvan susklopljenog ugovora o osiguranju. 13 Krug trećih osoba u uvjetima osiguranja ododgovornosti općenito se određuje na negativan način tj. tako da se odrede osobekoje se ne bi smatrale trećim osobama. Na taj način sve ostale osobe koje nisunavedene u uvjetima osiguranja od odgovornosti smatrale bi se trećima i imalebi izravno pravo prema osiguratelju od odgovornosti. No, za potrebe ovog radamogli bi smo krug trećih osoba odrediti i na pozitivan način tako da odredimo krugosoba koje bi se smatrale trećima radi toga da se stekne neposredna predodžba okojim se sve to osobama pojmovno radi.Navedenim pozivnim načinom određivanja kruga trećih osoba u okviru12Loc. Cit.13Ćurković, M., Obvezna osiguranja u prometu, Inženjerski biro, Zagreb, 2007., str. 184..846

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.odgovornosti organizatora športskog natjecanja trećim osobama svakako bi sesmatrali ponajprije posjetitelji športskog natjecanja. Pri tome nije bitno da lije posjetitelj platio ulazak na športsko natjecanje ili ne. 14 Zatim, u krug trećihosoba ulazili bi i sami natjecatelji (športaši), te sve ostale tzv. fizičke osobe usustavu športa iz čl. 5/2 ZOŠ-a (treneri, športski sudac, š. delegat, š. povjerenik, š.menadžer, ostale osobe osposobljene za rad u športu) koje su prisutne na športskomnatjecanju. No, nedvojbena je činjenica da i pravne osobe u sustavu športa moguu športskim natjecanjima pretrpjeti štetu (npr. ozljedama igrača, oštećenjemšportske opreme i športskih objekata) pa bi tako u krug trećih osoba ulazile išportske udruge, športska trgovačka društva i športske ustanove (čl. 5/3 ZOŠ-a)Konačno, u krug trećih osoba koje mogu biti oštećena organizacijom športskognatjecanja ulazile bi i osobe koje nemaju nikakve veze s športskim natjecanjemkao npr. slučajni prolaznici, vlasnici i ostali korisnici motornih vozila, nekretnina,a koji mogu pretrpjeti štetu zbog npr. propusta u organizaciji športskog natjecanjačime se ujedno postavlja i pitanje odgovornosti organizatora takvog natjecanja.Negativni način određivanja trećih osoba, tj. koje se to osobe ne smatrajutrećima, zastupljen je u uvjetima osiguranja od odgovornosti. Tako primjerice učl. 3 Uvjeta trećim osobama se ne smatraju ugovaratelj osiguranja, osiguranik iosiguratelj.Već smo ranije rekli da je ugovaratelj osiguranja organizator športskognatjecanja, pa sve navedene kategorije osoba organizatora koje su naprijednavedene prema toj odredbi isključene su iz kruga trećih osoba, tj. ne bi imalepravo na naknadu štete iz osigurnine osiguranja od odgovornosti koja bi nastala ilije u vezi s provođenjem i organizacijom športskog natjecanja. Ovo je posljedicanačela da se nitko ne može osigurati od vlastite odgovornosti. Primjerice športskiklub koji je organizator športskog natjecanja ne bi imao pravo na isplatu naknadeza štetu iz osigurnine temeljem ugovora o osiguranju od odgovornosti koja jenastala uništenjem ili oštećenjem njegove imovine uslijed športskog natjecanjazbog njegovih vlastitih propusta. 15Osiguranik se, također, ne smatra trećom osobom. Osiguranik u osiguranjuod odgovornosti je osoba čija je odgovornost osigurana, tj. osoba umjesto kojeće osiguratelj biti dužan isplatiti naknadu za štetu. Osiguranik u osiguranju ododgovornosti je, dakle osoba koja ima interes da se ne dogodi štetni događaj 16čijim bi nastupom nastala i njezina građanskopravna odgovornost za štetu. Interesda ne nastupi štetni događaj svakako imaju organizatori športskog natjecanja,dakle iste one osobe koje se pojavljuju i kao ugovaratelji osiguranja. Drugimriječima, u osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanja14Adamčić, D., Odgovornost organizatora športskog natjecanja za štetu, Informator, br. 5665 od 21.6. 2008., str. 6..15Športski klub bi u navedenom primjeru mogao ostvariti naknadu za štetu iz osigurnine samotemeljem ugovora o osiguranju imovine (a ne temeljem ugovora o osiguranju od odgovornosti) i to akone postoje isključenja iz pokrića.16Čl. 948/2 ZOO-a: „Osiguranik može biti samo osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdaniinteres da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak“.847

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.ugovaratelj osiguranja i osiguranik su u pravilu ista osoba. Posljedično tome, kakose ugovaratelj osiguranja ne smatra trećom osobom tako se ni osiguranik ne možesmatrati trećom osobom.Ako je ugovaratelj osiguranja, odnosno osiguranik pravna osoba (športskeudruge, športska trgovačka društva i športske ustanove) tada se trećom osobomne bi smatrao ni „suvlasnik“ 17 ugovaratelja/osiguranika (čl. 3 toč. 4 Uvjeta).Također, i pravne osobe koje su u „vlasništvu ili suvlasništvu“ ugovarateljaosiguranja/osiguranika, poput primjerice trgovačkog društva kojemu je športskiklub povjerio obavljanje pojedinih poslova i koje se smatra povezanim društvom(čl. 23/2 ZOŠ-a) ne smatra se trećom osobom u smislu ugovora o osiguranju ododgovornosti organizatora športskog natjecanja.Zanimljiva je odredba čl. 3 toč. 3 Uvjeta prema kojoj se trećim osobama nesmatraju bračni drug, roditelji i djeca osiguranika, kao i druge osobe koje žive ukućanstvu s osiguranikom i koje je on dužan uzdržavati. Ovakva bi odredba (tzv.srodnička klauzula) mogla naći svoju primjenu kada bi se kao osiguranik, a ujednoi kao organizator športskog natjecanja pojavila fizička osoba, a što načelno nijeisključeno. Ovom se odredbom želi spriječiti ostvarivanje ciljeva koji su nespojivis svrhom osiguranja od odgovornosti poput stjecanja dobiti na račun osiguranja.No ipak, postojanje ovakve odredbe u osiguranju od odgovornosti organizatorašportskog natjecanja ne bi imalo baš nekog posebnog opravdanja, jer načelnogledajući svi su oštećenici žrtve određenog štetnog događaja te se među njimane bi trebala praviti razlika po porijeklu, konkretno spadaju li ili ne u članove užeobitelji osiguranika (organizatora športskog natjecanja).Posebno je pitanje što je s djelatnicima osiguranika, odnosno zaposlenicimaorganizatora športskog natjecanja. Prema čl. 3. toč. 2 Uvjeta oni se ne smatrajutrećim osobama, odnosno ne bi imali pravo na naknadu štete iz ugovora oosiguranju od odgovornosti. Međutim moguće je ugovoriti i drukčije tj. proširitipokriće i na njih, naravno uz to se plaća i dodatna premija. Da li bi neka osobabila djelatnik osiguranika (organizatora športskog natjecanja) pitanje je postojanjavaljanog ugovora o radu. U tom smislu kao djelatnici osiguranika mogu se pojavititzv. fizičke osobe iz čl. 5/2 ZOŠ-a koje s osiguranikom (organizatorom športskognatjecanja) imaju sklopljen ugovor o radu, odnosno ugovor o profesionalnomigranju ako osoba ima status profesionalnog športaša (igrača). Dakle, navedenefizičke osobe smatrat će se trećima i moći će ostvariti pravo na naknadu šteteiz osiguranja od odgovornosti, samo ako je to ugovorom o osiguranju izričitonaznačeno. Sportaši amateri koji nisu vezani ugovornim odnosom premaorganizatoru športskog natjecanja i koji se stoga ne bi mogli smatrati njegovimdjelatnicima u boljoj su poziciji u odnosu na profesionalne sportaše, jer imajupoložaj trećih osoba samim time što se nisu djelatnici osiguranika (organizatorašportskog natjecanja).Prema Uvjetima se trećim osobama ne smatraju ni tzv. podugovaratelji i njihovidjelatnici u poslovima u kojima se osiguranik ili ugovaratelj osiguranja javlja kao17Pojam vlasnik i suvlasnik pravne osobe koriste se u Uvjetima osiguranja.848

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.nositelj posla (čl. 3. toč 5). Organizator športskog natjecanja dužan je osiguratisigurnost i pružanje medicinske pomoći (čl. 64 ZOŠ-a). Ispunjenja navedeneobveze može povjeriti i podugovarateljima tj. osobama koje profesionalnoobavljaju sigurnosnu i medicinsku djelatnost – zaštitarima i zdravstvenimustanovama. Djelatnici zaštitara i zdravstvenih ustanova sukladno navedenojodredbi u uvjetima ne bi se smatrali trećim osobama te ne bi od osiguratelja ododgovornosti mogli zahtijevati naknadu štete koju bi pretrpjeli uslijed odvijanja iorganizacije športskog natjecanja.4. Predmet osiguranja od odgovornostiorganizatora športskog natjecanjaOpćenito govoreći predmet osiguranja od odgovornosti organizatora športskognatjecanja obuhvaća građanskopravnu odgovornost za štete zbog smrti, tjelesneozljede i oštećenja zdravlja kao i zbog uništenja i oštećenja stvari (prema čl.2/1 Uvjeta) koje mogu nastati za vrijeme ili povodom športskog natjecanja ilitreninga. Jednom kada se utvrdi odgovornost organizatora za štetu, osigurateljbio bi u obvezi iz svote osiguranja isplatiti naknadu za svu štetu za koju odgovaraštetnik (organizator športskog natjecanja), dakle i za imovinsku i za neimovinskuštetu, osim za one štete glede kojih postoji isključenje iz pokrića. Ovakvo općenitoodređenja predmeta osiguranja trebalo bi se dodatno pojasniti time koje su to štetekoje nastaju za vrijeme ili povodom športskog natjecanja jer su to štete koje ulazeu osigurateljsko pokriće.Štete koje nastaju za vrijeme ili povodom športskog natjecanja premaautorovom shvaćanju možemo podijeliti u tri grupe: 1) štete koje su nastalepropustom organizatora da osigura uvjete za nesmetano i sigurno održavanješportskog natjecanja (priredbe), 18 2) štete koje nastaju zbog izvanrednih događajana športskim natjecanjima kao što su gibanje masa, opći neredi i sl. (postojanjeposebne odgovornosti iz čl. 1081 ZOO), 19 3) štete za koje odgovara organizatoršportskog natjecanja kao vlasnik, odnosno posjednik športskog objekta kaonekretnine ili zbog određenog svojstva samog športskog objekta na/u kojem seodvija športsko natjecanje (po uzoru na čl. 2/2 Uvjeta). 20Obveza organizatora da osigura nesmetano i sigurno održavanje športskognatjecanja odnosi se kako na sigurnost samih posjetitelja športskog natjecanjatako i na sigurnost samih sudionika športskog natjecanja. Obveza osiguratelja napokriće takvih šteta odnosila bi se na slučajeve kada je šteta napustila zbog togašto je organizator povrijedio pravila struke o organizaciji športskih natjecanja. 21Primjerice: a) štete do kojih je došlo zbog toga što gledalište nije bilo adekvatno18Weber, Sportversicherung, u: Terbille, M.,Versicherungsrecht, op. cit., str. 1832, Gliha, I., op. cit.,str. 210. i 211., Adamčić, D., str. 6..19Loc. cit.20Loc. cit.21Adamčić, D., op. cit. , str. 6..849

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.zaštićeno da spriječi možebitni dolazak predmeta, športske opreme ili njezinihdijelova sa športskog igrališta (borilišta, piste i sl.), zatim b) štete do kojih je došlozbog toga što prostor za odvijanje natjecanja (pa i treninga) nije bio odgovarajući,ili športska oprema na športskom terenu nije bila odgovarajuća, ili športski terennije bio redovito održavan (razni predmeti i oštećenja na športskom terenu, pistisl.), 22 c) ostali propusti organizatora športskog natjecanja koje mogu dovesti doštete u športskim natjecanjima (organizator nije ili nije u dovoljnoj mjeri osiguraonazočnost zdravstvene službe ili odgovarajući broj pripadnika redarsko-zaštitarskeslužbe).Posebno mjesto u osiguranju od odgovornosti organizatora športskognatjecanja zauzimaju štete uzrokovane izvanrednim okolnostima u situacijamaokupljanja većeg broja ljudi u zatvorenome ili otvorenom prostoru. Ovakvomvrstom osiguravajućeg pokrića organizatori športskog natjecanja pokrivajusvoju odgovornost za štete iz čl. 1081 ZOO. 23 U praksi ova vrsta osigurateljskogpokrića od odgovornosti odnosi se samo na štete koje pretrpe posjetitelji športskognatjecanja zbog smrti, tjelesnih ozljeda i oštećenja, odnosno nestanka njegovihstvari do ugovorenih iznosa. 24 No, kako se izvanredne okolnosti uslijed kretanjamase ljudi mogu proširiti i na športski teren, odnosno i izvan samog športskogobjekta to krug potencijalnih oštećenika može biti znatno širi od onoga koji sesamo odnosi na posjetitelje športskog natjecanja. U taj prošireni krug oštećenikauslijed izvanrednih okolnosti tako bi mogli ući igrači-sportaši, ali i osobe izvanšportskih objekta koje uopće nemaju nikakve veze sa športski natjecanjem.Ako bi se za štete koje bi pretrpjele i takve osobe utvrdila odgovornost samogorganizatora športskog natjecanja (npr. propusti u organizaciji, zaštiti i sigurnosti,osiguranju pristupa hitne medicinske pomoći), svakako da bi postojao interesistog za postojanje osigurateljskog pokrića od odgovornosti uslijed izvanrednihokolnosti koje bi bilo znatno šire od onog danas postojećeg koje pokriva samoodgovornost za štete koju pretrpe posjetitelji.Osiguranje od odgovornosti organizatora športskog natjecanja svakako moraobuhvatiti i rizike koji se tiču samih športskih objekata. Nisu rijetke pojave datribine športskih objekata za vrijeme športskih natjecanja uslijed opterećenjapopuste čime prvenstveno gledatelji (ali nisu od toga isključeni i sami športašiigrači)mogu pretrpjeti određenu štetu. 25 I prema čl. 2/2 Uvjeta osiguranja22Gliha, I., op. cit., str. 211..23Ćurković, M., Pravo osiguranja u športu, op. cit., str. 224. Čl. 1081 ZOO navodi: „Organizatorokupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ilitjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati,kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično“.24Ćurković, M., Pravo osiguranja u športu, op. cit., str. 224..25Primjerice, kada se djelomično uvila tribina u Spaladium areni uoči rukometne utakmice izmeđuHrvatske i Španjolske 22. siječnja 2009., no na sreću bez ozljeda za posjetitelje. http://www.limun.hr/main.aspx?id=405181. Posjećeno 22. 05. 2011. No, oko 100-tinjak ljudi je ozlijeđeno kada je uslijedvelikog opterećenja, ali i greške u strukturi popustila tribina na autoutrkama u Brazilu u saveznoj državiParani, u gradu Quatro Poresu u rujnu 2010. http://www.sportskiportal.com/motosport/video-tribinapopustila-pod-teretom.htmlposjećeno 22. 05. 2011..850

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.proizlazilo bi da se osiguranjem od odgovornosti pokrivaju štete za koje postojiodgovornost organizatora športskog natjecanja zbog činjenice što je on vlasnik,odnosno posjednik športskog objekta kao nekretnine ili zbog određenog svojstvašportskog objekta na/u kojem se odvija športsko natjecanje, odnosno trening. 26Posebno je pitanje vremena u kojem bi trebalo postojati osigurateljsko pokrićeod odgovornosti. Nesumnjivo je da osigurateljsko pokriće treba postojati zavrijeme športskog natjecanja koje je službeno organizirano, kao i u vremenu kojeneposredno prethodni ili slijedi nakon tog događaja. Također, radi sveobuhvatnezaštite potencijalnih oštećenika, ali i organizatora športske priredbe, poželjnoje da osigurateljsko pokriće obuhvaća i vrijeme treninga i pripreme za športskanatjecanja. No, svakako bi se moglo raspravljati o tome postoji li ili ne osigurateljskopokriće kada se koriste športski objekti (koji su u vlasništvu ili ih koristi ugovarateljosiguranja) za športski događaj koji nije službeno organiziran već, samostalno odstrane samih sudionika tog istog događaja. 27 O tome se prvenstveno trebaju naćiodredbe u uvjetima osiguranja, ali kako se ovdje ne radi o službeno organiziranomnatjecanju ili treningu prema mišljenju autora ne bi ni postojalo osigurateljskopokriće.5. Isključenja iz pokrića u osiguranju ododgovornosti organizatora športskog natjecanjaIsključenje iz osigurateljskog pokrića znači da osiguratelj uopće nije u obveziisplatiti naknadu za štetu jer štetni događaj koji je nastupio nije obuhvaćenosiguranjem, odnosno ne predstavlja osigurani rizik. 28 Radi se o situacijama kadaosiguranik nema pravo na osigurateljsku zaštitu. Za štete koje potječu od štetnogdogađaja koji ne predstavlja osigurani rizik ne isplaćuje se naknada iz ugovorao osiguranju od odgovornosti, već naknada tih šteta pada isključivo na teretosiguranika tj. organizatora športskog natjecanja. Takvi štetni događaji opisuju seu tzv. klauzulama o isključenu koje se najčešće nalaze u uvjetima osiguranja, alii u samim propisima.Već je samim čl. 952/2 ZOO-a iz osigurateljskog pokrića isključena štetakoju je namjerno prouzročio sam ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnikosiguranja. Uvjeti osiguranja u čl. 4 toč. 1 razrađuju navedenu odredbu kada kažuda se osiguranje ne odnosi na namjerno prouzročenu štetu ili štetu nastalu kaoDo slične situacije je došlo i u glavnom gradu Perua, Limi, u veljači 2011. godine, kada je usrednogometne utakmice popustila tribina na kojoj je bilo oko 300-tinjak gledatelja od čega je 89 zadobilotjelesne povrede. http://www.nogometni-magazin.com/newspro/coranto/viewnews.cgi?id=EkAlEEVFyylocfbLGh&tmpl=viewnews posjećeno 22.05.2011..26O tome i Weismann, U., Spieker, U., Sport, Spiel und Recht, 2. Aufl., C.H. Beck`scheVerlagsbuchhandlung, München, 1997., str. 170-171..27Gliha, I., op. cit., str. 197.. Često nogometna ili neka druga igrališta športskih klubova građanikoriste svojevoljno za vlastitu rekreaciju pa odatle postoji i rizik od nastanka štete zbog takve uporabešportskih terena.28Šulejić, P., Pravo osiguranja, op. cit., str. 294..851

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.posljedicu svjesnog postupanja suprotno propisima kojima se obavlja djelatnost,odnosno zanimanje. Dakle, osiguratelj ne bi bio dužan umjesto organizatorašportskog natjecanja nadoknaditi štetu ako je ovaj namjerno tj. svjesnopovrijedio pravila struke kojima je cilj nesmetano i sigurno održavanje športskognatjecanja.Iz osigurateljskog pokrića osiguranja od odgovornosti organizatora športskognatjecanja trebaju biti isključene i tzv. športske štete. 29 Ovdje se prvenstveno mislina štete koje su rezultat športske igre, odnosno športskog natjecanja i koje kaotakve prvenstveno pogađaju same športaše, odnosno natjecatelje, a ne nastajuzbog propusta u organizaciji športskog natjecanja. Međutim, bilo bi pogrešnomišljenje da bi se isključenje odnosilo i na štete koje pretrpe posjetitelji športskognatjecanja pozivajući se na to da i oni moraju prihvatiti rizik sudjelovanja ušportu. 30 Organizator športskog natjecanja mora poduzeti sve zaštitne mjere kakotakve „športske štete“ ne bi pretrpjeli posjetitelji športskog natjecanja. 31 Otudabi postojala i obveza osiguratelja od odgovornosti ako se utvrdi odgovornostnjegovog osiguranika - organizatora u provedbi zaštitnih mjera.U uvjetima je predviđena i odredba o isključenju iz pokrića rizika štete kojemogu nastupiti zato što osiguranik tj. organizator športskog natjecanja nijeotklonio posebno opasne okolnosti kao je to od njega zahtijevao osiguratelj (čl.4 toč. Uvjeta). Nadalje se navodi kako se kao posebno opasna okolnost možesmatrati ona zbog koje je već došlo do nesreće.Kao ostala isključenja koja se navode u Uvjetima, a mogla bi se uzeti u obziri u osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanja jesu: a) štete naparkiranim vozilima i stvarima u njima te krađa istih (čl. 4 toč. 15 Uvjeta), b) šteteproizašle zbog manjka u blagajni, pogrešaka u isplati, prijevare, pronevjere odstrane osiguranika ili osobe za koju on po zakonu odgovara (čl. 4. toč. 17 Uvjeta),c) štete nastale uslijed krađe ili nestanka novca, dragocjenosti svih vrsta te isprava(čl. 4. toč. 18 Uvjeta) kao i štete koje su nastale uslijed krađe stvari koje pripadajuosiguranikovim djelatnicima (čl. 4. toč. 19 Uvjeta) d) štete proizašle iz ulijeganjai klizanja zemljišta, te poplava (čl. 4. toč. 20 Uvjeta), e) štete uslijed djelovanjanuklearne energije (čl. 4. toč. 22 Uvjeta), f) ekološke štete (čl. 4. toč. 10 Uvjeta)i štete nastale od azbestnih tvari (čl. 4. toč. 13 Uvjeta), g) štete iz posjedovanja ikorištenja plovila, letjelica, motornih vozila i ostalih (npr. radnih) vozila, (čl. 4.toč. 4 Uvjeta), h) štete na stvarima koje je osiguranik uzeo u zakup, poslugu, skrb,ostavu i sl (čl. 4. toč. 6. Uvjeta) .29Gliha, I., op. cit., str. 197..30O tome Champion, T. W., Sports Law in a Nutshell, Fourth ed., WEST, St. Paul., 2009., str. 155.-156..31Adamčić, D., op. cit., str. 6..852

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.6. Osigurani slučajPosebno je pitanje kada je nastupio osigurani slučaj u osiguranju od odgovornostiorganizatora športskog natjecanja. O odgovoru na to pitanje ovisit će hoće li ikada treća oštećena osoba imati pravo na naknadu štete iz osiguranja.Naime, sukladno čl. 943/1 ZOO-a osiguratelj je dužan isplatiti osigurninukada se dogodi osigurani slučaj, te je isplata osigurnine glavna ugovorna obvezaosiguratelja. 32 Međutim, prema čl. 964/1 ZOO-a koji se kao lex specialisprimjenjuje na ugovor o osiguranju od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetunastalu osiguranim slučajem (tj. dužan je isplatiti naknadu za štetu), samo akoje treća oštećena osoba zahtijevala njezinu naknadu. Najprije bi svakako trebalojasno odrediti što se smatra osiguranim slučajem u ugovoru o osiguranju ododgovornosti. Smatra se da je to prema našem pravu sam štetni događaj jer bezštetnog događaja ne bi bilo ni pravnog odnosa odgovornosti za štetu. 33 Pored togasam ZOO razlikuje dva vremenska momenta: 1) onaj kada je nastupio osiguranislučaj (loss ocurrence) i 2) onaj u kojem je treća osoba podnijela zahtjev zanaknadu štete (claims made), 34 što govori u prilog shvaćanju da se trenutak ukojem je nastao osigurani slučaj razlikuje od trenutka u kojem je podnesen zahtjevza naknadu štete bez obzira na to što tek od podnošenja zahtjeva za naknadu šteteod strane treće oštećene osobe postoji obveza osiguratelja na isplatu naknade zaštetu.Drugim riječima, odnos između trenutka nastupa osiguranog slučaja (a štoje, kako smo rekli, trenutak nastanka štetnog događaja) i trenutka podnošenja32Pavić, D., op. cit., str. 227..33Ibid., str. 325, Šulejić, P., Pravo osiguranja, op. cit., str. 395..34Razlikovanje loss occurrence načela i claims made načela odnosi se na pitanje nastanka osiguranogslučaja. Pojavilo se u anglosaksonskim zemljama, poglavito uz osiguranje od odgovornosti članovauprave i nadzornih odbora, ali se širi i na ostale grane osiguranja, a postepeno ga prihvaćaju i nekedruge kontinentalno europske zemlje. Načelo loss occurrence (Schadensereignisprinzip) govori kakoosigurani slučaj nastaje u trenutku nastupa događaja kojim je prouzročena šteta, ili u trenutku povredezakonskih ili ugovornih obveza (načelo acts committed, Verstoßprinzip). Ovo je načelo, u određivanjunastanka osiguranog slučaja za većinu grana osiguranja, prihvaćeno u svim kontinentalno europskimpravnim sustavima pa tako i u našem. S druge strane u anglosaksonskim zemljama primjenjuje se i claimsmade načelo (Anspruchserhebungsprinzip) koje govori kako je osigurani slučaj nastupio kada je premaosiguratelju postavljen zahtjev za naknadu štete unutar trajanja ugovora o osiguranju. Dakle, u obvezi jeonaj osiguratelj po čijoj je polici osiguranja postavljen zahtjev za isplatu iz osiguranja za vrijeme važenjate police, makar je štetni događaj u vezi kojeg se postavlja zahtjev prema osiguratelju nastao i prije no štoje uopće sklopljen ugovor o osiguranju (Sieg, O., D & O Versicherung, u: Terbille, M.,Versicherungsrecht,op. cit., str. 974.). Claims made načelo naročito je pogodno za osiguratelje od odgovornosti, jer je kodosiguranja od odgovornosti kada se primjenjuje loss occurrence načelo problem što osiguratelj nijesiguran kada će morati platiti štetu te ne može obračunati točnu pričuvu za buduće obveze, dočim takvihproblema nema ako primjenjuje claims made načelo jer se isplaćuju samo obveze koje se prijavljuju zavrijeme važenja postojećeg ugovora, a ne i one koje će se prijaviti i u budućnosti, nakon prestanka ugovorao osiguranju. S druge strane, primjena claims made načela protivna je pravilima o zastari potraživanja, jerje moguća situacija da se prijavi zahtjev za isplatom iz svote osiguranja, a nakon što je nastupila zastarapotraživanja naknade štete koja je posljedica nekog štetnog događaja koji je bio pokriven osiguranjem.No, ipak ovime se na oduzima svojstvo pravovaljanosti claims made klauzule (Ćurković, M., Osiguranjeod odgovornosti članova uprava i nadzornih odbora, revizora i odvjetnika, Pravo u gospodarstvu, vol. 45,br. 4., 2006., str., 275.).853

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.zahtjeva za naknadu štete je takav da će obveza osiguratelja na isplatu naknadeštete postojati samo ako je štetni događaj (osigurani slučaj) nastupio za vrijemetrajanja osigurateljskog pokrića, makar i zahtjev za naknadu štete bude podneseni nakon isteka trajanja pokrića. Stoga, samo podnošenje zahtjeva za naknadu štetene povlači uvijek za sobom nužno i odgovornost osiguratelja (npr. može se upostupku utvrditi da osigurani slučaj nije nastupio u ugovorenom pokriću ili dauopće ne postoji odgovornost osiguratelja), ali isto tako sam nastanak štetnogdogađaja (osiguranog slučaja) ne povlači za sobom i odgovornost osiguratelja akonije postavljen zahtjev za naknadu štete.7. ZaključakOrganizatoru športskog natjecanja od interesa je sklapanje ugovora o osiguranjuod odgovornosti jer se na taj način može zaštititi od financijskih izdataka koji semogu pojaviti u obliku zahtjeva za naknadu štete do koje može doći za vrijeme ilipovodom športskih natjecanja, ali i treninga. Sklapanjem ugovora o osiguranju ododgovornosti organizator športskog natjecanja ne štiti samo sebe od financijskihizdataka nego pruža ujedno i financijsku zaštitu potencijalnim oštećenicimakojima ostvarenje zahtjeva za naknadom štete neće ovisiti o imovinskom stanjusamog organizatora. Kako u Zakonu o športu nema općenito nikakvih odredbi ougovorima o osiguranju u djelatnosti športa i o pružanju osigurateljskog pokrića,bilo bi dobro de lege ferenda propisati pojedine odredbe o osigurateljskompokriću općenito, a zbog navedenog značaja posebice i o ugovoru o osiguranjuod odgovornosti organizatora športskog natjecanja. U športovima koji se smatrajuizuzetno opasnima za posjetitelje (ali i za ostale treće osobe) kao što su toprimjerice auto-moto utrke, a u posljednje vrijeme i aero egzibicijska natjecanjasvakako bi valjalo propisati i obvezno osiguranje od odgovornosti organizatoratakvog športskog događaja.Sklapanje ugovora o osiguranju od odgovornosti organizatora športskognatjecanja prvenstveno je namijenjeno osobama (ugovarateljima osiguranja) kojisu u Zakonu o športu navedeni kao mogući organizatori športskog natjecanja. Nougovaranje takvog osigurateljnog pokrića trebalo bi se omogućiti svakoj drugojosobi koja se de facto može pojaviti kao organizator športskog natjecanja neovisnoda li je Zakon o športu kao takvu izričito prepoznaje. Svakako da bi i ove potonjeosobe trebale organizirati športsko natjecanje u skladu s pravilima struke kako bise mogle koristiti navedenim osigurateljskim pokrićem od odgovornosti.Poseban položaj u osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaimaju treće osobe koje mogu potraživati naknadu štete izravno od osigurateljaod odgovornosti. S obzirom na moguću koncentraciju velikog broja osoba najednom uskom prostoru kao što je to primjerice športski teren s gledalištem,krug trećih osoba načelno je neograničen. Radi tendencije što potpunije zaštitesvih potencijalnih oštećenika na športskim natjecanjima u krug trećih osobatrebali bi svoje mjesto naći, pored samih (1) posjetitelja športskih natjecanja i854

Dr. sc. Loris Belanić: Ugovor o osiguranju od odgovornosti organizatora športskog natjecanjaZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 843.-855.(2) igrači na terenu, (3) zaposlenici i pomoćno osoblje organizatora, (4) ostališportski djelatnici koji nisu igrači, ali i sami (5) športski klubovi, športske udrugei športska trgovačka društva. Trećim osobama trebaju se smatrati i osobe kojenemaju nikakve veze s športskim natjecanjem, ali su ipak pretrpjele štetu zbogodržavanja športskog natjecanja te je utvrđena odgovornost organizatora (npr.slučajni prolaznici, vlasnici automobila i nekretnina uz športski objekt, ili uz pistuili neki drugi športski teren na kojem se odvija športsko natjecanje i sl.).Konačno, predmet ugovora o osiguranju od odgovornosti organizatorašportskog natjecanja odnosi se na štete koje nastaju za vrijeme ili povodomšportskog natjecanja. To su (1) štete koje su nastale zbog propusta u nesmetanomi sigurnom održavanju športskog natjecanja, zatim (2) štete koje nastaju zbogizvanrednih događaja na športskim natjecanjima i (3) štete za koje odgovaraorganizator športskog natjecanja kao vlasnik, odnosno posjednik športskogobjekta kao nekretnine.Liability Insurance Contract for the Organizerof a Sporting EventThe organizer of a sporting event may be faced with many demands for compensation for thedamage suffered by various injured persons during a sporting event: the visitors (spectators) of thesporting event, the participants themselves, but also other third persons. In that case, the liabilityinsurance contract coverage provides the organizer of the sporting event with protection from payingdamages to injured persons. The paper shows who can be a legitimate holder of a liability insurancecontract for the organizers of sporting events, and who can occur in the position of the injured person(due to their right to direct action against the insurer). In addition, the paper deals with insured riskin this type of insurance contract, possible exclusions from the insurance coverage, and the insuredevent, with the moment when it takes place included.Keywords: organizer of a sporting event, insurance contract, liabilityinsurance, sport.855

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.Dr. sc. Matko Pajčićasistent Pravnog fakulteta Sveučilišta u SplituLucija Sokanovićasistentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u SplituMANIPULACIJA REZULTATIMA SPORTSKIHNATJECANJA - KAZNENOPRAVNA ODGOVORNOST ZAKAZNENO DJELO PRIJEVAREUDK: 796:343Izvorni znanstveni radPrimljeno: 15.08.2011.Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ima povijest vjerojatno jednako dugu kao isport sam; međutim za pretpostaviti je da se prije radilo o rijetkim, izoliranim slučajevima. No, unovije vrijeme, a kao posljedica velike komercijalizacije sporta, takvo postupanje, koje je u pravilukoruptivne prirode, sve je učestalije. Riječ je o pojavi koja je vrlo često povezana s klađenjem, none nužno, budući da su prisutna i namještanja rezultata isključivo s ciljem postizanja određenogsportskog rezultata, npr. ostanka u određenom rangu natjecanja ili slično. U radu se razmatrajupojavni oblici tih radnji te mogućnosti kažnjavanja počinitelja navedenih protupravnih radnjitemeljem normi kaznenog prava. Od više mogućnosti uspostavljanja kaznenopravne odgovornostiza više različitih kaznenih djela, u ovom radu će biti razmotrena samo kaznenopravna odgovornostza kazneno djelo prijevare, dok će razmatranje drugih kaznenih djela pod koja se obično povezuju snamještanjem rezultata sportskih natjecanja (primanje mita, davanje mita, udruživanje za počinjenjekaznenih djela, protupravno posredovanje, zlouporaba položaja i ovlasti i dr.) biti predmet potanjegrazmatranja u posebnom radu.Ključne riječi: sport, kazneno pravo, kazneno djelo, namještanje rezultata,prijevaraUVODSport se u antičkoj Grčkoj smatrao izvorom zdravlja, važnim čimbenikomza duhovnu i moralnu izobrazbu te skladni razvoj tijela. Danas se u većinirazvijenih zemalja sport smatra temeljnim društvenim dobrom. 1 Prepoznavajućii uvažavajući značaj sporta i hrvatski Ustav u odredbi članka 69. navodi kakodržava potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu. 2 Što čini sport društvenimdobrom? Prihvaćanje vrijednosti sudjelovanja, poštovanje pravila, odnosnouvažavanje poštene igre (fair play) koje se očituje u (bar) jednom negativnomi jednom pozitivnom uvjetu: odbijanje da se pobjeda postigne pod svaku cijenu1Mavromatis A.;, Gargalianos D., Sport Crimes in Greece: the Protection of Sport by the Greek PenalLaw, http://go.warwick.ac.uk/eslj/issues/volume5/number2/mavromatis_gargalianos/, str. 1.2Ustav Republike Hrvatske (pročišćeni tekst), Narodne novine br. 85/10857

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.i sudjelovanje pod jednakim uvjetima. Međutim, vremenom je sport dosegaonovu dimenziju: sportske ekipe su postale dionička društva utemeljena navelikom kapitalu, igrači - profesionalci potaknuti na pobjede visokim nagradama,sponzorstva i oglašavanje preuzeli su vodeću, gotovo egzistencijalnu ulogu usportu. Veliki ekonomski interes za sportska natjecanja doveo je do nepovratnihposljedica. Sve više je “nesportskog” ponašanja, a oduvijek prisutna glad zapobjedom sve češće se potiče uporabom materija dvojbene prirode ili umjetnogporijekla sa ciljem poboljšanja sportskih dostignuća.Zarade od pobjeda ili samog sudjelovanja u nekim sportskim događajima potaklesu na traženje načina kojim će osigurati pobjeda prije samog početka natjecanja.Fanatizam između navijačkih skupina se povećao, obogaćen socijalnim, političkimi etničkim elementima te vodi do još većih akata nasilja. Brzi razvoj različitihvrsta manipulacija u sportu (uključujući različite vrste klađenja) rezultirao jenastojanjem da se ostvari profit namještanjem rezultata.Kažnjavanje nesportskog ponašanja donošenjem i primjenom strogihdisciplinskih pravila štite se sportski ideali i načelo poštene igre. Međutim,ograničeni učinak disciplinskih kazni i veliki porast ne samo nesportskog, veći protupravnog ponašanja 3 , učinio je nužnom intervenciju kaznenog prava (i to,čini nam se, više zbog zaštite kapitala koji se ulaže u sportaše ili organizacijusportskih natjecanja, nego li zaštite sportskih ideala).Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ima povijest gotovo jednakodugu kao i sport sam; međutim, za pretpostaviti je da se ranije radilo o rijetkim,izoliranim slučajevima. U novije vrijeme, a kao posljedica velike komercijalizacijesporta, takvo postupanje, koje je gotovo uvijek koruptivne prirode, sve je učestalije.Riječ je o pojavi koja je vrlo često povezana s klađenjem, no ne nužno, budućida nisu rijetka ni namještanja rezultata s isključivim ciljem postizanja određenogsportskog rezultata, npr. ostanka u određenom rangu natjecanja ili slično.U radu se razmatraju pojavni oblici tih radnji te mogućnosti kažnjavanjapočinitelja navedenih protupravnih radnji temeljem normi kaznenog prava. Odviše mogućnosti uspostavljanja kaznenopravne odgovornosti za više različitihkaznenih djela, u ovom radu će biti razmotrena samo kaznenopravna odgovornostza kazneno djelo prijevare, dok će razmatranje drugih kaznenih djela pod koja seobično povezuju s namještanjem rezultata sportskih natjecanja (primanje mita,davanje mita, udruživanje za počinjenje kaznenih djela, protupravno posredovanje,zlouporaba položaja i ovlasti i dr.) biti predmet potanjeg razmatranja u posebnomradu.3Tako Deutsche Welle, 28.11.2009. iznosi kako se afera „kladionice“ ne ograničava samo nanogomet, ispituju se i neke „sumnjive“ košarkaške utakmice, odnosno teniski mečevi. Glede namještaljkiu nogometu, porastao je broj liga u kojima je očito bilo neregularnih radnji, kao i broj zemalja u kojima jebilo namještaljki sa devet na čak 17! Preuzeto sa http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4943522,00.html858

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.2. FENOMENOLOGIJA NAMJEŠTANJA REZULTATA SPORTSKIHNATJECANJANa ovom mjestu ćemo iznijeti neke primjere i podatke koji ukazuju narasprostranjenost kriminalnih radnji kojima se nezakonito utječe na ishod sportskihnatjecanja. Prije detaljnijeg iznošenja primjera, potrebno je ukazati na potreburazlikovanja dvaju glavnih oblika takvog djelovanja. Kriterij razlikovanja jestima li namještanje rezultata natjecanja i (dodatnu ili primarnu) svrhu ostvarivanjazarade od klađenja putem uplata u sportskim kladionicama ili je isključiva svrhatakvog ponašanja postizanje određenog sportskog cilja. Navedeno razlikovanjeje vrlo bitno budući da o njemu ovisi i krug oštećenika, a eventualno i pravnakvalifikacija takvog djelovanja.Jasno je da svako nezakonito utjecanje na ishod određenog sportskog natjecanjaima određenu sportsku svrhu koja se očituje u postizanju određenog cilja, najčešćepobjedi određene momčadi ili sportaša pojedinca. Ako je to jedini cilj takvogdjelovanja, odnosno ako ono nije praćeno uplatom novčanih iznosa u kladionicina pobjedu momčadi ili pojedinca koji prema dogovorenom (namještenom)ishodu sportskog natjecanja treba pobijediti, situacija je nešto jednostavnija, akrug oštećenika donekle sužen. Takvo djelovanje obično ima za cilj osiguravanjeplasmana određenog sportaša ili momčadi u sljedeće kolo natjecanja, ili postizanjeodređenog plasmana (npr. osvajanje titule prvaka, osvajanje jednog od nekolikoprvih mjesta koje vode u europska natjecanja ili ostanak u određenom rangunatjecanja). Svakako da i navedeni ciljevi koji se u praksi nazivaju “isključivosportskima” to zapravo nisu, jer postizanje navedenih rezultata nerijetko imavrlo važan financijski efekt: bilo izravno (npr. ako osvajanje prvog mjesta unekom natjecanju donosi izravan plasman u određeno međunarodno natjecanjeu sljedećoj sezoni, a sudjelovanje u takvom natjecanju, npr. Ligi prvaka, donosisudionicima natjecanja određenu financijsku korist u vidu premije za sudjelovanjekoju dijeli organizator natjecanja) ili neizravno (npr. kroz vjerojatan povećaninteres sponzora).Ako je nezakonito utjecanje na ishod sportskog natjecanja izvršeno ne samos gore navedenim ciljem postizanja određenog sportskog rezultata, već i (iliisključivo) s ciljem ostvarivanja zarade na sportskim kladionicama (ili nekomdrugom obliku klađenja na ishod natjecanja), situacija postaje složenija. Ovakavoblik korupcije u sportu je mnogo češći, nego prvonavedeni te predstavlja sigurandodatan izvor zarade putem uplata na ishod natjecanja koji je već dogovoren. Uslučajevima koje ćemo u nastavku opisati namještanje rezultata je izvršeno upravo sciljem ostvarivanja nezakonite dobiti putem klađenja u sportskim kladionicama.U Njemačkoj je 2005. godine slučaj “Hoyzer” potresao njemačku (ne samosportsku) javnost. Riječ je o skandalu koji se obično naziva po imenu nogometnogsuca koji je bio najpoznatiji osuđenik u tom slučaju; sucu Robertu Hoyzeru kojije 2005. godine sukladno prethodnom dogovoru, svojim odlukama odredio ishodbrojnih utakmica njemačkog nogometnog kupa te 3. nogometne lige. To je izvršioprema dogovoru i uputama organizatora kladioničarske mafije među kojima su859

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.osobito istaknutu ulogu imali i neki hrvatski državljani s prebivalištem u Berlinu,osobito prvookrivljeni i glavni organizator Ante Šapina. Navedeni okrivljenici suu kaznenom postupku proglašeni krivima te su im izrečene bezuvjetne zatvorskekazne u trajanju između dvije i tri godine.Opisani događaji iz 2005. godine su bili tek uvod u najveći kladioničarskiskandal u Europi, koji se dogodio 2009. godine. Riječ je o namještanju ishodapreko tri stotine nogometnih utakmica u nacionalnim ligama brojnih europskihdržava (između ostalih: Njemačke, Belgije, Švicarske, Hrvatske, Slovenije,Turske, Mađarske, Bosne i Hercegovine i Austrije), ali i kvalifikacijama za LiguUEFA te nekim utakmicama u tom europskom natjecanju. Namještena je čak ijedna utakmica u kvalifikacijama za Svjetsko nogometno prvenstvo. Istražitelji sukao glavne organizatore cijele operacije označili berlinsku kladioničarsku mafijui Antu Šapinu.Naravno, ni Hrvatska nogometna liga nije imuna na takve nezakonitosti. UHrvatskoj je provedena akcija Offside koja je kao rezultat imala otkrivanje tepodizanje optužbe protiv 21 osobe (tri organizatora, jednog trenera, jednogdirektora kluba, jednog menadžera te petnaest nogometaša) zbog namještanjarezultata utakmica Prve hrvatske nogometne lige. 4 Šest okrivljenika je priznalokrivnju i sklopilo nagodbu s USKOK-om koju je sud potvrdio na sjednici optužnogvijeća, dok je postupak protiv ostalih okrivljenika još u tijeku.U Italiji je zbog identičnih optužbi nedavno uhićeno 16 osoba, među njima ineki bivši nogometni reprezentativci Italije. Prema navodima istražitelja, cijenanamještanja pojedinih utakmica prve talijanske nogometne lige (Serie A) jeiznosila i do 400.000 eura. 5Najnoviji slučajevi namještanja važnih sportskih natjecanja dolaze iz Grčke 6te iz Turske gdje su početkom srpnja 2011. uhićeni neki od vodećih ljudi najvećihturskih nogometnih klubova (među njima i predsjednik aktualnog prvaka idoprvaka) zbog postojanja sumnje u namještanje rezultata. 7Iz navedenog pregleda se može zaključiti, pod pretpostavkom postojanjabrojnih neotkrivenih slučajeva ovakvog oblika korupcije u sportu, da namještanjerezultata sportskih natjecanja nije izoliran incident, pa čak ni rijetka pojava, većda je riječ o iznimno raširenoj pojavi koja svojom učestalošću i obimom ugrožavasuvremeni sport.4Prema navodima iz optužnice optuženici su pokušali namjestiti ukupno 12 utakmica, od čega su uosam slučajeva i uspjeli.5http://www.vecernji.hr/sport/nogomet/signori-uhicen-zbog-namjestanja-utakmica-serie-a-isla-400-000-clanak-294863. O beskrupuloznosti organizatora svjedoče i tvrdnje istražitelja da su optuženicipodvalili igračima jedne momčadi prije početka utakmice uspavljujući napitak; kao posljedica toga jedanod igrača je vraćajući se automobilom kući nakon utakmice zaspao i doživio tešku prometnu nesreću. V.http://www.nacional.hr/clanak/109315/signori-sef-kladiteljske-mafije-koja-je-trovala-nogometase6http://www.vecernji.hr/sport/nogomet/dva-celnika-grckih-prvoligasa-skandalu-oko-namjestanjautakmica-clanak-3035877http://www.index.hr/sport/clanak/predsjednici-fenerbahcea-i-trabzonspora-uhiceni-zbog-sumnji-unamjestanje/559310.aspx860

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.Samo u njemačkim kladionicama se godišnje, kako procjenjuju stručnjaci,zabilježi promet od oko 3.000.000.000 eura. 8 Budući da je organizirani kriminaluvijek tamo gdje se vrte velike svote novca ne čudi rasprostranjenost ovakvihkriminalnih radnji. Njemačka Savezna kriminalistička policija (BKA) već odavnoupozorava da se ne radi samo o šačici manipulatora, već o “kladioničarskoj mafijikoja djeluje globalno”. 9 Europski centar takvih aktivnosti jest u Berlinu dok seglavni šefovi globalne kladioničarske mafije, po sadašnjim saznanjima njemačkihistražitelja, nalaze se u zemljama Dalekog Istoka: Kini, Maleziji, Tajvanu iliSingapuru. 10Modus operandi je jednostavan. Nakon što se na različite načine dogovoriodređeni ishod sportskog natjecanja, ili neki drugi element natjecanja koji je uponudi sportskih kladionica (npr. da će svi golovi u nogometnoj utakmici bitipostignuti u prvom poluvremenu ili da će određeni igrač dobiti žuti karton),uplatama u sportskim kladionicama (u visokom ukupnom iznosu, ali običnorazdijeljenim na veći broj manjih uplata) osigurava se ogromna protupravnadobit.Najviše se manipulira ishodima utakmica nižih liga - zato što tamo vlada manjimedijski interes. Što se tiče vrste namještanja, neki poznavatelji “scene” ističukako postoje dvije vrste manipulacija. Prva je da se uprave klubova dogovoreoko ishoda susreta. Druga je opcija klasična prijevara u kojoj ne sudjeluju upraveklubova već se “kupi” nekoliko igrača, suca i slično. Pored klasičnog podmićivanja,koriste se i ucjene pojedinih sudionika. Koristan instrument, uz financijske dugovesu i “pikantne” informacije uz pomoć kojih organizatori takvih namještaljki moguucijeniti nekog igrača, suca i dr. 113. NAMJEŠTANJE REZULTATA SPORTSKIH NATJECANJA IODGOVORNOST ZA KAZNENO DJELO PRIJEVAREPrilikom razmatranja kaznenopravne odgovornosti za namještanje rezultatasportskih natjecanja prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske 12 , nužnoje istaknuti da je moguća primjena više kaznenih djela. U ovom članku bit ćezbog opsega rada razmotrena samo odgovornost za kazneno djelo prijevare u8http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4911108,00.html9Ibid. Prema nekim procjenama spomenuti berlinski ogranak kladioničarske mafije broji između 10i 100 članova.10Ibid.11Velibor Džarovski, jedan od poznatijih nogometnih menadžera s područja bivše Jugoslavije je povlastitom priznanju, namjestio rezultate stotinjak nogometnih, košarkaških i rukometnih utakmica. Navodida nije problem naći “slabe” igrače ili suce: “U svakoj ekipi postoje ljudi koji se kockaju, koji imajudugove, koji žele kupiti novo auto, stan. Ljudi koji imaju ljubavnicu koja voli skupe poklone i putovanja.I kako će si to jedan igrač s mizernom plaćom sve priuštiti? On mora “prodati” utakmice.” Na kraju dajepesimističnu ocjenu: “Sve dok bude kladionica, u nogometu će biti varanja”. http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4953227,00.html12Kazneni zakon, Narodne novine br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.,105/04., 84/05., 71/06., 110/07, 152/08., 57/11 i 77/11, u daljnjem tekstu: KZ.861

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.hrvatskom i nekim poredbenim kaznenim pravima, dok će pitanje odgovornostiza neka druga kaznena djela biti predmetom potanjeg razmatranja u posebnomradu.Temeljni oblik kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ-a čini onaj tko sciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoglažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludii time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. 13Radnja počinjenja sastoji se u lažnom prikazivanju ili prikrivanju činjenica.Lažno prikazivanje predstavlja aktivnu radnju koja može biti izričita izjava, ali ikonkludentne radnje, tj. radnje koje prema poslovnim običajima prešutno sadrženeku izjavu, u kojem se slučaju lažno prikazivanje činjenica izvodi iz cjelokupnogpočiniteljeva ponašanja. 14 Prikrivanje činjenica predstavlja nečinjenje. 15Lažno prikazivanje ili prikrivanje činjenica za posljedicu treba imati dovođenjeu zabludu ili održavanje u zabludi, pri čemu je zabluda pogrešna predodžba očinjenicama. 16 Osoba koja je dovedena ili se održava u zabludi mora raspolagatisvojom ili tuđom imovinom i na strani raspolagatelja ili treće osobe mora nastatišteta. Da bi postojala prijevara mora postojati i subjektivni element protupravnosti,odnosno, počinitelj mora postupati s ciljem pribavljanja protupravne imovinskekoristi za sebe ili drugoga. 173.1. Pojedina protupravna ponašanja u slučajevima namještanjarezultata sportskih natjecanjaRadi preglednosti razmatranja koja slijede u nastavku, iznijet ćemo primjernamještanja sportskih rezultata radi ostvarivanja dobiti na kladionicama, situaciju13Uz jedan kvalificirani oblik prijevare, kada je počinjenjem kaznenog djela iz st. 1. pribavljenaznatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takveimovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete, KZ propisuje i dva privilegirana oblika. Prvi predstavljatzv. sitnu prijevaru, koja je počinjena ako je počinitelj pribavio malu imovinsku korist ili prouzročio maluimovinsku štetu, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili štete. Drugislučaj specifičan je utoliko što se odnosi na počinitelja koji kazneno djelo iz st. 1. počini samo s ciljem dadrugoga ošteti.14Novoselec, P.; Bojanić, I. u: Novoselec, P. (ured.) Posebni dio kaznenog prava, Zagreb 2007., str.235..15Prijevara se može počiniti prikrivanjem činjenica, samo ako postoji zakonska ili ugovorna obvezaupoznavanja druge strane s nekom činjenicom. Ibid.16Novoselec, P.; Bojanić, I. navode kako zabluda postoji i kad je osoba koja raspolaže imovinom usumnji o činjenicama o kojima ovisi njezina odluka, ali se zbog uvjeravanja počinitelja ipak odlučuje naraspolaganje imovinom. Ibid.17Odredbom čl. 224. st. 2. propisano je kažnjavanje istom kaznom (kaznom zatvora od tri mjeseca dotri godine) za one koji ostvare sustav s reklamnom, akviziterskom ili drugom djelatnošću radi pridobivanjasudionika, ili one koji profesionalno šire sustav pri kojem se od uloženih sredstava očekuje dobitak i prikojem se sudionicima obećava imovinska korist pod uvjetom da oni ili druge osobe pod jednakim uvjetimapridobiju druge sudionike, pri čemu je dobit imovinske koristi povezana ili potpuno ili djelomično odpoštivanja igre drugih sudionika. Blažom kaznom (kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine) kažnjavase tko stvori sustav ili već stvoreni sustav uporabi za ostvarenje protupravne imovinske koristi koja povisini nije unaprijed određena, ako u odnosu na pojedine počinitelje nije ostvareno kazneno djelo prijevare.U ova dva slučaja, riječ je o tzv. lančanim ili piramidalnim igrama.862

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.koja je u praksi mnogo češća nego namještanje rezultata bez namjere dobiti nakladionicama. Takva, “kladioničarska” prijevara je predmet kaznenog postupka usvim gore opisanim slučajevima u pojedinim europskim državama.Slučaj:Osoba A (organizator cijele kriminalne operacije) podmićuje nogometnog sucaB kako bi utjecao na ishod određene nogometne utakmice tako da osigura pobjedugostujuće momčadi. Nakon podmićivanja i postignutog takvog dogovora sa sucemB, A odlazi u sportsku kladionicu i uplaćuje značajan iznos na pobjedu gostujućemomčadi u toj utakmici. Tri dana kasnije odigrava se nogometna utakmica nakojoj nogometni sudac B neosnovano dosuđuje kazneni udarac u korist gostujućemomčadi koja iskoristivši taj kazneni udarac pobjeđuje rezultatom 1:0. Nakontoga, A odlazi u kladionicu i podiže velik dobitak zbog velikog koeficijenta jer jepobjeda gostujuće momčadi bila neočekivana.U navedenoj, tipičnoj, situaciji, mogu se razlikovati tri različita odvojenaprotupravna ponašanja: 1) isplata novca sucu B od strane A radi utjecanja na ishodsportskog natjecanja, 2) sklapanje kladioničarskog ugovora između A i kladionicete naknadna isplata novca kladionice (dobitka) osobi A te 3) utjecanje na rezultatnogometne utakmice od strane suca B. 18Iz navedenog razlikovanja je već na prvi pogled jasno da je potrebno razmotritii supsumiranje opisanog činjeničnog stanja pod neka druga kaznena djela, no uovom radu ćemo se zadržati samo na kaznenom djelu prijevare.3.1.1. Isplata novca sucu B od strane A radi utjecanja na ishod sportskognatjecanjaKod isplate novca sucu B od strane A radi utjecanja na ishod sportskognatjecanja, zadržimo li se samo na kaznenom djelu prijevare, takvo ponašanjesamo za sebe, bez povezivanja s druga dva elementa, ne može se kvalificiratiniti prijevarom niti pokušajem prijevare. Naime, u toj situaciji nedostaje kakodovođenje druge osobe u zabludu ili održavanje u zabludi tako i posljedičnonavođenje druge osobe da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.O podvođenju opisane isplate novca pod neko drugo kazneno djelo (npr. primanjei davanje mita) na ovom mjestu neće biti riječi.3.1.2. Sklapanje ugovora o sportskom klađenju između A i kladionice tenaknadna isplata novca kladionice (dobitka) osobi A temeljem ugovoraRiječ je o situaciji na kojoj se potrebno nešto više zadržati te je potrebnorazlučiti kažnjivost organizatora A od kažnjivosti nogometnog suca B za navedenoprotupravno ponašanje koje ima za cilj stjecanje protupravne imovinske koristi naštetu kladionice.18Schlösser, J., Der „Bundesliga – Wettskandal“ – Aspekte einer strafrechtlichen Bewertung, NeueZeitschrift für Strafrecht, 2005, (423) Heft 8, str. 424..863

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.3.1.2.1. Odgovornost organizatora A za kazneno djelo prijevare uslijedsklapanja ugovora o sportskom klađenju između A i kladionice te naknadneisplata novca kladionice (dobitka) osobi A temeljem ugovoraNavedena kaznenopravna odgovornost A za kazneno djelo prijevare temeljemnavedenog postupanja ovisi o tome da li je on drugu osobu doveo u zabludu iliodržavao u zabludi te da li ju je tako naveo da na štetu svoje ili tuđe imovine neštoučini ili ne učini. Pritom se mora razlikovati objekt zablude, odnosno raspolaganjaimovinom pa tako moramo razlikovati: a) dovođenje u zabludu i/ili održavanje uzabludi sportske kladionice od b) dovođenja u zabludu ili održavanja u zabludiostalih osoba (gledatelja, drugih osoba koje su se kladile u sportskoj kladionici,osobito na pobjedu domaće momčadi i dr.). 19A. Dovođenje u zabludu ili održavanje u zabludi sportske kladionicelažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenicaSredišnje pitanje koje zaslužuje potanje razmatranje jest da li je A opisanimpostupanjem “lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica” doveo kladionicu uzabludu ili je održavao u zabludi. Kad je riječ o lažnom prikazivanju ili prikrivanjučinjenica, najprije se postavlja pitanje mora li se raditi o sadašnjim činjenicama iliprijevara postoji i kada je riječ o budućim činjenicama i događajima. 20U Njemačkoj sudskoj praksi je Reichsgericht (RG) kao prethodnik današnjegSaveznog vrhovnog suda (Bundesgerichtshof - BGH) u jednoj svojoj odlucinaveo da se pod činjenicama u smislu kaznenog djela prijevare podrazumijevaju“svi konkretni prošli ili sadašnji događaji ili stanja vanjskog svijeta i ljudskogunutarnjeg života, koji su dostupni dokazima”. 21Argumentum a contrario, budući događaji ne bi se mogli smatrati činjenicamau smislu kaznenog djela prijevare. Ishod određenog sportskog natjecanja jestdefinitivno budući i neizvjesni događaj te bi ga stoga, prihvatimo li navedenostajalište njemačke sudske prakse, valjalo isključiti kao činjenicu koju se “lažnoprikazuje ili prikriva”, kako to navodi zakonski opis kaznenog djela prijevare učl. 224. Kaznenog zakona. 22 Mogućnost koja preostaje jest eventualno dovođenjekladionice u zabludu u pogledu činjenice da se A s nogometnim sucem Bsporazumio o određenom utjecaju na ishod sportskog natjecanja koje je predmetklađenja. 23 U nastavku će biti razmotrena dva eventualna načina dovođenjakladionice u zabludu u pogledu tog pitanja: a) činjenjem i b) nečinjenjem.19Ibid.20Ibid.21Ibid. Usp. i Saliger,F.; Rönnau, T.; Kirch-Heim, C.: Täuschung und Vermögensschaden beimSportwettenbetrug durch Spielteilnehmer - Fall „Hoyzer”, Neue Zeitschrift für Strafrecht, 2007, str. 362.-363..22Da bi postojala prijevara, počinitelj mora najprije lažno prikazati ili prikriti činjenice. Činjenice susva zbivanja i stanja u sadašnjosti ili prošlosti koja se mogu dokazivati. Tako Novoselec,P., Bojanić,I., op.cit. kao u bilj. 16. , str. 235..23Schlösser, J., op. cit. kao u bilj. 20., str. 425..864

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.(1) ČinjenjeDovođenje druge osobe u zabludu ili njeno održavanje u zabludi (u nastavkućemo ponekad rabiti izraz “zavaravanje’ druge osobe) se može izvršiti izričito ilikonkludentno. Jasno je da u našem primjeru ne postoji izričito zavaravanje. OsobaA. koja sklapa ugovor o klađenju s kladionicom naravno nije izričito izjavilakladionici (kao ponuditelju klađenja i drugoj ugovornoj strani) da sa sucem kojiće suditi u toj utakmici nije dogovorila utjecanje na rezultat. Druga mogućnostdovođenja u zabludu činjenjem jest konkludentnim radnjama. U tom slučaju trebalobi se raditi o cjelokupnom ponašanju koje navodi na krivi trag, a koje se možesmatrati prešutnim izjašnjavanjem o određenim činjenicama. Dakle, u opisanojsituaciji ključno je pitanje može li se ponašanju osobe A (koja zaključuje ugovoro klađenju) pridati značaj prešutnog izjašnjavanja o nekoj činjenici, konkretno očinjenici da A nije dogovorio manipulaciju rezultatom sportskog natjecanja putemprethodnog dogovora sa sucem te utakmice. 24Držimo da je odgovor na to pitanje potvrdan, a takav stav potvrđuje i njemačkasudska praksa. 25U spomenutom njemačkom slučaju okrivljeni nogometni sudac Hoyzer jeproglašen krivim za pomaganje u počinjenju kaznenog djela prijevare. Zemaljskisud u Berlinu ga je osudio na dvije godine i pet mjeseci zatvora dok je glavniorganizator cijele kladioničarske prijevare Ante Šapina dobio dvije godine i11 mjeseci za počinjenje kaznenog djela prijevare. Jedno od ključnih pitanja upostupku je bilo je li okrivljeni Šapina kao glavni okrivljenik doveo kladionicu uzabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica. Zemaljski sud u Berlinuje pošao od shvaćanja da se onaj tko sklapa ugovor o klađenju s kladionicomistovremeno i prešutno izjašnjava da ne manipulira predmetom klađenja.Hoyzerov branitelj je protiv presude podnio reviziju Saveznom vrhovnom sudu(BGH). Važno je istaknuti da je u postupku pred BGH savezni državni odvjetniksam zatražio ukidanje osuđujuće presude navodeći da ne postoji odgovornost zakazneno djelo prijevare. Istaknuo je kako nedostaje spomenuto dovođenje drugogu zabludu ili održavanje u zabludi (njem. Täuschung) kao nužno obilježje bićakaznenog djela prijevare. Branitelji su se naravno rado pridružili takvom zahtjevusaveznog državnog odvjetnika. Predmet je zbog složenosti prije donošenja odlukeiz nadležnosti sudskog vijeća prebačen u nadležnost Velikog kaznenog senataBGH koji je 15. prosinca 2006. potvrdio odluku i pravno shvaćanje Zemaljskogsuda u Berlinu koja je tako postala pravomoćna. 26BGH je svoj stav da je okrivljeni Šapina konkludentnim radnjama doveo uzabludu zaposlenike kladionice obrazložio u tri koraka. Najprije je izložio općepostavke o konkludentnom dovođenju u zabludu ili održavanju u zabludi. Potomje navedena načela primijenio na sportske oklade, pri čemu ih je interpretirao24Ibid.25Ibid.26Odluka BHG, 5 StR 181/06. odluka je objavljena u časopisu: Neue Zeitschrift für Strafrecht, (2007),str. 151..865

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.kao podoblik igara na sreću kod kojih uspjeh ovisi o slučaju. Pozivom na teorijugrađanskog prava BGH određuje sportski događaj (koji se održava u budućnosti ina koji osobe koje sudjeluju u okladi ne utječu) kao predmet ugovora o sportskomklađenju te iz toga izvlači zaključak da se prilikom sklapanja ugovora o klađenjusvaka stranka konkludentno izjašnjava da nije (i neće) manipulativno utjecala napromjenu izgleda za ostvarenjem određenog rezultata. Na posljetku, treći elementna kojem BGH utemeljuje svoju odluku jest ranija sudska praksa tog suda i drugihvisokih njemačkih sudova. 27(2) NečinjenjePočinjenje kaznenog djela prijevare nečinjenjem (čl. 224. u svezi s čl. 25.Kaznenog zakona) pretpostavlja postojanje pravne obveze na činjenje. PremaNovoselcu i Bojaniću, prikrivanje činjenica je nečinjenje. Prijevara se možepočiniti prikrivanjem činjenica, samo ako postoji zakonska ili ugovorna obvezaupoznavanja druge strane s nekom činjenicom. 28U njemačkoj pravnoj znanosti je dominantan stav da ugovorni odnos utemeljujeuzajamnu obvezu otkrivanja važnih činjenica. 29 Schlösser ističe da je ugovorniodnos sam po sebi samo jedan nužni, ali ne i dostatni uvjet za nastanak obvezedjelovanja. 30 Smatra da je za nastanak obveze djelovanja (u ovom slučaju obvezeizjašnjavanja o utjecanju na ishod predmeta oklade tj. ugovora o klađenju) potrebnopostojanje odnosa povjerenja, koji primjerice može nastati iz dugogodišnjeg27Prije odluke u predmetu Hoyzer, u praksi njemačkog Saveznog vrhovnog suda značajne su dvijeodluke u kojima je BGH zauzeo različit stav. U prvoj odluci iz 1961. godine radilo se o slučaju kada jeneka osoba u kladionici sklopila ugovor o ishodu natjecanja koje je u trenutku klađenja već započelo.Pitanje koje je bilo predmetom spora jest je li se on time prešutno izjasnio da mu nije poznat ishod tognatjecanja (tzv. kasno klađenje – Spätwette). BGH je to zanijekao te je čak pretpostavku o postojanjuprešutnog izjašnjavanja u toj situaciji nazvao “samovoljnom konstrukcijom” (willkürliche Konstruktion).Međutim u jednoj kasnijoj odluci, iz 1979. godine, BGH je promijenio stav. U tom drugom slučaju ičinjenice su bile sličnije našem primjeru: osoba koja je uplatila okladu u sportskoj kladionici na konjičkeutrke je pritom naravno prešutjela da je “podmićivanjem” jahača smanjila rizik klađenja u svoju korist.BGH je ovaj put zauzeo stav da se radilo o konkludentnom dovođenju u zabludu, odnosno održavanju uzabludi. (Više o tome v. BGH presuda od 19. prosinca 1979. D. - 3 StR 313/79, BGHSt 29, 167.) Potonjuodluku svakako valja smatrati mjerodavnijom i to iz dva razloga. Najprije valja istaknuti da je činjeničnostanje sličnije našem primjeru, a važno je i što je riječ o kronološki kasnijoj odluci kojom je izvršenapromjena dotadašnje prakse. Potonja odluka je osnažena odlukom u predmetu Hoyzer 2006. godine kojaje izazvala veliku pažnju kako među teoretičarima, tako i među praktičarima. Za prikaz nekih manjkavostiu obrazlaganju presude BGH u predmetu Hoyzer v. Saliger, F.; Rönnau, T.; Kirch-Heim, C.,kao u bilj.23. Za kritiku odluke BGH usp. Reinhart, M., Das “Hoyzer”-Urteil des BGH: Genugtuung für den Sportoder Gefahr für die Betrugsdogmatik?, Sport und Recht, ( 2007),vol. 14., str. 52.-56., koji to naziva iiskrivljavanjem dogmatike o kaznenom djelu prijevare. Pozitivno o odluci BGH v. Feinendegen, M.,Sportwettenbetrug durch Spielmanipulationen – Fußballwettskandal, Neue Juristische Wochenschrift,(2007), Heft 11, str. 782.-788., koji je naziva “sadržajno i pravno uvjerljivom”. Naravno, i ovaj autor kaonajsloženije elemente presude ističe dovođenje u zabludu i nastalu imovinsku štetu.28Tako čini prijevaru nečinjenjem nezaposlena osoba koja propusti obavijestiti nadležnu službu da sezaposlila i nastavi primati naknadu za nezaposlene jer je na to izričito upozorena prilikom odobravanjanaknade (VSH, I Kž – 1738/73, Pregled 6, 50). Novoselec, P.; Bojanić, I. op. cit. bilj. 16. str. 235..29Za njemačku literaturu usp. npr. LK-Tiedemann 11. izdanje, 2000, § 263 Rn 61 i dalje.30Pravna dužnost na djelovanje može proizlaziti u ovom slučaju iz ugovora, dobre vjere ili nadležnosti(Vertrag, Treu und Glauben oder Ingerenz).866

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.poslovnog odnosa. 31 O prijateljskoj povezanosti ili dugogodišnjem poslovnomodnosu se u opisanim slučajevima manipulacija radi ostvarivanja zarade nakladionicama ne može govoriti, tako da ne nastaje ni obveza razotkrivanjačinjenica.Međutim, čak i kada bismo prihvatili takav upitni stav, iz prijašnjeg odjeljka jejasno da je organizator A konkludentnim radnjama doveo kladionicu u zabludu,odnosno održao je u zabludi te da je taj element bića kaznenog djela prijevareostvaren.B. Navođenje oštećenika na raspolaganje imovinom na svoju štetu ilištetuLažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica kladionica mora biti dovedenau zabludu ili održavana u zabludi. To znači s jedne strane da kod žrtve (u ovomslučaju kladionice) postoji proturječje između njene predodžbe i stvarnosti i s drugestrane da je takvo proturječje (pogrešna predodžba) prouzročeno djelovanjempočinitelja (lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica).Međutim, kao posljedica opisane zablude osoba koja je u zabludi (oštećenik)mora na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učiniti ili propustiti učiniti (štetnoraspolaganje imovinom). Riječ je o (pored pitanja konkludentnog dovođenjau zabludu) drugom velikom problemu koji se javlja prilikom supsumiranjaopisanih slučajeva kladioničke prijevare u sportu pod kazneno djelo prijevare.Pitanje imovinske štete koju je kladionica pretrpjela kao posljedicu dovođenje uzabludu mora se vremenski razdvojiti. Najprije ćemo pokušati razjasniti da li jekladionici kao oštećeniku imovinska šteta nastala već samim sklapanjem ugovorao klađenju. Na prvi pogled odgovor izgleda niječan, jer bi logičan zaključakbio da šteta nastaje tek kasnije, u trenutku isplate novca organizatoru prijevare iklijentu kladionice A. Međutim, njemački Savezni vrhovni sud je na to pitanje upredmetu Hoyzer odgovorio potvrdno, a u obrazlaganju tog svog na prvi pogledzačuđujućeg stava da šteta kladionici nastaje već u trenutku sklapanja ugovorarazvija novu pravnu figuru, tzv. “štetu u koeficijentima” (njem: “Quotenschaden”).Riječ je o razlici između formalnog i stvarnog koeficijenta vjerojatnosti o ishodusportskog natjecanja koje je predmet klađenja. Naime, sastavni dio ugovora oklađenju jest i određeni koeficijent o kojem, u slučaju da se ostvari željeni rezultat,ovisi svota novca koji kladionica treba isplatiti kladitelju. BGH je istaknuo da jeu situaciji kada je kladitelj manipulirao rezultatom utakmice, značajno promijenio(povećao) šanse za dobitkom koje su inače izražene koeficijentom. U usporedbis tim stvarnim šansama za ostvarivanjem željenog rezultata, koeficijent izražen uugovoru o klađenju je prenizak, tj. previše povoljan za kladitelja koji manipulirarezultatom. Stoga već takva “razlika u koeficijentima” predstavlja imovinsku štetuza kladionicu, koja ni ne mora biti izražena u novčanim jedinicama. 32 Budući31BGH odluka od 8. 7. 1981g. S. - 3 StR 457/80, BGHSt 30, 177, 181f.; i . 16. 11. 1993 - 4 StR 648/93,BGHR § 263 I Täuschung 13 S. 3; S/S-Cramer (o.Fn 16), Rn 22.32Za kritiku takve konstrukcije BGH, koja, prema mišljenju autora, iskrivljuje pojam umanjenja867

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.da navedena “šteta u koeficijentima” nastupa već prilikom zaključivanja ugovorao klađenju, BGH je zauzeo stav da je kazneno djelo prijevare dovršeno 33 većsklapanjem ugovora o klađenju. 34Naravno, prava šteta mjerljiva novčanim jedinicama nastaje kasnije, isplatomnovčanog iznosa temeljem ostvarenog pogođenog rezultata sukladno sklopljenomugovoru o klađenju. 353.1.2.2. Kažnjivost nogometnog suca zbog sudjelovanja u prijevari na štetukladioniceDok smo u prethodnom odjeljku detaljno pojašnjavali pitanje mogućeodgovornosti organizatora A za kazneno djelo prijevare na štetu kladionice,potrebno je razmotriti i pitanje kaznenopravne odgovornosti nogometnog sucaB za to kazneno djelo. Naravno, odgovor na to pitanje ovisi o postojanju krivnjeorganizatora A za to kazneno djelo. Ako zauzmemo stav da takva odgovornostorganizatora A postoji, postavlja se pitanje načina na koji sudac sudjeluje upočinjenju tog kaznenog djela. U obzir posebno dolazi supočiniteljstvo tepomaganje u prijevari.Prema čl. 35. Kaznenog zakona, sudionici u počinjenju kaznenog djela su:supočinitelji, poticatelj i pomagatelj. Supočinitelji kaznenog djela su dvije ili višeosoba koje na temelju zajedničke odluke počine kazneno djelo tako da svaka odnjih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju kaznenogdjela (čl. 35. st. 3.), dok su poticatelj i pomagatelj sudionici koji, ne vladajućipočinjenjem kaznenog djela, poticanjem ili pomaganjem pridonose njegovupočinjenju (čl. 35. st. 4.).Kad je riječ o sudioništvu u počinjenju kaznenog djela, doprinos suca počinjenjukaznenog djela prijevare bi se očitovao u utjecanju na rezultat nogometne utakmicekoja je predmetom ugovora o klađenju između organizatora i kladionice. Alimora se imati na umu da je radnja kojom se ostvaruje kazneno djelo prijevaredovođenje druge osobe u zabludu ili održavanje u njoj, što u ovom slučaju (uodnosu na kladionicu) čini samo organizator A. 36 Stoga valja smatrati da je sudacimovine v. Rönnau, T.; Soyka, T., Der „Quotenschaden” im Fall „Hoyzer” – ein Verstoß gegen dasBestimmtheitsgebot?, Neue Zeitschrift für Strafrecht, (2009), Heft 1, str. 12.-14.33Usp. Novoselec, P., Bojanić, I., op.cit. bilj. 16. str. 240., koji navode kako je djelo dovršeno nastupomštete, pri čemu nije potrebno i da je počinitelj ostvario protupravnu imovinsku korist za kojom je išao.34Opširnije o toj pravnoj konstrukciji v. Gaede, K., Betrug durch den Abschluss manipulierterFußballwetten: Das Hoyzer-Urteil als Sündenfall der Ausdehnung des Betrugstatbestandes?, DieOnline-Zeitschrift für “Höchstrichterliche Rechtsprechung im Strafrecht” (HRRS), Heft 1/2007, str. 17.Zanimljivo je da je navedena konstrukcija BGH velikim dijelom slična stavu koji je zauzeo Zemaljskisud u Berlinu kao prvostupanjski sud i temeljem kojeg je opravdao osudu za prijevaru. Riječ je o tzv.“ugrožavanju imovine izjednačenom sa štetom” (Schadensgleiche Vermögensgefährdung). Opširnije v.Saliger, F.; Rönnau, T.; Kirch-Heim, C., Ibid.35Usp. Saliger, F.; Rönnau, T.; Kirch-Heim, C., Ibid. Str. 367.-368..36Njemački autori navode da time dolazimo do (klasičnog) problema da li supočinitelj može biti osobakoja svoj doprinos počinjenju djela, a koji je nužan za dovršenje djela, ne izvršava na mjestu počinjenjadjela (BGH odluka od. 26. 7. 1994g.K.u.a. - 5 StR 98/94, BGHSt 40, 218, 236.) Schlösser tako pojašnjava868

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.pomagatelj u počinjenju kaznenog djela prijevare na štetu kladionice. 37 Vrijednoje spomenuti i da je sudac u ovoj situaciji doduše imao namjeru obogatiti se, ali dahonorar koji mu je organizator A isplatio za manipulaciju rezultatom nogometneutakmice nije izravno povezan s umanjenjem imovine kladionice. 38 Obzirom dase hrvatski KZ izrijekom opredijelio za teoriju o vlasti nad djelom, što je posverazvidno iz odredbe čl. 35. st. 4., vjerujemo da bi i naši sudovi utvrdili kako jesudac pomagatelj jer ne vlada djelom (dok supočinitelj, argumentum a contrariovlada djelom).3.1.3. Manipuliranje rezultatom sportskog natjecanja od strane sucaNakon razmatranja isplate novca sucu te prijevare na štetu kladionice, trećepojedinačno ponašanje iz našeg primjera čiju je protupravnost i kažnjivost potrebnorazmotriti jest utjecanje na tijek i ishod sportskog natjecanja od strane suca koji jeprije toga primio novac kako bi to upravo učinio. Utjecanje na rezultat utakmicepredstavlja povredu “obveze na neutralno vođenje sportskog natjecanja”, a time iskrivljenu povredu sportskog prava, tj. pravila nogometnog saveza koja regulirajurad nogometnih sudaca. 39Pored toga, potrebno je razmotriti radi li se i o mogućoj prijevari na štetugledatelja, nositelja televizijskih prava ili drugih sudionika u klađenju koji su ukladionici uložili svoj novac na protivničku momčad. Schlösser smatra da se u timslučajevima ne može raditi o prijevari uslijed toga što ne postoji djelovanje kojimase te osobe zavaravaju (tj. dovode u zabludu ili održavaju u zabludi), budući danogometni sudac uopće ne stupa ni u kakav odnos s navedenim osobama ili akoi djeluje prema tim osobama, njegovo ponašanje nema vrijednost izjašnjavanjabudući da ne postoji nikakva obveza razjašnjavanja u odnosu na te osobe.Uostalom, u zabludi o neutralnosti nogometnog suca se nalaze klubovi, gledatelji,drugi sudionici u klađenju i nositelji televizijskih prava na prijenos utakmiceneovisno o njegovom ponašanju. Razlog tome jest što se polazi od neutralnostine zbog njegovog ponašanja, već zato što se nepristranost povezuje s institucijomnogometnog suca. Međutim, postavlja se pitanje je li sudac u toj situaciji počiniokazneno djelo prijevare na štetu navedenih osoba budući da on nije izvršio ništačime bi ih doveo u zabludu. Neki autori smatraju da u ovoj situaciji djelovanje sucada njemačka sudska praksa postupa kod uračunavanja takvog doprinosa kaznenom djelu temeljemsubjektivne teorije općenito velikodušnije i smatra dostatnim već sudjelovanje kod dogovaranja djelakao doprinos počinjenju djela (BGH, presuda od 15. 1. 1991g. S. - 5 StR 492/90, BGHSt 37, 289, 292; iv. 25. 10. 1994g.E. - 4 StR 173/94, BGHSt 40, 299, 301; Odluka od 14. 11. 2001 - 3 StR 379/01, BGHR§ 263). Ipak BGH u novije vrijeme sve više uzima u obzir i objektivne kriterije prilikom uračunavanjadjelovanja druge osobe. Primjenjujući navedene kriterije u slučaju iz našeg primjera – uslijed očiglednoniskog organizacijskog utjecaja nogometnog suca na počinjenje kaznenog djela – smatra da se ne možeustvrditi da je sudac supočinitelj . Schlösser, J., Ibid. Str. 429..37Više o razgraničenju između supočiniteljstva i pomaganja v. Novoselec, P., Opći dio kaznenogprava, 3. izdanje, Zagreb, 2009., str. 349.-354. te 359.-360..38Schlösser, J., Ibid., str. 429..39Schlösser, J., Ibid.869

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.nije uzročno povezano sa zabludom u kojoj se nalaze navedeni subjekti. 40 Nadalje,navedeni subjekti (dakle, klubovi gledatelji, drugi sudionici u klađenju i nositeljitelevizijskih prava na prijenos utakmice) ne raspolažu vlastitom imovinom uslijedmanipulativnog suđenja – što je nužan element kaznenog djela prijevare. Razlogtome je što se moguće raspolaganje imovinom, npr. kupnja ulaznice za utakmicu,u pravilu prethodi utakmici.Prihvatimo li navedeni stav, moramo dakle zaključiti da sudac manipuliranjemrezultatom utakmice ne čini kazneno djelo prijevare na štetu gledatelja na utakmiciili nositelja televizijskih prava prijenosa. Postoji međutim još jedan oštećenik upogledu kojeg smatramo da sudac manipuliranjem rezultata (neovisno o postojanjudogovora s kladionicom) vrši kazneno djelo prijevare. Riječ je o nogometnomsavezu kao nadležnom tijelu koje je suca delegiralo da sudi tu utakmicu. Sudac,dakle čini prijevaru na štetu Hrvatskog nogometnog saveza ako ga HNS plaća zaneutralno i nepristrano suđenje na toj utakmici. 41Sukladno čl. 42. Statuta Hrvatskog nogometnog saveza, Izvršni odbor HNS-aje donio Pravilnik o sucima, suđenju i sudačkim instruktorima. 42 Nogometnisuci su dužni po završetku utakmice sastaviti izvještaj o utakmici i podnijeti gaSavezu. 43 Ako u tom izvještaju ne postoje nikakve primjedbe, takav izvještaj imaobjektivnu vrijednost izjave da se ishodu utakmice u sportskom smislu ništa nemože prigovoriti. Takva lažna izjava predstavlja konkludentno zavaravanje HNSa.44Pored dovođenja u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica,daljni element nužan za postojanje odgovornosti za prijevaru jest i štetnoraspolaganje imovinom do kojeg je došlo uslijed zablude. Ono se u ovom slučajuočituje u plaćanju suca za obavljanje sudačkog posla na toj utakmici od straneHNS-a. Ali to pretpostavlja da se to plaćanje vrši nakon sporazuma o namještanjurezultata između suca i organizatora (ako se polazi od toga da je riječ o zavaravanjunečinjenjem), odnosno – ako se polazi od konkludentnog zavaravanja – nakon štoje sudac nakon odsuđene utakmice dostavio neistinit izvještaj o utakmici Savezu,jer inače ne postoji uzročna veza između dovođenja u zabludu (ili održavanja u87040Ibid.41Prema čl. 58. Statuta Hrvatskog nogometnog saveza Disciplinska komisija može izricati sankcijeigračima, trenerima, službenim osobama klubova i nogometnim djelatnicima, nogometnim sucima,sudačkim instruktorima i kontrolorima i delegatima na utakmicama, te klubovima. Sankcije koje se moguizreći nogometnim sucima su: a) upozorenje, b) ukor, c) novčana kazna, d) zabrana suđenja, odnosnoobavljanje instruktorske, kontrolorske ili delegatske, dužnosti na određeno vrijeme ili određen brojutakmica, e) brisanje sa liste suđenja, sudačkih kontrolora ili delegata, f) povrat nagrada te g) isključenjeiz nogometne organizacije.42http://www.hns-cff.hr/upl/products/Pravilnik_o_sucima_sudjenju_i_sudackim_instruktorima.pdf43Navedene obveza propisana je u čl. 57. Pravilnika.44Držimo da se može smatrati i da postoji obveza nogometnog suca da HNS upozna s dogovorimaizmeđu njega i organizatora o namještanju rezultata. Za razliku od odnosa između kladionice i osobekoja se kladi na određeni rezultat ovdje postoji značajno uži ugovorni odnos, tako da se u okviru ovogugovornog odnosa jako puno više treba polaziti od posebnog odnosa povjerenja koji utemeljuje obvezudjelovanja.

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.zabludi) i raspolaganja imovinom. 453. ZAKLJUČAKSlobodno nadmetanje, koje se može smatrati priznatim pravnim dobrom kojejamči funkcioniranje tržišno-gospodarskog društvenog poretka (uključujući i zaovu temu značajno područje komercijalnog sporta) koji počiva na načelu postignućai svijesti stanovništva o racionalnosti i javnosti tržišta, se u pogledu gospodarskihposljedica značajno povrjeđuje manipulacijama u području sportskog sustava.Posebna društvena štetnost manipulacija u sportu s ciljem postizanja nepoštenegospodarske dobiti leži u dvostrukom pravcu napada na navedeno zaštićenopravno dobro: manipulacija ne izobličuje samo šanse sportaša u natjecanju zagospodarskom dobiti koje se temelje na prirodnim mogućnostima i postignućima,nego imaju za posljedicu vrlo neugodan učinak i na sportsku kulturu u svijestistanovništva i razvoj i očuvanje pravičnosti u sportu. 46Komercijalizirani vrhunski sport se u tom pogledu ne razlikuje od natjecanjau slobodnom tržišnom gospodarstvu: i ovdje kao i tamo postoje ustavnim pravompropisana pravila namijenjena očuvanju jednakosti šansi prilikom sudjelovanja u(sportskom) gospodarskom životu.Kršenjem navedenih pravila može doći ne samo do odgovornosti po pravilimasportskog prava već i do kaznenopravne odgovornosti. Od više mogućih kaznenihdjela u ovom radu je razmotrena samo odgovornost za kazneno djelo prijevare.Držimo da je iz prethodnih razmatranja razvidno da je ipak osnovano ustvrditida postoji odgovornost za kazneno djelo prijevare u slučajevima namještanjarezultata sportskih natjecanja radi ostvarivanja financijske dobiti na štetusportskih kladionica. Organizator kriminalne operacije koji uplaćuje ulog ikasnije podiže novac na kladionici kazneno je odgovoran za prijevaru počinjenuna štetu kladionice, a sudac koji u dogovoru s njim za određeni primljeni novčaniiznos manipulira ishodom utakmice je pomagatelj u počinjenju tog djela. Sudacmože pod određenim biti proglašen krivim i za prijevaru na štetu nogometnog45U njemačkoj teoriji neki autori ističu i da je u toj situaciji raspolaganje imovinom na vlastitu štetuuzrokovano zabludom moguće pronaći i u propuštanju podizanja tužbe radi naknade štete zbog ponašanjanogometnog suca koje je protivno ugovoru između njega i Saveza. Usp. o tome opširnije Schönke/Schröder/Cramer, StGB, 26. izdanje, § 263, Rn 58; te Triffterer, O., Neue Juristische Wochenschrift,1975, str. 615.. Što se tiče takvih građanskopravnih posljedica u slučaju Hoyzer, njemački nogometnisavez je najprije u travnju 2007. godine podnio protiv osuđenog Hoyzera tužbu za naknadu štete u iznosuod 1,8 milijuna eura: međutim godinu dana poslije postignut je dogovor da će Hoyzer isplatiti 750.000eura, tijekom 15 godina po 126.000 eura godišnje. Vrlo interesantno je i pitanje ponovnog odigravanjamanipuliranih utakmica. Schwab tako smatra da utakmice, za koje je u kaznenom postupku dokazanoda su bile manipulirane, moraju ponovno biti odigrane. U protivnom, ako nogometni savez ne zakažeponovno odigravanje ovih utakmica, odgovoran je za naknadu štete pogođenim klubovima. Gledateljipak imaju u tom slučaju pravo zahtijevati od domaćinskog kluba naknadu novca plaćenog za ulaznicu,dok se domaćinski klub ima pravo regresirati od nogometnog saveza, odnosno suca koji je manipuliraorezultatom na toj utakmici. V. Schwab, R., Das zivilrechtliche Nachspiel im Fall Hoyzer, Sport und Recht,(2005), str. 938.-939..46Bannenberg, B., Korruption und Sport u: Wabnitz/Janovsky, Handbuch des Wirtschafts- u.Steuerstrafrechts, 3. Auflage 2007., Rdn. 137.871

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.saveza koji ga je postavio da sudi tu utakmicu i koji mu je nakon toga i isplatiopredviđeni honorar za suđenje. Identičnu pravnu situaciju u pogledu prijevare naštetu kladionice imamo i u situacijama ako su potkupljeni igrači ili neki drugidjelatnici u klubu.Manipulation of results at sport competitionscriminalliability for the criminal offence offraudThe manipulation of results at sporting competitions probably has a history as long as sportitself. However, one can presume that perviously, these were rare isolated cases. In more recenttimes and as a result of the increased commercialisation of sport, such behaviour, which is actuallyof a corruptive nature, is constantly increasing. It is an occurrence which is very often linked tobetting, but not necessarily, given that also present is game –fixing with the exclusive aim ofachieving a certain sports result, for example, to stay in a certain sports league and so on. In thispaper, the characteristics of such activities and the possibilities for punishing the perpetrators of suchillegal offences based on legal norms of criminal law are considered. Of the several possibilities ofestablishing criminal liability for various criminal acts, only one criminal liability for the criminalact of fraud will be considered in this paper. The other criminal acts which are usually linked togame-fixing in sporting competitions ( offering and accepting bribes, collusion, illegal possession,abuse of position and power and so on) will be considered in more detail in another paper.Key words: sport, criminal law, criminal offence, game-fixing, fraud872

Dr. sc. Matko Pajčić i Lucija Sokanović: Manipulacija rezultatima sportskih natjecanja ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 857.-873.LITERATURA:Bannenberg, B., Korruption und Sport u: Wabnitz/Janovsky, Handbuch desWirtschafts- u. Steuerstrafrechts, 3. Auflage 2007.Feinendegen, M., Sportwettenbetrug durch Spielmanipulationen –Fußballwettskandal, Neue Juristische Wochenschrift, (2007), Heft 11, str. 782.-788..Gaede, K., Betrug durch den Abschluss manipulierter Fußballwetten: DasHoyzer-Urteil als Sündenfall der Ausdehnung des Betrugstatbestandes?, DieOnline-Zeitschrift für “Höchstrichterliche Rechtsprechung im Strafrecht” (HRRS),Heft 1/2007., str. 16.-20..Mavromatis Achilleas, Gargalianos Dimitris, Sport Crimes in Greece: theProtection of Sport by the Greek Penal Law, dostupno na: http://go.warwick.ac.uk/eslj/issues/volume5/number2/mavromatis_gargalianos/.Novoselec, P., Opći dio kaznenog prava, 3. izdanje, Zagreb, 2009..Novoselec, P., (ured.), Posebni dio kaznenog prava, Zagreb, 2007..Reinhart, M., Das “Hoyzer”-Urteil des BGH: Genugtuung für den Sport oderGefahr für die Betrugsdogmatik?, Sport und Recht, ( 2007),vol. 14., str. 52.-56..Rönnau,T.; Soyka, T., Der „Quotenschaden” im Fall „Hoyzer” – ein Verstoßgegen das Bestimmtheitsgebot?, Neue Zeitschrift für Strafrecht, (2009), Heft 1,str. 12.-14..Saliger,F.; Rönnau, T.; Kirch-Heim, C.: Täuschung und Vermögensschadenbeim Sportwettenbetrug durch Spielteilnehmer - Fall „Hoyzer”, Neue Zeitschriftfür Strafrecht, 2007, str. 361.-368..Schlösser, J., Der „Bundesliga – Wettskandal“ – Aspekte einer strafrechtlichenBewertung, Neue Zeitschrift für Strafrecht, 2005, (423) Heft 8, str. 423.-429..Schwab, R., Das zivilrechtliche Nachspiel im Fall Hoyzer, Sport und Recht,(2005), str. 938.-939..Szwarc, A., J., Strafbarkeit der Korruption im Sport im Lichte des PolnischenStrafrechts, u: Strafrecht und Wirtschaftsrecht, Festschrift für Klaus Tiedemannzum 70. Geburtstag, Carl Heymanns Verlag 2008. , str. 939.-948..873

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.Mr. sc. Andrijana Bilićasistentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u SplituCONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERSMOBILITYUDK: 796:349.2Pregledni znanstveni radPrimljeno: 10.09.2011.In this paper, the author considers the problem of harmonising the contractual stability ofprofessional football players and their freedom of movement as workers. After analysis of theconcepts of international mobility of professional football players and in particular their limitationsin regard to players’ transfer on the part of FIFA, the author points out the most commonly occurringproblems which are related to defining player status, the option of one sided player contract extensionand one sided contract termination, and in this sense provides solutions de lege ferenda.Key words: contractual stability, mobility of professional players, playerstatus, one sided contract termination1. IntroductionContemporary football is caught between two very powerfull concepts: thefreedom of movement of players on the one side and contractual stability on theother. International migration has been part of football from the beginning andis still part of modern football. 1 Although migration is not new phenomenon, anincrease in the international mobility of professional footballers can be observed inthe last years. The increasing international mobility of footballers has direct effectson the contractual situation with their employing club, thus it is very important tomention that the contractual and organisational dynamics of football have changeddramatically in the years since the European Court of Justice deliver ruling in itslandmark case Bosman, which heralded an increasing juridification of professionalfootball which has been, and is, generated by an increasing commodification ofthe sport. Bosman remains pivotal to the emergence of a football „industry“ ina number of European countries. Football has been transformed from a semicommercialisedactivity to the ruthless business operation.Today, the traditional stakeholders in football- clubs, players, sportsadministrators, supporters and the wider local communities from which theycome – fight over destiny of the game with the new men in football ranging fromfootball agents to rich benefactors.These tensions within the game are most visibly demonstrated by the1LANFRANCHI, P., TAYLOR, M., Moving with the ball: the migration of professional footballers,Oxford: Berg, 2001.875

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.aspirations of the people, that is, professional footballers. Througout the historyof professional football, players have been subservient and very much treated likecommodities. However, today’s star players have become higly paid and soughtafter, and possess significant leverage in moving between clubs. Consequently, thebalance of power between clubs and players has become tentative with conflictsemerging between contract stability and player mobility. This poses the majorquestion as to the role the law should play in regulating relationship betweenplayer and the club; the changing dynamics in this specific relationship has beenreflected at a general level over the last fifteen years by a contest as to who has theright to govern the game – the football authorities or external regulatory regimessupported by judical rulings and decisions.2. International mobility of football playersInternational migration has been part of football from the beginning. After thestandardization of the rules of the game in the second half of the 19. century, theBritish played a vital role in the diffusion of football throughout the world. At theturn of the century, clubs like FC Barcelona, AC Milan or FC Internazionale werefounded on the initiative of migrant tradesmen forming a society of players fromdifferent nationalities such as British, German, Swiss, French, Italian etc. 2 Footballplayers have, in fact, always been „on the move“. 3 Even before the legalisation ofprofessionalism in 1885., Scottish players were recruited by English clubs. 4 Laterin the 1920s and 1930s, at the time when Uruguay succeded at the Olympics inParis and Amsterdam and also won the first official World Cup ever played, thefirst remarkable intercontinental migration pattern between South America andSouthern Europe emerged. Expatriate players had a chance to present themselvesin international tournaments for the first time and thereby attracted the intrests ofEuropean clubs. 5Movement of players should not be isolated from general migratory trends andpatterns. Furthermore, we should identify three sets of determinants for migration:economic, cultural and institutional or structural. Economic pressure in the homecountry and high salaries abroad were, most often, the decisive „push and pull“factors to initiate the movement of players. Yet the cultural and even institutionalaspects may not be underestimated. 6 The increase in the international movement2MASON, T., The origins and diffusion of football: rugby and association football in Britain,Management, law and humanities of sports, 9.ed., Leicster: De Monfort University, 2008.3MAGUIRE, J., BALE, J., Sports labour migration in the global arena, London: Taylor & Francis, 1994.4The first two Scots to leave their country in order to play for an English club as „professionals“ wereFrgus Suter and James Love, who signed with Darwen in Lancasire in 1879. (GILLER, N., Football andall that: An irreverent history, Hodder & Stoghton, London, 2004.5LANFRANCHI, P., TAYLOR, M., Moving with the ball: the migration of professional footballers,o.c.6The arrival of Soth American players in Italy at the beginning of the 1930s were seen as a naturaland inevitable repatriation of Italian citizens who happened to be born in South America. Still gtoday,876

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.of players is often attributed to some degree of globalisation of the transfer market,but because of its historical and cultural roots that continue to underpin manyof contemporary systems and networks of football player migration, instead ofreferring to a development towards a global market, a growing internationalisationseems to be a more adequate decription of the phenomenon.Intra-European mobility was further stimulated by the provisons for the freemovement of labour within European Community just under Article 39 of theEC Treaty, keeping in mind that EC Treaty was adopted in 1957. In this context,the famous „Bosman case“ was of paramount importance for the right of freemovement of footaball players. Before the case the football transfer system hadbeen very rigid in the sence that transfer fee was due to be paid for a player evenif the labour contract with the player’s former club had already run out. Mostsignificantly, the ruling faciliated the mobility of players on two levels. First,the players who were EU or EEA nationals could now freely move within theEU at the end of their contract as any transfer fees for out-of contract playerswere declared illegal. Second, the „3+2“ rule 7 was abandoned for EU nationalsthereby opening the door for the influx of more expatriate players into the squadsof European clubs. 8Shortly after the ECJ ruling, a complementary case came about, as the Bosmandecision was only applicable for EU citizens working in the European Union.When a Croatian player Goran Vlaović, ended his contract with Calcio Padovaon the 30. of June 1996, the Spanish club Valencia CF signed the player. CalcioPadova, according to art.14 of the FIFA Regulations for the Status and transfer ofplayers requested a payment of training compensation and was assigned an amountof 3.8 million Dollars. Valencia CF, following the ruling of Bosman, decided tofile a claim against FIFA before the EU Commission as FIFA approved whatseems to be evident and changed its Regulations. Accordingly, as of the 1. April1999. it was admitted that any player, even a non-EU citizen, who had concludedhis contract within the EU was free to move without having to pay any trainingcompensation. 9Other reasons for increased mobility can be found in the geografical proximityclubs might be induced to scout players with specific nationalities as to take advantage of a favourableimmigration policy.7According to „Gentleman´s Agreement“ between UEFA and the Commission regarding the nationalityrestriction rules. The restriction generally followed the „3+2“ model, meaning that the club could field onlythree foreign players and „assimilated“ players at the same time in a game in the competitions organisedby the UEFA. In national leagues the number of foreign players could be higer. It may seem a bit suprisingthat this rule was given green light by the Commission whwn the compatibility of it under EU law wasclearly disputable. (PARRISH, „Reconciling conflicting approaches to sport in the EU“, in CAIGER &GARDINER, Professional sport in the EU: Regulation and Re-regulation, The Hague,2000:28)8FRICK, B., Globalisation and factor mobility: the impact of „Bosman ruling“ on player migration inprofessional soccer, Journal of Sports Economics, 10(1), p.88-106.9CRESPO PÉREZ, J.D.D., Transfers: Bosman to today, International master in Management, lawand humanities of sport, 9. ed. University of Neuchâtel, 2009.877

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.and improvements in communication and transportation. 10 Besides, the expansionof television coverage of football has given players a platform to better presentthemselves in an international enviroment.The mobility of players has also been stipulated by international aliances ofclubs and the setting up of transnational recruitment networks intermediariessuch as agents. These alliances have been undertaken on the basis of differntpurposes. Aliances of European clubs are often forged as to give injured playersan opportunity to regain experience for determined period in a lower league atanother club. In other cases, immigration laws of one EU Member State mightbe more liberal because of historic bonds with a former colony for example.Through an alliance of collaboration a club from a different Member State mighttake players from these countries under contract taking advantage of them beingnationalised or given a working permit in the former Member State. 11 A secondtype of alliance is based on the search for talent. This kind of alliance has preciseeffect on the migration flow between individual countries. Under such a type ofpartnership, priority rights on the transfer of talented players are given against afinancial contribution. This explains why in some cases, migration flows beetweencertain regions are more pronounced then for others. In the majority of cases, thedeveloping clubs are from Africa or South America while contracting clubs areEuropean. However, this kind of partnership has often been abused as to openthe doors of player trafficking. As a response in 2001. FIFA has posed heavyrestrictions on the transfer of minors under art.19 of the FIFA Regulations on thestatus and transfer of players. 12Sometimes, the mobility of the players has also been consequence of aparticular coach who tends to source palyers he already worked with in the pastand, frequently, stem from his home country or share his mother tongue. 13Today, in the five top European leagues (England, Spain, Italy, Germany and10GARDINER, S., WELCH, R., Show me the money: regulation of the migration of professionalsportsmen in post-Bosman Europe, in: CAIGER, A., GARDINER S., (eds.) Professional sport in theEuropean Union: Regulation and Reregulation, Cambridge University Press, 2001:107-126.11Ibid.12International transfer of players are only permitted if the player is over the age of 18 with threeexceptions to this rule: the player´s parents move to the country in which the new club is located forreasons not linked to the football; the transfer takes place within the territorry of EU or EEA and theplayer is aged between 16 and 18; The player lives no further then 50 km from a national border and theclub with which the player wishes to be registrated in the neighbouring association is also within 50 kmof that border. The maximum distance between the player´s domicile and the club´s headquarters shall be100 km. In such cases, the player must continue to live at home and the two associations concerned mustgive their explicit consent.13For instance, at the time of his transfer from FC Porto to FC Chelsea trainer José Mourinho tookwith him three Portuguese players with whom he cooperated during his employment with FC Porto,Ferreira, Carvalho and Thiago. Another example is trainer Van Gaal, of Dutch nationallity, who after histransfer from FC Ajax to CF Barcelona, not immidiate, but during his engagement with later club, insistedon recruitment of the Barcelona team with the players from Dutch school of football, because he wantedBarcelona to play distinguishing Dutch football style.878

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.France) four geografical zones represent 95% of all expatriate players. 143. Restraints to players mobilityThe sport industry accounts for 2 % of the combined GNP of the 27 memberstates of the EU altogether. 15 It therefore constitues a significant part of thetotal economic activity within the EU. Football holds a considerable social andeducational importance in Europe, being part of European tradition by engagingall kinds of people (spectators, supporters, sponsors, trainers to young-, semiprofessionaland professional players. Players transfers, sales of gadgets, souvenirsand tickets, matches, sponsorship deals, sales of broadcasting rights, player salariesand member fees are all examples of economic activities within the football sferewhich all carry economic implications. Hence, it leaves no doubt that sport andeconomic overlap. FIFA and UEFA raises their voices concerning the „specifityof sports“ or the „special characteristics of sports“. According to their view sportshould be considered as unique because of its special characteristics and thereforeentitled to immunity from any legal control. Others find sports in no way differentfrom any other economic activity and should therefore fall under EU law.In its landmark cases, Walrave and Koch 16 , Donŕ 17 and Bosman 18 , the Courthas ruled that the sport is subject to EU law, more precisely the rules governingfree movement and competition, as far as it constitues an economic activity.The European football industry has, ever since the controversal Bosman caseconcerning transfer rules, been eager to separate sports from the application of theEU law arguing that the case-by-case approach taken by the Court so far leads tolegal uncertainty.Rules governing player mobility such as the player transfer system 19 are generally14In France, the largest part of expatriate players is made of players from Senegal, Cameroon, IvoryCoast. Historic colonial ties between France and the African continent lie in the root of player migration.At the same time, the increasing share of Latin Americans is pronaunced, like in Italy too, in particularArgentinians and Brasilians. In the English Premier League, astonishing 60% of expatrites are WesternEuropeans, majority French. Latin Americans, Africans, Eastern Europeans and otheers accounted forthe remaining 40% in equal parts. The German Bundesliga is the most internationaly diverse league of ollthe five, but the impact of Eastern European players is more pronounced then in other leagues.15BLACKSHAW, The specifity of sport and EU White Paper on sport: some comments, ISLJ, 3-4,pg.8716Case 36/74, B.N.O. Walrave and L.J.N.. Koch vs Union Cycliste Internationale and others (1974)ECR 140517Case 13/74, Gaetano Donŕ VS Mario Montero (1976) ECR 133318Case 415/93 Union royale Belge des Sociétés de Football Association ASBL V Jean Marc Bosman,Royal club liégeois SA v Jean Marc Bosman and others and Union des Associations EuropéenesdeFootball (UEFA) V Jean Marc Bosman (1995) ECR I-4921, para 106.19„The original intention of the transfer market was to keep the salaries of the better players ona decent level and to prevent all talent from ending up in just a few large clubs leading to a loss ofexcitement and unpredictability of the competiotion.“ BLANPAIN, R., INSTON, M., The Bosman case –the end of the transfer system?, Leuven, 1996:2879

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.perceived to be a part of control mechanism of management over players, 20 henceproviding the clubs with power and imposing restraints over the players’ servicesand free movement. Player mobility constitue clash between the player’s right offree movemnt and the special characteristic of sport. Moreover the interdependencebetween clubs separates it from all other industries. In the pre-Bosman era, as wellsome time after the judgement due to the sports governing bodies’ unwillingnessto adapt to the ruling, clubs were forced to pay compensation for the transfer ofa player out-of-contract, that way restricting players’s ability to choose anotheremployer if the clubs could not agree upon a transfer fee. The Bosman aftermatheventualy led to a revision of the FIFA Regulations on the Status and Transferof Players in 2005. The Rules currently require a training compensation 21 to bepaid by the acquiring club for players up to 23 years of age related to the cost oftraining, in order to promote recruitment and training of the young players and tosafeguard the competitive balance between the clubs, objectives which in Bosmanwere regarded as capable of being justified. The Bosman ruling also prohibitedthe condition to field the maximum of three foreign players and two assimiliatedplayers as the rule amounted to discrimination based on nationality. However,an important legal issue that was not resolved in Bosman is whether an out-ofcontractplayer can move as of right to a new club in the same contry. Anotherissue, not addressed in Bosman, is whether freedom of movement as guaraneedby art. 39 of EC Treaty permits players unilateraly to terminate existing contractsof employment to move to another club (Anelka Case). 22 This situation generatedlegal debate whether preventing a player from terminating his employer contractin order to move to another club, as the transfer system does, is as much restrainton a players’s freedom of movement as the rules declared invalid in Bosman. So,player should have the right to terminate his contract providing he is prepared topay compensation to his club by reference to the normal contractual principlesfor calculated damages. In such circumstances club is then obliged to realise the20CAIGER, A., O’LEARY, J., The end of affair: The Anelka Doctrine – The problem of contractstability in English professional football, in: CAIGER & GARDINER, 2000.197-217.21FIFA Regulations 2010., art. 2022The possibility that contract-jumping might be permitted under EU law was identified as a resultof the announcement by Nicolas Anelka in the summer of 1999 taht he no longer wanted to honour hiscontract to play for Arsenal FC. Anelka wished to leave the UK and play for Lazio. At the time of hisannouncement Anelka had anouther four years contract to run. The problem for Anelka was that theArsenal was not ready to release him from his contractual obligations, and Lazio was not prepeared topay sizeable transfer fee that Arsenal required. The transfer system operates on the basis of a rule thatprovides that the club that holds the registration for a player under contract is not required to release thatregistration until and if a transfer fee has been agreed. Therefore even if Anelka had walked out on Arsenalhe would not have been able to play for any other club until his contract with Arsenal had expired. Theposition with respect to Anelka was ultimatly resolved when Arsenal accepted a transfer bid submitted byReal Madrid.880

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.players’ registration 23 so that he can join and play for the club of his choise. 24Some authors contended that the transfer system is a form of slavery 25 (modernform of slavery) 26 , and that the players should be freed from shackles it providesto enable clubs to tie players to them for the entire period of their contracts. Ifclubs were no longer able to hold on to a player by refusing to release that players’registration, a footballer would be in the same position as employees in general. 27In post-Bosman era a player was free to move to any club with whom he couldagreee personal terms. 28 So, the „contract shackles“ were loosened and the playersstarted to utilised their new contract freedom to become more mobile and alterrecruitment patterns across Europe. 29 The impact of Bosman did not occur for acouple of seasons after the ruling when pre-1995 contracts were up for negotiation.This was significant in England as a £ 670 million five year television deal wassecured for FA Premier League rights in 1997. which provided clubs with a biggerpot of money then ever before. Clubs have now serious financial capital to playwith and this had key consequences: club offered radically improved salariesnot only out-of-contract Bosman type players, but also to currently contractedplayers in an effort to stave off Bosman; long-term contracts become the norm;transfer-fees radically rocketed on the transfer market as clubs tried to purchaseplayer currently in contract; and signifficant number of overseas players, many ofBosman-type contracts, were recruited. 30Initially free movement for out-of-contract players could only occur for EUplayers between clubs in different EU nations but further change occured in 2000.with freedom of contract upon contract expiration movement extended to playersmoving between clubs in the same country.23According to art.5 FIFA Regulations 2010. a player must be registrated at an association to play for aclub as either a professional or an amateur....only registrated players are eligible to participate in organisedfootball. By the act of registering, a player agrees to abide by the statues and regulations of FIFA, theconfederations and the associations.24CAIGER, A., O’LEARY, J., The end of affair: The Anelka Doctrine – The problem of contractstability in English professional football, o.c.25MAGUIRE, J., Global sport: Identities, Societies, civilizations, Oxford: Polity Press, 1999: 10226HORNE, J., TOMILSON, A., WHANNEL, G., Understanding sport: An introduction to thesociological and cultural analysis of sport, London: Spon, 1999: 24927BLAINPAIN, R., INSTON, R., The Bosman case – The end of the transfer System?, Leuven, 1996.quoted by O’LEARY, CAIGER, o.c., pg. 32128CASHMORE, E., Sports culture: An A-Z guide, London: Routledge, 2000:5329MAGEE, J., Shifting balances of power in the new football economy, in: SUGDEN, A., TOMLISON,J. (eds.), Power games: Theory and method for the critical sociology of sport, London:Routledge,2002:21930GREENFIELD, S., OSBOURNEG., Regulating football: Commodification, Consumption and theLaw, London: Pluto Press, 2001:74; MAGEE, J., Shifting balances of power in the new football economy,O.C., 2002:220-221881

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.4. Contractual stability in professional footballOrganised football can only achieve uniformity, equality and certainty on aworldwide scale if a variety of fundamental principles and basic rules are appliedto every party involved. FIFA was created in 1904. in order to achieve thisgoals. 31 This international governing body of football aims to improve the gamenot only in relation to the rules on the field but also off the field. The nationalfootball association, as members of FIFA, should entirely comply with the FIFARegulations on the Status and Transfer of Players (further: FIFA Regulations)and the verdict made by the Dispute Resolution Chamber (DRC) 32 and the Courtof Arbitration for Sports (CAS) 33 . National associations should also take everypossible precaution in order to ensure that their members, clubs and players alsocomply with these regulations.The main aim of FIFA Regulations is to protect the rights of players and cluband to safeguard the principle of maintenance of contractual stability betweenprofessional football players and clubs which is of fundamental importance inorder to have an efficient transfer system and to maintain competitive balance.The three most important issues in the application of FIFA Regulations andconsequent disputies carried out in front of the DRC and CAS are:- the definition of players’ status,- unilateral option clauses,- unilateral breach of contract31DE WEGER, F., The Jurisprudence of the FIFA Dispute Resolution Chamber. The Hague: T.M.C.Asser Press, 2008.32According to art. 22 of FIFA Regulations on status and transfer of players 2010. Despute ResolutionChamber shall adjudicate in cases of:- disputies between clubs and the players in relation to the maintenance of contractual stabilitywhere there has been ITC request and a claim from an interested party in relation to said ITCrequest, in particular regarding the issue of the ITC, sporting santions or compensation forbreach of contract;- employment-related disputes between a club and a player of an international dimension, unlessan indipendent arbitration tribunal guaranteeing fair proceedings and respecting the principleof equal representation of players and the clubs has been established at national level within theframwork of the association and/or a collective bargaing agreement;- disputes relating to training compensation and solidarity mechanism between clubs belongingto different associations;- disputes relating to the solidarity mechanism between clubs belonging to the same associationprovided that the transfer of a player at the basis of the dispute occurs between clubs belongingto different associationsAccording to art. 24 FIFA Regulations 2010. the DRC shall adjudicate in the presence of at least threemembers, unless in the following cases which may be settled by a DRC judge:- all disputes up to a litigious value of CHF 100,000;- disputies relating to the calculation of training compensation;- disputies relating to the calculation of solidarity contributions33Decisions reached by the DRC or DRC judge may be appealed before the Court od Arbitration forSport (CAS), art.23 para.3 and 24 para.2882

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.All of these issues are in close connection with contractual stability ofprofessional football players.4.1. Definition of player status 34Under FIFA Regulations players are either considered as amateurs orprofessionals. It is clearly defined that „a professional is a player who has writtencontract with club and is paid more for his footballing activity then the expenseshe effectively incurs. All other players are considered to be amateurs. 35 Thus,all of the differently designated contract such as agreements of „apprenticeship“,„training“ or „scolarship“ will be categorised as either amateur or professional.Since the introduction of new Regulation in 2001. (revised two times, in 2006.and 2010.), the so-called „federative rights“ were replaced by the concept ofcontractual stability. Under this concept, the link between a player and the club isprincipally based on a contract instead of the registration. Hence, a written contractof employment is the instrument which regulates the relations with professionals,but not with amateurs.Consequently, the maintenance of contractual stability is dependent on thestatus of player. For instance, only under professional status the club in whichplayer is is entitled to receive transfer fee. Also, if professional player breacheshis contract and joins another club, the former can always claim for compensation,which is not possible in the case of amateur who maintains his status at the newclub. The issue of training compensation also depends on player status. Only underthe condition that the player signs his first professional contract are the trainingclubs of the player entitled to ask for training compensation. 36First contract offers are higly polemical subject in professional football (manycases are making their way in front off DRC and eventually CAS). Clubs employdifferent strategies to engage the most talented young players. Some of themoffer professional or pre-professional contracts by which they pay players a smallsalary and guarantee the contractual binding to the club. Others offer amateuragreement designated as „apprenticeship“ or „scolarship“ contract. The reasonfor such situation frequently originate either in the regulations of the nationalfootball association, which recognize their validity, or in the financial situationof the club, which make the offering of professional contracts to all of its youthplayers impossible.In the following text we shall adress some of the cases that describe previouslymentioned situation.34FIFA Regulations on Status and Transfer of players, 2010., art.1.para.135Para. 236Art.20 and Annexe 4 of FIFA Regulations 2010.883

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.8844.1.1. The case of Magnus Troest 37This case highlights the implications of correctly defining the status of a playerand whether he is amateur or professional according to the FIFA Regulations. Theissue at hand was to determine whether a training compensation was due to bepaid by the new club. 38FIFA considered relationship between Troest and Aston Villa non-amateurbecause the player received remuneration in excess of the expenses incured inhis playing activity. So, the jurisprudence is clear in the sense that the relevantcriterion to determine the status of player is not the signing of a contract but theamount paid by the club to the player. Any classification of a contract, such as„scholarship agreement“, made between club and the player is irrelevant.4.1.2. The case of Cheick Tidiane Sarr 39In this case CAS stated in the verdict that the „legal nature or the designationof the agreement between team and player is irrelevant. 40 Is was again referred toremuneration as the relevant criterion to define the status of player. Fee of 600Euros constitued a salary and not mere compensation for the player, a fact whichconsequently turned the player into professional. So, all the costs related to thepractice of football were already covered by the French club. CAS decided thatthe claim for training compensation was justified.4.1.3. The case of Gerard Piqué 41In this case CAS Panel found that the player should be considered as an amateurnot because of the designated „amateur contract“, but rather because the player„has never received any remuneration other then their reimbursment of actual37Aston Villa FC v/B.93 Copenhagen (CAS 2006/A/1177)38In 2003. the Danish player Magnus Troest and Aston Villa signed a „scholarship agreement“ intendedto be valid for three years. The players former club, B.93 Copenhagen, subsequently demanded of AstonVilla to pay a training compensation. The English club replied that a training compensation would only bepayable after signing a professional contract with the player (art.20 FIFA Regulations).39FC Girondind de Bordeaux v/Lyngby Boldklub & Lundtofe Boldklub (CAS 2005/A/838). Theplayer Cheick Tidiane Sarr has trained with Danish clubs Lundtofte and Lyngby before he turnedsixteen. Then, the Sarr signed an „asspirant contract“ with FC Girondins de Bordeaux in France. Theclub contractually agreed to pay all of his expences plus compensation fee of 600 Euros per month.Consequently, the Danish clubs claimed training compensation from Bordeaux which asserted that itdid not owe training compensation because the player had never been offered a professional contract, afundamental requirement according to art.20 of the FIFA Regulations 2010.40CAS 2005/A/838, pg. 8, para.3141FC Barcelona SAD v/Manchester United FC (cas 2004/A/691). In 2002., the fifteen year-old GerardPiqué and his parents signed a six year pre-professional contract with Spanish club FC Barcelona. Theagreement ststed that the player should „devote himself to the practice of sport and receive in returncompensation only for...expenses“. In the following, Arsenal FC negotiated with the player and Barcelonain order to have the player join the English team. In the meanwhile Manchester United also wanted to putforward an offer but Barcelona replied that there were negotiations in place with Arsenal. Without havingthe consent of FC Barcelona, the player signed a non-professional „scholarship agreemnt“ with ManchesterUnited that was to be replaced by a professional contract on the players’ 18. birthday. Consequently, FCBarcelona filed a claim with FIFA and later appealed to CAS.

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.expenses incurred during the course of participation in any activity connected withassociation football“, 42 which means that amateur contract is in question. So, theclub can not claim inducement of breach of contract, because FIFA Regulationsrefer to professional contracts only.For the contractual stability of professional footballers, not only issue ofclearly defining the status of player arise, but also potential ramification arisesin the context of first contractual offerings. Following cases reveals some of theproblems involved.4.1.4. The case of Leonardo do Bomfin 43In this case final verdict states that any contract with minors with duration ofmore then three years is void 44 , the player is free to sign and play for another clubof his choise and need not to pay any compensation for his former club.4.1.5. The case of Mohamed Lamine Sissoko 45In this case CAS decided that the apprenticeship contract system is onlyvalid at national level and that the FIFA Regulations are the rules to be appliedregarding international transfers. According to these rules Sissoko did not breachhis contract and had to be considered as a free agent for international transfers. Asa consequence, he could register for a new club while the former club has no rightto compensation in the case of breach of contract.4.2. Unilateral options for the extension of players’ contractsUnilateral option clause are common practice for many clubs especially inSouth America, but also frequently used in Europe. In its basic form, players areoffered short-term contracts which include a clause granting the club the unilateraloption to extend the contract for a determined number of times and years. Usually,the increase in the player’s salary in case of unilateral extension is also establishedin the same clause. For many clubs which are financially dependent on thedevelopment of young players, the inclusion of this type of clause in the players’42CAS 2004/A/691, par.76, pg.1943PSV N.V. Eindhoven v/FIFA & Federação Portuguesa de Futebol (CAS 2005/a7835) &PSV N.V.v/Leonardo do Bomfin & FIFA (CAS 2005/A/942). At the age of 17, the Brasilian player Leonardo deBomfim signed a four-and-a-half-year contract with the Dutch team PSV Endhoven. The following year,Bomfim signed a new contract with the Portugese club FC Porto. The player alleged that his contract withPSV was void because he was a minor at the moment of signing it, which consequently impedes a lengthof contract of more then three years.44Art. 18 para. 2 FIFA Regulations 2010.45AJ Auxerre v/Valencia FC & Mohamed Lamine Sissoko (CAS 2006/O/530). A French playerSissoko and AJ Auxerre signed so-called „apprenticeship contract“ for three years of duration, in whichthe club committed to provide player with a complete football formation. This kind of contact is specialto the French regulation. On the expiration of a such contract, players are obliged to sign pre-professionalcontract („ stagiare professionnel“) with the same club if it decides to offer it to the player. When AJAuxerre offered Sissoko the contract of „ stagiare professionnel“, the player declined and signed aprofessional contract with the Spanich club Valencia CF.885

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.contracts has been common practice.The main advantage lies in the possibility to contract a high number of playersat comperatively law cost in the same season without being forced to engage inlonger-lasting financial obligations. Regarding international acceptance of thisclause, certain specificities are to be followed which might render such clausesvalid. In the following the most important cases pertaining to this issue arepresented.4.2.1. The case of Carlos Bueno & Cristián Rodríguez 46This case might be considered as significant for South America as the Bosmancase for Europe. It challenged the system of contracts as established by theUruguanayan Football Associaltion and practiced for many years. This caseincorporated two legal difficulties. One of them was either the applicable law wasthe national law of Uruguay or Swiss law as referenced in the FIFA Regulations.The other problem was how to deal with the unilateral option of prolongation ina context of the right of free movement for the players. In effect, the contract ofplayers have ended as they did not accept the unilateral option of their club.With regards to applicable law, since both the players and the club wereUruguayans, reference was made to the FIFA Regulations and the generalprinciples of labour law as well as international treaties signed by Uruguay onlabour matters. At the end players were finally allowed to register for Paris-SaintGermain and Peñarol was denied any compensation. This was the first case todemonstrate the position of FIFA and CAS towards the principle of such clauses.Another important precedent left by this case is that the FIFA Regulations andapplied Swiss law prevail over national law.4.2.2. The case of Sortirios Kyrgiakos 47This case bears very interisting implications in regards to the validity of unilateraloptions. In the appeal procedure at CAS, the Panel declared that the player wasresponsible of unilateral breach of contract. The arbitrators relied on the principleof „pacta sunt servanda“. The term and conditions offered by the club on the closeof the contract were considered as fair and reasonable by the Panel. Unilateral46Club Atlético Peñarol v/ Carlos Bueno & Cristián Rodríguez & Paris Saint-Germain (CAS2005/a/983 & 984). The players Bueno and Rodriguez had an employment agreemnet with the Uruguayanclub Atlético Peñarol for one year, but the club had a right to unilaterally extend the contract for a numberof years. In order to do so, the salary of players had to be increased according to the officially reportedannual increse of the cost of living in Uruguay. At the end of the season, the players signed with the Frenchclub Paris Saint-Germain not accepting the clubs’ unilateral right of prolongation. At first FIFA did notdeliver the ITC (International Transfer Certificate), which meant that initially Bueno and Rodrigez werenot allowed to play for the French club.47Panathinaikos Football Club v/Sortiros Kyrgiakos (CAS 2005/A/973) Kyrgiakos and PanathinaikosFC signed a two year employment contract in 2001. The contract granted the club the right of a unilateraltwo-year extension, plus one additional year thereafter. While Kyrgiakos was playing under loan agreementfor Glasgow Rangers FC in Scotland, Panathinaikos exercised the option to prolong the contract. Theplayer refused to play again for the Greek club and personally considered the contract void as the legalityof unilateral option contracts was not recognized internationally.886

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.option clause did not create a relationship of unequal bargaing power between theparties. The very significant increase in the salary of Kyrgiakos combined withvarious bonus payments in the case of prolongation were paramount reasons inthe decision of CAS.4.2.3. The case of Diego Barreto 48This is rather complex case which incorporates three important issues ofcontemporary legal landscape: unilateral breach of contract, mitigation of thecompensation fee and unilateral option clause. Contrary to the general jurisprudencethere are certain elements such as equal bargaing power of the parties, a significantincrease in the salary of the player or the concession of the right of unilateralexpansion in a separate agreement which might render unilateral option clausesacceptable by CAS.4.2.4. The case of Javier Alejandro Almirón 49In this case DRC condemned the player and the new club to pay solidarily68000 Dollars for the unilaterally breach of contract, because DRC recognisedthe validity of both registrated contract in AFA and additional private contractwhich conceded the club the right to unilaterally prolong the contract. The criticalelement was that the player perfectly knew and understood the right that he hadgiven to the club.4.3. Unilateral contract terminationContractual stability is of paramount importance in football, from theperspective of clubs, players, and the public. 50 After the Bosman ruling and therecognition of the principle of freedom of movement for football players, FIFA48Real Valladolid CF SAD V/Diego Daniel Barreto Cácares & Club Cerro Porteño (CAS 2006/A/1082& 1104). The Paraguayan goalkeeper Diego Barreto and Real Valladolid CF had an employment contractwhich included a fixed buy-out clause of 6 million Euros. The reasons for litigation was that Barreto usedthe argument of unilateral extension of his prior contract with the Paraguayan club Cerro Porteño to breachhis valid labour contract with Real Valladolid FC which he had recently signed. The CAS ruled in the finalappeal that the unilateral option of extending the player’s contract is not deemed valid under the prevailingconditions. Hence, the player was found guility of unilateral breach of contract with Real Valladolid FC.Further, the Panel considered that the amount of 6 million Euros was not proportional to the real valueof the player to the Spanish club and mitigated the amount according to art. 44 of the Swiss Code ofObligations. CAS set the new compensation fee to be paid by the palyer Barreto to 1.5 milion Euros49Club Atlético Lanús v/Javier Alejandro Almirón & Polideportivo Ejido SAD (FIFA 07/00789). TheArgentinean player Javier Alejandro Almirón signed contract with Argentinean club Atlético Lanús in2006. The contractual agreement was for one year but granted the club the right to unilaterally extend thecontract for two more years under the condition that the club would increase the salary of the player by15 % each year. Additionally to the employment contract, parties also signed a private agreement whichobliged the club to pay the player 18,000 Dollars as in return for having the unilateral extension right.After one year, the player signed a new contract with the Spanish club Polideportivo Ejido, not resepctingtzhe right he had conceded to L anús. As a concequence, the Argentinean club filed a claim with FIFA50FIFA Circular letter 769, 2001, pg.10887

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.was compelled to modify the regulations of its transfer system. 51 The impetus forwhat turned out to be significant changes to transfer rules was a decision by theEuropean Commission that it would challange the transfer system before the ECJon the basis of EU competition law unless the footballing regulatoring bodies, inparticular FIFA, voluntarely formulated and implemented new rules which theCommission could regard as consistent with EU law. The Balog case 52 was alsopart of the background to the European Commission’s intervention. This case wasdropped after the Advocat General gave his Opinion but before the ECJ couldgive its ruling. The ECJ had been asked to rule on whether applying transfer rulesto out of contract players offended Article 81 of the EC Treaty and, if so, whetherthe protection of EU law extended to nationals of countries with third party status.Despite speculation that this litigation in itself could have led to the demise ofthe transfer system, it is clear that, even if the ECJ had ruled in Balog’s favour onboth of these issues, such a ruling would have fallen well short of declaring thetransfer system to be inherently contrary to EU law. Hence the pressure broughtto bear by the Commission on FIFA to engage in voluntary reform. Consequently,new transfer rules were adopted by FIFA with the Commission’s approval in July2001. These have been replaced with revised rules that were adopted in October2003 and which came into force on July 1 2005.and its revised edition which cameinto force in October 2010.A major issue which dominated initial negotiations of these Regulations wasconcern about the stability of employment contracts. Club and league officials wereworried that players would simply break their contracts and take up employmentor „revolve“ to other clubs. 53The Regulations contains various provisions to ensure the maintenance ofcontractual stability between players and the club. They seek to inherit a properbalance between the two principles of contractual stability and freedom ofmovement.In the event that a club and a player decide to enter into contractual agreement,FIFA seeks to ensure that this contract will be honoured by both parties. It triesto discourage players or clubs from unilateral termination. 54 „A contract betweena Professional and the club may only be terminated on expiry of the term of the51The first FIFA Regulations for the Transfer and ststus of Football Players that recognise the„freedom of movement“ and other recommendations made by the European Commission were releasedin September 2001.52Midfielder Balog reached the end of his contract with Charleroi in 1997 and was set for a freetransfer to French club Nancy. But Charleroi demanded a fee, arguing that as Balog was not an EU citizenhe did not come under the Bosman ruling. The deal fell through and Balog was left tied to Charleroi butwithout a contract and he trained on his own. In the summer of 1998 a local Belgian court ruled Balog wasfree to move without a fee and he signed for second division Mons. The court also asked the EuropeanCourt to make a final ruling on the matter.53DWORKIN, J.,B., Owners versus players: Baseball and collective bargaing, Auburn HousePublishing, Boston, 1981:41-53.54„A contract between professional and the club may only be terminated upon expiry of the term ofthe contract or by mutual agreement“, art.13 FIFA Regulations 2010.888

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.contract or by mutual consent.“ 55Despite this, the Regulations countenance contracts being terminated for justcause or for sporting just cause. 56 The former is where either a club or a playerdoes not fulfill obligations contained in the contract. The meaning of „sportingjust cause“ is not defined and there is clearly scope for different interpretations atthe level of national courts. However, for the purposes of international transfersonly, FIFA rules stipulates that sporting just cause includes failure to involve an‘established Professional’ in more than 10% of a club’s official matches. 57 If thissituation persists, this, in itself, could provide the basis for future litigation betweena player and his club. In any case a contract cannot be unilaterally terminatedduring the course of a season. 58 As was the case with the original 2001 rules,a contract arising from an international transfer may only last for five years. 59Transfer fees can still be required for a player who is out of contract prior to his23 rd birthday. However, after that age a player only remains tied to his contractthrough the registration system for the relevant ‘protected period’. This is nowdefined as a period of three entire years or seasons, whichever comes first, inthe case of all contracts concluded prior to the 28 th birthday of the player, andtwo years (or seasons) in the case of contracts concluded after the player’s 28 thbirthday. 60Once the protected period has expired, a player is able to terminate his contractin order to join a new club provided compensation is paid to his current club.This compensation should be at least equal to the remaining value of the player’scontract plus any transfer fee that the club paid for the player (the value of thisfee decreases over the period of time that that the contract has lasted). It shouldbe noted that even when the protected period has expired, or the player wishes toterminate for sporting just cause, he may not terminate his contract during a season.Indeed, a player only has 15 days after the last official match of the season 61 tonotify his club that he has decided to terminate his contract with it. 62If there is unilateral breach without just cause during the protected period his55FIFA Regulations on Status and Transfer of players, 2010., art.1356Art.14 and 1557Art.1558Art.1659Art.17 para 160FIFA Regulations on transfer and status of players 2010., definitions, clause 7.61There is inconsistency between the definition of the Season and an Official Match. Deason is definedas „the period starting with the first Official Match of the relevant national league championship andending with the last Official Match of the relevant national league championship“ (clause 9, Definitions,Regulations for the Status and Transfer of players). Official Match is defined as „ matches played in theframwork of Organised Football, such as national league championships, national cups and internationalchampionships for clubs, but not including friendly and trial matches.“ (clause 5). The fact is that anOfficial Match played in a national cup competition or an international championship could occur afterthe completition of a national league championship.62Art.17 para. 3889

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.club will again be entitled to claim compensation 63 . Entitlements to compensationcannot be assigned to a third party 64 , but sports sanctions will also be appliedagainst the player. A player is prevented from participating in any official footballmatch for an effective period of 4 months as from the beginning of the nextseason. This period can be extended to a maximum period of 6 months in cases ofaggravating circumstances, such as failure to give notice or recurrent breach. 65 Ifa club has induced a player to act in breach of contract the ban may continue untilthe expiry of the second transfer window following the date the breach of contractwas committed. However, any such ban cannot last for longer than 12 months.Where appropriate, sports sanction may also be imposed against the player’sagent 66 and the club 67 inducing the breach. Sanctions against the latter may includefines, deduction of points and exclusion from competitions.However, the complexities involved in implementing this right are demonstratedby the findings of FIFA’s Dispute Resolution Chamber (DRC) in the ‘Webstercase.’4.3.1. The case of Andy WebsterAndy Webster terminated his contract with Hearts at the end of the 2005/06season and then agreed to move to Wigan. Hearts successfully argued that Article17 did not apply, even though the protected period of Webster’s contract hadexpired, as he had failed to give the requisite 15 days’ notice. In fact, Webstergave notice within 15 days of the Scottish Cup Final, which he argued by customand practice constituted the last match of the Scottish season. The DRC disagreedbut, on the basis that this constituted a minor breach of the rules, only banned himfrom the first two matches of the following season. With respect to compensation,the DRC rejected Hearts’ claim of £5 million and awarded the club and Websterjointly £625,000. This figure was arrived at by reference to the residual value ofWebster’s contract with Hearts and his salary in the first year of his contract withWigan, which was then multiplied with a 1.5 coefficient. Webster and Wigan63„... compensation for breach shall be calculated for due consideration for the law of countryconcerned, the specifity of sport, and any other objective criteria. These criteria shall include, in particular,the remuneration and other benefits due to the player under the existing contract and/or new contract, thetime remaining on the existing contract up to the maximum of five years, the fees and expenses paid orincurred by the Former Club and whether the contractual breach falls within the protected period.“ Art. 17para.1 FIFA Regulations 2010.64Art.17, para.265Ibid.66„ Any person subject to the FIFA Statues and FIFA Regulations (club officials, player’s agents,players etc) who acts ina a manner designed to induce a breach of contract between professional and a clubin order to facilitate the transfer of the player shall be sanctioned.“ Art.17 para. 567„In the addition to the obligation to pay compensation, sporting sanctions shall be imposed on anyclub to be found in the breach of contract or found to be inducing a breach of contract during the ProtectedPeriod. It shall be presumed, unless established to the contrary, that any club signing a Professional whohas terminated his contract without just cause has induced the Professional to commit the breach. The clubshall be bound from registering any new players, either nationally or internationally, for two RegistrationPeriods .“ Art. 17 para.4890

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.Atletic appeal to the Court of Arbitration for Sport on the grounds that he had giventhe requisite notice, and that the 1.5 coefficient was incorrect as the contract withWigan should not have been taken into account. Webster’s reason for terminatinghis contract was a decision by Hearts not to select him for the first team after hefailed to agree an extension to his contract. Therefore, there is perhaps the basisfor also arguing that he had terminated. The CAS concurred with the submissionof the parties that the DRC had failed in its obligation to provide “reasons for itsfindings” in awarding a compensation payment of £625,000. 68 The CAS turnedits mind to the issue of which legal system should form the basis of its decisionmaking. Hearts, it should be remembered, had submitted it should be Scots law andthe principle of restitutio in integrum. Webster and Wigan Athletic had maintainedit should be Swiss law and/or that of the European Community. The CAS rejectedHearts’ submission. It said: “Hearts is relying on general rules and principles ofScottish law on damages for breach of contract, i.e. on provisions of Scottish lawthat are neither specific to the termination of employment contracts nor to sportor football, while article 17 of the FIFA Status Regulations was adopted preciselywith the goal of finding in particular special solutions for the determination ofcompensation payable by footballplayers and clubs who unilaterally terminatetheir contracts without cause. In other words, it is important to bear in mind thatit is because employment contracts for football players are so atypical, ie. requirethat the particularities of the football labour market and the organization of sportbe accounted for, that article 17 was adopted. At the same time, footballers’contracts remain akin to employment contracts 69 (and are generally characterisedas such under national laws), than to some form of commercial contract to whichgeneral rules on damage are applicable.” 70It saw no reason to turn its back on the “specific solutions and criteria laiddown in article 17”, as the FIFA Statutes:“…underline the primary application of the Regulations chosen by the parties,[and] that article 17(1) itself refers to the specificity of sport and it is in the interestof football that solutions compensation be based on uniform criteria ratherthan on provisions of national law that may vary considerably from country tocountry.” 71Finally, it said:“In light of the history of article 17, the Panel finds that the specificity ofsport is a reference to the goal of finding particular solutions to the footballworld which enable those applying the provision to strike a reasonable balancebetween the needs of contractal stability, on the one hand, and the free movement68Para. 93 to 102, CAS, The Webster Decision, 30. January 2008.69About the difference between contract of service and employment contract in football: SIEKMANN,R., Labour law, the Provision of Services, Transfer Rights and Social Dialogue in Professinal Football inEurope, http://go.warwick.ac.uk/eslj/issues/volume-4/number1/siekmann70Para. 12871Para 129891

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.of players, on the other hand, ie. to find solutions that foster the good of footballby reconciling in a fair manner the various and sometimes contradictory interestsof clubs and players.” 72The problem still remained, however, of how to interpret Article 17 indetermining an “appropriate” level of compensation for Hearts. As a first step,the CAS noted that Article 17 “applies to the unilateral termination of contractsboth by players and clubs… [and] must be interpreted and applied in a mannerwhich avoids favouring clubs over players or vice versa”. 73 It pointed out thatthe particular needs of clubs for contract stability are protected by the ProtectedPeriod of Article 17, in tandem with the three year time frame contained in Clause7 of the Definitions; and the requirement of Article 16 that contracts cannot beunilaterally terminated during the course of a season. It added that, subject tocontractual obligations:“…compensation should not be punitive or lead to enrichment and should becalculated on the basis of the criteria that tend to ensure clubs and players are puton equal footing … [and] that the criteria applicable in a given type of situationand therefore the method of calculation of the compensation be as predictable aspossible”. 74Having examined the general thrust of Hearts’ submission, it proceededto examine the various elements of its claim for compensation. It rejected themain claim of £4 million, the rationale of which was based on the lost profitand replacement value of Webster, because such compensation had not beenincorporated into his contract and to impose such a payment would “cause theclub to be enriched and would be punitive vis à vis the Player”. 75 It said that“there is no economic, moral or legal justification for a club to be able to claimthe market value of a player as lost profit.” 76 Nor was there any reason, “to believethat a player’s value on the market owes more to training by the club than to aplayer’s own efforts, discipline and natural talent…In any case, it is clear that aclub cannot simply assume that it is the only source of success of a player andthus claim his entire value, particularly without bringing any proof (which wouldbe very difficult) of its paramount role in the player’s success in leading to hismarket value.” 77Finally, in dismissing Hearts’ submission on this matter, it said:“…from an economic and moral point of view, it would be difficult to assume aclub could be deemed the source of appreciation in market value of a player whilenever be deemed responsible for the depreciation of value. Consequently, if the72Para.13673Para.13674Para.13875Para.13976Para.14177Para.142892

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.approach relied on by Hearts were followed, players would be entitled to claimfor example that they are owed compensation for their alleged decrease in marketvalue caused by such matters as being kept on the bench for too long or havingan incompetent trainer, etc. Obviously, such a system would be unworkable andwould not serve the good of football.” 78The CAS observed that under Article 20 and Annex 4 of the Regulations,compensation for training players was not based on a player’s market value “buton demonstrable investment made and costs incurred by the club” 79 . Moreover,given that Webster was over 23 when his termination occurred, there was noscope in Article 17.1 for “market value” compensation. 80 To accede to Hearts’submission:“…because of the potentially high amounts of compensation involved, givingclubs a regulatory right to the market value of players and allowing lost profits tobe claimed in such manner would in effect bring the system partially back to thepre-Bosman days when players’ freedom of movement was unduly hindered bytransfer fees and their careers and well-being could be seriously effected by thembecoming pawns in the hands of their clubs and a vector through which clubs couldreap considerable benefits without sharing the profits or taking correspondingrisks. In view of the text and history of article 17 (1)…allowing any form ofcompensation that could have such an effect would clearly be anachronistic andlegally unsound.” 81Hearts’ claim, linking compensation to the “profits” Webster obtained fromhis new contract, was rejected “because rather than focusing on the content ofthe employment contract which had been breached, it is linked to the Player’sfuture financial situation and is punitive”. 82 The CAS also rejected Hearts’ claimsconcerning alleged sporting and commercial losses because of its failure toestablish either the cause of Webster’s termination or the existence of the damage;and its costs before the DRC, as the DRC’s regulations preclude the payment ofsuch costs and Hearts’ lack of success in the current proceedings. 83The CAS concluded that the residual value of the contract between Websterand Hearts provided the appropriate criteria for the compensation payable to theclub; 84 an amount of £150,000. This, together with an interest payment of five percent from when the contract was terminated was awarded to Hearts. 85The CAS did not consider whether or not Webster’s notification to Hearts of78Para 14379Para.14480Para.14581Para.14682Para.15083Para.15584Para.16085Para.156893

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.the breaking of his contract occurred in the 15 day notification period, whether ornot an Official Match (the Cup Final) played after the completion of the nationalcompetition did, or did not, constitute part of a Season. 86 That time was longpast.Consistent with the decision of the DRC, the CAS ruled that Webster andWigan Athletic were jointly and severally liable for the compensation payable toHearts. Finally, it ruled that the costs of the hearing were to be equally shared bythe parties, with each party responsible for its own costs.CAS confirmed that players could utilise provisions contained in FIFA’sRegulations for the Status and Transfer of Players which enabled them tounilaterally breach their contract without just cause. The CAS observed thatHearts was seeking a return to the pre-Bosman era when players were “pawnsin the hands of their clubs”. 87 Bosman forced FIFA and UEFA to develop a newsystem of employment rules which “reconcil[ed] in a fair manner the various andsometimes contradictory interests of clubs and players”. 88 The CAS’s decision isalso of importance for its undermining, if not dismissal, of the traditional claimmade by clubs that they, through the training they provide, are responsible forimprovements in the skill and “market value” of players. Such improvement,the CAS found, could be due to “the player’s own efforts, discipline and naturaltalent”. 89 The decision of the CAS in this case, in particular, its statement thatthe resolution of disputes should be “based on uniform criteria rather than onprovisions of national law that may vary considerably from country to country”isconsistent with this stance and provides another example of the increasing spreadof soccer’s recently created system of international jurisprudence.4.4. Solutions de lege ferenda4.4.1. Definition of player statusThe only pertinent element to determinate the player’s status is the remunerationreceived by the player. The amateur status is defined by the fact that a player„has never recieved any remuneration other then reimbursment of his actualexpenses incurred during the course of his participation in any activity connectedwith association footbal“ 90 . Any remuneration, bonus or signing-on fee that theplayer receives in excess of what is needed to cover his footballing expenseswill constitue a salary. 91 Finally, that remuneration could be even lower then theminimum salary of the country, under condition that amounts paid are higer then86Article 17.3 states that, “In all cases…sporting sanctions shall take effect from the start of thefollowing season of the New Club”.87Para.14688Para.13289Para.14290CAS 2004/A/691, Barcelona v/Manchester United, para.7691CAS 2005/a/838, Girondins de Bordeaux894

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.the stipulated limit of incurred expenses in playing football, in which case footballplayer will be considered professional. 92 So, it is to conclude that the legal natureor designation of the agreement between the player and the club is irrelevant todetermine the player’s status. Another element to be aware of is the maximumlenght of contract. Any contract between clubs and minor longer then three yearsis void. Thus, the player will be free to move while the club cannot claim for anytype of compensation.Concidering the principle that on the expiration of a contract the football playercan move freely clubs are well advised to set a clear strategy in respect to thestatus of their players and the subsequent offering of pre-employment contracts asrequired by national legislation. For the economic interests of the club it is utterlyimportant as it guarantees stability in the sporting and financial planning.4.4.2. Unilateral option clauses for the extension of players’ contractThe main advantage of unilateral options which allow for the extension ofplayers’ contracts is the reduced financial risk in comparison to long-termcontracts. Their validity is commonly recognized internationally and dependson the presence of a nuber of very specific elements. CAS stated that unilateraloptions curtail the freedom of movement or choise of professional player and areinconsistent with the general principle of labour law 93 , which does not mean thatsuch options are invalid but only refers to the need to question the validity of suchoptions an a case by case basis, looking at the balance of the contract 94 . Clubswhich make frequent use of unilateral options find themselves in a very uncertainsituation regarding the validity thereof and the contractual stability with theirplayers. In an age of increased international mobility, players bound to the clubunder such a clause could leave without any compensation. Unilateral optionscould still be valid if they are not in violation of public policy and respect thelaw of the countries concerned. Further, they have to preserve an equal bargaingpower between the employer and the employee. On crucial aspect is that an optionclause does not downgrade the terms and conditions during the contract extensioncompared with the original ones, but to increase the salary by an appropriateamount. 95 This clause is not recognized internationally as it destabilizes the equalpower between the employer and his employee. In order to stress contractualstability and planning security of clubs, it shall be advised against any possiblereliance on this contractual clause. When signing players from youth academy,it is recommender rather to use small remunerated contracts which can later beajusted to pay tribute to the merits of a player. This way, players are at leastprotected under a professional status, which is of paramount importance for the92CAS 2006/A/1177, Aston Villa, point 7.4.1193CAS 2005/a/973, Kyrgiacos, para.19.4, pg.594Para.32, pg.895PORTMAN, W., Unilateral option clauses in footballers’ contracts of employment. An assessementfrom the perspective of international sport arbitration, Maxwell’s International Sport Law Review, 7(1),p.6-16.895

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.claim of receiving a transfer or compensation fee.4.4.3. Unilateral contract terminationUnless otherwise provided for in the contract, compensation for the breachshall be calculated with due consideration for the law of the country concerned,the specifity of sport 96 , and any other objective criteria. In the event of terminationof contract without just cause, compensation may be stipulated in the contract. 97This way clubs will be in the safer position if they include a clause in theirplayer’s contract which makes reference to the unilateral breach of contract. It isimportant to emphasise that an inadequate compensation postulated by the club,even if it is anchored within the contract, might be mitigated by the judge. 98 Therisk of mitigation arises when the fixed amount stipulated in the contract is notproportional to the salary of the player or to the original transfer value, in case theplayer had been transferred. In most case non-proportionality occurs if a potentialfuture market value is estimated at the time of the conclusion of the contract,which frequently happens with young players, or is set to discourage other clubsfrom acquiring that player and receive some media attention.On the condition that the club is able to demonstrate that the criteria usedwere reasonable and compensation fee represents a good approximation ofthe residual value of the player for the club, the Arbitrational Panel will mostlikely also accept the postulated amount. The compensation amount should be afunction of a fixed sum set at the beginning of the contract adjusted over time fora variety of criteria taking into account the objective perfomance of the playerand the club. Such a variable indemnity clause should be drawn up avoiding anypotential misinterpretation of the valuation paramenters used. All the conceptsshould be clearly defined. One of the criteria that shall be used in the calculationof a compensation fee is whether the contractual breach falls under protectedperiod. 99 But, there are also cases of breach of contract within the protected periodin the recent jurisprudence in which the panel did not consider any additionalcompensation besides the applicable sporting sanctions for the player. 100 As aconsequences of these different verdicts, the best strategy is to set up an indemnityclause which distinguishes between unilaterlal breach during and after the protectedperiod. It is also strongly advisable how to calculate a compensation for either ofthe situations. It si clear that indemnity clause which uses a variable model forthe calculation of an eventual compensation thus reduces the risk of mitigation.In counting the variable indemnity clause we should distinguish two situations: a)96Art. 165 of Treaty on functioning of European Union (TFEU) under title XII in combination withart. 6 TFEU provides the EU with a coft competence on sport: ....“The Union shall contribute to thepromotion of Eurtopean sporting issues, while taking account of specific nature of sport, its structuresbased on voluntary activity and its social and educational function.“97FIFA Regulations 2010, art.17 para. 198CAS 2006/A/1082-1104 Valladolid c/Barreto Cácares & Cerro Porteño99CAS 2007/A/1298, 1299 & 1300, Award, para. 149, pg.39100CAS 2008/A/1453 & 1469 Soto Jaramillo, Award, para.24-41896

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.home grown players and free agents that joined the club and b) players transferredfrom other clubs by a transfer fee. In the first case it should take into accountmoney that the club will most likely spend during the lenght of players’ contract,including salaries, engagement fees and estimated bonusis. For the second case itshould include initial transfer fee, the remuneration and all other economic benefitsfor setting up „objective criteria“ in the calculation of compensations. 101 Furtherthe base amount could be increased or decreased dependent on the perfomanceof the player and the club. Some other criteria could also be applied: age andexperience; appearance rates; goal-scoring records; international recognition;club achievements; protected period; image of the player or other off-the-pitchcriteria etc. It is also important to emphasise that the transfer fees are determinatedby the market.5. ConclusionContemporary football is caught between two very powerfull concepts: thefreedom of movement of players on the one side and the contractual stability onthe other. FIFA attempts to provide a universal guideline on how to deal withcontractual stability and international mobility. One major challange is diversityof national regulations in sports which has internationalized rapidly. In DRC andCAS sentences in cases of unilateral breach of contract the keyword „specificityof sport“ has been abundantly used to justify some decisions made. It is certainlynot easy to defend the actual transfer system in light of certain interferences withpublic and private law. But, the stategy of many clubs is based on transfer activity,which acctualy implies the movement of the players. Most importantly, this shouldbe regulated in an uniform manner as not to damage certain clubs more then others.As the football industry is on its way to become increasingly professionalized,esecially at the top end, smaller clubs should also have some means by which theycan at least claim a financial compensation for their sporting losses.Regarding the tensions concerning the right to govern football it seems thatsome accord has been reached between the football authorities (FIFA, UEFA)and external regulators (European Commission, ECJ), though this does not meanthat the existing consensus as represented by FIFA transfer rules will definitely beable to withstand legal challange. So, it is contended that the best way to resolvethese tensions is by moving to a system of reflexive law using the method ofEU social law as a paradigm. The advantage is that it requires the involvementof the relevant social partners whose collective bargaing may produce Europeancollective agreement which, if the social partners so request, may then be givenlegal force through an EC directive . 102 The role of law is reduced to acting asa mechanism for ensuring that agreed minimum standards are complied with.101FIFA Regulations, art.17 para.1102Under art. 138 of EU Treaty, the European Commission must engage in dialogue with socialpartners as to the content of any proposed directive. Moreover, art.139 permits the relevant social partnersto conclude their own collective agreements,.897

Mr. sc. Andrijana Bilić: CONTRACTUAL STABILITY VERSUS PLAYERS MOBILITYZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 875.-898.Such a directive could take the FIFA transfer rules as a starting point, but notin its entirety. One possible basis for reform would be to abolish the registrationsystem and permit clubs to use contractual mechanisms such as post-employmentrestraints or garden-leave clauses. The alternative would be to leave registartionsystem intact whilst providing for appropriate rights to contract-jump on the basisof FIFA rules. One possible variation to the current FIFA rules would be, on theexpiry of the contract´s protected period or where the contract is terminated forsporting just cause, to permit contract jumping during the season, but only to theclub which is not in competition with player´s current club.To conclude, unless players are given an absolute right to terminate theircontracts unilaterally, such is the situation in any standard employment relation,any legal mechanism to secure some degree of contract stability will result insome form of transfer system, albeit an informal one, if players under contract areto able to move to others clubs.STABILNOST UGOVORA VS. MOBILNOST IGRAČAU radu se razmatra problem usklađivanja ugovorne stabilnosti profesionalnih nogometaša injihove slobode kretanja kao radnika. Nakon prikaza i analize koncepta međunarodne mobilnostiprofesionalnih nogometaša, a posebice njegovog ograničenja u vidu sustava transfera uspostavljenogod strane FIFA-e, ukazuje se na najčešće probleme koji se javljaju, a vezani su uz definiranje statusaigrača, opciju jednostranog produljenja ugovora te jednostrani raskid ugovora i u tom smislu dajerješenja de lege ferenda.Ključne riječi: ugovorna stabilnost, mobilnost profesionalnih igrača, statusigrača, jednostrani raskid ugovora898

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.Mr. sc. Maja Prosoasistentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u SplituOSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTIMENADŽERA U SPORTU S POSEBNIM OSVRTOM NAPOSREDNIKE U TRANSFERIMA NOGOMETNIH IGRAČAUDK: 796:368Pregledni znanstveni radPrimljeno: 25.07.2011.U sve većem broju profesionalnih djelatnosti osiguranje od profesionalne odgovornosti jeobvezno. Profesionalna odgovornost predstavlja rizik koji može nastati za određenog osiguranikaili pak cijelu grupu osiguranika (pripadnika određene profesije), a proizlazi upravo iz bavljenjaodređenim zanimanjem, profesijom. I šport je u suvremenom društvu postao visokoprofitabilnaposlovna aktivnost. Usljed toga otvorena su mnoga pitanja koja spadaju u pravno područje, i sveviše javlja se i potreba za iznalaženjem novih vrsta obligacionih i trgovačkih ugovora u športu, zaspecifičnim reguliranjem kaznene i posebice odštetne odgovornosti u športu. Posebice se ukazujezanimljivim i specifičnim položaj menadžera u športu, a pogotvo, u našim domaćim prilikama,osobama koje se bave poredovanjem u transferima nogometnih igrača. U radu osvrnut ćemose na osnovne smjernice športskog osiguranja, pravnog položaja menadžera u športu, njihoveprofesionalne odgovornosti te osiguranja od profesionalne odgovornosti istih, uz osvrt na posrednikeprilikom transfera nogometnih igrača, kao što ćemo se osvrnuti i na neke recentnije primjere sudskeprakse koja rasvijetljava pravne „nedoumice“ tog pravnog područja. Osim što ćemo naglasiti „delege lata“ osnovne elemente pravnog insituta osiguranja od profesionalne odgovornosti menadžerau športu, iskazat ćemo i naš stav „de lege ferenda“ o tome kako bi se pravni položaj ove kategorijepravnih subjekata poboljšao.Ključne riječi: športsko osiguranje, osiguranje od profesionalneodgovornosti, menadžer u športu, posrednik prilikomtransfera nogometnih igrača1. UVODNE NAPOMENEU sve većem broju profesionalnih djelatnosti osiguranje od profesionalneodgovornosti je obvezno. Obveza sklapanja ugovora o osiguranju (police) propisujese posebnim zakonom za pojedinu djelatnost. Sukladno hrvatskom zakonodavstvu,osiguranje od profesionalne odgovornosti obvezno je za određene djelatnosti, i toupravo kao jedan od preduvjeta za obavljanje te djelatnosti (arhitekti, odvjetnici,javni bilježnici, revizori..). Takvom regulativom se prvenstveno nastoje zaštititiosobe koje se koriste uslugama profesionalaca, budući da štete prilikom nastankaosiguranog slučaja mogu biti velike. Ovo osiguranje omogućuje oštećeniku daodštetni zahtjev uputi izravno osiguratelju, a profesionalcu da ga ispunjenjezakonske obveze naknade štete materijalno ne ugrožava i ne ometa njegovo899

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.redovito poslovanje. Predmet ovog osiguranja je odgovornost osiguranika zbogprofesionalnih pogrešaka pri obavljanju registrirane djelatnosti osiguranika i kodnjega zaposlenih osoba. Osiguranje od profesionalne odgovornosti, za razliku odosiguranja od opće odgovornosti, pokriva čisto imovinsku štetu koja nije nastalani na osobama ni na stvarima, već kao posljedica propusta – stručne pogreške.Profesionalna odgovornost predstavlja rizik koji može nastati za određenogosiguranika ili pak cijelu grupu osiguranika (pripadnika određene profesije), aproizlazi upravo iz bavljenja određenim zanimanjem, profesijom. Među takvimaposebno mjesto zauzima osiguranje odgovornosti tzv. slobodnih zanimanja.Takva su primjerice samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara,odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, injženjera, arhitekata, novinara, dramskihdjelatnika, poreznih savjetnika, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i nizdrugih djelatnosti. 1 Osnovne su im karakteristike visoka profesionalnost, obvezadjelovanja za opće dobro, stroga samokontrola, i djelovanje na vlastitu odgovornost.Građanskopravna odgovornost profesionalaca je samo jedan od mogućih vidovanjegove odgovornosti. 2 U Hrvatskoj, uz ponovno uspostavljanje slobodnihzanimanja koja su postojala od ranije, ali su desetljećima bila zanemarena, uvelasu se i nova, dosad nepostojeća slobodna zanimanja. Za neka od njih, kao štoje slučaj s javnim bilježnicima i odvjetnicima, uvedena je i zakonska obvezaosiguranja. 3Šport je u suvremenom društvu postao visokoprofitabilna poslovna aktivnost.Usljed toga su otvorena mnoga pitanja koja spadaju u pravno područje, a sve višejavlja se i potreba za iznalaženjem novih vrsta obligacionih i trgovačkih ugovorau športu, za specifičnim reguliranjem kaznene i posebice odštetne odgovornosti ušportu. Danas se odnosi u športu ne mogu zamisliti izvan i bez pravne regulative.U tom smislu športskom pravu je jedan od ciljeva i pravno uobličenje i iznalaženjerješenja za brojne suvremene probleme nastale u sportu. Sport i pravna regulativazato su duboko povezan i isprepleteni. Razvidan je, također nedostatak pravnihanaliza mnogih pravnih principa, instituta i konkretnih normativnih rešenja kojasu nastala kroz aktivnost zakonodavnih organa, sudova i različitih športskihasocijacija. Stoga je potrebito upustiti se u građanskopravnu analizu institutakoji stvaraju pravne okvire športskoj djelatnosti te joj istovremeno omogućujunesmetano odvijanje. Takav institut je osiguranje i to posebice osiguranje odprofesionalne odgovornosti.U športu u specifičnoj se situaciji nalaze, posebice, športski menadžeri 4 . Za1Prema Zakonu o porezu na dohodak čl.11, st.2 t.1., Narodne Novine br. 25/95.2Tako profesionalac može biti i kaznenopravno odgovoran,a kako je vrlo često i pripadnik raznihstrukovnih profesionalnih organizacija, te ukoliko je u određenom radnom odnosu, to je moguća istegovna odgovornost.3Zakon o Javnom bilježništvu, Narodne Novine br.78/93, 29/94, Zakon o odvjetništvu, NarodneNovine br. 9/94.4Kao i druge kategorije osoba koje se posredno bave sportom, kao što su sportski posrednici u transferimaigrača u nogometu. Na njih se odnose i njihovu djelatnost reguliraju posebna pravila kao što je Pravilniko o radu posrednika u transferima igrača Hrvatskog nogometnog saveza, kao i Kodeks profesionalnogponašanja posrednika u transferima nogometnih igrača.. Kod nas osiguranje od odgovornosti u sportu900

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.njih je upravo esencijalno da imaju sklopljeno sportsko osiguranje od profesionalneodgovornosti. 5 Uz pomoć osigurateljnog pokrića, barem djelomično, menadžer seosigurava od financijskih prijetnji (mogućeg sudskog spora i sudskih troškova)koji su povezani uz tu profesiju i odštetnu odgovornsot menadžera povezaneuz obavljanje poslova vezanih uz tu profesiju. Zakonodavac prilikom donošenjaZakona o športu 6 nije, na žalost, predvidio i odredbe koje bi uređivale osiguranje usportu, što mu je, prema mišljenu autorice velika manjkavost. Takva bi se odredba,kao što ćemo dalje u radu apostrofirati, svakako trebala naći u zakonskom tekstukoji uređuje tako značajnu djelatnost u suvremenom životu kao što je šport, akoja izravno ili neizravno uređuje pravni status izuzetno velikog broja osoba kojese profesuionalno ili amaterski bave športskom aktivnošću. Posebice se ukazujezanimljivim i specifičnim položaj menadžera u športu, a pogotvo, u našim domaćimprilikama, osobama koje se bave poredovanjem u transferima nogometnih igrača.Dalje u radu osvrnut ćemo se na osnovne smjernice športskog osiguranja, pravnogpoložaja menadžera u športu, njihove profesionalne odgovornosti te osiguranjaod profesionalne odgovornosti istih, uz osvrt na posrednike prilikom transferanogometnih igrača, kao što ćemo se osvrnuti i na neke recentnije primjere sudskeprakse koja rasvijetljava pravne „nedoumice“ tog pravnog područja. Osim štoćemo naglasiti „de lege lata“ osnovne elemente tog pravnog insituta, iskazatćemo i naš stav „de lege ferenda“ o tome kako bi se pravni položaj ove kategorijepravnih subjekata poboljšao.2. OSIGURANJE U ŠPORTUŠportsko osiguranje je razgranata grana osiguranja i široki termin kojiobuhvaća različita pokrića nastanka različitih oblika štete unutar športa, kojau sebi obuhvaća niz, nazovimo ih, podgrana kojima se u svijetu bave kakoosiguravajuća društva općeg tipa kao i sve više - specijalizirane osiguravajućekuće, koje nudeći specijalizirane police sportskog osiguranja nude niže premijete osiguravaju od profesionalne ili javne civilnopravne odgovornosti do kojedolazi u svezi sa sportskim aktivnostima, bilo da se radi o profesionalnom športuili pak o neprofesionalnom bavljenju nekom sportskom aktivnošću kao nadasvekorisnim hobijem. Šport je postao iznimno lukrativa djelatnost, dosta udaljena oddavnih coubertenskih olimpijskih postulata, „važno je učestvovati“. Danas je usportu iznimno važno i zaraditi, i to dobro zaraditi, a uz takav cilj neizostavno idui mehanizmi zaštite imovinskih interesa svih koji sudjeluju u sportskoj aktivnosti.Jedan od takvih mehanizam je i institut osiguranja u športu. Poznat je slučaj bivšegbritanskog nogometaša mlađe selekcije kluba Manchester Uniteda, Bena Colletta 7prvi je počeo osiguravati Allianz osiguranje. Više o osiguranju prefesionalne odgovornosti nogometnihmanagera vidi u: Ćurković, nav.djelo, str. 227.-228..5Anderson, G., „Foundations of professional personal training“, 2008., str. 194.-195..6Narodne novine 71/06..7Više o slučaju dostupno na internet stranici: http://www.independent.ie/world-news/europe/exunitedtrainee-wins-83645m-for-injury-1452478.html901

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.koji je na sudu izborio iznos od preko 4,5 milijuna funti radi dvostrukog prijelomanoge od strane igrača suparničkog kluba za vrijeme nogometne utakmice, a koja jepovreda prekinula perspektivnu nogometnu karijeru indikativan je primjer kolikoje danas sport postao biznis i o kakvim se vrtoglavno visokim novčanim izosimaradi. Šport, prema recentnim podacima, vrijedi 3% cjelokupne svjetske trgovine iiznosi 2 % kombiniranog GNP-a 25 zemalja Europske unije. 82.1 Osiguranje od profesionalne odgovornosti u športuOsiguranje od odgovornosti jedan je od oblika imovinskog osiguranja. Njihovaglavna karakteristika za razliku od osobnih osiguranja, jest da osiguranicimanaknađuju gubitke koji bi ovi mogli, odnosno jesu pretrpjeli zbog ostvarenjaugovorenih osiguranih slučajeva na svojoj imovini ili materijalnim interesimaosiguranika. Ugovor o osiguranju od odgovornosti specifičan je i po činjenici dapruža zaštitu dvijema stranama koje su potpuno suprostavljene, tj. s jedne straneosobi osiguranika koji je istovremeno štetnik u odnosu na drugu osobu kojoj sepruža zaštita, tj. osobi oštećenika, kojoj je osiguranik počinio štetu na osobi iliimovini. Osiguranik-štetnik je zaštićen ugovorom na način da se je osigurao-zaštitiood negativnih posljedica svoje građanske odgovornosti, a oštećenik je zaštićen nanačin da će mu biti naknađena pretrpljena šteta. Još jedna karakteristika ugovorao osiguranju od odgovornosti je sve zapaženija tendencija davanja ovoj vrstiosiguranja statusa obveznog osiguranja. Ovo osiguranje uglavnom pokriva općuodgovornost i odgovornost iz djelatnosti.Odnosi se na ugrožavanje imovine ili tijelatreće osobe koji su prisutni prilikom obavljanja poslovnih aktivnosti. Osiguranjeod odgovornosti vrijedi u slučaju kada treća strana, odnosno oštećena strana tražinadoknadu štete. Osiguratelj snosi troškove spora kao i razne druge troškove kojisu nastali radi utvrđivanja odgovornosti. Osiguranje brojnih športskih rizika i toza veliki broj sudionika u športskoj djelatnosti ( od igrača,trenera, managera,pomoćnog osoblja,radnog osoblja do gledatelja i trećih osoba) obavlja se kod nasu okviru ostalih imovinskih osiguranja. Danas je teško zamisliti da bi se jednatakva djelatnost kao što je šport, uz mnoštvo pristunih opasnosti i rzika koji prijete,mogla odvijati bez zaključenog ugovora o osiguranju. No, tužna je činjenica da kodnas još nije sazrijela svijet o potrebi posjedovanja takve vrste financijske zaštiteukoliko nastupe neželjene posljedice propusta ili greške prilikom obavljanjašportske djelatnosti. Športaši i športske organizacije još se uvijek u najvećembroju slučajeva koriste tzv. sponzorskim ugovorima kojima osiguravatelji, zbogproblema prilikom naplate premija, pribjegavaju kao protuuslugu za korištenjeusluga „besplatne“ promidžbe prilikom održavanja športskih manifestacija.8Blackshaw, I., „The professional athlete-employee or entrepreneur?“ The International Sports LawJournal, July-Oct, 2006., str. 1..902

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.3. ŠPORTSKI MENADŽERIBilo da se radi o visokoprofesionalnoj ili pak poluprofesionalnoj športskojdjelatnosti, uloga športskih managera je velika i nezaobilazna. U športu kao iostalim profesionalnim djelatnostima menadžment predstavlja djelatnost koja jeusmjerena na ispunjenje nekih ranije uspostavljenih ciljeva, a odnosi se na malei velike organizacije, profitna i neprofitna poduzeća, na proizvodnju i pružanjeusluga. 9 Športski bi se mendžment, prema nekim mišljenima mogao definiratikao proces organiziranja i upravljanja športom ili športskom organizacijom radiostvarivanja športskih i drugih ciljeva uz racionalno korištenje ograničenihresursa. 10 Sama osoba koja se bavi menadžmentom naziva se menadžer, što jestrani izraz, već poprilično udomaćen, iako u ponešto izmijenjenoj verziji. Mićemo ga dalje u radu koristiti, budući je i sam zakonodavac odabrao isti izraz uZakonu o športu.Izraz menadžer može se prevesti kao: upravitelj, posrednik, organizator,priređivač, poduzetnik,ravnatelj, direktor, rukovoditelj i slično. 11 Menadžer ušportu bila bi, prema našem mišljenju, svaka osoba koja posjeduje specifičnaznanja, organizacijske sposobnosti i povećanu odgovornost, koje su joj potrebiteradi postizanja određenih sportskih i poslovnih uspjeha.Športski je menadžer Zakonom o športu svrstan u osobe u sustavu športa 12 ,koje se pak dijele na fizičke i pravne osobe te športska društva koja se osnivajubez pravne osobnosti. Menadžer predstavlja jednu od fizičkih osoba pravnihsubjekata hrvatskog športa, a Zakonom je definiran kao osoba je koja je premapravilima nacionalnog saveza ovlaštena obavljati poslove posredovanja prelaskašportaša iz jednoga športskog kluba u drugi športski klub. 13 Mišljenja smo kakoje ovakva zakonska definicija ove vrste pravnog subjekta u sportu manjkava ineprecizna, budući navedena funkcija i odgovornost nisu jedine djelatnosti kojimase u praksi menadžeri u športu bave. Nejasno je zašto je zakonodavac ovako bitnoji u svakodnevnoj praksi vrlo zastupljenoj športskoj djelatnosti posvetio jednujedinu, prilično šturu zakonsku odredbu. Djelomičan razlog vidimo u činjenicikako je zakonodavac vjerojatno polazio od stava, kako su ili će pojedine športskedjelatnosti i športovi biti uređeni podzakonskim strukovim pravnim aktima. No,unatoč takvom stavu, moglo se, prema našem mišljenju postupiti na način da seu zakonski tekst unese još pokoja odredba koja bi precizirala položaj, ovlasti,prava i obveze menadžera u športu, sa supsidijarnim djelovanjem, za slučaj kadapodzakonski akt o određenom pitanju ne daje odgovor ili pak izravno poziva na9Bartoluci, M., Ekonomika i menadžment sporta, 2.izdanje, Informator, Zagreb,2003., str. 147..10Bartoluci, nav.djelo., str. 155..11Klaić, B., Riječnik stranih riječi, 1978., Zagreb,Nakladni zavod MH.12Osobe u sustavu športa, Članak 5. Zakona o športu: (1) Sustav športa u Republici Hrvatskoj čine:fizičke osobe, pravne osobe i školska športska društva koja se osnivaju bez pravne osobnosti. (2) Fizičkeosobe u sustavu športa jesu: športaši, treneri, osobe osposobljene za rad u športu, osobe koje sudjelujuu organiziranju i vođenju športskog natjecanja (športski sudac, športski delegat i športski povjerenik) imenadžeri u športu. (3) Pravne osobe u sustavu športa su: udruge, trgovačka društva i ustanove.13Čl. 12 Zakona o športu.903

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.primjenu općih pravila.9044. POSREDNICI U TRANSFERIMA NOGOMETNIH IGRAČAUnutar grupe menadžera kao fizičkih osoba- pravnih subjekata hrvatskogšporta, rekli smo uvodno, menadžeri u nogometu zauzimaju u športskojpraksi značajno mjesto. Prisutni su i sve česći sporovi između igrača i nihovihnogometnih „skrbnika“ koji se razrješavaju ili pred redovnim sudskim tijelimaili pak pred arbitražom FIFA-e. Takvo stanje proizlazi djelomično iz samepopularnosti nogometa kao športa koji se često naziva i „najvažnija sporednastvar na svijetu“, kao i iz činjenice da je ta vrsta športske djelatnosti iznimnolukrativna, a u hrvatskim okvirima, unatoč postojanju zakonske odredbe kao ipodzakonskih akata, koji je reguliraju, još uvijek poprilično konfuzna.Gotovosvaki nogometaš ima barem jednog menadžera koji brine o njegovim interesima.Hrvatska ima stavljaući u omjer veličinu zemlje tj. broj stanovnika relativno velikibroj licenciranih nogometnih agenata, njih 49. Usporedbe radi, u Češkoj ih je 34,susjednoj nam BIH ih je 123, dok je rekorder Italija sa čak 721. 14 Sami naziv ovevrste športskog subjekta je, što doprinosi općoj zbrci, u hrvatskoj teoriji i praksineustaljen. Naime, unatoč tomu što Hrvatski nogometni savez Pravilnikom oradu posrednika u transferima igrača 15 ( dalje u teksu Pravilnik) određuje uvjetepod kojima neka osoba može obavljati funkciju menadžera u sportu tj., u ovomslučaju, nogometu, kao i njihov naziv - „posrednik u transferima igrača“, u javnostise vrlo često čuju i drugi neprecizni nazivi. Tako ih se u javnosti ponekad nazivanogometnim menadžerom, ili pak agentom što nisu posvema ispravni termini.Jedan nogometni menadžer koji se u laičkoj javnosti uglavnom smatra zastupnikomigrača, što prema svojim pravima i obvezama koji proizlaze iz takvih govora ozatupanju to i jesu, prilikom transfera igrača iz jednog u drugi klub naplaćuje seu određenom postotku iz samog ugovora koji sklapa igrač. Menadžer u nogometu,koji je sudjelovao u transferu igrača iz kluba u klub, trebao bi se, suprotno tomu,naplatiti od kluba koji igrača dovodi u svoje redove, a ne od igrača. Već iz samete činjenice jasno je da se ne radi o menadžerima već zastupnicima igrača. Da bise barem donekle „rasčistila“ postojeća situacija, Hrvatski je nogometni savez2001.g., ispunjavajući svoju obvezu iz st. 2. Preambule Pravilnika FIFA-e o raduposrednika u transferima igrača 16 , donio već spomenuti Pravilnik. Ovim pravnim14Prema popisu Posrednika u transferima igrača FIFA-e, po zemljama.Dostupno na internet stranici:http://www.fifa.com/aboutfifa/federation/administration/playersagents/list.html15Donesen od strane Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza, na temelju uvodne odredbePravilnika o radu posrednika u transferima igrača Izvršnog odbora FIFA-e od 10. prosinca 2000. godine,na sjednici održanoj 25. kolovoza 2001.g., Dalje u tekstu Pravilnik Tekst dostupan na internet stranici:http://www.hns-cff.hr/upl/products/Pravilnik_o_radu_posrednika_u_transferima_igraca.pdf16Fifa’s Players Agents Regulations, donesen 10.12.2001.g.,. točka 2. Preambule Pravilnika, naoriginalnom tekstu glasi : 2.Each national Association is obliged to draw up it’s own regulations forplayers’ agents based on the following guidelines.Such regulations must be approved by the FIFA playresSatus Committee and incorporate teh principles mentioned below.Dostupno na internet stranici: http://www.fifa.com/mm/document/affederation/administration/67/03/46/playersagentsregulations(edition2001).pdf

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.aktom određuju se uvjeti pod kojima neka osoba može biti posrednik u nogometuprilikom transfera igrača iz kluba u klub unutar nacionalnog saveza ( tuzemnitransferi) ili pak iz jednog nacionalnog saveza u drugi ( inozemni transferi).Posrednik u transferima nogometnih igrača u Republici Hrvatskoj može bitisamo fizička osoba, koja je hrvatski državljanin ili je pak najmanje dvije godinenastanjena u Republici Hrvatskoj 17 , a koja temeljem licence 18 , za naknadu predstavljaigrača nogometa klubu s ciljem zapošljavanja ili međusobno predstavlja jedanklub drugome, s ciljem zaključenja ugovora o transferu. 19 Zahtjev za izdavanjemlicence dostavlja se Hrvatskom nogometnom savezu, koji će po provjeravanjupisanog zahtjeva i priložene dokumentacije ( dokaza o nekažnjavanju i nevođenjukaznenog postupka protiv kandidata) kandidata pozvati na polaganje pismenogtesta, prema terminima koje određuje FIFA. 20Ukoliko se namjerava baviti uslugama posredovanja, posrednik ima obvezuzaključiti s igračem ili klubom pisani ugovor o zastupanju. 21 U svom se radulicencirani posrednik mora pridržavati, bez ograničenja, statuta i pravilnikaSaveza, konfederacija i FIFA-e. 22 Oni licencirani posrednici koji se ne pridržavaju17ČL.2., st.1., Pravilnika.18Čl.1., st.1., Pravilnika.19Čl.1., st.2., Pravilnika.20ČL.2., st.1. i 2., a u svezi sa čl. 4. Pravilnika.21Članak 12. Pravilnika glasi : 1. Posrednik može predstavljati ili zastupati interese igrača ili klubaprema odredbama članka 11, samo ako je zaključio pismeni ugovor s igračem ili klubom. Takav ugovor jeograničen na razdoblje od dvije godine, ali se može obnoviti u pismenom obliku na izričiti zahtjev obijustranaka. Ne može se prešutno produžiti. Ugovor treba izričito određivati tko je odgovoran za plaćanjenaknade posredniku, vrstu naknade i preduvjete za plaćanje naknade. 3.Posrednika može platiti samoklijent koji koristi njegove usluge, a ne neka druga strana. 4 .Iznos naknade koji pripada posrednikukoji je djelovao u ime igrača obračunava se temeljem osnovnog godišnjeg ukupnog prihoda igrača (tj.isključujući druge pogodnosti kao što je automobil, stan, premije i/ili bilo koji drugi bonusi) kojeg jeposrednik igraču ugovorio u ugovoru o zapošljavanju. 5 .Posrednik i igrač će unaprijed odlučiti da li ćeigrač platiti posrednika putem jednokratne isplate na početku ugovora o zapošljavanju kojeg je posrednikigraču ugovorio ili će ga platiti putem godišnjih rata krajem ugovorne godine. 6 .Ako se posrednik iigrač ne odluče za jednokratnu isplatu, a ugovor o zapošljavanju igrača kojeg je posrednik ugovorio unjegovo ime potraje duže od ugovora o zastupanju zaključenog između posrednika i igrača, posrednikima pravo na godišnju naknadu čak i po isteku ugovora o zastupanju. Ovo pravo traje do isteka ugovorao zapošljavanju igrača ili čim igrač potpiše novi ugovor o zapošljavanju bez pomoći istog posrednika.7.Ako posrednik i igrač ne mogu postići sporazum o iznosu naknade koja se plaća ili ako ugovor ozastupanju ne predviđa takvu naknadu, posrednik ima pravo na naknadu koja iznosi 5% osnovnog prihodaspomenutog u stavku 4, kojeg će igrač primiti temeljem ugovora o zapošljavanju kojeg je u njegovoime ugovorio posrednik. 8. Posrednik koji je ugovor zaključio s klubom bit će nagrađen za svoje uslugejednokratnom isplatom koja se unaprijed dogovara. 9. Svaki posrednik je obvezan koristiti “Uobičajeniugovor o zastupanju” (Dodatak C ovoga Pravilnika). Stranke u ugovoru su slobodne zaključiti dodatnesporazume i shodno tome nadopuniti uobičajeni ugovor, pod uvjetom da se, bezuvjetno, poštuju odredbeo ugovaranju zapošljavanja u Republici Hrvatskoj. 10. Ugovor o zastupanju se sastavlja u četiri primjerkai potpisuju ga obje strane. Igrač ili klub zadržavaju prvu kopiju, a posrednik drugu. Radi registracijeugovora, 30 dana po potpisivanju, posrednik će treću i četvrtu kopiju dostaviti Savezu i nacionalnomsavezu kojem igrač ili klub pripada. Savez vodi registar zaprimljenih ugovora. Kopije ugovora se, nazahtjev, dostavljaju FIFA-i. 11. Malodobne osobe ne mogu potpisivati ugovor o zastupanju bez izrazitesuglasnosti svog (svojih) zakonskog(zakonskih) staratelja, u skladu s nacionalnim zakonom zemlje ukojoj igrač boravi.22Čl.14. Pravilnika.905

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.obveza određenih u čl.14. Pravilnika mogu biti kažnjeni prigovorom, ukoromili opomenom kao i novčanom kaznom, suspenzijom licence ili kao krajnjommjerom, opozivom licence. Kazne se mogu i kombinirati. 235. OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTIPOSREDNIKA U TRANSFERIMA NOGOMETNIH IGRAČAUkoliko kandidat za licenciranog posrednika u transferima nogometnih igračaostvari minimalnu ocjenu potrebnu za polaganje ispita, Hrvatski će nogometni savezod kandidata zatražiti, kao dodatni osnovni uvjet, zaključenje ugovora o osiguranjuprofesionalne odgovornosti s osiguravateljskom tvrtkom koja ima sjedište uRepublici Hrvatskoj. 24 U slučaju da kandidat ne uspije naći osigurateljsko pokrićena teritoriju RH, onda sukladno čl.7. Pravilnika, može zaključiti policu osiguranjao profesionlanoj odgovornosti s poznatom i renomiranom osiguravateljskomkućom izvan Republike Hrvatske o čemu će svoje odobrenje dati tijelo Saveza.Osnovni cilj osiguranja posrednika od neželjenih posljedica njegoveprofesionalne djelatnosti je podmirenje svih zahtjeva za naknadu koje podneseigrač, klub ili drugi posrednik, a koji nastanu temeljem djelovanja posrednika kojebi, prema mišljenu Saveza i/ili FIFA-e bilo u suprotnosti s načelima Pravilnika.Polica mora pokrivati sve moguće rizike u svezi s djelovanjem posrednika utransferima igrača. 25 Najniži iznos koji mora pokrivati polica osiguranja iznosi200.000 CHF. 26 Mjerilo temeljem kojeg se može procjenjivati je li posredniku svom radu postupao „lege artis“ je Kodeks profesionalnog ponašanja , koji jedodatak Pravilniku te ga svaki budući licencrani posrednik, koji položi pismeniispit, mora potpisati te bezuvjetno poštovati i primjenjivati opisana načela prilikomsvog djelovanja u ulozi posrednika u transferima nogometnih igrača. 27Obveza naknade štete od strane osiguratelja prema odštetnim zahtjevimanastaje, samo onda ako je došlo do profesionalnog propusta ili pogreške osiguranikai kod njega zaposlenih osoba za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju (iako je uzdodatnu premiju moguće ugovoriti i retro pokriće i produženi period ostvarivanjaodštetnih zahtjeva). Ukoliko se dogodi da postoji više odštetnih zahtjva za koje seispostavi da su u uzročno-posljedičnoj vezi, smatrat će se kao jedan štetni događajza koji vrijedi jedna osigurana svota. Obveze osiguravatelja temeljem zaključenogugovora o osiguranju profesionalne odgovornosti posrednika u transferima igračajesu isplata naknade štete oštećenom ili oštećenicima, do visine osigurane svote,te pružanje potrebite pravne zaštite osiguraniku (kao npr. vođenje spora u imeosiguranika,ukoliko do sudskog postupka dođe). Oštećena osoba ima pravo nadirektan zahtjev za naknadom štete prema osigiuravatelju prema općem pravilu23Čl.15. Pravilnika.24Čl.6., st.1., Pravilnika.25Čl.6., st. 2., Pravilnika.26Čl. 6.,st. 3., Pravilnika.27Čl. 8., st.2., Pravilnika.906

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.hrvatskog obveznog prava. 28 Temeljna obveza osiguranika iz ugovora o osiguranjuje prijava nastanka štete, u roku od tri dana od podnošenja pisanog odštetnogzahtjeva. Kao i kod ostalih vrsta obveznih osiguranja i kod ovog postoji institutgubitka prava iz osiguranja, pri čemu se štite interesi trećih oštećenih osoba.Njima je osiguravatelj dužan isplatiti odštetu, i regresirati se od osiguranika zaiznos isplaćene odštete. Osiguranik će izgubiti pravo iz ugovora o osiguranju odprofesionalne odgovornosti ukoliko je štetu uzrokovao namjerno, prijevarom ilipočinjenjem nekog kaznenog dijela. 295.1 Pravila o profesionalnom djelovanju licenciranih posrednika utransferima nogometnih igrača u praksi Arbitražnog športskogsuda (CAS) i Europskog suda pravdeOvaj dio rada rezervirali smo za osvrt na neke od, za naš rad relevantnih,predmeta iz sudske prakse u kojima je do izražaja došla pravnostvaralačkauloga sportskih tijela kojima je zadatak arbitrirati u sporovima između sportskihsubjekata koji se tiču posrednika u transferima nogometnih igrača i time u praksiosnaživati i davati interpretaciju pravnih pravila.Pred Arbitražnim športskim sudom 30 tako se našao i predmet u kojem jeluksemburški nogometni posrednik u transferima igrača Heiderscheid, Brunotužio poznatog francuskog nogometaša Franka Riberyja za naknadu prouzročenemu štete u iznosu od preko 7 milijuna eura kao i iznos od 10 % od prodaje igračanjemačkom klubu Bayern iz Münchena. 31 Naime, posrednik je sa navedenimigračem tijekom 2005.g., u kratkom vremenskom razmaku sklopio čak dva ugovorao zastupanju radi prodaje igrača, prema kojima je za izvršenu uslugu posredovanjaprilikom prodaje u neki klub, igrač njemu dužan isplatiti 10% ugovorene cijenetransfera. Tijekom važenja oprvog ugovora između posrednika i igrača vođeni su izaključeni pregovori o transferu igrača u francuski klub Olympique iz Marseillea.U ovom je ugovoru o posredovanju agent bio naznačen kao posrednik kluba, a neigrača. Tijekom 2007.g. Ribery je raskinuo drugi ugovor o posredovanju koji jebio zaključio sa posrednikom te ubrzo nakon toga iz redova Olimpique Marseilleaprešao u njemački klub.Ribery se usprotivio traženju luksemburškog posrednikatemeljeći svoj stav na mišljenju kako je kronološki drugi sklopljeni ugovor ozastupanju ništetan te kao odgovor na posrednikov zahtjev sa svoje strane zatražiopovrat svih novčanih sredstava isplaćenih posredniku temeljem tog raskinutogugovora. Tijekom postupka vođenog pred arbitražnim sudom utvrđeno je kakoje posrednik bio osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu zbog više počinjenih28Čl. 965., st. 1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine 35/05.29Odredba čl. 26 a Uvjeta Allianz Osiguranja o osiguranju od profesionalne odgovornosti.30Osnovan sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća na inicijativu dugogodišnjeg predsjednikaSvjetskog olimpijskog odbora Huan Antonio Samarancha. Sud zasjeda u Lausanni, Švicarska. Više osamom Sudu na internet stranici : http://www.tas-cas.org/general31Heiderscheid v. Ribery Case, Sports Law Bulletin, No.5, July December 2005., str. 24.-25..Dostupnona internet stranici : http://www.epfl-europeanleagues.com/files/AF_Sports_Law_Bulletin%20n5.pdf907

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.kaznenih djela i da temeljem te činjenice i nije mogao, kao što i nije ishodiolicencu za obavljanje poslova posredništva od Francuskog nogometnog saveza.Arbitražni je sud stoga zauzeo stav kako je igrač bio doveden u zabludu od straneposrednika te je iz tog razloga prema općim pravilima obveznog prava ugovor oposredovanju ništetan. Utvrđeno je, također, i da je posrednik ugovorio dvostrukozastupanje – igrača i kluba, što je prema Pravilniku FIFA-e nedopušteno. Stoga,je zahtjev posrednika za naknadu navodno mu prouzročene štete odbijen kaopotpuno neosnovan. 32Arbitražni je športski sud u presudi u predmetu Morabito v. Ittihad Club 33osnažio i interpretirao odredbe Pravilnika FIFA-e o radu posrednika u transferimaigrača glede potrebe posjedovanja pisanog i potpisanog ugovora o zastupanjuigrača os strane njegovog posrednika. U sudskoj se praksi iskristalizirao stavda se u takvom ugovoru kao minimum sadržaja mora navesti: imena stranaka,vremensko trajanje ugovora, iznosa naknade posredniku, uvjete plaćanja, datumsklapanja i potpise ugovornih stranaka.U spomenutom predmetu posrednik utransferima igrača Morabito uložio je pritužbu nadležnim tijelima FIFA-e protivnogometnog kluba Ittihad radi neplaćanja nekoliko ugovorenih i obavljenihtransakcija igrača.FIFA je zahtjev odbila budući posrednik nije predočio nikakvdokaz o postojanju ikakvog pisanog dogovora između nogometnog kluba kaoklijenta i njega. Stoga se nije mogao niti izvući zaključak o postojanju obvezekluba za plaćanjem određenih navodno dugovanih novčanih iznosa posredniku.Posrednik je uložio žalbu višem sudbenom tijelu- Arbitražnom športskom sudu,koji je pak podržao odluku nižeg tijela s obrazloženjem kako podnositelj žalbezbog nepsotojanja nikakvog pisanog dokumenta o sklapanju sporazuma izmeđunjega i predmetnog kluba, uopće nema pravnog osnova za ulaganje prigovora.Slično je Sud presudio i u predmetu Christian Casini v. Vestel Manisaspor. 34Zaključno spomenimo i kako se pred Europskim sudom pravde u Luxembourguvodio postupak po tužbi francuskog državljana, posrednika u transferima igračaLaurenta Piaua 35 koji je u tužbi ustvrdio kako su pravna pravila o uređenju,pravima i obvezama i načinu postupanja posrednika u transferima igračasadržana u Pravilniku FIFA-e suprotna pravilima europskog prava o tržišnomnatjecanju, preciznije odredbi čl . 81. Ugovora o EZ 36 ,o pravilima tržišnognatjecanja 37 i diskriminatorna na način da stvara ograničenja u pristupu profesiji32Ibidem.33CAS 2007/A/1274, u: Gradev, G., FIFA Players’ Agents Regulations and the relating jurisprudenceof FIFA and the Court of Arbitration for Sport, Sports Law Bulletin, No.5, July December 2005., str.29.-30..34Supra note, str. 30.35Laurent Piau v. European Commission, Case T-194/02 , 26. January 2005..36Tekst Amsterdamskog Ugovora iz 1997., koji je stupio na snagu 1999.g., a kojim je konsolidiranRimski Ugovor o osnivanju EZ iz 1950.g., Dostupan na internet adresi : http://eur-lex.europa.eu/en/treaties/dat/11997D/htm/11997D.html37Članak 81.Europskog Ugovora u izvornom tekstu glasi: (1) The following shall be prohibited asincompatible with the common market: all agreements between undertakings, decisions by associationsof undertakings and concerted practices which may affect trade between Member States and which908

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.( u ovom slučaju posrednika u transferima igrača). Europski je sud pravde tužbuodbio uz obrazloženje kako pravila Pravilnika ne sadržavaju odredbe suprotneslobodi tržišnog natjecanja, budući djelovanje posrednika u transferima igračakao ekonomska djelatnost potpada pod pravila o tržišnom natjecanju, kao nida odredbe pravila o određivanju naknade za posrednikov rad ne predstavljajufiksiranje cijena u smislu prava na slobodno i jednako tržišno natjecanje kao nida i njegove obveze pribavljanja police osiguranja od odgovornosti ne predstavljaneproporcionalnu obvrzu koja utječe na nejednak, diskriminatoran položaj premaostalim sudionicima tržišnog natjecanja. 386. ZAKLJUČAKŠport ( prefesionalni ili amaterski) jedna je od najrizičnijih ljudskih djelatnostiu kojoj „vrebaju“ brojne opasnosti od nastanka šteta.Tamo gdje nastaje riziknastanka štete javlja se kao glavni mehanizam imovinske zaštite institut osiguranja.Nogomet je, posebice, jedan od visoko profesionaliziranih sportova današnjice,ali i jedan od najunosnijih svijetskih poslovnih miljea kako u svijetu, tako sveviše i kod nas. Domaća je nogometna situacija dodatno opterećane brojnimaferama kojima, mišljenja smo, pogoduje nedovoljna pravna uređenost tako važnesportsko-poslovne oblasti kao što je posredovanje pri transferima u nogometu.No, unatoč postojećem stanju činjenica je da kod nas, još uvijek nije posvemasazrjelo uvjerenje kako uz svaku sportsku djelatnost ide i osiguranje iste, stoga suposlovi osiguranja vezani uz sport još poprilično beznačajni. Zakon o športu nemaniti jedne odredbe koja bi uređivala područje osiguranja u sportu, što mu je, premamišljenju autorice, velika manjkavost. Mislimo kako bi se takva odredba svakakohave as their object or effect the prevention, restriction or distortion of competition within the commonmarket, and in particular those which:(a) directly or indirectly fix purchase or selling prices or any other trading conditions;(b) limit or control production, markets, technical development, or investment;(c) share markets or sources of supply;(d) apply dissimilar conditions to equivalent transactions with other trading parties, therebyplacing them at a competitive disadvantage;(e) make the conclusion of contracts subject to acceptance by the other parties ofsupplementary obligations which, by their nature or according to commercial usage, have no connectionwith the subject of such contracts. (2) Any agreements or decisions prohibited pursuant to this Articleshall be automatically void. (3) The provisions of paragraph 1 may, however, be declared inapplicable inthe case of:- any agreement or category of agreements between undertakings;- any decision or category of decisions by associations of undertakings;- any concerted practice or category of concerted practices,which contributes to improving the production or distribution of goods or to promoting technical oreconomic progress, while allowing consumers a fair share of the resulting benefit, and which does not:(a) impose on the undertakings concerned restrictions which are not indispensable to the attainment ofthese objectives;(b) afford such undertakings the possibility of eliminating competition in respect of a substantial part ofthe products in question.38Papaloukas, M., Legal Aspects of the Players Agents Licensing System in Football (2007). SportManagement International Journal (SMIJ), Vol. 3, No. 1, 2007., str. 46.-56..909

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.trebala naći u tom zakonskom tekstu. Mišljenja smo, dapače, kako je zakonodavacdonoseći zakon, trebao propisati kao i kod nekih drugih( uvodno spominjanih)profesionalnih djelatnosti, kod kojih postoji slična opasnost nastanka ozbiljnihšteta, obvezatnost sportskog osiguranja, za većinu visoko profesionalnih sportskihsubjekata, peosebice u nogometu.Ukoliko se već odlučio za opciju fakultativnogzaključivanja police osiguranja od profesionalne odgovornosti, smatramo dase u zakonu trebala naći supsidijarna odredba koja bi dala jasnu preporukusvim individualnim i kolektivnim subjektima u sportu da se na osiguranje odprofesionalne odgovornosti u sportu primjenjuju odredbe podzakonskh akataodgovarajućeg sportskog pravnog subjekta. Takva bi praksa, mislimo , pridonijelavećoj razini vladavine prava i pravnoj sigurnosi u sportu. Pri tome treba voditiračuna i o notornoj činjenici da nisu sve sportske djelatnostii sportski savezivisoko razvijeni, nemaju stručno pravne službe, te bi i iz tog razloga trebalo težitisveobuhvatnijem i preciznijem zakonskom uređenju od kojih mnogi sportskisubjekti očekuju direktne „odgovore“. Odredbe o sportskom osiguranju svakakobi se trebale naći u zakonu koji uređuje tako značajnu djelatnost u suvremenomživotu kao što je sport, a koja obuhvaća i direktno ili inidrektno uređuje pravnistatus izuzetno velikog broja osoba koje se bave sportskom aktivnošću. Posebicetu mislimo na kategoriju menadžera u sportu, a pogotovo osobama koje sebave licenciranim posredovanjem u transferima nogometnih igrača kao visokoprofesionalnoj i unosnoj djelatnosti. Jedna jedina zakonska odredba koja uređujepravni status domaćeg menadžera u sportu, nedovoljna je i manjkava.Zakonska definicija menadžera u športu obuhvatila je samo jedan manji diopraktične svakodnevne djelatnosti kojom se menadžer u sportu bavi. Smatramokako je i na ovom mjestu zakonodavac propustio u tekst zakona unijeti obvezujućuodredbu koja bi unijela obvezatnost osiguranja,a ne kao što je slučaj prepustitinacionalnom Savezu da tu prevažnu materiju regulira preuzimajući odgovarajućeodredbe međunarodnih pravnih akata. Recentniji primjeri pravnih sporova izmeđuigrača i njihovih posrednika, kojih je sve više, ukazuju na potrebu što opreznijei preciznije pravne regulative svih područja sportske djelatnosti, pa tako i onihdjelatnosti kao što je posredovanje prilikom transfera, koja nije posvema sportskogveć i poslovno-financijskog karaktera, ali, koja je u kontekstu suvremenog svijetapostala neizoistavan i neminovan pratitelj sporta, posebice nogometa.910

Mr. sc. Maja Proso: „OSIGURANJE PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI MENADŽERA U ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 899.-911.PROFESSIONAL LIABILITY INSURANCE MANAGERS IN SPORTWITH SPECIAL REFERENCE TO THE AGENT IN THE TRANSFEROF FOTBALL PLAYERSAuthor argues that every sports person, sports team and sports authorities sholud buy a sportsinsurance policy to shield themselves against possible financial losses arising from a sporting event.Sport insurance offers financial cover against, among other, medical expenses, accidental damageand liability claims incurred during a sports activity. Sport activity may cause heavy financial lossessportmen may face if they suffer an accident at sport or negligently cause injury to someone else.Sport insurance helps everybody involved around sport to cope with high risks of grave financiallosses caused by sport accident or damage caused by negligently act, and serenity while takingsport activity In these days of no-win-no-fee claims, people will have few obstacles to suing you forpossibly thousands of pounds in damages. Sport risks are even higher for porfessional sportmen andespecially for sport managers. In this paper author argues the legal „de lege lata“ postion of players’agents in football,their liability insurance and introduces some „ de lege ferenda“ solutions as toinfirm their legal position.Some recent examples of judicial praxsis is given as well.Key words: sport, liability insurance, sport managers, football players’agents911

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.Mr. sc. Ante VukovićSTEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKEKLUBOVEUDK: 796:347.736Stručni radPrimljeno: 1.02.2010.Stečaj ne mora značiti i likvidaciju športskog kluba nego može biti novi početak putem stečajnogplana (sanacijski plan). Stečajni zakon ne postavlja ograničenja kako će se stečajni dužnik i stečajnivjerovnici dogovoriti o nastavku obavljanja djelatnosti. Zloupotreba prava je zabranjena. Korisnoje navesti i da zastupnici po zakonu dužnika (do otvaranja stečaja) mogu trgovačkom sudu zajednos prijedlogom za stečaj podnijeti i stečajni plan. Otvaranjem stečaja pravo na podnošenje plana imaisključivo stečajni upravitelj.ključne riječi: stečaj, sportski klubovi, novi model1. UVODNE NAPOMENEDana 28. lipnja 2006. u „Narodnim novinama“ br. 71. objavljen je Zakon ošportu (dalje: ZŠ ili Zakon o športu) 1 , a kojega je donio Hrvatski sabor na sjednici9. lipnja 2006. godine. Stupanjem na snagu 6. srpnja 2006. prestao je važiti Zakono športu iz 1997.. 2Za zakonodavca su „športske djelatnosti utvrđene ovim Zakonom djelatnostiod interesa za Republiku Hrvatsku“ 3 , odnosno športskim djelatnostima dato jeposebno značenje proglašavajući ih osobito bitnim za cijelu zajednicu. Novostje i da se pojavljuje športsko dioničko društvo (dalje: š. d. d. ) registrirano zaobavljanje športskih djelatnosti za sudjelovanje u športskim natjecanjima 4 a moženastati osnivanjem ab initio te dobrovoljnim, odnosno, obveznim preoblikovanjemšportskog kluba – udruge za natjecanje u š. d. d. Model prema kojem je oblikovanpostupak preoblikovanja u Hrvatskoj pronađen je u Španjolskoj. 5Kakvi su učinci zakona u četiri (4) godine od donošenja? On razumljivo niječarobni štapić kojim će se suštinski riješiti svi nagomilani problemi u športupa je stoga i posve logično da se u ovako teškim vremenima osim obveznogpreoblikovanja športskog kluba-udruge za natjecanje u š. d. d. u slučaju Hajduka1Vidi i Uredbu o dopuni Zakona o športu, Narodne novine br. 150/08..2Narodne novine br. 111/97, 13/98 i 24/01..3Čl. 1. st. 4. ZŠ.4Čl. 15. ZŠ.5V. Nacrt Prijedloga Zakona o športu sačinjen od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športaiz siječnja 2006. g. str. 5..913

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.iz Splita više ništa bitno i nije dogodilo. Velika većina profesionalnih klubova iznogometa, košarke i rukometa, a koji se moraju preoblikovati 6 još se uvijek nijepreoblikovala, nego i nadalje posluje u poteškoćama kao i prije bez obzira što semože vrlo argumentirano tvrditi da je Zakon o športu klubovima propisao tj.dodijelio sljedeće neopravdane privilegije:1. Najveća povlastica je eksplicitno odstupanje pojedinih odredbi ovoga zakonaod općih pravila stečajnog prava jer omogućuju športskim klubovima izuzetanpoložaj u odnosu na sve druge pravne i fizičke osobe na koje se primjenjuju propisiStečajnog zakona (dalje: SZ). 7 Naime, športski klubovi – udruge za natjecanje(iz nogometa, košarke i rukometa) za koje je sasvim evidentno da godinamaispunjavaju sve uvjete za stečaj 8 dobivaju još jednu šansu od zakonodavca jer semogu najprije pokušati preoblikovati u š. d. d., a ako ne uspiju u preoblikovanjutek tada kao ultima ratio otići u stečaj. Zakon o športu u tom dijelu je lex specialisu odnosu na Stečajni zakon;2. Dodatan povlašten položaj je i odgoda naplate tražbina RH i pravnih osobau pretežitom državnom vlasništvu ili u kojima država ima većinski udjel, odnosnopaket dionica za klubove za koje nije utvrđen profesionalni status na rok do petgodina (gube ga u slučaju promjene statusa) 9 ;3. Vrlo velika potraživanja RH od klubova za neplaćene obveze premadržavnom proračunu većim su dijelom otišla u zastaru pa će se gubitak moratisocijalizirati, a račun će platiti svi porezni obveznici 10 ;4. Povlasticom bi se mogla nazvati i mogućnost da RH, kao i pravne osobe ukojima ima većinski udio ili većinsko pravo glasa svoje tražbine prema klubovimamogu prenijeti na jedinice lokalne samouprave u kojoj je sjedište kluba na temeljuposebnog ugovora o prijenosu 11 ;5. Napokon, zakon je omogućio da jedinice lokalne samouprave ugovoromna dulji rok (bez naknade!) daju klubovima preoblikovanim sada u š.d. d. pravokorištenja športskih objekata, a čiji su oni vlasnici. 12914Je li na jedak način mogao biti donešen, na primjer i poseban zakon o6Čl. 41. ZŠ.7Čl. 3. Stečajnog zakona (Narodne novine, br: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06- dalje: Stečajnizakon ili SZ).8Čl. 4. SZ.9Opširnije u čl. 94. ZŠ.10Tako je u slučaju HNK Hajduk utvrđeno da je s danom 01. 01. 2008. nastupila zastara na naplatuporeznog duga u iznosu od čak 131.098.717,10 kuna. (V. Javni poziv za upis i uplatu dionica HNK Hajdukš.d.d. (Prospekt) od 06.08.2008.- dalje: Prospekt, str. 27.).11Čl. 42. ZŠ.12Grad Split je sklopio dana 04.06.2008. godine ugovor s HNK Hajduk š. d. d. kojim mu bez naknadena rok od 30 godina daje pravo korištenja stadiona u Poljudu sa svim sadržajima za špotsku i komercijalnuupotrebu. Ukupna procjenjena vrijednost ugovora je 220.735.744,07 kuna. (v. Prospekt, op. cit. str. 28.).

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.brodogradnji budući je i ta djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku? Čini seda potvrdan odgovor na ovo pitanje nije realno očekivati.Osim preoblikovanja mogući način uređenja odnosa u klubovima je stečajnipostupak koji se provodi po strogo formalnoj proceduri pred trgovačkim sudom.Na žalost, u našoj se javnosti svaki stečaj percipira kao umiranje svake pravnei fizičke osobe stečajnog dužnika što apsolutno ne stoji. Zbog toga ćemo u raduprikazati rješenja koja daje naše stečajno pravo (temeljeno na modelu njemačkogi američkog insolvencijskog prava) i najnovije odluke sudova RH te afirmiratistajalište prema kojem i stečajni postupak može značiti priliku za novi početak.2. STEČAJ ILI PREOBLIKOVANJENije nimalo sporno da su i prije donošenja ZŠ u velikom broju športskihklubova, organiziranih kao udruge građana 13 , postojali opći stečajni razlozi izčl. 4. Stečajnog zakona kao posebnog zakona: a) nesposobnost za plaćanje –insolventnost ili b) prezaduženost. Slijedom toga, osobe ovlaštene za zastupanjepo zakonu udruga bile su dužne podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupkanajkasnije u roku od dvadeset jedan dan (21) od dana nastupanja nespobnosti zaplaćanje pogotovo zato jer one osobno odgovaraju vjerovnicima za štetu kojusu im prouzročili propustom svoje dužnosti. No, kao inicijatori otvaranja stečajapojavljivali su se isključivo pojedini vjerovnici koji su smatrali da je predlaganjestečajnog postupka najprobitačniji način za naplatu svojih dospjelih novčanihpotraživanja. Takva aktivnost pokazala se kao vrlo praktično i ubojito sredstvojer je dužnik dug doista tada i platio. Na kraju cjelokupnog postupka vjerovnikje povlačio svoj prijedlog za stečajem, a dužnik je i nadalje nastavljao obavljatidjelatnost opterećen preostalim dugovima iz prošlosti.Zato je Zakon o športu bio veliki predah za dužnika dok se položaj vjerovnikanjime nije značajnije promijenio pa on i nadalje ima pravo podnijeti prijedlogza otvaranje stečaja bez obzira na pokrenuti postupak obveznog preoblikovanja.Naime, sud će uvijek otvoriti stečajni postupak kada utvrdi aktivnu legitimacijupredlagatelja i jedan od stečajnih razloga što znači da će na jednak način postupitii u slučaju kada bi zastupnik po zakonu športskog kluba-udruge dužnika umjestopostupka preoblikovanja inicirao pokretanje stečaja svojim prijedlogom sukladnopravilima SZ.Dakle, u osnovi postoje dva pristupa problemu: a) model preoblikovanja ib) model stečaja. Prvi je na podlozi posebnog športskog zakona dok je drugi natemelju općeg propisa iz stečajnog prava.2.1. Model preoblikovanjaNije se teško složiti sa stajalištem da je jedini način izbjegavanja stečajnogpostupka provedba procesa preoblikovanja športskog kluba – udruge za13Zakon o udrugama (Narodne novine br. 88/01. i 11/02).915

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.natjecanje u športsko dioničko društvo. 14 Prema pravilima ZŠ postojanje uvjeta zapokretanje stečaja je i nužan uvjet 15 za postupak obveznog preoblikovanja ako seradi o profesionalnom športskom klubu u nogometu, košarci i rukometu, a za kojeje izdano rješenje o upisu u Registar profesionalnih športskih klubova. 16 Ključnuulogu u potvrdi postojanja uvjeta za otvaranje stečaja ima revizor na temelju čijegizvješća ministar, uz prethodnu suglasnost Povjerenstva 17 , konačnim rješenjem(protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor) utvrđuje da su ispunjeni uvjeti zaobvezno preoblikovanje.U slučaju uspješno provedenog postupka preoblikovanja nastaje š. d. d. kaopravni sljednik športskog kluba – udruge za natjecanje te se upisuje u sudskiregistar. S druge strane u registru udruga provest će se brisanje športskog kluba –udruge za natjecanje na temelju odluke nadležnog tijela.Znači, nakon preoblikovanja športski klub nastavlja djelovati kao ista pravnaosoba i ne mijenja se identitet te pravne osobe. Riječ je o istome športskom klubukoji je postojao i prije preoblikovanja samo se promijenio njegov pravni oblik 18 , avjerovnici koji nisu svoje tražbine nastale prije problikovanja pretvorili u postupkupreoblikovanja u ulog u š. d. d. uživaju pravnu zaštitu jer mogu i nadalje, ako zato postoje zakonom utvrđeni uvjeti predložiti otvaranje stečajnog postupka zbogtoga što svoje tražbine ne mogu naplatiti. 19U slučaju neuspješnog preoblikovanja ministarstvo na prijedlog Povjerenstva,po službenoj dužnosti podnosi zahtjev za pokretanje stečajnog postupka 20 , ašportski klub – udruga za natjecanje trpi posljedice sukladno pravilima nacionalnogšportskog saveza. Jednako će se dogoditi i u okolnostima ako športski klub –udruga za natjecanje ne provede postupak preoblikovanja, iako se utvrdilo da toprema odredbama ZŠ mora učiniti.Zagovornici modela preoblikovanja najčešće navode četiri razloga protivljenjudrugom modelu, odnosno stečajnom postupku: 1) automatski prelazak u treći14Tako i IVKOŠIĆ, M: Pravni modeli provođenja postupka obveznog preoblikovanja športskog kluba– udruge u športsko dioničko društvo, Zbornik PFZ, 59, (1) 125-150 (2009.), Zagreb, str. 145..15Uvjete za otvaranje stečaja mogu se identificirati: a) na temelju revizije, b) na temelju dokumenatakoje klub šalje Povjerenstvu za profesionalne športske klubove i c) na temelju godišnjih financijskihizvješća i godišnjeg revizorskog izvješća u roku od 30 dana od dana kada su uvjeti ostvareni.16Profesionalni status ima onaj športski klub koji je osnovan radi obavljanja športske djelatnostisudjelovanja u športskim natjecanjima ako ima sklopljene ugovore o profesionalnom igranju s više od 50%registriranih sportaša u seniorskoj konkurenciji u odnosu na broj prijavljenih sportaša za natjecateljskugodinu na listi koju vodi odgovarajući nacionalni športski savez ili ako ispunjava uvjete za stjecanjeprofesionalnog statusa sukladno pravilima odgovarajućeg nacionalnog športskog saveza (čl. 24. ZŠ.).17To je stručno tijelo čije članove imenuje ministar, a osniva se radi praćenja obavljanja djelatnostiprofesionalnih športskih klubova. (više o pravima i obvezama Povjerenstva v. u čl. 26. ZŠ).18V. PETROVIĆ, S: Trgovačka društva u športu – športsko dioničko društvo u: (UVOD U )ŠPORTSKO PRAVO, (gl. urednik:KAČER, H.), Inženjerski biro d.d., Zagreb, siječanj 2009., str. 101..19Ibidem, str. 101..20Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka pokreće ministarstvo. To znači da pored dužnika ivjerovnika (koji su u pravilu predlagatelji) poseban zakon (ZŠ) određuje i ministarsvo kao ovlaštenuosobu za podnošenje prijedloga za otvaranje stečaja.916

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.rang natjecanja(u slučaju profesionalnih nogometnih klubova); 2) štete zbog raskida ugovoras igračima; 3) prekid dugogodišnjeg postojanja kluba s bogatom tradicijom i 4)za stečaj nikada nije kasno jer se može otvoriti i nakon preoblikovanja. Iako se,prima facie, razlozi čine vrlo uvjerljivi oni ipak nemaju svu potrebnu pravnuargumentaciju, nego služe u većini slučajeva za pokazivanje dnevnopolitičkesupremacije. Naše stajalište ćemo pojasniti.2. 2. Model stečajaKao prvo, Zakon o športu, a niti podzakonski akti (različiti pravilnici) kaopravna izvorišta nigdje izrijekom ne određuju da bi stečaj nad klubom bio valjanrazlog za automatsko prijelaz u niži rang natjecanja. Moguće je da takve strogeodredbe sadrže statuti te pravilnici pojedinih športskih saveza koji su pak podložniočekivano 21 različitim tumačenjima 22 . Kao drugo, otvaranje stečajnog postupkanije razlog za raskid ugovora (niti ugovora o radu s radnicima 23 niti ugovora oprofesionalnom igranju s igračima 24 ). Stečajni upravitelj kao novoimenovanizastupnik po zakonu stečajnog dužnika (prava svih tijela dužnika pravne osobetada prestaju) 25 ima pravo na izbor, odnosno na zaštitu interesa kluba: može, ali i nemora otkazati ugovore s radnicima, a jednako će tako postupiti i što se tiče ugovoras igračima bez obzira na vrijednosti ugovora. On će, a uz suglasnost stečajnogsuca i stečajnih vjerovnika umjesto uprava određivati što je interes kluba pritommu ne nanoseći štetu. 26 Kao treće, otvaranjem stečajnog postupka ne prestajepostojati pravna osoba (klub). Ured državne uprave brisat će udrugu iz registrana temelju pravomoćnog rješenja o zaključenju stečajnog postupka i tek tadaudruga prestaje postojati (čl. 33. Zakona o udrugama), a gasi se, kao posljedica idugogodišnja tradicija kluba. Kao četvrto, za otvaranje stečajnog postupka, poredovakvih rješenja u Zakonu o športu doista nikad nije kasno jer se može provesti inakon što se u cijelosti konzumiraju sve mogućnosti preoblikovanja.21Vidi pobliže KAČER, H: Uvod i osobe u športu, u: (UVOD U) ŠPORTSKO PRAVO, (gl.urednik:KAČER, H.), Inženjerski biro d.d., Zagreb, siječanj 2009., (dalje: KAČER, H), str. 6..22Naročito su sporne situacije kod profesionalnih klubova u nogometu. Podsjetimo da se IvanBrleković, dopredsjednik HNS javno usprotivio mišljenju čelnika HNK Hajduk kada je jasno rekao da bise i nakon stečaja klub natjecao u prvoj ligi. (V. Nacional br. 644 od 17. ožujka 2008.tekst pod naslovom:“Vlasnici igrača srušili Jerkova”. Jednako misli i Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS-a i član Povjerenstvaza profesionalni šport pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (V. Slobodna Dalmacija od 18.ožujka 2010. tekst pod naslovom: ” Zakon o športu pisan je samo za Hajduk”).23V. čl. 120. SZ.24Usporedi s čl. 110. SZ.25V. čl. 89. SZ.26Ugovori o profesionalnom igranju s igračima posebno su intrigantna tema. Iz Prospekta koji jeizradio HNK Hajduk vidljivo je da vrijednosti navedenih ugovora „nisu procjenjivane, te se stoga nenalaze u iskazanoj imovini udruge“ (str. 24.). Međutim, bez obzira što računovodstvena pravila formalnone obvezuju iskazivanje navedenih ugovora u temeljnim financijskim izvješćima (bilanci, računu dobitii gubitka te izvještaj o novčanom tijeku) smatramo da se prava i obveze iz ugovora moraju odvojenoobjaviti. Izvanbilačno tj. u bilješkama radi potpune informacije vjerovnicima i potencijalnim ulagačima ostanju imovine i obveza kluba.917

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.Međutim, otvaranje stečajnog postupka ne mora – što je i najvažnije - nužnoznačiti i likvidaciju športskog kluba tj. unovčenje svekolike imovine stečajnogdužnika i podjela stečajne mase vjerovnicima prema pravilima stečajnog prava.Naš stečajni zakon poznaje pojam stečajni plan koji omogućuje dogovor izmeđustečajnog dužnika i stečajnih vjerovnika o nastavku obavljanja djelatnosti te značiznačajno odstupanje od stereotipa o stečajnim postupcima.9183. STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL3. 1. UvodU glavi VI. Stečajnog zakona vrlo detaljno je uređen institut stečajni plan,kao način na koji dužnik i nadalje može postojati bez likvidacije. U javnostise plan ponekad naziva i „preustroj“ ili „reorganizacija“ ili „restrukturiranje“ isl. Suština mu je uvijek ista: „urediti pravni položaj dužnika i njegov odnosprema vjerovnicima, a osobito radi održavanja njegove djelatnosti“. 27 Zbogtoga i smatramo da bi se njegove odredbe mogle implementirati i u slučajevimaobavljanja športske djelatnosti kao osnovne djelatnosti svakog športskog kluba.Da bi se proveo bilo koji stečajni plan nužno je da se nad dužnikom otvoristečajni postupak pred jednim od trgovačkih sudova Republike Hrvatske. Daljnibitni uvjet jest da se ročište za raspravljanje i glasovanje o planu ne smije održatiprije ročišta za ispitivanje tražbina s tim da se ta dva ročišta mogu spojiti. 28Otvaranje stečaja u svom sadržaju znači da je u dužnika utvrđen jedan odnespornih stečajnih razloga (nesposobnost za plaćanje 29 ili prezaduženost 30 ) dokje značaj ispitnog ročišta u tome da svaki stečajni vjerovnik koji misli da premastečajnom dužniku ima tražbinu svoje pravo mora ostvariti isključivo podnošenjemprijave stečajnom upravitelju (čl. 96. SZ). 31 O prijavi koja pravovremo stigneupravitelju izjasnit će se javno stečajni upravitelj i svaki drugi stečajni vjerovnik.Tek kada se utvrdi tko je i u kolikom iznosu podnio prijavu potraživanja tijelapostupka (stečajni sudac, stečajni upravitelj, skupština vjerovnika i odborvjerovnika) moći će meritorno raspravljati i odlučivati o daljnjem tijeku stečajnogpostupka. Moglo bi se kazati da je otvaranjem stečaja sudbina dužnika u rukamanjegovih vjerovnika (oni su ekonomski vlasnici cjelokupnog postupka) koji bi, po27Čl. 2. SZ („Ciljevi stečajnog postupka“).28Čl. 232. SZ.29U Hrvatskoj se često nesposobnost za plaćanje naziva i „nelikvidnost“ , dok je u međunarodnojstečajnom pravu jedini termin „insolventnost“. Nesposobnost za plaćanje postoji ako dužnik imaevidentirane nepodmirene obveze kod banke koja za njega obavlja poslove platnog prometa u razdobljuduljem od 60 dana (čl. 4. SZ-a).30U terminologiji računovodstva „imovina“ je aktiva dok su „obveze“ pasiva. Prezaduženost postojikada su obveze veće od imovine, odnosno ako je pasiva veća od aktive ( u bilancama se iskazuje kaogubitak iznad visine kapitala).31Vjerovnik koji nije podnio prijavu nije stečajni vjerovnik i u postupku ne ostvaruje prava kaovjerovnik koji je podnio prijavu tražbine.

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.logici stvari trebali znati koji je njihov pravni interes.3. 2. Sudska praksaU vezi stečajnog plana jednako je tako važno znati da stečajni plan nakonotvaranja stečajnog postupka ima pravo podnijeti stečajnom sucu samo stečajniupravitelj dok dužnik (putem zastupnika po zakonu) može plan podnijeti zajednos prijedlogom za otvaranje stečajnog postupka (prije otvaranja stečaja). 32 Dokaztome je vrlo interesantna stajalište Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske(dalje: VTS RH) iz rješenja br. XV Pž-2329/09-03 od 2. lipnja 2009. godine(dalje: Rješenje).Iznijet ćemo najprije kronološki tijek bitnih dogadjaja iz Rješenja:1) rješenjem Trgovačkog suda u Splitu otvoren je stečajni postupak naddužnikom NOGOMETNI KLUB Split u stečaju s danom 5. srpnja 2002.;2) stečajni je upravitelj, kao jedina ovlaštena osoba stečajnom sucu i stečajnimvjerovnicima podnio stečajni plan. Nakon provedenog postupka prema pravilimaSZ-a sudac je rješenjem br. St -56/01 od 8. rujna 2008. g. potvrdio plan;3) na rješenje o potvrdi plana žalio se GRAD SPLIT ;4) rješenjem VTS RH br. Pž-6206/08 od 10. veljače 2009. godine žalbaGRADA SPLITA protiv tog rješenja odbačena je kao nedopuštena;5) slijedom toga stečajni sudac donosi rješenje o zaključenje stečajnog postupkas danom 24.ožujka 2009. godine, a koje je rješenje postalo pravomoćno;6) dana 23. ožujka 2009. godine GRAD SPLIT podnio je Trgovačkom sudu uSplitu i stečajnom upravitelju novi prijedlog stečajnog plana;7) rješenjem br. St-56/01 od 25. ožujka 2009. godine sudac je odbacio novistečajni plan podnešen od strane GRADA SPLIT kao izlučnog vjerovnika (smatrase vlasnikom stadiona Park mladeži u Splitu);8) VTS RH je dana 2. lipnja 2009. godine donio Rješenje kojim je odbiožalbu GRADA SPLITA kao neosnovanu i potvrdio rješenje Trgovačkog suda uSplitu br. St-56/01 od 25. ožujka 2009. godine kao osnovano i zakonito jer nakonotvaranja stečaja stečajni plan ima pravo podnijeti samo stečajni upravitelj, a nevjerovnici.Glavne poruke navedenih sudskih odluka su:1) nesporno je da je tijekom stečajnog postupka, a temeljem pozitivnih propisaiz stečajnog prava moguć postupak reorganizacije pravne osobe (športske udruge)putem stečajnog plana;2) jedino je stečajni upravitelj kao zastupnik stečajnog dužnika ovlaštenpodnijeti sudu i stečajnim vjerovnicima stečajni plan;32Čl. 214. SZ.919

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.3) prihvaćanjem od strane vjerovnika i potvrdom od strane stečajnogsuca stvorene su sve pravne pretpostavke za okončanje stečajnog postupka iponovno slobodno raspolaganje imovinom i obvezama;4) VTS RH nije prihvatio niti jednu žalbu podnesenu od strane GRADASPLITA na pojedine odluke prvostupanjskog suda zato jer GRAD SPLIT kaoizlučni vjerovnik nije stečajni vjerovnik kojega se tiče plan i nije ovlaštensamoinicijativno sudu podnositi svoj stečajni plan;5) u ovom slučaju GRAD SPLIT je mogao od NOGOMETNOG KLUBASPLIT u stečaju, kao posjednika stadiona Park mladeži u Splitu tražiti predajunekretnine, odnosno „ vlasnik stvari koja se zatekla kod stečajnog dužnika moževlasničkom tužbom zahtijevati predaju stvari, kao da stečaj i nije otvoren“; 336) stečajni plan je mogući i dopušteni način izlaska i športskog kluba iz većpokrenutog stečajnog postupka.Nakon zaključenja stečajnog postupka NOGOMETNI KLUB SPLIT je postaoprvoligaš (član Prve hrvatske nogometne lihe) a započet će, prema najavama ipostupak dobrovoljnog preoblikovanja na način da će se iz nogometnog kluba–udruge za natjecanje preoblikovati u š. d. d..Stečajni plan kao pravni insitut koji zaštićuje i dužnika (omogućuje munastavak poslovanja) i vjerovnike (sve poduzete radnje od strane dužnika trebalebi biti u njihovu korist) može biti ponekad i zloupotrebljen. Zloupotreba će uvijekpostojati ako cilj plana nije sanacija dužnika i nastavljanje njegove djelatnosti.Zato je potrebno realno procijeniti imovine i obveze stečajnog dužnika sa kojomsu upoznati sudionici stečajnog postupka i na temelju čega će oni donijeti odlukuo nastavku stečajnog postupka kao likvidacijskog stečaja unovčenjem imovinei namirenjem vjerovnika ili sanacijskog stečaja prihvaćanjem stečajnog plana.Zloupotreba postoji i u slučaju ako se planom želi pogodovati samo jednoj osobi,a na štetu ostalih sudionika. 343. 3. Vrste mjera stečajnog planaČl. 213. SZ nudi pojedina rješenja (ne postoji numerus clausus) koja bi mogaosadržavati stečajni plan, a kojima se može odstupiti od zakonskih odredaba ounovčenju i raspodjeli stečajne mase 35 . Stečajnim planom može se:1) ostaviti stečajnom dužniku svu ili dio njegove imovine radi nastavljanjaposlovanja dužnika;2) prenijeti dio ili svu imovinu dužnika na jednu ili više već postojećih osobaili osoba koje će tek biti osnovane uz isključenje primjene čl. 102. Zakona o33Tako ERAKOVIĆ, A: Stečajni zakon s komentarom i primjerima, RRIF, Zagreb, 1997., str. 70..34Usp. rješenje VTS RH br. VI Pž-5618/04-6 od 14. lipnja 2005. godine.35Više o tome GARAŠIĆ, J: Sadržaj stečajnog plana, u: Novosti u stečajnom pravu s pročišćenimtekstom Stečajnog zakona (ur: DIKA, M.), Organizator, Zagreb, 2001., str. 229.-257..920

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.obveznim odnosima (dalje: ZOO); 363) dužnika pripojiti drugoj osobi ili spojiti s jednom ili više osoba;4) prodati svu ili dio imovine dužnika, sa ili bez razlučnih prava (u pravilazaložna prava drugih osoba na imovini stečajnog dužnika);5) raspodjeliti svu ili dio imovine dužnika između vjerovnika;6) odrediti način namirenja stečajnih vjerovnika;7) namiriti ili izmijeniti razlučna prava (uz suglasnost s nositeljem razlučnogprava);8) smanjiti ili odgoditi isplatu obveza dužnika;9) obveze dužnika pretvoriti u kredit;10) preuzeti jamstvo ili dati drugo osiguranje za ispunjenje obveza dužnika;11) urediti odgovornost dužnika nakon završetka stečajnog postupka.Hrvatsko stečajno pravo ( u skladu sa vrlo sličnim ili sličnim pravilima koja suvažeća u najrazvijenijim insolvencijskim pravima u svijetu 37 ) nema ograničenjakako će se dogovoriti dužnik (športski klub) i vjerovnici u vezi reorganizacije.Naravno, pravni poslovi koji su zahvaćeni razlozima apsolutne ništetnosti(protivni Ustavu RH, javnom moralu i prisilnim propisima) ne mogu biti dionikakvog plana. 384. ZAKON O ŠPORTU I USTAV REPUBLIKE HRVATSKEUstav Republike Hrvatske 39 (dalje: Ustav) u čl. 68. izričito govori o dužnostidržave da potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu dok u čl. 134. govorio poslovima jedinica lokalne samouprave među koje spadaju tjelesna kultura išport. 40 Time je jasno uređeno da šport predstavlja značajnu vrijednost za društvenuzajednicu.Najveća pravna snaga ustava ogleda se u tome što svi ostali opći pravni akti,počevši od zakona, moraju biti suglasni s ustavom. 41 Slijedom toga, postavlja sepitanje jesu li sve odredbe ZŠ suglasne s Ustavom, odnosno jesu li pojediničlanci toga zakona narušili temeljne odredbe i ustavna načela najvišeg općegpravnog akta.36Narodne novine br. 35/05 i 41/08..37V. EHLERS, E: Corporate Rescue: The German Insolvenzplan and the U.S. Chapter 11 Proceedings-European Insolvencies: Selected Issues of EC Regulation 1346/2000, TILBURG UNIVERSITY ISSN1572-4042 DP 2006-10, Liege (Belgija), 2006., str. 1.-52..38Čl. 322. ZOO.39Narodne novine br. 41/02 – pročišćeni tekst.40Usp. CRNIĆ, J. – IVANČIĆ-KAČER, B: Ustav i šport, u: (UVOD U) ŠPORTSKO PRAVO (gl.urednik: KAČER, H.), Inženjerski biro d.d., Zagreb, siječanj 2009., str. 38..41Tako BAČIĆ, A: Ustavno pravo Republike Hrvatske Praktikum , Pravni fakultet Sveučilišta uSplitu, Split, 2006., str. 413..921

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.U uvodu rada napisali smo da je zakonodavac športskim klubovima daopovlašteni položaj u odnosu na druge pravne osobe. Istaknuli smo odstupanja odopćih pravila SZ-a (čl. 41. ZŠ ), zatim posebna prava na odgodu plaćanja dospjelihjavnih davanja (čl. 94. ZŠ ), a naveli smo i radnje Republike Hrvatske 42 i GradaSplita 43 u slučaju obveznog preoblikovanja HNK Hajduk iz športske udruge uš.d.d..Prema čl. 38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske 44 (dalje:Ustavni zakon) svaka fizička i pravna osoba ima pravo predložiti pokretanjepostupka za ocjenu suglasnosti zakona s ustavom i ocjenu suglasnosti drugihpropisa s ustavom i zakonom. Ustavni sud RH može i sam pokrenuti postupak zaocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavomi zakonom. 45 Nije potrebno da predlagatelj ima bilo kakav pravni interes. 46Dakle, svatko može Ustavnom sudu RH uputiti prijedlog za pokretanje postupkaza ocjenu suglasnosti Zakona o športu s Ustavom navodeći primjerice kršenjeustavnog načela jednakosti (članak 14. Ustava) te neopravdano pogodovanješportskim klubovima organiziranim u š.d.d. čime se krši ustavno načelo osiguranjajednakog pravnog položaja na tržištu svim poduzetnicima (članak 49. stavak 2.Ustava). Ustavni sud može ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe, a može iponištiti propis ili pojedine njegove odredbe (čl. 55. Ustavnog zakona). Moguće jenaravno i da se ne prihvati prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnostis Ustavom ZŠ ili njegovim pojedinih odredaba.5. ZAKLJUČAKNesporno je da je šport „daleko najprepoznatljiviji hrvatski proizvod“ 47 ida mu zbog toga treba dati posebno društveno značenje (što je zakonodavac iučinio). Nije, jednako tako sporno da su športski klubovi okosnice razvoja športa.Sporno je, međutim, stanje u većini klubova koje je često izvan pravila o urednomi savjesnom poslovanju. Zakon o športu pokušao je riješiti evidentne problemekogentnom normom o preoblikovanju športskog kluba-udruge za natjecanje ušportsko dioničko društvo dajući klubovima značajne „koncesije“ od RepublikeHrvatske i jedinica lokalne samouprave, a što može biti i razlog za pokretanje42U Slobodnoj Dalmaciji od 18. 12. 2009. godine objavljen je tekst pod naslovom: Klarić, Nosići Bajrović: “ Nismo trošili, a borili smo se za titulu!“ Zanimljivo je da se u postupku preoblikovanjautvrđena „ zastara za 200 milijuna kuna duga Hajduka prema državi, a ostatak od oko 140 milijuna sadaje pretvoren u dionice“.43V. bilješku br. 9.44Narodne novine br. 49/01. – pročišćeni tekst.45Upravo na temelju čl. 38. st. 2. Ustavnog zakona Ustavni je sud postupak za ocjenu suglasnostis Ustavom čl. 20. st. 1. Zakona o obrtu (Narodne novine br. 77/93, 90/96, 64/01, 71/01-ispravak,49/03-pročišćeni tekst, 68/07. i 79/07.-ispravak) - (ustavnosudski predmet broj: U-I-2771/2008).46V. CRNIĆ, J: Ustav Republike Hrvatske: iskustva i perspektive, Politička misao, Vol XXXVIII,2001., br. 4. str. 126.-145..47V. KAČER, H: op. cit. Str. 4.-5..922

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.postupka za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom (zakona ili pojedinih njegovihodredbi s Ustavom).Zasad je jedino HNK Hajduk iz Splita uspio provesti postupak do kraja upisomu sudski registar Trgovačkog suda u Splitu. Iz rada je vidljivo da je to dijelomuspio uz veliku pomoć Republike Hrvatske i Grada Splita, a na teret poreznihobveznika.Nadalje, neopravdano se u javnosti širi strah oko eventualnog otvaranjastečajnog postupka nad klubom. Stečaj ne mora nužno značiti i likvidaciju, negomože biti novi početak putem stečajnog plana (sanacijskog plana). Stečajni zakongotovo ne postavlja ograničenja oko načina kako će se stečajni dužnik i stečajnivjerovnici dogovoriti u vezi daljnjeg poslovanja. Jedino je bitno da ne postojizloupotreba u korist pojedinaca, a na štetu drugih vjerovnika te da svaki stečajnipostupak mora biti proveden radi sanacije i nastavka rada stečajnog dužnika.NOGOMETNI KLUB Split iz Splita je u tijeku stečajnog postupka pronašao svojmodus vivendi i sada je član Prve hrvatske nogometne lige.Korisno je navesti i da zastupnici po zakonu klubova (do otvaranja stečajnogpostupka) mogu zajedno s prijedlogom za otvaranje stečaja trgovačkom sudupodnijeti i stečajni plan (čl. 214. SZ). To pravo nitko do sada nije niti pokušaoostvariti. Nakon otvaranja stečaja pravo na podnošenje plana isključivo jedopušteno stečajnom upravitelju.BANKRUPTCY PLAN AS A THIRD MODEL FOR SPORT CLUBSBankruptcy doesn’t necessarily mean a liquidation of the sport club, trough bankruptcy plan(restructuring plan) it can also mean a new start. The bankruptcy law doesn’t set any restriction onhow pursuit of activities will be arranged between bankruptcy debtors and creditors in bankruptcy.Abuse of right is forbidden. It may be useful to indicate that legal representatives of the debtors cansubmit a bankruptcy plan together with petition to open a bankruptcy proceeding to the commercialcourt till opening of the bankruptcy proceeding. In case bankruptcy is opened submission of theplan the exclusive right of a trustee in bankruptcy.Key words: bankruptcy, sport clubs, new model923

Mr. sc. Ante Vuković: STEČAJNI PLAN KAO TREĆI MODEL ZA ŠPORTSKE KLUBOVEZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 913.-924.LITERATURA:1. BAČIĆ, A: Ustavno pravo Republike Hrvatske Praktikum, Pravni fakultetSveučilišta u Splitu, Split, 2006., str. 413.2. CRNIĆ, J: Ustav Republike Hrvatske: iskustva i perspektive, Političkamisao, Vol XXXVIII, 2001, br. 4., str. 126.-145.3. CRNIĆ, J – IVANČIĆ-KAČER, B: Ustav i šport, u: (UVOD U) ŠPORTSKOPRAVO (gl. urednik: KAČER, H.), Inženjerski biro d.d. Zagreb, Zagreb, siječanj2009., str. 38.4. ERAKOVIĆ, A: Stečajni zakon s komentarom i primjerima, RRIF, Zagreb,1997., str. 70.5. EHLERS, E: Corporate Rescue: The German Insolvenzplan and the U.S. Chapter 11 Proceedings – European Insolvencies: Selected issues of ECRegulation 1346/2000, TILBURG UNIVERSITY ISSN 1572-4042 DP 2006,Liege (Belgija), 2006., str. 1-52.6. GARAŠIĆ, J: Sadržaj stečajnog plana, u: Novosti u stečajnom pravu spročišćenim tekstom Stečajnog zakona (ur: DIKA, M.), Organizator, 2001., str.229.-257.7. IVKOŠIĆ, M: Pravni modeli provođenja postupka obveznog preoblikovanjašportskog kluba – udruge u športsko dioničko društvo, Zbornik Pravnog fakultetau Zagrebu, 59, (1) 125-150 (2009.), Zagreb, str. 145.8. KAČER, H: Uvod i osobe u športu, u: (UVOD U) ŠPORTSKO PRAVO,(gl. urednik: Kačer, H.), Inženjerski biro d.d. Zagreb, Zagreb, siječanj 2009., str.4.-5.9. PETROVIĆ, S: Trgovačka društva u športu – športsko dioničko društvo, u:(UVOD U) ŠPORTSKO PRAVO, (gl. urednik: KAČER, H.), Inženjerski birod.d. Zagreb, Zagreb, siječanj 2009., str. 101.924

OSTALO

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.Kostović ZoranaPOSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIUDK: 347.79 (497.5)Pregledni znanstveni radPrimljeno: 15.02.2011.Postupak upisa jahti reguliran je Pomorskim zakonikom i Zakonom o općem upravnompostupku. Navedeni postupak sadrži bitne promjene u odnosu na ranije važeći Pomorski zakonik(1994.), osobito u dijelu koji se odnosi na osnivanje posebnih upisnika jahti i jahti u gradnji. Upisomu upisnik jahti, jahta stječe hrvatsku državnu pripadnost te pravo i dužnost vijanja zastave RepublikeHrvatske. Pomorski zakonik propisuje obvezan i fakultativan upis jahti. Naime, jahte koje su uvlasništvu hrvatskih državljana s prebivalištem u Republici Hrvatskoj ili pravnih osoba sa sjedištemu Republici Hrvatskoj moraju biti upisane u upisnik jahti (obvezan upis), dok jahte koje su uvlasništvu strane fizičke ili pravne osobe ili državljanina Republike Hrvatske koji nema prebivališteu Republici Hrvatskoj, mogu biti upisane u upisnike jahti (fakultativan upis). Upis jahti u gradnjije fakultativan, pa je tako moguće u upisnik jahti u gradnji upisati jahte koje se grade u hrvatskimbrodogradilištima. Postupak upisa jahti i jahti u gradnji u nadležnosti je lučkih kapetanija.Ključne riječi: Republika Hrvatska, Pomorski zakonik, postupak upisa jahtiI. UVODPostupak upisa, odnosno brisanja jahti u/iz upisnika jahti reguliran je odredbamaPomorskog zakonika („Narodne novine“, br. 181/04, 76/07, 146/08, dalje: PZ) iZakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, dalje: ZOUP).Odredbe PZ-a mogu se podijeliti na: 1) materijalnopravne odredbe kojima sepropisuju pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako bi se izvršio upis, odnosnobrisanje jahti iz odgovarajućih upisnika i 2) procesnopravne odredbe kojima sepropisuje sam postupak upisa, odnosno brisanja jahti iz odgovarajućih upisnika. 1U tom kontekstu valja napomenuti i sadržaj odredbe čl. 2. st. 1. PZ-a temeljemkoje se odredbe PZ-a koje se odnose na brodove, ako samim PZ-om nije drugačijeodređeno, primjenjuju i na jahte. Dakle, ako u određenom slučaju odredba PZ-aizričito ne upućuje na jahte, sadržaj odredbe jednako će se primijeniti i na brodovei jahte.Osim navedenih zakonskih propisa, na postupak upisa/brisanja jahti primjenjujuse i odredbe Pravilnika o upisu pomorskih brodova u određene upisnike, podacimakoji se unose u list A upisnika brodova, zbirkama isprava, pomoćnim knjigamakoje se vode uz upisnike brodova i obrascima tih isprava i knjiga, te nadležnostilučkih kapetanija za upis pomorskih brodova („Narodne novine“, br. 65/95, 79/95,1Detaljnije ČIZMIĆ, J., Hrvatsko pomorsko postupovno pravo, Knjiga I., Upis pomorskih objekata,Postupak ograničenja odgovornosti brodara, Split, 2006., str. 14.-15.; vidi i KANDARE, B.– ČIZMIĆ,J., Pomorsko procesno pravo , Split, 1996., str. 5.927

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.57/04, dalje: PUPB).Upisnici jahti, jednako kao i upisnici jahti u gradnji, osnovani su tek sukladnoodredbama PZ-a. Naime, do stupanja na snagu PZ-a, jahte su se sukladno odredbamaranije važećeg Pomorskog zakonika („Narodne novine“, br. 17/94, 74/94, 43/96,dalje: RPZ) upisivale u upisnike brodova ili upisnike brodica. Sukladno pravilimaRPZ-a, jahta se, ovisno o propisanim uvjetima, definirala ili kao brod ili kaobrodica, pa ako se definirala kao brod upisivala se u upisnik brodova, a ako sedefinirala kao brodica, upisivala se u očevidnik brodica. Tek je stupanjem nasnagu PZ-a jahta stekla poseban status u hrvatskom pomorskopravnom sustavu idanas se ona definira kao plovni objekt namijenjen športu i razonodi čija je duljinaveća od 12 metara, koji je namijenjen za dulji boravak na moru i koji je poredposade ovlašten prevoziti ne više od 12 putnika, a može se koristiti ili za osobnepotrebe ili za gospodarsku djelatnost (v. PZ, čl. 5. st. 1. toč. 20.; usp. RPZ, čl. 5.st. 1. toč. 14.). 2Za upis jahti osnovani su upisnici jahti koji se vode kod lučkih kapetanija čijaje nadležnost propisana odrebama PZ-a i PUPB-a, a sam upis može biti obvezani fakultativan. Upisom u upisnik jahti, jahta stječe hrvatsku državnu pripadnosti pravo i dužnost vijanja zastave Republike Hrvatske. Upis jahti u gradnji jefakultativan, a uvjet upisa je da se jahta gradi u hrvatskom brodogradilištu. Jahtau gradnji upisom u upisnik jahti u gradnji ne stječe hrvatsku državnu pripadnost.Novine usvojene PZ-om rezultat su jačanja Republike Hrvatske kao pomorskezemlje i potreba za kompleksnijom i preciznijom regulacijom pomorskopravnihinstituta. Strogi pravni režim koji se odnosi na institut upisa, stjecanje državnepripadnosti i prava na vijanje zastave u skladu je sa zahtjevima međunarodnepomorskopravne regulative u cilju osnaženja pravne sveze (genuine link) izmeđujahte i države čiju zastavu vije, a sa svrhom provođenja stvarnog nadzora i2U prijelaznim i završnim odredbama PZ-a sadržane su odredbe temeljem kojih se u roku od šestmjeseci od dana stupanja na snagu PZ-a (29. prosinca 2004.), odnosno, najkasnije do 29. lipnja 2005.godine, moraju osnovati upisnici jahti (v. čl. 1030. st. 1. PZ-a). Nadalje, u roku od godinu dana od danaosnivanja upisnika jahti, dakle najkasnije do 29. lipnja 2006. godine, vlasnici brodica za prijevoz putnikai brodica za šport i razonodu upisanih u upisnike brodova, a koje brodice se sukladno čl. 5. st. 1. toč. 20.PZ-a razvrstavaju u jahte, dužni su zatražiti upis plovnih objekata u upisnik jahti, dok su u roku od petgodina od dana osnivanja upisnika jahti, dakle najkasnije do 29. lipnja 2010. godine, vlasnici brodica zaprijevoz putnika i brodica za šport i razonodu upisanih u očevidnike brodica, a koje brodice se sukladnočl. 5. st. 1. toč. 20. PZ-a razvrstavaju u jahte, dužni zatražiti upis plovnih objekata u upisnik jahti (PZ, čl.1030. st. 3. i 4.). Vlasnici brodova-jahti upisanih u upisnike brodova, a koji brodovi-jahte se sukladno čl.5. st. 1. toč. 20. PZ-a razvrstavaju u jahte, dužni su zatražiti upis plovnih objekata u upisnik jahti u rokuod godinu dana od dana osnivanja upisnika jahti, dakle najkasnije do 29. lipnja 2006. godine. Pritom,do osnivanja upisnika jahti na odgovarajući su se način primjenjivale odredbe PZ-a o upisu brodova (v.čl. 1030. st. 12. PZ-a). Temeljem čl. 1031. PZ-a propisano je da stupanjem na snagu PZ-a prestaju važitiodredbe RPZ-a, osim odredbi koje se odnose na upis brodova, koje prestaju važiti osnivanjem upisnikajahti, a kako PZ-om nije izričito propisano kada će se smatrati da je osnovan upisnik jahti, smatra seda je upisnik jahti osnovan s danom koji je PZ-om propisan kao krajnji rok za osnivanje upisnika jahti,odnosno 29. lipnja 2005. godine, stoga radi pravne sigurnosti treba smatrati da su na taj dan prestale važitiodredbe RPZ-a o upisu brodova. Potanje ČIZMIĆ, J., Upis pomorskih brodova prema odredbama novogaPomorskog zakonika – postupovne odredbe, Pravo u gospodarstvu, vol. 45, br. 3., 1-204, Zagreb, svibanj2006. godine, str. 6.; ČIZMIĆ, J., Uvjeti za upis i brisanje pomorskih brodova, Hrvatska pravna revija, br.3., god. VI., ožujak 2006. godine, str. 18.-19..928

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.jurisdikcije države nad jahtama koje viju zastavu te države.II. INDIVIDUALIZACIJA JAHTEJahta jest plovni objekt namijenjen športu i razonodi, čija je duljina veća od12 metara, koji je namijenjen za dulji boravak na moru, a koji je pored posadeovlašten prevoziti ne više od 12 putnika, te koji se može koristiti za osobnepotrebe ili za gospodarsku djelatnost (PZ, čl. 5. st. 1. toč. 20.). 3 Navedenomdefinicijom promijenio se pravni status jahte određen odredbama RPZ-a, koja jetime postala zaseban plovni objekt. 4 Sukladno odredbama Pravilnika o brodicamai jahtama („Narodne novine“, br. 27/05, 57/06, 80/07, 3/08, 14/08, 18/09, dalje:PBJ), razlikuju se: jahta za gospodarske namjene, jahta za osobne potrebe, gliseri športska jahta. 5 Strana jahta jest plovni objekt za šport i razonodu koji imastranu državnu pripadnost i koji se takvim smatra prema propisima države čijudržavnu pripadnost ima (PZ, čl. 5. st. 1. toč. 21.). PZ ne sadrži definiciju jahte ugradnji, no analogno definiciji broda u gradnji propisanoj odredbom čl. 5. st. 1.toč. 29. PZ-a, jahta u gradnji može se definirati kao gradnja od trenutka polaganjakobilice ili sličnog postupka gradnje do upisa u upisnik jahti. 6 Naime, smatra seda postanak i prestanak postojanja jahte treba promatrati sa stajališta stvari (res),kao stvari građanskog prava i navis, koji je poseban objekt plovidbenog, odnosnopomorskog prava. Ako je neka stvar res, ne znači da je ujedno i navis, iako gubitakprve osobine znači i gubitak druge osobine. Stoga, jahta u pravnom smislu postajeres dovršetkom gradnje, a navis postaje tek upisom u upisnik jahti ili izdavanjemprivremenog upisnog lista. 7Zbog uloge koju jahta kao plovni objekt ima na moru, jahta se moraindividualizirati, odnosno identificirati. 8 Individualizacija (identifikacija) jahte3Vidjeti GRABOVAC, I., Enciklopedija pojmova pomorskog prava, Split, 1991., str. 131.;GRABOVAC, I., Plovidbeno pravo Republike Hrvatske, Književni krug, Split, 2003., str. 112.-113..4Tako ČIZMIĆ, J., Postupak upisa i brisanja jahti, brodica, plutajućih nepomičnih odobalnihobjekata prema novom Pomorskom zakonu, Pravo i porezi, br. 5., god. XV., svibanj 2006. godine, str. 19.-20.; usp. PRNJAK, S., Postupak upisa u upisnik jahti i očevidnik brodica, Zbornik radova sa savjetovanja„Pomorski zakonik Republike Hrvatske i druge novine iz područja pomorskog i prometnog prava“,održanog na Brijunima od 31. svibnja do 01. lipnja 2005. godine, str. 57.-58..5Jahta za gospodarske namjene je jahta namijenjena za iznajmljivanje, sa ili bez posade. Jahta zaosobne potrebe je jahta koja se ne koristi u gospodarske namjene. Gliser je jahta koja pomoću mehaničkogporivnog uređaja klizi po površini mora. Športska jahta je jahta isključivo namijenjena sudjelovanju našpotskim natjecanjima, a razvrstana je prema klasama športskih organizacija, ili je izvan klase. Također,definicija rekreacijskog plovila prema odredbama PBJ-a odnosit će se i na jahte ukoliko budu udovoljeniuvjeti iz čl. 5. st. 1. toč. 20. PZ-a, s obzirom da rekreacijsko plovilo predstavlja plovilo bilo koje vrste,namijenjeno za šport i razonodu, čija je duljina trupa od 2,5 do 24 metra mjerena prema usuglašenojnormi, neovisno o vrsti poriva. V. čl. 3. PBJ-a.6Vidjeti GRABOVAC, I., Pomorsko pravo, Knjiga I., Pomorsko javno i upravno pravo, Split, 2001.,str. 108..7Detaljnije kod GRABOVAC, I., Suvremeno hrvatsko pomorsko pravo i Pomorski zakonik, Književnikrug, Split, 2005., str. 65.-69.; usp. PAVIĆ, D., Pomorsko pravo, Knjiga II., Pravo pomorskih prijevoza,Split, 2002., str. 23..8O tome BOLANČA, D., Pomorsko pravo (odabrane teme), Split, 1999., str. 101.; GRABOVAC, I.,929

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.određuje se temeljem:- državne pripadnosti- imena- luke upisa- zapremnine i kapaciteta (podaci o baždarenju)- klase- pozivnog znaka.Državna pripadnost jahte predstavlja pravnu svezu (bitnu vezu, eng. genuinelink) između jahte i države čiju zastavu jahta ovlašteno vije, a podrazumijeva dadržava nad jahtama svoje zastave stvarno vrši jurisdikciju i nadzor na tehničkom,upravnom i socijalnom području. Elementi koji čine bitnu vezu između jahtei države čiju zastavu jahta vije različiti su u pojedinim državama, a uglavnomovise o stupnju ekonomske razvijenosti i pomorskoj politici određene države. 9Državna pripadnost jahte stječe se ispunjenjem određenih materijalnih i formalnihpretpostavki, a svaka država određuje uvjete pod kojima podijeljuje svoju državnupripadnost, uvjete upisa u upisnike, te pravo na vijanje zastave. 10Na području međunarodnog prava donesene su konvencije koje regulirajuinstitut državne pripadnosti broda, prema značaju kojeg državna pripadnost brodakao najvažnije mjerilo individualizacije broda ima, a čije bi se odredbe analogijommogle primijeniti i na jahte. U tom kontekstu potrebno je spomenuti Ženevskukonvenciju o otvorenom moru iz 1958. godine, 11 Konvenciju Ujedinjenih narodao pravu mora iz 1982. godine, 12 i Konvenciju Ujedinjenih naroda o uvjetima zaupis brodova iz 1986. godine 13 .Hrvatsku državnu pripadnost jahta stječe upisom u odgovarajući upisnik jahti,Hrvatsko pomorsko pravo i međunarodne konvencije, Split, 1995., str. 43..9Vidjeti POLIĆ-ČURČIĆ, V., Uvjeti za upis brodova – stvarna veza broda i države, Uporednopomorsko pravo i pomorska kupoprodaja, (109.-112.), 1986., br. 1.-4., str. 1.-2..10Velik broj država kao bitnu pretpostavku za stjecanje državne pripadnosti broda zahtijeva ili da jevlasnik broda državljanin te države, odnosno ako se radi o pravnoj osobi, tada ona mora imati sjedišteu istoj državi (npr. Velika Britanija, SAD), ili da određeni broj članova posade ima državljanstvo državečija se pripadnost traži (npr. Grčka, Finska). Ipak, postoji niz država koje nemaju propisane stroge uvjeteglede stjecanja državne pripadnosti broda (Cipar, Panama, Bahami, itd). U potonjem slučaju radi se o tzv.pogodovnim, fiktivnim ili jeftinim zastavama, čijim stjecanjem vlasnici brodova izbjegavaju određeneobveze koje bi u zemlji svoje stvarne pripadnosti morali snositi. Podrobnije GRABOVAC, I., Pomorskopravo Republike Hrvatske, Udžbenici Sveučilišta u Splitu, Split, 1997., str. 61.; o tome i BOCZEK, Flagsof Convenience- An International Legal Study, 1962., Harvard University Press, str. 2..11Konvencija o otvorenom moru („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, br. 1/92) donesena jeu Ženevi 29. travnja 1958. godine; v. BARIĆ-PUNDA, V., Ženevske konvencije o pravu mora (1958.),Split, 1987..12Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora i Završni akt Treće konferencije Ujedinjenih narodao pravu mora s Prilozima I. – VII. i Dodatkom i Sporazum o primjeni XI. Dijela Konvencije Ujedinjenihnaroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. godine, („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, br.9/2000).13Vidi United Nations Convention on Conditions for Registration of Ships, Geneva, 7 February 1986.,Admiralty and Maritime Law Guide, International Conventions, www.admiraltylawguide.com.930

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.odnosno izdavanjem privremenog upisnog lista. Nad jahtama hrvatske državnepripadnosti Republika Hrvatska ima pravo i dužnost obavljanja nadzora nadupravnim, gospodarskim i tehničkim poslovima. Jahti upisanoj u hrvatski upisnikjahti izdaje se upisni list kojim se dokazuje hrvatska državna pripadnost jahte.Hrvatska državna pripadnost stječe se upisom jahte u hrvatski upisnik jahti,stoga je izdavanje upisnog lista od deklaratornog značenja za stjecanje državnepripadnosti. 14 Upisni list izdaje nadležna lučka kapetanija koja vodi upisnik jahtiu koji je jahta upisana (v. čl. 97. PZ-a ). 15 U slučaju da se jahti promijeni ime,luka upisa, tonaža, vrsta pogona ili znak raspoznavanja, zamjenjuje se i upisnilist. 16 Privremeni upisni list izdaje se jahti nabavljenoj u inozemstvu koja još nemaupisni list te jahti koja se nalazi u inozemstvu, a izgubljen joj je upisni list. Ako seprivremeni upisni list izdaje jahti nabavljenoj u inozemstvu koja još nema upisni listtada izdavanje privremenog upisnog lista ima konstitutivno značenje za stjecanjehrvatske državne pripadnosti. 17 Privremeni upisni list izdaje nadležna lučkakapetanija, diplomatsko ili konzularno predstavništvo Republike Hrvatske, a važinajdulje jednu godinu od dana njegova izdavanja, s tim da važenje privremenogupisnog lista prestaje i prije, i to u trenutku kada jahta stigne u prvu hrvatsku luku(v. čl. 99. PZ-a). Jahta koja ima hrvatsku državnu pripadnost ima pravo i dužnostvijati zastavu Republike Hrvatske. 18 Način vijanja zastave i isticanja znakova najahtama upisanima u upisnike jahti u Republici Hrvatskoj propisan je Pravilnikomo načinu vijanja zastave i isticanja znakova na brodovima i jahtama („Narodnenovine“, br. 126/07).Jahta upisana u hrvatski upisnik jahti, osim jahte kojoj je izdan privremeniupisni list, mora imati ime (PZ, čl. 183. st. 1). 19 Način, uvjeti i postupak određivanjai vođe nja evidencije imena brodova i jahti, odnosno oznaka tehničkih plovnihobjekata, propisani su Pravilnikom o načinu, uvjetima i postupku određivanja ivođenja evidencije imena i oznaka brodova i jahti („Narodne novine“, br. 9/05).Luka upisa je luka na čijem je području sjedište lučke kapetanije koja vodiupisnik jahti u koji je jahta upisana (PZ, čl. 184. st. 2). Jahta mora nositi ime luke14Više kod STANKOVIĆ, G., Upis brodova i brodica u novom pomorskom zakonodavstvu RepublikeHrvatske, Informator, br. 4186. od 20. travnja 1994. godine, str. 9.; o tome i BOLANČA, D., Postupakupisa brodova i brodica u pomorskom zakonodavstvu, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, br. 3., 1998., str.335..15Upisni list sadrži podatke koji se odnose na državnu pripadnost jahte, namjenu jahte, područjeplovidbe, uz naznaku dužnosti i prava jahte na vijanje zastave. Nadalje, upisni list sadrži sve upise izuloške glavne knjige upisnika jahti u koji je jahta upisana, a u slučaju nepodudaranja sadržaja upisnoglista sa sadržajem upisnika jahti u pogledu upisanih prava na jahti važi ono što je upisano u upisniku jahti.Detaljnije DOMINIS, Ž., Novine u pomorskom pravu, Informator, br. 5360.-5361. od 20. i 23. srpnja2005. godine, str. 13.-14..16Vidjeti kod GRABOVAC, I., Brodska administracija, Zagreb, 1988., str. 19.-20..17Pobliže ČIZMIĆ, J., Hrvatsko pomorsko postupovno pravo, Knjiga I., Upis pomorskih objekata,Postupak ograničenja odgovornosti brodara, Split, 2006., str. 24..18O tome kod BRAJKOVIĆ, V. – PALLUA, E., Zastava, Pomorska enciklopedija 7., str. 205.;GOLUBOVIĆ, I., Brodska zastava, Pomorstvo, 1948., str. 373..19O tome GRABOVAC, I., Pomorsko pravo, Knjiga I., Pomorsko javno i upravno pravo , Split,2001., str. 112..931

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.upisa. 20Baždarenje jahte obavlja se radi utvrđivanja tonaže (PZ, čl. 118. st. 1.).Baždarenje, u skladu s Tehničkim pravilima za statutarnu certifikaciju pomorskihobjekata, obavlja priznata organizacija Hrvatski registar brodova (dalje: HRB). 21Jahta se baždari prije upisa u upisnik jahti, međutim, ako su poslije baždarenjajahte nastale promjene zbog kojih je došlo do promjene tonaže jahte (npr. uslijedpromjene u rasporedu, konstrukciji, kapacitetu, uporabi prostora, broju putnikadopuštenom prevoziti jahtom), ili ako se posumnja u pravilnost već obavljenogbaždarenja, izvršit će se ponovno baždarenje jahte. Kada su izvršene preinake najahti koje su rezultirale promjenom tonaže, ponovno baždarenje jahte, ovisno oizvršenim preinakama, mora se obaviti djelomično ili u cijelosti (v. čl. 118. i 119.PZ-a).Klasifikacija je stupanj povjerenja kojeg određeni klasifikacijski zavod dajebrodu na temelju svojih pravila. 22 Klasifikacijski zavod u Republici Hrvatskoj jeHRB.Svaka jahta koja ima radiostanicu, mora imati pozivni znak prema propisimao međunarodnom radioprometu. Pozivni broj sastoji se od slova, brojevai drugih oznaka identifikacije. Pozivni znak određuje nadležno tijelo zatelekomunikacije. 23III. UPISNICI JAHTIJahte i jahte u gradnji upisuju se u upisnike jahti, odnosno upisnike jahti ugradnji. 24 Upisnici jahti i upisnici jahti u gradnji sastoje se od glavne knjige izbirke isprava (PZ, čl. 197.). Glavna knjiga upisnika sastoji se od jedne knjige iliviše knjiga koje se označavaju rimskim brojevima, a svaka knjiga sadrži određenibroj uložaka. Broj uložaka i stranica određuje tijelo koje vodi upisnik jahti,odnosno upisnik jahti u gradnji (lučka kapetanija). U svakoj knjizi glavne knjigeulošci i stranice moraju biti označeni rednim brojevima, a svaka knjiga mora bitičvrsto vezana i prošivena i mora sadržavati potvrdu tijela koje vodi upisnik jahtii upisnik jahti u gradnji, s naznakom naziva glavne knjige, broja knjige, te brojauložaka i stranica (v. čl. 6. PUPB-a). Uložak glavne knjige upisnika ima list A, list20Tako GRABOVAC, I., Enciklopedija pojmova pomorskog prava, Književni krug, Split, 1991., str.90..21Vidjeti Zakon o Hrvatskom registru brodova, Narodne novine, br. 81/96.; o tome i HLAČA, V.,Hrvatsko pomorsko pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2001., str. 43.-45..22Potanje GRABOVAC, I., Pomorsko pravo, Knjiga I., Pomorsko javno i upravno pravo, Split, 2001.,str. 112..23Detaljnije GRABOVAC, I., Plovidbeno pravo Republike Hrvatske, Književni krug, Split, 2003.,str. 118..24Jahte su u imovinskopravnom smislu pokretnine (v. čl 208. PZ-a), no upisom u odgovarajućeupisnike, jahte se podvrgavaju knjižnom režimu te se u pravnom smislu imobiliziraju. Upisnici su izrađenipo uzoru na zemljišne knjige. O nastanku hrvatskog upisnika brodova podrobnije kod MINTAS – HODAK,LJ., Hrvatski upisnik pomorskih brodova, Pomorski zbornik, Rijeka, knj. 30., 1992., str. 263.-268..932

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.B i list C (iznimno, uložak glavne knjige upisnika javnih brodova ima samo listA i list B). Svaka se jahta upisuje u poseban uložak glavne knjige upisnika (v. čl.198. PZ-a). U list A glavne knjige uloška upisnika upisuju se podaci o identitetujahte i njene osnov ne tehničke značajke (PZ, čl. 199.). U list B uloška glavneknjige upisnika upisuje se tvrtka, odnosno naziv i sjedište pravne osobe, odnosnoime i prebivalište fizičke osobe koja je vlasnik jahte, te osobna ograničenjavlasnika u vezi sa slobodnim raspolaganjem jahtom. Ako brodar ili kompanijanije ujedno i vlasnik jahte, u list B uloška glavne knjige mora se upisati i tvrtka,odnosno naziv i sjedište brodara i kompanije pravne osobe, ili ime i prebivalištebrodara i kompanije fizičke osobe. U list B upisnika jahte u grad nji mogu se,radi evidentiranja, upisati i tvrtka, odnosno naziv i sjedište, ili ime i prebivalištebrodara i naručitelja (PZ, čl. 200.). U list C uloška glavne knjige upisnika jahtiupisuju se stvarna prava kojima je jahta ili njen dio opterećen, te prava stečena natim pravima, zakup jahte, pravo prvokupa, kao i druga ograničenja raspolaganjakojima je podvrgnut vlasnik jahte, zabrane opterećivanja i otuđivanja jahte, tesve zabilježbe za koje nije izričito određeno da se upisuju u drugi list uloška.Zbirka isprava vodi se zasebno za svaki uložak glavne knjige upisnika jahti iupisnika jahti u gradnji, a sadrži isprave u ovjerenom prijepisu na temelju kojihje izvršen upis jahte, odnosno jahte u gradnji u odgovarajući upisnik, podneskestranaka, rješenja nadležnog tijela koja se odnose na upis, dostavnice, te sve drugeisprave koje se odnose na upis jahte i upis jahte u gradnji, odnosno sve ispravekoje se odnose na upis u list A, list B i list C glavne knjige upisnika jahte i jahte ugradnji (PUPB, čl. 7. st. 1. i 2.). Uz upisnike jahti i upisnike jahti u gradnji vodese i sljedeće pomoćne knjige: 1) dnevnik upisa jahti, u koji se upisuju podaci oprijavama, molbama, prijedlozima, rješenjima, žalbama i spisima, koji se odnosena upis jahte i prava na jahti; 2) imenik jahti, koji sadrži popis jahti abecednimredom, uz naznaku upisnika i broja glavne knjige; 3) imenik vlasnika jahti i drugihosoba za koje je u glavnoj knjizi upisnika upisano neko pravo ili evidentirananeka činjenica, s naznakom upisnika i broja uloška u kojem su prava upisana iličinjenice evidentirane (PUPB, čl. 8. st. 1).Upisnici jahti i jahti u gradnji su javni, a vode se u obliku javne knjige ilielektroničkog zapisa koji sadrži bazu podataka za cijelo područje RepublikeHrvatske (v. čl. 195. PZ-a). Smatra se da upisnik sadrži potpuno i istinito činjeničnoi pravno stanje u odnosu na jahtu, odnosno jahtu u gradnji. Svatko ima pravorazmatrati i prepisivati glavnu knjigu upisnika, zbirku isprava, imenik vlasnikajahti i imenik jahti, a onaj tko se u pravnom prometu, postupajući savjesno,pouzda u podatke upisane u upisnicima, ne snosi pravne posljedice koje iz togaproisteknu (PZ, čl. 195. st. 3. i 6). 25 Nadležna lučka kapetanija koja vodi upisnikjahti, odnosno upisnik jahti u gradnji, dužna je na zahtjev stranke izdati izvadakiz upisnika jahti i upisnika jahti u gradnji, a pored izvatka koji sadrži sve upise izlista A, B i C upisnika jahti ili upisnika jahti u gradnji, nadležna lučka kapetanija25Za korištenje navedenog prava nije potrebno prethodno dokazivati postojanje pravnog interesa.Tako ČIZMIĆ, J., Uvjeti za upis i brisanje pomorskih brodova, Hrvatska pravna revija, br. 3., god. VI.,ožujak 2006. godine, str. 22.-23..933

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.dužna je na zahtjev stranke izdati i izvadak s podacima o vlasništvu i teretima kojipostoje na jahti u trenutku izdavanja izvadaka (v. čl. 9. PUPB-a). Takve potvrde iprijepisi isprava imaju dokaznu snagu javnih isprava (v. čl. 195. PZ-a).IV. PROVOĐENJE UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTI I BRISANJEJAHTI IZ UPISNIKA JAHTI (funkcionalne odredbe)PZ propisuje obvezan i fakultativan upis jahti u upisnike jahti, te fakultativanupis jahti u gradnji u upisnike jahti u gradnji. Temeljem čl. 187. PZ-a, u upisnikjahti mora se upisati jahta koja je u cjelini u vlasništvu fizičkih ili pravnih osobadržavljana Republike Hrvatske s prebivalištem, odnosno sjedištem u RepubliciHrvatskoj (obvezni upis). Nadalje, u skladu s čl. 188. st. 2. PZ-a, u upisnik jahtimože se upisati jahta koja je u cjelini ili dijelom u vlasništvu strane fizičke ili pravneosobe ili državljanina Republike Hrvatske koji nema prebivalište u RepubliciHrvatskoj (fakultativni upis). 26 U potonjem slučaju, vlasnik jahte dužan je ovlastitihrvatsku pravnu ili fizičku osobu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj da ga zaodsutnosti iz Republike Hrvatske zastupa pred nadležnim hrvatskim tijelima.Temeljem odredbi čl. 27. i 28. Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskogzakonika („Narodne novine“, br. 146/08, dalje: ZIDPZ) izmijenjene su odredbečl. 187. i 188. Pomorskog zakonika („Narodne novine, br. 181/04, 76/07) koje seodnose na upis jahti i brodova u upisnike jahti i upisnike brodova. Sukladno odredbičl. 50. ZIDPZ-a, spomenute izmjene stupit će na snagu tek danom pristupanjaRepublike Hrvatske Europskoj uniji. Naime, na temelju odredbi čl. 28. ZIDPZ-a,u upisnik jahti može se upisati 1) jahta koja je u cjelini ili djelomično u vlasništvudomaće fizičke ili pravne osobe i 2) jahta koja je u cjelini u vlasništvu strane fizičkeili pravne osobe, ako se jahta pretežno nalazi u Republici Hrvatskoj. U navedenomslučaju radi se o fakultativnom upisu jahte u upisnik jahti. Fakultativan upis,sukladno odredbama čl. 27. ZIDPZ-a, propisan je i za upis brodova u upisnikebrodova. Bitno je istaknuti da se čl. 27. ZIDPZ-a mijenja čl. 187. Pomorskogzakonika kojim su propisane pretpostavke za obvezan upis brodova i jahti uupisnike brodova, odnosno jahti, a s obzirom da odredbe čl. 27. ZIDPZ-a govoresamo o fakultativnom upisu brodova (...“U upisnik brodova može se upisati...“),dok odredbe čl. 28. ZIDPZ propisuju uvjete za fakultativni upis jahti, stupanjemna snagu odredbi čl. 27. i 28. ZIDPZ-a bit će stavljene izvan snage odredbe kojepropisuju obvezan upis brodova i jahti (jer se u navedenim odredbama nigdje nespominje obvezan upis jahti i brodova), čime je, smatram, učinjen propust budućije propisivanje pretpostavki za obvezni upis brodova i jahti od iznimne važnostiza jačanje pravne sigurnosti u području pomorskog prava.U upisnik jahti u gradnji može se upisati jahta koja je u cjelini u vlasništvu26Usp. KRAGIĆ, P., Utjecaj novina u Pomorskom zakoniku na poslovanje hrvatskih brodara, Zbornikradova sa savjetovanja „Pomorski zakonik Republike Hrvatske i druge novine iz područja pomorskog iprometnog prava“, održanog na Brijunima od 31. svibnja do 01. lipnja 2005. godine, Rijeka, 2005, str.9.; o tome i ČIZMIĆ, J., Upis pomorskih brodova prema odredbama novoga Pomorskog zakonika –postupovne odredbe, Pravo u gospodarstvu, vol. 45, br. 3., 1-204, Zagreb, svibanj 2006., str. 7..934

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.fizičke ili pravne osobe državljanina Republike Hrvatske s prebivalištem, odnosnosjedištem u Republici Hrvatskoj, odnosno jahta koja je u vlasništvu strane fizičkeili pravne osobe koja se gradi u hrvatskom brodogradilištu (čl. 189. st. 3. PZ-a).Jahte u gradnji upisane u upisnik jahti u gradnji podvrgnute su knjižnom režimukao i jahte u plovidbi, a budući se pravo vlasništva i druga stvarna prava na jahtimogu steći, prenijeti, ograničiti i ukinuti jedino upisom u odgovarajući upisnik,isto će se odnositi i na jahte u gradnji nakon što budu upisane u upisnik jahti ugradnji. 27 Na upis brodova u gradnji primjenjuje se Konvencija o upisu prava nabrodovima u gradnji iz 1967. godine. 28U hrvatski upisnik jahti ne može se upisati jahta koja je upisana u inozemniupisnik (PZ, čl. 191. st. 2.). 29Za upis jahti i jahti u gradnji u upisnike jahti, odnosno upisnike jahti ugradnji stvarno su nadležne lučke kapetanije, osim slučajeva koji su temeljemodredbi PZ-a stavljeni u nadležnost suda (PZ, čl. 254. st. 1.). Rješenje o upisujahte u upisnik jahti donosi se na temelju prijave ili prijedloga ovlaštene stranke,odnosno zahtjeva nadležnog tijela, ako u PZ-om nije drugačije određeno. 30 Upisise provode na temelju rješenja nadležne lučke kapetanije, osim slučajeva koji suu nadležnosti suda. 31 Naime, poslovi upisa mogu se podijeliti u dvije skupine: 1)upisi koje provode isključivo nadležna upravna tijela, dakle, lučke kapetanije i 2)upisi koji su u svezi sa sudskim postupcima, a u kojima lučke kapetanije djelujukao pomoćna tijela suda. 32 Za upis jahti koje su u cjelini u vlasništvu fizičkih ilipravnih osoba državljana Republike Hrvatske s prebivalištem, odnosno sjedištem,u Republici Hrvatskoj mjesno su nadležne lučke kapetanije u Dubrovniku, Pločama,Splitu, Šibeniku, Zadru, Senju, Rijeci i Puli, a prema prebivalištu, odnosno sjedištuvlasnika jahte (PUPB, čl. 1. st. 1.). Ako se pak radi o jahtama koje su u cjeliniili dijelom u vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe ili državljanina RepublikeHrvatske koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, za upis jahte mjesno je27Detaljnije kod ČIZMIĆ, J., Hrvatsko pomorsko postupovno pravo, Knjiga I., Upis pomorskihobjekata, Postupak ograničenja odgovornosti brodara, Split, 2006., str. 27..28Konvencija o upisu prava na brodovima u gradnji (Convention relating to Registration of Rights inrespect of Vessels under Construction), Brusseles, 27. May 1967.29Vidjeti MINTAS – HODAK, LJ., Novi Pomorski zakonik, Pomorski zbornik, Rijeka, br. 31., 1993.,str. 23.; VOKIĆ – ŽUŽUL, M., Međunarodni ugovori pomorskog prava i prava mora koji obvezujuRepubliku Hrvatsku, Pomorsko usporedno pravo, 1993., br. 1.-4., (137-140), str. 63.-78..30Stranka je osoba na čiji je zahtjev pokrenut ili protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštitesvojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku upisivanja jahti u upisnik jahti (PZ, čl.284). Potanje JAKAŠA, B., Udžbenik plovidbenog prava, Zagreb, 1983., str. 109.; usp. STANKOVIĆ,G., Postupak upisa brodova u novom pomorskom zakonodavstvu Republike Hrvatske, Zbornik Pravnogfakulteta u Splitu, br. 1.-2., str. 1994., str. 159.-160..31Sud je nadležan u provođenju postupka ovrhe na jahti, u postupku izdavanja privremenih mjera najahti, kod zasnivanja sudske hipoteke na jahti, te u svezi s upisima jahti u upisnike jahti koji se provode natemelju pravomoćnog rješenja nadležnog ostavinskog suda o nasljedstvu i legatu. Vidi LUTTNBERGER,A Pomorsko upravo pravo, Rijeka, 2005., str. 104..32Tako ČIZMIĆ, J., Uvjeti za upis i brisanje pomorskih brodova, Hrvatska pravna revija, br. 3/2006.,str. 26.; vidjeti i STANKOVIĆ, G., Neka pitanja u svezi s postupkom za upisivanje brodova, Informator,Zagreb, br. 4190., 1994., str. 14.; KANDARE, B. – ČIZMIĆ, J., o. c., str. 5.-18.; VUJOVIĆ, V. – ŠURIĆ,A., Priručnik za obavljanje poslova upisa brodova, Zagreb, 1995., str. 22..935

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.nadležna lučka kapetanija na čijem području jahta pretežito boravi (PUPB, čl.1. st. 3.). Glede upisa jahti u gradnji valja istaknuti da je mjesno nadležna lučkakapetanija prema sjedištu brodograditelja (PUPB, čl. 1. st. 4.).Upisi su dopušteni samo protiv osoba u čiju je korist, u vrijeme podnošenjaprijedloga za upis jahte u upisnik jahti, upisano ili se istodobno upisuje pravovlasništva, odnosno ono pravo glede kojeg se obavlja upis. Ako je više osobauzastopce steklo pravo na upis kakva prava na jahti ili na pravu upisanom najahti, a to svoje pravo nisu upisali, posljednji stjecatelj može, ako dokaže tko sumu prethodnici, zahtijevati izvršenje upisa tog prava neposredno u svoju korist.Dakle, u navedenom slučaju, pravo čiji se upis traži upisuje se izravno, bezupisivanja prava prethodnika koja nisu bila upisana, ako se dokaže kontinuiraniniz sukcesija. 33U upisnik jahti upisuju se stvarna prava, zakup jahte i pravo prvokupa (usp.čl. 255. st. 1. PZ-a). 34 Upisi se provode na temelju rješenja koja donose nadležnelučke kapetanije, odnosno na temelju rješenja koje donose sudovi, ako se radi opredmetima iz nadležnosti sudova.Temeljem čl. 257. PZ-a, razlikuju se sljedeće vrste upisa:1) prvi upis u upisnik jahti – kojim se u hrvatski upisnik jahti upisuje jahta kojado tada nije bila upisana u hrvatski upisnik jahti;2) upis u list A uloška glavne knjige upisnika – kojim se u list A uloška glavneknjige upisnika jahti upisuju podaci o identifikaciji jahte i njezinim tehničkimznačajkama;3) uknjižba – kojom se upisivanje, prijenos, ograničenje ili prestanak pravapostiže bez posebnog opravdanja (bezuvjetno upisivanje prava ili bezuvjetnobrisanje);4) predbilježba – kojom se upisivanje, prijenos, ograničenje ili prestanakprava postiže uz uvjet naknadnog opravdanja (uvjetno upisivanje prava ili uvjetnobrisanje);5) zabilježba – kojom se evidentiraju osobni odnosi važni za raspolaganjeimovinom ili druge činjenice za čiju zabilježbu zakon veže određene pravneučinke;6) prijenos upisa jahte – kojim se jahta iz jednoga hrvatskog upisnika jahtiupisuje u drugi hrvatski upisnik jahti;7) brisanje jahte – kojim se jahta briše iz hrvatskog upisnika jahti;33Potanje BRAJKOVIĆ, V. – ČOLOVIĆ, I., - FILIPOVIĆ, V. – JAKAŠA, B. – KATIČIĆ, N. –PALLUA, E. – TOMAŠIĆ, V. – TRIVA, S., Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi s napomenama ikomentarskim bilješkama, Zagreb, 1981., str. 102.; v. čl. 262. i 263. PZ-a.34U upisnik brodova upisuju se stvarna prava, zakup broda, pravo prvokupa i brodarski ugovor navrijeme za cijeli brod. Brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod (time charter) je ugovor o prijevozustvari cijelim brodom za određeno vrijeme. Odredbe PZ-a koje se odnose na brodarski ugovor na vrijemeza cijeli brod ne primjenjuju se na jahte. Naime, jahta je plovni objekt namijenjen športu i razonodii može se koristiti za osobne potrebe i gospodarske namjene u kojem slučaju je jahta namijenjena zaiznajmljivanje, sa ili bez posade.936

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.8) ponovni upis jahte – kojim se jahta ponovno upisuje u hrvatski upisnikjahti.Prvi upis u upisnik jahti je upis kojim se u hrvatski upisnik jahti upisujejahta koja do tada nije bila upisana u hrvatski upisnik jahti (PZ, čl. 257. st. 1. toč.1.). Prvi upis može se odnositi na upis jahti u gradnji u upisnik jahti u gradnjite na upis jahti u upisnik jahti. 35 Prvi upis u upisnik jahti u gradnji dopustit ćelučka kapetanija koja vodi upisnik jahti u gradnji u koji se jahta u gradnji trebaupisati ako su uz prijavu, odnosno prijedlog za prvi upis priložene sljedećeisprave: 1) isprava kojom se dokazuje pravo vlasništva na jahti u gradnji; 2)potvrda brodogradilišta o tehničkim podacima koji se upisuju na list A upisnikajahti u gradnji, mjestu i početku gradnje i 3) izjava vlasnika jahte u gradnji oimenu jahte u gradnji (v. čl. 314. PZ-a). Prvi upis jahte u upisnik jahti dopustitće lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti, ako su uz prijavu za prvi upis jahtepriložene sljedeće isprave 1) isprava kojom se dokazuje pravo vlasništva na jahti,2) izvadak iz sudskog upisnika, odnosno druga isprava kojom se dokazuje da jevlasnik hrvatski državljanin ili hrvatska pravna osoba, odnosno da je udovoljenouvjetima za upis jahte u upisnik jahti, 3) rješenje o određivanju imena i luke upisaza jahtu, 4) potvrda o tehničkim podacima jahte radi njezina upisa u upisnik jahtikoju izdaje priznata organizacija, s potvrdom o tehničkoj prihvatljivosti jahte zaupis u hrvatski upisnik, 5) isprava kojom se određuje pozivni znak jahte premaMeđunarodnome signalnom kodeksu, ako jahta takav znak mora imati, 6) ispravekojima se dokazuju drugi podaci koji se unose u list A uloška glavne knjigeupisnika jahti, 7) potvrda tijela koje vodi strani upisnik jahti o brisanju jahta izstranog upisnika, ako se ta jahta prenosi iz stranog upisnika u hrvatski upisnikjahti te 8) isprave kojima se dokazuje pravo upisa jahte u hrvatski upisnik jahti,ako je vlasnik jahte strani državljanin ili strana pravna osoba (v. čl. 315. PZ-a). 36Rješenje o prvom upisu jahte u upisnik jahti, odnosno u upisnik jahti u gradnji,donosi lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti, odnosno upisnik jahti u gradnji,u koji se jahta treba upisati, a provodi lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti ukoji se jahta ima upisati (v. čl. 254. st. 3. i čl. 301. PZ-a). Pravna posljedica prvogupisa jahte u hrvatski upisnik jahti je stjecanje hrvatske državne pripadnosti jahte.Za razliku od postojeće jahte, upis jahte u gradnji u upisnik jahti u gradnji nemaza posljedicu stjecanje državne pripadnosti jahte u gradnji. Naime, jahta u gradnjiupisana u upisnik jahti u gradnji nije tom činjenicom stekla pravo upisa u nekidrugi hrvatski upisnik jahti - to se pravo mora posebno dokazivati, stoga, kad sejahta u gradnji upisuje u neki drugi hrvatski upisnik jahti, radi se o prvom upisujahte u takav upisnik jahti. 3735Prilikom prvog upisa jahte u hrvatski upisnik jahti, prema duljini trupa jahte, plaća se naknada uvisini određenoj sukladno odredbama Naredbe o visini naknade za upis broda, jahte i brodice u upisnikbrodova, odnosno jahti i očevidnik brodica (Narodne novine, br. 2/05, 41/05 i 24/06).36Podrobnije ČIZMIĆ, J., Upis pomorskih brodova prema odredbama novoga Pomorskog zakonika –postupovne odredbe, Pravo u gospodarstvu, vol. 45, br. 3., 1-204, Zagreb, svibanj 2006. godine, str. 34..37Vidjeti ČIZMIĆ, J., Hrvatsko pomorsko postupovno pravo, Knjiga I., Split, 2006., str. 43.; o tome iMAGAZINOVIĆ, H., Ugovor o gradnji broda, Split, 1979..937

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.Upis u list A uloška glavne knjige upisnika jahti obuhvaća upis podataka oidentifikaciji jahte i njezine tehničke značajke (PZ, čl. 199. i 257. st. 1. toč. 2.). 38Sukladno čl. 3. PUPB-a, u list A uloška glavne knjige upisnika jahti upisuju se:vrsta i ime jahte, IMO broj, luka upisa, bruto i neto tonaža, znak raspoznavanjaprema međunarodnom signalnom kodeksu ako jahta mora imati takav znak,namjena i tip jahte, dopuštene granice plovidbe, vrsta jahte (prema konstrukciji),broj paluba, jarbola i dimnjaka, materijal od kojeg je jahta izgrađena, dimenzijejahte (duljina preko svega, najveća širina, visina na sredini jahte), pogonski strojevi(vrsta, sistem i snaga pogona, vrsta pogonskog goriva, vrsta i broj kotlova), mjestogradnje, naziv brodogradilišta i godina gradnje, gaz označen u metrima, nadvođeoznačeno u milimetrima, najveća brzina, nosivost jahte, dopušteni broj putnika,podaci o prijašnjem upisu (ime jahte, luka upisa jahte i državna pripadnost jahte),datum upisa jahte i datum izdavanja upisnog lista, najmanji broj članova posadepotreban za sigurnu plovidbu, podaci o ograničenjima plovidbe jahte i o drugimodlukama nadležnog tijela u svezi s plovidbom jahte te ostali podaci o jahti. U listA uloška glavne knjige upisnika jahti u gradnji upisuju se vrsta jahte, ime jahte,namjena jahte, materijal od kojega se jahta gradi, dimenzije jahte, najveća nosivostjahte, mjesto gradnje, naziv brodogradilišta, te datum i sat postavljanja kobilice,odnosno kojega drugog dijela jahte čije postavljanje odgovara fazi postavljanjakobilice, a mogu se upisati i drugi podaci koji se odnose na upis jahti u gradnjinavedeni u čl. 3. PUPB-a (v. čl. 4. PUPB-a). Upis u list A uloška glavne knjigeupisnika jahti provodi lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti na temelju rješenjalučke kapetanije koja vodi upisnik jahti u koji je jahta upisana. Na temelju rješenjakojim se određuje upis jahte u upisnik jahti, lučka kapetanija koja vodi upisnik jahtiistodobno će izvršiti upis jahte u list A i list B upisnika jahti (rješenje o upisu ulist B i list C uloška glavne knjige upisnika jahti donosi lučka kapetanija koja vodiupisnik jahi, v. čl. 254. i 301. u svezi s čl. 303. st. 1. PZ-a). Međutim, ako lučkakapetanija donese rješenje kojim se odbija zahtjev za upis jahte u upisnik jahti iodredi upis zabilježbe odbijanja takvog zahtjeva, zabilježba odbijanja zahtjevaupisat će se u list A uloška glavne knjige upisnika jahti otvorenog na temeljuprijave za prvi upis jahte u upisnik jahti (čl. 303. st. 2. u svezi s čl. 290. st. 2. PZa).Nadalje, u list A uloška glavne knjige upisnika jahti koji je otvoren u skladu spodnesenom prijavom ili prijedlogom zabilježit će se rješenje o odbijanju prijaveili prijedloga za upis jahte u upisnik jahti, osim u slučaju kad povodom prijaveili prijedloga nije otvoren novi uložak u glavnoj knjizi upisnika jahti (uložak seneće otvarati ako je prijava ili prijedlog nerazumljiv ili neodređen, v. čl. 304. usvezi s čl. 290. st. 3. PZ-a). U list A uloška glavne knjige upisnika jahti upisujese i rješenje o brisanju jahte iz upisnika jahti te zabilježba odbijanja zahtjeva zabrisanje jahte iz upisnika jahti (PZ, čl. 312. st. 1.).Uknjižba je upis temeljem kojeg se upisivanje, prijenos, ograničenje iliprestanak prava postiže bez posebnog opravdanja (bezuvjetno upisivanje ilibezuvjetno brisanje, v. PZ, čl. 257. st. 1. toč. 3.). Pravni učinci uknjižbe sastoje se38Tako i LUTTENBERGER, A., o. c., str. 101..938

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.u bezuvjetnom i konačnom stjecanju, prijenosu, ograničenju ili prestanku upisanihprava u onom opsegu i sadržaju kako su upisana. 39 Uknjižba se može dopustitisamo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je potpise osobačije pravo treba ograničiti, opteretiti ili prenijeti na drugu osobu ovjerilo tijelonadležno za ovjeravanje potpisa, ako PZ-om ili drugim zakonom nije drugačijeodređeno. Privatna isprava na temelju koje se može dopustiti uknjižba mora,pored podataka o osobama koje sudjeluju u pravnom poslu navedenom u ispravi,o mjestu gdje je isprava sastavljena i datumu kad je isprava sastavljena te valjanojpravnoj osnovi (v. čl. 280. PZ-a), sadržavati i podatke koji se odnose na točnuoznaku jahte ili prava glede kojeg se uknjižba provodi te izričitu izjavu osobe čijese pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu o dopuštanjuuknjižbe (clausula intanbulandi). 40 Javne isprave na temelju kojih se dopuštauknjižba jesu: 1) isprave o pravnim poslovima koje je sastavio sud u granicamasvojih ovlaštenja, ako sadrže podatke o osobama koje sudjeluju u pravnom poslunavedenom u ispravi, o mjestu gdje je isprava sastavljena i datumu kad je ispravasastavljena te valjanoj pravnoj osnovi te isprave koje su u propisanom oblikuizdali sudovi ili tijela uprave, u granicama svojih nadležnosti, kojima zakonpriznaje svojstvo sudske ovršne isprave ili na temelju kojih se prema posebnimpropisima može obaviti upis u javne knjige (v. čl. 318. PZ-a). Može li se, podkojim pretpostavkama i na koji način, dopustiti uknjižba na temelju inozemnihisprava koje se u mjestu gdje su sastavljene smatraju javnim ispravama određujuposebni propisi (v. čl. 55. ZZK-a). Uknjižbe na temelju odluke stranog suda moguse obaviti ako je ta odluka priznata u posebnom za to propisanom postupku.Predbilježbom se stječu, prenose, ograničavaju ili prekidaju upisana prava,uz uvjet naknadnog opravdanja predbilježbe, i to u opsegu u kojem predbilježbabude opravdana (uvjetno upisivanje prava ili uvjetno brisanje, v. čl. 325. PZ-a).Ovaj uvjet je rezolutivne naravi, stoga predbilježeni upisi postižu pravni učinaku trenutku upisivanja. 41 Predbilježba, jednako kao i uknjižba, može biti pozitivnaili negativna, ovisno o tome stječu li se, mijenjaju ili ograničavaju predbilježbomknjižna prava pod uvjetom naknadnog opravdanja (pozitivna predbilježba)ili ona prestaju (negativna predbilježba). Predmet predbilježbe isti je kao ipredmet uknjižbe, a predbilježbom se upisuju sva knjižna prava koja se upisujui uknjižbom. 42 Lučka kapetanija kod koje se vodi upisnik jahti dužna je dopustitipredbilježbu upisa u slučajevima kad podnesena isprava (javna ili privatna)udovoljava općim uvjetima za upis, ali ne udovoljava svim posebnim uvjetimapropisanim za uknjižbu (PZ, čl. 319.). Predbilježba djeluje dok ne bude opravdana39Vidjeti JOSIPOVIĆ, T., Komentar Zakona o zemljišnim knjigama, Zagreb, 1998., str. 144..40Izjava osobe čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu o dopuštanjuuknjižbe ne odnosi se na isprave o stjecanju prava vlasništva na jahti hrvatske ili strane pripadnosti ako sezahtijeva prvi upis jahte u hrvatski upisnik jahti budući se smatra da vlasnik jahte već samim podnošenjemzahtjeva za upis jahte u upinik jahti pristaje na to da se njegovo pravo upiše u upisnik jahti. V. čl. 317.PZ-a; tako i VUJOVIĆ, V. – ŠURIĆ, A., o. c., str. 44..41O tome ČIZMIĆ, J., Upis pomorskih brodova prema odredbama novoga Pomorskog zakonika –postupovne odredbe, Pravo u gospodarstvu, vol. 45, br. 3., 1-204, Zagreb, svibanj 2006. godine, str. 36..42Potanje JOSIPOVIĆ, T., o. c., str. 196..939

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.ili izbrisana. Opravdanjem se predbilježba pretvara u uknjižbu, s učinkom odtrenutka kad je prijedlog za predbilježbu bio podnesen. 43 Sukladno odredbi čl.325. PZ-a, predbilježba se može opravdati na temelju: 1) isprave kojom se možedopustiti uknjižba, a koju je izdala osoba protiv koje je predbilježba upisana,2) potvrde da je nepravomoćna sudska odluka kojom se zahtjev za utvrđivanje,stjecanje, ograničenje ili prestanak upisnog prava prihvaća ili odbija postalapravomoćna i ovršna, 3) konačne odluke nadležnog tijela o postojanju tražbineradi čijeg je osiguranja upisana pred bilježba hipoteke na jahti (v. čl. 323. st. 1.toč. 3. PZ-a) i 4) pravomoćne i ovršne odluke suda u parnici protiv osobe protivkoje je predbilježba upisana. Ako se predbilježba opravdava podnošenjem ispravesposobne za uknjižbu, odnosno isprave kojom se može dopustiti uknjižba, a kojuje izdala osoba protiv koje je predbilježba upisana, opravdanje predbilježbepotrebno je izvršiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o predbilježbi.U slučaju kad se predbilježba opravdava na temelju pravomoćne i ovršne odlukesuda donesene u parnici protiv osobe protiv koje je predbilježba upisana, parnicase mora pokrenuti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o predbilježbi. Roku kojem se predbilježba mora opravdati mora se navesti u odluci o predbilježbi, stim da lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti može na prijedlog stranke rok zaopravdanje predbilježbe produljiti, ako za to postoje opravdani razlozi. Prijedlogza produljenje roka podnosi se lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik jahti (v. čl.327. PZ-a). 44 Prijedlog za opravdanje predbilježbe podnosi se lučkoj kapetanijikoja vodi upisnik jahti, ako se predbilježba opravdava temeljem isprave kojomse može dopustiti uknjižba, a koju je izdala osoba protiv koje je predbilježbaupisana, zatim na temelju potvrde da je nepravomoćna sudska odluka kojom sezahtjev za utvrđivanje, stjecanje, ograničenje ili prestanak upisnog prava prihvaćaili odbija postala pravomoćna i ovršna te konačne odluke nadležnog tijela opostojanju tražbine radi čijeg je osiguranja upisana pred bilježba hipoteke na jahti.Međutim, ako se predbilježba opravdava na temelju pravomoćne i ovršne odlukesuda donesene u parnici protiv osobe protiv koje je predbilježba upisana, tražiteljpredbilježbe dužan je pokrenuti parnicu kod nadležnog suda i o tome obavijestitilučku kapetaniju koja vodi upisnik jahti (v. čl. 328. PZ-a). Rok u kojem se morapokrenuti parnica za opravdanje predbilježbe mora se navesti u odluci o predbilježbi,ali sud može, na prijedlog stranke, rok za pokretanje parnice produljiti, ako za topostoje važni razlozi (PZ, čl. 329.). Naime, kad se predbilježba opravdava odlukomparničnog suda, obavijest lučkoj kapetaniji koja vodi upisnik jahti ne mora sedostaviti u roku od 15 dana koji je propisan za opravdanje predbilježbe, već jebitno da je tužba podnesena u tom roku. 45 U slučaju kad u vrijeme podnošenja43Vidjeti ŽUVELA, M. – RUŽIČKA, B., Zakon o zemljišnim knjigama, Zemljišnoknjižni poslovnik,Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina – Sudska praksa, napomene, bilješke, objašnjenja, prilozi,abecedna kazala, Organizator, Zagreb, str. 97..44Rok za opravdanje predbilježbe je produživi rok. Produživi rok je rok koji se može produžiti kadza to postoje opravdani razlozi. U upravnom postupku produživi su tzv. službeni rokovi koje određujeslužbena osoba koja vodi postupak, uz prethodno ispunjenje određenih uvjeta. Detaljnije BORKOVIĆ, I.,Upravno pravo, Zagreb, 2002., str. 428.-432..45Tako ČIZMIĆ, J., Hrvatsko pomorsko postupovno pravo, Knjiga I., Upis pomorskih objekata,940

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.prijedloga za predbilježbu već teče parnica o postojanju prava čija se predbilježbatraži, pokretanje posebne parnice za opravdanje predbilježbe nije potrebno, akose prema odredbama Zakona o parničnom postupku u postojećoj parnici još možeistaći i zahtjev za opravdanje predbilježbe (PZ, čl. 330.). Kad tužiteljev zahtjevza opravdanje predbilježbe u parnici kojom se predbilježba opravdava budeprihvaćen, na prijedlog bilo koje od stranaka, lučka kapetanija koja vodi upisnikjahti dužna je zabilježiti opravdanje predbilježbe u upisniku jahti sukladno sadržajupravomoćne presude. Opravdanje predbilježbe djeluje unatrag, tj. od trenutka kadje bila tražena predbilježba (navedeno je važno radi reda prvenstva pred kasnijezatraženim upisima). 46 S druge strane, brisanje predbilježbe može predložiti osobaprotiv koje je predbilježba bila dopuštena, ako opravdanje predbilježbe izostane.Naime, ako iz spisa ne proizlazi da je tužba za opravdanje predbilježbe podnesenana vrijeme ili da rok za opravdanje još teče na dan kad je prijedlog za brisanjepodnesen, lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti dužna je u kratkom roku odreditiročište na kojem predlagatelj predbilježbe mora dokazati da rok za oprav danjejoš teče ili da je tužba podnesena na vrijeme, a ako lučka kapetanija koja vodiupisnik jahti utvrdi protek tog roka, odnosno ako utvrdi da parnica nije pokrenutana vrijeme, dužna je dopustiti brisanje predbilježbe. Ipak, smatra se da je tužba zaopravdanje predbilježbe podnesena na vrijeme, iako je protekao rok određen zanjezino podnošenje, ako bude podnesena prije podnošenja prijedloga za brisanjepredbilježbe ili bar istog dana kad je taj prijedlog podnesen (v. čl. 331. PZ-a).Nadalje, lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti dužna je, na prijedlog bilo kojeod stranaka, predbilježbu brisati kad tužiteljev zahtjev za opravdanje predbilježbeu parnici kojom se predbilježba opravdava bude pravomoćno odbijen (v. čl. 332.PZ-a). Nova predbilježba može se predložiti u slučaju kad je predbilježba brisanazato što tužba za opravdanje predbilježbe nije podnesena na vrijeme i tada onaima pravni učinak tek od trenutka podno šenja novoga prijedloga. Vlasnik jahte iliovlaštenik upisanog prava ovlašteni su tužbom zahtijevati da se utvrdi nepostojanjepredbilježenog prava, a u slučaju donošenja presude kojom se navedeni zahtjevprihvaća, na prijedlog stranke, lučka kapetanija je dužna u upisnik jahti zabilježititakvu presudu, čime se sprječava ponovno dopuštanje predbilježbe (v. čl. 333.PZ-a). U slučaju kad je predbilježba brisana iz drugih razloga, a ne zato što tužbaza opravdanje predbilježbe nije podnesena na vrijeme, lučka kapetanija koja vodiupisnik jahti dužna je odbiti svaki novi prijedlog za predbilježbu istog prava natemelju iste isprave po službenoj dužnosti. Ako pak lučka kapetanija koja vodiupisnik jahti to propusti učiniti, pa nova predbilježba bude upisana, navedena ćese predbilježba brisati čim protivnik prijavi da je predbilježba već jednom bilabrisana. Pravo na podnošenje prijave nije vezano rokom (v. čl. 334. PZ-a).Zabilježba je upis kojim se evidentiraju osobni odnosi važni za raspolaganjeimovinom ili druge činjenice za čiju zabilježbu zakon veže određene pravneučinke (PZ, čl. 257. st. 1. toč. 5.). Zabilježbom se ne upisuju knjižna prava, nitiPostupak ograničenja odgovornosti brodara, Split, 2006., str. 75..46Detaljnije RUŽIČKA, B., Zemljišne knjige nekad, danas i sutra, Informator, br. 4232., Zagreb, od28. rujna 1994. godine, str. 5..941

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.se zabilježbom mogu stjecati, mijenjati ili prestajati knjižna prava. Zabilježbaosobnih odnosa, osobito u pogledu ograni čenja prava raspolaganja imovinom,ima pravnu posljedicu da se nitko, u čiju je korist upisano kakvo pravo u upisnikjahti, ne može pozivati na okolnost da mu ti odnosi nisu bili poznati (npr.maloljetnost, produljenje roditeljskog prava ili starateljstva, otvaranje stečajaitd.). 47 Lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti dužna je na prijedlog stranaka,njihovih zakonskih zastupnika ili nadležnih tijela odrediti zabilježbu osobnihodnosa i brisanje takve zabilježbe na temelju isprava kojima se ti odnosi dokazuju(v. čl. 338. PZ-a). Zabilježba drugih činjenica, osim zabilježbe osobnih odnosa,može se dopustiti samo kad je zabilježba PZ-om dopuštena i ima učinak koji jePZ-om određen (npr. prvenstveni red, zajednička hipoteka na jahti, otkaz tražbineosigurane hipotekom na jahti, tužba za ostvarenje pomorskog privilegija, zabilježbaspora, itd., v. čl. 339. PZ-a). Zabilježba ovih okolnosti proizvodi određene pravneučinke. Naime, bez zabilježbe ti učinci ne mogu nastati pa zabilježba u odnosu nanjih ima konstitutivno značenje. 48 Prijedlozi za upis ili brisanje zabilježbi o kojimaodlučuje nadležno tije lo moraju se podnijeti lučkoj kapetaniji koja vodi upisnikjahti, ako nije drugačije određeno (PZ, čl. 360.).Rješenje kojim dopušta prijenos jahte iz jednog upisnika jahti u drugi upisnikjahti donosi lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti u koji je jahta upisana, a natemelju isprave kojom se dokazuje da će jahta promijeniti luku upisa i da će seupisati u luci koja se nalazi na području lučke kapetanije u koju se jahta ima upisati.Rješenje o prijenosu upisa jahte iz jednog upisnika jahti u drugi upisnik jahti donosilučka kapetanija koja vodi upisnik jahti u koji se jahta ima upisati (v. čl. 372. usvezi s čl. 254. st. 4. i 5. PZ-a). 49 Prijedlog za prijenos upisa jahte iz upisnika jahtijedne lučke kapetanije u upisnik jahti koji vodi druga lučka kapetanija podnosise lučkoj kapetaniji kod koje je jahta upisana, a uz prijedlog moraju se priložitiisprave kojima se dokazuje da postoje pretpostavke za prijenos upisa jahte. Lučkakapetanija koja vodi upisnik jahti dužna je na temelju prijedloga ili prijave i njezinihpriloga dopustiti upis jahte u upisnik jahti kad: 1) iz upisnika jahti u pogledu jahteili prava na jahti ne proizlazi nikakva smetnja traženom upisu, odnosno, ako jekod prijave ili prijedloga za prvi upis jahte u upisnik jahti udovoljeno uvjetimapropisanima odredbama PZ-a koje se odnose na obvezni i fakultativni upis jahte,2) nema osnovane sumnje u to da je predlagatelj ovlašten podnijeti prijedlog ida su sudionici na čija se prava upis odnosi sposobni raspolagati tim pravima, 3)traženje prema sadržaju podnesenih isprava je osnovano, 4) isprave imaju oblikkoji se zahtijeva za dozvolu uknjižbe, predbilježbe ili zabilježbe. Kad prijenosupisa jahte dopušta lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti u koji je jahta upisana,lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti u koji se jahta ima upisati ograničit će47Ne vrijedi obrnuta presumpcija da „osobni odnosi“ postoje samo ako su zabilježeni u upisnik jahtijer zabilježba nema konstitutivni učinak. Tako ČIZMIĆ, J., o. c., str. 42.; vidjeti i JOSIPOVIĆ, T., o. c.,str. 174..48O tome VUJOVIĆ, V. – ŠURIĆ, A., o. c., str. 48..49Prijenos upisa jahte iz jednog upisnika jahti u drugi postoji samo u slučaju kad se prijenos upisaodnosi na upisnik jahti koji vodi druga lučka kapetanija. Podrobnije ČIZMIĆ, J., o., c., str. 58.-59..942

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.se na odlučivanje o tome je li upis dopušten s obzirom na stanje upisnika, dok upogledu ostalih pretpostavki za upis odlučivanje pripada lučkoj kapetaniji koja vodiupisnik jahti u koji je jahta upisana - koja prijenos upisa jahte dopušta (v. čl. 292.PZ-a). Nakon zaprimanja prijave ili prijedloga za prijenos upisa jahte u upisnikjahti druge lučke kapetanije, traženje prijenosa mora se zabilježiti u upisniku jahtiu koji je jahta upisana, a temeljem navedene zabilježbe lučka kapetanija dužna jedonijeti rješenje kojim se dopušta prijenos upisa jahte iz jednog upisnika jahti unovi upisnik jahti sa svim podacima iz upisnika jahti u koji je jahta upisana. Takvorješenje mora se dostaviti lučkoj kapetaniji u čiji se upisnik jahta ima upisati. Kadlučka kapetanija u čiji se upisnik jahta ima upisati, na temelju rješenja kojim sedopušta prijenos upisa jahte, donese rješenje o prijenosu upisa jahte u novi upisnikjahti sa svim podacima iz upisnika jahti iz primljenog izvatka, rješenje dostavljalučkoj kapetaniji u čijem je upisniku jahta do tada upisana radi brisanja i provodiupis jahte. Lučka kapetanija u čijem je upisniku jahta do tada upisana dužna jeprovesti upis brisanja jahte iz svog upisnika i lučkoj kapetaniji u čiji je upisnikjahta upisana poslati zbirku isprava koja se odnosi na tu jahtu (v. čl. 291. PZ-a).Brisanje jahte iz upisnika jahti. Jahta se briše iz upisnika jahti:1.) ako je propala ili se pretpostavlja da je propala, 502.) ako više ne udovoljava uvjetima koji se odnose na obvezni i fakultativniupis jahte,3.) ako se povuče iz plovidbe,4.) ako se upiše u drugi hrvatski upisnik jahti,5.) ako to iznimno rješenjem dopusti Ministarstvo nadležno za pomorstvo, 516.) na zahtjev vlasnika jahte, ako se ne radi o obveznom brisanju jahte.Kada je razlog brisanja jahte iz upisnika jahti pretpostavka da je jahta propala,takva pretpostavka postoji ako su od primitka posljednje vijesti o jahti proteklatri mjeseca, a tada se pretpostavlja da je propala onog dana kad su primljeneposljednje raspoložive vijesti o njoj. U slučajevima kad je jahta propala, odnosnokad se pretpostavlja da je propala, kad se jahta povukla iz plovidbe, ili kad više neispunjava uvjete propisane za obvezni i fakultativni upis, vlasnik jahte dužan jeu roku od 15 dana od dana nastanka navedenih okolnosti podnijeti zahtjev lučkojkapetaniji za brisanje jahte iz upisnika jahti (v. čl. 192. PZ-a). 52 Kada postojeuvjeti za brisanje jahte iz upisnika jahti, a na jahti je osnovana hipoteka, za brisanje50Kod jahti se može raditi o dvije vrste propasti: 1) kad je jahta potonula bez mogućnosti vađenja(uništenje) i 2) kad postoji takvo oštećenje jahte koje se ne može popraviti i zbog kojeg stvar gubi stvarnosvojstvo jahte. Tako ČIZMIĆ, J., Upis pomorskih brodova prema odredbama novoga Pomorskog zakonika– postupovne odredbe, Pravo u gospodarstvu, vol. 45, br. 3., 1-204, Zagreb, svibanj 2006., str. 55..51Na taj se način iz upisnika jahti omogućava brisanje svih jahti za koje postoje podaci da su potonuleili propale prije više godina, a vlasnici takvih jahti nisu podnijeli zahtjev za brisanje, niti su obavljaliredovite tehničke preglede jahti. Tako PRNJAK, S., o., c., str. 62..52Ako je jahta propala ili se pretpostavlja da je propala, lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti dužnaje donijeti rješenje o brisanju jahte iz upisnika jahti i o donesenom rješenju obavijestiti Ministarstvonadležno za pomorstvo (v. čl. 373. PZ-a).943

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.je potreban pristanak hipotekarnih vjerovnika. U tom se slučaju brisanje jahte izupisnika jahti ne može obaviti prije isteka razumnog roka koji ne smije biti kraćiod tri mjeseca od izvršene odgovarajuće obavijesti hipotekarnim vjerov nicima,osim u slučaju pristanka hipotekarnih vjerovnika (v. čl. 193. PZ-a). 53 Protekomnavedenog roka jahta se briše iz upisnika jahti. Rješenje o brisanju jahte iz upisnikajahti donosi lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti u koji je jahta upisana, aupisuje se u list A uloška glavne knjige upisnika jahti (čl. 254. st. 3. u svezi s čl.312. st. 1. PZ-a). Nakon što je izvršen upis brisanja jahte iz upisnika jahti, lučkakapetanija koja je izvršila upis brisanja jahte dužna je na zahtjev stranke izdatipotvrdu o brisanju jahte iz upisnika jahti u kojoj je potrebno navesti razlog brisanjai rješenje temeljem kojeg je brisanje jahte provedeno (PZ, čl. 309.). Odredbe PZ-akoje se odnose na postupak brisanja jahti iz upisnika jahti na odgovarajući senačin primjenjuju i na postupak brisanja jahti u gradnji iz upisnika jahti u gradnji(v. čl. 192. st. 3. i 193. st. 3. PZ-a).Ponovni upis jahte je upis temeljem kojeg se jahta ponovno upisuje u hrvatskiupisnik jahti (PZ, čl. 257. st. 1. toč. 8.). Rješenje o ponovnom upisu jahte uupisnik jahti donosi lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti, ako se u upisnik jahtiponovno upisuje jahta: 1) koja je bila brisana iz upisnika jahti zato što je propalaili se pretpostavljalo da je propala, 2) koja je bila trajno povučena iz plovidbei 3) koja je bila proglašena pomorskim plijenom, odnosno ratnim plijenom namoru. U navedenim slučajevima lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti dužnaje donijeti rješenje o ponovnom upisu jahte sa svim onim podacima i upisanimpravima iz upisnika jahti s kojima je jahta prije bila upisana, a koji su važili utrenutku brisanja jahte. O obavljenom upisu lučka kapetanija je dužna obavijestitivlasnika jahte te sve ostale osobe u čiju je korist bilo upisano kakvo pravo na jahti(PZ, čl. 375.).V. PRIJAVE I PRIJEDLOZI ZA UPIS JAHTERješenje o upisu jahte u upisnik jahti donosi se na temelju prijave ili prijedlogaovlaštene stranke, odnosno zahtjeva nadležnog tijela, ako u PZ-om nije drugačijeodređeno. Prijave i prijedlozi, odnosno zahtjevi, podnose se lučkoj kapetanijikoja vodi upisnik jahti u koji je jahta upisana ili treba biti upisana (v. čl. 273.PZ-a). Prijave i prijedlozi moraju se podnijeti u dovoljnom broju primjeraka, ito za lučku kapetaniju koja vodi upisnik jahti i za stranke kojima se rješenje oupisu jahte mora dostaviti, a u slučaju kad prijava ili prijedlog nije podnesen udovoljnom broju primjeraka, lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti dužna jepozvati podnositelja prijedloga ili prijave da to učini u određenom roku, pa akopodnositelj prijave ili prijedloga ne postupi prema danom nalogu, lučka kapetanijaće odrediti da se podnesak prepiše na trošak podnositelja (v. čl. 274. PZ-a). Dakle,neprilaganje dovoljnog broja primjeraka ne dovodi do odbacivanja prijave ili53Odredbe čl. 193. PZ-a ne primjenjuju se na brisanje jahte iz upisnika jahti ako je jahta propala ilise pretpostavlja da je propala niti se primjenjuju na prijenos prava vlasništva jahte napuštanjem u koristosiguratelja (v. čl. 194. PZ-a).944

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.prijedloga. 54 Kad je podnesak vezan za rok, podnesak je predan u roku samo akoprije proteka roka stigne lučkoj kapetaniji kod koje se vodi upisnik jahti (PZ, čl.275. st. 1). Prema tome, podnesak mora stići nadležnoj lučkoj kapetaniji prijeisteka roka, neovisno o tome kad je podnesak upućen i je li, primjerice, upućenlučkoj kapetaniji preporučeno poštom ili telegrafski. 55 U slučaju kad se ne možesa sigurnošću utvrditi je li podnesak predan u roku, treba uzeti da je pravodoban. 56Rokovi određeni odredbama PZ-a o postupku upisivanja u upisnik jahti, osimrokova za opravdanje predbilježbe i roka za podnošenje izvorne isprave iliprijevoda, prekluzivni su rokovi, dakle, ne mogu se produljiti, a zbog njihovapropuštanja nije moguće tražiti povrat u prijašnje stanje (v. čl. 275. PZ-a). 57Pisana prijava podnosi se za prvi upis jahte čiji je upis u upisnik jahti obvezan,za upis promjena koje se upisuju u list A uloška glavne knjige upisnika jahti iliza upis promjena zbog kojih se jahta briše iz upisnika jahti, dok se za ostale upisepodnosi pisani prijedlog (PZ, čl. 276.). Prijava za upis jahte u upisnik jahti morasadržavati sve podatke koji se upisuju u upisnik jahti, a uz prijavu se morajupriložiti isprave kojima se dokazuju podaci koji se upisuju u upisnik jahti. 58Predlagatelj je ovlašten jednim prijedlogom zatražiti više upisa na temelju jedneisprave te upis jednog istog prava u više uložaka ili upis više prava u jedan uložak,međutim, ako bi predlagatelj zahtjeve temeljio na različitim ispravama, tada ne bibilo mjesta kumulaciji zahtjeva. Lučka kapetanija strogo je vezana uz dispozicijustranaka glede sadržaja zatraženog upisa stoga neće odobriti da se u upisnikjahti upiše više ili što drugo što stranka nije tražila, iako bi prema podnesenimispravama stranka bila ovlaštena tražiti više ili što drugo, npr. ako je predloženasamo predbilježba, ne može se odrediti uknjižba, iako postoje pretpostavke zauknjižbu. 59 Nadalje, ako iz isprava proizlazi da je stjecatelju knjižnog prava danoodobrenje za uknjižbu, ali da su mu istodobno nametnuta ograničenja u svezi sraspolaganjem stečenim pravom ili da su mu nametnute obveze glede kojih jeugovorena istodobno uknjižba u korist određenih ovlaštenika, traženi se upis nećemoći dopustiti ako istodobno ne bude predložena i uknjižba ili, ovisno o tome54Tako ČIZMIĆ, J., Hrvatsko pomorsko postupovno pravo, Knjiga I., Upis pomorskih objekata,Postupak ograničenja odgovornosti brodara, Split, 2006., str. 51..55Potanje KANDARE, B. – ČIZMIĆ, J., o. c., str. 9..56Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1850/89. od 18. listopada 1990. godine, Pregledsudske prakse – 51/183.; o tome kod ČIZMIĆ, J., Upis pomorskih brodova prema odredbama novogaPomorskog zakonika – postupovne odredbe, Pravo u gospodarstvu, vol. 45., br. 3., 1-204, Zagreb, svibanj2006., str. 20..57Usp. TRIVA, S. – DIKA, M., Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 382.; ČIZMIĆ,J., Povrat u prijašnje stanje u hrvatskom parničnom postupku, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta uRijeci, vol. 26., 2005., br. 1., str. 147.-174..58U prijavi ili prijedlogu za upis jahte u upisnik jahti potrebno je navesti tijelo kojem se prijedlog,odnosno prijava podnosi, osobno ime i prebivalište ili naziv i sjedište podnositelja prijedloga ili prijave,osobna imena i prebivališta, odnosno nazive i sjedišta osoba kojima treba dostaviti rješenje o upisu te ime,odnosno oznaku jahte na koju se upis odnosi (v. čl. 277.-278. PZ-a).59Prijedlog za uknjižbu sadrži prešutno i prijedlog za pred bilježbu, osim ako predlagatelj uknjižbetakvu mogućnost izričito ne isključi. O tome BOLANČA, D., Pomorsko pravo (odabrane teme), Split,1999., str. 114.; v. čl. 296. i 277. st. 3. PZ-a.945

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.kakva je isprava, bar predbilježba ugovorenih ograničenja ili obveza. Pritom,prijedlog za istodobni upis međusobnih prava i obveza može podnijeti bilo kojastranka (v. čl. 297. PZ-a). Lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti dužna je usvezi sa svakom prijavom ili prijedlogom odlučiti o samoj stvari u pravilu, bezsaslušanja stranaka i bez donošenja prethodne odluke (v. čl. 311., 331. i 355. PZa).60 U rješenju se izričito navodi prihvaća li se prijedlog ili odbija, a ukoliko seprijedlog prihvaća samo djelomično, lučka kapetanija dužna je provesti upis udijelu u kojem je prijedlog prihvaćen, a odbiti upis onoga dijela prijedloga koji sene uvažava. Ako se pak prijedlog u cijelosti ili djelomično odbija, u rješe nju će senavesti razlozi zbog kojih se prijedlog odbija (v. čl. 293. PZ-a). U svakom rješenjupotrebno je naznačiti kome se rješenje dostavlja, a načelno je pravilo da se orješenjima o upisu izvijeste svi subjekti koji za to imaju određeni pravni interes,tj. oni subjekti na čiju pravnu situaciju obavljeni upis može imati određeni pravniutjecaj. 61 Protiv rješenja lučke kapetanije kojim se odlučuje o prijedlogu ili prijaviza upis jahte u upisnik jahti stranka ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskomtijelu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave rješenja u slučaju kadje rješenje dostavljeno stranci u Republici Hrvatskoj, a kad je rješenje dostavljenostranci u inozemstvu, rok za podnošenje žalbe je 30 dana od dana dostave rješenja.Žalba je dopuštena samo protiv rješenja donesenih u prvom stupnju i ne odgađaprovedbu upisa, osim ako je odredbama PZ-a drugačije određeno (v. PZ, čl. 376.-377.). Protiv rješenja drugog stupnja u postupku upisa može se pokrenuti upravnispor (čl. 384. PZ-a).VI. ZAKLJUČAKJahta je stupanjem na snagu PZ-a stekla poseban status u hrvatskompomorskopravnom sustavu i definira se kao plovni objekt koji je namijenjen športui razonodi te duljem boravku na moru, duljine veće od 12 metara i koji je poredposade ovlašten prevoziti ne više od 12 putnika. Navedena definicija jahte uvelikese razlikuje od definicije propisane RPZ-om, prema kojem se jahta definirala kaobrod ili brodica koji u neprivredne svrhe služi razonodi, športu i rekreaciji. PZne sadrži definiciju jahte u gradnji, no, s obzirom na propisanu definiciju broda ugradnji, jahta gradnji može se definirati kao gradnja jahte od trenutka polaganjakobilice ili sličnog postupka gradnje do trenutka upisa u upisnik jahti.Upisnici jahti i upisnici jahti u gradnji osnovani su temeljem odredbi PZ-ai predstavljaju novinu sustava hrvatskog pomorskog prava. Naime, do stupanja60U postupku upisivanja u upisnik jahti lučka kapetanija koja vodi upisnik jahti donosi odluke uobliku rješenja kada odlučuje o pravima ili obvezama stranke, odnosno donosi zaključke kada odlučuje opitanjima koja se tiču postupka (v. čl. 285. PZ-a). Rješenje koje donosi lučka kapetanija jest upravni akt.O tome kod BORKOVIĆ, o. c., str. 326.; KRIJAN, P., Komentar Zakona o općem upravnom postupku -Redakcijski pročišćeni tekst Zakona o općem upravnom postupku s komentarom, Sudska praksa, Primjeriakata, Pojmovno kazalo, Novi Informator d.o.o., Zagreb, 2005., str. 277.-278..61Tako ČIZMIĆ, J., Upis pomorskih brodova prema odredbama novoga Pomorskog zakonika –postupovne odredbe, Pravo u gospodarstvu, vol. 45., br. 3., 1-204, Zagreb, svibanj 2006., str. 31..946

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.na snagu PZ-a (29. prosinca 2004. godine), sukladno odredbama RPZ-a, jahta seupisivala ili u upisnik brodova ili u očevidnik brodica, ovisno o tome je li se jahtadefinirala kao brod ili brodica. Osim toga, RPZ nije poznavao ni upisnike jahti ugradnji, a jahte u gradnji su se sukladno odredbama RPZ-a mogle, uz ispunjenjeodređenih pretpostavki, upisivati u upisnike brodova u gradnji.Postupak upisa jahti i jahti u gradnji u upisnike jahti, odnosno upisnike jahtiu gradnji reguliran je odredbama PZ-a i ZOUP-a. Za upis jahti i jahti u gradnjiu odgovarajuće upisnike stvarno su nadležne lučke kapetanije, osim slučajevakoji su odredbama PZ-a stavljeni u nadležnost suda, a mjesno su nadležne lučkekapetanije u Dubrovniku, Pločama, Splitu, Šibeniku, Zadru, Senju, Rijeci i Puli,i to prema prebivalištu, odnosno sjedištu vlasnika jahte, u odnosu na jahte kojesu u cjelini u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba državljana Republike Hrvatskes prebivalištem, odnosno sjedištem u Republici Hrvatskoj, odnosno ako je jahtau cjelini ili dijelom u vlasništvu strane fizičke ili pravne osobe ili državljaninaRepublike Hrvatske koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, za upis jahtemjesno je nadležna lučka kapetanija na čijem području jahta pretežito boravi.Za upis jahti u gradnji mjesno je nadležna lučka kapetanija prema sjedištubrodograditelja.PZ propisuje obvezni i fakultativni upis jahti u upisnike jahti te fakultativniupis jahti u gradnji u upisnik jahti u gradnji. Naime, u upisnik jahti mora se upisatijahta koja je u cjelini u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba državljana RH sprebivalištem, odnosno sjedištem u Republici Hrvatskoj (obvezni upis), dok seu upisnik jahti može upisati jahta koja je u cjelini ili dijelom u vlasništvu stranefizičke ili pravne osobe ili državljanina Republike Hrvatske koji nema prebivališteu Republici Hrvatskoj (fakultativni upis). U potonjem slučaju, vlasnik jahte dužanje ovlastiti hrvatsku pravnu ili fizičku osobu s prebivalištem u Republici Hrvatskojda ga za odsutnosti iz Republike Hrvatske zastupa pred nadležnim hrvatskimtijelima. U upisnik jahti u gradnji može se upisati jahta koja je u cjelini u vlasništvufizičke ili pravne osobe državljanina Republike Hrvatske s prebivalištem, odnosnosjedištem u Republici Hrvatskoj, odnosno jahta koja je u vlasništvu stranefizičke ili pravne osobe koja se gradi u hrvatskom brodogradilištu (fakultativniupis). Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji stupit će na snaguodredbe čl. 27. i 28. ZIDPZ-a kojima se stavljaju izvan snage odredbe čl. 187. i188. Pomorskog zakonika („Narodne novine, br. 181/04, 76/07) koje propisujuobvezan i fakultativan upis jahti u upisnike jahti. Sukladno odredbama čl. 28.ZIDPZ-a, u upisnik jahti moći će se upisati 1) jahta koja je u cjelini ili djelomičnou vlasništvu domaće fizičke ili pravne osobe i 2) jahta koja je u cjelini u vlasništvustrane fizičke ili pravne osobe, ako se jahta pretežno nalazi u Republici Hrvatskoj(fakultativni upis).947

Kostović Zorana: POSTUPAK UPISA JAHTI U UPISNIKE JAHTIZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 927.-948.PROCEDURE ENTRY IN THE REGISTER OF YACHTSThe procedure of ship registration is regulated in the Maritime Code of Croatia (2004). Thisprocedure, in comparison with the recently suspended Maritime Code of Croatia (1994), includessubstantial changes, especially in the domain of yacht registration. New Maritime Code has foundedspecial yacht-register for yachts and yachts under construction. A yacht which is registered as aCroatian yacht is entitled to the benefits conffered by the Maritime Code of Croatia (right to flya Croatian flag, etc.). There are two modes proscribed under the provisions of Maritime Code ofCroatia (2004) for yacht-registration: 1) mandatory and 2) facultative. Yachts whose owners areCroatian citizens with residence i Republic Croatia or companies which are registered in the Republicof Croatia are obligated to register under the provisions of Maritime Code of Croatia (2004). Onthe other hand, yacht whose owners are not Croatian citizens or whose owners are Croatian citizensbut without the residence in the Republic of Croatia, can be registered in the Republic of Croatia,depending on the will of the owner. Yachts under construction can be registered in special registersfor such kind of vessels if they are built in Croatian shipyards (owners can be either Croatian citizensor foreigners). Jurisdiction in this matter belongs to port authorities and all procedure is carried outin accordance with the rules of administrative procedure.Key words: Republic of Croatia, Maritime Code, jacht registration948

PRIKAZI

Mia Bašić: GRADONAČELNIK I VIJEĆE - Novi institucinalni okvir hrvatske lokalne samouprave ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 951.-953.Mia Bašić,studentica Pravnog fakulteta u SplituRobert Podolnjak: GRADONAČELNIK I VIJEĆE - Novi institucinalniokvir hrvatske lokalne samouprave u komparativnoj perspektivi,Priprom, Varaždin 2010., str. 224.Posljednjih 15 godina u mnogim europskim zemljama dogodile su se znatnereforme jedinica lokalne samouprave među kojima je svakako najznačajnija ona oizravnom izboru gradonačelnika u lokalnim upravama. Promjenama nije odoljela niRepublika Hrvatska koja je u tu svrhu donijela dva važna zakona na kojima počivanovi sustav temeljen na neposredno izabranoj lokalnoj izvršnoj vlasti u Hrvatskoj:Zakon o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnikaGrada Zagreba i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj(regionalnoj) samoupravi iz 2007. (ZIDZOLPRS). Prema stajalištima Vlade RH,ovo je bila najbitnija promjena sustava lokalne samouprave RH još od kako jeuveden 1992.- 1993. Novi sustav prihvaćen je 2009. godine redovitim izborimaza lokalnu samoupravu.O ovim značajnim promjenama kao i o njihovoj usporedbi s istim sustavimanekih europskih zemalja možemo više saznati u novoj knjizi profesora RobertaPodolnjaka sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Grado(načelnik) ivijeće - Novi institucionalni okvir hrvatske lokalne samouprave u komparativnojperspektivi“, a u izdanju Priproma, Varaždin 2010..Na početnim stranicama knjige nalazi se kratak sadržaj (str. 5.- 6.), predgovorautora (str. 7.- 8.) i uvod (str. 9.- 18.), potom slijede četiri glavna dijela:„Tipologije suvremenih političkih sustava“ (str. 19.- 40.), „Hrvatski ‘lokalniparlamentarni’ sustav i uzroci njegove promjene“ (str. 41.- 54.), „Značajke novogsustava neposredno izabrane lokalne izvršne vlasti u Hrvatskoj“ (str. 55.- 150.) i„Institucionalni položaj čelnika lokalne izvršne vlasti u Hrvatskoj u komparativnojperspektivi“ (str. 151.- 161.). Na kraju knjige autor je izložio zaključna razmatranja(str. 163.- 170.), popis literature (str. 171.- 181.), sažetak na engleskom jeziku (str.183.- 205.) i priloge (str. 207.- 224.).U prvom dijelu, „Tipologije suvremenih političkih sustava“, autor je iznioodređene tipologije suvremenih sustava lokalne samouprave u europskimdržavama, imajući u vidu horizontalnu dimenziju odnosa između lokalnogpredstavničkog tijela i lokalnog izvršnog tijela ili značajke lokalne izvršne vlasti.Predstavljajući različite tipologije suvremenih lokalnih sustava obrađenih od stranenaših (Ivanišević) i inozemnih pravnih stručnjaka (Mouritzen, Svara, Bäck,Wollmann, Hambleton, De Bruycker), Podolnjak zaključuje da su najčešćeone tipologije koje proizlaze iz vrste, položaja i ovlasti lokalne izvršne vlasti,također upućuje i na najvažnije motive u europskim reformama izbora i ulogegradonačelnika, a to su: -osnažiti važnost davanja nacionalnog značaja lokalnojvladi i jačanje njenog položaja, utjecaja i uloge u pregovaranju sa središnjom951

Mia Bašić: GRADONAČELNIK I VIJEĆE - Novi institucinalni okvir hrvatske lokalne samouprave ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 951.-953.vladom, -ojačati lokalne demokracije i ohrabriti veće uključivanje građana,prvenstveno u izborima, -osigurati središte vodstva lokalne zajednice (politicalleadership), -ojačati unutarnje vodstvo u lokalnoj vladi dozvoljavajući učinkovitijeusmjeravanje i koheziju, i na kraju- promijeniti utjecaj stranačke politike.U drugom dijelu, „Hrvatski ‘lokalni parlamentarni’ sustav i uzroci njegovepromjene“, autor ukratko iznosi temeljne značajke izvornog hrvatskog ‘lokalnogparlamentarnog sustava’ i razloge koji su naveli hrvatskog zakonodavca dataj sustav promijeni. Uvođenjem neposrednog izbora čelnika lokalne izvršnevlasti Hrvatska se pridružila nizu europskih država koje su uvele neposredanizbor gradonačelnika ili drugih sličnih lokalnih dužnosnika pri čemu je hrvatskizakonodavac odabrao model koji će se u mnogim pojedinostima pokazati kaospecifičan, bez uzora u postojećim europskim modelima, tvrdi Podolnjak.U trećem, najopsežnijem, dijelu koji nosi naslov „Značajke novog sustavaneposredno izabrane lokalne izvršne vlasti u Hrvatskoj“, autor je prvenstvenoiznio jednu ustavnopravnu analizu značajki novog sustava neposredno izabranelokalne izvršne vlasti u Hrvatskoj pri čemu je imao u vidu naročito: ustavnuutemeljenost sustava neposrednog izbora lokalnih izvršnih čelnika; opredjeljenjezakonodavca za neposredan izbor monokratske lokalne izvršne vlasti, odvojen odizbora predstavničkog tijela; kandidiranje općinskih načelnika, gradonačelnika ižupana; nespojivost mandata čelnika lokalne izvršne vlasti s drugim dužnostimauz mogućnost kumulacije zastupničke i dužnosti općinskog načelnika igradonačelnika; način izbora i trajanje mandata čelnika lokalne izvršne vlasti;specifičan hrvatski model zajedničkog čelnika lokalne izvršne vlasti i njegovazamjenika; zakonsko reguliranje profesionalizacije čelnika lokalne izvršne vlastii njegova zamjenika; odnos predstavničkog i izvršnog tijela u hrvatskoj lokalnojsamoupravi, mogućnost kohabitacije i način njenog zaprječavanja; raspodjeluovlasti predstavničkog i izvršnog tijela; kontrolu i nadzor rada izvršnog tijela kaoi odgovornost i razrješenje čelnika lokalne izvršne vlasti.U četvrtom dijelu, „Institucionalni položaj čelnika lokalne izvršne vlasti uHrvatskoj u komparativnoj perspektivi“, Podolnjak podsjeća na sugestije datehrvatskom zakonodavcu kako zapriječiti razvitak „lokalnog prezidencijalizma“nizom zakonskih odredbi, zadržavajući neposredan izbor gradonačelnika i župana.Autor također u ovom dijelu iznosi i jednu noviju usporedbu pojedinih europskihsustava u pogledu lokalnih izvršnih čelnika.U nastavku su iznijeta zaključna razmatranja, popis literature i sažetak naengleskom jeziku, a na kraju studije nalaze se prevedeni ključni dokumentiKongresa lokalnih i regionalnih vlasti Europe koji se odnose na institucionalniokvir lokalne demokracije te na prednosti i nedostatke neposredno izabranelokalne izvršne vlasti u svjetlu načela Europske povelje o lokalnoj samoupravi.Autor je ovom studijom nastojao argumentirano ukazati na dobre i loše značajkenovog institucionalnog okvira u Hrvatskoj, imajući u vidu brojna iskustva drugihzemalja koje su prihvatile neposredan izbor lokalnih izvršnih dužnosnika. Dabismo saznali koliko je u tome uspio, preporučamo pažljivo čitanje ove vrijedne952

Mia Bašić: GRADONAČELNIK I VIJEĆE - Novi institucinalni okvir hrvatske lokalne samouprave ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 951.-953.studije. Jer, ona obrađuje područje koje je kod nas izazvalo veliku pažnju gotovoprije zahvaljujući zanimljivim likovima lokalne političke scene (Bandić, Kerum...)nego li stvarnim problemima s kojima se nosi lokalna samouprava i uprava kodnas.953

Mia Bašić: Izbori zastupnika u Hrvatski sabor i referendum HRVATSKA AKADEMIJA ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 955.-957.Mia Bašić,studentica Pravnog fakulteta u SplituIzbori zastupnika u Hrvatski sabor i referendumHrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Znanstveno vijeće za državnuupravu, pravosuđe i vladavinu prava, Zagreb 2011., str. 175Izbori zastupnika u Hrvatski sabor tema je koja u hrvatskom društvu izazivažive polemike. Kontroverze su, dakako vezane uz političare koji se grčevito boreza dragocjeno mjesto u sabornici na Markovu trgu. Kada održavati izbore? Kako?Koliko izbornih jedinica uzeti u obzir? Ova, kao i mnoga druga vezana pitanja,izazivaju još uvijek neproduktivne rasprave kod svih sudionika izborne utakmice.Ogorčenost je na strani građana Republike Hrvatske. Njihovo nezadovoljstvo ifrustriranost za posljedicu imaju apstinenciju od sudjelovanja na izborima bilokakve razine pa bili to parlamentarni, predsjednički ili lokalni izbori, nije važno.Kako dati prave odgovore na postavljena pitanja i kako postići zainteresiranost izadovoljstvo hrvatskih građana? Možda odgovor leži u rukama znanosti.U veljači 2011. održan je u Zagrebu Okrugli stol s temom „Izbori zastupnika uHrvatski sabor i referendum“ povodom kojeg je izdana knjiga istoimenog naziva.Riječ je o recentnoj svesci u nakladničkom nizu „Modernizacija prava“ u sklopukojeg je do sada izdano 13 knjiga. U djelu su tiskana izlaganja naših vodećihautora o izborima zastupnika u Hrvatski sabor i referendumu, kao i rasprava kojaje nakon toga vođena. Knjiga sadrži kratak predgovor (str. 7.- 8.) i četiri dijela kojasu izložena sljedećim redoslijedom: prvi dio odnosi se na otvaranje okruglog stola(str. 11.- 14.), drugi dio sadržajno je najopširniji i odnosi se na uvodna izlaganja(str. 17.- 147.), treći dio obuhvaća raspravu (str. 151.- 168.) i posljednji, četvrti,dio odnosi se na samo zatvaranje okruglog stola (str. 171.- 175.).U prvom dijelu dati su prilozi koji su povezani neposredno s otvaranjemokruglog stola, a kojima su autori predsjedatelj akademik Jakša Barbić ipredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademik Zvonko Kusić.Uz kratak osvrt na povijest Akademije i obilježavanje njenog 150. rođendana,ovaj dio pruža nam kraći uvid u najvažnije teme koje će biti predmetom izlaganjai rasprave.Drugi dio počinje uvodnim izlaganjem prof. dr. sc. Mirjane Kasapović,Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, i nosi naslov „Zašto je hrvatskiizborni sustav dobar?“ (str. 17.- 31.). Kasapović u svom izlaganju pokušavaistaknuti sve prednosti hrvatskog izbornog sustava, ali upozorava i na nekenjegove nedostatke povodom kojih daje zanimljive prijedloge za njihovo uspješnootklanjanje. Vjeruje da je izborni sustav tim legitimniji što je reprezentativniji, štoosigurava zadovoljavajuću koncentraciju političkih snaga, stabilnu i učinkovituvladu, što potiče participaciju i participativnu demokraciju, te što je jednostavnijii razvidniji biračima. Profesorica Kasapović zaključuje svoje izlaganje tvrdnjom955

Mia Bašić: Izbori zastupnika u Hrvatski sabor i referendum HRVATSKA AKADEMIJA ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 955.-957.da je hrvatski izborni sustav dobar zato što udovoljava normativnim mjerilimareprezentativnosti, koncentriranosti, participativnosti i legitimnosti. No, pritom ipak upozorava na participativnost kao njegovu najslabiju točku. „Jačanju“participativnosti u mnogome bi pridonijela smanjena praksa izbornog koaliranja,drukčija podjela zemlje na izborne okruge i smanjenje broja mjesta u Saboru.Drugo izlaganje nosi naslov „Dijaspora i izbori za Hrvatski sabor- prijedlognovog modela izbora tri zastupnika hrvatskih građana bez prebivališta u RepubliciHrvatskoj“ (str. 33.- 52.). Autor prof. dr. sc. Robert Podolnjak (Pravni fakultetSveučilišta u Zagrebu) u svom izlaganju predlaže novi model glasovanja tzv.dijaspore i izbora njihovih zastupnika u Hrvatski sabor. Uz brojne tablice i primjere(Francuska, Italija, Portugal) Podolnjak podrobnije obrađuje uvijek osjetljivutemu glasovanja hrvata iz BiH. Neke od najvažnijih prednosti koje nudi njegovmodel svakako su: pravo glasa dijaspore, ravnomjernija zastupljenost dijasporekoja nije koncentrirana samo na zastupnike s jednog područja (BiH) i fiksni brojpredstavnika dijaspore (3).Davor Gjenero, politički analitičar, treći je izlagač okruglog stola. Njegovrad nosi naslov „Dileme pri ostvarivanju zaštite prava nacionalnih manjina uizbornom sustavu RH“ (str. 53.- 64.). D. Gjenero obrađuje temu zaštite biračkogprava nacionalnih manjina i njen razvoj koji je pratio brojne promjene Ustavnogzakona, pravo na zastupljenost, odnosno razmjernu zastupljenost u tijelima lokalnesamouprave, kao i temu koja se bavi problemom manjinske samouprave.„Izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina“ (str. 65.- 85.) naslov jeteme četvrtog izlaganja koju su obradili prof. dr. sc. Siniša Tatalović, Fakultetpolitičkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Ružica Jakešević, znanstvenanovakinja- asistentica na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu iTomislav Lacović, student FPZ Sveučilišta u Zagrebu. Usvajanje novih promjenaUstava RH i promjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koje seodnose i na način izbora nacionalnih manjina u Hrvatski sabor, izazvale su mnogepolemike u hrvatskom političkom društvu. Upravo je problem zastupljenosti inačina izbora zastupnika nacionalnih manjina okosnica ovog izlaganja.Sljedeće izlaganje priredio je prof. dr. sc. Ivan Koprić sa Pravnog fakultetaSveučilišta u Zagrebu. Tema je „Nezavisni lokalni politički akteri u Hrvatskoj“(str. 87.- 112.). Profesor Koprić tvrdi da nezavisni akteri izazivaju sve više pažnjeupravo zbog sve šire krize političkih stranaka i pojedinih političkih sustava, dokojih dolazi zbog krize stranačkog sustava ili drugih razloga kao što je, primjerice,nepovjerenje u političke stranke. U ovom radu također su analizirani temeljnipodaci koji omogućuju utvrđivanje opsega i značajnosti nezavisnih aktera nalokalnoj razini.Šesto izlaganje, „Stajalište Državnog izbornog povjerenstva RH o nužnomunapređenju izbornog zakonodavstva“ (str. 113.- 118.), izložio je BrankoHrvatin, predsjednik Vrhovnog suda RH i predsjednik Državnog izbornogpovjerenstva RH. Predsjednik Vrhovnog suda u svom radu prvenstveno govorio provedbi izbora i pri tom daje značajne prijedloge za njihovo unapređenje. Cilj956

Mia Bašić: Izbori zastupnika u Hrvatski sabor i referendum HRVATSKA AKADEMIJA ...Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 4/2011., str. 955.-957.provedbi izbora je dostići takvu razinu cjelovitog izbornog sustava koji će jamčitipoštene, slobodne izbore čiji će rezultat vjerno odražavati volju biračkog tijelai koji će sa javno perceptivnog stajališta ostaviti dojam upravo takvih izbora iosigurati vjeru birača u ispravnost postupka, tvrdi Hrvatin. Obveza i odgovornostizbornih tijela, ali i drugih državnih tijela, mora biti jasno definirana upravo uizbornom zakonodavstvu; izborni postupak mora biti detaljno isplaniran u svimsvojim temeljnim zahtjevima s organizacijskoga i financijskog aspekta; izbornaadministracija mora biti profesionalna i učinkovita; provesti profesionalizacijuDržavnog izbornog povjerenstva; sastaviti jedinstveni izborni kodeks; odreditirokove provedbe izbora i jasna definicija uloge medija u izbornom procesu,najvažniji su prijedlozi izneseni u ovom izlaganju.Prof. dr. sc. Biljana Kostadinov sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,obradila je temu referenduma građanske inicijative i time zaključila izlaganjaovog okruglog stola. U tekstu pod naslovom „Referendum građanske inicijative igrađanska inicijativa- poredbena studija i prijedlozi za uređenje u Hrvatskoj“ (str.119.- 147.) profesorica Kostadinov je iscrpno obradila problematiku referendumagrađanske inicijative uz primjere Italije i Švicarske, kao i prijedlozi razrade toginstituta u RH.Treći dio ove knjige (str. 151.- 168.) odnosi se na raspravu koja je vođenanakon izlaganja. U raspravi su aktivno sudjelovali: prof. dr. sc. Ante Lauc, JurajHrženjak, dipl. iur., Dragan Zelić (GONG), Antun Palarić, sudac Ustavnogsuda RH, prof. dr. sc. Robert Podolnjak, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu,Prof. dr. sc. Arsen Bačić, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu i prof. dr. sc. IvanKoprić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.Četvrti dio (str. 171.- 175.) odnosi se na zatvaranje okruglog stola u kojemu jeizložen kratak sažetak svih izlaganja i najvažniji zaključci proizišli iz njih.Ova je knjiga produkt entuzijastičkog rada istaknutih hrvatskih autora sapodručja političkih i pravnih znanosti. Ideje, odnosno prijedlozi koji su tu iznijetinikako se ne smiju zanemariti. Štoviše, cilj ove knjige bio bi u potpunosti ostvarenkada bi se uvažilo i primijenilo mišljenje znanosti. Osjetljivost pitanja izbornogsustava zahtijeva hitnu intervenciju hrvatskog zakonodavca, a pri uspješnomrješavanju ovog pitanja može mu itekako pomoći i ideje prezentirane u ovojknjizi.957

UPUTE AUTORIMA»asopis objavljuje radove koji se recenziraju i one koji ne podlijeæu recenzentskompostupku. Recenziji podlijeæu radovi koji se kategoriziraju (izvorni znanstveni Ëlanak, prethodnopriopÊenje, pregledni Ëlanak, izlaganje sa znanstvenog skupa, struËni Ëlanak). Recenzije suvanjske i anonimne. PrihvaÊanje kategoriziranih Ëlanaka za objavljivanje obvezuje autora da istiËlanak ne smije objaviti na drugom mjestu bez dopuπtenja uredniπtva Ëasopisa ako je ono Ëlanakprihvatilo, a i tad uz podatak o tome gdje je prvi put Ëlanak objavljen.Dostavljeni radovi moraju zadovoljiti sljedeÊe kriterije:1. Rad mora biti dostavljen na disketi napisan u MS WORD-u, WORD PERFECT-u,i u ASCII standardu (‘Text-only’ ili ‘Rich Text Format’). Uz disketu se dostavljaju i 3 (tri)primjerka rada. Samo 1 (jedan) primjerak sadræi na sredini naslovne stranice u zaglavlju ime iprezime autora, zanimanje (zvanje), te naziv ustanove u kojoj radi, ostala dva primjerka radasadræavaju samo naslov rada bez osobnih podataka.2. Opseg rada ograniËen je, u pravilu, do 1,5 autorska arka (16 stranica Ëini jedan autorskiarak).3. Tekst se piπe u dvostrukom proredu tako da jedna stranica ne moæe imati viπe od 34retka koji sadræi 60 slovnih znakova. Na lijevoj strani svake stranice ostavlja se margina πirinenajmanje tri centimetara.4. Naslov rada mora biti koncizan i istovremeno informativan. Uz rukopis je potrebnopriloæiti popis literature koju je autor koristio prilikom pisanja rada kao i objaπnjenje o znaËenjuupotrebljenih kratica i simbola. Ukoliko rad sadræi tablice one moraju biti pregledno i korektnoprireappleene, te uredno opisane (broj, naslov, legenda).5. Biljeπke se posebno prilaæu rukopisu.6. Radovi koji se recenziraju moraju sadræavati saæetak (najviπe do 250 rijeËi) napisanimu treÊem licu, u kojem se skraÊeno predstavlja sadræaj Ëlanka i rezultati istraæivanja prezentiraniu Ëlanku. Autor je duæan dostaviti i prijevod saæetka na jednom od svjetskih jezika. Ukoliko jerad pisan na jednom od svjetskih jezika, saæetak mora biti na hrvatskom jeziku.7. Rad ne smije biti veÊ objavljen ili u tom cilju upuÊen drugom Ëasopisu.