ForumCrnogorsko - tursko kulturološko prožimanješkole izdržavala je država. Nastava u mektebima trajala je četirigodine i podrazumijevala je i svjetovne predmete: tursku istoriju,račun, zemljopis i sl.Status nižih srednjih škola imale su rušdije, dok su mektebiidadije, takođe javne obrazovne ustanove, imale zadatak dasvoje učenike pripreme za školovanje na carigradskoj vojnoj akademiji.Nastava u ovim školama izvođena je na turskom jeziku.Prema podacima o vakufima u Crnoj Gori, s kraja XIX i početkomXX vijeka, u Podgorici i Pljevljima su postojale medresa i rušdija,u Plavu i Gusinju medresa, u Bijelom Polju i Beranama rušdija.Evlija Čelebi u Pljevljima pominje postojanje dvije medrese. UPljevljima je početkom XX vijeka postojala i jedna idadija.U Podgorici je 1884. godine osnovana trorazredna srpsko-muhamedanskaškola u okviru podgoričke osnovne školepod pokroviteljstvom novih, crnogorskih vlasti. Pljevaljska gimnazija,osnovana 1901/1902. godine, koja je u početku biladvorazredna, ubrzo je dobila i treći razred sa nastavom premaplanu i programu za gimnazije u Turskoj. Turski jezik je u ovojgimnaziji, pored srpskog i francuskog jezika, bio zastupljen sačetiri časa nedjeljno.Osnovni zadatak učitelja u mektebima bio je da učenicipravilno nauče da čitaju Kur’an, steknu osnovna znanja iz obredoslovlja,dogmatike i moralnih propisa. Među obaveznom literaturombili su zastupljeni Ku’ran kao osnovni vjerski tekst,Tedžvid, udžbenik na turskom koji je trebalo da uputi u pravilnočitanje Kur’ana, Hadis, Ilmihal, odnosno Mizrakli Ilmihal, udžbenikiz dogmatike i obredoslovlja na turskom jeziku, Munyat almus-allī,udžbenik iz obredoslovlja na arapskom jeziku, Bergivijinudžbenik o elementima dogmatike i obredoslovlja na turskomjeziku, gramatike arapskog jezika.Nastava u medresama je bila na turskom jeziku, ali posebnapažnja pridavana je gramatici arapskog jezika. Uglavnom suse koristili udžbenici koji se odnose na pravilno čitanje Kur’ana,obredoslovna literatura, kao i udžbenici koji se bave šerijatskimpravom, literatura koja obrađuje različite segmente gramatikearapskog jezika, djela iz oblasti arapske stlistike, Gulistan, djelona persijskom jeziku koje sadrži priče s moralnim uputamadjelimično u stihovima, rječnička literatura.Jedna od školskih aktivnosti i zadataka u ovim školamabilo je i prepisivanje djela islamske tradicije i mnoga od njih suna taj način ostala da svjedoče o drugačijoj pismenosti koja jenjegovana na ovim prostorima.U ovim školama osnovna znanja iz islamskog obredoslovlja,arapskog, turskog ili persijskog jezika sticali su mnogi istaknutipojedinci koji su poticali, boravili i radili na ovim prostorima,autori originalnih djela, kao npr, Tašlidžali Jahja (16.v.),Salih Sidki Ćehajić-Mahmudkadić Sarajlija (početak 19. v.),Osman Šehdi-efendija Akovalizade (Bjelopoljac) (18.v.), pisac,diplomata i bibliofil, Ahmed sin Huseina al-´Alamī Podgoričanin(Vikašević) (18. v.), ili pljevaljski prepisivači Husein, sin OsmanaTašlidžalija (17. v.), Abdulah, sin hadži Mustafe (17/18. v.), Abdurahman,sin Ahmedov (17/18.v.), Husein Emin, sin mule Zekerijaha,Tašlidžak, Ahmed, sin Mustafe Mustafa, sin Osmanov,Ali, sin Saliha Temima iz Tašlidže, Jahja, sin Ibrahima iz Tašlidže(18. v.), Salih Saraji i Hasan, sin Saliha hadži Muhameda izPodgorice (18. v.), Ahmed, sin mule Bega Plavizade i OsmanPlaveli iz Plava (19. v.), Hasan, sin Ademov, iz Nikšića (19. v.),Abdulatif Đulbija iz Ulcinja, itd.U arhivskim i muzejskim fondovima Crne Gore, prije svegau – Zavičajnom muzeju u Pljevljima (preko 280 jedinica) iArhivskom odjeljenju – Berane Državnog arhiva Crne Gore (59jedinica) zabilježili smo određen broj štampanih i rukopisnih knjigana arapskom, turskom i persijskom jeziku, kao i na jezikulokalnog stanovništva, među kojima preovladava školska literatura.Te knjige mogle su biti dio nekog školskog bibliotečkogfon da ili privatne biblioteke. Ova građa obuhvata fragmenteđač kih bilježnica, Kur’ane, gramatičke udžbenike, rječnike,obre doslovne knjige, koje su mogle biti korištene u mektebimaili one koje su korištene na višim nivoima orijentalno-islamskogškolstva, dvojezičnu literaturu, npr. francusko-turski rječnik,udžbenik korespondencije s rječnikom trgovačkih termina (Arhivskomodjeljenje – Berane), prevode evropske ili hrišćanskeliterature (prevod Svetog pisma, Novog zavjeta), udžbenikebio lo gije, topografije, agrikulture, početnice pisane arebi<strong>com</strong>,poučna štiva, ukoričene novine i sl. Ove knjige u velikom brojuslučajeva imaju naknadno izrađen kartonski povez ili je višeknjiga sastavljano u jedne korice. Bilo da su pripadale nekojjavnoj biblioteci ili su bile svojina pojedinaca, namjera vlasnikaje bila očigledno da ih sačuva i omogući njihovo korištenjei u narednim generacijama. Na nekima od njih, rukopisnim ilištampanim, otisnut je pečat ili je upisano ime vlasnika, odnosnoprepisivača.Učenici koji su vjerska, svjetovna ili jezička znanja sticaliu ovim školama, vrlo često su prolazili kroz prepisivanje,iščitavanje i zapamćivanje, nerijetko mehaničko i bez istinskograzumijevanja, komplikovanih i dotadašnjem znanju i uzrastuneprilagođenih tekstova filozofskih ili jezičkih rasprava poznatihučenjaka islamskog istoka. Ipak, ove škole, pogotovu one nanižem nivou, ispunjavale su svoju svrhu – pružale su vjerska ivaspitna uputstva, zajedno sa savladavanjem arapskog pisma iosnovnih jezičkih znanja, Kur’anskog teksta, predanja, tefsira ipjesničkih sadržaja. Ako se ovome dodaju i discipline tzv. ´ulūm´aqliyya – logika (al-mantiq), aritmetika (al-hisāb), geometrija(al-handasa), astronomija (al-hay’a), teorija tonova (almusīqā),teorija nebeskih, ljudskih i životinjskih, biljnih i mineralnihtijela u mirovanju i kretanju (at-tabī´iyyāt) (u ogrankeove discipline spadaju medicina (at-tib) i poljoprivreda (alfilāha),zatim kalām, fiqh, al-`ahlāq ad-dīniyya, jezičke disciplinenahw, luġa, bayan i `adab, ili sarf, ma`ānī, bayān,badī´a, metrika i prozodija (´arūd i qāfiya), i ako se zna dasu udžbenici iz kojih se učilo bili na jednom od jezika islamskogorijenta, dobijao se kakav-takav osnov da se školovanje nastaviu prestižnijim obrazovnim centrima.Iako se stiče utisak da je ova vrsta školovanja pružalanacionalno neutralisano obrazovanje s naglašenom i neupitnomodanošću islamskoj tradiciji, ono nije moglo biti odvojenood kulturne matrice, kolektivnog pamćenja i nasljeđa sredineiz koje su sljedbenici ovog sistema poticali, tako da je stvarankompleksan kulturni model koji je svoj odraz našao kako međudomaćim stanovništvom koje je u svojim običajima baštinilo islamsketekovine u prožimanju sa hrišćanskom kulturom, tako iu djelovanju svih onih uglednika koji su bili jednako sinovi ovihkrajeva koliko i podanici velikog carstva.42
Crnogorsko - tursko kulturološko prožimanjeForumPRIMJERI UDŽBENIKA NA ORIJENTALNIM JEZICIMA(iz arhivskih i muzejskih fondova Crne Gore)Nepotpuna zbirka fetvi (pravnih rješenja),rukopis, vlasnik Mula Muhamed sin Ibrahim efendije iz Gusinja(Arhivsko odjeljenje – Berane, kataloški neobrađena)Gramatika osmanskog, štampa, tvrdi povez, turski, 1316(Zavičajni muzej – Pljevlja, inv. br. 196)Početnica, štampa, meki povez, arapski/arebica(Zavičajni muzej – Pljevlja, inv. br. 147)turski, (udžbenik biologije), štampa, meki povez, تاتابن ملع1327 (Zavičajni muzej – Pljevlja, inv. br. 114)Tağwīd (djelo o pravilnom čitanju Kur’ana),turski, štampa, meki povez, oštećena(Arhivsko odjeljenje – Berane, kataloški neobrađena)43
Change language