Naučno popularna revija o prirodi, čovjeku i ekologiji broj 34

48 GljivovnicaMrka trubača - Craterellus cornucopioidesNajrjeđa od svih šumskihšampinjona jegomoljasta pečurka ilianis-šampinjon (A.abruptibulbus) koja sejavlja u grupama od ponekoliko primjeraka.Glavna osobina ovepečurke je jak miris naanis i gomoljasto zadebljanjena dnu stručkakoje kada se rasječepožuti. Nalazio sam jena Igmanu, u područjuizvora Radava.FONDEKO SVIJET/34/2011.istaći opasne parazite drveta puzu (A.mellea) i četinarsku puzu (A. obscura).Česta gljiva naših smrčevih šuma a i hrastovo-grabovih(u kojima nikad nije tako velikakao u četinarskim šumama) je brašnjača(Clitopilus prunulus). Brašnjača se možezamijeniti sa nizom otrovnih grlašica bijeleboje od kojih su najznačajnije: otrovna brašnjača(C. deablata) koja se najčešće javlja ulistopadnim šumama i bijela grlašica, b.otrovnica (C. cerussata) koja se može naćiu svim šumama. Ovdje bih pomenuo i jestivubijelu debeljaču (C. candida) koja rastena rubovima šuma, livadama (Igman-Malopolje). Gljiva je odlične kvalitete, masivna,ali vrlo često rastočena od crva.Iz roda koprenki (Cortinarius) najznačajnijesu otrovne: kozja (C. traganus) i grimizna(C. purpurascens).Vrlo česta gljiva, sa mirisom na bijeli luk ikoja kao posijana raste ispod smrča, je češnjevka(Marasmius scordonius). U bukovimšumama raste lukovka (M. alliaceus)sa sličnim svojstvima. Obje gljive upotrebljavajuse kao začini.Iz roda mliječnica (Lactarius) javljaju se:rujnica (L. detterimus), presnac (L.volemus)-obje su široko rasprostranjenejestive gljive, uvjetno jestiva runjavka (L.vellereus), nejestiva lažna rujnica (L.chrysorheus), runjava mliječnica (L. torminosus)i jamičasta mliječnica (L. strobiculatus)žuta masivna gljiva koja se napojedinim dijelovima Igmana (Trešnjevobrdo i Ajišnik) javlja u popriličnom broju.Najčešća jestiva krasnica (Russula) je plemenitakrasnica (R. integra). Od ostalihjestivih tu su: ljubičasto zelena (R. cyanoxantha),rašljača (R. heterophylla),zlatna (R. aurata), ljupka (R. amoena),lasičija (R. mustelina), haringača (R. xerampelina)i maslinasta (R. olivacea). Odotrovnih, javljaju se: smrdača (R. foetens),krvava (R. sanguinea) koja se javlja i u borovimšumama te kveletijeva (R. queleti).Iz roda puževica (Hygrophorus) najčeščaje mirisna (H. agasthosmus), voštana (H.russula) i jelova (H. pudorinus). U bukovimšumama masovno raste pjesnička (H.poetarum) izvrsne kvalitete.Iz roda vrganja (Boletus) naravno tu je vrganjkoji se masovnije javlja na Nišićkoj visoravnii Ozrenu dok na Igmanu nije tolikočest, kovara (B. luridus) jedna od najmasovnijihvrganjevki i nešto rijeđa glatkonoška(B. erythropus). Od ostalih vrganjevkimogu se naći: podstavka (Xerocomussubtomentosus), zlatača (X. chrysenteron),kostanjevka (X. badius) rijetka gljivasmrčinih šuma (Pjeskovita ravan, iznad Čavljaka),izvrsne kvalitete i papreni vrganj(Suillus piperatus) koji se u malim količinamamože upotrebljavati kao začin. Nasječinama i požarištima gdje raste pionirskavegetacija jasike ili trepetljike (Populus tremula)raste turčin, djed (Leccinum aurantiacum)narandžaste boje klobuka. U jasikinojšumi u blizini vodopada Skakavac možese naći u velikom broju. Uz breze se javljabrezov djed (L. scabrum). Obje gljive su jestivei izvrsne kvalitete.Dalje od putaPorodica lisičarki (Cantharellaceae) uovim šumama je zastupljena sa široko rasprostranjenimvrstama: običnom lisičarkom(Cantharellus cibarius) i mrkomtrubačom (Craterellus cornucopioides).Od rijeđih vrsta istakao bih ljevkastu lisičarku(Cantharellus. tubaeformis), zlatnu(C. t. var. lutescens) i najrjeđu, dosadsam našao samo jednu koloniju na Trebe-viću-okolina Brusa, žutu trubaču (C. lutescens).Sve rastu u mnogočlanim kolonijama.Vrlo rijetka te ne u velikim kolonijama,kao druge lisičarke, sa istog lokaliteta kao ižuta trubača, je i grimizna lisičarka, svinjskouho (Neurophyllum clavatum) koja jesa kulinarskog aspekta vrlo kvalitetna gljiva.Vrlo česte gljive naših četinarskih i listopadnihšuma su prosenjaci (Hydnum repandumi H. rufus) a iz iste familije je inešto rjeđa i vezana samo za četinarskešume-srnjača (Sarcodon imbricatus).Najznačajnije puhare ovih šuma su: tikvastapuhara (Lycoperdon perlatum) rasprostranjenai u hrastovo-grabovim šumama,kruškasta (L. pyriforme), ježasta(L. echinatum), mekana (L. molle) i vrećasta(Calvatia excipuliformis).Zadnje gljive koje se javljaju u ovim šumamasu: maglen (Clitocybe nebularis), modrikača(Lepista nuda) i čaškasta grlašica(Pseudoclitocybe cyathiformis). Sve trigljive su jestive.Vrlo specifično stanište za gljive je uz makadamskeputeve obično u vegetaciji visokihzeleni. Na tim mjestima mogu se naći,sa kulinarskog aspekta vrlo zanimljivegljive kao što su: gnojištarka (Coprinuscomatus) i bijela sraštenica (Lyophyllumconnatum) koja je masovna gljiva. Poštosu gljive sakupljači teških metala iz zemljišta,ove gljive je najbolje brati sa nekogslabo tranzitnog, sporednog puta. Odostalih jestivih vrsta na ovakvim mjestimamože se naći crvenkasta hladetinka(Tremiscus helvelloides) te dosta rjeđazlatna štitarka (Phaeolepiota aurea) kojaraste najčešće u žari (Urtica dioica). Odotrovnih gljiva tu su trnovača (Lepiotaacutesquamosa) i sumporača (Hypholomafasciculare).