Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti prema ...

S. PETRIĆ, Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti...Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, 107-155 (2007)113o promijenjenim okolnostima, već je pravo na oslobađanje dužnika ododgovornosti za neispunjenje obveze priznavao samo u slučaju nemogućnostiuzrokovane višom silom. No, kako je u talijanskoj doktrini i praksi biladuboko uvriježena teorija priznavanja utjecaja promjene okolnosti naugovor, to nije sprječavalo veliki dio sudske prakse da je primjenjuje,i to i prije donošenja novog Građanskog zakonika iz 1942. godine, 18 kojiu čl. 1467. i 1468. usvaja opće pravilo o pravu na raskid ugovora zbogpromijenjenih okolnosti.Dakle, uz iznimku talijanskog Codice civile iz 1942. godine, svevelike europske kodifikacije iz ovog razdoblja odbacuju mogućnostprimjene klauzule rebus sic stantibus kao općeg pravila, iako se u nekimpravilima koja vrijede za posebne situacije zadržava mogućnost pozivanjana promijenjene okolnosti. 19 Ali, ovakav negativan stav ubrzo se pokazaoneodrživim, posebno pod pritiskom nestabilnih političkih, a time idruštvenih i gospodarskih prilika u tijeku i nakon Prvog svjetskog rata.Drastične promjene vrijednosti novca, događaji koji uvelike otežavajuispunjenje obveze, a nisu se mogli predvidjeti u trenutku zaključenjaugovora i sl., postaju okolnosti koje su u gospodarskom životu toliko česteda zahtijevaju adekvatan pravni odgovor. U nekim slučajevima problem serješavao intervencijom zakonodavca, i to na način da se posebnim propisomdavalo pravo sudu da raskine određene kategorije ugovora za koje je bilovjerovatno da mogu biti pogođeni određenim kategorijama izmijenjenihokolnosti. 20 No, takva intervencija nije mogla dati odgovor na sve probleme,budući da je uvijek ograničena na točno određene događaje i samo na njihovutjecaj na ugovore.Stoga se u sudskoj praksi, a s osloncem na pravnu teoriju, sve češće susrećustavovi koji dopuštaju izmjenu odnosno raskid ugovora u situacijama kadabi zbog promijenjenih okolnosti njegovo održavanje bilo očito nepravično.18Codice civile, decreto 16 marzo 1942, n. 262(I), (G.U. del 4. aprile 1942, 79 e 79 bis) (udaljnem tekstu: Codice civile).19Primjerice, već spomenuti § 936. austrijskog ABGB-a dopušta pozivanje na promjenjeneokolnosti kod predugovora. Isto tako, BGB u čl. 610. predviđa primjenu klauzule rebus sicstantibus kod predugovora o zajmu, ali samo ako su se imovinske prilike zajmoprimca umeđuvremenu pogoršale tako da je postalo neizvjesno hoće li moći vratiti zajam. Zajmodavacu tom slučaju može odgoditi izvršenje svoje obveze dok ne dobije osiguranje da će drugastrana biti sposobna izvršiti obveze. Radi se dakle o pravilu vrlo ograničenog djelovanjajer ne dozvoljava zadržavanje obveze u slučaju bilo kakave izmjene okolnosti nego samoinsolventnosti zajmoprimca. Riječ je, prema tome, samo o konkretizaciji pravila iz čl. 321.BGB-a koji predviđa institut prigovora neizvjesnog ispunjenja ugovora.20Karakterističan je primjer iz francuskog prava. Nakon prvog svjetskog rata donesen jetzv. Faillot zakon od 12. siječnja 1918. godine, koji je davao pravo sudu da na traženje jedneod stranaka raskine sve ugovore zaključene prije rata kojima su se stranke obvezale na trajneili sukcesivne prestacije, ako se utvrdi da će uslijed ratnog stanja izvršenje obveze jednestrane rezultirati za nju teretima ili će joj nanijeti štetu čiji bi značaj daleko premašio razumnapredviđanja u vrijeme zaključenja ugovora. I nakon Drugog svjetskog rata, 22. travnja 1949.godine, Francuska je donijela propis u suštini istog sadržaja.