11 - Zarez

Moramo gledati ušima, misliti ušima, pisati ušima.RADIO JE VAŠTema broja:Mladen Rutiæ,Branimir Bošnjak,Zvonimir Bajsiæ,Peter Leonhard Braun,Agata Juniku,Antonija Letiniæ,René Farabetstranice 21-28Radio dramaZvonimir BajsiæISSN 1331-7970dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 23. svibnja 2002, godište IV, broj 81 • cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sitRazgovor: Dorino ManzinIskorak prema kulturirazlièitostiTrpimir Matasoviæstranice 8-9Polemika: Novi naraštajVolja za moæAndrea Dragojeviæstranica 7Razgovor: Guy Gavriel KayPripovjedaèkapotjeraDaniela Comissostranice 14-15EsejTV - vaša veèernjahostijaRastko Moènikstranice 10-11EsejUnderconstructionFedor KritovacTJEDAN KULTURE NOVIH MEDIJAIvana Mance, Igor Markoviæ, Luka Bekavacstranice 18-19stranice 29-31

2 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Gdje je štoInfo i najave 4-6Dragan Grozdaniæ, Ana Kapraljeviæ, Milan Pavlinoviæ, Miljenko UgarkoviæU arištuMostovi posttuðmanovskog okruga Nataša Petrinjak 3Umreavanja kultura Biserka Cvjetièanin 3Nulti program i volja za moæ Andrea Dragojevæ 7Razgovor s Dorinom Manzinom Trpimir Matasoviæ 8-9More u katastru Grozdana Cvitan 13Doba fašizma? Mario Vargas Llosa 20Tema: Koliko televizije?TV, vaša veèernja hostija Rastko Moènik 10-11Razgovor s Alexanderom Klugeom Adolf Theobald 12-13SvakodnevicaAlmanah poroène kuæanice Sandra Antoliæ 11KnjievnostRazgovor s Gayom Gavrielom Kayom Daniela Comisso 14-15Razgovor s Ramónom Díazom Eterovicem Grozdana Cvitan 16-17Zvukovi kidanja Hrvoje Juriæ 45Guided Tourautor: Roman Ondakpolazište: Studio Josip Raèiæ, Margaretska 3, Zagreb17. 05. - 15. 06. 2002ponedjeljak - petak, s poèetkom od11:0012:0017:0018:00subotom, s poèetkom od11:00kustosica: Ana Deviæu suradnji sa Silvom KalèiæVizualna kulturaUnder construction Fedor Kritovac 18-19Utopijske moguænosti društvene alternative Ivana Mance 29Free Wetware! Igor Markoviæ 30Glitch u zatvorenom krugu Luka Bekavac 31Izvan malograðanskih granica Filip Mesiæ 32Europljani u duši Filip Mesiæ 32Bijeda hrvatskog dizajna Filip Mesiæ 32Prizori drukèijih sredina Sandra Kriiæ Roban 33Izmeðu kronike i povijesti Marko Špikiæ 33KazališteDionizov krug loptom Nataša Govediæ 34Razgovor s Tamarom Curiæ i Larisom Lipovac Ivana Slunjski 35Razgovor s Vladom Krušiæem Suzana Marjaniæ 36-37GlazbaU raljama pretklasike Trpimir Matasoviæ 38Rimovane avanture Ivana Kostešiæ 38Znanci u rezervatu Trpimir Matasoviæ 39Objektivan izbor nagraðenih Zvonimir Bajeviæ 40Kompetentna i energièna svirka Krešimir Èuliæ 40Uigranost i nadahnuæe Krešimir Èuliæ 40Povratak akustiènim sonornostima Nino Zubèeviæ 41Platonova raga Neven Jovanoviæ 44KritikaMelankolija i Eros Sanjin Sorel 42Strategija ludizma Goran Rem 42-43U dosadnom transu Daša Drndiæ 43Svjetski zareziSrðan Raheliæ, Gioia-Ana UlrichStripOmajgadajmagad Goran Novoviæ 47TEMA BROJA:Radio je vašPriredila Agata JunikuSlike iz ivota jednog radio dramaturga Zvonimir Bajsiæ 22, 27, 28Razgovor s Peterom Leonhardom Braunom Antonija Letiniæ 23-24Razgovor s Renéom Farabetom Antonija Letiniæ 25Tišina - sinopsis za zvuèni esej Zvonimir Bajsiæ 26IsprikaU prošlom broju Zareza (broj 80, stranica 3) u tekstu BiserkeCvjetièanin pod naslovom Proljeæe muzeja tehnièkompogreškom ispalo je nekoliko vanih navoda. Tako je izostavljenoda je uvodni citat iz teksta autorica preuzela iz TheNew York Timesa (reèenica u cijelosti glasi “Ovo je tek malicitat iz niza kritièkih napisa o ulozi muzeja koje The NewYork Times objavljuje u svojim bogatim prilozima o umjetnostii arhitekturi.”). Izvješæe Europskoga parlamenta kojese spominje u tekstu zove se Unity in Diversities (“Posljednjeizvješæe Europskog parlamenta koje se bavi kulturom,naslovljeno Unity in Diversities, pokazuje u kojem se smjeruEuropska unija eli razvijati u buduænosti.”) Arheološkaizloba u Cankarjevu domu u Ljubljani pak ima naslovOivljene kulture/Revived Cultures (“Hrvatska ulae velikenapore u zajednièke meðunarodne projekte, a nedavno otvorenaarheološka izloba simbolièkog naslova Oivljenekulture/Revived Cultures u Cankarjevu domu u Ljubljani,pokazala je pun uspjeh takve suradnje”).Isprièavamo se autorici teksta i èitateljima.

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 3« d svega što èovek u ivotnom nagonupodie i gradi, ništa nije umojim oèima bolje i vrednije odmostova. Oni su vaniji od kuæa, svetiji,jer opštiji, od hramova. Svaèiji i premasvakom jednaki, korisni, podignuti uveksmisleno, na mestu na kom se ukrštavanajveæi broj ljudskih potreba, istrajniji suod drugih graðevina i ne slue nièem štoje tajno ili zlo. (...) Tako, svuda na svetu,gde god se moja misao krene ili stane,nailazi na verne i æutljive mostove kao naveèitu i veèno nezasiæenu ljudsku elju dase povee, izmiri i spoji sve što iskrsnepred našim duhom, oèima i nogama, dane bude deljenja, protivnosti ni rastanka»– tako je tridesetih godina prošlog stoljeæapisao Ivo Andriæ. O mostovima, objektimasvoje fascinacije kao olièenjimanekog višeg smisla kojem èovjek neprestanoudi kako bi pribliio, povezao,svladao zapreku.Znaèenje mostovaUpozoravajuæi nas i uèeæi da su te arhitektonskii graditeljski zahtjevne graðevinedoista vrhunci razvoja ljudskih kreativnihi umjetnièkih moguænosti, ali prijesvega svjedoci da je «ivot neshvatljivoèudo, jer se neprestano troši i osipa, a ipaktraje i stoji èvrsto kao na Drini æuprija».Da, o mostovima ovih dana treba opet èitati,razmišljati i pisati. O znaèenjimamostova, stvarnima i simboliènima, o njihovojsnazi i nunosti. Jer Hrvatska smostovima posljednje desetljeæe ima velikihproblema. Kao da je sve svoje potencijalei energiju usredotoèila i usmjerila nanegiranje i rušenje – mostova svih vrsta.Maslenièki i Brooklynski mostMaslenièki most Jure Radiæa, podignutna pogrešnom mjestu usprkos svim upozorenjimai prije nego je prvi kramp zabodenu zemlju, ostat æe upisan kao svjedokpobjede gluposti, nepodnošljive lakoæekojom neznanje moe kubike armiranogbetona, umjesto velièanstvenim dijelom,uèiniti tek kubicima besmislenog i beskorisnogarmiranog betona. Jer nije znao datreba biti dobro upuæen u tajne zanata izgradnjemostova, za njihovu punu svrhu iznaèenje èak fasciniran. Poput Johna AugustusaRoeblinga, projektanta Brooklynskogmosta preko East Rivera koji je1869. godine umro od infekcije rana zadobivenihpri nesreæi dok je traio – najpogodnijemjesto za svoj most. Fascinacijekoju je prenio i na sina, Washingtona A.Roeblinga koji je nakon njegove smrtipreuzeo voðenje gradilišta. Sina kojeg jetri godine kasnije bolest uèinila invalidomi prikovala za krevet smješten ispred prozoras pogledom na gradilište i iz kojeg æepodiæi jedan od simbola New Yorka. Usprkoseksploziji, poaru, pucanju èeliènihsajli i smrti nekoliko radnika. Most izmeðuèijih dviju kula svakog dana proðe višeod 140.000 vozila. Da, o povijesti i karakteristikamamostova treba govoriti da bismoshvatili najsvjeiju «bruku i sramotu»hrvatske mostogradnje. Pedesetak metaranad rijekom Omblom podignut je lijepmost, unatoè veæim izdacima negoli je prvobitnoplanirano, problemima oko graðevinskedozvole, politièkim raspravamanije li Dubrovnik imao preèih potreba odgradnje mosta.Mostovi razoèaranjaLakrdija s dva naziva tog mosta ostatæe upisana kao svjedoèanstvo potiranjaporuke koju bi lijepo sagraðen most trebaoprenijeti. Umjesto toga postao jeVraæanje prošlostiMostoviposttuðmanovskog okrugaDopustiti da most pokraj naziva Dubrovaèki, kako eli i više od60 posto graðana toga grada, bude nazvan po èovjeku koji jezapravo nekoliko godina ranije ubio jedan most, onaj Stari, kameni,mostarski iz 1566. godine, prvenstveno je prvoklasni cinizamNataša Petrinjaksimbol razoèaranosti pred kojom orujepolau i najbenevolentnije pristaše, posljednjidokaz strašne istine o promjenikoja to nije, iz nje proistekle opæedruštveneapatije i depresije. Dokaz o podmetanjuteze podjele društva na dvije politièkekrajnosti kojom se trenutaèna trpisamo iz straha da ne bi došla ona gora,veæ viðena. A razlike nema. Dopustiti damost pokraj naziva Dubrovaèki, kakoeli i više od 60 posto graðana toga grada,bude nazvan po èovjeku koji je zapravonekoliko godina prije ubio jedan most,onaj Stari, kameni, mostarski iz 1566.godine, prvenstveno je prvoklasni cinizam.Potom je potvrda da i dvije godinenakon formalnog smjenjivanja vrijednosnisistem HDZ-ove ideologije nepomuæenoivi i dalje. Politièka moæ, rad za dr-avu, povezanost s politièkim centrimamoæi još donose najbolje prihode i nizbeneficija, glavne informativne emisije inadalje prate svaki pokret bilo kojeg èlanaHDZ-a, umjesto pokretanja djelatnostikojom se stvaraju nove vrijednostii dobra gradovi se guše u obruèu runihtrgovaèkih centara, ksenofobija i govormrnje caruju. Dapaèe, stjecanje bogatstvafinancijskim inenjeringom nagraðujese ministarskim poloajem, predla-e se poklanjanje tvornica onima koji suposlovna carstva izgradili na upropaštavanjuistih. Ne zbog izbjegavanja revanšizma,nego osobne koristi, ova vlast nijeustolièila i promovirala novi sustav vrijednosti.A zapravo se samo to oèekivalo.Nitko tog 3. sijeènja, ni oni što su javnopodizali èaše šampanjca u izbornomstoeru, ni malo veæi skeptici koji su uprivatnosti doma izgovarali – napokon! –nije oèekivao napredak preko noæi, zapadnoevropskistandard u roku od šestmjeseci.I dalje bez mostova graðanskogdostojanstvaAli nisu se oèekivali ni kolebljivost, popuštanje,povlaèenje, kalkuliranje u izgradnjiotvorenog i poticajnog društva. Ukojem povijesne èinjenice neæe biti predmetomdvojbenih tumaèenja uvijekspremne da nekom osiguraju novu porcijubahate i arogantne politièke moæi. Ukojem æe rad, poštivanje zakona, kreativnost,zalaganje za opæe dobro biti cijenjenekategorije. Da, oèekivali su se mostoviponosna i jedinstvena naziva koji æe znatiputnici iz oba pravca, pristiglih na njega snamjerom povezivanja, sastajanja i premošæivanjazapreke.www.zarez.hredavno je odrana konferencija oeGovernmentu – Microsoft eGovernmentDay 2002., posveæena ulozinovih informacijskih i komunikacijskihtehnologija u unapreðenju rada dravneuprave. Kao što je istaknuto u materijalimaza konferenciju, nove informacijske i komunikacijsketehnologije zasnovane na Internetui meðunarodnim otvorenim standardima,omoguæuju realizaciju bolje kvaliteteusluga javnih servisa, unapreðenjekomunikacije i interakcije s graðanima, veæuuèinkovitost dravne administracije, otvaranjenovih radnih mjesta, te pridonosecjelokupnom ekonomskom razvitku.U veoma dobroj prezentaciji inicijativa,projekata i rješenja na konferenciji oeGovernmentu istaknuta je svijest o potrebipripreme društva za izazove novihglobalnih komunikacija.Izazovi novih globalnih komunikacijaPromjene su goleme i zbivaju se brzo.Još nedavno govorili smo o novim tehnologijama,zatim najnovijim, koje to višenisu. Na eGovernment konferenciji konstatiranoje, sasvim usput, da je power pointzastarjela tehnologija. Mnoge naše kulturnei znanstvene institucije o njoj jošuvijek samo sanjaju. Vratimo li se u sedamdesetegodine prošlog stoljeæa kojeinauguriraju “komunikacijsko društvo”,valja se prisjetiti istraivanja koje su proveladva kanadska sociologa, Philippe Bretoni Serge Proulx, naglašavajuæi izvanrednirast, tj. “eksploziju komunikacija”. Zanjih je to bila planetarna tenja za komunikacijomu kojoj mree imaju jednu odglavnih uloga.Mree su u ovih proteklih tridesetakgodina doista otvarale nove oblike interakcijei participacije. Njihova obiljeja –dinamiènost, ne-hijerarhijski pristup,fleksibilnost, otvorenost – omoguæivalasu uspostavljanje tolerantnih odnosa izmeðurazlièitih poruka iz razlièitih kultura.Castellsova skeptiènost da æe noveKulturna politikaUmreavanje kulturaOno što smo nazivali kulturnim, a u novijevrijeme stvaralaèkim industrijama postaje“industrija komunikacije”tehnologije, dakle i mree, za dugo vrijemeiskljuèiti veliku veæinu èovjeèanstva,podlona je raspravi. Naime, uza sav jazizmeðu info-bogatih i info-siromašnih,podaci Svjetske banke pokazuju da npr.afrièki kontinent uspijeva izboriti veæipristup Internetu.Problem je negdje drugdje. Od lirskogpoziva Roberta Mullera u pjesmiDecide to Network prije tridesetak godina,došli smo danas do upozorenjastruènjaka o “gospodarima mrea”.Struènjaci smatraju da je komunikacijapostala “teška industrija” kao što je bilacrna metalurgija u drugoj polovici 19.stoljeæa ili automobilska u dvadesetimgodinama 20. stoljeæa. U posljednjihdvadeset godina svijet je proizveo višeBiserka Cvjetièanininformacija nego tijekom prethodnihpet tisuæa godina. Kompanije se fuzioniraju,nastaju integrirane medijske megagrupe,a Ignacio Ramonet, autor knjigeGuerres du XXIe siecle, navodi podatkeda su industrije komunikacije postalesektor u koji se najviše investira. Sve štose tièe poruka, razgovora, tekstova, slika,glazbe, filma, kazališta, sporta, informacija,burze, itd. zaokuplja interes“gospodara mrea” za koje je sve to “komunikacija”:ono što smo nazivali kulturnim,a u novije vrijeme stvaralaèkimindustrijama postaje “industrija komunikacije”.Stoga se Ramonet pita mogu liumjetnièko i kulturno stvaralaštvo u cjelinibiti nešto drugo osim arhaizma iliiluzije?“Kraj razlièitosti” ili afirmacijarazlièitosti kulturaKultura i umjetnost su upravo onaj“kljuè razvitka”, da se posluim UNE-SCO-vom definicijom, koji prua drukèijipristup. U jednom svojem ranomteorijskom èlanku profesor Milivoj Solarje napisao da je kultura komunikacija. Timenije poistovjetio dva pojma, niti suziopojam kulture, nego je naglasio njezinukomunikacijsku dimenziju, njezinu moæu uspostavljanju dijaloga i razumijevanja,te sudjelovanju u tom dijalogu s vlastitimspecifiènostima i vrijednostima. Pitanjeje hoæe li sadašnji komunikacijski tokovivoditi homogenizaciji, odnosno onomešto je Hamid Mowlana nazvao “krajemrazlièitosti”, ili, nasuprot tome, uvaavanjui afirmaciji razlièitosti kultura. Najveæavrijednost komunikacijskih mreaje upravo interaktivni kulturni dijalog ili“umreavanje kultura” u kojima kulturaneæe biti “iluzija”, nego æe svaka kulturasaèuvati svoju specifiènost, razlièitostkao najvrednije kulturno nasljeðe èovjeèanstva.Stoga je izuzetno vano što je u prezentacijieGovernmenta istaknuta pripremadruštva na izazove novih komunikacija.Ako informacijske i komunikacijsketehnologije èine onu infrastrukturu ipotporu koje su potrebne za bolju interakciju,te tehnologije takoðer predstavljajui izazov za kulturnu razlièitost ipruaju moguænost, da citiram UnescovuDeklaraciju o kulturnoj razlièitosti donesenuna 31. generalnoj konferencijiUNESCA 2001. godine, svim kulturama“da se same izraze i sebe uèine poznatima”.Toga je svjesna i Europska unija i napitanje koje se sve èešæe javlja u europskomkontekstu – “Jesu li kulturne razlièitostiu Europi u opadanju?”, ona odgovarasuradnjom u kojoj svaka zemlja sudjelujes vlastitim kulturnim vrijednostimai posebnostima.

4 IV/81, 23. svibnja 2,,2.s v i b a n j 2 , , 2Sveobuhvatan plesni pogledRazgovor s Edvinom Liveriæem,zamjenikom ravnateljiceTjedna suvremenog plesa(od 31. svibnja do 9. lipnja 2002.)Milan Pavlinoviæao ni u prethodnim izdanjima,Tjedan suvremenogplesa ove godine nema èvrstukoncepciju koja bi se temeljilana nekoj temi, pokretu ili, primjerice,regiji, veæ eli prikazati u širokomspektru najkvalitetnije štose trenutaèno dogaða na suvremenojplesnoj sceni u Evropi isvijetu. Fokalnim toèkama festivalaipak treba smatrati BatshevaDance Company te predstavniketakozvanog think dance-theatrefenomena. Posebnost 19. Tjednau odnosu na sve prethodne èinipak Platforma novoga britanskogplesa Drugi korak.Kao najveæu atrakciju festivalanajavljujete Batsheva DanceCompany iz Izraela. O èemuje rijeè?– Da, zapoèinjemo festival najveæimhitom. Ono po èemu æe seovaj festival pamtiti svakako jeBatsheva Dance Company i predstavaDeca Dance u koreografijiOhada Naharina, umjetnièkogravnatelja kompanije posljednjihdeset godina. Zašto baš Batsheva?Zato što je to jedna od deset najveæihsuvremenih plesnih kompanijau svijetu, za koju morate apliciratii po tri, èetiri godine unaprijed.Baš kao za Pinu Bausch iliWilliama Forsythea. Sve ih veænekoliko godina pokušavamo dovesti,i evo sad nam je to uspjelo sBathsevom. S obzirom na to daæe im ovo biti prvo gostovanje uHrvatskoj, logièno je da se predstavljajupredstavom koja je svojevrsnithe best of, sastavljen od sedamrazlièitih koreografija OhadaNaharina. Ali to neæe biti samofragmenti, poput nekog montiranogvidea, veæ prava predstavas poèetkom, krajem i èvrstomdramaturgijom.Nakon Jéromea Bela i VereMantero, Tjedan nastavlja spredstavljanjem perjanica thinkdance / theatrea.– Marco Berrettini proizlazi izdisco dancea, bio je èak prvak Njemaèke1979. godine. Talijan porijeklom,roðen je u Njemaèkoj, aivi i radi u Francuskoj. Shodnotome, i kompanija mu je vrlo multikulturalna.Njegov rad je vrloduhovit, uglavnom se temelji napop kulturi. Iako se poigrava trashomi kièom, njegova predstavaSorry do the tour je sve samo ne banalna.Jedan kritièar je napisao daje to poput susreta dviju plesnihikona – Pine Bausch iz CaféMüller i Johna Travolte iz razdobljaGroznice subotnje veèeri.Xavier le Roy je pak Francuzkoji ivi i radi u Njemaèkoj i doktorje molekularne biologije. Onse plesom poèeo baviti relativnokasno, s tridesetak godina. Èestonapominje da mu se upravo izmikroskopskih promatranja tihmikrotijela koja vrludaju, šeæu iplešu stvorila ideja za rad na sceni.On gostuje s tri djela. Self unfinishedje njegov solo, a Giszelle(što je igra rijeèi, Die Zelle kaostanica), u izvedbi jedne berlinskeplesaèice je svojevrsni hommage,ali i kritika plesaèima klasiènogbaleta. Le Roya tu zanima što sedogaða sa Giszelle kad se spremaili kad silazi sa scene, što se plesaèicidogaða u glavi kad pleše Giszelle,razmišlja li zaista o njoj, ilije u nekom drugom svijetu. Drugidio predstave je nešto kao Bstrana Giszelle, sve ono što je ispaloiz nje, ili kao što Le Roy ka-e, sve smeæe koje je ostalo i nijeušlo u predstavu. Product of ircumstancesje performans-predavanjeu kojem imamo priliku vidjetikako se Xavier Le Roy uopæepoèeo baviti plesom, na koji naèinje pomirio svoje dvije inaèenespojive struke.Od meðunarodnih gostiju 19.Tjedna tu su još zvijezda britanskescene Akram Khan s predstavomKaash koja je prije svegamjesec dana u Londonu imala vrlouspješnu premijeru, Ballet Preljocajiz Francuske, koji gostuje sdvjema neovisnim koreografijama(jedna iz 1989. a druga iz2001. godine) te Emil Hrvatin izSlovenije koji æe prikazati svojunajnoviju predstavu Q & A VeryPrivate. Very Public. Posljednja tridana festivala rezervirana su zaPlatformu novog britanskog plesate za šest hrvatskih predstava,od èega æe èak èetiri tih dana bitipremijerno izvedene.Po èemu je Platforma tolikoznaèajna?– Platforma novoga britanskogplesa koja predstavlja najrecentnijebritanske koreografije i namijenjenaje producentima iz cijeloga,prvi se puta dogaða izvan granicaVelike Britanije. Britanci su prošlegodine odluèili da takav jedan eksperimentponude nekome napodruèju Srednje Evrope. Apliciralisu Budimpeštu, Prag i Zagreb(tj. mi, Hrvatski institut za pokreti ples). Iako su ostali gradovi turistièkiatraktivniji centri, na osnoviuspješne i dugogodišnje suradnjes britanskom plesnom scenom,priliku smo dobili mi. Akopogledate katalog britanske plesnescene, vidjet æete da je sedamdesetposto tih autora veæ gostovalona našem festivalu. Oni seuvijek vraæaju oduševljeni iz Zagreba,prije svega obradovani zainteresiranomi educiranom publikomkoju je festival stvarao sveove godine, samoinicijativno pišupisma Britanskom savjetu i, evo,urodilo je plodom. Zbog tih pedesetakproducenata koji æe tu gostovati,odluèili smo baš taj vikendprikazati i hrvatsku selekciju. I toæe posve sigurno imati veliki odjek.Tek za godinu, godinu i poldana, osjetit æemo zbog èega je tobilo bitno.Harmsovi pisci i likoviGoran Gluviæ, Harms danas:knjievne anegdote iz literarnogivota generacije pisaca roðenihoko šezdesetih, sa slovenskogpreveo Robert Mlinarec, NakladaMlinarec-Plaviæ, 2001.Miljenko Ugarkoviæod naslovom Harms danasokupio je GoranGluviæ, dramatièar, prozaisti pjesnik, s mnoštvom radijskihi dramskih tekstova, alii nogometnih utakmica iza sebe(tako stoji u njegovoj kratkojbiografiji na kraju knjige), nizharmsovski intoniranih anegdotao slovenskim piscima roðenimšezdesetih. Na tri mjesta,u prvoj, drugoj i predzadnjojanegdoti, kao lik se pojavljujei Branimir (Johnny) Štuliæ,treæi put sa znaèajnom minutaom:“Jednom se Štuliævratio iz Nizozemske. Upravomu je u Ljubljani ponestalonovca, pa nije mogao nastavitiput za Zagreb. Nekoliko je satilutao po ljubljanskim ulicama,dok mu nije sinula izvrsna zamisao.Preobukao se u AlešaDebeljaka…”.Debeljak je inaèe pjesnik,esejist i profesor na Fakultetudruštvenih znanosti u Ljubljani.Štuliæa iz ove anegdote posrednonadograðuje JamesJoyce, koji sa suprugom Norom,umjesto u Trstu, vlakgreškom napušta u Ljubljani, uprièi Norino lice slovenskogmajstora metafikcije AndrejaBlatnika (zbirka prièa Zakonelje netom prevedena na hrvatski).Blatnik se višestruko pojavljujeu Gluviæevim crticama,jednom i kao autor romana Levitan(treæi dio) koji potpisuje sVlado abot. Središnje mjestosvih anegdota, njihovo zajednièkosrce, je Èevljarski most, skojeg se akteri èesto bacaju ilibivaju baèeni u Ljubljanicu.Most se èak i ljubomorno obraæajednom od pisaca (Zabel), našto ga ovaj umiruje i miluje: “Iti, i ti. Da, Igor Zabel je bio takougodan mladiæ, da su mu sesvi mostovi ovog svijeta prepustilimilovanju”. Èevljarskimost nalazi se u blizini Cankarjevezalobe, u kojoj Blatnik radikao urednik, a nekada je radioi Jaša Zlobec (na istoj funkciji),a još uvijek u njoj radiZdravko Duša, kao prevoditelji urednik, koji je, premda nepripada GOŠ- u (Generacijioko šezdesetih), “pratio dogaðanjasa sigurne udaljenosti izvrta gostionice koja ima pogledna Šuštarski most”.Anegdote se veu jedna nadrugu, referiraju, sudaraju, meðusobnoironiziraju, svaka narednapretvara prethodno spomenutou vlastitu jeziènu igraèku.Pisci postaju likovi kojise prema potrebi ubrizgavaju uharmsovski pomaknutu strukturu.Duhovito, leerno i razigranoGluviæ piše svoju generaciju.Jednostavnost moe bitimoæno oruje u pravim rukama,dokaze toga nalazimo i uovoj knjizi. “Tadej Zupanèiæ jeveoma volio anrove. Nikada ihse nije zasitio. Više puta su mukuæi donosili mnoštvo anrovas kojima je ispunio sobu takoda više nitko nije mogao stupitiu nju. No, Tadej je i dalje vikao:“Još, još, još !”. Tom istom TadejuZupanèièu “jednom supobjegli svi anrovi jer su seosjeæali stiješnjeno”. anrovigovore, kao i naoèale, torba(Blatnikova) šuti, Ferijev(Lainšèek) bernardinac misli:“Nije vano tko piše dobra djela,vano je da su napisana”.Ostalo proèitajte sami.Okvir za beskonaènoPromocija monografije JulijeKnifer autora Zvonka Makoviæa;izdavaè Meandar i Studio Rašiæ2001., Glipoteka Hazu,14. svibnja 2002.Ana Kapraljeviæutor djela s apsolutnim identitetomkoje je ujedno i potpis i znak, èovjekkoji skoro cijeli svoj ivotniopus posveæuje jednoj jedinoj grafièkoj formi,grèkom meandru, dobio je hrvatskumonografiju nakon godina rada u Parizu.Na predstavljanju knjige u Gliptoteci HAZUasudjelovali su sam Julije Knifer, autor monografijei jedan od najboljih poznavateljaumjetnikova opusa Zvonko Makoviæ, TonkoMaroeviæ i Leonida Kovaè te Branko Èegec,urednik izdavaèke kuæe Meandar.Svi troje kritièara usporeðuje Kniferovrad s filozofskim i knjievnim smjernicama,a Maroeviæ posebice istièe da je djelo JulijaKnifera apsolutizam minimalizma i trajnirazgovor s Beckettom. Leonida Kovaè je uoèilada je autor monografije dao Kniferovojmonumentalnosti ljudske dimenzije, te dase Kniferova umjetnost odlikuje redukcionizmom,kondenzacijom vremena, ali i davrijeme istiskuje svjetlo.Makoviæ je s oduševljenjem ustvrdio daje Kniferov rad jedan od najfascinantnijihopusa hrvatske umjetnosti prošloga stoljeæai autorovo izjava ne èudi ako se promotri270 stranica monografije koja je ispunjenapedantnom i sveobuhvatnom analizom umjetnikovarada. U nastajanju monografijeiznimno su pomogli i Kniferovi antidnevnici,biljenice u kojima tekst, bilješke, asocijacijei promišljanja ne prate formu ispisanogteksta veæ podsjeæaju na sveprisutnu formumeandra.Makoviæ u autorovu djelu pronalazi i filozofijuegzistencijalizma i poetiku apsurda:redukcionistièki utjecaj nestvarnog, osnovnogpokreta stvaranja jedne forme meandraprati dvije boje, crnu i bijelu koje izvodeples najjaèeg vidnog kontrasta, ali se moguu metafizièkom kontekstu povezivati i sneprestanim binarnim kompozicijama, dobrogi lošeg, svijetla i tame, agresivnog i mirnogte ništavnog i tvarnog.Monografija djela Julija Knifera dokazujei da je svjetski poznati naišao prvo naodobravanje i valorizaciju u inozemstvu, jerje godinu dana prije objavljivanja Makoviæevemonografije objavljena ona francuska,autora Pierrea Arnaulta.Što god Knifera motiviralo da stvarabezgranièno mnogo varijacija na temu, oneu svakom promatraèu mogu izazvati drukèijidoivljaj i iæi od neshvaæanja do krajnjepovezanosti s djelom. Te varijacije takoðer,koliko god to bilo ironièno, dokazuju umjetnikovumaštovitost jer se moe krijepiti naistoj formi, ali u razlièitim realizacijama teiste. Nadajmo se, dakle, još mnogim meandrima...

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 5Open air feštaEko-kulturni festival Ponikve,1. lipanj 2002.Dragan GrozdaniæTri predavanjaUz predavanja: Yvonne Vrhovac,Eksperimentalni projekt ranog uèenjafrancuskog jezika, 14. svibnja 2002.;Frédéric Germain, Knjievne nagrade uFrancuskoj, 15. svibnja 2002.; AdindaDulèiæ, Djelo Petra Guberine u razvojufrancusko-hrvatske suradnje, 16. svibnja2002.Ana Kapraljeviæsubotu, 1. lipnja, odrat æe se osmipo redu festival Ponikve. Glavniorganizatori ove predljetnje veselicesu Udruenje za razvoj kulture i Zelenaakcija a prvi put sudjeluje i Volonterskicentar iz Zagreba. Uz volonterske akcijeèišæenja glomaznog otpada i ostalog smeæaodrat æe se i amaterska sportska natjecanja,a sve skupa æe biti zaèinjeno koncertimadomaæih i stranih alternativnihbendova.Ovogodišnji festival poèinje okupljanjemu 11 sati na okretištu Èrnomerecgdje je organiziran besplatan prijevoz. Pridolasku na livadu Ponikve zapoèinje akcijaèišæenja, a nakon toga slijedi ruèak. U15 sati poèinje olimpijada “glupih” sportova,a na programu je malonogometniturnir “Kriva noga”, povlaèenje ueta zaene, cross-sprint utrka u vreæama, temnoga druga (ne)sportska iznenaðenja.Što se tièe glazbenih dogaðanja, ona æeove godine biti rasporeðena na èak petglazbenih pozornica i zasigurno æe privuæinajviše hodoèasnika na Ponikve.Na glavnom stageu program poèinje u19 sati nastupom benda Sud Soundsystemiz Italije. Ovi temperamentni talijanskijunjaci slove kao jedni od najatraktivnijihreggae izvoðaèa i predstavit æenam svoj autentièni reggae/ragga zvukkoji zaèinjavaju hip-hop elementima gdjese stapaju i glazbeni elementi njihove lokalnekulture. Bend koji dolazi iz Argentinezove se Argies i drugi put nastupa uZagrebu. Njihova glazba temelji se na britanskompunk zvuku sedamdesetih u kojemje dominantan utjecaj Clasha uz suvremenukombinaciju ska, dub i latino ritmova.Argies æe na Ponikvama promoviratii svoj treæi album. Posljednji internacionalnibend dolazi nam iz susjedne Maðarske,Trottel Stero Dream Experience,jedan od najupornijih i najcjenjenijih maðarskihbendova, koji iza sebe ima devetalbuma i više od 800 koncerata širom Europe.Njihova glazba kombinacija je psihodeliènogfreak rocka uz ambijentalniplesni zvuk, uz upotrebu violine i elektronike.Od naših bendova na glavnoj pozornicinastupit æe Mad Men iz Zagreba,predstavljajuæi nam rockabilly rock androll zvuk te legendarni zagrebaèki kantautorMance, na underground sceni prisutandvadeset i pet godina, a odlikuje galeerna svirka i rijetko viðena spontanost.Na glavnoj pozornici program završavacjelonoænom punk/reggae fiestom.Na drugom stageu pod nazivom “Tkose boji (z)vuka još?” klub Moèvara æepredstaviti ciklus domaæih bendova kojije realiziran unutar Clubturea, novogprojekta programskog povezivanja i suradnjeneovisnih i neprofitnih inicijativau kulturi. Osnovna zadaæa projekta je poveæatiuèestalost, kvalitetu i aktivnostineovisne kulturne scene. Nastupit æeMousehafia (Karlovac), Retard (Zagreb),Polja Lavande (Split), Šumski (Zagreb),Chang Ffos (Zagreb) te pobjednici ovogodišnjegMoèvarina natjecanja za RockOtoèec, reggae frikovi Brain Holidays izZagreba.Treæi floor rezerviran je za Mama clubbinguz live actove te slovensko- hrvatskukombinaciju Dj-eva, a na èetvrtom Attackæe predstavit autonomno-kulturnisoundsystem uz Dj dub/punk slušaonuuz roots, jungle i trance ritmove. Na posljednjojpozornici moæi æete uivati udvadesetèetverosatnom programu uzdrum’n’bass/jungle ritmove i eksperimentalnuelektronièku i techno glazbu.Od prvobitne ideje organizatora zaspajanjem konkretnih ekoloških akcija ialternativnih kulturnih sadraja, tijekomsedmogodišnjeg profiliranja programauspjeli su stvoriti jedan od vodeæih openair festivala kod nas. U svakom sluèaju,dogaðanja na Ponikvama su odlièan uvodu dugo toplo ljeto i poèetak glazbenihfestivala na otvorenom.vomjeseèna je kulturna scena obogaæena mnogimdogaðanjima u Francuskom institutu uZagrebu, ponajprije zbog njihove osamdesetogodišnjeproslave postojanja, ali i zbog aktualnosti projekatakoji ove godine slave svoju završnicu. Moglo bi ses iznimnom nepristranošæu tvrditi da su francusko-hrvatskekulturne veze vrlo bliske, iako se u široj javnostio tome puno ne zna.Eksperimentalni projekt ranog uèenja francuskog jezikau osnovnim školama krenuo je u Hrvatskoj veæ1991. godine, a za njega se saznalo tek putem ustrihpolemika u dnevnim novinama kada su ukinute dvojeziènegimnazije. Naime, u tim su gimnazijama djeca obrazovanapo principu ranog uèenja stranog jezika moglanastaviti svoje obrazovanje na dvojeziènoj razini.Bliska suradnja zemalja u promoviranju frankofone zajednicezapoèela je, dakle, projekt koji je prošle godine uprosincu, nakon deset godina postojanja, poluèio odreðenerezultate. Istraivanje je nastalo na temelju projektaVijeæa Europe “Uèenje jezika i europsko graðanstvo”.Rezultate mnogobrojnih istraivanja i naèine obrazovanjanastavnog kadra u inozemstvu izloila jeYvonne Vrhovac. Glavni su zakljuèci eksperimentalnogprojekta više nego pozitivni, a prisutni su se mogli u touvjeriti saslušavši i poneka osobna iskustva samih mladihkoji su ušli u projekt još kao djeca. U završnoj anketiu dvadeset i šest osnovnih škola koje su sudjelovale uistraivanju, više od pedeset posto djece je izjavilo da æese i dalje baviti uèenim stranim jezikom i da im je onolakšao uèenje drugog stranog jezika.Ovo istraivanje bi se svakako moglo potkrijepitiglavnim mislima vodiljama Petra Guberine, èiji je radpredstavila Adinda Dulèiæ. Profesor romanistike, doktoriraona Sorbonni, utemeljio je 1961. Centar za rehabilitacijusluha i govora Suvag i cijeli ivot tvrdio da svakogluho dijete moe èuti i govoriti, i da bi svako dijete trebalobiti odgojeno barem u dvojeziènoj zajednici. OsnivaèVerbotonalne teorije tvrdio je da govor dolazi izafektivnosti i ljudske diskontinuiranosti, a da uèenjestranog jezika treba gajiti veæ od devete godine. Zagovaraoje stilografiju kao metodu prepoznavanja afektivnihi neafektivnih stanja jednog pisca. Osnivanjem poliklinikeSuvag uspio je razjasniti patološka stanja slušanja igovora, omoguæiti korekcije u govoru stranog i materinjegjezika i u interpretiranju knjievnih djela.Francuska knjievna scena obiluje mnogim ljudskimdušama koje se svake godine bore za što vanije priznanjesvojih literarnih uradaka. U toj gomili Frédéric Germainje predstavio one glavne i najprestinije. Knjievnenagrade omoguæavaju snalaenje u mnoštvu objavljenihradova, a interesantno je da i domaæe èitateljstvo svaimanentna francuska knjievna djela moe pronaæi uknjiari Algoritma, poneka èak i u prijevodu.Najprestinija francuska nagrada je Goncourt, utemeljena1903. godine. Financijska pozadina nagrade jeminorna, ali djelo koje je dobije zna se prodati i u500.000 primjeraka. Dodjela ove nagrade èesto je praæenaskandalima, jer se oèito favoriziraju pisci odreðenihizdavaèa. Prošlogodišnji dobitnik je Jean-ChristopheRufin za roman Rouge Brésil.Za razliku od Goncourta, nagrada Renaudot nijepraæena velikom medijskom panjom, ali je interesantnoda se dodjeljuje isti dan i u istom restoranu kad iGoncourt. Ova je nagrada utemeljena 1926. godine iuvijek su dva dobitnika: jedan dobitnik i njegova zamjena,ako je prvi veæ nagraðen Goncourtom. Utemeljio juje novinar (izumitelj malih oglasa) Théophraste Renaudot,pa je ona i novinarska nagrada. Prošlogodišnji dobitnikje bio Limon Leys za svoje eseje.Tu su još i nagrade Médicis, Interallie, Femina i nagradaFrancuske akademije. Nagrada Femina osnovana jesamo godinu dana nakon nagrade Goncourt kao enskiodgovor muškom iriju. Prošle godine tu je nagradu dobilaMarie Ndiaye za roman Rosie Carpe. Svako nagraðenodjelo razlikuje se od mnoštva drugih objavljenihknjievnih radova i osigurava odreðenu recepciju i interespublike. Knjievne nagrade mogle bi inspirirati idruge na stvaranje svojih vlastitih romana, eseja, drama,stihova i posluiti kao polazište na nešto novo. Naravno,na francuskom.Radionica jeotvorenaÈasopis Radionica, sijeèanj 2002., glavnaurednica Janka Vukmir, izdavaè Institut zasuvremenu umjetnost, ZagrebMilan Pavlinoviænstitut zasuvremenuumjetnostkao izdavaè i uredništvo,koje osim glavneurednice èine DarkoŠimièiæ i JadrankaVinterhalter, stvorio jeprije par mjeseci jedannovi i prijeko potrebnitiskani prostor.Nakon brojnih èasopisalikovne kulture iumjetnosti koji su tijekomproteklih desetak godina pokušali opstati na nezahvalnomdomaæem trištu, Radionica æe, prema najavamauredništva, tri puta godišnje na hrvatskom i engleskompopratiti domaæu i stranu suvremenu umjetnièkuprodukciju. Institut ove godine obiljeava èetvrtugodinu postojanja i èasopis predstavlja jedan od segmenatanjegova rada. Radionicu otvara raznolik i informativantekst glavne urednice o Danskoj, u kojemu saznajemone samo o likovnoj i galerijskoj sceni te skandinavskezemlje nego i o njezinim sociokulturološkim obiljejima(hrana, jezik, zemljopisni okvir, politièki ivot)te o popularnoj DOGMI 95 Larsa von Triera i ThomasaVinterberga. Uz sve navedeno, tekst je proet odliènim iiscrpnim kontakt-adresama svih relevantnih muzeja,instituta, izlobenih prostora, nezavisnih institucija,novinarskih i èasopisnih redakcija… Umjetnik KarlheinzStockhauzen je javno kritiziran izjavivši da je napadna Svjetski trgovinski centar najveæe ikada izvedenoumjetnièko djelo. Koji god kontekst koristio za ovuizjavu, najvjerojatnije je mislio da utjecaj ovog teroristièkogèina usporedno poništava snagu svakog drugogmoguæeg iskustva, umjetnosti ili ne-umjetnosti. PabloHelguera, njujorški umjetnik u tekstu polazi od ove tvrdnjei smatra da je rujanski napad zauvijek evidentiraomarginalnu rolu koju stvaranje umjetnosti ima danas udruštvu. Zakljuèuje da je nakon desetljeæa virtualnostiudarac stvarnog ivota uništio naš virtualni toranj imaginarnogiskustva.Uvodna rijeè Branka Franceschija, inicijatora ikoordinatora projekta za hrvatske umjetnike u njujorškominstitutu P.S.1, kratki razgovor s Darijom Šolmanom,nakon Ivane Franke drugi izabrani hrvatski umjetnikkoji æe djelovati u jednom od studija Instituta teintervju s Mercy Bona Paveliæ, predsjednicom FACECroatia, fondacijom za umjetnost koja je jedan od financijeraprograma za P.S.1, sliènim temama pokrivajujedan dio èasopisa. Uz razlièite recenzije i tekstove osuvremenoj hrvatskoj umjetnosti u tranziciji BrankaFranceschija, zaštiti autorskih prava kod nas KatarineZlatec ili kustoskim radionicama Muzeji i galerije suvremeneumjetnosti Jadranke Vinterhalter Radionica èestopolemièkim i nekompromisnim tonom na stotinjakstranica prua dovoljno materijala za èitanje. U oskudicièasopisa specijaliziranih za suvremenu umjetnost nadamose da æe Radionica, iako samo tri puta godišnje,uspjeti kvalitetno popuniti prazninu i steæi publiku.Prièa ukratkoFestival europske kratke prièe, Zagreb,od 20. do 23. svibnja 2002.Milan Pavlinoviæetodnevni Festival europske kratke prièe u organizacijiNaklade MD zapoèeo je u èetvrtak,16. svibnja, konferencijom za tisak u Europskomdomu. Prema rijeèima Miroslava Miæanoviæa i RomanaSimiæa, festival je zamišljen kao praktièni dioprojekta Antologije europske kratke prièe što ga je pokrenulaova nakladnièka kuæa. Svrha festivala je ne samoupoznati hrvatsko èitateljstvo s stranim piscima nego ihpovezati s domaæim nakladnicima i omoguæiti obostranusuradnju. Naklada MD tako ima u planu objaviti antologijekratke prièe Hrvatske, Srbije, Austrije, Španjolske,Irske i Australije. Festival je slubeno zapoèeo u ponedjeljakokruglim stolom na temu “Europske knjievnostiu hrvatskim prijevodima/hrvatska knjievnost ueuropskim” na kojemu su sudjelovali brojni nakladnici,prevoditelji i pisci ( Dalibor Blaina, Mitja Èander,Branko Èegec, Nenad Popoviæ…), susretom pisaca snakladnicima i prevoditeljima uz gostovanje Antuna Vujiæa,Sreæka Jelušiæa i Zdenka Ljevaka. Nakon predavanjaDalibora Blaine “Poljska knjievnost u hrvatskimprijevodima” na Filozofskom fakultetu, odran je okruglistol pod nazivom “Europska kratka prièa” u Klubuarhitekata. Drugi dan festivala prošao je u prevoditeljskimradionicama poljske proze na Filozofskom fakultetukoje su predvodili Durðica Èiliæ Škeljo i Ivana VidoviæBolt, te èitanjem gostujuæih pisaca u Artnet klubu. Usrijedu je organiziran izlet za devet mladih knjievnihzvijezda u dvorce Hrvatskog zagorja, a u èetvrtak festivalzapoèinje u 12 sati u Klubu arhitekata predstavljanjemknjige prièa Bekima Sejranoviæa Fastung. U 15 satina Filozofskom fakultetu uruèit æe se nagrade studentupolonistike za najbolji prijevod kratke prièe WojciechaKuczoka, nakon èega slijedi predavanje DariuszaNowackog “Suvremena poljska proza.” Posljednje dogaðanjefestivala, promocija antologije poljske kratke prièeOrkestru iza leða, odrat æe se u 19.30 u knjinici“Bogdan Ogrizoviæ”.

6 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Nakladnièka kuæa Meandar iz Zagreba nudi 20% popusta(monografija Julije Knifer 10%) na veliki broj vlastitih izdanja od kojihizdvajamo:Venedikt Vasiljeviè JerofejevMoskva-PetuškiIzdanje najpoznatijih Jerofejevljevihtekstova, obogaæeno raznovrsnimbio-bibliografskim i informativnim dodacima,reprezentativno je predstavljanjepišèeva opusa u hrvatskoj kulturi,gdje uiva kultni status.Walt Whitman Vlati traveNova edicija Poetike prvom knjigomna preko 700 stranica u prijevoduMaria Suška predstavlja prvo hrvatskointegralno izdanje zbirke velikogamerièkog pjesnika, obogaæenobio-bibliografskim podacima i iscrpnimpogovorom prireðivaèa.Djela Milana KundereCjelokupni i najpoznatiji prozniopus legendarnog pripovjedaèa iztzv. èeške faze (Nepodnošljiva lakoæapostojanja, Smiješne ljubavi, Šala,ivot je drugdje…) i prvi hrvatski prijevods francuskog Vande Mikšiæ Kunderinogromana Neznanje iz 2000.godine a u pripremi su i romanBesmrtnost, drama Jacques i njegovgospodar te poznati esej iz 1986. godineUmijeæe romana.Monografija Julije KniferSveobuhvatna studija na 280 stranicadizajnirana u Studiu Rašiæ autoraZvonka Makoviæa prva je domaæa retrospektivnamonografija jednog odnajveæih ivuæih hrvatskih umjetnika,nedvojbeno najpoznatijeg slikara izvannacionalnih granica.plus nova izdanja:Luko Paljetak Pojmovnik malogèovjeka (proza)Andrea Zlatar Neparne ljubavi(poezija)Andrej Blatnik Zakon elje (prièe)Sanja Jakšiæ Starac i lezbijka(roman)Dorta Jagiæ Tamagoci mi je umrona rukama (poezija)Bora Æosiæ Pogled maloumnog(eseji) i mnoga druga…Knjiare:Opatovina 11Kaptol centar, Nova ves 17, Zagrebweb adresa: www. meandar. hrad se govorio arhitekturi,uveæini hrvatskih pisanihmedija najèešæese govori o pojedinomprojektu,osobitostima nekogautora, tehnièkim iprojektantskim pojedinostima,natjeèajimaili izvedbama;ukratko govorise najèešæe uskospecijalistièki,propisanimjezikom struke,deskriptivno i rijetkokritièki, a gotovonikad polemièki. Arhitektonskidiskursu najveæoj je mjeritako zatvoren u domenuèiste struke isuprotno trendu otvaranjana drugimznanstvenim podruèjimališen interesa za bilo kakva meðudisciplinarna ikulturološka proimanja. Pritom veæ i suradnju povjesnièaraumjetnosti i arhitekata – koja se po metodološkimi tematskim preklapanjima èini samorazumljivom– dobar dio struke smatra gotovo nepoeljnim profesionalnimpromiskuitetom.Uredništvo èasopisa Oris kroz dosadašnjih èetrnaestbrojeva – nekad više, nekad manje uspješno – trudi seRazbijanje strukovnih kalupaOris, èasopis za arhitekturu i kulturu, broj13 i broj 14; odgovorni urednik AndrijaRusan, izdavaè Arhitekst, Zagreb, 2002razbiti taj strukovni kalup birajuæi teme i tekstove kojisu upuæeni na šire promišljanje urbaniteta, doivljaj arhitekturei širu analizu fenomena modernog ivljenja(što je uostalom i istaknuto nazivom – èasopis za arhitekturui kulturu). Pritom nerijetko jedan uz drugogastoje tekstovi o pojedinim arhitektonskim ostvarenjimai eseji o fotografiji, dizajnu ili kulturološkim osobitostimanekog ambijenta, intervjui s arhitektima i prozniknjievni zapisi, teoretske rasprave o umjetnosti i poetiziranizapisi o gradovima... Tako, primjerice, predzadnjibroj, posveæen mediteranskoj kulturi stanovanja, otvaraesej Predraga Matvejeviæa o otocima. Osim tekstova opotrebi za gradnjom ribarske luke na Visu ili pak problemimainterpolacija u staru jezgru otoènih gradiæa, oodnosu tradicijskih i suvremenih elemenata gradnje nalazimoi knjievne zapise Senka Karuze. Jednako takozadnji broj, posveæen intervencijama u urbano tkivo, uzprikaze zanimljivih projekata kao što su pokretne stepenicekoje vode do staroga grada Toleda i most-spomenikhrvatskim braniteljima u Rijeci, sadri i prièu AlexaGarlanda Dok si trepnuo, izgubio si, zatim tekstove odizajnu u postsocijalistièkim, tranzicijskim zemljamaFeðe Vukiæa ili pak za suvremenu teoriju vaan esej ArthuraC. Dantoa Tri desetljeæa nakon kraja umjetnosti, uprijevodu i s pogovorom Nade Beroš.Osim interdisciplinarnog pristupa i otvorenosti drugimtemama i drukèijim pristupima, Oris redovito objavljujei priloge o inozemnim autorima, projektima iostvarenjima; u ova dva broja najveæim dijelom je rijeèo slovenskoj arhitektonskoj i umjetnièkoj produkciji, pao svojim radovima i odnosu prema arhitekturi govoriNande Korpnik, Marina Griniæ piše o fotografijamaAleksandre Vajd, Anton iek o zdencu/skulpturi/objektuna gradskom trgu u Solkanu...Sve u svemu, niz kvalitetnih i zanimljivih tema i,prije svega, afirmiranje drukèijega govora o arhitekturii vizualnoj kulturi uopæe. Ono što èasopisu nedostaje izbog èega se on u cjelini sasvim ne odmièe od ostalemainstream produkcije jest izrazitije kritièko promišljanjearhitekture, polemièko vrednovanje postojeæih ostvarenja,projekata i urbanistièkih planova ili pak suprotstavljanjerazlièitih teorijskih koncepcija i razlièitihinterpretacija suvremenog urbaniteta.PROGRAM FAKI 2002.21. svibanj, UTORAKCVJETNI TRG12:00KEREFEKI DISTORZIJA, Pula14:00ENFANTASTEN, Njemaèka19:00Dr FRANJO TUÐMAN. ZagrebLUTKARSKI DJEÈJI TEATAR HEROIN,Zagreb20:0024.svibanj, PETAKATTACK18:00GRUPA NON (instalacija), ZagrebSTARCHILD, ZagrebSAMO PAPILLON (instalacija), ZagrebPLESNA GRUPA BURKA, Samobor15:00PETRA: Trbušni ples (egipatski stil), Zagreb15:30ENFANTASTEN, NjemaèkaATTACK19:30SVEÈANO OTVORENJE:ŠKART ART, Mostar (situacija, druenje iizloba)20:00FENSTEATAR, Novi Sad21:00MONOSPOLNO GLEDALIŠÆE, Ljubljanazabavljaju vas La kurtizana(do kasno u noæ…)22. svibanj, SRIJEDACVJETNI TRG14:00KEREFEKI DISTORZIJA, Pula15:00NOVA LOE LUDE MAME, Odsvuda plusulièni sviraèiPAUK20:00NOVA GRUPA, Zagreb23. svibanj ÈETVRTAKCVJETNI TRG17:00NEZAVISNI TEATAR BARAKE, KutinaTEATAR &TD (polukruna dvorana)19:00PLESNA GRUPA BURKA, SamoborSC KLUB20:00Dr INAT, PulaCVJETNI TRG21:00ONGLERI, Beograd, KikindaRITAMTRIBE, ZagrebPAUK21:00GRUPNA GRVITACIJA, ZagrebSC KLUB22:00DR INAT (predstava iz ciklusa mladihautora), PulaMOÈVARA19:00ME NE MA, ZagrebCRNA KRONIKA, ZagrebKLUB SC21:00ADAPTERI, RijekaAMBROZIJA, Sarajevo25. svibanj, SUBOTATETAR&TD (polukruna dvorana)18:00PLESNI KOLEKTIV MaCaBre, Zagreb19:00MOVEMENT THEATER BIOGRUPA,KrakovATTACK20:30Prigodni slet i primanje u omladince za onekoji nisu stigli (drugovi Boris i Sven) plusJam session performansa plus Party VjenèanjeTomiæ-TokiæZABAVLJAJU VAS:IzaexeriUranuranSkaramuzi80-te PartyFestival alternativnog kazališnog izrièajau 2002. godini odrat æe se peti put.SMRT TRADICIONALNOG GRADA neæenastupiti kao posljedica apokaliptiènih slikaekoloških zagaðenja i prenaseljenosti,to æe biti posljedica izumiranja kulture kojaèini njegovu suštinu. Festival je od svognastanka zamišljen kao meðunarodni susretkazališnih skupina koje djeluju izvan institucionaliziranihkomercijalnih kazališta,njeguju kazališni izraz suvremenih stremljenja,potièu mlade izvoðaèe i pokazujukvalitetan umjetnièki doseg. Grad je arena,poprište sukoba razlièitih interesa ikultura, borbe za preivljavanje i dominaciju.To znaèi da je FAKI festival alternativnogteatra, uliènog teatra, performansa,off i low budget teatra. Gradska arena hranise gladijatorima.Grad posjeduje snagu kritiène mase, kojastvara osjeæaj jednakosti, plus tendencijarasta. Njezina privlaèna moæ je ogromna, auèestvovanje u spektaklu je gotovo neizbjeno.Mit grada se prenosi proizvodnomi kulturnom inercijom, njega stvara ljudskapotreba za samoprezentacijom u masi.MI SAMO POKUŠAVAMO DA NASNEPOZNATO NE ODNESE.Ali, dragi, elim ti reæi, koristi FAKI 5 putaveæi!

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 7Andrea Dragojeviæomalja se na našoj politièkoj scenijoš jedna frontovska inicijativa.Udruga koja okuplja «frontovce»veæ je osnovana i zove se Novi naraštaj.Cilj im je, kako doznajemo iz novina,“okupiti pripadnike naše, izgubljene i udruštvu nedovoljno utvrðene generacijemladih od 25 do 45 godina”. Meðu osnivaèimanašli su se pojedinci meðusobnoposve disparatnih biografija što, dakako,samo po sebi nije nikakva prepreka. Takoje svoju pristupnicu «potpisala» lidericanaše civilne scene Vesna Teršeliè, pa reisererotskih komornih filmova i èlan Vijeæaza film Lukas Nola, zatim ne-tako-davno-imenovaniintendant HNK MladenTarbuk. Tu su i novinari Boris Rašeta iGordan Maliæ, Predsjednikov savjetnikSiniša Jagodiæ, broker Igor Kos, bivša èasnasestra Bernardica, sociolog DraenLaliæ, knjievnik Miljenko Jergoviæ i èelnicahrvatskog centra P.E.N.-a Sibila Petlevski,glumac i dramatièar Filip Šovagoviæ,dramaturg Ivica Buljan i drugi. To štosu doprinosi pojedinih èlanova razvoju civilnogdruštva nesumjerljivi i pokrivajugotovo sve toèke na skali od potpune ignorancijei šutnje tijekom devedesetih(Tarbuk, Nola) do direktnog angamanau antiratnim i civilnim kampanjama (Teršeliè,Rašeta, Jergoviæ), sada se stavlja udrugi plan, pod zajednièki kišobran godištakoje je, navodno, nekom višom silomzakinuto u svom «prirodnom» napredovanju.KontradikcijeIz prvih javnih istupa nekih èlanovaUdruge nazire se, ponajprije, poprilièanidejni kaos i nekonzistentnost. Evo jednogprimjera: Sibila Petlevski kae da jeona za to da se više ne “gubi vrijeme uproduenom ratu starih ideologija”. Zatako nešto su i Tarbuk i Laliæ kojima jedosta i 1941. i 1971., ali i 1991. Ovaj potonjièak bi sve te godine “jednom za svagdavratio u boce”. S druge strane Vesna Teršelièsmatra da problem zloèina ipak trebariješiti i to kroz dijalog o istini. Zasad ostajenejasno kako dijalogizirati s neèimšto je zaèepljeno u Aladinovoj svjetiljcikoju, kako vidimo, ne bi trebalo trljati.Oni bi da se debatira o buduænosti i ivotnimpitanjima, kao da je zahtjev te vrstenešto naroèito ekskluzivno, kao da to nijeopæe mjesto svakog (tranzicijskog) društvai kao da od vlasti to ne trai gotovosvaki prosjeèni graðanin. Osim toga, nijejasno zašto bi rasprave o prošlosti koje,uzgred kazano, uopæe nisu dovršene, trebalebiti suspendirane i zašto bi te dvijestvari (sigurnosno-komunalna tematikana kojima inzistira Udruga i polemike oproteklim ratovima kojih se isti ti «udrugaši»groze), trebale biti inkompatibilne.“Zdravo graðansko društvo”Naraštajci su sastavili i svojevrsni manifest,“Prièu Novog naraštaja” i u njemu,meðu ostalim, poruèuju: “Mi ostajemo,iako su mnogi otišli”. Taj šantiæevski intoniraniapel upotpunjen je i eljom da se tageneracija ukljuèi u ivot, a ne da samostoji sa strane i promatra što se dogaða,jer smatraju da dosad to nije bio sluèaj.Ima tu i terminoloških noviteta od kojihbi i politološka struka mogla profitirati.Tako se apelira za «zdravo graðanskodruštvo», ma što god to bilo, u kojem bise mogle ostvarivati «normalne elje». Esad, što su to normalne elje? Vlastitimradom osigurati egzistenciju, stvarati novevrijednosti, eljeti da se drava uredi nanaèin da se lakše komunicira, elja za ostvarenjemsigurnosti svoje djece... Plemenito,nema što. Naši skauti-intelektualcipomalo podsjeæaju na davne pionirske dane,kad smo svi recitirali akronim rijeèi«pionir». Znate ono, pošten, iskren,odan... No, sve je to istodobno i jako, jakobanalno. Jednako je tako trivijalno ikazati, što smo takoðer proèitali u novinama,da Udruga najprije «eli ukazati naprobleme i oznaèiti ih». Ukazati na problemei oznaèiti ih moe i veæ posloviènapiljarica s placa, pa trošiti energiju, do kojeje èlanovima Udruge posebno stalo, napuko evidentiranje veæ stotinu puta opisanihproblema doista je izlišno. Fraziranja,na alost, nisu lišeni ni ostali èlanci «statuta»Udruge koji govore o pretvorbenojpljaèki, stranèarenju, diletantizmu vladajuæestrukture, slabom radu sudstva, nepotizmu,netransparentnosti dravne administracijeitd.I patrioti i kozmopolitiPojam «zdravoga graðanstva» nije jedinabizarnost. Ima toga još. Tako spomenutibroker kae da su svi èlanovi Udruge«dravno svjesni». Vrijedi taj biser citiratiu punom izvodu; sve njih istovremeno,kae, “vodi kozmopolitski kod, iako susvi nacionalno, društveno i dravno (sic!)svjesni”. Ah, evo tu još jedne tragiène hrvatskeraspoluæenosti. Kako, dakle, bitiNulti program i volja za moæOsvrt na generaciju koja sebenaziva “Novim naraštajem” injihovu fitzgeraldovsku retoriku“izgubljene” generacije, u izvedbibrokera ili Predsjednikovasavjetnika. S èime pak oni nisuzadovoljni?!ivo nas interesira tko jeto od njih spreman svojedobro plaæene sinekureintendanata ili dravnihslubenika staviti nakocku i reæi da neæe biti«kuš»patriot i kozmopolit? Tu poziciju vjeènograskoraka hrvatskog èovjeka opisao je joši bivši nam predsjednik. Ako se dobro sjeæamo,on je taj strašni usud hrvatskog narodapokazao na jednom drugom primjeru.Na primjeru fatuma da smo mi, pazisad, potomci i ustaša i partizana. Novi naraštaji tu reprizira spomenutog hadezeovca,pa nam Laliæ još jednom javnoobznanjuje to strašno hereditarno optereæenjei ponavlja je kao kakvu mantru: “Mi,unuci i partizana i ustaša, djeca i ‘proljeæara’i titoista, drimo...”. Kao da su politièkaopredjeljenja, ili politièke zablude našihpredaka, nekakva nasljedna, u genimazapisana bolest.Pak i duhovna obnovaSada nešto ozbiljnije. Vjerovali ili ne,Udrugom provijava duh izvornog hadezeovskogbarakaštva. Naime, lijek za ozdravljenjedruštva trai se u duhovnoj obnovi.Da još jednom ponovimo za one uzadnjim klupama koji moda nisu dobroèuli – trai se DUHOVNA OBNOVA.Jer, kako kae Tarbuk, “duhovna obnova,koja je potrebna ovom društvu, mora iæiusporedo sa stvaranjem novog sustava vrijednosti,i to od vrtiæa pa na više”. Valjda svjeronaukom u vrtiæima, za kojega Nolasmatra da nikome (èitaj: ni jednom katoliku)ne moe štetiti. I to bi trebala biti civilnainicijativa. S ovim se pokazuju kaobijedna politièka retrogarda, kao grupicapostbakoviæevaca, koji u njegovu intelektualnupustinju pokušavaju ugraditi pokojuoazu vlastitog intelektualistièkog kièa.Taj «otvoreni debatni klub» koji se sastajesvaki èetvrtak naveèer upada i u vruæicuegzaltacije. Oni su, prema novinarskoj interpretaciji,nastavljaèi, ni manje ni više,nego šezdesetosmaša. Tako se iz kluba èujepokliè: “Dosta! elimo promjene!”. Zadeklarirane «futuriste» ovo je svakog aljenjavrijedan pasatizam. Valja spomenutijoš neke momente. Najprije, otkrivaju sekao razmaena derišèad, jer, kako u jedanglas kau Igor Kos i Mladen Tarbuk: “Mismo generacija koja ne eli sve dobivati itako biti kupljena da bude ‘kuš’”. ivo nasinteresira tko je to od njih spreman svojedobro plaæene sinekure intendanata ili dr-avnih slubenika staviti na kocku i reæida neæe biti «kuš». Osim toga, pokazuju izavidnu dozu demagogije. Tako ih strašnozabrinjava što Šibenik nema nijedno kinoili što mladi Gospiæani, umjesto o Evropi,raspravljaju o godini 1941. Samo još nisuzacviljeli zbog gladi u Sudanu ili zbog stanjas ljudskim pravima u Afganistanu, pada se takvim gestama prikljuèe na danastoliko kurentni humanitarizam, èija jeglavna oznaka, poznato je, apstraktnost,idejna sterilnost i stvarna neuèinkovitost.Instrumentalizacija rataPatetièni su do neba. O sebi strašnovole govoriti kao o «izgubljenoj», «deziluzioniranoj»,«zakinutoj», »nesretnoj» generaciji.Omeo ih je, kau, rat. U njihovimiskazima rat se, meðutim, instrumentalizirana dva naèina: s jedne strane smatrajuda je zakoèio njihove uzlazne karijerno-ivotneputanje, dakle, koriste ga kaoalibi, dok s druge strane rado spominjusvoje sudjelovanje u njemu, dakle, koristega kao legitimaciju za eljeni društvenistatus. Èak i kad je posrijedi ustanovljenjejedne obiène graðanske udruge, koja seizrijekom ne eli baviti tzv. visokom politikom,najprije ide legitimacija kroz sudjelovanjeu ratu kojega su, kau, na leðimaiznijeli upravo dvadesetogodišnjaci i tridesetogodišnjaci.I dok ta generacija «od1925. do 1945.» stvarno ne mora voditi raèunao 1941. i 1971., ne mogu se tako lakoekskulpirati za 1991., jer su u vrijeme prvihvišestranaèkih izbora bili punoljetnigraðani s pravom glasa, pa se sada ne bitrebali išèuðavati “kaj nas je to strefilo?!”.Osim toga, ta fitzgeraldovska gesta o «izgubljenojgeneraciji» stvarno je bedastoæaprve vrste, pogotovo kada je glumi jedanbroker ili Predsjednikov savjetnik. S èimepak oni nisu zadovoljni?! Smiješna su injihova priznanja o pušenju «trave», ispovijediu clinton-raèanovskom stilu. Samonisu precizirali jesu li uvlaèili. Zamislite,oni su i tulumarili, išli na rock-koncerte.Slušao se navodno i Johnny. Doista, bila jepotrebna nevjerojatna kolièina hrabrosti inekonformizma za takve subverzivne djelatnosti.Svaka èast, deèki!Na pijedestalimaU svakom sluèaju, posrijedi nije ništadrugo doli samo još jedan javni pokušajuzdizanja beznaèajnosti vlastitih biografijana pijedestal iznimnosti. Jednostavno,“Naraštajci” muku svakodnevne, sive egzistencijedramatiènim obratom pokušavajupretvoriti, ni manje ni više, nego u temeljjavnog dijaloga. S takvom idejnomniskokaloriènošæu nije uspio nitko, pa neæeni oni. Ima tu i tipiène hrvatske zaljubljenostiu vlastitu patnju (izgubljena generacija),elje za povratak u ugodnu pozicijuvjeène rtve (rat nam je uskratio socijalnupromociju, što je, usput kazano, ordinarnala), infantilizma (daleki odjecibuntovnièkih šezdesetih), narcizma (plemenitainicijativa, buntovnièka ustrajnost,entuzijastièki sjaj u oèima) itd. Na krajuda kaemo i to da je u cijeloj stvari posebnoodiozna ideja da generacijski kod diktiraakciju. Ono što se sedamnaestogodišnjacimajoš i moe dozvoliti, naime, da uime istog godišta djeluju na nerefleksivnomasovan naèin, jer ih na to tjera spontanitetnastao iz mladalaèkog vitalizma, kod«starih se konja» pokazuje kao obièni lanjak.Jer, afirmirati puku sluèajnost, uovom primjeru to je podudarnost u godinamaroðenja, kao princip dovoljan za politièkuili graðansku akciju zapravo se nimalone razlikuje od, recimo, povezivanjapo principu pripadnosti istoj naciji, istomspolu ili istoj vjeri. Svaka pripisanost, bilaona nacionalne, vjerske, dobne ili spolnenaravi, sve koji se po tom naèelu okupljajurazrješuje svakog razmišljanja, svakerefleksije stvarnosti. U takvim sluèajevimakontingentnost kao kakav nadintelekt– ovdje tu ulogu igra generacijsko naèelo– odreðuje što oni pod istom naraštajnomkapom imaju misliti i èiniti. Naša im porukamoe jedino glasiti: okanite se svogbirtijaškog debatiranja jer ono, ma kakoga kamuflirali u graðansku inicijativu, ostajesamo i jedino gemišt-naklapanje. Stoga,ako su imalo iskreni krenut æe u neizvjesnostpolitièke borbe (stranke, javnoagitiranje) i tako riskirati ono èega se svakiintelektualni šmirant najviše boji – propastivlastite inicijative.

8 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Trpimir MatasoviæUdruga za promicanje i zaštiturazlièitih spolnih usmjerenjaIskorak registrirana je poèetkomveljaèe ove godine. Kakvima ocjenjujetereakcije medija i javnostitijekom proteklih prvih stodana?– Reakcije nakon osnutka udrugebile su neoèekivano dobre.Nisam, naime, još doivio nijednuosobnu ili slubenu negativnureakciju, štoviše, svi kojima smoponudili nekakvu suradnju to sui prihvatili. Jedina je zamjerka,premda za to imam razumijevanja,naèin na koji nas mediji prate–oni nas još uvijek prezentirajukroz rubrike zanimljivosti isenzacija, a ne, kako bismo mieljeli, kroz rubrike društvenopolitièkihzbivanja.Iskorak nije prva udruga ovevrste u Hrvatskoj. Po èemu se onrazlikuje od nekih dosadašnjihsliènih inicijativa, od kojih su seneke ugasile, dok druge djelujumanje-više neprimijeæeno odjavnosti?– Specifiènost je Iskoraka utome što je to prva udruga uHrvatskoj koja okuplja sve seksualnemanjine i èiji su pridruenièlanovi heteroseksualne osobe.Dakle, nisu zastupljeni samogejevi i lezbijke, nego i biseksualne,transseksualne i transrodneosobe. Najbitnije je, meðutim,da se Iskorak dogodio upravom trenutku, u kojem seproblematika homoseksualnostiu društvu, odnosno stava društvaprema homoseksualnimosobama više nije mogla zanemarivatizbog rata, siromaštvaili nekih drugih razloga. Oproblemima seksualnih manjinaveæ se naveliko govori ne samou zapadnim dravama nego èak ina istoku – primjerice u Kirgistanu,Moldaviji ili Albaniji postojiodreðena tradicija gej udruga,dok je Turska u tome veæ dalekoodmakla, što je dovoljanpokazatelj gdje se mi nalazimo.Trenutak je bio ne samo pravinego i krajnji. Hrvatska, ako elipostati punopravna èlanica nesamo Europske unije nego i opæenitokruga civiliziranih drava,mora uèiniti dodatni naporna podruèju svih ljudskih prava,a posebno na pitanjima seksualnihprava, s obzirom na to da suona dosad bila u potpunosti zanemarena.Treba li razloge tako kasnogosnivanja ovakve udruge traitisamo u društvenim okolnostimau Hrvatskoj, ili moda i unutarodnosa same gej populacije premaproblematici svojih prava?– Rijeè je zapravo i o jednom io drugom. Sigurno je došlo i doodreðene emancipacije unutargej populacije. Sve se dogaða poobrascu koji se dogaðao i u drugimdravama, osim što postojivremenski raskorak od tridesetakgodina. Dakle, nakon dekriminalizacijehomoseksualnostinajprije kreæu razna “opskurna”mjesta na kojima se ljudi pronalazeu ekstremnoj ilegali, dalekood oèiju javnosti. Malo-pomalodolazi do osnivanja klubova i osvještavanjaširih masa. U krajnjojliniji, dolaze i serije poput Will iGrace, u kojima se homoseksualceprikazuje kao normalne i simpatièneosobe. Ljudi to poèinjuprihvaæati, i tek onda pomalo dolazido trenutka kad se kazati dasi gej ili lezbijka doivljava normalnoi prihvaæa kao dio identiteta.U tom je trenutku sasvimnormalno da se pojavi gej aktivizami stasa jedna ovakva udruga.Nedovoljna osviještenostIstaknuli ste da Iskorak okupljapripadnike svih seksualnihmanjina. S obzirom na to da ujavnosti, meðutim, Iskorak zasadpredstavljaju iskljuèivo gejmuškarci, postavlja se pitanjezastupa li on interese svih, ili samojedne seksualne manjine?– Od šezdesetak èlanova Iskorakaèetrdesetak su gej muškarci.Ima svega desetak lezbijki, kojesu èesto istovremeno èlanice i Iskorakai Kontre, a jedna je èak èlanicaIskoraka, Kontre i Lori. Stogase lezbijskim aktivizmom uglavnombave te dvije udruge. Naèelnojesmo GLBTT udruga, ali sobzirom na to da veæ ionako tvorimokoordinaciju s Kontrom iLori, te Because Pressom i CroLesbians, dakle s èetiri lezbijskeudruge i skupine, upravo æemo sekroz tu koordinaciju pokušatièim više baviti i drugim manjinskimseksualnim identitetima. Biseksualneosobe su isto tako èlanovii èlanice naših grupa, iako uDorino Manzin, predsjednik Udruge zapromicanje i zaštitu razlièitih spolnih usmjerenja IskorakIskorak prema kulturi razlièitostiHrvatska, ako eli postatipunopravna èlanica nesamo Europske unije negoi opæenito krugaciviliziranih drava, morauèiniti dodatan napor napodruèju svih ljudskihprava, a posebno napitanjima seksualnih prava,s obzirom na to da su onadosad bila u potpunostizanemarenaZasad je još vrlomalo ljudiiskoraknulo i javnodjeluje, premdaoèekujemo da æetih iskoraka uskorobiti puno više, i tone samo unutarIskoraka nego imeðu javnimosobamanešto manjem broju.Što se tièe transseksualnosti itransrodnosti, mogli bismo reæida Hrvatska nije dovoljno osviještenao pitanju homoseksualnosti,a o transseksualnosti nijeuopæe. To, meðutim, ne treba do-ivljavati dramatièno, s obziromna to da se i u svijetu daleko višegovori o homoseksualnosti, modai zato što je mnogo više homoseksualnih,nego transseksualnih itransrodnih osoba. No, mi æemose svakako kroz svoj gej portal,tribine i edukativne radionice posebnobaviti i tim pitanjima.Veæi dio Iskorakovih aktivnostitrenutaèno je koncentriranna Zagreb. Kani li se Iskorak aktiviratii u drugim urbanima sredinama,a eventualno i na èitavompodruèju Hrvatske?– Ne elim da se ovo što æusada reæi shvati kao neki antagonizam,ali moj je osobni dojamda Zagreb nije osobito tolerantnasredina. Mislim da su, primjerice,Rijeka i Pula, premda sumanje sredine, daleko tolerantnijei imaju primjereniji mentalitetza prihvaæanje nekih novina kaošto je sada gej aktivizam. S te jestrane jedina prednost Zagrebašto je najveæi grad u Hrvatskoj teje samim time u njemu lakše ostatianoniman. Sigurno je da æese zasad veæina zbivanja dogaðatiu Zagrebu. Fascinantno je danam se veæ javilo desetak osobaiz Osijeka koje su se voljne udruiti,tako da æe tamo uskorobiti formirana i prva podrunica.Oèekivao sam da æe se to prijedogoditi u Rijeci, Puli ili Splitu,ali dogodilo se tamo – vjerojatnoi zato što je to najveæa urbanasredina u èetverokutu Peèuh-Novi Sad-Tuzla-Zagreb. Postojejoš i inicijativne skupine u Varadinu,Puli, Rijeci, pa èak i u Makarskoj.Problem je, meðutim, u tomešto je zasad još uvijek vrlo maloljudi iskoraknulo i javno djeluje,premda oèekujemo da æe tih iskorakauskoro biti puno više, i tone samo unutar Iskoraka nego imeðu javnim osobama – politièarima,estradnim zvijezdama,sportašima i slièno. Zasad ipaktreba imati razumijevanja da se,pogotovo u manjim sredinama,ljudi još ne mogu odluèiti za tajkorak. Oni koji æe poèeti raditi utim podrunicama za poèetakmogu raditi anonimno, kao štoto uglavnom radi Lori u Rijeci,no i to je dobar poèetak.Civilizacijski minimumU posljednje dvije godine umedijima se sve više i više govorio homoseksualnosti, pri èemu suzabiljeeni i prilièno brojni pozitivniistupi niza osoba iz javnogivota. Je li stoga sada došaotrenutak i za pokretanje nekih širihakcija poput, primjerice, inicijativeza odreðene promjene uzakonskoj regulativi?– U Iskoraku smo veæ sastavilijedan tim za rad na izmjenama idopunama Obiteljskog zakona.Postojeæi zakon je u mnogoèemuizrazito loš, i gotovo da i nema civilneudruge, od stradalnika doenskih skupina, koja ne bi nanjega imala odreðenih primjedbi.Ono što nas zanima je legalizacijaistospolnog braka, partnerstva iusvajanja djece od istospolnihpartnera. Naš je politièki stav daæemo odmah traiti sve, a ne da uovom trenutku traimo èak i manjenego što bi zakonodavac biospreman ponuditi. Partnerstvo jenekakav civilizacijski minimumispod kojeg ne idemo. Dovoljnoje veæ i da se dvjema osobama istogspola omoguæi stupanje u izvanbraènuzajednicu, s obziromna to da takva zajednica ionakopokriva manje-više ista prava kojaimaju i braène zajednice, a na tajse naèin ne bi dodatno isprovociralineki konzervativni krugovi.Dakle, veæ bi i to bilo vrlo lijepo.No, ovdje govorimo o principima– ako gradimo dravu nasvjetovnom pravu, a ne na religijskomtradicionalizmu ili fanatizmu,onda je jednostavno stvarprincipa da ono što imaju jedniimaju i drugi. Naravno, ne elimonametnuti nekoj vjerskoj zajednicida mora vjenèavati istospolneparove – to bi uostalom bilougroavanje njihovih ljudskihi vjerskih prava, jer oni imajupravo to ne raditi.Postoji li i inicijativa da se uzakonodavstvo uvede i zabranadiskriminacije na temelju spolnogusmjerenja, što je institut kojineke drave imaju èak i u svojimustavima?– Takvu odredbu u ustavu imasamo šest drava, od kojih nijednaiz Europske unije. Rijeè je otome da je u zapadnim dravamaustav dokument koji je “vjeèan”u nekom relativnom smislu ipredstavlja odreðeni skup naèela.U doba kad je pisana veæina današnjihzapadnoeuropskih ustavani tamo još nije postojala svijesto potrebi zabrane diskriminacijena temelju spolnog usmjerenja,tako da to nigdje i nije ušlou ustav. No, vjerujem da bi svezemlje Europske unije, osimmoda Irske, kada bi danas pisalenovi ustav ili revidirale postojeæi,sigurno uvrstile i tu odrednicu.Ako, dakle, takvu odredbunema nijedna europska drava,onda ni mi nemamo èvrstih argumenatada inzistiramo na tome.Uostalom, antidiskriminacijskanaèela u hrvatskom ustavu nisunavedena taksativno nego naèelno,jer piše “i ostalo”, pa se moetumaèiti da se to odnosi i naspolno usmjerenje. Naravno, bilobi jako lijepo kad bi Hrvatskauvrstila i takvu odredbu, što bisigurno bilo doèekano s velikimodobravanjem svugdje u svijetu,a naša bi drava pokazala da pratinajnovije demokratske standarde.I konaèno – zašto bismo usvemu morali biti meðu posljednjima?Ono èemu treba posvetiti dalekoveæu panju jest èinjenica dajoš nemamo antidiskriminacijskizakon, što je jedna od najveæihzamjerki koje Iskorak, pa i èitavanevladina scena, imaju prema aktualnojvlasti. Sramota je da veædeset godina takav zakon nijedonesen. Sigurno je da æe veæ isama priprema tog zakona trajativrlo dugo, ali mi æemo apsolutnoinzistirati na tome da bude uvedenai zabrana diskriminacije natemelju spolnog usmjerenja. Rijeèje o tome da se, naalost, uvijekmoe dogoditi da nekogaverbalno ili fizièki napadnu samozbog spolnog usmjerenja. Akose prijestupnika kanjava samozbog remeæenja javnog reda i miraili zbog nanošenja fizièkih ozljeda,onda se relativizira i tajzloèin ili krivièno djelo i sam poèinitelj.On æe za to dobiti minimalnukaznu i sljedeæeg æe danamoæi napraviti isto. Problem je utome što su to prijestupi poèinjenis jasnim povodom – nije toobièno ulièno nasilje koje se dogodikad se neka budala napije,nego ciljani zloèin koji æe se opetponoviti. Ako ga se ne prepoznai locira, i na taj naèin pravovremenopoduzmu svi koraci da seto sprijeèi, onda æe se to i daljedogaðati. Zbog toga je antidiskriminacijskizakon itekako bitan,a, u krajnjoj liniji, vjerujemda bi i veæini normalnih graðanabilo daleko ljepše ivjeti u društvuu kojem bi se svaki nacistièkipozdrav ili nešto slièno zabranilii sankcionirali.Suptilno širenje homofobijeGej aktivizam u veæini je katolièkihzemalja poput Hrvatskenaišao na izniman otpor Crkve.Kako objašnjavate èinjenicu dase kod nas to još nije dogodilo?– Utjecaj Katolièke crkveneprijeporno je snaan, no moramreæi da je u Poljskoj i Slovaèkojsituacija daleko lošija – tamose Crkva ponaša doslovno fašistièki.U Hrvatskoj, pak, upravozbog toga što je stalno na metimedija i javnosti zbog nekih svojihdosadašnjih postupaka, èinimi se da se Crkva trudi stvaratišto manje novih skandala. U oèimaprosjeènog hrvatskoga graðaninaCrkva je izgubila svojuevanðeosku vrijednost, jer se ucrkvama umjesto o Evanðeljuèesto govori o politici i stvarimakojima doista nije mjesto u crkvi.To je i Crkvi sve više jasno, papokušava izbjeæi ulaske u nekenove konflikte da ne bi dodatnougrozila svoju reputaciju, a nezato što su se ljudi u njoj iskrenopromijenili.Vjerujem da je Crkva ona institucijakoja najviše širi homofobijuu društvu, daleko više odnekih desnièarskih bukaèa kojeionako nitko ne shvaæa ozbiljno.Crkva to radi vrlo suptilno, a ponekadi vrlo grubo, kao recimoAdalbert Rebiæ, koji javno govorida su homoseksualci bolesneosobe. Kao prvo, ne mogu vjerovatida takav mizantrop uopæemoe biti teolog i sveæenik. Ljudipoput njega i brojnih drugihcrkvenih velikodostojnika, ho-

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 9moseksualce bi prije petsto godinabez problema spaljivali, kaošto su to uostalom radili i enama,astronomima i slièno. Takviljudi i danas imaju mentalitetspaljivanja, samo što se to više neradi, ali se i dalje širi mrnja. Kakose on uopæe osjeæa pozvanimgovoriti što je bolesno, a što nije,ako sama struka kae da nije?S druge strane, elimo smiritite razmirice i, ako je to uopæemoguæe, uspostaviti kvalitetanodnos s Crkvom. “Problem homoseksualnosti”postoji, i mimoemo ili zabijati glavu u pijesaki se praviti da toga nema, iliipak pokušati pronaæi nekakvorješenje koje æe, u krajnjoj liniji,biti u obostranom interesu. Jakoje dobar primjer Danska, premdaje rijeè o veæinski luteranskojzemlji. Tamo je sveæenstvo biloizrazito protiv gej aktivizma.Danas, dvanaest godina nakonšto zemlja ivi s iskustvom legaliziranogistospolnog partnerstva,89% sveæenika se izjašnjavaza to. Uvidjeli su, naime, da je tou redu jer ne ugroava heteroseksualnibrak i vrijednosni sustav,a pomae i homoseksualnimosobama da se èim više socijalizirajuu zajednicu, pa samim time iu crkvene aktivnosti. U Iskorakune promoviramo nijedan odreðenistil, veæ odgovorno ponašanje,i smatramo da su spolne navikeintimna stvar svakog pojedinca.Crkvi je, meðutim, u interesu dase smanji promiskuitetnost, aupravo legalizacija istospolnihzajednica smanjuje promiskuitetnostmeðu samim homoseksualcima.Vjerojatno se i zbogtoga oni sad s time slau.Ako gradimodravu nasvjetovnom pravu,a ne na religijskomtradicionalizmu ilifanatizmu, onda jejednostavno stvarprincipa da ono štoimaju jedni imaju idrugiVanost javnog istupanjaVeliku, moda i pretjeranupozornost medija izazvala je najavada æe Iskorak u lipnju organiziratiGay Pride u Zagrebu.No, odreðeni otpor prema tojinicijativi postoji, i to ne samo ujednom konzervativnijem dijelujavnosti nego èak i unutar samegej zajednice. Zbog èega je stavIskoraka da se ipak treba upustitiu taj projekt?– Razumijem da nemaju sviprilike javno iskoraknuti i biti gejaktivisti. Uostalom, bît gej aktivizmai nije da se svatko morajavno deklarirati. No, defetizamunutar dijela gej zajednice, pa èaki osude organiziranja Gay Prideaod nekih homoseksualnih osoba,upravo je odvratna svinjarija nakoju gledam s najveæim gaðenjemi gnušanjem. Mislim da takveosobe nisu ništa bolje od onih fašistakoji bi homoseksualce vješalipo kandelabrima. Nije rijeè samoo njihovoj osobnoj koristi,nego i o širem interesu.Da se crnci nisu organizirali ida nije bilo Martina Luthera Kinga,nikad im bijela veæina u SADune bi dala prava. Da se ene nisuorganizirale i da meðu njimanije jaèala feministièka svijest,nikad muškarci ne bi enama dalipravo glasa. Da se mi u Iskorakunismo organizirali, nikad veæinskiidentitet ne bi sâm od sebeodjednom zadobio sluha i razumijevanjaza naše probleme. Jer,nitko ne moe znati kako je todok se ne nalazi u toj koi – ja nemogu znati kako je biti Rom uHrvatskoj jer to nisam, ali daRomi sami ne ukazuju na svojeprobleme, htio ne htio ja vjerojatnonikad ne bih znao da ti ljudiimaju problema. Stoga je dunosti naše zajednice opæenito isvih nas da svatko na neki naèinpridonese koliko moe – dovoljnaje i jedna dobra rijeè.Gay Pride je izuzetno vanastvar koja ima povijesni, socijalnii politièki kontekst. Povijesni jeobljetnica dogaðaja u njujorškomStonewall Innu 27. lipnja1969. godine. elimo da, kao štoene imaju svoj dan 8. oujka, aradnici 1. svibnja, i mi imamosvoj dan ponosa krajem lipnja.Ne radi se o ponosu radi spolnogusmjerenja – bilo bi vrlo runo ijadno da se netko ponosi u odnosuna druge svojim spolnimusmjerenjem, kao što je besmislenoda se netko ponosi samo zatošto je heteroseksualac, dešnjakili ljevak. Rijeè je o situacijamakad se sustavno provodi policijskarepresija, kao što se radiloprema homoseksualnim osobamau SAD-u prije tridesetak godina.Toga je bilo i kod nas – devedesetihje godina, nakon rata,provoðena brutalna policijskarepresija u skoro cijeloj Hrvatskoj.U takvim situacijama u ljudimase javlja ponos koji je stvargraðanskog otpora takvoj politicii takvom postupanju vlasti.Socijalni kontekst je bitanutoliko što se, kad osobe “drukèijihseksualnosti” izaðu i poka-u u javnosti tko su, sve predrasuderuše kao kula od karata. Tonije nekakva opskurna grupa pomahnitaliherotomana koji se lovepo parkovima ili nekakva ilegalnaskupina na margini društva,veæ se radi o mom susjedu,prijatelju, profesoru, uèeniku,kolegi, sestri, bratu, roditelju...U trenutku kad vidimo da su toljudi koji su svuda oko nas, ondaviše nema one iracionalne fobijekoja sad nedvojbeno postoji.Vrlo je bitan i politièki aspekt,jer je rijeè o aktualnoj temi. Natom bismo skupu voljeli ukazatina prièu o Obiteljskom zakonu,antidiskriminacijskom zakonu io svim drugim stvarima koje elimopromijeniti. Taj je skup višestrukoopravdan i vrlo bitan. Ukrajnjoj liniji, bit æe to i veliki ispitkoliko je društvo uistinuspremno za kulturu razlièitosti.U Iskoraku govorimo o gejpovorci, a ne o paradi, jer to impliciranekakav cirkus ili karneval,što nemamo namjeru organizirati.A mediji, kadgod govore otome, prikazuju upravo takvesnimke na kojima su svi polugoli,u suknjama i slièno, što tradicionalnijeodgojeni ljudi smatrajudegutantnim i vulgarnim. Festivalskaobiljeja te manifestacijerazvila su se kroz godine i godineaktivizma i prihvaæanja. Kad supoèele gej povorke u New Yorkuili Amsterdamu, one su se odravaleotprilike u trenutku u kakvomje Hrvatska danas. Osobnonemam ništa protiv manifestacijakakve se danas tamo odravaju,ali ono što mi elimo organiziratijest graðanska povorka u kojojnije bitno hoæe li netko doæi usuknji ili u hlaèama. Problem jegladi medija za senzacijama daako u toj povorci bude, hipotetski,tri tisuæe ljudi odjeveno uskladu sa svojom rodnom ulogomi samo jedan transvestit, sviæe mediji upravo njega snimati,staviti na naslovnice i reæi da jebila “gej parada” u Zagrebu.Imajuæi u vidu nasilne dogaðajetijekom prošlogodišnje gejpovorke u Beogradu, pitanje jepostoji li opravdan strah odeventualnih nasilnih reakcijaformalnih ili neformalnih desnièarskihskupina i u Zagrebu?– Opasnosti sigurno postojejer je naše društvo još takvo kakvoje. Veæ suraðujemo s policijom,jer nitko se neæe upuštati uorganizaciju ovakve manifestacijebez èvrstih jamstava i najveæegmoguæeg stupnja suradnje s policijom.Nije problem toliko u nasilnièkimskupinama – njih imasvuda. Ima ih i u Berlinu, Amsterdamuili Rimu, pa to ni tamonije bila prepreka da se organizirajugej povorke. Kad je u Ljubljanibila organizirana gej povorka,bilo je jako puno prijetnji, pase na kraju ništa nije dogodilo. UBeogradu nije bilo prijetnji, pa seipak dogodilo što se dogodilo.Ipak, mislim da horda pijanihèetnika ne moe predstavljatiuzor nijednom hrvatskom graðaninu.Ta je gej povorka u Beogradudošla u trenutku jedne izrazitodramatiène politièke situacije,a s druge je strane postojao èitavniz organizacijskih propusta, kojesi mi, uèeæi na tuðim greškama,neæemo priuštiti.Strah je opravdan, jer mi veæU Iskorakugovorimo o gejpovorci, a ne o gejparadi, jer toimplicira nekakavcirkus ili karneval,što mi nemamonamjeruorganiziratisad imamo puno prijetnji – prijetinam se klanjem, zarðalim no-evima, bombama, snajperima.Te su prijetnje vrlo šarolike i netreba ih sve shvatiti preozbiljno.Ipak, siguran sam da æe netkonešto pokušati napraviti, takoda, ako procijenimo da nije pravitrenutak i da nas policija neæeštititi, mi to neæemo organizirati.No, u tom æemo se sluèaju alitisvim relevantnim europskiminstitucijama.Suradnja s akademskomzajednicomDjelatnost Iskoraka ne ogranièavase samo na aktivizam.Koje vaše aktivnosti iskoraèujuiz aktivistièkih okvira?– Kad smo izraðivali koncepcijuIskoraka, usredotoèili smo sena èetiri osnovna projekta kojaelimo ostvariti. Prvi je, naravno,aktivizam. Drugo podruèje kojenam je jako bitno i zanimljivo jesavjetovalište, koje æe ukljuèivatipsihološko, zdravstveno i pravnosavjetovanje. Naravno, za to trebaangairati struène osobe, jer nemoe bilo tko dijeliti takve savjete.Planiramo èak i psihološkosavjetovanje za ljude koji iz vjerskihrazloga imaju problema s internaliziranomhomofobijom irazapetošæu izmeðu svjetonazorau koji vjeruju i gej identiteta. UHrvatskoj ima na tisuæe ljudi kojimaje potrebna pomoæ, a nemajuse kome obratiti. Mi bismo svimanjima htjeli pomoæi – naš je interesda Iskorak svoje djelovanjeproširi na podruèje èitave drave ida se svatko tko je gej ili lezbijka,ne u Zagrebu, nego u BabinojGredi, Oklaju ili Svetom Petru uŠumi ima kome obratiti i dobitimoguænost da mu se pomognesavjetom.Treæa æe djelatnost biti edukativno-istraivaèka.Razvijamo modelsuradnje s akademskom zajednicom,èime se kao nevladinaudruga aktivno prikljuèujemoinicijativama za sveuèilišnu reformu,kojom bi, zbog zastarjelostisustava sveuèilišta i uèilišta,trebalo konaèno uhvatiti koraksa svijetom. Konkretno, razvijamoINDOK centar koji æe prikupljatiseminarske, diplomske iostale znanstvene radove kojeæemo putem naše online bazepodataka povezivati sa sliènimsvjetskim centrima. Time na vrloefikasan naèin pokazujemokako i u Hrvatskoj postoji znanstvenaprodukcija. Takoðer planiramoprovoditi i vlastita istra-ivanja u suradnji s akademskomzajednicom. Educiranost i raspolaganjeprovjerenim informacijamai razlikuje nas od raznihiracionalnih homofoba koji nemajuznanstvenih argumenata, ami ih ipak imamo.Naposljetku, tu su i naše kulturnedjelatnosti. Najprije smokrenuli s online izdavaštvom ikreirali portal www.gay.hr, na kojemse nalazi i magazin koji izlazijednom mjeseèno i pokriva širokspektar tema, obraðenih u formamau rasponu od vijesti, prekokolumni do ekspertiza. Kako kodnas zasad postoji samo nekolikoknjiga koje se ozbiljno bave homoseksualnošæu,elimo poticatine samo prevoðenje relevantnihsvjetskih znanstvenih i knjievnihnaslova nego i animirati domaæuprodukciju. Do prije nekolikodana na našem je web portalubio raspisan natjeèaj za kreiranjeplakata protiv homofobije,što je samo jedan od moguæih naèinaanimiranja kreativnog izra-avanja. Ubrzo kreæe i naša onlinegalerija, u kojoj æemo prezentiratipristigle radove. Buduæi daostvarujemo kontakte s pojedinimkulturnim institucijama, vjerujemoda æe radovi naše zajednicepokraj virtualne prisutnosti bitiprisutni i u nekim boljim realnimprostorima. Tim za izdavaštvoi redakcija koja pokriva kulturutakoðer rade na izradi našihprvih tiskanih materijala u sklopunaše kampanje protiv homofobije.U suradnji sa studentima Akademijedramske umjetnosti pokušatæemo realizirati i neke video-projekte,a pripremamo i nizkulturnih manifestacija.

10 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Rastko Moènikvijek me fasciniralo promatratitelevizijske ekipe uradu: izvjestitelji nikad nedaju snimateljima upute koga ilišto snimiti i kako bi eljeli da seneki dogaðaj snimi. Ljudi s televizijepobuðuju dojam potpunosportske ekipe: sve kombinacijesu odavno utrenirali, pobuðujuèak izgled apsolutno premoæneekipe, kojoj nije potrebno prilagoðivatiigru okolnostima ili, jošbolje, koja se automatski – u istimah svatko za sebe i odjednomsvi zajedno – prilagoðava svakimmoguæim okolnostima.Kako drukèije, kako amaterski,u usporedbi s televizijskimekipama djeluju filmski kolektivi:redatelj se savjetuje sa snimateljem,svoje kau glumice iglumci, pa dramaturg, razni vještaci,èak i kostimografi, scenografi,kaskaderi, frizeri, šminkeritu i tamo nešto zinu. Film nastajekroz dvoumljenje i uvjeravanje,s pokušajima i pogreškama,u nadi i strahu.TV-terorizamU usporedbi s time, televizijskaekipa nalikuje kakvoj fundamentalistièkojsekti: na okupu ihdri tajno stapanje duša – ili baremvjeèni djedovski obred. Snimateljii izvjestitelji rijetko istovremenodoðu na prizorište,nikad ne odlaze zajedno: èini mise da se ni ne pozdravljaju. Povezanisu unutrašnjom niti koju nevidi i ne osjeæa nitko izvan njih.Svaki put me dirne kad im uspijeovaj hat-trick: traje dogaðaj (politièki,kulturni, ideološki), u nekomtrenutku – koji ne bismomogli otkriti iz unutrašnje dramaturgijedogaðaja – u prostorupadaju snimatelji, osvjetljivaèi,razmještaèi kablova i postolja,obave svoje (nekakav baletniumetak osnovnom dogaðanju) iodu. Jednom sam pitao snimateljakako æe sastaviti govorni dioemisije ako nisu bili prisutni odpoèetka i neæe ostati do kraja:“Pa novinar je tu cijelo vrijeme”,odgovorio mi je. Konceptualniilegalac vizualnoga desanta – novinarje infiltrirani moljac. Slikurade javno i nasilno, tekst skriveækii iza leða: televizija je veæriješila problem tendencije u umjetnosti,jer ga sebi nikad nije nipostavila. Na njega je veæ odgovorilalenjinistièkim naèelom dakonceptualne probleme rješavaorganizacijskim postupcima; televizijaje umjetnost koja je riješilazagonetku naše epohe, timeda djeluje na naèin teroristièkihtajnih armija.Zanesenjaèka ekipa, tajna sekta,teroristièka vojska: sugestivnesu metafore koje ne iscrpljujuvelièinu TV. Još bi im morali dodati:bezglavo krdo plaæenika, jedinipravi birokratski aparat treæegsvijeta, najbolji uèenik katolièkedoktrine. Te osobine se meðusobnone iskljuèuju, upravosuprotno: iz njihova djelatnogproturjeèja raste moguænost ustanove.Da ne bismo suviše mistificirali,pa tajna je – a ona je vjerojatnotajna i za same televizijskeEgipæane, bitna poluga naprave– ostanimo radije na površini,a ta površina je za antropološkipogled svakako ritualna.Ideološka uspješnostFormula televizijskog ritualaje jednostavna: snimatelji snimajulica koja poznaju i iz kutova izkojih su vièni. Naivno pitanje“koga poznaju, èemu su vièni?”,otvara lošu beskonaènost, koja jetemeljno svojstvo svakog rituala.Kao što domoroci poštuju modei obièaje zato što su tako radili injihovi “preci”, tako i televizijskisnimatelji snimaju lica koja suoni ili njihovi drugovi dosad veæsnimali pridravajuæi se snimateljskihpostupaka koji vrijedeveæ od prije. Snimaju lica koja su– kao gledatelji – upoznali prekoTV-a i iz kutova koji su im bliskis TV ekrana. TV snimatelji snimajusa stajališta gledatelja TV.Jednostavno naèelo, koje omoguæavai najmanju potrošnjuenergije, osigurava osnovni i rijetkodostignuti uvjet za uèinkovitostideologije – solidarnostpošiljatelja i primatelja.Miloševiæevi andari, hadezeovskihuškaèi i direktor Jerovšek,svi su neovisno jedni oddrugih (ali pouzdano) povukliisti potez: na odluèujuæe poloajepostavljaju diletante. Kako bibolje uvaili osnovno naèelo negotime što na stranu pošiljateljapostavljaju idealnog naivnogagledatelja?TV, vaša veèernja hostijaTV je stroj za izradu èistesadašnjosti. Zato jemoda najkonzervativnijimedij koji je uopæe moguæReverzibilnost uloga u TVaparatu stvarno slui osnovnimzahtjevima ideološke uspješnosti:a te je zahtjeve u drugim sredstvimainformiranja moguæe uva-avati samo posredno, pomoæuvelikog truda i znanja (propagandnifilm, èak i obiènu reklamu,ne moe snimiti amater).Totalitarnu doslovnost televizijeoèito omoguæavaju neka svojstvamedija. Èini sa da kad je u pitanjuTV, tehnologija spontano dosieuèinke, koje u drugim medijimatreba doseæi s pomoæu trudai s ljubavlju. I obrnuto: ako se nafilmu za totalitarizam treba poštenozauzeti, na TV je, obrnuto,potreban poseban napor da nedoðe do toga uèinka.Odgovor na pitanje zašto je totako valja traiti u metafizicielektronièke tehnologije. Film, ito je veæ Bergson primijetio,proizvodi iluziju trajanja pomoæuraskinutosti trajanja u zaustavljenastanja. Elektronièki zapisje, obrnuto od toga, spojen utrajanju. Suprotno tome svaka jepojedinaèna slika kod filma, spomoæu kemije premaza na tracii pomoæu svjetlosnog razmazana platnu, prostorno spojena –dok je televizijska slika sastavljenaiz svjetlosnih toèaka. Odnosizmeðu filma i TV-a moemonajprije tehnièki odrediti s pomoæustrukturnog proturjeèja.Pritom moramo uzeti u obzirdva registra: registar snimanja iregistar reprodukcije.Ekonomija odsutnostiKod snimanja film vrijeme reducirana prostor: trajanje isjeèkana zaustavljena stanja. Zapis navideo-traku pak, obrnuto, vrijemei prostor reducira na materijaliziranovrijeme video niti. Prireprodukciji kinematografskiaparat dodaje gibanje opæenito iprojekcijom osigurava spojenostslike u prostoru. TV pak, moemoreæi, vremenski zapis prenesena ekran pomoæu uprostorenja.Film je prostorno spojen i vremenskirascijepljen – dok TV te-i nultom stupnju razlike izmeðuvremena i prostora. Zato jeTV vremenski manje raskinutaod filma, ali je prostorno, u suprotnostiprema filmu, raskinutost,nespojenost vs. spojenost.Suprotnost za gledatelja nijesimetrièna. Bergson je djelovanjesvakidašnje svijesti usporedio skinematografom: svakodnevnospoznavanje u interesu praktiènogadjelovanja prima izreske izpostajkivanja svijeta te ih (to midodajmo, Bergson još nije znaoza zorni kut) pod zornim kutomTelevizija jemegaideološkiaparat: moeprobaviti svakuideologiju, akonaèni izmetsvagda je jednak:totalitarandjelatnih interesa s pomoæu nekakvaunutrašnjega kinematografa,predodbe o gibanju opæenito,ponovno goni u tok (H. Bergson,Ustvarjalna evolucija, slov.prijevod Zoje Skušek, CZ, zbirkaNobelovci, Ljubljana 1983.,str, 247 i dalje; Stvaralaèka evolucija,srpsko-hrvatski prijevod,Beograd 1932.). Svakidašnja svijestje djelatna svijest i bavi se timešto æe biti: njezina glavnasvojstva su elja i saaljenje, odazivna odsutnost. Svakidašnjasvijest tei prisutnosti kroz medijodsutnosti: taj poseban naèinnjihove povezanosti, povezanostu naklonjenostima još neprisutani ne više odsutan, je bivanje u moguænosti.Ontološka sklonostmoguænosti odreðuje zorni kutpod kojim praktièna svijest uzimaizreske iz postajuæeg svijeta inagoni ih u tok u unutrašnjemkinematografu.Ako je kinematograf metaforaza svakodnevnu svijest, vrijedi iobrnuto, da je u horizontu te usporedbefilm obavezan mehanizmimakarakteristiènim za djelatnusvijest. Zato ne iznenaðuje dasu ga revolucionarni reimi uzeliza svoju progresivnu umjetnost– ali da su oni reakcionarni kojiele mijenjati svijet odmah shvatilinjegov politièku vanost. Filmkao tehnologija odvija se upodruèju moguæega.To još nije sve. Film proizvodispojenost iz nespojenosti, s pomoæuspojenosti opæenito: vrtnjomfilmskoga koluta proizvodidojam spojenoga gibanja,svjetlosnim snopom (koji u filmskimokvirima vrijedi kao nositeljprostorne spojenosti uopæe)iz zrnate slike na traci dobiva sespojena slika na platnu. Dodavanjemvremenske, prostorne spojenostiopæenito, proizvodi prisutnostposebnoga iz njegoveodsutnosti. Film je ekonomijaodsutnosti.elja i njezino ispunjenjeMogli bismo pokazati kako jefilm svoje najjaèe trenutke dosegaokad je na razne naèine prikazivaouèinke odsutnih uzroka.Mogli bismo upozoriti da je filmskateorija dosegla bitne probojekad se usredotoèila na filmskiakuzmatizam i sliène postupkeodsutnosti. Ovdje æemotek opæenito spomenuti da filmskiumjetnièki postupci ustrajupri naèinima koje je nekad diktiralaogranièena tehnologija i danas,kad za njih više nema tehnološkenunosti. To je tako zatošto su, èini se, još glavni problemi osnovna smjernica filmskemontae, kako preduhitriti eljui upotrijebiti saaljenje. Kako ispunitieljeno oèekivanje i prijenegoli se oblikuje; kako upotrijebitisaaljenje za dramaturškupolugu. Mogli bismo reæi da filmtehnološku nezgrapnost, kojuuvode vrtnja koluta kao gibanjeopæenito i projiciranje svjetlosnogtraka kao prostora opæenito,iskorištava za uspostavljanje eljeopæenito, koju potom hrani posebnimsenzacijama.Lacan kae da je don Giovannienska fantazma jer uzima eneune par une. Ali sam don Giovanniima upravo filmski problemili – i u tome je njegova univerzalnaljudskost – problempraktiène svijesti: kako eljuuopæe uskladiti sa pojedinaènimispunjenjima. (Psihoanaliza konceptualiziraproblem kao odnosizmeðu uvijek parcijalne pulzije ielje: film stvar puristièki zaoštravajer se pokreæe samo naskopsku i još najviše na fonièkupulziju, ali svejedno èuva istu dijalektikuneuskladivosti sa eljom.)Ne èudi da je don Giovannipostao operni junak jer je dramaturškiproblem opere inverzanBergsonovoj predodbi osvakodnevnoj svijesti: kako naraciju(u trajanju) uskladiti s razlivenošæu(trenutnog) afekta uariji. Takoðer nije èudno da jeCasanova bio financijski struènjak;problem novca, opæeg ekvivalenta,opet je isti – i mladi jeMarx oèito stvar traumatiènodoivljavao. Moda je zato postaorevolucionar, dok je burzovnispekulant Ricardo znao bolje:postao je teoretièar. Opæi ekvivalent,opæenita moguænost zastjecanje pojedinaènih dobara,ipak vodi u istu nemoguæu dilemu:kamo novac pojedinaènouloiti, jer ga kao opæi ekvivalentmoete zamijeniti samo pojedinaèno.Frigidni svijet suvremenogafinancijskoga kapitala odrekaose te dileme: novac zamjenjujejoš samo za novac – modasu zato yuppiji i yuppijke takoneprivlaèni.Ekonomija prisutnostiTelevizija je, moemo to reæi,ekonomija prisutnosti. Tako dugodok æe TV biti glavno sredstvoinformiranja, politika æe bitiu iskušenju totalitarizma: a kadse neki politièar znao oduprijetitakvu iskušenju? Povijest poznajemalo primjera. Jedan od rijetkihje Sulla, koji se kao diktator

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 11sklonio u privatnost; zato tajnjegov potez još i danas nije jasan;a Sullu pamtimo po proskripcijama,po tome da je prvi svojskom ubijao po gradu, a ne pomoguæem kasnom stoicizmu. Uspojenom trajanju svoga zapisa,TV se nudi kao samo postajanjesvijeta: banalno bi bilo ponovozapisati da je stvarnija od stvarnosti.A kao uspješnije udvajanje,kao stvarniji snimak, za gledateljicu/gledateljaono je kodèega se nema što eljeti, pri èemuse nema što saalijevati. Rad nasastavljanju svijesti bavi se prostornimproblemom, proizvodisliku iz toèaka – u meðuvremenumu postajanje, gibanje u pojedinaènom,u nagradu za taj rad dajeTV besplatno. Svijest rada uprostoru, tj. u sadašnjosti: u mjeriu kojoj je TV ekonomija prisutnosti,na je stroj za izradu èistesadašnjosti. Zato je modanajkonzervativniji medij koji jeuopæe moguæ. Progresistièke revolucijenisu dosegle spomenavrijednih TV uspjeha: reakcijauvijek. Televizijske revolucijesvoj su uspjeh morale zahvalititeleviziji – i skupo su ga plaæale.Moda zato televizijske generacije,oni koji su gledali TV i prijenego li su progovorili, biraju desnicu?Direktor Jerovšek braniTV od prosvjeæenosti, ljevièarstva,inteligencije: u tome imanešto od patosa nepotrebnestrasti. Tako dugo dok se TV dr-i samoniklih refleksa svoje tehnologije,dotad prosvjeæenost,ljevièarstvo, inteligenciju naprostone moe podnijeti. Tajnanit koja povezuje TV ekipu, samoniklaje logika medija: snimititreba ono što je “stvarno”, a“stvarno” je ono što je veæ bilosnimljeno. Perpetuum mobileTV terorizma ima svoj ispušniventil: sve je jednako dobro, samoako je to probavila TV. Televizijaje mega-ideološki aparat:moe probaviti svaku ideologiju,a konaèni izmet svagda je jednak:totalitaran.Ideologiju, koju tako sportski,tako sektaški, tako teroristièki,povezuje TV TEAM, mo-emo sada imenovati: koprofilija.Bili bismo, naravno, vulgarnimaterijalisti ako bismo mislili dasu samonikli refleksi tehnike svešto TV moe. Umjetnost je upravou tome da se potencijali medijausmjere protiv spontanostitehnike.Èovjeèanstvo nije zanimljivopo tome što odgovara na zagonetkusfinge i što je odgovor uvijeksamo jedan: èovjek. Ljudskostje u tome što si ljudi svojimproizvodima postavljaju zagonetke,na koje potom još generacijene znaju odgovoriti. Parabolao sfingi ipak ima jednu poštovanjavrijednu poentu: nepravilanodgovor je smrtonosan, pravilanjoš gori. Moda (moda!) sjednom iznimkom: ako je odgovorumjetnost.Umjetnièka forma TV tehnologijeje, uzmimo, video-spot. Otome smo veæ govorili. Ovdjeæemo upozoriti samo na ovo: videou velikom dijelu svojih postupaka,s pomoæu superiorneelektronièke tehnologije, proizvodifilmske uèinke. Našim rijeèimarekli bismo da (uzmimo,ludom montaom, dvostrukimslikama, pretapanjima itd.) draielju i pobuðuje saaljenje. Novimmoguænostima, koje mu opæenitodaje nova tehnologija, pobuðujeelju i saaljenje pojedinaèno.Opæenito bi mogli reæi daje video – kao mala forma – mikro-analizazastarjele filmske tehnologijeu terminima nove elektronièketehnike. Time omoguæavarezistenciju protiv spontanognasilja banalne TV obogaæujei naš senzibilitet za prošlu, sadašnjui buduæu filmsku proizvodnju.Uz pomoæ videa TV višenije grobar filma: prije æe biti daje postala babica onih njegovihdimenzija kojih dosad nije bilo.Moda je u tome stvarni salus(razrješenje? moguænost?) èovjeèanstva:pred anðelom povijestiprostiru se samo razvaline, krv,nasljeðe uništavanja; a èovjeèanstvomu svojim izumima stalnoiznova stavlja nove naoèale, kakobi izmeðu pepela i praha mogaoopaziti iskre novih iluzija.Sa slovenskoga preveoSreæko Pulig* Iz knjige Rastka Moènika,Extravagantia, Studia humanitatisminora, Ljubljana, 1993. Opremateksta redakcijska.Te kjero, te kjero muèoIvek je grobar Fkraju Gornjem. Pa gaposjetim, skuha mi kobase. “Rasporedimsi, ak’ neko fmre fpetak, a sprovod je fponedjeljak,mogu kopati i fsubotu, nediljunejdem ili fponedjeljak vjutro...” , veli Ivek,grobar Fkraju Gornjem, kaj se skrene vizaviopæine Fdubravici. Tak’ si i Spilberg rasporedi,sad je gotov Zmaðoriti riportom,moe iti još jednoga ovu godinu snimati, il’se moe odmoriti. Tak’ si svi mi ljudi “rasporedimo”da nam je lakše... A jel’ si Elijeniisto “rasporediju”, pitam vas ...Ama mi amor, mi almaRikne mi veš mašina u pol pet, a malometreba šnenokrle završiti. Puna mi ješarenog kaj se nije ispralo. Zove Vatroslav,da Porin. Velim da nije, nek’ da Ljubav izloba.“Ideš ...ideš... “, poteram cucka lutalicui navinem si za pol devet.“Ti bi mene fgriznul”, dodam i to muse dodano zapikne vuho ko’o buha. Amogla sam mu dati jogurta, k’o bi se vsegasetil.Porke te pasKod Kosteliæevih izlegli se maceki. Išlismo ih gledat kak su slepi i kak cijukaju.Tata je rekel da budu skoro maèke i polAlmanahporoène kuèaniceI u ovom broju donosi:Vodeni svijet - treba li kadu napuniti do vrha itko kontolira temperaturu vodeSlavice, dodaj mi novine - ispovijest tabletiæana kojem su naðene sporne novine na dan zloèinaVina više nema - postkorizmeni sindromNagradna igra i ovog brojaDobiva svaki punoljetni ZemljaninÈitajte Almanah poroène kuæanicekad ih fsvoje ruke primi, mama je šutela, adeca Kosteliæi su rekli da oni misle istok’o i tata. Ha, svaka familija ima svoj re-im... reim krtovih diktira isto mujak,dok se štigleci i ptice opæenito prema enkamapoštimavaju.Sandra AntoliæSvuda se pita “kaj je za ruèak” enku,osim kod ptica ...ak’ je ona gospoða najajima.Ovaj odlomak moete si prepisatifsvoju biljenicu “najmisli”, ili zrezatizzareza i, sa još devet izabranih “najmisliZalmanaha”, do prvog šestog poslati naadresu “Vodnikova 17, 10000 Zagreb,“Zarez”, za nagradnu igru “Deset misliZalmanaha”. Izvlaèenje - pod Gupèevomlipom, devetog šestog Fnedjelju, fdeset.Bogati fond iznenaðujuæih nagrada osiguravajuciglana Zbedekofèine i Kamenolomkraj Lepoglave.Abla con mePijuckam janoh na terasi kod Vinone.Od Oluje volim doæi knjoj. Pita me èestoza i vas, pa velim: “...èitaju još, neznam kak’ im se da te bedastoæe èitati...al’dobro, svaka dva tjedna, pa èoveknekak zdura...”“A di ti još delaš ?”, nastavlja znatieljnaVinona lagano sklapajuæi kapke dok jojniz kut usana curu nabubrena kaplja rashlaðenogsoka od jagode.“A, to me ne pitaj, bolje me pitaj di - ne!”I tak sa nasmijemo da je Vinoni pukeldekolte, otkopèali halteri i grudnjak i odjednomje pred menom sedela Vinona izskroz drugog anra i ja sam si mislila jel’bi ju ferotsku prièu metla il bi je samofkrialjki iskoristila...

12 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Adolf TheobaldAlexander Kluge, njemaèki knjievnik i redateljGospodine Kluge, kakva jenaša televizija?– Program ima dobrih i lošihtrenutaka. Uzmimo primjericesubotnju veèer, bilo koju. Programje ritmièan, dakle uvijek slièan.Razlike su samo u pojedinostima.Program privatnih TVpostaja takozvanog gornjeg domasastoji se iz mainstreama.Oni emitiraju, primjerice, GrandPrix dobre volje, Big Brother Wetten,dass…? (emisiju o okladama,a gosti su meðunarodne zvijezde).Sat 1, pak, emitira Zvjezdanestaze, popularnu seriju. Nema,dakle, programa koji bi mogaokonkurirati velikim show-blokovimatriju ostalih jakih TV postaja.U donjem domu privatnih TVprograma prikazuju seksi-dramei filmove. To ne košta puno, none predstavlja opoziciju velikimstanicama. Malim programimanedostaju gledatelji, a time i novac,kako bi i oni bili u mainstreamu.Ako dobiju jedno i drugo,više ne mogu odstupiti oduspješne sheme. Dogaða im seisto što se dogaðalo i dinosaurima:da su bez buduænosti.Treba li se nadati da æe sudbinadinosaura jednom zadesiti inaše velike televizijske ustanove?– Još ne. Ali puno ljudi više negleda mainstream programe.Koliko?– Po mojoj procjeni više odpetine stanovništva – a to je ipakviše ljudi od broja gledatelja jednepojedinaène TV stanice.Moe li od toga ivjeti jedandrukèiji TV program?– Sigurno. Emisija Spiegel TV,koja se emitira nakon 22 sata,dobila je dovoljno gledatelja kojitaj program financiraju. Kada višeovakvih programa stavite zajednoi pritom nagovijestite raznovrsnost,osvojiti æete alternativnuveæinu.Moe li se onda uopæe provestijedan protu-program protivpoplave zabave?– Ne s istim proizvodom. Velikiblockbusteri subotom naveèerpokupe veliki dio publike. Aono što danas nude manje TVstanice nije dovoljno snano.«Princip Leipzig»Kakva je programska razlikaizmeðu javnih i privatnih TVprograma?– Nikakva. Uzmite još jednomza primjer subotnju veèer,tišinu nakon radnog tjedna, razonodu.To je u Njemaèkoj tradicijaod tridesetih godina. Èakse i za vrijeme rata vojnik u frontovskomteatru htio razonoditida bi tijekom tjedna ponovnomogao ubijati svoje neprijatelje.Ta se tradicija razvija od TreæegaReicha, preko DDR-a, pa sve doujedinjene Njemaèke. Èini se dasu stanovnici Saske posebnoskloni subotnjoj zabavi – mi tozovemo “Princip Leipzig”.Gdje ostaju protu-programi?– Ima ih na programima Arte,3sat, Vox. Doduše, istodobno. Ioni se odravaju, jer su manjineuporne u traenju onoga što imodgovara.Gleda li to itko?– Sigurno. Postoje dvije vrsteljudi. Jedni svoj ivotni tijek i interesesmatraju zakljuèenima injih se za novosti ne moe pridobiti.Druga brojèano veæa grupa,koju televizija nije šèepala,takoðer se eli veseliti, no ona neeli gubiti vrijeme. Ti ljudi videsebe kao proizvoðaèe svoga ivota.Njih se moe razlikovatipo karakternim tipovima. Drugugrupu saèinjavaju ljudi koji radena svome ivotu, koji su ambiciozni.Akademici, èitatelji èasopisaDie Zeit?– I oni. Ali prvenstveno ljudiovog drugog obrazovnog puta.Njima je Internet vaniji od televizije.Tu se razvija nova “zanatskasloboda duha”, jer je na Internetusvatko istodobno pošiljatelji primatelj.Trebamo li onda novu raznolikost,kad veæ postoji tolika raznolikost?– Raznolikost u TV programune postoji za zbroj manjina. Televizijaje kratka daha. Ako jedanprogram odmah ne postigne velikukvotu gledanosti, poèinjevrijediti pravilo «kvota-ubojica».U pregledima TV programa ispecijaliziranim televizijskim èasopisimane moe se ništa èitatio takvim razvojima dogaðaja.Èasopisa je sve više, sve su deblji,katkad i jeftiniji, no o buduænostise tu malo govori.– U svakoj evoluciji razvojepokreæu mala iva biæa, a ne velika,a Internet je jedan takav forummalih. Na njemu inovacije imajupriliku brzo uspjeti. Zašto ne postojenpr. «Vijesti s glazbom», kaoalternativa operi? Zašto ne postoji«Znanost s glazbom»? Zašto se,moda najkreativniji pronalazakradija – radio-drama nije snanijeproširila? Sve to moguæe je u konvergirajuæimmedijima, to znaèina Internetu, s pomoæu povratnogodgovora korisnika/gledatelja.Imam tanjur na krovu, moguprimiti do 500 emisija. Gdje imajoš prostora za novo?– U tih 500 programa vidite –na jedan krajnje rastresen, aliipak prisutan naèin – što danasznaèi «1001 noæ». Promjena perspektiveje ono što zbunjuje gledatelje.Primjerice, naš saveznikancelar danas je sporedna vijestu TV vijestima iz dalekih kontinenata,a to nam pokazuje našemjesto na zemaljskoj kugli. Onošto smatramo vanim, drugimaje manje vano. TV artistika, ukljuèujuæirazne vizualne upadice,u Brazilu je potpuno nadmoænanašoj. Ili, na primjer, Manhattan:ondje je cijelo nebo prepuno TVprograma, èesto nepoznatih. Tumoete doivjeti raznolikost.Nerv za traenje i pronalaenjenovog biti æe osnaen kroz raznolikost.Ovisi li to samo o onima kojirade program ili i o gledateljima?– Na Manhattanu je to zasnovanona slobodi toga grada. Tasloboda nastaje iz nude, izmnoštva manjina i jezika, iz urbaniteta.Svaka od mnogobrojnihTV postaja producira 24 satatelevizijskog programa na dan.Još je Karl Marx spoznao da100 radnika za jedan sat uradeviše negoli jedan radnik za 100sati.– Marx je to nazvao animalspirits. Ljudi koji sebe vide udruštvu razvijaju snanu samosvijest.Takvo što kao na Manhattanu,postoji svuda u svijetu, usvim jezicima. Na Manhattanusvaka manjina ima vlastitu televizijskupostaju: Kinezi, Talijani,Portorikanci, obrazovani takoðer.To je jedan višeglasni zborkoji proizvodi sve od pornografijedo advanced studies.Mozart 21. stoljeæaMora li televizija biti oèajna?Televizija je dominantnimedij našega vremena iima neogranièenu vlast udravilexander Kluge je filmskiredatelj, pravnik i autor. Kronikaosjeæaja, zbirka o tijekovima ivotana 2036 strana, posljednje je što jeobjavio. Otprilike polovicu napisao je uproteklih deset godina, kad se oporavljaood rada na televiziji. Neovisnom se televizijombavi više od dvanaest godina.Svoje kulturne televizijske magazine (10vor 11, Prime-Time/Spätausgabe, News &Stories) emitira na takozvanim Treæimprozorima, na privatnim televizijamapoput na RTL-a i Sat 1, pod licencom firmeDCTP (zajedno sa Spiegel TV, SternTV, televizijama Neue Züricher Zeitunga,Süddeutsche Zeitunga i programimaBBC-ja), ne dajuæi se smesti kvotamagledanosti i gunðanjem vlasnika privatnihTV stanica.Hoæe li se to ostvariti i u Njemaèkoj?– Kasnije. Kako bi se i u nasprimijetili poèeci, mora maloojaèati predodba o javnosti ikontrajavnosti. Navest æu primjer:za moje kulturne magazinesnimali smo u Chicagu, gdje smoposjetili èetvrt u koju ne svraæajuni stranci ni policija. Moe se doæisamo u pratnji èovjeka od povjerenja,koji poznaje okolinu iljude. Tamo se svaki tjedan producira400 vinilnih gramofonskihploèa, koje sadre najnovijitechno. Techno nije u principuništa drugo nego što je bio generalbasu 17. stoljeæu. Meðu tih400 ploèa, kako mi je rekao jedanpoznavatelj te glazbe, najmanjeje osam toliko dobrih da ih jemogao komponirati neki Mozart21. stoljeæa. Naruèivat æe se putemInterneta u cijelom svijetu.Tu nastaje novo trište, najèešæenaturalna razmjena, na nièijojzemlji i neprimijeæeno od koncerna.Zašto to privreda ne prepoznaje?Spavaju li veliki TV koncerni?– Problem je u zajednièkomjeziku izmeðu tih ljudi, koji imajupuno smisla za neovisnost, inaèina rada jedne major company.Radi se o samozapošljavanjuljudi, koji su ovdje digitalno primijetilisvoje šanse, a istovremenoive zajedno s neèim tako staromodnimi robusnim, kao štosu susjedstvo i vinilne ploèe.A sve to ne nalazi se na televiziji?– Ne, još ne. elimo s timepoèeti u Berlinu. Predloili smoda nam se prepusti stanica 1 DE.Metropolska televizija. Rijeè«Berlin» ovdje stoji s naglaskomna velegrad, a ne naš glavni grad.Svijet televizije sastoji se od 6000TV programa i tu ima više interesantnogno što mi mislimo. AInternet generacija je ona koja togenerira i trai. Oni ne misle naARD ili RTL, na BerlusconijevuTV ili Canal Plus. Oni su premanjima neprijateljski nastrojeni irazmišljaju internacionalno.Èemu onda Internet?– Jer su lakši pristupi. Tu je,kako je veæ reèeno, svatko pošiljatelji primatelj. To je 20 milijunapošiljatelja nasuprot šakeprogramskih direktora.Svijet pun individualista?– Mnogi nepoznati pošiljateljinasuprot nekoliko u biti manjihiako glavnih TV postaja koje nisuništa drugo do u sebe zatvorenageta, glavni TV programi regionalnogznaèaja.«Prozorski programi»S pomoæu svojih TV programaelite raditi automobile, aautoceste prepuštate koncernima?– Veliki koncerni zarobljenicisu svoga uspjeha. Ne mogu mijenjatisvoje programe, a da ne izgubegledatelje. Moraju, dakle,ostati pri onome što se veæ afirmiralo,a time ugroavaju svojbuduæi uspjeh. Njihovi programimeðusobno su suviše slièni.Dijelovi CDU-a najviše bivoljeli s pomoæu politièkog poretkapostiæi da imamo samo privatnuteleviziju, dijelovi SPD-apak da imamo samo javno-pravnu.Kad danas gledate na taj uèinak,je li vaša intervencija bilaispravna?– Helmut Schmidt bio je èvrstouvjeren da ne trebamo privatnuteleviziju. Imamo valjan javno-pravnisistem. Stavovi o tomekako æe gledatelji u Njemaèkojostati lojalni ARD-u i ZDF-u,ukljuèujuæi treæe programe, bilisu emocionalno nabijeni. Tomesu se pridruile operne kuæe, crkve,tisak, ukratko: nedirnutaklasièna javnost. Schmit je s timnepromijenjenim dranjem dugoodolijevao i da konzervativni ministrinisu upozoravali na opasnost,Berlusconi bi i nas pregazio.Oni su govorili SPD-ovimupravljaèima o opasnosti od evropskogpreuzimanja, te su ovina kraju contre coeur uvjerili svojubazu da prihvati dualni sistem.Taj dualni sistem poznaje jošchecks and balances, metode kojedjeluju protiv medijske koncentracije.Deset godina kasnije ta sestruktura, na nagovor privatnogTV lobija, sasvim izmijenila, paje to izgledalo ovako: javnopravnatelevizija povukla se sa 60posto udjela u trištu na 40 posto,Duopol koji èine Bertelsmanni Kirch-grupu ne smije uzetisvaki za sebe više od 30 postogledatelja. Dakle, zajedno nesmiju imati više od uopæe još raspoloivih60 posto. To se naziva«model udjela na trištu».Kako izgleda medijska koncentracijau inozemstvu?– U SAD-u imaju moæan zakono kartelu, u Engleskoj izjednaèenisistem izmeðu privatnog,BBC-ja i Channela 4. U Italijiblještava moæ ekrana vlada u oblièjuBerlusconija.Kako ste s Vašim «Prozorskimprogramima» došli do velikihkuæa?– U zakonu je jasno zapisanoda svaka stanica s udjelom na tr-ištu veæim od 10 posto moraneovisnim ponuðaèima prepustitimali dio svoga programa nazvan«Prozori». Za te «Prozorskeprograme» postoji javni natjeèaj,otprilike svake tri godine. Tu imamjesta za do èetiri kandidata.Smisao tih «Prozorskih programa»,izmeðu ostalog, je da na tajnaèin postoji gotov instrumentza situaciju da se dvama koncernima,Kirchu i Bertelsmann obitelji,u odreðenom trenutku dokaeviše od 30 posto udjela natrištu. To se, u našem pravnomporetku, vjerojatno samo tako imoe popraviti uz pomoæ proširivanjaneovisnih kontra-programa.Takvi «Prozori» moraju bitipripremljeni. U samom sluèajukrize više ih nitko ne bi mogaoosnovati, a gledatelji tako baremimaju minimum izbora unutarprivatne TV.Treæa sila i InternetA kako se tu ponaša reklamnaprivreda koja financira privatnuteleviziju?– Nije sretna zbog moæi kojuje Duopol prikupio. Ona je zainteresiranaza utakmicu. Rastuæisve više, oglašavanje æe biti i internacionalnije.Tako dugo dok jereklamnoj privredi stalo do oglašavanjaimida za velike poduzetnike,na primjer robnih marakasimbola,kao što su Deutsche Bank,Siemens, Brand-Thompson,bit æe im vana i programska okolinakoja pristaje njihovu imidu.Oglašavanjem poticana privredatreba svjetionike na svojim reklamnimotocima. Na isti naèin nakoji je u srednjem vijeku moæan

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 13grad bio iz daljine prepoznatljivpo svojim tornjevima i crkvama.Nije im potrebna programskamasa, nego izuzetni dogaðaji uprogramu.Što smjera Vaša treæa sila s Internetom?– Morate si to ovako predoèiti:naš berlinski model, treæa sila,je content pool, koji se orijentirana sve digitalne i analogne elektronièkemedije. Berlinska ustanovabit æe regionalna televizija,ali s metropolskom ambicijom.Pariz, New York, London, Rimpojavljuju se isto tako kao i našglavni grad. Bit æe to jedna urbanatelevizija.Kao prihod imate samo novacod oglašavanja. Hoæe li oglašivaèihtjeti sudjelovati?– Oni æe to razumjeti. Tkozdruuje vijesti i dogaðaje s ozbiljnošæu,izborit æe ozbiljnu okolinuza oglašivaèku privredu, okolinukoja nadopunjuje proizvodnjupermanentne dobre volje privatnihtelevizija. Ljude zadivljujeraznolikost, a ne monotonija.Zašto onda javno-pravne televizijesve više nalikuju privatnima?– Meni je to zagonetka. Vjerojatnoje to u vezi sa strukturom«ustanove». Takoðer i s velièinom.Kad je rijeè o malim pogonima,inicijativu imaju u AR-D-u. Kako Ovidije kae: “Velièinaje posveæena propasti.”Je li to sudbina svih velikihstruktura?– Ne mora biti. U istraivanjuse uspijeva uvijek nanovo izazvatinove snage. Isto tako i u slobodnojprivredi. No, posjetitejednom na sajmu knjiga izlobeniprostor hesenskog radija.Naokolo je mnoštvo aparata, nonema ljudi koji s njima rade. Kadbiste danas u javnoj TV ustanovioglasili zanatsku slobodu i dopustiliinicijativu suradnicima,dobili biste bum produktivnosti,koji bi ARD i ZDF mogao osiguratidesetljeæima. Uostalom,postoje primjeri, na Phoenixu,Arteu, na Treæim programima ina 3satu, kako se radi kreativno.I kamo sve to vodi?– Na samoj televiziji, ako potraje,vodi osiromašenju. No, odmahkraj toga opet nastaje neštonovo. Pritom ostaje èinjenica daje televizija dominantni medijnašega vremena.Recite nam nešto o kvotamagledanosti.– To je samo statistièki oblik,Malim programimanedostajugledatelji, a time inovac, kako bi i onibili u mainstreamu.Ako dobiju jedno idrugo, više nemogu odstupiti oduspješne shemenaèin kako si osigurati aktualnoodobravanje gledatelja. Toènijeinterpretirana kvota je jedan iskaz.No, ne moe publika jednogdana ili u jednom izbornom razdobljuodluèivati za cjelokupnujavnost. Javnost je visoko vrijednopovjereno nam dobro. Moraje se braniti upravo tamo gdjeona trenutaèno nasræe na tromosti.Intendant programaNDR Jobst Plog jednom je rekaoda se ne smije ljude «bombardiratioperama». Kakva besmislica.Opere nikoga ne bombardiraju.Kroz 350 godina svogatrajanja novovjekovlje je bilopraæeno muzièkim teatrom, našisu preci svoje nade i zablude poloiliu te melodrame. Jedna zajednicaneæe opstati samo pomoæuzakona, logike, kontrolora ipolicije, nego i s pomoæu muzike.Sloterdijk je to ukratko rastumaèiona primjeru evropske iUN himne, Beethovenove Oderadosti. Kompleksne vrijednostisu kao masovna vrijednost jednakotako vane kao i kvota gledanosti.Treba se zapitati ima limoæ opaanja gledatelja još mišiæe?To je zanimljivo pitanje, upravoza gledatelje.Tu progovara autor Kluge.– Na to sam ponosan. Ali i nato da sam u svojim emisijama odraoraznovrsnost, koje inaèe nemana televiziji.Jeste li Vi u televizijskom posluzapravo nešto kao Asterix, kojise bori protiv moænoga Rima?– Moda prije netko tko šaljepisma u bocama.Je li televizija èetvrta vlast udravi?– Gore od toga, televizija jeneogranièena vlast. Lijep pozdravBerlusconiju. A u EngleskojMurdoch dri laburiste èvrsto ušaci.Radite li Vi zapravo anti-televiziju?– To je velika rijeè. Pomisliteradije na Paracelsusa. On je rekaoda ako na ušæe Rajne, na švicarskojstrani, u Bodensko jezerostavite samo jedan gram uteboje, kod Konstanza, na drugomkraju, doæi æe nešto mnogostrukopotencirano.Nemjerljiva posljedica.– Posljedica si moe dopustitida ju godinama èekamo, ali jednomona ipak izbije.Ne poelite li imati takvu javnupoziciju u kojoj biste postigliviše od pozornosti u trajanju odjednog veèernjeg sata?– Nisam politièar. Ja sam autor.A odgovor je: što sve tad nebih napisao? Dopustite mi da zakraj dam jednu usporedbu: voliojednom muškarac jednu nakaznuenu. Govorili su mu: pa mogaobi voljeti i lijepu. Ali on voljašesamo tu nakaznu.* Die Zeit, broj 52,20. prosinca 2000.S njemaèkoga preveoSreæko Puligred Saborom se našao problem prometnihnesreæa u obliku novog zakonakojem je ponajprije namjerasmanjiti broj smrtnosti na našim cestama i,naravno, poveæati sigurnost u prometu.Najzanimljivije je to da su škole ostalemarginalna stvar oko kojih nema dvojbe.Dvojbe su išle na lisnicu i kojekakve drugemjere vatrogasnog tipa: jednokratnog kanjavanjakao mjere za poboljšanje. Tako bise umjesto 400 plaæalo 900 kuna za razgovorna mobitel tijekom vonje ili za nevezanipojas. I dok pojas moe biti i pitanjesluèajnog zaborava, mobitel to sigurno nije.Zato bi vjerojatno i kazne za takve prekršajetrebalo razlikovati. Veæ ismijan prijedlogda s mladim vozaèem bude i neki starijiskoro je uspio zaposliti neke umirovljenikena mirovinskoj crkavici, a moda i kroniènonezaposlene koji su voljni svakodnevnostavljati ivot na kocku. (Kad takvi odu uekipu za razminiranje ili u neku antiteroristièkujedinicu èini se opasnijim. Je li uistinu– nije istraeno.)Nitko nije govorio o tome da bi modavozaè na predloenim ponovljenim ispitimatrebao završiti na doškolovanju u školirazlièitoj od one u kojoj je završio prvoškolovanje, a na naèin da mu dozvola budekratkog vijeka. Ili su neki razgovori u Hrvatskojjoš nemoguæi: teško je zagrebati uprostor eventualnih malverzacija. Ili imatitako dobre škole da æe biti mnogo manjenovaca od kazni. Ipak je lakše pobrati kaznei pustiti ljude da griješe ukoliko to mogufinancirati. Moda se i ova briga za graðanedobro kamuflira u bogatom punjenjuproraèuna. Jer kod nas se sve raspravlja nakondogaðanja. Predviðanje buduæih ponašanjanije za znanost utemeljenu na kazninego na edukaciji. Edukacija nije prostorizravnog bogatstva onih koji se educiraju.Nego onih koji je mogu naplatiti. Nije,naime, pitanje kako su školovani oni kojivoze, nego kako su instruirani oni koji æeod njih dugoroèno naplaæivati svoj dioškolarine. Jedan dio svakako je na školama,drugi na društvu. A sastoji se u pitanjuonog èovjeka iz vica u kojem kandidat trebaznati plivati, na što kandidat pita: trebali plivati ili donijeti potvrdu.Oni koji nije tijaDa je Goran Ivaniševiæ nosio potvrdeumjesto što je igrao tenis nikad ne bi osvojioWimbldon, ali je mogao postati splitskigradonaèelnik. Oni koji imaju manje talentai više sklonosti potvrdama odluèili su ovegodine Svetog Duju uveseliti odlukom dakonaèno proslave sami sebe. Tako je SlobodanTko? Beroš Tko? splitski gradonaèelnikDaljinski upravljaèMore u katastruZnakovito je da imenima udruge pokušavajutransparentno predstaviti i svoj program.Tako se jedna od novijih zove Udruga“Za Hrvatsku, za poštenje, za demokraciju”,a druga “Gojko Šušak”A di su tog našli? odluèio da kao predsjednikkomisije ne dodijeli nagradu Grada SplitaGoranu Ivaniševiæu. Za one koji su se dosadpitali tko je taj novi splitski gradonaèelnikstvari su danas mnogo jasnije. Spliæani za tunovu pojavu na gradonaèelnièkom tronuimaju jednu rijeè kojom su slavili i Beroševaprethodnika. Beroš ima slavu koju je istisnuoiz èinjenice da je èovjek Tko? uskrationešto što bi oni u èije ime odluèuje odluèilisasvim suprotno. Beroš æe i dalje biti gradonaèelnikKoji? Oni koji nije tija dati nagraduIvaniševiæu. Valjda je i to neki izlazak izanonimnosti. Od toga æe Splitu biti uskoropuno, puno bolje. To je jasno i Ivaniševiæu iSpliæanima. Moda jedino gradonaèelnik jošnije shvatio zašto. Iz anonimnosti izlaze ioni koji nemaju vremena (predragocjeni onii njihovo vrijeme) otiæi po graðevinske dozvole,ali odolijevaju i rušilaèkim ekipama.Oèito je rijeè o umješnima èija malograðanštinaimponira sumještanima, a korumptivnaaktivnost ima utjecaj na moguænost dakad-tad svoje arhitektonske vizije ozakonena naèin da zbog njih i more bude ucrtano ukatastarske knjige. Mojsije se ne raða èesto,ali legenda traje pa nije zgorega pokušatinešto provjeriti i u praksi. Uspije li – uvijekdobro. Ne uspije li – nekoliko malograðanskihuzdaha popratit æe najavu rušenja, odgodudeloacije, sudsko rješenje i sudskususpenziju, rad ljevice i desnice u depu isteinteresne graðanske opcije po kojoj umjetnostzaklinjanja u dobrobit i ispravnost dostievrhunce na kojima se ne dogaða ništa,ali se to uredno nalazi u izvješæima. Nakonšto se stalo u podsljemenskim zonama jer jepostalo preopasno prešlo se na more – kaoda su tamo drugi lopovi bez dozvola. Dok itaj cirkus ne zamre èinit æe se kao da novi valodluènosti potresa pravednièku scenu biloèega u Hrvatskoj. Na manje javnoj i vidljivojrazini taj rad lijevih i desnih na istim temama(!) smatra se strašno prostom radnjom.Ponekad i duševnim stanjem. Ili ivotnimstajalištem.Samozadovoljavajuæi rezultati uvijestimaU svakom sluèaju samozadovoljavajuæevijesti samozadovoljavajuæih subjekatasamozadovoljavajuæih rezultata zanimljivesu skoro kao i vijesti o putovanjima našegpredsjednika po svijetu. Još od vremenakad je Tito putovao Galebom po Africi,ljudi su ovdje naviknuti da nema pravogpredsjednièkog putovanja ako se neraèuna tjednima. Onda je jedan mraèandravni Henry, tajnik i tajni pregovaraè najavnim preletima svijetom, uèinio mnogozla i jednu korisnu stvar: pokazao Istokuda vani ljudi putuju èesto i kratko. Pa joškraæe. Bivšeg hrvatskog predsjednikaTuðmana prati glas da uglavnom nije biopozivan pa se bavio najavama vlastitih putovanja,a ponešto se dao pozvati i u hrvatskoiseljeništvo. Bile su to veèere zarazmjenu odlièja i provjetravanje lenti.Grozdana CvitanMnogo manje odlièja treba današnjem hrvatskompredsjedniku jer on putuje nasvjetska mjesta, ali u duim aranmanima,bez iseljenika, bez svrhe. Moda ne bašsasvim bez svrhe jer s njim putuje i nekolicinavrlo vanih dunosnika HSLS-a. Svizajedno u meðuvremenu nikom u domovininisu nedostajali.U Hrvatskoj inaèe sve manje netko nekomunedostaje. Ako nekom nešto ili netkonedostaje taj jednostavno ode iz Hrvatskei riješi probleme. Trajno ili privremeno.Ljudi koji su još spremni tvrditi da su stvorilihrvatsku dravu, štoviše pišu o tomeknjige i daju na uvid razne potvrde, modabi ipak konaèno trebalo upitati zašto su isprazniliHrvatsku od njezinih mladih ljudi.Zar to nije zloèin? Kako se ni to ne zamjeraniti ne sankcionira, Hrvatsku je odluèionapustiti i zna se Kutle. Dok je još Hrvatima neke petljanije s pravosuðem, ali ima ipotvrdu da to nije spomena vano, imanešto sredstava i nešto preporuka, neštoprièuve i nešto godina. Upravo on je opetjedan od onih rijetkih Hrvata èiji se odlazakpojedinaèno predstavlja naciji. Ostalisu otišli u broju koji nitko nije niti pokušaoprecizno izraèunati.Oni koji su još ostali i dalje osnivaju udrugepa æe uskoro biti više udruga nego graðana.Znakovito je da imenima pokušavajutransparentno predstaviti i svoj program.Tako se jedna od novijih zove Udruga “ZaHrvatsku, za poštenje, za demokraciju”, adruga “Gojko Šušak”. Nekim Hrvatima netreba opširan program. Sve im je brzo jasno.Moda su zato onako efikasno i jednostavnoriješili pitanje mosta kod Dubrovnika.Jer što bi bilo da se most zove “Za Dubrovnik,za poštenje, za demokraciju”. Touvijek moe i ne mora biti. Ali kad on imaime i prezime onda se zna što moe biti.Za to vrijeme u Hrvatskoj traje raspravatko se komu trebao isprièati. Jer Tuðman jepomirio sve Hrvate, to se èuje i o njegovoj80. obljetnici roðenja, ali nitko nakon togane pušta scenu s Bleiburga ove godine.Gdje se pojavio Tomac i prošao kako jeprošao. Pa tako podcrtaju èuveno djelo ukojem sam nije stigao sudjelovati. Kao sluèajno.Prebrojna putovanja ga sprijeèila.A da ni Tomac ne ispadne samo rtva,prikazivao se pljesak jedne ene u narodnojnošnji. Nakon toga, na isto mjesto stigao jei Raèan. U malo više provjerenu atmosferu.On se nedavno zamjerio mnogima izjavomo tome kako æe fluktuacija radne snage naradnim mjestima omoguæiti i nikad zaposlenimada se makar nakratko uvjere u iskustvozvano zaposlenje. Ako je on popravljaoneki dojam, onda je bilo i drugih mjesta.Statistièki zavod i Zavod za zapošljavanjesu najbolji od njih. A što se tièe isprike naBleiburgu èovjeka koji se rodio u logoru –ipak je to neki nesporazum ili krivo prezentiranpremijerov strah od sljedeæih izborakao strah od nezaposlenosti.Zlatno teleSpecijalan strah od nezaposlenosti u Hrvatskojpokazuju oni kojima se baš i ne radi,pa se predstavljaju kao veliki struènjaciza projekte, s naglaskom na struènjaci. Oniznaju sve o tome kako dobiti hrpu love zaneki posliæ. Samo im trebaju naslovi iza kojihæe se posliæi skloniti. A i lova. A i oni kojibi nešto odradili. Pa onda oni s kojima selova dijeli, pa oni s kojima se dijele poslovi,i napokon oni s kojima se dijele ideologije.Moda je ipak za most kraj Dubrovnikadobro rješenje koje predlae Zoran Feriæ:Kad krenete na jug ponesite i vi svoju tablu.Ma gdje zamišljali jug, most ili ime. Ipaksmo mi jedan duhovit narod. Iako još nismosasvim sigurni gdje to sve moemo primijetiti.

14 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Daniela ComissoPisanjem ste se, isprva kaoscenarist za radijsku postajuCBC, poèeli baviti osamdesetihgodina. No, još kao student, pomagaliste Christopheru Tolkienuu ureðivanju i posthumnomizdavanju djela njegova oca –Silmarilliona. Kako je došlo dote suradnje i kako danas ocjenjujeteto iskustvo?– Susret s Tolkienovim materijalima,a bio sam vrlo mlad – usvojim dvadesetima – bio je zamene izuzetno vaan. U jednuruku, svratio je pozornost izdavaèkogsvijeta na moje ime i timeolakšao, par godina kasnije, objavljivanjemog prvog romana.Na nekoj osobnoj i kreativnojrazini, meðutim, godina kojusam proveo u tom malom, izoliranomselu u Engleskoj, radeæi spapirima i materijalima uistinunadarenog pisca, za mene je kristaliziralashvaæanje kako elimbarem probati raditi tako nešto.Prije toga sam ivio u Kanadi, uurbanoj sredini, bio student filozofijei pretpostavljao da æu postatiakademik ili odvjetnik, eventualnopokušavajuæi malo piskaratiako bi mi za to ostajalo dovoljnovremena.Sumnja je uskoro izblijedjela ikoju godinu kasnije objavili stetrilogiju Fionavarska Tapiserija.Od mnoštva izjava, uz ovaj seroman najèešæe vee tvrdnja kakoste ga napisali kao svojevrstanodgovor na degradaciju i masovnuprodukciju post-Tolkienovihkopija. Èak ste u nekoliko navratapozivali na potrebu kriarskograta protiv trivijalizacijeanra fantastike. Na što ste pritommislili?– Kao prvo, u pravu ste. Zaistasam, poèinjuæi u ranim osamdesetimapisati Fionavar, bio svjestanintenzivne imitacije i komercijalizacijeveæine tog anra. Tose, uzgred, nije promijenilo, ali jesasvim sigurno tada poèinjalo izlazitina površinu. Tolkien je biotoliko uspješan da je uspio stvoritiisplativo trište za formu fikcijekoju dotad nitko nije pisao izfinancijskih poriva. Fantastiku,naime, dotad nitko nije kupovao.Jednom kad se dogodio Tolkien,pisanje fantazije postalo je odjednomkomercijalno iskoristivo.Fionavarsku Tapiseriju napisaosam upravo kao odgovor naono što sam smatrao pojeftinjenjempodruèja ovim lošim imitacijama.anr - dio kultureJeste li zadovoljni smjeromkojim je krenuo oporavak anrai kako ocjenjujete njegovo današnjestanje?– Vjerujem da na poèetku 21.stoljeæa anr fantastike kao knji-evna forma konaèno sazrijeva,što naravno ima kako dobre, takoi loše strane. Jedan od tih aspekataje veæ ranije spomenuta izrazitakomercijalna uspješnost, u èemuoèito Hollywood igra odreðenuulogu kada filmovima poputGospodara prstenova i HarryjaPottera pribliava anr širimmasama publike. Postoji, meðutim,zastrašujuæi broj pisaca kojine tee nièemu više od obiène zabave,tek pruanju štiva kojeg æeteèitati desetak minuta prije poèinkaili negdje na plai tijekompraznika. To je tako i s bilo kojomdrugom formom knjievnosti;bilo da je rijeè o krimiæu,ljubiæu, tehnologijskom trileru,bilo pak sudskoj drami – veæinaknjiga eli sluiti najobiènijoj razonodi.U isto vrijeme, moj jenaraštaj pisaca odraslih s Tolkienomi samim poèecima anra –mrsko mi je reæi – sada stariji ipostoji odreðena razina zrelostikao podloga velikom broju tadašnjihanrovskih baby-boomera.Današnji mladi pisci, u svojimdvadesetim godinama, rastu usvijetu u kojem se pojam fantastikeuvrstio kao ravnopravni diodrugih knjievnih formi i ne donosiništa novo, izazovno, ni riskantno.Oni æe imati sasvimdrukèije stvari za reæi jer je anrsada postao dio kulture.Veæina se kritièara trilogijeslae da ona pokazuje neke utjecajeTolkienova stvaralaštva, nopodjednako su sigurni da ste sepišèevim izvorima posluili tekpri koncepciji vlastitih ideja iprièa. Meðu njima najistaknutijaje, dakako, mitološka kreacijaGuy Gavriel Kay, kanadski pisac povijesne fantastikePripovjedaèka potjeraKada nas stvarni ivotprimora na svrsishodnost,do izraaja dolazi potrebaza ispuhivanje kroz ljudimauroðen interes za prièe,nagaðanja i imaginacijuuy Gavriel Kay jedan je odnajvanijih suvremenih pisacapovijesne fantastike. Roðen1954. u Kanadi, svoju literarnu karijeruzapoèinje veæ kao dvadesetogodišnjak pomauæiChristopheru Tolkienu, sinu znamenitogJ. R. R. Tolkiena, urediti i posthumnoobjaviti oèevo posljednje djelo –Silmarillion. Sredinom osamdesetih Kaypiše svoj prvi roman – trilogiju FionavarskaTapiserija, a u tri sljedeæa djela: Tigani,Pjesmi za Arbonnu i Lavovima Al-Rassana,posveæuje se stvarnoj povijesti i fantastièneelemente polako zamjenjuje slo-enim zapletom i temeljitom karakterizacijomlikova. Njegov svojstven knjievniizraz kulminirao je u posljednjem romanu,proznom diptihu Sarantinski mozaik.Guy Gavriel Kay dobitnik je i nekoliko Aurora,najveæe kanadske nagrade za djelana podruèju fantastike i SF-a.Fionavara kao primarnog (prvotnog)svijeta...– Ona je proizašla iz ideje dapokušam raditi s koliko god višemitova, legendi i drugih primarnihizvora mogu. S istima na kojese u nekoliko sluèajeva Tolkienosvrnuo u svojemu radu. Nije dasam od njega preuzeo nit vodilju,veæ sam ideje potraio u istim izvorimana koje se on oslonio.Kada sam prikupio što sam višemogao nordijskih, keltskih i indijanskihmitova i tradicija, pomisliosam da bi se dobar naèinnjihova uvoðenja u prièu mogaoSredišnja je stvarza mene još uvijekpripovijedanje iveoma drim donjega. elim vasdrati budnim dotri ujutro, okreæuæistanice iako stesvjesni da steodavna trebalispavati, jer moratesaznati što æe sesljedeæe dogoditiostvariti sugestijom jednog primarnog,prvog svijeta u kojem seti elementi isprepleæu. Svi drugisvjetovi, poput ovog našeg, nepotpunisu i sadre samo nekeod aspekata primarnih izvora iFionavara kao takva.Nakon Tapiserije, pa sve doposljednjeg romana, primjeæujese progresija od mistiènog i magiènogprema povijesnom. Je lito bila namjera?– Bila je to svjesna odluka zapoèetau Tigani, potaknuta strahomod ponavljanja. Kao pisacsmatram da ponavljanje znaèikreativnu smrt; ne razvijaš se, nezadaješ si izazove i ne sazrijevašako uvijek iznova radiš istu stvar.Po završetku Fionavarske trilogijeosjeæao sam da sam rekao sve štosam namjeravao u tradicionalnomTolkienovu stilu i formatu klasiènefantastike, i nisam elio napisatijoš jedan takav roman samozato što je ovaj dobro prošao. Pokušaosam otkriti imam li neštodrugo ponuditi èitateljima. Napredovanjekoje je izronilo iz Tiganei koje se produbilo u kasnijimknjigama bilo je rastuæi interes zakorištenje fantastiènog elementaimaginarnog okruenja, ali kaookvira pedantnijeg istraivanjanaše vlastite prošlosti; ispitivanjatema i ideja koji su mi se odavnaèinili zanimljivim, s tim da njihovasadrajnost ima utjecaja na sadašnjitrenutak.Ljubavna pjesma FrancuskojU drugom romanu Tigani, zakoji ste dobili prestinu knjievnunagradu Aurora 1991. godine,istraujete našim krajevima blisketeme potlaèivanja i preivljavanja.No, Tiganu ste nazvali iromanom o sjeæanju i potrebi istogaunutar granica kultura.– Tiganin epigram – jedna odpjesma velikog pjesnika GeorgeaSerefisa – govori upravo o opasnostiprekomjernog sjeæanja, ali iopasnosti njegova nedostatka.Obje krajnosti mogu biti problemkako za pojedinca, tako i zanjegovu kulturu. Postanete li opsjednutidogaðajima iz prošlosti,nikad je ne moete zaboraviti. Udrugu ruku, zaboravite li svojupovijest i svoje korijenje, postajeteneutemeljeni u svijetu. Tiganaje pokušaj promatranja cijele teideje – što je kultura, što je narodi kako su njihova imena, jezik isjeæanja bitna za uspostavu svijestio samima sebi. No, romanistovremeno upozorava i da opsesijaprošlošæu moe biti podjednakoopasna.Pjesmom za Arbonnu zadiretedublje u povijesnu fikciju.Kako je došlo do tog prijelaza sjedne patriotske prièe o odanostii ljubavi na gotovo romantiènuposvetu jednom geografskomkraju?– Pjesma za Arbonnu je, najjednostavnijereèeno, moja ljubavnapjesma jugu Francuske.Godinu sam je dana tamo istraivao,drugu godinu pisao i tolikosam se zaljubio u taj kraj da samse s Lavovima Al-Rassana, kojinemaju francuski, veæ španjolskiutjecaj, svejedno tamo vratio.Knjiga govori o kulturi trubadura,putujuæih glazbenika koji suod grada do grada sa sobom donosiliglamur, uzbuðenje i doivljajvanjskog svijeta. Uz to prikazujei naèin na koji je srednjovjekovnaProvansa uvela nov pogledna ene u zapadnjaèkom društvu:nov poloaj, novo poštovanje.Taj su proces kroz povijestzadravali sjevernjaèki pritisciupereni protiv junjaèke vjerskehereze, a sve kako bi se višakmladih bezemljaša mogao okoristititeritorijima na jugu. Kaoposljedica tih pritisaka, duhovnai kulturološka tranzicija pogledana muško-enske odnose bila jedugo sprjeèavana, a Pjesmu samnapisao upravo kako bih skrenuopozornost na tu povijesnu temute uz to uvelièao zvukove, mirisei lokalitete juga Francuske.U nešto mraènijim LavovimaAl-Rassana dodatno elaboriratekulturološki problem moguænosti,odnosno nemoguænosti interakcijerazlièitih društvenih ivjerskih perspektiva.– Lavovi Al-Rassana su zapravoelegija, svojevrsna tualjka zadvjema stvarima. Prvo, za nestankomkulture maorske Španjolske,koju su mnogi piscizbog tolerancije i umjetnièkihsklonosti smatrali zlatnim dobomsvjetske povijesti. U tom jekraju u kratkom vremenskomrazdoblju suivot kršæana, idovai muslimana bio izvanredan,štoviše, direktno je utjecao na talijanskurenesansu. Elegija je,dakle, namijenjena gubitku tekulture, a pretpostavljam da bisteje mogli nazvati i molbom zatoleranciju i interakciju kultura idruštava. Ono što radnja Lavovapokazuje jest da ljudi suoèeni svjerskim – danas bi ih èak moglinazvati i ideologijskim ratovima– gube svoj individualni identitet,svoje pravo na odabir prijateljai tako postaju dio, ako baš hoæete,ratne mašinerije. Upravo jestoga roman tualjka za naèinena koje gubimo ili moemo gubitisvoju individualnost.Fascinacija BizantomKako to da ste nakon ZapadneEurope potegnuli u vašem zadnjemromanu Sarantinski mozaiktako daleko na Istok. Zbogèega ste se odluèili upravo za povijesnorazdoblje 6. stoljeæa?– Odgovor je zapravo priliènosmiješan. Poèetna toèka Sarantinskogmozaika, knjige koja jemoje istraivanje Bizanta, bila jeu mnogobrojnim kritikama LavovaAl-Rassana i Pjesme za Arbonnu,u kojima su moje prièe imoje pisanje opisivali kao bizantinskim– rijeèju koja na engleskomznaèi zamršen, zaplotnjaèki,kompleksan, izazivaèki. Sjeæamse kako sam se jednog danasmijao govoreæi kako bih, kadme veæ svi smatraju toliko bizantinskim,mogao konaèno malo inauèiti o samom Bizantu. I takosam poèeo èitati i ubrzo sam sezakvaèio. Tijekom prouèavanjabibliografije nekoliko se tema izdvojilokoje su mi se èinile priliènoiskoristive. Jedna od njih bilaje napetost izmeðu Istoka i Zapadauzrokovana upletenošæuBizantinskog u propast Rimskogcarstva, kao i pojava Bizanta kaosredišta kršæanskog, politièkog ivojnog svijeta. Druga stvar kojame zainteresirala bila je promjenapoganskog društva u monoteistièko,kao još jedna vana, istovremenatranzicija. Takoðerme je zainteresirala ideja kako sviljudi nastoje na bilo kakav naèinostaviti svoj trag na ovome svijetu.Veæina nas ne moe uèinitimnogo više od imenovanja generacijanaše djece po nama samimaili našim precima. Ali neki ljudi,politièari, umjetnici, sportaši,imaju priliku napraviti nešto poèemu æe ih svijet pamtiti. Obanastavka Sarantinskog mozaikabave se upravo tim nastojanjemda ljudi, u dobru ili u zlu, napravenešto što æe kroz povijest govoriti:ivim. Postojao sam.Sarantinski mozaik odlikuje,izmeðu ostaloga, i neobièna pripovjedaèkastruktura. Kako stese na nju odluèili?– Zbog toga što je glavni likmajstor mozaika, pozvan da izmog ekvivalenta Italije doputujeu Sarant kako bi izradio mozaikna kupoli, a knjiga je dakako utemeljenaoko te osobe, èinilo mise prikladnim i interesantnimpokušati je napisati na naèin daslièi mozaiku. Vidite, slikarstvopostie svoje efekte stapanjemboja. elite li, primjerice, smeðuboju na slici, koristit æete sliènejoj nijanse boje kako biste postiglieljeni uèinak. U mozaicima,koristit æete oštre kontrastnekomadiæe stakla raznovrsnihboja, tako da gledajuæi iz dovoljneudaljenosti, moete tu kombinacijuproèitati kao smeðu, sivuili koju god elite boju. Misliosam da bi bilo zanimljivo napisatiknjigu upravo s tim opreènimkarakterima i pogledima, koji bidali efekte u mnogim scenamaromana. Radnju promatrate izosam ili deset razlièitih motrištada bi se stvorio kumulativan efektkojeg sam elio postiæi.Naslov prvog dijela Sarantinskogmozaika, u originalu naslovljenSailing to Sarantium,podsjeæa na pjesmu irskog pjesnikaWilliama Butlera Yeatsa.

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 15– Za èitatelje engleskog pisanognaslijeða, William ButlerYeats je pristup vizualizaciji Bizanta.Napisao je dvije velièanstvenei iznimno poznate pjesme:Sailing to Bizantium i mnogo godinakasnije Bizantium, koje nagovješæujusliku slavnoga Konstantinopolisazagrnutog misticizmom,s natruhom magije,nadnaravnoga i zagrobnog svijeta.Postoje vatre na ulici koje jezapalilo nešto što nitko ne poznaje,delfini nose duše mrtvaca nadrugi svijet... To su sporedni, gotovozatajeni prikazi u pjesmama,koji su engleskom govornom svijetu,a meni posebice, dali prikazistraivanja mistiènih aspekatabizantinskoga društva.Prièa i putovanjeNije rijedak sluèaj da se vašilikovi kroz radnju potpuno karakternoizmijene. Štoviše, èestametafora te psihièke metamorfozekoja se moe pronaæi u vašempisanju jest – putovanje. Zbogèega vam toliko smeta moguæastatika lika?– Kratak bi odgovor bio taj daako su likovi statièni, knjiga jedosadna. Ako elite pisati kvalitetnoi emocionalno uplesti èitateljauz likove i radnju, logiènobi za mene bilo da ga povedetena put koji ste zadali svom protagonistu.Naravno, to putovanjenije samo stvar ulaska nabrod, vlak ili uspinjanje na konja...Putovanje je kretanje premanutrini, razvijanje, progresijaili moda oporavak, kao što jesluèaj u knjizi Otploviti u Sarantu kojoj je glavni lik na poèetkuradnje shrvan smræu svoje ene ikæeri koje su umrle od kuge.Njegovo fizièko putovanje krozkrajolike reflektira unutarnje putovanjeprema emocionalnomoporavku i svjesnom uèešæu uvlastitom postojanju.Da se još kratko zadrimo prikarakterizaciji – velikom brojuvaših junaka rasplet radnje donosineizvjesnu i èesto nezavidnubuduænost. Suosjeæate li katkad snjima dok im zapeèaæujete sudbine?– Dapaèe, èak su me neki nazivalii muèiteljem svojih likova,tvrdili kako me s lakoæom zamišljajukako si gladim bradu i smišljampaklene planove kojima æusvojim protagonistima produljitimuke. Naravno da suosjeæam snjima. Kad pišete knjigu i u tomeprovedete dvije do tri godine,bez sumnje postanete dubokovezani uz osjeæaje i misli ljudikoje stvarate. U nekoliko samnavrata ubio neke od njih i kadme pitaju kakav je to osjeæaj, odgovaramda je izuzetno bolan.Normalno je da ste kao pisac povezansa svojim kreacijama. No,središnja je stvar za mene jošuvijek pripovijedanje i jako dr-im do njega. elim vas dratibudnim do tri ujutro, okreæuæistanice, iako ste svjesni da steodavna trebali spavati, jer moratesaznati što æe se sljedeæe dogoditi.Jedan od naèina na kojipostiem tu narativnu, pripovjedaèkupotjeru, upravo je iznenaðivanjeèitatelja onime što se dogaðalikovima u romanu.Kao pisac koji dinamiku romanazasniva na kompleksnojfabuli i sloenoj razradi likova,nimalo ne olakšavate posao èitateljimau smislu da im pruatejednostavni doivljaj crnog nabijelo, dobro protivno lošemu...– Na neki naèin ste u pravu, usmislu da popularistièka kulturazagovara pojednostavljenje stvari.Najbanalniji hollywoodski filmovisu oni u kojima junak nosibijelu kapu, a zloèinac crnu, štomi svakako kad gledamo televizijuolakšava odgovoriti mojojdjeci na pitanje tko je dobar, atko loš. To je razumljivo jer djecaimaju potrebu poistovjetiti ses nekime u takvim situacijama.No, moji spisateljski porivi naginjudubljem reflektiranju stvarnostiljudske prirode. Dakle,postojanju dobrih ljudi koji katkadèine loše stvari, kao i najgorihantagonista koji zapravo imajuvelik broj suosjeæajnih osobina.Kompleksnost ljudskog biæapuno me više zanima od njezinapojednostavljenja kako bi senapravila razumljivijom.Bog je u detaljimaPostoje li neki motivi ili neketeme koje vas iz knjige u knjiguinteresiraju i koje obraðujete?– Volim misliti da se oni mijenjajujer razlièita povijesna razdobljanude drukèije teme, drukèijepouke. U tom smislu naslijeðe,primjerice, maurske Španjolskenije jednako onome štosmatram vanim iz razdobljaKonstantinopolisa i Bizanta u 6.stoljeæu, pa bih volio da se èitateljrastane od tih knjiga s drukèijimemocionalnim i intelektualnimokvirom. Ono što sasvakom knjigom uvijek nastojimuèiniti je dati èitatelju prièu kojaæe ih u potpunosti zaokupiti. Nevolim da teme romana napadnuèitatelja kao èekiæem po glavi, nevolim èak niti èitati knjige u kojimasu autorove teme tolikooèite. Više cijenim manji bode,njean no za kojeg isprva nisteni svjesni da je do vas dosegao itek kasnije shvatite da razmišljateo neèemu drugom, o nekomaspektu moje knjige. To je onošto teim postiæi.No, u posljednja tri romana,osim istaknute prevage povijestinad elementima fantastike, poveæibroj tema koje obraðujetepovezane su s multikulturalnošæu,religioznošæu i multietiènošæu.Je li na to utjecala vaša nacionalnost,s obzirom na to daKanada slovi kao jedna on najraznolikijihi najbogatijih zemaljau navedenim kontekstima?– Pretpostavljam da je to istina.U najširem smislu, moja me je kanadskapripadnost uèinila mnogootvorenijim prema drugim društvima,razdobljima i kulturama.Kanaðani, kao što je poznato, nemajupretjerano razvijen nacionalniego. Zapravo, naš je najveæiproblem upravo preèesto postavljanjepitanja zašto smo drava,što to imamo da nas dri na okupu,što je to što predstavlja Kanaðanina?Poznati je odgovor na to:“Kanaðanin je netko tko nijeAmerikanac!”. Zapravo se definiramoprema negaciji! I mislim dabiti Kanaðaninom ostavlja nekogaotvorenijeg i prijemljivijeg u širempogledu na svijet.Prati vas glas pedantnog bibliografskogistraivaèa, pa stezbog dubljeg istraivanja putovalina neka od mjesta s kojimaodreðeni elementi vaših romanaimaju sliènosti. Zbog èega vam jeovako brian pristup pojedinostimatoliko vaan, posebice jer jerijeè o fantasy anru?– Uvijek kaem da je Bog u detaljima,da ako stvarate sasvimnovi svijet ili se pak osvræete naneko povijesno razdoblje, dobarnaèin da to èitateljima uèinite uvjerljivimi da mu omoguæitepouzdanje u vas kao pisca, jestupravo putem detalja. Ako vam,na primjer, elim prikazati umjetnikadobrog u svom poslu, jedanod naèina na koji to mogu uèiniti,iako pogrešan, je taj da vam uvijekiznova tupim kako je on veomadobar i da kroz druge likoveponavljam: O Boe, on je stvarnodobar umjetnik... To je lijeni naèin.Bolji naèin, bar za mene, jepronalaenje moguænosti da vasuvjerim u umjetnikovu sposobnosti kao primjer toga, s Crispinom– protagonistom u romanuOtploviti u Sarant – imam nekolikoscena u kojima ga prikazujemkako odabire staklo za mozaike,raspravlja s drugima o naèinimana koje bi to staklo trebalo polo-iti na zid, o naèinima na koje bitrebalo napraviti smjesu kojom biih trebalo zalijepiti... Detalji poputtakvih i prouèavanje do u najmanjihsitnica, meni se èine boljimnaèinom uvjeravanja èitateljau sposobnosti toga lika.Tolkien je biotoliko uspješan daje uspio stvoritiisplativo trište zaformu fikcije kojudotad nitko nijepisao iz financijskihporiva. Jednomkad se dogodioTolkien, pisanjefantazije postalo jeodjednom komercijalnoiskoristivoFantasy i tzv. ozbiljnaliteraturaKnjievnost, kao i druge vrsteumjetnosti, naravno, velikim sedijelom zasniva na imaginaciji,no u današnje se vrijeme èini kakoèista mašta nije prihvatljivakao komponenta ozbiljne literature.Zbog èega je imaginacijatoliko podcijenjena?– Mislim da je ta tvrdnja i toèna,ali i pogrešna, što bi meosobno više veselilo. Èini mi seda se sve zapadnjaèke kulturekreæu prema pragmatiènom,praktiènom i poslovnom u mnogimoblicima jer ljudi, naravno,moraju pronaæi naèin da se prehrane,zaštite i brinu za vlastitudjecu... Kad su vremena povoljna,moemo si dopustiti opuštenost,no èim vremena postanutea, ljudi se vraæaju praktiènom.Istovremeno, kad nas stvarni ivotprimora na svrsishodnost, doizraaja dolazi potreba za ispuhivanjekroz ljudima uroðen interesza prièe, nagaðanja i imaginaciju.Tako u neku ruku romani,filmovi, glazba i sliène umjetnostimogu procvjetati kada su ljudistjerani u pragmatiènost. Okreæuse tada umjetniku za svojevrsniispušni ventil.Vaši romani imaju iznimnopovoljan odjek u struènoj i èitalaèkojjavnosti; Tolkien je imenovanautorom stoljeæa, WillianGibson Ezopom modernog doba...Ipak, fantasy i znanstvenafantastika još se preèesto smatrajupotlaèenim dvojnikom knji-evnosti. Kako to tumaèite?– Mislim da su ti anrovi komercijalnoiznimno uspješni, doks druge strane kritièari, akademicii drugi prigovaraèi, uvijek, iakokatkad s razlogom, imaju predrasudeprema bestsellerima kao komercijalnojknjizi napisanoj bezambicija. A opet, dobar dio autoramainstream orijentacije danaskoriste elemente neèega što nazivajumagijskim realizmom. Izrazdolazi od latino-amerièkog piscaGabriela Garcie Marqueza, autoraSto godine samoæe, i to od idejeda je stvaranje magijskog realizmarelevantno, a stvaranje fantasyjanevano. To me zapravo priliènozabavlja jer je rijeè o etiketama.Vjerujem da je fenomen kojeg stespomenuli još naalost istinit, nokako vrijeme prolazi takvim postajesve manje i manje.Koje su prednosti korištenjaelemenata fantasyja u knjievnomstvaralaštvu?– Èitatelju je veoma teško neobazirati se na vlastite predrasudeo odreðenim razdobljimaunutar kultura. Èitatelj sa sobomdonosi vlastitu perspektivui to na vrlo izrazit naèin. Drugaje pak stvar ta što postaje priliènolako reæi: “ovo je izvrsna knjigai baš uivam u èitanju”, a neprepoznati da je rijeè o neèemuviše od, recimo, Španjolske u 12.stoljeæu. Veoma je jednostavnoprièu promatrati i misliti da se neodnosi na vas. No, ako u romanunesem odreðenu vrstu stvarneteme ili motiva, a ne smjestim gau Španjolsku, veæ izmislim nazivmjesta radnje i nazovem ga primjericeAl-Rassan, èini mi se da romanpoprima karakteristike bajke.Poprima karakteristike prièeisprièane oko logorske vatre kadiz nas izbija ona primitivna ljudskapotreba za pripovijedanjem.I kad izmislim okruenje, imaginarnikrajolik kojim æu u detaljeispitati neku povijesnu tematiku,nadam se da èitatelju omoguæavamda postane upravo ono najmlaðedijete, da vidi prièu u veæoj,a ne manjoj mjeri primjenjivomna vlastiti svijet.Nedostatak bi, pretpostavljam,bio taj da prisiljavam èitatelja dase na neki naèin otvori, a to nisuvoljni uèiniti baš svi. Evo što podtim smatram. Èitatelj povijesnefikcije, koji silno eli znati što sedogodilo godine 1452., bit æefrustriran romanom u kojem sustvarna imena i mjesta promijenjenana naèin na koji to ja radim.Èitatelj koji eli èinjenice, datume,toènost, stvari koje se bezobzira koliko on to elio u romanune mogu naæi, mogao bi bitirazoèaran. S druge strane, poklonikfantastike koji eli èarobneprstene, maèeve i leteæe zmajeve,takoðer æe biti razoèaran jer se nito ne moe pronaæi u mojim djelima.Stoga prostor kojeg ja kaopisac zauzimam, dovodi èitateljau drukèiju vrstu prièe, no pretpostavljamda je osmišljavanje nekeforme uvijek riskantno.Stvarni ivot i izmišljeniscenarijiKako balansirate odnos fikcijei povijesne stvarnosti u vašimknjigama?– Više me zabrinjavaju knjigekoje stvarne ljude koji su doistajednom ivjeli smještaju u izmišljeniscenarij. To mi se èini, ne samodrskim, veæ me zabrinjava ukontekstu privatnosti, umiješanostiu neèiji stvarni ivot ako autormisli da moe uzeti bilo koga,poznatog ili ne, i smjestiti ga uroman u kojem bi toj stvarnojosobi autor umetao rijeèi kojegod on eli. Dio odgovora na vašepitanje bio bi, stoga, da granicuodravam upravo korištenjemelemenata fantastike. Primjerice,u Sarantinskom mozaiku ne dajemvam Justinijana i Teodoru,vladare Bizantinskog carstva 6.stoljeæa. Dajem vam Valeriusa iAlixanu, cara i caricu Sarantina,bez implikacija odreðenoga vremenskograzdoblja. Moja je zamisao,dakle, nedostatak bilokakvih predodbi o stvarnom odnosuJustinijana i Teodore. Izmišljamljude i to vam u knjizi napominjemod samoga poèetka.U nekoliko ste navrata spomenulida je iz vašeg rada vidljivokako razlikujete pojmoveznanstvene fantastike i fantasyja.U èemu je stvar?– Na puno me naèina petljanjefikcije i fantastike zabavlja jer sunjihovi porivi sasvim razlièiti.Njihovo je isprepletanje najveæimdijelom povijesnoga karakterajer su ih objavljivale iste izdavaèkekuæe, pa su se dva anranašla rame uz rame na policamaknjiara. Meðutim, ako malopromislite, znanstvena fantastikaje usmjerena buduænosti i sklonanagaðanju; što bi se moglo dogoditiako bismo mogli putovati naMars, što bi se dogodilo ako biizvanzemaljci sletjeli na zemlju...Ona s pomoæu tehnologije nagaðao onome što bi se dogaðalokad bismo mogli doivjeti petstotina godina. Fantasy je usmjerenana prošlost i prema nutrini;predoèava legende, mitove, prièei kulture koje su nas od davninainspirirale i postale dijelom našegapripovjedaèkog pejzaa. Onasee u prošlost i u suštinu.Jeste li razmišljali o prodavanjufilmskih prava na svoje romanei ako jeste, kojeg biste redateljavoljeli vidjeti u redateljskomstolcu?– U stalnim smo pregovorimas Hollywoodom, posebice sadajer je filmska tehnologija sustiglai fantastiku i povijest. Primjerice,filmovi poput Gladijatora, kojikoristi kompjutorski izmijenjeneslike da bi rekonstruirao rimskiKoloseum, indikatori su naèinana koji filmovi sada mogu postiæineke dosad nemoguæe stvari. Istose odnosi dakako i na filmove poputGospodara prstenova ili HarryjaPottera, gdje mogu oivotvoritizmaja... Dakle, da. Postojistalni interes, iako moram priznatida pokušavam biti oprezan.Razlog tomu je da ne elim nekomeprodati filmska prava, a nikadadoivjeti stvarnu ekranizaciju.Stvarnost Hollywooda je takva;veæina knjiga koje bi se mogle ekranizirati,nikada se ne snime bilozbog skupoæe, bilo zbog zahtjevnostitog postupka. Zbog togapristupam s oprezom. A što se tièedrugog dijela pitanja – da, postojeljudi èiji rad na jedan ili druginaèin zaista cijenim. Spomenutæu Ang Leeja, èovjeka koji je napravioTigra i zmaja te velièanstvenoodradio još neke projekte.Mislim da Lee podjednako imadar za dalekosene vizualne efekte,kao i za specifiènosti detaljakaraktera. Bio bi oduševljen kadabi netko takav krenuo raditi smojim materijalima.* Razgovor je djelomiènoobjavljen u emisijiKulturni intervju na Radiju 101,18. travnja 2002.

16 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Ramón Díaz EterovicGrozdana Cvitanpredstavnicima hrvatskeiseljenièke zajednice uSantiagu moguæe se upoznatiorganizirano ili po vlastitomizboru. Organizirano bi pripadalopriredbi na koju doðu èelniciraznih sekcija zajednice i nakonbilo kojeg programa krenu na veèerui ples. U meðuvremenu sveje krasno, dirljivo… Ipak, Santiagoje i jedna izuzetna sredina kojuvrijedi bolje upoznati i s kojombi veze izmeðu kulturnihradnika ili gospodarstvenikamogle biti više od uobièajenog,tj. srdaènih veèera s kolaèem ilisladoledom na kraju. Nedavnoobjavljena dvojezièna knjiga Hrvatska/Èileu kojoj su predstavljenièileanski pisci hrvatskogpodrijetla bila je pravo otkriæejedne zanimljive skupine stvaralacao kojoj smo znali vrlo malo.Santiago je, meðutim, gradkoji moe ponuditi i više bude linetko (osim vrlo maloga krugazainteresiranih i èesto marginaliziranihautora) pokušao otkriti iosmisliti njegove hrvatsko-èileanskemoguænosti. Iseljeništvoje silaskom s vlasti HDZ-a prestalabiti vana tema društva, a nanaèin na koji je to bila proteklogdesetljeæa uglavnom je ostavilagolemu štetu i domovini i iseljeništvu.Dok su prve stranice novinaili tv-priloge u dnevnicimaispunjavali oni koji su u tzv. humanitarnojpomoæi nosili i radijatoreza nove stanove raznihurednica i urednika, sasvim suzanemarivani oni koji, primjericekao Institut za kulturu Èile –Hrvatska, imaju brojno èlanstvoili gdje posebne udruge akademskiobrazovanih graðana broje ido 800 èlanova. Njihove ideje oodnosima izmeðu Hrvatske iÈilea nadilaze, meðutim, transporteradijatora za privatne stanovei izvješæa o njihovu humanitarnomdolasku u Hrvatsku.Ipak, moda baš zbog toga mogubiti zanimljivi mnogima u objezemlje.Do vojnog prevrata 1973. godinena sveuèilištima su postojalilektori za hrvatski jezik. Tu bipraksu trebalo obnoviti, kae mijedan od Hrvata, sveuèilišnihprofesora u Santiagu.U Santiagu postoji i Gospodarskakomora Hrvatska – Èilete razne druge udruge s èijom bise djelatnošæu trebali pozabavitioni koji imaju ideje i programešto i kako raditi i suraðivati nesamo s brojnim Hrvatima togdalekog svijeta nego s razlièitimsegmentima èileanskog društva,koje je otvorilo svoje granice ikulturne i gospodarske.Saga o iseljeništvuOno što su mnogi kritièariprimijetili – tj. da se umojim romanima uz jednubanalnu, vrlo jednostavnustrukturu, provlaèe nekevrlo duboke misli kojepotièu na razmišljanje – dioje moje namjere da kaopisac ne ostavim sve narazini zabave za èitateljaSvatko ima svoju ArkadijuS Ramónom Díazom Eteroviæemsastala sam se u impresivnomhotelu Carrera u središtuSantiaga. Mi bismo ga zvali neboderom,ali kako u Èileu neboderznaèi zgradu iznad èetrdesetkatova to je ipak samo velikazgrada pred kojom goste doèekujeuniformirani vratar, a na prvikat do recepcije i malog restorana,pripremljenog za usputnidoruèak ili razgovor, vode monumentalneširoke stube. Svepuno mramora, stakla, zelenila,zrcala i goleme intarzije na crnimpovršinama zidova. Na njima uivim bojama prizori iz ivotaDruštvo èileanskih knjievnika nije u moguænosti da konkretnomaterijalno pomogne djelovanje autora, pa zbog toga nijepoticajno za mnoge autorejunoamerièkih Indijanaca. Svatkoima svoju vrstu arkadije. Ipak,najmonumentalniji prizor pripadašpanjolskoj kraljevskoj obiteljiiz doba osvajaèkih pohoda i utom su prizoru Indijanci samostatisti sa strane.U toj èudesnoj zemlji u kojojsu prema ustavu došljaci temeljnigraðani, a domoroci nacionalnamanjina, od Europljana pa niEuropljanki se ne oèekuje da javnoprimjeæuju taj raskorak, jertko su bili došljaci! Europskerasprave o povijesnim istinama,potrebama isprike i sliènim stvarimajoš su dalja buduænost.Moda je i mnogo mode u svemu– uvjerava me dan ranije vladindunosnik. Ipak, u pješaèkoj zonina središnjem gradskom trgu(ili jednom od središnjih, jerimaju li gradovi od šest milijunastanovnika bilo što za što je moguæereæi da je središnje, kad jevjerojatno kako mnogi njegoviitelji mogu umrijeti ni ne svrativšido tog središnjeg) uz angamanèileanskih i svjetskih knji-evnika prije deset godina podignutje spomenik narodu Mapuche.(To je domorodaèki narod,najbrojniji u središnjem dijeluÈilea, koji se i danas smatra diskriminiranimzbog èega èestimprosvjedima u regijama u kojimaive svraæaju na sebe pozornostdruštva i izraavaju sasvim konkretnekulturne i politièke zahtjeve).Spomenik je bio priznanjesvim autohtonim narodima kojiive u Èileu. Bio je to civilizacijskiiskorak, jer je poznato da politikanije uvijek bila korektna, adanas je nedovoljno transparentna(prilog diplomatskom rjeèniku),tj. jedno je deklarativnoprihvaæanje, a drugo praksa.Spomenik je, u vrijeme kad jepodignut, vjerojatno znaèio višenego danas kad oni koji se smatrajuobespravljenima rješenje višene vide u spomeniku, nego uautonomiji jedne od oblasti(kantona, ili neèeg sliènog) u kojojpredstavljaju brojniju skupinuitelja. Za razliku od Perua,gdje domoroci predstavljaju punoviše od turistièke atrakcije(jer oni jesu tema razglednica, alii trgovci tih razglednica), u Èileuje Mapuche moguæe naæi rijetkona starim crno-bijelim razglednicamaiz tridesetih godina prošlogstoljeæa. Oni koji nisu nestali izivota, èini mi se, nestali su izvlastite civilizacije. To je zakonpreivljavanja u dramatiènimvremenima. Pitam se koliko mojapitanja o odnosima starosjedilacai došljaka vrijeðaju one kojimaih postavljam. Svi konstatirajuèinjenicu, ali odgovor baš i neprimjeæujem, dakle ne dobivam.S druge strane, izvornog je vrlomalo u zemljama u koje se stizaloodasvud, a u meðuvremenuipak krenulo prema demokraciji.Za poèetak poruke MaruniGospodinu Eteroviæu (je li uHrvatskoj Eterovicu ili Eteroviæu?Vjerovatno Eterovicu, što mije neobièno, ali bi njemu u susretus, primjerice, carinikom biloitekako vano) ponajprije prenosimpozdrave Borisa Marune iporuku da pošalje neke prozekoje bi rado objavio u Hrvatskoj.Eteroviæ spominje dvije prièekoje mu je poslao elektronièkompoštom i nada se da æe one kadtad biti objavljenje. (Kad mu tokaem, Maruna æe zamišljenozatraiti time out. Reèenica glasi:Èekaj, èekaj, o èemu govoriš?)Na brzinu, skoro srameljivo,Eteroviæ iz nekog fascikla vadiprogram Encuentro de NarrativaPolicial Latinoamericana, višekao potporu uz primjedbu kakoveèeras neæe moæi posjetiti hrvatskiprogram u sveuèilišnomkazalištu. Naime, jedan je od organizatorai sudionika simpozijana kojem æe tri dana (od 17. do19. travnja) raspravljati autori iteoretièari kriminalistièkog anraiz cijele June Amerike.Nakon tih obaveznih likova urazgovoru kao u klizanju na ledu,teško je odrati ravnoteu ipoèeti suvisao razgovor s èovjekomod kojeg oèekujem više odklasiène nacionalne prièe o podrijetlu,ali koja je objektivno, razgovorinicirala. Jer, zahvaljujuæimajci podrijetlom Braèanki, RamónDíaz Eterovic preveden je uHrvatskoj kao jedan od rijetkihèilenskih pisaca, bez obzira štobi to njegovo djelo zasluivalopo sebi. Ipak, on još jednom rekapitulirasvoju prièu o roðenju iodrastanju u Punta Arenasu iulasku u literaturu.Jeste li pomišljali i na uspjeh uHrvatskoj od poèetka bavljenjaliteraturom, iako ste ponajprijeèileanski pisac španjolskoga govornogpodruèja?– Naravno, u djetinjstvu nisammogao pretpostaviti da æujednog dana postati pisac, a jošmanje da æe to naiæi na zanimanjeu Hrvatskoj. Meðutim, mogaosam to pretpostaviti kao jednudaleku projekciju. Na opæe zadovoljstvo,to se sve ostvarilo.Jedna od presudnih èinjenicana mom ivotnom i profesionalnomputu, u literarnom stvaranju,jest èinjenica da sam roðen uPunta Arenasu, štoviše u dijelugrada u kojem su velikim dijelomivjeli potomci hrvatskih doseljenika.Tamo se njegovao hrvatskijezik, njegovale su se uspomene:pjesme, prièe i cijeli taj ambijentostavio je u djetinjstvu snaandojam na mene. Kasnije mi je pomogaoda se razvijem i da jedantakav izvor pretvorim u konkretnoknjievno stvaralaštvo.Vrlo je dirljiv naèin na koji udjelo uvodite likove Hrvata uPunta Arenasu. Koliko je toèan

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 17dojam da su oni uvijek tu negdjeuokolo da bi ivot bio moguæ ida bi radnja romana bila moguæa?– Gotovo svi likovi u mojimromanima i prièama vezani su uzsjeæanje iz djetinjstva ili konkretnouz neku osobu koju još pamtim.Primjerice, u romanu Ne zaljubljujse u stranca imam u vidujednu vrlo konkretnu osobu,vlasnika hotela, i to je jedan zgodannaèin da se povijesna distancarealizirala u tom obliku.Otoèki svijetZapravo, svi ti likovi koji sudosad zastupljeni u mojim novelamasvojevrsno su pribliavanjemojoj elji da jednog dana, kaddoðem do te razine, u jednomromanu obuhvatim sloeniju temu:hrvatski iseljenici u ovomdijelu svijeta. U cjelini. Mislimda je to jedan zahtjevniji rad, aovo što sam dosad pisao smatramanticipacijom i pripremanjemza to tee i ozbiljnije djeloza koje se nadam da æu ga jednogdana moæi ostvariti.Zanimljiv je trag hrvatske prisutnostiu Punta Arenasu. On seveæ u moje doba nije osjeæao izravnokao za ranijih generacija,jer se veæ tada pomalo gubio, adanas je to naroèito izraeno.Zbog toga nije moguæe govoritio nekoj èvrstoj poveznici, alinešto neizbjeno ostaje prisutno.To nije lako opisati, èuva senajèešæe u obitelji u obliku obièaja,prièa, referenci na temeljukojih se onda izvlaèe neke paralelei dobiva osjeæaj vezanosti.Je li Vas odlazak u Santiagoudaljio od vašeg hrvatskog, ali iliterarnog elementa u sredini ukojoj ivite?– Moj odlazak iz Punta Arenasa,odnosno dolazak u glavnigrad Èilea Santiago, nije narušiomoj osjeæaj vezanosti uz Hrvatskui druge moje teme koje samprepoznavao u Punta Arenasu.Ukoliko sam moda odvuèen izizravnoga kontakta sa sredinom,utoliko mi je Santiago itekakoponudio nove poticaje i prisutnostišto ih uvijek nudi velikigrad.Za moj osjeæaj vezanosti uzHrvatsku osobito su mi pomoglaputovanja koja sam imao prigoduostvariti. Nekoliko putaodlazio sam na otok Braè gdje suroðeni moji preci. Imao sam prilikuuvjeriti se i, štoviše, naæimarkantnu sliènost izmeðu likovakoje sam viðao u djetinjstvu is kojima sam ivio u Punta Arenasus onima koji ive u današnjojHrvatskoj.Moja majka više nije iva istrašno mi je ao što nije doivjelavrijeme u kojem bi vidjela danjezin sin piše knjige i to knjigeu kojima su prepoznatljiva i obiljejakoja je po njoj stekao.Inaèe, smatram još jednu èinjenicuvanom u mom ivotu,imajuæi u vidu moje podrijetlo.Moj otac je Èileanac, ali takoðerotoèanin, s Chiloé i mislim da jevaan taj moj dvostruki otoènielement. Otok je ipak prostorkoji èovjeka formira na posebannaèin.Koliko je obrazovanje utjecalona Vaše stvaralaštvo? Vrlomudre reèenice Vaši junaci izgovarajuili misle jednostavno, kaoda neæe, stilom koji je rijedak ukriminalistièkom anru. Pripadaonim piscima koji pokazuju daanr i mudrost nisu inkopatibilni.Utjeèe li i, ako da, koliko obrazovanjena pisca?– Ima nešto u odgoju, ali onošto su mnogi kritièari primijetili– tj. da se u mojim romanima uzjednu banalnu, vrlo jednostavnustrukturu provlaèe neke vrlo dubokemisli koje potièu na razmišljanje– dio je moje namjereda kao pisac ne ostavim sve narazini zabave za èitatelja. elimga navesti na neka razmišljanja, aposebno na razmišljanja o problemimasuvremenog društva.Upravo zato mi se posebno svidiokriminalistièki anr (u LatinskojAmerici uobièajeni terminje policijski anr). Takva tematikaimponira, navodi, tjera autorada uðe u pore tog društva, da sepita zašto se nešto dogaða, kojisu motivi i razlozi.Traite li na takve teme odgovori na skupu koji ste upravopripremili u Santiagu? Tko nanjemu sudjeluje? Imate li materijalnui promidbenu potporu?– To je seminar na temu kriminalistièkoganra na podruèjuJune Amerike. Organizator jejedno od udruenja èileanskihknjievnika koje jest jedna vrstadruštva knjievnika, ali manjepretenciozno, manjeg formata,koje djeluje od prošle godine iveæ je pokrenulo neke inicijative.Postoji i izvjesna dravna pomoæ,s obzirom na to da je skupostvaren uz potporu nacionalnogvijeæa za knjigu. Dakle, rijeèje o dravnoj asocijaciji èiji je zadatakpromicanje knjievne rijeèi,a što omoguæava mladim knji-evnicima i umjetnicima uopæeda svoje stvaralaštvo priblie,predstave publici. To je i idejaCorporación Letras de Chile danaðe put od djela do èitatelja.Politizacija knjievne sceneOvaj tematski simpozij zasadje naišao na velik odjek u javnosti,posebice u Èileu, jer je to prvisusret takve vrste i na tu temu kojise uopæe organizira, pa je kaotakav vrlo zanimljiv. Na skupu susudjelovali autori, pisci i knjievnikritièari te profesori – teoretièariiz mnogih latinoamerièkihzemalja (Argentine, Urugvaja,Meksika...), ali neki su bili zainteresiranipojaviti se i iz Irske (profesorisveuèilišta u Dublinu).Tridesetak knjievnih stvaralacai teoretièara ima što reæi, jertrebalo je i doèekati taj skup imislim da æe neka razmišljanja saskupa zavrijedjeti trajnije mjesto.Cijeli skup bi se uskoro trebaonaæi na Internetu.Zanimalo bi me da se jednogdana upoznam s autorima kriminalistièkogaanra u Hrvatskoj.Ima li takvih autora meðu hrvatskimpiscima?Nakon što mu odgovorim zapisce opæenito, on se onda posebnozanima za mlaðe. (Mislim dami je uspjelo nabrojiti mu relevantnaimena i djela, ukoliko tobez prijevoda nešto više znaèi uovom sluèaju.)Kako je biti pisac u èileanskomdruštvu? Je li to povezano sugledom ili moda s problemima(politièkim, egzistencijalnim,društvenim)? Postoji li neki oblikcenzure?– Èileansko društvo, odnosnodrava, odnosno vlast danas nepomae pisca i u skladu s tim jedantalentirani pisac ne moe raèunatini na kakvu materijalnupomoæ. Vlada trišni princip, sveustanove vezane uz konkretnuproizvodnju knjige su privatiziranei normalno – to je poteškoæa.S druge strane, nije baš moguæereæi da je èileanska vlast indiferentnaprema knjievnomstvaranju, jer barem na deklarativnojrazini pozdravlja pa i podupireneke aktivnosti. Toèno jeto da je u današnje vrijeme ipaklakše distribuirati informacije ipredstaviti svoj rad.Kako se organiziraju odnosnoudruuju pisci u Èileu? Imaju lijednu ili više udruga i imaju lipritom na umu stvaralaštvo, politièkastajališta, sindikalna pitanja?– Postoji glavna udruga pisacaÈilea s ispostavama u svimveæim èileanskim gradovima i toje temeljna organizacija. Naravno,svi pisci ne participiraju i nesudjeluju u toj instituciji jer sjedne strane ne osjeæaju potrebuza tim (imaju svoje neformalnenaèine djelovanja), a s drugestrane je èinjenica da Društvoèileanskih knjievnika nije umoguænosti konkretno materijalnopomoæi djelovanje autora,pa zbog toga nije poticajno zamnoge autore.Jesu li èileanski pisci aktiviraniu društvu svojim politièkimi socijalnim stajalištima ikako prolaze pritom?– Moe se kazati da veæina èileanskihpisaca ima potrebu zapolitièkim angamanom, da suna neki naèin politièki obiljeeni.Zanimaju se za zbivanja, razmišljajukako bi izrekli svoj stav, pokazalisvoje dranje prema nekimpitanjima, dali ili uskratili potporu...Nastoje i sudjeluju u javnomivotu putem medija i to je novijatradicija, praksa novije povijestiu kojoj je ideološka karika bilavrlo prisutna.Iako je danas moguænost prezentiranjaputem medija velika,golema, u Èileu ne postoji jedanforum ili mjesto gdje bi èileanskipisci mogli povesti široku raspravuo pitanjima koja se tièu cijelogdruštva, ali koja zadiru upolitiku. Naše osobne preferencijei politièka usmjerenja su pomaloskrivena, odnosno dolazedo izraaja parcijalno i raspršenou raznim prigodama i medijima,više ili manje sluèajno.Moe se ustvrditi da u Èileupisac ima pozitivan rejting u javnostii veæina graðana cijeni mišljenjeknjievnika. To je vezanouz èileansku tradiciju i novijupovijest gdje su u više navrata istaknutipisci aktivno sudjelovaliu politièkim zbivanjima i javnomivotu, pa je veza neizbjena.Dovoljno je spomenuti upravoone koji su dosad jedini u Èileudobili Nobelovu nagradu, GabrieluMistral i Pabla Nerudu.Zbog toga i ono što se oèekujeod èileanskog pisca u javnosti jestne samo njegovo knjievnodjelo (stvaralaštvo u uem smislurijeèi) nego i njihova stajališta,doprinos prema opæedruštvenim,politièkim pitanjima i problemimau cjelini.U nedavnoj prošlosti pisci suimali problema. Imaju li ih i danas?Jesu li ostali tragovi strahau javnosti ili u piscima?– Danas Èile ivi u demokratskomdruštvu, prilièno razvijenom,gdje svaki pojedinac, pa iknjievnik, moe slobodno izrazitisvoje ideje, simpatije i otvorenozalaganje za neke principebez straha da æe zbog toga imatiikakvih posljedica. Situacija jepuno bolja nego u nedavnojprošlosti. Takoðer, treba spomenutida je u Èileu nedavno ukinutbilo koji oblik cenzure, papostoji gotovo potpuna slobodaobjavljivanja sadraja u svakompogledu i to je velik napredak. Toje nova situacija. S druge strane,kad jedan pisac eli predstavitiono s èime se bavi i za što se zalae,neki ipak nailaze na teškoæeu pronalasku odgovarajuæeg medijai moguænosti da predstaveono što ele.Susreti su uvijek dobrodošliOpæenito se moe zakljuèitida današnji Èile ipak omoguæavasvim piscima vrlo, vrlo otvorenpristup medijima. Postoje naèinida se knjige publiciraju otvorenoi podaci govore da je nakladnièkadjelatnost u velikom porastu.Slobodno se mogu organiziratiseminari, susreti, simpoziji – kaošto je i ovaj kojeg organiziram.Mislim da je situacija povoljna.Naravno, nije moguæe govoritida je sve u najboljem redu, jerdemokracija je nešto što se stalnorazvija i mnoge pojedinosti bise još mogle popraviti i dotjerati,ali situacija je naèelno povoljna.Što mislite o moguænosti da sehrvatski pisci iz Hrvatske predstaveèileanskoj èitalaèkoj publici?– Rado bih istaknuo da mi jevrlo drago što sam imao prilikuda se neka moja djela objave uHrvatskoj. Bilo bi dobro omoguæitii èileanskoj publici daupozna noviju hrvatsku knjievnost.Mislim da je na lijep naèinnedavno u hrvatskoj predstavljenostvaralaštvo hrvatskih Èileanacau dvojeziènom izdanju Hrvatska/Èile.Trebalo bi poraditi ina sliènoj knjizi hrvatski pisacaza Èile.Imate li konkretan prijedlog?– Osobno, kao potomak Hrvata,osjeæam ono što i mnogimoji roðaci i prijatelji, ili svi onikoji su hrvatskog podrijetla, a toje nedostatak kojem su uzrocivremenska i prostorna distanca.Imamo, naime, vrlo skromanuvid u aktualni trenutak hrvatskogaknjievnog stvaralaštva.U susretima s knjievnicima,intelektualcima, uopæe ljudimaod pera, èesto doivljavam zanimanjeza hrvatsku knjievnost.To zanimanje moda krene odèinjenice da su zainteresirani zamoje podrijetlo, ali interes završina današnjem trenutku hrvatskeknjievne produkcije, usmjerenjima,situaciji itd. Na ta pitanjateško odgovaram jer zasad nemamodobro prezentirano topodruèje, nedostaju prijevodidjela, udio u nekakvim susretimaili razmjeni mišljenja i inicijativane postoji, pa bi tek trebalo neštoosmisliti i pokrenuti. Modabi se mogao u Santiagu pripremitisusret èileanskih i hrvatskih pisaca,na kojem bi se prijedlozidomislili i konkretizirali.Takvu ideju bih potpuno podraoi u tom smislu je potrebno(kao i uvijek u ivotu da se nekiplan i elja ostvare) da se ljudikoji imaju interes naðu, razgovarajui iz takvih knjievnih susretasklope konkretne dogovore ipronaðu naèine na koji bi se idejemogle i realizirati. Inaèe, nemamnikakve druge konkretnesugestije, ali moda je izbor, antologijapoezije – uvijek dobarpoèetak.

18 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Fedor Kritovacma li grada uopæe bez nebodera?Grade ih i rušepredviðeno i nepredviðeno,ali i èuvaju. Natjecateljski sepoveæavaju u zemljišnoj cijeni i uvisini. Èvrsto su utemeljeni u vokabularuarhitektonskog i urbanistièkogadiskursa projektantskihi tehnoloških promišljanja,inovacija i promocija. U prostornimdokumentima i graðevnimredovima znaju biti posebna tema.Neboderi su neizostavni medijskiresursi. Pouzdanici su entertaimenta.Daje im se da budumarketinški izazivaèi, kako zainvesticije tako i za korištenje.(Nije sluèajno, izmeðu ostalog,da se noviji beèki neboderH.Holleina naziva Media Towerte da je ukljuèen i u plaæeni itinerer.A u Frankfurtu, trideset godinanakon Trumbetaša, neboderivode dalje kolo kapitalske i politièkekombinatorike.) Nije liprestino imati ili najavljivati nebodere?Neboderi postoje, dakako,u cyber-igrama i simulacijama.Bez njih, makar bila samojedna graðevina, slika današnjega(i buduæeg) grada kao da je necjelovitai narušena, a imid grada,pogotovo. U moru favela dièe seneboderi. Neboder, kao naznaka,silueta ili iluminacija nevidljivogakorpusa funkcionira i kao pogodansuvenir (maketni, knjiški).Neboderi na horizontu i ugovoruProstornim vizijama, osobitoonim sputanim stereometrijom,kompozicijskim pravilima i obrascima,a i simbolièkim konvencijama,teško je bez visokih višekatnica,tornjeva, obeliska i drugihuspravnih obiljeja. U zamišljanju,predstavljanju i gradnjivertikala i horizontala, tei se njihovuuravnoteenom prostornomsmiraju – ili pak nekoj dinamiènojdispoziciji u kojoj æe senekim vertikalama dopustiti dadominiraju.Odreðenu, (lokalnu, regionalnu,svjetsku) simbolièku vanostneboder obièno ne moe izbjeæi(osim ako ga kao tipski elementnije izgubio u banalnosti svogponavljanja). Stoga, (dok se hoæe)nebodere æe zvati intimno, sudvaranjem ili udivljenjem kao uZagrebu: Rakete, Trešnjevaèkaljepotica, Zagrepèanka, Cibonintoranj...Simboliku nebodera stvaraju ihrane prièe o prilikama u kojimasu oni projektirani i graðeni, onjihovim autorskim i imovnimvlasnicima, njihovim stanarima,posjetiteljima. Upleæu se raspoloenjagraðana i prekriljuje ih seumjetnièkim intervencijama.Ako ih je zadesilo da budu uslubi i dunosti politièkih zadaæa– od govora s balkona do transparenatai obiljeja, video kadriranja– simbolièko im je optereæenjetim jaèe.Posredna prisutnostEgzistencija nebodera u urbanojstvarnosti nije nuno fizièka.Kao toposi, odredišne i identifikacijsketoèke, neboderi su vizualiziraniili verbalizirani raznovrsno.Plohe interijera zagrebaèkogbacking centra Subway uGajevoj ulici (blizu Planiæeva neboderana uglu Bogoviæeve ionog na poèetku Ilice) –primjersu posredne i posredovane prisutnostinebodera na bilo kojemmjestu. U ovom sluèaju – njujorškihu centru Zagreba: na zidovimaovog lokala kartografski sufragmenti njujorškog subwaya spripadnim neboderima (koji uvonji mogu ostajati nevidljivi inedohvatni).Under constructionZagrebaèki neboder –simulacija i zbiljaStereotip i zaborav sudbinemjestaZapamæene ili izmišljene slikenebodera nadvladavaju njihovograðevno postojanje. Trošenjetih zgrada, njihovo propadanje ilimijenjanje postaje nezamjetljivoi nevano, a neosjetljivost na faktiènemijene nebodera po sebi jerazumljiva.Slika – kao arhitektonski nacrt,fotogrametrijska snimka, faktografskizapis, ili onaj s nabojemtrenutka i osobnog pogleda, nadmoænoje nadomjestila neposredniuvid. Slika se pertificira u fosil,u ljušturi stereotipa. Ignorancijavremenske danosti i protoka konkretnogprostora i zgrade nije privilegijanebodera; nisu li arhive,kronike, monografije, i tako dalje,– opæenito priruèniji od uvida nalicu mjesta? Zaborav sudbinemjesta, mijene, pretvaranja i pretvorbezgrada i prostora dopuštapovremeno upozorenja na potrebnezahvate (sanacije, renoviranja,generalne obnove, kozmetièkeintervencije), a dopušta i njih same.Zaborav se prikriva i pokrivauz pozivanja na naèela i ovlastioèuvanja kulturno-povijesne graditeljskebaštine, upiranja na ciljevei kriterije urbane obnove ali – iuz istovremeno prihvaæanje graðevnihruševina i neobvezujuæihfantazijskih projekata.Tabula rasa i raznolikost zbiljeNije li implicitno ugraðeno uprostorno-projektantske natjeèaje:ne vidjeti? Napast tabule raseje golema. Meðutim, u ulici,na trgu ili kakvom drugom susjedstvu,stanje nije bistro ni razumljivo;zatvoreni su stari lokali,a otvoreni novi, uz rasklimanaili urušena zdanja udaraju se novitemelji. Neizvjesnost, teška objašnjivostprostornih zbivanja idiskreditiranje planiranja ionakoproimaju prostor grada.U neposrednoj blizini uvaeneZagrebaèke banke (još jednomzagrebaèki primjer), u Paromlinskojulici u krovištu susjednerazvaline izrasla su bogatastabla, preko puta, tegobno sepreseljavalo iz napuštene zgraderomske squattere. Krajnosti suumirene u svakodnevnom prostornomsuivotu. Prostorne sedionice prevrednuju; nekad èvrstegube na vrijednosti.Koga i kako sad (kad zgradavidljivo slui samo kao podmetakza komunikacijske antene, au prizemlju se povremeno otvaramini depandansa ugostiteljskoglokala Zdenac) – uzbuðuje otrcanazgrada eljpoha, kasnije Ferimporta,na zagrebaèkom TrguMaršala Tita, kod HNK. Za adrenalinskouzbuðenje, (ili modaza uopæe bilo kakav razgovor oovome mjestu), bilo bi se vratitipola stoljeæa unatrag k starim fotografijama,èlancima, nacrtima,zabilješkama, prisjeæanjima. Zbiljaje nepoticajna.Jesu li uopæe vane one rupena prozorima i zidovima zagrebaèkogLoewijeva nebodera nauglu Gunduliæeve i Masarykovekoje svjedoèe o hladnim danima(kad se za potrebe grijanja uDrugom svjetskom ratu probijaloza cijevi peæi/štednjaka) – kaduvijek fascinira (kao stereotip)fotografija iz doba mladosti(1934.) te zgrade; u tmini tadašnjeGunduliæeve ulice nestvarnosjaji udomljeni neon Bosch-Buick-Blitz-Opels fasade te neoèekivaneuglovnice?Nije, naime, samastranica neboderawww.Ilica1.hrunderconstruction, neodnosi se to samona poslove koji seobavljaju ilipripremaju, veæ seunder constructionnudi i kao kriterijpercepcijeopstojnostiGradska utvaraOd samog poèetka zagrebaèkije neboder upravo onaj s adresomu Ilici 1 zapravo Ilica 1a. Takoo njemu u napisima govorearhitekti, a i kolokvijalno je tajatribut prihvaæen; Zagrebaèkineboder je nazivom i tamošnjetrgovaèko društvo; na ulazu diskretnopiše Zagrebaèki neboderd.o.o.Pomirenje s bilo kakvom prisutnošæu(ipak toga glavnog zagrebaèkognebodera) traje veæ godinama.Razbijena stakla sa zapadnestrane nebodera, ponegdjemetalne folije umjesto ostakljenja,ostaci dogradnji klima ureðaja,zorno da tu više nema nikog.Mnoge su noæi protekle u tjeskobnojtmini bez ijednog osvijetljenogprozora s tog nebodera(gdje je jedino blijedo svjetlucalakao u inscenaciji Gotham Cityareklama Malaysia Airlines). Svjetlosnaparada pedesetih godina tadašnjegTrga Republike djeluje nasuvremenim razglednicama nestvarno,kao dvadeset godina ranijenoæu Twenty Century Fox iPhilips na Napretkovoj zadruzi,na uglu Gajeve i Bogoviæeve.Zagrebaèki neboder postajenoæu i danju utvara. Ne bi bilodostatno reæi da je znamenitoruglo.Kao domašaj, djelo kontinuitetapromišljanja i djela zagrebaèkemoderne iz pedesetih godina– on nije naprosto samo to.Pokazatelj je i dokaz vremena, nesamo arhitekture i urbanizma.Paradigmatski suvremenik spomenutojomraenoj višekatnicikod kazališta, neizostavni je oznaèiteljrazdoblja.Prošle godine u listopadu,kratkotrajno je uzbuðenje (ustrukovnoj i medijskoj javnosti)izazvano u kontekstu nepredviðenihi neoèekivanih nakana, odnosai poteza u daljnjoj neboderskojgenezi Zagreba (odrani tematskiokrugli stol Društva arhitekataZagreba, predvidivo objavljivanjerasprave na Internetstranici DAZ-a). Najave su (slijedommedija i tog razgovora ozagrebaèkim neboderima ) da sezagrebaèki neboder ne bi dodušesrušio – ali bi se izmijenio. Redizajnirao,kako se kae dovoljnoneodreðeno i uvjeravajuæe.Protiv takve nakane pozivajuse na autorski dignitet (projektantiarh. Josip Hitil, SlobodanJovièiæ, Ivo uljeviæ, projektantiinterijera Nikola Šegviæ, BernardoBernardi, Mario Antonini,Dobriæ, Weber, itd., likovna djelaVojin Bakiæ, Raul Golodoni).Podsjeæa se i opominje na dunostodravanja originala, oèuvanjapovijesno autentiènog djela,odgovornosti u slubi zaštitespomenika kulturne baštine, odgovornostistruke, prava uvidastruène i šire javnosti, zastupanjajavnog interesa.Inzistiranjem da zagrebaèkineboder bude u prvom redustvar arhitekata, povjesnièaraumjetnosti, kompetencije dijelainstitucionalizirane sfere kulture,zagrebaèki se neboder reducira,oduzima mu se u urbanoj relevantnosti.(Zlatko Juriæ, Neboderne smije pasti, Zarez, III/67,8. studenog 2001. ) Autentiènosti potencijal ne stanuju u gabaritima,prostornim odnosima, konstrukciji,materijalima, veæ su ustatusu i korištenju.Vidikovac ili virtualnastvarnostUz razvaline starih gradovaljudi se valjda pitaju kako je nekoætamo bilo. Koliko ih zna,prisjeæa se ili pretpostavlja što sesvojevremeno zbivalo u zagrebaèkomneboderu, kakav je tobio neobièan spoj ureda (RadeKonèar, Ingra, Ferimport), iznimnogvidikovca i ugoðajno jedinstvenogmjesta izlaska. Je linapuštanje i nestajanje neponovljivogmjesta (vidikovac, kavana,klub) nametnuto odricanje ili jepak svaki vidikovac kao takav(uz piæe ili bez) postao nepovratnoanakron (te ne bi ni biloneke razlike izmeðu tog zagrebaèkogneboderskog, nerevitaliziranogmaksimirskog vidikovcaili onog na vrhu Sljemena ). Vrijemeje TV i Internet real timea.Je li – nakon neuspjele transformacijeu svjetlosni i buènidisko – vrh zagrebaèkog nebode-

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 19ra definitivno iskljuèen kaomjesto gradskih elja i udnji. Ibi li uopæe bilo za naše prilike zamislivoi izvedivo da se u inaèezatvorenoj, nepoznatoj, moda iodumrloj te samo tehnièki nunoispravnoj zgradi, otvori i oivi,kao neovisno pristupaèan samojedan posjetiteljski korištenprostor (terasa, hodnici, podrum,kat, prizemlje...).Zapravo, svaki ulièni lokal unekoj stambenoj ili poslovnojzgradi (ako je ona i u robau stanju)u takvom je poloaju, ali takvausporedba ne vrijedi kao univerzalna.Da bi se moguænost potpunesadrajne i prostorne neovisnostiu jednom graðevnom objektune samo bila zamislila nego isjajno ostvarila izvrsno pokazujeupravo susjedna zgrada Ilica 1a:ulazi se s ulice u kapelicu u korpusuzgrade kojoj je ulaz iza ugla.Paralelni svjetoviZaèudo, prihvaæanje zbiljekontrasta, istovremenosti poèetkai završetka prostornih i graðevnihivotnih ciklusa, uvoðenjerecikliranja, prihvaæanje raznihkrajnosti, popravljanja i improvizacijegraðevina kao normalnogstanja stvari (eto, što semoe: sa Zagrepèanke i nadaljerizik od pada kamenih ploèa, tetreba zadrati improviziranjupristupnu nadstrešnicu, s Ciboninatornja zasad je padanjezaustavljeno, skele oko tornjakatedrale kao da su nepovratno snjim srasle, juni portal crkve Sv.Marka kao da nikad više ne æe bitiosloboðen graðevnih zapreka,itd., itd.) – priznavanje paralelnogsvijeta: onog propadanja,(zatvaranja i izbacivanja iz pogona)s onim drugim svijetom(blještavih otvaranja, ekspozicijai spektakla) – nije u sluèaju Ilice1 – dopustilo odmicanje od krutostishvaæanja i odnošenja prematoj zgradi kao toboe jedinstvenomi cjelovitom entitetu.Jer ne izgleda (zasad) da bi sezamislili, ostvarivali i koristili unjoj autonomni sadraji, parcijalii dionice izgraðenog prostora.Ne bi li takva kombinacija uporabebila preblizu krimiæima ihoror filmovima? Povremenimanifestni izleti/dogaðanja uzagrebaèki Paromlin, i veæ trajnijazbivanja u pojedinim (namjenombivšim) velesajamskim paviljonima,potvrðuju da bi biomoguæ otklon od neumoljive intaktnostipoèetne i jedine namjenei svrhe jednog objekta..Konzumni centri (Importane,Kaptol centar u Zagrebu) formiralisu – htjeli ili ne – prostor kaosadrajnu i prostornu fleksibilnost.Vlasništvo je, pritom, presudnoi za korisnièko osmišljavanjei aktiviranje. Najblii korisnièkiprimjer za prvotni zagrebaèkineboder bio je, vjerojatno,ljubljanski nebotiènik. Otiæi pedesetihgodina u Ljubljanu, a dase ne posjeti kavanu i terasu nanebotièniku bilo bi neumjesno ipromašeno. Prièa o nebotièniku(vidi: Bogo Zupanèiè, Novac iarhitektura, Neboder, Ljubljana,Slovenija 1930-1933, ORIS, 9,2001, str. 147.- 161.) – pouèna jeviše danas, nego u vrijeme nastajanjazagrebaèkog nebodera; nebotiènikje bio svakako poslovni ikulturni poduhvat, a potom i uzto, arhitektonski.Zagrebaèkineboder postajenoæu i danjuutvara. Ne bi bilodostatno reæi da jeznamenito rugloNeboder za male spektakleIskljuèeni, zatvoreni ili nedostupnineboderi svakodnevicipostaju zanimljivi tek ako se neštoposebno dogodi. Eto, vijest dasu se sa Zagrepèanke spustili paraglideri(Base-jumperi skakali saZagrepèanke, Veèernji list, 31. sijeènja2002. i Skok s vrha Zagrepèanke,Jutarnji list, 31. sijeènja2002.)Takoðer je kratkotrajnu panjupobudilo ispitivanje o sigurnostinekih zagrebaèkih neboderada ne budu utoèišta samoubojicama(Neboder u ulici braæeDomany i Vjesnik otvoreni samoubojicama,Jutarnji list, 5.prosinca 2001.; U neboderu naTrgu provjereni sigurnosni propisi,Jutarnji list, 7. prosinca 2001.)Tom se prilikom, kako pišu novine,saznalo da zagrebaèki neboderima i glasnogovornicu (!).Zagrebaèkom neboderu danaje pozornost s komplimentomuz proslavu stare/nove godinekad se s njega prosuo vatromet(Vatromet je u sekundi najrunijizagrebaèki neboder pretvorio unajljepši, u Vjesniku, 2. sijeènja2002.) Plahta za sveèani doèekJanice u oujku 2002. prekrila jenekoliko gornjih katova nebodera.Neboder je punom širinomposluio kao armatura. Ovakvisporadièni primjeri, budu li uèestaliji,uvrstit æe se u redovni repertoarkorištenja, ukazujuæi i nato što bi se sve na neboderumoglo odravati.Under constructionOve je zime preko nekadašnjegulaza u predvorje za dizalazagrebaèkog ilièkog neboderapostavljena oplata s oznakom:www.Ilica1.hr. Adresa je konciznoi dinamièno prisutna naInternetu. Zagrebaèki neboderjest sad sa svojom virtualnompojavnošæu, zajedno i odijeljeno.Internetski sadraj nije mu ilustrativnikompanjon, veæ pomalozagonetna najava neke drugosti.Ironièna je dvoznaènost i višeznaènoststatusa adrese: Underconstruction. Sve je zapravo jošu pokušaju, provjeri, izgradnji.Sadraj adrese moe funkcionirati,ali ne mora. Kada je što underconstruction nije sasvim obveznoi dopustiv je pokus. Moese, ali i ne, nešto saznati o buduæem,smije biti relativno.Zagrebaèki je neboder, bezikakva vidljivog redizajna, preneseniz moderne u postmoderno.To dvojstvo nebodera preduhitriloje ishod akademskihraspravljanja, medijskih javljanjai komentara priskrbljujuæi ovomneboderu sasvim novu dimenziju.Nije, naime, sama stranicanebodera under construction,ne odnosi se to samo na poslovekoji se obavljaju ili pripremaju,veæ se under construction nudi ikao kriterij percepcije opstojnosti.Uz ovu okolnost razgovorio tome je li zagrebaèki neboderiv ili mrtav bivaju još zanimljiviji.Literatura:– I.Z. (Ivan Zemljak), Zagrebaèkineboder, Arhitektura 1-3,1960.– Andrija Mutnjakoviæ, Zagrebaèkineboder, Èovjek i prostor92, 1959, Sinteza u okvirima Zagrebaèkognebodera– Tehnièki opis, Èovjek i prostor92, 1959.– Ivo Maroviæ, Trg Republikenekad i sad, Èovjek i prostor 288,1977.– Slavko Dakiæ, Pitanja trga(Uvodnik), Èovjek i prostor 288,1977.

20 IV/81, 23. svibnja 2,,2.pi iz nerazvijenih zemalja. Je listopa nezaposlenosti u porastuili se smanjuje? To je zato što radijezapošljavamo Crnce i ArapeDoba fašizma?ku i dre se barbarskih obièaja.Što se tièe Europe, nisu ništamanje anti-europski nastrojeni.No nema govora da æe se jednazemlja koja ima tradiciju, povijesti kulturu kao Francuska pretopitiu bezobliènu elatinu u èudovišnojzajednièkoj zbrci kojupotajno kuhaju birokrati iztati predsjednikom s velikom veæinom(gotovo èitava ljevica, poèevšiod socijalista, glasat æe zanjega “s kvaèicom na nosu” da binapravila branu pred Nacionalnomfrontom), treba vidjeti ozbiljnuopasnost u toj izbornoj legitimacijikoju znaèi pet milijunaglasova koje je u Francuskoj do-Moe li francuska ljevica injezini istomišljenici nacijelom svijetu nauèitinešto iz te ozbiljne lekcijeda bi se jednom za svavremena moderniziralapadnike nacije od zavjere neoliberalabez domovine.Mario Vargas Llosato se to dogodilo 21. travnjada je jedna marginalnastranka fašistièkog tipa –koju su smatrali gotovo folklornimostatkom, koja je besramnoizvikivala svoje rasistièke naputkeprotiv Arapa i idova predla-uæi da se Francuska povuèe izEurope eura, vrati smrtnu kaznui pošalje imigrante Magreba i ostatkaAfrike kuæama – mogla dobitipet milijuna glasova u jednojod najstarijih i najnaprednijih demokracijasvijeta?Ono što se dogodilo u Francuskojnije izolirana èinjenica.Oni koji se toga plaše ostali suslijepi pred fenomenom koji jepoèeo kao obièan val prije nekolikogodina na Starom kontinentu,na Istoku kao i na Zapadu:usponom moæi stranaka ekstremnedesnice, rasista i ksenofobakoji su malo-pomalo prešliput od beznaèajne grupice do utjecajnepozicije, dakle veæinske,na politièkoj šahovskoj ploèi.Bio je to sluèaj Austrije s Liberalnomstrankom Jorgea Haidera,danas èlana vladajuæe koalicije.U Italiji s Ligom NarodaUmberta Bossija koja ima udio uBerlusconijevoj vladi. U Belgiji ukojoj je Flamanski blok PhilipaDewintera došao na èelo opæinskihizbora u Anversu (33%). UNizozemskoj prilikom opæinskihizbora prošlog mjeseca kadaje Pim Fortuyn odnio 34% glasovau Rotterdamu. U Danskoj,u kojoj je Narodna stranka PieKjaersgaard dobila 12% glasovana izborima 2001.Imigrant – neprijatelj broj 1Nije pretjerano okvalificiratite stranke kao fašistièke ili neofašistièkejer poèivaju na pretjeranojobrani nacionalizma, najviševrijednosti, a protiv vanjskogneprijatelja koji prijeti degradacijomi uništavanjem nacije. Tajneprijatelj je imigrant. Ne bilokoji imigrant, to se podrazumijeva,nego onaj drukèije boje koe,drugog jezika, drukèijih obièaja,drugih bogova. To jest Alirac,Turèin, Marokanac, Crnac bezobzira na to odakle je, a jednakotako i Rom, Rumunj, Afganistanac,Srbin, itd.Demagogija i strah odigrali sunajjaèu ulogu u rezultatima štosu ih postigle te politièke formacije.Nije pretjerano bitno štostatistike opovrgavaju njihovestrahove, mitove koje pothranjujuu svojim indoktrinirajuæimkampanjama. Jesu li urbana delinkvencija,razbojstva, zloèini iagresivnost u porastu? To jezbog strane mafije i gangstera ionih izgladnjelih ilegalnih useljenikakoji su izbjegli prema Euro-nauštrb pripadnika naših nacija.Porezi se poveæavaju? Ništa èudno,jer javne slube rastu nesrazmjernozbog èinjenice da se teimigrantske obitelji razmnoavajukao zeèevi i ive o trošku poreznihobveznika.Mnogo onih koji su glasali zaLe Pena gnušaju se fašista. Maoni su samo eljeli protestiratiprotiv nepodnošljivog stanjastvari! Protiv ruševnog i iskvarenogsistema u kojemu su, usprkosoèitim razlikama, politikantidesnice i ljevice spleli prljavo sudioništvokako bi se zaštitili,skrili svoju trgovinu i zbrku iukorijenili se na vlasti.Rasisti, oni? Oni samo traepravdu za Francuze, da oni buduprvi i da ne budu diskriminiranizbog imigranata koji, da stvarbude bolja, èesto mrze Francus-Bruxellesa. Europa, naravno, aliona nacija, doista meðusobnonezavisnih, zaštiæenih neprobojnimgranicama, svaka za sebe.Fašizam? Nismo znali.U prošlosti, fašizam je dolaziona vlast zahvaljujuæi sprezipojedinaca koji u poèetku nisudobro znali kuda ih vode njihovevlade i reimi koje su podravaliu nadi da æe uvesti reda ondjegdje je bio kaos i da æe garantiratisigurnost i zaposlenje svimarješavajuæi društvo nepoeljnihstranaca. Kada su shvatili, bilo jeprekasno da bi se vratili nazad.Osim toga, mnoge meðu njimaosvojila je propaganda i manipulacijasvijesti.Upravo zato, èak i ako nemasumnje da Le Pen neæe biti izabran5. svibnja i da æe Chirac pos-bio Le Pen i njegov alter egoBruno Megret.Umjerena ljevica je, razumijese, prva rtva uspona Le Pena.Hoæe li jedna takva trauma posluitida se otvore oèi ljevice sobzirom na njezinu odgovornostu neobiènom razvoju ekstremnedesnice u Francuskoj?Nije sluèajno da je NF od togtajnoga glasanja postala prva radnièkastranka Francuske grabeæiglasove proletarijata, no isto takonezaposlenih i nemoænih radnika,nie srednje klase i, opæenito,obespravljenih sektora koji suformirali tradicionalno izbornotijelo ljevice. Ti sektori su samogurnuli do krajnih granica bezumnui neodgovornu kampanjukoju je vodila odreðena retrogradnaljevica – posebno u Francuskoj– protiv ekonomske globalizacijei jednog integriranog imeðusobno ovisnog svijeta, kojije predstavljala kao zavjeru neoliberalizmai multinacionalnihkompanija koje su išle za tim dado krvi ogule siromašne i rtvujusuverenitet nacija.Le Pen nije rekao ništa drugo,no samo je jaèim krikovima i smanje licemjerja izvukao zakljuèkekoji impliciraju takva nacionalistièkauvjerenja: zatvaranjeu sebe i ksenofobiju. Ako jeotvaranje i integracija u svijetnajgora katastrofa za jednu zemlju,onda treba pojaèati nacionalnegranice i braniti naciju i pri-Lekcija ljeviciKultura nije jedina koja bi trebalaèiniti “izuzetak”. Rad, kapital,odnosno kulinarski specijalitetitako drage Jose Boveu i naposljetku rasa trebaju se isto takoèuvati od antinacionalne zarazekoja osiromašuje i degradiradruštva. Usprkos karikaturamatih klevetnika, liberalizam se nesvodi na obranu slobode trišta.On u temelju znaèi obranu Dr-ave prava, politièkog pluralizma,slobodne misli i kritike, ljudskihprava, individualne suverenosti.Drukèije reèeno, sve onošto konstituira samu esenciju demokracije.Sve snage politièke lepeze kojepodravaju jedno demokratskodruštvo – od konzervativacado socijalista, preko kršæanskihdemokrata, radikala i socijal-demokrata– uvijek su èuvale, i mimosvojih interesa, liberalni nazivnik.Svojim sistematskim napadimaliberalizma, ovan predvodniksvih društvenih zala, isvojim sektaškim odbacivanjemglobalizacije, ljevica je pridonijelastvaranju tog nacionalistièkogi antidemokratskog Golema zvanogLe Pen, fašizma svog vremena.Zaklinjanja protiv “neoliberalizma”nisu dovela do ponovnograðanja marksizma, nego do fašizma,dvije ideologije koje svakasvojim putem bivaju i blie negošto se èini, kao što je pokazaoHayek u Putevima suanjstva Zajednièkiim je prezir prema kulturislobode i demokratskih institucija,jednako kao i religijajedne svemoæne i vertikalne Dr-ave, pretvorene u lijek koji svelijeèi.U zemljama u kojima se socijalizambio sposoban moderniziratii impregnirati liberalizmom,kao što je Engleska, i na neki naèinŠpanjolska i Njemaèka, nijese dogodilo to naglo pojavljivanjeneofašistièkih pokreta, ili suse barem mogle oduprijeti na vrijeme.Zauzvrat, ondje gdje se ljevicasramotno pretvorila u anakronièninacionalizam da bi se borilaprije svega s internacionalizacijomivota, ta radikalna manifestacijanacionalizma neodvojivogod ksenofobije i rasizma kojase zove fašizam podigla je glavuukorjenjujuæi se u narode.Moe li francuska ljevica i njeziniistomišljenici iz cijelog svijetanauèiti nešto iz te ozbiljnelekcije da bi se jednom za svavremena modernizirala.S francuskoga prevelaSanja Beslaæ*Tekst objavljen u Le Mondeu2. svibnja 2002.

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 21Radio je vašasnih šezdesetih godina dogodilose èudo u Umjetnièkom programuRadio Zagreba – pojavila se dokumentarnaemisija. Imao sam èast i zadovoljstvood gospodina Zvonimira Bajsiæa,zaèetnika jedne nove epohe radija,uèiti o featureu, ali i o ivotu. Mirno i staloenou redakciji, zanosno i oduševljenou gostionicama, ali uvijek blago i s punohumora, govorio je o moguænostima izamkama dokumentarnog programa.Govorio je o svojim iskustvima, dilemama,planovima. Ništa nije zadravao zasebe tako da nismo morali prolaziti bašèitavi pionirski put nastajanja featurea.Nismo morali otkrivati “toplu vodu”.Prebolio je djeèje feature-bolesti za nas.Prihvatili smo visoke estetske kriterijekoje je svojim emisijama postavio, nastojalismo ih usvojiti, ali s realizacijom išloje polagano.(Mladen Rutiæ, iz teksta u povodupredstavljanja zagrebaèke škole featureana 28. IFC-u u Zagrebu 2002. godine)Moramo gledati ušima,misliti ušima, pisati ušima.Peter Leonhard Braunadio kao medij (a radio drama idokumentarna drama u cjelini)postaje sve više istinski pripovjedaè,onaj nezamjenjivi sugovornik kojinas prati od djetinjstva i uvijek nam i vraæanešto od spontanosti mladosti. Modaje to sudbina «starijih medija» kakav je iradio – danas veæ star èitavo stoljeæe!Radio se dijelom vraæa, posebno svojomdramskom produkcijom, ulozi moderneŠeherezade, ali po svemu sudeæinjezine prièe i mogu dokuèiti istinsku izvornoststarine i pridruiti je bistromuhu suvremenosti!Znamo da Šeherezadine prièe nisu tekprièe straha od ugroze, prièe koje na nekinaèin skrivaju opasnost od nestajanja, itu nadu pridruimo i našem poslu nadkojim se, nadajmo se, ne nadvijaju samotamni oblaci i zle slutnje.Branimir Bošnjak (ulomak iz pozdravnogagovora na otvaranju 6. meðunarodnogafestivala igrane i dokumentarneradio drame Prix Maruliæ, Hvar 2002.)

22 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Slike iz ivota jednogradio dramaturgaRadio dramaZvonimir Bajsiæ, 1986.Glasovi:AutorGlasJanusPaulaDirektor 1.Janusova enaSilva se Andrade PessoaZvuènikDirektor 22František PtaèekLucciolaSimultana prevoditeljicaSpeakerAutor: Napomena.Autoru je naroèito stalo do jedne reèenicepa moli da ona bude izdvojena izkonteksta scena i izgovorena na naèin kojine moe ostati neprimijeæen. Ta reèenicaglasi:Glas: Do danas nije objašnjeno što jeto što pisce tjera da pišu o dosadnim pojavamai o dosadnim ljudima.I.Autor: U praznoj redakciji jednogsumraènog poslijepodneva pred kišu Janusovameditacija o tišini pretvara se u izlaganjevlastitoj sekretarici dok dotiènagleda kroz prozor i puæka lulu.(Potmula grmljavina u daljini)Janus: Tišina je zapravo ono što zovemodobrom zemljom. Ona je plodotvorna.Sve, što æe poslije biti stvoreno, proklijau tišini, ne?Paula: Mmmmm, da. (Što bi trebaloznaèiti da shvaæa ozbiljnost teme).Janus: Tišina je kontemplacija. Kakva lije tek tišina morala zavladati neposrednopred stvaranje svijeta?!Paula: (Paula se pokušava nasmijati jerreèeno tretira kao paradoks) H, h, h...Janus: Ne samo zrak, i tišina postajesve dragocjenijom.Paula: Mmmmm, da.Janus: Polja tišine kontaminirana subukom, idejama, revolucijama, brbljarijama,sporazumijevanjima, govornim organima!Paula: H, h, h...Janus: Sav eter je zagaðen, svemir je zagaðenodašiljaèima. Radio stanice su tvorniceumjetne buke. Iz njihovih dimnjakasvakodnevno kulja smrad.Paula: H, h, h...Janus: Preostalu tišinu trebat æe otkopavatiiz utrobe zemlje kao olovo.(Grmljavina u daljini)Znate, Paula, profesor Bezdièek kodkoga sam studirao, a njegova definicija ušlaje poslije u sve udbenike, radiofonije,rekao je: «Materijal radio medija je èujno,ali i negacija toga èujnog, to jest tišina».Danas nakon svih èujnih iskustava radobih rekao: «Materijal radio medija je tišina,kao i njena negacija – èujno».Paula: H, h, h...Janus: Kad bi se prihvatila ova korekcijaurednici programa istog bi èasa postaliurednici negacija!Paula: H, h, h...Janus: Veæ sama ova doskoèica bila bineki dobitak za napredak stvari.Paula: Mmmmm, da.(Grmljavina)Janus: Beckettov Krapp u Posljednjojvrpci guli i vaèe bananu. Ništa drugo sene dogaða. Gledaoci sjede i zure u ništa.Pet minuta, 10, 15. Vrijeme za koncentraciju?Putovanje u samog sebe? Da bi seraspoznala tišina stvari treba joj dati znakza raspoznavanje. Bananu.Paula: Mmmmm, da.Janus: Krokodili. Stanje krokodila.Paula: H, h, h...Janus: U Slici radio drami Meyer-Welchovih,dvoje itelja evropskog velegradaput nanese u pustoš dalmatinskih brda izaseoka. Cvrèci crvèe, podnevno sunceari, ene u crnom spokojno èekaju autobusu hladu smokve, nitko ne dolazi, nitkone odlazi. Tad ona njemu kae: «Htjelabih ovdje ivjeti», a on joj odgovara:«Znaš li da ovdje još vlada skromnost?»...Vidite, Paula, tišina je skromnost. Kako seponovno priviknuti na skromnost?!(Grmljavina)Paula: Znate, šefe, èesto se sjetim kakvoje vedro raspoloenje vladalo u ovimsobama prije 10, 20 godina...Janus: Danas bi sve ove stanice trebaleemitirati samo èistu tišinu! Tek tu i tamoneki èujni znak kako bi se tišinu mogloraspoznati.Paula: Vi ste zbijali šale s autorima, re-iserima, glumcima...Janus: Onako kako se gradskom plinudodaju boja i miris.Paula: Kamo je sve to nestalo? Pa i meniste znali dobacivati takve stvari da samveæ pomislila kako imate neke zle namjere,h, h, h...Janus: Jeli?Paula: Da moje suknje pucaju iznutra,h, h, h... A sad kad bi brkati portir sjediona mojem mjestu vi to ne biste ni zamijetili!H, h, h...Janus: Moda, jer vas ne vidim, Paula.Ne vidim vas od tog prokletog dima te vašeproklete lule!Paula: A, tako?!(Iz grmljavine pljusak)Konaèno!(Kiša)IIAutor: Letimièan susret s kolegom izrealnog socijalizma na ulicama maðarskogglavnog grada.(Šumovi velikog grada)Janus: Oprostite, posve sam se izgubio,biste li mi rekli kako da doðem doEngelsovog trga?František: Nem tudom. Nem tudommagyarom.Janus: Engels.František: Engels? Engels tudom. Lenintudom is.Janus: Place, Square, Platz, Piazza, Engelspiazza!František: Aha! Piazza di Engelso?!Janus: Da!František: Tudom, tudom. Andare a sinistraGeneral Bajos Svoboda utca, poi asinistra cammarado Vilmos Pick utca, poidi nouvo a sinistra viene Karolyi Marx utcae Piazza di Engelso. Sempre a sinistra.Janus: Molto grazie.František: Io sono František Ptaèek,delegatto a la Conferenza RadiotelevisiaInternazionale.Janus: Molto piacere. Io sono osservatorenela stessa Conferenza.František: Dunque, andiamo insieme.Ma sempre...Janus: A sinistra, naturalmente!(Šumovi Budimpešte)IIIAutor: Kod direktora Radija!Direktor 1: Èuj, Janus, ne moram valjdau rukavicama, ne?... Ne poznamo se odjuèer. Èitao si bilten, ukratko narasle sunam neke programske potrebe, a drugeopet... hoæeš konjak?... Ne moemo guditiuvijek istu pjesmu, a pritisak na budetje velik... Neke je stvari vrijeme pregazilo...znaš i sam... anketa je porazna za dramu,to vidiš... hja, ja sam ti uvijek govorio...èujem da se posljednjih godina bavišnekim istraivanjima... kao nove moguænostimedija... zgodno... Jesi li vidio ovenove bedeve što smo ih dali izraditi?!Tlocrt naše zemlje i krugovi koji se šire:Radio u svaki dep! Nekoæ je bio slogan:Radio u svaku kuæu, pa Radio za svaèijidep, a sada Radio u svaki dep! Ha, ha...Znam, ti misliš da je anketa dirigirana, dase nije pitalo slušaèe nego idiote, iako suzastupljeni predstavnici svih struktura,dobro, idioti svih struktura jer ima imbecilnihpitanja, priznajem, ali kako inaèe dosuradnje?... Uostalom, manimo anketu, tii ja nismo od juèer, znamo kako se to radi...Ali Janus, pa radio je ipak samo periferija...vijesti i muzika, ako æemo iskreno...da nešto drnda. I malo u širinu. Nepretjerano. Nije na radiju da ekspliciranove ideje, razumiješ? Nego da... Nemojmisliti da ja tebe ne razumijem. Došao sina radio dok je bio elitni medij, i sad ti jeteško pomiriti se s èinjenicom da si èitavivot samo... drndao. Ha, ha... Danas jeradio èista konzervativa. Budimo realni.Ali mane treba znati pretvoriti u vrline,moj Januse! Jedno drugo ispitivanje u medijimapokazalo je da su uprave na radiostanicamanajstabilnije. I da radio direktorinajdulje ive, ha, ha... Kad tako gledaš nastvari, a to je njihova zakonitost, onda vidišda su radiju najmanje potrebni komplikatori...Pa, Janus, nijedan politièar kojido sebe iole dri ne bi na radiju da ni izjavu,a kamoli intervju! Kad je neko istinskibitno saopæenje plasirano prvo preko radija,moeš li se sjetiti?...(Pauza)To... što ja govorim... ništa to tebe... Tisi oèito spreman oponirati i dalje? Misliš...šteta trošiti rijeèi na takvog idiota kakavsam ja, h?(Pauza)Znaš, u nedjelju sam bio na lovištu uSedlu, tamo gdje smo se jednom sreli kadsi bio na vikendu. Ja i još dvojica provelismo èitav dan na èeki a da se ni miš nijepojavio. Onda smo sišli i pregledali lovište.Neki je idiot naše kocke od soli, našmamac, sve do jedne pobacao u najdubljuguštaru. Ne znam zašto, ali prvo sam pomisliona tebe. Tipièno za tvoj odnos prema...no, onima gore!(Pauza)Iskreno, Janus, nikad ne bih rekao zatebe da æeš èitav ivot zatucati u takvomusranom mediju kakav je radio!... A takosi visoko letio, sjeti se samo!... Razoèaraosi me. Jako si me razoèarao.IVAutor: Jedne sparne subotnje veèeri ispredsvoje šumske brvnare a pod svjetlompetrolejke Janus èita iz nedovršenog romananaslovljenog: Horspielleiter. Na panjevimaui krug suradnika i gostiju, supruga,nakon što je oprala suðe u potoku,spava u vrtnoj lealjci. Slušaèi povremenoèeškaju glenjeve, podlaktice i vratove. JedinoJanusa insekti ne diraju: on je za njihsveti èovjek.(Noæni cvrèci... Lyriste plebeius)Janus: Zastao je pred izlogom i poèeobrojati svjeæice što ih je iza stakla slastièarkazabadala u tortu. Hoæe li ih biti 54?Jer moda postoji neka tajna sila koja ravnadogaðajima i koja mu eli objaviti svojemoæi baš danas na njegov 54. roðendan.Tek što je to pomislio i ena bijelog velikoglica i torta nestanu u zamagljenom izlogu.Prvi put ove godine u uredu se nitkonije sjetio njegovog roðendana, èak ni dugogodišnjasekretarica, koja se uostalompretvara u sve strastvenijeg pušaèa lule, ululologa, lulometra, lulojatra, u historièaralule, u histerièara! Uasno ga to nervirau posljednje vrijeme. Sve je to znatno ogranièilonjihovu meðusobnu komunikaciju,ah, zaboraviti!... Odjednom, evo ga uslastièarnici. Stoji unutra i misli kako godinamanije pojeo ništa slatko, zapravo odsmrti punice. Ono široko lice od alabasteragleda ga iza pulta. Glupo je što ne mo-e uštinuti taj vanili obrašèiæ i izaæi. Ogromnegrudi, oslonjene o pult, dišu mirnonastavlja se na stranici 27

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 23Razgovor: Peter Leonhard BraunDotaknutirukuslušateljaAgata Junikurije petnaest godina umroje Zvonimir Bajsiæ i ovajtemat posveæen je njemu.Utoliko i radiju, roðenom prijestotinjak godina.Bajsiæ je roðen 1925. u Zagrebu.Bio je knjievnik i reiser,na radiju, televiziji i u kazalištu.Nakon studija estetike na Karlovomsveuèilištu u Pragu – od1950. godine – bio je zaposlenna Radio Zagrebu. Autor je prvehrvatske dokumentarne radiodrame Zbogom (1968.). Jedanje od najizvoðenijih i najnagraðivanijihradijskih autora iredatelja u svijetu.Ovom prilikom objavljujemonjegov sinopsis za zvuèni esejTišina iz 1978. godine i njegovuposljednju radio dramu – Slikeiz ivota jednog radio dramaturgaiz 1986. godine.Kao neposredni povod objavljivanjuovog temata bilo jelogièno odabrati Meðunarodnufeature konferenciju, nedavnoodranu u Zagrebu, te Meðunarodnifestival igrane i dokumentarneradio drame Prix Maruliæ,koji se proteklog tjedna odravaou Hvaru. Naime, to okupljanjenajkreativnijih radijskihljudi što ga veæ šestu godinu zaredom organizira Dramski programHrvatskoga radija, jedanje od rezultata djelovanja zagrebaèkeškole Zvonimira Bajsiæa.Sluèaj je htio da su na festivalugostovali njegovi dugogodišnjiprijatelji i kolege, takoðer istaknutipioniri radio-dokumentaristike,Peter Leohnard Braun iRené Farabet.Na suradnji, savjetima i idejama,najljepše zahvaljujemosuradnicima Dramskog programaHrvatskog radija, od kojihæete samo neke naæi ovdje potpisane.Što je radio program?Biti zaljubljen i slijeditiinstinkte.René FarabetAntonija Letiniæao poseban gost na ovogodišnjiPrix Maruliæ pozvanje Peter Leonhard Braun,jedan od utemeljitelja InternationalFeature Conference u Berlinu1975., pa kao takav jedan od autoritetau svijetu featurea, kao i radijskestruke opæenito. Autor jesvega nekoliko djela, ali svako odnjih je bilo na neki naèin revolucionarnou svom vremenu. Sadaumirovljeni, Braun je bio dugogodišnjišef odjela za radio-dokumentaristikuSender Freies Berlinte jedan od utemeljitelja najveæegsvjetskog radio-televizijskog festivalaPrix Europa.Zašto baš izabrali feature kaosvoj naèin izraavanja?– Feature je dokumentarnaknjiga u zvuku, moglo bi se reæi.Za mene je to najstarija radijskaforma, ali to nije toliko bitno.Bitno je da on pokriva sva izra-ajna sredstva radija. Dramatiènescene, zvukove, naraciju i sveono što radio kao medij moe izrazitiupotrebljivo je u kreiranjufeaturea. Sve to moe i radio drama,ali ona taj naèin izraavanjakoristi tek posljednjih godina.Ona se donedavno oslanjala iskljuèivona dramski pristup, dijalog,igru, na èemu je i dalje fokusirana.Feature je veæ od samogpoèetka koristio sve naèine izra-avanja.Lance Sieviking – jedan odnajstarijih featurista s poèetkadvadesetih godina s BBC-ja, kojegsam susreo za svog boravka uLondonu šezdesetih godina – namoje je pitanje što jest feature, ašto nije odgovorio da je to svakainformacija upotpunjena razlièitimelementima, dodatnim opisima,zvukovima. Feature je daklesvaka obogaæena informacija. Informacijaje kraljenica, a featured 11. do 17. svibnja u Hvaru seodravao 6. meðunarodni festivaligrane i dokumentarne radiodrame, na kojemu je odslušano 38 radova.U kategoriji igrane radio drame, prvunagradu osvojio je Radio Plzen za Everyman,drugu Radio Baden-Baden za Orthe Hapless Landing, a treæu Hrvatski radioGolden Ass. U kategoriji dokumentarneradio drame, meðunarodno i kolokvijalnozvane feature, prvu nagradu osvojilisu David Zane Mairowitz i Nicole Marmet,autori The Faces of Jeanne d’Arc, drugu jeprimio Chris Brookes za The Letter S, atreæu Miro Pijaca za Searching for a StoneBeauty.

24 IV/81, 23. svibnja 2,,2.poèinje nadogradnjom mesa okokosti. To je vrlo široka forma –zapoèinje veæ s najobiènijim informacijama(koje nisu vijesti) izavršava akustièkim filmom.Podrazumijeva identitet i svemoguænosti radija. I zbog togasam zaljubljen u fièer.Moe li se feature smatrati najumjetnièkijomformom radija, ikoji su parametri za njegovoprocjenjivanje?– Ne bih rekao da je najumjetnièkijaforma, ali svakako je najbogatija.Moramo imati na umuda radeæi feature ne koristimosve forme. Svaki puta pronalazišsvoj osobni jezik baš za neki odreðenifeature. Išao bih èak tolikodaleko da kaem da je svakifeature u potpunosti nov u formii sadraju, jer svaki autor morateiti tome da kroz sadraj izrazisvoj identitet. Nije samo temaono što prelazi na slušatelja veæ iautor sam. Stvarajuæi feature,emitiramo publici sami sebe.Dobro djelo je ono koje je ivo.Ako slušamo samo izvjebaneglasove koji nam nešto objašnjavaju,tada je djelo mrtvo. Ali akoèujemo osobnost autora, njegovopribliavanje temi, osjeæanje ipromišljanje teme, pa tek nakontoga stvaranje featurea, tada djelopostaje ivo – diše, komunicira,ima srce i eludac. Èak i najjednostavnijaforma moe postatijedinstvena, neobièna, neštoposve novo. Postoji nekoliko tipova,škola i rukopisa – francuski,skandinavski, poljski, bibisijevski– dakle nekoliko razlièitihstilova produkcije i komuniciranja,i meðu tim razlièitim pravcimanailazimo na vrlo talentiranei kvalitetne autore. Prvi kriterijza procjenu je dakle mjera u kojojse osjeæa identitet autora, njegovnaèin razmišljanja, strukturiranjai komuniciranja. Kada radimoemisiju moramo razmišljatio slušateljima i kontaktu s njima.Radio su uši, a uši su direktnopovezane s osjeæajima, zarazliku od oèiju koje su u vezi smozgom. Èesto se zaboravlja daslušatelj, dok nešto sluša, mora iosjeæati.Treba li autor ostavljati prostoraslušatelju da sam donese odlukuili ima pravo nametati mustav?– Za poèetak treba pronaæisvoj identitet, a to nije posve jednostavno.Poèeo sam pisati sa 23,24 godine, a tada nisam imao dovoljnojak identitet da bih podnioono što treba za tridesetominutniprogram. Sa 28 sam bio sposobanrazumjeti i sagledati temu naosoban naèin te ga predstavitipublici. Èuli smo mnogo primjeraprodukcija razlièite kvalitete,ali bez osobnosti. Treba otkrivatii razvijati vlastiti identitet i stil.Svaki put se mijenja pristup jersvaka tema ima neke svoje zahtjeve,trai drukèije oblikovanje,ali slušatelje privlaèi stav. Trebadotaknuti ruku slušatelja, prodrijetido njih kroz zvuènik, samotako oni mogu slijediti djelo, nesamo razumjeti nego i osjetiti.Da bi se osobni razvoj podudaraos profesionalnim, treba imati sreæe.Najvanije je biti iskren premasebi i priznati samome sebišto moeš, a što ne.Moe li se povuæi paralela izmeðufilma i featurea?– Ako si izuzetno razvijena osobamoeš izabrati medij. Neki sustvoreni samo za jedan medij. Jasam stvoren za slušanje, imamveliku akustièku memoriju, pamtimglasove koje sam èuo prijemnogo godina. Vidom slabo osjeæami razumijem.U vrijeme dominacije slike,stjeèe se dojam da – u odnosuna osjetilo vida – sluh, tj. uši, nasvojevrstan naèin “krljaju”...– Naravno, ali to je dugotrajanproces. Radio sam mnogo pokusas mikrofonom kao umjetnomglavom (“Kunstkopf ”). Naime,mi sve što slušamo stavljamo ispredsebe, ne èujemo ništa što jeiza. Jako dobro èujemo na mjestimaušiju, loše iznad sebe. Uvrijeme dominacije slike, istina,uši krljaju, ali negdje “duboko”to osjetilo je još uvijek dovoljnosnano. Sve je više medicinskihistraivanja i pronalazaka o deformacijisluha. Ali ljudska biæanisu dovoljno glupa da bi do krajauništila osjetilo sluha. Zapostavljanjesluha moe iæi do odreðenegranice, ali negdje æe sezaustaviti.Radio za razliku od televizijeostavlja puno prostora mašti...– Radio je nevjerojatan komunikatorako se koristi na pravilannaèin. Mnoge stanice ne razumijušto radio moe i èemu je usvojoj biti namijenjen.Radio-dokumentaristika traivrijeme. Koliko je to u kontradikcijis uobièajenim poimanjemradija kao brzog medija?– Radio kao medij aktualnostitrai brzinu. No on je istovremenoizuzetan primjerak sporogmedija. Naime, da bi rastao, morabiti spor. On je kao tijelo. Nekidijelovi su mu spori, a neki brzi.Treba poštovati zakone tog tijela.Slaete li se s Farabetovommetaforom da je mikrofon kaoticalo kukca i kako je tumaèite?– Druga metafora je da jesvatko sam po sebi kao antena.Ako nešto ne èuješ i ne osjeæaš,to ne moe ni mikrofon. Ako siosjetljiv na stvari, ali i fleksibilani paljiv, moeš osjetiti, otkriti izabiljeiti nešto što ne oèekuješ.Nije dovoljno biti insekt i pronalaziti.Sljedeæi korak je strukturiranje,gradnja, stvaranje organizmaod onoga što imaš – ruke,kosti, meso. Tek naknadnootkrivaš snagu izraza i snimljenogmaterijala. Prvo snimaš, biljeiš,procjenjuješ. Ponekad nekezaista izvrsne snimke kasnijene moeš upotrijebiti jer se neuklapaju u prièu. Pa onda nekeelemente treba izbaciti, jer bi bilikao Quasimodova grba. Naprostone odgovaraju. Treba bitisnaan i ne vezati se, procijenitii izbaciti što treba, da se ne bistvorio horror vacui.Eho što ga ostavlja radiomora biti glasniji odoriginalnog zvuka.Jussi Parviainen

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 25Razgovor: René FarabetIgramo se stvarnošæuAntonija Letiniæoš jedan poseban gostovogodišnjeg festivalaPrix Maruliæ bio je RenéFarabet, najnagraðivaniji svjetskiradio-dokumentarist, koji jeovom prigodom odrao predavanjeo svojem opusu, popraæenoodabranim insertima naravno.Ovog autora odlikuje izrazitaekspresivnost, neobièno harmonièanspoj dokumentaristièkiprikazane realnosti i poetskogstila. Kroz èitav opus lako je èitljivnjegov specifièan izraz kojipodilazeæi materiji ne gubi naidentitetu.ivi i radi u Francuskoj, gdjeje do prije nekoliko dana bioglavni urednik i voditelj Atelierde Création na Radio FranceCulture èiji je utemeljitelj. Autorje mnogobrojnih dokumentarnihradio drama od kojih ih je naHvaru predstavio svega nekoliko.Kroz primjer iz djela Cordobaelio je pribliiti tehnikuclair/obscura, u featureu Uneétoile nommée absinthe oslikavakatastrofu Èernobila, a vjerojatnonajsnaniji ulomak je onaj izLes bons Samaritains u kojemposebnom tehnikom polako isuptilno zadobiva slušateljevusuosjeæajnost. Djelo zapoèinjeduhovitim i pomalo smiješnimscenama predstavljajuæi ivotealkoholièara i ostalih ljudi s društvenemargine da bi, pribliavajuæise kraju, slušatelje sve višešokirao osvještavajuæi tragiènosttematike. Ta neobièna igra ustrukturiranju èini njegovo djeloefektnim.Pripremili ste nam prezentacijuVašeg rada kojeg odlikujeneobièan spoj poetiènosti i dokumentaristièkogpristupa...– Ne znam moe li se govoritio stilu. Svaki put kad zapoèinjemrad na nekoj temi smatram datreba biti suzdran, bez referiranjana ono što je dosad napravljeno.Takoðer, treba slijeditionaj isti put kojim smo išli uprethodnim djelima, ali istovremenobiti što otvoreniji. Tako sestvara neka vrsta permanentnostikoju moemo pratiti iz djela udjelo, a da toga uopæe nismosvjesni. Èesto prezentiram dokumentarneteme. Nisam pretjeranosklon nazivlju – ima tu dokumentarnosti,ali to je istovremenoreportaa, isjeèak iz ivota,u pokušaju da ga se prikae iznekog kuta gledanja i slušanja.Slušatelju treba predstaviti neformalnu,objektivnu sliku, aliponuditi mu više putova. Iako jetu uvijek neka linija koja ocrtavaput, uvijek postoji neko kreiranjeperspektive, organiziranjesvih tih elemenata – rijeèi, glazbei zvuènog okruenja.Moe li se onda uopæe definiratifeature?– To je posve hibridna forma,u kojoj je dokumentarni dio svakakonajvaniji, ali ne i jedini.On je samo u tradiciji dokumentarca.Bi li se feature moglo nazvati“slikom”?– Slika eli prikazati ivot takvimkakav je. Ponekad je to samoslika. Ali ovdje se eli pokazationo što je prethodilo i ono štoslijedi, ne samo jedan trenutak.To bi više bile faksimilne slike.Uvoðenje ivota i ivotne problematike.Izraajna forma featurea, to jeprogram, ideja, tema, osoba – vrloraznolik spektar. Vi zapravopokušavate sloiti prièu od materijalakoji ste snimili u stvarnomsvijetu, igrate se sa stvarnošæu.To je opæenito drama, alidrama stvarnosti. Neka djela kojasam napravio kreæu od teksta,ali ne veæina njih. Inzistiram natome da radio uvodi ivot i govorio njemu. Tekst je uvijek prisutan,ali moja ideja je da uvijekpolazimo od realnog svijeta, atek potom dodajemo citate, pisanitekst, glazbu. Srce samogprograma je iva materija. To mise èini najiskrenijim kod radija izbog toga radio postoji.Radio nam ostavlja moguænostda i sami stvaramo slike.– Apsolutno. I to je ono štome najviše privlaèi. Ostavimoslušatelju moguænost da uðe usvijet koji mu se predstavlja. Nesmijemo ga indoktrinirati, nametatimu komentare. Treba mu ostavitislobodu da plovi. To sepostie elementima koje sam veæspomenuo, ali isto tako i tišinom,pauzama... Slušatelju se ostavljaprostor da uklie u svijet ireagira na njega. Stvari mu trebapredstavljati na didaktièki naèin,a opet ga prepustiti individualnojimaginaciji. I kada radimo emisiju,osamljeni smo, ali trebamoimati nekog fantomskog slušateljauz sebe.Najjaèi dojam na publiku ostavioje isjeèak iz djela Les bonsSamaritains. Tu ste se poigraliemocijama slušatelja koje varirajuizmeðu smijeha i zaprepaštenja...– ivot je saèinjen od kontrasta,nije uniforman. Èesto samobraðivao socijalnu tematiku,prièe o ljudima sa margine. Lesbons Samaritains prièa o napuštenimljudima, zaboravljenim oddruštva, nesretnim. Zbog togatakva emisija mora biti glasna,buèna, pobuditi reakcije. Trebabiti oštra i prikazati stanje onakvimkakvo u stvarnosti i jest. Jertakvi ljudi i prièe postoje sa svimpomalo smiješnim, ironiènim situacijama.Ti ljudi su stvarni, prirodni,oni su u stvari priroda.Oni su ono što govore, u njihovomizrazu nema nièega artificijelnog,ali nakon tih smiješnihscena dolaze one tragiène, frapantne,jer one u stvarnosti i jesutakve. ivot i situacije onih kojiimaju problema s alkoholom upravotako izgleda. I takvima ihtreba prikazati.Iako se prilagoðavate tematici,moe li se ipak govoriti o prepoznatljivomstilu?– Treba biti prisutan. Pribliitise materiji i ljudima koje elimoprikazati. Situacije se dogaðajuspontano, a u organiziranju scenapostoji uvijek neka logika. Prelazise s jedne toèke na drugu, prati seput s odreðenom dozom koherentnosti.To je gotovo kao nekifilm, koji prelazi s jedne scene udrugu, iz situacije u situaciju. Prijelazimoraju biti mekani. U featureupostoji neki kontinuitet kojegnema u realnosti. U ivotu sesituacije ne dogaðaju odjednom,veæ se polagano niu jedna zadrugom, a onda ih se u featureuslae komponiranjem sliènim kolau.Prikazuju se samo fasete èitaveprièe.Rekli ste na predavanju da nesmije biti strukture, a ona je ipakvidljiva u Vašim djelima. Kakoto?– Poèinje se uvijek od nule.Kreæe se u potpunosti otvoreno.Dakle, ne smije se poèeti odstroge strukture u glavi, veætreba krenuti slobodno. Izborpristupa ljudima i temi je pitanjeinstinkta. Osjeæamo onošto je bitno, slaemo razglednice.Na prvom mjestu je istraivanje,no veæ u trenutku istra-ivanja razmišljamo o naèinuna koji æemo predstaviti ideju.Tek na kraju razmišljamo ostrukturi, prikazivanju realnostiu najbogatijem obliku, razlièitimmoguænostima, slikama isituacijama koje odabiremo.Struktura i elaboriranje, dakle,dolaze na kraju. Dio oko kompozicijeje najozbiljniji i najzahtjevniji.Da bi bio zanimljiv,on zahtijeva oštrinu, strogoæu,a moe nastati samo iz bogate,raznolike materije. Struktura imaterija u stvari nastaju istovremeno.Kada snimamo materijal,veæ poèinjemo misliti nastrukturu. Prema tim glavnim“koncima” treba dalje gradititijelo. Ne postoje striktna pravila.Njih zadaje tema, ali ihona istovremeno ne smije ogranièavati.Ponekad takoðer trebaostaviti materijal da odspavaneko vrijeme. Stvaranje “programa”je, u svakom sluèaju, dugotrajani zahtjevan proces.

26 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Zvonimir Bajsiæ, 1978.“Tišina”Sinopsis za zvuèni esejPut nas vodi u visoku planinu pokrivenudubokim mekim snijegom.…Tišina je zapravo ono što zovemo dobromzemljom. Plodotvorna i maštotvorna.…Ne samo zrak, i tišina postaje sve dragocjenija.Danas veæ prodaju svjei zrak ukonzervama. Kako pakirati tišinu? Modau školjkama.…Uzmeš metar, dva sirove tišine i nosišje doma. Staviš je u podrum, mraèni kutpodruma, i svake veèeri lagano vlaiš dokne primijetiš da je proklijala. Sad treba samoèekati. Povremeno èistiti od prašine.21. oujka uredno zarolanu nosiš je ustan i prostreš preko sobe. Poput saga.Legneš i slušaš.Adelaide Crapsey (amerièka pjesnikinja)pisala je:“Ovo sutri najtiše stvari:Snijeg koji pada… satprije svitanja… usta nekogakoji je umro.”…“Preletio je tihi anðeo. Tako se kod naskae kad svi zašute.” Ovo je replika iz Èehovljeva,mislim, “Galeba”. U poveæemdruštvu zavladala je bezrazlona šutnja.Mora da je bio ðavo, ne anðeo, u AntoninuPavlovièu, koji ga je iskušavao, tentao(Tentazioni di San Antonio) da svoj govor,za vrijeme ionako neuobièajeno protkan tišinama,sasvim zamijeni šutnjom kao krajnjimizrazom svoga genija.Inaèe s tim tihim anðelom nešto nije u redu,trebalo bi provjeriti. Vjerojatno se radi o anðelutišine, anðelu koji neèujnim lepetanjemsvojih krila sije tišinu, ili koji poput gumicekoja na ispisanom papiru ostavlja trag prazninebriše svaku èujnost na mjestima kojimaga vodi put. Mnogo se govori o anðeoskojglazbi i njenom ljekovitom djelovanju nadušu èovjeèjeg stvora punu svakojakih rana,no nitko te muzike još nije èuo. Nije li to tišina,ako tišinu shvatimo kao koncentraciju,to jest sam pred licem bojim, što æe reæisam pred sobom, dakle spoznavanje sebe.Pa i poèast neèijoj uspomeni odaje seminutom šutnje, nikako minutom urlikanja.“Pošutimo još èasak”, kau ljudi prijenego što æe se na dulje vrijeme ili zauvijekrastati. Popijmo još gutljaj tišine, tog najèarobnijegnapitka, koji æe nam jediniomoguæiti da nikad ne zaboravimo ni ovajtrenutak rastanka, ni jedan drugoga.…Julije Knifer ponudio je prazno platnokao sadraj svoje slike. Unutar kolekcijenjegovih radova koji su svjedoèanstvo krajnjihredukcija, straha umjetnika pred i najmanjimtragom razmetljivosti , iskaz kontemplacijeljudske skromnosti koja jedinaliènost èini vjerodostojnom, - nije li ta prividnoprazna slika naprosto trajno zaustavljenitrenutak pred prvim potezom kista?Slikati ili ne? Popustit slabosti samoiskazivanja?Jesam li siguran da æe moj potez kistombiti vrjedniji od mira koji sad vlada naovoj praznoj plohi? Ili je prazna slika završnaslikarska spoznaja o uzaludnosti naporada se ikad stigne do sklada i ravnovjesjakoji caruju u divoti praznine?Prazna pozornica tema je Šopove radiodrame “Tragedija praznine”. U igri postavljase i pitanje odgovornosti arhitekta kojineki prazan prostor u svemiru ili na zemljinadomješta svojim zdanjem. Prirodi smoukrali prazni prostor i nadomjestili ga svojomizmišljotinom. Recimo i, prirodi smoukrali njenu tišinu i samouvjereno i prepotentnoje nadomjestili svojom bukom, svojommuzikom, svojom nekontroliranombrbljavošæu. Ukrali smo rijekama ribe i bistrevode, zemlju prekrili asfaltom jer je glaðii manje se praši, pa smo… stanimo snabrajanjem. Uostalom, ne zovemo li ljubiteljimacvijeæa po poljima (u taški noseškarice) pa ih kod kuæe stavljaju u vaze svodom umjesto s formalinom. U takvomredu stvari i lovci na ljudske glave (spomenimosamo Indijance, oni se neæe uvrijediti)pravi su filantropi.Vratimo se trajno zaustavljenom trenutkupred prvim potezom kista u interpretacijiJulija Knifera. Tako u slušateljstvu konceratase pamti onaj trenutak kad dirigentizaðe na podij i podigne ruku. Nastupa tajac,zapravo neka sveèanost išèekivanja prvihtonova koji æe zabrujati salom. Sve totraje samo nekoliko sekundi , no u njima jeukljuèeno sve. I ono što nas je dovelo nakoncert, i kako smo se još sat prije, brijali iono èemu se nadamo i što bismo eljeli èuti.Ta nada, naša posebna nada, krojena je ponašoj elji, po mjeri naše (izgovorimo to sastidom) eði za umjetnièkim doivljajem,dok ono što kasnije primamo nuno jekonfekcija, jer mora zadovoljiti zajednièkinazivnik naše eði. U tih nekoliko sabrane isveèane tišine mi smo veæ sve doivjeli. Ostalo,kad koncert veæ poène, samo je rasprodajanaših nadanja. (Ovo je malo pretjerano.)Kakva bi se èarolija dogodila kad bidirigent nakon što je podigao ruke (ovo jeveæ znatno pretjerano), kad bi sviraèi nakonšto su podigli gudala s kojih se još u svjetlusvjetiljaka sa stalka cijedi kalofonijumskaprašina, i mi slušaèi koji smo prestali listatiprograme i širom otvorili vrata svoga sluha,kad bismo svi tako zastali na neko vrijeme,moda i dulje, èak i vrlo dugo. Kako komenjegov koncert završi, ili kako se koji sviraèumori, tako taj lijepo na prstima izaðe izdvorane, ode kuæi, veèera i legne u krevet.Tek kad i posljednji posjetilac napusti dvoranu,razvodnici pogase svjetla i smatra seda je koncert završen.Nezgoda je jedino u tome što bi, ako bitakva praksa ušla u modu, muzièki kritièariostali bez kruha. Kompozitorima je svejedno,oni su ionako.…Beckettov Krapp na poèetku komada upotpunoj nepokretnosti i bezizraajnostivaèe bananu do krajnje izdrljivosti gledalaca.Vrijeme za koncentraciju, za putovanjeu samu sebe. Moda je i to normiranje.Norma neka bude ništa. Na temeljutakve konvencije svaki æe i najmanji pokret,svaka krhotina od rijeèi zadobiti svojupunu vrijednost.Da bi se raspoznala nepokretnost, trebajoj dati neki znak za raspoznavanje. Bananu.Praznini treba dati okvir. Tišinu trebaprokapavati.…Tišina je svakako prapoèetak svega.Plodna voda roditeljica. Kao što se vraæamoprecima da bismo prepoznali svojaotuðena biæa, izvorištima, poèecima, takose treba kojiput okrenuti tišini, praznompapiru, “Schwamm über”, nièemu.…Krokodili. (Stanje krokodila)…U “Slici” (Das Bild), komadu Meyer-Wehlackovih, dvoje itelja zapadnoevropskogvelegrada naviklih na, meðu ostalim, iodreðenu pastu za zube, put nanese u pustošgolih sinjskih** brda i zaseoka. Cvrècicvrèe, podnevno sunce ari, ene u crnomspokojno èekaju autobus u hladu smokve,nitko ne dolazi, nitko ne odlazi, kao da udaljini i neki konj tromo vuèe kola, ili je tosamo zaostali šum od nekog prošlog dana.Tad ona njemu kae: “Htjela bih ovdje ivjeti”.On joj odgovara: “Znaš li da ovdje jošvlada skromnost?”Tišina je skromnost. Kako se ponovno priviknutina skromnost?…Kako je Arthur Rimbaud napisao svojupjesnièku poruku koja nikad nije bila objavljena?Bila je svakako duboka zima. I bilo jeveèe. I mjesec je obasjavao rubove oblakaotealih od snijega. Bilo je grdo.Arthur je Rimbaud, zasukanih rukava,stajao kraj lavaboa u kutu sobe. U zrcaluje gledao svoje djeèaèko lice. Onda je opraoi ruke, vrlo pomno, po prst. Sjeo je zastol i iz ladice izvukao list papira. List papira,bijel i mekan, bešuman, jedan odonih s Wasserdruckom.Nagnut nad papirom.Tek kad je jutarnje svjetlo poèelo prodiratiu sobu. on se pomaknuo, zapravotek je prstima dohvatio pero, umoèio ga utintu, i pri dnu snjenog papira upisaotoèku. Kasnije se i potpisao, nakon izvjesnogkolebanja.O “pobuni”:i smo se svi na neki naèin “pobunili”,eljeli smo iziæi van iz studija, izprogramiranih shema dramaturgije,reije i snimanja, morali smo naæi put, ponajprijeizmeðu nas. Svaka je “pobuna”, nezadovoljstvo,pomalo na brzinu, pa smo imi to na brzinu nazvali “dokumentarna radio-drama”,dakle nešto kao za inat, kaoprotiv autorske, pisane radio-drame.Mi smo ovim odlaskom u šume, i meðuvelika izvorišta voda, meðu sjekire i gorštake-osamljenike– eljeli istraiti moguænosttonskog biljeenja u onim trenucima, stanjimai raspoloenjima ivota, kad se dramskii poetski izraz ivota doima više negosam ivot.Èedo PricaUlomak iz eseja Sudbine (Pribilješke narubu vrpce o radio-emisiji: Starolièka Patetièna/È. Prica, Z. Bajsiæ, M. Jurjeviæ/, 1975.)O “prisluškivanju”:Tišina je dobro tlo. Sve jestvoreno iz tišine. Tišina jeupravo supstancija radija.…“Materijal radio-drame je sve èujno kaoi negacija toga èujnog, sve proizvedenotehnièkim sredstvima radija.”Tako glasi strukturalistièka definicijamaterijala radio-drame (u kojoj se umjetnièkodjelo promatra u svojstvu materijalumjetnièkokorištenje materijala).Rado bismo danas, nakon svih èujnihiskustava, rekli: “Materijal radio-drame jetišina, kao i njena negacija-èujno.” Uredniciprograma postali bi samim time urednicinegacija. Veæ sama ova doskoèica bilabi neki dobitak za napredak stvari.Buduænost radija moguæe je sagledati uovakvoj shemi: Od 16-17 sati emitiramoubor planinskog potoka, od 17-18 slušatæete udaranje atlantskih valova o Kanarskeotoke, od 18-19 ukljuèujemo se u izravniprijenos pod naslovom “Zaboravljenamuha u napuštenoj seoskoj kuæi”, a od19 h, dajemo lahor povjetarca meðu èempresimana Mihajlu.Ovaj melodiozni program tišine mogaobi narušiti koji od današnjih urednikanegacija, s pjesmom poput one: “Kokoloko– ljubim te u oko!”***…Prva radio-drama originalnog tonaimala je programatski naslov: “Zbogom”.Posljednja ne trpi od slabosti poruke. Zovese: “Tišina.”…Put nas vodi u planinu pokrivenu dubokim,mekim snijegom.Kraj.ad se govori o dokumentarnoj radiodrami,svakako valja spomenutiproblem snimanja “skrivenim” mikrofonom.Radi se dakako o radu izvan studijskihprostorija.Neminovno je dakle da u tom razdobljusvakako doðe do “prisluškivanja”, to jest dosnimanja, i tada kad ljudi koji govore nemajupojma da govore u mikrofon. No upravou takvim trenucima oni govore najbolje.Kaem najbolje, a trebalo bi da kaem – prirodno.To je ono što je dokumentu potrebno.To je ono što konaènu realizaciju èinidokumentarnom.Vrlo èesto èovjek kojeg se eli snimiti namagnetofonsku vrpcu postavi pitanje: Snimateli? I ako dobije potvrdan odgovor iznjega ni slova, no ukoliko zatajite i magnetofonregistrira, iz njega poteèe bujica reèenicakoje je milina slušati. Na kraju, kadmu pustite snimku, on veæinom biva sretanšto je uspio biti tako pametan. Naravno, redovitopristaje da se koristi baš ta snimkakoja je snimljena mimo njegova znanja.Maksim JurjeviæUlomak iz eseja O Dokumentu – snimateljski(Pribilješke na rubu vrpce o radio-emisiji:Starolièka Patetièna /È. Prica, Z. Bajsiæ,M. Jurjeviæ/, 1975.)O prostoru:rostor, za nas koji se igramo zvukom,koji koristimo glas, šum, akustièkumetaforu, glazbu, tišinu… je neogranièen.Trebamo ga prvo osvojiti u svojim glavama.Bertold Brecht napisao je 1927. u kratkomèlanku Radio – pretpotopni izum?:“…Teško je èovjeku koji ima što reæi, a nenaðe slušatelja. Još je gore slušateljima kojine naðu nikoga tko bi imao što reæi.”Mladen Rutiæ(u povodu 28. IFC u Zagrebu 2002.)O publici:Zvonimir Bajsiæadio ima publiku.Umjesto kazališne dvorane odnekoliko stotina sjedala, èekaju nassvakoga dana stotine tisuæa nevidljivih slušaèau razlièitim krajevima, razlièitim stanovima,razlièitim obiteljima. Mi ulazimo unjihovu intimnost.Gostujemo u tisuæu domova.Pa ipak, tko neæe u tišini pustih studijazaboraviti na prisutnost ove tajnovite publikei osjetiti se sam pred samim sobom, uvjerenda obavlja posao koji se ne vidi, koji sebez odjeka rasplinjuje u zraku kao da nije nipostojao, neuhvatljiv i nematerijalan.Uistinu, na ulazu u svaki studio trebalobi pisati: Iza ovih metalnih mrea, kablova idebelih stakala prisluškuju tisuæe ljudi svakitvoj uzdah, osluškuju tvoje disanje! I jošnešto: Vjeruju ti i nadaju se!Zvonimir Bajsiæ, 1976.

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 27nastavak sa 22 stranicei spokojno. Sad bi trebalo na njih prislonitiuho i oslušnuti. Tika-tak. Pripisati listišumova za radio-program buduænosti:«Disanje velikih grudiju na polici prazneslastièarnice». Nije ni zamijetio koliko sujoj oèi tamne i velike. Što se iza njih skriva?Prièa o princezi i zloj maæehi? Ili Zameoih vjetar? Karavane? Istambul? I pomisaona zvuèanje Bospora bez reije odsumraka do zore. A tek hod deva po pješèanimdinama? Suha grla, kašljucanja, klizanjepijeska... prve ure našeg vremena.– Èašu vode, molim!Glupo, ali u usporedbi s mukama kojebi imao da na silu guta neki kolaè... enase okrene i odvrne slavinu. Tad ju je spaziocijelu!– Boe moj, zar je moguæe da netkonosi toliko široku stranjicu!, zablene seJanus. Tek kad mu je voda potekla niz bradusjeti se da postoje pijanistièki prsti, teniskilakat, pivarski konj... Tako valjdapostoji i slastièarska stranjica!Zatvarao je veæ vrata slastièarnice izasebe kad mu se uèini da èuje svoje ime.Okrene se. enska je stajala na istommjestu, u ruci je drala praznu èašu i ljepljivopucketala ustima:– Janus!(Janus se osmjehne zadovoljan napetošæusvoje prièe)Pljesak nekoliko ruku i cvrèciVAutor: Janusova majka u kratkom posjetusinu(Zumer telefona)Janus: Da?(Pauza)J. ena: Što radiš? (Kroz telefon)Janus: Zašto?(Pauza)J. ena: Sam si u redakciji?Janus: Što je bilo?J. ena: Dogodilo se nešto èudno, Janus.U staroj futroli od violonèela našlasam mamino pismo.(Pauza)Èuo si me?Janus: Da.J. ena: Uredno zatvoreno, zalijepljeno,naslovljeno na tebe.Janus: Ali mama je mrtva veæ 12 godina.J. ena: Ali mama je mrtva veæ 12 godina,to su bile i moje prve rijeèi. (Pauza) Janus!Janus. Otvori.J. ena: Ne.Janus: Pa ne misliš, valjda, da je danasstiglo?J. ena: To ne. Pismo je poloeno ispodpodstave koja je poslije prišivena.Janus: Nemoguæe. (Pauza)J. ena: Moeš li danas doæi ranije?Janus: Ne. Otvori pismo. (Pauza)Kidanje papiraJ. ena: (Èita) Dragi Janus...Kad joj se kutija od violonèela ošteti,kad koja vezica popusti ili bravica zašteka,tvoja æe enica posegnuti za starom futrolom...i tad æe me tu unutra naæi. To jestglas o meni... Proæi æe mjeseci, moda igodine od MOJE SMRTI – Ali ne boj se!Pismo ne skriva nikakvu tajnu! To je samojedna mala lukavost tvoje mame kako bijoš jednom bila s tobom.Još jednom – POSLIJE SVEGA.(Pauza)Janus: Što je?J. ena: Nastavlja se.Janus: Dobro. Dolazim ranije.VIAutor: Noæno æaskanje s donom Silvomde Andrade Pessoa Zinzilinho delegatomradija Pernambucco indipendenteu Poppe’s baru belgijskog grada Louvainaza vrijeme 17. internacionalnog simpozijapod naslovom «Jeli radio prošlost ili je radiobuduænost»?!Janus: Que viva Radio PernambuccoIndi... pen...Silva: Indipendante. A saude!Janus: Èin-èin.Silva: Vi englèski govoriti...Janus: Terìble!Silva: Manje terrible nego ja, ha, ha. Toznaèi vi ne Englèz.Janus: Ne.Silva: Ne Englez, ne Nijemac, vi izmèðu!Šved? Ili kako se kae...Janus: Norveg.Silva: Ili Dansko èovjek?Janus: Ili flamànsko, ha, ha...Silva: Tko taj flamànsko?Janus: Mi sada u Flamànsko. Louvain,Leuwen, to Flamansko.Silva: Flamansko to Belgijànsko? Ha,ha... Tipiko skrivalica europeio! Bila kodmoja sestra u Baden-Baden, Alemanha,mutamo krupije u Easino, oni govoritiBaden-Baden samo zato da ti ne znati ukoji Baden biti, veli moj sestra... Ha, ha,ha... Nijemac jako fin èovjek, un humano,on generoso. Ali – rekla moj sestra – svakiNijemac špijun. Èovjek ne moe biti takonatural humano, to mora biti kamufla!To sve špijun de nivel superior. Tamo svekamufla. Nijemac na ulica piti pivo, a domavomitar! Sve u zahod, ha, ha, ha... Svimisli Nijemac voli pivo, a Nijemac domavomitar. A mama od Nijemac, ona šefprincipal de esquarda espiao familiar. Alikad gledaš bèbè od Nijemac, bèbè ne znatikamufla, bèbè prepotente, malo bèbètebe nogom u guzica! Ha, ha...Janus: Èin-èin.Silva: Vi meni stalno telefonirati!Janus: Molim?Silva: S koljenom u koljen, ha, ha... Asaude, amigo! Kad ti mene s koljenom ukoljeno ti platiti jedna runda od cachacaerva! Acordo?Janus: Acordo.Silva: Jedan dan otràga...Juèer. JuèerSilva: Da, juèer naš kolega iz Èekoslavija,onaj brkato u debelo crno odijelo kojidrao referat Radio coma a comuicacaomais rapiad, on meni sempre telefoniratisa svoje koljeno, ha, ha... toda a hoite! Punocachaca erva! On imati malo kosa tu nasvoja cabeca. A ispod kosa jako se znojiti.On govoriti “Vivat Per nambucco Indipendentei mene uhvati za koljeno! Ha,ha. On se drati za moje koljeno da neopadne sa stolica. Kad došlo jutro on višene znati ni jedna engleska rijeè. Ne znatini numero od svoja soba na hotel, ha, ha.Danas brkato iz Èekoslavija nema na simpozium.I dobro uèinila. Danas japanskireferat bio za mala djeca. Japanac glupèovjek. On metnuti noge na stol i on misliti– on Amerikano. Japanac ne treba punomisliti. To ne dobro za Japanac. To samou filmu ti vidiš da Japanac misli. I Japanacne dobar za enska. Japanac vidi samosvoja lisnica i svoja slika u zrcalo.Janus: Èin-èin.Silva: Ti dobar za enska, ti mene odmahprimi za koljeno! Ha, ha... Samo, paradiser verdade, ja ne ensko, ja barrilsam fundo. Ha, ha... Zato ja debelo. UPernambucco enska mora biti debelo.Kad mu kupi enska on hoæe dobi puno.Ti razumjela, ha, ha... Ne, ti ne razumjela,ti sempre serio, ti deseperado. Ti europeiajedan zguvano! Ha, ha! Ovdje na Belgijaili kako ti kae na Flamansko, sve europeiajedan zguvano.Janus: Èin-èin.Silva: Znaš, ja slušalo tvoj referat, ondazaspalo. U tvoj referat fino kiša pada, ondavlak zafuæka, kamen padne u bunar,doðe vjetar, zima, ha, ha. Škip, škrip,škrip. Tvoj referat jako fino za spavati.Koje tvoje titulo?Janus: Future of feature.Silva: Future of feature, ha, ha. Nemaprogram, nema scenario, nema topic, nemadrama, ništa fabular! Samo vida natural! Eescutar. VELIKO UHO STAVITI NAVELIKA IVOT ORIGINAL. I samo escutar,ha, ha... Escutar o silencio, ha, ha.Muito bonito como a ideia. STAVITIUHO NA VIDA NATURAL I DOBITISTRUJA OD VIDA NATURAL. Radiofuturo. Ti staviti ruka na moje koljeno, japiti cachaca toda a noite, a ti biti pijan ujutro,ha, ha, ha. To tvoj contacto sa ivot original,ti europeia jedan zguvano, ha, ha...VIIAutor: Zavoj na lijevo, panja! Janusovaena sa svog prozora na drugom katugleda snimanje filma. S ulice dopiru glasovifilmske ekipe.Zvuènik: Zavoj na lijevo, panja! 37.put!(Nagli nailazak motorkotaèa, škripakoènica, klizanje, lim)Stop, stop, stoooop!(Vrata stana)J. ena: Dobro da si došao, Janus. Mojiivci su na kraju.Janus: Što je bilo?J. ena: Dolje snimaju film.Janus: Da, vidio sam.J. ena: Od jutra ponavljaju jednu jedinuscenu!Janus: Tako se to radi.J. ena: Neki mladiæ na motorkotaèupada u zavoju.Janus: I?J. ena: Dok se priprema scena on sjedina motoru i zuri nekamo u prazninu. Tadga pozovu, on se trgne i pojuri! I tako odranog jutra. Pa to je kao padanje pod kri-em, zar ne razumiješ? Èitav ivot u jednomdanu.(Pauza)Janus: Mislila si na svoje sinove, priznaj.J. ena: Zašto se ništa ne javljaju?Zvuènik: (S ulice) Zavoj na lijevo, panja!38. put.(Nailazak motorkotaèa, škripa koènice,klizanje? Ulazak o lim.)Stop, stop, stop! Stoooop!Janus: Danas me posjetio veliki Nizumi.Nalazi se na turneji, obilazi svoje izdavaèe,urednike, dramaturge. On tvrdi da jesve što se stvara jalovo jer je svijet takoformiran da producira samo negativnemisli. Ljudi love slamku spasa u vjeri, uumjetnosti, neki u filozofiji, uzalud. Spasje jedino u bijegu IZVAN. On upravo pišedramu o Francuzu Paulu Nizanu koji jenekoæ još davno pobjegao u Arabiju i tamonašao ivot reduciran na ekstremnuèistoæu. On to zove “Ekonomièno” stanjekojeg ništa ne smije zamutiti. Pa èak niljubav. Ha, ha. Zanimljiv tip. Spomenuosam Nizumiju svoj radio program buduænostikoji takoðer nije ništa drugo negoivot reduciran na ekstremnu èistoæu... nomislim da me nije èuo, putovao je veæ nekamoza svojim mislima. Ha, ha...VIIIAutor: Novoimenovani direktor ustajeprotiv Kaktus programaDirektor II: Drago mi je što sam vasupoznao, profesore Janus, i što æu imatièast da s vama suraðujem. Kao mlad uèitelj,ni ne znajuæi još da æu završiti u politici,s oduševljenjem sam pratio vašedramske programe kao i polemike u štampikoje ste vodili s medijskim banalizatorimasviju boja. Mogu vam priznati da samse i sam okušavao u dramskom stvaralaštvu,amaterski doduše, i u uem krugu.elim vam stoga naglasiti da na naš odnosne gledate kao direktorski, veæ da mesmatrate prijateljem, istomišljenikom, paèak i ðakon, ako hoæete... Sa alošæu samkonstatirao koliko je naš program osakaæeni u javnosti degradiran. Sva nadgradnjagurnuta je na marginu, a antene pretvoreneu slavine neukusa i utilitarizam!Ovu vulgarnu koncepciju opravdavajutvrdnjom da je današnje slušateljstvo krdonajotrovnijih cinika, a ne zbor priprostihnarodnih duša, kao nekoæ. otuda ta teorijatakozvanog kaktus programa rezultat slušaèevogcinizma. Kaktus program moebiti samo izrazom imanentne dekadencijesamog medija, nikako obratno... Na namaje, dakle, da stvari vratimo na njihovamjesta. Gdje lijepa knjievnost i lijepeumjetnosti nisu baza i kriterij, tamo vladaprogramska dezorijentacija... Kad samopomislim koliku je presudnu ulogu knji-evnost imala i povijesti. Spomenimo kaoprimjer narodnu higijenu, ili uopæe zdravstvenoprosvjeæivanje. U 19. stoljeæu zaharanja sušice, u svakom romanu našao bise opis lica oboljelog od te pogubne bolesti.Tako su ljudi kroz lijepo štivo saznavalikako prepoznati, kako se obraniti, ana kraju krajeva i... kako umrijeti od sušice.Današnji pandan bila bi ekološka zagaðenost,na primjer. Ili – osamljenost! Takoðerpojava novog doba. Ciklus radiodrama koje tretiraju ljudsku osamljenostu vrevi megalopolisa, eto znaèajnog programa!Ili raspad tradicionalne obitelji i kakose snaæi u novim uvjetima. A sve opisanokroz dijalog, kroz ive scene! Kroz...samo recite... kroz lijepu knjievnost!Ništa se ne bojte profesore, bit æe to renesansadramskog programa, samo se vi èvrstodrite uz mene!... Jeste li za èaj?... Odbazge?IXAutor: Èetiri slièice s ljetovanja u Sorrentu1.František: (Kroz telefon) Hotel Vesuvio,Sorrento.Janus: Zanimaju me uvjeti ljetovanja uSorrentu za 4-èlanu obitelj. S kime govorim?František: Na telefonu portir hotelaVesuvio František Ptaèek.Janus: František? Delegatto a la Conferenzaradiotelevisiva in Budapest?František: Da to nije Piazza di Engelso?!Janus: Sempre a sinistra.František: Janus! Odakle zoveš? IzNapulja?Janus: Da.František: Jesi li s kolima?Janus: Da.František: Smjesta dolazi ovamo, èovjeèeboji. Uvjeti su da ne mogu biti bolji!Znaš kako æeš?Janus: Znam. Sempre a destra.František: Tako je.2.Lucciola: Budan?Janus: Jedva.Lucciola: Kavica je na stolu.(Pauza)Janus: Vi ste LucciolaLucciola: Vi Janus.Janus: ena?Lucciola: Ne. Prijateljica. Kuham u hotelu.Janus: Ovo je vaš... stan?Lucciola: František spava u hotelskojostavi za rublje. Zato je najèešæe kod mene.Janus: Gdje je sada?Lucciola: Na poslu. Brzo æe se vratiti.(Pauza)Janus: Gdje ste vi spavali?Lucciola: U krevetu.Janus: Ovom istom?Lucciola: Gdje drugdje?Janus: A František?Lucciola: On se je stisnuo do naših nogu,ha, ha.(Pauza)Znate, vi ste prvi èovjek koji poznaFrantišeka.(Pauza)Janus: Srkanje vrele kave u Sorrentu. Usobi s Lucciolom.Lucciola: Prija vam?

28 IV/75, 28. veljaèe 2,,2.Janus: S glavom poput bureta.Lucciola: Nije to ništa.Janus: Nakon burne noæi. I sasvimneizvjesne.Lucciola: Ha, ha, František nije ljubomoran,to ne.Janus: Što je s mojima?Lucciola: Gospoða je sa sinovima otišlana kupanje. Sve je František veæ uredio.3.Mali motorni èamac u vonjiFrantišek: (vièe zbog buke motora)Castelammare! Tamo gore na onoj stijenu,u visokim èempresima, tamo je ta Nizumijevavila!Janus: Nevjerojatno! Nizumi, propovjednikbijega iz civilizacije.František: U maurskom stilu, sa psimai èuvarima.Janus: A svaka nova generacija ludujeza crnim prognozama velikog Nizumija.František: Takvih zapadnih katastrofièarapuni su programi na Istoku. Propastovoga svijeta dolazi od “imati”, a to tješisiromašnog èovjeka, ha, ha...Janus: Ti i ja dobrano smo pomogliNizumiju zidati dvorac!František: Igrao sam sve njegove komadepo abecedi i natrag, ha, ha...Janus: Sad neka on tebi pomogne. Nekte uzme za sekretara, ja æu mu reæi.František: Bit æu kao Rilke, ha, ha...Lucciola: Hoæemo sada njoke ili poslije?František: Znaš, Janus, došao sam doparadoksalnog zakljuèka da smo ti na Zapadui ja na Istoku igrali iste autore.Janus: Osim disidenata, jasno.František: Varaš se. I mi ih igramo samošto kod nas pišu pod tuðim imenima.Istok je skupio èitavu literaturu disidentskiheasterna.Janus: Easterna?František: Eastern kao western. PosljednjiHavelkin eastern kojeg sam još jauveo zvao se: Uèiteljica Lenka spašavazadrugara Hrdlièku od alkoholizma i idejnogskretanja, ha, ha... A najvišu kategorijueasterna zovemo beastern. Bugarskieastern, ha, ha...Lucciola: Dobro, hoæemo li sada njokeili neæemo?!František: Hoæemo!(Gašenje motora)4.(Gusto i opojno cvrèanje cikada)František: (šapatom) Znaš to Janus?Ako mi Nizumi i ponudi posao ja ga nebih mogao prihvatiti, jer kanim seliti. Nekamona sjever. Najradije u Norvešku. Tamobih kod nekog seljaka èuvao stoku initko ne bi saznao tko sam bio ni odaklesam došao. Ovdje æe me kad tad netkopozvati, moda i sam Nizumi, i pitati štoli sam to opet lajao!...Janus, da se okrenemo i vratimo. I damu pljunemo na vrata?František: (pljune)Janus: (pljune)XAutor: Janusovo izlaganje na akademijinovih medija u Nordtombuktuburguarhipelaga Magiri u Sjevernom ledenommoruJanus: Kao ispitni uzorak medijske zagaðenostidogaðajima posluile su dvijeminute juèerašnjeg TV-urnala...Sastav:Djeèji kadaveri na aerodromu Banzai –24 sekunde...Eksplozija svemirske letjelice s podacimao stradalima – 44 sekunde...Krvavi obraèun policije s mirovnim demonstrantima– 22 sekunde...Mravi u zidovima srušili hotel u Indiji– 14 sekundi...Ukupno: 1 minuta i 58 sekundi.Zakljuèak: Usavršavanje sredstava javnekomunikacije mutiralo je s jedne straneu «Euphorie totale», a s druge u «Agressivitetotale». Program buduænosti trebazato koncipirati na potpunom odsustvuporuke i eliminaciji bilo kakvog posredništvaizmeðu: «Individu» i «Existencepure». Drugim rijeèima – u komunikacijutreba dovesti same biti stvari.Simultana prevoditeljica:Hom kose bron medelon sufugatTEVE tus omrungen...Horne:Elunzai kadamunge aerotron Banzai –Horti sun sekundus...Eksplozunta rarigumi despanki tun ainiverton – Sun on sekundus...Morungi hatelan polisiot demoendestar – Horti on sekundus...Zuzumar no ansos detrubinu hotelguzun Indigu – An tetu sekundus...Hornetur: An minutus a omrosensekunudus.Sikezum: Koroderzono anton komunikelonumutuzon en no «Euphorie totale»,domna en no «Agressivite totale».Programna noentro grum paliu zento arakinium do totalizum elimumnum zaraongo tris: «Individu» a «Existence pure».Otrugon pelavren-komunikelon oso toleon.XIAutor: Janusova metrika na maštu(Ugaðanje violonèela)J. ena. (govori uz ugaðanje) Zamoljenasam da sutra nastupim na priredbi za...za... za, što to?... Ah, da, «za poboljšanjetehnièke opremljenosti» Doma samaca unašoj ulici... To su, eto, te moje svjetsketurneje...Janus: Slušaj!(Ukapèanje kasetofona)J. ena: Što je to?(S kasetofona: mukli valovi i daleki šumoviluke)Janus: To je duboka noæ u Tombuktuburgu.U luci. U magli. Kasetofon samstavio na molo.(Teški valovi. U pozadini brodske sirene)Èuješ?J. ena: Što?Janus: Sjeverno ledeno more!(U raniji šum pipser)J. ena: A ovo?Janus: Zvuèni semafor na ulazu u luku.J. ena: Za slijepce?Janus: Valjda. Iako, bila je tolika maglada smo svi hodali kao slijepci. Svi? Zapravotu nije bilo nikoga. Samo bi ti isprednosa iskrslo neko vikinško lice i brzo nestalou tami. Svjetlucavo od planktona,shvaæaš?(ena poène etudu na èelu no Janus jezaustavi)Janus: Pssst!J. ena: Što je to bilo?Janus: Ne znam. Glas s onoga svijeta.J. ena: Janus!Janus: Molo se stopilo s morem. Hoæureæi, molo nije imalo svoj kraj, shvaæaš?...Potpuno crna i mokra hladnoæa, neštonevjerojatno. Èuješ? Tu se vrši taj prelazak.J. ena: (gubi ivce) Kakav prelazak,Janus?Janus: Na onaj svijet, jasno... Kako biinaèe lica vikinga svijetlila kad ne bi dolazilaiz mora? Lica stara i po nekoliko stotinagodina.J. ena: O kome ti to?!!!Janus: O prevoznicima.(Škripanje drveta laðe kao da netkostenje)Svi mornari koji saobraæaju u takvimlukama, svi su obiljeeni. Na njima se tona prvi pogled ne vidi, no ene im i djecaznaju...(Violonèelo poène etudu, no Janusopet prekida)Pssst... Slušaj! Sad dolazi taj crni, mokriponor.J. ena: (Vikne) Janus!(Huk i urušavanje šumova. Uskoro sesve smiri u svijetlom sazvuèju)Janus: I, evo ga, èarolija... Sviæe. I nigdjenikoga. Ha? Što kaeš? To ti je disanjeivota. Nije li uzbudljivo prisloniti uho? Isanjati?... Ili zamisli snimku kako Šerpespavaju na posljednjem logu prije no štoæe ujutro krenuti na Anapurnu! Što misliš?Snovi u kojima su veæ i svjetovi koji æese tek sutra otkriti pred tobom!... Naalost,izgubili smo izravni dodir sa stvarimai pojavama. Sve dobivamo preko posrednika.... Ili... legneš, otvoriš radio i slušaš istinskukišu koja pada u tropima. Dobro,tebe muèi zapara, vlaga ti prodire u kosti,pa okreneš stanicu... Jednolièni šum eljeznièkihpragova. Putuješ vlakom. Jednastanica, druga, pa se promijeni kolosijek iotvori nova akustika, novi pejsa. U kupeuðe zanimljiva osoba. eljno poènete razgovor.No nešto nije u redu, rijeèi zapinju,povlaèite se svatko u svoj kut kupea.Moda se veæ i mrzite. Tad nahrupi tunel!Kotaèi muklo udaraju u sljepooènicama.Izlazak iz tunela i sirena odjekne u kanjonu.Oboje trèite na prozor, otvarate ga,dišete jedan do drugog punim pluæima... Ionda?... svejedno što onda. Radio ti je ponudiosamo autentièan šum, sve ostalo uprièi je tvoje... 14 stihova sloenih u 2kvartine i 2 tercine, to je sonet. Haiku ima17 slogova u 3 stiha. Naš vlak ima 2 stanice,1 tunel, 1 kanjon s jekom, nekolikopromjena kolosijeka. Razumiješ? Metrika!Metrika za maštu!(Violonèelo odluèno)XIIAutor: Inventura ivotnih promašajaJanus: Laku noæ.J. ena: Laku noæ.(Pauza)Janus: Ti æeš ugasiti svjetlo, ne?J. ena: Da.(Pauza)Janus: Što to, uostalom, radiš?J. ena: Inventuru.Radiofonijski film:metafizièko stanjerealnosti.Alain TrutatJanus: Kako?J. ena: Pišem listu tvojih ivotnihpromašaja.Janus: Molim?(Pauza)J. ena: 1. Sinovi. 2. ena. 3. Statusobitelji. 4. Prijatelji. 5. Imovina. 6. Posao.7. Poslovna okolina.Janus: Što to znaèi?J. ena: Pod 1. Sinovi: Jedva doèekalida odu. Jedan vodi hotel debelom Austrijancuu Alpama, zgrèe pare za staru lijenèinu,a drugi luta Indijom i hrani se mudrostimabradatih prašinara.Janus: Kako moeš?J. ena: Pod 2. ena: U 30 godina brakanije dobila ni kilograma.Janus: Ha, ha, pa to je samo dobro, ne?J. ena: Ne znam. Ostala sam ista mala,goljava, neugledna, enica za pod ruku,laka kao perce, koju svaki vjetriæ mo-e baciti kamo hoæe.Janus: Ali što bi ti htjela?J. ena: Violonèelo je trebalo sasjeæi jošprve veèeri. Naloili bi vatru i na njoj ispekliæevapèiæe, a ne ovako... ni jedno, nidrugo... I pustio si me da kuham iako siznao da nemam dara. Rezultat imaš: Slabizubi, gastritis, loša koa...Janus: Ho, ho, ho...J. ena: Da. I nemamo kuæu, nemamokapital, jahtu... komad zemlje, garderobu...Janus: Ha, ha, ha...J. ena: Dramaturgija kojoj si sve podredionašla se u slijepoj ulici, izbaèena izkorita zajedno s prljavom vodom...Janus: Èekaj, ne moeš tako reæi!J. ena: Kroz sve te duge godine nigdjena horizontu ni jednog pravog prijatelja...O tvojoj poslovnoj okolini da i ne govorim.Pomoænici, suradnici, sekretarica, tajadna Paula, sve je to tako runo ostarjeloda je oèito kako su rasli u lošem ozraèju!(Pauza)(Kidanje lista papira)Ah, uostalom, laku noæ!(Prekidaè)Speaker: (s radioaparata, tiho) Dobroveèer, dragi slušaoci. Noæas u ponoæ poèinjemos emitiranjem dugo najavljivanogeksperimentalnog programa buduænosti.U prvom bloku koji æe trajati do 4 ujutroslušat æete:Vjetar u finskim šumamaZvono iz KijevaSlapove Plitvièkih jezeraDisanje probuðenog vulkana Anaru.Jedna naša ekipa deura u Betlehemu.Ona æe se ukljuèiti u program èim se porodiprva beba.Vjetrovi finski šuma:(Šum vjetra traje neko vrijeme)

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 29Ivana Mancejedan kulture novih medija poèeo jespektakularno: noæ uoèi 1. maja,toènije u ponoæ, u monumentalnom,hramolikom Meštroviæevu zdanju,predstavljena je meðunarodna multimedijalnaweb-instalacija èiji holistièki naslovWeb of Life veæ sam za sebe odraava utopijukozmièke integracije. Ukratko, radise o interaktivnoj instalaciji koja svakomdobrovoljcu prua iluziju individualnogupravljanja audiovizualnim ambijentomna èije transformacije utjeèe jedinstvenimcrteom vlastita dlana: samo treba rukuprisloniti uz skener, pa da se vizualna izvuèna dekoracija promijeni. Cijela impresivnakonstrukcija postavljena je u središnjojvertikalnoj osi paviljona gdje prozirnimonitor u mraku besteinski visi selegantne mree isprepletenih cijevi poputmaterijalizirane boje objave.Dakako, zagrebaèka instalacija mrenoje povezana s još tri sliène koje se trenutaènonalaze na drugim mjestima širomsvijeta te glavnom instalacijom u Karlsruheu,koja se od ovih razlikuje tek još razraðenijomkulisom. Svaka promjena evidentirase na svim ostalim lokacijama i svezajedno sudjeluju u monotoniji beskonaènihtransformacija pseudo-samoregulativnihsistema. Nekom se moda ta determiniranostvlastita identiteta kontingentnimkorespondencijama softvera moe uèinitiodbojnom strategijom lanog univerzalizma,no upravo takva kibernetièka reprodukcijakozmièkog totaliteta i jestpoenta cijelog spektakla: kao što Sigfriedprekiva komade oèevog maèa u novo imoæno oruje, tako i ovaj hibrid tehnologije,umjetnosti i znanosti, obeæava modelestetskog prevladavanja oèajne, patološkefragmentacije navedenih sfera u sretnom,skladnom jedinstvu visokotehnološkogGesamtkunstwerka.Perspektiva demistifikacijeImajuæi pred oèima sliku opisane instalacije,èinilo se da u mrei svih sugestivnihnaslova i podnaslova kojom je Tjedan kulturenovih medija pokušao uloviti opseg isadraj svojih manifestacija (Critical Upgrade,GenArt, Testtone itd…), sintagmaReality Check for Cyber Utopias jedinanudi neku perspektivu demistifikacije.Èinjenicu da se radi o naslovu dvodnevnekonferencije “teoretièara medija, medijskihumjetnika i aktivista” ne treba, meðutim,nikako shvatiti kao puki teorijskikatalizator opisane izlobe ili ostalih multimedijalnihdogaðanja: znaèilo bi to, naime,njihovu reciproènu jalovu instrumentalizaciju,u kojoj teorija prua legitimankritièki okvir koji prakse amnestira njihovefatalne uèinkovitosti ili obrnuto, u kojempraksa oivotvoruje prognoze teorija;u tom sluèaju teorija bi bila reducirana napuku banalnost ideologije, a kako bi seupravo tome izbjeglo, diskurzivna formulacijautopijskih projekata vezanih uzMreu zahtijeva zasebnu verifikaciju.Za sintagmom Realitiy Check tako senije posegnulo iz naivne pretpostavke kakobi se diskurzivni idealiteti uopæe moglikontekstualizirati krivotvorinama povijesnihokolnosti, veæ oèito zazivajuæi svijesto tome da se radikalna desublimacijaimaginarnih paranoja i fantazmi dogaða ususretu s neuhvatljivim poretkom Stvarnogkoji izmièe svakoj simbolizaciji.To što u skladu s tim svakako ne bi trebalozanemariti i provesti èeking, upravoje performativna vrijednost same konferencije– kao što u Web of Life uvid u iluzornu,konstruiranu realnost mree, prijeèispektakularnost forme, tako i ovdjenije loše navesti neke formalne èinjenice:konferencija se odravala u mirnoj, blagoji prizemnoj arhitekturi Goethe Instituta,smještenog u dijelu grada u kojem je koncentriransveuèilišni, ekonomski i administrativnipogon, ali koji je u subotu, aosobito u nedjelju (kada se konferencija,naime, odravala) – prazan.Stilska elaboracijaPubliku su gotovo u cjelini èinili samisudionici koji u tekuæoj sesiji nisu sudjelovaliza konferencijskim stoliæem, organizatorskaekipa domaæina iz mame, pokojegnovinara iz ekskluzivnijeg tipa kulturnihmedija, te nekolicine tehnièki ekspertiranihi ekipiranih umjetnika koji suservisirali relativno raskošnu scenografijucijele konferencije: osim projekcija neophodnihza vizualnu prezentaciju web-materijalai akustièke opreme, tu su bile i dvijevelike projekcije koje su cijelo vrijemevrtjele simultane snimke pojedinih sudionikau diskusiji, odnosno njihovih, softveromredefiniranih i multipliciranih klonova.Pa èak ako ti veliki ekrani i podsjeæajuna nemoguænost izravne komunikacijemimo medijski posredovanih obrazacareprezentacije, te pokušavaju moda èakbiti i izvjesni autoironijski komentar, pokušajda se nabrijanim kulisama spektakularizirarazgovor svega pedesetak ljudi (unajboljem sluèaju jutarnjeg, subotnjegtermina) – nije toliko sumnjiv, koliko iritantan,s obzirom na to da se u opisanimokolnostima stvara dojam da se neugodnompoloaju koji im nameæe njihov vlastitidiskurs pokušava doskoèiti njegovomstilskom elaboracijom.Utopijske moguænosti društvene alternativeCritical Upgrade, Tjedan kulture novihmedija, Multimedijalni institut mi2 iGoethe Institut, od 1. do 7. svibnja 2002.,ZagrebWeb of lifeBrian Eno, Generative Paintings, 2002.To je prije svega elitnamanifestacija koju susudionici organiziralisami za sebe, upgradeteèaj emancipacije kojisu upisali kako bimeðusobno potvrdilisvoju pozicioniranost sone stranefantazmatskih utopijskihodreðenjaKoliko god, dakle, pokušavala metajezièkimperformativom RealityCheckaamortizirati vlastiti pad u poredak Stvarnogu kome dilema o suprotstavljenostiemancipatorskih i katastrofièkih utopijaInterneta moda jednostavno ne postoji,ili naprosto relativizirati vlastiti odnosprema toj nemoguæoj dilemi, cijela konferencijanije uspjela izbjeæi dramatizacijipretpostavljenih pozicija. Koliko god sudeèki iz mame bili oprezni i trudili se izbjeæizaèaranom krugu negativnih odreðenja,pa su pozvali i sudionike sklone ekstremnimmodelima medijskog aktivizma,kao i one druge oprezne prema sliènimparadigmama, cijela diskusija ipak nijezaobišla dijalektièki scenarij nepomirljivihstavova onih koji mreu u njezinu postojeæemobliku napadaju i onih koji je ipakbrane.U krajnje histeriziranom diskurzu sjedne strane, Mrea se tako pretvara izdjelokruga aktualizacije društvenih odnosau metaforièku zvijer postindustrijskogpandemonija, podivljalu reificiranu Informacijukoja zajedno s Kapitalom i Biomoæiodraava trojni identitet Imperija. Kaošto Joanne Richadson lucidno primjeæuje,na djelu je spektakularno uskrsnuæe povijesnihavangardi sa svom svojstvenom immilitantnom retorikom i mesijanskim aromkoji dileme rješava u jednom samoubilaèkompotezu.Elitne jediniceBez obzira što konkretan neprijateljpostoji, svaka avangarda svog neprijateljaprimarno proizvodi u teatralnom likuvlastitog Drugog, i to da bi potom prisvojilaekskluzivno pravo na borbu, ispunjenjeodgodila u daleku buduænost, emancipacijuotela iz bljutave svakodnevice u kojojgramzivi potrošaèi pristaju na kompromiss korporativnim neprijateljem, ipretvorila je u simbolièki rat èistih opozicija.I nemojmo se zavaravati: premda zasvoj konaèni utopijski cilj ima jednakosudjelovanje svih ljudi u raspodjeli dobara,pripadati avangardi znaèi pripadati elitnimjedinicama. A kao što znamo, to obavezuje,pa se privrenost polu nekonformizma,anarhizma i bezuvjetne sloboderedovito pretvori u teror.Slušajuæi neke od teorijskih performera,javlja se naivna iluzija da je postmoderniuistinu došao kraj, pa se ponekommoda dogodi i da osjeti dašak nostalgije:kako sada stvari stoje, gotovo je s vremenomkad se moglo biti kulturan u stanjupotrošaèkog blaenstva, gotovo je spop-kulturom, gotovo je sa sofistièkimkompromisima s neoliberalizmom i postfordistièkimkapitalizmom, gotovo je sdekadentnim epistemološkim nihilizmom,gotovo je s indignacijom premaprosvjetiteljskim pregnuæima, iz graðanskogkomoditeta sad svi moraju – van,uzeti oruje u ruke… Sve je to dakakofloskula, jer inflacija infantilnih identifikacijas ekstremno radikalnim modelimakulturne participacije ne predstavlja nikakvualternativu svim postojeæim oblicimakonzumerizma kojima se deklarativnosuprotstavlja, i rijetko koji od tihmodela uspijeva biti duhovit i samoironièankao onaj Ricarda Domingueza (kojisimulira prièu o graðanskoj elektronskojdiverziji kao utopijski višak koji se nijedogodio, slueæi se imageom pokreta kojiidolatrijski njeguje kult svog povijesnogvoðe kao utjelovljenjem revolucionarnepatetike.)Visoko-tehnološka nevinostS druge strane, meðutim, podjednakofascinira i drugi model visoko tehnološkeestetske nevinosti koji mreu idealizirakao mjesto bezinteresnog ludizma i radosnerazmjene informacija (prisjetimo seponovno Web of Life): potpuno apstraktniprojekti lišenih ikakvih rodnih, rasnih,klasnih i drugih ideoloških obiljeja, kojisebe definiraju kao antikorporativna umjetnost,research i eksperimentalni programidoimaju se poput hobija iz kuæne radinostibez ikakve društvene obaveze kojabi nadilazila njihovu samostalnu reprodukciju.Politièki autizam koji implicitnopromoviraju podjednako je udaljen odsvakodnevice navodno pasivnih potrošaèaideološki kontaminiranih net-proizvoda,koliko i ultimativni angaman u prvimborbenim redovima nove elektronske gerile.Jer kakav god utopijski model kontrakultureInternet, odnosno cyber utopijenude – polazi li od pretpostavke kako jemoguæe mjesto izvan komercijalne aproprijacijekoje kapital provodi preko tihe veæinesvojih korisnika, riskira se moguænostda u procijepu pokraj utopija ta ista veæinaprepozna simbolièka ishodišta vlastiteemancipacije.Utoliko i društveni doseg cijele konferencijetreba vidjeti kao iskljuèivo partikularan:ona je prije svega elitna manifestacijakoju su sudionici organizirali samiza sebe, upgrade teèaj emancipacije koji suupisali kako bi meðusobno potvrdili svojupozicioniranost s one strane fantazmatskihutopijskih odreðenja, i koji tek u suèeljavanjus trivijalnom svakodnevicommasovnih trišta moraju èekirati vlastitiintelektualni proizvod kao utopijsku moguænostdruštvene alternative.

30 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Free Wetware!Tjedan kulture novih medija, konferencijaReality Check for Cyber Utopias, od 4. - 5.svibnja 2002., Goethe Institut, ZagrebIgor Markoviæsklopu prve suvisle manifestacijenovomedijske kulture ili kulturenovih medija (oba termina funkcionirajujednakopravno) u Zagrebu, odranaje i ambiciozno najavljena Reality Checkfor Cyber Utopias, “dvodnevna konferencijao raspadu cyberutopija u politici,ekonomiji, kulturi i umjetnosti”. Zvuènaimena poput Ricarda Domingueza, MarineGriniè, McKenzie Warka i drugih trebalasu biti mamac za publiku eljnu ikakvakontakta sa suvremenim stremljenjima,procesima, idejama i aktivnostima na tomebogatom, mutirajuæem i stalno promjenjivompodruèju. Na alost, u prostorimaGoethe instituta u dva dana pojavilose optimistièki procijenjeno otprilike dvadesetakposjetitelja koji nisu bili u organizacijiili uèesnici konferencije. Usporedimoli tu èinjenicu s uobièajenim guvamana “Festivalu raèunalniških umetnosti” uMariboru ili nedajboe ArsElectronici (mašto inaèe mislili o njoj), pokazuje se svabijeda èesto razvikane zagrebaèke “intelektualne”,“akademske”, “umjetnièke” iliveæ kakve scene i/ili avangarde, ali je zapravoi najplodniji “reality check” èitavekonferencije, jer konferencija sama, naalost,nije bila posebno inovativna. Što neznaèi da nam nije bila prijeko potrebna, jertek kada (ako ikada) u Zagrebu/Hrvatskojposjetitelji budu mogli birati izmeðu desetakrazlièitih koncepata i pristupa, i tekkada se u knjiarama (u izvorniku ili uprijevodu) budu mogli pronaæi recentninovomedijski naslovi, a ne metri “Internetaza raèunovoðe” moæi æe se ozbiljnijei kritièki pro/i/govoriti organizatorimai/ili gostima, jer kao što kae Critical ArtEnsamble: “potreba za ozbiljnom kritikomNeta zasigurno je stvar od najveæehitnosti.” Posebno u sredinama poput našeu kojima se o takvim temama govoriuzgred i posprdno.Kritika terminaD-Art, prva od èetiri “podteme” konferencijeuz panelisti/ce Josephine Bosma,Maju Kuzmanoviæ i Hiroshi Yoshioka trebalaje biti mjesto na kojemu æe se(pro)govoriti o (ne)moguænostima promišljanja,stvaranja i kritike suvremenihtermina i pojava poput net.arta, mreneumjetnosti, web arta i drugih termina kojise tako èesto dièe u tekstovima i potpisimapod radove. No, malo je od svega togaponuðeno: nizozemska kritièarka JosephineBosma predstavila je, onima s neštoduim staem veæ odavno poznate, temeo nezadovoljstvu kritièara umjetnicima,umjetnika kritièarima, starih mladima,mladih starima; zajednièko nezadovoljstvonedostatkom koherentnog normativnogaparata za kritièku analizu novomedijskihradova, ali i krajnju konzervativnostu prihvaæanju, razradi i implementacijipostojeæih teorija iz drugih podruèjapoput medijskih, kulturoloških, postkolonijalnihi rodnih studija.Hiroshi Yoshioka, profesor na Institutuza Medijsku umjetnost i znanost izOgakia koji je predstavio video-rad TadasuTakamine i na njemu utemeljio svojeizlaganje o nesavršenom tijelu i tjelesnostiu suvremenom japanskom društvu (“tijeloje najzahvalnije podruèje za razumijevanjekako utopijski pogled na tehnologijufunkcionira u Japanu), najbolje je to sa-eo u diskusiji nakon izlaganja rekavši dasu termini umjetnost i umjetnièka kritikatermini devetnaestog stoljeæa i da teškomogu biti primijenjeni na suvremenu situacijubez ozbiljne revizije. MajaTek kada (ako ikada) uZagrebu/Hrvatskojposjetitelji budu moglibirati izmeðu desetakrazlièitih koncepata ipristupa, i tek kada se uknjiarama (u izvornikuili u prijevodu) budumogli pronaæi recentninovomedijski naslovi,moæi æe se ozbiljnije ikritièki pro/i/govoritiorganizatorima i/iligostimaKuzmanoviæ tek je skromno predstavilaprojekt FOAM.Media Topoi, istoga dana konferencije sEricom Kluitenbergom, Ricardom Dominguezom,Marinom Griniè i Keiko Sei bilisu nešto zahvalniji, prije svega zbog konkretnijediskusije koja se razvila. Dominguezi Kluitenberg predstavili su konkretneupotrebe Interneta kao “taktièkog medija”na zapatistièko/antiglobalizacijskom i sluèajuRadija B92 za vrijeme NATO-akcije utadašnjoj Jugoslaviji. Ono što posebno vrijediistaæi iz njihovih izlaganja je da iako se“informacijski rat” odvija “u nevidljivoj domenii bez fizièke forme i krvoproliæa”(Shen Weiguang, kinesko ministarstva obranena Ars Electronici ‘98) valja biti iznimnooprezan jer, nasuprot idealizmima i utopijamaprofeta “novog Jeruzalema” koji æe nastatiukljuèivanjem svekolikog puka, a valjdai vlastele, na Mreu, još postoje tijela koja æe(ili neæe) biti povrijeðena, prodana, uništenaili saèuvana kao direktne posljedice našihakcija na mrei.Zajednièko gotovo svimsudionicima bilo jeinsistiranje na zavlaèenjuu jedan pogled, uiskljuèivost, bez nuneširine primjerene samomZeitgeistuNove ekonomijeTopoi Istoka (ili “istoka”) bili su druga“polovica” ovog dijela konferencije: KeikoSei, japanska video umjetnica i kustosicakoja veæ gotovo petnaest godina radiu nekadašnjoj Istoènoj Evropi postavila jekao kljuènu temu svojeg izlaganja pitanjeradi li se u “nerazumijevanju Istoka i Zapadao nerazumijevanju kultura ili tek onerazumijevanju kulturalnih praksi”, dopunjujuæito malim performansom koji jeizvela uz pomoæ Waltera van der Cruijsena,veterana nizozemske novomedijskescene. Marina Griniè, nadovezujuæi se nasvoje radove o tijelu, govorila je o vremenu(posljedièno i povijesti, odnosno prošlosti)ne kao o neèem prirodnom, “veæpotpuno umjetnom procesu, slièno paradigmiprostora u prošlosti: Lefebvre jegovorio o proizvodnji prostora”, insistirajuæina povijesti postsocijalistièkih zemaljai naglasivši da u našem sluèaju, u smisluViriliovske podjele na dugu, kratku isuvremenu povijest, moemo ozbiljnogovoriti tek o suvremenoj.Obeæavajuæa sesija Markets o novimekonomijama, preciznije open sourceu,free softwareu kao i razlièitim oblicimamrene ekonomije, najviše je razoèarala(barem potpisnika). Stefan Merten, govoreæio free softwareu, kao i Felix Stadler oopen sourceu jednostavno su ponoviliutopistièke teze o slobodnoj zajednici developeraprije svega linux operativnog sustavai njegovih aplikacija, naravno zaboravljajuæi(ili jednostavno ostavljajuæi postrani) neke banalne èinjenice poput pristupabaziènoj infrastrukturi, ekonomske iegzistencijalne nemoguænosti bavljenjatakvim poslom otprilike 90 posto svjetskepopulacije. No èak i ako zaista ostavimopo strani te argumente, ideja zajedniceljudi koji rade na razvijanju free softwareai njihov idealizam u smislu “ako se primanovac za posao, onda je i proizvod, ali ipojedinac otuðen” zapravo su naivni dosri. Svatko s elementarnim znanjem sociologijerazumije da sama razmjena informacijanije dovoljno konstitutivna zazajednicu. Zajednica je kolektiv mreakoje dijele zajednièki geografski teritorij,zajednièku povijest i vrijednosni sistem.U vremenu kad se javna sfera smanjuje ibiva zamijenjena institucijama kao što sutrgovaèki centri i druge manifestacije forsiranepotrošnje koji sebe nazivaju mjestimadruštvenih interakcija, ne bi li trebalitragati za osjeæajem društvene, direktne ineposredovane komunikacije, radije negotraiti ta anti-javna mjesta replicirana ujoš izoliranijoj i usamljenijoj elektronièkojformi? Free software je seksi ideja, alidaleko bi bilo zanimljivije i produktivnijerazgovarati o free wetwareu!Utopijska obeæanjaKomentar vrijedi i za inaèe zanimljivuideju Rhishaba Ghosha o Internetu kaoprostoru u kojem svi nešto daju i svi neštouzimaju (njegov termin je “pot markets”,prema antropološkom svjedoèenju oponašanju nekih amazonskih plemena), amoe se proširiti i na posljednji dio konferencijeSocial Networks, na kojoj su sudjelovaliMcKenzie Wark, Franco Berardi iSebastian Luetgert i na kojoj se više govoriloo politièkoj ekonomiji (dakako primarnobaziranoj na precijenjenom “Empireu”Hardta i Negria), kao i o virtualnimklasama (Kroker je daleko bolje toosmislio no Bernardi), i odavno pohranjenomu ropotarnicu povijesti konceptu e-kapitalista i cyber-komunista. Sloboda okojoj se toliko govorilo kao u utopijskomobeæanju pretvorila se tek u novo igrališteza teorijske konstrukte koji jednostavnonisu dovoljni za ikakvo razumijevanje prirodekompjutorski posredovane komunikacije,a kamoli za postavljanje platformeza društvenu akciju.Umjesto razglabanja o tome je li rimskiili veæ neki imperij dobra metafora za analizusadašnjeg globalnog post-kapitalistièkogstanja radije treba nastojati permanentnodeziluzionirati viziju on-line zajednicevirtualnih identiteta koji “nemajutijelo, tako da ne moramo odravati poredakzbog fizièke prinude” (J. P. Barlow).Naalost, zajednièko gotovo svim sudionicimabilo je insistiranje na zavlaèenju ujedan pogled, u iskljuèivost, bez nune širineprimjerene samom Zeitgeistu – kojinajkraæe opisuje jedna rijeè: rekombinantnost– bez ikakva pokušaja da se interdisciplinarnosagleda nova stvarnost (utopijskaili ne), a sve to skupa ekstremno konformistièki.A svaka borba za slobodu danaspredstavlja jasnu svijest da je duh konformizmapromašaj u istinski ljudskom ida predstavlja stvarnu negaciju najvišihmoguænosti slobode.Jer još od prvih Gibsonovih novela,(kroz cyberpunk kao maternicu “ozbiljnih”teorija i praksa tehno-kulture i cyberkulture,ali paralelno i kroz body art i drugeneformativne prakse) provlaèi se ne samoideja tehnološkog napretka kao dehumaniziranjavrste nego i nova ideja slobode.Ne od stvarnosti veæ u stvarnost. Uonu stvarnost u kojoj gubimo mnoga ogranièenja,koja prua pomak granica, kojaprua novu definiciju ljudskosti, koja, ukrajnjoj liniji, negira neprikosnovene pojmoveEtike, Estetike, Ontologije... pretvarajuæiih sve tek u mrvice azurne svijestina rubovima gleèera sanjive podsvijesti digitalnogundergrounda.

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 31Luka Bekavacoèetkom svibnja je, u skloputjedna kulture novihmedija Critical Upgrade,odran glazbeni festival Testtone,èiji je cilj bio predstavljanje recentnihkretanja u glitch-elektronici.Izvoðaèi koji su gostovali na festivalu(jednim dijelom i u funkcijivoditelja radionica) birani su – uskladu s programom cijelog festivala– ne samo po kljuèu stilskepripadnosti odreðenim anrovimasuvremene elektronike, nego i pokljuèu tehnologijske inventivnostii “angairanosti” u propitivanjuuloge novih tehnologija i novihmedija u procesu stvaranja. Testtoneje nastojao programatski tematiziratiglitch u kontekstu hiperprodukcijeelektronièke glazbe;uloga koju moe imati greška ufunkcioniranju opreme promatranaje kao relevantno mjesto u novimnaèinima definiranja “gradivnogmaterijala” u komponiranju,ali i kao moguæa dopuna improvizacijii real-time kompoziciji uelektronièkoj glazbi. Znaèajan dioprograma èinili su i streaming webprijenosi s Rigom (Re-Lab),Berlinom(Clubradio.de) i Weimarom(Ping.FM).Glitch element i plesnastrukturaTijekom prvog tjedna svibnjasvoju je glazbu predstavilo petnaestakizvoðaèa iz Austrije, Slovenije,Njemaèke, SAD-a i Hrvatske.Prvi veæi koncert festivalabio je nastup Jana Jelineka, akao njegov “opening act” nastupioje Kim Cascone (SAD), kojije odavno aktivan na elektronièkojsceni kao glazbenik (PGR,The Heavenly Music Corporation)i vlasnik diskografske kuæeSilent, specijalizirane za “ambijentalan”zvuk (u širokom smisluopozicije plesnoj glazbi – ilustracijeradi, za njega su objavljivaliThe Hafler Trio i Organum).Cascone je radio i s poznatimimenima poput Thomasa Dolbyjai Davida Lyncha (“assistantsound editor” na Twin Peaks iWild at Heart), a u posljednjevrijeme, uz rad u kompanijama iorganizacijama (poput nizozemskogSTEIMA) za proizvodnjuglazbenog hardvera i softvera,objavljuje svoju glazbu na prestinimetiketama poput RasterNoton i Mille Plateaux. Nakondugog rješavanja tehnièkih poteškoæa,Cascone je ponudiokraæi i prilièno homogen set, uGlitch u zatvorenom kruguTjedan kulture novihmedija, festival Testtone, od 1.do 7. svibnja, Zagreb, uz stranagostovanja na festivalu TesttoneJan JelinekFestival je realan indikator recepcije kojusuvremena elektronièka glazba doivljavau Hrvatskoj. Plesniji dio ponude je prošaoviše nego dobro, a u smislu“popularizacije” poetike glitcha, naalost,nije napravljeno mnogoJan Jelinekkojem je potpuna odsutnost“beatova” nadopunjena gustimtkanjem zvuka s jednako gustimfluidom teksta i vizualnog dizajna.Cascone tvrdi da u glazbenom,ali i “filozofskom” smislu,pokušava obnoviti duh eksperimentakakav je imala kompjutorskigenerirana glazba šezdesetih isedamdesetih (imajuæi na umu,recimo, neke Xenakisove radove);rezultat, meðutim, ne zvuèiklinièki hladno i akademski strogopoput navedenih uzora, negokrajnje nenapadno i “ambijentalno”,ovaj put èak i u uem smislu“pozadinske glazbe”.Jan Jelinek (Berlin), medijskinajeksponiraniji sudionik festivala,jest jedan od trenutaèno najcjenjenijiheksponenata one“škole” glitcha koja se ne koncentrirana kompozicijsku invencijuili na domišljato “konceptualno”uokvirenje digitalnog procesiranja,nego na pokušaj oèuvanja“groovea” u prilièno sterilnomsvijetu eksperimentalne elektronike.Gotovo tradicionalno pristupajuæisampliranju i tretiranjusamplova, Jelinek stvara pitku(pop) glazbu smještanjem glitchau kontekst ritmièki jasno strukturiranihkompozicija, pridajuæiizoliranim i do apstrakcije procesiranimfragmentima zvuka funkcijekoje u konzervativnijojplesnoj glazbi obnašaju jasno razaznatljivisamplirani zvuci instrumenata.Jelinek je prezentiraoset u kojem se jednostavne,do neke mjere i melodiène teksturelagano pretapaju jedna udrugu (korespondirajuæi s jednakodecentnim i minimalnim “setom”prateæeg VJ-a), polauæi velikuteinu na fino nijansiranjedetalja i rezultirajuæi glazbomkoja se od “obiène” klupske glazbeuistinu razlikuje samo inventivnijimizborom “sirovog” zvuènogmaterijala. Uz sve reèeno, nijeèudno što je Jelinek pod “aliasom”Farben sudjelovao na kompilacijamaClicks + Cuts kuæeMille Plateaux, a svoj posljednji,visoko cijenjen album Loop-finding-jazz-recordsobjavio za kuæu~scape (koju vodi Stefan Betke,ime iza projekta Pole).Problemi recepcijeNeki recepcijski problemi vezaniza sadraje festivala daju seilustrirati veæ na razlici izmeðuJelineka i Casconea. Iako je njihovo“simbolièno” suprotstavljanjenepotrebno i neumjesno,indikativno je da je publika Casconeovset primila hladno (èakuz nekoliko glasnih uzvika neodobravanja),a u Jelinekovu jeaktivno sudjelovala s iskrenimoduševljenjem. Bez obzira na èinjenicuda se Cascone moda nijepredstavio u vrhunskom izdanju,jasno je da je takva reakcijaizazvana “populistièkom” privlaènošæuJelinekove glazbe, a nenjezinom (u svojim stilskim okvirima)neupitnom kvalitetom.Ovakav zakljuèak samo potvrðujesituacija zateèena u KSET-upet dana kasnije, kada su svojesetove predstavili austrijski gosti– Chris Kummerer i EmanuelFrakt (ime pod kojim se krijudva èlana grupe Farmers Manual).Naime, radi se (pogotovou sluèaju Farmers Manuala) oglazbenicima koji predstavljajusvojevrsni “cutting edge” glitchpoetikeu ovom trenutku; dokJelinek svojom sofisticiranomglazbom ne krši pravila zacrtanakontekstom klupske zabave, aCascone ostaje do neke mjere“duan” ambijentalnom zvukuosamdesetih, Farmers Manual(kao i ostatak fantastiène produkcijeaustrijske kuæe Mego, èijikatalog ukljuèuje imena poputChristiana Fennesza i JimaO’Rourkea) stvaraju glazbu kojauistinu predstavlja jednu od najprogresivnijihstruja trenutka, teutoliko i puno adekvatnije koincidiras ambicijama organizatorafestivala. Imajuæi sve ovo naumu, uistinu je poraavajuæe daje njihovom koncertu prisustvovalojedva dvadesetak ljudi.Industrijska glazba za digitalnugeneracijuChris Kummerer je jedini izvoðaèkoji je nastupio bez popratnogvideo-programa – èak nijekoristio pozornicu, upravljajuæisvojom opremom iz njezinapodnoja, pa je ta pozornica upotpunom mraku, na neobiènoantiklimaktièki naèin, postalajedno od vizualno dojmljivijih“rješenja” festivala. Glazbenastrana nastupa je, meðutim, biladijametralno suprotna: apstraktniji(ali ne nuno milozvuèni)trenuci su se mijenjali sa sekvencijamaimpresivnih i prilièno “prljavih”ritmova koji su – u najpozitivnijemsmislu – asocirali nanajtvrðe trenutke opusa Autechre,stvarajuæi tako svojevrstan“groove” koji se estetièki dijametralnorazlikuje od formalneelegancije Jelinekove glazbe, aliju intenzitetom nadmašuje.Emanuel Frakt su izveli ponajmanje“formalan” set “gostujuæe”konkurencije, s najnaglašenijomimprovizacijsko-“igralaèkom” crtom.Takoðer koristivši prateæivideo-materijal (koji je svojommekoæom i pastelnim tonovimakonaèno odudarao od stereotipageometrizirane apstrakcije, kakvise uglavnom veu uz VJ-ing prilikomnastupa elektronièkih glazbenika),predstavili su vrlo zabavan,auditivno izuzetno dojmljiv iagresivan set, koji je oscilirao izmeðujakih i nepravilnih ritmova,stvorenih kolairanjem zanimljivoprofiliranih zvuènih uzoraka,te pasaa gromoglasne buke kakvihse ne bi postidio ni Merzbow(netko je opisao Farmers Manualkao “industrijsku glazbu za digitalnugeneraciju”...).Izbor hrvatskih izvoðaèa nijeèvrsto slijedio spomenute programatsko-stilskeokvire (što jerazumljivo, u najmanju ruku sobzirom na to da je glitch, ali isvaka ne-plesna elektronika unas još uvijek relativno rijetkapojava) pa je, bez “rezanja” postilskoj liniji, predstavljena glavnina“tekuæe produkcije” zagrebaèkeetikete egoboo.bits (nastupilisu, redom, Zvuk broda, Aesqe,Blashko, Plazmatick, JeanneFrémaux i Qwerty). S obziromna èinjenicu da su se nastupi uglavnomodvijali u (za ovakva zbivanjaipak neadekvatnom) prostorunet kluba mama, na kraju sutakoðer više nalikovali relativnoslabo posjeæenim DJ-setovimanego klasiènim koncertima.U konaènici, navedena su gostovanjabila realan indikator recepcijekoju suvremena elektronièkaglazba (razlièita od izrazitoklupskog profila kakav propagira,primjerice, Aquarius) do-Izvoðaèi koji su gostovali na festivalubirani su ne samo po kljuèu stilskepripadnosti odreðenim anrovimasuvremene elektronike, nego i po kljuèutehnologijske inventivnosti i“angairanosti” u propitivanju ulogenovih tehnologija i novih medija u procesustvaranjaivljava u Hrvatskoj. Plesniji dioponude je prošao više nego dobro,a u smislu “popularizacije”poetike glitcha, naalost, nijenapravljeno mnogo: hrabriji suizleti u eksperiment ostali ogranièenina zatvoreni krug entuzijastai znalaca, završivši gotovokao interne prezentacije na kojimasu glavninu publike, ma kakodobronamjerne, predstavljali sudionicii organizatori festivala.www.zarez.hr

32 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Filip Mesiæirko Iliæ, koji se u medijima vrloèesto pogrešno navodi kao najpoznatijisvjetski dizajner hrvatskogporijekla, iako je svoju svjetsku slavu stekaokao ilustrator (prije svega za amerièkièasopis Time), predstavio je svoje radovepod naslovom Sex & Lies u zagrebaèkojGaleriji Josip Raèiæ. Izloba se sastoji odpetnaestak kompjutorskih 3D grafikailustrativnoga karaktera u kojima Iliæ vrsnoæomiskusnog majstora, uz njemusvojstvenu duhovitost, razlièite formekoje nose tek naznake muških i enskihtjelesnih i spolnih obiljeja, dovodi u tjelesno-spolniodnos.Tehnologija renderiranja virtualnihtrodimenzionalnih objekata pomoæustandardnih 3D softvera omoguæavastvaratelju nadrealistièan prikaz kojinadmašuje èak i uvjerljivost hiperrealizma.Iliæ ovo svojstvo koristi na najboljiIzvan malograðanskih granicaMirko Iliæ, Sex & Lies, Galerija Josip Raèiæ,od 16. travnja do 15. svibnja, ZagrebEuropljani u dušiUnatoè tome što je cijela izlobaizvedena u “revijalnom” tonu, bezsuvišnog vizualnog i misaonogoptereæenja za prosjeènogposjetitelja, nije baš do kraja jasnotko je to koga i s kojimopravdanjem pozvao nasudjelovanje u natjeèajuEuropa 2020. – Paneuropsko natjecanje udizajnu plakata, Gliptoteka HAZU,od 9. svibnja do 2. lipnja, ZagrebFilip Mesiæako je obièaj da na natjeèajima pozivnogatipa sudjeluje tek manjibroj autora i da su krajnji rezultativrhunac ukupnog stvaralaštva nekogdruštva, meðunarodna dizajnerska izlobaEuropa 2020. – Paneuropsko natjecanjeu dizajnu plakata u zagrebaèkoj Gliptoteci,koja je krajnji cilj ovog natjeèaja, ostavljaponešto drukèiji dojam.Unatoè tome što je cijela izloba izvedenau “revijalnom” tonu, bez suvišnogavizualnog i misaonog optereæenja zaprosjeènog posjetitelja, nije baš do krajajasno tko je to koga i s kojim opravdanjempozvao na sudjelovanje u natjeèaju.Tako recimo, bez obzira na kvalitetu radovavjerojatno nije sasvim etièki ni profesionalnoda predsjednik Hrvatskoga dizajnerskogdruštva, glavnog suorganizatoraizlobe, pozove na sudjelovanje vlastitasina i još mu k tome dodijeli drugunagradu.Na svu sreæu izloba je proeta duhomslogana “Nije vano pobijediti, veæ sudjelovati!”,pa se èini da su nagrade dodijeljenepro forma, a akcent je stavljen na gledateljevorazmatranje i uivanje u šarolikommnoštvu ideja. Opus izlobe po raznolikostikoncepata, ali i kvaliteti radova ideiz ekstrema u ekstrem: od poigravanja rijeèju“Europa” (YOUrope, euROPE,EUphoria,...), preko doivljavanja Europekao novih Sjedinjenih Amerièkih Dr-ava, te razmatranja bogate kulturneprošlosti, ali i internetizirane buduænosti,pa sve do iskazivanja ozbiljne zabrinutostieuropskim ujedinjavanjem.moguæi naèin, stavljajuæi u meðusobneodnose apstraktne trodimenzionalneforme koje, unatoè svojoj ekspresivnojplastiènosti, tek u procesu gledateljevogperceptivnog prepoznavanja dobivajuseksualno znaèenje.Zadivljuje to što Iliæ izlazi iz granicamalograðanskog promišljanja o spolnomi tjelesnom, te maksimalno koristi savraspoloivi prostor, a da pritom ni u jednomtrenutku ne prijeðe u vulgarno.Osim bavljenja tjelesnim, neka djela bavese i suptilnijim temama. Najizrazitijiprimjer toga je rad naslovljen Nacija, kojiputem meðusobnog odnosa tjelesnih formiprogovara i o pitanjima tretiranja rasei rasizma u društvu.Svakako bi bilo zanimljivo vidjeti štobi se s ovim trodimenzionalnim oblicimadogaðalo u sluèaju kada bi oni iz statiènebili pretoèeni u neki vid animiraneforme, a moguæe odgovore Iliæ anticipirau svojem triptihu naslovljenom Mrtvapriroda.Ovo potonje mahom su iskazivali autoribalkanske provenijencije. Stoga kaorukavica baèena u lice izlobi djeluje radbriljantnog starog lisca zapadnjaèke zrelostiAlana Fletchera. Bez puno kompliciranjaon kao rješenje nudi grafièki jednostavanrad koji, meðutim, vizualno maksimalnosnano ocrtava kompleksnost i višeslojnostpaneuropske problematike i usebi ujedinjuje sve ostale koncepte prikazanena izlobi. Njegova uvjerljivost tolikoje jaka da je natpis “Europe 2020”, kojije kao obavezan element svakog od plakatapropisan toèkom 5. Pravilnika o natjecanju,Fletcher tek tako ovlaš, kad seveæ mora, nabacio na plakat, iako je on tuu potpunosti suvišan.Bliskost idejaNaalost, rame uz rame s njim vise nekiradovi koji su oèito napravljeni tek tolikoda se ima što poslati na izlobu. Iakoje natjeèaj bio pozivni, to je ipak prvenstvenobio natjeèaj, pa je iri mogao i trebaomirne duše odbiti neke od radova.Od domaæih ostvarenja valja istaknutiplakat našeg najpoznatijeg dizajnera BorisaLjubièiæa. Za nekoga tko tvrdi da “nikadanije dizajnirao za Tita”, Ljubièiæ se usvojim radovima prilièno èesto bavio (ijoš danas se katkad bavi) tematikom komunizma.Ovaj rad, najzanimljiviji odsvih njegovih koji su izloeni na izlobi,ponovno evocira prošlost transformirajuæisimbol srpa i èekiæa u simbol eura.Ipak, netko bi Ljubièiæu morao njenodošapnuti kako je komunizam veæ desetakgodina passé, i da ga se 2020. više nitkoiv neæe sjeæati.Od ostalih radova istièu se plakati kojepotpisuje Reijo Kabri Ström iz Finske, aod domaæih, duhoviti test za “europskinepismene” Jelenka Hercoga i TonijaUrode.Sumarno gledano kod razlièitih autoraponavljaju se sliène ili iste ideje za konceptplakata. Ova èinjenica nameæe pitanjenismo li svi mi bez obzira na nacionalnostipak u duši – Europljani?Bijeda hrvatskog dizajnaUmjesto da sami sebi organizirajuizlobe, veæina sudionika bi seponajprije trebala pozabavitinaèinom kako plasirati kvalitetneradove do krajnjih korisnika, a nesebe same, jer potreba hrvatskogdruštva nije dizajner nego dizajn!Un-trashed – Izloba odbijenih radova,Galerija ULUPUH, od 27. travnja do 18.svibnja, ZagrebFilip Mesiæ“ e’n, dva, tri, èet’ri, izgubljeni...ima nas još!”, stih je iz jedne, u dizajnerskimkrugovima zacijelopoznate, pjesme. Upravo taj stih najboljeoslikava djela izlobe odbijenih, realiziranihi nerealiziranih radova grafièkog dizajnakoja se pod nazivom Un-trashed –Izloba odbijenih radova odrava u zagrebaèkojgaleriji ULUPUH. Zamisao izlobeje da se uz naruèena djela, koja su odbijena,prikau i ona koja su umjesto njihprihvaæena, kako bi publika sama mogladonijeti sud o njihovoj kvaliteti.U stvarnosti, ovo je prezentacija larpurlartistièkogdizajna više ili manje isteelitistièke klike mlaðih hrvatskih dizajnerakoji su i ovaj put, po veæ ustaljenoj tradiciji,organizirali izlobu sami sebi. Noovaj put barem su se potrudili u dekorativnesvrhe na izlobu pozvati i neke manjerazvikane autore, èiji su im se radovivjerojatno èinili dovoljno profanima daim ne ugroze velièinu i vanost.Kako u hrvatskom dizajnu ovakva dogaðanjane prolaze bez reketa starije generacijehrvatskih dizajnera, tako je svojimsudjelovanjem ovoj izlobi èast iskazao ihrvatski dravni dizajner Boris Ljubièiæ. Usvojem poznatom duhovitom entuzijazmuza miješanjem u sve u što se sigurno nerazumije, gospodin Ljubièiæ pokazao namje da su mu “heraldika kao znanstvena disciplina”ili “zaštitni elementi na novèanicama”no name sintagme.Odmazda nad naruèiteljimaTakoðer je izuzetno zabavno bilo vidjetikako si putem ove izlobe meðusobnozabijaju no u leða i spuštaju ego nekadašnjifakultetski kolege koji su po završetkuškolovanja postali suparnici, te sumahom pohitali osnovati dizajnerske klanoverazlièitih egzotiènih imena. Iako jena slubenom websiteu izlobewww.untrashed.com (izvrsnim i jedinimhvale vrijednim dijelom izlobe) objavljentakozvani “disklejmer” koji a prioriodbacuje bilo kakve moebitne insinuacijeo umanjivanju vrijednosti i jednog odautora, gledatelj ne moe a da ne steknedojam da je tu zapravo rijeè o svojevrsnojodmazdi nad naruèiteljima, ali i protivonih èiji su radovi ipak prihvaæeni. Uz radove,gdje god je to bilo moguæe, navedenje razlog odbijanja, no mnogi od tihrazloga latentno dovode odbijanje u relacijus prihvaæenim radovima, pa se ta djelani kriva ni duna naðu na popisu zastrijeljanje. Tako je jedna od najveæih rtavaove izlobe djelo veæ svima poznatihLjubièiæevih prestolonasljednika pokvadratu i krugu. Taj rad izloba je èakdvaput nabila na kolac (napokon?), iakoje na sav glas u medijima bio opravdavannemuštim obrazloenjima o potencijamai uskliènicima.Moe se zakljuèiti da ova izloba potpunopogrešno pozicionira problematikuhrvatskoga grafièkog dizajna. Tek jedandio problema, naime, lei u naruèiteljima.Veæi dio ovog kria nose sami autori kojisilom pokušavaju napraviti nešto što bezuspješnopretendira biti haute-coutureomhrvatskog dizajna, ne shvaæajuæi pritomda je prosjeèan hrvatski potrošaè nezaposlenamajka troje djece sa srednjomstruènom spremom. U svojoj ukupnostiova izloba ne pokazuje kvalitete hrvatskogagrafièkog dizajna, te bi i upuæenijipromatraè mogao pomisliti kako takvonešto i ne postoji. Ono što ova izlobajasno i bez dvojbe zapravo pokazuje jestsva bijeda grafièkog dizajna u Hrvatskojdanas, s obje strane prièe. S jedne straneimamo komercijalna djela šund-dizajnerai hobista koji ele zaraditi novac, a s drugestrane djela obrazovanih dizajnera koja,meðutim, pod teinom vlastitih akademskihfrustracija i kompleksa ele zaraditislavu. U silnom zaraðivanju zaboravljenaje bit cijele prièe – dizajn sâm.Dizajn, ne dizajneriModa najdrastièniji kontrast izlobeu relaciji predloeno – prihvaæeno predstavljajupromotivni plakati za Jesenskimeðunarodni zagrebaèki velesajam u produkcijiStudija Petrak-aja. Vulgarizirano-komercijalnomrješenju “drugog autora”izloba suprotstavlja vizualno profinjeniuradak spomenutog studija kojinameæe dojam da njegovi autori kao danikad nisu prošetali Zagrebaèkim velesajmom,i da ne znaju kakva je njegova klijentela.U takvu više nego drastiènomkontrastu profinjenost i artizam kaosredstvo za osvještavanje nacije, èak i akodospiju do produkcije, unaprijed su osuðenida izvuku deblji kraj. Autori iz spomenutogstudija, kao i njihovi kolege s izlobe,zaboravili su da pravi dizajn nemapotpis, da on nastaje za stvarne ljude sastvarnim potrebama, da je uvijek relativan,a nikad apsolutan, i da nije i ne moebiti komorna disciplina!Stoga, umjesto da uvidi da se vanostdizajna u hrvatskom društvu ne moeuèvrstiti putem gerilskih izleta u rafiniran(pseudo)artistièki pristup, veæ eventualnosustavnom institucionalizacijom dizajnasâmog, uz adekvatnu zakonskopravnuregulativu kao zaleðe (èemu lijeènicimaslui Lijeènièka komora?), ova izlobase s uvrijeðenošæu jedne starijeusidjelice èudom èudi zašto su izloeniradovi ostali neshvaæeni od šire javnosti.Umjesto da sami sebi organiziraju izlobe,veæina sudionika bi se ponajprije trebalapozabaviti naèinom kako plasiratikvalitetne radove do krajnjih korisnika, ane sebe same, jer potreba hrvatskog društvanije dizajner nego dizajn! A da bi konaènaslika bila potpuna, nedostaje baremjedna adekvatna dizajnerska institucijakoja æe, za razliku od postojeæih, imatisnagu i moæ (ponajprije pravnu) odijelitiito od kukolja i reæi što moe, a što ne,nositi ime hrvatskog dizajna.Naposljetku, treba li nas išta èuditi ustanju hrvatskoga grafièkog dizajna, akoje istina da su kustosi(!) Muzeja za umjetnosti obrt odbili prijedlog MarijaneRajèiæ za vizualni identitet njihova muzeja(koji svojom simbolikom doduše neodgovara smislu Muzeja), ne prepoznavšijasnu aluziju na stvaralaštvo renomiranogahrvatskog autora Julija Knifera, s obrazloenjemda ih predloeni logotippodsjeæa na znak Ine?

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 35Tamara Curiæ i Larisa LipovacIvana SlunjskiPles je jedina od izvedbenihumjetnosti u Hrvatskoj koja nemavlastiti prostor za kontinuiranetreninge, istraivanje i prezentacijuprodukcija. Status koreografabez ispunjenih osnovnihuvjeta rada predstavlja jednu odnajnesigurnijih i najneperspektivnijihumjetnièkih vokacija.Pa ipak, za nama je veæ treæaPlatforma mladih koreografakoja je zamišljena kao mjestoafirmacije poèetnih koreografskihradova.– Tamara: Buduæi da u Hrvatskojne postoji visoka škola zasuvremeni ples, nema realnih moguænostikoje bi mladim koreografimaomoguæile da se educiraju.Iz potrebe za predstavljanjem, zastvaranjem prvijenaca, koje nemašgdje pokazati, prije tri godineLarisa i ja pokrenule smo Platformumladih koreografa s namjeromda mladim ljudima pruimopriliku da svoj prvi rad negdje iprezentiraju. Platforma ima svojuselekciju, dakle nije potpuno otvorenogtipa, ali nadamo se da æejednog dana ipak biti moguæe i takoformirati cijelu stvar. Opæenitoje problem u Hrvatskoj nepostojanjeradnog prostora i izvoðenjaplesnih produkcija.– Larisa: Mislim da bi trebaloodvojiti Platformu mladih koreografaod ukupne problematikekoja postoji u Hrvatskoj. Mismo entuzijasti zaljubljeni u ovuneverbalnu umjetnost. Okruenimladim umjetnicima pokušavamoukazati na to koliko je plesnaumjetnost bitna za nas kao našejedino i glavno zanimanje. To unekim krugovima još nije jasno.Znaèi da nam se uz financijskasredstva moraju omoguæiti i normalniuvjeti za rad, što ukljuèujerješavanje problematike visokeškole, beneficiranog radnog sta-a te plesnog prostora. S te jestrane Platforma mladih koreografajedna od inicijativa pokrenutihu tu svrhu. Meðutim, ova manifestacijaosmišljena je kao meetingpoint mladih umjetnika kojiimaju potrebu afirmacije unutarstruke. Iako su mladi, oni rade ipostoje. Mjesto na kojemu imajupriliku pokazati svoj rad je upravoPlatforma mladih koreografa.Selekcijski kriterijiKoji su bili prioriteti komisijepri selektiranju prijavljenih radova?Na temelju dosadašnjegiskustva što biste mijenjale, a štoostavile?– Larisa: Na prvoj platformibio je slabiji odaziv koreografa.Ove se godine prijavilo oko dvadesetakpotpuno novih koreografa.Smatram da su prikazani radovijako zanimljivi. Drago namje što se ovo dogaðanje proširilote da nismo više usredotoèeni naZagreb. Platformu bi trebaloshvatiti kao tip natjeèaja gdje selekcijskakomisija striktno ne inzistirana savršenosti kao preduvjetuprijave, ali trai inovativnosti èvrst koncept. Ono što biza sljedeæu godinu svakako trebalipostroiti jest pravilnik, takoda zainteresirani toèno znajuformirati rad i aplikaciju. Tu smoimali velikih problema. Nijedanrad domaæih autora nije stigaopoštom, iako se to u pravilnikuizrièito zahtijevalo. Prijave putemvideotrake ostaju, ali traitæemo da one budu u trajanju dopet minuta, kako bi svi imali istikriterij. Kako se radi o radnojsnimci, neæe biti potrebno finaliziratiideju kostimom, svjetlomili glazbom, ali uz nju æemo tra-iti pismeno objašnjenje s podacimao plesaèima, koreografima iautorskom timu. Zadrat æemotip peteroèlane selekcijske komisijekoja æe i dalje odluèivati o tomekoji æe se radovi prikazati.S obzirom da sam bila u pozicijividjeti i sve radove koji nisuzadovoljili kriterije ovogodišnjekomisije, nametnuo mi se problemšto ga, èini mi se, autori prijavljenihradova nisu bili svjesni.Što zapravo znaèi prijavitirad kao work in progress? Jasnoje da æe razlike izmeðu poèetnefaze procesa u nastajanju i konaènogproizvoda biti goleme.Kako objektivno procijeniti kvaliteturadova razlièitih stupnjevadovršenosti? Što pritom vrednovati?Vrlo se èesto dogodi da seinicirajuæa ideja na kraju pretvoriu nešto potpuno drukèije,što nikako ne mora i umanjitivrijednost cjelovitog produkta.– Tamara: Na meðunarodnimfestivalima i platformama ovogtipa postoji pravilo da djelo kojese prijavljuje ne bi smjelo bitiprije nigdje prikazano, odnosnoda æe biti premijerno prikazanomjesec do dva nakon platforme.Smatram da je u Hrvatskoj ipakViše od koncepta: koreografijaMi smo entuzijastizaljubljeni u ovuneverbalnu umjetnost.Okrueni mladimumjetnicima pokušavamoukazati na to koliko jeplesna umjetnost bitna zanas kao naše jedino iglavno zanimanjeUz Platformu mladih koreografa2002. godine razgovaramo sosnivaèicama i voditeljicamaprojekta, plesnim umjetnicamaTamarom Curiæ i Larisom Lipovacpremali broj koreografa da bi seiskljuèivo ogranièili na work inprogress, iako vjerujem da æe svremenom doæi i do toga jer je tologièan slijed stvari.– Larisa: Sam pojam work inprogress govori da je koreografimado dana javne prezentacije ostavljenprostor intervencije da razvijeto što je pokazao kao rad u nastajanjuu nešto više, moda predstavuod sat vremena. Mi podravamonjegovu ideju. Pokret uopæene mora biti tehnièki savršenoizveden, rad ne mora sadravatimultimedijalne efekte, videoscreenove.Bitna je inovacija, segmentkoncepta koji rad istièe irazlikuje od ostalih. Pošto još uvijeknemamo moguænost prikazatisve radove koji pristignu, odluèujemopo sitnicama, koje su tadapresudne. Najtee je selektiratirad i pri tome biti objektivan. Tamarai ja u tome smjeru ne urgiramo.O tome odluèuje selekcijskakomisija koja svake godine imasve tei zadatak, s obzirom na toda konkurencija raste i povisujekriterije. Ako ta jednostavna verzija,bez svjetla, kostima, makeupa i dodataka proðe selekciju, iskazujemoautorima povjerenje idajemo im slobodne ruke da radena tome. Uz pismenu obavijestdobit æe i poneki savjet koji mogui ne moraju slijediti, kako ne bizadirali u njihovo autorstvo.Seminar iz koreografije– Tamara: Osnovni problemcijele ove prièe je taj da kod nasnema školovanih koreografa(izuzetaka ima, a to je nekolicinamladih ljudi koji su se odluèilivratiti nakon školovanja u inozemstvu).Prema tome, kako ondanetko samouk moe napravitiremek-djelo? Ne moe. On mo-e biti genijalan, ali treba nekogatko bi ga mogao usmjeriti. To jeosnovna odrednica cijele Platforme,ne otkrivanje genijalaca, negoda Platforma poslui ljudimakao seminar iz koreografije. Pismokoje im pošaljemo nakon selekcijeje vrlo vjerojatno jedna odrijetkih uputa koju su ikad dobili.A mislim da petoro renomiranihkoreografa Hrvatske u komisiji,èiji se sastav svake godinemijenja, ipak moe nešto korisnosavjetovati. To je zasad tako,sve dok se stvari ne poènu razvijatiu smislu edukacije, da se autorimogu sami dalje izgraðivati.– Larisa: Postoje pravila kojaolakšavaju i usmjeravaju processtvaranja predstave, kompozicija,traenje vokabulara koji æe najvjernijeprenijeti ideju, svjetla –kad ih koristiti, što se njima moedobiti, kako uopæe napraviti plansvjetla, kako iskoristiti kostime.Radi toga æemo se potruditi daPlatforma ponudi ljudima ne samoseminare iz plesa nego i iz scenografije,kostimografije, dramaturgijei slièno. Na taj naèin oni æenauèiti finalizirati poèetnu ideju.Ples i ne-plesPrvo što se uoèava, generalnogledajuæi prikazane radove stranihi domaæih autora, jest razlikau pristupu plesnom materijalu.Ne moe se poreæi da inozemniizvoðaèi koje smo vidjeli dominantnovladaju plesnim tehnikama.Radovi domaæih autora manjesu plesni, blii ne-plesu imimskim oblicima, i iako nijenovost, èesto poseu za citiranjemdrugih medija i uvoðenjemglasovnih varijabli. Koliko su terazlike posljedica sustavnog obrazovanjaodnosno neobrazovanjaplesaèa i koreografa?– Tamara: Mislim da te razlikeupravo proizlaze kao posljedicarazlika u školovanju. Konceptualnipristup je jednostavniji, ne omalovaavamga, nego jednostavnomislim da je pristupaèniji, kakoautoru, tako i publici, dok za jednuplesnu tehniku koja se koristi uodreðenoj koreografiji treba dostaznanja i godina rada na tijelu u tojtehnici da bi se njom ovladalo i dabi se moglo koreografirati. Pristupiplesu danas su toliko raznovrsni,a moguænosti su goleme. Dane doðe do nesporazuma, da se neuvrijede veæ postojeæi koreografi,kako sad oni odjednom nisu educirani.Oni su itekako pohaðali radionice,putovali na višemjeseèneseminare na akademije u inozemstvo,uèili o kompoziciji i suvremenimplesnim tehnikama. Na prviseminar krenula sam 1984. U tosu vrijeme k nama dolazila baremtri puta godišnje po dva svjetskipriznata plesna pedagoga iz svijeta.Na taj su se naèin ljudi educiralisve do rata u Hrvatskoj. Tad jesve stalo. U ovih deset godina cijelajedna generacija pokušavala jesama nešto napraviti gledajuæi raznesnimke i uèeæi iz nekih drugihmedija, ali nije imala kontakte splesnim pedagozima. Samo rijetkisretnici koji su si mogli organiziratii financirati putovanja u inozemstvoimali su tu priliku.– Larisa: Na svakom od prikazanihradova vidio se backgroundautora. Primjerice, Dario Buzovkinai Taras Burnashev iz Moskvedolaze iz Kinetièkog teatra SashePepeliayeva. S lakoæom su izvelitehnièki besprijekornu koreografiju,duet s vrlo zanimljivim rješenjima,ali koji je ostao bezizraajan.Litvanci slijede trend fizièkogteatra. Prikazali su pomalo nasilnukoreografiju u kojoj je fizièka snagamuškarca i ene jednaka. Kadljudi uðu u kazalište, oni oèekujuda ih nešto fascinira, da je neštodrugaèije. Zato smo na Platformiprikazali radove nastale pod razlièitimutjecajima.Što èini koreografaMoe li se svatko tko izvodi/plešepred oèima javnostiprozvati izvoðaèem/plesaèem imoe li se svatko èije se idejescenski realiziraju imenovati koreografom?– Larisa: Ako imaš poriv dasvojom pojavom na sceni neštoizraziš i imaš potrebu to reæi naodreðen naèin, onda to moe ispastijako dobro. Svaki umjetnikizraava neku svoju emociju. Onu to ulae èitavog sebe i radi to spozitivnošæu i vjerom. Ostalo jestvar recepcije ljudi koji to gledajui primaju. Kao umjetnik morašbiti spreman primiti kritiku.– Tamara: Baš sam neku veèerrazgovarala s prijateljima vezanouz to što je umjetnost. Je li umjetnostsve što je umjetnik imenovaotakvim ili ne, uasno jeteško reæi. Svatko sebe moenazvati i koreografom i plesaèemi glumcem i novinarom, ali æestruka zapravo ocijeniti je li onupravo takav kakvim se prikazujei struka je ta koja ga afirmira.Što je za vas koreografija? Štoznaèi koreografirati pokret, a štokoreografirati prostor?– Larisa: Ne moeš koreografiratipokret ili prostor, koreografirašsvoju ideju. To što radiš nunoje postaviti u prostor, a da li æeš topopratiti pokretom, ovisi o tomeda li to eliš. Ne bih to odvajala.Nakon što je odabrao ljude za kojemisli da mogu realizirati nekuviziju koju ima, koreograf radi namaterijalu i razvija ga zajedno s izvoðaèima.Osim ako u pitanju nisukoreografi koji doðu s gotovimsekvencama, što osobno ne volim.Kao izvoðaè volim stvarati, istra-ivati, otvarati meni još nepoznatedimenzije. Ako se kreæe od improvizacijakoje su voðene nekimzadacima, kao što su emocija, odnosizmeðu dvoje ljudi, rekvizit,reakcija tijela na zvuk ili na promjenusvjetlosti, moguæe je izgraditièvrstu strukturu iza koje stoje svikoji su ukljuèeni u projekt. Daljese razraðuju planovi, pozicije, odnosi.Suvremeni ples više nemagranica. On uvijek ima nekakvupozadinu, sve moe biti popraæenopokretom, ali i ne mora. Višene postoje pravila. Tijelo je postaloinstrument ljudskog izraza jednakokao i rijeè. Pokret moe bitii otkucaj srca. Samo to onda morašznati na pravi naèin punktiratii pretoèiti u prvobitnu ideju.– Tamara: Koreografija je vezanjepokreta u prostoru. Nastajanjekoreografije su ustvari dva procesa.Prvi proces je tjelesni u kojemistrauješ pokret, odnosno kretnjekoje æe na najbolji naèin izrazititvoju ideju. Nakon toga istrauješprostor, sve njegove dimenzijei analiziraš pozicije koje bi ti najboljeodgovarale. Svaki koreografprije nego što uopæe krene u projektpriprema se mjesecima. Onpromatra stvari oko sebe, crtaprostorne sheme, zapisuje ideje.Tek tad kreæe u dvoranu i na rad sljudima.Vlast i plesU susret 17. tjednu suvremenogplesa, dakle prije dvije godine,bio je upuæen Apel Ministarstvukulture kojim je Inicijativnagrupa za izradu strategije razvoja,predstavljanja i financiranjasuvremenog plesa u Hrvatskojnastojala potaknuti Ministarstvona suradnju. Od toga,meðutim, nije bilo ništa. Ove godinena Meðunarodni dan plesa,uruèena je peticija Gradskompoglavarstvu, ovaj put na vašuinicijativu, sa zahtjevom za osnivanjeNacionalnog plesnogcentra. Kakav je ishod te vašeinicijative i ima li izgleda da sestvari konaèno pokrenu?– Larisa: Najvanija stvar kojase dogodila je da su ljudi unutarstruke napokon shvatili da se boreza istu ideju, te da zajednièkimsnagama mogu pomaknuti stvaris mjesta. Svi raniji uzaludni pokušajida se nešto promijeni dovelisu nas do krajnje toèke iz kojesvaki pomak moe biti samo nabolje. Stvorila se kritièna masaljudi koja je konaèno pokrenulalavinu. Još od svega toga nemamoništa, osim ljubavi prema plesu iosobne satisfakcije. Biti umjetnikznaèi ivjeti svoju ideju. Vjerujemda æemo uspjeti!– Tamara: A da bi ju mogli ivjetizaista trebamo nekakav prostor.Nekakvih pomaka ima. Sastajemose svakih deset dana, razvijase komunikacija koja je vrlo vana.U pripremama je glavni elaboratza prostor.

36 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Suzana MarjaniæOsobno me zanima od kojegodreðenja kategorije dramskogpolazi suvremena dramska pedagogija?– Termin drama danas u dramsko-pedagoškojterminologiji neznaèi isto što i u rjeèniku kojimse uglavnom slui veæina teatrologa,podrazumijevajuæi podnjim prije svega knjievni rod, apotom i knjievno-kazališni anr.Suvremena dramska pedagogija,oblikovana veæinom u anglosaksonskimzemljama, vraæase pak izvornijem znaèenju dramekako ga je iznio Aristotel uVlado Krušiæ, redatelj i dramski pedagog ZeKaeMaPoetici, i to u dijelu teksta kojiprethodi definiciji tragedije.Aristotel tamo jednostavno kaeda je drama poseban naèin komunikacije,ne pripovijedanjemili pjevanjem, nego mimesisom,mimezom što je u nas prevedenokao oponašanje, a moda bi toènijebilo danas to imenovati predstavljanjem,odnosno prikazivanjemkroz igranje uloga. Zatimjoš kae da je nagon za mimesisomljudima priroðen i da se èovjekrazlikuje od ostalih ivotinjaupravo time što svoja prva saznanjastjeèe putem mimesisa. Aristoteltu spominje nešto što je teku dvadesetom stoljeæu prepoznatokao simbolièka igra ranog djetinjstva,sposobnost koju svadjeca posjeduju. Ona to ne èinezato jer im odrasli pokazuju kakose to èini, ne imitiraju u tomeodrasle, nego spontano ulaze udramsku igru. Na taj naèin sebipojašnjavaju svijet oko sebe,provjeravaju razlièite doivljajnesituacije i odnose s osobama kojesusreæu i s kojima ive; kasnijepoèinju provjeravati razlièite hipotetske,zamišljene situacije.Dakle, dramska sposobnost jeantropološka kategorija i na tomeje izgraðena kuæa modernogdramskog odgoja i pedagogijekoja iz toga slijedi i preko kojedrama danas ulazi u odgojno-obrazovnesustave.“Priuèeni” dramski pedagoziBuduæi da u Hrvatskoj ne postojiusustavljeno školovanjedramskih pedagoga, kakva jemoguænost stjecanja zvanja izdramske pedagogije?– Dakle, rijeè je o zvanju kojeu nas zapravo ne postoji jer nepostoje odgovarajuæe škole. Uhrvatskim visokoškolskim uèilištimadramsku pedagogiju, ili baremneke njezine elemente, predajeIva Gruiæ u sklopu kolegijaLutkarstvo i scenska kultura nastudiju Predškolskog odgojaUèiteljske akademije u Zagrebu.Iva je, inaèe, jedina “prava” školovanadramska pedagoginja unas i upravo je ovih dana objavilaknjigu o procesnoj drami, jednomod glavnih anrova drame korišteneu odgojne svrhe, pod naslovomProlaz u zamišljeni svijet:procesna drama ili drama u nastajanju.Svi mi ostali djelujemo, dakako,kao “priuèeni” dramski pedagozi.Po formaciji sam kazališniredatelj, pa sam otišao u pedagoge.Dramskim pedagogom unas se postaje kroz praksu. Utom pogledu za anglosaksonskimzemljama kasnimo – zasad!– tridesetak godina, a za skandinavskimzemljama dvadesetak.Dramski odgoj u ovom èasu ulaziu školske sustave niza tranzicijskihzemalja, primjerice Èeške,Maðarske, Poljske, u kojimaveæ postoje visokoškolska uèilištagdje se dramska pedagogijamoe studirati i tako steæi odgovarajuæakvalifikacija. Sljedeæegodine æe slièan studij krenuti uBosni i Hercegovini. I za timzemljama zaostatak Hrvatske æese poveæavati sve dok dramskiodgoj kao skup metoda pouèavanjai uèenja koje se koriste dramskimizrazom u nas ne bude prepoznatkao snano sredstvo mijenjanjasustava pouèavanja uškolama.Povijest hrvatske dramskepedagogijeMoete li ukratko izloitipregled dramske pedagogije prijeosnivanja Hrvatskog centra zadramski odgoj 1996. godine?– Kolikogod bio kritièan naspramdanašnjeg odnosa prosvjetnihvlasti prema dramskom odgojui pedagogiji, jer ne vide njihovpotencijal u moguæoj preobrazbiškolskog sustava, valja sdruge strane neprestance naglašavatida hrvatska dramska pedagogijaima svoju povijest, svojevrhunce i rezultate, znaèajneprotagoniste kao i sadašnje predstavnike,aktiviste i promicatelje.Dramska se pedagogija u nasmogla sustavno i institucionalnorazvijati – što i jesu pretpostavkeza nekakav legitimitet – u sklopuustanova izvan školskog sustavakao što su ZeKaeM, Dramskistudio Karlovac i još neke ustanoveu kojima se nastojalo sustavnoi stvaralaèki dramski raditis djecom i mladima. Povijest radatih ustanova ujedno je i povijesthrvatske dramske pedagogije.Moemo otiæi i malo dalje uTeatroantropologija dramskog fenomenaDramsko-pedagoški radu osnovi nije iskljuèivousmjeren na predstavu i neovisi o njoj, o onome štoæe se pokazati publici.Predstava, javni nastuppred publikom, vani sukao motivacijski faktor,ali u suvremenoj dramskojpedagogiji rijeè je o samojednoj stepenici procesadramskog odgojnog radalado Krušiæ (Zagreb, 1948.),redatelj i dramski pedagog, od1988. voditelj je Uèilišta Zagrebaèkogakazališta mladih, najutjecajnijeustanove dramskog odgoja u Hrvatskoj.Od 1969. objavljuje kazališne i filmskekritike u omladinskim i studentskim novinama.Od 1974. ureðuje kazališne rubrike,objavljuje kritike, eseje i prijevode uStudentskom listu, Poletu, Omladinskomtjedniku, Pitanjima i na Radio Zagrebu.Tijekom sedamdesetih i osamdesetih èlanje redakcije Prologa i Novog Prologa gdjeosim kritika, razgovora i eseja ureðujeniz tematskih cjelina. Sudjelovao je u organiziranjustudentskih kazališnih festivala,kasnije Dana mladog teatra i Eurokaza.Od 1979. do 1985. radi u Kulturnoprosvjetnomsaboru Hrvatske kao struènisuradnik za kazališnu kulturu u podruèjukazališnog amaterizma, a od 1985. do1988. u Umjetnièkom programu RadioZagreba kao redatelj. Godine 1996. potièeosnivanje Hrvatskog centra za dramskiodgoj (HCDO) gdje otad obnaša dunostpredsjednika. Èlan je Izvršnog odboraMeðunarodne udruge za dramu/kazalištei odgoj (IDEA – InternationalDrama/Theatre and Education Association).Organizirao je i vodio u Hrvatskoji inozemstvu više od stotinu seminara,radionica i savjetovanja u podruèjudramskog odgojnog i stvaralaèkog rada sdjecom i mladei te s amaterima. Kaovanjski suradnik predavao je osnovedramskog odgojnog rada na Visokoj uèiteljskojškoli u Petrinji, studiju socijalnograda Pravnog fakulteta u Zagrebu te naposlijediplomskom studiju stranih jezikaFilozofskog fakulteta u Zagrebu. Suraðujes odsjekom kroatistike Filozofskog fakultetau Zagrebu i odsjekom art-terapijeEdukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta uZagrebu.Sve je veæi brojstudenatahumanistièkih ipedagoškihfakulteta koji zasvoje diplomskeradnje uzimajuteme iz dramskepedagogijeprošlost – do Tita Strozzija kojije pri Zagrebaèkoj radio-postajikoncem dvadesetih osnovaoDjeèje carstvo, a koje je zatimpreuzeo Miroslav Širola. Rijeè jeo predšasnicima. Nakon Drugogasvjetskog rata pedagoškim radomsustavno se poèinje baviti nedavnopreminula Ðurða Deviæ, prvaredateljica zagrebaèkog Pionirskogakazališta (današnjeg Ze-KaeMa), koju osobno smatramprvom pravom dramskom pedagoginjomu Hrvatskoj. Premamojim spoznajama ona je prvapoèela sustavno koristiti improvizacijui razne dramske igre, kojeje uglavnom sama osmišljavala,kao vana sredstva u dramskomradu s djecom. Nakon nje dolazeZvjezdana Ladika i Slavenka Èeèukkoje su u nekoj vrsti tandematijekom šezdesetih i sedamdesetihrazvile ono što i danas èiniosnovu na kojoj se zasnivadramski rad Uèilišta ZeKaeMa,kao i rad najveæeg broja dramskihdruina u hrvatskim školama.To što su njih dvije razvijalebilo je povezano sa sliènim tendencijamau drugim umjetnièkimpodruèjima. Ta su nastojanjasvoju okosnicu imala u èasopisuUmjetnost i dijete gdje je urednicaodreðeno razdoblje bila DanicaNola. Na stranicama spomenutogèasopisa, primjerice, napodruèju glazbe djelovala je EllyBašiæ, na podruèju likovnih umjetnostiJadranka Damjanov, asociološko-filozofsku nadgradnjusvemu tome davao je RudiSupek. Temeljnu ideju svih tihnastojanja èinio je pojam djeèjestvaralaèkosti koji je upuæivao dasu djeca po svojim predispozicijamastvaralaèka, dok sam procesodrastanja tu stvaralaèkost potiskujei ogranièava. Vaan terminiz tog razdoblja, koji se i danasmoe èesto èuti u radu dramskihpedagoga, jest pojam oslobaðanjadjece od shema i koncepata odraslihkao pretpostavke autentiènodjeèjeg stvaralaštva. Uz spomenutepojmove, središnja vrijednostkoju je spomenuta grupazastupala jest ideja mašte, kako jenaslovljena i Supekova knjiga iznavedenoga razdoblja. U tomtrenutku hrvatska, ne samodramska, nego opæenito umjetnièkapedagogija, predstavljala jesam vrh onoga što se u svijetu otome promišljalo. Vano djelovanjeove znaèajne grupe umjetnièkihpedagoga i mislilaca ni tad nijedoivjelo snaniju potporuprosvjetnih vlasti, nego je bilomarginalizirano i ogranièeno. Štetaje što iz tog sad veæ “herojskog”doba nemamo još više teorijskihpromišljanja o dramskopedagoškojpraksi. Preostale susamo dvije knjige gospoðe Ladikeiz kojih se retrospektivno moemnogo toga povezati i prepoznati,ali rekao bih da je njezinoukupno djelo ostalo bez pravihpoveznica sa školskim metodikamakao i bez pravog izravnognastavljaèa u dramsko-pedagoškomradu s djecom. A kako, sreæom,gospoða Ladika još uvijekradi, stvara i piše, prerano je donositikonaène zakljuèke. Njezinutjecaj još zraèi.Današnja slika dramske pedagogijekod nas odlikuje se širokimzanimanjem i entuzijazmomdjelatnika iz niza struka, poglavitopedagoških i socijalnih, zadramski odgoj, ali i inercijom,nesnalaenjem te nestruènošæuodgojno-obrazovnih vlasti kojebi tom interesu mogle i trebalepruiti sustavniju potporu. Takou situaciji gdje nema prave moguænostiza školovanje dramskihpedagoga kroz obrazovni sustav,naša udruga, Hrvatski centar zadramski odgoj (HCDO), pokušavato nadoknaditi seminarima iradionicama za osposobljavanjedramskih pedagoga. Kao udrugauspjeli smo u tome da danas pojmovidramskog odgoja i pedagogije,kao i sve ono što oni podrazumijevaju,nisu više nepoznanicaprije svega brojnim voditeljimadramskog i kazališnog rada sdjecom i mladima u školskimdruinama, socijalizacijskim iliterapijskim skupinama. Sve je veæibroj studenata humanistièkih ipedagoških fakulteta koji za svojediplomske radnje uzimaju temeiz dramske pedagogije. Uskoromoemo oèekivati da æe seslièan interes pojaviti i meðu studentimaAkademije dramskeumjetnosti.Proces prije svegaKoji su noviji dramsko-pedagoškikoncepti, oblici i metoderada u sklopu dramske pedagogije?U tekstovima objavljenim uèasopisu Dramski odgoj, glasiluHrvatskog centra za dramski odgoj,velikim dijelom zastupljenoje odgojno kazalište i odgojnadrama, kazalište zajednice…– Dramsko-pedagoški rad uosnovi nije iskljuèivo usmjerenna predstavu i ne ovisi o njoj, oonome što æe se pokazati publici.Predstava, javni nastup predpublikom vani su kao motivacijskifaktor, ali u suvremenojdramskoj pedagogiji rijeè je o samojednoj stepenici procesadramskog odgojnog rada. Dakako,kad je u pitanju specifièanoblik takva rada kao što je, primjerice,djelatnost dramskih ili kazališnihstudija, kamo polaznicidolaze prvenstveno iz elje da sebave kazalištem, tada predstavapostaje vrlo vana, ali moguænostidramskog odgoja ne iscrpljujuse u tome. Suvremenadramska pedagogija barata s nizomkategorija, ideja, koncepata,metoda i pojmova – oblikovanihpreteito, ili barem legitimiranih,u anglosaksonskom jeziènompodruèju – koji stvaraju problemehrvatskim prevoditeljima.Primjerice, ono što Englezi zovutheatre-in-education nazvao samodgojnim kazalištem, što nije sasvimtoèno, jer education znaèi iodgoj i obrazovanje. Valja izgradititakvu terminologiju koja æebiti razumljiva, kako ljudima kojise bave odgojem i obrazovanjem,tako i kazalištarcima kojisu odgojeni u jednoj drukèijojterminologiji koja, dakako, izra-ava i odreðeni sustav vrijednostimeðu kojima za modernidramski odgoj i pedagogiju uglavnomnije bilo jasnih oznaka,pa, dakle, niti mjesta. Vano je dau izabranim terminima saèuvamostvaralaèku dimenziju dramei kazališta, jer oni kao èin – biloda se koriste u odgojne/obrazovnesvrhe ili ne – ujedno donosei nešto povrh odgojnog/-obrazovnog zadatka. Ponekad

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 37kad se susreæemo s novim terminom,ne prepoznajemo sliènepojave u vlastitoj tradiciji. Anglosaksonskadramska pedagogija,ali i teatrologija, veæ dugo govoreo kazalištu zajednice (communitytheatre). Rijeè je o kazališnomanru koji stvara zajednicaljudi koja je prostorno povezanai koja nastaje iz njihove lokalnetradicije ili aktualne problematike.Uz kazalište zajedniceu uporabi je još jedan termin –kazalište za razvoj (theatre for development).Navedeni oblici kazalištana pojedinim sveuèilištimase studiraju, o njima se vodeistraivanja, pišu se diplomskeradnje i disertacije. Takva prouèavanjaposljednjih dvadesetakgodina uzela su maha u brojnimnerazvijenim zemljama. Pojavilase i reakcija na termin kazališteza razvoj, jer ga jedan broj ljudiupisuje u neokolonijalistièkikoncept. I to što je takva reakcijamoguæa, govori koliko je pojavauzela maha, koliko je nazoènau praksi. S druge strane, u vlastitojtradiciji ne prepoznajemosliène, danas oèito aktualne, azlobnici bi rekli i pomodne pojave.Primjerice, kazališna djelatnostSeljaèke sloge izmeðu dvasvjetska rata itekako nalikujeonome što se danas stavlja u kategorijukazališta za razvoj, a odtog koncepta nije daleko ni svojedobnadjelatnost ŠtamparoveŠkole narodnog zdravlja, s njegovimpopularnim edukacijskimfilmovima. I danas se ponekaddogodi da se na amaterskimsmotrama pojave seoske grupekoje su posegnule za nekim starimtekstovima Seljaèke sloge ukojima se kroz jednostavnu kazališnuformu vodi borba protivalkoholizma, bijele kuge, za svakodnevnehigijenske navike... Istipostupci danas su prisutni uafrièkim predstavama koje najednostavan naèin agit-propanastoje osvijestiti opasnost odAIDS-a ili nekih drugih bolesti.Dakle, sliène modele imamo uvlastitoj kazališnoj tradiciji. Rijeèje konceptima koji su bili nekolikodesetljeæa ispred svog vremena,a koje bi svakako valjaloistraiti i uklopiti u povijest hrvatskogkazališta.Dramska psihoterapijaUz navedeno, moete li objasnitimetode playback-teatra?– Playback-kazalište upoznaosam kroz rad psihoterapeutkinjeLjiljane Bastaiæ koja ga je predstavilana seminaru u sklopu projektaUmjetnost za društvenupromjenu.. Radi se o posebnojprimjeni dramskih tehnika u okvirupsihoterapijske prakse, prièemu se termin playback – posuðenizvorno iz filmologije, a danasu opæoj uporabi pri analizisvih moguæih naratološkihstruktura – koristi kao naziv zadramsku proradu dogaðaja kojisu se sudionicima doista dogodilii koji su izazvali odreðenufrustraciju ili traumu. Tom proradommoguæe je steæi dubljiuvid u uzroke i okolnosti neèijetraume i tako se pribliiti njezinurazrješenju. U blaem oblikumodel playback kazališta koristeuèiteljice koje su prošle seminarkod gospoðe Bastaiæ. One rabetu tehniku za razradu konflikatai frustracija meðu uèenicima,pod uvjetom da nisu previše privatnei da nisu traumatske prirode.Veæ je na tom seminaru psihoterapeutskirad u kombinacijis dramskim radom izazvao polemikudramskih pedagoga s pitanjemi sumnjom smiju li dramskipedagozi koristiti psihoterapeutskemetode ako sami nisu terapeuti.Koliko se u Hrvatskoj odgojnadrama i kazalište primjenjuju uradu s “riziènim” skupinama,kao što je, primjerice, Goran Golovkou Splitu pokrenuo projektodgojnoga kazališta pod nazivom“ST-samo tako” s namjeromprevencije ovisnosti?– Pitanje je, najprije, što je torizièna skupina. To mogu bitidjeca s raznim “poremeæajima” uponašanju, primjerice, ona kojasu sklona ovisnosti, ali isto tako idjeca s ratnim ili nekim drugimtraumama, recimo, zlostavljanadjeca. Hoæemo li i romsku djecusmatrati riziènom skupinom? Tajpojam zaista moemo proširitina niz pojava i na sve dobne skupine.Dakako da za sva ta raznolikapodruèja i oblike riziènog ponašanjapostoji moguænost primjenedramskih tehnika sa svrhomsocijalizacije, osobnih osnaivanja,terapije i rehabilitacije. Jesenassmo organizirali uspješnu radionicudramske terapije za zaposlenikeMinistarstva pravosuðakoju je vodio John Bergman,jedan od najistaknutijih struènjakau tom podruèju. Oèekujemonastavak te suradnje. To što èinimoovakvim seminarima ili svojedobnoprogramom Umjetnostza društvenu promjenu, koji jepotaknula Europska kulturnazaklada u suradnji s InstitutomOtvoreno društvo, tek je sijanjesjemena za koje još uvijek neznamo kad æe i kako æe proklijatii hoæemo li se kasnije moæi brinutio biljèicama koje izrastu.Primjerice, jedan od ciljeva programaUmjetnost za društvenupromjenu bilo je ukljuèivanjeumjetnika u rad s razlièitim riziènimskupinama. Naalost, vrlomalo profesionalnih kazališnihumjetnika ulazi u rad s takvimskupinama. Jedan od rijetkihjest René Medvešek koji je, kaoèlan manjeg struènog tima, uDomu za mlade na Selskoj cestinapravio krasnu predstavu. Taj jerad nastavio drugi èlan tima, njihovodgajatelj Zoran Cipek, i sdjeèacima je prošle godine snimioautorski film. Osobno nikadnisam radio sa skupinom koja bise mogla smatrati riziènom, kojaje tako obiljeena, ali sam naravnosusretao mlade ljude koji bimoda po svojim psihološkimosobinama pripadali takvim skupinama.Imao sam isto tako prilikevidjeti kako dramski rad istvaranje na njih djeluje. Nematu, naravno, jedinstvenog recepta,i nije dramska pedagogija opæevaeæivademekum, ali golemai rastuæa nazoènost dramsko-odgojnihmetoda u obrazovnimsustavima, korištenje tih metodau cijelom spektru školskih predmetai oblicima terapije i rehabilitacijepokazuje da je rijeè o njihovojuèinkovitoj primjeni.Forum-teatarKako biste odredili razliku izmeðutehnike forum-teatra kojiprimjenjuje redatelj i dramskipedagog Goran Golovko i Radionicekulturalne konfrontacijeTemeljnu ideju svihtih nastojanja èinioje pojam djeèjestvaralaèkosti kojije upuæivao da sudjeca po svojimpredispozicijamastvaralaèka, doksam procesodrastanja tustvaralaèkostpotiskuje iogranièavakoju su pokrenuli NatašaGovediæ i Vili Matula, i zanimame kako se tehnike forum-teatrakoriste u sklopu dramske pedagogije?– Najprije treba reæi da Golovkonije jedini dramski pedagogkoji u Hrvatskoj koristi forum-kazalište.Iva Gruiæ i InesŠkufliæ-Horvat oblikovale su uDramskom studiju Tirena dvijepredstave odgojnog kazališta –Pravo na grešku, namijenjenusrednjoškolcima, i U zemlji jabuka,namijenjenu osnovcima – kojese još igraju u školama. U sluèajuRadionice kulturalne konfrontacijesusret s publikom, samforum, na neki je naèin cilj onogpripremnog rada tijekom kojegjedna grupa sudionika pripremaprizore, situacije kojima se ilustriraodreðeni društveni problem.Gledateljstvo – koje nijeizabrana ili ciljana skupina, negodolazi slobodno i sluèajno i to usve veæem broju – na te prizorereagira, iznosi svoja mišljenja,sukobljava se, zabavlja ili pak aklamacijomprihvaæa odreðenarješenja. Taj forum ima izraziteodlike spektakla; to je svojevrstanshow specifiène estetike kojiima svoju dinamiku, uzbudljivost,atraktivnost, da ne kaemspektakularnost. Kao parakazališnidogaðaj ove radionice unijelesu svjeinu u naš javni ivot.To su javne tribine-predstave koje,osim toga što ele biti uèinkovite,kao svoj produetak traeodreðenu medijsku potporu.Njihov glavni uèinak zbiva se uprostoru javnog društvenog ivota.Nasuprot tomu, u dramskojpedagogiji tehnike forum-kazalištakoriste se diskretnije. Kadse radi s grupom ljudi na osvješæivanjui razrješavanju odreðenihproblema, forum i predstava forum-kazalištanije cilj, nego sepostupci forum-kazališta mogunenametljivo – uopæe ih ne imenujuæi– koristiti kao sredstvoulaska u probleme i poèetka razmišljanjao njihovu razrješavanju.Izvorno se forum koristi uradu s manjim grupama. I odgojnokazalište ostvaruje se s manjimbrojem sudionika jer kad ihje više ne moemo biti sigurni jeli taj spoznajni element ostvarenu potpunosti, ne mogu se produbitiodreðeni problemi. Glavniuèinci takve komorne uporabeforuma privatniji su; ono što sezbiva u svijesti i spoznaji svakogpojedinog sudionika prvenstvenose zbiva za njega osobno, azatim i za skupinu koje je dijelom.Dramska, glazbena, likovna isportska darovitostZajedno s Borisom Kovaèeviæemste u sklopu Uèilišta Zagrebaèkogkazališta mladih pokrenuliprojekt Otkrivanje i potporadramski darovite djece. Kakodanas stoje stvari s navedenimprojektom?– Projekt je zapoèet 1991. usuradnji s tadašnjim Zavodom zaškolstvo Ministarstva kulture iprosvjete. U to vrijeme takav jeprogram bio novina i u meðunarodnimrazmjerima. Osim što jedramska darovitost oèito sloenapojava koju nije lako istraivati,èesto je tu prisutan i strah od togada æe se eventualnom selekcijomdramski darovito dijetepretvoriti u “zvijezdu”, i time izgubitispontanost i iskrenost.Zanimljivo je da se sliène dileme,premda su vrijedne panje, dalekomanje pojavljuju kad je u pitanjupotpora glazbeno ili likovnodarovitoj djeci, a da ne spominjemsportske talente. Boris i jaoblikovali smo sustav provjeredramske darovitosti ili bolje reæiuoèavanja znakova dramske darovitostikod osnovnoškolaca odèetvrtog do osmoga razreda.Obilazili smo škole, razgovarali sravnateljima i uèiteljima i oni suonda predlagali djecu za koju suvjerovali da vrijedi provjeriti njihovudarovitost. Godišnje smoprovjeravali više od tisuæu djece.Uèenicima koji bi prošli sva tristupnja provjere ponudili bismopohaðanje programa potporedramski darovitih uèenika uDramskom studiju koji traje dozavršetka srednje škole. Naalost,sustav provjere zaustavljen je1997. godine kad se tadašnji jedinstveniGradski ured za kulturu,obrazovanje i sport podijelioi kad je osoba koja je došla na èeloUreda za obrazovanje i sportprojekt jednostavno zaustavila.Otad traju naši napori za njegovomobnovom. Nade su nam porasles dolaskom petorke na vlast,meðutim, otad su se èelnici uGradu Zagrebu èesto mijenjali, akad se politika mijenja ili kad sedunosnici mijenjaju, na niimrazinama gradske uprave prestajuse donositi odluke. Ipak se nadamda æemo od jeseni opet moæiu škole. Praksa je pokazala dadjeca koja su prošla taj programdanas pokazuju iznimne rezultatene samo u kazališnoj umjetnostinego i u drugim podruèjimaza koja su se kasnije opredijelila.Primjerice, Rakan Rushaidatdobitnik je nagrade Hrvatskogaglumišta kao najperspektivnijimladi glumac prije dvije godine,a njegov sukandidat iste godinebio je Franjo Dijak, i samo je bilopitanje sluèaja zašto je nagradudobio jedan, a ne drugi. Prošlegodine ista nagrada pripala jeOlgi Pakaloviæ. Spomenuo samsamo ona imena koja su dosaddobila priznanja, no popis ostalihkoji su prošli kroz program io kojima se veæ èuje ili æe se èutimnogo je opseniji.I kao kraj: zašto ste odustaliod pisanja kazališnih kritika iosvrta? Naime, nakon izvrsnog(i vrlo kratkog) osvrta na predstavuMünchhausen više Vas nemana novinskim stranicama kazališnekritike.– Veæ dugo se ne bavim kritikom,tako da se ne mogu nitiuklopiti u aktualnu hrvatsku kazališnukritiku. Danas bavljenjekritikom trai cijelog èovjeka takoda za nju nemam više vremena.Mogu reæi da me raduje šarenilokritièarskih pozicija, premdase unutar toga mogu prepoznatiodreðena skupna stajalištakoja povezuju neke ljude; ali ni ukom sluèaju na naèin identiteta,nego je rijeè o zajednièkom polazištuunutar èega kritièari èuvajuvlastitu osobnost. Danas jeuglavnom kritika otišla u pravcuesejiziranja, gdje predstava kojase spominje slui kao povod zavlastito razmišljanje. Meðutim,neki kritièari zadrali su zadaæuprosuðivanja onoga što su napozornici vidjeli i pokušavaju toargumentirano obrazloiti.Osobno, to još uvijek smatramosnovnom zadaæom kritièara.Vidim da ima vrlo kompetentnihkritièara i kritièarki, u najmanjuruku vrlo angairanih, koji/estrasno vole kazalište. Jesu liuvijek najtoèniji, to je drugo pitanje;ali da postoji strast pisanjao kazalištu i predstavljaèkimumjetnostima, to je ono što mo-e samo radovati. Danas postojicijeli niz moguænosti kritièarskogopredjeljivanja – od Frakcije,Kazališta i Glumišta kaostruènih èasopisa, pa do novina itjednika u rasponu od Hrvatskogslova do Ferala - i ta raznolikostje sjajna. Stoga bih rekao da danasnije više nimalo jednostavnopisati o kazalištu.www.zarez.hr

38 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Trpimir Matasoviæroblematika izvoðenjaglazbe druge polovine 18.stoljeæa delikatna je tema,koja još delikatnijom postaje usredini u kojoj u vezi s tim još nijeuspostavljen kakav-takav sustavvrijednosti. U nekim se toèkamata problematika dotièe naèelapovijesne obaviještenosti, kojase primjenjuju (ili ne primjenjuju)i na glazbu ranijih razdoblja.No, dok se glazbom barokaèak i u nas sve više bave više ilimanje specijalizirani izvoðaèi,glazba pretklasike i klasike jošuvijek se nalazi u domeni tradicionalnihizvodilaèkih tijela, kojapak toj glazbi najèešæe prilaze izvizure svoje preteite djelatnosti,a to je napose glazba 19. stoljeæa.Naravno, najreprezentativniji suU raljama (pret)klasikeRazlike u izvodilaèkimdometima ovom prilikomne treba promatrati krozprizmu kvaliteteSimfonijskog orkestraHRT-a ili Zagrebaèkefilharmonije, nego krozinterpretacijska polazištadirigenata VladimiraKranjèeviæa i UrošaLajovicaKoncerti Simfonijskog orkestraHrvatske radiotelevizije iZagrebaèke filharmonije,Koncertna dvorana VatroslavaLisinskog, Zagreb, 9. i 10. svibnja2002.primjer tih tradicionalnih izvodilaèkihtijela simfonijski orkestri,koji se u nas glazbom druge polovine18. stoljeæa bave, naalost,tek sporadièno, te stoga i uspjehili neuspjeh izvedbe najviše ovisio kvaliteti dirigenta i njegovojvolji da se uhvati u koštac sa zapuštenošæu,pa èak i posve pogrešnimnaèinima na koji pojediniorkestri pristupaju toj glazbi.Anakroni pogledDva najveæa nacionalna orkestra,Simfonijski orkestar Hrvatskeradiotelevizije i Zagrebaèkafilharmonija, stjecajem okolnostidan za danom, 9. i 10. svibnja,zagrebaèkoj su publici predstaviliprograme djelomièno ili u potpunostisastavljena upravo odglazbe druge polovine 18. stoljeæa.Pritom razlike u izvodilaèkimdometima ovom prilikom ne trebapromatrati kroz prizmu kvalitetesvakog od ansambla (jer, obasu se predstavila u dobrom svjetlu),nego kroz interpretacijskapolazišta dvojice dirigenata –Vladimira Kranjèeviæa i UrošaLajovica.U sluèaju prvospomenutogdirigenta, inaèe osobito angairanogove koncertne i operne sezone,rijeè je o pristupu koji jednostavnone moe poluèiti ioleozbiljnije rezultate, i to ne samozbog anakronosti pogleda naglazbu Christopha WillibaldaGlucka i Amanda Ivanèiæa nego iradi elemenata èija je primjenakontraproduktivna u svakojglazbi, a pogotovo ovoj. U oba jedjela i opet do izraaja došlaKranjèeviæeva sklonost kreiranjubuènih glazbenih blokova, prièemu masovni, udarnièki zvuknimalo ne pridonosi prepoznatljivostilakoæe (pret)klasiènogsloga. Uvertira Gluckovoj operiIfigenija na Aulidi zazvuèala jetako poput pretencioznog uratkakakva osrednjeg romantièara,dok je rascjepkanost fraza uIvanèiæevoj Misi u D-duru bilaupravo uvredljiva. NezainteresiraniZbor Hrvatske radiotelevizijesamo je dodatno pogoršaomuènost slušaèkog proivljaja,kao uostalom i èetverac solista ukojem je svaki pjevaè došao izdrugoga glazbenog svijeta.Suptilnost i lakoæa frazeNaravno, nitko niti ne oèekujeod Vladimira Kranjèeviæa da æeikad ostvariti interpretativne dosegejednog Uroša Lajovica.Ipak, dosezi koje je taj majstorinterpretacije glazbe majstorabeèke klasike na svom koncertusa Zagrebaèkom filharmonijompouèni su u smislu da pokazujuPosebice valjaistaknutipozitivan smisaoza humor, kojipovremeno upravopršti iz Lajovicovihnadasvenadahnutihinterpretacijakako se u Zagrebu moe èutidobrog Mozarta i njegove suvremenike,i to s domaæim izvoðaèima.U krajnjoj liniji, jedina je slabatoèka Lajovicova koncerta bilanjemaèka mezzosopranisticaGisela Theisen, koja je dvije arijeiz Gluckove opere Alceste izvelana razini koju bi bez problemanadmašile mnoge naše pjevaèice.Daleko je, meðutim, bitnijeLajovicovo vladanje Haydnovimi Mozartovim simfonizmom.Suptilnost i lakoæa fraze, takostrana Vladimiru Kranjèeviæu,kod njega je condicio sine quanon. Ona je bila glavni sukus i izvedbeljupke baletne suite izopere Zémire i Azor AndréaGrétryja, dok u Haydnovoj 82.,odnosno Mozartovoj 31. simfonijinije bila nikakvom preprekomza ostvarivanje i vrlo ozbiljnihi dramatiènih odsjeka. K tome,posebice valja istaknuti jošnešto što Kranjèeviæu kroniènonedostaje, a to je pozitivan smisaoza humor, koji povremenoupravo pršti iz Lajovicovih nadasvenadahnutih interpretacija.Monty PythonKonaèno, premda se to ne uklapaizravno u teme ovog osvrta,treba ponešto reæi i o Kranjèeviæevojinterpretaciji prve hrvatskeizvedbe Koncerta za glasovir i orkestarBenjamina Brittena. Kapitalnodjelo najveæega britanskogskladatelja prošlog stoljeæa biloje doduše tom prilikom obiljeenoodreðenom britanskom crtom,no ponajprije u smislu estetikeLeteæeg cirkusa MontyjaPythona. Pijanist Vladimir Krpanbio je u jednom filmu, Kranjèeviæu nekom drugom, dok se orkestarsnalazio kako je znao i umio,ubrzo se mudro odluèivši slijeditisolista. Tako je u konaènici,umjesto da orkestar slijedi dirigenta,dirigent pokušavao ulovitiorkestar. Moda solistièka kreacijaVladimira Krpana i nije bilaidealna – dapaèe, moglo bi se govoritio umornom i pomalo staromodnompristupu, no, u odnosuna Kranjèeviæevo dirigiranje,Krpanova je svirka uistinubila pravi uitak.Ivana Kostešiæ“ jevati (prièati) o doivljenom, pro-ivljenom, o ‘Avanturama’…to jebila prva i instinktivna elja pri sastavljanjuovog programa.” Komentar izprogramske knjiice posljednjeg u nizukoncerta iz ciklusa Sfumato Hrvatske radiotelevizijesvojevrsna je refleksija dirigentana odabir programa pod nazivomAvanture. Zbor Hrvatske radiotelevizije,uz gostujuæe soliste i ansambl Cantus, apod ravnanjem Berislava Šipuša, izvodio jedjela vrlo razlièitih izraaja. Sâm je dirigent,istièuæi zajednièka ishodišta svih skladbis programa, podcrtao njihove kvalitetena univerzalnoj razini emotivnosti. “O patnji,o sreæi, o ivotu, o smrti…” Zanimljivoje u tom smislu bilo sagledati razlièite naèinepojavnosti ovih univerzalnih ljudskihvrijednosti unutar izvedenih skladbi.Rimovane avantureIstièuæi zajednièka ishodišta svihskladbi s programa, dirigent jepodcrtao njihove kvalitete nauniverzalnoj razini emotivnostiKoncert Zbora Hrvatske radiotelevizije iansambla Cantus, Muzej Mimara, Zagreb,14. svibnja 2002Krivulje unakrsnih putanjaS obzirom na vrijeme nastanka skladbi,program je konstruiran na principu unakrsnerime. Koncert je zapoèeo trima madrigalimaiz Monteverdijeve zbirke MadrigaliGuerrieri et Amorosi, Libro VIII(1638.). Skladbe u kojima Monteverdisuprotstavlja stile concitato i stile molle etemperato primjer su skladateljeva kasnogstila. Krivulja unakrsne rime vodi nas dosljedeæe, vremenski srodne skladbe na repertoaru.Iako djela istog oblika, madrigaliGesualda da Venose (Madrigali, LibroIV, 1596.) bitno su razlièitog izraaja. Gesualdovavangardniji harmonijski jezik,kao i ostale razlike na razini tehnièkihpostupaka, pokazale su se primjerenije isamim izvoðaèima, posebno zboru. NaspramMonteverdijevih, Gesualdovi sumadrigali osvijetljeni s veæom dozom kakotehnièke sigurnosti, tako i kompaktnostizborskog zvuka.Druga krivulja naših unakrsnih putanjabila bi ona koja povezuje preostale dvijeskladbe – Ligetijeve Aventures za tri pjevaèai sedam instrumentalista te Šipuševuovom prigodom praizvedenu De Mortem,De Vitam… Ligetijeva skladba iz 1962.,koja je dirigentu zasigurno inspirativnoposluila pri odabiru naziva ove koncertneveèeri, dio je diptiha (Aventures i NouvellesAventures), i u tom je obliku i izvedenana Muzièkom bijenalu 1981. Što sepostupka s tekstovnim predlošcima tièe,ova je skladba najindividualiziranija. Tekstovnipredloak ne postoji u tradicionalnomsmislu, nego je rijeè o nizu slogova iglasova bez odreðenog znaèenja. Skladateljse postupcima s vokalnom artikulacijomkoristi u svrhu dobivanja raznih glasovnihboja, ali i emancipacije glasa u cjelinikao potpuno nove boje, što je unutarskladateljskih estetika 20. stoljeæa vrloznaèajna karakteristika. Osim toga, onopo èemu se ova skladba od ostalih izvedenihiste veèeri bitno razlikuje jest njezinscenski segment. Skladbu bi se prema tomemoglo svrstati u anr scenske glazbe.Ujedinjavanjem glazbenog i scenskog elementajednako vanima postaju skladateljeviauditivni i vizualni zahtjevi. Ovdje seinscenacija skladbe, osim mimikom i gestikulacijom,èini i odreðenim pomagalimakoja su sama po sebi nekonvencionalni izvorinovih zvukova, odnosno zvukovnihboja. U tom su smislu solisti Lidija Horvat-Dunjko,Helena Luciæ i Josip Lešajaostvarili nadasve uvjerljivu izvedbu. Uznajšire raspone glasovnih moguænosti (odšapta, preko govornih intonacija, pa doèistog pjeva) doista su izveli Aventureskao zatvoreno determinirano djelo kakvoono i jest.Zaokruena paleta glasovnih bojaPosljednja je skladba, veæ spomenutapraizvedba novog Šipuševa zborskog djelau tri stavka, pokazala daljnji spektarmoguænosti vokalnih artikulacija, no ovajput na jasno odreðeni tekst religijske provenijencije.Prema radu s glazbenim materijalommeðusobno razlièiti stavci u svomsu rezultatu “tri minijature sakralnog i religioznogprizvuka” (Šipuš), koja su u manirikrivulje Ligeti-Šipuš skladno zaokru-ile paletu glasovnih boja (unutar kojemoemo jedino kao redundantnu navestiprimjetnu boju neèistog zborskog tona nasamom završetku skladbe).Nasuprot dosadašnjem traenju analogijaunutar odabranih skladbi, drukèiji binas pristup mogao odvesti drukèijim razmišljanjima.Kad bi krenuli krivuljama obgrljenerime, tada zasigurno u središtukoncerta ostaje intenzivan ekspresivni nabojGesualdovih madrigala i, dakako, Ligetijevihkolaa zvukova. S druge strane,zaokruenost cjeline postignuta Monteverdijevimi Šipuševim mirnijim zvukompodsjeæa na opæenitu potrebu za repertoarnimuzroènim vezama.

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 39Trpimir Matasoviæani hrvatske glazbe veæ sugodinama manifestacijakoja stidljivo preivljava usjeni svoje velike braæe – Muzièkogbiennalea Zagreb i Meðunarodneglazbene tribine u Puli. Dosadsu se odravali svake drugegodine, naizmjence s Muzièkimbiennaleom, te su se redovito svodilina nekolicinu skromnih i manje-višeprigodnih koncerata.Takva koncepcija moda i nije bilaosobito spektakularna, ali jeipak imala nekakva smisla, nepretencioznoostajuæi u uvijek istim,skromnim, ali sasvim suvislim okvirima.Ove je godine, meðutim,novi umjetnièki voditelj Dana hrvatskeglazbe Ivan ivanoviæ odluèioambicioznije osmisliti èitavumanifestaciju – uz veæi broj koncerata,tu je bio okrugli stol i radionicana temu Elektronièkaglazba u elektronièko doba, a organiziranje i prvi Hrvatski glazbenisajam, na kojem su razlièite glazbeneinstitucije i pojedinci predstavilisvoju djelatnost.Organizacijski propustiNova koncepcija, meðutim,nije naišla na podršku potencijalnihglavnih financijera – Gradskogureda za kulturu i Ministarstvakulture. Prva je institucija zaDane hrvatske glazbe izdvojilasimboliènih deset tisuæa kuna, adruga – ništa. Prireðivaèi su takvusituaciju pokušali prikazatikao “projekciju nezadovoljstvadosadašnjom koncepcijom Dana”.No, s obzirom na to da jedotiènim institucijama prijavljenanova, a ne stara koncepcija,jasno je da su mjerodavni odaslaliprireðivaèima prilièno nedvosmislenuporuku što misle upravoo toj, a ne o onoj staroj koncepciji,koja je, uostalom, dosad uvijekdobivala odreðenu potporu.Poruka, èini se, nije ozbiljnoshvaæena, pa su Dani hrvatskeglazbe ipak odrani usprkosskromnom financijskom okviru,što je rezultiralo i programomkoji je morao biti manje ambiciozanod prvobitno zamišljenog.To, meðutim, nije nikakvoopravdanje organizatorima za èitavniz organizacijskih propusta inespretnosti. Oni æe, doduše,tvrditi da su sve organizirali u samotri tjedna, no, ako je to i toèno,onda se radi o krajnje neozbiljnompristupu, neprimjerenommanifestaciji koja nedvojbenoima velikih ambicija, ukljuèujuæii sasvim nerealnu idejuZnanci u rezervatuPodatak da se nestabilnufinancijsku konstrukcijustabiliziralo, izmeðuostalog, i odricanjem odhonorara pojedinihizvoðaèa veæ i sâmdovoljno govori o tomekoliko su prireðivaèiiskreni u svojoj skrbi zahrvatsku glazbu i hrvatskeglazbenike24. dani hrvatske glazbe, Zagreb,od 12. do 19. svibnja 2002.foto: Ivan ivanoviæprelaska na svakogodišnji ritamodravanja.Kao ilustraciju neozbiljnostiorganizatora navedimo tek nekolikoprimjera: na tiskovnojkonferenciji uoèi poèetka manifestacije(za koju su pozivi slaniu posljednji trenutak) ni rijeèinije bilo reèeno o glazbenom dijeluprograma, niti o okruglomstolu – prireðivaèima je dalekovaniji bio Hrvatski glazbeni sajam,èiji je konaèan program medijimaposlan tek drugoga danaodravanja manifestacije. Dodatnukonfuziju izazvale sufoto: Ivan ivanoviæfoto: Ivan ivanoviæPoveznicu razlièitih zbivanja moguæe jepronaæi tek u dravljanstvu skladatelja,izvoðaèa, predavaèa i izlagaèapromjene glazbenog dijela programau posljednji trenutak, pa jejavnost s konaènim rasporedomdogaðanja bila upoznata tek nasâm dan poèetka Dana hrvatskeglazbe. Unutar ionako malogbroja praizvedbi neke od njihèak i nisu bile kao takve oznaèeneu programskim letcima, veæse èinjenicu da je nešto praizvedbamoglo saznati iskljuèivousmenim kontaktom sa sâmimskladateljima. Podatak pak da senestabilnu financijsku konstrukcijustabiliziralo, izmeðu ostalog,i odricanjem od honorarapojedinih izvoðaèa veæ i sâm dovoljnogovori o tome koliko suprireðivaèi iskreni u svojoj skrbiza hrvatsku glazbu i hrvatskeglazbenike.Nejasna koncepcijaKoncepcija Dana hrvatskeglazbe u mnogim je segmentimanejasna i nedoreèena, te je poveznicurazlièitih zbivanja moguæepronaæi tek u dravljanstvuskladatelja, izvoðaèa, predavaèa iizlagaèa. Tri segmenta manifestacijeivjela su manje-više neovisnojedan od drugoga, a Hrvatskiglazbeni sajam bio je èak i fizièkidislociran od ostalih dogaðanja.Programski aspekt jednim je dijelombio prilagoðen izvoðaèima,a, opæenito uzevši, svodio sena novije stvaralaštvo, što je otprilikekoncepcija i Meðunarodneglazbene tribine u Puli, samošto je ovom prilikom bilo dalekomanje praizvedbi. Dvama sekoncertima bacilo pogled i neštoPrireðivaèi supostigli upravosuprotno od onogašto su si zacrtalikao ciljdalje u prošlost, predstavljanjemdjela Dore Pejaèeviæ i Josipa Vrhovskog,a bila je tu i takozvanaAntologija autorske klapske pjesme.Ne dovodeæi u pitanje kvalitetuovog posljednjeg dogaðaja,teško bi se moglo reæi da se svojimizrièajem uklopio u ostatakmanifestacije.Izvoðaèi su bili mahom istioni koje imamo prilike èuti namanje-više svim festivalima u organizacijiHrvatskog društvaskladatelja: debelo precijenjeniKvartet Rucner te uvijek pouzdaniZagrebaèki kvartet saksofona,pijanist Damir Greguriæ imultiinstrumentalist Ratko Vojtek.Na njihovim se koncertimamoglo susresti s tipom programai interpretacijama koje smo veænebrojeno puta èuli od tih izvoðaèa,meðu kojima se izdvojiotek Damir Greguriæ svojim ambicioznoosmišljenim i vrhunskirealiziranim programom Novehrvatske glazbe za glasovir.Oèekivali smo i druge stalnesuradnike Hrvatskog društvaskladatelja, poput Zagrebaèkogagitarskog trija i ansambla Cantus.Moda su ih prireðivaèi i kaniliangairati, no, kako se sve radilou posljednji èas, ti su ansambliveæ imali ugovorene drugenastupe u vrijeme odravanjafestivala.Prosjek i odstupanjaOpæenito gledajuæi, veæina jeglazbenih dogaðanja ovogodišnjihDana hrvatske glazbe bila sasvimprosjeèna i u skladu s ne osobitovelikim oèekivanjima. U pozitivnomsmislu, osim veæ spomenutogrecitala Damira Greguriæa,kao primjer odstupanja odprosjeka treba istaknuti i programHrvatske elektronièke glazbe, kojimsu Vjekoslav Njeiæ, FranoÐuroviæ, Krešimir Seletkoviæ injihov profesor Zlatko Tanodipokazali da, usprkos trenutaènommanjem interesu skladateljaozbiljne glazbe, elektronièka glazbaitekako ima buduænost, posebiceu svjetlu velikih tehnièkihmoguænosti koje se danas pruajuza njezino stvaranje.Najznaèajnijim pak koncertomDana hrvatske glazbe valjasmatrati Veèer djela DorePejaèeviæ. Zagrebaèka je publikanjime upoznata s dvama kapitalnimdjelima ove skladateljice –Koncertantnom fantazijom za glasoviri orkestar u d-molu i Simfonijomu fis-molu – kao i dvjemamanjim, ali nadasve zanimljivimsolo-pjesmama za glas i orkestar.Dora Pejaèeviæ, doduše, nije“svjetski poznata skladateljica”,kao što nam to sustavno pokušavaprezentirati Ivan ivanoviæ, noi ovaj je koncert još jednom potvrdioda je upravo njezina glazbajedan od najatraktivnijih i najkvalitetnijihpotencijalnih izvoznihproizvoda hrvatske kulture. Zaslugeza uspjeh ovog koncerta trebapripisati i visokim dosezimaSimfonijskog orkestra Hrvatskeradiotelevizije pod ravnanjemMladena Tarbuka, kao i autoritativnomi uvjerenom nastupu pijanisticePavice Gvozdiæ. To štosmo za ovakav koncert morali èekatiDane hrvatske glazbe govoripak nešto i o programskoj politiciGlazbene proizvodnje HRT-a.Drugu, negativnu, krajnostpredstavljao je najambicioznijiprojekt ovogodišnjih Dana hrvatskeglazbe – izvedba takozvane“futuristièke opere” NikolaTesla Vladimira Nemeta. U veæinisegmenata bio je to amaterski,pa èak i diletantski dogaðaj, obiljeenlošom glazbom, sumnjivimvideo-projekcijama i nedoraslimpjevaèicama, a i profesionalnisu sudionici projekta – koreografMark Boldin i oblikovateljsvjetla Saša Mondekar – svojdio posla obavili (blago reèeno)površno. Èak i u okviru ove navrat-nanossklepane manifestacijejednom ovako pretencioznom, azapravo krajnje nekvalitetnomuratku jednostavno nije i ne smijebiti mjesto.Promašeni ciljGledano unatrag, najveæiproblem ovogodišnjih Dana hrvatskeglazbe nisu ni loša organizacija,ni nejasna koncepcija, niusponi i padovi pojedinih glazbenihdogaðaja, nego èinjenicada su prireðivaèi postigli upravosuprotno od onoga što su si zacrtalikao cilj. Jer, umjesto da subili “dani u godini kad su hrvatskaglazba i glazbenici u središtupozornosti medija i javnosti”,Dani hrvatske glazbe ostali su rezervatu kojem se kreæe uvijek isti,uski krug ljudi koji meðusobnoprate rad jedni drugih. To je,uostalom, dugogodišnji problemi pulske Meðunarodne glazbenetribine, no ona barem sustavnopotièe stvaranje novih djela, štoza našu sredinu nije nimalo nebitno.S Danima hrvatske glazbeto nije sluèaj, a besmislenost ovemanifestacije u postojeæem oblikumoda najbolje odraava slogan“Upoznajte se svi sa svima!”Jer, èemu se ponovno upoznavatis ljudima koji su nam ionakoveæ odavno stari znanci?

40 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Zvonimir Bajeviæodjelom nagrada i priznanjate na kraju i koncertomnagraðenih sudionika35. tribine mladih umjetnikaDarko Lukiæ, završen je ovogodišnjikoncertni ciklus pod nazivomMladi u Lisinskom. Ciklusje zapravo završio naknadno uvrštenimkoncertom 20. svibnja,kad nam se predstavila mladasopranistica Marina Cuca, no snatjecateljskog aspekta taj koncertnije toliko bio pod poveæalomnaše panje.Škakljiv zadatakOvogodišnja tribina predstavilaje kroz jedanaest konceratatrenutaène domete nekih od našihnajnadarenijih mladih glazbenika.Tijekom Tribine èuli smotako troje pjevaèa, dvoje puhaèa(trombon, flauta), troje gudaèa,te iz redova glazbenika na instrumentimas tipkama takoðer troje.Vidljivo je da nije nastupio nijedanveæi ili manji komorni sastav,premda je upravo gudaèkikvartet Porin bio dobitnik prošlosezonskenagrade DarkoLukiæ. Njima je i pripala èast otvoritiovogodišnju tribinu, gdjesu ponovno pokazali da njihovomuziciranje ima dobre izglede dapostane još nešto više od pukesuradnje u sklopu studija na Muzièkojakademiji. Što se ovogodišnjihsudionika tièe, mora sereæi da smo imali prilike slušatikoncerte od kojih moda i nisusvi bili sjajni, ali su neki od njihipak bili vrlo dobri. Moda razlogtomu lei i u èinjenici da jeveæina sudionika još uvijek nastudiju, mahom na Muzièkojakademiji u Zagrebu. Neki odObjektivan izbor nagraðenihImali smo prilike slušatikoncerte od kojih moda inisu svi bili sjajni, ali su nekiod njih ipak bili vrlo dobriUz koncerte 35. tribine mladihumjetnika Darko Lukiæ u Malojdvorani Koncertne dvoraneVatroslava Lisinskog u Zagrebusudionika imali su tako nemalihproblema, kako zbog izboraprograma, tako i zbog njegoveduljine, pa je to izravno utjecalona njihovo glazbeno predstavljanje.Konkretno se to odnosi nabaritona Berislava Jerkoviæa itrombonista Marina Frketina.No, svaki je koncert na neki naèinopravdao svoje uvrštenje naovosezonsku tribinu. Na kraju jekomisija imala škakljiv zadatak uizboru najboljih sudionika. Takosu ovogodišnji dobitnici NagradeDarko Lukiæ violist KrešimirPetar Pustièki i pijanist ZvonimirNað. Dobitnik nagrade Hrvatskogadruštva skladatelja za najboljuizvedbu djela domaæeg autoraje violinist Bojan Èièiæ, dokje dobitnik Diplome DarkoLukiæ èembalist Krešimir Has.Ovaj izbor nagraðenih nekako jei najobjektivniji, iako se morapriznati da je nastup sopranisticeValentine Fijaèko takoðer bio vrlodobar, pa èak i odlièan.Skladateljski dometiValja spomenuti i skladateljskedomete sudionika Tribine, i toupravo onih nagraðenih: KrešimiraHasa i Zvonimira Naða. Has jeizveo svoje Renesansne varijacije,a Nað svoju Fantaziju. Posebno jeSvaki je koncert naneki naèinopravdao svojeuvrštenje naovosezonskutribinudojmljiva bila izvedba ove drugospomenuteskladbe. Karakteriziraje bogato zvukovlje, na tragupijanistièke tradicije Chopina,Liszta i Brahmsa, no nikako ne uanakronom smislu. Tu se osjeæa iNaðov veæ sad istanèan sluh zaboju, što zacijelo ima veze i s njegovimstudijem u Parizu. Spomenimoi da je njegovo muziciranjebilo na zavidnoj razini. Iznimnosugestivan i duboko usredotoèen,taj sjajni mladi glazbenik svaku jenotu izveo s potpunim umjetnièkimrazumijevanjem.Drugi je dobitnik veæ renomiraniglazbenik. Rijeè je o violistuKrešimiru Petru Pustièkom, veæèetiri godine èlanu Zagrebaèkihsolista. Njegovo muziciranje odlikujeizgraðen, lijep ton, kao iodreðena disciplina muziciranja,koja je u oèima ocjenjivaèkog sudabila presudna za nagradu. Samaje komisija u tom smislu trebalabiti ipak malo lucidnija, jer gotovoje sigurno da su u tom uemizboru bili Èièiæ, Fijaèko i Has.Drugi èlan Solista, violinist BojanÈièiæ, nagraðen je za izvedbuGuslaèkog hira br. 2 za violinu soloPavla Dešpalja. Ovu iznimnotešku i zahtjevnu skladbu Èièiæ jeodlièno izveo, kako tehnièki, takoi glazbeno. Svakako valja spomenutii Hasovo muziciranje naèembalu, jer je ovaj mladi, takoðerrenomirani glazbenik, na pravinaèin promovirao svoj ljupkiinstrument. Izborom programa,sastavljenog mahom od djela baroknihskladatelja, takoðer je ostvariopun pogodak.Završne rijeèi u povodu protekleovosezonske Tribine DarkoLukiæ na kraju s èestitkama upuæujemosvim nagraðenim sudionicima,ali i svim ostalima kojisu, još jednom naglašavamo, svojimnastupima bili dostojni pozorniceMale dvorane Lisinski.Krešimir Èuliæsnovani 1980. godine u predgraðuLos Angelesa, Bad Religion vrlo subrzo postali jednim od najbitnijihbendova drugog amerièkog punk vala. Provokativnoime kojim su izraavali svoj prezirprema popularizaciji religije putem televizije,èime su osobito u tom razdobljutv-sveæenici zadobili status rock-zvijezda(iako su njihovi populistièki govori biliprekidani reklamama za Mc Donalds, Ford,Coca Colu i sl.), i više je no jasno odra-avalo svjetonazor sastava. Bad Religionpjevali su o globalizacijskim i hegemonistièkimprocesima prije negoli su ih sociolozii politolozi postali svjesni! Njihov jednostavani iskren, troakordni hard core punkivotni pogled na amerièku i svjetskusvakidašnjicu publici se oèito iznimno svidio,pa su veæ prvim albumom How CouldHell Be Any Worse? (1982) stekli veliku bazuoboavatelja, dobivši veæinom afirmativneocjene relevantnih glazbenih kronièara.Bad Religion jedan su od velikih, znaèajnihamerièkih punk rock bendovaosamdesetih, koji su i više no dostojanstvenoostarili, o èemu ponajbolje svjedoèinjihov novi studijski album The Process OfBelief. Iako je producirana znatno modernije,pa samim time i za osjetnu nijansu komercijalnijeod njihovih ranijih radova, rijeèje o odliènoj ploèi koja nudi iznimnokompetentnu i energiènu svirku, inteligentnei angairane tekstove koji sasvim nepretencioznoobraðuje teme u rasponu odklasiènih ljubavnih nedoumica (Broken,The Lie, Evangeline) do antikorporacijskihKompetentna i energièna svirkaBad Religion pjevali su oglobalizacijskim i hegemonistièkimprocesima prije negoli su ihsociolozi i politolozi postali svjesniBad Religion, The Process Of Belief,Epitaph/Dancing Bear(Kyoto Now!, Materialist) ili pak sasvimpacifistièkih (The Defense, Sorrow). BrettGurewitz, gitarist i utemeljitelj benda svojuekipu, koja je dobrano prešla èetrdeset ineku, oèito sigurno vodi nemirnim vodamanezavisnog rocka, pritom striktno pazeæida se ne spušta ispod zacrtane kvalitativnerazine. Bad Religion praše tako estokoi èvrsto, primjerice u sjajnim Bored &Extremely Dangerous ili pak Supersonic, daim MTV-jevski pomodno glazbeno stiliziranii dizajnirani Limp Bizkit ili Linkin’ Parkmogu samo zavidjeti i od njih mnogonauèiti. Gurewitz, koji je, uz golemo iskustvoglazbenika, i iskusan diskograf i poznavateljglazbenih tokova, utemeljitelj je ivlasnik nezavisne etikete Epitaph, za kojusu snimali ne samo Bad Religion nego imega popularni bendovi poput Offspring,za èiju je karijeru upravo on uvelike zaslu-an. Iako se kroz diskografiju priliènoobogatio, Gurewitz je i danas iznimno osviješteni oèito ne zaboravlja na svoje poèetke,pa njegov bend i danas, dvadeset godinanakon prvog albuma zvuèi intrigantno,uzbudljivo i moæno, a u tekstovimaprevladava isti onaj zanos i strast kao kadsu snimali u vlanim i mraènim podrumima.I u novom mileniju Bad Religion oèitoimaju mnogo toga za reæi.U doba lakonotnih stupidarijapoput “mala je dala” i raznihColonija i Stavrosa, Aerodrom jeuistinu egzotièna koncertna, pa idiskografska pojavaKoncert grupe Aerodrom, KSET,Zagreb, 16. svibnja 2002.Krešimir Èuliæakon ponovna formiranja potkrajprošle godine, grupa Aerodromobjavila je vrlo dobar povratnièkialbum Na travi, a koncert u KSET-u 16.svibnja bio je njegova malena pretpromocijaprije velikog koncerta u Zagrebu, kojiæe biti odran na jesen. Unatoè razmjernološoj propagandi (u gradu je bilonedovoljno plakata), KSET je bio ugodnopopunjen, a publika eljna kvalitetne svirkeza kupljenu je ulaznicu dobila koncertkoji uistinu ostaje u sjeæanju. U doba lakonotnihstupidarija poput “mala je dala”i raznih Colonija i Stavrosa, Aerodrom jeuistinu egzotièna koncertna, pa i diskografskapojava. “Problem” ovog sastava sobzirom na uasavajuæe nisku razinu kvalitetedomaæe glazbene scene, njihova jeglazbena kompetentnost i suverenost,koju naalost u doba opæe prihvaæenogplaybacka cijeni premalo ljudi. O gitarskojvirtuoznosti Jurice Paðena nepotrebnoje trošiti rijeèi, no Aerodrom je teugodne proljetne veèeri u KSET-u zvuèaouistinu nevjerojatno. Takvu uigranost,zvuk i (bez imalo pretjerivanja) nadahnuæesastava ovakva usmjerenja uistinu se rijetkoèuje. Aerodrom je sastav koji je savršenousviran, a Paðen i momci u originalnojpostavi evidentno uivaju u svirci.Od prvih, uglavnom novijih pjesama,Uigranost i nadahnuæenaišli su na izniman prijem publike, što ihje motiviralo za još srèaniji pristup, a pravaeuforija i nimalo patetièno zborno pjevanjespontano je nastalo prilikom izvoðenjapjesama poput Pravo lice, Obiènaljubavna pjesma i Stavi pravu stvar na pravomjesto. Zanimljivo je da ove stare stvarine zvuèe ni najmanje arhaièno, štozbog njihove evergreen kvalitete, štozbog nešto suvremenijih aranmana. Odliènaprateæa pjevaèica Ana Šuto sastavuse pridruila potkraj koncerta, a svojemoguænosti pokazala je prilikom izvoðenjaprelijepe nove pjesme Bistra voda, kojuje publika s oduševljenjem prihvatila.Nakon punih sat i pol maestralne svirkemomci se pozdravljaju s publikom, kojaim glasnim povicima “hoæemo još” nedopušta odlazak i slijedi bis. Publika bivjerojatno ostala do kraja èak i da je Aerodromsvirao još dva sata! Ovakav bendrijetko se viða na pozornici!

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 41Nino Zubèeviævrijeme kad su drugi jazzpijanisti– Chick Corea,Herbie Hancock, JoeZawinul – napuštali akustièniglasovir radi elektronskih klavijaturai jazz-rock grupe, KeithJarrett ostao je vjeran velikomkoncertnom glasoviru. Nekovrijeme to je ukazivalo na komercijalnosamoubojstvo. Ali,nije tako ispalo, pa danas Jarrettpodsjeæa na neku vrstu prorokaobnovljene odanosti jazza akustiènimsonornostima.Godine 1966. pojavio se naizgledmarginalni album Art BlakeyjevogJazz Messengersa ButtercornLady. Veæ bi davno biozaboravljen, èak i meðu upuæenima,da ne sadri dva sola za kojeje amerièki jazz kritièar LeonardFeather rekao da “odraavaju èitavupovijest jazz glasovira”.Ova, po nekima nepotpuna ploèa,sadri veæ cjelovitog Jarretta:njegove likvidne vokalne udisajnelukove (organski nije samonjegov razvoj, nego igra u detalju);njegov smisao za kvalitetuzvuka akustiènoga glasovira, zapritisak na tipku klavira, tehnikurada s pedalom i proširenje izra-ajnih sredstava.Zastrašujuæa raznolikostTijekom svih ovih godina,Keith Jarrett je razvio upravozastrašujuæu raznolikost. Izvrgnuose razlièitim utjecajima, dokrajnje moguænosti intenziviraointegriranu improvizaciju grupe,sam poduzeo letove svojih solopustolovina. Skladao je improvizirajuæi,te je strogoæom formeeksperimentirao s velikim orkestrimai ispitao univerzum zvukavelikih baroknih orgulja. Osobitosu mu veliki solo koncertiomoguæili prvo mjesto u èasopisimaluksuza i mode. Za eventualneje nesporazume, meðutim,on kriv koliko i Mozart napopularnosti Male noæne glazbe.Tko pomno sluša, zna da ovojglazbi nije primjerena ni vedrasumnjièavost Brechtova slušaèa scigaretom, ni potpuno nekritiènitrans, nego najprije unutarnjaznatielja. Bez otvorene tolerancijeza stvarne i prividne paradokse,Jarretta je nemoguæe razumjeti.Jarrettova je umjetnost u gestama,a ne u graði. Tko (kao slušateljzapadnjaèke glazbe) uovim solo koncertima osluškujeizvore pojedinih glazbenih segmenata,tko usmjeri pogled naguvu koju ovaj tok svijesti sasobom nosi, umjesto na pokret,izgubljen je. Proæi æe pokraj njega,zbog zaboravljivosti na detalj,prave senzacije ovih putovanjanebom i paklom: veliki lukovidisanja, iritirajuæe promjeneekspresivnih melodijskih linija,zasjenjeni, prividno jednostavni,od zapadnjaèke glazbene povijestiposuðeni akordi, slomovizvukovnog sklada. Takvu slušatelju,prije svega, izmièe radikalnostJarrettova meta-eklekticizma(koji je sve drugo no ironiènaigra s pokretnom dekoracijomkazališne pozornice iz fundusaglazbene povijesti): proširenja isaimanja teksture, ritmova, melodijskihoblika, zvuènih konstelacija.Jarrettov je izvor èestojednoobrazan. Upotrebljava ga,meðutim, odvano. Njemu je,kao fundamentalistu, u odreðenojmjeri vana i emocionalnost.Graða, moglo bi se reæi, ima jošsamo funkciju prikazivanja oveemotivnosti.Umjetnost u prezentuJarrettova je umjetnost u prezentu,ona se odvija ovdje i sada inije ponovljiva. Ono što nalazi uPovratak akustiènim sonornostimaAutoritativne gesteèarobnjaka i nadvladavanjesamog sebe nuno sunalièje jedne umjetnostikoja u svakom trenutkuulazi u opasnost odneuspjehaU povodu dodjele Nagrade zaivotno djelo Amerièkeakademije Keithu JarrettuBez otvorene tolerancije za stvarne i prividne paradokse,Jarretta je nemoguæe razumjetigrotlu glazbene povijesti, vrijedisamo za ovaj trenutak ponovnogoivljavanja, do kojega mu je istalo – tako snano, da èesto pokušavazadrati vrijeme pomoæubeskrajnih ponavljanja ili treptanjazvuka. To predstavlja èarobanpoèetak. Ovaj je pijanist eklektiksamo za one koji njegovu glazbuèuju glazbeno-povijesno-analitièki.Ali, Jarrett ne citira, onpreklinje. Ne osjeæa maniristièki,nego stavlja u sadašnjost.Solistièki koncerti Keitha Jarreta– od Bremena i Lausanne,preko Kölna i japanskog Sun BearConcerts, do koncerata u Bregenzu,Münchenu, Parizu, Beèu do imilanskoj Scali – svi predstavljajusve èine vlastita prikazivanja i predaje.Za ovako spontano nastalu,ni u kojoj procjeni unaprijed odreðenuglazbu, ne postoje garancije.Ona se putem nosaèa zvukamoe osjetiti ili u potpunosti, ilise uopæe ne osjetiti. Odlomci dodira,traenja, èekanja, zbunjenosti,ponekad beskrajna ponavljanja(“beskrajna kao ivot”, kae Jarrett)pripadaju joj kao najgušæi,najkompleksniji, ekstatièni zvuèniorgazmi. S Jarrettom bi se trebaloupustiti, kao i sa svakim èarobnjakom,odabrati si posebne odlomkekao groðice iz kolaèa, ali nikakone teæi oazama èistog ugaðanjazvuka i potisnuti osjeæaje boli, napetelinije melodije, anarhièneskupine i apstraktne bizarnosti, usuprotnosti kojih ovaj ugodanzvuk tek dobiva smisao.Koliko su Jarrettu ove javneglazbene samoanalize bitne, dokazuještedljivost s kojom se predaje.Nije ih nemoguæe umjetnièkistvoriti. Oni predstavljaju ritualeèarobnjaka. Ono što Joachim-ErnestBerendt na kraju jednog èlankakritizira kao Jarrettovo “prenemaganjeslièno onome odreðenihumjetnika kasnog romantizma,koje zahtjeva poštovanje i ugoðajtamjana”, je pogrešan kraj ispravnogpromatranja. Autoritativnegeste èarobnjaka i nadvladavanjesamog sebe nuno su nalièje jedneumjetnosti koja u svakom trenutkuulazi u opasnost od neuspjeha.Ona posjeduje, kao dimenzija patetiènogai sveèanoga (gesta sveèanoguvijek predstavlja gestuafirmativnog) kod Jarretta neštošto je samo umirujuæe: onaj tko sesam hrabri, kao on, te je to glavnirazlog njegova djelovanja. On pozivaslušatelje svoj glazbi, te traiod njih da uðu u zabranjene zonevlastitih emocija, te ih u tomepodrava sve do sentimentalnosti.Podastiranje nove vjereA o originalnosti se èarobnjak,posrednik izmeðu duhovnog i fizièkogsvijeta, malo brine: vaanje ivot, koji vraæa svoju umjetnoststvarima, a ne njihovom podrijetlu.To Jarretta pomalo odmièeod “jazza”, i to ne toliko od sameglazbe, koliko od prakse trgovine.Samog Keith Jarretta toliko èestoimitiraju, da je došlo vrijeme branitiga od njegovih epigona.U prividne paradokse umjetnikaKeitha Jarretta spada, potaknutoeljom, biti netko drugi,svakom ploèom, svakim koncertompodastrijeti daljnji segmentjedne nove vjere. To prije svegavrijedi za njegovu glazbu, ali i zaono što on o tome govori. “Uvijekponovo doivljavam da usvojem razvoju doðem pred zid.Tad moram uèiniti suprotnoonomu što je htjelo uèiniti mojetijelo. Granica, na kojoj sam nedavnostajao bila je sljedeæa: eliosam biti potpuno otvoren uèinitisve na što sam bio naveden.elio sam ponajprije dogaðaj‘pozitivno’ kontrolirati, za vrijemeigre misliti na nove stvari –nije išlo, mogao sam samo stvoritiono što sam veæ posjedovao.Tad sam, meðutim, otkrio kakose radilo o tome da se glazbomosigurava slobodan prostor: akopokušam ukloniti sve uzorke iklišeje, bivam iznenada nagraðen,dogaða se nešto nevjerojatno,što tada zapravo ne èinim ja –ja samo mislim na ono što doistane elim uèiniti. Sebe drim podkontrolom, ali ne kontroliramsvoju glazbu, nju ostavljam da serazvija. Pokušavam zatvoriti prelakeizlaze – to je za mene uvijeknovo iskustvo.”

42 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Sanjin Sorelad se u Hrvatskoj dogodiobjavljivanje kojeg bosanskogpjesnika, onda je tonajèešæe povod za njegovo svrstavanjeu jedan od nacionalnihkaveza susjedne nam zemlje, aako je taj pjesnik kojim sluèajemi Hrvat, onda se teško othrvatidomorodnome zovu i pokušajuuspostavljanja relacija prema matiènojmu knjievnosti, što æe reæikako su ti bosansko-hrvatskipisci, eto, nesposobni egzistirati unekoj od knjievnih povijesti dolilijepe naše. Taj materinji odnosodnos je moæi koji svoje izgubljeneovèice nastoji okupiti u matiènostado. Zbog tih su okolnostiprotekloga desetljeæa mnogobrojnepjesnièke knjige proglašenevelikim, vanim i što svene, dok su druge nekako tiše ivjelesvoj skromni knjievni ivot.Pa ipak, u konaènici se nekakosve dobro završi – budnièarenjeostaje samo budnièarenje, a zrelaknjievnost samo to, što više?Takav je sluèaj i s poezijom eljkaIvankoviæa i njegovim nepristajanjemna podreðivanje diskursumoæi i pitanjima pripadnosti.U posljednjoj knjizi Raskoš,hladna mjeseèina, pisanoj uHeinrich Böll Haus Langenbroichuza vrijeme èetverogodišnjegstudijskog boravka,Ivankoviæ svjedoèi upravo turazliku.Melankolija – elementpovijesnostiKnjiga koja prvenstveno nastajena razlici Zapad – Istok knjigaje izmaknuta oslonca te je stogapodjednakim poetskim uvidomu obje te èinjenice. Èitajuæii pišuæi prostor iz suprotnogaprostora/pozicije, Ivankoviæ jednakom,antologijskom mjeromdetektira i opisuje dva kulturna ipovijesna mjesta. Prva je pjesmacelanovski intonirana – S prozorase vidi Europa, a druga je, pomalokavafijevskoga ugoðaja – Dugabarbarska noæ. I dok prvi tekstgovori o odsutnosti stvarnosti,lanosti predodbi, o stvarnostite istinitosti slike, drugi iz jedneprofetske pozicije propitkujeulogu povijesnih zabluda ljudinaših prostora. Dok s jedne straneivi ocvali imperij prepoznat uMelankolija i ErosIvankoviæ je kompleksan iosviješten knjievniksvjestan opasnostipristajanja i/ili odabirasamo jedne opcije, bilobaroknosti, biloanalitièkoga redukcionizmaeljko Ivankoviæ, Raskoš, hladnamjeseèina, Meandar, Zagreb,2002.glazbenim, slikarskim te inim(romantièarsko-baroknim) motivimau kojima topos propadanjaposjeduje crte dekadentnostiiz Viscontijeva filma Smrt u Veneciji,s druge je strane melankolijaslijepih barbara: “Što nas to tjerada udaramo na bedeme/kada suvrata gradova širom otvorena.”Melankolija kao predvorje smrtine samo da je u obje pjesme elementpovijesnosti nego u zbircipoprima i realistièniju dimenzijuiz netom završenoga desetljeæaKnjiga kojaprvenstveno nastajena razlici Zapad –Istok knjiga jeizmaknuta oslonca teje stoga podjednakimpoetskim uvidom uobje te èinjenicerata. Ali, s druge strane, u knjiziRaskoš, hladna mjeseèina postojetekstovi kojima eros probija napovršinu, ali i u tim pjesmamavrijeme postaje bitnim elementomregistriranja razlike mladost– starost. Cijela je knjiga izgraðenana finim, jedva primjetnimoprekama.Baroknost i redukcionizamNeobièna je zbirka koja istodobnou sebi ima nešto od baroknosti– Ivankoviæ bi rekao iraskoši, ali istovremeno baštiniredukcionizam, analitièki pristupgradnji teksta. Iz takva oksimoronskogsudara nastaje poezijakoja adekvatno tome istovremenou sebe uvlaèi baroknu slikovitost(otud i slikarske referencekoje uglavnom i nisu barokneprirode), muzikalnost. Osimbrojnih pozivanja na skladateljeklasiène glazbe, èini mi se indikativnaèetverostavaèna pjesmaHolandski pejzai. Naslovi pjesamasu predsokratovski elementi– voda, vatra, zemlja, zrak –shodno antièkoj koncepciji prirodenju (prirodu, op.a.) odreðujupojmom fizisa, dok je u pozadiniprisutan prizvuk nizozemske(holandske) slikarske tradicije,te sve skupa sinestezijskismješteno u glazbu (Slika koju jemorao vidjeti / ili Grieg ili Sibelius,tako/pospana, intenzivnostatièna), glazbenu melodioznostte svijest o umjetnom karakterupjesme. Drugim rijeèima,Ivankoviæ je kompleksan i osviještenknjievnik svjestan opasnostipristajanja i/ili odabira samojedne opcije, bilo baroknostibilo analitièkoga redukcionizma.Izmeðu modernizma ipostmodernizmaOpæenito bi se za zbirku Raskoš,hladna mjeseèina moglo reæikako svojim diskursom kudikamoviše korespondira s modernistièkimpoetskim iskustvimaprve polovice prošloga stoljeæanegoli s poetikama postmodernizma.Doduše, zahvaljujuæibrojnim intertekstualnim relacijamamogao bi se izvuæi zakljuèakkako ona i jest postmodernistièka,premda mislim da to nijetoèno. Izostanak ironije, vjerau logos i tradiciju, osobito onuopæekulturološku, sklonost velikimtemama i prièama kao što sufin de siecle, mitologija, Bog,Prostor (zavièaj), ivot, smrt,vrijeme i sl., jaka pozicija subjekta,odreðena doza propedeutièkemisli pa i elje za osvješæivanjem,što implicira snanije izraenunotu idejnosti, vjera u estetskudimenziju teksta – sve su to elementikoji tekst èine modernistièkim.Uostalom, u pjesmi Poèastjeziku, a i u drugim tekstovimareferiraju se pisci toga razdoblja.Sama referencija ne biznaèila ništa da nema i doticaja snjihovim praksama. Utjecaj Eliota,Trakla, Celana s jedne strane,te biblijskoga stiha s druge, kao upjesmi Iz moje kuæe raste drvo,vidljivi su u podtekstu njegovepoezije kao produktivna smjesapisca koji zna èitati, ne i epigonskiskidati.Ivankoviæeva poezija legitimirase svojom misaonošæu, a njezinisu korijeni prvenstveno kulturološki,premda je moguæepronaæi i elemente usmenih tradicija.Ta se misaonost strukturiraoko pitanja ljudske egzistencijeu vremenskome bezdanu, biloda je rijeè o osjeæaju usamljenosti,monologu nad Bosnom, biloodnosu prema smrti, sjeæanjimaitd. Pamæenje/memorija preuzimataj zadatak niveliranja povijesnihnevolja.eljko Ivankoviæ definitivnoje pjesnik koji u tradiciji prepoznajeuporišne toèke bez kojih bipoezija bila nemoguæa – jednameðu njima svakako je i etièkadimenzija knjievnosti koja sebaštinskim diskursima èesto pripisuje.Taj element etiènosti dugujesvoje prepoznavanje u tradicijskomerepertoaru prvenstvenopripadnosti kršæanskome svjetonazoru,a što pjesnik nedvosmislenou svojim religioznim pjesmamadoznaèuje. I ova je njegovaposljednja knjiga u tom smjeru.S obzirom na prepoznatljivobaštinsko, time i poetièko okruje,njegove je tekstove lakoèitati, a da se istodobno ne prepoznajuelementi patetiènogastila, koji se èesto znaju prikrpatitakvim iskazima, izmeðu ostalogai zbog (zlo)rabljenosti motivike.S obzirom na to da nije uletiou tu zamku, kao što je i dobrouravnoteio baroknost i analitiènostte vješto zahvatio u europskokulturološko naslijeðepritom ostajuæi prepoznatljiv,jasno je da je rijeè o dobrompjesniku s dobrom zbirkom.Goran Remjesnik, kritièar, antologièar,urednik, te stilistièarKrešimir Bagiæ (r. 1962.,Gradište kod upanje) veæ odprvih objelodanjenih pjesamapokazuje interes za jeziènost, zaStrategija ludizmaNa sve brbljavijoj scenisuvremenoga hrvatskogpjesništva nailazi se i nazbirku koja bez izravnekoketerije sasamo/ogovaranjem/zbilje,a uz vrlo jednostavanmotivski materijal, šaljebrojne profinjeneesteticiteteKrešimir Bagiæ, Jezik za svakuudaljenost, Naklada MD,Biblioteka Quorum, Zagreb, 2001.tvarnu gustoæu i derivabilnost.Osim u autorskim pjesmama i ukritièkim te znanstvenim interesima,Bagiæ istrauje ili “jezièarske”autore (Makoviæ, Sever,Slamnig, agar itd.) ili razotkrivastilske geste oko kojih se konstituirajuneke vrste, anrovi,primjerice polemika u Umijeæuosporavanja (1999.).Bagiæ prvom zbirkom pjesama,objavljenom u èetvrtom koluknjinice Quorum, provocirakritiku analogizirati njegove formalnouokvirene pjesme (prva iposljednja strofa su jednostihovne)s perforacijom filma (napomenaMarinka Plazibata!) i sdakle zamislivim unutarknjigovnimgestualitetom, pokretom.Malo ranije, meðutim, u uglavnomkritièarsko-esejistièkom razdoblju,1985. i 1986. Bagiæ èasopisnobjelodani cikluse konstrukcionistièkihpjesama, koje sklapaprijepisom fragmenata iz èasopisai novina te njihovim strofnimuvezivanjem u simulaciju pjesme.Iako je takav materijal posve dotjeraodo uveska rukopisne zbirke,ipak ga je kao “porod od tmine”odbacio u vlastitu jezièarsku pretpovijest.No, uvidom u taj materijalstjeèe se solidan pogled na sofistikacijskiprojekt ukupnog Bagiæevapjesnikovanja, u kojemu serazlièiti autorski i neautorski jezici(te jezici razlièitih medija), puštajuproviriti vrlo isfiltrirano i sintetiènopremda s vrlo razlièitihudaljenosti.Mitološko polje igreKada se o nekom piscu napišeda je sklon igri, onda to uglavnommetaforièno, ali i terminološkivrlo èvrsto znaèi da u njegovimknjievnim tekstovimadjeluje kakva strategija ludizma.U sluèaju Krešimira Bagiæa,meðutim, ta æe reèenica ili tvrdnjabiti upuæena jednoj konkretnojšportskoj igri. Bagiæ je,naime, sklon nogometu. I premdaje ovakvu prilasku Bagiæevojnovoj zbirci pjesama lako prigovoritida je “na prvu loptu”, jernogomet nije jedina, iako je puèkinajuoèljivija igra koju uvodi uknjievni tekst, takvu je prikaznuopasnost prihvatiti – u prvomredu iz navijaèkih razloga.Naime i kada je športska igrau kakvu «motivskom» interesupjesnièkog teksta, nekako je nogometmalo dalje od ruke, no štoje to, cinièno reèeno, šport u èijapravila uvodi, primjerice, TomaŠalamun svojega veæ davnog lirskogigraèa. Meðutim, Bagiæ se umitološkom polju nogometnepovijesti odluèuje za vrlo uzbuðenoi proizvoljno slaganje svojevrsnetranspovijesne momèadi,i takvoj se zabavnoj “igri” svijetomteksta, ovdje èitatelj ima navijaèkiradovati. Tekstualni navijaè,kritièarski takoðer.Bagiæ se umitološkom poljunogometnepovijesti odluèujeza vrlo uzbuðeno iproizvoljnoslaganje svojevrsnetranspovijesnemomèadi, i takvojse zabavnoj “igri”svijetom teksta,ovdje èitatelj imanavijaèki radovatiItd.Krešimir Bagiæ u zbirci Jezikza svaku udaljenost upotrebljavaponavljanje ne samo za repliciranjetemeljnoj navijaèkoj gesti ine samo za uoblièavanje naslova,primjerice pjesme Bla BlaBla. On to èini, upotrebljavaponavljanje, i za konstituiranjeunutaropusne dinamike. O èemuje tu rijeè? Što to Bagiæ“opusno” ponavlja? Pa evo:Bagiæ upravo pjesmu Bla BlaBla u cijelosti ponavlja, jer je

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 43Daša Drndiæutobiografije, ako ne odstupajuod standardne ispovjedneforme lišene literarnihaspiracija, uglavnom su dosadnoštivo. Takve autobiografije nemajuveze s knjievnošæu; podsjeæajuna klišeizirane hollywoodskefilmove. Pisci takvih autobiografijarjeðe poniru u dogaðaje kojiobiljeavaju njihovo vrijeme, površnose bave ljudima koji ih okru-uju, a sebe stavljaju u središte(svog) vremena, pa èak i epohe.Osim toga, rijetko se dogodi daautobiograf posjeduje spisateljskuicu, pa ako nema “savjetnika”,“redaktora”, pisca, koji æe njezinoili njegovo “viðenje sebe” uoblièiti,takvo štivo postaje opasno redundantno.Naravno, izuzetakaima, ali o njima ovdje nije rijeè.Austrijsko-njemaèka glumaèkalegenda Tilla Durieux (1880-1971)imala je rijetku priliku naæi se u središtumnogih provokativnih i dramatiènihdogaðaja koji su obiljeilikraj devetnaestog i gotovo tri èetvrtinedvadesetog stoljeæa. Bilo dase radilo o novim knjievnim i slikarskimpravcima, o inovacijama usvijetu glazbe ili glume, bilo da seradilo o dva svjetska rata, mnogiU dosadnom transuAutobiografiji Tille Durieuxnedostaju zamah iimaginacija, pa èak iemocija. U njoj je previše“golih” podataka da bi ihprosjeèan, èak i priliènoobrazovan èitalacapsorbirao, a kamoli unjima uivaoTilla Durieux, Mojih prvihdevedeset godina, Prijevod ŠteficaMartiæ i Nenad Popoviæ, Durieux,Zagreb 2001.protagonisti vremena u kojem jeivjela postali su i akteri njezineosobne prièe. Utoliko je alosniješto autobiografsko štivo Tille Durieuxgotovo bezobzirno, da ne ka-emo egocentrièno, protrèava krozjedno fascinantno vrijeme, modanajèudesnije vrijeme novije svjetskepovijesti, kroz vrijeme o kojem sejoš uvijek pišu polemièni, kritièki iuzbudljivi tomovi.Umrtvljena povijestTilla Durieux nije bila nezanimljivaliènost, naprotiv. Njezin ivotobilovao je usponima i padovima ineminovno, bio je obojen povijesnimi umjetnièkim previranjima uèijem se središtu našla. Tilla Durieuxbila je i politièki moralnaosoba, štono bi se reklo, osoba odintegriteta, koja je znala i eljelapreuzimati odgovornost, spremnana rizik i na akciju. Hrabra osoba.Ali, prije svega, ona je bila glumicai njezin glumaèki nerv dominiraoje njezinim liènim i njezinim javnimivotom, odreðivao je oba iuoblièavao ih.Glumaèku karijeru Tilla Durieuxzapoèela je u ansamblu MaxaReinhardta. Slavu je stekla kaoCalderonova Circe, WedekindovaLulu, Wildeova Salome i ShawovaEliza Doolittle. Udala se za slikaraEugena Spira, kasnije za poznatogtrgovca umjetninama Paula Cassirera,a nakon njegove smrti za kazališnogredatelja Ludwiga Katzenellenbogenas kojim u vrijeme usponanjemaèkog nacionalsocijalizma(1933.) odlazi u Zagreb. LudwigKatzenellenbogen biva uhiæeni umire u logoru Sachenhausen,blizu Berlina, a Tilla Durieuxpad fašizma doèekuje angairajuæise u pomaganju partizanskom, antifašistièkompokretu.ivot Tille Durieux obilovao jevanim dogaðajima, znaèajnimdruenjima i zanimljivim susretima.Meðutim, svojim manje-višesuhoparnim, stilski nemaštovitim,pa èak i banalnim jezikom, TillaDurieux lišila je svoje stoljeæe aurekoju je nedvojbeno imalo. Oduzelamu je detalj, izbrisala mu atmosferu,zatomila njegov zanos i ugušilanjegovu magiènost.Èinjenica, primjerice, da su TilluDurieux portretirali Renoir, Rechberg,von Stuck i Kokoschka, daje posjedovala platna Cézannea ivan Gogha, da su njezinu svakodnevicuobiljeila intenzivna druenjas piscima, slikarima, kiparima,politièarima, redateljima, kao što suLovis Corinth, Rudolf Hilferding,Kurt Eisner, Walter Hasenclever,Ernst Toller, Otto Brahm, GerhartHauptmann, Schnitzler, Hofmannstahl,Bahr, Kautsky, Muhsam,Barlach, Rathenau, Piscator, AugustGaul, Else Lasker-Schüler, ta èinjenicaèitatelja naalost ostavljaravnodušnim jer, svi ti ljudi u autobiografijiTille Durieux dati su dvodimenzionalno,okljaštreni su, lišeniosobnih uspona i padova, drame,povijesnog konteksta; izranjaju kaostrip-likovi, flah. AutobiografijaTille Durieux zanimljiva je kaopredloak, kao putokaz za daljnjeprouèavanje boemske, anarhistièke,umjetnièke i politièke scene dvadesetogstoljeæa. Nedostaju joj zamahi imaginacija, pa èak i emocija. Unjoj je previše “golih” podataka dabi ih prosjeèan, èak i prilièno obrazovanèitalac apsorbirao, a kamoli unjima uivao. Ona daje površnu slikudinamiènog vremena o kojemTilla Durieux piše.Moje sobe, moji snoviO predstavama u kojima je glumila,Tilla Durieux razglaba na širokoi na dugaèko, do besvijesti detaljno,nabrajajuæi sve glumce i njihovemeðusobne odnose, opisujuæi kostimei scenografiju, publiku, gostovanja,bliu i daljnju sudbinu pojedinihpredstava u kontekstu vremena i povijestikazališta, prijem kritike, panakon nekoliko takvih ekskurzija,èitalac u elucu poèinje osjeæati malunervozu i sve veæu nestrpljivost.Uz uvaavanje glumièine opsjednutostisvojom profesijom, pa i imajuæina umu generalno prihvaæen stavo glumcima kao infantilnim egocentricima,suludo je oèekivati od prosjeènogèitaoca da se uivi u povijestnjemaèkog teatra (èije je središte uknjizi, dakako, Tilla Durieux).S jedne strane Tilla Durieux baratas previše irelevantnih podataka(koji se brzo zaboravljaju), sdruge, mnoge vane podatke preskaèe.Tako o cirkusu Barnuma iBailya veze li veze, dok kroz Prvisvjetski rat doslovno protrèava. Oboemskim veèerima u berlinskomCafé des Westens, koji je, uzgred,obiljeio generacije pisaca i slikara,Tilla Durieux kae: “/U tom/ sastajalištutalentiranih i netalentiranihbohema, mogle su se vidjetinajèudnovatije prilike. Dugokosimuškarci i sasvim neobièno odjeveneene satima su sjedili uz šalicucrne kave”. Šteta. Bilo bi tuštošta za dodati. Od Kurta Schwittersado Else Lasker-Schüler. Kadspominje Ericha Müsama, Eisnerai Landauera, kao ljude s kojima suse ona i Paul Cassirer druili, TillaDurieux nema sjeæanja o aktivnostimaanarhista koji su veæ postajalirtve arogantnog njemaèkog nacionalizma.Erich Müsam, primjerice,bio je redovit gost münchenskogakabareta Simplicissimus (oMünchenu, a ne Berlinu, kao umjetnièkomsredištu Njemaèke naprijelazu iz 19. u 20. stoljeæe, niretka), u kojem je recitirao i pjevaosvoje jetke antidravne pjesme. ORosi Luxemburg Tilla Durieuxsvjedoèi kratko i blijedo, iako jenavodno bila opèinjena njezinomhrabrošæu i politièkim djelovanjem.Ali zato kad govori o svojimmnogobrojnim selidbama, o tomekako je ureðivala koju kuæu, kojistan, koju sobu, koje su slike velikihmajstora visjele na njezinim zidovimau raznim gradovima diljemEvrope, Tilla Durieux štrika bezdaha, u (dosadnom) transu.Tko da piše?Stilski, knjiga je neuredna i neujednaèena.Kad autorica piše novinarskim,faktografski obogaæenim iinformativnim jezikom, èita se upravotako – kao izvještaj. Probleminastaju s dijelovima u kojima izranjaju“poetsko-literarne” aspiracijeTille Durieux, pa nas zapljusnu reèenicekao: “Te rijeèi su se poputsvilenog vela slegle na moj jadnimali ivot.” ili, “Još više od brezevoljela sam svog oca.” (!!!) ili, “Onase zvala Hanna, bila je plava iveoma lijepa, kao èovjek draga i iskrena,a jako zainteresirana za umjetnost.”No, našla sam i dvije dobre,štoviše literarno odliène slike:opis Strossmayerovog imanja (str.333) i pomutnje nastale u hoteluSrpski kralj tokom bombardiranjaBeograda, 6. aprila 1941. (str. 345.)U knjizi Tille Durieux ima i netoènosti,ima pogrešno napisanihimena (Gerbaud umjesto Gerbeaud,Danzing umjesto Danzig,Higginsk umjesto Higgins), imagramatièkih brljotina (“obuæe kaput”,“obuæe èarape” i tako nekolikoputa), rijeè “svodnica” upotrijebljenaje u kontekstu rijeèi “provodadinica”,što ukazuje na to daje knjiga za tisak pripremana ako nenaroèitim marom, ono svakako nabrzinu. Moda bi fusnote izdavaèaili prevodilaca tekstu Tille Durieuxudahnule aromu i atmosferu. Modao sebi i svom vremenu nije nitrebala pisati Tilla Durieux, negoneko iskusno i znatieljno pero,neko oštro oko, neki vispreni duh.Toliko.naime pretiskuje iz Bršljana,zbirke objelodanjene 1996. uMeandru. I kolikogod ta pjesmabaš oblikovala jedan deklarativnonenavijaèki lik, pa ga identificiralakao uivatelja u igri bezBoga, ali s duhovnom jekomumijeæa ljubavi prema najintimnijemblinjem, ipak taj blagoovdje dodirnuti opusni kljuèupozorava na nepre/d/vidivogautorskog navijaèa.Samo/ogovaranje zbiljeJoš je jednom potaknuti taj“kljuè”, pa podsjetiti na Bagiæevutinedersku pjesmu Ispovijestkruni objavljenu 1982. u vinkovaèkimLenijama. Tamo nailazimona sljedeæu igru: umno-eni ja, snovi, zvijezde, krošnja,oèi, ljepota i runoæa. Èesto jenavraæanje “ranim” radovimakojega autora zapravo manja iliveæa malicija, meðutim ako se umotivskom materijalu kojim jeispisana ta meni najpoznatija“rana” Bagiæeva stvar, i moezapaziti neèega trošnog i toposnonesvjeeg onda je iznenaditise kada u zbirkama Izmeðu dvasnana dima (Quorum 1989.),pa Krošnja (!) (knjinica Plexus1994.) te Bršljan, ponovno naiðemona slièice saèinjene od:zvijezda, oèiju, sna, itsl., a tomesu pridodani i cvijeæe, ptice, ruke,dodiri…Rijeè je o tome da Bagiæ ne istraujesuviše u materijalu kojileksièki saèinjava lirski tekst, negou gramatologijskom preobraæanjusemantièkih zaliha u njihovupomalo depersonaliziranu, alii repersonifikacijsku oznaèiteljskuigru. Športska igra s poèetkaovoga prikaza, a i s poèetka, èinise, autorova uvjebavanja opæegnaèela igrivosti – ako takvo štopostoji (kao opæe) – odloila jesvoj realitetno analogièan sustav,i izgubila/pobijedila na terenupjesnièke igre. Postoji anegdotaili/i podatak o Bagiæevu poznavanjunogometa i u komentatorskojulozi, ali i u rekreativnojzbilji, meðutim u pristupu njegovimstihovima upotrebljiviji jepodatak o njegovu struènom iznanstvenom bavljenju knjievnošæu.Uza sve nepredvidive ivrlo rutinske ograde: razlikovatije istraiteljsko kretanje u pravcuautorskih jezika od kretanjaiz jezika. Jer, Bagiæeve pjesme se,u intertekstualnoj prepisci s,primjerice, Brankom Malešom,Damirom Milošom, DanijelomDragojeviæem, Ankom agar, au uvodnom ciklusu – pjesmi izposljednje zbirke, sugerira i JosipomSeverom te Antunom Gus-Rijeè je o tome daBagiæ ne istraujesuviše u materijalukoji leksièkisaèinjava lirskitekst, nego ugramatologijskompreobraæanjusemantièkih zalihau njihovu pomalodepersonaliziranu,ali irepersonifikacijskuoznaèiteljsku igrutovom Matošem, Malešom itd.,vrlo raspoloeno i nadasve stalo-eno, upuštaju u provociranjetranscendentalnih pretapanja,napose i s Tinom Ujeviæem.Bagiæ konstituira mnogoliki istoga svemoæan lirski subjektivitet.Jezièni materijal koji “šimiæevski”okupljen oko središnjeosi – zapravo “curi” kroz prošloi buduæe vrijeme – podrava ipolje, krajolik hrvatskog pjesništva:“brijeg po brijeg”, “ravnicu”.Pjesma-ciklus Hrvatski pjesnikosobito zaokuplja svojom grafièkomelegancijom, koja na drugomkraju, Šimiæem donekle otpoèetogstoljeæa, slikovno ne istièeništa doli svoju jezièno-tjelesnukretnju, vitkog i nezaustavljivog,jezièno-vremenitogzvrka. Patetiènu njezinom naslovu,mora se priznati utemeljenomi uspješnom ambicijom: ispunitise.Ciklus J’ai bien compris, merci,oblikuje pseudo biografijskisvijet. Lani ivotopis autorazbirke sastavljen je od susreta uizvantekstualnoj zbilji ne bašbliskih biæa. Pingvini i Ja, francuskilokaliteti i hrvatski egzilnilikovi meko se oblau filmommelankolijskog stanja u susretu snemotiviranom ivahnošæu. Statiènese, naime, slièice, razigrajustimuliranjem izvantekstualnoskoro nemoguæih komunikacijskihsituacija. To Bagiæevo nemoguæepojaèano je bliskošæu sprofanim. Naime, veæ je frazomda prijepis iz zbilje, uz minimalnoali presudno kadriranje prizora,posljednje efektom intenzivneneobiènosti. Trolingvalnostzagorskoga Nacija tako prelaziuvjerljivije u konkretizam negoli u humornost.Ciklus Moeš li izdrati pogled?,bavi se malim fantastiènim slikama.Personificirani likovi iz “prirode”i “fizike” (sunce i vjeverice)susreæu se s likom slikara po zraku,i šalju djetinjaste doze njenostii pseudodokumentaristike.U ciklusu Vrijeme slavlja Bagiæispisuje mali niz “mekih” filtera,nositelja sofistikatskih znaèenja,fluktuabilnih konstelacija te subjektivitetidentitetne odgode i levitacije(npr. lakoæa, kristal, strelica,gipkoæa, èaj, snijeg…).U posljednjem ciklusu zbirke,naslovljenu Zašto mi je ThomasBernhard ukrao pjesmu? Bagiæpiše i slijedeæe stihove u prozi:U pjeni zraènog vala, u zrncuprašine, u nepotrošivoj melodijivremena raste jabuka. Crvena,slatka i nedostina. Udariš li me,pojest æu je.Na sve brbljavijoj sceni suvremenogahrvatskog pjesništvanailazi se i na zbirku koja bez izravnekoketerije sa samo/ogovaranjem/zbilje,a uz vrlojednostavan motivski materijal,šalje brojne profinjene esteticitete.

44 IV/81, 23. svibnja 2,,2.a Platona, muzika i politika sudbonosnose rimuju. Muzièka pravilaodraavaju politièki poredak, asvako narušavanje reda u muzici uzdrmatæe same temelje drave. Ovom je idejomsa škakljivim implikacijama (Jole kaopravi gospodar Hrvatske?) zapoèeo izlaganjeo Platonovoj psihologiji glazbe grèkifilozof, sveuèilišni profesor i akademikEvanghelos A. Moutsopoulos, u petak3. svibnja, u Zagrebu, u dvoranici Hrvatskogdruštva skladatelja, pred dvadesetakslušatelja.Platonove nazore o glazbi Moutsopoulosrekonstruira i tumaèi standardnimmetodama povijesti filozofije,identificirajuæi Platonove izvore, te prateæirazvoj Platonova promišljanja glazbekroz dijaloge od Fedona do Timeja iZakona.Glazba konzerviraPlaton je bio muzièki konzervativac(Moutsopoulos ljepše kae “klasicist”):najbolji su muzièki oblici oni tradicionalni,oni koji su preivjeli stoljeæa i stoljeæa,jer je upravo stalnost bitna kvalitetakoju glazba mora osigurati Polisu. Usput,za Platona je najbolja glazba ona kojapovezuje govor, ritam i melodiju – njegaljuti “avangardno” razdvajanje govoraod glazbe.Kako su izgledale glazbe u Platonovodoba, ne znamo. Poznajemo ritmove antièkeglazbe (Platon ih je takoðer dijeliona “dobre” i “loše,”), jer se daju rekonstruiratiiz metara klasiène grèke poezije;no, melodijske su nam strukture sasvimnejasne – najbitniji naš podatak, upozoravaMoutsopoulos, jest da Platonoveharmoniai imaju s gregorijanskim modusimaveze samo po imenima (dorski, jonski,frigijski itd); antièka grèka glazbasliènija je glazbenim formulama indijskihraga, ili arapskih maqamat. Glazba antièkeGrèke zvuèala bi, dakle, modernomevropskom uhu orijentalno (uostalom,sjetimo se da se dobar dio antièkoga grèkog,kao i antièkog rimskog, ivota odvijaou Aziji, i Africi).Glazba stie samu sebeGlavninu izlaganja Moutsopoulos jeposvetio rekonstrukciji Platonova tumaèenjakako i kojim putem glazba djeluje naljudsku dušu. Zvuk je, za Platona u Timeju,udar koji preko zraka na uho ulazi umozak, odande u krv (medicina Platonovadoba ne poznaje ulogu ivaca, kao niulogu bubnjiæa u uhu), da bi naposljetkustigao do duše; ljudska je duša u Platonovojviziji trodjelna, nalazi se dijelom uNoga filologaPlatonova ragaElegantna samootkrivajuæa gesta s gostovanja EvanghelosaA. Moutsopoulosa u Zagrebu podsjetila nas je, u krajnjoj liniji,na sva ona dozlaboga samozadovoljna i sva ona dozlabogausplahirena znanstvenièka tijela koja obièno gledamo kako napredavanjima, tribinama i simpozijima prezentiraju “objektivnuistinu”Neven Jovanoviæmozgu, dijelom u prsima, dijelom izmeðudijafragme i pupka; dakle, kretanje tonadosee sva tri dijela duše. Ako se ton kreæebre, bit æe viši; ako se kreæe sporije,bit æe nii. Akorde èujemo zato što tonoviusporavaju kad preko uha uðu u tijelo (akroz tijelo do duše), tako da sporiji uspijusustiæi one bre – to usporavanje unutartijela, meðutim, ne utjeèe na visinu tona;tijelo je, oèito, medij u kojem vladajudrukèiji zakoni nego u zraku, i tu Platoniz fizike i fiziologije prelazi u metafiziku.Naime, kad se tonovi jednom sustignu,ako su konsonantni, unutar duše ostvaritæe harmoniju koja postoji od ranije, izvanduše, i sastoji se u brojèanom odnosu. Timese u duši raða odraz Vjeène Harmonije,donoseæi osjetilni uitak za neznalice,a za mudrace radost kontemplacije. Takoðer,Platon zamjeæuje da kretanje izazvanoglazbom moe odrati ili obnoviti ravnoteuizmeðu tijela i duše. Naime, hipertrofijaduše izaziva u tijelu groznicu i drugeporemeæaje; hipertrofija tijela izazivapak duševne probleme, meðu kojima jenajtei neznanje. Pri hipertrofiji tijela pomaeglazbeno kretanje; Platon i njegovodoba dobro poznaju muzikoterapiju.Tako je otprilike izgledalo Moutsopoulosovoizlaganje; bilo je znanstveno na uvjerljivnaèin, profesor i akademik je naoèit,ima lijep dubok glas, odmjerene kretnje,govorio je dobrim engleskim i svesrdnonam pomagao da ga razumijemo. Meðutim,ne piše Noga filologa o Moutsopoulosusamo zbog toga. Pravi je razlogtek slijedio – odnosno, pravi je razlog, poputPlatonova akorda, nastao iz su-zvuèanjadva razlièita tona, su-zvuèanja koje je– na meni privlaèan naèin – dekonstruiraloanr znanstvenog referata.Glazba otkrivaNakon izlaganja, naime, prireðen jemali koncert: Evanghelos Moutsopoulosje i kompozitor, te je pijanistica aninaCariæ izvela dva njegova ciklusa od po triskladbe. Promjena prizora: umjesto stolaklavir, umjesto bradatog muškarca u samozatajnomsakou mlada ena golih dugihruku, u crnoj veèernjoj haljini (konvencijeozbiljne glazbe, kao i konvencijeakademskog izlaganja, samo od ena oèekujupriznavanje vlastita tijela – ili samoenama olakšavaju takvo priznavanje).Cariæ je svirala odrješito, precizno, soèno;klavir je postao mašina za fokusiranje tonskeenergije. To je koncentriranje bilo vrloumjesno, jer Moutsopoulosove kompozicijene koriste mnogo materijala, u njimanema mjesta za rasipanje i razbarušenost;one su škrte, veæinom dostojanstveno ravnomjernei naglašeno harmoniène (tolikoharmoniène da je Ruben Radica odmahizašao), uz mjestimiènu neobiènu sinkopu.Od ove odmjerenosti odudaraju tekposljednji komadi iz oba ciklusa, jedanzvuèi romantièarski, drugi etno i disonantno.Upravo ti komadi-klimaksi pomoglisu nam da osvijestimo grešku u koju smoautomatski skliznuli. Nakon izlaganja, svismo zbog neèeg oèekivali da Moutsopoulosovaglazba bude ilustracija iznesenog,premda je izlaganje bilo o Platonu, a ne oMoutsopoulosu. A ipak, pazi – usprkostoj greški, tom naivno iracionalnom prijenosu– Moutsopoulosove kompozicije jesudonekle zvuèale kao ilustracija Platonovaglazbenog svjetonazora. Donekle! Iznimke,spomenuti komadi-klimaksi, onajromantièarski i onaj etno, upozorili su nasda je gospodin akademik u svom izlaganjunešto skrio: sebe. Ovakav je neuobièajenkontekst zapravo uèinio Moutsopoulosovekompozicije “intimnim” komentarom“objektivnog” izlaganja, naveo nas na spekuliranje:što onaj tamo gospodin s bradom,dubokim glasom, sakoom i velikimrukama zapravo misli o Platonovoj i platonovskojglazbi?Elegantna samootkrivajuæa gesta s gostovanjaEvanghelosa A. Moutsopoulosa uZagrebu podsjetila nas je, u krajnjoj liniji,na sva ona dozlaboga samozadovoljna isva ona dozlaboga usplahirena znanstvenièkatijela koja obièno gledamo kako napredavanjima, tribinama i simpozijimaprezentiraju “objektivnu istinu” (i oèekuju,valjda, da apstrahiramo njihove nedragovoljneperformanse). Vidi, vidi: moeto i puno kreativnije!

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 45zvukovi kidanjaHrvoje Juriæaviontrenutak kada se toèkovi aviona odlijepe od piste podsjeæame na tonuæe u san. ton koji pritom muklo zazvuèiisti je. u ušima zujanje koje kao da nije od ovoga svijeta,tijela u susjedstvu nekako prisnija, gravitacija nekako te-e podnošljiva. ali ipak: posvemašnje osloboðenje, oproštajod ljudskosti, pticolikost, odbacivanje istrošenogperja. sve do posljednjeg zrakom praznog trenutka, doozemljenja, kada se let više ne èini samo kao san, veæ nabacujeèitav niz korisnih metafora: ljubav, sreæa, ivot.posvuda èovjek lebdi izmeðu od i do, i sve je tako kratko,makar domaæe, makar interkontinentalno.dubrovnik, noæ,dubrovnikgradovi su kao èahure koje preivljavaju svoju kratkotrajnusmrt. dovoljno je nekoliko koraka uglaèanomulicom grada, viðenog ili sanjanog, da tijelo uraste u nj,da srastu uzajamno, da se meðusobno pojme. tijelo gradioštre kutove zgrada, i toplinu takoðer, a kamena gaklaustrofobija oslobaða. kad se otkriju lani prozori i dubokizidovi, dante u grmlju i antropomorfno stijenje, veæje kasno: samo primitivni kirurški zahvat moe razriješitibliskost.i neka, nekadolazei neka, neka dolaze ljudi. treba podrati, upravo poduprijetitaj kafanski way of life. u sitne sate. kad se neupuæenamasa predaje kazaljkama sata. napuštajuæi raskošnevrtove vina i rijeèî. opravdavajuæi se jutarnjim mamurlukomi bezveznim obvezama. a bolje je i jutarnji mamurluknego jutarnji strah. od jutra.afazijaneæu, ne mogu, ne smijem prepoznati rijeèi koje èujem,artikulirane, kanalizirane, filtrirane, rijeèirijeèi, rijeèibez, rijeèi sa, rijeèi rijeèi rijeèi. ton tone u mene, poprimamose, i to je dovoljno. za bilo što je dovoljno. prestatibiti. to. što jesam. bio. i sad, kad nisam, prepušten samstruji, pjeni, koja govori o rijeèima više nego rijeèi. jebemi se za rijeèi. jebe mi se.( )ja znam što znaèi nebitak: biti sam: agave rastu dalekodolje, uz obalu: ja stojim na visokoj tvrðavi ponad mora:ja grijem morske oblutke u njihovom staništu: nebo jevedro i mraèno. ja znam što znaèi nebitak: ne vjerovatimu, ne vjerovati u, ne vjerovati.more geometrijskotek na ravnoj plohi mora, izglaèanoj vjetrom, dade seistraiti koliko je svijet star. zamisli se, recimo, prvobitnajuha koja potiho krèka ispod dubokoga neba, a potom sesmiruje s gašenjem samonikle vatre. paljiviji motriteljprimijetit æe da je njezin smiraj bio tek prividan. iz nje suuskoro ispuzali prvi organizmi, ohladili svoje koe navlanom kamenju i zapoèeli s dalekosenim preobrazbama.zapoèeli su, drugim rijeèima, stvarati povijest. a moreje, kako motritelj vidi, ostalo isto: jednako & isto. njegovavještina ubrzo je pala u zaborav, usprkos valovima igrubosti. no, i to što je more – makar takvo, naizgled nemoænoa ravnodušno, svodivo na koordinate oka i preglednodo blijede jednostavnosti – ostalo, èinjenica je vrijednapanje. straha i poštovanja. more.napor dobrojutraiz mene æe poteæi bujica ako me probude na pravi naèin,ne na lijevu nogu, ne petkom, ne trinaestoga, ne u kišu,ne samoga. inaèe æu šutjeti, i neæu ni zinuti, kao riba.i veæ znam: zazivat æu tugu da me spasi od tuposti; daneæu probdjeti da bih izbjegao snove koji neprimjetno pojedudušu i ne ostave ni mirise ni smradove. nadat æu semanjim zlima: fizièkim bolima, postkoitalnim depresijama,gubitku prijatelja. jer nema, èini mi se, druge: kadprotutnji praznina, ostanu moda tek forme, okviri, konteksti/ u kojima æe uivati netko drugi.biti crveno krvnozrnceu krvoilju grada, sudarati se sa sliènima i razlièitima,osjeæati cjelinom svoga globusa dijalektiku dijelova i cjelina,ne moæi providjeti smisao cjelokupnoga kretanja, nehtjeti providjeti smisao cjelokupnoga kretanja, mrziti iglei cigle, disati tako da se ne primijeti, vikati tako da sene primijeti, ne biti primijeæen, ne primjeæivati, banalnobiti, biti, ne znati da jesi.geološki šeširdovoljno mi je i brdo kad veæ nema planine. nešto moraopteretiti pleæa koja ne znaju okruniti trup s lakoæom.ili, ako je glava u pitanju, treba joj taj starinski geološkišešir da bi uopæe bila glavom. i bradom da bi mogla prignutise srcu, osluhnuti tiha vrela. jedino, dakle, tako osjeæamda ulice nekuda vode; jedino se tako oèni kompasismiruju i ravnotea je potpuna. opæa zakrivljenost prostorane prua mi utjehu: ako vid ne moe saviti rubovehorizonta, treba mi nešto tvrðe, grbavije. stoga se odrièemvidikâ i bezgraniènosti da bih se prilagodio sebi.jug, junojune sam orijentacije: govore o tome moja sjevernaposrtanja, zimski grèevi i ova sol koja mi se u èasu hvataza kou, moji goli obli tabani. sve govori u prilog mojojfiks-ideji: da legnem u brazdu koju je brod zaorao na puèini,da tu zastanem i ostanem ili prièekam plimu koja æeme pokopati u pijesak, meðu borove.kadmoda, kad mi se reèenice rascvjetaju poput junih grmova,kad budu otplavljene trule brane na rubovima mojihoèiju, kad se kišnicom umijem i na kamenom poduzaspim, kad se noæ preda mnom prostre kao autoput kojisamog sebe jede, kad mi tijelo prestane biti granica svijeta,kad postanem vješt u iskrenosti, u šutnji, kad dignemsidra, kad odustanem od matematike i metafizike,kad odustanem naprosto. moda onda.oèiglednostito su oèiglednosti koje se èine èudnijima što ih duepromatram. to su gradovi (moji), moji prsti, starinskoposuðe, odreðene fasade, mekane knjige, jablani. to suodbaèene karnevalske maske, lica u sjeni i nevjerojatantrud neivih stvari. to je to. pa opet, siguran sam, ostanenešto i nakon rijeèi: šapat, uzdah,ono što nas ubija,ako nas ne ubije, èelièi nas – naša biografija, tolikoukorijenjena da više nema korijena koji bi bio ustanovljiv.sve je stvar gledišta, no ovdje ga nema: sve je gledište isve je gledano: ti i ja su samo jeziène nijanse: ti i ja smo iti i ja: i vrlo lako pristajem na tu igru: nije teško kad nemaprotuprijedloga, nije teško kad nema teškoga. umoransam samo od naèina na koji se otkriva davno proivljenaistina.smrtonosna peludnakon proljeæa, postat æemo ljetni. a to neæe biti mala,zgodna sezonska mijena, niti tendenciozno duhovita igrarijeèima, kojoj sam – kako rekoše – osobito sklon. nakonproljeæa, ništa više neæe biti isto. u naš ivot ljeto æe, a iproletjelo proljeæe, unijeti sasvim nove sadraje, sasvimnove forme æe nas obgrliti i usisati. kao i svake godine –valja istaknuti. premda nikada (never more, never more…)nema povratka na isto. isto nikada nije istoèno,desno, buduæe, ali ga se na koncu, kojim moeš opasatikuglu, ipak dade pronaæi kao slièno. zato otvori oèi (zatvoriih) i uèi se proljetnom èuðenju iz kojeg æe – ako ništadrugo – smrt iziæi iva.poèeli su stizatiglasovipoèeli su stizati glasovi da mi je vrijeme poæi, u drugomsmjeru, drugaèije, drugamo, drugim rijeèima, dapostoji neka odluka koju æe mi njeni glasnici saopæiti,ujutro kad nièega nema ili kasno uveèer kad je baš sve tu.poèeli su stizati ti glasovi, i zbunjen slušam, da mi je vrijemepoæi (niotkuda nikud), ali ne kau kamo, ne kaumi kamo.rastanakbilo bi neprimjereno kad bih se u ovom èasu proeopelješkom travaricom i poèeo grliti tople rimske stupove,valjati se po terasastim vrtovima, hvatati rukama miriseod kojih mi se vrti u glavi, i kad bih konaèno svršio sburom u morskoj pjeni. prolaznici bi me gledali s podijeljenimosjeæajima, policajci bi me oglobili, a glasine bizakljuèile moju presudu. ipak, poriv je nezadriv, gotovoneurološki, i dajem mu za pravo. pa iako znam da bez terorarazuma ne bi bilo ni ove sunèane iskre nerazumnosti,pitam se: nije li èovjek ustvari nešto drugo?meinsvergessenheita sad se moram prisjetiti svega što sam bio do prije nekolikodana kad sam se vakuumirao u samoæu. kretnje sumi se vjerojatno u meðuvremenu promijenile, glas mi je,èujem, postao grublji, oèima je najljepše zatvorenima,misli su mi se ubrzale, a rijeèi usporile. odakle da zapoènempovratak? moda od ušiju? koje su sve ovo vrijemeprovele u napetosti, osluškujuæi zvukove kidanja.rvoje Juriæ roðen je 1975. u Bihaæu. Radi kao asistent na Katedriza etiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Piše i prevodi filozofskei sliène tekstove. Odavno piše te objavljuje i poeziju. Dobitnikje nagrade Goranovog proljeæa za mlade pjesnike 1997, rezultatèega je objavljena zbirka pjesama Nominativ (Zagreb, 1997).

46 IV/81, 23. svibnja 2,,2.Srðan Raheliæ,Gioia-Ana UlrichAfganistan/FrancuskaKuæa pisacauæa pisaca bit æe otvorenau glavnom afganistanskomgradu Kabulu na inicijativuBernard-Henrija Lévyja iAtiqa Raimija, te radiopostajaRadio France i France Culture.Kuæa je zamišljena kao mjestoboravka, susreta i razmjene meðuafganistanskim i francuskimpiscima. Ona æe im omoguæiti dalakše prevode strane pisce, da snjima suraðuju te da se afganistanskiautori lakše prevode nafrancuski. Bernard-Henri Lévy iAtiq Raimi procjenjuju da danas90% djela na perzijskom i paštunskomjeziku, vodeæim jezicimau Afganistanu, dolaze iz Iranai Pakistana. (S. R.)SjedinjeneAmerièke DraveBasquiatprodan za 5,5milijuna dolaraedna slika amerièkog slikaraJean-Michela Basquiataprodana je u aukcijskojkuæi Christie’s za 5,5 milijunaamerièkih dolara, te na tajnaèin predstavlja novi rekord togaumjetnika. Platno nazvanoProfit I iz 1982. godine kritika jeocijenila kao jedno od najvanijihu njegovoj umjetnièkoj karijeri,a struènjaci iz gore navedeneaukcijske kuæi procijenili su gana vrijednost izmeðu tri i pet milijunadolara. Sliku Profit I prodaoje Lars Ulrich, bubnjar hardrockgrupe Metallica, koji je nadrabu stavio i jednu sliku francuskogslikara Jeana Dubuffeta,Paris Montparnasse iz 1961. godine,koja je takoðer našla kupca –za 4,7 milijuna dolara. (S. R.)New York –središte filmaobert de Niro i njegovapartnerica Jane Rosenthalprije puno godina poèelisu razmišljati o filmskom festivaluu New Yorku, no 11. rujanbio je razlog što su projekt naumilirealizirati. De Niro je za EntertainmentWeekly izjavio da je«festival logièan korak u razvojuNew Yorka kao glavnoga svjetskogagrada nezavisnoga filma»te kako angaman za New Yorknikad nije bio veæi. Festival podnazivom Trebeca Festival u trajanjuod pet dana odrao se u bliziniGround Zeroa, prikazano jeviše od sto filmova, a nagrade sudodijeljene posljednjeg dana, 13.svibnja. Najboljim igranim filmomproglašen je Rodger Dodgerredatelja Dylana Kidda, koji govorio jednom njujorškom tinejderu.U filmu glume CampbellScott, Elizabeth Berkley, JenniferBeals i Isabella Rosselini. DokumentaracChiefs Daniela Jungesapobijedio je u kategoriji dokumentarnogafilma, a u filmu seradi o dva košarkaša indijanskogporijekla koji igraju za jedansrednjoškolski tim. Najboljikratki dokumentarni film je AWater Has A Perfect Memory redateljiceNatalie Almada, a bavise jednom obitelji koja pokušavaprevladati gubitak djeteta. LuisPrieto veselio se nagradi za najboljikratki film. Njegov filmBamboleho govori o djetetu kojeivi na krovovima zgrada u Barceloni.Eric Eason je kao najboljimladi redatelj nagraðen za filmManito u kojemu dva brata izNew Yorka pokušavaju napustitiobiteljsko okruenje droge i nasilja.Studentsku nagradu dobilaje Marcin Wrona za film MagnetMan o sukobu oca i sina.Zadnjeg dana Festivala prikazanje drugi nastavak novoga filmaZvjezdani ratovi – Napad ratnika-klonova.Ulaznice za Tribecafestival stajale su izmeðu petstoi tisuæu dolara, a obitelji stradalih11. rujna dobili su besplatanulaz. Prihod od ulaznica namijenjenje Društvu za pomoædjeci. (G.-A. U.)NorveškaNajboljaknjiga nasvijetuko je nešto staro, ne znaèida je zaboravljeno. Stoknjievnika iz cijeloga svijetaproglasili su knjigu Don Quijotenajboljom knjigom na svijetu.Šaljivi roman o vitezu koji se boriprotiv vjetrenjaèa nastao je prijegotovo èetiri stotine godina. Naizboru za najbolju knjigu na svijetu,koji je organizirao Institut zaNobelovu nagradu iz Osla u suradnjis norveškim knjievnimklubom, Don Quijote je dobiopedeset posto više glasova oddrugoplasiranog romana GustaveaFlauberta Madame Bovarynapisanog 1957. godine. Meðuautorima, koji su sudjelovali naizboru i koji su morali navesti desetnaslova, nalazili su se, meðuostalima, i dobitnici Nobelovenagrade: V. S. Nipaul (Velika Britanija),Wole Soyinka (Nigerija),Nadine Gordimer (Juna Afrika)i Seamus Heany (Irska). Njemaèkiautori koji su sudjelovali na izborubili su Siegfried Lenz, HansMagnus Enzensberger, ChristophHein, Herta Müller i ChristaWolf. Meðu ostalim autorima-sudionicimasvakako se istièu PaulAuster (SAD), John le Carré (VelikaBritanija), Cees Noteboom(Nizozemska), Susan Sontag(SAD) i Milan Kundera (Èeška-/Francuska).Sto odabranih, odnosno najèešæeimenovanih knjiga, svrstanoje u takozvanu “Svjetsku biblioteku”.Franz Kafka, svojimromanima Proces i Zamak tezbirkom prièa, najèešæe je spominjaninjemaèki autor na popisu.Najstariji njemaèki autor jeGoethe s djelima Faust I i FaustII. Thomas Mann spominje sedva puta, s romanima Buddenbrockovii Èarobna gora. Na popisusu se takoðer našli DöblinovBerlin Alexanderplatz, Celanovapoezija, Musilov Èovjekbez svojstava i Grassov Limenibubanj.“Vitez svih vitezova” na popisusvakako je ruski pisac FjodorM. Dostojevski sa èak èetiri spomenutadjela: Zloèin i kazna,Idiot, Braæa Karamazovi i Demoni.Shakespeareova djela spominjuse tri puta; Hamlet, KraljLear i Otelo. Djeèja knjiga Pipiduga èarapa nedavno preminuleautorice Astrid Lindgren, Andersenovebajke i orijentalnazbirka bajki 101 noæ takoðer suse našle na popisu. (G.-A. U.)MatisseMatissePicassoPicassoVelika BritanijaMadonninnervoznidebilondonskom West Endu,13. svibnja, amerièka popikonaMadonna nastupilaje u predstavi Up For Grabs autoraDavida Williamsa. Nakonkazališnoga komada Speed ThePlow Davida Mameta, u kojemuje glumila 1988. godine u NewYorku, ovo je drugi kazališninastup popularne pjevaèice.Oko sedamsto oboavatelja nasceni je doivjelo nervoznu Madonnu,koja je postala nešto sigurnijatek u drugom dijelupredstave. U predstavi u londonskomWyndham TheatreuMadonna igra trgovkinju umjetninamakoja zbog jedne slikeJacksona Pollocka pokušava izmanipuliratisvoje prijatelje.Slubena premijera predstaveodrat æe se 23. svibnja. Madonninaglumaèka karijera uglavnomje bila vezana za film. FilmoviEvita i Body of Evidencedonijeli su joj relativno dobrekritike, a za ulogu Evite Perondodijeljena joj je nagrada GoldenGlobe, iako je to izazvalodosta oštrih kritika. U novomJames Bond filmu pjeva naslovnupjesmu i glumi u sporednojulozi. Sljedeæi projekt koji planiraje film Swept Away njezinasupruga, reisera Guya Ritchiea,izvijestio je BBC. (G.-A. U.)Picasso iMatisse – dvaprijatelja udijalogu“ itko Matisseove slike nijetako pomno promatraokao ja; i nitko mojeslike nije tako pomno promatraokao Matisse”, izjavio je PabloPicasso o Henriju Matisseu.Dva velika umjetnika moderneupoznali su se u proljeæe 1906.,njihova uska umjetnièka i prijateljskaveza trajala je sve do Matisseovesmrti 1954. godine. Nasamom poèetku bili su suparnici,no kako su španjolski i francuskiumjetnik poèeli starjeti,poèela ih je vezati umjetnost.Velika izloba u londonskojgaleriji Tate Modern predstavljaPicassova i Matisseova djela ipokazuje kako se odnos dvajuumjetnika odrazio i u njihovimumjetnièkim djelima. Izloba,koja je predstavljena kao izuzetanumjetnièki doivljaj, nastalaje u suradnji s njujorškim Muzejemza modernu umjetnost i pariškimCentrom Pompidou. NakonLondona 29. lipnja seli se uPariz, a 13. veljaèe 2003. u NewYork. Na izlobi je u èetrnaestprostorija predstavljen velikbroj najvanijih djela obaju umjetnika,ali takoðer su izloenimanje poznati radovi (poput PicassoveGole ene s uzdignutimrukama, 1907.) koji kazuju prièuo jednom velikom prijateljstvu.Umjetnici su putem svojihradova prikazani u neprestanomdijalogu: snani Picassovi radoviprigušenih boja pokraj sjajeæih,naizgled dekorativnih, kaolakom rukom naslikanih Matisseovihradova, koje je teškoprozreti. (G.-A. U.)

IV/81, 23. svibnja 2,,2. 47dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451fax: 4856-459e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgarglavna urednica: Katarina Luketiæzamjenica glavne urednice: Nataša Govediæuredništvo: Grozdana Cvitan, Nataša Iliæ, Sanja Jukiæ,Agata Juniku, Lovorka Kozole, Trpimir Matasoviæ,Milan Pavlinoviæ, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatarsuradnici: Sandra Antoliæ, Boris Beck, Tomislav Brlek,Dean Duda, Iva Pleše, Dušanka Profeta, Dina Puhovski,Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ, David Šporer, Igor Štiksgrafièki urednik: eljko Zoricalektura: ana Mihaljeviætajnica redakcije: Lovorka Kozolepriprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20aTiskanje ovog broja omoguæili suMinistarstvo kulture Republike HrvatskeUred za kulturu Grada ZagrebaInstitut Otvoreno društvo HrvatskaCijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 knPRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17elim se pretplatiti na zarez:6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 knZa Europu godišnja pretplata 50,00 EUR,za ostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUÈITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:Uplate na iro-raèun kod Zagrebaèke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnicepriloiti listiæu i obavezno poslati na adresuredakcije.

REPAC & ZLOBECGalerija O.K., otvorenje izlobe u petak, 31.05., u 21 hZagrebaèki umjetnici zahvaljuju amerièkom umjetniku M. Offenbachu,japanskoj umjetnici Yoko Ono i kustosu Documente 11 Okwui Enwezoru, na projektu prijenosa Zlobecsport galerije (BALE),u pivnicu galerije O.K. (RI), povrsine 900m2.