1 - Å umarski list

— 150 —pođigav ved prije 15 godina svoj glas proti takovom osebno gospodarstvenom poduzećučistog doliodka iztaknno, da Austro-Ugarska neproizvadja jevtinije od Njemačke, te daće Austro - Ufrarska svojim nerazboritim proizvadjanjem drva spasti na suhe grane ipod konac konca, da ćo biti prisiljena lies kupovati iz ujemačkihj konzervativno odgojenihdržavnih šuma.Već sada, veli gorerefieni prosudnik, nastala je oskudica na drvu za pođsjedke,a malo po malo nestati će i hrastika za dužice i za svakojaki lies. Podpuna propasthrastika ueizbježiva je od časa, odkad su privatni šumski posjednici zaSeli svoje sameizrabljivati u velike, a nepobrinuše se ni malo za potraj no šumarenje, nego zafasovite probitke. Pa kad jim se još predoči utvora (klapnja ili sier) prokaznog postotnika(Wt iserprocent) i drugih za postignuće najvećeg šumskog prihoda potrajnimšumarenjem smjerajućih krivih i za to zabacljivih pouka, onda nije čudo, ako nestajanjemdrvnih zaliha od godine na godinu biva prihod šume sve manji i uzprkos svim povoljnimuspjehom ne samo imućnost manja biva, nego i stim sđružena last.Obzirom na tu nepovoljnu priliku, da se za 10 godina u Austro Ugarskoj nećeviše naći znamenitih zaliha od pođsjeđaka, a da se od propasti občuvaju hrastici, predlažepisac spomenute knjige sliedeće:1. Loši podsjedci na onih željezničkih prugah, koje nisu vrlo izhabane (izvožene)t. j., koje se pruge za vožnju često nerabe, neka se svakako izmjene sa napojenimi(impregniranimi) podsjedci iz bukovog ili četinjačkog drveta ;2. Podsjedci od hrastovine na glavnih prugah neka se svakako prije porabe napajaju,da se tim njihova trajnost podvostruči;3. Neka se tračnice nikad nepolažu neposredno na pođsjedke, nego neka sepolože na kakav pođložak i4. Korienito pomoglo bi se predstojećem gospodarstvenom zlu tim, ako bi sečim prije rabila željezna nadzemna gradnja u Austro-Ugarskoj ne samo kodnovih željezn. gradnja, n'go takodjer đielomice i na onih glavnih prugah, na kojihobće brzi ili teretni vlaci.Da li će biti takove nadzemne gradnje probitačne, pokazati de izkustvo, bududima dosta protivnika, koji takovu gradnju odsudjuju.Ako bi se hrastovi podsjedci odsad zbilja zamjenili sa željeznimi podvali i priečkami,veli F. Bauer, da ipak nedrži do toga, da bi se odvratila pogibelj mah preotimajućojnestašici gvozdova (visokih, krupnih šuma) u Austro-Ugarskoj; jer nestaneli potrebe za proizvadjanje lirastovih podsjedaka, onda će se hrastovo drvo rabiti kaonajbolje i za sve prikladno drvo za druge obrtne proizvode, a tim se Ije neće prestatisjeći hrastike (dubrave).Suma se može trajno uzdržati samo onda, ako se čestična poraba temelji naosnovu valjanog šumskog uredjenja (prema prilagođjivosti), koje se osniva na tom načelu,da se u obće neposječe više drva, nego što popriečno godim'ce ponaraste (obnovi)i da se sjeku samo oiiakove porastline, koje će u stanovitoj dobi (starosti) najeienijui za porabu najprikladnija robu dati. Tim nebudi rečeno, da nebi valjalo prije sjećionakove šume, koje su postradale od poloma vjetra ili sniega, te koje su toga radivrlo razgaljene; nu to neka bude samo onda, ako se netaknuto ostave mladje uzrastneporastline, buđuć valja uvjek na umu imati to, da nevalja sjeći pojedine porastlineprije izininuća za porabu najprikladnije obhodnje.Čim se ovo načelo kao glavno pravilo šumarenja napusti, te onakovo poprimi,koje nestarajuć se za ustrojnost pojedinih udova uzgojnog razreda, svaku porastlinu navolju sjekiri prepušta i čim umišljen prokazni postotnik duboko padati poeme, bez daneprestance diže potrajnost najvećeg šumskog prihoda : tim časom stupamo na veomasklizku stazu, koja vodi do pođpune propasti šuma, do podpune novčane neprilikebudućih šumskih vlastnika, pače đo obćih narodnih nevolja.