Župni list br. 2 - Općina Brela

KAMEN ŽIVOTALIST ŽUPE SV. STJEPANA PRVOMUČENIKABRELAGODINA I PRONSINAC, 2007. BROJ 2KAMEN ŽIVOTA 1

KAMEN ŽIVOTAList župesv. Stjepana Prvomučenika BrelaUtemeljitelj i nakladnik:Župni ured sv. Stjepana PrvomučenikaBrelaUredničko vijeće:don Marin BarišićVanja Sokol, prof.Zdravko Pervan, prof.Andrea Ursić, prof.Viktor PuljakGlavni i odgovorni urednik:don Marin BarišićZamjenik glavnog urednika:Vanja Sokol, prof.Lektori i korektori:Vanja Sokol, prof., Zdravko Pervan, prof.Naslovnicu osmislio:Damjan Šošić - DamoLikovni priloziNediljko Tomaš DominikJoško KlarićTehnička priprema:Viktor PuljakTisak:Jafraprint - SolinNaklada 500 primjerakaList izlazi povremenoSADRŽAJRiječ uredništva ...................................... 3Ostvarenje nade i ljubavi ........................ 4Povijest i baština mjestaCrkva sv. Nikole ................................ 6Biografije svetacaLik sv. Nikole .................................... 9Događaji u župi ..................................... 11Sijećanje na Božić ................................. 12Naše MisliBog “malih stvari” ............................ 15Badnji dan u Brelima ............................ 17Komercijalizacija Božića .................. 19A gdje je obitelj? ............................... 20Božić dan kad se rodila ljubav .......... 21Trenutak vječnosti ................................. 23Pjesme ................................................ 24Što kažu naši najmlađi ...........................26Božićne čestitke .................................... 31Upoznajmo religije svijetaŽidovstvo (Judaizam) ....................... 33HodočašćaHodočašće u Lurd .............................35Božićna radionica ................................. 39Vaši komentari i prijedlozi .................... 43Pastoralni život župe ............................. 45Blagdanski raspored ............................. 46Malo smijeha i mudrosti ....................... 48Crtani strip ............................................ 50KAMEN ŽIVOTA 2

KAMEN ŽIVOTALIST ŽUPE SV.STJEPANA PRVOMUČENIKABRELAGOD. I PROSINAC 2007. BROJ 2RIJEČ UREDNIŠTVADragi župljani,evo nas u najljepšem razdoblju godine kada slavimo spomen na najveće rođenje upovijesti čovječanstva – u vremenu Došašća i rođenja našeg Spasitelja. Rodio se inovi broj našeg župnog lista, bogatiji radovima i novim imenima, što nas posebnoveseli.Kako i dolikuje ovom razdoblju, misao vodilja nam je vrijeme Došašća i Božić.Rubrike iz prvog broja obogatili smo i novima u kojima možete čitati o hodočašćunaših župljana u Lurd, saznati ili se prisjetiti kako se nekada slavio Božić, nekeće možda zanimati religije svijeta. Djeca će zasigurno najradije pročitati legenduo svetom Nikoli, a stariji će uživati u radovima naših najmlađih, koji su i ovaj putbili najvrjedniji.Osim rubrike ″Naše misli″ od ovog broja objavljujemo i vaše komentare na našedjelo i vaše prijedloge za nastavak rada. Iako je pismo za ovu rubriku stiglo uposljednji tren, potrudili smo se žurno odgovoriti.Veseli nas svaki vaš komentar, i svaki vaš prilog, jer to znači da smo vas dotaknulina ovaj ili onaj način. Svi vi koji oklijevate, pridružite nam se, družimo se baremposredstvom “Kamena života”! Dajte svoj prilog, jednu svoju misao, dajte samodašak svog života i svoje duše, i time nam pomozite da “Kamen života” ne ostanesamo kamen, nego postane živi život.Da bismo svi zajedno ostvarili ove želje, provedimo nadolazeće blagdane umiru, sreći, zajedništvu i ljubavi, u toplini svojih domova, okruženi svojim najmilijima.U to ime, želimo vam blagoslovljene božićne blagdane i obilje zdravlja, mira idobrih misli u Novoj 2008. godini!UredništvoKAMEN ŽIVOTA 3

OSTVARENJE NADE U LJUBAVIČovjek je biće nade. Premda je uronjen u prostor i vrijeme, nadom prelazi pragprostora i vremena i izranja u vječnosti. Čovjekovim bićem nada povezuje obalevremena i vječnosti.Mudri Sokrat kaže da veliku nadu ima onaj koji stigne ondje gdje odlazi, jer putujena drugu obalu s dobrom nadom. Pravednik zna koja je njegova sudbina poslijesmrti, zato u toj perspektivi dobre nade mudro usmjerava svoj život.Kršćanin nadu temelji u Bogu. Sveto pismo nam kaže da je Abraham «u nadiprotiv svake nade» povjerovao i time postao ne samo praotac vjere, nego i praotacnade. Za kršćanina je nada stožerna krepost uz vjeru i ljubav. Nada je utemeljenau vjeri a ostvarena u ljubavi. Papa Benedikt XVI je upravo napisao encikliku «Spesalvi» - «U nadi spašeni», s osnovnom porukom. Samo Velika Nada – Isus Krist– spašava čovjeka. Spašeni smo u Nadi koja je utemeljena u osobi Isusa Krista.Znanost ne može otkupiti čovjeka, to jedino može ostvariti Božanska ljubav. Ljubavzapravo omogućava istinsku Nadu, Veliku Nadu, a ona jest svemogući Bog kojinam može darovati ono što mi sami sebi ne možemo dati. Bog je temelj Nade, aline bilo koji Bog, nego Bog koji ima ljudsko lice i koji nas do kraja ljubi. To je Bogkoji se rodio u Betlehemu, Novorođeni Isus Krist. On je naša Nada! Blagopokojnikardinal Blaženi Alojzije Stepinac tu Nadu i pouzdanje stavio je u svoje biskupskogeslo: «In te Domine speravi» - «U tebe se Gospodine pouzdajem». Naš hrvatskinarod s tim pouzdanjem živi i odlazi s ovog svijeta.Vrijeme došašća je vrijeme Velike Nade, vrijeme iščekivanja, čežnje za rođenjemBožanske ljubavi u novorođenom djetetu Isusu Kristu. Nada ja ostvarena kada seljubav zaodjenula u našu ljudsku narav. Bog nas toliko voli i cijeni da se rodio kaodijete, da bi ti i ja postali iskre božanstva.I ovog Božića s nadom vapijemo: «O, Kriste, koji si se toliko puta rodio, rodi se iovog Božića za nas!». Uzalud se Krist rodio u Betlehemu ako se nije rodio u našemsrcu.Glasoviti portugalski pomorac i istraživač, Bartolomeu Diaz (1450.-1500.), najvišeje plovio i istraživao uz obale južne Afrike. Na dugim i neizvjesnim putovanjimadugo je plovio i lutao olujnim oceanima. Godine 1487./88., u olujnom nevremenuizgubio je i zadnju nadu spasa. Jedan moreplovac se popeo na jarbol i kroz olujnonevrijeme pokušavao ugledati luku spasa. Izgubljen u bespuću, u jednom trenutkuugledao je kopno i povikao: «Nada, nada!». Vidio je rt, kopno koje bilo jedina nadaza spas moreplovaca. Taj rt postao je Rt Dobre Nade!Ploveći nemirnim morem svog života, u Petrovoj lađi, s nadom koja posljednjaumire, kršćanin u Betlehemskim jaslicama vidi Rt Dobre Nade – vidi spas i Spasitelja.Dovikuje svim moreplovcima, koji plove olujnim morima ovozemaljskog života:«Nada, Nada!».KAMEN ŽIVOTA 4

Božić je blagdan nade, blagdan ljubavi, blagdan spasenja. I za ovaj Božić želimda se u vašem srcu rodi ljubav i novorođeni Isus bude ostvarenje nade!Čestit vam Božići sretna Nova 2008. godina!vaš župnikKAMEN ŽIVOTA 5

POVIJEST I BAŠTINA MJESTACRKVA SV. NIKOLE U BRELIMACrkva Sv. Nikole danas teritorijalno pripada župi Gornja Brela. Nalazi se nabiokovskim obroncima, sjeveroistočno od Dubaca, na nadmorskoj visini od 572 mnad morem, na brdu Prirovcu. Pretpostavlja se da je napravljena još u predturskimvremenima, između 1200-1500 god. Prvi je spominje bizantski car Konstantin VIIPorfirogenet u svom djelu «De administrando imperio» - «O upravljanju carstvom».To je najstarija crkva uBrelima. U Katastarskimje knjigama uknjiženakao čest. zgrade br. 477,a površina zemlje okocrkve iznosi 345 metarakvadratnih.Napravljena je jednobrodnou gotičkom stilu.Crkvena lađa je duga11,50 m, a široka 5,30m. Rađena je od kamena,nepravilno klesanihkvadara pokrivenihžbukom. Na istočnomdijelu crkve nalazi se prezbiteri, tj. niša, dimenzija 1,30 x 2,70 m, gdje je smještenoltar. Oltar s kamenom menzom leži na kamenom stupu, a ovaj na povišenompodnožju, ispred kojeg se navodno nalazi svećenički grob. Unutrašnjost jepresvođena gotički slomljenim svodom pod kojim teče jednostavni kameni vijenac,a zidovi su joj raščlanjeni slijepim arkadama.Na unutarnjim stijenama sačuvana su dva kamena križa jednakih krakova, znakoviposvećenja crkve, koje se zbilo 26.svibnja nepoznate godine. Na taj se dan sve do1952. slavila godišnjica posvećenja. Križevi su slikani crvenom zemljanom bojom.Vrhovi im završavaju u kuglice, a ukomponirani su u pravilan četverokut. Ovikriževi stilski pripadaju romanici.U crkvi je bila stara pala (način slikanja na drvenim pločama) koja je prikazivalana jednoj strani sliku Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana, a na drugojstrani su bili sv. Nikola i sv. Petar. Neki zapisi govore da se slika čuva u crkviGospe od zdravlja u Gornjim Brelima, ali nakon posljednje obnove crkve, kada susliku htjeli vratiti u crkvu Sv. Nikole,ona nije pronađena - znači slika jeizgubljena.KAMEN ŽIVOTA 6

Na pročelju je četverokutna rozeta i preslica okrenuta prema zapadu. Oko crkve senalazi devetnaest nadgrobnih ploča koje su uglavnom oštećene.U podnožju crkve se nalaze kuće (obitelji Bekavac, Dominović, Sokol i Sumić),ruševine starog sela Berulie. I nakon nestanka naselja ispod crkve, u njoj se držalamisa tri puta godišnje: na dan posvećenja crkve 26.05., na blagdan Velike Gospe ina blagdan sv. Nikole.OBNOVA CRKVE SV. NIKOLE(prema podacima dr. Darka Šošića)Godine 1933. Breljani su pod vodstvom župnika Soljanića izveli popravakgroblja i crkve «iz temelja», ali nažalost nestručno; primjerice, s krova sudigli staru ploču i stavili cement koji je raspukao; cementom su pokrili i crkvenipod zajedno s nadgrobnim pločama u njemu. Od 1952. do 1990. jugovojska nijedopuštala da itko pristupa k crkvi, pa se u njoj nije smjela služiti ni sv. Misa. Odtada se crkva nalazila u veoma zapuštenom stanju.Poticaj za obnovu crkve Sv. Nikole je krenuo od dr. Darka Šošića 1998.god. kada je obavljao dužnost predsjednika ogranka Matice Hrvatske. On, IvanSokol pok. Mate te drugi župljani i prijatelji Brela prihvatiše se temeljite obnovecrkve. Početi s obnovom nije bilo nimalo lako. Tadašnji župnik Gornjih Brelaim je dao odriješene ruke samo da ne pitaju za novčana sredstva. Obnova crkvenije interesirala ni tadašnjeg župnika Donjih Brela, a ni mnoge druge koji suomalovažavali taj njihov pothvat.Četiri godine su obilazili Biskupa za obnovu crkve, tražili brojne sponzore i donacije.Novčana sredstva su sporo stizala, a dolazila su dobrom voljom prijatelja ipoznanika te dobrih ljudi župe Brela.Organizaciju obnove je vodio dr. Šošić, glavni izvođač je bio Ivan Sokol. S njimje u ekipi radilo još ljudi, ovisno kako je tko mogao. Radilo je 3-8 ljudi. Plaća seisplaćivala tjedno u nekoj simboličnoj svoti.Kada su došli do crkve, zatekli su je u raspadajućem stanju. Na krovu koji seurušavao je raslo borovo drveće. Ulazna vrata su bila trula, a unutrašnjost crkve jebila vlažna, zidovi ispisani i oštećeni mecima JNA, a tlo prekriveno životinjskimizmetom. Hrabru ekipu su čekale pune ruke posla.Suradnja s konzervatorima je bila na visokom nivou. Grobovi su konzervirani, aing. Vojnović je sve pratio i bio na raspolaganju u svakom trenutku.Crkva je kompletno obnovljena. Injekcijom betonske mase su poboljšani temelji.U potpunosti je odstranjena stara betonska ploča i zamijenjena novom. Postavljenaje hidroizolacija. S neke stare kuće na otoku Braću je u potpunosti prenesenkameni krov te postavljen na crkvu. Pod crkve je popločan pločama od bračkogakamena. Unutrašnjost crkve je ožbukana i obojana. Posvetni križevi su obnovljeni,kao i ona dva sa strane. Postavljeni su novi prozori i nova ulazna vrata. Pri postavljanjuprozora je trebalo dodatno obraditi nadvoj iznad prozora.Dovedena je voda s izvora izKAMEN ŽIVOTA 7

Bukovačke drage na udaljenosti od 1000 m koja dolazi do crkve slobodnim padom.Hrvatska vojska je uvelike pomogla pri obnovi crkve. Dali su na raspolaganjeteretni helikopter iz Divulja i pilote kojisu prevezli oko 150 t građevinskog materijala u tzv. Big Ben vrećama do samecrkve. Za tu priliku je izrađen heliodrom u crkvenom dvorištu.Kroz nepune dvije godine, obnova crkve je privedena kraju. Za samo 162 000kuna je završen projekt čija se vrijednost procjenjuje na oko 500 000 kuna.U crkvenim knjigama je zabilježeno da je zadnja misa, prije obnove održana07.05.1959. koju je predvodio fra Karlo Jurišić, a na misi su sudjelovali JerkoSokol i Stipe Cvitanović te nešto žena.1993.je organizirano hodočašće Sv. Nikoli kao poticaj za obnovu, a predvodio gaje don Ivan Lendić na inicijativu Matice Hrvatske. Na hodočašću je sudjelovalooko 150 ljudi. Tada je Zoraida Staničić, šefica regionalnog zavoda održala predavanjeo značaju te crkve.Nakon obnove, vraćeno je zvono na crkvu na kojem je ispisana posveta iz 1933.godine.TEKST UGRAVIRAN NA ZVONU SV. NIKOLE:Breljani svojim doprinosom na slavu Bogu, Blažene Djevice Marije iSv. Nikole prigodom 1900-te obljetnice smrti Gospodina našega IsusaKrista za pape Pija XI, biskupa Kvirina Klementa Bonefačića i župnikaDon Ante Soljanića 1933.28. svibnja 2000. godine je crkva svečano blagoslovljena. Misa je održanauz procesiju od podnožja prema gore. Na blagoslovu crkve je sudjelovalo mnoštvovjernika, a misu su predvodili don Ivan Lendić i fra Karlo Jurišić. I ovaj put seodazvala Hrvatska vojska koja je prevezla dvije ture ljudi sa Baškoga Polja do Sv.Nikole.Za tu prigodu je dr. Darko Šošić s obitelji darovao brončani križ (130 cm),koji je izradio akademski kipar Jozo Vrdoljak. Tijelo Isusa je prikazano kao tijelotežaka patnika iz Brela. Također je darovao i sliku s likom sv. Stjepana i sv.Nikole, djelo slikara Josipa Botteria Dinija. Dini je naslikao i Bl. Djevicu Mariju isv. Petra koje je darovao crkvi književnik Vlado Gotovac.Postavljene su i postaje križnog puta, sve u znaku stvaranja Božje ruke,djelo akademske kiparice Sandre Nejašmić iz Postira.26.05.2006. je dr. Šošić poklonio i kip Krista Kralja star preko sto godina,djelo nepoznatog umjetnika, te dao izraditi kameni sup na Braču na kojem je postavljenkip.Ovim člankom bi htjela potaknuti sve Breljane i sve ljude dobre volje, da slijedeprimjer ovih ljudi, da udruže svoje snage i volju te naprave put do crkve kako bii stariji mještani uz minimalni napor mogli doći do crkve koja je prva breljanskažupna crkva i najvrjednija povijesno sakralna građevina u Brelima!Nada MarušićKAMEN ŽIVOTA 8

BIOGRAFIJE SVETACALIK SVETOG NIKOLESlaveći blagdan svetog Nikole, zaštitnika djece, pomoraca, djevojaka, siromaha,studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otokaSicilije i pariškog sveučilišta, te mnogobrojnih mjesta i gradova; željeli bismovam reći nekoliko riječi o onome što je kod njega najljepše, o onome što našuvjeru čini božanskom, nebeskom.ŽIVOTSveti Nikola rodio se u 3.st. ugradu Patari u pokrajini Liciji, uMaloj Aziji. Imao je bogate roditeljekoji dugo vremena nisu mogli imatidjece, pa kad su konačno od Boga izmolilidjetešce, nazvali su ga Nikola,po stricu, biskupu u Miri. Nažalost,njegovi roditelji ubrzo umiru.Nikola postaje svećenik želećiširiti ljubav i dobrotu. Uskoro muumire i stric, biskup, i svi misle kakoće ga Nikola naslijediti. No, Nikolaje bio previše skroman i u strahu odte časti bježi u Palestinu gdje živisamačkim životom. U Miru se vraćaupravo u vrijeme kada umire nasljedniknjegova strica. Ovog puta nijemogao pobjeći u osamu već postajebiskup. Od tog trenutka, Nikola noćiprovodi u molitvi, a dane šireći vjerui pomažući nevoljnima.U životu se uvijek borio protivnepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima, umire 06.prosinca 327. godine. Sahranjen je u Miri gdje se i danas nalazi sarkofag u kojije bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja, tijelo mu je preneseno utalijanski grad Bari, gdje se i danas nalaze njegove relikvije.KAMEN ŽIVOTA 9

LEGENDEDan svetog Nikole je blagdan kojem se najviše vesele djeca. Večer uoči blagdana,djeca ostavljaju svoje čiste čizmice u prozoru kako bi ih sv. Nikola napuniodarovima.Ova tradicija ima korijenje u jednoj od brojnih legendi o čovjeku koji je postaoljubav, koji zrači dobrotom, o čovjeku koji predstavlja brižna oca, koji ima sućuti ipomaže nenametljivo.Naime, u blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio ječovjek, nekoć vrlo bogat, koji je izgubio carsku službu atime i sav imetak i postao siromah. Imao je tri kćeri kojenije mogao udati jer im nije mogao dati miraz. Nesretniotac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćerida bi zaradio. Sestre su se molile Bogu da spasi njihovučast i poštenje od takvog zla.Sveti Nikola dozna za odluku nesavjesnog oca. Uzmevrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavšise noću potajno do kuće nesretne obitelji, ubaci zamotuljakkroz prozor i brzo se udalji. Možemo samo zamislitiradost oca kada je shvatio da mu je nađeni novac dostatanda časno uda jednu kćer i opremi joj miraz.Kada se i druga kćer trebala udati, Nikola ponovno ubacizamotuljak sa zlatnicima kroz prozor. Otac je i drugojkćeri opremio miraz i naslutio da bi taj dobrotvor mogao doći i treći put. Nekolikonoći zaredom, otac je u zasjedi čekao dobrotvora. I dočekao ga je. Upravo kad jesveti Nikola ubacio kroz prozor dar za najmlađu kćer, otac skoči, stigne neznancai u njemu prepozna svetog Nikolu. Unatoč svom zaklinjanju da šuti, sretni otac jepo cijelom mjestu razglasio što mu je učinio sv. Nikola – prijatelj sirotinje.Prema ovoj legendi, sv. Nikola predstavlja lik oca koji oslobađa svoju djecu.U sljedećoj legendi on predstavlja i lik majke, pomažući djetetu koje je izgorjelozbog majke kojoj je bila važnija njena radoznalost od djetetove sigurnosti.Sv. Nikola se zauzima i za nevino osuđene, on je pravedan čovjek koji vidi nevoljudrugih.Običaj da se na dan sv. Nikole međusobno darujemo , itekako ima smisla.Trebamo se osvrnuti oko sebe i pomoći onima koji pate zbog gorčine svog života.Trebamo probuditi u sebi i najmanje zrnce ljubavi i uputiti ga svom bližnjemkojem treba da bi ova legenda živjela do vijeka.Vanja SokolKAMEN ŽIVOTA 10

DOGAĐAJI U ŽUPIsveti nikola u dječjem vrtiću brelaU breljanskim dječjim vrtićima “Brela” i “Anđeo Čuvar” svake godine obilježavase Sveti Nikola. Tako je bilo i ove godine.Na početku su teta Antonija i časne sestre ispričale djeci priču o Božiću, svetomNikoli i darivanju. Konačno je i sam Sveti Nikola stigao u vrtić te je svojom pojavomi nastupom izazvao oduševljenje djece i roditelja.Za vrijeme dijeljenja darova breljanskim mališanima, sve do odlaska SvetogNikole, vrtićem se prolamao smjeh, sreća i oduševljenje darovima.KAMEN ŽIVOTA 11Neven ŠošićSveti Nikola

Božićna priča bake NedeSIJEĆANJA NA BOŽIĆBilo je to 1937 . godine, a ostalo mi u duši da nikad to ne mogu zaboravit.Te godine naši stariji su se sastali kako bi proslavili rođenje Kristovo. Moji Medinii Jakiri su na obor postavili banke kako bi zajedno sa nas 30 dice što radosnijeproslavili taj veliki dan. Na stolu bi se našlo koštradine, fritula, neko bi doniokobasice. Svi bi pivali božićne pisme. Na Badnjak uvečer pekli su se blitvenjacii s nestrpljenjem bi iščekivali kad će Zaveterjani iz Gornjih Brela povirit u Novake.U ruci bi nosili baklje, jer nije bilo nikakvog svitla. Kad bi zapivali božićnupismu, sve se je treslo i mi smo znali da su oni stigli. Gore, u staroj crkvi Gospe odZdravlja nije bilo mise pa su oni dolazili kod nas i tako bi zajedno išli na polnoćkuu crkvu sv. Stjepana. U crkvi nije bilo ni jelke ni jaslica, već bi pok. don AnteSoljanić stavio malu figuru djetešca Isusa iznad sv. Otajstva. Naše kuće takođernisu bile ukrašene jelkama i šarenim kuglicama kao danas. Umjesto toga na stolsu se stavljale male posude u kojima bi se posijao ječam ili pšenica, ukrašena sasvijećom i bršljanom.Već od Svih Svetih počele bi se pivati božićne pisme. Pivali su svi: težaci, mladost,pastiri iz Slimena , Piska i naši Breljani koji bi pazili ovce u Vruji.Kad je izbio II. svjetski rat, sve se promijenilo. Nismo više slavili Božić ko prije.Sa strahom smo promatrali vojsku koja je došla i digla braću i susjede u rat. Odtad Božić se slavio dosta skromno , a i hrane nije bilo u izobilju. Moji su imalibrodove pa smo imali nešto više od ostalih. Stolove nismo iznosili na obor, a midica smo se povukli u kuće i nismo se igrali na oboru kao nekad.Andrea UrsićKAMEN ŽIVOTA 12

BRELJANSKI BOŽIĆHrvatski jezik ima jedno od najljepših imena za rođenje Isusovo. Bog, maliBog – Božić. Ljepši izričaj za rođenje Malog Isusa ne može biti. Mi, Hrvati, zbiljamožemo biti ponosni što smo izabrali takvo ime za Isusov rođendan.Iako je Uskrs naš najveći i najvažniji blagdan, jer da Isus nije uskrsnuo uzalud bibila vjera naša, ipak je Božić blagdan koji na poseban način pokreče obitelji iznutrai povezuje ih u zajedništvo s novorođenim Malim Isusom. Međusobna ljubav Isusa,Marije i Josipa kao da se na poseban način prelijeva u naše obitelji, i pojedinačnozahvaća svakog člana kako bi se u svima nama ostvarila ta neizmjerna božanskaLjubav rođena u štalici.Naš narod se već s prvom nedjeljom adventa, uvijek puninom duše u radosti srca,pripremao za rođendan Boga – Božića. S prvom nedjeljom adventa, obitelj seokupljala na molitvu i pjevanje božićnih pjesama. Cure i momci bi se dogovaralikad će se u kojoj obitelji u «komšiluku» naći, moliti i pjevati. Nije bilo ni radija nitelevizije nego bi se prelo, plelo buzavce, suknene bičve, džempere i sl. Vlačila bise vuna na gargaše, krpala razna roba, neke su cure vezle i pripremale biankariju zadotu. Sve bi se to odvijalo pri svijeći uljenači, garabituši, petrojači ili uz ognjište.Predbožićno raspoloženje i pjesma izlazili su iz svakog srca. U to milosno adventskovrijeme čula se pjesma sa svih strana Brela. Pjevalo se ne samo u večernjim satima,nego cijeli dan po vinogradima i pašnjacima.Predzadnja nedjelja adventa bile su «Materice» i tada bi mame darivale djecusmokvama, bajamama, orasima i suvicama. Zadnja nedjelja adventa bili su «Očići»kada su očevi darivali djeci šibu. Tek u novije vrijeme darove nosi sv. Nikola.Na sam Badnji dan, kuća se kitila bršljanom izvana i iznutra, a domaćin je pripremaobadnjake. To su tri malo jača komada drveta, dužine oko pola metra. Badnjaci suobavezno morali biti od korisnog drveta: masline, višnje, smokve i sl. Na sva trikomada, koji bi se složili ispred kuće, bio je urezan križ. Nisu se kitile ni jelke niborovi, a Betlehem se mogao vidjeti samo u crkvi. Vidjeti Betlehem u crkvi, djecije bio poseban doživljaj.Kad bi zazvonilo «Zdravo Marijo», svi bi članovi obitelji morali biti u kući. Domaćicabi poškropila blagoslovljenom vodom kuću, štalu i članove obitelji, i svi bi zajednoizmolili vjerovanje. Nakon toga domaćin bi nalio bukaru vina i predao je jednoj odženske djece. Sva čeljad bi se skupila u kući, oko ognjišta već pripremljenog s malovatre. Domaćin bi pozvao dva sina, po starosti prvog i drugog, vani i predao bi imsvakom po badnjak, a treći bi sam ponio. Osim ognjišta, u kući bi se pogasila svaostala svjetla. Otac na čelu, sinovi za njim, i kći, poslužiteljica sa bukarom vina, nazačelju, ulaze polako i dostojanstveno, kao što pripada samom činu, u kuću a otacbi pjevao:KAMEN ŽIVOTA 13

«Čuj jasni glas odjekujeu tami nas opominjeod sna sad se trgnites nebesa Isus dolazi.To Bog nam šalje JaganjcaDa briše naše dugove.Svi skupa sad sa suzamaZa oproštenje molimo.U čovječansku prilikuZaodijeva se StvoriteljDa tijelom tijelo izbaviI stvora svog ne izgubi. …»Nakon ove pjesme, otac bi položio «badnjake» na oganj, pazeći da urezani križbude prema gore. Slijedi najsvečaniji čin – krštenje badnjaka. Otac uzima od kćeribukaru s vinom i polijeva badnjake govoreći: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga».Nakon krštenja otac nazdravlja svim ukućanima riječima: «Na dobro vam došaoBadnjak i sveto porođenje Isusovo. Za njim nazdravljaju svi redom, izgovarajućiiste riječi. Nakon ovog čina, svi se pomole za žive i mrtve, a posebno za odsutnečlanove obitelji i bolesne, ali i za druge nakane. Slijedi pjevanje nekoliko božićnihpjesama.Kako se do ovog trenutka cijeli dan o suhu postilo, pristupa se svečanoj večeri uzpaljenje božićne svijeće, koja se upali na badnjacima. Za večeru se, ako je ikakobilo moguće, spremao bakalar ili najbolja riba koja je bila dostupna, ovisno omogućnostima i ponudi. Na kraju se služio slatki blitvenjak, u to vrijeme jedinipoznati kolač u našim siromašnim seoskim obiteljima.Nije bilo nikakvih poklona i nikakvog Djeda Mraza. Nakon večere, ostalo bi se zastolom, u ljubavi i radosti pjevajući božićne pjesme sve do polaska na polnoćku.Božićna svijeća bi se gasila tako što bi se fetica kruha umočila u crno vino i onda bise kapalo iznad plamena svijeće dok se ne bi ugasila.Odlazak na polnoćku bio je poseban doživljaj. Kako nije bilo auta, iz svih zaseokakrenule bi grupe ljudi pješke prema crkvi, pjevajući božićne pjesme. Tako su secijela Brela slijevala u jednu melodiju anđeoskih zborova: «Slava Bogu na visini, amir ljud′ma na nizini».Nakon svečanog bogoslužja, Breljani bi se još dugo zadržali ispred crkve čestitajućijedni drugima: «Na dobro ti došao Božić i sveto porođenje Isusovo».Nažalost, danas su zaboravljene jedine, prave i trajne vrijednosti. Od malog Isusakoji je rođen u siromašnoj štalici napravili smo samo biznis. Čovjeku pamet staje kadčuje da će «siromašni» hrvatski narod potrošiti dvanaest milijardi kuna za božićnei novogodišnje blagdane. To je nespojivo s Bogom i Božićem. To je nespojivo snašom vjerom. Definitivno smo pali na ispitu. Pretvorili smo se u materijalnu masubez duha. Mi ne slavimo Boga ni Božić, nego poklone i obilje na stolu.Ipak, u duhu predaka naših, želim vam svima, moji dragi Breljani, sretan Božići sveto porođenje Isusovo!STINAKAMEN ŽIVOTA 14

NAŠE MISLIBOG ‘MALIH STVARI’I ovih Božićnih dana milijuni ljudi ponovno će čuti dobro poznatu Božićnupripovijest, vjerojatno najpoznatiji tekst svjetske literature. Može li nas ovaevanđeoska pripovijest, nadilazeći vremensku udaljenost od preko dvije tisuće godina,još uvijek iznutra dirnuti ili ćemo priznati kao pjesnik Goethe: “Poruku radočujem, ali nedostaje mi vjera”.I današnji čovjek sumnjičavo vrti glavom: “Priča o rođenju Boga? Previše lijepo,da bi bilo istinito? Čista romantika?! Zar smo mi ljudi doista toliko važni? Zarmoderna znanstvena otkrića ne uvjeravaju upravo u suprotno: da su ljudi i život naplaneti zemlji produkt slijepog slučaja, besciljne evolucije, izgubljeni u beskrajnimprostranstvima svemira, izručeni smrti?”Čovjek se s pravom pita je li stvarno u ovom ogromnom hladnom svemiru postojiNetko koga može osloviti ‘Ti’, Netko koga smije moliti, zazivati, u koga se smijepouzdati i položiti svu svoju nadu. Kršćani za Božić svetkuju rođenje Isusa izNazareta koji je objavio Boga koji misli na čovjeka, koji o čovjeku govori istinu,koji ga ljubi neumorno, bezuvjetno.Ima jedna božićna priča o strpljivom magarcu i skromnom volu koja ide ovako.Dok su Josip i Marija putovali u Betlehem, jedan je anđeo sazvao sve životinje dabi između njih izabrao one koje su najprikladnije pružiti pomoć i zaštitu Svetojobitelji.Prvi se, naravno, javio lav, uvjeravajući anđela kako je jedino on, kralj životinja,dostojan služiti Kralja kraljeva. Na to se javi lisica svojim lukavim, nevinim izrazomlica i predloži sebe jer će, reče, svaki dan Svetoj obitelji donositi za hranuukusno pile i najbolji med. Onako raskošan i nadut, umiješa se u diskusiju i paun.Raširivši prekrasan rep pun duginih boja, predloži sebe. Reče da je on spremanubogu štalicu pretvoriti u kraljevsku palaču, raskošniju od one koju je imao Salomon.Na njihovo zaprepaštenje, anđeo odbi lava zbog njegove samodopadnosti i okrutnosti,lisicu zbog njezine lukavosti i nepoštenja, a pauna zbog njegove taštine ioholosti.I tako su se, jedna za drugom, izredale razne životinje. Svaka je od njih veličalasvoje prednosti i darove. Ali nijedna od njih nije uspjela uvjeriti anđela da je upravoona najprikladnija da bude uz Svetu obitelj.I tada, nedaleko od njih, anđeo ugleda magarca i vola kako rade pognute glave,pristupi im te ih upita: “A vi? Zar vi ne biste mogli nečim podariti novorođenogaBoga?”KAMEN ŽIVOTA 15

Na to ove dvije životinje skromno odgovore kako nemaju ponuditi ništa posebno,jer, eto, navikli su šutke raditi i izvršavati ono što gospodar od njih zatraži, te kakomoraju biti jako strpljivi. Anđeo se nasmiješi i zaključi kako su upravo vol i magaracnajprikladniji da budu uz novorođeno dijete Isusa.Ova priča o volu i magarcu i danas je poučna. Divimo se onima koji su veliki,moćni, drski, nasilni, puni taštine, lažnog ponosa. Povijest čovječanstva je povijestvelikih ratova, velikih vojskovođa, velikih bombi, velikih ideologija, velikihneprijateljstava, velikih zemalja, velikih pogrješaka, a Bog dolazi skrovito u likudjeteta. Zašto? Ta igra skrivača u siromaštvu djeteta nije nikakav trik Božji. Topokazuje srž božićne poruke.Bog dolazi u Betlehem, a ne u veliki Rim. Na rub ondašnjeg svijeta, a ne u središteRimskog carstva. Kakav kontrast već na početku: mali Betlehem, a ne velikiRim! Bog zaobilazi Rim, političare i svjetsku elitu. Zaobilazi Jeruzalem, hrami svećenike. Dolazi među obične ljude, pastire, posred njihova svakodnevnogživota: “Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!″ (Lk 2, 10-11)″Božić je proslava anonimnosti, skrovitosti, neuglednosti, spomen svega onoga štoizmiče ljudskom oku, mišljenju, prevladavajućem nedostatku vremena, a upravo jenajdostojnije da se nježno pogleda, ljubi, pomiluje, zagrli, udomi.″ (I. Šarčević)Svake godine Božić je umotan u tradiciju, uobičaje, u blještavilo, tupo žmirkanje svjetlećihukrasa, u neugodno praskanje petardi, u jeftinui praznu ambalažu. Neka nas lažni sjaj Božićane odvuče od biti božićne poruke. Bog postaječovjekom i nudi čovjekoljublje, bez granica,polazeći od svojih, od bližnjih pa sve do namanedragih, stranih. Da su svi ljudi sestre i braća,da su blaženi i sretni koji su skromni, tužni,milosrdni, progonjeni, a sve to zbog svoječestitosti, istinoljubivosti, ljubavi.U djetetu Isusu među nas dolazi Bog ‘malihstvari’, svakodnevne dobrote, tihe vjere,strpljivog služenja. Dok mi sanjamo da budemoveliki, Bog sanja da budemo dobri, sve sličniji ibliži Njemu koji je Dobro, samo Dobro, najvišeDobro. Dok mi sanjamo da imamo, ne samo dovoljno nego više od drugih, Bog bihtio da budemo, da već jednom počnemo živjeti kao ljudi koji shvaćaju u čemu jeistinsko ljudsko bogatstvo. Neka nas ″mali Bog” ohrabri, utješi, zamisli i potaknena djelotvornu ljubav.fra Anđelko DomazetKAMEN ŽIVOTA 16

BADNJI DAN U BRELIMA„Napišite nešto jednostavno o Božiću za naš župni list“, zamolio me ljetos uredniklista don Marin Barišić. Lako sam odgovorila: „Da, da svakako. A ima vremenado Božića“. I tako su se redali dani, prošli su mjeseci, a novinari većinom pišuu zadnji trenutak. Pa i ja slijedim tu neslavnu novinarsku logiku. E sad konačnovalja ispuniti obećanje. Okićeni grad, užurbanost, sve veći redovi po dućanima,božićni domjenci…..i niz drugih pojava karakterističnih za prosinac, upozoravame da konačno pokušam sabrati par misli u suvisao tekst.Neće ovo biti ni pravi novinarski tekst, barem ne onaj uobičajeni, šturi izvještaj onekom događaju utopljenom u činjenice. A neće biti ni senzacionalnih otkrića nitiekskluzive. Bit će to naprosto jedno ljudsko sjećanje, iskreno spominjanje lijepihdana koji su iza mene i koji se nikada više neće vratiti. Meni dragi ljudi su otišlii čini mi se da je nakon tog zadnjeg Badnjaka 2004. godine zaključeno i jednorazdoblje u mome životu. Bolna spoznaja da se takav Badnjak nikada više nećeponoviti, ali ipak i radost što sam sve to jednom imala. Ono što je ostalo jesu vrložive slike. I to slike i djela tih LJUDI. I svakog Badnjaka, ma gdje se nalazila, oneuvijek isplivaju na površinu i zabole do suza.Makarski autobus iz Zagreba koji dolazi oko šest navečer u Brela. Nekakvo čudnoiščekivanje mirnoće i nekoliko dana odmora i odmaka od uobičajenih briga izzagrebačke svakodnevice. U kući toplina, i to doslovna. Prepoznatljivi mirisi.Okićen bor. Bakalar. Fritule. Mama koja neprestano nešto radi kao da sve morabiti dovršeno, jer „Sutra je Božić!“. Otac koji ne može dočekati da konačno sjednemoza stol i probamo bakalar, jer „Zadnjih se godina svašta prodaje u dućanima– valjda otkada bakalar za Badnji dan jedu svi, baš svi!“ Nema nikakvih poklonapod borom, niti nebuloznih troškova i glavobolja o prikladnim poklonima.Tradicionalno skromno. I ljudski jednostavno. Najveća blagodat su razgovori,propitivanja o događajima, planovi.....ukratko, priča do kasno u noć i neminovnopodsjećanje na još davnija vremena i doba velikoga siromaštva i prisilne skromnosti,ali ipak božićne radosti. Radosti čini se ni u jednom razdoblju nije nedostajalo,ma kako se teško težački živjelo.Moji Badnjaci mogli bi se podijeliti u tri različita razdoblja: ono prvo, najranije,pučkoškolsko i gimnazijsko vrijeme provedeno u Brelima, zatim vrijeme studiranjai odrastanja, i konačno, zrelo - gorko doba kritičkog prosuđivanja svijeta iživotnih vrijednosti.Badnjaci iz najranijeg djetinjstva bili su uvijek dani dječje uzbuđenosti radinakićenog bora, ili nekakvog posebnog ozračja u kući, ili možda mogućnostida nas mama pusti na ponoćku ako brat i ja budemo dobri tog dana. Naravno,pogađate, nerijetko bismo baš u zadnji trenutak učinili nešto neprimjereno,neočekivano i slijedila je kazna u obliku konačne zabrane da idemo na ponoćku u„Donje selo Svetomu Stipanu“. Suze nam tada nisu pomagale. Sjećam se, jednomsmo se tako gadno naguravali da smoKAMEN ŽIVOTA 17

srušili bor, prevrnuli svijeće, skoro izazvali požar, pritom razbili ukrase na boru,dobili jezikovu juhu i ostali doma!Godine su stizale. Odrastali smo. Otišli na razne strane. Stvarali nove tradicijeu okviru drugih prilika i novih obiteljskih uvjeta. Badnji dan više nije bio onajbreljanski. Svatko ga je doživljavao na svoj način. Božić je dugi niz godina bionormalan radni dan, pa je Badnji dan – osobito onima koji su živjeli sami – biodan kada su hodali ulicama i gledali redove ljudi koji su strpljivo čekali na svojred za ribice u jeftinijim zalogajnicama i restoranima. Takvi prizori neminovno suprizivali sjećanja na slike iz djetinjstva, kada baš i nismo ljubili bakalar ili ribice.Približava se još jedan Badnji dan. U nizu nebuloznih novokomponiranih tradicijaima i ona o tzv. organiziranom dočeku Božića, ili o Božiću na Kubi, o pucanjuiz svih oružja u čast Božića, o enormnom trošenju i kupovanju svega i svačega,uglavnom nepotrebnog.A možda je potrebno samo potražiti malo mira za sebe i podijeliti dobar osjećajsa drugima, osobito onima koje su nam bliski. Stvari se tek kupuju, troše se inaposljetku bacaju. Nakon životnog iskustva od pola vijeka pouzdano znam dasu vrijedni samo ljudi. Sreća je i sjetiti se naših dragih koji su nepovratno otišli amogu nam zbog svojih djela biti trajna inspiracija. Sreća su i ljudi koji su fizički tui kad ih sretnemo, izmame nam iskrenu radost i zadovoljstvo. A to je puno više odna brzinu odabranog božićnog poklona.Gordana VilovićBOŽE MOJVani je mrak i tama,A ja sam Bože sama.Al′ zašto sam sama?Il′ je to samo tama?-----------Ipak vjerujem, Bože moj,Pa i ja sam tvojNe ostavljaš me samaPa nek′ je sve tama!DominikKAMEN ŽIVOTA 18

KOMERCIJALIZACIJA BOŽIĆAŠto uistinu Božić znači meni?Jesam li istinski doživjela Isusovo rođenje u svom srcu ili je i ovo božićno vrijemesamo jedan razlog više za suludu kupovinu koja nerijetko prelazigranice dobrog ukusa.Razmišljajući o božićnoj radosti kojase sve više pretvara u biznis zastajempred izlozima i po tko zna kojiput uočavam natpis „Velika božićnarasprodaja“. Zar je Božić povod zanepotrebnu potrošnju, pitam se ?U svoj toj zbrci, nadmetanju tko će kupiti ili dobiti veći i skupljipoklon dolazi do izražaja sva bijeda ispraznog srca koje jeokrenuto samo prema sebi i onome „imati“.U središtu slavlja sve je drugo samo ne božansko dijete koje je izvor istinske radosti.Zapitajmo se, zaustavimo bar na trenutak užurbanu svakodnevicu.Pa zar se sve svodi na trgovine zamamne robe i „nevjerojatnih“ sniženja kojimabaš ne možemo odoljeti.Zar će nas to usrećiti?Zamagljenih očiju ne vidimo čovjeka pored sebe, vapaj mnogih koji nas trebaju ,ne pružamo ruke, a ni srce jer smo tek površinski ljudi.A što se krije dublje, puno dublje?A dovoljno je tek malo vjere, poput zrna gorušićina, kako bismo susreli Isusa ipošli u susret djetešcu u štalici.Kad bismo srcem gledali, vidjeli bismo ljubav, a ona je neprocjenjiva i uz nju neide popust. I samo čisto srce susreće je. I onda shvatiš da je tako malo potrebno zasreću, tek pogled, topli stisak ruke, lijepa riječ.Zato, radujmo se istinskom radošću iz susreta s djetetom Isusom,ne dopustimo da nas začara prolazno „blago“.I umjesto da razmišljamo o skupocjenim prolaznim darovima,razmišljajmo o daru koji smo svi dobili za Božić jer tadaćemo jedino moći uistinu nešto vrijedno darovati i drugima , ato je LJUBAV.A tada, u otvorenosti srca, s ljubavlju i sve ostalo dobivasmisao.Dijana SokolKAMEN ŽIVOTA 19

Ti si tako dobar, Gospodine,i štitiš svu djecu na Zemlji;za jednu te posebnu milost molim:pretvori me u televizorzato da bi se moji roditeljibrinuli za mene kao za njega,kako bi s jednakim zanimanjemgledali mene kao i njega:kao mama najdražu TV-pričuili tata svoje dnevne vijesti.Želio bih, Bože, da govorimkao najavljivač programa:kad on govori, cijela obitelj šuti,svi ga žele čuti,nitko ga ne prekidai ne ušutkava.A GDJE JE OBITELJ?Nedavno sam, tražeći neke podatke na internetskim stranicama, naišla na sljedećitekst:MOLITVA DJETETA DA BUDE TELEVIZORŽelio bih, Bože, na sebiosjetiti onakvu brigukakvu moji roditelji pokazujukad televizor ne radijer hitno zovu majstora.A ja bih želio biti televizorsamo zato da postanemnajboljim prijateljemsvojim roditeljimai njihovim glavnim junakom.Molim te, Gospodine,pretvori me u televizormakar na jedan dan.Ovo dijete je u malo riječi reklo previše. Ovo dijete se obraća Bogu za pomoć,shvaćajući kako se jedino On brine za njega, kao i za mnogu drugu djecu kojasu u istoj situaciji. Činjenica je da se danas jako brzo živi, roditelji su do kasnogposlijepodneva na poslu, i umjesto da ih po povratku iz škole dočekaju s osmijehomna licu, spremni na razgovor o uspjesima ili neuspjesima tog dana, dijete ulazi uprazan dom. Da ubiju dosadu, ne posežu za dobrom knjigom, jer o njenom sadržajuopet neće imati s kim razgovarati, nego vrijeme provode gledajući filmove, TV- serije,igrajući kompjutorske igrice. Televizor i kompjutor su im najbolji prijatelji, uvijeksu tu kad ih trebaju, čak će im dati i kakvu ideju ili savjet umjesto roditelja. A ondadođe trenutak povratka s posla. I opet ništa osim nervoze zbog prenapornog dana,dosta im je poslovnih razgovora i spremni su slušati samo dnevne vijesti, ili gledatikakav film ili emisiju koji ne zahtijevaju punu koncentraciju ili bilo kakav odgovor.Djeci ponovo ostaju stalni prijatelji - televizor i kompjutor. Učenje i pisanje domaćihzadaća postaju sasvim sporedne stvari u njihovu životu. Zašto? Jer su jedino učiteljiti kojima je važno jesu li ta djeca nešto naučila, jesu li stekla radne navike, jedino ihoni «tlače» nekakvim obvezama i zadacima. Da, učitelji, ali oni nisu njihovi roditeljii otkuda im pravo da nešto traže od njih kad to ni njihovi roditelji ne čine. A ako seroditelji povremeno i sjete biti roditelji,KAMEN ŽIVOTA 20

djeca ih više ne doživljavaju kao roditelje, odgojitelje, kao one koji se brinu zanjih, nego kao osobe koje ugrožavaju njihova prava. Na ove već poljuljane temeljeobitelji, obrušava se i zakonodavstvo koje «štiti» djecu od roditelja, a zapravo rušiobitelj. Probuđeni roditelji ostaju zavezanih ruku, i opet smo na početku.Vrijeme brzo leti, djeca odrastaju, TV i kompjutori su im dosadili, roditelja uobičajenonema -ali zato ima kafića. I danju i noću počinju se skrivati iza gustog dima cigareta ikao da nešto očekuju. Vrijeme krate za šankom uz koju čašicu «utjehe», u ispraznimpričicama ni o čemu, ili se prave veliki i važni pričama o svom punom novčanikukoji su im darovali roditelji radi mira u kući. Nažalost, vrlo brzo shvate da je to samokratko i lažno olakšanje, privid nestaje a oni ostaju na tamnoj strani stvarnosti.I jedino što se tada čuje jest osuda društva i širejavnosti! A gdje je obitelj?!Kasno je za mnoge, ali ima ih i bit će još mnogoonih koji tek kroče kroz život. Zastanimo baremtrenutak, iskoristimo nadolazeće blagdane ipogledajmo svetu obitelj i malog Isusa rođenogu štalici! Shvatit ćete da vam za sreću i postizanjecilja nije potrebno materijalno bogatstvo ničarobni štapić, već malo stvaralačke dinamike,upornosti, zdravog odgoja.Potrebne su nam zdrave obitelji izrasle natemeljima ljubavi, i nestat će dječje želje poputove s početka mog razmišljanja.BOŽIĆ – DAN KAD SE RODILA LJUBAVKAMEN ŽIVOTA 21Vanja SokolVrijeme je Božića. Ljudi trče po dućanima, pokušavaju kupiti sve stvari s popisa,trude se urediti svoje domove, odabrati najljepše drvce i obogatiti blagdanski stolukusnim jelima. Kao i mnogi ljudi prije njih, čak i prije Kristova rođenja, svi trčeza materijalnim stvarima. Materijalizam je veliki nametnik čovječanstva, stvarapotrebu za zadovoljavanjem tjelesnih potreba i odvlači nas od duhovnog, jačapohlepu koja traži sve više i više dok ne postanemo nezasitni. Kada bi netko tko nikadnije čuo za Božić pokušao prema ponašanju ljudi otkriti smisao Božića zaključiobi da je to kupnja i potrošnja materijalnog. Božić je rođendan Krista, dan kada serodio Spasitelj kojeg je Bog obećao još na početku svijeta, Mesija koji će svojomsmrću otkupiti ljude i vratiti im vjeru u pošteni život. Ironija je u tome da se Božić,dan koji je navijestio duhovnu obnovu čovjeka, pretvorio u najveći dan slavljenjamaterijalnog. Umjesto da težimo višim vrijednostima, mi se zadržavamo na tlu,prizemljujemo se što više možemo, a

kako smo krenuli ni noge nam neće trebati nego ćemo poput glista puzati po zemljii ostavljati prljav, jednoličan trag jednak onima koji pužu pokraj nas. Bit ćemo samojedan od mnogih u masi i pravdat ćemo se da nismo jedini, a kad dođe kraj ovomešto nazivamo životom i kad nam Bog pruži ruku spasa nećemo je moći dohvatiti jerćemo biti prenisko. Žalosno je da je ljudsko ponašanje ostalo isto kao i prije Kristovarođenja. Ljudi su se tako radovali Mesiji koji će ih spasiti, jedva su ga dočekali i kadje napokon stigao i umro za njih na križu oni su nastavili i dalje po svome. Božić bitrebao biti blagdan nade i vjere u malog Isusa, a ne vjere u lošu kopiju svetog Nikole– pretilog, bradatog starca koji je proizašao iz reklame za Coca Colu. Za Božić bi setrebali pitati koji je razlog Kristova rođenja, a odgovor na to pitanje je ljubav. Bognam je poslao svog sina jer nas ljubi i jer nas je želio izvući iz blata grijeha u kojesmo upali. Samo jedna kap ljubavi može uništiti cijelo more mržnje.Na Božić se rodila ljubav, čista i neokaljana baš kao i ljubav koju je Bogosjećao prilikom stvaranja svijeta. Uz ljubav se rodio i spas svih ljudi. Rodili su seu obliku malog djeteta kojeg su tražila tri kralja da mu se poklone jer su znali danjegovo kraljevstvo nije od ovog svijeta. Da se Isus trebao roditi u današnje vrijeme,vjerojatno bi se rodio u štalici, ne zato jer bi sve kuće bile pune nego zato što galjudi ne bi htjeli primiti, a ako bi se našla tri kraljakoja su spremna napustiti udobnost svojih domovavjerojatno bi mu umjesto zlata, tamjana i miomirisadonijeli naftu ili vodu oko kojih se vode ratovi.Ponekad se postavlja pitanje je li se isplatio Isusovljudski život i mučenička smrt, a kad vidimo da senepoštenjem i prevarama bolje prolazi u životu,pitamo se čemu onda biti dobar. Čemu sva mukau životu, svi pošteni pokušaji da nešto postignemoi sva nastojanja da budemo bolji kad loši ljudiprolaze bolje i lagodnije od nas?! Ali umjesto togami bi se ustvari trebali pitati je li nam se isplatilanaša dobrota i poštenje i ako se dobro zamislimovidjet ćemo da je.Nije lako biti čovjek, jer biti čovjek znači birati, ačesto se dogodi da izaberemo loše. No bitno je da smo svjesni svog lošeg odabira ida se trudimo to ispraviti. Van Gogh u svojim čuvenim pismima bratu Theu govorida je čovjek koji pošteno živi i koji doživljava prave muke i razočaranja, ali koji nedopušta da ga ona utuku, vrjedniji od čovjeka kojem sreća uvijek služi i koji poznaježivot samo s ugodne strane.Za Božić učinimo samo jednu stvar, prihvatimo ljubav koja se taj dan rodila uštalici...Duje MedićKAMEN ŽIVOTA 22

TRENUTAK VJEČNOSTINoć polako diže svoj zvjezdani plašt, bježi od topline svjetla koje nailazi,povlači se sa svojim silama mraka i polako kida niti ljudskog sna. Jutro je. Novidan. Dogodit će se nešto novo u svačijem životu, urezala se još jedna bora na liceživota.Treba ustati, okrenuti novi list i krenuti dok još ima vremena. Da, dok još ima vremena,dok se još može naći barem jedna zdrava duša u ovolikoj masi zaraze.Moramo krenuti, ali kako napraviti taj korak naprijed!? Kako ići naprijed kad nasvakom koraku možemo naići na provaliju, i možda se sasvim slučajno zaustavimona samom rubu? Kako koračati ulicama i biti sasvim pribran, mirne duše ićinaprijed kao da je sve normalno – a nije.Kako opstati u apokaliptičnoj atmosferi sredine u kojoj se krećemo, kako stećipovjerenje majke Zemlje i samog Boga, kako zaslužiti život čovjeka?Kako ostati čovjek u ovom dehumaniziranom svijetu, kako se ne osjećati izoliran,odbačen, udaljen od svega što bi trebalo biti tako blizu, na dohvat ruke?U ovakvoj atmosferi barbarstva i antikulture, čovjek postaje sat koji samo otkucavavrijeme, a ne osjeća ga, ne primjećuje kako brzo prolazi, brzo i beskorisno.Izvire iz mraka, iz izgubljenosti, bez osjećaja bulji u prazno, postaje zaboravan itruo.U toj besvjesnosti, mnogi žive tuđe živote i bez dopuštenja i pravog razloga rušetuđe snove. A kad se osvijeste, pitaju se, po tko zna koji put, gdje su, što su oniuopće, što su propustili i što im je životni cilj.Zanima me, požele li barem jednom osjetiti onaj trenutak vječnosti, onu toplinusvjetlosti i ljubavi koje se šire Svemirom u nadi da će dotaknuti još koju dušu?!Dok mnogi koračaju maleni ispod zvijezda, ja se svom snagom trudim ostatina ovoj strani i sačuvati ovaj trenutak vječnosti. Tu sam, i ostajem tu – uzdignutaiznad misli, u svim vremenima i prostorima, dio sam te ljepote i mira – ja s bezbrojnimimenima.Vanja SokolKAMEN ŽIVOTA 23

BOŽE MOJČesto se pitam, a posebno pred velike blagdane ove,kako i kuda sa mislima mojim, koje mi se kroz glavu kao ose roje.Gledam obitelji, prijatelje, djecu njihovu i svoju,i na žalost, teško mogu ne misliti na sudbinu njihovu i moju.Kada lijepe riječi, obzira, pažnje, a nadasve ljubavi prema drugima nema,uistinu strah me i pomisliti kakva nam se budućnost sprema.Na svakome koraku mržnja, ubojstva, nesreće i velike zloće,a mi stojimo kao promatrači, kao da gledamo u pokvareno, trulo voće.Okrećemo glavu i kao da nas nije baš mnogo oko svega briga,jer takvih je vijesti i strahota svagdje, i tko bi se za koga i zašto diga!?Daj nam dragi Isuse milosti svoje,pogotovo pred velike blagdane ove, da ne bude tvrdo i zlo srce tuđe i moje.Da se ljubav, radost i lijepa riječ na svakom koraku čuju,molim te za sve one koji to neće i ne znaju, a timesvoju i našu dušu truju.Svrni svoj iskreni pogled prema svima namai daj nam da shvatimo kako svi imamo svojih mana.Žalosno je, ali gdje god se okrenem oko sebe,na licima ljudi osmjeha uopće više nema,i svatko svakoga gleda kao da mu nešto loše sprema.Zato se opet obraćam tebi, jedini moj Bože, daoprostiš svima nama naše velike i male grije, pa da senaša duša i naše srce ponovno toplo i radosno smije.Nada SikirićBOŽIĆNA ŽELJABožić je vrijeme kada svatko od nas želi ispunjenje neke želje.Kako nam Božić uskoro na vrata kuca, a u mnogo, mnogo majki bez djece srce iduša puca.Iz razloga raznih one za sada djecu ne mogu imati i nitko im ih, osim tebe Bože,ne može dati.Recepta i lijeka za djecu, Bože moj, nema, jedino je tvoja milost ta koja se za njihsprema.Zato su, dragi moj Bože, upućene ove godine tebi, moje želje da svaka žena doživiradost i sreću rođenja djeteta svoga, jer to je jedini dar Božji i nastavak življenjanjihovoga i moga.Nada SikirićKAMEN ŽIVOTA 24

MOJA POSTEJAOj postejo, ka mater si mi dragaŠta dite svoje čuva i pazi,Na prostirki tvojoj jubi ga i maziDok odleti sa njezina praga.Služiš svima ka zdenac života,Dal′ od svile il′ kukuruz lista,Svakog primaš, svakome si ista,Božanstvena tvoja je dobrota.Od bešike pa do smrtiSamo daješ a ne tražiš,Ka i mater brižno pazišŽivot se oko tebe vrti.Do kapsila zadnje kućeKa poslidnji ležaj svimaŽutim, crnim i bilimaČekajući uskrsnuće.U tebi se umire i rađa,Plače, smije i Bogu se moli,Odmara se i liči od boliVelika si ka Noina lađa.BOŽIĆNANa krilima vjetrau kapima kišeu pahulji snijegana valu morau munji i gromuu tihoj noćidijete će doći…Svakom domudonijet će ljubavi radost okuognjištu pustommalo toplinei tamnoj stazizvijezdu visokuda put nam kažedo tebe očešto silaziš k namau sinu jedincuk’o znak pomirenjai donosiš mir svakome srcudušama našimsvjetlo svog spasenja.Roza Brkušić – HrvoslavaCilon svitu svoj si ležaj dala,Bogatunu ka i siromajuOvom pismom malo ti vračajuOj postejo, iz duše ti hvala.Duško ŠošićKAMEN ŽIVOTA 25

što kažu naši najmlađiSUSRET S ISUSOMJedne divne noći u gradu Jeruzalemu izašao sam na svježi zrak. Bilo jenemoguće ne primijetiti prekrasno nebo prepuno blještavih zvijezda. Ali, jedna jebila posebna. Nisam znao koja je to zvijezda, a onda mi je sinulo da je to sigurnozvijezda repatica, ona zvijezda koja te vodi do Betlehema gdje se rodio mali Isus,ona zvijezda koja je odvela tri kralja da daruju malog Isusa.Htio sam vidjeti mjesto gdje se on rodio, gdje ga je majka Marija rodila, gdje jeproveo prve dane svog života. Sve sam to htio vidjeti. Znajući da će me zvijezdarepatica odvesti do Betlehema, sjeo sam na devu i krenuo. Deva me vodila krozšume i ravnice, preko rijeka i dolina, kroz pustinje. Sve sam to prošao da bih došaodo Betlehema, do štalice u kojoj se rodio Isus. Kad sam napokon došao do nje,odlučio sam ući. Zakoračio sam i na trenutak zastao – bila je to prekrasna štalicakoja je mirisala čudnim ali lijepim mirisom. I, iako je bilo hladno, meni je bilonekako ugodno toplo, osjećao sam toplinu ljubavi. Znao sam da se nešto moradogoditi. Zatvorio sam oči i pokušao zamisliti što će mama reći kad se vratim. Ujednom trenutku u očima mi je nešto bljesnulo. Otvorio sam ih i ugledao malogIsusa na slamici, a poviše njega su stajali anđeli.Nisam znao što bih mu rekao, samo sam se približio i pokušao ga dodirnuti, a onje nestao. Nije mi bilo drago, ali sam bio sretan što sam ga vidio.Nisam znao koliko je vremena prošlo pa sam brzo krenuo kući da se mama nebrine. Ponovo sam moraoprijeći šume i ravnice, pustinje,rijeke i doline. Stigaosam kući i dozvao mamu dajoj ispričam gdje sam bio.Saslušala me, odmahnularukom i rekla da je sve to biosamo san. Zamislio sam se natrenutak i lijepo joj odgovorio:″I ako je to bio samo san, jasam se susreo s njim, jer Isusje s nama i u snu i u stvarnosti.Prati nas na svakom koraku igdje god mi bili, on je s nama,a pogotovo u nevoljama! I zato mislim da je ovaj susret, ili san, veliki dar zamene.″Mario Akmadžič, 7.razredKAMEN ŽIVOTA 26

DOŠAŠĆEDošašće je vrijeme iščekivanja rođenja Isusa Krista ipripreme za Božić.Traje četiri nedjelje i svake se nedjelje upali po jednasvijeća više na adventskom vijencu. Tada ljudi opraštajujedni drugima i u našim srcima vlada ljubav.Na Badnjak, dan prije Božića ljudi kite bor i pravejaslice. U ponoć počinje svečana misa. Nakon polnoćke,radosni čestitamo Božić jedni drugima.BOŽIĆTino Ursić, 6. razredBožić je blagdanradosti, mira i veselja. Svake godine, u isto vrijeme,okupljamo se sa svojom obitelji da bi proslavili rođenjeIsusa Krista. Isus je naš spasitelj kojeg je Bog poslao daspasi narod od grijeha. U čast Isusu Kristu, svake godinekitimo bor i pravimo jaslice.Svugdje u svijetu je običaj da na božićno jutro ispodnaših borova u krugu obitelji otvaramo darove.Na Badnju večer idemo na polnoćku gdje se okupljamou Božjoj zajednici kako bi s radošću proslavili rođenjeIsusa Krista.Za mene je Božić vrijeme u kojem osjećamo da se Isusponovo rodio u svima nama.Marija Zelić, 7. razredNina ZelićBOŽIĆBožić je sretan blagdan jer se tada Isus rodio.Moja obitelj i ja uvijek slavimo Božić, radujemo se,pružamo ljubav jedni drugima i idemo u crkvu.Svake godine, četiri nedjelje prije Božića palimosvijeće na adventskom vijencu i radosno ga čekamo.Svake godine kitimo bor i pravimo jaslice, i svakegodine nam je srce sve veće.Tako ja ovaj blagdan čekam s radošću i ljubavljuprema Isusu Kristu.Ana CarevićKAMEN ŽIVOTA 27

BOŽIĆNa badnjak, brat, sestra, tata, mama i ja kitimo bor i ukrašavamo kuću. Tadaje sve tako lijepo. Moja obitelj svake godine ide i na polnoćku. To je predivandogađaj. Sve je ukrašeno, borovi su okićeni, mali Isus leži u jaslama, Marija iJosip pokraj njega, a tri kralja, Baltazar, Melkior i Gašpar, donose Isusu darove.Taj je dan stvarno svet jer se rodio Isus, Spasitelj.Petra Klarić, 7. razredTomislav LončarNAĐI VREMENA ZA DARIVANJE,JER PREKRATAK JE DAN ZA SEBIČNOSTSebičnost – riječ koja objašnjava da smo mi, ljudi škrti i da niti malo pažnje neposvećujemo drugima, a ne vidimo da vrijeme leti, da nam dani odmiču.Toliko smo sebični da niti malo pažnje ne posvećujemo djeci koja umiru od cigareta,alkohola i droge.Darujmo malo vremena onima kojima život visi o koncu, onima koji trebaju nekogauz sebe. Kada darujemo malo svoje ljubavi, dobrote i prijateljstva, vidjet ćemoda će nam dan postati duži i da će nam u srcu zavladati milina i osjećaj ponosa nasamog sebe.Hej, hej vi ljudi, djeca vam umiru, dajte im malo svoje pažnje! ″Upomoć!″ Okreniteglavu, obratite pozornost, zove vas, darujte mu malo vremena!Molim vas, nađimo malo vremena za darivanje, jer prekratak je dan za sebičnost!Ela Filipović, 6. razredKAMEN ŽIVOTA 28

ŠTO JE BOŽIĆ?Božić je najljepši dan u svakoj godini. Na taj dan se rodio naš Spasitelj, IsusKrist. Taj dan znači novi početak, novi život. Taj dan znači slobodu. Božić jesimbol ljubavi, mira i radosti. Za Božić ne smijemo dopustiti da nas svlada mržnja,već ljubav i sreća.Božiću se najviše vesele djeca, jer na taj dan dobivaju poklone.Ima ljudi koji Božić ne mogu provesti sa svojom obitelji. Ima i ljudi kojima jenajvažnije kako će ukrasiti svoju kuću. Meni ukrasi nisu važni, svaka obitelj ćeukrasiti kuću kako želi, može i zna, i svaka će kuća biti posebna na svoj način.Za mene je važnije ono što ti je u srcu, ono što osjećaš, a to su ljubav, mir, sreća iveselje.Ma koliko god se ja trudila objasniti što je to Božić, neću to uspjeti. Božić je neštoposebno što nitko ne može opisati niti jednom riječi, jer to moraš osjetiti u svomsrcu!Blanka Carević, 7. razredBOŽIĆ MOJE BAKEJedne zimske noći, moja baka i ja smo sjedile kraj peći i pričale. Vani je puhaojak vjetar, a moja baka, nasmiješenog lica, pričala mi je o svom djetinjstvu.Pitala sam je kako je ona dočekivala Božić?Bila je jako siromašna, nije imala novca da kupi božićne ukrase ni slatkiše.Brala je bršljan i njime kitila kuću, a umjesto kolača pekli su i jeli uštipke.Bez obzira što ništa nisu imali, uvijek su bili zadovoljni, nasmijani i veseli.Marija Akmadžič, 3. razredMarina BekavacKAMEN ŽIVOTA 29

BLIŽI SE BOŽIĆBožić je pred vratima. Kite se borovi, prave se jaslice, pripremaju se kolači. ZaBožić nas Bog ispunjava radošću i ljubavlju. Za taj veliki blagdan najprije trebamoočistiti svoju dušu i pripremiti srce za susret s Bogom. Tek tada ga možemo slavitiu svojoj obitelji i crkvi. Isusovo rođenje nam daje mir, širi dobrotu i ljubav. Danema Boga, svijet bi bio tužan, zločest i ružan.Na Božić se ide u crkvu na polnoćku. Meni je osobito drago ići u crkvu jer svislavimo rođenje malog Isusa i svi smo sretni.Isus nas sve voli i daje nam prekrasni blagdan koji se po njemu – malom Bogu –zove Božić.Anđela Tomaš, 6. razredKRUHKruše naš svagdašnji, ti sve ljude svijeta velikodušno hraniš samim sobom.Pun si ljubavi prema svima. Ti ne svrstavaš ljude prema boji kože, nacionalnostiili prema tome koliko netko ima novca. Tebi su svi jednaki. Tebi se svi raduju –od onog koji se znoji samo za tvoju koricu do onoga koji te ima u izobilju.Tvoj put od zrna pšenice, ili kukuruza, do stola nije lagan, ali je prožet ljubavlju,toplinom i dobrotom. Najljepši si kada te moja majka ispeče ispod cripnje i kadate u toplini obiteljskog doma svi radosno blagujemo.Ti si i Božji dar kojeg, čista srca, blagujemo u crkvi, ti nas ispunjavaš Božjomljubavi. Zato, Kruše naš svagdašnji, tebi neka je velika slava i hvala!Josip Kristić, 7. razredLaura ŠošićMarta PicićKAMEN ŽIVOTA 30

BOŽIĆNE ČESTITKE«Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!»Lk 2, 14Dragi i cijenjeni vjernici župe Brela,Radost mi je da Vam se mogu, kao Vaš nekadašnji župnik,obratiti sa par riječi u Vašem Župnom listu, prigodom našegnajradosnijeg blagdana Božića i Nove 2008. godine.Svako rođenje djeteta jest jedan veliki događaj i uvijek označava jedan novipočetak. Rođenje Isusa Krista, Sina Božjega, na poseban način označava novipočetak, što snažno odzvanja u pjesmi anđela koja to rođenje objavljuje: “SlavaBogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje”.Novost Božjeg očovječenja, ulazak Boga u našu povijest, pokrenula je nebo i zemlju.Zvijezda vodilja pokazala je mudracima s istoka put do mjesta, a betlehemskimpastirima mjesto na kojem je Bog dotakao zemlju. Njegov dolazak rasvijetlio jetamnu noć. Hladnu i mračnu špilju, mjesto strašila, boravište životinja i zvijeriučinio je mjestom iz kojega će poteći rijeka mira i pomirenja na cijeli svijet..Sva ova čudesna događanja imaju svoj prapočetak u malom mjestu Nazaretu kadse Marija, ponizna djevica, na poticaj milosti potpuno stavila u službu Božju.“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj”. Ovakva Marijinaspremnost temelj je neizmjernoj radosti Božjeg rađanja na zemlji. Kad sečovjek u potpunosti otvori suradnji s Bogom, događaju se uistinu čudesne stvari.Da bi se u ovom Božiću za nas osobno dogodila čudesna novost koja će tamunaše nutrine pretvoriti u svjetlo neugasivo, otvorimo svoje srce Bogu koji dolazi ubožićnoj noći. Njegova čudesna prisutnost pretvorit će zastrašujući prostor, “špilju”naše nutrine u kojoj možda vladaju požuda i strast ili hladnoća samodostatnosti,zavisti i osvetoljubivosti, u mjesto istinskog mira kojega sve zlo i sve sile ovogasvijeta ne mogu pomutiti. Tada Božić za nas postaje stvarnost, novost koja značiživot prožet dubokim smislom i istinskom radošću.KAMEN ŽIVOTA 31

Tako obnovljeni i osnaženi, moći ćemo osobni doživljaj mira i sreće prenijeti nasvoje ukućane, prijatelje i sve ljude dobre volje. Bog koji je radi nas postao čovjekomsabire nas u jedno i blagoslivlja svojom prisutnošću.Neka i Vaš svagdanji kršćanski život bude slava Bogu na visini, a mir Božjineka bude spona našeg zajedništva i naše ljubavi, da bismo mogli više živjetiu radosti s Bogom i ljudima.Dok Vama, poštovani župniče don Marine i cijenjeni i dragi breljanski vjerniciod srca želim blagoslovljen Božić i u svakom pogledu sretnu Novu godinu,srdačno vas pozdravljam iz Kaštela.Uvijek Vam za sve zahvalanKaštel Stari - Brela - Božić, 2007.don IlijaDragi naši Breljani,blagoslovljen Božić i božićne blagdane,te sretnu i uspješnu Novu 2008. godinuželi vamOpćina BrelaKAMEN ŽIVOTA 32

UPOZNAJMO RELIGIJE SVIJETAŽIDOVSTVO (JUDAIZAM)Osnova vjerovanja jest da postoji jedan Bog – stvoritelj i vladar svijeta, vječanje, sve vidi i sve zna. Prva monoteistička religija iz koje svoje korijene vuku iKršćanstvo i Islam, jest Židovstvo ili Judaizam.Nastanak židovskog naroda opisan jeu 11.poglavlju Knjige Postanka i odnosise na trenutak kada ja Abraham otišaoiz Ura Kaldejskog, svog rodnog kraja,u Kannan, zemlju u koju ga pozivaBog: ″Idi iz svoje zemlje, iz svog roda,iz svog zavičaja u zemlju koju ću ti japokazati. Velik ću narod od tebe učiniti,blagoslovit ću te i sva plemena na zemljitobom će se blagoslivljati.″. StogaŽidovi sebe smatraju Božjim narodom,izabranim u praocu Abrahamu.Židovi vjeruju u jednog Boga -Jahvu, svemogućeg Stvoritelja nebai zemlje. Bog govori kroz ljude kojise dijele u tri skupine: prvi su proroci(među njima je najvažniji Mojsije) kojipodsjećaju na osnovna Božja obećanja;drugi su svećenici koji uče ono što jeBog objavio; a treći su mudraci koji sebave razumijevanjem Boga, svijeta i čovjeka, i njihovi savjeti imaju vječnu vrijednost.Sveti spisi židovstva obuhvaćaju vrijeme od tri tisuće godina. Tu spada tzv. biblijskaliteratura (Tora koja se sastoji od pet knjiga – Stari zavjet, Proroci, i dr. svetispisi), Talmud i spisi Kabale i Hasidima. Sve navedene knjige nakon 90.g.posl.Kr.tvore kanon svetih spisa židovstva.Židovska vjera karakterizira se u ispunjenju Mojsijeva Zakona. Postoji 613zapovijedi koje obuhvaćaju socijalno, etičko i bračno područje, ali i zapovijedio čistoći, dopuštenim djelima, zabrani nekih jela i sl. Središte etičkog zakona suzapovijedi koje se odnose na Šabat (subotu). Šabat je dan posvećen Jahvi, jer jeJahve u taj dan počinuo od djela stvaranja, to je dan koji je Jahve posvetio. Togdana pobožni Židov treba odmarati i slaviti Jahvu, a čak je propisano i koliko korakatreba napraviti na taj dan.KAMEN ŽIVOTA 33

Život vjernika je, dakle, u cijelosti baziran na Tori i svaki dio života određen jezapovijedima, svečanostima i ritualima. Shodno tome, moli se tri puta dnevno:ujutro, u podne i navečer, s kapicom na glavi. Obvezan je moliti i prije i poslijejela, pri rođenju, obrezanju, vjenčanju, u bolesti, kod smrti i na putovanju. Odzalaska sunca u petak, nije dozvoljeno raditi, paliti vatru, putovati.Dječaci se osmog dana po rođenju obrezuju i tada dobiju hebrejsko ime koje ćebiti izrečeno tri puta: na bar-micvi, vjenčanju i na nadgrobnom spomeniku. Dječaku dobi od 13 godina postaje Bar-micva (sin zapovijedi) i prvi put čita iz svitkaTore za vrijeme bogoslužja u sinagogi. Djevojka u dobi od 12 godina je punoljetnai postaje Bar-micva (kći zapovijedi). I dječaci i djevojčice tada postaju obaveznipridržavati se svih zakona, postaju punopravni članovi zajednice i preuzimajureligiozne dužnosti.Domaćica mora čuvati religijsku čistoću doma a jelo mora biti košer, tj. u skladusa židovskim zakonima o hrani – npr. meso i mlijeko ne smiju biti u istom obroku.Sklapanje braka je Božja zapovijed, a događa se pod nošenim šatorom pri čemuzaručnik stavlja prsten na ruku zaručnice. Brak je sveti savez, a ukoliko dođe dosvađe, supružnike treba pokušati pomiriti. Ako to nije moguće, izdaje se isprava orastavi.Bogoslužje se vrši u sinagogi u čijem središtu je propovjedaonica s koje se vodibogoslužje i čita Tora. U sinagogi je najvažniji kovčeg ili ormarić sa svicima Torena pergamentu pisani hebrejskim jezikom. Postavljen je uz istočni zid i prednjomstranom okrenut prema Jeruzalemu, a ispred njega stalno gori vatra. Sve srednjovjekovnesinagoge okrenute su prema istoku, odnosno u smjeru gdje se nekadnalazio hram u Jeruzalemu, razoren 70. godine.Glavni židovski blagdani su: Pasha, Šabat, Sukot, Nova godina, Danpomirenja,…Pasha je najveći i najsvečaniji od svihžidovskih blagdana. Ona se vremenski podudaras kršćanskim Uskrsom, a oživljavauspomenu na oslobođenje židovskog narodaod ropstva u Egiptu. U Tori se ne spominjepojam uskrsnuća, ali postoji ideja o životunakon smrti.Židovstvo je na suvremenu civilizacijunajviše utjecalo na području religije i etike.Što je Grčka donijela svijetu kroz filozofiju iestetiku, Rim politikom i zakonodavstvom, Izraelje donio shvaćanjem jednog, nevidljivogBoga i objavom njegove volje čovječanstvu.Vanja SokolKAMEN ŽIVOTA 34

HODOČAŠĆAHODOČAŠĆE U LURDPOLAZAKDana 20. rujna 2007. krenuli smo na veliko hodočašće Gospi u Lurd. Biloje to veliko jubilarno hodočašće naše biskupije povodom stote obljetnice namasvima poznatog Veprica. Kao na svim događanjima, tako je i na ovome sudjelovalanekolicina hodočasnika iz naše župe.Krenuli smo u 22 sata s autobusne stanice u Brelima. Ekipa u autobusu jebila dobra raspoloženja i puna elana koji nam je bio potreban s obzirom na dug putkoji je bio pred nama. Imali smo sreće pa smo dobili novi autobus tako da nam jenoćna vožnja dobro sjela.U jutarnjim satima smo stigli i do naše prve postaje na ovom putovanju,a to je bila Padova. Nakon kraćeg razgledavanja bazilike sv. Ante, imali smo sv.Misu na hrvatskom jeziku koju je predvodio naš biskup Marin Barišić. Poslijesv. Mise smo otišli do Svetišta sv. Leopolda Mandića kojega ja često nazivam«susjed». Kada smo posjetili tu dvojicu našem narodu zasigurno najdražih svetaca,polako smo se uputili prema Kanu. Tamo smo dobro večerali i noćili u jednom odnajpoznatijih francuskih hotela.Odmoreni i sita trbuha, nakon doručka smo krenuli dalje put Avignona. Podolasku u Avignon, grad poznat po papinskom sužanjstvu, grad u kojem su živjelipape od 1305. -1378. godine imali smo zajedničku Misu u katedrali. Nakon miseje uslijedilo zajedničko fotografiranje te pauza za ručak i razgledavanje grada.To je zasigurno jedan od ljepših francuskih gradova poznat po svojoj povijesti iarhitekturi. Na moju žalost, bilo je premalo vremena za razgledavanje, ali nama seipak žurilo do našeg cilja i zato smo žurno krenuli prema Lurdu.DOLAZAK U LURDNakon sunčana jutra u Avignonu, putem prema Lurdu nas je pratila laganakišica. Osoblje hotela nas je nestrpljivo čekalo. Po dolasku u hotel, uslijedila jevečera i smještaj. Hotel je bio udaljen svega pet minuta hoda od svetišta, u mirnomokruženju na obali rijeke Gave.Tu su večer mnogi, nakon što su odložili svoje putne torbe u sobe, krenuliprema svetištu, na noćni susret kroz molitvu s Djevicom u špilji.Tako je došla i nedjelja, dan Gospodnji kojeg obično započinjemo u svojojžupi na sv. Misi sa svojim župljanima. Zasjalo je i sunce a mi smo ovu nedjeljuproslavili na međunarodnoj sv. Misi s narodima iz cijeloga svijeta. U toj podzemnojbazilici sv. Pia X, među tisućama vjernika, bilo nas je lako prepoznati. Nosilismo žute marame s grbom naše bisk-KAMEN ŽIVOTA 35

upije, poput onih koje senose na blagdanima sv. Duje. Da bismo bili srcem i dušom bliži našoj Majci, pomoglanam je ispovijed, pokora i molitva.Ostatak dana smo iskoristili za razgledavanje grada i kupovinu. Tu se donDamir Vuletić, župnik župe Kraljice Mira iz Makarske, koji je inače bio našazvijezda vodilja,pokazao kao pravituristički vodič.Posjetili smo kućusv. Bernardice. To jemala kućica koja jebila i mlin u kojem jesvetičin otac radio kaomlinar. Nakon financijskogsloma kadasu im oduzeli kuću,Brenardičina obitelj sepreselila u Le Cachot,ili zatvor. Tamo su ihpreselili jer uvjeti zaživot u tim prostorijamagotovo da i nisupostojali. Zatvorenike su premjestili na neko bolje mjesto, a njih smjestili u zatvorskusobicu koja je bila mračna i puna vlage. Takvi uvjeti za život prouzrokovalisu sv. narušavanje zdravlja sv. Bernardice, koje i tako nije bilo dobro jer je odmalena bolovala od astme.Pričama o životu sv. Bernardice don Damir nam je naglasio kako upravotakve, malene, skromne i jednostavne ljude, Bog bira za sebe. Bernardici je Gospaprišla u njenim najgorim životnim trenucima i pomogla joj da ugleda svjetlo usvom životu.LURDSKA KUPELJDa nije bilo djevojke poput Bernardice, tko zna bi li potekla Lurdska voda koja jeozdravila mnoge bolesnike.Naime, ta voda, koja je izvirla iz zemlje kada je Bernardica na Gospinuželju otkopala zemlju u špilji, bila je glavni razlog zbog kojeg sam ja krenula naovo hodočašće. Gospine riječi upućene sv. Bernardici su bile ″Umij se i pij s izvora″.To je razlog zašto vjernici u Lurdu po ulasku u svetište piju vodu i umivajuse, a ne krste se kao mi.Idućeg jutra, točno u četiri sata, smo ja, moja teta Ivanka, gospođa Borka igospođa Radojka krenule put svetišta. Iako svetište po službenom radnom vremenuotvara tek u pet sati, to što suKAMEN ŽIVOTA 36

vrata svetišta bila zatvorena, nije nas spriječilo da učinimo ono što smo naumile.Potražile smo dio ograde koji je bio najniži za preskočit, i poput junakinja izfilmova o Jamesu Bondu, preskočile ogradu i ušle u svetište. Tamo smo u špilji zatekleneke vjernike koji su se vjerojatno molili cijelu noć. Otišle smo do prostorijas ljekovitom kupelji i tamo čekale dok kupalište nije počelo raditi.Moleći krunicu, pridruživali su nam se i ostali vjernici te smo tako dočekaleotvaranje kupališta. U devet sati kada se kupalište otvara, u redu za kupanje jebilo već oko dvjesto žena. Nas četiri junakinje smo bile prve na redu. Kada su seotvorila vrata kupališta, svaku od nas je dočekala njena sestra i pripremila nas zakupanje. Ogrnute plaštem, morale smo sasvim skinuti našu odjeću. U bazen ulazisvatko pojedinačno.Nakon što se otvorilazavjesa koja pregrađujebazen od prostorije ukojoj se presvlačimo,sestra koja me pripremala,predala me sestrama kojesu bile pored bazena.Jedna od njih je zatvorilazavjesu. Stajala sam narubu bazena. Dvije sestresu me držale i uputile namolitvu Djevici čiji je kipstajao na kraju bazena.Imala sam osjećaj da me Ona gleda i čeka da joj priđem. Uputila sam joj svoježelje i molitve. Po završetku molitve, jedna sestra mi je skinula plašt, a druga meu međuvremenu odjenula bijelom plahtom. One su stajale na rubovima bazena.Jedna me držala za jednu ruku, a druga za drugu. Tako, prateći me uvodile su meu bazen, a meni je srce sve jače i jače kucalo. Kada sam došla do kraja bazena,poljubila sam Djevicu. Tada su me polegle u bazen.U tom trenutku me obuzeo neopisiv osjećaj. Neka toplina u srcu i sreća koju nikadprije nisam osjećala. Sestre su me podigle iz bazena i pomogle mi da izađem van.Potom su skinule bijelu plahtu s mene i odjenule me plaštem. Kako sam izlazila izbazena, primijetila sam da je moja koža suha. Suhe su izašle i ostale hodočasnice.Sestre su me poljubile i odvele do prostorije u kojoj sam se odjenula. Osjećaj kojime tada pratio je uistinu poseban. Ovo kupanje preporučam svakome.Svaku večer u devet sati smo sudjelovali na molitvama sv. Krunice. Držeći svijećeu ruci, na tisuće vjernika moli i pjeva «Ave Maria», hodajući za Gospinim kipom ipritom tvoreći rijeku svijeća.Nevjerojatno je i to kakva se pažnja posvećuje bolesnicima. U Lurdu boravi nastotine volontera koji svoju snagu i dobru volju usmjeravaju prema onima koji sutjelesno oduzeti. Voze ih u kolicima naKAMEN ŽIVOTA 37

misne obrede, kupanje i sve pobožnosti, a posebno one posvećene njima. Volontiratimože tko god to želi, a za uzvrat, u Lurdu ga čekaju hrana i smještaj.Ulice Lurda su prepune sakralnih trgovina. Hodočasnici mogu kupiti razne vrstekrunica, kipova Djevice Marije, molitvenika, knjige o Lurdu na svim jezicima,privjesake, medaljone i ostale razne suvenire.POVRATAK U BRELANakon dva nezaboravna dana provedena u Lurdu, u utorak, šesti dan našeg putovanja,krenuli smo prema svojoj domovini. Prije polaska, rano u jutro smo imalisv. Misu u špilji. Na putu do špilje nas je pratila kišica koja je prestala padati kadaje počela Misa. Na misi smo se zahvalili Djevici na svemu što nam je dala i molilije da nas prati na putu doma. Na toj misi je biskup blagoslovio sve naše suvenirei svijeće koje smo kupili za našu župu. Poslije Mise je opet počela padati kišica.Nije li pravo čudo što nas je u toj ″suznoj dolini″ sve ove dane pratilo sunce, aispratila kiša?!Na povratku doma smo razgledali Nicu i Monte Carlo, najpoznatije turističke destinacijena Azurnoj obali.Tu večer smo noćili u Torinu. U jutro smo krenuli prema Milanu. Po dolasku uMilano imali smo sv. Misu u milanskoj katedrali. Nakon zajedničke molitve smorazgledavali grad i nakon toga krenuli kući pjevajući.Na povratku kući, u Vepricu nas je dočekao don Alojz koji je blagoslovio svijećukupljenu u Lurdu i nas hodočasnike.Bilo je ovo jedno predivno putovanje koje bih poručila svakome, a ja ću ga zasigurnoponoviti!Nada MarušićKAMEN ŽIVOTA 38

BOŽIĆNA RADIONICAIZRADA BOŽIĆNIH JASLICASveti Franjo Asiški prvi je pripremio Božićne jaslice koje su ostvarene uživo saživim ljudima, djetetom i životinjama. Prikazivanje Isusova rođenja proširilo sepo cijelom kršćanskom svijetu gdje su se jaslice prikazivale uživo ili izrađivale narazne načine i sa različitim materijalima.Tako se i u župnoj crkvi Svetog Stjepana prvomučenika u Brelima tradicionalnoizrađuju Božićne jaslice, a za izradu se dragovoljno prijavljuju izrađivači, svakogBožića novi, pa je Isusovo rođenje u Brelima uvjek iznova prikazano na posebannačin. Za ovaj Božić župne jaslice izrađuje Damjan Šošić - Damo.Kao primjer i poticaj za buduće izrađivanje jaslica svima koji imaju talenta zaizradu, u slijedećem članku slikovito opisujemo jedan od načina izrade gipsanihkipova tehnikom kaširanja.KAKO IZRADITI BOŽIĆNE KIPOVEZa izradu Božićnih kipova potrebni su slijedeći materijali alat i pribor :Materijali :- pocinčana žica promjera 1 do 3 mm (promjer ovisi o dimenzijama kipova )- stari novinski papir- papirnata ljepljiva traka- PVC električarska “izolir traka”- karbonov brzosušeći gips- razne vrste tkanine ( od lancuna, ručnika isl. )- drvena podloga ( daska debljine 4 do 6 mm )- čavlići ( brokvice ) debljine 1-2 mm, dužine oko 2 cm- boje razne ( tempera ili pigmenti JUB )- karton za zaštiu radnog stola i okolineAlat i pribor :- gumena posuda za miješanje gipsa- metalna strugalica dvije dimenzije ( špahtla )- nekoliko pari medicinskih PVC rukavica- čekić- kombinirana kliješta- kistovi za bojenje temperama razne dimenzije- ručna pilaKAMEN ŽIVOTA 39

POSTUPAK FORMIRANJA KIPOVAOd pocinčane žice, formiramo oblik sklupture ( kipa ) u željenoj veličini vodećiračuna o proporcijama. Za savijanje žice u željeni oblik koristimo se kombiniranimkliještima kao i prstima. PVC ljepljivu traku možemo koristiti za razneprijelaze i pomoćna učvršćenja žičane konstrukcije.Po završetku formacije prekidamo kraj žice i vezujemo ga PVC ljepljivom trakomuz već savijeni oblik.POPUNJAVANJE ŽIČANE FORMACIJE I STVARANJE TRODIMENZI-ONALNOG OBLIKA KIPAŽičana formacija kipa popunjava se novinskim papirom dio po dio. Papir jepotrebno prije postavljanja u formaciju gužvanjem, savijanjem i namotavanjem,prilagoditi obliku koji se popunjava. Svaki popunjeni dio ( npr. ruka ) vezuje se sapapirnatom ljepljivom trakom zbog zadržavanja pozicije papira i forme.Nakon formirane figure kipa učvršćene ljepljivom PVC trakom, koja je sadapoprimila trodimenzionalni oblik, postavljamo ju na već pripremljenu ispilanudrvenu podlogu dimenzija koje ovise o veličini kipa ( oko 15 x 15 x 3 mm - zakipove visine 25 cm ) i za podlogu ptičvršćujemo malim čavlićima.Nastojimo da figura bude u ravnoteži te ju nakonpostavljanja na postolje možemo dodatno korigirati upredviđeni oblik i položaj.PRIPREMA ZA OBLAGANJE GIPSOMZbog brzog ukrućivanja gipsa ( oko 3 minute ) prijeoblaganja sklupture potrebo je izvršiti sve pripreme.Pod pripremom, prije dodavanja sloja gipsa, podrazumijevamoslijedeće radnje:- zaštita površine radnog stola npr. kartonom- priprema posude za miješanje gipsa i vode te špahtleza mješanje otopine- rezanje ( škarama ili povlačenjem ) tkanine ukomadiće različitih oblika i dimenzija prilagođenihveličinama dijelova tijela sklupture tako da njima možemo pojedinačno oblagatidio po dio.Nakon izvršenih priprema u svrhu zaštite ruku od gipsa, navlačimo medicinskerukavice te u gumenu posudu nalijemo dva dijela vode potom dodajemo treći diogipsa uz stalno miješanje otopine. Otopina gipsa mora biti dovoljno vodna da setkanina u njoj može normalno potopiti i navlažiti.KAMEN ŽIVOTA 40

OBLAGANJE FIGURE KIPA GIPSOMZbog kratkog vremena ukrućivanja gipsa, slijedeće radnje potrebno je raditi relativnobrzo:Potapamo komad tkanine predviđene za oblaganje figure kipa u gipsanu otopinute tako namočenu postavljamo na predviđenu poziciju kipa, oblažući ju postupno.Nakon postavljanja gipsane tkanine na predviđenu poziciju možemo ju dodatnozagladiti prstima.Navedene radnje ponavljamo sa komadićima tkanina sve dok ne upotrijebimo svuotopinu gipsa. Ako se gips u zdjelici ukruti i prije nego ga upotrijebimo, znak je dasmo zamiješali previše otopine. Slijedeći put zamiješamo onoliko gipsa koliko gamožemo u periodu ukrućivanja i potrošiti.Postupak oblaganja figure kipa ponavljamo sve dok kip ne obložimo u potpunostii napravimo formaciju po želji. Od malih komadića tkanine formiramo detalje lica,oči i uši, kao ruke i stopala. Po završetku oblaganja, nakon sušenja kipa od polasata, figura je spremna za oblačenje i dotjerivanje.OBLAČENJE GIPSANE ODJEĆESada izrežemo veće komadiće tkanine prilagođavajući ih oblikom i veličinom dijelovimaodjeće i veličini tijela. Izrezane dijelove odjeće potapamo u pripremljenugipsanu otopinu i lijepimo uz tijelo formirajući najprije hlače, zatim košulju.Spojeve odjeće npr. rukava i tijela košulje,spajamo malim komadićima tkanine umočeneu gipsanu otopinu te ih prstima zagladimo.Nakon postavljanja prvog sloja odjećemožemo postaviti i drugi sloj npr. sako, kaput,prekrivač i slično.Vunene, čupave dijelove tkanine ili kudeljuumočimo u otopinu gipsa te ju lijepimo naglavu kipa kao kosu ili brkove. Prema potrebimožemo izraditi kapu ili šešir.Završna faza oblaganja figure kipa gipsom jedotjerivanje figure, ispunjavanjem mogućihneravnina gipsom ili manjim, umočenimkomadićima tkanine. U ovoj fazi se služimo najviše prstima i malom špahtlom.BOJENJE KIPAFormiran i obrađen kip potrebno je ostaviti neko vrijeme da se osuši ( najbolje daprenoći u toploj prostoriji ).Nakon potpunog sušenja ( izrazito bijela boja ) pristupamo završnoj fazi bojenjakipa.Boje možemo rastapati i međusobnoKAMEN ŽIVOTA 41

miješati u prozirnim plastičnim čašama ili tanjurićima. Ovisno o površini i potrebiza bojenjem detalja koristimo različite dimenzije kistova ( 2 do 20 mm ). Prilikombojenja potrebno je imati u viduda će se intezitet boja na površini kipa nakon sušenja smanjiti, tj. boje će maloizbjeliti.Nakon bojenja i potpunog sušenja, kip možemo lakirati i bezbojnim sprej lakom.Osim kipova ljudi na sličan način možemo izraditi i životinje kao i razne predmetepotrebne za izradu Božićnih jaslica.KONAČNI IZGLED JASLICAKako će u konačnici izgledati Božićne jaslice ovisi isključivo o kreativnostiizrađivača. Preporuka je da same jaslice budu uklopljene u centralnom dijelu,dobro osvjetljene, a popratni objekti i kipovi u okruženju, a poželjno je da zajednosa svim popratnim objektima i okruženjem imaju svoju Božićnu poruku.Viktor PuljakKAMEN ŽIVOTA 42

Cijenjeno uredništvopred sobom imam naš župni list «Kamen života», kojeg sam pročitao od koricedo korice. Ostvario se san o kojem sam uvijek sanjao i zato se beskrajno radujem.Čestitam velečasnom župniku don Marinu Barišiću, uredničkom vijeću i svimsuradnicima.Dijete je rođeno, nije nedonošče, potpuno je zdravo, živo dijete u zdravoj obitelji– župi. Ima sve elemente i takvo mu je okruženje da se može razviti u zdravo,odraslo i odgovorno stvorenje.Kao i svako dijete tako i «Kamen života» treba njegovati, ne smije ga se nitislučajno zapustiti, jer će u tom slučaju umrijeti i nestati. «Naše dijete» treba maksimalnonjegovati kako bi prohodalo i naraslo do svoje punine.Možda je za razmisliti da to ne bude samo župni list, nego i općegrađanski, za svegrađane naše općine. Mi smo mala sredina i kad je riječ o vjerskom općinstvu i ograđanskom općinstvu, radi se uglavnom o istim građanima. Kada bi se ujediniležupa i općina, štedjelo bi se na financijskim sredstvima, poboljšala bi se kvaliteta iproširila tematika, a samim tim proširio bi se i interes građana, što bi moglo uroditidvostrukim plodovima. Jer, dobro je da prava poruka stigne do srca čovjeka,posredno ili neposredno.Ima mnogo tema: događanja, razmišljanja, zapažanja, vjerskog, kulturnog, poljoprivrednog,turističkog, ekološkog, i sličnih sadržaja koji bi mogli ispuniti stranicenašeg lista. Obavezno donositi povijesna događanja našeg «malog mista». Od velikeje važnosti mnoge stvari napisati i zapisati, jer što nije zapisano, za generacijekoje dolaze iza nas, nije se ni dogodilo.Za početak, jedan moj skromni doprinos ako uredništvo nađe za vrijedno da gaobjavi.U svakom slučaju, «nastavite u započetom djelu», nemojte ni slučajno posustatiili se bilo čim odvratiti od ovakvog, hvale vrijednog djela. Ovo «gorušičino zrno»ima šanse da izraste u veliko plemenito stablo.Na tom trnovitom putu želim vam obilnu Božju pomoć i puni uspjeh.Ispričavam se uredništvu zbog moje nepismenosti i prepuštam moj skromni uradakvašim vrijednim lektorima.Vi ste Kamen života, a ja samVAŠI KOMENTARI I PRIJEDLOZISTINAP.S. Nemojte mi zamjeriti što želimostati anoniman.KAMEN ŽIVOTA 43

ODGOVOR NA KOMENTARPoštovani g. STINA,veoma smo se obradovali vašem pismenom komentaru našeg župnog lista, jer napismo možemo odgovoriti pismom, možemo ih zabilježiti i sačuvati.Čuli smo mnoge usmene komentare glede našeg župnog lista, i drago nam je štoljudi komentiraju jer to je potvrda da smo doprli do njih, odnosno do Vas.No, da krenemo slijedom Vaših misli. Prelijepo je saznati da smo nekome ostvarilisan, ali nam nije jasno zašto nikada niste pokušali sami krenuti na put ka njegovomostvarenju?! Ta, svi mi koji danas djelujemo u stvaranju našeg lista, bili smoovdje i prije s istim željama, ali malo mlađi i zaokupljeni studiranjem što namnije davalo dovoljno slobodnog vremena za vođenje ovakve djelatnosti. Da stebili hrabri i okupili nas, naše je dijete već moglo biti pri završetku osmogodišnjegosnovnog školovanja, ili kako ste još slikovitije rekli – naše zrno gorušice već jemoglo biti prekrasno, mlado stablo.Zar ste se toliko bojali neuspjeha, ili možda nerazumijevanja, ili zavidnih pogledai komentara?! Ili da će netko od suradnika bojkotirati Vašu koncepciju lista?Voljeli bismo da ste se već nakon prve objave o osnivanju župnog lista, s oltaranaše župne crkve, oglasili sa željom da se povežu župa i općina, jer mi smo i startalis tim ciljem, ali… Prvi broj u srcu sezone rezultirao je odlukom ljudi da pišu omanje osjetljivim temama u kojima je nemoguće nekog namjerno ili nenamjernopovrijediti. Dakle, samo naprijed, čekamo Vaš prilog, a i ostalih zainteresiranih, jerima se o čemu pisati.Iz ulomka vašeg pisma, u kojem govorite o «mogućim» temama lista, pobijatetvrdnju s početka pisma da ste pročitali list od korica do korica. Naime, nismoobuhvatili poljoprivredu i ekologiju, a sve ostalo ćete naći i u prvom broju.Molimo za konkretne tematske ideje, jer oznaka «…» nije konkretna. Nemojte sebojati, jer niste nepismeni kako se predstavljate, štoviše, možete jako puno doprinijetinašem rastu. Iako želite ostati anoniman, objavili smo Vaš prilog u ovombroju, u nadi da će Vam to biti još veći poticaj na suradnju.Iskreno, Vaša anonimnost je unijela jednu vrlo zanimljivu notu u naše, kako rekoste,hvale vrijedno djelo.Sada je red na nama da Vam zahvalimo na pohvalama i lijepo Vas zamolimo da neodustanete od javljanja, nego nam ostanete stina potpore.Srdačan pozdrav,UredništvoKAMEN ŽIVOTA 44

PASTORALNI ŽIVOT ŽUPEKRŠTENI1.2.3.4.5.6.7.Luka Brkulj, 05.08.2007.Anja Bajo, 19.08.2007.Matilda-Mila Brkulj, 30.09.2007.David Šošić, 14.10.2007.Lara-Tereza Sokol, 21.10.2007Marta Juričić, 10.11.2007.Ivo Bartulović, 01.12.2007.VJENČANI1.2.3.4.Jadranka Klarić i Josip Čizmić (22.09.2007.)Dijana Simunić i Nikola Škrabić (29.09.2007.)Damaska Filipović i Thomas Koll (07.10.2007.)Tereza Bilić i Beris Odić (02.12.2007.)UMRLI1.2.3.4.5.6.7.Jozo Klarić, 25.07.2007Stipe Zelić, 04.09.2007.Nikola Raos, 05.10.2007.Liljanka Raos, 07.10.2007.Davor Juričić, 10.11.2007.Mirko Medić, 06.12.2007.Ivan Kristić, 09.12.2007.KAMEN ŽIVOTA 45

BLAGDANSKI RASPOREDČETVRTAK – 20. prosinca· Od 9:00 ispovijed starih i bolesnih· Božićna sv. ispovijed za sve, u župnoj crkvi i u Solinama,u 15:30. (odmah iza ispovijedi slijedi sv. misa)SUBOTA – 22. prosinca· sveta ispovijed za krizmanike u župnoj crkvi u 11:00PONEDJELJAK – 24. prosinca – BADNJAK· misa POLNOĆKA počinje u 24:00* * * BOŽIĆ * * *UTORAK – 25. prosinca· sv. mise u 9:00 i 11:00SV. STJEPAN prvom. – 26.prosinca - srijeda· sv. mise u 9:00 i 11:00Poslije sv. mise u 11:00 slijedi tradicionalni“BOŽIĆNI KONCERT” Breljanske glazbeSV. IVAN ap. i ev.– 27.prosinca – četvrtak· sv. misa u 10:00 u crkvi sv. JureNEVINA DJEČICA – 28. prosinca – petak· sv. misa u 8:00SV. OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPAnedjelja – 30. prosinca· sv. mise u 9:00 i 11:00KAMEN ŽIVOTA 46

STARA GODINA – 31. prosinca – ponedjeljak· sv. misa zahvalnica u 16:00 u župnoj crkvi* * * NOVA GODINA 2007.* * *utorak – 01. siječnja· sv. mise u 9:00 i 11:00BOGOJAVLJENJE (SV. TRI KRALJA)nedjelja– 06. siječnja· sv. mise u 9:00 i 11:00 (blagoslov vode)BLAGOSLOV OBITELJI I DOMOVApočinje u četvrtak, 27.prosinca 2007. u 11:00 po uobičajenom rasporeduKAMEN ŽIVOTA 47

MALO SMIJEHA I MUDROSTIAFORIZMI1. Imamo pravo žaliti se na život jedino ako od njega tražimo nemoguće.(M.Gorki)2. Ne postoji apsolutna sreća, postoje samo okolnosti. (Balzac)3. Nikad nismo ni toliko sretni ni toliko nesretni kao što mislimo.(Le Roche foucauld)4. Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje. (Pascal)5. Od svih istina, najdublje su i najtrajnije istine srca. (Barac)6. Tko odviše misli o svojoj sreći, postat će sebičan a ujedno i nesretan.(Dostojevski)7. Sanjao sam da bi život trebao biti radost. Probudio sam se i shvatio da je životnapor. Radio sam i uvidio da je u naporu radost. (R.Tagore)8. Svijet možemo upoznati a da i ne otvorimo vrata. Smisao neba možemodokučiti a da i ne pogledamo kroz prozor.(Lao-Ce)9. Ako je priroda snažnija od obrazovanja, čovjek ostaje priprost. Ako jeobrazovanje snažnije od prirode, čovjek postaje dobar službenik. Ako izmeđuprirode i obrazovanja postoji ravnoteža, pojavljuje se mudrac. (Confucius10. Dobrota je snažnija i uzvišenija od svih ljepota na svijetu. (Waild)ISKRICE1. Doboš je najbolji primjer koliko buke pravi prazna mješina.2. Tko laže za tebe, lagat će i protiv tebe.3. Što čovjek ima bogatiju maštu, to se osjeća siromašnijim.4. Kažu mi: Ako vidiš roba kako spava, ne budi ga jer možda sanja o slobodi. Aja kažem njima: Ako vidite roba kako spava, probudite ga i objasnite muslobodu.5. Pametan čovjek nauči deset stvari, a vjeruje u jednu; budala nauči jednu ivjeruje da ih zna deset.6. Želite li da vam mnogi pomognu? Tada nastojte ne biti u nevolji!7. Imate jednu olakšavajuću okolnost: mogli ste biti i gori.8. Čuvaj se onoga koji žrtvuje smisao zbog praznih i gromkih riječi.9. Čuvaj se da ti starost ne ostavi više bora na duši nego na licu.10. Sreća je uvijek popratna pojava.KAMEN ŽIVOTA 48

VICEVIKOD LIJEČNIKAStariji gospodin pita svog liječnika:″Doktore, imate li što protiv kašlja?″″Ne, gospodine, nemam ništa protiv. Samo Vi kašljite!″ANĐEOTata se mislio kako će sinčiću reći da mu se rodila sestrica:″Znaš sine, noćas je u našu kuću došao anđeo i donio ti malu seku. Bi li je htiovidjeti?″″Tata, ja bih radije vidio tog anđela!″ŽUTICA″U svojoj dugogodišnjoj praksi ovo još nisam doživio!″, ljutito će liječnik pacijentu.″Već mjesec dana Vas liječim od žutice, a Vi mi tek danas kažete da ste Kinez!″KAFIĆDošao dječak na ispovijed: ″Otac mi je zabranio ići u kafić da ne čujem psovke ine vidim pijance, a ja sam ipak bio tamo.″″To nije lijepo od tebe″, ukori ga svećenik. ″Tamo si sigurno vidio ono što nisismio!?″″Da, vidio sam tatu!″SAVJETU frizerskom salonu, mušterija se žali frizeru:″Kosa mi opada, kako da je sačuvam?″″Najbolje je da nabavite neku kutiju!″RODBINAPetra pita mamu: ″Mama imaš li ti rođake?″″Naravno da imam″, odgovori mama.″A gdje ti oni žive?″, nastavlja Petra s pitanjima.″U Brodu, na Rijeci,…″, počne mama nabrajati.Petra pažljivo sasluša i zaključi: ″Pa oni su ti svi ludi - nitko ne živi u zgradi!″KAMEN ŽIVOTA 49

CRTANI STRIPKAMEN ŽIVOTA 50

KAMEN ŽIVOTA 51

Viktor PuljakKAMEN ŽIVOTA 52