1 Obična lijeska (Corylusavellana) – dijelovi biljke2 Kultivar Contorta svijugavim grančicama3 Makedonska lijeska (Corylusmaxima)4 Corylus maxima Purpurea5 PlodoviMedvjeđa lijeska ima jaku izdanačku snagu, doživi starost veću od 200 godina, aširoke je ekološke amplitude. Raste u većem broju reliktnih zajednica toplijih predjela(reliktne bukove <strong>šume</strong> i dr.), a često se uzgaja po europskim parkovima i drvoredima.koja je umotana u smeđoj lupini. Plodovi lješnjaci beru setijekom rujna i listopada, a imaju bijelu, čvrstu i vrlo hranjivujezgru ugodnog okusa. Uz plodove oraha, ubrajamo ihu cijenjene i energetski najvrednije namirnice.Različite stanišne prilike i šumske zajednice– Obična lijeska je listopadna, jednodomna i anemofilnavrsta (prilagođena za oprašivanje vjetrom), dobro podnosizasjenu, a izbjegava izrazito sredozemne i stepske predjele.Razmnožava se sjemenom i na vegetativan način. Njenostanište su <strong>šume</strong> i šikare umjerenoga pojasa sjevernepolutke. <strong>Ne</strong>rijetko se pojavljuje u zajednicama hrasta kitnjaka(Querco – Carpinetum) i bukve (Fagetum montanum)pa i jelovo – smrekovim (sveza Ceataego – Corylion)i dr., a oblikuje i guste šikare (Rhamno – Prunetea i dr.).Prilagođena je na različite stanišne prilike te u različitimšumskim zajednicama ima širok ekološki raspon (ubikvist).Raste od nizinskih predjela do 1800 m nadmorske visine,voli svježa, plodna i duboka tla, no nalazimo je i na točilimai siparima kao pionirsku vrstu. Optimalno je razvijena pobrežuljcima i nižim položajima na kojima je sastavni diopodstojne etaže mješovitih listopadnih <strong>šuma</strong> i lugova. <strong>Ne</strong>rijetkooblikuje i veće površine gustih šibljaka koji nastajukao sekundarne formacije grmlja na rubovima <strong>šuma</strong>, našumskim sječinama, ali i na siromašnim tlima pašnjakai livada. Ispod krošanja lijeske postupno se naseljavajuosjetljive skiofitne vrste, poput bukve, a posebice smrekena kiselim tlima. Potonje rastom potiskuju heliofilnu lijeskute tvore novu šumsku sastojinu. Ovu lijesku nalazimoi na šumskim čistinama, u živicama, uz potoke i putove. UHrvatskoj je jedan od najčešćih grmova pa raste u većininaših krajeva i širom Dinarskog krasa do Istre, Kvarnera iDalmatinske zagore. Uglavnom izostaje samo na sušnimdalmatinskim otocima.Nije osobito varijabilna vrsta, a poznato je više njenihkultivara koji se sade kao ukrasne biljke, ali i u plantažamaza proizvodnju lješnjaka. Jedan od poznatijih kultivaraje Contorta, s vijugavim grančicama.U prehrambenoj industriji, pučkoj medicini, pčelarstvu– lješnjaci se jedu sirovi, a mnogi se koriste u kulinarstvui prehrambenoj industriji, kao i orasi i bademi,za slatkiše, čokolade (osobito u Italiji) i dr. Osim toga,upotrebljavaju se i za dobivanje jestivoga masnog ulja.Zanimljivo je da se jestivim smatraju lijeskine rese (muškicvjetovi), koje se, osobito u slučaju oskudice, mogu18 HRVATSKE ŠUME BROJ 180 l PROSINAC 2011.
Medvjeđa lijeska (Corylus colurna) – izbojci, listovi,cvjetovi, plodovi, sjemenkeprokuhane i osušene usitniti i dodavati tijestu za kruh.Svježe rese sadrže približno 100 mg% vitamina C. Kora,rese, listovi i cvjetovi koriste se u pučkoj medicini za liječenjerazličitih bolesti, a drvo se upotrebljava za različitetehničke namjene. Obična lijeska je iznimno cijenjena upčelarstvu, jer je njen pelud bogat bjelančevinama (do40 %) te je posebice korisna za razvoj pčelinjih društavau rano proljeće.Medvjeđa lijeska (Corylus colurna) je do 25 m visokošumsko drvo, s prsnim promjerom do 1 m, koje rasteu Rumunjskoj, Mađarskoj, na Balkanskom poluotoku, uMaloj Aziji, na Kavkazu, u sjevernom Iranu i Afganistanu.Ima piramidalnu do široko jajastu krošnju te ravno deblokoje dopire do vrha krošnje. Korijenski sustav je izrazitosnažan, dobro povezuje tlo te se koristi za poljozaštitnei vjetrobranske pojaseve. Kora je sive boje, debela, mekana,plutasta i pločasto ispucana, a kasnije s dubljimuzdužnim brazdama. Izbojci su smeđi ili svijetložutosmeđeboje, glatki i sjajni, pokriveni neznatno svjetlijimlenticelama. Stariji imaju deblju i nepravilno ispucanu,plutastu koru. Pupovi su kao u obične lijeske, no neznatnokrupniji, dlakavi i tamnosmeđe boje. Smješteni su udva reda, dugi 6-8 mm, jajastog oblika, zdepasti, tupogili kratkog ušiljenoga vrha. U donjemu su dijelu pokrivenimnoštvom ljusaka. Vršni je pup veći od postranih.Listovi se upadljivo razlikuju od obične lijeske. Odozgosu tamnozeleni te u početku dlakavi, odozdo svjetliji, uzžilice dlakavi, dugi 7-12 cm i 8-10 cm široki, s 5-6 pari žilica.Muške rese cvjetova su po 2-3 zajedno, oblikuju se ujesen i tako nerazvijene, zelenkastosmeđe, prezimljujuna izbojcima te rano u proljeće oprašuju. Ženski cvjetovisu kao kod potonje lijeske. Cvate tijekom travnja isvibnja, znatno prije listanja. Plodovi su u skupinama po3-8, okruglasti, sjedeći, neznatno spljošteni i manji odobične lijeske. Imaju izrazito debelu i tvrdu ljusku i sitnujezgru, a ovoj ploda je izvana žljezdasto čekinjast. Rubovoja završava s dugačkim končastim i na sve straneispresavijenim nitima.U reliktnim zajednicama toplijih predjela Medvjeđalijeska je jednodomna, entomofilna vrsta (oprašivanjepomoću kukaca) koja podnosi veću zasjenu odobične lijeske. Karakteristična je po jakoj izdanačkoj snazi,a doživi starost veću od 200 godina. Razmnožava sesjemenom i vegetativno. Široke je ekološke amplitude, araste u većem broju reliktnih zajednica toplijih predjela(reliktne bukove <strong>šume</strong> i dr.). Zahtijeva dublja i svježija tlana vapnencu, pretežito se pojavljuje na 100-200 m, a nalazimoje i do 1700 m nadmorske visine. Često se uzgajapo europskim parkovima i drvoredima te izvan njenogprirodnog areala. U europskoj dendrološkoj literaturi navodise kao turska lijeska, što je u vezi s njenim nekadašnjimporijeklom iz Otomanskoga carstva.Makedonska lijeska (Corylus maxima) je manjedrvo ili veći listopadni grm visok 6-10 m, porijeklom izjugoistočne Europe (Makedonija) i jugozapadne Azije,a u Hrvatskoj raste u Istri, gdje je kultiviraju u vinogradima(otuda naziv istarska lijeska). Bujnije je razvijena odobične lijeske na koju nalikuje pupovima i lišćem. Izbojcisu žljezdasto čekinjavi, sivi, a listovi jajoliko okruglasti,dvostruko napiljeni i neznatno lapoviti, sa 7-8 pari žilica.Muški cvjetovi su blijedožute rese duge 5-8 cm, a ženskisu svijetlocrvene boje, dugi samo 1-3 mm. Lješnjaci suovalno duguljasti i krupni, do 5 zajedno, dugi do 3 cmi vrlo ukusni za jelo. Obavija ih dugi zeleni cjevasti ovoj,krupno napiljena ruba, gotovo je dvaput duži od lješnjaka.Istarska duga lijeska (istarska lijeska) je populacija makedonskelijeske, a grm ove sorte je izrazito bujan, više serazvija u širinu nego u visinu te je stoga kuglast. List jevelik, nepravilnog okruglog oblika, bez istaknutog šiljka.U Hrvatskoj je ovo najmasovnija sorta, a njen je udio ulješnjakovim plantažama čak 80 posto. Ima redovitiju iobilniju berbu, a zbog tvrde ljuske otpornija je na napadljeskotoča. Plod istarskog dugog je krupan, ovalno duguljastogoblika, velike okrugle i pravilno zasvođene kapice.Ljuska ploda je tamnosmeđa s tamnijim prugama. U kontinentalnomdijelu <strong>Hrvatske</strong> zadnjih su godina značajnopovećane površine intenzivnih nasada lijeske, posebiceistarske duguljaste sorte. ■Makedonska lijeskaporijeklom je izjugoistočne Europei jugozapadneAzije, u Hrvatskojraste u Istri gdjeje kultiviraju uvinogradima.Najmasovnijaje istarskasorta (Istarskaduguljasta), a njen jeudio u lješnjakovimplantažama čak 80posto.BROJ 180 l PROSINAC 2011. HRVATSKE ŠUME 19