Vesna Teršelič:Gospodin Veljko Džakula.Veljko Džakula:Pozdravljam moderatore i sve prisutne.Ja sam Veljko Džakula, predsjednikSrpskoga demokratskog foruma,nevladine organizacije koja ima mrežusvojih ureda u RH, kroz koje je, udesetogodišnjem radu, prošlo približno30.000 do 50.000 ljudi. Mi se suočavamos njihovim problemima, čestotragičnima, i statusnim pravima, no otome sada ne želim pričati nego samonaglasiti da mi je veoma drago što jeotpočela ova aktivnost i što je organizacijakoju ja vodim pozvana dati svojdoprinos tome, a kako bi se iznijelošto više činjenica i podataka o nedavnomratu, posebno stradalima kojisu ubijeni ili se još vode kao nestali.Predstavljam poziciju, točnije stranukoja je i u Drugome svjetskom ratu unas imala velik broj ubijenih i nestalih.Tim više osjećam i ovu tragedijuiz posljednjeg rata, tragediju ljudi kojitraže svoje nestale ili poginule.48Mislim – barem kada je riječ o nestalima– da se u nas, na žalost, javljajudvostruki aršini u sagledavanju žrtavai stradalnika rata (bilo na hrvatskoj ilisrpskoj strani). Netko je, ipak, ovdjedanas rekao da je žrtva jedna, jednaka,da spram nje nema podvojenosti, pase, stoga, spram nje tako i treba odnositi.Činjenica da vodim organizacijukoja se susreće s ljudima iz područjau kojima se baš odvijao rat i gdje suratne strahote proizvele velika stradanjamoguće će, prije svega, pripomoćiu ohrabrivanju ljudi da progovore osvemu što znaju, posebno o poginulimai nestalim osobama. Ja sam, inače,iz zapadne Slavonije, gdje još ima većibroj nestalih osoba. Stoga je i veomavažno iznaći načina udobrovoljiti ljudeda progovore, a kako bi se što prijeskratili iščekivanja i potrage za nestalima.To je ono što, vjerujem, želimosvi mi svi koji smo se ovdje danasokupili. Organizacija koju predstavljamje i do sada surađivala sa svimasličnim organizacijama te podupire iovu inicijativu. Važno je ohrabriti ljudeda govore o ratnima vremenima izločinima koji su počinjeni. Ljudimase, pak, treba pristupati pažljivo,da ih se ne preplaši. Ne smije se oniosjećati napadnutima ili prozvanima.Ne smije im se pristupati s predrasudama.Samo na taj način možemosaznati istinu o poginulima i nestalimosobama. Veoma je važno, usto, da idržavne institucija o tome vode računa.Ekshumacijama se, u tom sklopu,treba pristupati jednako, uz pristupkakav žrtve zaslužuju. Ne može se, sjedne strane, naglašavati kako su onežrtve srbočetničke agresije, a – kadase ekshumiraju srpske žrtve – ništa, sdruge strane, ne govoriti. To naglašavamjer mi je žao svih ljudi koji potražujusvoje. A mi ih moramo ohrabriti,takoreći udobrovoljiti, kako bi slobodnoprogovorili o poginulima i nestalimosobama. Ja sam uvijek apelirao na teljude te uvijek govorim i poručujemmojim sunarodnjacima koji su izbjeglida progovore na bilo koji načinDOKUMENTIRANJE ZBIVANJA U DOMOVINSKOM RATU
(porukom, pismom...) o svakome poginulomi nestalom. Saznanje o njimće smanjiti tenzije opadati i proizvestipoštovanje spram stradalih. Ipak, vjerujtemi, suština je da i državne institucijeu tome jednako postupaju. Tektada će ljudi shvatiti da imaju šanse otome govoriti te da i nekakvu zaštitudok to iznose. A veoma je važno da sene samo ti podaci i činjenice o ratusaznaju.Iako sam ovdje u početku bio pomaloi prozvan, ne želim ipak replicirati.Samo spominjem da sam nakon Bljeskaostao u RH i suočio se s hrvatskimpravosuđem. Stoga, ako ima bilokakvih elemenata koji me terete, akosam za bilo što odgovaram ili ako nekoraspolaže nekima spornim podacimao meni, onda će hrvatsko pravosuđekao institucija vjerojatno i provestineke mjere. Do tada je ružno nekogaokrivljavati, a ni ne znati što se odnjega traži. Naglašavam, suočio samse sa svime i to sučeljavanje je važnone samo za mene. Jer, čuli smo, više jeistina. Na protekle događaje, stoga, ija gledam iz nekakva svog ugla te mojaistina uopće ne treba biti nikakvaprava istina koju će netko prihvatiti,netko htjeti čuti, a drugi ne. Sve ću,ponavljam, dati od sebe da kao čovjekpridonesem istini. A reći ću vam i zašto:otac i majka su mi bili u ustaškomlogoru u Staroj Gradiški, i to u dobiod 10 i 12 godina; tamo su im ostalii braća, stričevi, ujaci... te je 17 Džakulaotišlo. Za njih ni danas moj otacne zna gdje su. No on me je kasnijeZAGREB, 09.02.2006.učio (jer samo su on i sestra mu ostaliživi) da su nas ne Hrvati nego ustašepoklali, pobili, popalili... I mene jeiz logora spasio Hrvat te me othraniodo kraja rata. Moj otac je, dakle, povijesnefinese znao razlučiti, i to još udobi od 12 godina. Majka mi je, pak, udobi od 10 godina izgubila oca. Ta činjeniceje njena vječna tragedija. Kads njome i danas o tome razgovaram,a ona danas ima 74 godine, ona se napomen svoga oca automatski vraća uvrijeme kada je imala 10 godina. Nemožete ni zamisliti kako se promijenikada o njemu govori: “Eto, imala samminđuše, njegov poklon. Vidjela samga, no i on je potom nestao”. A i dodanas ne zna gdje je on.Zbog toga posve i razumijem sve ljudekoji danas slično proživljavaju. Zbogistine o tome i nastojim se uključiti.No, to nikako ne znači da oni koji suza nešto odgovorni ne trebaju za to iodgovarati. Ni sâm od toga ne bježim.Igor Graovac:Hvala.Vesna Teršelič:Jedna replika – gospodin Pšenica.Ivan Pšenica:Pa, moram ovdje neke stvari demantiratiili dopuniti, jer nisu točno izrečene.O čemu je, naime, riječ? Spomenuosam, naime, pitanje zatočenihi nestalih osoba od 1991. godine. Akose fokusiramo samo na rješavanje togproblema, sigurno je da je u izrečenomei puno neistina. U izvješćima49
- Page 3 and 4: Ova publikacija sadrži transkripte
- Page 5 and 6: IMPRESSUMNakladnik:Documenta - Cent
- Page 7 and 8: ate o javnim politikama koje potič
- Page 9: cija i institucija koje radi na sli
- Page 13 and 14: Vesna Teršelič:Svima želim dobar
- Page 15 and 16: sku obvezu baviti se žrtvama i str
- Page 17 and 18: avimo. Dakle, ja sam dr.sc. Josip J
- Page 19: višestruko veći. Naime, sva moja
- Page 22 and 23: agresije - zapravo pridonose potpun
- Page 24 and 25: nima bez obzira tko ih je počinio
- Page 26 and 27: napraviti. Nužna je u tome suradnj
- Page 28 and 29: šće nesređeni, nepotpuni (pola j
- Page 31 and 32: iz udruga možemo pomoći s nekiman
- Page 33 and 34: le poneke bivše žrtve. Vi se zasi
- Page 35 and 36: već gospođi Vesni neki dan spomen
- Page 37 and 38: Nije više ono vrijeme kada se čin
- Page 39 and 40: će i bude, predati odgovarajućoj
- Page 41 and 42: Ivan Pandža:Hoćemo li svi to dobi
- Page 43 and 44: popis poginulih u Domovinskom ratui
- Page 45 and 46: stani svi ljudi koji su se borili n
- Page 47 and 48: Zoran Pusić:Ipak, mnoga će pitanj
- Page 49: neprotuslovnih zbivanja. To se laga
- Page 53 and 54: nije mjesto za to, ali ja ću je ip
- Page 55 and 56: u istim listovima, i to u razmaku o
- Page 57 and 58: vojsci na veoma odgovornim dužnost
- Page 59 and 60: ez interpretacije. To, naravno, nez
- Page 61 and 62: jamnih recepcija u sklopu integraci
- Page 63 and 64: Josip Jurčević:Napomenuo bih još
- Page 65: ZAKLJUČCI SOKRUGLOG STOLAZaključe
- Page 69 and 70: STRUČNO SAVJETOVANJE O PRAVNOMSTAT
- Page 71 and 72: • Predrag MiletićFond za humanit
- Page 73 and 74: Vesna Teršelič:Hvala, Igore. Dobr
- Page 75 and 76: mjesta u Republici Hrvatskoj, a tom
- Page 77 and 78: nom poslu radi možda najbolje govo
- Page 79 and 80: završavamo. Neizmjerno je važan t
- Page 81 and 82: prostore, ili obitelji stradalih vi
- Page 83 and 84: ovakav naziv popisa ljudskih gubita
- Page 85 and 86: na kojoj je učestvovalo preko tri
- Page 87 and 88: e i organizacije Liječnici za ljud
- Page 89 and 90: Kada smo usporedili sve te popise,r
- Page 91 and 92: naravno da će svi sudovi prepoznat
- Page 93 and 94: Srbije protiv Hrvatske, odlučeno j
- Page 95 and 96: lost nije dostupno, obrazovanje, za
- Page 97 and 98: statak podataka o stradanjima borac
- Page 99 and 100: svoje zanimanje, svoju plaću, sad
- Page 101 and 102:
ističu da su ih susjedi druge naci
- Page 103 and 104:
starijih. Ovo je 2004. godina, samo
- Page 105 and 106:
Čekam onoga što mi je zapalio ku
- Page 107 and 108:
na Vasiljević. Ja sam s Pravnog fa
- Page 109 and 110:
ne bih sad sve nabrajala, vjerujem
- Page 111 and 112:
knjiga Kako pravo služi u ratu u d
- Page 113 and 114:
stojeće ugovorno pravo i proširil
- Page 115 and 116:
djela na potpuno jednak način kao
- Page 117 and 118:
govarati sa ljudima i prikupljati n
- Page 119 and 120:
Pravo na naknadu štete, tu mislim
- Page 121 and 122:
značajnih, relevantnih ugovora i k
- Page 123 and 124:
koji način se prikriva njegov iden
- Page 125 and 126:
ti i sprovoditi odluke Međunarodno
- Page 127 and 128:
što je to zaštićeno pravo? To je
- Page 129 and 130:
lji u zapadnoj krajini BiH su bili
- Page 131 and 132:
a tijekom 2000. To je pravilnik 206
- Page 133 and 134:
fikacijom dela protiv čovečnosti.
- Page 135 and 136:
ZAGREB, 25.11.2010.mala apelacija.
- Page 137 and 138:
potrebe da argumentum e contrarioiz
- Page 139 and 140:
ćenja organizma, može se podnijet
- Page 141 and 142:
ima reperkusije na to koja prava to
- Page 143 and 144:
To su potkrepljivali time što čla
- Page 145 and 146:
Ja ću predstaviti još jednu dilem
- Page 147 and 148:
tički su bili kao civilne osobe i
- Page 149 and 150:
‘95. je započeo početkom 2009.
- Page 151 and 152:
li je netko ubijen nogama, rukama i
- Page 153 and 154:
acija bila u smislu određivanja tk
- Page 155 and 156:
da li možemo smatrati da je, odnos
- Page 157 and 158:
oštećenika nije presudan, nije uv
- Page 159 and 160:
Bogdan Ivanišević:I ja bih još s
- Page 161 and 162:
onaj način na koji osoba ispriča.
- Page 163 and 164:
žrtve, to može biti deset, to mo
- Page 165 and 166:
mo sudskih presuda uopće, a koliko
- Page 167 and 168:
taktu kako bismo nastavili ozbiljan
- Page 169 and 170:
Bekim Blakaj:Pa nama koji radimo do
- Page 171 and 172:
POZIVPozivamo sve građane/ke koji/
- Page 173 and 174:
Status u vrijeme događaja:Pripadni
- Page 175 and 176:
Mjesto pronalaska tijela:Općina i
- Page 177 and 178:
Documenta je organizacija za ljudsk