Preuzmi u pdf formatu - Documenta

(porukom, pismom...) o svakome poginulomi nestalom. Saznanje o njimće smanjiti tenzije opadati i proizvestipoštovanje spram stradalih. Ipak, vjerujtemi, suština je da i državne institucijeu tome jednako postupaju. Tektada će ljudi shvatiti da imaju šanse otome govoriti te da i nekakvu zaštitudok to iznose. A veoma je važno da sene samo ti podaci i činjenice o ratusaznaju.Iako sam ovdje u početku bio pomaloi prozvan, ne želim ipak replicirati.Samo spominjem da sam nakon Bljeskaostao u RH i suočio se s hrvatskimpravosuđem. Stoga, ako ima bilokakvih elemenata koji me terete, akosam za bilo što odgovaram ili ako nekoraspolaže nekima spornim podacimao meni, onda će hrvatsko pravosuđekao institucija vjerojatno i provestineke mjere. Do tada je ružno nekogaokrivljavati, a ni ne znati što se odnjega traži. Naglašavam, suočio samse sa svime i to sučeljavanje je važnone samo za mene. Jer, čuli smo, više jeistina. Na protekle događaje, stoga, ija gledam iz nekakva svog ugla te mojaistina uopće ne treba biti nikakvaprava istina koju će netko prihvatiti,netko htjeti čuti, a drugi ne. Sve ću,ponavljam, dati od sebe da kao čovjekpridonesem istini. A reći ću vam i zašto:otac i majka su mi bili u ustaškomlogoru u Staroj Gradiški, i to u dobiod 10 i 12 godina; tamo su im ostalii braća, stričevi, ujaci... te je 17 Džakulaotišlo. Za njih ni danas moj otacne zna gdje su. No on me je kasnijeZAGREB, 09.02.2006.učio (jer samo su on i sestra mu ostaliživi) da su nas ne Hrvati nego ustašepoklali, pobili, popalili... I mene jeiz logora spasio Hrvat te me othraniodo kraja rata. Moj otac je, dakle, povijesnefinese znao razlučiti, i to još udobi od 12 godina. Majka mi je, pak, udobi od 10 godina izgubila oca. Ta činjeniceje njena vječna tragedija. Kads njome i danas o tome razgovaram,a ona danas ima 74 godine, ona se napomen svoga oca automatski vraća uvrijeme kada je imala 10 godina. Nemožete ni zamisliti kako se promijenikada o njemu govori: “Eto, imala samminđuše, njegov poklon. Vidjela samga, no i on je potom nestao”. A i dodanas ne zna gdje je on.Zbog toga posve i razumijem sve ljudekoji danas slično proživljavaju. Zbogistine o tome i nastojim se uključiti.No, to nikako ne znači da oni koji suza nešto odgovorni ne trebaju za to iodgovarati. Ni sâm od toga ne bježim.Igor Graovac:Hvala.Vesna Teršelič:Jedna replika – gospodin Pšenica.Ivan Pšenica:Pa, moram ovdje neke stvari demantiratiili dopuniti, jer nisu točno izrečene.O čemu je, naime, riječ? Spomenuosam, naime, pitanje zatočenihi nestalih osoba od 1991. godine. Akose fokusiramo samo na rješavanje togproblema, sigurno je da je u izrečenomei puno neistina. U izvješćima49