kaKogod 2006.pdf - Biro Beograd

KakOGoD #1Izdavač i uredništvo:Biro Beogradhttp://biro.modukit.comAdresa redakcije:Omladinskih brigada 18611070 Novi Beograd+381 63 385 073http://out.modukit.com/kakogod/biro@modukit.comSaradnici:Lela Vujanić, Dragan Jovanović,Rena Rädle, Vladan Jeremić, Miloš Rančić,Horrorkatze, Selena Savić, Marko Strpić, SezginBoynik i Milica RužičićZahvaljujemo se:Bata Neša, anarhija/ blok 45,Seljak, Wostok, Maja Radanović,Dragan AmbrozićDizajn:Rena RädleLektura:Marina BoškovićŠtampa:Paral, BeogradTiraž:1400, jun 2006Prvo izdanje časopisa KakOGoD je realizovano uokviru projekta “Regionalni sastanak saradnika ipredstavljanje nezavisnih publikacija 04 megazinaza hakiranje stvarnosti, Zagreb” &Pop Kult,Beograd, Magazin on image of girls in radicalpolitics, Priština.Projekat realizovan u Domu omladine Beograd16. i 17. juna 2006.Podršku projektu pružili:Swiss Cultural Programme Serbia and MontenegroPro Helvetia BelgradeKoncept i organizacija:

ovaj uticaj oslobodim centralizovanosti, cenzure,kontrole pojedinaca ili grupa. Kao što vazduhpripada svima, informacija treba da se nalazi uvazduhu, dostupna i nenametljiva.Idealni grad omogućen je postojanjem ustrojstvainformacija na čijem se principu baziraju novidruštveni odnosi i odnosa prema informacijama kojiomogućava raznovrsnost pristupa. Implementacijaidealnog grada počinje uspostavljanjem prvogobjekta-interfejsa, INFORMATIČKEOPSERVATORIJE.INFORMATIČKA OPSERVATORIJA predstavljazapis o mogućnostima ljudskog bića krozprikupljanje, organizaciju, skladištenje i prezentacijupodataka koje je ljudski um u stanju da shvati.Ona predstavlja ultimativni sadržalac svihARHIVA DEŠAVANJA 19Projekat „Arhiva dešavanja 1999-2006“ inicirali su umetnik iz Kruševca - Ivan Petrović Tunka i Biro za kulturu i komunikacijuiz Beograda, a realizovan je uz logističku podršku slobodnog servera za umetnost i kulturu modukit.com (http://www.modukit.com ). Onlajn video arhiv dešavanja od 1999. godine, sadrži video radove, filmove, razne akcije, performanse,teatar ili socijalni eksperiment a adresa je http://arhiv.modukit.com.„Arhiv dešavanja” obuhvata, između ostalog, projekte: „Western Impressions (2001), Nenad Jeremić i Dušan JevtovićDuća), „Čajdžinica” (2002, Vukašin Nedeljković) „Dvorište Zgrade” (2003, Ksenija Marinković, Milan Milinković Milanče,Dušan Jevtović Duća, Nenad Jeremić, Andrija Pavlović, Ivan Petrović Tunka, Oliver Veljković, Horrorkatze i drugi) , kao iradove čiji su autori/ke Biljana Klarić Klara, Arion Asllani, Mirjana Stojadinović Boba, Vladan Jeremić i drugi.U okviru ARHIVA DEŠAVANJA 1999-2006 nalazi se iinternet video arhiva. Ona sadrži izbor od 27 videa, vezanihza različite projekte koji su nastali u pomenutomvremenskom periodu.Imate priliku da vidite: umetničke video radove, filmove,dokumentacije raznih akcija, performansa, teatra ilisocijalnog eksperimenta, koje je realizovao pozamašanbroj kreativaca.Ova video produkcija je izrasla zahvaljujući fenomenalnomosećaju zadovoljstva, slobode i sreće koji seumnožavao izmedju učesnika/ca, radeći, snimajući sei zezajući se po svom ličnom nahođenju. Kroz arhivimate mogućnost da sagledate direktnu i neposredavanuaktivnost, do kraja izvedenu kroz akciju dobre volje irealizovanu na osnovu ličnih materijalnih sredstavapomenutih autora/ki i učesnika/ca.Sledeći okolnosti i duh pod kojima su nastali projekti,iz kojih ovde (ponavljamo), izdvajamo video segmentArhiva dešavanja 1999-2006, mi postavljamo ove radovejavno dostupnim, nezavisno od institucija, muzeja,televizije ili medija koji na žalost poseduju političkustrukturu, instrumente i moć za nametanje isposredovanogsadržaja pasivnoj publici.Svi video fajlovi sa ovog arhiva se mogu slobodno daunlodovati,gledati ili kopirati, i to u skladu sa licencomCreative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 2.5. Video radovi se ne mogu slobodno seći ilimenjati tj. koristiti u komercijalne svrhe. Samo u slučajujavnog prikazivanja ili publikovanja treba obavestitiautore/ke.U slučaju da neko želi koristiti radove na način koji nijenaveden kao dozvoljen, može kontaktirati autore/kepreko e-mail adrese: horrorkatze@modukit.comSa obzirom da kvalitet video kompresije nije presudanu prenošenju ideja našeg video arhiva, smatramo da jesasvim ok gledati ih u datom formatu mpg i kompresiji.Ako ipak neko želi da radove dobije u boljoj rezolucijimože nas kontaktirati na već pomenutu adresu.Uživajte u gledanju!Izvor teksta: http://arhiv.modukit.com.

informacija sveta koje se mogu zabeležiti. Onapredstavlja ključ promene odnosa u društvu,onemogućavajući kontolu zasnovanu na skrivanjuinformacija.Sakupljene informacije organizovane su u bazukoja je smeštena na serveru. Baza podatakaje nehijerarhijska struktura koja omogućavauspostavljanje i promenu odnosa izmeđupodataka, povezivanje i grupisanje.Objekat INFORMATIČKE OPSERVATORIJEpredstavlja interfejs za upotrebu ove baze. Onsam po sebi nije neophodan da bi se podaci mogliposmatrati. On predstavlja primer organizacijeprostora u službi pretraživanja i upotrebepodataka.idealnigrad@yahoo.com99 - 2006OKKORNJAČAhttp://horrorkatze.modukit.com/irwasi/index.htmlKreativno mesto je mesto našelepe fantazije, ustvari mestogde se krije velika OK KORNJAČA!Ja kao čuvar OK KORNJAČE želimda vas upoznam sa njom, takođei da upoznam studente Šao-Lina,koji treniraju u okolini svakidan.Studenti mogu pomilkitikornjačicu, dati joj hrane ilipokupiti neku mudrost od nje.OK kornjača je stara 232 godinei imala je probleme da seprilagodi situaciji.Problem naime leži u njenom detinjstvui samoj činjenici da jeodrasla kao prelepa princezinakornjačica broj 32 a završilakao baba.OK kornjača trenutno obitava uKreativnom Mestu, što i nijeneki veliki životni uspeh.

Grupa za logističku podršku (GLP) i Dom omladineBeograda (DOB) su započeli 2006. ciklus Razgovori oanarhizmu.U okviru ovog ciklusa, do sada je održano tri razgovora:8. maja Istorijski uvod u anarhizam na kome je gost bioTrivo Inđić, zatim 15. maja Savremene tendencije u anarhizmusa gostima iz Zagreba, Draženom Šimlešom, MarkomStrpićem i Milošem Milićem iz Beograda. 1. juna suO feminizmu i anarhizmu govorile Vanda Perović, SanjaPetkovska i Milica Gudović iz Beograda.16. juna će o Anarho-sindikalizmu govoriti Ratibor Trivunaciz Beograda, Petar Atanacković iz Novog Sada i RudolfMühland iz Nemačke. Za 30. jun planirano je učešćeAndreja Grubačića (SAD/Beograd), koji će govoriti o alterglobalizmu,anarhizmu i društvenim naukama.Grupu za logističku podršku čine za sada: Milica Ružičić,Miloš Rančić. Vladan Jeremić i Dragan Ambrozić.„…Tokom poslednjih 50 godina došlo je do značajnih promena u strukturi i funkcionisanju društvenih odnosa -nekadašnje ideje o socijalnom, naučnom, tehničkom i uopšte civilizacijskom progresu, uzdrmane su - kapitalizam sepokazao elastičnijim nego što su socijalni revolucionari zamišljali, a ubrzani razvoj državnih aparata prinude i kontroleMarko StrpićDruštvenarelevantnostsuvremenoganarhizmaČetvrtak, 25. svibnja, 2006. g.Vrlo su rijetki pokušaji razgovora o anarhizmu ili društvenimtemama iz anarhističke perspektive, a da se ti razgovorivode na način da uključuju što širu populaciju, bez obzirana njezinu prethodnu upućenost u temu ili uključenost upokret. Gotovo da možemo govoriti o ulasku anarhizma ianarhističkih tema u područje mainstreama, iako je posvenejasna i pomalo čudna podjela na mainstream i ono drugo(što god to bilo).Razgovori o anarhizmu kaoput u mainstreamU beogradskom Domu omladine pokrenuta je serija predavanja/tribina/predstavljanjapod nazivom Razgovori oanarhizmu. Osnovna ideja te serije razgovora je pokušatipreseliti diskusiju o anarhizmu iz zatvorenog kruga upućenihi proširiti je na što širi krug zainteresiranih. S jedne straneto je predstavljeno kao pokušaj ulaska u mainstream, iako jeposve nejasno gdje se nalazi ta granica između mainstreamai drugog (dva viđenja ovog pitanja možete čitati u tekstovimaMargina u središtu i Anarhizam izvan logike spektakla).RazgovoriAko govorimo o društvu, onda ono predstavlja jednucjelinu, pa tako svaka podjela na “glavnu struju” i“sporedne struje” ne znači puno, pogotovo u domenijavnog rada, zagovaranja, propagande, gdje i leži veći dioanarhističke aktivnosti. Tijekom Anarhističkog sajmaknjiga u Zagrebu je vođena diskusija koja je dotaknulabaš tu temu, zbog povremenog osjećaja da se govorio anarhističkom pokretu kao izdvojenom iz društva.Zaključak je bio da ne možemo na taj način gledati napokret, te da je bit ukupnog rada biti stalno društveno,politički, kulturno, ekonomski i kako god već relevantani prisutan. To možemo prevesti kao stalno prisustvo u onomešto zovemo mainstream. Isto tako, to možemo zvatividljivost. Malo ambiciozniji naziv bi bio prihvaćenost.No upravo to je ono što anarhisti žele – društvo u kojemsu anarhističke ideje i prakse mainstream, dakle glavnastruja. Zato je svaka ideja izdvajanja, zatvaranja, getoiziranjai izbjegavanja posve neprihvatljiva. Barem akoželimo utjecati na društvo. Ako pak želimo stvoriti svojmali raj u kojem ćemo se osjećati sigurno i zaštićeno odsvakog zla, onda je to posve druga stvar. Svakako manjezanimljiva za širi društveni kontekst i sama sebi dovoljna,pa je ovdje neću ni obrađivati (što ne znači da pitanjekomuna, skvotova i sličnih društvenih eksperimenata nebi trebalo biti obrađeno).Dakle, anarhizam (odnosno, anarhisti i anarhistkinje)teže toj glavnoj struji, teže što široj prihvaćenosti svojihideja i principa u društvu, i svakako su okrenuti svima,a ne samo onima koji su već upoznati s pokretom,djelovanjem i idejama koje tu postoje.

nasiljem sugeriše da je idejusveobuhvatne i korenitedruštvene promene najpametnijezaboraviti.Kapitalisticki sistem je u međuvremenuušao u fazu globažlizacije,učvršćujući sekao svetski sistem, težeći dakonačno cementira podelusveta na centar, poluperiferijui periferiju, sa odgovarajućompodelom delatnosti i resursa.Nekadašnje društvene podelei razlike u okvirima nacionalnedržave sada su razlike u globalnimrazmerama, sa globalnomfinansijskom, naučnomi tehničkom elitom (STO, SB,G8...), globalnim proletarijatom („nerazvijene zemlje” kao globalni rudnik,globalna fabrika tekstila itd.), globalnim beskućnicima (imigranti),globalnim marginalnim grupama svih vrsta...” http://glp.anarhija.orgo anarhizmuSadržajna i organizacijska otvorenostSpomenute razgovore organizira (neformalna) Grupa za logističku podršku,međutim, već u samom početku cijelu organizaciju ostavljaju otvorenom zauključivanje svih zainteresiranih, kako kroz predlaganje tema, tako i po pitanjusame realizacije svake pojedine večeri. To se reflektira i na same razgovore, baremkao pokušaj izbjegavanja klasičnog predavanja i uključivanja što većeg brojaprisutnih. Naravno, to ipak ostaje na pokušaju, pa je tako tijekom razgovora o tendencijamau suvremenom anarhizmu razgovor vođen između desetak ljudi, dok jeostalih 120-150 ljudi ipak radije slušalo nego sudjelovalo na neki drugi način.Vjerujem da je tu u pitanju opći stav kako sudjelovanje znači dobru potkovanostu nekoj temi, što postavlja stvari na općeprihvaćeni društveni stav o stručnjacimakoji razgovoraju, promišljaju i nude rješenja koja mi, eto, možemo samo primjeniti.Ništa ne može biti dalje od istine (po mom mišljenju) kad je riječ o društvenimpitanjima o kojima bi svi trebali raspravljati i pronalaziti odgovarajuća rješenjate načine za svoj život i djelovanje. Naravno, lakše je prebaciti odgovornost iprepustiti takve odluke stručnjacima. No, takvih rješenja nema. Ili, bolje rečeno,nikako ne mogu biti dobra za društvo kao cjelinu.Otvorenost samih Razgovora o anarhizmu možda se najbolje očituje u izborutema koje oni obrađuju, stavljajući naglasak na sve (ili barem većinu) tendencijaunutar anarhizma, bilo da je riječ o tradicionalnom anarhizmu ili suvremenomanarhizmu, te raznim kombinacijama i verzijama jednog ili drugog. Ukupnaslika, koju bi prva serija razgovora trebala stvoriti, obuhvaća anarhosindikalizam,anarhofeminizam, postanarhizam, alterglobalizam, kao i pregled povijesti ideja,osnovne diskusije i sukobe te konkretne realizacije/praksu.Sve to, naravno, daje tek djelomičan uvid u ono što je anarhizam, kamo cijela pričaide, što se želi postići i na koje sve načine.Zanimljivo je za primjetiti da se projekt odvija u samom središtu grada i u prostorukoji je politički neutralan (uvjetno rečeno, jer pitanje je što može uistinu bitipolitički neturalan prostor, ukoliko je javan), pa samim tim ove teme čini i fizičkipristupačnijim širem krugu ljudi.Interes društvaNo, postoji li stvaran interes ilitek namjera postizanja društvenerelevantnosti i uopće interesa širegkruga ljudi? Teško je zaključiti koliki jestvaran utjecaj ovog projekta, odnosnokolika je zainteresiranost društva,iako se prema posjećenosti možezaključiti da određeni interes postoji.Tako je prvi razgovor (pod nazivomUvod u povijest anarhističkih ideja)okupio osamdesetak ljudi (navodnoje očekivano više, no zbog problema uoglašavanju to se nije dogodilo), dok jedrugi u nizu (koji je tematizirao neketendencije i projekte u suvremenomanarhizmu) okupio do 150 ljudi.Za prve korake projekta i uopćerazgovor o temi kao što je anarhizamovo je dobra posjećenost, pogotovoako uzmemo u obzir da tu nije riječo gostima/govornicima koji spadajuu domenu popularnih predavača/autora/javnihosoba, koje okupljaju ljudesvojim imenom a ne sadržajem, što jeovdje slučaj.Naravno, zbog toga kako su uređenestvari, logično pitanje koje se postavljajest postoji li interes medija, jer kadgovorimo o medijima gotovo da govorimoo mjerilu koje određuje koliko ješirok utjecaj nekog događaja. Pomaloblesavo, no ideja da što nije u medjimakao da se i nije dogodilo ponekad imasvoju osnovu. Ovdje onda možemogovoriti o nečemu što se dogodilo,jer medijski interes postoji. Pa će tosvakako imati neki minimalni utjecaj,ukoliko se uspije probiti kroz silnuzagušenost vijestima i informacijama.Interes postoji i unutar samogpokreta, ali i otpor prema ovakvompristupu anarhizmu, što je kroz letakkoji je dijeljen tijekom prve večeriuspoređeno s nedjeljnim ispijanjemčaja i jedenjem kolačića dok se neobaveznoi u svrhu zabave raspravljao anarhizmu. Letak je pun zabavnihtrenutaka, a kako nije potpisan,bez problema ga je mogla potpisatianarhistička moralna policija. Letakje osmišljen kao obrana anarhizma odneupućenih, nepodobnih i pomodnihorganizatora i sudionika, koji su sedrznuli baviti svetom temom. Stvarnobi bilo smiješno da nije tragično.Odgovor organizatora na taj letak jebio više nego dobar – jednostavno sutijekom druge večeri poslužili čaj ikekse.

Konkretni rezultatiSvakako je nužno postaviti pitanje konkretnih rezultatakoji mogu proizaći iz ovakvih okupljanja i razgovora. Toje nekako ključno za anarhizam, jer ukoliko ostavimostvari na razini promišljanja i teoretiziranja, zapravo nismoništa napravili. Tako je svakako dobar rezultat određenoupoznavanje i povezivanje ljudi koji su već na neki načinaktivni, ali i mogućnost uključivanja novih ljudi. Tu semožda treba zapitati što je to u što se mogu uključiti, jertijekom razgovora o suvremenom anarhizmu u nekoliko senavrata govorilo o nemogućnosti realiziranja konkretnihprojekata (iako zapravo nije postojao pokušaj da se neštorealizira, već samo ideja i onda je promišljanjem stvorenzaključak da to nije moguće). Ne mislim pritom da jeteorija i promišljanje nešto što nam ne treba, ali bez svojeprakse oni postaju bezvrijedni.Razni društveni eksperimenti svakako nisu konačan rezultatkoji želimo postići (ako već želimo mijenjati sve), pa čakmožda i nisu najbolji put prema takvim promjenama (osimako ne predstavljaju jake baze otpora), no često su najboljii najkonkretniji primjer onoga što želimo i kuda idemo.Također, za najveći dio društva upravo takvi autonomniprostori predstavljaju mjesto gdje je moguće upoznati ses idejama i priključiti se. Pri razvoju takvih autonomnihprostora i pokretanja društvenih eksperimenata (konkretnijegovoreći, to mogu biti projekti poput Uzmi ili ostavi,Hrana, a ne oružje, infoshopovi i slično) možemo raditiIntervju: Milica Ružičićgreške, nailaziti na razne prepreke ili čak otvoren otpor,no to ne znači da ne treba ni pokušavati jer je to teško ilinemoguće.Svakako treba spomenuti pitanje propagande,(samo)edukacije i komunikacije, što su tri konkretna rezulatataovog projekta, ali nas ne odvode dalje od činjeniceda time stvaramo tek nešto veći krug upućenih. To cijelustvar čini otvorenijom za više mogućnosti, no ne daje nekugaranciju za pokretanje konkretne akcije koja bi moglaproizaći iz te upućenosti. Zapravo je tu riječ o istoj vrstiproblema koju sam spomenuo u tekstu o Anarhističkomsajmu knjiga u Zagrebu, gdje događaj postaje sam sebidovoljan kao gotovo festivalsko godišnje događanje bezkontinuiranog političkog utjecaja.Zadnji, iako vjerojatno najkonkretniji rezultat, baremu smislu fizičke manifestacije, je ideja da se kao logičanzaključak ove serije razgovora organizira anarhistički sajamknjiga u Beogradu, također u Domu omladine. Time bisvakako zaokružili ovaj projekt, no kako je to za sada i daljetek na razini ideje, ostavimo najavu za vrijeme kad budepoznatno nešto više detalja.Sve ovo znači određeni pomak i predstavlja dobar pokušajpredstavljanja anarhizma i anarhističkih ideja od stranesamih aktera, no i dalje ostavlja otvoreno pitanje konkretneakcije koja bi bila poželjan rezultat ovakvih okupljanja.http://www.zamirzine.net/article.php3?id_article=3478http://www.zamirnet.hr/stocitasGrupa za logističku podrškuKakOGod: Deo si neformalne Grupe za logističkupodršku koja je ove godine pokrenula zajednosa beogradskim Domom omladine serijal „Razovorao anarhizmu”. Kako vidiš vaš rad i štaje bilo najbitnije oko organizacije pomenutogdešavanja?Milica: Rad GLPa vidim više kao jednu vrstuinicijative da se ideje anarhizma javno iznesupred što širu publiku kako bi se zajednički prodiskutovale.Takođe nam je želja da se napravi prostorza povezivanje i eventualnu dalju saradnju ilipodršku među kolektivima i lokalnim grupamakao i pojedincima sa takozvane anarhističkescene.Najbitnije nam je, da razgovori o anarhizmubudu jedna vrsta neutralnog mesta koje okupljarazličite pravce mišljenja i prakse, znači da nepromovišemo jedan od izbora već da prikažemoizobilje izbora, koji na zvaničnoj kulturnoj ipolitičkoj sceni svakako ne postoje.KakOGod: Zbog čega ste smatrali da se razgovorio anarhizmu baš mogu realizovati u jednojgradskoj instituciji i da li se to odrazilo na izborvaših gostiju i učesnika? Da li su neke grupe ilipojedinci odbili da učestvuju?Milica: Pa, Dom Omladine se čini kao političkineutralan prostor koji je u isto vreme vrlo otvorenza široku publiku, pa smo smatrali da jevrlo dobar izbor za ovakvu vrstu „promocije“anarhističkih ideja.Za sad niko od pozvanih gostiju nije odbio učešće,a mislim i da je to dobar znak da izbor prostoranije bio veliki promašaj. Naravno, ukoliko nekoi odbije da učestvuje, smatramo to legitimnimizborom koji ćemo takođe poštovati.KakOGod: Izuzetno je interesantno da ste, kolikosmo mi uspeli da primetimo, uspeli da održitejednu spontanu atmosferu uključivanja ljudi bezhijerarhijskog modela u organizaciji a da ste uisto vreme tehnički dobro funkcionisali.Koliko je teško ili lako da se organizacija rada ostvaripo ovakvom modelu?Milica: Pa mislim da je sam GLP nastao na osnovamaanarhističkog udruživanja, tačnije našlose par ljudi kojima se svidela ideja i uložilo je podelić svoje energije da je i ostvari. Svako se trudida doprinese kad može i koliko može, grupa jeotvorena i za one koji žele da se priključe u bilokom trenutku, doprinesu koliko žele i ostanudokle im se ta saradnja sviđa.Otvoreni smo za konstruktivne kritike i trudimose da ostanemo dinamična organizacija bez bilokakvih utvrđenih pravila.Obzirom da niko ne preuzima preveliku odgovornostna sebe, već baš onoliko koliko mu odgovara,tako i ne postoji hijerarhija u grupi. Nije bašda nikako nismo imali tehničkih problema, ali jamislim, baš ta vrsta spontanosti uzrokovala daatmosfera na tribinama bude prijatnija nego štoje to inače slučaj.KakOGod: Da li su vaše profesionalne uloge kojeimate u drugim poljima društvenih paradigmi(umetnost, programiranje, kulturna politika, sociolingvistika)uticale ili ne na ideju i organizacijute pokretanje „Razgovora o anarhizmu”?Milica: Ja kao „umetnica“ nisam umetnostodabrala kao jedinu svoju društvenu ulogu, aliosećam pritisak društva da moram za nešto dase opredelim, a mislim da je upravo taj buntprotiv prihvatanja bilo koje od uloga uzrokovaomoj interes za anarhizam, pa tako i uključivanje uovakvu grupu. Želja mi je da se ne određujem najedan ili pet načina, već da moj život i moji izboribudu moja stvar, jer jedino tako mogu da imamslobodu mišljenja, stvaranja i delovanja.

Intervju: Miloš RančićPrvi festival kulture slobodei AnarchopediaKakOGod: Tokom Prvog festivala kulture slobode,realizovanog sredinom maja ove godine u beogradskomDomu omladine, a čiji si jedan od inicijatora bioti Miloše, bilo je moguće da svako ko želi ode na wikislobodnakultura.org i da tamo najavi svoje dešavanje kojeje realno i mogao da realizuje u Domu omladine. I to sumnoge organizacije i pojedinci i uradili.Miloš: Pre svega, ne samo da je bilo moguće da svakoode na sajt Slobodne kulture i najavi nešto, već je i daljemoguće da svako ko želi ode tamo i, ako se bavi nekimsegmentom slobodne kulture, predstavi sebe, svojugrupu, svoje projekte, postavi svoj materijal i sl. Papiraima dovoljno, tako da niko ne mora da štedi na rečima.KakOGod: To praktično znači da svako ko ima nekointeresovanje može i da realizuje to interesovanje. Kolikoovakav postupak ustvari ekspandira mogućnosti koje misami možemo da pomerimo u produkciji onoga što senaziva ili što vi nazivate “slobodnom kulturom”?Miloš: Smatram da se slobodna kultura, makar i u okvirimapostojećih društvenih odnosa, ne može graditi na autoritarnimprincipima. Slobodna kultura se može graditiisključivo na slobodarskim principima. Zato, svako ko jezainteresovan da učestvuje u stvaranju slobodne kulturesada može i slobodno da iznese sve što smatra relevantnimo sebi i svom radu i to vrlo jednostavan način.Smatram da je izuzetno važno raditi na stvaranju preduslovaza slobodno izražavanje ljudi, slobodno bez gomiletehničkih, birokratskih ili kapitalističkih problema. Zatoi većinu svog rada posvećujem upravo stvaranju takvihpreduslova.KakOGod: Da li tako nastala slobodna kultura može daostane stvarno slobodna? Mislimo ako nije restriktovanaizvesnim copyrightom i da li je to samo moguće ako jenjena produkcija i dalja distribucija u okviru slobodnihlicenci kopiranja i deljenja (CC, GNU FDL, itd..)?Miloš: Bar kako ja vidim, dometi projekta Slobodnakultura su ograničeni postojećim društvenim odnosima.Prava sloboda se nalazi na nekom drugom mestu.Dometi Slobodne kulture se završavaju na main streampoimanju slobode. To poimanje podrazumeva i prihvatanje„zdravo za gotovo“ različitih hijerarhija, kao i,konkretno, kapitalizma i represivnog sistema države. A tonije sloboda. Ali, u konkretnim društvenim okolnostima,i to je bolje nego kulturni prostor bez borbe prepustitizastrašujućim neoliberalnim ispiranjima mozga, kakvi sunpr. „Reklamožderi“. Eto, Slobodna kultura je pokušaj dase front pomeri za korak.Licence vidim isključivo kao taktički potez u okvirudanašnjih društvenih odnosa. U slobodnom društvunećemo imati potrebe ni za kakvim licencama, niti zama kakvim formalizovanjem razmene znanja. Ukratko,ako se neko želi baviti main streamom, a to je sve ono štoje u okvirima pravnih sistema, uključujući i najveći deoInterneta, preporučujem da iz taktičkih razloga koristitzv. slobodne licence. I dva su glavna razloga za to: prvo,otežava se inkorporacija materijala u klasične komercijalneprojekte i, drugo, stvara se globalna kompatabilnostmeđu srodnim projektima.Opet, ako govorimo o postojećim međuljudskim odnosima,odnosima unutar represivnih sistema, korišćenjei pravna kodifikacija slobodnih licenci u konkretnomdruštvu, omeđenom kolektivnim umišljajem zvanim“granice države Srbije”, predstavlja veliki napredak.Uzmimo, da bi jedan muzičar iz Srbije mogao da poklonipesmu društvu, on mora poslati pismo jednoj privatnojfirmi, SOKOJ-u, u kom izjavljuje da se odriče njihovezaštite. Bizarno. Time bi pravna regulacija slobodnihlicenci omogućila uklanjanje jednog feudalnog konceptaiz našeg društva.KakOGod: Jedan si od osnivača Vikimedije SCG, iučestvujes u izgradnji Vikipedije, paralelno si inicirao irealizovanje zajednice Anarchopedije. Da li je ovaj arhiv“anarho-znanja” na Anarchopediji, u stvari, i modelalternativnih modela rada i novog ekonomskog poimanjai vrednovanja znanja?Miloš: Znanje je moć isključivo ako postoji njegovaneravnomerna dostupnost. Zato, ma kakvih razložnihprimedbi imao na račun Vikipedije, uvek ću taj projekatpodržavati. Jer, ona počiva na principima koji su tolikoprirodni, a koji su u današnjim društvenim okolnostimado skora izgledali nepojmljivo: makar svako ko imapristup Internetu može da ima i pristup celokupnom

ljudskom znanju, ali ne samo to! Svako može to znanje ida stvara.U tom smislu Anarhopedija nije donela nikakvu bitnunovinu. Uzmimo, čak i o anarhizmu, engleska Vikipedijaje relevantnija od engleske Anarhopedije. Možda sunemačka i francuska Anarhopedija relevantnije od Vikipedijana istim jezicima, ali smatram da glavna poentaAnarhopedije i nije stvaranje jednostavne enciklopedijeo anarhizmu; i pored toga što će, verovatno, Anarhopedijau jednom trenutku postati bolji izvor informacija oanarhizmu od Vikipedije.Anarhopedija, dakle, nije donela ništa posebno novou, grubo govoreći, tehničkom smislu. Kažem “grubogovoreći”, zato što je očigledno da je jedan tehnički princip,princip wikija i njegova konkretna tehnička realizacijana Vikipediji -- doneo društvene promene koje ćemotek u narednim decenijama početi da osećamo u punojsnazi. Smisao Anarhopedije je stvaranje prave otvorenevirtuelne anarhističke zajednice, zajednice ljudi koji sesa različitih krajeva planete bave ne samo stvaranjemslobodnog znanja, već i stvaranjem i znatno konkretnijihmeđusobnih odnosa. Za razliku od Vikipedije i zajedniceoko nje, Anarhopedija ima mnogo više potencijala dapostane globalni pokret, možda čak i jedna nova okosnicaglobalnog anarhističkog pokreta. Prema onom štoznam, Anarhopedija, iako zajednica sa tek oko pedesetakljudi, predstavlja najaktivniju međunarodnu anarhističkuorganizaciju. Ne postoji nijedna međunarodnaanarhistička organizacija čiji su članovi u svakodnevnomkontaktu: od Brazila i Kanade do Indonezije.KakOGod: Koje su se jezičke zajednice formirale dosada na Anarchopediji i koliko je to bilo brzo. Koja odnjih je najposećenija i najpunija?Miloš: Prva formirana zajednica bila je nemačka.Zadugo, nemačka Anarhopedija je bila i najveća inajaktivnija. Potom su se vrlo dobro organizovali ljudisa francuskog govornog područja i na kratko preteklipo aktivnosti zajednicu na nemačkoj Anarhopediji.Zanimljivo je da je danas najaktivnija i dalje nemačkaAnarhopedija, a da je slede engleska i francuska. Zarazliku od Vikipedije, ljudi na Anarhopediji su zainteresovanijiza “svoje dvorište”, a ne za neku “globalnupropagandu”. Poređenja radi, engleska Vikipedija jejedno tri puta veća od prve sledeće, nemačke. Poredpomenutih, zajednice postoje na danskoj, španskoj,poljskoj i italijanskoj Anarhopediji, dok po jedna osobaradi na arapskoj, indonežanskoj, portugalskoj, ruskoji našoj. Ima još nekoliko otvorenih Anarhopedija,ali na njima nema neke posebne aktivnosti. Kako sesećam, do sada je otvoreno dvadesetak jezičkih izdanjaAnarhopedije....Nastavak ovog intervjua možete pronaći nahttp://out.modukit.com/kakogodhttp://www.slobodnakultura.orghttp://www.anarchopedia.orgLela VujanićPobuna radnikai (ne)mogućnostzajedničke platformeU periodu zahuktavanja hrvatske tranzicije i tranzicijskog kapitalizma, veliki duhanski div Tvornica duhanaRovinj privatizirala je Tvornicu duhana Zagreb uključujući njen pogon za proizvodnju cigareta koji se nalaziu samom centru grada. U skladu s globalnim trendom otpuštanja radnika, ukidanja tvornica i preseljenjapostrojenja u profiterima jeftinije i prikladnije zone – radnicima TDZ-a su početkom ove godine ponuđenimasovni otkazi uz – za hrvatske uvjete – vrlo velike otpremnine ili nastavak rada preseljenjem u Kanfanar.Sve u svemu, tipičan tranzicijski scenarij. Međutim, nekolicina radnika – njih četrdesetak učinila je neštoposve netipično – ponovno zauzela svoju tvornicu i najavila samostalni nastavak proizvodnje. Pobunjeniradnici već šezdesetak dana borave u tvornici odolijevajući različitim sudskim, policijskim i političkim pritiscimate odnedavno i isključenoj struji. I dalje ne žele prihvatiti odluku Uprave TDR-a o gašenju proizvodnjeu Zagrebu te žele ishoditi poništenje privatizacije i nastavak proizvodnje. Na ponudu gradonačelnika

o zapošljavanju u gradskom Holdingu, odgovarajuda je ona primjerenija za nezaposleneZagrepčane, a oni žele na svojim radnim mjestimanastaviti proizvoditi cigarete. Slučaj se trenutačnopovlači po različitim zakonodavno-izvršniminstancama i čeka svoj sudski epilog. Svatko tužisvakoga, a radnici se pozivaju na funkcioniranjepravne države i skori ulazak u Europu.Cijela priča oko TDZ-a dobila je i zasluženi medijskiodjek – ne naravno samozbog radnika jer su vijesti obezbrojnim ugašenim hrvatskimtvornicama obično trajaletaman do pojavljivanja nekogbitnijeg političkog skandala.U vrućem kestenu TDZ-aodgovornosti se protežu donajvećih hrvatskih tajkuna iHDZ-ove vrhuške preko hrvatskogsabora i revizije privatizacije,a sve zajedno obavijenopotpunim monopolom TDR-ai duhanske mafije koja naravnoprelazi granice Hrvatske.Mejnstrim press se uglavnombavio rovinjskim monopolom,prozivanjem tajkuna, upravai vlasničkih udjela dok je altermedijska scena pozivala napodršku protestima ispredtvornice i nadala se da upravou svom dvorištu ponovo gledaArgentinu. Pojavili su se i blogovikoji prate cijeli slučaj, jedan nastao studentskimpridruživanjem radničkoj borbi na adresihttp://talasaj.blog.hr – što je opet posve netipičanangažman u kontekstu bijede studentskog životai potpune studentske nezainteresiranosti za bilokakvu širu društvenu problematiku.Protesti organizirani ispred tvornice su bilislabo posjećeni – participiralo se u malimskupinama bez značajnije podrške aktivističke„scene“ koja se slabo ili nikako bavi radničkimpravima ili ugašenim hrvatskim tvornicama. Pazar se radništvo još 68. nije pokazalo kao rekacionarno-konzervativnielement, a plavi ovratnicisu već tada žudjeli za boljim stnadardom ipribližavanjem lifestyle simbolima svojih šefova– dobrim autima, fensi televizorima, ljetovanjima iskijanjima. Pa kada tome pribrojimo instrumentalizacijuradnika TDZ-a od strane desnih političkihstruja – mnogi su odlučili ne podržati njihovezahtjeve i ne pridružiti se protestima.Činjenica je da radnici iz radnice iz TDZ-a kao iogromna većina današnjeg radništva ne odgovarajunašim idealnim zahtjevima. I činjenica je dami ne dijelimo ista krajnja nadanja i snove o slobodnomdruštvu. Bez problematiziranja konceptavlasništva kao takvog, bez priče o vlasništvunad sredstvima za proizvodnju ili ne daj božeukidanju kapitalizma – radnici su zapravo kaovrag od tamjana bježali od bilo kakvog povezivanjasa marksističkim diskursom ili nasljeđemkomunističke prošlosti. Jer nije politički niti medijskiisplativo. Referentna točka je umjesto ukidanjadržave ili ukidanja kapitalizma bilo pozivanje napravnu državu i Europu. Jedini aspekt u kojemsu zahtjevi radnika prelazili granicu njihovogpartikularnog interesa je bilo poništenje privatizacijekoje bi naravno pomoglo i drugim radnicimaširom Hrvatske u poništenju pljačke i povrataukradenog.I izgleda da je kapitalizam zaista najuspješnijisustav – raslojavanje društva je toliko da se solidarnostkao i zagovaranje zajedničkih ciljeva pojavljujesamo u malim interesnim ili hobističkimgrupama, a mogućnost zajedničke brobe premaciljevima koji se tiču svih nas – izvan preživljenihkoncepata ljevice - tek treba biti nanovo artikulirana.