Humanae Vitae - Å kola narodnog zdravlja "Andrija Å tampar"

IMPRESSUMIMPRESSUMISSN 1330-657XGLASNIK HRVATSKOGA KATOLIČKOGA LIJEČNIČKOG DRUŠTVAGlas.hrvat.katol.liječ.druš.Časopis HKLD-aADRESA UREDNIŠTVAPraška 6/II, 10000 ZAGREBtel/fax:+385 1 48 17 537; e-mail: hkld@hkld.hr; URL: www.hkld.hrGLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKDr.sc. Maja Peraica, dr.med.,maja.peraica@zg.t-com.hrTehnički uredniKAnja Ceronja, dipl.ing.Naklada: 2.000 primjerakaJOURNAL OF THE CROATIAN CATHOLIC MEDICAL SOCIETYADDRESSPraška 6/II, 10000 ZAGREB, CroatiaEditor-in-Chief: Maja Peraica, M.D., Ph.D.Published in 2,000 copiesIZDAVAČKI SAVJET / ADVISORY COUNCILBranimir Richter • Valentin Pozaić, SJ • Ivan Ćelić • Martin Ćuk • Rok ČivljakMirko Karačić • Ivana Klinar • Vatroslav PrskaloUREDNIČKI ODBOR / EDITORIAL BOARDRuža Brkanić (Požega) • Ankica Pleša (Karlovac) • Marija Umiljanović (Našice)Ljubica Hang Raguž (Pula) • Natalia Kučić (Rijeka) • Željko Majdančić (Zagreb)Miroslava Markulin (Zadar) • Danijela De Micheli Vitturi (Split) • Mirela Skorupski (Slavonski Brod)Sanea Mihaljević (Virovitica) • Renato Igrec (Čakovec) • Josip Palić (Osijek) • Srećko Ljubičić (Dubrovnik)Ivica Ružička (Zagreb) • Tereza Salajpal (Koprivnica)Lektor za engleski jezik: Margaret Casman-VukoUPUTA SURADNICIMARukopisi se šalju na ˝Glasnik HKLD-a˝.Suradnja se ne honorira. Prilozi ne podliježu recenziji.Design i tisak: Promo – Set d.o.o.1

KAZALOCONTENTSRiječ Predsjednice / Remarks from the PresidentIz uredništva / EditorialIz tajništva / From the SecretariatNovi predsjednik FEAMC-aNew President of the FEAMC (I. Ćelić)5667Duhovno slovo / Spiritual VoiceDaru Božića reći: da!Say Yes to the Gift of Christmas (J. Blažević)Prilozi / Contributions40. obljetnica enciklike Humanae vitae40 th Anniversary of the Encyclical Humanae Vitae (IKA)Sažeti prikaz enciklike Humanae vitae Pape Pavla VI.Summary of the Encyclical Letter Humanae Vitae of Pope Paul VI (P.K. Hodžić)Propovijed u JeruzalemuHomily in Jerusalem (C. Schönborn)30 godina in vitro oplodnje: Napredna tehnologija ili nepouzdana načela etike?Thirty Years of In Vitro Fertilization: Advanced Technology or Unreliable Ethical Principles? (S. Napier)Četrdeset godina Humanae Vitae iz medicinske perspektiveForty Years of Humanae Vitae from the Medical Perspective (R. Ehmann)Četrdeset godina Humanae Vitae. Intervju s dr. Thomasom HilgersomForty Years of Humanae Vitae. Interview with dr. Thomas Hilgers (R. Conkling)Centar za skrb o plodnostiFertilityCare Zagreb (K. Grgić)810121517192226Izjave za javnost / Public StatementsSvako ljudsko biće ima vrijednost u sebiEvery Human Being has Intrinsic Value (Benedikt XVI.)Dar za život. Razmatranja o doniranju organaA Gift for Life: Considerations on Organ Donation (Benedikt XVI.)Zaključna izjava Međunarodnog kongresa „Humanae vitae za sva vremena – ljudska spolnostživljena u velikodušnosti i razboritosti“Final Conclusions of International Congress „Humanae Vitae for All Times – Human Sexuality Experiencedin Generosity and Common Sense”283032Prikazi iz literature / Literature ReviewsPaul Michael Quay: „Kršćansko značenje ljudske spolnosti”Paul Michael Quay: „The Christian Meaning of Human Sexuality” (I. Ružička)Mato Babić: „Hrvatska na putu razvoja”Mato Babić: „Croatia on the Path of Development” (I. Ružička)3334Aktivnosti društva / Activities of the HKLDHodočašće podružnice HKLD-a Pula u TrsatPilgrimage by the Pula Branch of the HKLD to Trsat (A. Angelini)352

CONTENTSKAZALOPredavanje: Ante Mateljan „Bolesnik i svećenik – temelji dušobrižništva u bolnici"Lecture, Ante Mateljan: „Patient and Priest – Basic Pastoral Ministry in the Hospital”(D. De Micheli Vitturi)Izvješće o osnivanju podružnice HKLD-a u SinjuReport on the Establishment of the Sinj Branch of the HKLD (A. Prolić)Proslava blagdana sv. Luke Evanđelista u ZagrebuCelebration of the Feast of St. Luke in Zagreb (I. Ružička)Proslava blagdana sv. Luke Evanđelista u SplituCelebration of the Feast of St. Luke in Split (D. De Micheli Vitturi)Predavanje: Niko Zurak „Eutanazija”Lecture, Niko Zurak: „Euthanasia” (P. Bilić)Predavanje: Anton Marović „Botulinum toxin, Botox®, otrov koji liječi“Lecture, Anton Marović: „Botulinum Toxin, Botox®, A Poison that Can Heal” (T. Marović)Predavanje: Petrana Brečić „Terapijske smjernice i uloga vjere u liječenju depresije“Lecture, Petrana Brečić: „Therapeutic Guidelines and the Role of Faith in the Treatment ofDepression” (M. Skorupski)Duhovna obnova HKLD-a podružnice PulaSpiritual Renewal of the Pula Branch of the HKLD (Lj. Hang Raguž)Simpozij „Etički vidici komunikacije u zdravstvu“Simposium, „Ethical Aspects of Communication in Health Care” (M. Karačić)Predavanje: Niko Zurak „Eutanazija”Lecture, Niko Zurak: „Euthanasia” (V. Grbac Gredelj)Predavanje: Mevludin ef. Arslani „Pogled islama na neka bioetička pitanja“Lecture, Mevludin ef. Arslani: „The Islamic Attitude toward Several Bioethical Questions” (J. Murgić)Tribina: Valentin Pozaić „Poslanje zdravstvenog djelatnika“Round-Table Discussion, Valentin Pozaić: „The Mission of the Health Care Professional”(Ž. Šperanda)Predavanje: Niko Bilić „Advent sa sv. Pavlom”Lecture, Niko Bilić „Advent with Saint Paul” (D. Rosić)Predavanje: Antun Abramović „Tko su bila Tri Kralja?”Lecture, Antun Abramović: „Who Were the Three Magi?” (M. Peraica)Liječnici u molitvi za nerođeneDoctors in Prayer for the Unborn (I. Ćelić)Duhovna obnova HKLD-a podružnice SplitSpiritual Renewal of the Split Branch of the HKLD (D. De Michelli Vitturi)Peta godišnjica smrti akademika Antona ŠvajgeraThe Commemoration of the Fifth Anniversary of the Death of Academician Anton Švajger (I.Ćelić)3536363738383939404142434444444546Domaće vijesti / National NewsIX. Svjetski kongres o bioetici „Izazov multikulturalne bioetike u 21. stoljeću“Ninth World Congress on Bioethics: „The Challenge of Cross-Cultural Bioethics in the 21st Century”(I. Sorta-Bilajac)Međunarodni kongres „Humanae vitae za sva vremena -Ljudska spolnost življena uvelikodušnosti i razboritosti“International Congress, „Humanae Vitae for All Times – Human Sexuality Experienced in Generosityand Common Sense” (P.K. Hodžić)47493

KAZALOCONTENTSMeđunarodne vijesti / International NewsMeđunarodni kongres „Humanae Vitae: aktualnosti i proroštvo enciklike“International Congress, „Humanae Vitae: A Topical and Prophetic Encyclical Letter” (P.K. Hodžić)Međunarodni kongres „Dar za život: razmatranja o darivanju organa”International Congress, „A Gift for Life, Reflections on Organ Donation” (N. Zurak)Međunarodna konferencija „Pastoralna skrb u liječenju bolesne djece”International Conference, „Pastoral Care in the Treatment of Sick Children” (Iva Ćelić)Novi naputak Kongregacije za nauk vjere Dignitas personaeNew Instructions from the Congregation for the Doctrine of the Faith, Dignitas personae51525354Iz života / ExperiencesSjećanja na iznevjerene nade naših majkiReflections on the Betrayal of Our Mothers’ Hopes (D. Buneta)Božić u komunizmuChristmas under Communism (Duško Miličić)5557Kratke vijesti / Brief Reports58Upoznajmo članove Društva / Our MembersIntervju s dipl. ing. biokem. Dagmar ŽivkovićInterview with Dagmar Živković, Biochemist (M. Žagar)60In memoriam / In memoriamIn memoriam dr. Marija Ćavar PupićIn Memory of Doctor Marija Ćavar Pupić , M.D. (L. Puljak)In memoriam dr. Svemir BaraćIn Memory of Doctor Svemir Barać (Z. Dražić)In memoriam dr. Magda PavlićIn Memory of Magda Pavlić, M.D. (M. Kovač)6363644

IZ UREDNIŠTVA I TAJNIŠTVAEDITORIAL & SECRETARIATIz uredništvaU razdoblju proteklom od prošlog broja Glasnika bilo je neobično mnogo najrazličitijih aktivnosti: osnovanaje nova podružnica HKLD-a u Sinju, održan je seminar u Zagrebu, predavanja, tribine i adventska duhovnaobnova po cijeloj Hrvatskoj, izložba slika u našim prostorijama u Zagrebu, proslavljen je sv. Luka u svakomkutku Hrvatske gdje ima podružnica katoličkih liječnika, molili smo za nerođenu djecu, proslavili Božić… I štonam nedostaje? Trebali bismo biti aktivniji u hrvatskom društvu gdje danomice Hrvatski državni sabor izglasavazakone i kao na pokretnoj traci samo potvrđuje da prihvaća sve što mu Europa udijeli na potpis. Prošle jegodine proslavljena 40. obljetnica Humanae vitae, enciklika pape Pavla VI. koju Zapad nikako nije mogaoprihvatiti. Odbijanje prihvaćanja te enciklike, čak i u crkvenim krugovima, dovelo je do današnje relativizacijeetike koja prijeti zatiranjem zapadne civilizacije. Kakva će biti sudbina hrvatskog naroda sada kad konačnoimamo slobodu i vlastitu državu koju su sanjale generacije Hrvata, ovisi samo o tome hoćemo li se prepustitirelativizmu morala i kako ćemo odgojiti vlastitu djecu. Zato su napori svih onih koji nastoje u školama dobrousmjeriti našu djecu od neprocjenjive vrijednosti i svaki član našeg društva treba im pružiti svesrdnu pomoć utim nastojanjima.UredništvoIz tajništvaIvan Ćelić, dr.med.U Zagrebu je 29. studenoga održana 9. sjednica Upravnog odbora Središnjice na kojoj je primljeno 30 novihčlanova iz Zagreba, Splita, Vinkovaca, Osijeka i Slavonskog Broda. Vrijedi osobito istaknuti skupinu mladihiz Osijeka na čelu s dr. Brunom Atalićem koji je bio nazočan zajedno s regionalnom koordinatoricom doc.dr.Majom Miškulin.Prof.dr. Niko Zurak ukratko je izvijestio o održanoj konferenciji Papinske akademije za život pod naslovom „Darza život. Razmatranja o donaciji organa” o čemu možete čitati u ovom broju Glasnika.Na kraju Vam ukratko predstavljamo dvoje novih dužnosnika našega Društva koje je Upravni odbor jednoglasnoizabrao. Na mjesto dopredsjednice kooptirana je dr. Davorka Rosić, a na mjesto glasnogovornice Društvamr.sc.dr. Morana Brkljačić.Dopredsjednica HKLD-aDavorka Rosić, dr.med.Rođena 20. rujna 1953. godine u Novoj Gradiški, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju.Diplomirala na Medicinskom fakultetu godine 1979., a specijalizaciju iz fizikalne medicinei rehabilitacije 1988. Iste godine završila i prvu godinu Poslijediplomskog studija izneurologije, te edukaciju iz EMNG-a. Subspecijalizaciju iz reumatologije završila 2007.godine. Do 1992. radila u Bolnici za rehabilitaciju Lipik, zatim u OB Karlovac, a od 2008.godine zaposlena u Poliklinici za reumatske bolesti „Dr. Drago Čop”.Članica HKLD-a od 1997. godine. Jedna od članica Inicijativnog odbora za osnutakkarlovačke podružnice HKLD-a (2004). Od godine 2007. do dolaska u Zagrebpredsjednica Podružnice. Sudionica više europskih i svjetskih kongresa katoličkihliječničkih društava (FEAMC, FIAMC).Dragovoljac Domovinskog rata, udana, majka dvoje djece.6

FROM THE SECRETARIATIZ TAJNIŠTVAGlasnogovornica HKLD-aMr.sc. Morana Brkljačić, dr.med.Rođena u Rijeci 1. listopada 1973. godine gdje je završila osnovnu i srednju školu teMedicinski fakultet. Završila je dva poslijediplomska studija: znanstveni poslijediplomskistudij „Biomedicina” na Medicinskom fakultetu u Rijeci, te stručni poslijediplomskistudij „Ultrazvuk u kliničkoj medicini” na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 2002.-2003. znanstvena novakinja na projektu prof.dr.sc. Asima Kurjaka, a od 2003.- 2008.znanstvena novakinja na projektu prof.dr.sc. Ivana Šegote na Katedri za društveneznanosti Medicinskog fakulteta u Rijeci. Bavi se medicinskom etikom, bioetikom teproblematikom palijativne medicine. Sudjelovala je na 30-tak znanstvenih i stručnihskupova u zemlji i svijetu. Članica je brojnih domaćih i međunarodnih liječničkih ibioetičkih udruženja, te voditeljica tečaja trajne edukacije liječnika pri HLZ-podružnicaRijeka. Aktivna članica riječke podružnice HKLD-a od 2004. godine.Govori engleski i talijanski jezik, te se služi i znakovnim jezikom gluhih. Dugogodišnja je aktivna članica prveekipe Kuglačkog kluba Rijeka, te juniorska viceprvakinja Hrvatske.Novi predsjednik FEAMC-a – dr. Francois BlinIvan Ćelić, dr.med.New president of the FEAMC - Doctor Francois BlinU Gdansku je, na 11. kongresu FEAMC-a koji seodržavao od 11. do 14. rujna 2008. godine na narednimandat u razdoblju od četiri godine izabran dr.Francois Blin iz Francuske.Dr. Blin je od 1977. do 2003.g. kao spec. anesteziologijei reanimacije vodio Jedinicu intenzivne skrbi u jednojbolnici blizu Pariza. Bio je član Etičkog odboraFrancuskog društva za intenzivnu skrb od 1997. do2001. godine. Članom Upravnog vijeća FEAMC-apostaje 1985. godine. Od 1994.g. postaje rizničarFIAMC-a, a od 1998. do 2006.g. obnaša dužnostGlavnog tajnika FIAMC-a. Član je Koordinacijskogodbora Konferencije međunarodnih katoličkihorganizacija od 2003. do 2008.g., a od 2005.g. jepredstavnik FIAMC-a u pododboru za bioetiku priUNESCO-u u Parizu.Dr. Francois Blin, novi predsjednikFEAMC-a7

DUHOVNO SLOVOSPIRITUAL VOICEDaru Božića reći: da!Dr. fra Josip Blažević, OFMConv.Say Yes to the Gift of Christmas„Već dvije tisuće godina Crkva je kolijevka u koju Marijapolaže Isusa te ga povjerava klanjanju i promatranjusvih naroda.”(Ivan Pavao II., Otajstvo Utjelovljenja, 11.)Božić iz perspektive križaSvijet i događanja u njemu najbolje se vide i vrednuju svrha križa. Da nas snježna idila, potrošački mentalitet(Djed Božićnjak!) i blještavilo neonskih reklama nebi oslijepili za istinsko značenje Božića, pristupimoIsusovoj štalici iz perspektive križa. Tako ćemo boljerazumjeti i dilemu sv. Franje između Božića i Uskrsa.Otkupljenje započinje Utjelovljenjem. Bez Božića nebi bilo ni Uskrsa…Nebo u štaliUđimo u štalu. Zastanimo pred jaslama. Dademo li sejoš ičim u njima iznenaditi? Govore li nam što štala iživotinje u njoj? Bila bi to štala i da se Dijete u njoj, kaoi mi, rodilo u sterilnim uvjetima suvremenih rađaonica.Početak svakoga ljudskog života je u štali…Za Boga je utjelovljenje bilo dublje poniženje (kenoza)od njegovog puta križa. Sv. Bernard će smjelo postavitipitanje da možda i mi sami nismo križ na koji raspetiKrist misli kad kaže: „U duboko blato zapadoh” (Ps28,3), jer smo od blata oblikovani? Ali tada bijasmoglib rajski, a sada smo blato dubina, blato i izmetbezdana (H.U. von Balthasar). Ovakvim motrištempitanje o muci više ne osvjetljava samo put od jaslicado križa, nego i put od neba do jaslica.„Dok je mirna tišina svime vladalai noć brzim tijekom stigla dosredine puta svog,jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa,s kraljevskih prijestolja,kao žestok ratnik u sredinu zemlje,propasti predane.” (Mudr 18,14-51)Prizor svijetuU štali smo. Pozornica božanske drame čini se bijednouskom i malenom, s nešto malo trošnih rekvizita,uska pozornica koja već unaprijed ne obećava ništaspektakularno za pokazati (K. Rahner). Uska kao i našživot. Sa svih strana osjećamo se ograničeni, sputani,svjesni da bi samo onda kad bi istodobno mogli bitiposvuda postojala šansa da nam ne bude pretijesno idosadno. Iz tijesne štale naše prolaznosti izbavlja nasDijete u štali u kojemu je Bog stisnuo svoju vječnost isveprisutnost. Ovo Dijete predstavlja arhetip svakogaljudskog ostvarenja i istinskog razvoja ljudskihpotencijala. Njegov život objava je istinske čovječnostii našeg uzvišenog poziva.Da, životuStati pred Isusove jaslice znači postaviti pitanjeprihvaćamo li i mi sami sebe s nametnutom namegzistencijom kao ovo Dijete? Prihvaćamo li svojuograničenost, uskoću, prolaznost? Sama činjenicada živimo nije i dokaz da smo svoje postojanje, takvokakvo jest, kakvo je bilo, i kakvo će još biti, prihvatilikao čin Božje neizmjerne ljubavi. Sigurno ga jošnismo prihvatili svim svojim srcem i u svim njegovimdimenzijama. U dubinama našega bića postojipritajeno, većinom potisnuto pitanje: da li da ljubimo ilimrzimo onoga koji nam je nametnuo naše postojanje,da li da taj život u ljubavi prihvatimo kao dar ili da ga uprešutnom protestu odbacimo.Prešutni protest protiv života može se skrivatiutapanjem u svagdašnjicu zauzetu mnoštvomtrivijalnosti koje nas anesteziraju pred zahtjevimavjere, da se ne bi morali baviti radom na samima sebi ida bi uklonili osjećaj besmisla koji nas okružuje. Božićje prigoda da tiho i ponizno kleknemo pred jaslice izamolimo Dijete u njima za milost prihvaćanja vlastitogživota kao dara Božje neizmjerne ljubavi.8

SPIRITUAL VOICEDUHOVNO SLOVODa, Božiću„A zemlju, evo, tmina pokriva,a mrklina narode!A tebe obasjava Jahve,I Slava njegova javlja se nad tobom.” (Iz 60,2)I kao što nismo pitani: želimo li postojati, tako nismo nipitani: želimo li biti otkupljeni i spašeni? Mi to jesmo.Po Djetetu. To je dar Božića. Zato je 25. prosincaprigoda da svjesno prihvatimo dar svoga otkupljenja.Obilje života. I to je milost.Jaslice su naše određenje. Dijete je znak. U noći našegpostojanja. To je Sveta noć. Ne bojmo se Djeteta.Sretan Božić svima!Filozofija LjubaviDok razmišljam o tebiI osluškujem tišinu,Osjećam dah tvoje ljubaviI bivam to što jesam:Jedna nestašna dušaKoja pluta po moruTvoje ljubavi.Osjećam vjetar uSvojim (n)jedrima,Toplinu krvi u svojim žilama,Svjetlo sunca u tvojim očimaDodir topline i dah ljubavi…Volim te, dakle jesam.Voliš me, dakle postojim.Dr. Danijela De Micheli VitturiNedjeljno jutroNa obali šum moraGlasovi i zvonaDr. Duško Matas9

PRILOZICONTRIBUTIONS40. obljetnica enciklike Humanae vitaeIKA (Croatian Catholic Press Agency)The 40 th Anniversary of the Encyclical Humanae VitaeAbstract The Church is commemorating thefortieth anniversary of the fiercely contended encyclicalHumanae vitae, promulgated on July 25, 1968 byPope Paul VI. In this encyclical, the Pope presentedthe positions of the Church on marriage, sexualityand responsibility. The magisterium of this encyclicalunderscores two fundamental principles. The first is theprinciple of natural law, i.e. the law of the recognitionof equality among persons and respect for the naturalorder, without resorting to technologies. Life can betransmitted in complete freedom and can be givenas an act of genuine love. The second principle ofthe encyclical Humanae vitae is an appeal for greatresponsibility, responsible fatherhood and motherhood.Unfortunately, this encyclical was poorly receivedin the West, even among Church ranks. Despite itsfarsightedness, it did not halt general relativism or theerosion of morality.Ključna riječ za razumijevanje enciklike Humanae vitaeje „ljubav”, istaknuo je papa Benedikt XVI. prije neštoviše od dva mjeseca, prigodom proslave 40. obljetnicetoga dokumenta koji je papa Pavao VI. objavio 25.srpnja 1968. godine. Riječ je o vrlo važnome dokumentukoji je objavljen u jednome od najosjetljivijih trenutakanedavne prošlosti, posebice u zapadnim zemljama,gdje je već bio počeo val „šezdesetosme”, ističe se uprilogu Hrvatskoga programa Radio Vatikana.U srpnju 1968. mladi u zapadnim zemljama nedugoprije otkrili su da su slobodni, i posebice slobodnimato pokazati. Stoga je jedan od njihovih glavnih ciljevarušenje uspostavljenoga poretka, i to na svimrazinama. U takvom ozračju, često vrlo napetome,Crkva je jedan od ciljeva koji se najviše napada. Utom ozračju – i vezano uz temu koja je za sljedbenike„šezdesetosme” načelo, a to je seksualna sloboda– Crkva intervenira isto tako napetim dokumentomkoji govori o bračnoj ljubavi kao plodu BožjeLjubavi; koji koristi pojmove poput poštovanja naravibračnoga čina; koji ističe neodvojivost seksualnogasjedinjavanja od prokreacije i razlikuje dopuštenei nedopuštene metode regulacije nataliteta; te kojipoziva bračne parove, posebice kršćanske, dauzajamnu odgovornost stave ispred osobnih pobudasamoljublja, te da budu otvoreni za život koji je darBožji.Dana 25. srpnja 1968. papa Pavao VI. potpisao jeencikliku Humanae vitae; Crkva zauzima stajališteističući i braneći kršćansko viđenje braka i njegovadostojanstva, i to upravo u trenutku u kojemu se uime nove slobode to viđenje želi izbrisati. Potpisivanjetoga dokumenta, teško je za papu Montinija. Priznaoje to na općoj audijenciji 31. srpnja 1968., govoreći ovrlo velikoj odgovornosti, gotovo većoj u odnosu nabučne glasove javnoga mnijenja, ali koju je nemogućezanemariti zbog velike apostolske obveze izjašnjavanja uvezi s time. Papa Pavao VI. na toj je audijenciji tisućamaokupljenih vjernika povjerio nadu da će taj dokumentbiti dobro primljen, te da će kršćanski bračni parovishvatiti kako te riječi, premda se mogu činiti ozbiljne iteške, žele biti tumači vjerodostojnosti njihove ljubavi,pozvane preobraziti se u oponašanju Kristove ljubaviprema svojoj mističnoj zaručnici, Crkvi. Pavao VI. je,osim toga, izrazio nadu da će oni prvi znati pomoćiobitelji u njezinim potrebama, učiniti da se ona razvijeu svojoj cjelovitosti, te pobuditi u suvremenoj obiteljinjezinu vlastitu duhovnost, izvor savršenosti za njezinečlanove i moralno svjedočanstvo u društvu.Četrdeset godina poslije, Crkva se nije prestala kretatipo dubokome tragu koji su u svijestima ostavilanačela enciklike Humanae vitae. Taj je dokument ubrzopostao znak protivljenja, primijetio je papa BenediktXVI. primivši 10. svibnja u audijenciju sudionikeskupa koji je o 40. obljetnici enciklike organiziraloLateransko sveučilište. U kulturi koja je podložnanadmoćnosti posjedovanja nad bivanjem, ljudskomeživotu prijeti gubitak vrijednosti. Ako se življenjeseksualnosti pretvori u drogu kojom se želi pokoritipartnera vlastitim željama i interesima, bez poštivanjavremena koje je potrebno voljenoj osobi, onda onošto treba zaštititi nije više samo pojam ljubavi, negona prvome mjestu dostojanstvo same osobe, kazaoje tada Sveti Otac. Čudo života plod je ljubavi koja znamisliti i izabrati u potpunoj slobodi. Evo zašto nijednatehnika ne može nadomjestiti čin ljubavi koji supružnicimeđusobno razmjenjuju kao znak većega otajstva, au kojemu su oni protagonisti i sudionici u Stvaranju,istaknuo je Benedikt XVI. te na kraju, misleći posebice10

CONTRIBUTIONSna mlade, izrazio nadu da će shvatiti pravi smisaoljubavi, i pripremiti se za to odgovarajućim odgojemza seksualnost, ne dopuštajući da ih udalje prolazneporuke koje priječe dostizanje biti istine koja je u igri.Davati lažne iluzije na području ljubavi ili obmanjivatio pravim odgovornostima koje smo pozvani preuzetiživljenjem vlastite seksualnosti, nije na čast društvukoje se poziva na načela slobode i demokracije.Sloboda se treba slagati s istinom, a odgovornost sasnagom odanosti drugome, pa i uz žrtvu, poručio jeSveti Otac.Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan na značenjei aktualnost enciklike Humanae vitae, predsjednikPapinske akademije za život i rektor Papinskogalateranskog sveučilišta nadbiskup Rino Fisichellanapomenuo je kako je Pavao VI. želio ostvariti želju kojaje bila izražena na Drugome vatikanskom saboru. Naukove enciklike snažno ističe dva temeljna načela. Prvoje načelo naravnoga zakona, koji je pravo priznanjejednakosti među osobama, u poštovanju prirodnogareda, bez pribjegavanja tehnikama. Život se možeprenijeti u potpunoj slobodi, i može biti dan kao činistinske ljubavi. Drugo načelo, čini mi se da je načelopoziva na veliku odgovornost. Nemojmo zaboravitida enciklika Humanae vitae govori o odgovornomeočinstvu i majčinstvu, stoga je riječ o odluci koja nijedonesena slučajno, nego je to odluka slobode i odlukaodgovornosti pripreme za roditeljstvo. S tog stajališta,mislim da je taj nauk bio uvelike dalekovidan, primijetioje nadbiskup Fisichella.Na novinarovu primjedbu kako ta enciklika upozoravana opasnost od upadanja tehnike u najintimniji dioljudskoga života, nadbiskup je kazao kako su taj naukdanas ponovno jasno preuzeli brojni znanstvenici ifilozofi koji su u potpunosti vrjednovali taj sadržaj, ito upravo u svjetlu tehnoloških i znanstvenih otkrića.Stoga, i dalje vrijede antropološki i etički temelji izenciklike: dostojanstvo osobe, sloboda vlastitih djelauvijek i posvuda, i odgovornost koja ih treba obilježavati.Znanost treba napredovati, ali kada dotiče ljudskiživot, treba imati na umu i uvijek poštovati činjenicuda je život dar, zaključio je nadbiskup Fisichella.PRILOZIRazmišljamRazmišljamPutem –Zar sam susret, razgovorRadost i veličinuNjegove ljubavi doživioRazmišljamStalno –Zar sam smogao snageDa ga grešan molimI Njegovom stolu pristupiti smio.RazmišljamTiho –Zar ću opet naći isto:Svetište, vjernike, obred svet,- Zar bi me opet vidjeti htio.RazmišljamBolno –Saginjem glavu od stidaI tiho se nadamDa sam Njegov dio.Dr. Vlatko Perčin11

PRILOZICONTRIBUTIONSSažeti prikaz enciklike Humanae vitae Pape Pavla VI.Petar Krešimir Hodžić, dr. med.Summary of the Encyclical Letter Humanae Vitae of Pope Paul VIAbstract A summary is presented of the encyclicalHumanae Vitae, promulgated by Pope Paul VI despiteopposition among the ranks of the Church. The Popeemphasizes natural methods of family planning andprohibits the use of artificial contraceptive methods,believing that they could open the way for maritalinfidelity and a general lowering of moral standards.He cautions that such practices could lead to aman reducing a woman to a mere instrument for hissatisfaction instead of a partner to be surrounded withcare and affection, and that the public authorities couldbecome involved in the regulation of procreation. Heemphasizes that it is necessary to set limits, beyondwhich it is wrong to go, to the power of a person overhis own body and its natural functions.Enciklika je nastala kao odgovor na pojavu hormonalnepilule i seksualne revolucije 60-tih godina prošlogstoljeća. Nakon završetka Drugog Vatikanskog koncilapapa Ivan XXIII. ustanovio je komisiju za kontrolurađanja, a papa Pavao VI. ju je potom proširio. U njenomdonošenju papa Pavao VI imao je dovoljno hrabrostiostati na tragu dotadašnjeg Učiteljstva i protivnoprevladavajućoj struji u društvu, pa i samoj komisijiproročki donijeti encikliku Humanae Vitae kojom jemoralno nedopustivima označio kontracepcijske tedakako kontragestacijske odnosno abortivne metoderegulacije plodnosti. Kao moralno dopustive izdvojioje one metode kojima se ne narušava neraskidivaveza između dva smisla ljudske spolnosti: smislasjedinjenja osoba i smisla rađanja te koje poštujuprirodne cikluse plodnosti žene u slučaju kad postojeozbiljni razlozi za odgodu začeća. Enciklika u svoja tridijela sadrži 31 točku.I. DIO – Nova razmatranja ovog pitanja i nadležnostučiteljstva1. - 6. U ovim uvodnim točkama, Papa podsjeća daje Krist Petru i njegovim nasljednicima zapovjedio idao im nadležnost u Njegovo ime poučavati istinu.To uključuje i dužnost poučavanja istine o naravnomzakonu te o braku i spolnosti. Spominje papinskukomisiju za kontrolu rađanja, ali navodi kako onanije došla do punog slaganja te da su neki prijedloziodstupili od davno prije utvrđenog Nauka Crkve obraku. Zaključuje kako je stoga osobno morao ispitatita teška pitanja na koja daje odgovor nakon pažljivaproučavanja, zrela razmišljanja i ustrajnih molitava, posnazi mandata koji mu je povjerio Krist.II. DIO – Doktrinalna načela7. Cjelovito gledanje na čovjeka – Pitanje rađanja,kao i svako drugo pitanje koje se tiče ljudskog života,treba promatrati u svjetlu cjelovitog gledanja čovjeka injegova odnosa s Bogom.8. Bračna ljubav – Brak je mudra ustanova Stvoritelja,kojoj je svrha da u čovječanstvu ostvaruje Njegovuzamisao ljubavi. Brak i spolnost su Božji darovi i diosu Njegova plana za čovjeka.9. Obilježja bračne ljubavi - Ona je prije svegapotpuno ljudska ljubav, potom posvemašnja tenaposljetku vjerna, isključiva i plodna. Ona nije samostvar nagona i senzualnosti, već svojim obilježjimazahtijeva čine slobodne volje.10. Odgovorno roditeljstvo – Jedna je od ključnihtočaka enciklike jer izričito obrađuje odgovornoroditeljstvo s 5 različitih gledišta: 1) u odnosu nabiološke procese, 2) u odnosu na nagonske sklonostii osjećaje, 3) u odnosu na fizičke, ekonomske,psihološke i društvene uvjete, 4) glede ostvarivanjadublje veze s objektivnim moralnim redom kojiispravna savjest istinito tumači, 5) glede potrebeusklađivanja s Božjom stvaralačkom namjerom kojaje s jedne strane izražena u samoj naravi braka, a sdruge strane u stalnom naučavanju Crkve.Ovisno o svom okružju i spletu uvjeta supružnicirazborito odlučuju o broju djece i razmaku među njima,uz napomenu da za odgađanje odnosno izbjegavanjezačeća i time rađanja trebaju postojati dovoljnoozbiljni razlozi. Ostvarivanje odgovornog roditeljstvauključuje da supružnici u ispravnom poretku vrjednotau potpunosti priznaju vlastite dužnosti prema samimasebi, prema obitelji i ljudskom društvu te prema Bogu.Ništa ne znači slijediti svoju savjest ukoliko osobane učini ustrajan napor kako bi se savjest ispravnooblikovala u skladu s Božjim zakonom kojeg nam krozstoljeća donosi Crkva.11. Poštivanje naravi i svrhe bračnog čina -12

CONTRIBUTIONSUpućujući na postojanje razdoblja plodnosti, Papaovdje progovara kako Crkva stalnim naučavanjemtumači odredbe naravnog zakona i opominje nanjihovo opsluživanje. Glede poštivanja utvrđene naravii svrhe bračnog čina ponavlja navod iz enciklike PijaXI. o čistim brakovima (Casti Connubii) gdje Crkva učikako je potrebno da svaki bračni čin mora po sebiostati usmjeren na prenošenje ljudskog života.12. Dva neraskidiva smisla bračnog čina:sjedinjenje i rađanje – Ponovo se izlaže naukCrkve o dva neraskidiva smisla bračnog čina: smislasjedinjena i smisla rađanja. Ističe se kako je Bogustanovio tu povezanost i da je čovjek ne smijesamovoljno raskinuti.13. Vjernost Božjoj zamisli – Uspoređuje senametanje bračnog čina i razdvajanje čina nastankaživota od čina sjedinjenja te se upozorava dasvojim postupcima ne zloupotrebljavamo Božji darsuprotstavljajući se tako Božjoj zamisli i Njegovojvolji.14. Nedopušteni načini regulacije rađanja –Kao moralno neprihvatljivo isključuje se: svaki izravanprekid već započetog procesa prokreacije, izravnoobesplođivanje, kako privremeno tako i stalno, tesvaki zahvat kojemu je svrha, ili put prema svrsi, da seonemogući rađanje novog života bilo u predviđanju,tijekom ili u odvijanju prirodnih posljedica bračnogčina. Ističe se kako se ovdje ne može opravdavatinačelom manjeg zla jer nikad nije dopušteno činiti zlokako bi iz njega izašlo neko dobro. Nije moguće podistu moralnu dobrotu svrstati bračne čine namjernolišene plodnosti s onima prije izvršenim ili budućimplodnim činima. Namjerno obesplođen čin je u sebinečastan.15. Dopuštenost sredstava liječenja – gdjeizrijekom enciklika sažeto donosi „Crkva ne smatranedopuštenom upotrebu načina liječenja koji supotrebni za liječenje bolesti tijela, pa i ako bi odatlenastalo, makar predvidivo, sprječavanje plodnostipod uvjetom da to sprečavanje nije ni iz kojeg razlogaizravno namjeravano.“16. Dopuštenost korištenja neplodnih razdoblja– Obrazlaže se opravdanost prirodne regulacijerađanja vodeći računa o prirodnim mijenama plodnostiu slučaju kad postoje opravdani razlozi. Razlažu sebitne razlike između praćenja ciklusa plodnosti iuporabe sredstava koja se izravno protive plodnosti, akoje se svode na to da se u prvom slučaju supružnicisluže moći dobivenom od prirode, a u drugom priječeodvijanje tijeka rađanja svojim prirodnim tijekom.17. Teške posljedice postupaka umjetneregulacije poroda – Papa proročki navodi nizPRILOZIposljedica: otvaranje širokog puta bračnoj nevjeri iopćenito srozavanju ćudoređa, bojazan da muškarciučine ženu pukim oruđem koje služi njihovoj vlastitojpožudi te samovoljno miješanje javnih vlasti ureguliranje rađanja. Naglašava da je potrebno postavitigranice koje nitko ne smije prestupiti te da njih možezacrtati samo poštovanje koje dugujemo cjelovitostiljudskog organizma i njegovih naravnih funkcija.18. Crkva, jamac istinskih ljudskih vrijednosti– Unatoč znakovima protivljenja, Crkva ne propušta ispunitisvoju dužnost da poniznom čvrstinom propovijeda čitavmoralni zakon, kako naravni tako i evanđeoski. Budućinije začetnica tih zakona, ne može ih ni samovoljnomijenjati, već je njihova čuvarica i tumačiteljica, stoganikad neće moći proglasiti dopuštenim ono što nijedopušteno.III. DIO – Pastoralne smjernice19. Crkva „Majka i Učiteljica” - Proglašavajućibožanski zakon, Crkva poput Isusa prepoznajepotrebu pomaganja svome narodu. Ona poznajeljudske slabosti, ima sućuti za mnoštvo; ali se nemože odreći poučavanja zakona koji je u stvarnostizakon svojstven ljudskom životu, uređen prema svojojizvornoj istini te vođen Duhom Božjim.20. Mogućnost opsluživanja božanskog zakona– Papa je svjestan kako će se mnogima opsluživanjebožanskog zakona činiti teško provedivim ili čaknemogućim. Kao za sve veliko i blagotvorno, to tražiozbiljno zalaganje i napore pojedinca, obitelji i društva.Uz to se ističe kako to ne bi bilo ostvarivo bez Božjepomoći te da će oni koji razmisle o tome uvidjeti datakvi napori povećavaju čovjekovo dostojanstvo i dasu blagotovorni za ljudsku zajednicu.21. Vladanje sobom – Kako bi dopustili Bogu da impomogne, supružnici se prije svega trebaju prestatisamosažaljevati. Moraju imati moralna uvjerenja oistini ovog učenja. Trebaju naučiti potpuno vladatisobom i svojim nagnućima te vježbajući suzdržavanjezavladati svojim nagonima.22. – 25. Papa upućuje poziv različitim društvenimskupinama i apelira da svaka na sebi svojstven načinpridonese oko ovog pitanja:22. Odgojiteljima i onima koji nose teret općeg dobrada stvaraju klimu koja pogoduje odgajanju za čistoću,da čuvaju norme moralnog reda te se otvoreno protivenegativnim pojavnostima u medijima.23. Javnim vlastima da probleme rješavaju tako da nesrozavaju ćudoređe svojih naroda.24. Učenjacima tj. znanstvenicima da dublje osvijetlerazličite uvjete koje pogoduju časnoj regulacijiljudskog rađanja te pruže siguran znanstveni temelj13

PRILOZIza prirodnu regulaciju rađanja na temelju ciklusaplodnosti.25. Kršćanske supružnike podsjeća da će ihmilosti sakramenata krštenja i ženidbe jačati kako bise mogli pridržavati zapovijedi bračne ljubavi te da jeza Kristove sljedbenike uzak put koji vodi u vječni život.Bodri ih da se ne obeshrabre ako sagriješe, nego dase utječu Božjemu milosrđu u sakramentu ispovijedi.26. Obiteljski apostolat – Papa ovom točkomprekida niz započetih obraćanja i osigurava temeljnovom i vrlo značajnom obliku apostolata – obiteljskomapostolatu u kojem supružnici sami postaju apostolimai vodičima drugih bračnih parova svjedočeći i dijelećiiskustva svog bračnog i obiteljskog života.27. – 30. Poziv i upute:27. Liječnicima i zdravstvenom osoblju upućujeapel da u skladu sa svojim pozivom ustraju u promicanjurješenja nadahnutim vjerom i ispravnim razlozima teda steknu potrebno znanje o tim rješenjima.28. Svećenike poziva da bez ikakve dvosmislenostiizlažu nauk o braku. U vršenju svoje službe potičeih da budu prvi koji će svojim primjerom svjedočitiodanost te unutarnju i vanjsku poslušnost crkvenomUčiteljstvu.29. Svećenicima još stavlja na srce da poputIsusa budu oštri i strogi prema grijesima, ali strpljivii milosrdni prema grješnicima kako bi u njima supružniciu teškoćama uvijek mogli naći odjek Otkupiteljeva glasai ljubavi. Napominje kako je potrebno supružnikepoticati na molitvu i sakramentalni život kako bi moglirasti u svetosti.30. Biskupima upućuje hitan poziv da sa svojimsuradnicima i vjernicima bez predaha rade na zaštitibraka i naglašavaju njegovu svetost. Označava to kaoposlanje koje trebaju smatrati jednim od najprječihzadataka koji podrazumijeva usuglašenu pastoralnuakciju u svim područjima ljudske djelatnosti.31. ZAVRŠNI APEL na zauzimanje i rad u ovompodručju Papa upućuje svima podsjećajući da čovjekne može pronaći istinsku sreću, za kojom teži svimsvojim bićem, osim poštujući zakone što ih je Bogupisao u njegovu narav i koje on mudro i s ljubavljumora opsluživati.CONTRIBUTIONSSvjetlo unosišSvjetlo unosišU tamu mojih noćiRadost prosipaš riječimaRasutim trenucimaZlatnim listićimaPod pepelom čeznućaU rijeci vremena.Svjetlo unosišU tamu mojih noći,Dok plovimo meandrimaRijeke vremena,Stopljeni u molitvama.Dr. Tereza SalajpalNa grobištuNarasla humkaTrune cvijećeDr. Duško Matas14

CONTRIBUTIONSPRILOZIPropovijed u JeruzalemuKardinal Christoph Schönborn, O.P.Homily in JerusalemAbstract On March 27, 2008, the Viennese cardinalChristoph Schönborn delivered a homily at the Cenaclein Jerusalem at a community meeting of DomusGalilaeae. He spoke about the great sin of Europe, i.e.that Europe said NO to life three times. The first timewas in 1968 when it did not accept the encyclical ofPope Paul VI, Humanae vitae, the fortieth anniversaryof which we are celebrating this year. The second timeEurope said NO to life was at the beginning of the1970s, when it accepted laws that permitted abortion,and the third time was when it recently acceptedhomosexual marriages. The erosion of morality hasled to a rejection of life and great demographic crisesthroughout Europe.Bečki kardinal Christoph Schönborn održao je 27.ožujka 2008. u Jeruzalemu u dvorani Posljednje večerezapaženu propovijed za vrijeme skupa europskihbiskupa „Domus Galilaeae”.Drago braćo u biskupstvu, nasljednici apostola!Draga braćo i sestre!Mnogo je toga u našem srcu na ovom mjestu, ovihuskrsnih dana, ovih dana Kristova uskrsnuća. Čitalismo ovo izvanredno čitanje iz Djela apostolskih, nadkojim bismo mogli meditirati satima, budući da jeono jedno od jačih tekstova o otajstvu Izraela, kojeovih dana proživljavamo, upravo danas popodne.Možda ću na kraju još o tome nešto reći, ukoliko vi umeđuvremenu ne zaspite.Ali postoji jedna druga stvar: ono što ovih danaproživljavamo i što moramo svjedočiti, upravo naovom mjestu, gdje je Isus rekao svojim apostolima:„Bit ćete mi svjedoci”. Čega smo mi svjedoci? Štosmo pozvani svjedočiti u današnjoj Europi? Onošto su učenici doživjeli na svome putu kad su sevraćali – grčki izraz je anastrophe, obraćenje; oni suse u Emausu obratili i vratili se natrag u Jeruzalem iponovno su prepoznali Isusa u lomljenju kruha. Što sena tome putu dogodilo?Htio bih vam reći jednu stvar koju nosim u srcu. Mislimda je to što moram reći govor Duha Svetoga. Koji jegrijeh Europe? Grijeh Europe, glavni grijeh, jest NEprema životu. Prije nekoliko dana sam na austrijskojteleviziji na pitanje jednog novinara odgovorio: „Europaje triput rekla NE svojoj vlastitoj budućnosti.” Prvi putgodine 1968., slavimo 40. obljetnicu, pri odbacivanjuHumanae vitae. Drugi put godine 1975., kad su zakonio pobačaju preplavili Europu. Treći put budućnosti iživotu. Upravo sam jučer primio vijest iz Austrije, daje vlada priznala homoseksualne brakove i u Austriji:to je treći NE. I to nije u prvom redu moralno pitanje,nego pitanje datosti, činjenica: Europa je u izumiranju,budući da je rekla NE životu.Od srca želim ovo reći: upravo je ovo mjesto gdje namje Isus rekao da ćemo primiti oproštenje svojih grijeha,jer mislim da je i ovo jedan od grijeha nas biskupa,iako nitko od nas 1968. godine nije bio biskup. Danasu Njemačkoj od stotinu roditelja imamo 64 djece i 44unuka: to znači da će se za jednu generaciju njemačkostanovništvo – bez useljavanja – prepoloviti. Rekli smo„NE” Humanae vitae. Tada mi nismo bili biskupi, alisu bila naša subraća. Nismo imali snage, reći glasno„DA” za Humanae vitae. Ima izuzetaka kao što je to biotadašnji berlinski kardinal Bengsch. On je pripremiojedan tekst za njemačku biskupsku konferenciju,tekst koji je bio proročki. Taj je tekst nestao i pojavilase „Izjava iz Königsteina”, koja je oslabila Crkvu uNjemačkoj da kaže DA životu.Bio je još jedan izuzetak u Krakovu: skupina teologapod vodstvom nadbiskupa i kardinala krakovskog,ljubljenog pape Ivana Pavla II., izdala je memorandumi taj tekst poslala papi Pavlu VI. Smatram da je tosvjedočanstvo jednog biskupa mučeničke crkve,šuteće Crkve, imalo veću težinu od svih procjenakoje je papa Pavao VI. dao izraditi o ovoj temi, i da gaje ova hrabra odluka, zbog koje je on kasnije ostaostrahovito osamljen, pogodila. Taj je tekst iz Krakovapomogao – iako za to nemam povijesnog dokaza, usvojoj sam dubini siguran – Pavlu VI. dati snagu danapiše Humanae vitae. Onda se pojavio jedan „luđak”u Španjolskoj u barakama s jednom „luđakinjom”, kojisu imali hrabrosti reći „DA” životu, „DA” za Humanaevitae, protiv struje, a ta je struja bila tako jaka!Sjećam se objave časopisa Spiegel u Njemačkoj: nanaslovnoj stranici papa Pavao VI. s pilulom u ruci i„NE”, podsmjehivački napravljeno! Ali od ovih ludihu Kristu nastala je jedna stvarnost, koju je isto tako15

PRILOZInemoguće negirati kao što je nemoguće negirati istvarnost demografskog urušavanja Europe: to suobitelji Puta (Neokatekumenski put, op. prevoditelja),koje nam u ovoj Europi svjedoče da je Pavao VI. imaopravo, da je život veliki Božji dar i da je „DA” za životuvjet istinskog života, uvjet da Europu bude živa.Ali mi biskupi, bili smo iza zatvorenih vrata iz straha, neiz straha od Židova, nego od medija i nerazumijevanjasvojih vjernika. Mi nismo imali hrabrosti! U Austriji smoimali „Izjavu iz Mariatrosta” kao u Njemačkoj „Izjavu izKönigsteina”. To je u narodu oslabilo smisao za život,to ih je obeshrabrilo otvoriti se životu. Kad je zatim valpobačaja došao, Crkva je bila oslabljena, budući danije naučila hrabrost otpora, koji smo vidjeli u Krakovu,koji je papa Ivan Pavao II. pokazivao za vrijeme čitavogsvojeg pontifikata, tu hrabrost, reći DA Bogu, Isusu, pai pod cijenu prijezira. Mi smo bili iza zatvorenih vrata,iz straha. Smatram da se, iako tada nismo bili biskupi,ipak moramo kajati za taj grijeh europskog episkopata,episkopata, koji nije imao hrabrosti snažno poduprijetiPavla VI., jer danas svi nosimo u svojim biskupijamateret posljedica ovoga grijeha.„Braćo, znam da ste to činili iz neznanja”, kaže PetarŽidovima, svojoj braći. „Činili ste iz neznanja.” Da smoznali za posljedice toga „NE” životu, ne bismo nikadarekli „NE” Humanae vitae, da smo imali hrabrostireći svojoj braći: „Imajte pouzdanje, vjerujte u život”,ali nismo imali hrabrosti. „Znam da ste to učinili izneznanja, kao i vaši zavodnici.” „Ali je Bog takoispunio ono što je po prorocima obećao": ta patnja zakoju smo suodgovorni, patnja toga „NE” životu. Svimanam je znano iz ispovijedi kako je velika bol kad seispovijeda grijeh pobačaja i zatim tuga jednog života,prouzročena jednim „NE” životu. Mi smo suodgovorniza tu tugu Europe.......Danas se nalazimo u europskoj pustinji i ovdjevidimo zajednice i obitelji! Ali ja vidim plodove.Gledam naš Redemptoris Mater: kad ne bismo imaliovu bogosloviju, koje bi to bilo siromaštvo zbogpomanjkanja duhovnih zvanja u našim biskupijama– sigurno biste nam mogli poslati još zvanja. Tu suta zvanja i promatram na koji se način ta zvanjaprate. Ponizno, iskreno moram reći da unatoč svimnaporima u našem biskupskom sjemeništu neuspijevamo odgojiti, ljudski gledano, naše bogoslove,formirati ih onako kao što se formiraju u zajedniciPuta. Zašto? Zato što oni imaju tu obitelji, jer imajuiskustvo očinstva. Ja potječem iz rastavljene obitelji,moji su roditelji bili rastavljeni, moj djed rastavljen,moja su oba brata rastavljeni. Poznajem stvarnostrastave. Ali gdje se može naučiti svećeničko očinstvo,kad primjera tog očinstva nema u obiteljima? Ovdjeto uče ti bogoslovi. Imao sam slučaj jednog mladogsvećenika, koji je došao iz bogoslovije RedemptorisMater i koji je sagriješio s jednom ženom. Mi biskupiznamo tu situaciju, kad se to dogodi: osoba odlazi,jer je imala vezu, napušta svećeništvo. Obitelji te župei Puta su ga u istini i dobroti prihvatili i tako spasilinjegovo zvanje. Došao mi je prije Uskrsa sav radostan:„Da, sagriješio sam, ali imao sam hrabrosti napustititu vezu i vratiti se nazad.” Obitelji su te, koje su spasileovo zvanje i ovog svećenika.Uvjeren sam da je Gospodin dao Crkvi tu karizmu,nije ona jedina, ima mnogo karizmi; ali to je karizmakoja nam pokazuje da bez obitelji, bez „DA” životunema budućnosti za Crkvu. Stoga želim zahvaliti našimobiteljima Puta, njihovom svjedočanstvu, njihovojhrabrosti da budu poslani svugdje. Jedna obitelj iz Bečas devetero djece je otišla u misije u Istanbul, u Tursku!Ove nam obitelji pokazuju što je Uskrsnuće. Braćo,ne želim vas dugo zadržavati. Ali bih na ovom mjestuželio zahvaliti papi Pavlu VI., papi Ivanu Pavlu II. i papiBenediktu XVI. za sve što su učinili, ono što je i posaobiskupa, kako to izriče apostol Pavao u 14. poglavlju1. poslanice Korinćanima, naime razlikovati karizmei reći: „To je od Boga!” To ne znači da su utemeljiteljisveti, možda će to biti, jer nam je sv. Toma Akvinskiprotumačio da su karizme milosti, besplatno dane zaCrkvu i za izgradnju Crkve. One ne znače automatskisvetost nositelja karizme, ali je to također poziv nositeljukarizme na osobno posvećenje, no to je prije svega darCrkvi. I vidim, ovdje postoji jedan dar za Crkvu.Na kraju bih htio progovoriti o jednoj stvarnosti, kojusvi poznajemo u našim biskupijama, gdje postoji Put:on nije uvijek dobro prihvaćen, postoje napetosti,kaže se da dijeli župe. Nisam previše hrabar da bihuvijek podržavao slabe i progonjene, ali jedno mogureći: u tijelu ima napetosti, samo u mrtvom tijelu nemanapetosti. I ove su napetosti također dio potrebnogobraćenja. To ne opravdava ljudske pogrješke,koje se uvijek iznova događaju, ali kad se naviještaEvanđelje obraćenja onda se stvaraju napetosti, kojesu neizbježne. Mi se biskupi moramo zapitati ne moguli te napetosti biti i ozdravljujuće. Jer nas trgnu, jer namdopuštaju da se upitamo: što želi Bog od nas?Na ovom mjestu želim moliti da Gospodin dođe i krozzatvorena vrata i ohrabri nas, iako nam je u ovih zadnjih40 godina nedostajala hrabrost reći „DA” životu. Mismo rekli, ali moramo to reći svom snagom. Da namoprosti nedostatak hrabrosti i da nam snagu, koju jedao apostolima, kad ih je s ovog mjesta poslao.Hvala na strpljivosti. Braćo.Preveo: don Petar PalićCONTRIBUTIONS16

CONTRIBUTIONSPRILOZI30 godina in vitro oplodnje: Napredna tehnologija ili nepouzdananačela etike?Dr.sc. Stephen Napier, etičar NCBC-aThirty Years of In Vitro Fertilization: Advanced Technology or Unreliable Ethical Principles?Abstract Since being a parent today is considereda right and not a gift, in vitro fertilization, which theChurch prohibits, is frequently resorted to in cases ofinfertility. The Church position on IVF is derived from itsinterpretation of the marital act and the natural dignity ofthe new human being. The Church position is not basedupon antiquated Puritanism or a superficial knowledgeof sex but instead upon order in sexual relations andawareness that the act of procreation must respect thehuman dignity of the child. The attitude of the Churchtoward reality is simply that it seeks moral order inindividual human acts.Prošlo je 30 godina otkada se pojavilo prvo „dijeteiz epruvete”. Louise Jay Brown rođena je 25. srpnja1978. godine. Od tada tehnologija nije mnogonapredovala. U osnovi isti proces koristi se danas kaoi tada, miješanje muških i ženskih spolnih stanica uzdjelici i potom stvaranje embrija, ali, uporaba IVF jeuvelike nadmašila očekivanja.Danas je uobičajeno da parovi odaberu embrio kojiće se implantirati, a odluka se temelji na individualnimkarakteristikama, spolu, ili pak potencijalu za bolestkoji embrio možda ima. Embriji koji se ne odaberuzamrzavaju se za neku buduću implantaciju ili zapokuse na njima ili ih se uništava. Gotovo je uobičajenoda žena kojoj „biološki sat otkucava” zatraži IVF, ili dalezbijski par odabere IVF kao postupak dobivanjadjeteta. Kada embrio ne bi bio ništa drugo doli grozdstanica, a ne kompletna ljudska osoba, tada ne bi bilonegodovanja. Ali ipak, testiranje ovog ili onog embrijada se dozna spol ili određena nasljedna karakteristikane bi imalo smisla osim ukoliko je embrio ljudskaosoba muškog ili ženskog spola i ima određenegenetske nasljedne karakteristike. Nakupina stanicanije muškarac ili žena i zasigurno nema nasljednasvojstva; ali ljudska ih bića imaju. Ovo govorim kakobih razjasnio neke apsurde u etičkom analiziranjuIVF-a.Također treba razjasniti još neke pojmove. Iako jeneplodnost križ koji mnogi parovi nose, važno jerazlikovati liječenje neplodnosti pomoću različitihsredstava, ali i rješavanje istoga uz pridržavanjeetičkih načela. Važno je biti svjestan činjenice daimati dijete nije pravo: ono je dar. Kada se procjenjujemoralna sloboda u postupku in vitro fertilizacije, trebabiti izrazito jasan.Crkveno stajalište o IVF-u dolazi iz višegodišnjegtumačenja prirode bračnog čina i prirođenogdostojanstva novog ljudskog bića. Stoga, Crkva nemože mijenjati svoj nauk osim ukoliko se promijenipriroda već navedenog bračnog čina, ili ukoliko novobiće nema urođene vrijednosti. To znači da Crkvenostajalište nije bazirano na staromodnom puritanizmuili na površnim znanjima o seksu, nego na redu useksualnim odnosima i na svjesnosti da čin prokreacijemora poštivati dostojanstvo novog ljudskog bića.Pogled Crkve na stvarnost je jednostavan, ona tražimoralni red u pojedinim ljudskim činima. Oni kojidovode u pitanje Crkveno učenje moraju priznati dasu zašli u duboku šumu stvarnosti i da su promijeniliporedak, ako je tog poretka uopće i bilo. Ali takva jetvrdnja u najmanju ruku neustrašiva, a uz to i intelektualnaarogancija. Crkva izbjegava takva arogantna stajalištajer tvrdi da je posljednji tumač moralnog zakona samStvoritelj. Ovi su komentari dovoljni da se odbacitvrdnja Arta Caplana, koji je nedavno prokomentiraoda „i sama Katolička Crkva, koja nikad nije odobravalaodvajanje spolnog čina od prokreacije, ima relativnoblagonaklon pogled na pribjegavanje IVF-u u oženjenihparova. (Art Caplan „Nove dileme o IVF-u čine starestrahove staromodnima.” MSNBC, 24.srpnja 2008.)Crkva je čvrsto odbacila i nastavlja odbacivati IVF kaometodu kreiranja novog bića. Caplan je jednostavnoneinformiran.Zašto Crkva prigovara IVF-u? Caplan se približiocrkvenom stajalištu kad je rekao: „Neki se slažu da jestvaranje djece na ovaj način jednostavno neprirodnoi stigmatizirajuće za dijete. Drugi žale za stvaranjemživota bez spolnog čina, strahujući da in vitrofertilizacija degradira ljudsko dostojanstvo, budući suljudi objekt mehaničkog procesa u staklenoj zdjelici.”Niti jedan od ovih navoda ne obuhvaća u potpunosticrkveno stajalište, iako Caplan zapravo ne priznajeda rekapitulira crkveni nauk. Crkva naučava dadostojanstvo novog ljudskog bića zahtijeva donošenje17

PRILOZItog istog bića na svijet kroz čin ljubavi, a ne kroz činmanipulacije. Bračni je čin u samoj svojoj naravi činsamodarivanja i ljubavi. Procesi spregnuti sa IVF-om tonisu. Kod IVF-a se nedovoljno dobri embriji uništavaju.Isto tako i embriji koji nemaju poželjne nasljednekarakteristike. Čak i ako se vodi briga o tome da seimplantiraju svi začeti zametci, prokreativni proces i daljenije čin ljubavi između dvoje supružnika. Dostojanstvodjeteta i dostojanstvo čina koji omogućuju rađanjedjece kroz IVF, nisu u skladu jedno s drugim. Idejaje crkvenog nauka prilično jednostavna. Postoji red ustvaranju novih života i taj red zahtijeva čin dobrote isupružničke ljubavi. Oni koji misle da Crkva prigovaraIVF-u zato što je „neprirodna”, nisu shvatili bit. Kao daCrkva govori da je spolni čin jedino pravo sredstvoprokreacije. Nije bilo koji spolni čin valjano sredstvoprokreacije, npr. preljub ili spolni čin kod nevjenčanihparova to zasigurno nisu. Pravilan i vrijedan čin je činljubavi realiziran između dvoje supružnika.Trideseta se godišnjica IVF-a treba promatrati u svjetlujedne druge važne godišnjice - četrdesete godišnjiceHumanae Vitae. Crkveni je nauk o IVF-u jednostavnaekstenzija nauka o integritetu bračnog čina i načina nakoji očuvanje integriteta djeluje u činu ljubavi. Zapravo,ova se dva nauka mogu izvoditi jedan iz drugoga.Kako je rekao moj kolega Alfred Cioffi, kontracepcija jepokušaj zajedništva bez prokreacije, a IVF je pokušajprokreacije bez zajedništva. Kako Crkva zabranjujetakvu razdvojenost, nauk se ne bi trebao gledati kaopuka restrikcija, već prije kao poziv da se osjeti puninasakramentalnog čina. Crkveno stajalište nije samokonzistentno već i ispunjavajuće.CONTRIBUTIONSZlatni oblaciZlatni oblaci plove plavetnilom obzorjaDok dan umire.Ljepotom zaogrću zemljuDušu njenuTešku,Tužnu i smrznutu.Oblaka zlatni veo prekrivaDrveće bez haljeDuša putuje pozlaćenim plavetnilomZačarana tajnomNebo ju samo zna, ali ne otkriva.Dr. Tereza SalajpalIzvornik: ncbcenter.orgPrevela: Agata Ladić, dr.med.Veliki petak –gledajući Kristov grobjel’ jasna nadaDr. Tomislav Maretić18

CONTRIBUTIONSPRILOZIČetrdeset godina Humanae Vitae iz medicinske perspektiveRudolf Ehmann, dr.med. (dokument FIAMC-a)Forty Years of Humanae Vitae from the Medical PerspectiveAbstract The encyclical Humanae Vitae by Pope Paul VIwas published forty years ago, encountering significantopposition from many areas, such as the sensationalKönigstein Declaration by the German bishops and theMaria Trost Declaration by the Austrian bishops. Thesepublications left the choice of birth control methodsentirely to the consciences of the married couple,which resulted in many people distancing themselvesfrom the fundamental concept of the encyclical andfavoring artificial contraception. The consequencesof what happened next can be seen today and areexamined below. First of all, we set out the threats tolife before birth. The second part deals with the threatsto life after birth, in particular to the woman as a result ofcontraception. The third chapter explores the causesand effects of the rejection of fertility as part of thecontraceptive mentality in the broad social context.Enciklika Humanae Vitae Pape Pavla VI. objavljena jeprije četrdeset godina, sučeljavajući se sa značajnimprotivljenjem iz mnogih regija, poput senzacionalneIzjave iz Königsteina njemačkih biskupa i Izjave iz MariaTrost biskupa Austrije. Ove su publikacije prepustileizbor metode kontrole rađanja savjesti bračnogpara, što je rezultiralo time da su se mnogi udaljili odtemeljnog koncepta enciklike te se priklonili umjetnimnačinima kontracepcije. Posljedice su vidljive danas tenavedene u daljnjem tekstu. Prvo navodimo opasnostiza život prije rođenja. U drugom su dijelu obrađeneopasnosti nakon rođenja, osobito za ženu kao rezultatkontracepcije. Treći dio istražuje u općem socijalnomkontekstu, uzroke i učinke odbijanja plodnosti kaodijela kontracepcijskog mentaliteta.Prijetnje nerođenoj djeci kao rezultat kontrolerađanjaNajočitiji primjer ovoga je smrtna kazna izrečenanerođenom djetetu različitim oblicima pobačaja, ikirurškim i kemijskim. No, u najranijim fazama razvoja,embrio je izložen i drugim različitim opasnostimakoje se rijetko spominju ili namjerno ignoriraju. Poredpobačaja, namjera nam je istaknuti te opasnosti kakobi povećali svijest o njima, jer imaju i kvalitativnu ikvantitativnu važnost u društvu.Najčešće rabljene metode kontracepcije običnosprječavaju implantaciju embrija. Prvo, hormonskakontracepcija, sa svoja četiri aktivna mehanizma(ovulacija, cervikalna sluz, endometrij i jajovod),klasični je primjer sprječavanja implantacije. Od tačetiri mehanizma, dva doista sprječavaju implantaciju(endometrij i jajovod). Općenito govoreći, hormonskiunutarmaterični ulošci (IUD) također pripadajukategoriji hormonske kontracepcije. Gestagenski'depo' preparati, također, imaju evidentirani antiimplantacijskiučinak.Intercepcija, kao što je postkoitalna kontracepcija(=hitna kontracepcija = pilula 'za dan poslije') takođerima anti-implantacijski učinak, iako može imati i antiovulacijskiučinak ako se uzme prije ovulacije. Trebanaglasiti kako je pilula 'za jutro poslije' trenutnodostupna u većini zemalja bez recepta. Ne smijemozaboraviti i aktualna istraživanja na kontracepcijskimcjepivima u obliku anti-hCG i anti-embrionalnogcijepljenja.Konačno, treba uzeti u obzir i opasnosti potpomognuteoplodnje (IVF i ICSI) koja troši veliki broj embrija. Ovemetode za liječenje sterilnosti 'proizvode' novi život, alipo cijenu nebrojenih embrija koje se zbog toga moražrtvovati, bez računanja gubitaka koji se mogu pripisatiselektivnoj preimplantacijskoj dijagnostici. Tu su idaljnje opasnosti svojstvene za ovu metodu, izmeđuostaloga za djecu rođenu iz višeplodnih trudnoća,koje su mnogo češće te su rezultat, s jedne strane,selektivnog feticida i, s druge, prijevremenih porodauz vezanu potencijalnu štetu za novorođenče. Višakembrija se prepušta za istraživanje na i s embrijima,prvenstveno za istraživanje embrionalnih matičnihstanica ili čak kloniranja.Čak i određeni medicinski postupci koji nemajukontracepcijsku namjenu, poput ablacije endometrija(laserske ili termoablacije) predstavljaju prijetnjumalim embrijima.Mnogo hvaljeni moderni stil života također ima svojevlastite žrtve, iako su one često skrivene. Promiskuitetpromiče prijenos spolno prenosivih bolesti kojeuzrokuju endometritis, poput klamidije, te na krajumogu imati anti-implantacijski učinak. Malo je poznato19

PRILOZIo anti-estrogenim učincima nikotina, koji također imaanti-implantacijski učinak na embrio. Droge poputLSD-a i kokaina, također, imaju anti-implantacijskiučinak.Opseg anti-implantacijskog učinka oralnihkontraceptiva može se prikazati indeksom uništenjaembrija (EDI) koji je razvio Bayle. Taj izračun donosineke zastrašujuće brojke o uništenju embrija, sbarem 10 milijuna takvih ranih pobačaja godišnje usvijetu koji se na taj način realiziraju. Ako usporedimoglobalnu brojku od nekih 54 milijuna registriranih smrti(nesreće, bolesti i sl.) s 42 milijuna pobačaja pluste rane pobačaje, cjelokupna druga brojka gotovonadmašuje broj „prirodnih” smrti već rođenih ljudi.Ako sada uzmemo u obzir da većinu pobačaja i ranihpobačaja rade liječnici, zasigurno moramo postavitipitanje: što je postao terapeutski zadatak medicine?Jedno pitanje zaslužuje posebnu pozornost:semantičko pitanje ranog pobačaja. Do 1965.godinese smatralo da trudnoća počinje u momentu začeća,kada je Američko udruženje ginekologa i porodničara(ACOG) premjestilo polazišnu točku na momentimplantacije embrija. Od tada se sve intervencije kojese izvode prije implantacije više ne smatraju prekidomtrudnoće, te su kao rezultat tog vremenskog razdobljapotpuno nezaštićeni. To je imalo učinak ne samona kontracepciju, nego također (i prvenstveno) naistraživanja na i s embrijima, osobito embrionalnimmatičnim stanicama.Prijetnje za već rođene ljude, osobito žene,kao rezultat kontrole rađanjaRasprave o nuspojavama kontracepcijske piluleizazivaju mnogo kontroverzi i različitih mišljenja.Različiti aspekti su nabrojeni i raspravljeni ovdje udetaljnoj analizi. Počevši od nuspojava hormonskekontracepcije, primjerima su opisani potencijalniučinci hormona – koji se gotovo uvijek uzimaju bezliječničkog savjeta.Kao osnovno, kontracepcijska pilula se mora opisatikao derivat kortizona. To nužno izaziva neke nuspojave,poput sklonosti infekcijama. Najznačajnija je u tompogledu klamidija, najraširenija spolno prenosivabolest, koje je sve više zahvaljujući kontracepcijskimhormonima. Sterilnost je često posljedica upalejajovoda.Drugi veliki čimbenik jesu kancerogeni učinci pilule,koji su 2005.godine doveli do toga da je SZO izjavilakako pilula može uzrokovati rak vrata maternice,dojke i jetre. Ključni čimbenik u razvoju raka vratamaternice jest infekcija HPV-om, koja je sve brojnijaCONTRIBUTIONSzbog kontracepcijskih hormona.Iako kontracepcijska pilula pomaže u zaštiti protivraka maternice i jajnika, procjena tih karcinoma ispadajasno protiv hormonskih kontraceptiva.Treća skupina nuspojava tiče se rizika od trombozei kardiovaskularnih bolesti, koje pilule uvelikepogoršavaju.Uza sve navedeno, pilula također uzrokuje metaboličkepromjene, psihičke poremećaje i poremećaje uspolnom ponašanju. Treba, također, uzeti u obzir imogućnost malformacija kod djece tijekom ili nakonuporabe pilule.Drugo bitno pitanje koje sve više postaje aktualnijimjest nazočnost hormona u vodi za piće, uglavnomzbog pilule. Moramo uzeti u obzir činjenicu da jetijekom proteklih 50 godina razina spermatozoida umuškaraca opala za 50%.Na kraju, moramo razmotriti i mnoge dobro poznatekorisne učinke pilule kako bismo načinili pravičnuprocjenu nuspojava i koristi.Odbijanje plodnosti. Uzroci i učincikontracepcijskog mentalitetaOdbijanje plodnosti točno znači odjeljivanjeseksualnosti i prokreacije. No, nije li to odbijanjezapravo odbijanje i Stvoritelja?Potrebno je proučavati utjecaj na majke, djecu, obiteljii društvo i pronaći uzroke tog odbijanja.Prema tome, potrebno je pomnije ispitati modernumedicinu o reprodukciji te do u detalje ispitati konceptepoput reproduktivnog zdravlja i reproduktivnih prava.Nadalje, potrebno je raspraviti o kontracepciji iseksualnosti, osobito „seksualizacije” društva,uključujući spolni odgoj u školama.Kakve to sve veze ima s kontracepcijom? Je li touistinu kontracepcija ili je to samo rani pobačaj?Rezultati istraživanja napravljeni na ovom područjusu iznenađujući te ih treba ispitati i raspraviti o njima.Koju ulogu igraju definicije i različite interpretacije?Kasnije ćemo se osvrnuti na posljedice ovog odbijanjaplodnosti koje imaju ozbiljan utjecaj na naše društvo,i na kraju uzrokuju odjeljivanje reprodukcije odseksualnosti, kao što je slučaj kod in vitro oplodnje.Posljedice uključuju nuspojave kontraceptiva kojeprimarno zahvaćaju žene. Kao rezultat promiskuiteta,poglavito dolazi do spolno prenosivih bolesti, osobitoklamidije, koje rezultiraju sterilnosti i umjetnomoplodnjom. Nabrojeni su opći učinci na društvo,uključujući moralnu degradaciju i smanjenjepopulacije.20

CONTRIBUTIONSPRILOZIBroj izvršenih pobačaja raste unatoč kontracepciji,čineći ga „rezervom” ako kontracepcija podbaci.Iznesene su i posljedice in vitro oplodnje.Konačna posljedica kontracepcijskog mentaliteta, kojipromiče pobačaj, nužno je eutanazija.Lekcija naučena iz ove dileme može jednostavnobiti pokušaj izmjene našeg trenutnog razumijevanjaseksualnosti natrag na prirodnu plodnost i spolnostdanu od Boga. Najbolja metoda kontrole rađanjajest prirodna kontrola rađanja. Tako se zatvara krugHumanae Vitae.Iz ovih bismo dilema trebali izvući jednostavnu pouku datrebamo pokušati promijeniti shvaćanje seksualnostii vratiti se prirodnoj seksualnosti i plodnosti danojod Boga. Najbolji je način kontrole rađanja prirodannačin. Ovo zatvara krug Humanae Vitae, čija se istinanajbolje potvrđuje u svjetlu razvoja kontracepcijskogmentaliteta, zbunjujući njezine kritičare.Napomena: Cjelokupni izvorni tekst na 100 stranicanapisan je na njemačkom jeziku, a možete ga pročitatina www.fiamc.org.Prevela: Maja Strineka, dr.med.NeniU dalekom svijetu,Marijinom i svetom,Čuo sam tužan glasDa si nemoćno pala.U toj zemlji velikojMariji Te preporučih.Ona glas sa ove zemlje jasno čuje,Ona sa tim svijetom druguje.Čekala si dugo,A radost ti ogromna bi,Jer dođoh sa svećenikom;Susret sa Isusom Tvoja su radost i sni.Prošli su bolnički daniI susreti rijetki, željni.U kući u kojoj živišSvećeniku pristupa nema,Čekaš me očima žednim,Bez glasa – nijema.Čekaš me da Te vodimU našu crkvu staru;Da čujem bolni jecaj kad kročiš oltaru.Osjećam bol i nijemi me prijekor ledi.Sveta si.Zašto se baš o Tebi ogriješihPo tisuću puta.A imam snage reći:- Moli se za me, teto sveta.Dr. Vlatko Perčin21

PRILOZICONTRIBUTIONSČetrdeset godina Humanae Vitae. Intervju s dr. Thomasom HilgersomRobert ConklingForty Years of Humanae Vitae Interview with Dr. Thomas HilgersAbstact Had it not been for „Humanae Vitae,” muchof the natural reproductive medicine practicedtoday might not exist, says the co-founder of NaturalProcreative Technology (NaPro).Dr. Thomas Hilgers is the co-founder of the Pope PaulVI Institute, located in Omaha, Nebraska. He is alsothe co-developer of the Creighton Model FertilityCareSystem and author of „The Medical and SurgicalApplications of NaProTechnology."In honor of the 40th anniversary of the publication ofthe encyclical „Humanae Vitae,” July 25, 1968, theAmerican Academy of FertilityCare Professionals heldtheir annual meeting in Rome last month.In this interview with ZENIT, Hilgers speaks about thebeginnings of the Pope Paul VI Institute and the effect„Humanae Vitae” has had on his professional career.da će oni vjerojatno preporučiti promjenu crkvenogstava – no ja sam dobivao samo jednu stranu priče.Da nije bilo Humanae Vitae, velik dio prirodnereproduktivne medicine koja se danas prakticira ne bipostojao, kaže suosnivač NaPro-tehnologije (NaturalProcreative Technologies, NaPro). Dr. Thomas Hilgersje suutemeljitelj Instituta papa Pavao VI., smještenogu Omahi, Nebraska (SAD). On je, također, jedan odsuprogramera Creighton Model FertilityCare sustavai autor knjige „Medicinske i kirurške primjene NaProtehnologije.”U čast 40. obljetnice objavljivanja enciklike HumaneVitae (25. srpnja 1968.), Američka akademijastručnjaka za plodnost, održala je prošli mjesec svojgodišnji susret u Rimu. U ovom intervjuu, Hilgersgovori o početcima Instituta papa Pavao VI. i učinkukoji je Humanae Vitae imala na njegovu profesionalnukarijeru.P: Gdje je nastala ideja Instituta Papa Pavao VI.? Kojaje bila Vaša inspiracija?Hilgers: Bio sam student medicinskog fakulteta kadase pojavila rasprava o kontroli rađanja u Katoličkojcrkvi. Papa Ivan XXIII. imenovao je komisiju zakontrolu rađanja koja se sastajala i slušala stručnjakeiz medicine, filozofije, teologije i sociologije, i oni sutrebali donijeti crkveni stav o kontracepciji.Budući da su iz te komisije vijesti curile, meni se činiloDr. Thomas Hilgers.Kada je Humanae Vitae izašla u srpnju godine 1968.mislio sam da je dobro da ju pročitam. Tako sam otišaodo kapelana Kluba Newman na Sveučilištu Minnesotate ga pitao gdje mogu naći primjerak Humanae Vitae.Njegov komentar je bio: „Zašto želite čitati takvosmeće?” To me je naljutilo. Njegova uloga nije biladavanje uredničkog komentara. On je bio svećenik,katolički svećenik. On je morao barem dijeliti ono štoCrkva govori i ne bojati se toliko.Par mjeseci kasnije Kolumbovi vitezovi su u nedjeljnomprilogu stavili reklamu. Za 25 centi sam mogao naručitiprimjerak enciklike. To sam učinio i kad sam ju pročitaopostao sam trenutni obraćenik. Na kraju HumanaeVitae, papa Pavao VI. je pozvao ljude znanosti, liječnikei zdravstvene djelatnike da nešto učine, da se uključe.Mislio sam da se to izravno odnosi i na mene, pa samto učinio.Na medicinskom fakultetu sam radio dosta istraživanja.Radio sam s nekim ljudima sa Sveučilišta Minnesota,učio od njih, te sam otkrio da volim istraživati. Takosam započeo svoj prvi istraživački projekt u prosincu22

CONTRIBUTIONSgodine 1968. o sustavu prirodnog planiranja obitelji.S time se nije otišlo predaleko, ali je to bio barem mojpočetak.Nakon par godina rada dodatne edukacije izporodništva i ginekologije, a 1972. susreo sam dr.Johna Billingsa. Čuo sam predavanje o Billingsovojmetodi što me je zapravo vratilo na stazu kojom samuistinu želio ići. Billingsova je metoda bila novost teje imala različiti koncept iza sebe pa sam mislio da jevrijedna proučavanja.Previše je bila napadana kao i sve na ovompodručju, pa sam mislio da bi joj se trebao posvetitinetko neovisan. Počeli smo 1976. kada sam bio naMedicinskom fakultetu Sveučilišta St. Louis. Za godinui pol otkrili smo taj jezik, zajednički jezik kojim se ženemogu koristiti kada bilježe svoja zapažanja, kojim ćeliječnici znati što su zamijetile, a učitelji znati na što bise to moglo odnositi. Svatko je koristio isti jezik. To jebilo sjajno. Tako je sve počelo.Tako je naš posao započeo istraživanjem prirodnemetode planiranja obitelji. Pokazalo se da je bilo prirodnoda Billingsovu metodu, koja je standardizacijompostala Creightonov model ovulacijske metode,ginekolog preporuči svojim pacijenticama koje suimale druge probleme poput neplodnosti, spontanihpobačaja, poremećenog krvarenja ili nekog drugogginekološkog stanja. Ako su bile reproduktivne dobi,tražio sam od žena da crtaju svoje cikluse.P: Jeste li vidjeli korist crtanja već na početku?Hilgers: U jednom smislu da. U jednom od Billingsovihatlasa objavljenom 1974. ili 1976. bio je grafikon jednepacijentice koja je bila neplodna, i oni su pokazali dato nije grafikon žena normalne plodnosti. Te ženesu ucrtavale suhe cikluse. Mislio sam kako nemamrazloga ne vjerovati da ono što je Billings objavio nijeistinito. Ja sam vjerovao.Jedna od smiješnih zgoda, kada smo imali prvo uvodnopredavanje 1976., bile su dvije osobe s problemimaneplodnosti koje su se pojavile. Na kraju predavanjarazgovarao sam s njima te ih pokušao pridobiti da seprijave. Ali, one nisu željele. Mislile su da im nemamošto ponuditi.Pa ipak, nastavili smo privlačiti osobe s problemimaneplodnosti, tako da smo rano započeli sa sustavomte ga počeli primjenjivati i u drugim ginekološkihporemećajima. U sljedećih 15 godina nismo samoproučavali sustav s točke prirodnog planiranja,gdje smo išli do u detalje, nego smo ga počeliprimjenjivati i učiti od naših pacijentica s ginekološkimi reproduktivnim problemima.Godine 1991. objavio sam knjižicu „MedicinskaPRILOZIprimjena prirodnog planiranja obitelji: vodič liječnicimau naprotehnologiji”. Bilo je to prvi put da je ta riječuvedena. Ta knjiga je imala nevjerojatan utjecaj naljude, a ja sam se uvijek čudio zašto. Nisam mislio daje ta knjiga toliko značajna. Ja sam se divio jer su sadaliječnici dolazili u naš program. To me je stvarno čudilojer sam dugi niz godina radio bez ičije podrške.Naše razumijevanje ovoga nastavlja rasti i razvijatise. Puno toga još ne shvaćamo. Tako smo 2004.objavili medicinski priručnik kojega sada pokušavamoimplementirati i nastaviti s daljnjim istraživanjima.P: Kada ste započinjali svoj rad ranih 70-ih, jeste limogli predvidjeti da ćete 30 godina poslije doći doovakvog napretka?Hilgers: Ne. Često sam govorio da se je taj napredakdogodio navlastito zbog toga što nikad nisam zatvaraovrata. Ljudi su me pitali koji su moji ciljevi i planovi.Odgovarao sam: „Nemam ciljeva ni planova.” Razlogtome je što nisam znao gdje će nas taj rad odvesti.Tako sam tijekom vremena shvatio da se počinjemosusretati s predmetima koje nikad ne bismo vidjeli dasmo zatvorili vrata 1978. i rekli da je to sve što trebamoznati.Držali smo vrata otvorenima pa nam je sve višepredmeta dolazilo, bilo da se radilo o ženi sneplodnošću, ponavljanim spontanim pobačajem ilipovratnim ovarijskim cistama, i bez obzira kakva jesituacija bila, nastavili smo učiti i u velikoj mjeri držalida vrata moraju biti otvorena i dalje. Onda smo počelishvaćati da su s naprotehnologijom vrata bila širokootvorena te smo imali nešto što je uistinu bilo vrijednonasljedovanja.Ali odgovarajući na Vaše pitanje potpuno izravno, minismo imali apsolutno nikakvu ideju za kojom bismoišli, niti siguran cilj. To je bilo ono što smo počinjaliuviđati kada smo radili naša istraživanja.P: Znači, vi ste bili otvoreni prema problemima?Hilgers: Mi nismo imali plan u smislu kada završimoplan mi ćemo ga ostvariti. Siguran sam da me u tovrijeme netko zapitao: „Želim znati funkcionira li ovametoda kao sustav planiranja obitelji, kao metodaizbjegavanja trudnoće”, vjerojatno bih rekao da jeučinkovita i to bi bilo to u to vrijeme.Ali, to po sebi nije bila završna točka jer su mi kaoginekologu, vaginalni iscjedak ili vaginalno krvarenjekao signali temeljnog problema, imali puno smisla.Premda, kao ginekolog jedva da sam nešto znao otim stvarima pa čak i danas, ja sam zgrožen kakomalo ginekolozi znaju o tim pojavama.To je bilo nevjerojatno putovanje u tom pogledu,23

PRILOZIjer jednostavno ne očekujete da će se takve stvaridogoditi.P: Što ste htjeli da se dogodi unutar institucionalneCrkve?Hilgers: Vjerojatno su dvije strane tog pitanja. Nanašoj konferenciji sam govorio o tome koju je uloguigrala Humanae Vitae i Katolička crkva u razvojunaprotehnologije. Potpuno mi je jasno da ništa odtoga ne bi bilo ovdje da nije bilo rada za Crkvu!Mogu se osobno vratiti unatrag kada me pitate koja jebila moja motivacija. Moja motivacija je bila HumanaeVitae. Ona je jasna i jednostavna, mogu se sjetiti danakad sam ju pročitao. Dana kad sam shvatio da neštona tom području treba učiniti. Ali naravno, nisam imaopojma kako će se to sve razviti.U isto je vrijeme Crkva je imala potpuno jasnu ulogu,jer da Crkva nije obavila svoj dio, ovo se ne bi nikadostvarilo. Potpuno sam uvjeren u to. I onda se pitateda nismo imali tu pronicavost, taj naputak Crkve, što bise dogodilo? Da Crkva nije govorila, ne bi danas bilonade u reproduktivnoj medicini ili pro-life područjima.S druge je strane Humanae Vitae donijela i mnoštvoneslaganja i proturječja i mislim da Crkva nije dobroodgovorila na njih. Mišljenja sam da su crkveni lideribili plašljivi i zastrašeni onima koji se nisu slagali. Tilideri, biskupi i viši od njih, čak i svećenici i redovnicinisu uzeli dovoljno vremena da to prouče, da proučedogađaje koji su se pojavljivali, da prouče razvoj kojise dogodio kroz proteklo razdoblje, tako da bismomogli izaći s vlastitim osjećajem samopouzdanjaprema postignutom razvoju.Mi trebamo Crkvu kao organizaciju koja je kadrapovući taj potez. Jasno mi je, također, da Crkva trebai dalje biti uključena, ali ovaj put na mnogo praktičnijinačin da uvidi da su ljudi stimulirani raditi ovaj posaote osigurati veća sredstva. Bilo je vrlo teško raditi ovobez ikakvih sredstava izvana. U tom smislu Crkva idalje ima veliku ulogu i, naravno, Crkva mora nastavitis predvođenjem u filozofskim i teološkim područjima,dakle, kako pristupiti in vitro oplodnji, kloniranju,istraživanju embrionalnih matičnih stanica. Sve je toposljedica kontracepcije i očito da trebamo još ljudikoji će raditi na ovim problemima.P: Što predviđate da će se dogoditi u sljedećih 40godina i koji ulogu može igrati Duh Sveti u budućnostiModela Creighton FertilityCare i NaPro-tehnologije?Hilgers: To je zanimljivo pitanje. Često sam se pitao inadao da sam bio malena ptica u sobi gdje je PapaPavao VI. raspoznavao Duha Svetoga.Na našoj konferenciji u Rimu sudjelovao je kardinalCONTRIBUTIONSGiovanni Battista Re, koji je imao najvažnije predavanje.Kardinal Re je šest godina radio u vatikanskomDržavnom tajništvu tijekom pontifikata Pavla VI. Jednustvar koju je kardinal Re citirao nije iz Humanae Vitae,nego iz govora Pavla VI. kojeg je izrekao par dana ilitjedan nakon objavljivanja enciklike. Kardinal je rekaoDr. Thomas Hilgers u audijenciji kod pape Ivana-Pavla II.kako je Papa potvrdio „da se oslonio na Duha Svetoga,kako bi mogao biti glas za istinu”.Kada razmislite o tome, shvatit ćete da je to uistinuizvanredno. Na neki način to je moralo biti tako, jer jeon u to vrijeme bio gotovo sam. Pretpostavljam da jeu Vatikanu bilo nekoliko podupiratelja, ali on je imaosve protiv sebe. A to je savršeno mjesto da Duh Svetidjeluje.Što se tiče budućnosti vezane uz model, ne znamtočno što će se događati. Mislim da će sami sustavModela Creighton i NaPro-tehnologija definitivnoigrati određenu ulogu u budućnosti i mi kontinuiranomoramo raditi na tome da FertilityCare službe budusve više dostupne i da ih sve više ljudi postanesvjesno. Uzmite samo Sjedinjene Države. Vjerojatno99% žena nikad nije čulo za nešto od ovoga. Velikije nedostatak nedovoljna dostupnosti ljudima. Jednaod naših aktivnosti u narednih 10 godina na InstitutuPape Pavla VI. bit će pronaći načine da dopremo dovećih skupina žena i muškaraca.U samom SAD-u mi imamo oko 200 FertilityCarecentara. Da bih vam predočio što još treba učiniti,reći ću vam da bismo ih trebali 3000-4000. Trebat ćevremena da to ostvarimo, no dosta je toga učinjeno.Na mnoštvo načina, težak posao je napravljen. Čakje razvoj Američke akademije stručnjaka za plodnostdio cjelokupnog razvoj sustava Modela Creighton.24

CONTRIBUTIONSPRILOZIOna je utemeljena 1981. zato što nije bilo organizacijepripremljene za profesionalne zahtjeve ovih novihnastavnika Modela Creighton, a sada se pridružuju iliječnici.Napravljen je početni posao koji je sada potrebnonastaviti hraniti kako bi rastao u razvio se. Očekujemopoboljšanja. Jedna od stvari koje uistinu želim vidjetijest lijek za neplodnost. NaPro-tehnologija pruža nekunadu. Vodeći stručnjaci iz ginekologije i porodništvas in vitro oplodnjom došli su do razine koja nemabudućnosti. Njima nije pretjerano važno koji jeproblem s plodnošću para, tako da nisu zainteresiraniza temeljne uzroke. Mi jesmo.Mislim da ako možemo napraviti nekoliko velikihkoraka prema naprijed, tako da uistinu prestignemoin vitro programe, možemo ih ostaviti bez posla. Voliobih vidjeti da se to dogodilo. Učinjene su strašne stvariza žene, liječnike i samu struku.Što se tiče biznisa kontrole rađanja, mislim da njihne možemo ostaviti bez posla. Sve što možemo jestnadati se da ćemo se moći nadmetati s njima. I miimamo uistinu dobre stvari koje treba razraditi. No,to je kao prazan zid. Industrija kontrole rađanja nijeuvjerljiva. Na pojedinačnoj, osobnoj bazi vi možeteuvjeravati ljude. „Margarete Sanger” ovoga svijetaimaju filozofiju za 180 stupnjeva različitu od onoga štomi radimo i o čemu Crkva govori.Papa Ivan Pavao II. je rekao prilično jednostavnimriječima da su prirodne metode i kontraceptivi dvanepomirljiva pogleda na ljudsku osobu. U konačnici, tuse vodi rasprava. I to je zapravo polje u kojem se nalazirasprava o pitanju pobačaja. Vrhovni sud odlučujeda dijete u utrobi nije osoba, što se prakticiralo prije150 godina na crncima. Znamo da to nije dobro. Mise nadamo nadmetati na toj razini, jer je pobačaj jošjedna stvar koju treba eliminirati.P: Kako eliminirati kontracepciju?Hilgers: Ni u kojem slučaju ne podržavam kontracepciju,ali kontracepcija je žilav protivnik i ja bih puno prijepoboljšavao naše programe i bio konkurentan, jer mislimda možete promijeniti cjelokupni način razmišljanjanaroda ako dobijete znatan broj onih koji na isti načinrazmišljaju o tim pitanjima.To je poput cijepljenja. Ne morate imunizirati 100%ljudi da bi eliminirali bolest. Ako 30% ili 40% ili 50%Amerikanaca ili svijeta rabi prirodnu metodu, vidjetćete mnogo promjena u pristupu kako donosimoodluke danas.biti kanoniziran?Hilgers: Mislim da je on već svetac. Mislim da gaapsolutno treba beatificirati i kanonizirati. U vrijemeizbora, Pavao VI. je legitimno smatran liberalom. Bio jemilanski nadbiskup te je snažno radio za siromaštvompogođene ljude na tom području. Tako je stekaoreputaciju liberala jer je radio za siromašne. Naravno,mi znamo da to nije nužno istinito.Kada je donosio odluku o Humanae Vitae predao juje Duhu Svetome. To je uistinu znakovito. Taj jedantrenutak kada je donio odluku napisati HumanaeVitae, taj jedan trenutak je sve što trebamo od njegada bude svetac.Samo to čudo je dostatno da ga se kanonizira. Onje bio sveta osoba te je donio vjerojatno jednu odnajtežih odluka, ako ne najtežu, u 20. stoljeću. A onaje bila ispravna. Nadam se da će biti kanoniziran.Izvornik: zenit.orgPreveo: Ivan Ćelić, dr.med.popivši na trgukuhano vino –bijeli dahDr. Tomislav Maretićcrkvena zvonau predvečerje smirajadana oglaseDr. Duško Matasstaklene granebreze… oko mjesecasjajni krugoviDr. Tomislav MaretićP: Predviđate li da bi jednoga dana Pavao VI. mogao25

PRILOZICONTRIBUTIONSCentar za skrb o plodnostiKatarina Grgić, vms.FertilityCare ZagrebAbstract In Croatia, the nonprofit FertilityCare Zagrebprovides education to married couples regardingfertility, using the Creighton model FertilityCareSystem and NaProTechnology® (Natural ProcreativeTechnology).The FertilityCare System is a standardized modificationof the Billings Ovulation Method.The development of the FertilityCare System andNaProTechnology, in complete compliance with themagisterium of the Catholic Church, was directlyinfluenced by Pope Paul VI. In 1985, the Pope PaulVI Institute for the Study of Human Reproductionwas founded in Omaha, Nebraska, which todayencompasses the National Center for Women's Health(a patient care division), the FertilityCare Center ofOmaha (teaches women and couples how to usethe CREIGHTON MODEL System), the Center forNaProETHICS, and the Pope Paul VI Institute Press.U Hrvatskoj djeluje neprofitna udruga Centar za skrb oplodnosti Fertility Care Zagreb koja se bavi edukacijombračnih parova o plodnosti uz pomoć Sustava skrbi oplodnosti metodom Sveučilišta Creighton (Creightonmodel FertilityCare System) i Tehnologije prirodneprokreacije NaPro (NaProTechnology® - NaturalProcreative Technology).Sustav skrbi o plodnosti metodom SveučilištaCreighton (u daljnjem tekstu FertilityCare sustav) jestandardizirana modifikacija Billingsove ovulacijskemetode. Tu je metodu razvio dr. Thomas Hilgers,porodničar i ginekolog, član Papinske akademijeza život i Papinskog vijeća za obitelj i rezultat jeistraživanja o prirodnom sustavu ljudske prokreacije naMedicinskom fakultetu Sveučilišta Creighton u SAD-u.FertilityCare sustav koristi standardizirane metodepodučavanja bračnih parova njihovoj plodnosti, aodnosi se na praćenje i bilježenje različitih promjena(“bioloških markera”) tijekom ciklusa žene. Ovakvimnačinom je moguće prirodnim putem odgodititrudnoću i skrbiti o ženskom reproduktivnom zdravljuprepoznajući poremećaje na vrijeme.Na temelju FertilityCare sustava razvila se Tehnologijaprirodne prokreacije NaPro (u daljnjem tekstu NaProtehnologija). To je nova reproduktivna znanost kojomse dijagnosticiraju bolesti i liječi reproduktivno iginekološko zdravlje u skladu s prirodom pojedinogciklusa, stvarajući optimalne uvjete u kojima prirodnimputem može doći do začeća. NaPro tehnologija koristiopsežno znanje o ženskom ciklusu da bi odredilavrijeme testiranja hormona u krvi, ultrazvučne i drugepretrage da bi se dijagnosticirao uzrok neplodnostii drugih poremećaja. Usmjerena je i na liječenjemuške neplodnosti. Njezine prednosti su individualani holistički pristup, preciznija dijagnostika, terapijausklađena s pojedinim ciklusom plodnosti, uviđanjerizika za spontani pobačaj i izvanmaterničnu trudnoću,pravovremeno otkivanje različitih nepravilnosti, boljiishodi liječenja neplodnosti. Također nije zanemarivznačajno manji postotak prijevremeno rođene djece,nedonoščadi, obolijevanja i smrtnosti novorođenih.FertilityCare sustav i NaPro tehnologija poštujuljudski život od samog začeća, te dostojanstvo ženei braka.Ove godine se obilježava 40 godina od objave enciklikepape Pavla VI. Humanae Vitae u kojoj papa PavaoVI. potiče sve odgovorne, osobito znanstvenike, naistraživanje prirodnih načina regulacije plodnosti. Ontakođer nagoviješta sve opasnosti i moguće posljedicekontracepcije kojima smo, na žalost, danas svjedoci.Naglašavamo da su FertilityCare sustav i NaProtehnologija nastali izravno na poticaj pape Pavla VI.te da su potpuno u suglasnosti s učenjem katoličkeCrkve. Na tom tragu je 1985. godine u Omahi u SAD-uosnovan Istraživački institut Pape Pavla VI. koji danasdjeluje kao Nacionalni centar za žensko zdravlje.FertilityCare sustav ove godine obilježava 30godina postojanja u svijetu, te 10 godina postojanja uEuropi. Istraživanje o uspješnosti NaPro tehnologije uEuropi objavljeno je ove godine u časopisu Američkeakademije obiteljske medicine (The Journal ofAmerican Board of Family Medicine 2008;21(5):375-84). Istraživanje je provođeno od veljače 1998. dosiječnja 2002., uključivalo je ukupno 1239 parova kojisu bili u programu liječenja kod dva liječnika obučenaza NaPro tehnologiju. Prosječna dob žena je bila35.8 godina s prosjekom od 5.6 godina nastojanjaostvarivanja trudnoće. U 24 mjeseca liječenja, odnjih 100, 52.8% je zatrudnjelo. Istraživanje ukazuje i26

CONTRIBUTIONSna vrlo visoku stopu živorođene djece, te samo 4.6%blizanačkih trudnoća.O uspješnosti FertilityCare sustava u izbjegavanju/odgađanju trudnoće provedeno je istraživanje u5 različitih centara, a uključivalo je 1876 parova.Uspješnost metode je bila 96.8% (istraživanjeobjavljeno u časopisu Journal of ReproductiveMedicine 1998. godine).Jedna osoba iz Hrvatske je 2004. godine počela seeducirati za FertilityCare stručnjaka, te od 2005.godine radi uglavnom s parovima koji imaju poteškoćau postizanju začeća. Kroz to vrijeme održala je brojnapredavanja za žene ili parove koji su bili zainteresiraniza sustav, a u program se uključilo ukupno 35 žena iparova. Od toga broja je 12 parova s problemom upostizanju začeća cjelovito uključeno u program, te jedo sada postignuto 8 trudnoća. Dodatnih šest parovasu privremeno prekinuli s programom.Od 2008. godine još su se dvije osobe počeleeducirati, a treća se sprema krenuti krajem mjesecastudenog. Sve četiri osobe će djelovati na područjugrada Zagreba. Edukacija za FertilityCare stručnjakei za liječnike je zahtjevna i dugotrajna, te se odvija udvije faze. Ona započinje svake godine u Galwayu(Irska), a od ove godine je po prvi puta dostupnaedukacija i u Poljskoj. Ukupni troškovi prve i drugefaze edukacije u Irskoj iznose 4.500 eura, a u Poljskoj4000 $ (što ne uključuje troškove smještaja, prehranei putovanja). Udruženje FertilityCare Centara Europe(FertilityCare Centres of Europe) nam je izašlo ususret, te financijski dobrim dijelom pomoglo da prvedvije osobe završe prvu fazu edukacije u Irskoj. Ostajenam još za njih uplatiti po 2000 eura za drugu fazuedukacije, te s 4000$ pomoći odlasku treće osobe naedukaciju u Poljsku.Katolička Crkva, kao zagovornica svega što štitidostojanstvo čovjeka, tako zagovara i prirodnenačine regulacije plodnosti i odgovorno roditeljstvo.U Hrvatskoj još uvijek, unatoč naporima nekihentuzijasta, nije zaživio sustavniji pristup u provođenjuprirodnih metoda kako bi se ljudima moglo i konkretnopomoći.Ovim dopisom Vas želimo upoznati s postojanjemnašeg Centra. Želja nam je da se što većem brojuljudi u Hrvatskoj pomogne prirodnim putemplanirati njihovu obitelj, te onima koji imaju problem spostizanjem začeća pomoći pronaći uzrok problemai otkloniti ga kako bi prirodnim putem ostvarilipotomstvo. S tim ciljem želimo osnovati fond kojim ćese prikupljati sredstva za edukaciju što većeg brojaFertilityCare stručnjaka i liječnika koji će se izučiti zaNaPro tehnologiju.Ukoliko imate bilo kakvih pitanja molimo obratitese na dolje navedeni kontakt! Također smo voljniosobno vam predstaviti metodu i otvoreni smo svakojsuradnji.Unaprijed Vam se zahvaljujemo na razumijevanju ivelikodušnosti,Končanički put 710000 Zagrebwww.fertilitycare.nettel: 098/77-11-24E- pošta: katarina@fertilitycare.netponire pogledu bistro zelenilojezerske tajneDr. Nada Jačmenicapredvečerjezvonjenje ispuniloulicu selaDr. Duško Matasvjetar i kiša –vrativši se u kućumačka se žaliDr. Tomislav MaretićPRILOZI27

IZJAVE ZA JAVNOSTPUBLIC STATEMENTSSvako ljudsko biće ima vrijednost u sebiBenedikt XVI.Every Human Being Has Intrinsic ValueGovor pape Benedikta XVI. prigodom audijencijesudionika 23. Međunarodne konferencije Papinskogvijeća za pastoral zdravstva. Tema kongresa bila je:„Pastoralna skrb u liječenju bolesne djece”.Vaša Eminencijo,Poštovana braćo u biskupstvu i svećenstvu,Istaknuti profesori,Draga braćo i sestre,Radostan sam što vas mogu sresti prigodom23. godišnjeg Međunarodnog kongresa koji jeorganiziralo Papinsko vijeće za pastoral zdravstva.Srdačno pozdravljam kardinala Javiera LozanoBarragána, predsjednika Dikasterija, te mu zahvaljujemna njegovim ljubaznim riječima koje mi je uputio u vašeime. Iskazujem svoju zahvalnost tajništvu, suradnicimaovoga Papinskog vijeća, govornicima, akademskimvlastima i osobama, odgovornima u zdravstvenimustanovama, zdravstvenim djelatnicima i onima kojisu pružili svoju suradnju, sudjelujući na različite načineu organizaciji Kongresa čija je tema ove godine:„Pastoralna skrb u liječenju bolesne djece”. Siguransam da će ovi dani promišljanja i rasprave o takovažnoj temi doprinijeti senzibilizaciji javnog mnijenjao dužnosti da se djeci da sva pozornost koja im jepotrebna za njihov skladni tjelesni i duhovni razvoj.Ako se to primijeni na svu djecu, onda je pažnja jošvažnija bolesnoj djeci i onoj djeci koja trebaju posebnimedicinski tretman.Zahvaljujući doprinosu svjetski priznatih stručnjakai ljudi koji su u izravnom doticaju s djecom upoteškoćama, tema vašeg Kongresa koji danaszavršava, omogućila vam je istaknuti tešku situacijuu brojnim regijama na zemlji u kojima još živi priličnoveliki broj djece te predložiti nužne, zapravo žurneintervencije kako bi do njih pomoć dospjela. Uposljednjih 50 godina medicina je zasigurno postiglaznatan napredak: to je dovelo do bitnog smanjenjasmrtnosti djece, iako još treba mnogo toga učiniti utom pogledu. Dovoljno se prisjetiti, što ste spomenuli,da svake godine umre četiri milijuna novorođenčadiunutar 26 dana od rođenja.U tom je kontekstu liječenje bolesnog djeteta temakoja ne smije prestati privlačiti pozornost svih onih kojisu posvećeni pastoralu zdravstva. Prijeko je potrebnadetaljna analiza postojećeg stanja stvari kako bi sepoduzelo ili nastavilo odlučno djelovanje sa svrhomprevencije bolesti što je više moguće i, kada suprisutne, u liječenju malenih pacijenata na osnovunajmodernijih otkrića medicinske znanosti kao ipromicanjem boljih standarda higijene i zdravstva,osobito u manje sretnim zemljama. Današnji izazovjest obraniti se od početka mnogih bolesti nekadkarakterističnih za dječju dob i u cijelosti poticati rast,razvoj i održavanje dobrog zdravlja za svu djecu.Svi su uključeni u ovo opsežno djelovanje: obitelji,liječnici, socijalni i zdravstveni radnici. Medicinskoistraživanje je ponekad suočeno s teškim odlukamakada je pitanje, na primjer, postizanja odgovarajućeravnoteže između nastavka ili napuštanja terapijekako bi se osigurao prikladan tretman za stvarnepotrebe malenih pacijenata bez podlijeganjanapasti eksperimentiranja. Nije suvišno podsjetiti dasredište svake medicinske intervencije uvijek morabiti dostizanje istinskog dobra djeteta, smatranog usvome dostojanstvu ljudskim bićem s punim pravima.Stoga je uvijek potrebno brinuti o njemu s ljubavlju,pomoći mu da se suoči s trpljenjem i bolešću, čaki prije rođenja, ako njegova situacija to zahtijeva.Uzimajući u obzir emocionalni utjecaj bolesti iliječenja kojem je dijete podvrgnuto, a koje je vrločesto osobito invazivno, važno je osigurati stalnukomunikaciju s njegovom rodbinom. Ako zdravstvenidjelatnici, liječnici i medicinske sestre osjećaju teretpatnje malenih pacijenata kojima pomažu, lako semože zamisliti koliko ju izrazitije moraju osjećati njihoviroditelji!Medicinski i ljudski aspekti nikad ne smiju biti odijeljenite je dužnost svake njegovateljske i zdravstvenestrukture, osobito ako je motivirana izvornimkršćanskim duhom, pružiti najbolje i od stručnosti iod humanosti. Bolesna osoba, osobito dijete, naposerazumije jezik nježnosti i ljubavi, iskazan kroz skrb,strpljivo i velikodušno služenje u kojemu su vjernicinadahnuti željom da iskažu istu posebnu ljubav kojuje Isus pridržavao za djecu. „Maxima debetur pueroreverentia” (Juvenal, Satira XIV., v. 479): već su stari28

PUBLIC STATEMENTSnarodi priznavali važnost poštivanja djeteta kojeje dar i dragocjeno dobro za društvo i čije ljudskodostojanstvo, koje ono posjeduje u punini čak i kaonerođeni u utrobi svoje majke, mora biti priznato.Svako ljudsko biće ima vrijednost u sebi jer je stvorenona sliku Božju, u čijim je očima on to dragocjeniji štose čini slabijim u ljudskom pogledu. Stoga, s kojombi velikom ljubavi trebali, također, s dobrodošlicomdočekati nerođeno dijete koje je već zahvaćenomedicinskom patologijom! „Sinite parvulos venire adme” (Pustite dječicu neka dolaze k meni), kaže Isusu Evanđelju (usp. Mk 10,14), pokazujući nam stavpoštivanja i prihvaćanja s kojim moramo pristupatisvakom djetetu, osobito kada je slabo i u poteškoći,patnji i nezaštićenosti. Prije svega mislim na malusiročad ili napuštenu djecu zbog siromaštva i raspadanjihove obitelji. Mislim na djecu koja su nevine žrtveAIDS-a ili rata i mnoštva oružanih sukoba koji se vodeu različitim dijelovima svijeta. Mislim na djecu koja suumrla zbog siromaštva, gladi i žeđi. Crkva ne zaboravljasvoju najmanju djecu i dok, s jedne strane, pozdravljainicijative bogatijih nacija glede poboljšanja stanja unjihovom razvoju, s druge strane je itekako svjesnapotrebe pozvati ih da posvete veću pozornost prematoj našoj braći i sestrama, i tako zahvaljuje našojjednodušnoj solidarnosti da budu u stanju gledati naživot s nadom i povjerenjem.Draga braćo i sestre, dok priželjkujem da se mnogastanja nejednakosti koja još postoje poprave što jemoguće prije odlučnim intervencijama u ime te malebraće i sestara, također izražavam svoje dubokopriznanje onima koji su posvetili svoju energiju imaterijalne resurse u njihovom služenju. S posebnomzahvalnošću mislim na bolnicu Bambino Gesù i brojnekatoličke socijalne i zdravstvene udruge i institucijekoje, slijedeći primjer Isusa Krista Dobrog Samaritancai nadahnuti njegovom ljubavlju, pružaju ljudsku,moralnu i duhovnu potporu i pomoć mnogoj djeci kojatrpe, prema kojima Bog gaji posebnu naklonost. NekaBlažena Djevica, Majka svakog ljudskog bića, bdijenad bolesnom djecom i štiti sve one koji daju sve odsebe da ih njeguju s ljudskim obzirom i evanđeoskimduhom. S tim osjećajima, dok iskazujem svojeiskreno priznanje radu na senzibilizaciji postignutojovim međunarodnim kongresom, obećavam vamsvoje trajno sjećanje u molitvi i na sve vas udjeljujemApostolski blagoslov.Izvornik: vatican.vaPrevela: Iva Ćelić, dr.med.XV. IV. 'LXXXVIIIIZJAVE ZA JAVNOSTNa brijegu što se nekoć Crni plat zvao,A sad mu Perovo neko ime dao,Nalazi se glavna crkva grada.Nije raskošna građevinaNi sprijeda ni straga.Nije bogata ni skulpturom ni slikom,Al' je lijepa jednim drugim likom.S njom je pisana histrija grada;u njoj je Krštenja,u njoj Ispovijedi,u njoj Pričesti svete,u njoj Krizme i Vjenačanja,u njoj uzdaha i bola,u njoj je prava Isusova škola.Iz nje ljubav i Božja riječ se čuje,A na nju i sad izvana netko pljuje.Bila vremena teška,Rušila se zvona, pisla na njoj riječ preteška.Ali, ona osta čista, tiha.Prima vjernike svoje,Što se u nju ući nikada ne boje.Stara i sva trošna;Raspukla, puna crnih rupa,Već godinama tako ranjena traje.Voljom Božjom i hirom Zemlje skoro se raspala.Brazde, bore duboke je dopala,Al' je blagost i ljepotu starice majke sačuvala.Volim crkvu staru,Svaku ranu njenu.Tišinom nijemom ona pričaO vremenima burnim,Događanjima čudnim.Volim crkvu staru.Na njoj dan svakiSvoju stranicu piše,Zato i ne zna stariti više.Dr. Vlatko Perčin29

IZJAVE ZA JAVNOSTPUBLIC STATEMENTSDar za život. Razmatranja o doniranju organa.Benedikt XVI.A Gift for Life. Considerations on Organ DonationGovor pape Benedikta XVI. na audijenciji za sudionikeMeđunarodnog kongresa „Dar za život. Razmatranjao doniranju organa.” što ga je organizirala Papinskaakademija za život. Kongres je održan u Rimu 6.-8.studenoga 2008.Časna braćo u biskupstvu,Braćo i sestre,Darivanje organa je jedinstveno svjedočanstvomilosrđa. U vremenu poput našega, često obilježenomraznim oblicima egoizma, postaje sve važnijeshvatiti kako je nužno ući u logiku zahvalnosti da bise ispravno shvatio sam život. U stvarnosti postojiodgovornost ljubavi i milosrđa po kojoj se osobaposvećuje darivanju svoga života za druge, ukoliko taosoba doista želi naći svoje osobno ispunjenje. Kaošto nas je Gospodin Isus učio, samo dajući svoj životmožemo ga spasiti (usp. Lk 9,24).Pozdravljam sve nazočne, osobito senatora MaurizijaSacconija, talijanskog ministra rada, i zahvaljujemnadbiskupu Rinu Fisichelli, predsjedniku Akademijeza život, za riječi koje mi je uputio, oslikavajući dubokiznačaj ovog susreta i predstavljajući sintezu radasamoga skupa.Zajedno s njim također zahvaljujem predsjednikuMeđunarodne federacije katoličkih liječničkihdruštava, i ravnatelju talijanskog Nacionalnogtransplantacijskog centra, podcrtavajući sazahvalnošću vrijednost suradnje ovih organizacijana području transplantacije organa, o čemu seraspravljalo kroz ove dane vašeg rada i proučavanja.Povijest medicine pokazuje dokaze velikog napretkakoji je učinjen u svakodnevnom davanju sve većegdostojanstva osobama koje pate. Transplantacijaorgana i tkiva predstavlja veliku pobjedu medicinskeznanosti i sigurno je znak nade za one koji boluju odozbiljnih i životno ugrožavajućih bolesti. Okrenemoli pogled ka cijelom svijetu lako je potvrditi brojne isložene slučajeve u kojima su mnogi ljudi, zahvaljujućitehnikama transplantacije organa, nadvladali izrazitoteške bolesti i u njih je bila vraćena radost života.To se nikada ne bi dogodilo da predanost liječnikai sposobnost istraživača nije mogla računati svelikodušnošću i altruizmom onih koji su darovaliorgane.Nažalost, problem dostupnosti vitalnih organa nijesamo teoretski nego značajan praktični problem; tose može vidjeti u dugim listama čekanja za osobečija je jedina nada za preživljavanje vezana uz malibroj donacija. Iznad svega je u kontekstu ovogakorisno osvrnuti se na ovaj napredak znanosti, kakorast u broju molbi za transplantaciju ne bi promijenioetičke principe na kojima transplantacija počiva. Kaošto sam rekao u mojoj prvoj enciklici, tijelo nikada nemože biti smatrano samo objektom (Deus Caritas Est,br. 5); činiti drugačije nametalo bi logiku tržišta. Tijelosvake osobe, skupa s duhom koji je dan svakomeponaosob, čini nedjeljivu cjelinu u kojoj je otisnut liksamoga Boga. Zanemarivanje ove dimenzije podsjećana stavove koji nisu u stanju shvatiti ukupnostmisterija prisutnog u svakoj osobi. Neophodno jestoga dati prioritet dostojanstvu ljudske osobe i zaštitiindividualnog identiteta.Glede tehnike transplantacije organa, to znači daosoba može darovati organ samo ako taj čin ne dovodiosobno zdravlje i identitet u ozbiljnu opasnost, i akoje učinjeno iz ispravnih moralnih i primjerenih razloga.Bilo kakav razlog za kupovanje i prodaju organa, iliusvajanje utilitarističkih i diskriminatornih kriterija, bilobi u suprotnosti sa značenjem samog dara na taj načinda bi ga obezvrijedio, kvalificirajući ga kao moralnonedopustiv čin. Prema zlouporabama u transplantacijiili trgovanju organima, koje obično zahvaćaju nevineosobe poput djece, znanstvena i medicinska zajednicamora biti ujedinjena u zajedničkom odbijanju. To suneprihvatljive prakse koje treba proglasiti gnjusnima.Isto etičko načelo treba neprestano ponavljati kadase sugerira da se ljudske embrije stvara i uništava zaterapeutske svrhe. Sama ideja promatranja embrijakao „terapeutskog materijala'” u proturječju je skulturalnim, civilnim i etičkim zasadama na kojimapočiva dostojanstvo osobe.Često se transplantacija organa događa kao potpunobesplatna gesta u ime člana obitelji koji je proglašenmrtvim. U ovim slučajevima pristanak obaviješteneosobe je preduvjet slobode kako bi se transplantacijamogla okarakterizirati kao dar a ne protumačiti kaoprisilan ili zlostavljajući čin. U svakom slučaju, korisno30

PUBLIC STATEMENTSje sjetiti se da se brojni vitalni organi mogu dobitisamo ex cadavere (od preminule osobe), koja imasvoje dostojanstvo i koju treba poštovati. Tijekomproteklih godina znanost je napredovala u utvrđivanjusmrti pacijenta. Dobro je stoga da dosegnuti rezultatidobiju konsenzus cijele znanstvene zajednice kakobi se pronašla rješenja koja svima daju sigurnost. Utakvoj sredini čak i najmanja mogućnost proizvoljnostinije dopuštena, i tamo gdje potpuna sigurnost nijedosegnuta, mora se vladati načelom opreza.Zbog ovoga korisno je potaknuti dodatnainterdisciplinarna istraživanja i proučavanje na takavnačin da se javnosti predstavi najtransparentnijaistina o antropološkim, socijalnim, etičkim i pravnimimplikacija transplantacije. U ovim se slučajevimapoštivanje života darivatelja treba prihvatiti kao prvikriterij, na takav način da se uzimanje organa dogodisamo nakon utvrđivanja stvarne pacijentove smrti(Kompendij Katekizma Katoličke crkve, br. 476).Čin ljubavi koji se izražava darom svojih vitalnih organaje autentično svjedočanstvo milosrđa koje zna gledatidalje od smrti kako bi život uvijek pobijedio. Primateljbi trebao biti svjestan vrijednosti onoga što prima, darakoji ide dalje od samog terapijskog značenja. Ono štoprimaju predstavlja svjedočanstvo ljubavi i trebalo biroditi odgovor koji će biti podjednako velikodušan, tena taj način stvoriti kulturu darivanja i zahvalnosti.Put koji moramo slijediti dok znanost ne otkrije novei naprednije terapije mora biti put stvaranja i širenjakulture okarakterizirane solidarnošću koja se otvaradrugima a da nikoga ne isključuje. Transplantacije kojesu u skladu s etikom davanja zahtijevaju predanostsvih uključenih strana u ulaganju svakog mogućegnapora za stvaranje i informiranje kako bi se probudilasavjest glede problema koji izravno utječe na životemnogih.Bilo bi zato neophodno nadvladati predrasude inerazumijevanja, raspršiti sumnje i strahove i zamijenitiih sigurnostima i jamstvima da bi se u svima stvorilaraširenija svijest o velikom daru života.Uz želju da svatko od vas nastavi svoju osobnupredanost s odgovarajućom sposobnošću iprofesionalizmom, zazivam Božju pomoć u radnimsastancima ovoga skupa i svima vama od srcaudjeljujem svoj blagoslov.IZJAVE ZA JAVNOSTPrvo Adamovo jutro„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, naSvoju sliku stvori ga” (Post 1,27)Netom rođen, od ljudi sâmSred rijeke života što oko njeg blistaNove duše i novoga tijelaNepotrošena, nedirnuta, čistaO, sve se rađa, pupa i cvjetaŽivota ushit je na vrhuncuPitome zvijeri, umilni gmaziŠarena krila pršte na suncuNa obzorju blaga svjetlost klijaNazire obrise Nebeskog gradaTiha ga, zanosna pjesma ovijaDušu mu mami i napajaOn ruku dignu i osjeti čežnjuDa vrati se nazad do početka putaU bliskost onu gdje Svjetlost ćutiU toplu sigurnost Očevog skutaI žile mu bruje po čitavom tijeluI poljubac Tvorčev peče na čelu...Preveo: Aleksandar Savić, dr.med.Dr. Ružica Martinović-Vlahović31

IZJAVE ZA JAVNOSTPUBLIC STATEMENTSZaključna izjava Međunarodnog kongresa „Humanae vitae za svavremena – ljudska spolnost življena u velikodušnosti i razboritosti“Final Conclusions of International Congress „Humanae Vitae for All Times - Human SexualityExperienced in Generosity and Common Sense“Kongres je istaknuo:• suvremenost enciklike Humanae Vitae, koja govorio naravnom zakonu i moralnom življenju spolnostikao trajnim vrijednostima,• proročku dimenziju enciklike, jer su se ostvarilanjena predviđanja o danas sve vidljivijimposljedicama otklona od prirodnog i moralnogživljenja spolnosti,• cjelovitost i ljepotu ljudske ljubavi i spolnostiprema Božjem planu u smislu dobrobiti kojučovjek ostvaruje ako prihvaća i živi u skladu s timplanom,• bogatstvo nauka Crkve, koji ne samo da neproturječi znanosti već daje pozitivan doprinosistraživanjima koje humanističke i znanstvenediscipline razvijaju u korist čovjeka i društva,• da glavno strujanje današnjeg društva, unatočnametanjima alternativnih strujanja, u središtestavlja upravo obitelj utemeljenu na braku izmeđužene i muškarca,• potrebu novog feminizma koji potvrđuje savezžene i života uz sve potpunije očitovanje „ženskoggenija” u različitim područjima života, zauzimanjužena za život i svekoliku humanizaciju društva uistinskoj ravnopravnosti spolova,• da zanemarivanje duhovne dimenzije spolnostidokida istinski smisao i cjelovitost ljudske ljubavi,• da su metode prirodnog planiranja obiteljiznanstveno i klinički utemeljene, imaju visokupouzdanost, te donose brojne zdravstvene,psihološke, duhovne, ekonomske, ekološke idruge dobrobiti za pojedinca, bračni par, obitelj idruštvo,• da, iako je trenutno na putu prema izumiranju,još uvijek postoje tragovi nade za demografskioporavak hrvatskog društva uz značajno boljezauzimanje odgovornih institucija, pojedinaca iskupina,• nužnost međusobnog umrežavanja i povezivanjaradi razvoja sustavnog i standardiziranog pristupapromicanja i podučavanja metoda prirodnogplaniranja obitelji.Organizatori kongresa i preko 200 sudionika potaknutiporukom enciklike Humanae Vitae od različitih institucijaočekuju da istinski surađuju u ostvarivanju projekatausmjerenih na odgoj za vrjednote, promociju braka,obitelji i zaštitu života teTRAŽE• od odgojno-obrazovnih institucija da osigurajuprovođenje programa cjelovitog odgoja mladih zavelikodušno i razborito življenje spolnosti poštujućiroditeljsko prioritetno pravo da odlučuju o odgojusvoje djece,• od Crkvenih struktura da u skladu s postojećimdokumentima i odlukama prirodno planiranjeobitelji dobije primjereno mjesto u formacijipastoralnih djelatnika, pastoralu mladih,obiteljskom pastoralu i pastoralu zdravstva teda omogući ostvarenje projekta sustavnogpromicanja i podučavanja prirodnih metoda uredovitom pastoralu, a poglavito u župama iobiteljskim savjetovalištima,• od institucija stručnog srednjoškolskog, višegi visokog obrazovanja da u redovite programestručne formacije i trajne edukacije zdravstvenogosoblja i ljekarnika uključe sadržaje o prirodnomplaniranju obitelji.• od zdravstvenih ustanova da poštujući postojećekodekse Hrvatske liječničke komore i Hrvatskogliječničkog zbora prirodno planiranje obiteljipostave u temelj skrbi o prokreativnom zdravlju,osobito u slučaju problema u postizanju začeća,• od znanstvene zajednice da se svojom djelatnošćupridruže stvaranju baze znanja te vjerodostojnojinterpretaciji znanstvenih činjenica o plodnostii prirodnom planiranju obitelji čineći ta znanjadostupnima široj javnosti,• od sredstava javnog priopćavanja da na primjeren,cjelovit i današnjem čovjeku razumljiv načinprenose istinu o ljudskoj spolnosti i prirodnomplaniranju obitelji.32

LITERATURE REVIEWSPRIKAZI IZ LITERATUREPaul Michael Quay: „Kršćansko značenje ljudske spolnosti“Centar za bioetiku Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Zagreb 2008.Prim. dr. Ivica RužičkaPaul Michael Quay: „The Christian Meaning of Human Sexuality“Centar za bioetiku Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Zagreb 2008Pročitavši ovu knjižicu postavio sam si pitanje zaštoje glavni urednik Biblioteke Bioetika, o. ValentinPozaić, odabrao prijevod ove knjige za objavljivanje.U samom tekstu knjige našao sam odgovor kojicitiram: „Značenje bračne zajednice prebogato je dabi ga mlada osoba koja upravo ulazi u brak moglau cijelosti shvatiti, mora se naučiti to značenje”. Dabi mlada osoba mogla to naučiti, potrebni su jojučitelji: filozofi, teolozi, propovjednici, ispovjednici,vjeroučitelji, liječnici koji vode zaručničke tečajeve,nastavnike u školama i na fakultetima, a svi će oninaći korisne podatke za rad u poduci od spolnosti.Ova knjižica donosi shvaćanje ljudske spolnosti kojenam nudi božanska objava kad opisuje duhovnu,psihološku i tjelesnu komplementarnost muškoga iženskoga bića. Namijenjena je prvenstveno odraslimkršćanima koji žele znati ne samo koji su stavovi Crkveo spolnom ponašanju, nego i zašto Crkva neku vrstuponašanja smatra ispravnim, odnosno neispravnim.Spolni je moral dio otajstva našega života u Kristu, ajedinstveni dar spolnosti dopušta nam da odlučimoili da ne odlučimo hoćemo li sudjelovati u jednomobliku Božjeg stvaranja. Istina o ljudskoj osobnosti iljudskoj seksualnosti temelji se na Božjoj objavi, panam se razumijevanje tog kršćanskog otajstva nudikroz Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, kroz učenjeOtaca mlade Crkve, najvažnijeg dijela tradicije.Objava uči da je kršćanski brak nerazdruživ, brak iobitelj su neraskidivi. Brak simbolizira odnose intimnijeod same spolne veze, a spolni odnos iskazuje svojepuno značenje samo u braku. Razaranje braka iobitelji putem rastave i ponovnog sklapanja braka,razara društvo. Prva polovica knjižice puna je savjetai misli o braku i vjernosti, dok se u drugoj polovicina sličan način raspravlja o neispravnom seksualnomponašanju kao što je preljub, prisila na spolniodnos, seksualne laži, spolni odnosi neoženjenih,promiskuitetu, prostituciji, samozadovoljavanju,homoseksualnosti i kontracepciji. Posljednja sudva poglavlja posvećena pitanju djevičanstva,suzdržljivosti i celibata. Kršćanska je čistoća simbolnatjecanja, napora, patnje radi ispunjavanja mnogovećeg cilja, a to je ljubav prema Bogu. Redovnici,redovnice i svećenici mogu se pridržavati svojeodluke o čistoći uz pomoć molitve, duhovnog štiva,samokontrole, gušenja strasti i tjelesne pokore.Autor knjige, Paul M. Quay, S.J. rođen je u Arkansasu1924., a umro u Chicagu 1994. Ušao je u čikaškuprovinciju Družbe Isusove godine 1946., a svećenik jeod 1961. Diplomirao je filozofiju i teologiju, stekao jedoktorat iz teorijske fizike na Massachussetts Instituteof Technology i potom proveo više godina u Francuskojna postdoktorskom istraživanju. Četrnaest je godinapodučavao je fiziku i teologiju na St. Louis University,a od 1981. godine do smrti bio je profesor filozofijena Loyola University of Chicago. Autor je preko 75članaka kao i ove knjige, a postumno je 1995. godinetiskana knjiga njegovih eseja The Mistery Hidden forAges in God. Ta je knjiga rezultat njegovih 30-godišnjihmeditiranja i velik je doprinos katoličkim studijima uSAD-u.Knjiga ima 127 stranica i podijeljena je u osampoglavlja s predgovorom i navodima iz Svetog pismai ostalom literaturom. To je dvanaesta knjiga izdanjaBioetika Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusoveu Zagrebu, čiji jeurednik o. ValentinPozaić, S.J. Knjigase može naručiti naadresi nakladnika:Centar za bioetiku,Filozofsko-teološkiinstitut DružbeIsusove, 10001, p.p.169, Jordanovac110, tel./fax. 235-42-03.33

PRIKAZI IZ LITERATURELITERATURE REVIEWSMato Babić: „Hrvatska na putu razvoja“Centar za bioetiku Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Zagreb 2008.Prim. dr. Ivica RužičkaMato Babić: „Croatia on the Path of Development”Centar za bioetiku Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Zagreb 2008Knjiga „Hrvatska na putu razvoja” jest 13. knjigabiblioteke Bioetika čiji je glavni urednik o. ValentinPozaić S.J., pomoćni biskup zagrebački i osnivači voditelj Centra za bioetiku. Autor knjige prof. MatoBabić, predstojnik Katedre za makroekonomijui gospodarski razvoj na Ekonomskom fakultetuSveučilišta u Zagrebu, donosi program mogućeggospodarskog razvoja Hrvatske.To nije prva verzija znanstvenog rada o gospodarskomrazvoju Hrvatske, a po riječima autora „taj program nijerađen po narudžbi nijedne političke stranke”. Programje podijeljen u osam dijelova. U prvom dijelu govorise o temeljnim ekonomskim postavkama svakogekonomskog programa i naglašava da je važnonačelo maksimiziranja društvenog blagostanja krozostvarivanje maksimalne proizvodnje iz raspoloživihizvora u uvjetima tržišne, a ne socijalističke privrede.Visoka razina pravne nesigurnosti i korupcije u Hrvatskoj,bitno su ograničenje gospodarskom razvoju. Tek kadase razriješe ti osnovni problemi, Hrvatska može krenutiu intenzivniji i stabilniji gospodarstveni razvoj. Autorse zatim osvrće na stanje hrvatskog gospodarstvai na temeljne odrednice razvoja privrede i na traženjemoguće koncepcije i ciljeva razvoja. Strukturnepromjene hrvatskog gospodarstva nužne su za njezinrazvoj, a u sklopu toga nužna je i promjena kadrovskestrukture. Postoji iluzija da je promjena vlasništva(privatizacija) ključna za gospodarstvo, no dalekovažnije od samog vlasništva jest kvalitetno upravljanjepoduzećima. Naime, učinkovitost poduzeća ovisi oupravljanju, a ne o vlasništvu. Politika „odumiranjadržave” jest zabluda, a vlada je izabrana dazemljom vlada, a ne da je rasprodaje. Iznesene sui temeljne odrednice dugoročnog razvoja hrvatskoggospodarstva uz otplaćivanje duga restrukturiranjemdomaće, prije svega javne potrošnje.Valentin Pozaić u svom pogovoru „Korupcija i mit okorupciji” analizira neetične korijene korupcije i etičkilijek i prevenciju korupcije. Korupcija kao pojavanemoralnog razmišljanja i djelovanja mnogo govori opojedincima, o društvu u cjelini i o strukturama vlasti.Svijet diktature relativizma odnosno anarho-liberalnodruštvo ne pružaju nadu ni jamstvo za izlazak iz stanjakorupcije. Korupcija je nastala zbog naglašenogindividualizma i materijalizma, erozije osnovnihklasičnih vrijednosnih sustava i nazora: poštenja,pravednosti i solidarnosti. Kad korupcija ne bi bilapovlaštena na vrhovima, lakše bi se suzbila na nižimrazinama. Opakom pritisku okoline mogu se oduprijetisamo oni jači u krjeposti, pojedinac ili skupina kojiće svojim jasnim i beskompromisnim stajalištembiti trajan zov savjesti, sol zemlje i svjetlo svijeta.Obnovom kršćanskog shvaćanja vrijednosti može sestvoriti temelj za odgovorno svjesno ponašanje. Samintegralne moralne osobnosti izrasle u svijetu vrjednotai na temelju vrjednota mogu biti voditelji na putu izlaskaiz korupcije. Kršćanin ne može i ne mora izbjegavatipodručje političke djelatnosti. Naprotiv! Više nego drugi,kršćanin ima motiva, svjetla i snage za svoje poslanje,za svoje služenje bližnjemu. Političko djelovanjemotivirano časnim pobudama sasvim je iznimannačin i osobito djelo ljubavi prema bližnjemu. Kršćanise ne mogu opravdavati za stav nemoći, depresijeu osobnom, društvenom, političkom i ekonomskomživotu. Za kršćanenema opravdanjazbog lijenosti uradu i molitvi sisprikom „Ionakose ništa ne možeučiniti.” Premakorupciji trebazauzeti istinitodvažan stav.34

ACTIVITIES OF HKLDAKTIVNOSTI DRUŠTVAHodočašće podružniceHKLD-a Pula u Trsat(20. rujna 2008.)Andrej Angelini, dr.med.Pilgrimage by the Pula Branch of theHKLD to TrsatPulska podružnica HKLD hodočastila je Majci Božjojna Trsat, u subotu, 20. rujna 2008. Duhovno nas jevodio vlč. Milan Mužina, duhovnik Pulske podružnice.Krenuli smo u jutarnjim satima ispred župne crkve sv.Pavla u Puli, te preko Pazina došli na Trsat, to najstarijeMarijansko svetište u nas. Na Trsatu su nas dočekalekolege iz Riječke podružnice te smo svi skupa, zajednosa hodočasnicima iz drugih krajeva naše Domovine,sudjelovali na svečanoj hodočasničkoj svetoj Misiu prepunoj crkvi Majke Božje Trsatske. Nakon Miseobišli smo Trsatsko svetište i to zahvaljujući ocugvardijanu svetišta obišli smo atrij te kapelu zavjetnihdarova, a zahvaljujući dr. Anđelku Vlahu (tajnikuRiječke podružnice) posjetili smo riznicu svetištate novootvoreni Pastoralni centar – aulu pape IvanaPavla II, koja je sagrađena uz perivoj Gospe Trsatske.Svatko je imao mogućnost za osobnu molitvu, te smooko 13 sati napustili Rijeku i krenuli na Učku gdje smo,nakon duhovne potražili i tjelesnu okrjepu, te staromcestom po Učki mogli uživati u prelijepom krajoliku. Putsmo nastavili u Lanišće. Dočekao nas je bivši župnikvlč. Merlić, koji nam je iz prve ruke ispričao događajkoji se zbio 24. kolovoza 1947. upravo u toj Crkvi i užupnom stanu nadomak Crkve. Posjetili smo i župniured u kojem su još vidljivi tragovi krvi od mučeničkesmrti sluge Božjega vlč. Miroslava Bulešića. Prepuniemocija i napojeni duhom zajedništva priveli smokraju još jedno ugodno druženje.Članovi Podružnice HKLD-a u Trsatu (20. rujna 2008.).Predavanje: Ante Mateljan„Bolesnik i svećenik – temeljidušobrižništva u bolnici"(Split, 6. listopada 2008.)Danijela De Micheli Vitturi, dr.med.Lecture, Ante Mateljan „Patient and Priest– Basic Pastoral Ministry in the Hospital“(Split, October 6, 2008)U ponedjeljak, 6. listopada 2008. u organizaciji HKLDpodružnice Split duhovni asistent podružnice Splitprof.dr. don Ante Mateljan otvorio je novu akademskugodinu predavanjem pod naslovom: „Bolesnik isvećenik - temelji dušobrižništva u bolnici”.Nakon uvodne molitve, predavač je pozdraviopovjerenika za Pastoral splitsko-makarskenadbiskupije mons.dr. Dragu Šimundžu, dušobrižnikabolnice na Križinama don Marka Klarića, kolegicei kolege i sve nazočne. Spomenuo je nedavnopreminulog bolničkog kapelana don Ćiru Burića,koji je 17 godina djelovao kao dušobrižnik bolnicena Križinama u Splitu. Poseban spomen na don Ćirusplitski liječnici obilježit će na blagdan sv. Luke SvetomMisom u kapeli bolnice Križine koju će predslaviti donAnte Mateljan.U svom izlaganju na temu bolesnik i svećenik, donAnte je polazeći od Ugovora između Vlade RepublikeHrvatske i Hrvatske biskupske konferencije kojim seuređuje prisutnost i djelovanje katoličkog dušobrižnikau bolnicama i ostalim zdravstvenim ustanovamaiznio načela na kojima se temelji kršćanski ispravna,pastoralno primjerena i duhovno korisna komunikacijaizmeđu svećenika i bolesnika, u kojoj je naglašenaduhovna skrb, te slavljenje sakramenata.Pastoral bolesnika je najzahtjevniji oblik pastorala.Potrebna je dobra pouka i odgoj za takav pastoral. Unastavi na studiju teologije ta je priprava vrlo oskudna.Zahtjevi i potrebe pastorala su veliki i nužno je uključitilaike preko njihovih udruga ili pojedinačno koji supripremljeni za takvu skrb. Dušobrižništvo bolesnikauključuje i komunikaciju svećenika s bolničkimosobljem i obitelji bolesnika. Kršćanska komunikacijaizmeđu svećenika i bolesnika ima tri specifične oznake:razgovor/riječ, slavlje sakramenata i molitvu.U komunikaciji s bolesnikom važno je znati da svećeniknije liječnik i da liječnik nije svećenik. Postoje i mogućineuspjesi u komunikaciji na koje treba računati. Riječistine oslobađa za pravu nadu. Svećenik posreduje35

AKTIVNOSTI DRUŠTVAu sakramentalnom susretu s Kristom. Posebno jepredavač naglasio sakrament ispovijedi, euharistijui bolesničko pomazanje, uz uvijek potrebnu ineizostavnu molitvu s bolesnikom i za bolesnika.Bolest je stanje u kojem se misli na pomalo zaboravljenapitanja u svakodnevnom životu, a to su pitanja o smisluživota, patnje, bolesti i smrti, tada se više ne razmišljasamo o tjelesnom zdravlju i produžetku života, negoo konačnom određenju vlastitog postojanja. Gledajućiveć iz te općeljudske perspektive, prisutnost svećenikau bolnici nije ni beznačajna ni sporedna. O tomesvjedoče liječnici, medicinsko osoblje, a posebnodušobrižnici. Kao i svaki liječnik, tako je i bolničkidušobrižnik dužan ispitati vlastitu savjest o svojemodnosu prema bolesnicima. Taj se ispit odnosi na svatri oblika pastoralne skrbi: navještaj Riječi, slavljenjesakramenata, služenje u ljubavi. Odnosno, na ono štoje Isus naložio Dvanaestorici „uputivši ih: …Bolesneliječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduheizgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Mt 10,5.8) Dostojanstvo ljudske osobe te potvrda nade uživot, koju svećenik svjedoči, dovoljan je razlog njegoveprisutnosti u bolnici i temelj odnosa s bolesnikom.Nakon predavača, don Marko Klarić, kapelan bolnicena Križinama iznio je nekoliko svojih upečatljivih životnihprimjera iz netom povjerene mu službe.Izvješće o osnivanjupodružnice HKLD-a u Sinju(Sinj, 18. listopada 2008.)Ante Prolić, dr.med.Report on the Establishment of the SinjBranch of the HKLD(Sinj, October 18, 2008)Na blagdan Sv. Luke, zaštitnika liječnika i medicinskogosoblja, 18. listopada 2008. godine u Sinju, uprostorijama Franjevačkog samostana osnovana jepodružnica Hrvatskog katoličkog liječničkog društva.Osnivačku skupštinu je predvodila dr. Tanja KodžomanKrižanac koja je bila i inicijator osnivanja podružnice.U ime sinjskih franjevaca skupštinu je pozdraviogvardijan Svetišta Gospe Sinjske Fra Bože Vuleta kojije podružnici ponudio pomoć i prostor za održavanjesastanaka, a u ime grada Sinja prisutnima se obratiogradonačelnik dr. Ivan Nasić koji je i sam članpodružnice.Na skupštini su bili gosti iz Splitske podružnice HKLD-a:predsjednik dr. Anton Marović, duhovnik dr. don AnteACTIVITIES OF HKLDMateljan, tajnica dr. Anita Strujić i koordinatoricaHKLD-a za Južnu Hrvatsku dr. Danijela De MicheliVitturi koja je pročitala pozdravno pismo predsjedniceHKLD-a dr. Marice Miletić-Medved.Članovi nove podružnice HKLD-a u Sinju (18. listopada 2008.).Na izbornoj skupštini za predsjednika je izabran dr. AnteProlić, spec. obiteljske medicine, za dopredsjednicudr. Ljubica Paladin Šušnjara, spec. medicine rada, zatajnika dr. Rino Rančić, stručni suradnik u „Farmalu“,a za rizničarku dr. Danja Lakić Budimir, stomatolog.Za kontakt s medijima i javnosti određena je dr. TanjaPavić, spec. obiteljske medicine.Dekretom Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu, ana prijedlog inicijativnog odbora, za duhovnika jeimenovan fra Nedjeljko Jukić, profesor biologije uFranjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Podružnica sadaima 23 člana, a nadamo se da će se naše članstvopovećati. Naime, promjene zdravstvenog sustavai opterećenost poslom otuđili su liječnike tako da jeosnivanje podružnice dočekano s oduševljenjem, kakozbog povezivanja liječnika, tako i duhovne okrjepe.Nakon izborne skupštine u samostanskoj u kapeliSv. Križa fra Nedjeljko Jukić je služio Svetu misu, akoncelebrirao je don Ante Mateljan.Nakon Svete mise dobrotom poglavarstva grada SinjaProslava blagdana sv. LukeEvanđelista u Zagrebu(Zagreb, 16.-18. listopada 2008.)Prim.dr. Ivica RužičkaCelebration of the Feast of St. Luke in Zagreb(Zagreb, October 16-18, 2008)36

ACTIVITIES OF HKLDZagrebačka podružnica Hrvatskoga katoličkogaliječničkog društva proslavila je blagdan sv. Lukezaštitnika liječnika i HKLD-a rekolekcijama 16. i 17.listopada i sv. Misom 18. listopada. Ovo je godinasv. Pavla i prisjećamo se da je prošlo 2000 godinaod njegova rođenja. Sv. Luka bio je prijatelj i liječniksv.Pavla na njegovim misijskim putovanjima i izvjestiteljo njegovim misijama i nauku što je zabilježio u Djelimaapostolskim. Zato je opravdan izbor fra Darka Teperta,OFM, doktora biblijskih znanosti i arheologije daprva dva dana proslave i duhovne obnove članovaHKLD-a izabere temu o misijskim putovanjima i naukusv. Pavla. Na tri putovanja po gradovima i rimskimprovincijama u Maloj Aziji Pavao je naviještao IsusovoEvanđelje među Židovima i poganima s većimuspjehom među potonjima. Rođen u Tarzu u Ciliciji uMaloj Aziji u dobrostojećoj obitelji, Pavao je bio dobroobrazovan. Kao vrhunski židovski teolog isprva je biožestoki progonitelj prvih kršćana. Pred Damaskom uSiriji obasjala ga je snažna svjetlost s neba iz koje ječuo glas: „Savle, Savle zašto me progoniš?” Njegovoje židovsko ime bilo Savao, a rimsko Pavao i bioje punopravni građanin Rimskog Carstva. Poslijedrugovanja s Isusovim sljedbenicima u Damasku,posebno s Barnabom, počinje Pavlov preokret, odprotivnika Isusovih sljedbenika on postaje na svojimputovanjima navjestitelj Isusova nauka. U poslanicamaiznosi Isusov nauk, no često daje praktične savjetenovim kršćanima u prvoj Crkvi. Pavlova velika misijskaputovanja počinjala su u Antiohiji a završavala uJeruzalemu. U Antiohiji je prvi put zabilježen nazivkršćanin. Kršćanin je čovjek ljubavi prema bližnjemu,čovjek bratoljublja, nade i radosti. Vjera sama nijedovoljna jer vjeru treba i živjeti.Vjera se živi ljubećidruge kako nas je Krist učio. Velike su Pavlove riječi:„Ustani se od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.” PosljednjePavlovo putovanje bilo je put u Rim. Na taj je put išaokao optuženik i zatvorenik. Sve do mučeničke smrtiodrubljivanjem glave, u rimskom je zatvoru i daljepisao poslanice Rimljanima.Na blagdan sv. Luke u bazilici Srca Isusova uZagrebu svečanu misu predvodio je pomoćni biskupzagrebački mons. dr. Ivan Šaško, a koncelebrirali subraća Isusovci. Misu su svojim pjevanjem uzveličaliZagrebački liječnici pjevači pod vodstvom prof.dr. MijeBergovca. Predsjednica HKLD-a prim. dr.sc. MaricaMiletić-Medved na kraju svete Mise zahvalila se jebiskupu i drugim misnicima kao i Isusovcima što sunam omogućili našu proslavu u njihovoj bazilici. Poslijemise članovi su se družili na domjenku s misnicima i spomoćnim biskupom zagrebačkim mons. ValentinomPozaićem.AKTIVNOSTI DRUŠTVAProslava blagdana sv. LukeEvanđelista u Splitu(Split, 18. listopada 2008.)Danijela De Micheli Vitturi, dr. med.Celebration of the Feast of St. Luke in Split(Split, October 18, 2008)Članovi HKLD-a podružnice Split obilježili su 18.listopada blagdan svog nebeskog zaštitnika sv.Luke svetom misom u bolnici na Križinama. Slavlje jepredvodio duhovni asistent don Ante Mateljan, a napoziv novog bolničkog kapelana don Marka Klarića,nasljednika nedavno preminulog don Ćire Burića kojije 17 godina obnašao službu dušobrižnika u bolnicina Križinama.U svojoj homiliji don Ante se usredotočio na temuprijateljstva. Ocrtao je sv. Luku kao Božjeg čovjeka,prijatelja i suradnika svetog Pavla koji nije zaboraviosvoje zvanje, a u Evanđelju i Djelima Apostolskimposvjedočio koliko je Bogu stalo da nam bude blizu.Luka tako ističe Isusovo prijateljevanje s ljudima, svedo dana uskrsnuća i izvješća o učenicima na putu uEmaus. Luka je evanđelist radosti, molitve i Božjegmilosrđa, koji svoje evanđelje završava opisomrastanka s Isusom, čemu je pečat blagoslov, znakIsusove brige i prijateljstva.Uz to je don Ante postavio i nekoliko pitanja: Kakvoje moje iskustvo prijateljstva s Bogom u Isusu Kristu?Doživljavam li Boga kao prijatelja u bolesti i u trpljenju?Ogleda li se u mojim prijateljstvima ono dubljeprijateljstvo s Bogom? Zahvaljujem li Bogu za sve kojisu mi darovali svoje prijateljstvo? Jer, ako nas bolenered, grube riječi pa i opravdane kritike, zašto takorijetko i slabo vidimo darove u osobama i po osobamakoje nam daje Bog? Božje prijateljstvo s nama koje namje darovano u Isusu Kristu, o čemu nam svjedoči svetiLuka, potiče nas da ozbiljno prihvatimo utjelovljenuRiječ i dar Duha Svetoga, koji nas otvara novim inerijetko čudesnim dimenzijama života. Sv. Luka naspotiče i na molitvu za liječnike, posebno zato što je tozvanje čiji izbori imaju dalekosežne posljedice za životpojedinaca i dobrobit zajednice. Stoga molimo zaliječnike i bolničke kapelane da im Bog udijeli bistrinuvjere, oštrinu volje i posluh poticajima Duha Svetog naputu dobra i milosti.Don Marko Klarić, kapelan bolnice na Križinama,zahvalio je don Anti, liječnicima, sestrama i bolesnicimakoji su sudjelovali u ovom slavlju, te nakon mise svepozvao na prigodan domjenak37

AKTIVNOSTI DRUŠTVAPredavanje: Niko Zurak„Eutanazija“(Zagreb, 30. listopada 2008.)Petar Bilić, dr.med.Lecture, Niko Zurak „Euthanasia“(Zagreb, October 30, 2008)Nakon uvodne riječi predsjednice Zagrebačkepodružnice HKLD-a, prof.dr.Dubravke KocijanHercigonja i molitve koju je predvodio duhovnikDruštva mons. Valentin Pozaić u punoj dvoraniMargarita Peraica, prof.dr.Niko Zurak održao jepredavanje o eutanaziji. Prof.dr. N. Zurak izrazio jeveliko zadovoljstvo zbog iskazanog interesa za ovutemu, koja je bitna za Hrvatsko katoličko liječničkodruštvo, no također je istaknuo kako predavanje iznosipred istomišljenicima, te da bi volio održati predavanjei pred publikom koja podupire eutanaziju.Prema Websterovom rječniku eutanazija je čin ilipostupak izazivanja bezbolne smrti, obično zbogneizdrživih boli u terminalnoj fazi neizlječivih bolesti.Eutanazija, to jest voljno prekidanje života bolesnika,bilo na njegov zahtjev ili na zahtjev njegovihbliskih srodnika, je neetična. Također je istaknutataktika pro-eutanazija pokreta manipulacijomterminima, dramatizacijom slučajeva, patetičnimsamooptuživanjem, promidžbom i afirmacijom„dostojanstva smrti” kao znaka kulturnog elitizma.Dekriminaliziranjem eutanazije uništavaju se temeljiliječničke profesije. Kraljevina Nizozemska, zemlja kojaje prva ozakonila pobačaje, droge, homoseksualnebrakove, te od godine 2001. i eutanaziju, postala jepoligon za eksperimentiranje socijalnog inženjeringa.Jedan od najsvjetlijih trenutaka Nizozemske povijestibio je kada je odbila Hitlerov plan pod imenom T4,kojim se nastoje ubiti sva invalidna i hendikepiranadjeca do treće godine starosti. Godine 2001.dekriminalizirana je eutanazija u Nizozemskoj, te jeeutanizirano 22 djece sa meningomijelokelom i drugimteškim bolestima. Tako se zločin prometnuo u činmilosrđa, u svega nekoliko desetljeća. Cijeli svijet sebori protiv smrtnih kazni višestrukih ubojica, dok se istitaj svijet bori za eutanaziju nedužnih i najugroženijih.Medijima su znatno zanimljivije osobe koje promičuekstremnost, ono što je neuobičajeno, nego kojebrane već ustaljena načela. Na kraju je biskup Pozaićistaknuo kako su mnogi liječnici, naši članovi naistaknutim položajima, te zapitao gdje se oni nalaze išto rade u pogledu toga. Također je istaknuo kako suACTIVITIES OF HKLDočevi prvo ozakonili ubijanje svoje djece, a sada sudjeca ozakonila ubijanje svojih očeva.Predavanje: Anton Marović„Botulinum toxin, Botox ® ,otrov koji liječi“(Split, 3. studenoga 2008.)Terezija Marović, dr. med.Lecture, Anton Marović „Botulinum toxin,Botox ® , A Poison that Can Heal“(Split, November 3, 2008)U Splitu je u sklopu redovitih mjesečnih tribinaPodružnice HKLD-a u ponedjeljak, 3. studenogadr.sc. Anton Marović, spec. neurologije i predsjedniksplitske podružnice, održao predavanje pod naslovom„Botulinum toksin, Botox®, otrov koji liječi”.Predavač je prvo iznio temeljna saznanja o botulizmui njegovu uzroku, botulinum toksinu odnosno Botoxu,jednom od industrijskih preparata botulinum toksina.Ovo je vrlo zanimljiva priča i kroz nju se može datipresjek razvitka i medicinske i farmaceutske idejezdravlja i poduzetništva od početka devetnaestogstoljeća do 21. stoljeća. Industrijska revolucija i snjom povezan rast gradova, potreba za proizvodnjomkonzervirane hrane, a kasnije i dva svjetska ratabitno su doprinijeli shvaćanju težine i uzroka bolestibotulizma. Polagano napredovanje u otkrivanjuuzročnika Clostridium botulinum i purificiranju toksinaobilježeno je individualnim entuzijazmom liječnikadevetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća.Slijedi shvaćanje da najjači od poznatih prirodnihtoksina može korisno poslužiti u liječenju nekihbolesti i bolesnih stanja, potom eksperimentiranjanakon kojih slijede odobrenja ovlaštenih tijela. Zadnjeključno je odobrenje FDA u SAD-u za primjenu ukozmetičkim indikacijama. Predavač je prikazaomehanizam djelovanja Botoxa i drugih botulinumtoksina - neuromišićnu paralizu. Tako je naveo daje tragom učinaka opaženih u prirodi prvi dr. Scottciljano primijenio purificirani toksin na ekstraokularnebulbomotoričke mišiće i preparat nazvao Oculinum.Upravo slijedom toga jedna od prvih dopuštenihindikacija jest strabizam.Naknadno, potaknuta uspjehom, tvrtka Allerganotkupljuje lijek i naziva ga Botox. Indikacije su upočetku prvenstveno neurološke bolesti (strabizam,razni oblici distonija - blefarospazam, hemispazam38

ACTIVITIES OF HKLDfacijalisa, tortikolis). Na krilima opaženih uspjeharaste broj indikacija za primjenu Botoxa i u SAD-u iu drugim zemljama svijeta. No, kritičkom analizomodređeni broj dijagnoza više nije na odobrenoj listi.Ali, interesantno je da danas u SAD-u pa i u RepubliciHrvatskoj strabizam više nije indikacija za primjenuBotoxa. U Republici Hrvatskoj Botox je indiciran kodblefarospazma, hemispazma facijalisa, tortikolisate u neuropedijatriji pod definiranim uvjetima. No, uSAD-u najčešća terapija kirurga plastičara u 2007.godini je primjena Botoxa u „izravnavanju” bora nalicu i čelu – 4.6 milijuna primjena. Ova je primjena pakzapočela nakon slučajnog opažanja jednog bračnogpara kirurga plastičara u Vancouveru 2002.godine –neočekivana, neželjena nuspojava postala je glavnaindikacija. A strabizam od kojeg je sve počelo više nijeindikacija.Predavač je iznio i podatak kojeg je objavila FDAtijekom 2008. godine o tridesetak smrti koje su na nekinačin povezane s primjenom Botoxa. Ni RepublikaHrvatska nije bez Botox histerije ni Botox partyja, nitibez „wrinklerexije” (nekritičko neprestano uzimanjeBotoxa u cilju „peglanja bora” na licu). Dalje, predavačse ukratko izjasnio o problemima probira bolesnikau Republici Hrvatskoj, obzirom na rastuće potrebei ograničena sredstva koja su na raspolaganju.Otvaraju se brojne i moralne i etičke dileme o čemu ćeu budućnosti sigurno biti još govora.AKTIVNOSTI DRUŠTVAdepresiji i ulozi vjere u njezinu liječenju.Na predavanju nam je predstavljena depresijasa svojom etiologijom, simptomima i liječenjem snaglaskom na ulozi vjere kao osloncu čovjeka kojipati, jer vjera daje smisao svakom trpljenju i boli. Zbogtoga pacijenti vjernici lakše podnose i prihvaćajupatnju. Dr. Brečić je istaknula da je presudan odgoj uobitelji, te kako bi djecu trebalo odgajati da spoznaju iupijaju duhovne vrijednosti. U terapijskim smjernicamanavela je kako je uz psihoedukaciju potrebna iduhovna obnova; naučiti pacijente da opraštaju, damisle pozitivno, unose više ljubavi, čine dobro, veselese tuđem uspjehu, potiču jedni druge na ljubav premaživotu. O aktualnosti teme govori živa i konstruktivnarasprava okupljenih kolega koja je uslijedila nakonlijepo posjećenog predavanja.Predavanje: Petrana Brečić„Terapijske smjernice i ulogavjere u liječenju depresije“(Slavonski Brod, 4. studenoga2008.)Mirela Skorupski, dr. med.Lecture, Petrana Brečić „TherapeuticGuidelines and the Role of Faith in theTherapy of Depression“(Slavonski Brod, November 4, 2008)U utorak 4. studenoga ove godine u prostorijamaHLZ u OB „Dr. Josip Benčević” u Slavonskom Brodu,Podružnica HKLD-a iz Slavonskog Broda je ugostilamr.sc.dr. Petranu Brečić, spec. psihijatrije iz Psihijatrijskebolnice Vrapče, koja je održala predavanje s temom oMr.sc. Petrana Brečić u Slavonskom Brodu(4. studenoga 2008.).Duhovna obnova HKLD-apodružnice Pula(Opatija, 7.-9. studenoga 2008.)Ljubica Hang Raguž, dr.med.Spiritual Renewal of the Pula Branch of theHKLD (Opatija, November 7-9, 2008)I ove godine, deveti put, pulska podružnica HKLD-aorganizirala je duhovnu obnovu za svoje članovei naše drage goste, članove riječke podružniceHKLD-a. Duhovna obnova je održana od 7. do 9.studenoga u Rezidenciji Družbe Isusove u Opatiji. Od39

AKTIVNOSTI DRUŠTVAukupno 15 sudionika duhovne obnove, gostiju je biloviše jer se je odazvalo skoro cijelo rukovodstvo riječkepodružnice. Duhovnik i voditelj obnove bio je kao i dosada isusovac, pater Slavko Pavin iz Zagreba. Našpater Pavin je najprije vrstan čovjek koji svjedoči i živivjeru. Veliki je poznavalac i tumač Biblije s ogromnimiskustvom u radu na duhovnoj obnovi.Nadahnuto nam je tumačio Božju Riječ. Približio namje i razjasnio odabrane tekstove koji se odnose na bitljudskog ponašanja istovremeno pokazujući put kakose osobno trebamo promijeniti prema Božjoj Riječi.Usmjeravao je naše misli i razmišljanja na Božji način,pokazujući nam kako ih primijeniti, živjeti po njima.Ispuniti doline, spustiti gore i brežuljke, poravnatineravnine. Osloboditi se za ljubav. Ohrabriti se zaodgovorno življenje. Mnogobrojne darove višestrukoumnažati koristeći ih za dobro drugih i time obogatitisebe pravom radošću.Svi smo osjećali ponos i radost što smo dio malegrupe udružene u nastojanjima da preko Božje Riječirazumijemo i dokučimo što više bît vlastita života,odnosa prema drugim ljudima i odnosa prema Bogu.Naš život u sadašnjosti i vječnosti.Dan smo započinjali i završavali zajedničkommolitvom, slavili Euharistiju, imali smo priliku zarazgovor s paterom i za ispovijed. Kratke trenutkeodmora obogatili smo druženjem.Slobodno mogu reći u ime svih sudionika da smo ovajvikend doživjeli kao Božji dar što uključuje sveukupnuljepotu, okruženje Rezidencije Družbe Isusove i dragenam domaćine.Članovi Podružnice HKLD-a Pula na duhovnoj obnovi u Opatiji.(9. studenoga 2008.).ACTIVITIES OF HKLDSimpozij: „Etički vidici komunikacijeu zdravstvu“(Zagreb, 8. studenoga 2008.)Mirko Karačić, dr.med.Simposium: „Ethical Aspects of theCommunication in Health Care“(Zagreb, November 8, 2008)Ovogodišnji već tradicionalni jesenski simpozijHrvatskoga katoličkoga liječničkog društva (HKLD)održan je 8. studenoga 2008. u Velikoj predavaoniciKliničke bolnice Dubrava u Zagrebu.Ove je godine voditeljica tečaja bila dr. Željka Šubarić,liječnik opće medicine. Dr. Željka Šubarić je novavoditeljica Sekcije za odgoj i obrazovanje koja jenaslijedila dugogodišnju voditeljicu Sekcije doc. dr.Željku Znidarčić. Tema ovogodišnjeg simpozija bila je„Etički vidici komunikacije u zdravstvu”.Od šezdesetak sudionika simpozija uz medicinaresudjelovao je i značajan broj farmaceuta. Skup je biobodovan u sklopu trajne edukacije od strane dvijestrukovne komore: Hrvatske ljekarničke komore iHrvatske liječničke komore.Nakon uvodnog predavanja voditeljice tečaja, svojasu izlaganja predstavili ugledni liječnici. Doc. dr.Željka Znidačić govorila je o kulturi komunikacijeu zdravstvu, doc. dr.sc. Jasenka Markeljević omeđusobnim odnosima zdravstvenog osoblja iodgoju za komunikaciju, dr. Danijela De MicheliVitturi o komunikaciji liječnika obiteljske medicine sbolesnikom, Sanda Franković, VMS, o komunikacijimedicinske sestre s bolesnikom i prof. dr. DubravkaKocijan Hercigonja o uspješnoj komunikaciji terapeutas djecom i adolescentima. U raspravi nakon predavanjadoc. Markeljević zaključilo se da riječki Medicinskifakultet prednjači po kvaliteti edukacije iz tog područjašto je institucijski provedeno na Katedri za društveneznanosti kao kolegij „Kako komunicirati”.Nakon kratke pauze doc. dr. Ana Planinc-Peraica je izsvog iskustva dugogodišnjeg rada na hematološkomodjelu govorila o komunikaciji liječnika s teškooboljelom osobom. Nastavak programa započelesu dvije magistre farmacije, mr. ph. Melita Petrovići mr. ph. Renata Glavina s temama: „Komunikacijau ljekarni” i „Posebnosti komunikacije u ljekarni sasocijalno ugroženim bolesnicima”.Prof. dr. Željko Poljak, glavni urednik Liječničkih novinagovorio je o vlastitim iskustvima u novinarstvu teiskustvima liječnika s novinarima. On se kao liječnik i40

ACTIVITIES OF HKLDspecijalist ORL bavi novinarstvom već pedeset godina,a zadnjih dvadeset godina je urednik najtiražnijegstrukovnog liječničkog časopisa u Hrvatskoj -Liječničkih novina, glasila Hrvatske liječničke komore.Na kraju skupa je duhovnik splitske podružniceHKLD-a, prof. dr. Ante Mateljan odražao lijepopredavanje o načelima komunikacije svećenika ibolesnika, te vjeri i sakramentima. Njegovo predavanjeprožeto rječju Svetog pisma osvježilo je slušačeduhovnim vrednotama i isticanjem važnosti vjere,nade i ljubavi u svakodnevnom radu s bolesnicima.Zanimljivo je spomenuti da je skup izazvao pozornosti pojedinih novinara, koji su se pridružili skupu.Ove godine se predavačima članovima HKLD-a uvrijednoj gesti potpore tiskanju Glasnika pridružio iprof. Željko Poljak. Naime, oni su se kao i prethodnihgodina, odrekli honorara za predavače kao podupirateljiHrvatskoga katoličkoga liječničkog društva.Predavanje: Niko Zurak„Eutanazija”(Rijeka, 18. studenoga 2008.)Vanja Grbac Gredelj, dr. med.Lecture, Niko Zurak „Euthanasia“(Rijeka, November 18, 2008)Na sam Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, Riječani suimali čast poslušati predavanje o eutanaziji prof.dr.sc.Nike Zuraka. Unatoč istovremenom održavanju vrlointrigantnog simpozija o antibioticima, kao i tribine opravima bolesnika, ova tema s vrsnim predavačemprivukla je značajan broj slušača, među kojima su,osim liječnika, bili studenti i profesori Medicinskog idrugih fakulteta, pravnici i teolozi.Uvodnu riječ održao je naš duhovnik mons. NikolaUravić čitanjem prikladnog odlomka Biblije Život ilismrt (Pnz 30,15) i zajedničkom molitvom za Vukovar.Iako su naša očekivanja bila velika, prof. Zurakih je svojim enciklopedijskim znanjem i vještinompredavanja uvelike nadmašio. Ne samo da se nitko nijeuspavao, kako je u šali primijetio sam predavač, negonam je vrijeme proteklo u trenu, a izlaganje potaklo živuraspravu. Istina, nije ni kod nas bilo neistomišljenika,ali poslije jasnog i preciznog izlaganja prof. Zuraka, neznam bi li itko s osjećajem za moral mogao „stati nadrugu stranu”, neovisno o vjerskom uvjerenju.AKTIVNOSTI DRUŠTVABez namjere da prepričavam predavanje, navest ćusamo neke zapanjujuće činjenice: 19% svih uzrokasmrti u Nizozemskoj čini eutanazija, koja bi po njezinuzakonu trebala biti „iznimno” dopuštena; neetičnostegzekucije bolesnog osuđenika na smrtnu kaznu uSAD-u; teške patnje kojima je „dobra smrt” izložilanesretnu Terri Schiavo; manipulacija koju nad javnošćuprovode vlade i mediji...Poslije ove gozbe za dušu (istinskog symposiona) nitko,baš nitko, bilo iz krugova medicinara, bilo iz drugihprofesija, nije otišao ravnodušan. Svi su predavanjui predavaču dali „čistu peticu” i poželjeli da namprofesor Zurak ponovno dođe. Otvara se toliko mnogopitanja (oprostite meni, neznalici): od definicije smrti (iživota, prije svega), kriterija za eksplantaciju organa(prava fetusa i novorođenčadi s teškim anomalijamanisu dvojbena, ali se pitam koja je razlika izmeđuosobe koja nema mozga - anencefalusa i osobe kojojje mozak mrtav, a srce kuca?), gdje završava dobramedicinska praksa, a počinje distanazija, palijativnaskrb nasuprot distanaziji...Zamišljam jedno „Krasno”, na kojem, bi osim čitanjarelevantnih poglavlja Biblije, uživali u višednevnomdruženju s profesorom Nikom Zurakom i raspravljali opitanjima života i smrti koja su bitna za naše zvanje.Prof.dr. Niko Zurak s vodstvom riječke podružnice HKLD-a nakonpredavanja (18. studenoga 2008.).pod kišobranomnosim smrznute mislikroz susnježicuDr. Tomislav Maretić41

AKTIVNOSTI DRUŠTVAPredavanje: Mevludin ef.Arslani „Pogled islama naneka bioetička pitanja“(Zagreb, 18. studenoga 2008.)Jure Murgić, dr.med.Lecture, Mevludin ef. Arslani „The IslamicAttitude toward Several BioethicalQuestions“(Zagreb, November 18, 2008)Zagrebački imam Mevludin ef. Arslani u Klubu mladih(Zagreb, 18 studenoga 2008.)U utorak, 18. studenog 2008. godine, u prostorimau Praškoj 6, održan je prvi susret Sekcije mladihHrvatskoga katoličkoga liječničkog društva uakademskoj godini 2008/2009. Tom prilikom jegospodin Mevludin ef. Arslani, islamski teolog i imamzagrebačke džamije, održao predavanje na temu„Pogled islama na neka bioetička pitanja”.Bioetička pitanja su vrlo aktualna zbog velikognapretka temeljnih medicinskih znanosti koje donosenove spoznaje o životu, ali i predstavljaju opasnostmanipulacija u ovom području za koje se često saznajeu znanstvenim časopisima i u medijima. Postavljase pitanje gdje je granica do koje se može ići npr.u eksperimentiranju s matičnim stanicama te kojomprilikom se zalazi u područje „skliske nizbrdice”.Bilo je vrlo zanimljivo čuti kako islam gleda na tapitanja. Islam je velika svjetska jednobožačka religija, auz kršćanstvo i židovstvo vuče korijene od zajedničkogpraoca Abrahama. U borbi protiv globalnog napadana dostojanstvo života, sve češće se zajedno javljajumuslimani i kršćani. U tom kontekstu se možepromatrati i trenutni dijalog islama i Katoličke crkve dokojeg je došlo na inicijativu vodećih islamskih teologai znanstvenika, a pozdravio ga je papa Benedikt XVI.ACTIVITIES OF HKLDPredavač Mevludin Arslani je istaknuo da je ovopodručje vrlo novo u islamskoj teologiji te da jepredmet intenzivnog proučavanja. Svoje je predavanjeimam Arslani ograničio na govor o aktualnim bioetičkimpitanjima - o pobačaju, transplantaciji organa, umjetnojoplodnji, reproduktivnom i terapijskom kloniranju te oeutanaziji.Specifičnost islama je u tome da postoje dvije glavnestruje – Suniti i Šijiti te više vjerskih škola i učiteljstavatako da nema potpunog jedinstva u vjerskim i moralnimstavovima.Predavač je iznio stavove koji prevladavaju u islamu,tako da je s gledišta islamskog nauka pobačajdozvoljen do četvrtog tjedna, transplantacija organaje dozvoljena (ako je riječ o ksenotransplantaciji,životinja mora biti „čista”, ako ne, kao što je npr. svinjanijedozvoljena). Dozvoljena je samo homolognaumjetna oplodnja, heterologna je strogo zabranjena;reproduktivno i terapijsko kloniranje je zabranjeno, kaošto je i eutanazija. Predavač je navedene teze obilnopotkrijepio navodima i citatima iz Kurana, kao i praksomu islamskom svijetu. Na kraju bilo prilike za pitanja idiskusiju. Predavanje je bilo vrlo dobro posjećeno, udvorani se okupilo četrdesetak sudionika, uglavnomstudenata, koji su sa zanimanjem pratili temu. Mnogisu bili po prvi puta, a bilo je i Muslimana.Kada su iscrpljena bioetička pitanja, predavač jepredstavio islamsku zajednicu u Hrvatskoj (ona jeu Zagrebu višenacionalna) te je iznio neke običaje ipraksu kod muslimana, koje kod kršćana izazivajuzanimanje (npr. prehrana, post, Ramazan, ženidbaimama, itd.). Istaknuo je odličan položaj islamskezajednice u Zagrebu (pored džamije djeluje i islamskagimnazija i medresa), te je pozvao Sekciju mladih naposjet zagrebačkoj džamiji. Na kraju susreta zahvalilismo imamu na vrlo zanimljivom predavanju, istaknutaje relativna bliskost stavova Katoličke crkve i islamau ovim pitanjima te je promovirana ideja da zajednodjelujemo u obrani života, što je imam objeručkepozdravio i prihvatio.Na kraju susreta je upriličeno prigodno druženje te jevoditeljstvo Sekcije mladih od dosadašnjeg voditeljadr. Božidara Perića, preuzeo student šeste godinemedicine i aktivni član Sekcije Martin Martinović. Ovimje završen vrlo uspješan prvi susret Sekcije mladih unovoj akademskoj godini te su dogovorene sljedećeaktivnosti.42

ACTIVITIES OF HKLDTribina: Valentin Pozaić„Poslanje zdravstvenogdjelatnika“(Požega, 29. studenoga 2008.)Mr.sc. Žarko Šperanda dr. med.Round Table, Valentin Pozaić „The Missionof Health Care Professional“(Požega, November 29, 2008)Duhovnik HKLD-a, prof. Valentin Pozaić, pomoćni biskupzagrebački na predavanju za zdravstvene djelatnike u Požegi (29.studenoga 2008.).U organizaciji Katoličke udruge medicinskih sestara itehničara Požeške biskupije, te požeške podružniceHrvatskoga katoličkoga liječničkog društva, u Požegije 29. studenoga održana tribina za zdravstvenedjelatnike, pod nazivom „Poslanje zdravstvenogdjelatnika”. Uvodni govor održao je požeški biskupAntun Škvorčević koji je rekao da medicinske sestrekao vjernice svojim služenjem doprinose Požeškojbiskupiji pokazujući onu snagu koju im Isus Krist dajeda mogu biti služitelji bolesnima i umirućima onimiskrenim vjerničkim srcem: „Vi bolesnima pristupatene kao objektu, nego kao samom Isusu Kristu koji patii trpi. U tim patnjama vi ga prepoznajete i služite. Danije toga vašeg vjerničkog služenja u bolnicama, našabiskupija kao mjesna crkva bi bila puno siromašnija”.Biskup Škvorčević se zahvalio medicinskim sestramai tehničarima, te ostalim zdravstvenim djelatnicima nanjihovom služenju i vjerničkom svjedočenju.O poslanja zdravstvenih djelatnika govorio je mons.dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački. OnAKTIVNOSTI DRUŠTVAje naglasio kako se niti u jednom zvanju ne pružajutako velike mogućnosti služenja bližnjem kao štose to pruža zdravstvenom osoblju, a prvenstvenomedicinskim sestrama.Rad katoličkih djelatnika mora biti human. Zbog togasu dva pitanja važna koja zdravstveni djelatnik morasebi postaviti. Prvo je njegov odnos prema samomesebi i životnom pozivu a drugo pitanje se odnosi nanjegov odnos prema bolesniku. Odgovor na prvopitanje tražit će se tijekom školovanja, razmišljanjai molitve, dok odgovor na drugo pitanje ovisi onađenom ili nenađenom odgovoru na prvo pitanje.Kao vjernici pozvani smo živjeti apostolat. Važno je dau zajednici s drugima živimo pastoral, te namaknemodobro zajednici. Već se u starokršćanskom spisu izII. i III. stoljeća navodi: „Kršćanin se ne razlikuje oddrugih ljudi po mjestu stanovanja, niti jezikom.” Bogje katolika postavio na takav položaj s kojega munije dopušteno otići. Ponukani dnevnim obavezamaliječnici, farmaceuti i medicinske sestre, počelisu osnivati svoje katoličke udruge. O konkretnimzadaćama takvih udruga govori pismo što ga jenapisao u ime pape Ivana Pavla II. sada već preminulikardinal Agostino Casaroli te uputio na Svjetskomkongresu udruge katoličkih liječnika 1991. godine. Tuizmeđu ostaloga kaže:“Sve što je tehnički moguće,ne znači da je tehnički dopušteno. Društvo katoličkihliječnika savršeno je svjesno izazova znanosti i onogašto nude današnja dostignuća”.„Poziv zdravstvenog djelatnika sličan je pozivusvećenika, redovnika i učitelja, jer njihov poziv ježivljenje toga poziva”, rekao je mons. Pozaić. Odmedicinskog osoblja očekuje se stručno tehničkausluga, ali daleko više od toga očekuje se prisnoljudsko ophođenje. U bolnicama ima sve više aparataBiskup Antun Škvorčević i prof. Valentin Pozaić, pomoćni biskupzagrebački na predavanju u Požegi za zdravstvene djelatnike (29.studenoga 2008.).43

AKTIVNOSTI DRUŠTVAi strojeva, a bolesni se čovjek među njima sve višeosjeća napušten i nevoljen. „Čovjek bolesnik posebnočezne i živi od ljudske prisutnosti, od ljudske topline iriječi. U svojoj boli, patnji i nemoći osjeća se sigurnijikad je netko uz njega” istaknuo je mons. Pozaić. Zbogtoga je za katoličkog zdravstvenog djelatnika izuzetnovažno njegovo stalno stručno usavršavanje, ali jošje važnija njegova duhovna obnova, jer pored svihmogućih znanstvenih dostignuća čovjeku je najboljilijek - drugi čovjek.Nakon duhovne tribine održana je sveta misau požeškoj katedrali. Predvodio ju je biskup A.Škvorčević. U uvodnom dijelu slavlja zahvalio jemedicinskim sestrama i liječnicima što bolesnicimapristupaju svojim vjerničkim srcem, pa im pružajuhrabrost i sigurnost koju im daje Isus Krist po njima.„Po vama, Crkva je prisutna na tom važnom mjestuljudskih boli, patnji i umiranja” rekao je biskupŠkvorčević. „Važno je da se bolesniku osim s lijekompristupi i srcem, jer ako nema toga pristupa srcem,bolesnik će biti još bolesniji. Mi znamo koliko liječitopla riječ i pogled, koliko liječi iskreno srce koje voli.Kada se takvim srcem pristupa bolesniku to je zanjega najbolji lijek. Tada se događa onaj susret ljubavikoji nas na koncu čeka u Bogu kada napustimo sveovdje...” završio je biskup Škvorčević.Predavanje: Niko Bilić„Advent sa sv. Pavlom“(Karlovac, 10. prosinca 2008.)Davorka Rosić, dr. med.Lecture, Niko Bilić „Advent with Saint Paul“(Karlovac, December 10, 2008)U srijedu, 10. prosinca, u Gradskoj knjižnici u Karlovcudr. o. Niko Bilić, SJ, održao je predavanje na temu„Advent sa sv. Pavlom”. Na slikovit način o. Bilić jeprikazao put sv. Pavla iz tame do svjetla. Put u Damask,od iščekivanja preko obraćenja do dolaska pažljivo jeslušalo oko 40 članova HKLD-a.Sve nazočne na početku i na kraju predavanjapozdravio je duhovnik karlovačke podružniceHKLD-a, koji je ujedno pozvao na klanjanje i sv. Misuza nerođene 12. prosinca, koje će se održati u crkvi naŠvarči, a predvodit će je sam duhovnik vlč. FerdinandVražić. Nama Kristovim vjernicima-djeci svjetla,ACTIVITIES OF HKLDpoželio je u adventu što više svjetla, kako bi pronašlisebe u Kristu.Predavanje: AntunAbramović „Tko su bila TriKralja?”(Zagreb, 11. prosinca 2008.)Dr. sc. Maja Peraica, dr. med.Lecture, Antun Abramović „Who Were theThree Magi?”(Zagreb, December 11, 2008)Priču o Tri Kralja koja su došla pokloniti se Djetetu Isusuopisuje samo Matejevo evanđelje. Prema riječimaprof. Antuna Abramovića koji je održao jako zanimljivopredavanje o tom događaju u prostorijama našegdruštva u Praškoj, o Tri Kralja izravno u evanđeljune piše mnogo no puno se toga da iščitati iz drugihspisa. Blagdan Tri Kralja u hrvatskom se narodu zove iBogojavljenje, jer na taj su se dan tri neobična maga,zvjezdoznanca ili filozofa došla pokloniti Isusu kaoBogu i time su ukazali da su se ispunile nade cijelogčovječanstva. Cijela priča fascinira svojom tajnovitošćuno po nekim detaljima (kao što su to pokloni) može sepretpostaviti odakle su došli i tko su bila ta tri čovjeka.Sigurno jest da su bili učeni jer su poznavali Starizavjet i astronomiju i da su došli sa Istoka. BlagdanBogojavljenja je jedan od najstarijih blagdana koji seslavi u Crkvi, a zanimljivo je da su kraljevi na mnogimslikama prikazani kao perzijski ratnici.Liječnici u molitvi za nerođene(Zagreb, 12. prosinca 2008.)Ivan Ćelić, dr. med.Doctors in Prayer for the Unborn(Zagreb, December 12, 2008)U petak, 12. prosinca 2008.g., na blagdan GospeGuadalupske u našim brojnim podružnicama obilježenje Dan molitve za nerođene. Inicijativa je to koju jepokrenuo naš pokojni dopredsjednik dr. Vlatko Perčin(1940-2008), spec. pedijatar, koji je htio da baremjedan dan u godini liječnici kleknu na koljena i mole za44

ACTIVITIES OF HKLDAKTIVNOSTI DRUŠTVAnajnezaštićenije.Svjesni smo nametanja kulture smrti koju našipolitički predstavnici pod krinkom ulaska u Europskuuniju šutke prihvaćaju, pa čak i oni koji se nazivajudemokršćanima. Dio je to sluganskog mentaliteta,no ohrabruju nas građanske inicijative koje seorganizirano žele suprotstaviti teroru destruktivnihintelektualaca koji se bore za svoja „prava”. Dužnostje kršćanina evangelizirati te se aktivno uključiti udruštveno-politička zbivanja, jer samo tako možemojasno artikulirati svoje stavove, koji su racionalnoprihvatljivi bez obzira na različite svjetonazore.Lijepo je znati da su tijekom jučerašnjeg dana brojneliječnice i liječnici bili molitveno povezani. Molilo se odDubrovnika, Splita, Šibenika, Rijeke, Pule, Karlovca,Čakovca, Slavonskog Broda, Osijeka, pa sve doVinkovaca. Ecce quam bonum et quam jucundumhabitare fratres in unum – O, kako je dobro i kako jelijepo k'o braća zajedno živjeti” (Ps 133, 1). Upravo jetako sinoć bilo: bili smo zajedno u molitvi i bratskojrazmjeni iskustava, zajedno s Kristom i Marijom,Majkom nerođenih.Nakon klanjanja i meditativne glazbe koju je u župnojcrkvi sv. Antuna Padovanskog na Svetome Duhupredvodio Krešimir Miletić, duhovnik zagrebačkepodružnice HKLD-a dr.fra Josip Blažević, OFMConv.održao je prigodnu propovijed o djeci svecima. Išaoje kronološki: od sv. Dominika Savija, kojeg je zasvećenika pripravljao sv. Ivan Bosco, a koji je umrou 15. godini života na glasu svetosti, preko sv. MarijeGoretti čiju je kanonizaciju doživio njezin ubojica,spomenuo se i Franje i Jacinte, vidjelica iz Fatime, tese na kraju zadržao na najmlađoj svetici, službeniciBožjoj Antonietti Meo - Nennolini. U petoj godini joj jedijagnosticiran rak kostiju nakon što je pala i ozlijedilakoljeno koje nikako nije zacjeljivalo. Katolički teolozi suje prozvali „mističarkom” jer je na gubitak svoje nogegledala kao na žrtvu Isusu za obraćenje grešnika. Svimsilama se trudila napisati posljednje pismo Isusu pardana prije svoje smrti, iako je često morala prekidatiradi povraćanja. U njemu je zamolila Isusa da brine osvima koje ona voli te ga je molila za snagu u trpljenjuboli. Završila je svoje pismo riječima: „Tvoja maladjevojčica šalje ti mnoštvo poljubaca.” Svojoj majci jerekla kada će umrijeti. „Za par sati ja ću umrijeti, višeneću patiti, a ti ne trebaš plakati. Trebala sam živjetipar dana dulje, ali sv. Terezija od Djeteta Isusa je rekla:'Dovoljno je!'” Neka nam primjeri djece svetaca budupomoć da imamo djetinje srce prema našim bližnjimai našim bolesnicima!Duhovna obnova HKLD-apodružnice Split(Split, 13. prosinca 2008.)Danijela De Micheli Vitturi, dr. med.Spiritual Renewal of the Split Branch ofthe HKLD(Split, November 13, 2008)U subotu 13. prosinca članovi HKLD-a podružniceSplit okupili su se u crkvi Svetog Duha u Splitu, gdjeje pod vodstvom duhovnog asistenta podružniceodržana redovita adventska duhovna obnova. Predizloženim Presvetim mogli smo reći sve što nam jena duši, a molili smo i za nerođene te zahvaljivali zadar života. Ujedno je kroz to vrijeme bila mogućnostpristupiti sakramentu sv. ispovijedi. Sv. misu jepredslavio don Ante Mateljan. Na početku misnogslavlja napomenuo je da je pred nama slavlje Radosnenedjelje, a povodom blagdana sv. Lucije zamolio je danas Gospodin obasja svojim svjetlom.Don Ante je homiliju posvetio nerođenima, razmišljajućiiz perspektive još nerođenog Isusa. I nerođenadjeca su žive osobe, vrijedno je osluhnuti što namgovore, mada ih nitko ništa ne pita. S njima se možekomunicirati i dodirom, a majka koja je u najbližemodnosu s djetetom osjeća njegovu prisutnost i pokretekoji govore. Nerođeni Isus poručuje: „Što učinistejednom od moje najmanje braće, meni ste učinili”,jer i nerođeni su oprani nevinom krvlju spasenja. Kaonerođeno dijete Isus je s nama, iako ga „ne vidimo”.Ta je njegova prisutnost bliska onoj u euharistijskimprilikama. Nerođeni Isus nas moli da mu u ovomBožićnom vremenu otvorimo vrata našeg doma i daga s Marijom i Josipom primimo, bez straha da će namdonijeti brige. Prigrlite ovih dana sve majke koje nosedjecu i zahvalite što se dijete rađa na svijet, poručio jedon Ante i pozvao da se otvorimo daru neba i životaodozgo. Na kraju sv. mise zahvalio je domaćinu donMirku Mihalju na gostoprimstvu, te nas pozvao da sene brinemo samo da budemo zdravi nego i dobri, teda ne zaboravimo one koji su najpotrebniji naše ljubavii dobrote. Po dobrom običaju, članovi podružnicesu i ovog došašća učinili lijepu konkretnu karitativnugestu, prikupivši pomoć za jednu siromašnu obitelj steško bolesnim djetetom.45

AKTIVNOSTI DRUŠTVAPeta godišnjica smrtiakademika Antona Švajgera(Zagreb, 16. prosinca 2008.)Ivan Ćelić, dr. med.The Commemoration of the FifthAnniversary of the Death ofAcademician Anton Švajger(Zagreb, December 16, 2008)U četvrtak, 16. prosinca 2008. godine, u baziliciSrca Isusova u Palmotićevoj, pomoćni zagrebačkibiskup i duhovnik HKLD-a mons.dr. Valentin Pozaić, ukoncelebraciji s o. Petrom Galaunerom, SJ, i o. PeromSabolićem, SJ, predvodio je misno slavlje povodompete obljetnice smrti akademika Antona Švajgera,predsjednika HKLD-a od 1993. do 2003. godine.Tom prigodom biskup Pozaić je izrekao sljedećupropovijed:"Lik duhovno zdravog čovjeka uključuje u sebi jasnusvijest o svom izvoru - odakle dolazi, i o svom uviru– kamo hodočasti. Upoznavajući sam svoje biće,čovjek kao razumno biće, čovjek kao slika Božja, rasteu zdravu svijest o svom pozivu i dostojanstvu, o svomposlanju i zadaći. To ga ispunja hrabrošću i radošću– na svim putovima i bespućima života na kojima uživotu može susresti braću i sestre, različitih nazora iopredjeljenja, i životnih izbora – u dobru i u zlu.Zdrava svijest o samome sebi, istinoljubivost, ilijednostavno poniznost, tvori značajnu vrijednosnurazliku kod onih kojima se dogodi da na izazovvrednote kažu „ne”, ali iz ljubavi prema pravednosti,prema sebi i drugima oko sebe, kadri su uvidjeti novehorizonte i u novoj odluci reći „da” ispravnom izboru.Drukčiji se svjetovi rađaju i umiru kod onoga kojine razmišlja dubinski o svom životu, već se radijetrenutačno prikloni onome što izgleda unosnije, ali muto u savjesti i životu ne znači mnogo. Savjest možebiti ionako neugodna pratilja života, nakon neozbiljnihi neodgovornih odluka, obećanja, izjava.Zrela osoba, u svom svijetu istinoljubivosti ijednostavnosti, skromnosti i poniznosti, ali jasneodlučnosti na putu dobra, ostaje trajno poučljiva,otvorena za istinu životu, za Božji poziv. Isus nas hrabrii tješi: tvoja je budućnost u rukama tvoga izbora. Otvojem „da” i „ne” na putu istine i pravednosti danas– ovisi tvoje sutra, tvoja budućnost, tvoja vječnost!Drugi, unatoč silnim znakovima i pozivima tako vještopostave zapreke, da se bezbrižno mogu odreći svojeACTIVITIES OF HKLDriječi, svoga obećanja, i hodati mimo svoga Spasitelja.Ne prigrle istinu, ostaju u zabludi, ne pokaju se –nikad ne spoznaju radost Došašća, radost obraćenja,oproštenja, koja sigurno vodi do pjesme AnđelaBožićne noći: Slava Bogu na visini – mir i radostljudima na zemlji.Jednih se u životu sjećamo s ponosom i radošću,drugih s neugodom. Dakako, svako bi ljudsko srcehtjelo biti u zboru svjesnih, ponosnih, odlučnih.Danas se, kod ove Mise, sjećamo jednog vjernika,znanstvenika, tihog ali zauzetog radnika u prostorimaevangelizacije vlastite profesije: Anton Švajger.Posebno ga se rado sjećaju članovi Hrvatskogakatoličkoga liječničkog društva, čiji je bio predsjednikkroz punih deset godina. Bio je član PapinskeAkademije za život. Bio je član Hrvatske akademijeznanosti i umjetnosti.Prije pet godina, kada se na sutrašnji dan – 17.prosinca 2003., nije pojavio na Misi Zornici – da čitaprvo čitanje, pobožni polaznici Zornice pitali su: 'Gdjeje naš Izaija'? Naime, od početka Došašća revno jedolazio na Zornice i čitao prvo čitanje - proroka Izaiju.I stasom i pojavom djelovao je izvan onoga što seredovito susreće. Gotovo kao prorok. Nazvali su ga:Izaija.Tog jutra nije se pojavio u crkvi, jer se večer prije, nadanašnji dan – 16. prosinca 2003., pridružio nebeskomIzaiji. Gospodin se požurio da ga iz ovog vremenaDošašća povede u nebesko slavlje Božića.Zdravi i istinoljubivi vjernik svjestan je da se pred njimsvakog dana mogu otkrivati novi, još nedohvaćeni,horizonti znanja, dobrote i svetosti. Zato su poučljivi,i radosni u primanju novih Božjih darova: i u znanosti,umjetnosti, kulturi - i u vjeri, koja polako prerasta u višesfere, u mistiku.U tami Došašća očekujemo Mlado Sunce s visine,Svjetlo svijeta – koje rasvjetljuje svakog čovjeka; udruštvu zajedno s pastirima, pučanima i kraljevima– očekujemo najplemenitijeg Građanina ove našeZemlje: Isusa, Emanuela.Očekujemo, molimo i pjevamo: Padaj s neba rososveta! - Već ga nosi mila Mati – Ona će ga nama dati.Amen."i danas me jepoljubio maslačakžutim obrazima.Dr. Nada Jačmenica46

NATIONAL NEWSDOMAĆE VIJESTIIX. Svjetski kongres o bioetici(Rijeka i Opatija, 3.-8. rujna 2008.)Doc.dr.sc. Iva Sorta-Bilajac, dr.med.Ninth World Congress on Bioethics: „The Challenge of Cross-Cultural Bioethics in the21st Century” (Rijeka and Opatija, September 3-8, 2008)U Rijeci i Opatiji od 3. do 8. rujna 2008. održan jeIX. Svjetski kongres bioetike čija je glavna temabila „Izazov bioetike različitih kultura u 21. stoljeću”.Kongres je organiziran u ime svjetskog bioetičkogudruženja „International Association of Bioethics” podvisokim pokroviteljstvom Predsjednika RH, g. StjepanaMesića, te pod pokroviteljstvom UNESCO-a.Institucije domaćini Kongresa bili su Medicinski fakultetSveučilišta u Rijeci i Hrvatsko društvo za kliničkubioetiku. Predsjednik Kogresa bio je prof.dr.sc. IvanŠegota, „pionir” bioetike u Hrvatskoj. PredsjednikMeđunarodnog znanstvenog odbora bio je Prof.George J. Agich, predsjednik Organizacijskog odboraprof. Miljenko Kapović (tadašnji dekan Medicinskogfakulteta u Rijeci), te predsjednik Počasnog odboraProf. Edmund Pellegrino.Ovaj Kongres je - prema riječima profesora GeorgeaJ. Agicha - okupio do sada najveći broj visokokvalitetnih sažetka i ima bogatiji znanstveni programod svih dosadašnjih kongresa. U vrijeme održavanjakongresa sekcije su se odvijale u svim raspoloživimdvoranama u gradu Rijeci. U dosadašnjoj organizacijije ovaj Kongres po tome jedinstven, jer po prvi putanije „pod jednim krovom”, već je, u ovom slučaju,cijeli riječki Korzo poslužio kao „meeting point”. Izznanstvenog programa treba izdvojiti sljedeće teme:1. kultura i bioetika, 2. normativni okviri bioetičkogdjelovanja, 3. razlike i različitosti u bioetici, 4. etikaistraživanja, znanosti i biotehnologije, 5. klinička etika,6. etička pitanja u javnom zdravstvu, 7. organizacijskaetika i zdravstveni menadžment, 8. profesionalnaetika, 9. krizne situacije i bioetika, 10. etika okoliša.U vrijeme održavanja kongresa projiciran je film„Romulus, My Father” Film je najavio svjetski poznatipisac i filozof, prof. Raimond Gaita, po čijoj knjizi jefilm i snimljen. Nakon projekcije upriličena je raspravai druženje s piscem.Kongres je imao do sada najveći broj pridruženihsatelitskih konferencija i simpozija, ukupno sedam:1. Feminist Approaches to Bioethics 2008 Congress(FAB): Voice, Power, and Responsibility in HealthCare2.3.4.5.6.7.The 4th South-East European Bioethical Forum:Integrative Bioethics and Pluri-perspectivismMedia and BioethicsBioethics in NursingEthics of Clinical TrialsThe 4th International Conference on Clinical Ethicsand ConsultationThe 5th Symposium of the International Societyfor Clinical Bioethics (ISCB5): Clinical Ethics andDecision-making in a Pluralistic WorldKongres je svečano otvoren 5. rujna u Hrvatskomnarodnom kazalištu „Ivana pl. Zajca”. Velika je častšto je važnost ovog Kongresa prepoznala i hrvatskaKatolička crkva, tako su svečano otvaranje svojomnazočnošću uveličali i njegova Ekselencija kardinalJosip Bozanić, te njegova Ekselencija nadbiskupriječki Ivan Devčić.Iako oko brojnih pitanja u bioetici ne postoji sveopćikonsenzus, mnogi smatraju da je bioetiku ključnaznanost za budućnost čovječanstva. Kako je na ovomKongresu i pridruženim znanstvenim skupovimasudjelovalo preko 700 sudionika iz 83 zemlje, naravnoda stvaranje univerzalnih standarda nije bilo moguće,međutim upravo kroz dijalog, uspoređivanje iskustava,ukazivanje na sličnosti i različitosti u suočavanju sodređenim bioetičkim pitanjima i problemima ogledase cjelokupno znanstveno bogatstvo ovog skupa.Tvorac pojma bioetika jest biokemičar i onkolog saWisconsin sveučilišta, profesor Van Rensselaer PotterII koji je smatrao da je bioetika nova disciplina kojaće povezati znanje i razmišljanje, dinamički pristupneprekidnoj potrazi ljudskog roda za mudrošću,odnosno znanjem kako upotrijebiti znanje za ljudskiopstanak i poboljšanje kvalitete života. Bioetika bi,dakle, trebala biti nova znanstvena etika koja povezujeponiznost, odgovornost i sposobnost, znanost kojaje međudisciplinarna i međukulturalna i koja uzvisujesmisao čovječnosti, te bi kao takva trebala postatineka vrsta „znanosti o preživljavanju”.Promišljanja bioetičara razvijaju su se u smjerumeđudisciplinarne, višedisciplinarne i dijaloške,47

DOMAĆE VIJESTIodnosno, u posljednje vrijeme pluriperspektivne iintegrativne znanosti, odnosno one koja uključujemogućnost iznošenja različitih mišljenja. Stoga jeiznimno važno da u suvremenom bioetičkom dijalogubudu prisutni i religijski svjetonazori. Razmišljajućikoliko se u raspravi o pojedinim bioetičkim pitanjimauvažavaju stavovi Katoličke crkve, treba posegnuti usam začetak razvoja bioetike, koja je u proteklih 40-akgodina proživjela vrlo bogatu i kompleksnu povijest.S vremenom je doživjela transformaciju iz skupapoprilično krutih pravila u profesionalnom djelovanju,stvorenih dominantno od strane same medicinskestruke (bioetika se, naime „rodila” u područjubiomedicine i zdravstva), u široko polje znanstvenogi društvenog interesa. Međutim, puno prije nastankasintagme i institucionalnog utemeljenja prakse, međuprvima koji su na „nova” pitanja u „novoj” medicinskojetici reagirali bili su teolozi. Tako je još 1950. dekanharvardskog Teološkog fakulteta Willard L. Sperryobjavio svoja predavanja održana u Općoj bolniciu Massachusettsu u knjizi pod naslovom „Etičkitemelji medicinske prakse”. U knjizi iznosi problemeiznošenja istine, produženja života i eutanazije ukontekstu izazova nove medicinske tehnologije. Četirigodine kasnije (1954.) izlazi knjiga „Moral i medicina”koja će ostaviti dubok trag u povijesti bioetike, a kojumnogi bioetičari ocjenjuju „pionirskim radom novemedicinske etike”. Autor joj je Joseph Fletcher kojiovdje čini neuobičajen odmak od teoloških rasprava onpr. eutanaziji, ili abortusu i raspravlja o individualnimslobodama i pravima pacijenata. Šesnaest godinakasnije (1970.) Paul Ramsey, profesor religije sPrinceton sveučilišta objavljuje knjigu koja se danassmatra temeljnom u bioetici kao znanstvenom polju.U knjizi „Pacijent kao osoba” Ramsey je opisao svojejednogodišnje iskustvo boravka u Sveučilišnoj bolniciGeorgetown, gdje je na klinikama sa zdravstvenimdjelatnicima i studentima vodio intenzivan dijalogo raznim etičkim pitanjima koja su do tada bila vandostupa etičara, kao što su transplantacija organa,umjetno održavanje na životu, korištenje pacijenata kaoispitanika. Već sam naslov govori da autor prikazujepacijenta kao aktivnog, slobodnog i autonomnogsubjekta zdravstvene skrbi, koji ima određena pravai time se suprotstavlja ideji tradicionalnog liječničkogpaternalizma.Spomenuvši samo najvažnije, postavlja se pitanjekako to da su teolozi toliko prisutni u raspravi o „novim”etičkim pitanjima u „novoj” medicini. Gledana krozprizmu brige o životu (uključujući dvije vječne ljudskestvarnosti: etiku i život, tj. moralno razmišljanje o životui svim njegovim sastavnicama), bioetika sadržajnoNATIONAL NEWSnije velika novina u kršćanskoj moralnoj teologiji, jer jeona biomedicinske probleme obrađivala pod pojmomliječničke etike. Ako to sagledamo povijesno, lakouočavamo usku povezanost liječničke etike i kršćansketradicije i stavova koji znatno utječu i na liječničkuetiku. U kršćanstvu je liječenje bolesnika sastavni dionavještenja evanđelja i misionarskog poslanja. Poredtoga, prva etička povjerenstva osnovana su upravo ukatoličkim zdravstvenim ustanovama SAD-a i Kanadetijekom 1960-ih i početkom 1970-ih te predstavljajupovijesni početak bioetičkih konzultacija, stogaprisustvo teologa u bioetičkom dijalogu postaje i višenego opravdano. Naime, upravo kao odgovor na sveučestaliju potrebu donošenja kompleksnih i teškihodluka unutar sustava biomedicine i zdravstva, mnogesu institucije zdravstvene skrbi već tada potvrdile dau etički opterećenom i sve dinamičnijem pružanjuzdravstvene skrbi treba razviti formalne mehanizmeodlučivanja.Zaključno, može se reći da je za naše društvo zapadnogcivilizacijskog kruga Biblija jedan od prvih udžbenikabioetike (kao što su to za druge kulture i religijeKur'an, Vede, Konfucijevi tekstovi...). Komentirajući„9. svjetski kongres bioetike” kardinal Josip Bozanićsažeo je u jednoj rečenici poveznicu između bioetike iKatoličke crkve, čija je ljepota i veličina upravo u njenojjednostavnosti: „bioetika je etika života, a gdje je život,tu je i Crkva.”Sprovod mladićaU šutnji pjev slavujaPrati korakeDr. Duško Matassvjetla Pariza!samo mjesec onaj istiiz HrvatskeDr. Tomislav Maretić„Prvi ga je put upotrijebio 1970. Sa bios je želio naglasiti biološko znanjekoje ekspandira, a s etikos sustav ljudskih vrijednosti.48

NATIONAL NEWSDOMAĆE VIJESTIMeđunarodni kongres „Humanae Vitae za sva vremena - Ljudskaspolnost življena u velikodušnosti i razboritosti“(Zadar, 28.-30. studenoga 2008.)Petar-Krešimir Hodžić, dr. med.International Congress „Humanae Vitae for All Times - Human Sexuality Experienced inGenerosity and Common Sense” (Zadar, November 28-30, 2008)Međunarodni Kongres „Humanae vitae za svavremena – ljudska spolnost življena u velikodušnostii razboritosti” u povodu 40. obljetnice objavljivanjaenciklike Humanae vitae pape Pavla VI. održan je uZadru od 28. do 30. studenoga 2008. godine.Kongres su zajednički organizirali Ured HBK za obitelj,Zadarska nadbiskupija, Hrvatsko katoličko liječničkodruštvo i Hrvatsko katoličko društvo medicinskihsestara i tehničara, pod pokroviteljstvom Ministarstvazdravstva i socijalne skrbi, Zadarske županije, GradaZadra i Zadarske nadbiskupije kao domaćina, a uzpotporu Ministarstva znanosti obrazovanja i sportai Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijskesolidarnosti. U kongresnoj dvorani Falkensteinerhotela Donat tijekom tri dana trajanja kongresa okupilose preko 200 sudionika iz zemlje i inozemstva.Kongres je počeo čitanjem poruke Svetog OcaBenedikta XVI. upućene organizatorima i sudionicimakongresa. On nas je očinskom ljubavlju pozvaona dublje promišljanje o otajstvu i daru ljudskogaživota kao i na osobno svjedočenje: „Prokreativnabračna ljubav, otvorena rađanju djece u uzajamnomnesebičnom darivanju muža i žene, ne samoda nalikuje nego i sudjeluju u stvaralačkoj Božjojljubavi, koja se konkretno priopćuje dozivajući u životljudske osobe. Isključiti ovu komunikativnu dimenzijuposredstvom djelovanja koje priječi prokreaciju značilobi poricati intimnu prirodu supružničke ljubavi. Nekaprimjer i svjedočanstvo tolikih roditelja doista bogatihvjerom i pouzdanjem uvijek bude na ohrabrenje i utjehuonima koji svoju očinsku i majčinsku odgovornost žives poteškoćama ili nesigurnošću.“Uslijedile su pozdravne riječi organizatora i domaćina,kao i pokrovitelja odnosno podupiratelja kongresa.Prvo je to u ime domaćina učinio zadarski nadbiskupmons. Ivan Prenđa, a za njim uslijedile su pozdravneriječi dr. Petra-Krešimira Hodžića, voditelja UredaHBK za obitelj, dr.sc. Marice Miletić Medved,predsjednice HKLD-a i više medicinske sestre JeliceRadno predsjedništvo kongresa „Humanae vitae za sva vremena-Ljudska spolnost življena u velikodušnosti i razboritosti” (Zadar,28-30. studenoga 2008.).Stipaničev Mustapić, predsjednice HKDMST-a. Skupusu se obratili i nazočni predstavnici Ministarstvazdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva znanosti,obrazovanja i športa, Ministarstva obitelji, braniteljai međugeneracijske solidarnosti te Grada Zadra iZadarske županije. Naposljetku je, u ulozi predsjednikaVijeća HBK za obitelj skup pozdravio krčki biskupmons. Valter Župan koji je službeno i otvorio kongres.Svečarski dio kongresa, dvama pjesmama, uzveličaloje ženski vokalni sastav Magnificat katoličke udrugemedicinskih sestara i tehničara iz Zadra.Od petka popodne do subote popodne održano jedeset predavanja inozemnih i domaćih stručnjaka,predstavljene su tri metode prirodnog planiranjaobitelji, a mogla su se čuti i osobna svjedočanstva.Sažeci svih predavanja kao i predstavljanja metodamogu se pronaći na internetskoj stranici www.humanae-vitae.net, a u prvoj polovici 2009. godineočekuje se i izdavanje zbornika radova. Popodnevnidio subotnjeg programa bio je predviđen za rad uradionicama te su se sudionike raspodijelili u četiri49

DOMAĆE VIJESTIradionice: 1) Odgoj mladih za velikodušno i razboritoživljenje spolnosti, 2) Podučavanje o prirodnomplaniranju obitelji u obiteljskom pastoralu, 3) Prirodnoplaniranje obitelji u zdravstvu i znanosti te 4) Prirodnoplaniranje obitelji i odgoj za vrjednote u obitelji.U nedjelju, 30. studenoga održan je okrugli stolna kojem su predstavljeni zaključci radionica, anaglasci i zaključci čitavog kongresa objedinjeni suu zaključnoj izjavi.* Organizatori kongresa i preko200 sudionika izjavili su da očekuju, u smislu porukeenciklike Humanae Vitae, da različite institucije istinskisurađuju u ostvarivanju projekata usmjerenih naodgoj za vrjednote, promociju braka, obitelji i zaštituživota. Upućeni su i zahtjevi odgojno-obrazovniminstitucijama, Crkvi, institucijama stručnogsrednjoškolskog, višeg i visokog obrazovanja,zdravstvenim ustanovama; znanstvenoj zajednici isredstvima javnog priopćavanja.Međunarodni kongres zaključen je svečanimeuharistijskim slavljem u zadarskoj prvostolnici, koji jepredvodio zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa. Naposljetku može se ustvrditi kako su ovim kongresomstvorene osnovne pretpostavke za razvoj projektasustavnog i standardiziranog pristupa promicanjui podučavanja prirodnih metoda planiranja obiteljiodnosno prirodnog usklađivanja prokreacije, a što je ibio njegov temeljni cilj.* Završnu izjavu kongresa donosimo u cijelosti u rubrici Izjave.NATIONAL NEWSOsjećamprijateljuOsjećam prisutnostMolitve tvojeZlatne titrajeU tami srcaTuga nestajeŽivot se vraćaOsjećam prisutnostMolitve tvojeZlatne titraje srcaDr. Terezija Saljapal50

INTERNATIONAL NEWSMEĐUNARODNE VIJESTIMeđunarodni kongres „Humanae Vitae: aktualnosti i proroštvoenciklike” (Rim, 3.-4. listopada 2008.)Petar-Krešimir Hodžić, dr. med.International Congress „Humanae Vitae: A Topical and Prophetic Encyclical Letter“(Rome, October 3-4, 2008)U Rimu je od 3.-4. listopada održan međunarodnikongres „Humanae Vitae: aktualnost i proroštvo enciklike”povodom 40-te obljetnice te enciklike pape Pavla VI. Nakongresu održanom na rimskom Katoličkom sveučilištuSacro Cuore bilo je oko 500 sudionika. Kongresu jeprisustvovala sedmeročlana delegacija ih Hrvatskeu organizaciji Ureda HBK za obitelj. Članovi hrvatskedelegacije organizirat će kongres o obljetnici enciklike uZadru od 28. do 30. studenoga.Na početku kongresa pročitana je poruka SvetogOca Benedikta XVI. sudionicima kongresa u kojoj jedotaknuvši osnovne odrednice enciklike zahvalio za onošto je do sada učinjeno i potaknuo na daljnje zauzimanjeu širenju ideja enciklike. Sudionike kongresa pozdravioje zatim kardinal Carlo Caffarre, nadbiskup Bolognei održao odlično izlaganje o teološkim i doktrinalnimaspektima poruke Humanae Vitae. Ostatak kongresa bioje tematski podijeljen u tri dijela: Aktualnost poruke, Kakosu na poruku enciklike odgovorili oni kojima je upućena iOperativne strategije.U prvoj naslovljenoj „Aktualnost poruke” eminentnistručnjaci govorili su o obitelji i prokreaciji danas upsiho-socijalnom kontekstu te o seksualnoj revoluciji.Zadnje u toj cjelini bilo je izvrsno izlaganje mons. LiviaMeline, predstojnika Papinskog instituta Ivan Pavao II.za studij braka i obitelji. Tema predavanja bila je razvojuteološke misli o ljudskoj ljubavi od enciklike HumanaeVitae pape Pavla VI. do nastupne enciklike sadašnjegpape Beneditkta XVI. Deus Caritas Est. Pozdravni govorii predavanja prvog dijela programa na talijanskom jezikudostupni su na internetskoj stranici Katoličkog sveučilištaSacro Cuore.Druga cjelina obradila je kako su i u kolikoj mjeri na porukuenciklike Humanae Vitae odgovorili oni kojima je upućena.Tako je jedan segment posvećen odgovoru znanstvenikai zdravstvenih djelatnika pri čemu je predstavljenaTalijanska konfederacija centara za prirodnu regulacijuplodnosti koja se sastoji od 18 centara s preko 1.000registriranih poučavatelja. Posljednje predavanje te cjelineo tome kako se prema enciklici odnose biskupi održaoje mons. Giuseppe Anfossi, biskup Aoste i predsjednikVijeća za obitelj Talijanske biskupske konferencije.Drugi dan kongresa započeo je svečanom svetommisom koju je u bazilici Sv. Petra za sudionike kongresaČlanovi hrvatske delegacije na kongresu „Humanae Vitae:aktualnosti i proroštvo enciklike” (Rim, 3.-4. listopada 2008.).predvodio kardinal Tarcisio Bertone, generalni tajnikSvete Stolice uz koncelebraciju kardinala Elia Sggrecie,počasnog predsjednika Papinske akademije za život,biskupa Giusseppea Anfossija te većeg broja svećenika.U sklopu treće i završne cjeline naslovljene Operativnestrategije održan je okrugli stol o ulozi i doprinosu različitihinstitucija ispunjenju Humanae Vitae. Na njemu susudjelovali predstavnici pastoralnih i društvenih struktura,predstavnici nekoliko značajnih udruga te naposljetkupredstavnik medija dr. Domenico delle Foglie, novinari urednik lista Avvenire te glasnogovornik udruženjaZnanost i život. On je svojim izlaganjem i pozivom svimada daju što veći doprinos u promicanju poruke HumanaeVitae u nekoliko navrata dobio spontani pljesak.Završna deklaracija poziva različite institucije na suradnjukako bi se ostvarili formativni i istraživački projekti usmjerenipromicanju obiteljskih vrijednosti, života i aktualizacijiautentičnog odgovornog roditeljstva predlaganjemprirodnih metoda planiranja obitelji. Od znanstvenese zajednice traži uvažavanje znanstvene i društvenevrijednosti prirodnih metoda te da te metode razvija i širi uakademskom, zdravstvenom i socijalnom području. Odcrkvene se zajednice traži izrada edukativnih projekatakako bi se poučavanje o prirodnim metodama konkretnouvrstilo u redoviti pastoral, a od javne vlasti da prepoznapoučavatelja prirodnih metoda kao zanimanje koje bi seuvrstilo u odgojno-obrazovni i zdravstveni sustav.51

MEĐUNARODNE VIJESTIINTERNATIONAL NEWSMeđunarodni kongres „Dar za život: razmatranja o darivanjuorgana” (Rim, 6-8. studenoga 2008.)Prof. dr. Niko ZurakInternational Congress, „A Gift for Life. Considerations on Organ Donation”(Rome, November 6-8, 2008)U organizaciji Papinske akademije za život (PAV),FIAMC-a i talijanskog Nacionalnog centra zatransplantaciju u Rimu je od 6. do 8. studenoga 2008.održan međunarodni kongres naslovljen „Dar za život:Razmatranja o darivanju organa”.Kongresne su se aktivnosti odvijale u „Auditoriumdella Conciliazione”, pred punom dvoranom (oko350 mjesta). Kongres je praćen velikom medijskompozornošću. Dobrodošlicu su sudionicima uprotokolarnom dijelu poželjeli između ostalih ministarrada, zdravlja i socijalne politike Maurizio Sacconi,te mons. Rino Fisichela, predsjednik PAV-a i dr. J.M.Simon de Castellvi, predsjednik FIAMC-a.Radni se dio kongresa odvijao u četiri sekcije. U prvoj susekciji prikazana iskustva sudionika transplantacijskogpostupka: darivatelj organa, obitelj, primalac organa,anesteziolog, transplantacijski kirurg i koordinatorpostupka. Izvorna iskustva i ispovijesti svih sudionikau transplantacijskom lancu bili su najemotivniji trenucikongresa. U istoj je sekciji prikazan i povijesni razvojpostupka transplantacije organa i sadašnje stanje uovoj problematici s naglaskom na potrebi za organimai transportu organa. Iznesena su iskustva sa svihkontinenata.Druga sekcija je počela izlaganjem mons. J. Lafittea oantropološkoj perspektivi darivanja organa i davanjasamog sebe. A.G. Spagnolo je iznio bioetičkarazmatranja o darivanju organa i transplantaciji. Pravniaspekti i problematika pristanka informiranih donoraprikazani su na iskustvima iz Španjolske, Austrije iSAD-a.Nakon ove sekcije sudionici kongresa su nazočiliaudijenciji kod Svetog Oca Benedikta XVI u Vatikanu.Mediji su posebno izdvojili riječi Sv.Oca iz obraćanjasudionicima kongresa, da je darivanje organa jedanoblik posebnog svjedočenja dobročinstva, uz uvjetda pri tome ne smije postojati nikakvo arbitriranje ilidilema o smrti pacijenta darivatelja.*U trećoj sekciji obrađene su teme alokacije organa sposebnim osvrtom na model Eurotransplanta. Bilo jedalje govora o edukaciji i uvježbavanju zdravstvenihdjelatnika za ovaj osjetljivi i važni dio transplantacijskoglanca.Oštro je osuđena sporadička, ali i organiziranakriminalna aktivnost trgovine organima živih davatelja,posebno u nekim zemljama tzv. trećeg svijeta.F. Cantarovich je iznio prijedlog za edukaciju usvrhu promicanja kulture donacije organa. Ova jesekcija završila izlaganjem M. Brunettija o posebnimpastoralnim inicijativama u širenju spremnosti zadarivanje organa među vjernicima (iskustva izPijemonta).Trećeg, završnog dana kongresa u četvrtoj je sekcijiodržan okrugli stol s temom uloge medija u širenjukulture donacije organa. Moderator je bila D. Storani,a sudjelovali su L. Onder (Španjolska), F. Maribotto(RAI, Italija), J. Colina (ANSA-Italija) i J.Illman (VelikaBritanija).Vrlo izravno su iznešena stajališta da sam čintransplantacije više nije novinska vijest, od kadaje transplantacija organa postala rutinski terapijskipostupak. Medijski prostor bi trebalo iskoristiti zaširoke kampanje kulture darivanja organa kojimabi se građanstvo senzibiliziralo i postigla pozitivnapercepcija javnosti. Zagovarani su modeli korišteniu animiranju građanstva za prihvaćanje obvezevezivanja u prometu, zabrane pušenja te neka iskustvas dobro prihvaćenim ekološkim inicijativama.Kongres je završio, uz čestitke organizatorima i zahvalesudionicima kongresa na živoj raspravi, koja je pratilaizlaganja, ponavljanom općom konstatacijom dajoš uvijek postoji veliki nesrazmjer između potrebaza transplantacijom organa i relativno malog brojadoniranih organa.* Obraćanje Svetog Oca je u cijelosti tiskano u rubrici „Izjave zajavnost”.Svjetski putnik –krenu na vječnu šetnjusvim nebesimaDr. Tomislav Maretić52

INTERNATIONAL NEWSMEĐUNARODNE VIJESTIMeđunarodna konferencija: „Pastoralna skrb u liječenjubolesne djece” (Vatikan 13.-15. studenoga 2008.)Iva Ćelić, dr. med.International Conference, „Pastoral Care in the Treatement of Sick Children”(Vatican, November 13-15, 2008)U Vatikanu je od 13. do 15. studenog 2008. godineodržana 23. Međunarodna konferencija Papinskogvijeća za pastoral zdravstva na temu „Pastoralna skrbu liječenju bolesne djece”.Na predstavljanju susreta sudjelovali su kardinalJavier Lozano Barragán, biskup Jose L. RedradoO.H. i fr. Felice Ruffini M.I, odnosno predsjednik,tajnik i zamjenik tajnika Papinskog vijeća za pastoralzdravstva, Bruna Costacurta, profesorica biblijskeegzegeze na Teološkom fakultetu Papinskogsveučilišta Gregorianum u Rimu i Alberto G. Ugazio,koordinaror Odsjeka za pedijatriju u rimskoj bolnici„Bambino Gesú”.U svome obraćanju, kardinal Lozano Barragán jenaveo kako je „u zadnjem desetljeću ubijeno višeod dva milijuna djece tijekom oružanih sukoba,šest milijuna je ostalo hendikepirano, deseci tisućaosakaćenih nagaznim minama i 300 000 unovačenihkao djeca-vojnici. Više od 4 300 000 djece je umrlood AIDS-a.” „Siromaštvo”, dodaje on, „ostaje temeljniuzrok bolesti dječje dobi.Milijardu i dvjesto tisuća osoba živi s manje od jednogdolara na dan. Čak i u najbogatijim zemljama, jednood šestero djece živi u siromašnim uvjetima. ...Dvjesto pedeset milijuna djece mlađe od 15 godinaradi, uključujući oko 60 milijuna koji rade u opasnimuvjetima”, dok su „mnoga djeca i adolescentiprepušteni samima sebi. ... Nema kontrole natelevizijskim programima ili na internetu gdje surfajubez ikakve vrste moralnog vodstva. Seksualna trgovina,pedofilija, nasilje u školama, zločini, organiziranebande, itd. rastući su fenomen. ... Mnoge obiteljise odriču svoje obveze da educiraju” svoju djecu i„vrlo često je edukacija u školama svedena na pukeinformacije, uz napuštanje autentične formacije”.Navodeći ove statističke podatke, kardinal je želioskrenuti pozornost na temu nadolazećeg susreta oskrbi za bolesnu djecu.„U prvom dijelu konferencije, naslovljenom ‘Stanje’razmatrat ćemo stvarnost i podrijetlo bolesti dječjedobi. Započet ćemo s poviješću liječenja bolesnedjece u svijetu, demografskim podacima o dječjojpopulaciji i njihovim stopama mortaliteta. Potom ćemoproučavati osnovne bolesti kojima su djeca izloženaprije procjene predstavlja li globalizacija priliku ili rizik zabolesne... Također ćemo razmatrati pitanje životnogstila i dijete. ... Što se tiče političke strane tog pitanja,mi ćemo proučavati ... zakonodavstvo i zdravstvenesustave. ... U svojim ekološkim aspektima, razmišljatćemo o inicijativama organiziranim od strane Svjetskezdravstvene organizacije.”U drugom dijelu konferencije, naslovljenom‘Promišljanje’, sudionici će analizirati „što namSveto Pismo i Crkveni oci imaju reći o liječenjudjece, ispitujući koji su to lijekovi bili tijekom crkvenepovijesti i svjedočanstvo svetaca koji su posvetilisvoje živote skrbi za bolesnu djecu. ... Zaključit ćemonaše promišljanje dijalogom s velikim religijama:židovstvom, islamom, hinduizmom i budizmom”,rekao je kardinal.“Treći dio konferencije posvećen je ‘Djelovanju’”,nastavio je kardinal Lozano Barragán. „Koju vrstukateheze i formacije u vjeri trebamo kako bismo sesuočili s ovim ozbiljnim problemom? Kako moramopostupati u sakramentalnim pojmovima prema tojdjeci? Kako možemo koristiti psihološku znanosti uovom obliku liječenja? ... Propitivat ćemo istraživanjau medicini, prehrani i životnim stilovima. ... Sasocio-političke točke stajališta, istaknut ćemo ulogukoju društveni komunikacijski mediji, nacionalni imeđunarodni zdravstveni sustavi moraju imati, ... kaoi problem migracija. ... Na osobnoj razini, pitat ćemose o ulozi biskupije, župe, redovničkih zajednica ivolontera.”Kardinal je zaključio podsjećanjem da će nakonferenciji govoriti „41 stručnjak iz različitih zemalja,od čega su svi visoko kvalificirani u svojim specifičnimpodručjima”.53

MEĐUNARODNE VIJESTIINTERNATIONAL NEWSNovi naputak Kongregacije za nauk vjere Dignitas personaeNew Instructions from the Congregation for the Doctrine of the Faith Dignitas personaeU petak, 12. prosinca Tiskovni ured Svete Stolicepredstavio je Naputak Kongregacije za naukvjere „Dignitas Personae” (Dostojanstvo osobe) oodređenim bioetičkim pitanjima. Naputak je objavljenna engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom,španjolskom, portugalskom i poljskom jeziku.Na konferenciji su sudjelovali nadbiskupi LuisFrancisco Ladaria Ferrer, S.J., tajnik Kongregacijeza nauk vjere i Rino Fisichella, predsjednik Papinskeakademije za život, biskup Elio Sgreccia, predsjednikemeritus Papinske akademije za život te Maria LuisaDi Pietro, profesorica bioetike na Sveučilištu PresvetogSrca u Rimu i predsjednica Udruge „Znanost i život”.Nadbiskup Ladaria je potvrdio da je ovaj naputakplod istraživanja koji je Kongregacija za nauk vjerezapočela godine 2002. o novim pitanjima u bioeticis ciljem donošenja suvremenog naputka nalik naDonum vitae iz 1987. Dokument koji je potvrdio i Papa„dio je redovitog Učiteljstva Petrova nasljednika”te je „doktrinalne naravi”. Ovaj naputak „potičebiomedicinska istraživanja koja poštuju dostojanstvosvakog ljudskog bića i prokreaciju. … U istovrijeme, on ne isključuje različite biomedicinsketehnologije kao etički nedopuštene”, kaže on, „premdaće vjerojatno biti optužen da sadrži previše zabrana.Unatoč tome, svjesni tih mogućih optužbi, nužno jeistaknuti da Crkva osjeća dužnost učiniti to u ime onihčiji se glas ne čuje”.Nadbiskup Fisichella je naglasio kako dokument„pokušava izraziti odgovarajući doprinos Crkveoblikovanju savjesti, ne samo vjernika nego i onihkoji pokušavaju čuti prezentirane argumente iraspravljati o njima. Ovo je intervencija koja sačinjavadio crkvenog poslanja te ju treba čuti ne samo kaolegitimnu, nego i kao potrebnu u pluralističkom,sekularnom i demokratskom društvu."Profesorica Di Pietro napominje da prije razmatranjapitanja kojima se ovaj dokument bavi, poput tehnikapomognute oplodnje, in vitro oplodnje, smrzavanjaembrija i jajnih stanica, smanjenja broja embrija ipreimplantacijske dijagnostike, „nužno je prisjetiti se triosnovna pravila kojih se treba pridržavati u donošenjusvake odluke":• Priznavanje dostojanstva osobe svakoga ljudskogbića od začeća do prirodne smrti, uz posljedičnisubjektivitet prava na život i fizički integritet.• Jedinstvo braka, koje sa sobom nosi uzajamnopoštivanje prava supružnika da postanu otac imajka samo jedan s drugim.• Specifično ljudske vrednote spolnosti koje„zahtijevaju da prokreacija ljudske osobe budeželjena kao plod bračnog čina specifičnog ljubaviizmeđu supružnika”.Biskup Sgreccia se osvrnuo na treći dio dokumenta kojigovori o novopredloženim terapijama koje uključujumanipulaciju embrijima ili ljudskim genetskimnasljeđem.„Tekst drži da je nužno imati na umu jednu temeljnurazliku: teoretski, gensku terapiju moguće je primijenitina somatske stanice s izravnom terapeutskomsvrhom ili na zametne stanice”. Što se tiče ovogdrugog, „nije moguće intervenirati jer još ne postojisigurna tehnika”, ističe on, „budući da bi moglodoći do rizika oštećenja nasljedne genetske baštinebudućih generacija”. Bivši predsjednik Papinskeakademije za život ponovio je kako „razlika izmeđureproduktivnog i terapijskog kloniranja ne postoji teda uvijek pretpostavlja reprodukciju”.Izvornik: VIS 081212Preveo: Ivan Ćelić, dr.med.Teče vrijemeKao brza rijekaNovih svitanjaDr Nada JačmenicaStablo nad križemS grane suze kapiNa lišće bunikeDr. Duško Matas54

EXPERIENCESIZ ŽIVOTASjećanja na iznevjerene nade naših majkiDoc.dr.sc. Drago Buneta, dr. med.Reflections on the Betrayal of Our Mothers' HopesOvu crticu posvećujem majkama koje su snivalepovratak svojih sinova i kćeri iz Drugog svjetskog rata,a snovi im se nisu nikada ostvarili.Zime su u Lici krajem tridesetih godina prošlogstoljeća bile veoma duge i hladne, s mnogo snijega.Da prikrate vrijeme stariji su se ljudi okupljali čas ujednoj čas u drugoj kući i često su razgovarali o ratu isjećanjima na ratne sukobe u Galiciji za vrijeme Prvogsvjetskog rada. Mlađi su ljudi često odlazili u grad nebi li našli ikakvog posla, ali posla je bilo malo i zaradaslaba. Bilo je vrijeme velike neimaštine. Uskoro suim počeli sve češće stizati pozivi na vojnu vježbu, as najavom proljeća počela je mobilizacija, rat je biona pragu. Na sreću taj rat, aprilski kako su ga zvali,brzo je završio i ljudi su se vraćali svojim kućama.Vratio se i moj otac i radosti nije bilo kraja. Radost jebila to veća što je Hrvatska postala slobodna država.Nažalost, to olakšanje i radost slobode trajali su teknekoliko mjeseci, do ljeta 1941. godine, a onda sepronio glas da je u istočnoj Lici, tamo negdje blizuBosne, buknula pobuna Srba protiv Hrvatske države.Pričalo se o ratnim grozotama. Strah je opet ušao uljude.Od tada je prošlo mnogo godina, ali ni danas ne mogushvatiti tu lakoću kojom su ljudi, dojučerašnji susjedipa i prijatelji, počeli nasrtati jedni na druge. Rat seprenio u sela s miješanim stanovništvom, a počele sugorjeti i kuće s jedne i druge strane bojišnice, nekakvecrte koja je naglo razdvojila ljude koji su godinamaživjeli jedni pored drugih. Ta crta nije bila samo fizičkeprirode, granica za koju smo znali da je ne smijemoprijeći, bila je to nekakva imaginarna linija u ljudskojsvijesti koja je dijelila njih, ljude koji su digli ustanakprotiv hrvatske države i nas, koji smo bili sretni štosmijemo reći bez straha da smo Hrvati. Crta koja jesve više dijelila čovjeka od čovjeka.Vrijeme je brzo prolazilo a ta je crta s vremenom bilasve dublja i strah u narodu sve jači. Stariji su krišomod nas djece govorili o paljenju kuća po ličkim selima,a onda 6. kolovoza 1942. godine usred noći gorile su ikuće u mome selu. Izgorjela je i moja kuća i sve u njojšto smo naslijedili od svojih predaka. Samo Božjojprovidnosti mogu zahvaliti što smo majka, sestra i jajoš bunovni od sna uspjeli istrčati iz kuće i pobjeći umrak, što je u kiši metaka bio lakše ranjen samo mojotac. Nažalost, svi nisu pobjegli i strašno je podsjećatise što im se dogodilo. Očuvaj Bože, govorili suslijedećeg jutra ljudi .Uskoro je bila na pragu jesen i vrijeme za polazaku školu, a mi smo bili beskućnici. U tim trenutcimaneimaštine i beznađa Nečija nam je ruka pomogla.Moju sestru i mene prihvatili su naši rođaci izSlavonskog Broda, sestra je pošla u osnovnu školu aja u gimnaziju. Poslije nekoliko mjeseci majka je došlai povela sestru kući, a kuća je bila malo potkrovlje ujednoj kućici u Gospiću.Rat se sve više zahuktavao i počela su bombardiranjaSlavonskog Broda. Već pri prvom od njih poginuo jemoj prijatelj Damir s kojim sam sjedio u istoj školskojklupi. Njegova me pogibija jako potresla, podsjetilame na pogibije u mome selu pa kada smo za domaćuzadaću trebali napisati nešto u spomen Damira, jasam svoja čuvstva prenio na papir s puno emocija. Uškoli nisu vjerovali da je to napisao dvanaestogodišnjidječak. Bombardiranja Slavonskog Broda su bila svečešća, napadalo se i danju i noću, naročito područjeoko željezničke stanice i Tvornice vagona, te okomosta preko Save koji je spajao Slavonski i BosanskiBrod. U jednom od tih bombardiranja poginula je mojateta, moja druga majka. Opet sam postao beskućniki morao sam natrag u Liku. Putovalo se svakako i tkozna gdje bih završio da nije bilo dobrih ljudi. Putovalose dijelom putničkim, dijelom oklopnim vlakom,dijelom pješice, te konačno od Generalskog Stola doGospića na vojnim kamionima.U jedno predvečerje došli smo u Otočac i tamozanoćili. Te je noći moja majka usnula da sam se vratioiz Slavonskog Broda da sam bos i s nekakvim drvenimsandalama u ruci, gologlav i s malom naprtnjačom naleđima. Ujutro je svoj san ispričala gospođi koja jeprihvatila moje roditelje i sestru u malo potkrovlje, tekda imaju ikakav krov nad glavom, a potom je pošlaraditi u polje. Nekoliko sati poslije majčine priče o snuvojni je transport stigao u Gospić. Ne sjećam se kakosam pronašao kućicu u kojoj su moji roditelji stanovali,ali se sjećam trenutka kada sam pokucao na vrata.Otvorila mi je starija, visoka žena i čim me je ugledalasamo je izustila „Ti si Rojin sin”. Izgledao sam upravoonako kako me majka vidjela u snu. Nepredvidljivi suBožji putovi, kažu ljudi!Bližio se kraj rata, ali su mladi ljudi stasali za55

IZ ŽIVOTAmobilizaciju, još uvijek odlazili u veliku neizvjesnost. Uljeto 1944. godine svi su mladići, čim su položili ispitzrelosti u gospićkoj gimnaziji i učiteljskoj školi, odmahmobilizirani i poslani na vojnu obuku. Rat je završioza nekoliko mjeseci, a samo se njih nekoliko vratilokući. Ostalima se izgubio svaki trag. Tko zna što sutih godina sanjale njihove majke, jesu li i one vidjele usnu svoje sinove kao što je mene usnula moja majka?Sjećam se jedne od tih žena, zvala se Luja, LujaŠomenova. Bila je to niska i slabašna žena, koja jesama podigla svoga sina Niku, jer je njezin muž uočivelike svjetske ekonomske krize otišao u Kanadu.I Niko je završivši učiteljsku školu bio mobiliziran uhrvatsku vojsku. Rat je završio, a o Niki ni traga niglasa. U međuvremenu se i Nikin otac Nikola vratio izKanade pa su se Luja i Nikola, po kojem je Niko dobioime, raspitivali na sve strane o sudbini njihovog sina.Međutim, o Niki se nije saznalo ništa. Bilo se pročuloda su neki zarobljeni hrvatski vojnici upućeni na prisilnirad u Sibir pa je to roditeljima pothranjivalo nadu daje Niko možda ipak živ u Sibiru. Vrijeme je prolazilo,roditelji su ostarjeli i umrli, a o sudbini svoga sinanisu saznali ništa. Sudbina je htjela, da mi je nedavnočovjek koji je s Nikom bio u vojsci i zarobljen pri krajurata, te proveo nekoliko mjeseci u istražnom zatvoru,povjerio da je Niko osuđen na smrt i pogubljen. Nikoje bio u dvadesetoj godini života. Tko zna što je tihnoći sanjala njegova majka?Božićno je vrijeme i ova crtica o snovima istrahovanjima, nadama i noćima bez nade što su ihproživljavali očevi i majke zabrinuti sudbinom svojihsinova i kćeri, koje je ponio ratni vihor Drugogasvjetskoga rata, možda će ljudima narušiti unutrašnjimir o blagdanu Nade. Možda će strepnje i nadanja,koje su oni proživljavali potaknuti nas da se zamislimoi nad sudbinom Majke koja porodi sina u Betlehemui skrivaše Ga pred silnikom Herodom. Možda će napatnje Kristove majke kao i sudbine svih majki kojesu sanjale povratak svoje djece iz rata, potaknuti dabudemo čovječniji. Voljni da poput Šimona Cirencapodmetnemo svoja leđa pod teški križ koji nosi nekiteško bolesni čovjek i vratimo mu nadu u život. Moždaćemo postati bolji ljudi……Pod križemDošao sam skrušen TebiDa Ti kažem da Te ljubimA Ti si se gorko nasmijao.Zastao sam.Sa usana Ti pročitao:- Tko mene ljubi vrši zapovijedi moje.Pognuh glavu:- Ali, za mene nade ima,Ja Te ljubim!EXPERIENCES- Jaram moj je sladak, a moje breme lako,Šapat Ti čujem.Još više moja glava pada,Sve se više gubi nada.- Ali, ja Te ljubim, ipak!- Ljubi bližnjega svogaKao samoga sebe.Odgovora nemam,Al' mi Petar šapnu:- Reci mu moje riječi:- Gospode. Ti znaš sve. Ti znaš da Te ja ljubim!Otac mi glasno rečeKlešuć' svaku riječ:- Tko pozna moje zapovijediI vrši ihTAJ ME LJUBI!Ali, i ja se ne dam,- Čuj me, Oče,Ljubim Te.Oko mene vuci,Tvoju pomoć trebam!Stojim pognut još ispod križa- Tvoja muka, Oče tek sad je meni bliža.- Dođite k meni svi koji ste umorniI ja ću vas okrijepiti – sada čujem,Ali refren drugi u glavi mi bije:- Tko pozna moje zapovijediI vrši ihTAJ ME LJUBI!Oče, ja Te trebam,Oče, čuj me, ja Te ljubim!Dr. Vlatko Perčin56

EXPERIENCESIZ ŽIVOTABožić u komunizmuProf.dr.sc. Duško Miličić, dr.med.Christmas in the CommunismBožić svake godine dolazi u isti dan, na 25. prosinca,i tako već dvije tisuće godina. Rimljani su ga htjeliopraviti ispod zemlje (u katakombe) ali je opstao.Komunizam je nametao bezbožništvo ljudima koji suoduvijek bili vjernici, vjerovali su u Boga ili barem nisunijekali njegovo postojanje. Svrha je toga bila da sevjerovanje u Boga zamijeni vjerovanjem u komunizam.I uistinu su tako neki i učinili i promijenili su vjeru, aliipak tako da ona stara iz njih nije izašla. „Puštali” suda bake i djedovi krste njihovu djecu po zabitnimcrkvama, potajice su se ženili u crkvi ako bi im ženato uvjetovala i napokon, mnogi su stari komunistitražili da im na samrti dođe svećenik. A mnogi od onihdrugih kojima je komunizam bio zaista jedina vjera,od vlastitih su drugova završili na Golome otoku.Poslije Domovinskoga rata pak, mnogi od onih koji suzapisivali tko je sve bio u crkvi na misi, i sami su prišlioltaru.Za Božić se u komunizmu radilo kao svakim radnimdanom. Tek kada bi pao u nedjelju ljudi su moglina miru slaviti kod kuće. Neki su partijci znali noćukupovati i uvlačiti u svoje stanove božićna drvca kakoih nitko ne bi vidio. U ulici u kojoj i sada stanujem uZagrebu, samo je jedan čovjek uvijek vukao bor, i topo danu da ga se dobro vidi, za Staru godinu. Bioje tada na funkciji predsjednika Ideološke komisijeCentralnoga komiteta Hrvatske i bio je pravi idealist.Kada sam bio student, na fakultetu smo svi do jednogamorali doći za Božić na predavanja jer se jako pazilokoga nema. Bio je pokoji uvjereni profesor koji se jeupinjao da pojača svoje djelovanje baš na Božić, alisjećam se i drugih, a osobito profesora Tomašića kojije pred punom predavaonicom na Božić rekao: „Djeco,danas je 25. prosinca. Sjećam se da je toga danameni moja majka uvijek rekla: Sretan ti Božić!” Tako ganitko nije mogao optužiti da nam je čestitao Božić jerje samo pričao o tome što je njemu govorila njegovamajka. A nama je to puno značilo. Prof. Tomašić jepredavao mikrobiologiju, no budući da je Luis Pasteurbio jedan od najznačajnijih mikrobiologa pričao bi namo Pasteurovu putu u Pariz. Majka mu je osim rublja iostaloga u prtljagu stavila i sličicu Majke Božje i reklamu da ju je stavila „da te ona prati”. Poruka je bilajasna i partijci su ga zato čekali „na prvom zavoju”.I dogodilo se je. Osim na našem fakultetu predavaoje i u Višoj školi za medicinske sestre i tehničare uZagrebu gdje je jednom na Badnjak rekao da ćeispitivati samo članove Partije. Oni su ga tužili i prof.Tomašić je izgubio mjesto i na Medicinskom fakultetui u toj školi.Bio sam u Moskvi 1973. godine. To je bilo dobavrijeme Brežnjeva i režim je još bio vrlo strog. Letjelismo u ruskom Tupoljevu 134. Naš je zrakoplov sletiou zračnu luku Šeremetjevo. Pomno su pregledavaliputovnice i putnike. U staklenoj kabini jedan NKVDovacstoji, a drugi sjedi. Kako je moja pokojna majkauvijek negdje gdje ja ne vidim stavljala neku svetusličicu, tako je učinila i za moj put u Moskvu. Ovaj putbaš usred putovnice. Naravno, ispala je pred NKVDovcima.Oni su je pogledali, a zatim bez riječi urednovratili u putovnicu. Naši su partijci koji su to vidjelinapravili iz toga problem, ali moju majku nisu mogli,za razliku od prof. Tomašića, izbaciti s radnoga mjesta– naime bila je kućanica. Neki su, dakle, naši partijcibili „papskiji od pape”. Sada iste te viđam u crkvi.Prisjećajući se koliko su nam Božića pokvarili bezrazloga, želim da današnjemu naraštaju Božić budeono što je dvije tisuće godina i bio: dan kada slavimoKristovo rođenje i početak Novoga zavjeta koji nudiljubav i praštanje među ljudima. A to znači prekid sastarozavjetnim zakonom koji je nalagao drugačijupravdu - „oko za oko, zub za zub”. I zato neka je svimasretan i blagoslovljen Božić u slobodi!čisteć prašinusa stare gitare- slučajni zvuciDr. Tomislav MaretićMekani sutonBaršunasto liježeNa moje vjeđeDr. Nada Jačmenica57

KRATKE VIJESTIStrože kažnjavanje „web-stranicao suicidu“Britanska vlada je izjavila kako zakon o „web-stranicamao suicidu” treba preraditi i u njemu naglasiti da sutakve stranice ilegalne. Ta je odluka donesena zbogzabrinjavajuće činjenice da ljudi koji traže informacijeo suicidu mogu puno lakše pronaći stranice kojepotiču taj čin nego one koje pružaju potporu. PremaZakonu o suicidu iz godine 1961. ilegalno je promicatisamoubojstvo, no nijedan operater web-stranica nijedo sada optužen. Zakon će biti izmijenjen kako bi sepojasnilo da se odnosi i na online-prostor te kako bi sepomoglo serverskim ponuđačima da upravljaju stranicamakoje poslužuju.Adultne matične staniceučinkovite u liječenju jetrenecirozePrimjena autologno umnoženih te „pobuđenih” adultnihprogenitornih CD34+ stanica u hepatalnu arterijukod pacijenata koji boluju od alkoholne ciroze jetre(ALC) pokazuje značajno poboljšanje, ističu znanstveniciu rujanskom izdanju časopisa American Journalof Gastroenterology. Značajna redukcija razine alanin(ALT) i aspartat transaminaze (AST) uočena je tjedandana nakon transfuzije te je ukazivala na poboljšanjetijekom provođenja studije. „Ovo je područje medicinekoje silno napreduje iz dana u dan”, zaključuje dr.Habib. „Nadamo se da će terapija matičnim stanicamapomoći mnogim pacijentima s jetrenom bolešću.“Novi napredak s iPS-stanicamaIstraživači su unaprijedili eksperimentalni postupakkojim bi mogli proizvoditi matične stanice bez potrebeza stvaranjem i uništenjem ljudskih embrija. Postupakpretvara adultne stanice u tzv. inducirane pluripotentnematične stanice (iPS) za koje se vjeruje da imaju velikipotencijal za terapeutske tretmane kod mnogih teškihmedicinskih stanja. Novo istraživanje je navodno eliminiralokancerogenu sklonost iPS stanica. Prošle sugodine znanstvenici otkrili način dobivanja iPS stanicauvođenjem četiriju gena u mišje adultne stanice uporabomretrovirusa. Geni su izmijenili stanice u stanjeBRIEF REPORTSnalik onomu koje se nalazi kod embrionalnih matičnihstanica. Međutim, takvi retrovirusi mogu uzrokovati pojavuraka kod životinja te integrirati vlastitu DNA u DNAstanice domaćina. Hochedlinger i suradnici su rabilidrugu vrstu virusa, tzv.adenoviruse, za uvođenje istihčetiriju gena u mišje adultne stanice.HIV može ponovno „izroniti” izjedne staniceNovo istraživanje upućuje na to da HIV može „spavatizimski san” u malom broju stanica – ili čak u jednojstanici – dok ponovne ne „izroni” i počne uništavati.Koautor studije Huldrych Gunthard, istraživač izSveučilišne bolnice u Zurichu (Švicarska), kaže da surezultati zapravo dobra vijest, jer oni ukazuju na to dase u to vrijeme virus ne replicira. To može značiti daće pacijenti s HIV-om koji se pridržavaju propisanihdoza izbjeći borbu s novo ojačanim virusom. „To jejako dobra poruka i za pacijente i za liječnike”, kažeGunthard. „Ove studije naslućuju da su trenutni lijekoviprotiv HIV-a baš takvi kakvi bi trebali biti jer potpunoblokiraju virusnu replikaciju i prijenos virusa sa stanicena stanicu. Stoga, bilo koja količina virusa izmjerena ukrvi pacijenata na dugoročnoj terapiji – uz pretpostavkuda se pridržavaju uzimanja lijekova – najvjerojatnijepotječe samo od onih stanica zaraženih prije početkauzimanja terapije.“Masovna proizvodnja„embrionalnih” matičnih stanicaiz ljudske koseSkupina istraživača koji predvodi Juan Carlos IzpisúaBelmonte s Instituta za biološka istraživanja Salk, uspio jepotaknuti učinkovitost reprogramiranja za više od sto putate skratiti vrijeme odvijanja procesa na polovicu. Opetovanosu generirali iPS stanice iz malog broja keratinocitapričvršćenih za jednu vlas kose koja je uzeta s ljudskogvlasišta. „Primjenom vrlo učinkovitog i praktičnog načinaza dobivanje pacijentu specifičnih matičnih stanica, kojeza razliku od ljudskih embrionalnih matičnih stanicaneće biti odbačene od strane pacijentovog imunološkogsustava nakon transplantacije, dovodi nas korak bližekliničkoj primjeni terapije matičnim stanicama”, kaže dr.Belmonte, profesor iz Laboratorija za gensku ekspresijute direktor Centra za regenerativnu medicinu u Barceloni(Španjolska). No, ostaje pitanje zašto su keratinociti puno58

BRIEF REPORTSprikladniji od drugih stanica. „Ispitali smo čitav spektarstanica te otkrili da je keratinocite najlakše reprogramirati”,kaže Belmonte.Učenje je puka mišićnakontrakcijaPlastičnost, sposobnost mozga da preciznoraspoređuje veze između svojih živčanih stanica, jeokvir za učenje te oblikovanje pamćenja. IstraživačiMedicinskog centra Sveučilišta Duke uspjeli su identificiratispornu molekulu koja pomaže objasniti procesplastičnosti, a to bi moglo voditi ka ciljanim terapijama.„Otkriće molekule koja pomiče nove receptore premasinapsi tako da neuron može intenzivnije odgovoritina podražaj pomaže objasniti nekoliko zapažanja oplastičnosti”, kaže dr. Michael Ehlers, profesor neurobiologijesa Sveučilišta Duke te mentor studije objavljene31. listopada u časopisu Cell. Za proces učenja istvaranje novih veza, mozak mijenja snagu električnihimpulsa sinapse prema stanicama koje procjenjuju ovaobilježja. Znanstvenici su proučavali hipokampus gdjese oblikuju sjećanja, no taj mehanizam može djelovatii u drugim područjima mozga. Iz niza pokusa, biokemijskihte mikroskopskih prikaza, Ehlers i suradnici su otkrilida na miozin Vb (pet-b) molekulu koja je prisutnau neuronima hipokampusa utječe tijek kalcijevih ionaiz sinaptičke pukotine tako što potiče njezinu pojavui djelovanje. „Molekula miozina Vb pruža nam novinačin za razmišljanje o kreiranju terapija za liječenjegubitka pamćenja, psihijatrijskih bolesti te moždanograzvoja.”65% žena koje pobace imajusimptome PTSP-aPsihijatrica i članica Komisije 'Pravo na život' dr. CarmenGómez-Lavín navodi kako 65% žena koje pobace pati odsimptoma posttraumatskog stresnog poremećaja nakonpodvrgavanja postupku. Ona ističe „paradoks” da se 97%od više od 100.000 pobačaja godišnje izvrši radi tobožnjeteških tjelesnih ili psiholoških razloga, uz činjenicu kakosva znanstvena literatura ističe značajno i definitivno danajveći rizik za žene dolazi nakon pobačaja”.KRATKE VIJESTITransplantirana smrznuta jetrapovećavaju nadu za „bankom”organa„Banka” doniranih organa spremnih za uporabu jedanje korak bliže zahvaljujući uspješnom smrzavanju, otapanjui transplantaciji svinjske jetre. Ako ljudska jetra,koja su iste veličine, mogu preživjeti taj proces, višeljudi potrebnih za transplantaciju moglo bi ih primiti.Velika većina doniranih jetara pronalazi domaćina.Nažalost, jetra brzo propadaju bez opskrbe krvlju i većnakon 12 do 24 sata postaju beskorisne, tako da je njihovodopremanje do primatelja logistička noćna mora.Amir Arav, koji je razvio novu metodu smrzavanja u izraelskojOrganizaciji za poljoprivredna istraživanja uBet-Daganu, kaže da je ključ za ograničeno oštećenjestanica tijekom smrzavanja vrlo polagano hlađenje jetre,jer se tako sprječava stvaranje zupčastih kristalaleda.Transplantacija koštane sržilijek za AIDS?Prema njemačkim liječnicima, čini se da je ciljanatransplantacija koštane srži koja se normalno rabiza liječenje leukemije izliječila pacijenta oboljelog odAIDS-a.Dvadeset mjeseci nakon primanja transplantacije, testovina koštanoj srži, krvi i drugim organskim tkivimaukazuju da 42-godišnji pacijent više nema HIV-infekciju.Pacijent je bio zaražen HIV-om više od desetljeća. Većje bilo nekoliko prethodnih izvješća o uspješnoj uporabitransplantacije koštane srži u iskorijenjivanju HIVinfekcije.No, transplantacija koštane srži previše koštate je opasna za uporabu kao prva linija liječenja za HIV/AIDS, kaže dr. Anthony Fauci, direktor američkog Nacionalnoginstituta za alergije i zarazne bolesti.Kako god bilo, ovaj slučaj bi mogao potaknuti nastojanjaza razvojem genske terapije kao načina blokiranjaili supresije HIV-a.Priredio: Vatroslav Prskalo, dr.med.59

UPOZNAJMO NAŠE ČLANOVEOUR MEMBERSIntervju s dipl. ing. biokemije Dagmar ŽivkovićDoc.dr.sc. Marija Žagar, dr.med.Interview with Dagmar Živković, BiochemistMožete li nam reći nešto o sebi, Vašem školovanju ikarijeri?Rođena sam u Zagrebu 2.siječnja 1931.godine uobitelji Sučić. Moj se otac zvao Zvonimir, a majkaSonja. Najraniju mladost sam provela u velikoj kući izaMaksimira, na imanju uz koje je bila bakina ciglana.Danas je na jednom dijelu Zatvorska bolnica.Godine 1937. krenula sam u privatnu evangeličkuškolu (u kojoj je bilo najviše katolika, a manje drugihvjeroispovjesti, što se vidjelo samo na satu vjeronauka).Nastavila sam školovanje u njemačkoj gimnaziji koja seod 1941.-1945. tako zvala, a godine 1949. maturiralasam u VIII. ženskoj gimnaziji u Klaićevoj ulici. Iste samse godine upisala na Prirodoslovno-matematičkomfakultetu, odsjek kemija-biokemija. Pripremali smose za rad u Institutu Ruđer Bošković koji je tih godinaosnovan. Diplomirala sam 1954. godine.Ipak sam neko vrijeme nakon diplome radila uprosvjeti. Od 1954.do 1959. godine predavala samna gornjogradskoj VI. I VII. gimnaziji na Katarinskomtrgu, a od 1959. do 1964. na III. gimnaziji u Kušlanovojulici.Godine 1964. napustila sam svojevoljno prosvjetui zaposlila se kao biokemičar u laboratoriju Dječjeklinike na Rebru. Od 1981. godine do umirovljenja1990. godine radila sam u hitnom laboratoriju.Što pamtite iz ranog poratnog doba, doba mladosti?U svibnju 1945.g. partizani su jedne noći odveli tatu iubili ga bez suda, kao i kćer tatine sestre, 20-godišnjustudenticu. Mi smo se sklonili kod tete i bake, jer jenaš stan zauzela OZNA. Nakon pet mjeseci stigla jecedulja na kojoj je pisalo da je Z.S., vlasnik ciglanei vile streljan kao ratni zločinac (još u lipnju). Nikadnismo saznali pravu istinu, niti znamo za njihovegrobove...Mama, brat i ja smo morali otići od tete. Nepisanopravilo bilo je: onaj tko nas primi na stan izgubit ćepenziju i stan. Tih smo dana bili gladni i bez doma.Nismo imali pravo na prehrambene karte. Bili smo„označeni” i u školi.Godine 1946. saznala sam da se u sakristiji crkveSv. Marije održava vjeronauk. Najveću milost kojumi je Bog dao jest vjera, u kojoj nas je podučavao iučvrščivao naš kateheta dr. Franjo Šeper. (Zvali smoga konspirativno„Lojzek”).„Šepica”, a kardinala StepincaJeste li se bavili sportom?Bila su dva puta „opstanka”: politika ili sport. Brat ija odgajani smo u sportskom duhu i bili smo članovikluba „Mladost”. U to doba osnivao se i mačevalačkiklub, koji je vodio gosp.Vladimir Mažuranić (praunukbana i pjesnika Ivana Mažuranića). Marljivim treningompostigla sam uspjeh: na prvenstvu Hrvatske osvojilasam prvo mjesto, a na prvenstvu Jugoslavije drugomjesto u floretu juniora 1947.1948. i 1949. Tako sampostala vrhunski sportaš, što mi je omogućilo prehranuu sportskoj menzi.Dagmar kao juniorski prvak u floretuMačevanje je plemenit sport koji me je oslobodio„radnih akcija” i različitih političkih pritisaka.60

EXPERIENCESGdje ste upoznali supruga?Na mačevanje je dolazio i maturant Antun Živković.Bili smo jako mladi, ja 16 godina, a on 18 godina, istevjere i istih ideala. Ti ideali su nam pomogli u našemzajedničkom odgajanju i odrastanju, tijekom studija iu daljnjem životu..čitali unuci, iako oninaglaskom.IZ ŽIVOTA„australski” s malo čudnimŠto vas je dovelo u HKLD? Pamtimo vašu zauzetostza čistoću i red u sobi u Palmotićevoj kroz petnaestgodina, kao i pomoć vašeg supruga Tončeka.Mene je pozvala doc. Željka Znidarčić, a član samod 1991. godine. Najprije sam sređivala arhiv, ondaormare i sobu u Palmotićevoj. Nastojala sam održavatired i čistoću za ugodno druženje i sastanke odborai članova. Za vrijeme Domovinskog rata sam s mr.pharm. Marijom Starčević radila na Velesajmu gdje sustizale donacije lijekova.Što vas raduje u HKLD-u?Veseli me velik broj mladih u HKLD-u koji se trude irade u Društvu i svatko doprinosi napretku na svojnačin. Veseli me i svaki broj našeg Glasnika, koje je odprvobitnog listića izrastao u reprezentativni Glasnik,zahvaljujući marljivom radu urednika i suradnika.Na proslavi 50-godišnjice braka Dagmar i Antuna Živkovićasakupila se cijela obitelj u kapeli Majke Božje Lurdske.Bili smo na zadnjem „legalnom” hodočašću (pješice!)u Mariji Bistrici 1947. godine kad su nam milicajci ioznaši trgali trobojnice s prsiju. Procesija se nijesmjela vraćati po glavnim ulicama, nego su nas tjeralipokrajnim ulicama. Mnogi su hodočasnici bili bosi, apokrajnje ulice su noć prije posuli oštrim kamenjem..Nakon sedam godina poznanstva i čekanja vjenčalismo se na Veliku Gospu 1954. godine. Naša ljubavje bila blagoslovljena i potvrđena sakramentomženidbe. Dvije godine kasnije rodila nam se prva odnaših tri kćeri: Dubravka-Jelena, onda Lovorka-Marijapa Hrvojka-Ana. Sve tri je krstio nadbiskup dr. FranjoŠeper, kome smo svake godine nas petero išli čestitatiBožić. Kad je otišao u Rim odgovarao je na mojapisma i godišnji izvještaj o napretku djece pismomkoje je završavao sa „Tvoj stari kateheta Franjo kard.Šeper”.Sada imam i pet unuka i jednog praunuka.Vi i suprug ste jedan od rijetkih bračnih parova koji sudočekali 50-godišnjicu braka. Vi ste posebni i po tomešto ste nakon 50 godina mogli „ući” u vjenčanicu iz1954. godine.Prije četiri godine proslavili smo zlatni pir, kojem suprisustvovale i naše tri kćeri. Jedna živi u Americi,a druga u Australiji. Za našu 25-godišnjicu čitale sunam kćeri Pavlovu himnu ljubavi. Ovaj puta su namNajljepši trenutak u životu?Velika Gospa 1954. godine kad smo moj Tonček i ja,nakon sedam dugih godina, u crkvi Sv. Blaža primilisakramenat ženidbe. I još tri puta: kad sam rodilanaše tri kćeri.A koji su Vam bili najteži trenuci u životu?Najteže mi je bilo nositi moja tri križa: ubojstvo oca,druga dva križa su (bila) isto jako teška, no Bog mi jedao snagu od ih nosim.Što najviše cijenite kod ljudi, a što Vas najviše smeta?Najviše cijenim poštenje u najširem smislu riječi, anajviše mi smeta laž i licemjerje.Tko Vam je bio uzor u životu i koji je Vaš najdražisvetac?Uzor mi je bio trener Vladimir Mažuranić. Najviše volimGospu i našeg kardinala Stepinca.Koje knjige volite čitati?Volim povijesne romane iz kojih mogu nešto naučiti.Volim i Zagorku, Budaka, Miru Gavrana, Aralicu,Urisa…Koji su Vaši najdraži filmovi?„Bogovi su pali na tjeme.”, iako inače ne volimkomedije. Pasija – Muka …Koja je Vaša Najdraža molitva?61

UPOZNAJMO NAŠE ČLANOVEOUR MEMBERSOče naš! Prije nekog vremena naišla sam na jednorazmišljanje Isuse molitve:Nemoj reći OČE, ako se svaki dan ne ponašaš kaosin.Novac je potreban, ali nije najvažniji.A koliko je važna obitelj?Obitelj je vrlo važna. Iako nam kćeri žive na različitimstranama svijeta (Amerika, Hrvatska, Australija) jakosmo povezani, pa nam dobro dođe kompjuter ie-mail.Predali smo molbu u Dom umirovljenika. Ne želimonikog opteretiti kad se nećemo moći brinuti o sebi.Ne znam zašto i kako došla je jedna novinarka prijeviše godina i ispitivala nas o našoj „čudnoj” želji.Svojevremeno je taj izašao naš intervju u „Večernjaku”,pa su se naši unuci šalili i hvalili da su im dida i bakaizašli „na duplerici”Koliko su važna poznanstva s važnim i moćnimljudima?Nisu uopće važna. Dobra su iskrena prijateljstva.Što biste poručili mladima?Vjerujte u Boga! I ne bojte se!Dagmar i Antun Živković u gradskoj kavani na Trgu bana Jelečićau Zagrebu.Nemoj reći NAŠ, ako živiš u svojoj sebičnosti.Nemoj reći KOJI JESI NA NEBESIMA ako misliš samona zemaljske stvari.Nemoj reći BUDI VOLJA TVOJA, ako je ne prihvaćaškad je bolna.Nemoj reći KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS,ako se ne brineš za gladnu braću, beskućnike,neprosvijećene.Nemoj reći NE UVEDI NAS U NAPAST, ako imašnamjeru ostati u grijehu ili dalje griješiti.Nemoj reči IZBAVI NAS OD ZLA, ako se ne boriš protivzla.Nemoj reći AMEN, ako još nisi shvatio molitvu OČENAŠ.Što biste u životu promijenili da možete?Ne znam što bih promijenila i kako što usavršila usvom životu. Mislim da nam je Bog dao puno ljubavi,a mi smo se trudili živjeti po Njegovu planu. Jasnoda bi voljela da se neke stvari nisu dogodile, ali... Sviodgovori na sva pitanja nalaze se u Svetom pismu.Sada ste penzionerka. I bolest je pokucala na vašavrata. Ali uza sve, odišete nekom neobičnom radošću.Što je u životu najvažnije?U životu je najvažnija vjera, ufanje i ljubav.Noću kad umoran zatvorim očiNoću, kad umoran zatvorim oči,Tebe vidimUsnulu glavuOrošenu znojem,San zbrisao patnju svaku.Crni vijenac ljutog trnja,Lice - Sunce puno.Teške kapi krviMogu l' biti ukras čelu, kosi?Umorna glava snivaNa drvu križa što je nosi.Dr. Duško MatasKoliko je važan novac?62

IN MEMORIAMIn memoriam dr. MarijaĆavar PupićLivia Puljak, dr.med.In Memory of Doctor Marija Ćavar PupićMarija Ćavar Pupić,dr. med. rođena je1977. godine. Srednjuškolu pohađala je uSplitu, u Zdravstvenomobrazovnom centru,smjer Laboratorijskitehničar, nakon čegaje 1996. upisalaMedicinski fakultet uSplitu, koji je završila2002. godine sprosjekom ocjena 4,62.Nakon obavljenogpripravničkog staža u Kliničkoj bolnici Split, Marijaje zaposlena kao asistent na Katedri za anatomijuMedicinskog fakulteta u Splitu, gdje je radila do2006. godine, kada je dobila posao specijalizantapri Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijskuradiologiju u Kliničkom bolničkom Centru Split.Nedugo nakon toga Mariji je dijagnosticiranazloćudna bolest zbog koje nas je napustila krajem2007. te ostavila nenadomjestivu prazninu u srcusvoga supruga, obitelji i brojnih ožalošćenih kolega iprijatelja. Tijekom školovanja i rada na Medicinskomfakultetu u Splitu i u Kliničkom bolničkom centruSplit Marija je nama kolegama uvijek bila uzor zbogsvoje profesionalnosti, marljivosti i dobroga srca.I u najtežim trenucima borbe s opakom bolešću,njezina vedrina, duhovitost i optimizam bili su namuzor. Sretni smo što smo imali priliku studirati i raditis Marijom. Njezin plemeniti lik zadržat ćemo trajno usvojim sjećanjima.Počivala u miru Božjem.IN MEMORIAMIn memoriam Dr. SvemirBaraćZrinka Dražić, dr.med.In Memory of Doctor Svemir Barać” I što ćemo sadraditi?”, pitala samstojeći na hodnikuispred liječničke sobee n d o k r i n o l o š k o godjela, jer je profesorkasnio na vježbe.„Sad ćemo se družiti.”,rekao je Svemir isve nas nasmijao.Tako je započelonaše druženjei dugogodišnjeprijateljstvo, a kasnije i kumstvo.Nastavili smo se družiti na našim vjenčanjima,krstitkama, prvim pričestima, krizmama, narođendanima naše djece i svim drugim prigodama.Uvijek dobre volje, raspoložen za smijeh,komentare, tipične „svemirovske” cinične primjedbe,savjete, pitanja. Neobično je da skoro do samogakraja nismo primijetili nikakvu promjenu u ponašanju,nikakvu naznaku da se nešto neobično događa, abolest je već zauzela sve što je mogla i odnijela gabrzinom munje iz našeg života.Svemir se rodio 8. prosinca 1965. godine u Bili,mjestu pokraj Livna. 1970. seli s roditeljima i bratomu Vukovar, gdje završava osnovnu i srednju školu.Tamo se „družio” s franjevcima koji su učvrstilinjegovu vjeru i stavove. U Zagreb, na studij medicinedošao je 1984. i tu je dalje nastavio rasti u vjeri. Bioje vječni optimist i imao je razumijevanje za svakuosobu koju je susretao. 1994. stvorio je obitelj i sasvojom Željkom darovao nam četvero prekrasnedjece: Domagoja, Martu, Zrinku i Mariju, kojima je biouzoran i brižan otac.Kao liječnik bio je prepun znanja, vremena irazumijevanja za svakog pacijenta, uvijek pun humorai radosti, a nama, svojim kolegama, uvijek spremandati dobar savjet ili pružiti svaku potrebnu pomoć.Kao vjernik bio je uvijek na Božjem putu, redovit sasvojom obitelji na sv. Misi na „svome mjestu” u crkvi63

IN MEMORIAMžupe Bl. Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici.Kad smo početkom rujna 2008. doznali za teškubolest bili smo potpuno izbezumljeni i skrhani, jer svešto smo mogli bilo je uprijeti oči u nebo i sklopiti rukena molitvu, a tako još i danas stojimo.Naš se dragi Svemir za nebo rodio 23. listopada 2008.godine i ostavio nas tužne i još uvijek u nevjerici, aliBogu zahvalne što smo mogli svoje živote utkatiu njegov, kao što je i on svoj kratak život s namapodijelio.Neka ga dobri Bog obilno nagradi za sva i mnogadobra koja je u životu učinio i za sve radosti kojimanas je obasipao.Živjet će zauvijek u našim mislima i našim srcima, doponovnog trenutka druženja u vječnosti.In memoriam dr. MagdaPavlić, dr.med.Marina Kovač, dr.med.In Memory of Doctor Magda Pavlić, M.D.Govoreći o dr. Magdi Pavlić koja je preminula 26.studenoga 2008. godine, ne možemo se ne osvrnutina njezin profesionalniput, na rad liječnice,stručnjaka, humanistei istinskog zaljubljenikau svoj posao.Njezin profesionalni putbio je bogat i ostavioje traga u razvojupsihijatrijske strukeu Popovači ali i šire.Nakon što je davne1956. godine dr. MagdaMimica diplomirala naMedicinskom fakultetuSveučilišta u Zagrebu,započinje pripravničkistaž u Domu narodnog zdravlja Split 1959.g. te je istegodine položila stručni ispit. U vremenu od 1.5.1959.do 31.10.1964. radi u Bolnici za duševne bolesti Rab.27.10.1962. godine položila je specijalistički ispitza neuropsihijatra. 1.11.1964. godine zapošljavase u Bolnici Popovača gdje ostaje do 30.9.1971.kada odlazi na Kliniku za psihijatriju KBC Rebro (do14.5.1973.).Ponovno se zapošljava u Neuropsihijatrijskojbolnici „Dr. Ivan Barbot” Popovača 15.5.1973., teIN MEMORIAMostaje vjerna našoj ustanovi do odlaska u mirovinu31.7.1991. Za vrijeme rada u bolnici Popovača položilaje subspecijalistički ispit iz forenzične psihijatrije uPsihijatrijskoj bolnici Vrapče 1978. godine. Tijekomviše od 30 godina rada u Neuropsihijatrijskoj bolniciu Popovači naša dr. Magda, kako su je od milja zvalipacijenti i kolege, iskazivala je pozitivan odnos premaradu, stručnim i profesionalnim aktivnostima, teprema svojim suradnicima i kolegama. Kroz godinerada u Popovači bila je marljiva, temeljita i ustrajnau realizaciji postavljenih ciljeva.Svoj profesionalni odnos prema pacijentima temeljilaje na saznanjima da su pacijenti najvažniji i da je unjihovo liječenje potrebno uključiti sve dostupnemogućnosti na stručnom i profesionalnom planu.Prema svojim suradnicima je uvijek bila korektna,susretljiva i pravedna.Odgojila je generacije mladih psihijatara, koji ćeje pamtiti po njezinu zalaganju u edukaciji mladihkolega, po njezinom aktivnom sudjelovanju i istupimana stručnim sastancima i skupovima u našoj bolnici,u zemlji ali i inozemstvu. Posebno je bila aktivna uorganiziranju i unapređenju stručnog rada u bolnici,inzistirajući na kvaliteti rada svih suradnika u procesuliječenja i skrbi za psihijatrijske pacijente. Vodilase humanističkim idejama, posebno se zalagalaza podizanje standarda u liječenju, rehabilitaciji iresocijalizaciji psihijatrijskih pacijenata.Veliki je doprinos što ga je kolegica Pavlićdala na području sudske psihijatrije. Stalno sestručno usavršavajući 1978. godine stječe nazivsubspecijalista iz sudske psihijatrije, te tako postajejednim od vodećih psihijatara forenzičara togvremena.Kada je 1982. godine u Bolnici Popovača započeo sradom Zavod za sudsku psihijatriju, kao specijalistaneuropsihijatar, s dugogodišnjim iskustvom, ali isubspecijalizacijom iz sudske psihijatrije postajevoditeljem IIIA forenzičkog odjela. Aktivno sudjelujeu tretmanu sudskih pacijenata, kao i psihijatrijskimvještačenjem za potrebe suda, kao stalni sudskivještak. Svojim stručnim i profesionalnim radompodiže ugled forenzičke struke u Popovači i odgajanove generacije forenzičara, koji svoj današnji radtemelje upravo na ovim bazičnim znanjima kojima ihje dr. Pavlić naučila.Dr. Magda Pavlić bila je članica Hrvatskoga katoličkogaliječničkog društva od 1992. godine.64