Tekstualni dio - Bar

Zbirno, u cijeloj Crnoj Gori, pa tako i u području Čanja, ljudi i njihova imovina, kao i sva društvena dobra, stalnosu izloženi dejstvu manjih i srednje jakih zemljotresa, a povremeno i dejstvu razornih zemljotresa velikemagnitude. Stoga, kod definisanja očekivane povredljivosti i prihvatljivog seizmičkog rizika, nužno je analiziratiuticaj očekivanog seizmičkog hazarda na povredljivost objekata, određene urbane sadržaje i infrastrukturnesisteme.Zaštita od seizmičkog hazardaIntenzitet seizmičkog hazarda za priobalni pojas Crne Gore je 9o MCS (s ubrzanjem za povratni period od 100godina od 0.20-0.28, a za povratni period od 200 godina od 0.32-0.40).Konflikti između koncentracije i seizmičkog hazarda u primorskom pojasu najjače su izraženi u Sutomoru i ustarijoj jezgri grada Ucinja (uključujući i Stari grad), a određene opasnosti prijete i Čanju, Baru, Velikom Pijeskui Novom Ulcinju do Porto Milene, ukoliko se ne bude u dovoljnoj mjeri kontrolisala dalja izgradnja.Mjere za prilagođavanje hazardu i uticaj distribucije na nivo povredljivostiČinjenica je da distribucija očekivanog seizmičkog hazarda i distribucija stanovništva na području Republike, uvelikoj mjeri uslovljavaju nivo očekivanih šteta. Rezultati istraživanja pokazuju da je nivo očekivanogseizmičkog hazarda u Primorskom regionu znatno veći u odnosu na Sjeverni region, a u isto vrijemeatraktivnost Primorskog regiona može usloviti koncentraciju stanovništva i materijalnih dobara na dosta uskompodručju. Samim tim, nivo očekivanog seizmičkog rizika može biti višestruko povećan ako se ne obezbijedeneophodni uslovi i pravci za redukciju istog.U vezi sa ovim, može se reći da su koncentracije i gustina dva ključna razvojna elementa i fenomena koji sedefinišu na svakom nivou urbanističkog planiranja, predstavljajući bitne faktore njihove ekonomske implikacije.U području podložnim zemljotresima ova dva aspekta razvoja, po pravilu direktno uslovljavaju, kako veličinusame katastrofe, tako i njene dalje posljedice.Pri tome treba reći da se na nivou generalnih urbanističkih planova ima šira i realnija mogućnost, ali i većaodgovornost za ostvarenu interpretaciju zoniranja hazarda, kako u svrhu definisanja namjene zemljišta, tako iza funkcionalno zoniranje naselja.To zoniranje, posebno za urbana naselja, fiksira specifične funkcije za svakuoblast (kao što je školstvo, trgovina, industrija, zdravstvo, rekreacija, itd.), i to u okvirima izvršenog seizmičkogmikrorejoniranja. Pored predviđenih i propisanih funkcija za svaku oblast zoniranja površina prema namjeni,treba takođe da definiše intenzitet korišćenja prema svakom izvođenom elementu funkcije urbanog zemljišta(dozvoljena gustina, odnos izgrađenog dijela prema ukupnoj površini područja, fiksiranja minimalnog iznosaotvorenih površina u okviru svake lokacije, dozvoljena visina zgrada i vrste konstrukcija otpornih na zemljotres,vrste materijala i dr.).Sasvim posebna situacija u zaštiti od posljedica zemljotresa nastaje u odnosu na kulturno-istorijskespomenike, kao i stara kulturno-istorijska gradska jezgra i stare ambijentalne cjeline, gdje se trebajuprimenjivati specifični kriterijumi i mjere ojačanja objekata koji će prije svega zadovoljiti estetske i sigurnosnezahtjeve i poboljšati funkcionalne mogućnosti, a time povećati stepen sigurnosti starih jezgara u cjelini.Smjernice za aseizmičko projektovanjePolazeći od osobina seizmičnosti područja, predloženih urbanističkih rješenja, odredaba postojećih propisa,date su preporuke za arhitektonsko projektovanje, koje treba primijeniti kao dio neophodnih mjera zaštite odposledica zemljotresa, a u sklopu ukupnih mjera treba da doprinesu što cjelokupnijoj zaštiti prostora.Preporuke za planiranje i projektovanje aseizmičkih objekata predstavljaju dalju razradu preporuka zaurbanističko planiranje i projektovanje i njihovu konkretizaciju, povezujući se sa njima u procesu projektovanja:zaštita ljudskih života kao minimalni stepen sigurnosti kod aseizmičkog projektovanja,DETALJNI URBANISTIČKI PLAN ČANJ II 50