3.5. PLAN OZELENJAVANJAPOSTOJEĆE STANJEUbrzani i djelimično neplanski urbani razvoj u poslednjih 20-tak godina imao je za posledicu smanjenjеpovršina pod zelenilom i povećanje degradiranih i pejzažno osiromašenih područja. Među najzaslužnijimuzročnicima je bezpravna izgradnja nа slobodnim javnim površinama, mеđu којimа i nа najatraktivnijimpodručjima uz morsku obalu i u zaštićenim prirodnim područjima. Pored toga, turizam koji je u proteklomperiodu bio jedan od dinamičnijih sektora razvoja izazvao je značajan pritisak na prirodne resurse, prijeteći dadegradira biološku raznovrsnost i ukupan pejzaž prostora. Uz ove faktore, infrastrukturna izgrađenost i intezitetizgradnje u pojedinim djelovima planskog područja postaju značajni faktori narušavanja ravnomjernosti ikontinuiteta zelenih površina i ugrožavanja posebnosti prirodne sredine. Ciljevi koji su definisani predhodnimGUP-om Bаrа samo su dijelom ostvareni, najviše око оzelenjavanja i hortikulturnog uređenja, а najmanje suostvareni u pogledu predviđenog pošumljavanja, anti-еrozionih radova i formiranja zaštitnih zelenih pojaseva.Takođe sе zaostaje u formiranju I uređivanju novih parkova I skverova/trgova.Ukupna površina zahvata plana 82.02 ha.Sl.15: predmetna lokacijaDETALJNI URBANISTIČKI PLAN ČANJ II 78
Prostor zahvata DUP-a Čanj je skoro u potpunosti izgrađen , radi se o individualnoj izgradnji i manjem brojumanjih turističkih objekata. Javnih zelenih površina skoro da nema.<strong>Bar</strong>sko područje ima raznovrstan i bujan biljni pokrivač, zahvaljujući obilnom vodenom talogu i sastavu tla.Geografski primorski položaj, blizina mora i jezera i pedološka struktura tla omogućili su rast i razvoj biljnihkultura koje su karakteristične za suptropske oblasti.Na terenu se izdvajaju dvije cjeline – ravan teren i teren na padinama Srednjeg brda, brda Dubovica, Kufina iKotrobanje, sa različitim nagibom.Zapadni <strong>dio</strong> naselja graniči se sa padinama koje su u većem dilelu ogoljele, a manjim dijelom sa padinamaobraslim makijom i šumskom vegetacijom, dok sa istoka i sjevera imamo nešto kvalitetniji šumski pojas kojiuglavnom čini sastojina alepskog bora (Pinus halepensis) koji upotpunjuje pejzažni izraz područja Čanja.Evidentan je nedostatak većih parkovskih površina. Otsustvo kolorita i dinamike na zelenim površinama uvelikoj mjeri umanjuje vizuelni doživljaj i pojačava monotonost pejzaža. Nedostaje razigranost površina zbognedostatka spratnosti u oblikovanju, čime se gubi ritam, odnosno dinamičnost pejzaža, koji na taj način djelujedosta sumorno i depresivno. Očigledan je nedostatak kompozicije u okviru postojećih zelenih površina, a što jejedan od osnovnih principa u pejzažnoj arhitekturi. Primijećeno je odsustvo pravog primorskog pejzaža,odnosno mediteranskog vrta sa svim bitnim elementima koji mu daju prepoznatljivost.Nažalost, i ove relativno male površine nisu najčešće čak ni pravilno segmentirane, tako da nedostajuneophodni sadržaji za igru i zabavu djece, nema dovoljno popločanih staza za šetnju i klupa za odmor, a dane govorimo o vodenim površinama, cvjetnjacima i slično. Posađeno drveće i grmlje najčešće je loše biološkekondicije, što je posledica i nepažnje korisnika čime je ugrožena njihova osnovna funkcija da obezbjede štopovoljnije uslove za humanije življenje svih stanovnika i starosnih kategorija u ovim naseljima.Vegetacijski sastav i biološku osnovu zelenih površina opšte i ograničene namjene čine visoki četinari samedju kojima dominiraju: obični čempres (Cupresussus sempervirens), cedar (Cedrus sp.), bor (Pinus sp.),istočna tuja (Thuja orientalis) i arizonski čempres (Cupressus arizonica), dok su sve ostale vrste bez većegznačaja i male brojnosti. Samo dominatne vrste pokazuju biološku vitalnost i prilagođenost, a posebnoprimorski bor (Pinus marittima) i alepski bor (Pinus halepensis) koji se na ovom području najviše koristio zapošumljavanje. Kvalitetnog habitusa, otporan na aridne uslove mediteranske klime odlično uspijeva i arizonskičempres (C.arizonica). Među borovima treba spomenuti pinjol (Pinus pinea) koji je ovdje sađen sa visinskimporastom od 18-20 metara i prečnikom debla od 45-70 cm, velike starosti ali i biološke vitalnosti. Slična jesituacija i sa crnim borom (Pinus nigra), ali sa nešto manjom visinom i prečnikom debla.Što se tiče visokih lišćara upotrebljenih na zelenim površinama među njima dominiraju sledeće vrste: maslina(Olea europea), smokva (Fixus carica), katalpa (Catalpa bignonioides), lagerstroemia (Lagerstroemia indica),japanska kalina (Ligustrum japonica), indijski jorgovan (Melia azederach), ,česmina (Qercus ilex), javorolisniplatan (Platanus acerifolia), magnolija (Magnolia grandifolora), svilenasta albicija (Albizzia julibrissin),Palme su takođe zastupljene, a među njima Phoenix canariensis, Chamaerops humilis, Trachycarpus excelsa iWaschingtonia filifera,Dominiraju domaće vrste zimzelenog žbunja kao: juniperusi, oleander, pitospor, lovorvišnja, ognjeni trn ilemprika, a od listopadnih: žutika, sirijski hibiskus, suručica, obični tamaris i druge.Medju penjačicama (lijanama) najviše su zastupljene: divlja loza, glicinija i bršljan, a nešto manje tekoma ibogumila.Iako su zemljišta barske opštine uglavnom pogodna zа rast šumske vegetacije (Quercetum ilicis, Orno–Cocciferetum,Castanetum sativa, Quercetum robori – petraeae, Carpinetum orientalis, Quercetum frainetto –cerris, Queco – ostryetum carpinofoliae, Seslerio – Fagetum moesiace), mnogobrojni nepovoljni uslovi podloge(nerazvijen pedološki pokrivač, plitkа i skeletna zemljišta, često ogoljeni kamenjar krasa), obilne padavine uvrijeme mirovanja vegetacije kada је spiranje pedološkog sloja najintezivnije u lisnatim šumama, izrazitnedostatak padavina u ljetnjem periodu, veoma strmi nagibi, slabo razvijena hidrografska mreža, uznepovoljne antropogene uticaje, utiču nа teško održavanje šumske vegetacije i podizanje njenog kvaliteta.Usled ovakvih uslova najčešće se srijeću hamefite i terofite, а dominiraju zimzelene tvrdolisne šume i njihoviDETALJNI URBANISTIČKI PLAN ČANJ II 79