Biljke Banskog brda

Biljke Banskog brda 

Dragica PURGER & János CSIKY

BILJKE BANSKOG BRDA 

Plants of Bansko Hill (Baranja, Croatia).


Dragica PURGER & János CSIKY 

Fotografije / Photographs by 

János CSIKY: 6,8,9,10,13,14,17,19,20,22,29,32,37,39,44,45,46,47,47,49,50,51,52, 

53,57,59,60,61,62,63,64,66,67,68,71,72,73,75,76,80. 

Dragica PURGER: 11,12,16,21,23,24,25,26,27,28,30,31,33,34,35,36,38,40, 

41,42,43,54,55,56,65,69,70,74,77,78,79. 

Jenő J. PURGER: 3,4,5. 

Dávid A. SCHÄFFER: 18. 

Béla TALLÓSI: 7,15,58. 

Predloženi način citiranja / Recommended citation 

Purger, D. & Csiky, J. 2008: Biljke Banskog brda. University of Pécs, Pécs (Mađarska), pp. 62. 

Purger, D. & Csiky, J. 2008: Plants of Bansko Hill (Baranja, Croatia). University of Pécs, Pécs 

(Hungary), pp. 62. (In Croatian with English Summary). 

Naslovnica / Front cover Vicia narbonensis L. subsp. serratifolia (Jacq.) Arc 

(snimila / photo by D. PURGER) 

Zadnja stranica / Cover page Lesna padina sa suhim travnjakom na južnom dijelu Banskog brda 

/ loess slope with dry grassland on the southern part of Bansko Hill 

(snimila / photo by D. PURGER) 

Lektorica hrvatskog jezika / Lector of Croatian language 

Anđelka TUTEK 

Lektor engleskog teksta / Lector of English text 

Balázs TRÓCSÁNYI 

Tehnički urednik / Technical editor 

Szilárd WALTER 

Umnožavanje i distribucija ove publikacije ili njezinih dijelova nije dopušteno ni u kojem obliku 

bez prethodne pisane suglasnosti autora. / Neither this publication nor any part of it may be 

reproduced in any form or distributed without the prior written permission of the authors. 

ISBN 978-963-642-217-2 

Izdavač / Published by 

University of Pécs 

Za izdavača/ Responsible publisher 

Róbert GÁBRIEL 

Tisak/ Printed by 

Duplex-Rota Nyomdaipari és Szolgáltató Kft. Pécs 

Naklada/ Distribution in 500 primjeraka / copies


Dragica PURGER & János CSIKY 

Pécs, 2008

Izradu ove knjige je potpomogla Europska unija i Mađarska država u okviru Programa za 

susjedstvo Slovenija-Mađarska-Hrvatska (SLO-HU-CRO 2006/01/167/HU). U Projektu su 

sudjelovale sljedeće institucije i nevladine udruge: Sveučilište u Pečuhu, Sveučilište u Kapošvaru, 

Ravnateljstvo Nacionalnog parka Dunav-Drava, Društvo mladih ekologa „FÖTE”, Ekološka družba 

„Prijatelji Kopačkog rita”. Sadržaj nikako ne odgovara stajalištima Europske unije./ This research is 

supported and book is made as part of Slovenia-Hungary-Croatia Neighbourhood Program 

(SLO-HU-CRO 2006/01/167/HU) financed by European Union and the Republic of Hungary, with 

participation of the next institutions and NGO-s: University of Pécs, University of Kaposvár, 

Duna-Drava National Park Directorate, Young Ecologists Environmental Society „FÖTE”, 

Ecological Society „Friends of Kopački rit”. For content of this book European Union is not 

responsible.

Sadržaj 

U potrazi za šumostepom....................................................................................................1 

Ranija botanička istraživanja................................................................................................2 

Metode..................................................................................................................................3 

Istraživano područje.............................................................................................................3 

Predjeli koji nalikuju na pustinju.........................................................................................6 

Lesne strme padine.............................................................................................................12 

Suhi travnjaci.....................................................................................................................17 

Mezofilne livade.................................................................................................................28 

Stepsko grmlje, šibljaci......................................................................................................34 

Šume...................................................................................................................................37 

Vlažna staništa...................................................................................................................49 

Opasnosti za opstanak prirodne flore i vegetacije.............................................................50 

Invazivne biljke..................................................................................................................50 

Zaključak............................................................................................................................52 

Summary.............................................................................................................................53 

Literatura............................................................................................................................54

U potrazi za šumostepom 

Prirodni biljni pokrov u području Panonske nizine tvorila je šumostepa, mozaik 

sastavljen od suhih stepskih travnjaka i kserotermnih šuma. Stepski suhi travnjaci na 

lesnoj matičnoj stijeni predstavljaju jedan od floristički najbogatijih tipova biljnog 

pokrova koji je u Panonskoj nizini (Slika 1.) uvjetovan stepskom kontinentalnom klimom 

(ZÓLYOMI 1958; ZÓLYOMI & FEKETE 1994; ILLYÉS & BÖLÖNI 2007). Pod utjecajem stepske 

vegetacije stvoreno je na lesu zemljište tipa černozema koje se odlikuje iznimno velikom 

plodnošću. Stoga je razumljivo što su ljudi tijekom posljednjih stoljeća gotovo sve 

površine pokrivene stepom pretvorili u oranice, čime je najveći dio ove vegetacije 

nepovratno uništen. Ostale su samo malene površine koje su nepogodne za obradu. 

Područja na kojima je prestala obrada tijekom dužeg razdoblja ponovo obrastaju tzv. 

sekundarni travnjaci no njihova je struktura jednostavnija a floristički sastav siromašniji u 

usporedbi s prirodnim travnjacima (VIRÁGH & FEKETE 1984; BARTHA 2007). Na 

područjima koja su naseljena od prije više stoljeća čini se da od prirodnog biljnog 

pokrova nije ostalo ništa. Međutim, temeljitim istraživanjem moguće je utvrditi prisustvo 

određenih svojti koje predstavljaju tragove i dokaze ranijeg postojanja prirodne 

vegetacije. Na osnovi preostalih elemenata flore i fragmenata biljnog pokrova moguće je 

složiti mozaik, više-manje vjernu sliku nekadašnje vegetacije. Prvi korak k tomu je 

pronalaženje i detaljno istraživanje područja koja su nepogodna za obradu ili koja su 

stjecajem povoljnih okolnosti ostala izvan djelovanja čovjeka. Takvih je područja u 

Baranji vrlo malo (RAUŠ et al. 1985). 

Slika 1. Područja potencijane rasprostranjenosti šumostepe u Karpatskom basenu, 

strelica pokazuje položaj Banskog brda (prema: NIKLFELD 1973-1974). 

1

2 

DRAGICA PURGER & JÁNOS CSIKY 

Bansko brdo reljefno je istaknuti dio Baranje, uzvisina koju tvori matična 

stijena - tipski les. Zahvaljujući tome, kao i bogatoj reljefnoj strukturi, Bansko brdo može 

biti pribježište mnogim stepskim vrstama. Sjeveroistočni dijelovi Hrvatske pripadaju 

graničnim područjima Panonske nizine (Slika 1.) na kojima su znatni utjecaji 

kontinentalne klime. Dosadašnja floristička istraživanja pokazala su da mnoge stepske 

biljke dostižu krajnju jugozapadnu granicu u svom rasprostranjenju upravo u Baranji 

(HORVÁTH 1928; GODICL 1980; PURGER & CSIKY 2007). 

Botanička istraživanja na Banskom brdu provedena su radi sastavljanja popisa flore i 

određivanja udjela biljaka koje se smatraju elementima stepskih, šumostepskih i šumskih 

zajednica. Posebna pozornost posvećena je procjeni čimbenika koji ugrožavaju opstanak 

stepske flore i vegetacije na ovom području. 

Ranija botanička istraživanja 

Prve podatke o biljnom svijetu Baranje i ostalih podunavskih područja dao je grof 

Ferdinand A. Marsigli (1658.-1730.). U svom djelu Danubius Pannonico Mysicus, koje se 

pojavilo 1726. godine, ovaj veliki istraživač navodi 14 biljnih vrsta uglavnom s područja 

ušća Drave u Dunav, a za tri svojte kao nalazište utvrđuje Zmajevac (MARSIGLI 1726). 

Krajem 18. i početkom 19. stoljeća na području Baranje, koja je u to vrijeme pripadala 

Austro-ugarskoj monarhiji, botanizirao je čuveni Paul Kitaibel (1757.-1817.). Ovaj 

botaničar je u razdoblju od 1799. do 1808. godine obavio više istraživačkih ekskurzija u 

Baranju pri kojima je prošao kroz mnoga baranjska naselja. Kitaibel je na ekspedicijama 

bilježio na njemačkom jeziku botanička, geološka i etnografska zapažanja u dnevnike koji 

su djelomično prevedeni na mađarski te objavljeni (GOMBOCZ &HORVÁT 1939). U drugoj 

polovici 19. i početkom 20. stoljeća mađarski botaničari Lajos Simkovics (Simonkai) 

(1851-1910) i Ádám Boros (1900-1973) u više su navrata posjetili Baranju bilježeći pri 

tom podatke o flori i vegetaciji. Navedeni autori uglavnom su istraživali osebujni biljni 

svijet vodenjača, amfibijskih zajednica, močvara, poplavnih šuma, prije svega u području 

uz Dunav te na ušću Drave (SIMKOVICS 1876; BOROS 1946). Adolf Olivér Horvát (1907.- 

2006.) uz rezultate svojih istraživanja u šumama Haljevo i Kozaračkoj šumi, objavljuje i 

niz florističkih podataka „na temelju herbara koji je zatekao na imanju princa Albrechta” 

(HORVÁT 1942, 1943). Isti autor navodi da su u ovom herbaru uglavnom biljke sakupljene 

u okolici Grabovca (Albertfalu). Flora Banskog brda nije sustavno istraživana s obzirom 

da se smatralo kako „nema tragova prirodne autohtone vegetacije” (HORVÁT 1942). Béla 

Sturc (1914.-1994.) je tijekom više desetljeća istraživao floru na Banskom brdu. Rezultate 

svojih istraživanja sažeo je u radu u kojem daje podatke o 98 biljnih svojti koje smatra 

tragovima prirodnog biljnog pokrova (STURC 1988). Stoga što navedena botanička literatura 

na mađarskom jeziku nije uzeta u obzir pri izradi popisa flore Baranje (PANJKOVIĆ 

1990) ovaj je popis nepotpun. Novije podatke o flori Banskog brda nalazimo u obliku 

rukopisa (KRČMAR &OZIMEC 2004; ZAHIROVIĆ 2000) te publikacija (TOPIĆ 1993; NIKOLIĆ 

&TOPIĆ 2005).


Metode 

Prilikom istraživanja flore i vegetacije koristili smo upute i metode prema najnovijim 

priručnicima (NIKOLIĆ 2006; TOPIĆ et al. 2006; PURGER et al. 2007). Biljke su determinirane 

uz pomoć priručnika na hrvatskom (DOMAC 1984, 2001), na mađarskom (SIMON 

2001) i na srpskom jeziku (JOSIFOVIĆ 1972-1980). Znanstvena i narodna imena biljaka 

dana su prema bazi podataka flore Hrvatske (NIKOLIĆ 2008) kao i procjena rasprostranjenosti 

biljnih svojti u Hrvatskoj. Cenološka obilježja biljaka uzeta su iz baze podataka 

flore Mađarske (HORVÁTH et al. 1995). Stepskim, šumostepskim i šumskim biljkama 

smatrane su biljke koje su prema literaturi elementi suhih travnjaka klase Festuco- 

Brometea i kserotermnih šuma klase Quercetea pubescenti-petraeae (Orno-Cotinetalia, 

Quercetalia pubescentis incl. Aceri tatarico-Quercion, Prunetalia). Ekološka obilježja 

biljaka razmatrana su prema podacima koje za floru Mađarske daje BORHIDI (1995). 

Ugroženost stepskih biljaka i njihovih staništa procijenjena je i razmatrana prema 

kriterijima navedenim u Crvenoj knjizi (NIKOLIĆ & TOPIĆ 2005), kao i prema studijama o 

invazivnim biljkama u Mađarskoj (MIHÁLY & BOTTA-DUKÁT 2004; BOTTA-DUKÁT & 

MIHÁLY 2006). 

Kategorije ugroženosti navedene su prema Međunarodnom savezu za očuvanje prirode 

(IUCN - International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources) za 

svojte hrvatske flore (NIKOLIĆ & TOPIĆ 2005): kritično ugrožena (CR – Critically 

endangered) ugrožena (EN - Endangered), osjetljiva (VU - Vulnerable), gotovo ugrožena 

(NT - Near threatened), najmanje zabrinjavajuća (LC - Last concern), nedovoljno 

podataka (DD - Data deficient). U ovom radu o biljkama Banskog brda, pored vlastitih 

podataka sakupljenih tijekom 2007. ukazat ćemo i na neke podatke iz literature o 

nalazima pojedinih svojti koje nisu navedene u popisu flore Baranje (PANJKOVIĆ 1990), niti 

su podaci o nalazištima u Baranji unešeni u bazu podataka flore Hrvatske (NIKOLIĆ 2008). 

Istraživano područje 

Bansko brdo (Banska kosa, Baranjska planina, Branjinska brda) lesna je uzvisina koja se 

prostire u pravcu sjeveroistok-jugozapad u dužini od 21 km (Slika 2, 3, 4.). Najviši vrh je 

Gradac (251 m) u blizini Popovca. Na jugoistočnom dijelu Banskog brda bočnom 

erozijom Dunava formiran je vertikalni lesni odsjek visine od 25 do 58 m. U sastavu 

Banskog brda prevladavaju les i lesni sedimenti pleistocenske starosti. Debljina naslaga 

ove matične stijene u jugoistočnom dijelu iznosi i do 50 m (Slika 5.). Erozijom su na 

platou Banskog brda nastali surduci i lesne doline koji se uglavnom pružaju u pravcu 

sjeverozapad-jugoistok (BOGNAR 1990). 

Klima na ovom području je umjereno-kontinentalna sa srednjom godišnjom temperaturom 

od 10-11°C i prosječnom godišnjom količinom oborina od 600-700 mm. Dva oborinska 

maksimuma (krajem proljeća ili početkom ljeta i u jesen) daju klimi ovog područja 

submediteransko obilježje. 

3

4 


Slika 2. Karta istraživanog područja: Ba: Batina; BM: Beli Manastir; Br: Branjina; BV: 

Branjinski Vrh; Dr: Draž; Ga: Gajić; Ka: Kamenac; Kr: Karanac; Ko: Kotlina; KV: 

Kneževi Vinogradi; Pd: Podolje; Pp: Popovac; Su: Suza; Zm: Zmajevac 

(Izrada: János Csiky i Toni Nikolić). 

Slika 3. Sjeverna strana Banskog brda, kod Branjine


Slika 4. Sjeverozapadna strana Banskog brda, kod Branjinskog Vrha 

Slika 5. Strmi odsjeci lesne matične stijene kod Zmajevca 

5

6 


Predjeli koji nalikuju na pustinju 

U uvjetima razvijene poljoprivrede samo su pojedine korovne vrste svjedoci i jedini 

preostali elementi nekadašnjeg prirodnog biljnog pokrova. Izgleda proturječna ova tvrdnja, 

no zasniva se na činjenici da je većina biljaka koje su smatrane korovima, tj. „nepoželjnima 

na određenom mjestu”, zapravo s malim brojem jedinki prisutno u prirodnoj vegetaciji. 

Većina ovih biljaka prilagođena je „disturbancijama” koje se događaju i u prirodnim 

uvjetima, pa stoga pronalaze uvjete za život u antropogenim staništima kao što su oranice, 

vinogradi, degradirani travnjaci uz puteve, gdje se ponekad masovno pojavljuju. Na 

ravnom platou na Banskom brdu prevladavaju oranice a poluprirodna vegetacija nije 

opstala niti uz puteve (Slika 6.). Ovaj krajolik podsjeća na pustinju. Unatoč siromaštvu 

flore „kulturnog krajolika”, na poljima žita i uz puteve mogu se naći neke korovne vrste 

koje su u području cijele Panonske nizine postale rijetke, a neke od njih su u pojedinim 

europskim zemljama, npr. u Mađarskoj, zaštićene (FARKAS 1999): poljski kukolj 

Agrostemma githago L. (Slika 7.), žuta ivica Ajuga chamaepytis (L.) Schreb. (Slika 8.), 

različak Centaurea cyanus L. (Slika 9.), mala visika Cerinthe minor L. (Slika 10.), 

dugokljuni čapljan Erodium ciconium (Jusl.) L’Hérit. (Slika 11.), vitičasta kukavičica 

Lathyrus aphaca L., Venerina zrcalica Legousia speculum-veneris (L.) Chaix. (Slika 13.), 

petoprstika povaljena Potentilla supina L. (Slika 14.). Sitni koljenac Sherardia arvensis L., 

čija su malobrojna nalazišta poznata u kontinentalnim područjima Hrvatske, raste s 

velikom gustoćom jedinki na platou iznad Batine, u blizini Spomenika, u travnjaku koji 

redovito kose s obzirom da se koristi kao parkiralište. 

Slika 6. “Agrikulturni krajolik” na platou Banskog brda


Relativno bogata korovna flora još se može naći na malim parcelama u vinogradima i 

voćnjacima koji se ekstenzivno obrađuju. Korovna flora je zbog primjene herbicida te 

intenzivne obrade siromašnija u velikim nasadima vinograda (Slika 15.) i voćnjaka na 

platou Banskog brda u usporedbi s malim nasadima u kojima se primjenjuje tradicionalna 

ekstenzivna obrada. 

Slika 7. Poljski kukolj Agrostemma githago L. 

U usjevima žitarica na malim, ekstenzivno obrađivanim oranicama pojavljuje 

se kao brojna, ali ne masovna vrsta, na platou između Batine i Zmajevca, 

u podnožju Banskog brda kod Batine. 

7

8 

Slika 9. Različak 

Centaurea cyanus L. 

Raste na platou u kulturama 

žitarica zajedno s 

Venerinom zrcalicom. 


Slika 8. Žuta ivica 

Ajuga chamaepytis (L.) Schreb. 

Kao pionirska vrsta raste na 

slabo obraslim površinama i u 

degradiranim travnjacima.


Slika 10. 

Mala visika Cerinthe minor L. 

Raste na platou Banskog 

brda u međama, uz puteve 

među voćnjacima i vinogradima. 

Rasprostranjena je na 

području cijele Hrvatske. 

Slika 11. 

Dugokljuni čapljan 

Erodium ciconium 

(Jusl.) L’Hérit. 

Rijetka vrsta suhih 

travnjaka na lesu, 

pojavljuje se poput 

korova na degradiranim 

staništima. Na platou 

Banskog brda raste uz 

puteve, na brdu iznad 

Batine u blizini Spomenika 

u travnjaku koji se kosi 

dva do tri puta na godinu. 

Do sada nije bilo podataka 

o pojavljivanju ove 

vrste u Baranji. 

9

10 

Slika 13. Venerina zrcalica 

Legousia speculum-veneris 

(L.) Chaix. 

Na platou Banskog brda 

raste uz rub oranica, najčešće 

u kulturama žitarica. 


Slika 12. Vitičasta kukavičica 

Lathyrus aphaca L. 

Pronađena je na platou Banskog 

brda na više mjesta u međama 

pored puteva uz oranice.


Slika 14. Petoprstika povaljena Potentilla supina L. 

Raste na oranicama u okolici Kotline i pored nasipa u okolici Zmajevca. 

Slika 15. U vinogradima na platou intenzivna obrada 

i primjena herbicida osiromašuje korovnu floru. 

11


Lesne strme padine 

U jugoistočnim dijelovima Banskog brda nalaze se površine koje zbog svojih prirodnih 

odlika nisu mogle biti obrađivane. Erozijom Dunava lesne naslage su formirane u obliku 

lesnih odsjeka, padina čiji nagib iznosi 60-70°, a ponegdje i 90°! (Slika 16.) Ove su 

padine toliko strme da se na njima nije moglo formirati ni zadržati plodno zemljište. 

Oborinska voda se brzo slijeva te je u najvećem dijelu godine tlo izrazito suho. Okrenute 

su jugu ili jugoistoku što dodatno povećava zagrijavanje i isušivanje tla. Uvjeti koji 

vladaju na strmim lesnim padinama mogu se označiti kao polupustinjski (BOROS 1944; 

ZÓLYOMI 1958; PÓCS 1999). Malo je biljaka prilagođenih ovako ekstremnim uvjetima a 

među njima su tzv. pionirske vrste, biljke koje među prvima naseljavaju gole površine 

lesne matične stijene. Pored lišajeva i mahovina, na strmim padinama rastu i cvjetnice koje 

su svojim životnim oblikom prilagođene uvjetima koji vladaju na ovakvom staništu. To su 

uglavnom jednogodišnje biljke i polugrmovi koje grade zajednicu Agropyro 

cristati-Kochietum prostratae Zólyomi 1958. Mala pokrovnost vegetacije (rijetko prelazi 

30%) na strmim lesnim padinama (Slika 17.) uvjetovana je velikom sušom, nepovoljnim 

vodnim režimom, slabom razvijenošću zemljišta. 

12 

Slika 16. 

Strmi lesni zid kod 

Grovišta (Između 

Zmajevca i Batine)


Ovaj tip vegetacije travnjaka otvorenog sklopa objedinjeni su u vegetacijsku svezu 

Artemisio-Kochion Soó 1964 (BUTORAC & IGIĆ 1995). Među svojtama karakterističnim za 

ovakva staništa neke su biljke iznimno rijetke u Hrvatskoj. Samo na lesnim padinama 

Banskog brda rasprostranjene su patuljasta perunika Iris pumila L. (Slika 18.) i 

bezmirisna rezeda Reseda inodora Rchb. (Slika 19.). Češljasta pirika Agropyron cristatum 

(L.) Gaertn. subsp. pectinatum (M. Bieb.) Tzvelev. (Slika 20.) i jednogodišnja nevenka 

Xeranthemum annuum L. mogu se naći i na drugim lesnim padinama u Podunavlju. U 

otvorenim travnjacima na lesnim strmim padinama rastu, npr. poljski pelin Artemisia 

campestris L., Centaurea micranthos S. G. Gmel., žuta zvečka Chondrilla juncea L., 

brmeč Eryngium campestre L., trobridi lanilist Linaria genistifolia (L.) Mill. (Slika 21.), 

sjetveni mak Papaver dubium L. subsp. dubium (Slika 22.), P. dubium L. subsp. lecoquii 

(Lamotte) Syme (Slika 23.), veliki žednjak Sedum telephium L. subsp. maximum (L.) 

Krock. (Slika 24.). 

Slika 17. Slabo obrasle površine na strmim lesnim padinama kod Zmajevca 

13

Slika 18. 

Patuljasta perunika 

Iris pumila L. 

U Hrvatskoj je 

zabilježena samo u 

okolici Zmajevca 

(PURGER et al. 2008). 

Može se smatrati 

kritično ugroženom 

(„CR”) budući da je 

poznata jedna jedina 

manja populacija ove 

tipične stepske vrste. 

14 

Slika 19. Bezmirisna rezeda 

Reseda inodora Rchb. 

U Hrvatskoj je zabilježena u 

samo u okolici Zmajevca 

(CSIKY et al. 2008). Može se 

smatrati kritično ugroženom 

(„CR”) budući da je poznata 

samo jedna manja populacija. 

DRAGICA PURGER & JÁNOS CSIKY


Slika 20. Češljasta pirika 

Agropyron cristatum (L.) 

Gaertn. subsp. pectinatum 

(M. Bieb.) Tzvelev. 

Raste na strmim južnim 

padinama Banskog brda od 

Batine do Zmajevca. 

U Hrvatskoj je kritično 

ugrožena (CR) biljka, 

rasprostranjena samo na lesnim 

suhim padinama u Podunavlju 

(TOPIĆ et al. 2005). 

Slika 21. Trobridi lanilist 

Linaria genistifolia (L.) Mill. 

Ova biljka na Banskom 

brdu raste u travnjacima 

otvorenog tipa 

na lesnoj matičnoj 

stijeni. U Hrvatskoj je 

rasprostranjena samo 

u Baranji i u istočnoj 

Slavoniji. 

15

16 

Slika 23. Sjetveni mak 

Papaver dubium L. subsp. 

lecoquii (Lamotte) Syme. 

Primjerci ove biljke 

snimljeni su na lesnoj padini 

pored Zmajevca. Poznato je 

nekoliko nalaza ove podvrste 

u Baranji (TOPIĆ 1993). 


Slika 22. Sjetveni mak 

Papaver dubium L. subsp. 

dubium 

Ova biljka je zabilježena na 

lesnoj padini pored Batine.

Slika 24. Veliki žednjak 

Sedum telephium L. subsp. 

maximum (L.) Krock. 

Raste na suhim toplim mjestima 

na lesnim padinama u južnim 

i jugoistočnim dijelovima 

Banskog brda. Prisustvo ove 

biljke između Zmajevca i 

Batine zabilježio je i 

STURC (1988). 


Suhi travnjaci 

Na platou Banskog brda fragmenti suhih travnjaka zatvorenog tipa mogu se naći na 

šumskim čistinama, na vrhu lesnih padina blažeg nagiba (Slika 25.), na rubovima lesnih 

surdoka (Slika 26.), na padinama okrenutim jugu (Slika 27.), uz rubove voćnjaka. 

Najčešće zauzimaju površinu od svega nekoliko m 2 , ali su zahvaljujući postojanju ovih 

fragmenata opstale brojne vrste stepske flore. Na lesnoj padini blažeg nagiba okrenutoj 

jugu uglavnom dominiraju trave: kasna krutovlatka Cleistogenes serotina (L.) Keng (Slika 

25.), kršin Chrysopogon gryllus (L.) Trin. (Slika 28.), tupa vlaska Dichanthium ischaemum 

(L.) Roberty (sinonim: Bothryochloa ischaemum L.), srednja pirika Elymus hispidus 

(Opiz) Melderis (Slika 25.), brazdičasta vlasulja Festuca rupicola Heuff. (Slika 29.) 

vlasasto kovilje Stipa capillata L. (Slika 30.), nježna smilica Koeleria macrantha (Ledeb.) 

Schult. (sinonim: Koeleria cristata (L.) Pers.). 

Travnjaci na černozemu floristički su bogati; u njima su brojne vrste specijalno 

prilagođene sušnim uvjetima. Među ovima su i neke vrste koje ranije nisu bile poznate u 

flori Baranje, npr. Galium glaucum L. (Slika 31.) i Thesium arvense Horv. (Slika 32.), 

ljekovita biserka Lithospermum officinale L. (Slika 33.), a neke su prvi put nađene na 

Banskom brdu, npr. tupi ovsik Bromus inermis Leyss., gomoljasta končara Filipendula 

vulgaris Moench., obična zlatnica Solidago virgaurea L. 

17


U sastavu suhih travnjaka nalaze se i neke rijetke biljke, poznate u Hrvatskoj na malom 

broju nalazišta, npr. žuti luk Allium flavum L., okruglolisna iglica Geranium rotundifolium 

L., uškasta gušarka Arabis auriculata Lam., ljekovita šparoga Asparagus officinalis L. 

(Slika 34.), zastavičasti kozlinac Astragalus onobrychis L., Falcaria vulgaris Bernhardt, 

alzaška pukovica Peucedanum alsaticum L., žućkastobijela zvijezdoglavka Scabiosa 

ochroleuca L. (Slika 35.), istočnjački oranj Sisymbrium orientale L., hrptasti matovilac 

Valerianella carinata Loisel., panonska grahorica Vicia pannonica Crantz. 

Pronašli smo neke rjeđe biljke hrvatske flore, npr. livadni kozlinac Astragalus cicer L., 

mnogolisni ranjenik Anthyllis vulneraria L. subsp. polyphylla (DC.) Nyman., pustenasta 

zvončika Campanula bononiensis L., sibirska zvončika Campanula sibirica L. (Slika 36.) 

karanfil Dianthus giganteiformis Borbás subsp. pontederae (A. Kerner) Soó (Slika 37.), 

mirisavi šeboj Erysimum odoratum Ehrh. (Slika 38.), uskolisni oman Inula ensifolia L. 

(Slika 39.), srdovica tamnocrljena Nonea pulla DC. (Slika 40.), pješčarska grahorka 

Onobrychis arenaria (Kit.) DC., kuminska pukovica Peucedanum carvifolia Vill., 

uspravni petoprst Potentilla recta L. (Slika 41.), kokotač Tanacetum corymbosum (L.) Sch. 

Bip., mišja grahorica Vicia narbonensis L. subsp. serratifolia (Jacq.) Arcang. (Slika 42.). 

Navedene rijetke biljke ranije je zabilježio STURC (1988), ali ovi podaci nisu unešeni u 

bazu podataka o flori Baranje. 

Od češćih vrsta prisutni su Hieracium praealtum Vill. ex Gochnat subsp. bauhinii 

(Besser) Petunn., velecvjetna kukavičica Lathyrus latifolius L., obični dubačac Teucrium 

chamaedrys L., modroglavac Verbascum phoeniceum L. (Slika 43.), grahor uskolistni 

Vicia angustifolia L., čupava grahorica Vicia hirsuta (L.) Gray. 

18 

Slika 25. Žitnjak Elymus hispidus (Opiz) Melderis i kasna krutovlatka Cleistogenes 

serotina (L.) Keng. dominantne su trave u nekim suhim travnjacima u okolici Batine

Slika 26. 

Fragmenti suhih 

travnjaka sa 

rijetkim biljkama mogu 

se naći na rubovima 

lesnih surdoka, na 

mjestima do kojih je 

moguće doći s velikim 

naporom, uz opreznost. 

Slika 27. 

Suhi travnjaci se prostiru na 

lesnim padinama okrenutim 

jugu. Širenje invazivnih vrsta 

grmlja i drveća čine ova 

mjesta u podnožju 

nepristupačnim, 

a u velikoj mjeri ugrožava 

opstanak suhih travnjaka na lesu. 


19

Slika 29. Brazdičasta vlasulja 

Festuca rupicola Heuff. 

Na Banskom brdu raste 

na padinama blažeg nagiba u 

suhim i polusuhim travnjacima. 

U flori Baranje ranije je 

zabilježena kod Grabovca 

(HORVÁT 1943). 

20 


Slika 28. Kršin 

Chrysopogon gryllus (L.) Trin. 

Kršin je biljka 

submediteranskog 

rasprostranjenja, rijetka u 

kontinentalnim područjima 

Hrvatske. Na Banskom brdu 

raste na strmim suhim 

padinama pored Batine 

i u travnjaku pored puta, 

na platou u okolici Zmajevca. 

STURC (1988) navodi 

nalaze kod Zmajevca 

„Vadvölgy”, „Kendervölgy” 

i „Kálvária”.

Slika 30. 

Vlasasto kovilje 

Stipa capillata L. 

u travnjaku kod Batine 

Slika 31. Galium glaucum L. 

Rijetka biljka hrvatske flore, 

poznata sa svega nekoliko 

nalazišta. Raste u suhom 

travnjaku u blizini Batine; 

to je prvi nalaz u Baranji. 


21

22 

Slika 33. Ljekovita biserka 

Lithospermum officinale L. 

Ova biljka šumostepskog 

karaktera na Banskom brdu 

raste na suhim padinama, na 

rubu šuma, na zapuštenim 

travnjacima. Rijetka je u 

Hrvatskoj, do sada nije bila 

nađena u Baranji. 


Slika 32. Thesium arvense 

Horv. Iznimno rijetka biljka u 

Hrvatskoj, poznata na svega 

nekoliko lokaliteta. 


u suhim travnjacima. 

Naši nalazi ove biljke 

su potvrda njenog 

pojavljivanja u Baranji.


Slika 34. Ljekovita šparoga 

Asparagus officinalis L. 

Ova rijetka biljka 

šumostepskog karaktera 

raste na suhim, jugu okrenutim 

padinama u okolici Batine. 

Slika 35. 

Žućkastobijela 

zvijezdoglavka 

Scabiosa ochroleuca L. 

Rijetka biljka hrvatske 

flore: poznata su 

nalazišta u Slavoniji, 

Baranji, Međumurju. 

Raste u suhim travnjacima 

u okolici Batine. 

23

24 

Slika 37. Karanfil 

Dianthus giganteiformis 

Borbás subsp. pontederae 

(A. Kerner) Soó 

Potvrdili smo nalaz ove 

biljke kod Zmajevca koji 

navodi GODICL (1980). 

U Hrvatskoj je ova 

panonsko-balkanska biljka 

rijetka, poznata na svega 



Slika 36. Sibirska zvončika 

Campanula sibirica L. 

Ova je euroazijska vrsta 

kontinentalnog karaktera rijetka 

u Hrvatskoj. Raste na suhim 

sunčanim padinama u okolici 

Zmajevca (GODICL 1980) 

kao i na rubu lesnih padina 

u okolici Batine.

Slika 39. 

Uskolisni oman 

Inula ensifolia L. 

Na Banskom brdu raste u 

suhim travnjacima i na 

šumskim čistinama u okolici 

Kamenca. Malobrojna nalazišta 

u Hrvatskoj poznata su u 

mediteranskom području, u 

Slavoniji i u Baranji, a može 

se smatrati rijetkom vrstom. 


Slika 38. Mirisavi šeboj 

Erysimum odoratum Ehrh. 

Populacije ove vrste našli smo 

na suhim travnjacima na rubu 

lesnog platoa, između 

Zmajevca i Batine. 

Ova šumostepska 

biljka u Hrvatskoj je rijetka, 

nađena je na svega 

desetak lokaliteta. 

25

Slika 40. 

Srdovica tamnocrljena 

Nonea pulla DC 

Na Banskom brdu 

pojavljuje se sporadično, 

u okolici Batine i 

Zmajevca. GODICL (1980) 

ju je pronašla kod 

Zmajevca i uz cestu 

Batina - Kneževi Vinogradi. 

Ova biljka dostiže južnu, 

jugozapadnu granicu 

svoga areala u 

kontinentalnom području 

Hrvatske. Spada u 

kategoriju nedovoljno 

poznatih biljaka (DD). 

Slika 41. Uspravni petoprst 

Potentilla recta L. 

Rasprostranjena u cijeloj Hrvatskoj, 

ali nije česta. Na platou Banskog 

brda raste u tzv. sekundarnim 

travnjacima, uz puteve i na rubu 

strmih lesnih padina. STURC (1988) 

je nalazi na groblju kod Zmajevca. 

26 



Slika 42. Mišja grahorica 

Vicia narbonensis L. subsp. 

serratifolia (Jacq.) Arcang. 

Populaciju od tridesetak cvatućih jedinki ove biljke pronašli smo na južnoj, izrazito 

suhoj padini u travnjaku iznad lesnog surdoka pored Zmajevca. O pojavljivanju ove 

svojte u Baranji svjedoče raniji radovi u kojima se navodi nalaz kod Grabovca (Albertfalu) 

(HORVÁT 1943) i kod Zmajevca (Vörösmart) (STURC 1988). O nalazu ove biljke na 

Banskom brdu STURC (1988) piše: „Veoma rijetka svojta, svega nekoliko jedinki raste na 

rubu grmlja iznad Deak surduka” (okolica Zmajevca). Ovi podaci iz literature kao i 

nalazišta svojte ostali su nepoznati te nisu uzeti u obzir u ranijem radu o flori Baranje 

(PANJKOVIĆ 1990). U bazi podataka o flori Hrvatske (NIKOLIĆ 2008) nema podataka o 

njenom pojavljivanju u Hrvatskoj. Naziv podvrste [Vicia narborensis subsp. serratifolia 

(Jacq.) Nyman] naveden je među sinonimima za vrstu Vicia narborensis L. koja je 

rasprostranjena u mediteranskim područjima Hrvatske (NIKOLIĆ 2008). Vicia narbonensis 

L. subsp. serratifolia (Jacq.) Arcang. rasprostranjena na području cijele Mađarske (SIMON 

2001), najčešće se javlja s malim brojem jedinki. Smatra se karakterističnom svojtom za 

stepske travnjake (pripada vegetacijskoj svezi Festucion rupicolae) i za kontinentalne 

hrastove šume (vegetacijske sveze Aceri tatarici-Quercion), međutim, ponekad se javlja i 

na toplim suhim ruderalnim staništima uz putove, oranice, u vinogradima i na zapuštenim 

obrađivanim površinama. Jedinke i populacije ove podvrste s Fruške gore analizirane su sa 

stanovišta morfologije, anatomije i fiziologije (BOžA et al 2003). Na karti koju su 

priložili u navedenom radu vidi se da su u Srbiji također rasprostranjene obje podvrste 

(subsp. narbonensis i subsp. serratifolia) (BOžA et al 2003). 

27


Pronašli smo primjerke tipične vrste velike zečine Centaurea scabiosa L., ali ne i 

primjerke Centaurea sadlerana Janka (sinonim: C. scabiosa L. subsp. sadlerana (Janka) 

Aschers et Graebn.) koje navode GODICL (1980) i STURC (1988). 

Ljerka Godicl daje podatke o nekim biljkama na strmim lesnim padinama u okolici 

Zmajevca, npr. Muscari tenuiflorum Tausch, Sedum hillebrandtii Fenzl. (GODICL 1980), a 

koje nismo mogli potvrditi. 

Tijekom istraživanja 2007. godine na Banskom brdu nismo pronašli sljedeće vrste koje 

navodi STURC (1988): Aster amellus, Aster linosyris, Althaea cannabina, Cephalaria 

transilvanica, Campanula glomerata, Echinops spherocephalus, Euphorbia seguierana, 

Galium schultesii, Galium lucidum, Genista elata, Geranium sanguineum, Helianthemum 

nummularium, Medicago prostrata, Melica ciliata, M. transsylvanica, M. altissima, 

Orlaya grandiflora, Orchis ustulata, Silene nemoralis, Trifolium rubens, Dorycnium 

herbaceum. 

Mezofilne livade 

Na ravnim površinama ili na sjeverozapadu okrenutim padinama u podnožjima padina, 

u uvjetima umjerene vlažnosti razvijaju se floristički bogati mezofilni travnjaci. U 

ovakvim zajednicama dominiraju trave: zobika mekodlaka Avenula pubescens (Dumort.) 

28 

Slika 43. Modroglavac 

Verbascum phoeniceum L. 

Ova šumostepska vrsta 

sporadično se pojavljuje na 

suhim mjestima u sastavu 

travnjaka, pored putova 

na platou kao i u 

podnožju Banskog brda.

Slika 44. Zobika mekodlaka 

Avenula pubescens 

(Dumort.) Dumort. 

Ova je vrsta rijetka u Hrvatskoj. 

Raste u sastavu mezofilnih 

travnjaka u okolici Zmajevca. 

STURC (1988) navodi nalaze 

kod Zmajevca „Vadvölgy”, 

„Kendervölgy”. 


Dumort. (Slika 44.), perasta kostrika Brachypodium pinnatum (L.) P. Beauv., zamijenjeni 

ovsik Bromus commutatus Schrad. (Slika 45.), stoklasa uspravna Bromus erectus Huds. 

(Slika 46.), žućkasta zobika Trisetum flavescens (L.) P. Beauv. (Slika 47.). 

U sastavu su mezofilnih travnjaka i neke vrste koje do sada nisu bile zabilježene u 

Baranji. Takva je, naprimjer, vilina kosa majčine dušice Cuscuta epithymum (L.) L. 

pronađena na više mjesta u sjevernim djelovima Banskog brda i u okolici Zmajevca. 

Pronašli smo neke rijetke svojte koje je ranije zabilježio STURC (1988): volujski jezik 

Anchusa officinalis L. (Slika 48.), trožilna žuška Blackstonia perfoliata (L.) Huds. subsp. 

serotina (Koch ex Rchb.) Vollm. (Slika 49.), kokica paučica Ophrys sphegodes Mill. (Slika 

50.), okrugloplodno ptičje mlijeko Ornithogalum spherocarpum A. Kern. (Slika 51.), 

žljebasto devesilje Seseli pallasii Besser. Od rijeđih vrsta zabilježene su rani šaš 

Carex praecox Schreb., stepska kadulja Salvia nemorosa L. (rasprostranjena samo u 

sjevero-istočnim područjima Hrvatske (MARKOVIĆ et al. 2005)), kitnjasti krestušac 

Polygala comosa Schkuhr. (Slika 52.), istočnjačka kozja brada Tragopogon pratensis L. 

subsp. orientalis (L.) Čelak. (Slika 53.). Mezofilni travnjaci rijetki su na području Banskog 

brda, rasprostranjeni su uz puteve, uz rubove šuma ili grmlja. Najčešće su sekundarnog 

porijekla, a floristički su bogati zahvaljujući redovitoj košnji. 

29

Slika 46. Stoklasa uspravna 

Bromus erectus Huds. 

Ovu smo vrstu na Banskom 

brdu pronašli u mezofilnom 

travnjaku u okolici Zmajevca. 

Česta, poznata u Baranji i 

Podravini te gotovo u cijeloj 

Hrvatskoj. 

30 


Slika 45. Zamijenjeni ovsik 

Bromus commutatus Schrad. 

Malo je poznatih nalazišta ove 

vrste u Hrvatskoj te se smatra 

nedovoljno poznatom (DD) 

vrstom (NIKOLIĆ 2005). 

Raste u mezofilnim livadama na 

sjevernim padinama Banskog 

brda. Do sada nije bila 

zabilježena u Baranji.

Slika 48. Volujski jezik 

Anchusa officinalis L. 

Populacije ove vste zabilježene 

su na više mjesta u 

sekundarnim travnjacima, 

poluruderalnim 

staništima i međama 

(Kotlina, Kamenac, Podolje). 


Slika 47. Žućkasta zobika 

Trisetum flavescens (L.) P. 

Beauv. 

Ova je vrsta umjereno 

česta u Hrvatskoj. Raste 

u mezofilnim livadama 

na sjevernim padinama 

Banskog brda. 

31

Slika 50. Kokica paučica 

Ophrys sphegodes Mill. 

Orhideje su zakonom zaštićene u 

Hrvatskoj (ANONYMOUS 2004), 

a uživaju i međunarodnu zaštitu 

(IUCN). Kokica paučica je česta u 

mediteranskom području Hrvatske, 

u kontinentalnim područjima je 

prilično rijetka; zabilježena je na 

nekoliko lokaliteta u Slavoniji i uz 

rijeku Dravu (CSIKY & PURGER 

2008). Raste u sastavu mezofilnih 

livada u okolici Zmajevca. Kokicu 

paučicu na Banskom brdu pronašao 

je STURC (1988), a naš nalaz 

potvrdio je prisustvo ove vrste. Isti 

autor navodi isto nalazište i za 

crnocrvenog kaćuna Orchis ustulata, 

no ovaj podatak nismo potvrdili. 

32 


Slika 49. Trožilna žuška 

Blackstonia perfoliata (L.) Huds. 

subsp. serotina (Koch ex Rchb.) 

Vollm. Na Banskom brdu raste u 

mezofilnom travnjaku u okolici 

Zmajevca gdje ju je ranije 

pronašao i STURC (1988). 

Ova biljka atlanskomediteranskog 

rasprostranjenja 

do sada je u kontinentalnom, 

sjeveroistočnom području Hrvatske 

zabilježena samo na dva lokaliteta 

uz Dravu. Ugrožena je (EN) 

svojta hrvatske flore 

(TOPIĆ et al. 2005).

Slika 52. Kitnjasti krestušac 

Polygala comosa Schkuhr. 

Ova vrsta raste u mezofilnim 

livadama u okolici Zmajevca. 


Slika 51. 

Okrugloplodno ptičje mlijeko 

Ornithogalum spherocarpum 

A. Kern. 

Ova rijetka vrsta raste u 

mezofilnom travnjaku u okolici 

Zmajevca gdje ju je ranije 

zabilježio i STURC (1988). 

Ovo je do sada jedino poznato 

nalazište u Baranji. U Hrvatskoj 

je ova biljka nađena samo na 


33


Stepsko grmlje, šibljaci 

Slika 53. Istočnjačka kozja 

brada Tragopogon pratensis L. 

subsp. orientalis (L.) Čelak. 

Na Banskom brdu raste na više 

mjesta u mezofilnim 

travnjacima, a snimka je 

napravljena kod Zmajevca. 

Šibljaci se nalaze najčešće na strmim padinama, na rubovima lesnih surdoka i 

predstavljaju ostatke nekadašnjih šuma koje su pokrivale najveći dio Banskog brda. To 

potvrđuje floristički sastav šibljaka u kojem su osim stepskih i šumostepskih vrsta česte 

vrste kserotermnih hrastovih šuma. U međama su zabilježene neke rijetke biljke hrvatske 

flore čija su nalazišta poznata uglavnom na Banskom brdu: tirinška stola Lavatera 

thuringiaca L., ukočeni oranj Sisymbrium strictissimum L., austrijska žućica 

Chamaecytisus austriacus (L.) Link. Austrijska žućica raste u okolici Zmajevca (GODICL 

1980), na padinama „Kálvária” (STURC 1988), a mi smo je pronašli na padinama okrenutim 

jugu između Batine i Zmajevca. Od grmlja su prisutne neke vrste karakteristične za 

stepske šibljake Prunion fruticosae: trnina Prunus spinosa, jednovrati glog Crataegus 

monogyna Jacq., drvolika pucalina Colutea arborescens L., prava krkavina Rhamnus 

catharticus L., ispružena žućica Chamaecytisus supinus (L.) Link. (Slika 54.), patuljasta 

trešnja Prunus fruticosus Pall. (Slika 55.), mendula niska Prunus tenella Batsch, galska 

ruža Rosa gallica L. (Slika 56.). Niska mendula Prunus tenella Batsch izrazito je rijetka 

vrsta u Hrvatskoj i smatra se kritično ugroženom (CR) vrstom. U Slavoniji i u Baranji 

zabilježena je na nekoliko nalazišta. 

34


Na Banskom brdu raste u okolici Zmajevca, na starom groblju (KRČMAR & OZIMEC 

2002). S obzirom da je ovo sekundarno stanište, ne može se pouzdano znati je li širenje 

niske mendule na ovom lokalitetu izazvano djelovanjem čovjeka. Bez obzira na to, 

prisutnost ove vrste pontsko-panonskog rasprostranjenja značajna je u biljnogeografskom 

smislu. 

Slika 54. Ispružena žućica Chamaecytisus supinus (L.) Link. 

Ova biljka, karakteristična za kserotermne hrastove šume umjereno je česta u 

kontinentalnim djelovima Hrvatske. Na Banskom brdu raste na toplim suhim 

mjestima uz putove. STURC (1988) ju je pronašao kod Zmajevca u dolini „Vadvölgy”. 

35

Slika 55. Patuljasta trešnja 

Prunus fruticosus Pall. 

U Hrvatskoj je iznimno 

rijetka vrsta; poznata su samo 

dva nalazišta. Karakteristična 

je vrsta stepskih, 

kontinentalnih šibljaka. 

Na Banskom brdu, u okolici 

Zmajevca, raste zajedno s 

glogom Crataegus monogyna 

i trnjinom Prunus spinosa 

(STURC 1988). 

Slika 56. Galska ruža 

Rosa gallica L. 

Galska je ruža rijetka u 

Hrvatskoj. Na Banskom brdu 

raste u stepskom travnjaku u 

blizini Zmajevca. Do sada nije 

bila zabilježena u Baranji. 

36 



Šume 

Šume su rasprostranjene uglavnom u sjevernim dijelovima Banskog brda, u dolinama i 

na padinama okrenutim sjeveru i sjeverozapadu. Prevladavaju sastojine degradirane 

djelovanjem prekobrojne divljači i dominantnim prisustvom invazivnih vrsta: mirisavog 

bagrema Robinia pseudoacacia L. žljezdastog pajasena Ailanthus altissima (Mill.) 

Swingle, pitomog oraha Juglans regia L. U sloju drveća pojavljuju se i autohtone vrste: 

srebrna lipa Tilia tomentosa Moench., obični grab Carpinus betulus L., poljski javor Acer 

campestre L., poljski brijest Ulmus minor Miller. U sloju grmlja čest je perastolisni klokoč 

Staphylea pinnata L. Prvi podatak o prisustvu ove vrste kod Zmajevca objavio je prije 

skoro tri stoljeća MARSIGLI (1726). STURC (1988) je ovu biljku pronašao na mjestu 

„Szamár-szurdok” no ovi podaci nisu preuzeti u kasnijim radovima o flori Baranje 

(PANJKOVIĆ 1990). Rijetke u sloju grmlja su poljska ruža Rosa arvensis Huds., rašeljka 

Prunus mahaleb L. i žestik Acer tataricum L. (Slika 57). Sloj prizemnog bilja relativno je 

očuvan i floristički bogat (Slika 58.). Obilno su prisutne visoka grozničnica Scutellaria 

altissima L. (Slika 59.), pjegava mrtva kopriva Lamium maculatum L. (Slika 60.), dvolisni 

procjepak Scilla bifolia L. agg. (Slika 61.). U degradiranim šumama na Banskom brdu 

mogu se još naći populacije sljedećih vrsta: mirisni kukurijek Helleborus odorus W. et K. 

(Slika 62.), žuta šumarica Anemone ranunculoides L., visibaba Galanthus nivalis L. (Slika 

63.), prava kozokrvina Lonicera caprifolium L., šumska ljubica Viola reichenbachiana 

Jord. ex Boreau. (Slika 64.). Prisutne su s malim brojem jedinki i šumska pužarka 

Isopyrum thalictroides L. (Slika 65.), žuta mrtva kopriva Lamium galeobdolon (L.) L. 

(Slika 66.), šumska paprat Dryopteris filix-mas (L.) Schott, obični bljušt Tamus communis 

L. (Slika 67.), istočnjački kozlac Arum orientale M. Bieb. (Slika 68.) te bijela ljubica Viola 

alba Besser. 

Ostaci prirodne i poluprirodne vegetacije na lesu izrazito su rijetki u rubnim područjima 

Panonske nizine. Stoga je prilično teško rekonstruirati kserotermne šume na lesnoj 

matičnoj stijeni. Na jugoistočnom dijelu Banskog brda, između Zmajevca i Batine, na 

strmim padinama surdoka i lesnih dolina okrenutih jugu ili jugoistoku, opstali su 

fragmenti kserotermnih šuma i travnjaka (Slika 69-70.) koji se mogu smatrati ostacima 

prirodnog biljnog pokrova obzirom da nisu izloženi snažnom antropogenom djelovanju. U 

ovim sastojinama pronašle su pribježište mnoge stepske biljke specijalno prilagođene 

lesnom supstratu. U fragmentima šumskih sastojina rastu hrast medunac Quercus 

pubescens Willd. (Slika 71.), crni jasen Fraxinus ornus L. (Slika 72.), žestik Acer 

tataricum L., bradavičava kurika Euonymus verrucosa Scop. (Slika 73.), drvolika 

pucalina Colutea arborescens L. (Slika 74.), prava krkavina Rhamnus catharticus L., 

vunasta udikovina Viburnum lantana L. (Slika 75.). 

U prizemnom sloju masovno se pojavljuju: ljekoviti Salamunov pečat Polygonatum 

odoratum (Mill.) Druce i širokolisni Salamunov pečat Polygonatum latifolium (Jacq.) 

Desf. (Slika 76.). U prizemnom sloju pojavljuje se niz rijetkih biljaka karakterističnih za 

kserotermne šume i šumske rubove: šarena perunika Iris variegata L., šumska salata 

Lactuca quercina L. (Slika 77.), pavulnjak Thalictrum aquilegiifolium L., mala metiljka 

Thalictrum minus L., vrbolika mlječika Euphorbia salicifolia Host., modra biserka 

Lithospermum purpurocaeruleum L. (Slika 78.). Šarena perunika je rijetka pontskopanonska 

vrsta koju je na Banskom brdu prvi zabilježio STURC (1980), a mi smo našli 

vegetativne primjerke u šumi u blizini Grovišća (između Zmajevca i Batine). 

37

38 


Slika 57. 

Žestik Acer tataricum L. 

U Baranji je kao i u Slavoniji 

poznato nekoliko nalazišta ove 

vrste, a njena rasprostranjenost 

u ostalim djelovima 

Hrvatske se može smatrati 

nedovoljno poznatom. 

Slika 58. 

Unatoč degradiranosti 

sloja drveća u šumama 

na sjevernom dijelu 

Banskog brda, sloj 

prizemnog bilja 

relativno je očuvan 

i floristički bogat.

Slika 60. Pjegava mrtva kopriva 

Lamium maculatum L. 

U Hrvatskoj je česta, raste u 

mezofilnim šumama, 

a javlja se masovno i u 

degradiranim sastojinama. 


Slika 59. Visoka grozničnica 

Scutellaria altissima L. 

U Hrvatskoj je ova vrsta poznata 

na malom broju nalazišta. 


šumama u okolici Kamenca 

gdje na strmim padinama 

potočnih dolina čini dominantnu 

vrstu u prizemnom sloju. 

39

Slika 62. Mirisavi kukurijek 

Helleborus odorus Waldst. 

et Kit. ex Willd. 

U Hrvatskoj je umjereno česta 

vrsta, u pojedinim područjima 

javlja se masovno, npr. 

na slavonskim planinama. 

U Baranji je mirisavi kukurijek 

zabilježen na Banskom brdu 

i u nizinskim šumama 

(Haljevo i Koha). 

40 


Slika 61. Dvolisni procjepak 

Scilla bifolia L. agg. 


šumama, u nekim je sastojinama 

masovna unatoč degradiranosti 

sloja drveća. Rasprostranjena je 

u gotovo cijeloj Hrvatskoj.

Slika 64. Šumska ljubica 

Viola reichenbachiana 

Jord. ex Boreau 

Česta je u šumama na sjevernoj 

strani Banskog brda. 


Slika 63. 

Visibaba Galanthus nivalis L. 

Ova česta geofita pojavljuje se 

uglavnom u sjevernim 

dijelovima Banskog brda u 

degradiranim šumama. 

41

42 

Slika 66. Žuta mrtva kopriva 

Lamium galeobdolon (L.) L. 

Umjereno je česta vrsta u 

Hrvatskoj, u pojedinim 

područjima pojavljuje se 

masovno. 


Slika 65. Šumska pužarka 

Isopyrum thalictroides L. 

Prema dosadašnjim podacima 

umjereno je česta u Hrvatskoj. 

Raste u mezofilnim šumama u 

sjevernim dijelovima Banskog 

brda. Do sada nije bila 

zabilježena u Baranji.

Slika 67. obični bljušt 

Tamus communis L. 

Ova puzavica submediteranskog 

rasprostranjenja prisutna 

je u degradiranim sekundarnim 

šumskim sastojinama u kojima 

dominira bagrem, zabilježena je 

u okolici Kotline i Kamenca. 

Slika 68. Istočnjački kozlac 

Arum orientale M. Bieb. 

Na Banskom brdu je 

rasprostranjena, a 

vjerojatno je rijetka vrsta u 

Hrvatskoj s obzirom da u 

bazi podataka nema karte 

rasprostranjenosti. 


43

44 

Slika 70. 

Sastojina kserotermne šume 

u kojoj se u prizemnom sloju 

masovno pojavljuje 

širokolisni Salamunov pečat 


Slika 69. 

Fragmenti kserotermnih šuma i 

travnjaka opstali su na strmim 

padinama surdoka i lesnih dolina 

na južnom dijelu Banskog brda.

Slika 72. 

Crni jasen Fraxinus ornus L. 

U sjeveroistočnom području 

Hrvatske ova je vrsta rijetka. 

Na Banskom brdu raste na 

suhim južnim padinama. 


Slika 71. Hrast medunac 

Quercus pubescens Willd. 


Hrvatske ova je vrsta rijetka. 

Na Banskom brdu raste na 


45

46 


Slika 73. Bradavičava kurika 

Euonymus verrucosa Scop. 


Hrvatske iznimno je rijetka 

vrsta. Na Banskom brdu 

zabilježili smo je u fragmentima 

termofilnih šumskih sastojina. 

STURC (1988) ju je pronašao na 

padinama doline „Vadvölgy” 

u blizini Zmajevca. 

Slika 74. Drvolika pucalina 

Colutea arborescens L. 

U sjeveroistočnom 

području Hrvatske iznimno 

je rijetka vrsta. 


na rubu platoa iznad 

lesnih padina, na 

stranama lesnih surdoka, 

u zapuštenim vinogradima.

Slika 76. 

Širokolisni Salamunov pečat 

Polygonatum latifolium 

(Jacq.) Desf. 

Rijetka u Hrvatskoj, prema 

Crvenoj knjizi osjetljiva je 

(VU) vrsta. 


Slika 75. Vunasta udikovina 

Viburnum lantana L. 

U sjeveroistočnom 

području Hrvatske rijetka je 

vrsta. Na Banskom brdu raste na 


47

48 

Slika 78. Modra biserka 

Lithospermum 

purpurocaeruleum L. 

U Hrvatskoj je ova biljka 

umjereno česta. 

Na platou i padinama 

Banskog brda raste na 

rubovima termofilnih 

šuma i u šibljacima. 


Slika 77. Šumska salata 

Lactuca quercina L. 

U Hrvatskoj je ova vrsta 

poznata na svega 2-3 nalazišta. 

Do sada nije bilo podataka 

o njenom prisustvu u Baranji. 

Na južnom dijelu Banskog 

brda raste u fragmentima 

kserotermnih šuma.


Vlažna staništa 

Na Banskom brdu rijetki su potoci koji ne presušuju tijekom godine. Na sjevernim 

stranama, u dolinama potoka koji se ulivaju u Karašicu (Studenac), pronađene su vrste o 

čijem prisustvu na ovom području ranije nije bilo podataka. Među ovima su vrste iz 

Crvene knjige flore Hrvatske (NIKOLIĆ &TOPIĆ 2005): močvarni šaš Carex acutiformis 

Ehrh., obalni šaš Carex riparia Curtis, štitasti vodoljub Butomus umbellatus L. (Slika 79.) 

i vodena slatka trava Catabrosa aquatica (L.) P. Beauv. (Slika 80.). Od češćih vrsta 

močvarnih staništa tu su, naprimjer, velika preslica Equisetum telmateja Ehrh., 

blijedožuti žabnjak Ranunculus sceleratus L., vodena čestoslavica Veronica 

anagallis-aquatica L. naborana pirevina Glyceria plicata Fr. i potočna čestoslavica 

Veronica becabunga L. 

Slika 79. Štitasti vodoljub 

Butomus umbellatus L. 

Ova vrsta močvarnih 

staništa po Crvenoj knjizi je 

gotovo ugrožena vrsta (NT). 

Na sjevernoj strani 

Banskog brda obilno 

je prisutna na pojedinim 

mjestima u potočnim 

dolinama. Osobito je 

masovna u kanalima u 

podnožju Banskog brda 

(CSIKY & PURGER 2008). 

49

50 


Slika 80. Vodena slatka trava 

Catabrosa aquatica (L.) P. 

Beauv. česta je i obilno prisutna 

na dnu plitkih udubljenja, kanala 

i potoka u podnožju Banskog 

brda i u nizinskim dijelovima 

Baranje (PURGER et al. 2007, 

CSIKY & PURGER 2008). 

Pojavljivanje vrste kod 

Grabovca navodi 

HORVÁT (1943), no u pregledu 

flore Baranje nije navedena 

(PANJKOVIĆ 1990). 

U Crvenoj knjizi je razmatrana 

kao kritično ugrožena 

(CR) vrsta hrvatske flore. 

Opasnosti za opstanak prirodne flore i vegetacije 

Na Banskom brdu nalaze se jedinstvena staništa koja su rijetka i u Europi. Opstanak 

stepske flore i vegetacije na ovom području ugrožavaju brojni čimbenici. Najveću 

opasnost za opstanak stepske flore i fragmenata prirodnog biljnog pokrova predstavlja 

stalno smanjivanje površina pokrivenih prirodnom i poluprirodnom vegetacijom kao i 

njihova degradacija (smanjivanje prirodnih vrijednosti na temelju sastava vrsta i 

strukture). Ove negativne promjene izazvane su djelovanjem čovjeka: gradnja, iskapanje 

lesa, nezakonito odlaganje smeća, korištenje umjetnih gnojiva i drugih kemijskih 

sredstava na obradivim površinama. 

Invazivne biljke 

Najrasprostranjenije adventivne svojte koje se agresivno rasprostiru i ugrožavaju 

opstanak prirodne flore i vegetacije na Banskom brdu su žljezdasti pajasen Ailanthus 

altissima (Mill.) Swingle, mirisavi bagrem Robinia pseudoacacia L., pitomi orah Juglans 

regia L., velika zlatnica Solidago gigantea Aiton, Reynoutria sachalinensis (F.S.Petrop.) 

Nakai in T. Mori spp., (Fallopia), obični jorgovan Syringa vulgaris L.,


obični vučac Lycium barbarum L. 

Od invazivnih biljaka koje u nešto manjoj mjeri ugrožavaju opstanak prirodnog biljnog 

pokrova na Banskom brdu rasprostranjene su pelinolisni limundžik Ambrosia 

artemisiifolia L., prava svilenica Asclepias syriaca L., europski cecelj Oxalis dilenii Jacq. 

i američki kermes Phytolacca americana L. 

Žljezdasti pajasen Ailanthus altissima je drvo kojeg često sade pored puteva odakle se 

širi na sva dostupna staništa. Izrazito je agresivna invazivna vrsta koja se razmnožava i širi 

sjemenom i izdancima (UDVARDY 2004). Odlikuje se širokom ekološkom amplitudom; 

podnosi i izrazito sušne uvjete kakvi vladaju na lesnim strmim padinama. Brojne 

populacije ove vrste razmnožile su se u podnožju Banskog brda. Zasjenjivanjem kao i 

alelopatskim svojstvima (sadrži tvari koje sprječavaju rast biljaka koje se nalaze u blizini) 

žljezdasti pajasen nanosi velike štete prirodnim travnjacima i predstavlja opasnost za 

njihov opstanak. 

Mirisavi bagrem Robinia pseudoacacia ima izražene sposobnosti stvaranja 

stablovih i korjenovih izbojaka. Zahvaljujući tome, jedna je od najteže iskorjenjivih 

invazivnih vrsta. Negativno djelovanje bagrema na prirodni biljni pokrov izraženo je kroz 

„organsko zagađenje” zemljišta zbog prekomjernog nagomilavanja organskih spojeva 

dušika. Primijećeno je također i alelopatsko djelovanje bagrema na biljke u okruženju 

(BARTHA et al. 2006). Invazija bagrema na području Banskog brda predstavlja jednu od 

najvećih opasnosti za opstanak prirodne flore i vegetacije. Naime, biljke koje rastu na 

slabo obraslim lesnim strmim padinama i u stepskim travnjacima zatvorenog sklopa 

izraziti su heliofiti (ne podnose zasjenjivanje). Prilagođene su na tlo siromašno organskim 

tvarima (BORHIDI 1995) te obrastanje lesnih padina bagremom predstavlja ozbiljnu 

opasnost za uvjete opstanka ovih rijetkih biljaka i ovog jedinstvenog staništa. 

Pitomi orah Juglans regia najčešće ne razmatraju među invazivnim vrstama s obzirom 

da ne pripada neofitama. Uglavnom se smatra vrstom koja je rasprostranjena na 

Balkanskom poluotoku, no oko granica prirodnog rasprostranjenja pitomog oraha ne 

postoji suglasnost. Po mnogima je u Panonskoj nizini arheofita, unešena vrsta koju sade 

još od doba Rimskog carstva (SIMON 2001). Agresivno (zoohorno) širenje oraha 

predstavlja opasnost za prirodni biljni pokrov. Osobito negativno djelovanje ima na 

travnjake i prizemni sloj u šumama, budući da listovi oraha sadrže kemijske tvari sa 

snažnim alelopatskim djelovanjem. 

Velika zlatnica Solidago gigantea Aiton. masovno se pojavljuje namjestima na kojima je 

izostala košnja ili ispaša. (BOTA-DUKÁT & DANCZA 2004). Na Banskom brdu zauzima 

velike površine, npr. u okolici Podolja. 

Predstavnike roda Reynoutria sade u vrtove kao dekorativne, no u prirodi se pojavljuju 

kao najagresivnije invazivne biljke koje je gotovo nemoguće iskorijeniti (BALOGH 2004). 

Njihovo širenje predstavlja veliku opasnost za močvarnu i livadnu vegetaciju duž potočnih 

dolina u podnožju Banskog brda. 

Obični jorgovan Syringa vulgaris i obični vučac Lycium barbarum biljke su koje 

podnose izrazito suha i topla staništa, šire se vegetativno te predstavljaju ozbiljnu opasnost 

za suhe travnjake na lesu. Agresivno širenje ovih grmova zapaženo je na južnim i 

jugoistočnim strmim lesnim padinama na Banskom brdu, na rubovima lesnih padina te na 

platou. 

Radi zaštite suhih travnjaka na strmim lesnim padinama, jedinstvenog staništa i 

specifičnog biljnog pokrova, potrebno je poduzeti mjere uništavanja invazivnih biljaka. 

51


Dosadašnja iskustva u suzbijanju ovih biljaka koje se agresivno šire, pokazala su da su 

uspješni rezultati postignuti jedino usklađenim djelovanjem specijalnih kemijskih 

sredstava i mehaničkog odstranjivanja izdanaka (SZIDONYA et al. 2004). U područjima 

zahvaćena invazivnim biljkama njihovo potpuno iskorjenjivanje je u slučaju nekih biljaka 

skoro nemoguće, ali upornim i dugotrajnim djelovanjem može se sprječiti njihovo širenje. 

Agresivne vrste najlakše se useljavaju i najbrže razmnožavaju na mjestima na kojima su 

biljni pokrov i tlo u velikoj mjeri promjenjeni antropogenim djelovanjem, a koja su zatim 

napuštena, tj. koja su ljudi prestali održavati. Tradicionalne metode gospodarenja 

poluprirodnim travnjacima (košenje, ispaša i, u nekim slučajevima, djelomično paljenje) 

ukoliko se dosljedno i redovito primjenjuju, omogućuju uspješno održavanje ovih 

vrijednih staništa. 

Zaključak 

Bansko brdo je područje koje se odlikuje specifičnom, bogatom florom i jedinstvenom 

vegetacijom. Osobitu važnost imaju fragmenti suhih travnjaka i kserotermnih šuma koji su 

se održali u jugoistočnom dijelu Banskog brda, između Zmajevca i Batine, na strmim 

padinama surdoka i lesnih dolina okrenutih jugu ili jugoistoku. U ovim sastojinama 

pronašle su pribježište mnoge stepske i šumostepske biljke prilagođene lesnom supstratu. 

Tijekom 2007. godine na Banskom brdu je zabilježeno 245 stepskih, šumostepskih i 

šumskih biljaka. 

Nekoliko biljaka raste samo na lesnim padinama Banskog brda i nigdje drugdje u 

Hrvatskoj, npr. patuljasta perunika Iris pumila, mišja grahorica Vicia narbonensis subsp. 

serratifolia, bezmirisna rezeda Reseda inodora. 

Neke biljke po prvi put su zabilježene na Banskom brdu i nove su za floru Baranje: žuta 

šumarica Anemone ranunculoides, uškasta gušarka Arabis auriculata Lam., zamijenjeni 

ovsik Bromus commutatus, kasna krutovlatka Cleistogenes serotina, vilina kosa majčine 

dušice Cuscuta epithymum, dugokljuni čapljan Erodium ciconium, Galium glaucum, 

šumska salata Lactuca quercina, ljekovita biserka Lithospermum officinale, galska ruža 

Rosa gallica, poljska ruža Rosa arvensis, kuminska pukovica Peucedanum carvifolia, 

Thesium arvense, šumska pužarka Isopyrum thalictroides, vlasasto kovilje Stipa capillata. 

Pronađene su neke biljke koje su ranije zabilježene u flori Banskog brda, ali nisu uzete 

u bazu podataka za floru Baranje: livadni kozlinac Astragalus cicer, trožilna žuška 

Blackstonia perfoliata subsp. serotina, pustenasta zvončika Campanula bononiensis, 

mirisavi šeboj Erysimum odoratum, okrugloplodno ptičje mlijeko Ornithogalum 

spherocarpum, Rapistrum perenne, patuljasta trešnja Prunus fruticosus, rašeljka Prunus 

mahaleb, mala metiljka Thalictrum minus. 

Bansko brdo predstavlja južnu ili jugozapadnu granicu areala sljedećih biljaka: Iris 

pumila, Reseda inodora, Falcaria vulgaris, Vicia narbonensis subsp. serratifolia, Nonea 

pulla, Linaria genistifolia. 

Na Banskom brdu zabilježene su neke svojte koje su navedene u Crvenoj knjizi flore 

Hrvatske: Butomus umbellatus (DD), Blackstonia perfoliata. subsp. serotina (EN), Bromus 

commutatus (DD), Carex acutiformis (NT), Carex praecox (NT), Carex riparia (VU), 

Catabrosa aquatica (CR), Iris variegata (NT), Lactuca quercina (DD), Nonea pulla (DD), 

52


Ophrys sphegodes (VU), Polygonatum latifolium (VU), Prunus tenella (CR), Salvia 

nemorosa (EN), Stipa capillata (DD), Xeranthemum annuum (EN). Prema našem 

mišljenju trebalo bi smatrati kritično ugroženim (CR) svojtama hrvatske flore i sljedeće 

taksone: Iris pumila, Reseda inodora i Vicia narbonensis subsp. serratifolia. 

Prirodnu i jedinstvenu floru i vegetaciju na Banskom brdu ugrožavaju brojni čimbenici: 

poljoprivreda, gradnja, iskapanje lesa, nezakonito odlaganje smeća, korištenje umjetnih 

gnojiva i drugih kemijskih sredstava, a jedna od najvećih opasnosti je širenje invazivnih 

biljaka. Nedostatak redovitog održavanja travnjaka uz puteve i drugih antropogeno 

uvjetovanih staništa najčešće dovodi do širenja i masovnog osvajanja invazivnih vrsta kao 

što su žljezdasti pajasen Ailanthus altissima, mirisavi bagrem Robinia pseudoacacia, 

pitomi orah Juglans regia, velika zlatnica Solidago gigantea, Reynoutria sachalinensis, 

obični jorgovan Syringa vulgaris te obični vučac Lycium barbarum. 

Lesne strme padine u jugoistočnim djelovima Banskog brda jedinstvena su staništa sa 

specifičnim ekološkim uvjetima, rijetka i u Europi. Bogata flora ovog područja s brojnim 

rijetkim svojtama ima neprocjenjive vrjednosti za očuvanje bioraznolikosti Hrvatske te 

Bansko brdo zavrjeđuje zakonsku zaštitu. 

Summary 

The botanical survey in Bansko Hill, carried out in 2007, showed that this is an area with 

rich flora and unique loess vegetation. Very few fragments of differently degraded 

semi-natural stands of steppe grasslands and xero-termophilous woods have remained in 

Bansko Hill, the most southern (south-western) occurrence of these vegetation types. 

These fragments persist on loess cliffs and steep slopes in the south-eastern part of the area, 

between Zmajevac and Batina. These vegetation patches serve as refugia for rare, “loess 

specialist” plants. During our recent investigations 245 steppe-, forest-steppe and forest 

species (plants belong to the dry grasslands of the class Festuco-Brometea or xeric woods 

Quercetea pubescenti-petraeae (Orno-Cotinetalia, Quercetalia pubescentis incl. Aceri 

tatarico-Quercion, Prunetalia) were registered. 

Some plants, e.g. Vicia narbonensis subsp. serratifolia, Iris pumila and Reseda inodora 

are recorded only in Bansko Hill and nowhere else in Croatia. 

For the flora of Baranja (Croatia) it was the first time to record e.g. Anemone 

ranunculoides, Arabis auriculata, Bromus commutatus, Cleistogenes serotina, Cuscuta 

epithymum, Erodium ciconium, Galium glaucum, Lactuca quercina, Lithospermum 

officinale, Rosa gallica, Rosa arvensis, Peucedanum carvifolia, Thesium arvense, 

Isopyrum thalictroides, Stipa capillata. 

We found some rare plants e.g. Astragalus cicer, Blackstonia perfoliata subsp. serotina, 

Campanula bononiensis, Erysimum odoratum, Ornithogalum spherocarpum, Rapistrum 

perenne, Prunus fruticosus, Prunus mahaleb, Thalictrum minus whose occurrence in 

Bansko Hill was proved earlier, but their data published in Hungarian language were 

ignored in the Database of Croatian Flora. 

For some loess plants it is in Bansko Hill that they reach the southern (southwestern) 

border of their distribution, e.g.: Agropyron cristatum subsp. pectinatum, Falcaria 

vulgaris, Iris pumila, Linaria genistifolia, Nonea pulla, Reseda inodora, Vicia 

narbonensis subsp. serratifolia. 

53


Among plants listed in the Red Data Book of Croatian Flora, the following species were 

registered in Bansko Hill: Butomus umbellatus (DD), Blackstonia perfoliata. subsp. 

serotina (EN), Bromus commutatus (DD), Carex acutiformis (NT), Carex praecox (NT), 

Carex riparia (VU), Catabrosa aquatica (CR), Iris variegata (NT), Lactuca quercina 

(DD), Nonea pulla (DD), Ophrys sphegodes (VU), Polygonatum latifolium (VU), Prunus 

tenella (CR), Salvia nemorosa (EN), Stipa capillata (DD), Xeranthemum annuum (EN). 

Based on our experience we suggest that Iris pumila, Reseda inodora and Vicia 

narbonensis subsp. serratifolia should be treated as critically endangered (CR) taxa in 

Croatia. 

The major threats to loess steppes and loess cliff vegetation in Croatia include the 

continuous shrinkage of their overall areas and the degradation of habitats caused by 

human activities such as construction, excavation of loess walls, deposition of garbage and 

household wastes, use of fertilisers and other chemicals in arable fields, as well as the 

invasion of alien plants, e.g. Ailanthus altissima, Robinia pseudoacacia, Juglans regia, 

Solidago gigantea, Lycium barbarum, Syringa vulgaris. 

Loess cliffs and steep slopes in the southeastern part of Bansko Hill are unique habitats 

that are rare in Europe. The flora of this area is rich, consisting of several rare, specialist 

species or plants occurring on the very border of their distribution. It is known that such 

plants face greater risk of extinction, therefore more attention should be paid to their 

conservation. The area of Bansko Hill deserves legal protection. 

Zahvala: Istraživanja su obavljena uz dopuštenje Ministarstva Kulture Republike Hrvatske. 

Potpomognuta su sredstvima Programa za susjedstvo INTERREG III A, SLO-HU-CRO 

2006/01/167/HU. Pri terenskom radu pomogli su nam Attila Lengyel, Tibor Mikuska, 

Jenő J. Purger, Béla Tallósi i Dávid A. Schäffer. U nabavci literature pomoć su nam 

pružili Boža Janžekovič, Balázs Kevey, Eszter Illyés, Siniša Škondrić i Stjepan Krčmar. Dragocjene 

informacije i savjete dobili smo od Jasenke Topić. Svima srdačno zahvaljujemo. 

Literatura 

BALOGH, L. 2004: Japánkeserűfű-fajok, Fallopis sectio Reynoutria. 207-253. In: MIHÁLY, B. & 

BOTTA-DUKÁT, Z. (eds.): Özönnövények. A KvVM Természetvédelmi hivatalának tanulmánykötetei 

9. TermészetBÚVÁR Alapítvány Kiadó, Budapest, pp. 1-408. 

BARTHA, D., CSISZÁR, Á., ZSIGMOND V. 2006: Fehér akác Robinia pseudoacacia L. Pp. 37-67. In: 

BOTTA-DUKÁT, Z. & MIHÁLY, B. (eds.): Özönnövények 2. A KvVM Természetvédelmi 

hivatalának tanulmánykötetei 10. Budapest. 

BARTHA, S. 2007: Composition, differentiation and dynamics of the grasslands in the forest steppe 

biome. Pp. 72-103, 194-210. In: ILLYÉS, E. & BÖLÖNI, J. (eds.): Slope steppes, loess stepes and 

forest steppe meadows in Hungary, Budapest, pp. 1-236. 

BOGNAR, A. 1990: Geomorfologija Baranje. Savez geografskih društava Hrvatske, Zagreb. 

BOTTA-DUKÁT, Z. & MIHÁLY, B. 2006: Özönnövények 2. A KvVM Természetvédelmi hivatalának 

tanulmánykötetei 10. Budapest. 

BOTTA-DUKÁT, Z. & DANCZA, I. 2004: Magas aranyvessző Solidago gigantea Ait. és kanadai 

aranyvessző Solidago canadensis L. Pp. 293-318. In: MIHÁLY, B. & BOTTA-DUKÁT, Z. (eds.): 

Özönnövények. A KvVM Természetvédelmi hivatalának tanulmánykötetei 9. TermészetBÚVÁR 

Alapítvány Kiadó, Budapest, pp. 1-408. 

54


BORHIDI, A. 1995: Social behaviour types, the naturalness and relative ecological values of the 

higher plants in the Hungarian flora. Acta Bot. Hung. 39 (1-2): 87-181. 

BOROS, Á. 1944: Az érdi magaspart. Pótfüzetek a Természettud. Közlönyhöz 76: 191-202. 

BOROS, Á. 1946: A kopácsi ártér növényvilága nagy vízálláskor. Botanikai közlemények 43: 21-24. 

BOžA, P., KRSTIĆ, B., MERKULOV, L., KRSTIĆ, L. & PAJEVIĆ, S. 2003: Morphological, anatomical and 

physiological analyses of Vicia narbonensis subsp. serratifolia (Fabales, Fabaceae). Fl. Medit. 13: 

219-229. 

BUTORAC, B. & IGIĆ, R. 1995: Odlike florističkog i vegetacijskog diverziteta Titelskog brega kao 

osnova za zaštitu područja. Preventivni inženjering i životna sredina. Niš, C9-1. 

CSIKY, J. & PURGER, D. 2008: Monitoring of plant species along the Drava river and the 

Hungarian-Croatian border. In: J. J. PURGER (ed.): Biodiversity studies along the Drava river. 

University of Pécs, Pécs. 

CSIKY, J., PURGER, D. & NIKOLIĆ T. 2008: Reseda inodora Rchb., a new species of the Croatian flora. 

Acta Botanica Croatica 67 (2) (in press). 

DOMAC, R. 1984: Flora Hrvatske i susjednih područja. Školska knjiga, Zagreb. 

DOMAC, R. 2002: Flora Hrvatske. Školska knjiga, Zagreb. 

FARKAS, S. (ed.) 1999: Magyarország védett növényi. Mezőgazda Kiadó. Budapest. 

GODICL, LJ. 1980: Stepska flora v severozahodni Jugoslaviji. Slovenska Akademija Znanosti in 

Umetnosti, Razprave IV. Razreda SAZU 22 (4): 279-367. 

GOMBOCZ, E. & HORVÁT, A. O. 1939: Kitaibel Pál Baranyában. Ciszterci Rend Pécsi Nagy Lajos 

Gimnáziumának Értesítője (1938-1939): 21-72. 

HORVÁT, A. O. 1942: Képek a hazatért Baranyai-háromszög nyári növényzetéből. Pannonia 7: 179- 

182. 

HORVÁT, A. O. 1943: Pótlások „A Mecsekhegység és környékének flórája”-hoz (1941). Botanikai 

közlemények 15 (1-2): 101-112. 

HORVÁTH, F., DOBOLYI, Z. K., MORSCHHAUSER, T., LŐKÖS, L., KARAS, L. & SZERDAHELYI, T. 1995: 

FLÓRA adatbázis 1.2 (taxonlista és attribútum-állomány). Vácrátót, 267 p. 

HORVAT, I. 1928: Rasprostranjenje i prošlost mediteranskih, ilirskih i pontskih elemenata u flori 

sjeverne Hrvatske i Slovenije. Acta Botanica Croatica 4: 1-34. 

ILLYÉS, E. & BÖLÖNI, J. (eds.) 2007: Slope steppes, loess steppes and forest steppe meadows in 

Hungary, Budapest, pp. 1-236 

JOSIFOVIĆ, M. (ed.) 1970-1980: Flora SR. Srbije I-IX. Srpska Akademija Nauka i Umetnosti, 

Beograd. 

KRČMAR, S. & OZIMEC, S. 2004: Rijetke i zaštićene biljne i životinjske vrste na području naselja 

Zmajevac. Prijedlog za proglašenje Spomenika prirode. (Manuscript), 12 p. 

MARSIGLI A. F. 1726: Catalogus plantarum circa Danubium sponte crescentium. In: MARSIGLI A. F.: 

Danubius Pannonico-Mysicus, observationibus geographicis, astronomicis, hydrographicis, historicis, 

physicis, perlustratus et in VI. tomos digestus, cum tabulis aeri incisis VI. Hagae, Comitum 

et Amstelodami, pp. 49-76. 

MARKOVIĆ, LJ., ANDREŠKIĆ, A. & CIGIĆ, P. 2005: Salvia nemorosa L. Pp. 376-377. In: NIKOLIĆ, T. & 

TOPIĆ, J. (eds.): Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za 

zaštitu Prirode Republike Hrvatske. Zagreb. 

MIHÁLY, B. & BOTTA-DUKÁT, Z. (eds.) 2004: Özönnövények. A KvVM Természetvédelmi 

hivatalának tanulmánykötetei 9. TermészetBÚVÁR Alapítvány Kiadó, Budapest, pp. 1-408. 

NIKLFELD, H. 1973-74: Atlas der Donauländer. Karte 171. Wien. 

NIKOLIĆ, T. 2006: Flora, Priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja. Državni zavod za zaštitu 

Prirode Republike Hrvatske, Zagreb. 

NIKOLIĆ, T. (ed.) 2008: Flora Croatica Database, On-Line (http://hirc.botanic.hr/fcd). Department of 

Botany, Faculty of Science, University of Zagreb. 

NIKOLIĆ, T. & TOPIĆ, J. (eds.) 2005: Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske. Ministarstvo kulture, 

Državni zavod za zaštitu Prirode Republike Hrvatske. Zagreb. 

55


PANJKOVIĆ, B. 1990: Analiza životnih oblika i flornih elemenata u flori Baranje (Hrvatska). Acta 

Botanica Croatica 49: 107-123. 

PURGER, D. & CSIKY, J. 2007: Continental and Pannonian loess flora and vegetation on the southern 

border of its distribution. 2 nd Botanical Congress 20-22. 09. 2007, Zagreb, Croatia. Book of 

abstracts, pp. 92 

PURGER, D., CSIKY, J. & TOPIĆ J. 2007: Protokol za praćenje stanja populacija i vrsta vaskularnih 

biljaka u području duž rijeke Drave i u Baranji. Pp. 13-28. In: PURGER J. J. (ed.): Priručnik za 

istraživanje bioraznolikosti duž rijeke Drave. [Manual for the investigation of biodiversity along 

the river Drava]. Sveučilište u Pečuhu, Pécs. 

PURGER, D., CSIKY, J. & TOPIĆ, J. 2008: Dwarf iris, Iris pumila L. (Iridaceae) - new species of the 

flora of Croatia. Acta Botanica Croatica 67 (2) (in press) 

PÓCS, T. 1999: A löszfalak virágtalan növényzete I. Orografikus sivatag a Kárpát-medencében. 

Kitaibelia 4 (1): 143-156. 

RAUŠ, Đ. & ŠEGULJA, N. 1983: Flora Slavonije i Baranje. Glasnik za šumske pokuse 21: 179-211. 

RAUŠ, Đ., ŠEGULJA, N. & TOPIĆ, J. 1985: Vegetacija sjeveroistočne Hrvatske. Glasnik za šumske 

pokuse 23: 223-355. 

SIMON, T. 2001: A magyarországi edényes flóra határozója. Tankönyvkiadó, Budapest. 

SIMKOVICS, L. 1876: Adatok Magyarhon edényes növényeihez. MTT Közl. 11: 157-211, Budapest. 

STURC, B. 1988: Florisztikai és geobotanikai adatak a baranyai löszhátság dél-keleti peremvidékéről. 

Pécsi műszaki szemle 33 (2): 19-24. 

SZIDONYA, I., MIHÁLY, B. & DANCZA, I. 2004: Az inváziós növényekelleni védekezés elvi háttere. Pp. 

123-129. In: MIHÁLY, B. & BOTTA-DUKÁT, Z. (eds.): Özönnövények. A KvVM Természetvédelmi 

hivatalának tanulmánykötetei 9. TermészetBÚVÁR Alapítvány Kiadó, Budapest, pp. 1-408. 

TOPIĆ, J. 1993: Distribution of the taxon Papaver dubium L. subsp. lecoquii (Lamotte) Syme var. 

albiflorum Besser in Croatia. Natura Croatica 2 (2): 123-126. 

TOPIĆ, J., KUMBARIĆ, A., ANDREŠKIĆ, A. & CIGIĆ, P. 2005: Agropyron cristatum (L.) Gaertn. subsp. 

pectinatum (M. Bieb.) Tzvelev. Pp. 106-107. In: NIKOLIĆ, T., TOPIĆ, J. (eds.): Crvena knjiga 

vaskularne flore Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu Prirode Republike 

Hrvatske. Zagreb. 

TOPIĆ, J., ANDREŠKIĆ, A. & CIGIĆ, P. 2005: Xeranthemum annuum L. p. 386. In: NIKOLIĆ, T., TOPIĆ, 

J. (eds.): Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu 

Prirode Republike Hrvatske. Zagreb. 

TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N., & NIKOLIĆ, T. 2006: Staništa. Priručnik za inventarizaciju, 

kartiranje i praćenje stanja. Državni zavod za zaštitu Prirode Republike Hrvatske. Zagreb. 1-68, 

1-74, 1-74 

UDVARDY, L. 2004: Bálványfa Ailanthus altissima (Mill.) Swingle. Pp. 143-160. In: MIHÁLY, B. & 

BOTTA-DUKÁT, Z. (eds.): Özönnövények. A KvVM Természetvédelmi hivatalának tanulmánykötetei 

9. TermészetBÚVÁR Alapítvány Kiadó, Budapest, pp. 1-408. 

VIRÁGH, K. & FEKETE, G. 1984: Degradation stages in xeroseries: composition, similarity, grouping, 

coordination. Acta Botanica Hungarica 30: 427-459. 

ZAHIROVIĆ, Ž. 2000: Rijetke i ugrožene biljne vrste sjeveroistočne Hrvatske. Magistarski rad. 

Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 

ZÓLYOMI, B. 1958: Budapest és környékének természetes növénytakarója. Pp: 511–642 In: PÉCSI,M. 

(ed.): Budapest természeti képe. Budapest. 

ZÓLYOMI, B. & FEKETE, G. 1994: The Pannonian loess steppe: differentiation in space and time. 

Abstracta botanica 18: 29-41. 

56


57

58

Biljke Banskog brda

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template ?