RazgovorRade Dragojevićzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 4ProtivprotjerivanjaćiriliceS Radom Dragojevićem,novinarom i glavnimurednikom samostalnogsrpskog tjednika Novosti,u povodu izlaska togtjednika na kioskeBoris PostnikovTrebalo je proći deset godina i izići 519brojeva da bi Novosti konačno, početkomprosinca, došle na kioske. Kako je izgledaloraditi i djelovati u paradoksalnoj pozicijijavno gotovo pa nevidljiva novinara? I kojivam se društveni i politički pomaci činepresudnima za vašu odluku da naposljetkuipak istupite na “glavnu scenu”, što se to u nas bitno promijeniloi nagnalo vas da, kako ste napisali u uvodnikuprvoga broja distribuiranoga na kioske, od “iritantnihuljeza” postanete “iritantni komšije”?– Meni lično ta pozicija nevidljivosti bila je jedva podnošljiva.Kad se već bavim novinarstvom, onda je minimalniuvjet da proizvod vidi što je moguće veći broj ljudi. Midonedavno nismo ispunjavali ni to. Novine su se u tih desetgodina distribuirale besplatno preko crkvenih opština,pod odbora Prosvjete, vijeća i kancelarija Srpskog demokratskogforuma, uglavnom na područjima od posebnedržavne skrbi. I danas dio tiraže ide na taj način i namijenjenje našim čitaocima slabije imovne moći, ali najvećiipak ide preko regularnih mreža Tiska i Distripressa.Dakle, ja sam zbog svega toga sretan. S druge strane,čini mi se da sam samo jednu frustraciju – onu vezanuuz rečenu invizibilnost, zamijenio drugom – stalnomstrepnjom vezanom za prodaju. Tako sam za prve brojevekao mahnit obilazio kioske po gradu i gledao kakosu plasirane novine, na pultu, ispod pulta ili sa strane tena licu mjesta intervenirao, tražio da se stave na vidljivomjesto i sl.Što se tiče pogodnog političkog trenutka, meni on nijebio nešto posebno važan. Više je to brinulo izdavača.Inače, društvenu klimu u nas karakterizira posvemašnjarezigniranost. Ja na naslovnu stavim Vuka Draškovića initko da mi javno prigovori. Privatno da.Rascjepkana scena nezavisnihmedijaNepunih mjesec dana i pet brojeva nakon početka “normalne”novinske distribucije, može li se naznačiti prva,pa makar i provizorna rekapitulacija? Kakve su reakciječitatelja, koliko primjeraka prodate? Izlazak Novosti nakioske bio je najavljen čak i u posebnoj emisiji HRT-aOtvoreno (doduše, morali ste je “dijeliti” s temom drugeblokade fakulteta), a kako vam se čine odjeci u medijimanakon prvih brojeva?— O aferi Hypo obavještavamose iz stranih medija, dok sudomaći glavnostrujaški medijiza nju nezainteresirani. Lako jeuočiti da ta nezainteresiranostproizlazi iz direktne umiješanostinjihovih gazdi u aferu —— Društvenu klimu u naskarakterizira posvemašnjarezigniranost. Ja na naslovnustavim Vuka Draškovića i nitkoda mi javno prigovori —– Prodamo se otprilike pola od plasirane tiraže, dakle okodvije tisuće primjeraka. S tim brojem prodanih primjerakami smo prisutni na javnoj sceni, ali smo daleko odbilo kakvih velikih brojki. Uostalom, bilo je to i za očekivati.Imamo najmanje dvije stvari koje nas recepcijskiopterećuju, ali od kojih niti hoćemo niti možemo odustati.Najprije, neki su tekstovi odštampani na pismu koje je uHrvatskoj praktično protjerano iz javnog života, a drugo,milje iz kojeg novine dolaze je manjinski i srpski. Što setiče mog gostovanja u Otvorenom, tu nema nekih mistifikacija.Dakle, ja sam nazvao urednicu emisije, objasniosam o čemu se radi, nju je to zainteresiralo i eto mene nateleviziji. Nudio sam se ja i emisiji koja mi se činila bližompo svjetonazoru – Nedjeljom u dva – čak nešto kao znam iurednika, al’ jok. Čovjek tu nije našao ništa zanimljivo paonda nije bilo ni mog gostovanja.Kako vidite položaj Novosti u kontekstu aktualne novinskeprodukcije u Hrvatskoj, što mislite o medijskom pejzažuu koji ste stupili?– Novinari se pate da proguraju važne vijesti, urednici supod pritiscima privatnih vlasnika i onda kao posljedicuimamo to da se novinarima nerijetko onemogućava slobodnopisanje. Odatle, vjerojatno, toliko kalkulantskognovinarstva, ali, velim, sami novinari su za takvo stanje,ipak, najmanje krivi.Ovdje bih dodao jednu stvar oko medijskog pejzaža, kakoga nazivate. Čini mi se da dovoljno snage nemamo ni mi uNovostima ni vi u <strong>Zarez</strong>u – a <strong>Zarez</strong> dijelom doživljavami kao svoj – kao ni kolege u H-Alteru ili u nekim drugimnezavisnim medijskim pokušajima. Dakle, nitko od nasnema sam dovoljno snage da učini presudnu stvar i bitnopromijeni medijski pejzaž. Snage nas ovako rascjepkanihmale su i nedostatne. Međutim, kako vidim, nema ni nekeobjedinjavajuće snage koja bi sve nas nosioce tih malihmedijskih hegemonija, na neki način, natjerala da se ujedinimoi napravimo, recimo, jedne velike, prave dnevnenovine koje bi i u kvalitativnom i kvantitativnom smislumogle konkurirati medijskim mogulima i korporativnomtipu novinarstva. To je šteta.Mjesto slobodnog izražavanjaNovosti su percipirane, a i najavljivane i kao svojevrstan“nastavak Ferala drugim sredstvima”: u redakciji su ViktorIvančić, Marinko Čulić, Srećko Pulig, Igor Lasić, TenaErceg, tu su i iščašeni vizualni komentari Alema Ćurina...S druge strane, one su “klasičnije” koncipirane, bez satiričkihpriloga, s rubrikama poput Sporta itd. Koje aspekte
Razgovorzarez, xii /273-274, 7. siječnja 2010. 5Feralova “pisma” želite sačuvati i tradirati, a gdje viditerazlike u odnosu na poziciju koju je izborio i držao splitskitjednik?– Feral će nastaviti živjeti kroz autore koje ste nabrojili. Mi,dakako, nećemo ponavljati feralovski koncept, ali kritičkipristup je prisutan i u Novostima, baš kao i u Feralu. Također,nećemo imati satirične stranice.Dolazak tih novinara, valja i to reći, dijelom je rezultati krizne situacije na novinarskom tržištu. Kao što se zna,otpuštanja kolega s posla prošle godine bilo je napretek.Ponekad se sam smatram svojevrsnim “kriznim profiterom”jer sam upravo takvu kriznu situaciju iskoristio da dovedemdobre novinare i sve sam to učinio puno lakše nego što bimi to pošlo za rukom da je situacija regularna i da vladanormalna zaposlenost. S druge strane, pretpostavljam da sui oni Novosti prepoznali kao mjesto slobodnog izražavanja.A i dajemo plaće, što je važno, pa onda sve to nekako ide.Ovako, prema našem iskustvu ispada da je država najboljivlasnik. Šalje pare, nit’ pita tko smo ni čiji smo, nit’ jeinteresira što pišemo. Dokle će to trajati, vidjet ćemo, alizasad mogu konstatirati da nikakvih uvjetovanja od financijeranije bilo.Čini mi se da je prva stvar kojom su “iritantni komšije”odlučili iziritirati svoje domaćine nakon što su im se pozvaliu goste praksa tiskanja dijela sadržaja na ćirilici. Kojisu vaši motivi za to, što se nadate postići, je li bilo nekihreakcija, pozitivnih ili negativnih, posebno usmjerenih natih dvadesetak različitih slova?– Novosti su i nadalje dijelom svojim sadržajem glasilojedne nacionalne manjine, pa i zbog toga imamo obavezunjegovati to pismo. Baš nikakvih negativnih reakcija naćirilicu nije bilo u prvih mjesec dana. I inače, nema negativnihreakcija na novine kao takve, ako zanemarimoponeko obraćanje veteranskih udruga Savjetu za nacionalnemanjine – Vladinom tijelu koje financira projekt – sprimjedbama da smo mi nešto kao antihrvatski, antidržavnii sl. To zasad ipak doživljavam kao dio političkog folkloraoko čega se ne treba previše uzbuđivati. Vjerojatno imanegativnih reakcija i po hrvatskim slovima, glasovimakoncila, ali to, jednostavno, ne stignem pratiti.Inače, smatram da nitko u nas ne bi smio pristati na situacijuda čitavo jedno pismo bude de facto ostracirano. Protivtoga se treba buniti neovisno o nečijoj etničkoj pripadnostijer je posrijedi žestoka antikulturna situacija.– Tu ste u pravu. Kulture je u Novostima kvantitativnomalo. Međutim, mene kao urednika, zanima samo kritika,dok me fenomenološki pristup u kulturi manje interesira.Uostalom, možda se o kulturi i nema bogznašto više rećiod ovoga što nudimo. Drugo, zanima nas više politika ipolitizacija društvenih problema, a nešto manje njezinakulturalizacija.Kulturna distorzijaMeđu prominentnijim aktivnostima Srpskoga narodnogvijeća je i organizacija Srpskih dana kulture prošle godinepo četvrti put. Kako se razvija ta manifestacija, kako suizgledala njezina dosadašnja izdanja, kakva je bila recepcija,jeste li zadovoljni?– Tu samo mala ispravka, Dane organizira Srpsko kulturnodruštvo Prosvjeta, a ne Vijeće, ali se i tu nešto pitam. Godine2009. održani su četvrti Dani i kao nekakav dobitak za ovusredinu vidim, recimo, u ciklusu <strong>film</strong>ova jugoslavenskogmodernista iz šezdesetih godina Kokana Rakonjca, autorakojeg ni ovdašnji informiraniji <strong>film</strong>ofili ne percipiraju, a čijisu se <strong>film</strong>ovi u prosincu mogli vidjeti u kinu Europa. Čini mise da je svrha Dana upravo da dostavi upravo takve, manjepoznate, starije ili recentne kulturne pojave i predstavi ihovdašnjoj publici. Bili su tu prošle, 2009. godine i, recimo,Ilustracija Oleg Šuranmomci iz Betona, prošlih godina doveli smo i književnika SvetislavaBasaru, muzičara Miloša Petrovića, zatim Horkestar.Organizirali smo i gostovanje Jugoslovenskog dramskog pozorištai drugih velikih teatarskih kuća, ali ta razmjena sadaide i bez naše medijacije, pa ćemo od takvih megalomanskihstvari odustati, između ostaloga i zato jer je to dosta skupo.Ja, dakle, ovakav program vidim, prije svega, kao priliku dase izmjene informacije, umjetnici i prakse koje se na dajuvidjeti često u nas i koje, barem dijelom, nude ponešto iskošenijuoptiku. Na takvoj ćemo kulturnoj distorziji nastojatiubuduće, ili barem dok se ja budem pitao.Konačno, postoje li neki konkretni planovi u vezi daljnjeguređivanja i profiliranja Novosti? Koja su vaša očekivanja –što bi one trebale donijeti hrvatskom medijskom prostoru,što srpskoj manjini, da biste ispunili vlastita očekivanja?Postoje li već ili ih možda planirate neki projekti unutarSrpskoga narodnog vijeća koji nisu vezani uz Novosti ada konvergiraju tim ciljevima?– Ima nekih ideja o radiju, ali u to nisam uključen i ne znamdokle se stiglo. Što se Novosti tiče, vjerojatno će se povećatiobim novina, dodat će se još osam stranica i, ako budenovca, pokušat će se poboljšati web izdanje, a možda sekrene i prema portalu.Politizacija društvenih problemaOsim ćirilićnim pismom, Novosti se od najvećeg dijela domaćihnovina razlikuju i time što nisu pretrpane oglasima.Prema prvim, pomalo zavidnim komentarima vaših kolega,ova komotna pozicija neopterećenosti tržišnim uspjehomsvojevrsna je privilegija osjećate li posebnu odgovornosts obzirom na to da niste upleteni u te komplicirane i teškosagledive konstelacije oglašivačkih utjecaja na uređivačkupolitiku? Koliki i kakav vam se, generalno, čini utjecajoglašivača na kreiranje današnje medijske konstrukcijenaše stvarnosti?– Ha, ha, ova vam je dobra – “nismo pretrpani oglasima”.Mi doslovno nemamo ni jedan plaćeni oglas, a po svemusudeći, nećemo ni imati. Međutim, to nam nije egzistencijalnovažno jer smo, hvala Bogu, na budžetu. To je sigurnoprivilegija koju ćemo iskoristiti. Već pet godina nisam uglavnostrujaškom novinarstvu pa sam pomalo zaboraviokakvi sve pritisci tamo vladaju. Međutim, mogu lako zamislitisve te implicitne i eksplicitne zahtjeve novinarimada pišu piarovski, naručeno ili kontrolirano.Primjer je afera Hypo o kojoj se, kao što, vjerojatno, znate,manje ili više obavještavamo iz austrijskih i njemačkihmedija, dok su domaći glavnostrujaški mediji za tu temunezainteresirani. Lako je uočiti da ta nezainteresiranostproizlazi iz direktne umiješanosti gazdi tih medija u spomenutuaferu. Dakle taj “silenzio stampa” posljedica je pritiskavlasnika da se o glavnoj korupcionaškoj aferi u nas pišemalo i selektivno. Nadam se da mi tu možemo naći prolazi objaviti ono što drugi ne smiju. Uostalom, vidjet ćemo.Vrlo će se brzo ocrtati granice i naše slobode.Čini mi se da je, s obzirom na to da Novosti uspostavljajuodređeni odmak spram posljednjim godinama spektakulariziranihi “marketinški rekoncipiranih” dnevnih i tjednihnovina, u njima ipak još premalo kulture; ako ostanemopri onoj paraleli s Feralom, onda otprilike četiri stranicepo broju, koliko je kod vas rezervirano za kulturu, ipakdjeluje pomalo mršavo, a književne, kazališne i <strong>film</strong>skekritike, iako serioznije od onih atavističkih “ostataka ostataka”recenzentskih praksi u većini naših tiskovina, činese nedovoljno ekstenzivnima.
- Page 1 and 2: DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA
- Page 3: Društvozarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 7 and 8: Društvozarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 9 and 10: Društvozarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 11 and 12: in memoriamzarez, xii /273-274, 7.
- Page 13 and 14: ANARHO SCENAzarez, xi1 /273-274, 7.
- Page 15 and 16: Socijalna i kulturna antropologijaz
- Page 17 and 18: Razgovorzarez, xii /273-274, 7. sij
- Page 19 and 20: TEMA: NAJBOLJE U 2009.zarez, xii /2
- Page 21 and 22: ESEJzarez, x1i /273-274, 7. siječn
- Page 23 and 24: ESEJzarez, x1i /273-274, 7. siječn
- Page 25 and 26: human rights film festivalzarez, xi
- Page 27 and 28: human rights film festivalzarez, xi
- Page 29 and 30: human rights film festivalzarez, xi
- Page 31 and 32: human rights film festivalzarez, xi
- Page 33 and 34: Kazalištezarez, xii /273-274, 7. s
- Page 35 and 36: Kazalištezarez, xii /273-274, 7. s
- Page 37 and 38: VIZUALNA KULTURAzarez, x1i /273-274
- Page 39 and 40: glazbazarez, xii /273-274, 7. sije
- Page 41 and 42: ESEJzarez, xi1 /273-274, 7. siječn
- Page 43 and 44: RAZGOVORzarez, x1i /273-274, 7. sij
- Page 45 and 46: Knjigezarez, xii /273-274, 7. sije
- Page 47 and 48: Putopiszarez, xii /273-274, 7. sije
- Page 49 and 50: Prozazarez, xii /273-274, 7. siječ
- Page 51 and 52: Prozazarez, xii /273-274, 7. siječ
- Page 53 and 54: Natječajzarez, xii /273-274, 7. si
- Page 55 and 56:
Infozarez, xii /273-274, 7. siječn