1 - Å umarski list

— 537 —upudene, da same svoju krošnju drže. Kod bukava, koje senalaze kao podrast pod starim razgranatim hrastovima, nijedeblo tako razvijeno, kao što bi bilo, da nije hrastova. Uzroktomu jest ta okolnost, što mlade bukve, kada svojim granamadosegnu do hrastovih grana, naslone se na njih, cim im seonda uspravno stojanje olakša.Usljed toga upotrijebi se za razvijanje krošnje, i onaj diomaterije, koji bi se potrošio za pojačanje debla, kada bi ovomoralo da izdrži cijeli otpor, t. j. i onaj dio, što su ga u ovomslučaju hrastove grane preuzele. Ukloni li se hrašće, saviti ćese odmah i ove bukve — pa istražujemo li sada u kojoj sumjeri njihove kršnje razvijene, naći ćemo, da u tom pogledune zaostaju ni malo za bukvama, koje su se na otvorenommjestu razvijale.Slično se opaža kod stiješnjenih stabala u sastojini. Njihovodeblo ima da drži jedino svoju vlastitu težinu na mirnomvremenu; da ih vjetar ne uvali, štite ih ostala stabla u susjedstvu.S toga i jest deblo ovakovih individua u razmjeruprema visini vrlo tanko; prirastu visinu pokraj sveg potisnutogpoložaja ne zaostaje za prirastom ostalih slobodnih stabala. Noovo je sasvim jasno, jer ono, što se na prirastu u debljiuu zaštediupotrijebi se za prirast u visinu.Guste, zatvorene sastojine pružaju nam dovoljno primjera,iz kojih se vidi, kakov oblik imadu stabla prije prorjede, akakav poslije prorjede. U ovakovim su sastojinama sva stablavitka i imadu velik prirast u visinu. Tim, što se jedno drvona drugo naslanja, pomažu si držati vlastitu težinu i štite semedjusobno proti vjetru, mogu dakle jedan dio materije na debluuštediti, i za prirast u visinu upotrijebiti. S druge strane prisiljenoje drvo, da ovo čini, jer samo velikim prirastom možejedno drugo nadvisiti, i na taj način u borbi za opstanak pobijediti.Medjutim kod ovakovih sastojina prijeti opasnost, davjetar poruši u jedanput čitavu množinu stabala. Sasvim jeđrugčije kod pravodobno proredjivanih sastojina. Prorjedom oduzimase pojedinim individnima mogućnost, da se jedno na drugo