WG Sebald - Zarez

4 VII/159-160, 14. srpnja 2,,5.kolumnaIzmeđu redakaPride je (ipak) važanTrpimir MatasovićPlamen pridea i svega što onpredstavlja, ne samo za gejzajednicu, nego i za čitavuaktivističku scenu, pa i hrvatskodruštvo u cjelini, možda ovegodine ne gori onako jako kaoprošlih godina. No, usprkos tome,ne bi se smio ugasitiada su prije tri godineudruge Iskoraki Kontra organiziraleprvi Gay Pride uZagrebu, bio je to događajo kojem se raspravljalodugo i prije i poslije samogodržavanja. Usprkosčinjenici da su tijekom inakon održavanja Prideanapadnuti mnogi njegovisudionici (što do danadanašnjeg još uvijek nijesankcionirano!), povorka središtem gradapostigla je svoju svrhu. O homoseksualnostise i pravima gej osoba (obajuspolova) tek tada počelo koliko-tolikoozbiljno raspravljati u javnosti i, općenitouzevši, mladi je hrvatski LGBTaktivizam ipak dobio podršku medija.Od tada do danas promijenilo se mnogotoga – država je u niz zakona uvela zabranudiskriminacije na temelju seksualneorijentacije, donesen je i simboličniZakon o istospolnim zajednicama, pokrenutaje i hvaljena manifestacija QueerZagreb, nekoliko osoba iz javnog životasmjelo je “iskoračilo iz ormara”... Sve jeto velikim dijelom, pa makar i samo neizravno,plod tog prvog zagrebačkog GayPridea, kao i Zagreb Prideova (skupje preimenovan 2003.) u sljedeće dvijegodine.Umorni aktivizamUsprkos neizbježnom gunđanju raznoraznihdesnih i/ili konzervativnihgrupacija i pojedinaca, pride je postaotradicijom, a u njegovim kasnijim izdanjimanisu zabilježeni nikakvi ozbiljnijiincidenti, djelomično i zbog iznimnih(možda i pretjeranih) mjera policijskogosiguranja. Pride je, premda nešto drukčijiod prethodnih, trebao biti održani ove godine. Nakon što je onaj prošlogodišnjiorganizirala Kontra, ovaj je putbio red na Iskoraku, koji je još lani najavioda će, umjesto dosadašnje povorkesredištem grada, u lipnju organiziratiprigodni koncert na Trgu bana Jelačića.U aktivističkim krugovima nisu svi bilioduševljeni tom idejom (u krajnjoj liniji,povorka je nezaobilazni dio prideovafoto: Marino Fonovićširom svijeta). No, kako oko tog pitanja iinače postoje koncepcijska razmimoilaženjana aktivističkoj sceni, kompromisje već prije dvije godine pronađen udogovoru da Kontra i Iskorak naizmjenceorganiziraju Pride, svaka udruga sasvojom koncepcijom (sa, odnosno bezpovorke).Međutim, početkom lipnja polakoje postajalo jasno da nešto nije u redu.Pride više nitko, pa ni Iskorak, nijespominjao, a uskoro se otkrilo i zašto– premda ga je isprva bio najavio za18. lipnja, Iskorak pride jednostavnonije organizirao. Lavina negodovanjana aktivističkoj sceni rasla je iz dana udan. Najprije je Zvonimir Dobrović,voditelj Queer Zagreba, uoči održavanjalipanjskih filmskih Queer subota petkom(i subotom), taj put posvećenih upravoaktivizmu, upozorio da se u Hrvatskojprepoznaje “sudar (ne)zainteresiranog,umornog aktivizma i komocije onihkoji su aktivisti”. Ubrzo nakon togaprašinu je digla izjava za javnost, koju jepotpisala skupina nezavssnih aktivistai aktivistica, u kojoj se ističe ne samovažnost “održavanja kontinuiteta i prepoznatljivogkoncepta pridea”, nego se iIskorak proziva za “nezainteresiranost inesposobnost”.A što je na to odgovoreno izIskoraka? Dorino Manzin ustvrdio jetek da se “s 30.000 kn, koje smo ˙(odGradskog ureda za kulturu) dobili zaorganizaciju Zagreb Pridea, može napravitiškart ili lakrdija od programa kaošto su prošle godine napravile organizatoriceiz Kontre”, dodajući kako mu “nepada na pamet dovoditi nekakve kvaziperformere”.Dea ex machinaKritiziranjem lanjskog, “Kontrinog”pridea, kao i izjavama kako “gej zajednicaionako nije zainteresirana za pride”i da se pride “u internim krugovimaismijava”, Manzin je samo skrenuo temus onoga što je zapravo i bio sukus problema– a to je da Iskorak u lipnju nijeorganizirao ama baš ništa, pa ni “ZagrebPride s pravim bendovima, a ne nekimakoje nitko živ ne poznaje”, koji se sadaiznenada najavljuje za jesen.Kao dea ex machina pojavljuje se najednomfeministička udruga Epikriza,koja na sebe preuzima organiziranje pridea,doduše, tek 9. srpnja, ali još uvijeku doba godine uobičajeno za prideove usvijetu, i, što je još bitnije, sa sada već iu nas tradicionalnom povorkom. Jednojdotad gotovo nepoznatoj udruzi uspjeloje tako u minimalnom roku od par tjedananapraviti nešto što u Iskoraku nisuuspjeli u godinu dana – i to s manjimbudžetom. (Financijsku injekciju dala jeKontra, prenamijenivši gradska sredstvaisprva namijenjena Tjednu LGBT kulture– kojeg, usput budi rečeno, Kontrau konačnici nije realizirala, isto kao niIskorak pride.) Pride je, dakle, ipak iodržan, s nešto manjim brojem sudionikanego prošlih godina, već tradicionalnopretjeranim mjerama osiguranja,bez velikih govorancija i popratnogprograma, ali s povorkom koja je simbolgej aktivizma u čitavom svijetu.Prepucavanja po medijimaŠto je, dakle donio ovogodišnjiZagreb Pride? Uglavnom, gorak okusu ustima zbog prepucavanja aktivističkihudruga po medijima, pa čak i nasamom prideu. (Izvikivalo se, izmeđuostalog, i “Dorino, pederu!”, zacijelone samo zbog činjenice da se predsjednikIskoraka nije udostojio pojavitina prideu.) Logično se stoga namećepitanje – treba li uopće nekome (takav)pride, i je li pride uopće važan. Bezobzira na sve, odgovor je ipak potvrdan.Dokle god ne budu ostvareni svi ciljeviLGBTIQ aktivizma, takvi su događajipotrebni kako bi se upozorilo javnostna prava jedne još uvijek diskriminiranedruštvene skupine. (Tako je i ovaj prideupozorio na potrebu donošenja Zakonao registriranom partnerstvu). Dokle godbude bilo ljudi koji su spremni javno, pamakar samo i hodajući ulicama grada,podržati prava gej zajednice (pa makarih bilo i “samo” sto), pridea treba biti.Naposljetku, Zagreb Pride redovitookuplja i pojedince i aktiviste koji sebave drugim aspektima ljudskih prava,ili jednostavno borbi za ljudska pravažele dati svoj doprinos. Nemojmo zaboravitida je pride u Zagrebu ostao,zapravo, jedino tradicionalno javnoprosvjedno okupljanje nevladine scene.Jer, ono što se ove godine dogodiloIskoraku i Kontri događa se nevladinimudrugama stalno – mnoge od njihkrenu nadobudno, ali ubrzo “izgore”i završe u vegetiranju i, kako bi rekaoZvonimir Dobrović, “nezainteresiranomi umornom aktivizmu”. Plamen pridea isvega što on predstavlja, ne samo za gejzajednicu, nego i za čitavu aktivističkuscenu, pa i hrvatsko društvo u cjelini,možda ove godine ne gori onako jakokao prošlih godina. No, usprkos tome,on se ne bi smio ugasiti. Stoga, bezobzira na sve, čestitke Epikrizi na hrabrostida na sebe preuzme ono što druginisu napravili, a trebali su. A na jesen,željno iščekujemo Iskorakov “pride spravim bendovima”...foto: Marino Fonovićcmyk