Ovdje - WordPress – www.wordpress.com

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • G O D I N A I • B R O J 1 0 O KT O B A R 2 0 0 9 • I S S N 1 8 4 0 - 0 9 3 0 • C I J E N A : 3 K MLJUBAV PREMAALLAHU(MEHABBET)SURAEL-KUREJŠSELAM JEDŽENNETSKIPOZDRAVS KIM SI -TAKAV SIISTIKAMETISPRAVNOST I ISTRAJNOST

KAKO VOLJETI ALLAHAAutor: dr. Ahmed ÇağilFormat: A5, mehki povez, 106 str.Treba voljeti - to svi pišu i govore, ali KAKO naučiti da se Gospodar zavoli istinski?!Na to pitanje gotovo svi alimi i vjernici obično slegnu ramenima ...Na stranicama ove knji ge saznajemo kako voljeti Allaha dž.š.,Njegovog Poslanika s.a.v.s., ashabe i sva stvorenja.EHLU-L-KIBLA - PRIPADNICI KIBLEAutor: Muhammed Zekki IbrahimFormat: A5, tvrdi povez, 283 str.Tevessul i vesile - šta je to? Jesu li dozvoljeni? Smiju li se muslimani međusobnooptuživati za kufr? Položaj Šiija u islamu. Šta su o tesavufu rekli Ibn Tejmijje,Ibn Kajjim el-Dževzijje, Ibn Haldun, Imam Zehebi i drugi.O posjećivanju kaburova i odabranih mjesta. Kada je dova ibadet?DžENNETSKE NAGRADEAutori: Imam El-Kušejri i Šejh Ismail HakkiFormat: A5, mehki povez, 209 str.Pred vama je komentar nekih ajeta koji govore o džennetskim nagradama.I to iz pera velikih stručnjaka, kako za vanjska značenja ajeta tako i zaaluzivna tumačenja. Prijevod govori o džennetskim nagradama, ali isto takoi ukazuje na svojstva i vrline džennetlija kojima bi se trebali, u što većembroju, okititi.

KO MOŽE BITI ŠEJH?Autor: dr. Dilaver SelviFormat: A5, mehki povez, 160 str.Pošto živimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnogvođenja i odgajanja drugih ljudi, ova knjiga može poslužiti kao svojevrsni kriterijza odabir ispravnog duhovnog vođe (šejha) na putu postizanja Allahovog dž.š.zadovoljstva.KOMENTAR ALLAHOVIH LIJEPIH IMENAAutor: Imam el-GazaliFormat: A5, mehki povez‘’Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Zaista Uzvišeni Allah ima devedeset devetimena - stotinu manje jedno. On je nepar i voli nepar. Ko ih izbroji i nauči napametući će u Džennet’’. U ovoj knjizi Imam el-Gazali komentariše značenja Allahovihlijepih imena i način njihovog usvajanja u svakodnevnom životu vjernika.SRETNA PORODICAAutor: S. Muhammed Saki ErolFormat: A5, mehki povez, 312 str.U ovom djelu sažeto su objašnjena rješenja porodičnih problema, kao i načinipostizanja harmonije i sreće u porodici. Prvo je definisan osnovni ciljporodice, a onda su obrađeni Allahovi propisi i norme lijepoga vladanja (edebi)koji će nas dovesti do toga cilja. Spomenuli smo mjesto muža i žene uporodici, njihove međusobne obaveze i prava, kao i dužnosti prema djecii roditeljima, a potom smo objasnili zikrove, dove, strpljivost, zadovoljstvoAllahovom odredbom, skromnost, umjerenost, udjeljivanje (sadaku), razneoblike hizmeta (služenja) našoj vjeri i mnoge druge stvari koje su sastavnidio lijepog ahlaka, a koje omogućavaju postizanje sreće u porodici.

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • G O D I N A I • B R O J 1 0 O KT O B A R 2 0 0 9 • I S S N 1 8 4 0 - 0 9 3 0 • C I J E N A : 3 K MLJUBAV PREMAALLAHU(MEHABBET)SURAEL-KUREJŠSELAM JEDŽENNETSKIPOZDRAVS KIM SI -TAKAV SIISTIKAMETISPRAVNOST I ISTRAJNOSTSEMERKANDP O R O D I Č N I M A G A Z I NUdruženje SEMERKAND14. MAJA 92 br. 14Ilidža / SarajevoTel/Fax: +387 33 624 883.ISSN 1840-0930Za izdavačaMIRZA PAŠIĆGlavni i odgovorni urednikNEDŽAD ĆEMANRedakcijaDr. hfz. DžEMAIL IBRANOVIĆDr. ALMIR FATIĆMr. MERIMA ČAMOMEHMED ĆEMANEDIN TOPČIĆDesign & DTPMUHAMED MULAOSMANOVIĆFoto - naslovnicaHAZIM ŠABANOVIĆLektorALDINA VEISPAHIĆMarketingDŽENAN ZUBEROVIĆ062 105 430DistribucijaENIZ SKEJIĆ062 410 492Cijena:BiH: 3 KMTurska: 4 YTLHrvatska: 15 KnCrna Gora: 2 EURSrbija: 2 EUREuropa: 3 EURUSA: 4 USDŠtampa: BemustRedakcija zadržava pravodorade objavljenih materijala.Poslani materijali se ne vraćaju nazad.Magazin ne preuzima odgovornostza sadržaj i tačnost objavljenih reklama.UREDNIKIstikamet – ispravnost i ustrajnostSirati mustekim je ispravan, pravi put. Put koji počinje tevbom (pokajanjem)i vodi do Allahovog zadovoljstva i Njegovog dženneta. Siratimustekim je život - sunnet Muhammedov, a.s., koji je stvari postavio nanjena ispravna mjesta.Ispravnost se ogleda u srednjem putu između nemarnosti i pretjerivanja.Ispovjedanje Allahove jednoće – tevhid (monoteizam) je srednjiput između kufra (ateizma) i širka (politeizma). Darežljivost je srednji putizmeđu škrtosti i rasipništva. Brak je srednji put između celibata i bludaitd. „I tako smo vas učinili ummetom (zajednicom) sredine.“ (el-Bekare,143) Ovo je ajet na sredini sure el-Bekare koja ima 286 ajeta. Uzvišen jeAllah, Gospodar svih svjetova!Jedne prilike je Vjerovjesnik, a.s., govorio o vatri i strahotama kijametskogdana usljed čega su se ashabi zabrinuli i rasplakali. Nakontoga grupa ashaba na čelu sa Osmanom ibn Mazunom, r.a., se dogovorilada započnu monaški život - da obuku odjeću od kostrijeti, da sekastriraju, da stalno poste, da svaku noć na namazu probdiju, da nespavaju na postelji, da ne jedu meso niti mast, da ne prilaze ženama,da ne upotrebljavaju miris i da nemaju končišta nego da stalno putujupo zemlji. Kada je za to čuo Vjerovjesnik, a.s., rekao im je da im on tonije naredio, nego da njihova tijela imaju svoja prava, pa trebaju da postei da mrse, da klanjaju noćne namaze i da spavaju, jer i on, AllahovPoslanik, noću klanja ali i spava, posti ali i mrsi, jede meso i mast i prilaziženama. Na kraju je zaključio da onaj ko ne slijedi njegov sunnet nepripada njemu. Ispravnost je dakle u slijeđenju sunneta i nema puta kojidovodi do Allahovog zadovoljstva osim slijeđenja poslaničkih tragova.Ustrajnost je pak, znak iskrenosti i ljubavi. Allah mnogo voli i maladobra djela, ali u kojima ustrajavamo. Neki, od onih, koji su izašli sastaze Pravog puta su pomislili da su zbog mnogobrojnih ibadeta oslobođeninamaza, posta, zekata i ostalih farzova. Žalosno je kako ih ješejtan prevario. Pa zašto ne uzmu najboljeg uzora, Poslanika, a.s., predsvoje oči i ne slijede njegov put i put njegovih ashaba. Oni su bili ispunjeniljubavlju prema Allahu i iskrenošću u svojim djelima sve do njihovesmrti, kako se u ajetu i naređuje: „I sve dok si živ, Gospodaru svome seklanjaj!“ (el-Hidžr, 99) Prema tome, samo oni koji su ustrajni u slijeđenjusunneta su na Sirati mustekimu.Lijepo je rečeno: ‘Najveći keramet je istikamet’, to jest najveća počastza roba koju mu Allah može pružiti jeste da rob bude ispravan iustrajan u svojim djelima.Gospodaru naš učvrsti nam noge na Sirati mustekimu!urednik@semerkand.com.ba

SADRŽAJSEMERKANDOKTOBAR2009UVODNA RIJEČ ISLAM JE VJERA LIJEPOG AHLAKASejjid Saki Erol4TEMA USTRAJNOST - PUT DO DŽENNETADr. Almir Fatić6ISTIKAMET - USTRAJNOSTDr. hfz. Džemail Ibranović12LJUBAV PREMA ALLAHU (MEHABBET)Imam el-Gazali14POZIV U SEZONI HODOČAŠĆAEl-Kandehlevi166USTRAJNOST -PUT DO DŽENNETAVRIJEDNOST EZANA I ČAST MUJEZINASejjid Muhamed Alevi el-HaseniSURA EL-KUREJŠIbn Adžibe el-HaseniČETVERICA LJUDI, TRI RECEPTA, NEMA OPRAVDANJAAllame el-Munavi192022MUSLIMANI I MUSLIMANKEEmina Ćeman24HILJADU I JEDNA KAP26SREĆA (II)Ali Tantavi28PISMO PRIJATELJUImam Rabbani, k.s.30GOVOR STANJA3234SELAM JEDŽENNETSKI POZDRAVSELAM JE DŽENNETSKI POZDRAVAlmedina TulićSVI U BITKU NAD BITKAMAMehmed Ćeman3436TRI VELIKE DŽAMIJEErol Zubčević41S KIM SI - TAKAV SI!Aida Begić-Zubčević45NEBROJENE MILOSTI SVJETOVIMA (II)Dr. Dželal Ibraković46BELKISA (II)48DIJABETES - ŠEĆERNA BOLESTSuad Šendelj5156ALLAHOVDARNAUKA I TEHNIKAIsmail NezirovićALLAHOV DAREdin TopčićROŠTILJ I KADIFICESevret Mehmedćehajić54565855MAGLAJMr. Merima Čamo60

Sejjid Saki Erol | UVODNA RIJEČIslam je vjeralijepog ahlakaPravilo koje je postavio islam, a koje glasi: „Svakose rađa u čistoj prirodi islama!“, kao i svi ostalipropisi islama, u potpunoj su harmoniji s čovjekovomprirodom. Islam je za čovjeka, koji je primoran da odrođenja do smrti i u svim životnim etapama živi u zajednici,definisao najispravniji i najsigurniji pravac društvenogoblika života. S druge strane, veoma lahko se može doćido zaključka da društveni oblici koji su tokom historijebili zasnovani na principima odvojenim od istinske vjerenisu nikada uspjeli postati prava ljudska zajednica. To semože dokazati i malim istraživanjem međuljudskih i međuklasnihodnosa u tim društvima.Stanje u kojem su ljudi ovisni jedni o drugima i u kojemsu upućeni jedni na druge primoralo ih je da žive zajedno,u društvu. Počevši od osnovne ćelije društva – porodice,ljudi su formirali mahale, sela, kasabe i gradove,tako da su na kraju postali narodi. Uzvišeni Hakk kaže:„Mi smo vas od jednog čovjeka i jedne žene (Adema iHavve) stvorili i na narode i plemena vas podijelili dabiste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj kojije najbogobojazniji!“ (el-Hudžurat, 13)Budući da ljudi moraju živjeti zajedno, bilo u malim ilivelikim zajednicama, njihova zajednica mora imati nekakvouređenje i sistem. Osnovni temelj na kojem počivauređenje i sistem ljudske zajednice jeste međusobnaovisnost i potpomaganje. Međusobno potpomaganje jenajlakši način kojim ljudi ostvaruju svoje osnovne potrebena ovom svijetu. Međutim, ono je put kojim se postiže ivječna, ahiretska sreća.Uzvišeni Allah je svaku stvar savršeno uredio i postavioje u savršeni sklad. Ljudima je, također, odredio potrebneprincipe posredstvom kojih će, ukoliko ih se budupridržavali, postići ovosvjetsko blagostanje i vječnu sreću.Prema tome, islam je vjera čiji je cilj postizanje zreleličnosti jedinke, ali i savršenog društvenog uređenja. Sjedne strane on oplemenjuje jedinke, a s druge straneuspostavlja red i blagostanje u društvu. Ahlak postavljatemelj mišljenja, svjetonazora, međuljudskih odnosa,funkcionisanja države, pa čak i odnosa s drugim narodimai državama.Jedan dio međuljudskih odnosa definisan je pravnimpropisima (fikh), dok je mnogo veći dio određen normamalijepog ponašanja (ahlak). Pravni propisi su obavezujućiza sve članove zajednice, te, ukoliko se krše ili zanemaruju,za prestupnike su propisane određene sankcije.Za kršenje normi lijepog ponašanja – ahlaka nisu predviđenesankcije, jer ahlak nije moguće postići sankcijama.Međutim, kršenje i svjesno zanemarivanje normi lijepogahlaka čovjeka učini omraženim, grubim i bez poštovanja.U tom slučaju on bude odbačen od zajednice.Da bi čovjek mogao steći ljubav, poštovanje i sigurnostu svojoj porodici, zajednici, pa čak i u internacionalnomsmislu, on se mora pridržavati određenog okvirapravnih propisa. Također, mora naučiti i norme lijepogaahlaka i primjeniti ih u svome životu.Činjenica je da se čovjekovo ponašanje direktno ili indirektnoreflektuje i na ostale članove zajednice u kojojživi. Zbog toga je u svakom vremenskom razdoblju postojalanasušna potreba za „kulturnim“ ljudima, u koje semože pouzdati i od kojih se ne treba strahovati. Svi smosvjedoci da je potreba za takvim ljudima u našem vremenumnogo veća nego što je to bilo ranije.S druge strane, samo ljudi stabilnog i prihvatljivog karakteramogu skladno i na najljepši način živjeti u svojojporodici, na poslu, u ulici, mjestu i zemlji u kojoj živi. Zatopoznavanje i usvajanje normi lijepog ahlaka čovjeku donosiveliku vrijednost i sigurnost.04

Naša čista vjera, islam, zahtijeva od čovjeka da budeu harmoniji sa samim sobom, ali i sa svim ljudima koji suu njegovom okruženju. Jer samo na taj način on možepostići određene vrijednosti. Te vrijednosti nazivamo vrlinamalijepog ahlaka. Čovjeka koji se ukrasio vrlinamanazivamo posjednikom lijepog ahlaka. Ljudi koji ne posjedujuharmoniju sa samim sobom i s ljudima u svomokruženju, ustvari imaju slabost u pogledu svog ahlaka.Vrline lijepog ahlaka usko su povezane s imanom iibadetom. Cilj lijepog ahlaka jeste ukrašavanje čovjekalijepim, odnosno čišćenje od ružnih osobina. Naša vjeraje s tog stanovišta izvor lijepog ahlaka. Časni Kur’an jeizvor tog ahlaka, kao i život našeg plemenitog Poslanika,s.a.v.s., njegovih ashaba i velikana islama koji su namuzor u životu, lijepom ahlaku i pohvalnim osobinama.U Allahovoj Knjizi i hadisima našeg Poslanika, s.a.v.s.,na mnogo mjesta nam je naređeno i preporučeno dase trebamo lijepo odnositi prema drugim ljudima i ispunjavatiprava svih Allahovih stvorenja. Osnovno svojstvojednog muslimana na prvom mjestu treba biti dobronamjernosti tolerantnost. U Kur’anu Uzvišeni Allah ovakoopisuje prave mu’mine: „Oni srdžbu savlađuju i ljudimapraštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.“ (AliImran, 134)Vezano za ovu temu naš Pejgamber, s.a.v.s., rekao je:„Mu’min je onaj čovjek koji se dobro odnosi premadrugima i prema kome se drugi dobro odnose. Nemadobra u onom ko loše saobraća s drugima i s kim drugine mogu saobraćati.“Naravno, mu’min ukazuje poštovanje i tolerantan jeprema drugima, međutim poštovanje i tolerancija morajubiti u umjerenim granicama i uravnoteženi. U tome se nesmije pretjerivati. Mora se znati kako i gdje se treba ponašatiprema nekome.Jedan od osnovnih faktora koji regulišu odnose međumu’minima jeste ljubav. To je zbog činjenice da je UzvišeniAllah mu’mine učinio braćom. Naš Pejgamber, s.a.v.s.,rekao je: „Tako mi Onoga u čijoj ruci moći je mojaduša, nećete ući u džennet dok ne budete vjerovali,a nećete istinski vjerovati dok se ne budete voljeli!“Izvor ove ljubavi, koja pristoji mu’minima, smještenaje u njihovim srcima i ona je plod njihove ljubavi premaAllahu Uzvišenom. Dakle, mu’mini, kao što kaže JunusEmre, vole stvorenja radi Stvoritelja.Još jednom podsjećamo da se ova ljubav, koja obuhvatasva stvorenja, u našem životu mora manifestovatiu skladu određenih principa. Djela islamskog fikha i ahlakadefinišu okvir u kojem se ova ljubav ima demonstriratikako ne bi bila štetna po nas ili druge. Naime, to znači dablagonaklonost i tolerancija ne znače zatvarati oči ili nijemoposmatrati svako zlo, nepravdu i grubost. Na djelokoje se radi s lošom namjerom mora se odgovoriti onakokako priliči jednom mu’minu, u skladu svog znanja, alibez miješanja svoga ega (kako to ne bilo iz ličnih, nefsanijetskihpobuda). Na kraju, to je jedna od manifestacijalijepog ahlaka.Ljudi koji su lišeni vjerovanja u svijet koji će doći poslijeovoga, i koji ne vjeruju u vječni ahiretski život u kojemnema smrti, i koji su uskraćeni vjere koja proširuje horizonteovozemaljskog prema beskrajnom – misle da sesva sreća ili nesreća događaju samo na ovom svijetu.Budući da je njihovo stanje takvo, sasvim je sigurno daće oni sve vrijednosti definisati i podređivati svojim ličnimželjama. Jer samo je tako moguće postići korist i sreću usvijetu čiji su oni zarobljenici.Poštivanje ljudskih prava, koje obezbjeđuje život jednomdruštvu, pretpostavljanje društvene koristi ličnoj koristi,socijalno potpomaganje, bratski odnos, kao i mnogedruge vrline nalaze svoje uporište i izvorište samo uislamu. Iz tog razloga jedinke koje su lišene vjerskih osjećanjanemaju sposobnosti da formiraju zdravo društvo.Kako god se kameni zid koji je ozidan bez vezivnog sredstvauruši prilikom malog udara, tako se i društvo kojeje sastavljeno od jedinki čija je jedina briga lična koristrastoči prilikom malog vanjskog ili unutrašnjeg potresa.Međutim, to nije slučaj kada je riječ o društvu koje setemelji na imanu i čije su jedinke kur’anskim uzvišenimgovorom nazvane braćom. Na čelu s plemenitim Poslanikom,s.a.v.s., njegovi ashabi i mu’mini koji ih slijedeAllahovom naredbom: „Svi se čvrsto Allahova užetadržite!“ (Ali Imran, 103) okupili su se oko najuzvišenijegcilja – Allahovog zadovoljstva. Kada god su se oslobodiliropstva svojih ličnih i egoističnih želja, polučili su najbriljantnijei najčasnije uspjehe u historiji, bilo u duhovnomili u materijalnom domenu.Čovječanstvo, koje se nalazi u kandžama krize, ponovoočekuje takve uspjehe. Od nas očekuju.Neka je Allahov selam, rahmet i bereket na vama!05

Dr. Almir Fatić | TEMAUstrajnost- put dodženneta‘Reci: Vjerujem u Allaha,pa ostani ustrajan u tome!’“(Muslim, 159)06

Prenosi se daje Sufjan ibnAbdillah es-Sekafi, r.a., rekao: „Jednomsam kazao: ‘AllahovPoslaniče, reci mi nešto oislamu o čemu nikoga nećupitati poslije tebe (ba’deke) (au hadisu koga prenosi Ebu Usamekaže se: gajreke – osim tebe).’Muhammed, s.a.v.s., odgovorio muje: ‘Reci: Vjerujem u Allaha, pa ostaniustrajan u tome!’“ (Muslim, 159)Iz ovog kratkog ali sadržajnog hadisamnogo se spoznaje. Allahov Poslanik,s.a.v.s., ovim hadisom kao da otkriva suštinuvjere islama: vjeruj u Allaha, dž.š., i ostaniustrajan u tome, tj. uvijek, a ne samo ponekad,slušaj ono što ti On, Uzvišeni, i NjegovPoslanik, s.a.v.s., zapovijedaju.Ustrajnost uvjerovanju i djelovanjuPojam ustrajnosti odnosi se na vjerovanje, čiji jevrhunac spoznaja Uzvišenog Allaha, i na djelovanje,odnosno činjenje dobrih djela, gdje se kao idealpostavlja pravda i izbjegavanje bilo kakve krajnosti.Na ovakvo shvatanje pojma ustrajnosti ukazuju brojniajeti časnog Kur’ana. Na vrlo upečatljiv način o tomegovori se u 30. ajetu sure Fussilet (Objašnjenje): „Onimakoji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ pa poslije ustrajuu tome (summe’stekamû) (...)“Ovdje se ne misli da se ostane ustrajan samo uizgovaranju riječi „Gospodar naš je Allah“, jer pojamustrajnosti nema samo to značenje. Također, ustrajnostdolazi zajedno s čvrstim uvjerenjem i istinskom spoznajom.Prema tome, možemo kazati da se pod pojmomustrajnosti (istikamet) u ovome ajetu podrazumijeva: (1)ustrajnost u vjeri (din), tevhidu i spoznaji (ma’rifet) te (2)ustrajnost u dobrim djelima.Komentari Kur’ana pružaju obilje podataka o tomekako su rani duhovni autoriteti iz reda uglednih ashabai tabi’ina istikamet u ovom ajetu razumijevali upravo utim značenjskim aspektima.Tako se prenosi da je Ebu Bekr, r.a., kazao da sepod istikametom ovdje misli na ustrajnost u obožavanjusamo Allaha, dž.š. Prema jednoj predaji od Ibn Abbasa,koju navodi mufessir Fahruddin Razi, veli se da je gornjiajet objavljen upravo o Ebu Bekru, r.a. Naime, kažese da su Ebu Bekra pogađali različiti belaji i kušnje,ali on nimalo ne bi mijenjao svoj odnos prema svomeGospodaru. On je taj koji je kazao: „Gospodar naš jeAllah“ i ostao krajnje ustrajan u tome. Isto tako, Kurtubiu svome tefsiru bilježi, preko Ata’a, drugu predaju od IbnAbbasa da je ovaj ajet objavljen kada su mušrici kazali:„Naš Gospodar je Allah, meleki su Njegove kćeri, a ovi(idoli) su naši zagovornici kod Allaha“, ali na tome nisuustrajali, dok je Ebu Bekr rekao: „Naš Gospodar je samoAllah, Koji nema sudruga, a Muhammed, sallallahu alejhive sellem, je Njegov rob i poslanik“ – pa je ustrajao utome. Također, Kurtubi u svome tefsiru navodi da jeEnes rekao da, kada je objavljen ovaj ajet, Vjerovjesnik,s.a.v.s., je kazao: „Oni (koji to kažu) su moj ummet, aGospodar je Gospodar Kabe!“Ibn Kesir navodi da je Ibn Abbas bio upitan: „Koji jeajet u Allahovoj Knjizi najlakši?“ – pa je on proučio ajet:„Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslijeustraju u tome“, tj. na šehadetu – la ilahe illallah.Od Omera, r.a., prenosi se da je jedanput na minberiproučio ovaj ajet i rekao da su to oni koji su ustrajni naputu pokornosti Uzvišenom Allahu.Osman, r.a., je kazao da su to oni koji rade i djelujuiskreno u ime Allaha, dž.š.Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao da su to oni kojiizvršavaju propisane farzove.Tabi’ini Ibn Zijad i Katade smatraju da su to oni kojisu ustrajni u pokornosti (ita’at) Uzvišenom Allahu.Hasan el-Basri je izjavio da su to oni koji su ustrajniu izvršavanju Allahovih propisa, koji su pokorni Njemui koji se klone grijeha.Mudžahid i Ikrime kažu da su to oni koji ustrajavajuna riječima šehadeta la ilehe illellah sve do smrti.Sufjan es-Sevri mišljenja je da su to oni koji radeshodno onome što govore.08

Fudajl ibn ‘Ijad smatra da su to oni koji se sustežuod dunjaluka i dunjalučkih blagodati (zahid), a žude zaonim što je vječno i neprolazno.Neko je rekao da su to oni koji su ustrajni u tajnostii u javnosti.Također, veli se da su to oni koji su ustrajni u djelukao što su ustrajni i na riječi.Imam Ibn Furek kaže da su to oni koji mole Allaha,dž.š., da ih učini ustrajnim i čvrstim u vjeri.Sva ova mišljenja, iako naglašavaju različite stvari,u suštini se odnose na jedno te isto – na neprestanuustrajnost u pokornosti Uzvišenom Allahu riječima, djelimai svim bićem.Imam Fahruddin Razi u svome Velikom tefsiru zaključujeda riječi: „Onima koji govore: ‘Gospodar našje Allah’“ – obuhvataju riječi i vjerovanje, dok riječi: „paposlije ustraju u tome“ – obuhvataju dobra djela.Ustraj naPravom putuIz 112. ajeta sure Hud saznajemo da se ustrajnostkao takva naređuje Muhammedu, s.a.v.s., i vjernicimakoji ga slijede: „Ti ustraj na Pravom putu, kao što ti jenaređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe,i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.“Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje Muhammedu,s.a.v.s, da ustraje na Pravom putu (festekim), tj. na vjeris kojom ga je Uzvišeni poslao ili na Kur’anu kojeg muOn, Uzvišeni, objavljuje. „A tako neka postupe i vjernicikoji su uz tebe“, tj. ashabi koji su se pokajali zbog širka,kao i svi oni koji ga budu slijedili na Pravom putu. „Iobjesni ne budite“, tj. ne prekoračujte Allahove granice;ili: ne pregonite u pogledu Kur’ana, tj. ono što Kur’anproglašava haramom nemojte dozvoljavati, a ono štodozvoljava nemojte zabranjivati; ili: nemojte se oholitini pred kim; ili: nemojte prelaziti granice onoga štovam je naređeno; ili: ne odustajte od puta zahvalei poniznosti svome Gospodaru – „jer On dobrovidi ono što radite“.Ibn Abbas, r.a., je rekao da AllahovomPoslaniku, s.a.v.s., u cijelome Kur’anu nijeobjavljen teži ajet od ovoga ajeta iz sureHud. Stoga je Resulullah, s.a.v.s., rekao:„Osijedila me je sura Hud i njoj slične sure.“ Ovoje Resulullah, s.a.v.s., kazao kada su njegovi ashabiprimijetili da je naglo osijedio.Prenosi se da je Ebu Abdu’r-Rahman es-Sulemi rekao:„Čuo sam kako je Ebu Ali es-Sirri kazao: ‘Sanjaosam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa sam mu u snurekao: ‘Prenešeno je da si rekao da te je osijedila suraHud!’ ‘Tako je’ – odgovori Poslanik, s.a.v.s. Upitao samjoš: ‘Šta te je iz nje osijedilo: kazivanja o vjerovjesnicimaili propasti prijašnjih naroda?’ ‘Ne, nego riječi: Ti ustrajna pravom putu, kao što ti je naređeno’ – odgovori AllahovPoslanik, s.a.v.s.’“Naime, riječi: „Ti ustraj na pravom putu, kao što tije naređeno“ obuhvataju sve ono što se odnosi na vjerovanjei djelovanje, bilo da je u pitanju lično Poslanik,s.a.v.s., ili ono što se odnosi na dostavljanje Objave iobjašnjavanje šerijatskih propisa. Dakle, radi se o ustrajnostiu izvršavanju Allahovih propisa i odredbi u najširemsmislu te riječi. Ovaj ajet je upućen Vjerovjesniku,s.a.v.s., ali i svakom onom ko ga slijedi, odnosno njemui njegovom ummetu. Darimi Ebu Muhammed u svomeMusnedu prenosi da je Osman ibn Hadir el-Ezdi rekao:„Otišao sam Ibn Abbasu i rekao mu da me posavjetuje,pa je on rekao: ‘Savjetujem te slijedeće: Boj seAllaha i u tome ustraj! Slijedi i ne izmišljajnovotarije!’“09

U tefsirima se navodi da je, kada je objavljen ajet:„(...) onome od vas koji hoće da je na pravom putu.“,Ebu Džehel rekao: „Stvar je do nas. Ako hoćemo, bitćemo na pravom putu, a ako nećemo, i nećemo biti!“ –pa je objavljeno: „Vi ne možete ništa htjeti ako to Allah,Gospodar svjetova, neće!“ Prema tome, čovjek čini hajrs Allahovom pomoći, kao što i zlo čini s Njegovim htijenjem.Zato nam je sada jasnije zasto je čuveni i pobožniHasan el-Basri učio dovu: Allahumme, ente Rabbuna.Ferzukne’l-istikameh! – Allahu, Ti si naš Gospodar, paopskrbi nas ustrajnošću (istikametom)!Ko hoće –ustrajat ćeKao što Uzvišeni Allah olakšavadobro onome ko želi da čini dobro,tako isto Uzvišeni Allah olakšava ustrajnostonome ko želi da bude ustrajan.Uzvišeni je rekao: „Kur’an je samo poukasvjetovima, onome od vas koji hoće daje na pravom putu.“ (et-Tekvir, 27–28), tj.onome ko hoće da bude ustrajan (limenša’e minkum en jestekim) na putu istine i konepokolebljivo vjeruje u taj put.Dakle, Kur’an je opomena, podsjećanje ilipouka svim ljudima. Ali Kur’anom će se okoristitisamo oni koji žele da su na Pravom putu,odnosno oni koji žele da budu ustrajni. Drugimriječima kazano: Oni koji žele uputu – bit će upućeni.Međutim, to ne zavisi samo od ljudi, odnosnoistikamet je, u krajnjem značenju i smislu, uAllahovom, dž.š., htijenju: „A vi ne možete ništahtjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!“ (et-Tekvir, 29) Ovo znači da ljudi ne mogu htjeti ustrajnostna putu istine, a samim time i biti ustrajni na tom putu,ako to njima ne želi njihov Gospodar.Nagrada zaustrajnost je džennetNema nikakve sumnje u to da nije lahko postići istinskuustrajanost u riječima i djelima. U jednom kudsihadisu na to se aludira riječima: „Čovječe! Neće bitiispravna tvoja vjera sve dok ne ispraviš svoj jezik, anećeš ispraviti svoj jezik sve dok se ne budeš stidiosvog Gospodara! Čovječe! Sve dok uviđaš mahanedrugih ljudi, a svoje zaboravljaš, zadovoljavaš šejtana,a izazivaš Rahmanovu srdžbu! Čovječe! Tvoj jezik je lav,ako ga pustiš, ubit će te! Tvoja propast je u njegovompuštanju!” (el-Gazali, Meva’izu’l-ehadisi’l-kudsijje)Istovremeno, valja podsjetiti da je naš Vjerovjesnik,s.a.v.s., u brojnim svojim hadisima obećao džennet kaonagradu onima koji ustraju. Evo nekoliko hadisa kojivjernicima donose radosne vijesti:Od Osmana, r.a., prenosi se da je rekao: „Rekao jeAllahov Poslanik, s.a.v.s.: ‘Ko god umre a bude znaoda nema drugog Boga osim Allaha, ući će u džennet!’“(Muslim, 136)Od Osmana ibn ‘Affana, r.a., prenosi se da je rekao:„Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ‘Ko god umre abude znao da je Allah hakk (istina), ući će u džennet!’“(Ebu Ja’la, 159/1)Prenosi se od Ebu Katadea, a on prenosi od svogaoca, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Nema nikogako će umrijeti svjedočeći, s najčvršćim uvjerenjemu svome srcu, da nema drugog Boga osim Allaha i dasam ja Allahov poslanik, a da mu Allah neće oprostiti(grijehe)!“ (Musned Ahmedov, 229/5)Ulema je većinom saglasna s tim da ovakvi hadisi govoreo oprostu koji je osiguran samo za one koji iskrenovjeruju u šehadet, tj. da će svako ko vjeruje u šehadetiskreno, punim srcem, biti nagrađen džennetom, za štanude dvojako tumačenje:1. Allah će takvu osobu spasiti od džehenemskevatre i takav, iskreni šehadet će biti uzrok njegovaulaska u džennet i pored grijeha koje je počinio.Ova vrsta oprosta pripada rahmetu (milostivnosti)10

i fadlu (ljubaznosti i velikodušnosti) Allaha, dž.š.Takva osoba će, u krajnjem, biti spašena oddžehenemske vatre kao kazne za svoje grijehe;takvi će biti izuzeti od beskonačnog kažnjavanjadžehenemskom vatrom koja je pripremljena zaone koji su poricali istinu šehadeta.2. Svako ko sa srca prihvati šehadet sigurno će sepridržavati propisa šerijata i bit će pokoran zapovijestimaAllahova Poslanika, s.a.v.s., zbog čegaće biti nagrađen džennetom (Kandehlevi).Mufessir Ibn Kesir tumačeći ajet: „Muslimanimai muslimankama, i vjernicima i vjernicama,i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama,i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, istrpljivim muškarcima i strpljivim ženama, iponiznim muškarcima i poniznim ženama,i muškarcima koji dijele zekjat i ženamakoje dijele zekjat i muškarcima koji postei ženama koje poste, i muškarcimakoji o svojim stidnim mjestima vodebrigu i ženama koje o svojim stidnimmjestima vode brigu, i muškarcimakoji često spominju Allaha i ženamakoje često spominju Allaha –Allah je, doista, za sve njih oprosti veliku nagradu pripremio.“ (el-Ahzab, 35) – kaže da oni kojibudu u kontinuitetu izvršavaliove aktivnosti Uzvišeni će imoprostiti i dati džennet kaoveliku nagradu.11

Dr. hfz. Džemail IbranovićIstikamet -ustrajnostUsvijetu svakodnevnih iskušenja, što jeste pravaslika naše stvarnosti (dunjaluka), za jednogvjernika nužan je istikamet. Jezički, istikametznači: pravilnost, ispravnost, korektnost, čestitost, poštenje,iskrenost i slično. Istikamet je dio lijepog ćudoređasvakog muslimana i on je naređen u Kur’anu apotvrđen praksom poslanika Muhammeda, a.s.Istikamet krozKur’an i hadisUzvišeni Allah, dž.š, kaže: „Ti idi pravim putem, kaošto ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji suuz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono štoradite. I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju,pa da vas vatra prži. Vi nemate drugih zaštitnikaosim Allaha, inače, nema vam pomoći.“ (Hud, 112–113)U poznatoj predaji koju prenosi Muslim, Sufjan ibnAbdullah, r.a., je upitao Allahovog Poslanika: „AllahovPoslaniče, reci mi nešto o islamu o čemu neću više nikogaposlije tebe pitati!“ Allahov Poslanik, a.s., je rekao:„Reci: Vjerujem u Allaha i ustraj na tome.“Za one koji su ustrajni na pravom putu Allah uzvišenikaže: „Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, paposlije ostanu pri tome, dolaze meleki: ‘Ne bojte se i nežalostite se i radujete se džennetu koji vam je obećan.Mi smo zaštitnici vaši na ovom svijetu, a i na onom; unjemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i štogod zatražite imat ćete, bit ćete počašćeni od OnogaKoji prašta i Koji je milostiv.’“ (Fussilet, 30–32)Allah uzvišeni kaže i ovo: „Oni koji govore: ‘NašGospodar je Allah!’ i istraju na pravom putu, neka seničeg ne boje i ni za čim ne tuguju! Oni će stanovnicidženneta biti, u njemu će vječno boraviti i to će im bitinagrada za ono što su uradili.“ (el-Ahkaf, 13–14)Istikamet kodprvih generacijaUpitan za istikamet Ebu Bekr, r.a., je rekao: „Istikametje da Allahu ne pripisuješ ništa.“ Na ovaj način Ebu Bekr,r.a., istikamet veže za jedinstvo Allaha uzvišenog, dokOmer istikamet veže za naredbe i zabrane riječima:„Istikamet je da se pridržavaš naredbi i zabrana i da nepostupaš lukavo (prevrtljivo) poput lisice.“ Osman je12

istikamet definisao kao „iskreno, radi Allaha izvršavanjedijela“, a Alija „izvršavanje farzova“.Istikamet je stepen kojim se upotpunjuju i usavršavajusve ostale stvari, jer bez istikameta sav trud propada.U tom smislu Allah uzvišeni kaže: „I ne budite kao onakoja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrstooprela...“ (en-Nahl, 92)Imam Kušejri u svojo Risali kaže da je jedan od znakovapostojanosti početnika taj da ga ne obuzima dosada,dok je znak onih koji su na sredini puta da se nezadržavaju na ostvarenom stepenu, a znak onih koji sudošli do kraja, jeste da ih ne može ništa pomutiti.Ali Šibevi je rekao: „Usnio sam Allahovog Poslanika,a.s., pa sam ga upitao: ‘Božiji Poslaniče, ti si rekao zasuru Hud da te je osijedila. Šta je to što te je od nje osijedilo?Jesu li to kazivanja o poslanicima ili kažnjavanjenjihovih naroda?’ On, a.s., je rekao: ‘Ne, nego riječiUzvišenog: Ti ustraj kao što ti je naređeno!’“Istikamet uzrokuje trajnu počast. To saznajemo izriječi Allaha uzvišenog: „A da su oni postojani na svomeputu, Mi bismo ih obilnom vodom pojili.“ (el-Džin, 16)Nije rečeno: Napojili smo ih, nego je rečeno da bi bilipojeni. Ovo ukazuje na trajnost.Istikamet kroziskren nijjetNužno je ukazati na činjenicu da su ljudska djelaispravna samo ako su u saglasnoti s praksom BožijegPoslanika. Uz to ide i iskrena namjera koja je mjerilovaljanosti ljudskih djela. Zato je sasvim jasno da jepogrešna ustrajnost u onome s čime Allah nije zadovoljan.Kad ovdje govorimo o pokornostima, onda mislimoi na one javne i tajne. Od Ebu Hurejre se prenosida je Muhammed, a.s., rekao: „Nastojte uvijek biti naistini i umjereni.“ Također, Muhammed, a.s., je rekao:„Neće vjerovanje čovjeka biti ispravno dok mu srce neustraje u vjeri, a neće mu srce ustrajati dok mu jezikne ustraje.“ Zato, od Poslanika, a.s., se prenosi da jerekao: „Kada čovjek osvane, svi organi njegova tijelaopominju jezik: ‘Boj se Allaha, jer mi od tebe zavisimo.Ako ti ustraješ, i mi ćemo ustrajati. A, ako ti skreneš, imi ćemo skrenuti.’“Istikamet se veže za ravnomjerni i ustrajni hod, tj.pravi put za kojeg molimo Allaha uzvišenog svakodnevnou Fatihi: „Uputi nas na pravi put (sirat mustekim).“Ovo je put onih kojima je Allah uzvišeni podario svojeblagodati, kao što su Božiji poslanici, iskreni (siddikin),šehidi i dobri Allahovi robovi (salihin).Primjeri istikameta kroz hadis Muhammeda, a.s.Imam Ahmed prenosi od Ebu Zerra da je rekao: „Narediomi je moj prijatelj (halil) Muhammed, a.s., sedmero:Naredio mi je da volim siromašne i njihovu blizinu; narediomi je da gledam u nižeg od mene, a da ne gledam uonog iznad mene; naredio mi je da održavam rodbinskeveze, makar to rodbina odbijala; naredio mi je da ni odkoga ništa ne tražim; naredio mi je da govorim istinu,makar bila i gorka; naredio mi je da se zbog Allahaničijeg prijekora ne bojim i naredio mi je da često izgovaram:‘Nema nikakve moći, snage i djelovanja osim sAllahom (La havle ve la kuvvete illa billah)’ i te riječi suiz riznice ispod Arša.“Imam Ahmed prenosi od Ebu Seida el-Hudrija kojikaže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Neka niko odvas ne omalovažava samog sebe da vidi nešto vezanoza Allaha o čemu bi imao šta kazati pa ne progovorio tome... pa će mu se na Danu proživljenja reći: ‘Štate je spriječilo da kažeš to?’ Odgovorit će: ‘Strah odljudi!’, pa će mu Allah uzvišeni reći: ‘Preče je da seMene bojiš.’“13

Imam el-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUBLjubav premaAllahu (mehabbet)Uzvišeni Allah kaže: „Reci: Ako Allaha volite(...)“ (Ali Imran, 31) Povod za objavljivanje ovogajeta je slučaj vezan za jevreje, kada je Poslanik,a.s., pozvao Ka’ba ibn Ešrefa i njegove drugoveda prihvate islam. Oni su tada odgovorili: „Mi smo nastupnju Allahovih sinova, i mi više volimo Allaha od vas.“Pa je Allah objavio Svome Poslaniku: „Reci: Ako Allahavolite, mene slijedite (...)“, u mojoj vjeri, pa ja samAllahov Poslanik koji vam dostavlja Njegovu poslanicui Njegov dokaz, „(...) i vas će Allah voljeti i grijehe vamoprostiti! – a Allah prašta i samilostan je.“ (Ali Imran, 31)Ljubav vjernika prema Allahu se očituje kroz:• slijeđenje Njegovih zapovjedi,• davanje prednosti, nad svim, u pokoravanju premaNjemu i• traženje Njegovog zadovoljstva.A Allahova ljubav prema vjernicima je:• pohvala prema njima,• nagrađivanje za njihova dobra djela,• oprost njihovih grijeha,• dobročinstvo prema njima,• zaštita od zâla i• podrška u dobrim djelima.Ko iskazuje četiri stvari bez druge četiri, on je lažac.Ko iskazuje ljubav prema džennetu, a ne radi djela pokornosti,on je lažac. Ko iskazuje ljubav prema Poslaniku,a.s., a ne voli učenjake i siromahe, on je lažac. Koiskazuje strah od vatre, a ne ostavlja grijehe, on je lažac.Ko iskazuje ljubav prema Uzvišenom Allahu, a žali sena iskušenja, on je lažac.Rabija El-Adevija je rekla:Griješiš prema Allahu, a ljubav iskazuješto je besmisleno, u logici čudnovatoda ti je ljubav iskrena, pokoran bi Mu biojer, zaljubljeni Voljenom pokoran je.Znakovi mehabbeta (ljubavi) su: suglašavanje s Voljenimi neopiranje prema Njemu.Šiblijev mehabbetPriča se da je jedna grupa ljudi ušla kod Šiblija, Allahmu se smilovao, pa ih je upitao: „Ko ste vi?“ „Mi te14

volimo!“, odgovorili su. Onda je počeo da ih gađa kamenjem,zbog čega se oni dadoše u bijeg. Potom ih jepočeo dozivati: „Zašto bježite od mene?! Da me iskrenovolite, ne biste bježali od mojih iskušenja!“Potom je Šibli, Allah mu se smilovao, rekao: „Ljudikoji posjeduju ljubav okusili su piće iz čaše ljubavnenaklonosti, pa su im gradovi i cijela zemlja postali tijesni.Upoznali su Allaha pravom spoznajom pa ‘lutaju’ opijeniu Njegovoj veličanstvenosti. Pili su iz čaše Njegoveljubavi i utopili se u moru prisnosti. Slast su jedino umunâdžatu (tajnom, srčanom razgovoru) s Njim našli.“Potom je spjevao stih:Spomen na ljubav me, Gospodaru moj, opija!Da li trijezan zaljubljenik uopće biva?!Ljubav devcaKaže se da mužjak deve, kada se napije, ne jedečetrdeset dana. Da se tada na njeg natovari i dvostrukitovar, on ga ponese. Jer, kad se u srcu zatlasa sjećanjena voljenu, onda on nema želje prema travi, niti malaksaod teškog tereta. Čežnja za voljenom ga nadvlada.Pa ako mužjak deve ostavlja prohtjeve i nosi tešketerete zbog svoje voljene, pa jeste li vi ostavili prohtjeveprema haramima, radi Allaha?! Jeste li ostavili hranu ipiće radi Allaha Uzvišenog?! Jeste li, radi Allaha, ponijeliteške terete ibadeta?!Pa ako niste ništa od nabrojanih dobrih djela počinili,pa vaši iskazi o ljubavi su samo puste riječi bez stvarnogznačenja. One neće koristiti ni na dunjaluku niti naahiretu. Ni kod stvorenja niti kod Stvoritelja.Âli, kerremallahu vedžhehu, je rekao: „Ko čezne zadžennetom, on hita ka činjenju hajrata (dobrih djela).Ko se boji vatre, on svome nefsu zabranjuje prohtjeve.A ko je siguran u smrt, njemu su sva naslađivanja beznačajna.“Ibrahim el-Havvas je bio upitan o ljubavi, pa je odgovorio:„Ljubav je potiranje želja, spaljivanje svih svojstavai potreba te utapanje nefsa u moru Allahovih znakova!“15

El-Kandehlevi | HAJATU’S-SAHABEPoziv u sezonihodočašćaEbu Nu’ajm u Delailu (str.101) bilježi od Abdullaha ibnKa’ba ibn Malika da je rekao:„Poslanik, s.a.v.s., prikriveno je proveoprve tri godine svoje poslaničkemisije, a onda je, u četvrtoj godini,obznanio svoju misiju i deset godinapozivao javno. U sezoni hodočašćaKabe on bi slijedio hodočasnike donjihovih konačišta na Ukazu, Medžennii Zi’l-Medžazu. Tu ih je pozivaoda ga zaštite i stanu uz njega kako bidostavio poslanicu svoga Gospodara,a zauzvrat će imati džennet. Nijenašao ni kod koga podršku. Čak jei pitao za različita plemena i njihovaobitavališta, pleme po pleme, svedok nije došao do Benu Amira. Ni odkoga nije naišao na veći otpor i većeuvrede nego ih je imao od njih. Otišaoje od njih, a oni su se bacali kamenjemna njega. Od njih je otišaodo Benu Muhariba i kod njih naišaona njihovog poglavicu koji je imaostotinu dvadeset godina. Poslanik,s.a.v.s., mu se obratio i pozvao gau islam, te ga pozvao da mu pružipodršku u dostavljanju poslanicenjegova Gospodara. Starac mu jerekao: ‘Čovječe, tvoji saplemenicinajbolje znaju šta radiš. Allaha mi,neće te niko prihvatiti u svoju porodicua da neće navući najveću nevoljukoju može navući hodočasnik.Poštedi nas svog prisustva.’ Ebu Lehebje bio prisutan kada je Muharibiovo govorio Poslaniku, s.a.v.s., pa jestao pred Muharibija i rekao: ‘Kadabi svi hodočasnici bili kao ti, ovajbi ostavio vjeru kojoj poziva. On jelažljivi otpadnik.’ Muharibi je rekao:‘Ti, Allaha mi, bolje ga poznaješ odmene. On je tvoj bratić i tvoje meso.’Onda je nastavio: ‘Možda je opsjednut,Ebu Utbe? Među nama imajedan čovjek koji liječi takve.’ EbuLeheb nije ništa odgovorio, osim štobi, kada bi vidio Poslanika, s.a.v.s.,da odlazi nekom plemenu, uspeo sena uzvisinu i povikao: ‘On je lažljiviotpadnik!’“Ebu Nu’ajm bilježi preko Vakidija,a on od Abdullaha ibn Vabisa ‘Absija,a on od svoga oca, a ovaj od svoga,da je rekao: „Poslanik, s.a.v.s.,došao nam je u naše konačište naMini, a bili smo se okupili radi prvogbacanja kamenčića, odmah doMesdžidu’l-Hajfa. Bio je na jahalici aiza njega, na sedlu, je bio Zejd ibnHaris. Pozvao nas je u islam. Allahami, nismo mu se odazvali, čakni najbolji među nama. Bili smo čuliza njegov poziv i za njega samogana tom hodočašću. On je stao međunas i pozivao nas, a mi mu se nismoodazvali. Među nama je bio Mejsereibn Mesruk Absi i rekao je: ‘Kunemvam se Allahom, bilo bi dobro da seodazovemo ovom čovjeku i podržimoga.’ Zakleo se Allahom da će seono čemu poziva proširiti i zavladati.Ostali ljudi su mu rekli: ‘Ostavi nasna miru. Poštedi nas nečega štone možemo sprovesti.’ Poslanik,s.a.v.s., ponadao se da bi ga Mejseremogao slijediti, pa mu se obratio.Mejsere mu je rekao: ‘Kako je samodivan taj govor i kako je privlačan!Međutim, moji saplemenici se neslažu sa mnom. Čovjek u svomnarodu, ako ne naiđe na podršku,naići će na neprijateljstvo.’ Poslanik,s.a.v.s., otišao je od nas, a ljudi suse vratili svojim porodicama. Mejsereim je rekao: ‘Hajdemo skrenutiu Fedek, tamo ima židova, pa da ihpitamo o ovom čovjeku.’ Svratili sudo židovskog plemena i pitali ih. Onisu iznijeli svoje knjige i tamo tražiliopis Poslanika, s.a.v.s. Našli su daje on Vjerovjesnik, koji ne zna čitati,Arap, jaše devu i zadovoljan je i skomadom hljeba. Nije visok, ali ninizak, ni duge ni kovrdžave kose,u očima mu je rumenilo. Ako je tajo kojem govorite s ovakvim osobinama,onda mu se odazovite i slijeditega. Prihvatite njegovu vjeru. Mimu zavidimo i nećemo ga slijediti.Mi ćemo s njim imati velikih nevolja,a neće ostati nijedan Arap kojiga neće ili slijediti ili se boriti protivnjega. Budite od onih koji ga slijede.Mejsere je rekao: ‘Ljudi, stvar jejasna.’ Ljudi su mu rekli: ‘Sljedećegodine ćemo se vratiti i sresti se snjim.’ Otišli su svojim kućama. Njihoviuglednici su ih odvraćali od onogašto su bili odlučili, pa se niko nije16

priključio Poslaniku, s.a.v.s. Kada jePoslanik, s.a.v.s., došao u Medinui kada je izašao da obavi Oprosnihadždž, sreo ga je Mejsere i prepoznaoga je. Rekao mu je: ‘Allahovposlaniče, Allaha mi, nisam izgubioželju da ti budem sljedbenik od danakada si nam došao, ali se desilo štose desilo i Allah je htio da okasnim sislamom. Većina ljudi koji su bili samnom, onaj dan, pomrli su. Šta ćese s njima desiti, Allahov poslaniče?’Posalnik, s.a.v.s., rekao je: ‘Svi onikoji su umrli kao nemuslimani, bitće u džehennemu.’ Mejsere je rekao:‘Hvala Allahu koji me spasio.’Mejsere je primio islam i bio dobarmusliman. Ebu Bekr ga je izuzetnocijenio.“Govor slijepcaEbu Nu’ajm bilježi u Delailu (str.103) preko Vakidija: „Pričao mi jeMuhammed ibn Abdillah ibn Kesiribn Salt od Ibn Rumana i Abdullahaibn Ebi Bekra i drugih, da je Allahnjima zadovoljan, da su rekli: ‘Poslanik,s.a.v.s., došao je pripadnicimaplemena Kende u njihovomkonačištu na Ukazu, a nije bilo nijednogarapskog plemena koje jebilo blaže naravi od njih. Kada jevidio njihovu blagost i želju da gasaslušaju, obratio im se: ‘Pozivamvas Jedinom Allahu, koji nema ortaka,da me zaštitite od svega onogod čega štitite same sebe. Ako seproširi moja vjera, onda ćete vi imatiprvenstvo.’ Većina njih je rekla:‘Kako je samo dobro ovo što govori!Međutim, mi robujemo onomešto su obožavali naši preci.’ Mlađimeđu njima su govorili: ‘Ljudi, priključitese ovom čovjeku prije negovas neko pretekne u tome. Allaha mi,kitabije govore da se pojavio Vjerovjesnikiz Mekke i da je došlo njegovovrijeme.’ Među ljudima je bioneki slijepac koji je rekao: ‘Pridržiteme! Njegovi saplemenici su ga protjerali,a vi da mu pružite utočište izaštitu protiv svih ostalih Arapa?! Ne,i opet ne!’ Poslanik, s.a.v.s., otišaoje od njih tužan, a ljudi su se vratilisvojim grupama i kazali šta se desilo.Neki židov je rekao: ‘Allaha mi,griješite takvim postupkom. Da stese pridružili i odazvali tom čovjeku,nadmašili biste sve Arape. Mi smopročitali njegove osobine u svojimknjigama.’ Onda im je opisao čovjekakojeg su vidjeli i oni su potvrđivaliopise koje je on iznosio. Ondaje židov rekao: ‘Mi znamo da će sepojaviti u Mekki a da će preseliti uJesrib.’ Ljudi su donijeli jedinstvenstav da će se sresti s njim sljedećegodine. Njihov vođa ih je spriječio odtoga da hodočaste Kabu te godine iniko nije otišao. Židov je umro i čulisu ga na samrti da je povjerovao uMuhammeda, s.a.v.s.’“Bedžire izBeni AmiraEbu Nu’ajm bilježi u Delailu’n-Nubuvve(str. 100) od AbdurrahmanaAmiri, a on od staraca svog plemena,da su rekli: „Došao nam je Poslanik,s.a.v.s., dok smo bili na Ukazui rekao nam: ‘Odakle ste?’ Mi smorekli: ‘Iz Benu Amira ibn Sa’sa’ata.’On je pitao: ‘Koji Benu Amir?’ Mismo rekli: ‘Benu Ka’b ibn Rebi’a.’On je rekao: ‘Kakve ste opreme?’Mi smo rekli: ‘Ono na šta navalimo,ne može se obraniti, a našom vatromse niko ne može okoristiti.’ Onje rekao: ‘Ja sam Allahov Poslanik,s.a.v.s. Ako bih vam došao da mezaštitite dok ne dostavim poslanicusvog Gospodara? Neću vas ni na17

šta prisiljavati.’ Oni su pitali: ‘A odkojih si ti Kurejšija?’ On je rekao: ‘OdAbdulmuttalibovića.’ Pitali su ga: ‘Akakav si s Abdumenafovićima?’ Onje rekao: ‘Oni su prvi koji su me utjeraliu laž i protjerali.’ Oni su rekli:‘Mi te nećemo otjerati, ali nećemoti ni vjerovati. Štitit ćemo te dok nedostaviš poslanicu svoga Gospodara.’Poslanik, s.a.v.s., ostao je međunjima, a oni su se bavili trgovinom.Onda se pojavio Bedžire ibn KajsKušejri i rekao: ‘Ko je ovaj kojeg vidimkod vas?’ To je pitao negodujući.Oni su rekli: ‘Muhammed ibnAbdillah Kureši.’ On je pitao: ‘A štavi imate s njim?’ Rekli su: ‘On tvrdida je Allahov Poslanik i traži od nasda ga štitimo dok ne dostavi poslanicusvog Gospodara.’ On je pitao:‘I kako ste mu odgovorili?’ Rekli su:‘Rekli smo mu da je dobrodošao.Primit ćemo te u naše pleme i štititiod onog od čega štitimo i samisebe.’ Bedžire im je rekao: ‘Ne znamda ima iko ko je na ovom okupljalištuda će se vratiti s nečim gorim negoćete se vi vratiti. Vi ste se usprotivililjudima i Arapi će na vas navaliti kaojedan. Njegovi saplemenici ga boljepoznaju od vas i, da su od njegavidjeli ikakva dobra, oni bi ga najprijeprihvatili. Hoćete da upropastitesvoju čeljad radi nekoga koga su injegovi saplemenici protjerali i u lažutjerali. Hoćete da ga pomognetei štitite? To je jako glupo od vas!’Onda se okrenuo Poslaniku, s.a.v.s.,i rekao: ‘Ustani i idi svom narodu.Allaha mi, da nisi u mom plemenu,sada bih te ubio.’“ Prenosilac priča:„Poslanik, s.a.v.s., ustao je i zajahaosvoju devu. Poganik Bedžire je ubodevu u trbuh i ona se ritnula i zbacilaPoslanika, s.a.v.s., sa sebe. Međupripadnicima Benu Amira je taj danbila i Diba’a, kćerka Amira ibn Karta,a ona je bila jedna od žena kojesu primile islam pred Poslanikom,s.a.v.s., u Mekki. Došla je kako biposjetila svoju tetku po ocu i rekla:‘Potomci Amirovi, a ja nemam nikaveveze s Amirom, zar da se takvo neštočini s Poslanikom, s.a.v.s., međuvama, a da niko ne stane u njegovuzaštitu?! Ustala su tri čovjeka odporodice njenog amidže i krenuliprema Bedžiretu. Uz njega su biladruga dvojica. Svaki je pograbio pojednog i povalio ga na zemlju, sjeomu na prsa i počeo šamarati onogna zemlji. Poslanik, s.a.v.s., rekaoje: ‘Allahu moj, blagoslovi ove (kojime pomažu) a prokuni ove (koji sume napali).’ Ta trojica koji su krenulida mu, s.a.v.s., pomognu, primili suislam i poginuli su kao šehidi. Onadruga trojica su propali. Trojica kojisu bili uz Bedžireta su: Firas i Huznibn Abdillah i Muavijaibn Ubade.Trojica koji su pomogli Poslanika,s.a.v.s., su: Gatarif i Gatafan, sinoviSehla i Urve ibn Abdillah.“Ibn Ishak bilježi od Zuhrija da jePoslanik, s.a.v.s., otišao Benu Amiruibn Sa’sa’atu i pozvao ih Allahu iponudio im sebe. Neki čovjek, kojise zvao Buhajre ibn Firas, mu je rekao:„Allaha mi, kada bih uzeo ovogmomka iz Kurejša, porazio bih njimesve Arape.“ Onda mu je rekao: „Štamisliš, kada bismo te slijedili i Allah tidadne pobjedu nad tvojim protivnicima,da li će nama ostati ikakva utjecajaposlije tebe?“ Poslanik, s.a.v.s.,rekao je: „Vlast pripada Allahu i Onje daje kome hoće.“ Onda mu je tajčovjek rekao: „Zar da izložimo svoježivote protiv svih Arapa da bismo tezaštitili a, kada ti Allah da pobjedu,vlast da pripadne drugima?!? Nemamonikakve potrebe za tim čemupozivaš.“ Odbili su ga. Kada su ljudizavršili s hodočašćem, vratili suse svojim kućama. Otišli su svomugledniku, starcu, koji nije mogaos njima da hodočasti zbog dubokestarosti. Kazivali su mu o svemu štose dešavalo na njihovom putu. Kadasu mu došli te godine, on ih je pitaošta im se dešavalo, pa su mu rekli:„Došao nam je neki mladić iz Kurejša,Abdulmuttalibović, koji je tvrdioda je Vjerovjesnik i pozivao nas jeda ga uzmemo u zaštititu i da gadovedemo s nama u naše pleme.“Prenosilac priča: „Starac je stavioruku na glavu i rekao: „Benu Amire!Zar se ne bojite propasti? Zar sene bojite za svoje grijehe? Tako miOnog Ko upravlja njegovim životom,to Ismailovići ne bi nikada rekli. Tošto on govori je prava istina i gdjevam je bila pamet?“18

Sejjid Muhammed Alevi el-Haseni | ŠEREFU’L-UMMETI’L-MUHAMMEDIJJEVrijednost ezanai čast mujezinaOd počasti ummeta Muhammedovog,a.s., je i to štoga je Allah odlikovao ezanom.Mnogobrojni hadisi govore ovrijednosti ezana i mujezina i objašnjavajunjihovu čast i ono čime ih jeUzvišeni Allah odlikovao.Sve što čuje mujezinov glas, prinjegovom učenju ezana, bit će musvjedokom. Ebu Seid el-Hudri prenosida je Vjerovjesnik, a.s., rekao:„Ko god čuje mujezinov glas od džinai ljudi i ostalih stvorenja svjedočitće mu na Kijametskom danu.“ (el-Buhari) A u drugoj predaji: „Svjedočitće mu sve što je vlažno i suho.“Ezan ima skrivenu vrijednost kojune poznaje niko osim Allaha. EbuHurejre prenosi da je Vjerovjesnik,a.s., rekao: „Kada bi ljudi znali štaje u ezanu i u prvom saffu, pa za tone bi bilo drugog načina osim izvlačenjastrelice, izvlačili bi strelicezbog toga.“ (el-Buhari)Ruka MilostivogNa mujezinu je Allahova milost,pomoć, potpora, dobročinstvo.Enes prenosi da je Resulullah, a.s.,rekao: „Ruka Rahmanova – Milostivogje iznad glave mujezina, ioprošta mu se dokle god se čujeodjek njegovog glasa.“ (et-Taberanifi’l-Evsat)Mujezin svojim ezanom tjera šejtana.Džabir prenosi da je čuo Resulullaha,a.s., kada je rekao: „Kadašejtan čuje poziv na namaz (ezan),udalji se sve do Revhe.“ A prenosilacje prokomentarisao: „Revha jeudaljena od Medine trideset i šestmilja.“ (Muslim)Ko mujezinisedam godinaOnom mujezinu koji uči ezan sedamgodina, pored Allahove nagrade,ispiše se dekret o oslobođenjuod vatre. Abdullah ibn Abbas prenosida je Vjerovjesnik, a.s., rekao:„Ko ezani sedam godina, računajući(na Allahovu nagradu), ispiše mu sedekret oslobođenja od vatre.“ (et-Tirmizi)Ko mujezini dvanaest godina, zagarantovanmu je džennet. Abdullahibn Omer prenosi da je Resulullah,a.s., rekao: „Ko mujezini dvanaestgodina zagarantovan mu je džennet,i upisuje mu se za učenje ezana usvakom danu šezdeset hasenata(dobrih djela), a za svaki ikamet tridesethasenata.“ (Ibn Madže)Mujezini će biti proživljeni na Kijametskomdanu u stanju u kakvom suumirali. Ljudi će biti u strahu, uznemirenii zabrinuti, a mujezini će bitizauzeti ezanom. Džabir prenosi daje Resulullah, a.s., rekao: „Mujezinii učači telbijje (lebbejkellahummelebbejk...) će izaći iz svojih kabura,pa će mujezini učiti ezan a mulebbijeće učiti telbijju.“ (et-Taberanifi’l-Evsat)FOTO: OSMAN ERDIĆMujezini će biti na posebnommjestu, sačuvani od kijametskihstrahota. Resulullah, a.s., je rekao:„Mujezini će imati najduže vratovena Kijametskom danu.“ (Muslim)Ezan je sigurnost za stanovnike.Resulullah, a.s., je rekao: „U kojemse narodu prouči ezan ujutro, taj narodće biti u Allahovoj sigurnosti svedok ne zamrkne. A u kojem se naroduprouči ezan uvečer, taj narodće biti u Allahovoj sigurnosti sve dokne osvane.“ (et-Taberani fi’l-Kebir)19

Ibn Adžîbe el-Haseni | EL-BAHRU’L-MEDIDSuraEL-KUREJŠU ime Allaha, Milostivog, SamilosnogZbog navike Kurejšija,navike njihove da zimi i ljeti putuju,neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju,koji ih gladne hrani i od straha brani.Uzvišeni Hakk kaže:1. Zbog navike Kurejšija,2. navike njihove da zimi i ljeti putujuNeka Kurejšije obožavaju Gospodara ovog Hramajer im je podario naviku dvaju putovanja. A Kurejšije suuobičavali da dva puta godišnje putuju, zimi u Jemena ljeti u Šam (Siriju). Tako su dobro trgujući zarađivali,a bili su sigurni na svojim putovanjima s obzirom na toda su bili čuvari Allahovog harema, Njegove dragocjenekuće (Kabe), tako da im se niko nije suprotstavljao, doksu drugi ljudi bili napadani i pljačkani.Kurejš je pleme od Nadra ibn Kinane, a neko veli odFihra ibn Malika. Dobili su ovaj naziv, što je deminutiv odriječi kirš, a to je velika riba u moru (ajkula) koja se igras lađama i koja se ne može savladati osim buktinjamavatre. A deminutiv je u ovom slučaju u značenju uveličavanja.Tako su nazvani zbog njihove snage, upoređujućije s ajkulom.Neki pak vele da su dobili naziv od riječi karš a štoznači skupljanje (imetka) i zarada, pošto su mnogo zarađivalitrgujući i putujući po svijetu.A Njegove riječi:3. neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju,4. koji ih gladne hrani i od straha brani.Koji ih posredstvom tih sigurnih putovanja hrani, zatošto su komšije Hrama, od gladi žestoke u kojoj su ranijebili.Pokuđena ipohvaljena gladEl-Kilbi je rekao: „Prvi koji je donio pšenicu (brašno)iz Šama je Hašim bin Abdi-Menaf. Pa kada je Allah poslaoSvoga vjerovjesnika, vjerovjesnika milosti, i poštoje pleme Kurejš prihvatilo islam, Allah ih je sačuvao odteškoće dvaju putovanja. U Mekku se sljevala nafaka sasvih strana berićetom pojave Poslanika, a.s.“Malik ibn Dinar veli: „Nijedan ummet nije izgubio Allahovupodršku a da nisu bili iskušani glađu.“20

Prenosi se da je Kurejšije jednom zadesila tolika gladda su jeli lešine i spaljene kosti, pa ih je Allah spasiotoga zbog Poslanikove, a.s., dove. Pa je to značenjeriječi: „koji ih gladne hrani i od straha brani“.Neko smatra da se pod strahom misli na lepru, paih ona u Mekki ne pogađa. A to je ispunjenjem doveIbrahima, a.s.: „Učini ovaj grad sigurnim (...)“ (el-Bekare,126)Išaret:Kao što je Allah učinio sigurnim stanovnike, komšijei pripadnike Njegovog Bejta (Bejtullaha, Kabe), tako jeučinio i sigurnim pripadnike Njegovog duhovnog puta(nisbeta).Duhovnim putnicima se kaže: „Klanjajte se Gospodaraovog Hrama“, tj. Hrama duhovnog prijema (hadret)kojeg ste tražili, ili Hrama duhovne veze uz kojuste sigurnost našli.Poslanik, a.s., bi govorio: „Moj Allahu, utječem Ti seod gladi, jer je ona loš drug.“Ono što je pokuđeno jeste prevelika glad, zbog kojeponestaje nutarnje snage i jačine, a inače je umjerenaglad, kod sufija, pohvaljena.SedamsvojstavaFOTO: HAZIM ŠABANOVIĆUm Hani’, kćerka Ebu Talibova, prenosi da je Resulullah,a.s., spomenuo sedam odlika Kurješa, koja nikomnisu data prije njih niti će ikome biti darovana poslijenjih, a to su: vjerovjesništvo, hilafet, hidžabet – služenjeKabi, sikajet – napajanje hadžija, potpomognuti suprotiv Vlasnika slona, obožavali su Allaha sedam godinaa da to druga plemena nisu činila i spuštena je (ovasura) u Kur’anu koja govori samo o njima, ne spominjućidruge. (Ruhu’l-Bejan)Potom Uzvišeni kaže: „i od straha brani“, tj. od velikogstraha, a to je strah od Vlasnika slona, ili od strahana putovanjima, ili od straha od suše.„Onoga Koji vas gladne hrani“, pa su vaše duhovnesofre postavljene. „I Koji vas od straha brani“, kada seduhovnim putem krećete.Ismail Hakki veli: „Kurejš je aluzija – išaret na nefs(ego) koji širk čini i na njegove snage koje ispoljavajunasilje i grijehe, nefs koji je nastanjen u insanskomgradu, tj. u Mekki postojanja. Zima je potčinjavanje iveličanstvenost (dželal), a ljeto je naklonost i ljepota(džemal). Zima je nemoć i slabost a ljeto je moć i snaga.Pa kad je nefs nemoćan i slab, onda putuje ka sreći(Jemen, jumn) moralnih, duhovnih i umnih vrijednosti.Dok se nefs pri moći i snazi zapućuje ka nesreći (Šam,šu’m) materijalnih stvari. Tako se nefs pokreće izmeđuumnih (srčanih) i opipljivih (materijalnih) blagodati, a nezahvaljuje na tim blagodatima tako što će priznati tevhid(jedinstvo) i poslanstvo, puput filozofâ koji su uronjeniu morima uma i logike i faraonâ koji su zaokupljeni materijalnimuživanjima. Zbog toga Uzvišeni naređuje dase robuje Gospodaru ovog bejta (kuće), tj. kuće srcakoja je istinska Kaba (a ne razumu niti osjetilima), poštojedino oko nje tavafe srčani darovi (varidat) i božanskanadahnuća (ilham). (Ruhu’l-Bejan)A Allah Uzvišeni najbolje zna.Ve sallallahu ala sejjidina Muhammedin ve alihi.21

Allame el-Munavi | FEJDU’L-KADIRČetverica ljudiPoslanik, a.s., je rekao:„Za troje se kunem: Neće se čovjeku umanjiti imetak zbog (davanja) sadake. Neće se čovjekunanijeti nepravda i on je otrpi a da ga Allah neće učiniti dostojanstvenijim i uglednijim.I neće čovjek otvoriti vrata prošenja i traženja, a da mu Allah neće otvoriti vrata siromaštva.Reći ću vam hadis – govor, pa ga upamtite: Dunjaluk je učinjen četverici ljudi – čovjeku kojem je Allah dao imetkai znanja, pa se on u svom bogatstvu boji svoga Gospodara i njime održava rodbinu i zna šta je obavezan radiAllaha u tom imetku. Ovo je nešto najpoželjnije i najbolje. Čovjeku kojem je Allah dao znanje ali nije imetak. Onje iskrenog nijeta i namjere pa govori: ‘Da mi je Allah dao imetka, radio bih kao i onaj.’ Njemu se vrednuje spramnjegove namjere i on ima istu nagradu kao i onaj prvi. Čovjeku kojem je Allah dao imetak ali nije dao znanje. Onsvoj imetak nerazumno troši i ne boji se Allaha za njega, niti održava rodbinu njime, niti zna šta je obavezan spramAllaha u tom imetku. Ovo je najgori položaj. I čovjeku kojem Allah nije dao ni imetak ni znanje, pa on govori: ‘Kadabih imao imetak, radio bih kao i onaj što radi.’ I njemu će se dati spram njegove namjere i njihov teret i grijeh je isti.“Komentar:(el-Džamiu’s-Sagir, 3450)Sve što čovjek podijeli kao sadaku – dobrovoljni prilog i pomoć, Allah će blagosloviti na ovom svijetu i nadoknaditii više nego se potrošilo, a na ahiretu će ga posebno nagraditi. Čovjeku neće biti nanesena nepravdakoju otrpi, a da mu neće biti povećan ugled i na dunjaluku i na ahiretu. Neće čovjek početi prositi i kukatidrugim ljudima želeći da mu udijele, a da mu Allah neće otvoriti vrata siromaštva odakle se ne nada.Ispričat ću vam nešto, pa to zapamtite kako bi vam Allah dao da se time i okoristite. Dunjaluk je učinjen za četirikategorije ljudi: čovjeka kojem je Allah dao halal imetak i dao mu znanje šerijatskih znanosti od kojih se ima vjerskekoristi. On se Allaha boji i u jednom i u drugom, pa dijeli od svoga imetka na način kojim se stječe Allahovozadovoljstvo i blizina, a znanjem tako što radi shodno svojoj teoriji i riječima i on to znanje širi samo radi Allaha ane radi nečega drugog. On imetkom održava rodbinske odnose tako što ga troši na njih, a znanjem tako što ihpodstiče na naukovanje i slične stvari. On zna šta je obavezan spram Allaha u tome, tako što dijeli u vakuf, ili uizgradnju, ili podučavanje, ili davanje fetve. Ovaj čovjek, koji živi na ovakav način, na najboljem je položaju kodAllaha, jer je objedinio i imetak i znanje i to će ostvariti zbog vrjednote i odlike i jednog i drugog i na dunjaluku ina ahiretu. Drugi je onaj kome je Allah dao znanje, poznavanje šerijatskih znanosti, ali mu nije dao imetka koji bidijelio i trošio na način kojim se ostvaruje Allahova blizina. On je iskrenog nijeta i namjere između njega i Allahai, kada bi imao imetka, radio bi kao i onaj ko ima imetak i znanje i trošio bi ga u ono čime je Allah zadovoljan iželeći Njegovo zadovoljstvo. On će biti nagrađen shodno svojoj namjeri i kao da je i uradio. Nagrada ovog zanjegovo znanje i onog za njegov imetak je jednaka. To zbog toga što bi i onaj koji zna, a nema, udjeljivao. Naosnovi ovoga je nagrada onog koji zna povećana. Treći je onaj kojem je Allah dao imetak ali mu nije dao znanje,poznavanje šerijatskih znanosti, makar poznavao neke druge naučne oblasti, pa on griješi po pitanju svog imetkai rastrošno se odnosi spram njega i ne boji se svog Gospodara za taj imetak, i ne daje ono što je obavezan odzekata, niti održava rodbinske veze, niti zna šta je obavezan spram Allaha u tom imetku, pa ne hrani gladnog, nitiodijeva golog, niti oslobađa roba, niti pomaže onog ko je u nevolji i ne čini ostale vidove dobročinstva. Taj je nanajgorem položaju kod Allaha. Četvrti je onaj čovjek kojem Allah nije dao ni imetka ni znanja kojim bi se mogaookoristiti i koji je odlučan da, kada bi imao imetka, radio bi kao onaj koji živi rastrošno. I on će biti vrjednovanshodno svojoj namjeri i odluci. Ni on ne bi udjeljivao u dobro, pa će biti na istom položaju kao i onaj ko rastrošnoživi i nijedan neće biti bolji od svog prijatelja.22

Tri receptaPoslanik, a.s., je rekao:„Od tri stvari ovaj ummet nije pošteđen: zavisti, (hrđavog) mišljenja i pesimizma zbog lošeg znaka. Hoćeteli da vam kažem šta je izlaz iz toga? Kada pomisliš nešto (hrđavo), nemoj to sprovesti u praksu. Kada zavidiš,nemoj priželjkivati (zlo) i kada vidiš neki predznak, nastavi kao da ga nema.“Komentar:(el-Džamiu’s-Sagir, 3466)Zavist spram ljudi, hrđavo mišljenje o ljudima i povođenje za lošim predznacima. Hoćete li da vam kažem štaje izlaz iz toga?, pa su rekli: „Kaži nam, Allahov poslaniče.“ On je rekao: „Kada pomisliš hrđavo prema nekome,nemoj postupiti shodno tom svom mišljenju. Kada nekome zavidiš, nemoj se povesti za zavišću. Ako u srcu neštoosjetiš i isplaniraš, nemoj to sprovesti u praksu. Kada vidiš loš predznak, nastavi kao da ga i nema. Zavist je unefsu, kao da je urođena. Zbog toga je teško njome upravljati. Ako se prepusti onom što ona nalaže, onda čovjekizgubi kontrolu. Zavidnik bi trebao da shvati da je ono što mu je uskraćeno, uskraćeno zbog njegovih propustai treba se potruditi da ima i on kao onaj kojem zavidi. Onaj kome se zavidi je sačuvan i neće mu nestati ono učemu je zbog zavisti zavidnika. Ali će zavist škoditi zavidniku, a neće mu pomoći.“ Ovako navodi Kadi.Gazali kaže: „Kada čovjek izgubi nadu da će ostvariti takvu blagodat, a nije mu drago zbog njegovog zaostajanjai faličnosti, zasigurno će poželjeti da se riješi svojih nedostataka. Oni će nestati tako što će ostvariti slično onomkome zavidi, ili da i onaj kome zavidi dođe u istu poziciju kao i on. Kada bi i zapriječio i jedan od ova dva puta,srce ne bi bilo oslobođeno nekog drugog prohtjeva. Kada bi propale blagodati onog kome zavidi, to bi mu bilodraže nego da on zadobije iste. Nestankom tih blagodati, nestaje i njegovog zaostajanja i on će biti u prednostinad drugim. Ovakvog nečega se srce ne oslobađa. Ako on priželjkuje da nekome nestanu blagodati i nastoji dase to i dogodi, to je pokuđena zavist, a ako on želi da se oslobodi takvih primisli i užitka u tome da neko izgubiblagodati u kojima je, bez obzira koliko mu bilo teško nefsu, ali potičući se razumom i vjerom na to, onda će muto biti oprošteno. To je značenje ovog hadisa.Nema opravdanjaPoslanik, a.s., je rekao:„Tri su stvari u kojima nijedan čovjek nema olakšice i opravdanja: dobročinstvo roditeljima, bili muslimaniili nemuslimani; ispunjavanje zadane riječi i obaveze dane muslimanu ili nevjerniku i opravdavanje povjerenjamuslimanu ili nemuslimanu.“Komentar:(el-Džamiu’s-Sagir, 3469)Niko nema pravo da ovo zanemari i ostavi. Dobročinstvo roditeljima, ili jednom od njih, makar bio i nevjernik,djelom ili u srcu. Tako je i za ostalo dvoje.23

Emina Ćeman | OSOBINE VJERNIKA I VJERNICAMuslimanii muslimankeOstavili smo još jedan časni mjesec ramazaniza nas. Sada opet iščekujemo naredni, u nadida smo u toku ovoga zadobili Allahov, dž.š.,oprost. Trudili smo se zadobiti ga tako što smo učestalinaše činjenje ibadeta i što smo pokušavali uljepšatiosobine koje nas krase kao ummet Muhammedov, a.s.Ipak, svjesni smo da život jednog muslimana ne prestajesa zadnjim ispoštenim danom, nego da je svaki dan ugodini nova prilika za postizanje Allahovog zadovoljstva.Tragom tog stremljenja, u ovom i narednim brojevimaSemerkanda, Vam donosimo tefsir jednog kur’anskogajeta koji pohvaljuje vjerničke osobine i obećava onimakoji ga se budu pridržavali oprost i nagradu.Zar u namanema ničeg dobrog?Kao što ćete i sami primjetiti, ovo je specifičan ajet jerje jedan od nekolicine ajeta u kojima Allah, dž.š, navodiosobine muslimana u oba roda, i muškom i ženskom.U većini ajeta opisi dobrih muslimana dolaze samo umuškom rodu. Evo tih kur’anskih riječi:„Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama,i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama,i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivimmuškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcimai poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekati ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste iženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnimmjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnimmjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominjuAllaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je,doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.“U tefsirima se navode predaje o povodu objaveovog ajeta, pa se većina mufessira slaže da se radi oPoslanikovoj, a.s., supruzi hazreti Ummi Selemi, kojaje jednom prilikom upitala Poslanika, a.s.: „Šta je to snama ženama pa se ne spominjemo u Kur’anu kao štose spominju muškarci? Zar u nama nema ničeg dobrogapo čemu bismo bile spomenute? Ja se bojim da Allahod nas neće primiti pokornost.“ Hazreti Ummi Selemanastavlja govoriti o ovom događaju: „Tog dana nisambila svjesna da je podne sve dok nisam čula Poslanikovglas na minberu u džamiji dok sam se češljala, pa sam24

zo pokrila kosu i izašla iz sobe naslonivši glavu na zidkako bih čula o čemu govori. Tada sam ga čula kakokaže: ‘Ljudi, Allah u Svojoj knjizi kaže: Muslimanima imuslimankama, i vjernicima i vjernicama (...)’“Objavljivanje ovog ajeta je dokaz svima onima kojikažu da su u islamu žene iznevjerene i omalovažene.Svi, i muškarci i žene, imaju priliku biti od Allahu, dž.š.,bliskih robova, a do njih je koliko će svojih prilika iskoristiti.U islamu muškarci i žene ne stoje jedni nasuprotdrugih u rivalskom odnosu, nego stoje jedni poreddrugih, skupa idu ka istom cilju – Allahu, dž.š. Na tomputovanju samo mogu biti podrška jedni drugima.Onaj ko svoje licepreda Allahu, dž.š.Riječ muslim je izvedenica iz glagola esleme, kojioznačava predaju i oslanjanje (u ovom kontekstu u odnosuprema Bogu). Tako je musliman onaj čovjek koji sepotpuno predaje i sva svoja stanja, potrebe i želje povjeravaAllahu, dž.š. Musliman označava i onog čovjekakoji iz rata uđe u mir, pošto je muslim riječ izvedena odharfova sin-lam-mim, koji pak označavaju mir (selam).Uistinu, sve osim islama je rat, agresija i nasilje premavlastitoj duši. Onaj ko svoju dušu preda njenom Stvoritelju,osigurao joj je istinski i trajan mir.Kada se govori o terminima muslim i mu’min (vjernik),razlika je slijedeća: musliman je čovjek koji se pokoravai izvršava dužnosti propisane islamom (namaz,post, zekat, hadž i tako dalje), dok je mu’min onaj koiskreno srcem vjeruje u sve ono u što je dužan vjerovati(u Allaha, poslanike, meleke, knjige i tako dalje). Islamse očituje jezikom i djelima, te je njegovo ispoljavanjevidljivo svima, dok je iman stvar srca i unutrašnjih čovjekovihstanja.Spominjanjemuslimana u Kur’anuKada se u Kur’anu spominje pojedinačno riječ „musliman“,tj. kada se ne spominje u smislu zajednicevjernika, onda se ta riječ najčešće odnosi na nekog odBožijih poslanika. Ti ajeti su često u kontekstu poslaničkihsvjedočenja da su oni muslimani. U tome je ukaz daislam nije vjera nastala s objavom Muhammedu, a.s.,nego je ona kontinuitet od prvog stvorenog čovjekaAdema, a.s. Svi Božiji poslanici su bili muslimani, a evoi nekoliko ajeta u vezi s tim:Ibrahim, a.s.:I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub:„Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru,i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!“(el-Bekare, 132)Reci: „Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrtmoja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova,koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvimusliman.“ (el-En’am, 162–163)Jusuf, a.s.:Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio metumačenju nekih snova! Stvoritelju nebesa i Zemlje,Ti si Zaštitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj daumrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!(Jusuf, 101)Sulejman, a.s.:I kad ona dođe, bi joj rečeno: „Je li ovakav prijestotvoj?“ – „Kao da je on!“, uzviknu ona. – „A nama jeprije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.“ (en-Neml, 42)Musa, a.s.:I Musa reče: „Narode moj, ako u Allaha vjerujete,u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!“ (Junus, 84)Opisi muslimana uriječima Muhammeda, a.s.Muhammed, a.s., u svojim hadisima daje svojevrsnedefinicije, tj. opise muslimana. U predaji koju prenosiEbu Hurejre, r.a., stoji da je Poslanik, a.s., rekao:„Musliman je muslimanu brat, ne iznevjerava ga, nelaže ga, niti ga ostavlja na cjedilu. Svaki musliman jemuslimanu haram, haram mu je njegova čast, imetaki krv. Bogobojaznost je ovdje!“ U Muslimovoj predajistoji i nastavak: „(...) pokazavši tom prilikom na prsa triputa. Dosta je čovjeku zla da ponižava brata muslimana.“(Tirmizi)25

HILJADU I JEDNA KAPSan naputovanjuPoznati putopisac Ibn Betuta (preselio 770/1368) u jednomsvom putopisu spominje šejha iz Aleksandrije po imenuEbu Abdullah el-Muršidi. Ova poštovana osoba se potpunopredala ibadetu. Ebu Abdullah je prekinuo sve veze s dunjalukom.Bio je vlasnik mnogih božanskih riznica. Ibn Betuta jeza vrijeme svog boravka u Aleksandriji uspio upoznati ovogBogu predanog insana. Ovako govori:Našao sam se sa šejhom. On je odmah ustao na noge izagrlio me. Dao je da se pripremi hrana i zajedno smo jeli.Na sebi je imao džube od crne vune. Kada je bila ikindija,mene je postavio za imama. Sve vrijeme dok sam bio kodnjega, mene je postavljao za imama. Kada sam htio spavati,rekao mi je da idem leći u jedan ćošak na krovu (potkrovlju).Kada sam se popeo na potkrovlje, tamo sam našao jednuhasuru i krzno, lavor za abdest, vrč s vodom i čašu za piće.Te noći sam sanjao san: nalazio sam se na krilu jednevelike ptice. Ptica je sa mnom letjela prema kibli. Prvo je išladesno, onda prema istoku. Onda bi naginjala jugu. Ondabi se udaljavala prema istoku. Na kraju me spušta na nekomračno zeleno mjesto i tu ostavlja.Začudivši se ovakvom snu, pomislih: „Ako mi šejh rastumačiovaj san, onda će se tako i desiti.“ Kada sam ujutru otišaokod njega radi sabah namaza, opet je mene postavio zaimama. Poslije namaza je kod njega došao Emir Jelmelek,poselamio se s njim i otišao. I ostali posjetioci su došli kodnjega i poselamili se s njim.Nakon što je otklanjao duha – prijepodnevni namaz, pozvaome kod sebe. Pitao me za san i ja sam mu ga lijepoispričao. Ovako je rekao: „Ići ćeš na hadždž, tavafit ćeš okoKabe i posjetit ćeš kabur Resulullaha, s.a.v.s. Onda ćeš posjetitizemlje Jemena, Iraka i zemlje Turske, i tamo ćeš dugoostati. U Indiji ćeš se naći s Dilšadi Hindom. Spasit će te odopasnosti u koju ćeš tamo upasti!“Onda mi je kao poputninu dao malo komadića suhoghljeba i malo novaca. Oprostio sam se od njega i otišao.Od tog dana na svojim putovanjima sam doživljavao samolijepe stvari.Očito je bilo da se na mene spustio njegov bereket.Rihletu Ibn Betuta (Bejrut 1996), 1/46–48; prev. A. SaitAykut Ibn Batuta Seyahatnamesi (Istanbul 2004), 1/34–36.26

PolovinajabukeIbn Betuta se jednog dana zaputio u grad Džebel u bliziniLazkije. Ovaj grad je bio grad nepresušnih rijeka, gustog drvećakoje se pruža visoko u nebesa, na samo milju od mora.Bio je samo grad – tvrđava revolucionara. Ibn Betuta priča:Tamo postoji kabur poznatog i čestitog evlije Ibrahima ibnEdhema. I ovaj insan je potpuno napustio dunjalučki imetak.Dušu je vezao za Uzvišenog Allaha i postao je po tome poznat.Ibrahim nije bio, kako narod misli, iz neke vladalačkeporodice. Bio je nasljednik djedovog – majkinog oca imetka.Njegov otac Edhem je bio jedan od iskrenih i putujućih abida– pobožnjka.Prema pričama, Edhem (otac Ibrahima ibn Edhema) jejednom navratio u neku baštu u Buhari. Tu je uzeo abdest najednoj tekućici. Tada je ugledao jabuku koju je nanijela voda.Pomislivši da nema prepreke, pojeo je tu jabuku. Međutim,malo poslije mu se uvukla sumnja zbog toga što je uradio.Namjerio je tražiti halala od vlasnika bašte. Kada je ugledaoženu koja je vlasnica bašte, rekao joj je za događaj i tražiohalala za jabuku. Žena mu reče: „Pola ove bašte je moje,pola sultanovo!“ S tim da je ona suvlasnik, pola jabuke muhalali. Ali sultan se nalazi u Belhu, koji je deset dana hodaod Buhare.Edhem se zaputi pravo u Belh. Sa sultanom se sreo nadan svečanosti i, ispričavši za događaj, tražio je halal za drugupolovinu jabuke. Sultan naredi Edhemu da dođe sutradan.Sultan je imao lijepu kćer koja je voljela ibadet i čestiterobove. Imala je želju udati se za nekoga ko se kloni sumnjivihstvari i ko ne daje značaj dunjaluku. Kada se sultan vratiou svoj konak, uz pohvale je ispričao kćeri Edhemovu priču.Rekao joj je da je Edhem došao iz Buhare u Belh zbog pravana polovinu jabuke. Sultanova kćer, koja je to čula, poželjelase udati za Edhema.Na to sultan, kada je narednog dana došao u konak,Edhemu reče: „Halalit ću ti samo ako oženiš moju kćer!“Edhem se nakon kratke pauze prihvati oženiti.Sultanova kćer je ostala trudna s Edhemom i rodila Ibrahima.S tim da sultan nije imao muške djece, sav imetak jeostavio unuku Ibrahimu ibn Edhemu. Ali, kao što je poznato,on je napustio sav imetak.Rihletu Ibn Betuta, 1/95–96; Ibn Batuta Seyahatnamesi,1/119–120.Ummu DžemilinoneprijateljstvoBez obzira što je bio amidža Resulullaha, s.a.v.s., EbuLeheb i njegova drska žena Ummu Džemila su bili veliki neprijateljiPejgambera i na tom putu neprijateljstva i zlobe suustrajavali u prevelikoj mjeri. Ti mušrici su radili sve kako bina bilo koji način naškodili Allahovom Poslaniku, a.s.Ummu Džemila bi svake noći nabrala naramak trnovitihgrana i redala putem kuda će Pejgamber proći, kako bi gauboli u noge. Na osnovi ovakvih događaja spuštena je suraTebbet, koja žestoko opisuje Ebu Leheba i njegovu ženu kaodžehenemlije. Kada je Ummu Džemila čula da su spušteniovakvi ajeti o njoj i njenom mužu, otišla je kod Kabe gdjesu sjedili Resulullah, a.s., i Ebu Bekr. Uzela je veliki kamenu ruku i krenula ka njima. Hazreti Ebu Bekr je ugledao i rečePejgamberu, s.a.v.s.:- Resulallah! Ova Ummu Džemila je zla žena. Bojim se date ona ne ugleda. Kad bi ustao i sklonio se negdje kako teona ne bi povrijedila!- Resulullah, s.a.v.s., je na to rekao da ga ona neće moćividjeti, i nije se ni pomakao s mjesta. I zaista je tako i bilo.Uzvišeni Allah nije pokazao Resulullaha, a.s., Ummu Džemilikoja se približavala s kamenom. Ugledala je samo hazretiEbu Bekra i stala iznad njega. Upitala ga je:- Ebu Bekre, gdje ti je prijatelj?- Zar ti ne vidiš nikoga oko mene?- Ne zezaj se sa mnom! Ne vidim nikoga oko tebe. Kakočujem tvoj prijatelj me ismijava svojom poezijom. Ako je onpjesnik, i ja čitam poeziju. A i moj muž je pjesnik. Tako miboga, da sam ga ugledala, gađala bih ga ovim kamenomu usta!- Ne, ne! Tako mi Allaha, moj prijatelj nije pjesnik, on nepravi stihove. Niti je tebe ismijavao u stihovima.Kada nije našla što je tražila, Ummu Džemila se vratila.Hazreti Ebu Bekr je upitao:- Resulallah! Zar te ona žena zaista nije mogla vidjeti?- Da, nije me vidjela. Allah je njene oči zatvorio da me nevidi.Kadi Ijad, eš-Šifa bi ta’rifi hukuki’l-Mustafa (Damask,2000), str. 436; Ibn Hišam, es-Sire, 1/393; Ujunu’l-Eser,1/193.27

Ali Tantavi | SUVER VE HAVATIRSreća(II)Čitaoci! Mi smatramo bogatstvo je samo u novcu,a šta je novac sam?! Zar ne znate priču o bolesnomvladaru kojem su posluživana najukusnijajela pa nije mogao ništa da jede. Gledao je kroz prozor uvrtlara koji je jeo crni hljeb s crnim maslinama, stavljajućijednom rukom zalogaj u usta, drugom uzimao drugi, atreći preuzimao okom. Gledajući to, i on je poželio daima takav apetit i postane vrtlar?Zar niste čuli priču o čovjeku koji je tražio i molio Bogada sve što dotakne postane zlato. Dotakao je kamen paje postao zlato. Skoro da je poludio od radosti i srećejer mu je dova uslišana, pa je došao kući sav uzbuđente pristupio hrani da jede. Dotakao je hranu a ona sepretvori u zlato te on ostane gladan. Kćerka mu priđekako bi ga utješila te je on zagrli i ona postane zlato...Sjeo je, plakao i molio Gospodara da mu kćerku povratii da otkloni i udalji od njega zlato.Ili Rutsheld koji je ušao u svoju veliku riznicu blaga tesu ga vrata poklopila i umro je u moru od zlata.Zašto tražite zlato a vi već posjedujete mnogo zlata?Zar vid nije zlato, zdravlje ili vrijeme – zar nisu zlato?Zašto se ne okoristimo od našeg vremena? Zašto neznamo vrijednost života?Obavezao me časopis ovom temom još prije mjesecdana, a ja i dalje odgađam, a vrijeme prolazi. Dani kaosahati a sahati minute, ne osjećam ga i ne iskorištavamga kao da je veliki prazni sanduk. Kada se približi termini ostane samo jedan dan, onda se prihvatim i tražimvrijeme da ga iskoristim, pa minuta postane sahat, asahat dan kao da je mala kutija puna dragulja i tinte.Tada iskoristim svaki trenutak.28

Tako sam većinu ove teme napisao na stanici Babu’l-Luk (Egipat, bio sam nastanjen u njemu 1947), čekajućitramvaj u gužvama ljudi. Trenutak mi je tada bio vrijednijiod svih tih dana. Žalio sam za takvim trenutcima i izgubljenimvremenom. Da sam uvijek razmišljao o nečemuda napišem dok sam čekao tramvaj, a čekao sam svakidan više od sahata, postigao bih mnogo.Veliki učenjak Ibn Abidin konstantno je proučavao,čak kada bi abdest uzimao ili sjeo da jede naredio binekome da mu čita nešto od nauke, pa je tako napisaoveliko djelo Hašiju.Serahsi je diktirao svoje djelo Mebsut, najcjenjenijedjelo iz fikha na dunjaluku, a bio je zatvoren u bunaru.Čudim se onome ko se žali da nema vremena, a zarvrijeme ne oduzimaju nemar i nered?! Pogledajte kolikostudent uči noć uoči ispita. Uvidjet ćete da kada bi tolikoučio, ne kažem svake noći već svake sedmice jedanput,postao bi učenjak svijeta.Pogledajte one koji su napisali stotinama knjiga kaošto je Ibnu’l-Dzevzi, Taberi, Sujuti, Džahiz ili uzmite jednuknjigu kao što je Lisanu’l-Areb i pogledajte da li možeiko od vas da se strpi i pročita takvu knjigu a onda jejedanput prepiše svojim rukopisom, a kamoli da napišesličnu knjigu od sebe?Sreća je u namaLjudska pamet – zar nije bogatstvo? Zar nema cijenu?Zašto smo nesretni ludilom a ne radujemo serazumom? Zašto ne damo razumu da radi, jer, da radi,donio bi nam čuda? Ne spominjem filozofe i izumitelje,ali ću vas podsjetiti na nešto što je blizu vama i lahko,a to je pamćenje. Čuli ste za priču Buharija kada su gaprovjerili i ispitali sa stotinu hadisa čiji su tekst i lanacprenosilaca pomiješali pa je sve hadise vratio na njihovomjesto. Također ste čuli i za Mearrija koji je slušaodva Armenca kako se svađaju i prepiru na svom jezikupa, kada su ga uzeli za svjedoka, on im je sve što supričali ponovio, a nije razumio. Ili za Asmeija i HammadRavijeta koji su napamet znali mnoge predaje i poeziju,ili za Ahmeda i Ibn Meina koji su prenosili mnoge hadisei predaje. I stotine sličnih ovima... Pa čudite se, a da usebi razmislite, vidjeli biste da ste i vi u stanju isto toučiniti, ali vi to ne činite.Pogledajte koliko svako od vas zapamti imena ljudi,imena gradova, časopisa i novina, šala i pjesama, imenahrane i pića, koliko priča prenosi iz tradicije i istorije,koliko nas svaki dan zauzimaju glasine i ono što se vidii pročita. Da na mjesto toga stavimo čistu nauku, bilibismo poput onih koje sam spominjao.Poznavao sam konobara iz Šama koji je imao dvadesetgodina. Zvao se Hilmi, a radio je u kafani „Faruk“.Obilazio je mušterije, a bilo ih je stotinama, pitajući ih štažele: kahvu, čaj, sok ili limunadu; kahvu gorku ili slatku,čaj crveni ili zeleni, sok koje vrste. Nakon toga bi staona sred kafane, ponavljajući naglas narudžbe u jednomglasu, a nakon toga bi svakome donio ono što je tražio,ne oduzimajući nikome ništa!Zaista zdravlje, vrijeme i razum, sve je to bogatstvoi sve je to razlog za sreću za onoga ko želi sretan biti.Temelj i osnova svih stvari jeste iman. Iman hranigladnog, grije ozeblog, bogati siromašnog, tješi tužnog,jača slabog, škrtog čini darežljivim, od čovjekovogzvjerstva pravi druželjubivost a od njegovog neuspjehai razočarenja pravi uspjeh i sreću...Kada pogledaš u one koji su nižeg položaja od tebe,koliko god tvoj položaj bio mali i situacija slaba, ti si boljiod hiljade onih koji su iznad tebe razumom i naukom,porijeklom i familijom i bolji si životom od Abdu’l-Melikibn Mervana i Harun er-Rešida, a bili su vladari na Zemlji.Abdu’l-Melik je imao istruhnut i izbušen kutnjak koji ga jetoliko bolio da nije mogao od njega noću spavati i nijenašao doktora koji bi mu zub obradio, zaštitio i popraviozlatom. A ti, tebe i ne zaboli zub a da ti već doktor nije uslužbi. Er-Rešid je bdio pod svijećama i jahao je životinje,a ti bdiješ pod svjetlom i voziš automobil. Njih dvojicaod Damaska do Mekke putovali su do mjesec dana, ati putuješ za nekoliko dana ili nekoliko sati.Čitaoci! Vi ste sretni, samo vi to ne znate. Sretniako spoznate veličinu blagodati koju uživate, sretniako dušu svoju spoznate i iskoristite od njene snage,sretni ako začepite uši svoje od glasa pijetla i ne tražitenemoguće pa pokušate začepiti usta pijetla, sretniako tražite sreću u sebi a ne oko sebe. Sretni steako su vaše misli stalno s Allahom, dž.š., i zahvaljujetena svakoj blagodati a saburite na svakoj nedaći,pa uspijete u obje situacije i spasite se na oba svijeta.Neka je Božiji mir i rahmet na vas.S arapskog preveo: Elvedin Muminović29

Imam Rabbani k.s. | PISMO PRIJATELJUStupanj ljubavi(Ovo pismo je napisano hadži Muhammedu Lahoriju, a govori o stupnju ljubaviprema Allahu na kojem su robu jednaki dobivanje blagodati i podnošenje teškoća)Neka i nas i vas Uzvišeni Allah sačuva od iskrivljenog pogleda, hurmetom prvaka čovječanstva, alejhive ala alihi’s-salavatu ve’t-teslimat.Znaj da je cilj duhovnog putovanja (sejri suluka) očišćenje nefsa (ega) koji naređuje zlo od robovanjalažnim božanstvima koja izviru iz nefsanskih prohtjeva i prestanak okretanja na bilo koju stranu osimprema uzvišenom Bogu, istinskom i jedinom.Nad Allahom se neće pretpostavljati apsolutno nikakvi ciljevi, bili oni vjerski ili svjetski. Vjerski ciljevi,iako su od dobrih djela (hasenat), oni su ono čime se zanimaju dobri ljudi (ebrar), dok Bogu bliski (mukarrebun)i njih vide lošim, s obzirom na to da oni pored Allaha jedinog ne vide drugog cilja.Postizanje ovakvog carstva vezano je za fenaluk i postizanje ljubavi Allahovog Bića (el-Mehabbe ez-Zatijje), istinske ljubavi prema Allahu. Na tom stupnju robu je podjednako – da li dobivao blagodati ilipodnosio teškoće. Slast od stavljanja na kušnju jednaka je slasti darivanja.Ako žele džennet, oni ga žele stoga što je on mjesto zadovoljstva Uzvišenog i što je On zadovoljan timeda se džennet od Njega traži. Ako traže utočište od vatre, oni to čine jer je vatra mjesto srdžbe Uzvišenog.Njihov cilj, džennet, nije radi naslađivanja nefsanskim potrebama, niti je radi bježanja od vatre zbogstraha bola i ezijeta. Sve što dolazi od Voljenog, pa sve je to kod ovih velikana voljeno, ono čemu sežudi i što se traži.Ovdje je olakšana suština iskrenosti (ihlas). Potpuni spas od robovanja lažnim božanstvima i uspostavljanjeriječi jednoće (tevhid) je u ovom vaktu, na ovom stupnju.Ako se ne postigne ljubav Bića (Mehabbe-i Zatijje), iskrena ljubav prema Allahovom Biću, onda nužnopostoje propusti.Potpuni fenaluk se ne može postići bez ove ljubavi koja spaljuje sve lažne ortakluke.(Imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s.: Mektubat, tom I, 35. pismo)30

Šerijat je izvor sreće(Ovo pismo je napisano hadži Muhammedu Lahoriju, a govori o tome da ješerijat garant svake sreće, vjerske i dunjalučke, a da su tarikat i hakikat u službi šerijata)Neka i nas i vas Uzvišeni Allah učini od onih koji su ukrašeni suštinom šerijata Muhammed-Mustafinog, nekaje na njega salat, selam i tehijjet. I neka se Allah smiluje robu koji na ovu dovu kaže: Amin.Znaj da šerijat ima tri dijela: znanje (ilm), praksu (amel) i iskrenost (ihlas). Sve dok se ne ispune sva tri ovadijela, neće se ispuniti šerijat. A, kada se ispuni šerijat, time se ispunjava zadovoljstvo Uzvišenog Hakka, što jeiznad svih dunjalučkih i ahiretskih sreća. „A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega (...)“ (et-Tevbe, 72)Šerijat je jamac za svaku sreću, dunjalučku i ahiretsku. I nije ostalo ništa od potreba, a da je izvan šerijata.Tarikat i hakikat, kojima se odlikuju sufije, su samo hizmećari. U službi su šerijata radi potpunog zadobijanjanjegovog trećeg dijela, tj. ihlasa.Cilj tarikata i hakikata je postizanje potpunosti šerijata, a ne nešto van šerijata. Stanja (hal), vedždovi, znanjai spoznaje koje se pojavljuju sufijama na njihovom putovanju nisu ciljevi, nego su to mašte i iluzije na kojima seodgajaju tarikatska djeca, pa se to treba prevazići, kako bi se postigao stupanj Allahovog zadovoljstva (rida),zadnji stupanj duhovnog putovanja.Cilj prelaska tarikatskih i hakikatskih postaja nije ništa drugo osim postizanje ihlasa koji je uvjet za postizanjestupnja Alahovog zadovoljstva. Carstvo ihlasa i stupanj ridaa postiže jedan od hiljâda putnika, nakon prelaskapreko sve tri vrste tedžellijata (manifestacija Allahovih djelovanja, Allahovih Imena i Svojstava i Allahovog Bića) iprelaska preko osvjedočenja (mušaheda) arifa.Oni koji su nepotpuni, oni ubrajaju halove i vedždove u ciljeve. Misle da su mušahede (duhovna osvjedočenja)i tedželijjati (manifestacije) ono što treba tražiti i postići. Takvi, bez sumnje, moraju ostati u zatvoru mašte i iluzije.Ovim zatvorom oni bivaju lišeni potpunosti (kemalat) šerijata. „Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatrajuda se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga koMu se iskreno obrati.“ (eš-Šura, 13)Da, postizanje ihlasa i dolazak na stupanj zadovoljstva vezan je za prelazak preko ovih stanja i vedždova ivezan je za realizaciju ovih znanja i spoznaja. Tako da su ove spomenute stvari pripreme za postizanje onoga štose traži (matlub) i uvodi za ostvarenje cilja (maksud).Suština naprijed rečenog objelodanila se ovom duhovnom ovisniku (fekir) nakon predanog zanimanja tarikatompunih deset godina, bereketom Allahovog Miljenika, alejhi ve alihi’s-salatu ve’s-selam. Pokazao se svjedok šerijatajoš i ranije, mada nikad nisam bio vezan za halove i vedždove, i u mom pogledu nije bilo ništa osim postizanjasuštine šerijata, međutim suština stvari se pokazala nakon punih deset godina na potpuno jasan način. I neka jeAllahu hvala na tome, hamden kesiren, tajjiben, mubareken fihi.Vijest o smrti šejha Džemala je ražalostila sve muslimane. Molim te da njegovoj djeci izraziš moje saučešće ida u ime ovog siromaha proučiš Fatihu.Ve’s-Selam!(Imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s.: Mektubat, tom I, 36. pismo)31

GOVOR STANJAHadisPoslanik, a.s., je rekao:„Budi učenjak (alim), ili onaj ko traži znanje, ili onaj ko sluša (učenjake),ili onaj ko voli (učenjake), a nemoj biti peto pa da propadneš.“Vrijednost učenjakaKesir ibn Kajs je ispričao: „Prišao sam Ebu’d-Derdau dok je sjedio udžamiji u Damasku i rekao: ‘O Ebu’d-Derda, došao sam iz Medinetražeći jedan hadis za koji sam čuo da ga ti prenosiš od Resulullaha.’Pa je rekao: ‘Nisi došao ni zbog kakve potrebe niti zbog trgovine, negosamo zbog ovog hadisa?’ ‘Da’, odgovorih mu. Reče: ‘Pa ja sam čuoResulullaha, a.s., kada je rekao – Ko slijedi put na kojem traži znanje,Allah mu učini da slijedi put od puteva dženneta. Meleki postavljajusvoja krila tragaocu znanja, iz zadovoljstva prema onome što on radi.Vrijednost učenjaka (alima) nad pobožnjakom (abidom) je poput vrijednostipunog mjeseca nad ostalim zvijezdama. Za učenjaka tražeoprost oni što su na nebesima i oni što su na zemlji, čak i ribe u vodi.Učenjaci su nasljednici vjerovjesnikâ. A vjerovjesnici nisu u nasljedstvoostavljali ni dinare ni dirheme, nego su ostavljali znanje, pa ko ga uzmeuzeo je veliko dobro.’“(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 1696)Slabo pamćenjeDjelo iraspravaMaruf el-Kerhi je rekao: „KadaAllah želi robu dobro, otvorimu kapiju rada i djelovanja azatvori kapiju raspravljanja.A kada želi robu zlo, zatvorimu kapiju rada i djelovanjaa otvori mu kapiju raspravljanja.“(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 1832)Daj nam dobroAli ibn Hašrem je spjevao: „Požalih se Vekiu na slabopamćenje, pa mi reče: ‘Potpomozi svoje pamćenjeostavljajući grijehe.’“(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 1734)Kako da budešod učenjaka?Muhammed ibn Nadr el-Harisi je rekao: „Kakoda budeš od učenjaka a tvoje odredište je ahiretdok ti radiš na skupljanju dunjaluka?!(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 1835)Hišam ibn Hassan prenosi da je el-Muhsin, r.a.,dovu: Rabbena atina fi'd-dunja haseneten ve fi'l-ahiretihaseneten – „Naš Gospodru, daj nam na dunjalukudobro i na ahiretu dobro“, ovako protumačio:„Daj nam na dunjaluku znanje i ibadet (iskreno robovanjeAllahu), a na ahiretu džennet.“(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, 1887)Dva znanjaEl-Fudajl ibn Ijad je rekao: „Dva su znanja: znanje najeziku i znanje na srcu. Što se tiče znanja srca, pa toje korisno znanje, a što se tiče znanja jezika, pa to jeAllahov dokaz protiv Njegovih stvorenja.“(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 1825)32

KoristangovorHamdun el-Kassar je bio upitan: „Zašto je govorprvih generacija (selefa) korisniji od našeg?“, paje odgovorio: „Zato što su oni govorili da bi seislam uzdigao, da bi se duše spasile i da bi Milostivibio zadovoljan. A mi govorimo da bi nefsoveuzdigli, da bi dunjaluk postigli i da bi nas ljudihvalili.“(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 1842)Ko škrtarisvojim znanjemAmr ibn Kajs el-Melai prenosi da je Iblis rekao: „Kodkoga se nađe jedna od tri stvari, kod njega nađemsvoju potrebu. Kod onoga koji škrtari svojim znanjem,kod onoga koji zaboravi svoje grijehe i kodonoga koji je zadivljen vlastitim mišljenjem.“(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, 1926)Ovo je učenjakHišam ibn Hassan je ispričao: „Neki čovjek je prošaopored Hasana el-Basrija pa reče: 'Ovo je učenjak!'Na to će Hasan: 'Znate li vi ko je učenjak?!Učenjak je onaj koji doro poznaje svoju vjeru, koji jesuzdržljiv prema dunjaluku i koji je stalno u ibadetusvome Gospodaru.'“(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, 1834)Tri vrsteučenjakaSufjan ibn Ujejne prenosi od nekih fakiha da su govorili:„Tri su vrste učenjaka: onaj koji poznaje Allaha,onaj koji poznaje Allahovu vjeru i onaj koji poznaje iAllaha i Allahovu vjeru. Onaj koji poznaje Allaha, onse boji Allaha ali ne poznaje sunnet. Onaj koji poznajeAllahovu vjeru, on poznaje sunnet ali se ne bojiAllaha. A onaj ko poznaje i Allaha i Allahovu vjeru, paon zna sunnet i boji se Allaha. Takav se u nebeskomcarstvu naziva velikanom.“(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, 1919)Tri su znakaZu’n-Nun el-Misri je rekao: „Tri su znaka dobra kod bogobojaznog učenjaka: presjecanje nade u srcuprema onome što ljudi posjeduju, približavanje siromašnom i blagost u njegovom poučavanju i davanjumu odgovora i udaljavanje od vlastodržaca. Tri su znaka dobra kod onoga što stječe nauku: poštivanjeučenjaka pokazujući poniznost prema njima, ne primjećivanje tuđih mahana gledajući u svoje mahanei trošenje imetka tragajući za znanjem pri tom mu davajući prednost nad dunjalučkim dobrima. Trisu znaka razumjevanja: shvatanje suštine govora, davanje kratkih i preciznih odgovora i sposobnostuvjeravanja sabesjednika bez ponavljanja dokaza. Tri su znaka edeba – odgoja: šutnja dok govornikne prestane s izlaganjem, davanje odgovora kad se odgovor od njega očekuje i davanje sabesjednikunjegov udio koji mu pripada od prisnosti sve dok ne ustane sa sijela.“(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 1929)33

Almedina Tulić | ISLAMSKI EDEBISelam jedžennetskipozdravBlagodat govora data je isključivočovjeku, čime ga jeUzvišeni odlikovao nad ostalimbićima. Lijepa riječ je sadaka, ajedna od najljepših riječi koju čovjekmože izgovoriti svome prijatelju jesteda ga pozdravi selamom.Svaka zajednica na svijetu imasvoju formu pozdrava, dok ummetMuhammeda, a.s., prakticira selamkoji je utemeljen na Kur’anu i sunnetu.Allahov Poslanik, a.s., je nazivanjeselama stavio u ravan vjerovanja,čime mu je dao poseban značaj. Onje vjerovanje uvjetovao međusobnomljubavlju koja se postiže upravonazivanjem i širenjem selama.U historiji Bošnjaka selam je imaosvoje uspone i padove, ali je uvijekopstajao. U nedavnoj našoj prošlostiselam je bio pozdrav kojeg suse neki stidili, dok su ga drugi krišompraktikovali. U sjećanje mi seurezao onaj dan kad sam s babompošla u čaršiju i putem sreli jednogkomšiju iz sokaka u kojem smo kaomuhadžiri živjeli. Naravno, babo muje prvi nazvao selam, a naš komšijaje ljutito i osorno na takav pozdravodgovorio: „Ma dosta mi je više itog selama!“ Ni do dan-danas nisammogla da shvatim zašto bi nekomezasmetao tako lijep pozdrav,pozdrav koji donosi mir i blagostanjena pozdravljenu osobu, ali sam naučilada postoje muslimani koji sestide svog identiteta. Neki Bošnjacisu selam zamjenili s merhaba, smatrajućida taj pozdrav znači zdravo.Međutim, merhaba je koristio i BožijiPoslanik, a.s., i to odmah nakonselama, u značenju – dobro došao.Selam je bio prvi pozdrav izgovorenna ovom svijetu. To najbolje ilustrujuBuhari i Muslim u svojim vjerodostojnimzbirkama hadisa. Naime,Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Vjerovjesnika,a.s., da je rekao: „Kada jeuzvišeni Allah stvorio Adema, a.s.,naredio mu je: ‘Idi i onoj grupi nazoviselam!’ – a to je bila grupa melekakoja je sjedila – pa slušaj šta će tiodgovoriti, jer će to biti tvoj pozdravi pozdrav tvog potomstva! Adem,a.s., je otišao i rekao im: ‘Es-Selamu‘alejkum!’, a oni su mu odgovorili:‘Es-Selamu ‘alejke ve rahmetullah!’“Pored toga, kada neko nazoveselam, on također istovremeno činii zikr, jer je u tom pozdravu sadržanojedno od devedeset i devet Božijihlijepih imena. Također, selam predstavljasvojevrsnu dovu kojom molimoBoga Dragog da nas obaspesvojim spasom, milošću i berićetom.Za nazivanje selama postoji viševerzija. Može se nazvati s određenimčlanom es-Selamu alejkum, a možei Selamun alejkum.Nazivanje selama u množini „Mirvama!“ je iz tog razloga što čovjeknije nikada sam, pa se tom prilikompozdravljaju i meleci koji su u društvuposelamljenog čovjeka. Kadanam neko nazove selam, lijepo jeda mu još ljepšim pozdravom odgovorimo,jer svaka dodana riječu islamskom pozdravu ima svojuodgovarajuću vrijednost. O tome jegovorio i Poslanik, a.s., a hadis prenosiImran ibn Husajn, r.a. U njemuse kaže da je jedan čovjek došao34

FOTO: HAZIM ŠABANOVIĆVjerovjesniku, a.s., i nazvao mu selamriječima: „Es-Selamu alejkum.“Vjerovjesnik, a.s., mu je odgovorio:„Deset (tj. dobrih djela).“ Došao jedrugi čovjek i rekao: „Es-Selamualejkum ve rahmetullahi“, na što jeVjerovjesnik, a.s., rekao: „Dvadeset.“Zatim je došao i treći čovjeki rekao: „Es-Selamu alejkum ve rahmetullahive berekatuhu“, na što jeVjerovjesnik, a.s., rekao: „Trideset.“Nazvati selam je sunnet, a odgovoritina njega je vadžib. Međutim,onaj ko prvi nazove selam ima većunagradu, upravo zbog afirmiranja ipodsticanja na njega. Međutim, izmnogobrojnih hadisa Poslanika,a.s., vidimo da postoje pravila ko ćekome nazvati selam. Tako će selammlađi nazvati starijem, manja grupavećoj, pojedinac grupi, onaj koji ideili vozi onome koji sjedi ili ide pješice.Ali, ako se sretnemo s osobom našeživotne dobi, onda će nagradu dobitionaj koji prije nazove selam.Prilikom ulaska u nečiju kuću redje, prije svakog drugog razgovora,poselamiti ukućane. Taj adet se kodnas Bošnjaka uveliko prakticira, međutimi prilikom odlaska iz te kućetrebamo poselamiti one ukućanekoji ostaju. Nažalost, taj sunnet kodnas je zapostavljen i ponekad izazivačuđenje kod ljudi kad neko nazoveselam prilikom izlaska iz kuće. Upraksi je više na odlasku reći: „Allahemanet.“ Osim toga i kada ulazimou svoju kuću, pa bilo u njoj nekogaili ne, trebamo nazvati selam, dabismo poselamili dobre AllahoveRobove.Selam i bomboneDobar musliman navikavat će isvoju djecu da drugima nazivaju selam,tako što će ih stalno podsticatida to čine davajući im lični primjer.U mom djetinstvu postojao je jedanstari, sada rahmetli efendija koji binam uvijek davao bombone kadabismo ga, mi djeca, poselamili. Uvijekbi nam odgovarao još ljepše:„Alejkumu selam ve rahmetullahi veberekatuhu“ i, vadivši iz džepa svogsakoa slatkiše, govorio: „Evo vamnagrada, kad ste tako pametni.“ Anama bi one bombone bile još slađe,jer smo uz njih dobili i pohvalu,te tako dobijali novi podsticaj daselamimo ljude, a naročito starogefendiju.U našoj tradicije adet je da prekoneke osobe često selamimo drugeosobe koje su odsutne. Pa kadanam neko da u emanet da poselamimoneku osobu, onda smo mi dužniili obavezni da joj taj selam i dostavimo.Pozdravljena osoba će kadaprimi selam, odgovoriti na njega,jer je tako činio i Vjerovjesnik, a.s.Kada mu je jedan čovjek prenio selamsvoga oca, on mu je odgovorio:„Ve alejke ve ala ebikes-selamu!“ (Ineka je na tebe i na tvog oca selam!)Ukoliko nas neko pozdravi selamoma mi smo zauzeti, naprimjeručenjem Kur’ana, na selam ćemoodgovoriti išaretom ruke ili glave.Međutim, ukoliko ne postoji nikakavazapreka, dužni smo na selamodgovoriti riječima.Rukovanje prilikom selama bila jetakođer praksa ashaba, ali se odnosiisključivo na osobe istog spola.Specifičnost islamskog pozdravajeste upravo u tome što je dat naarapskom jeziku, na jeziku Kur’ana,pa se njime legitimiraju i povezujusvi muslimani svijeta, bez obzira nanaciju i jezik.Prve generacije muslimana ogromansu značaj pridavale tom pozdravu,upravo znajući za njegovuvrijednost, pa kada ne bi imali nekihnaročitih obaveza kod kuće, odlazilibi u čaršiju kako bi jedni drugimanazivali selam.Tufejl ibn Ubejj ibn Ka’b pripovjedada je imao običaj doći kod Abdullahaibn Omera da zajedno s njimide u čaršiju, pa veli: „Kada bismootišli u čaršiju, Abdullah ne bi prošaoni pored prodavača otpada, ni poreddućandžije, niti pored bijednikaili bilo kog drugog a da mu selam nebi nazvao.“ Tufejl veli: „Tako sam jednogdana došao kod Abdullaha ibnOmera, pa je zatražio da ga pratimu čaršiju, a ja mu rekoh: „Šta ćeš učaršiji kad se ne baviš trgovinom, nitise raspituješ o robi, niti se cjenkaš,niti učestvuješ u čaršijskim sijelima?Hajde da mi sjedimo ovdje i razgovaramo!?“On mi na to odgovori:„Vlasniče stomaka – a Tufejl je biotrbušast – mi idemo u čaršiju radiselama, da selam nazovemo onomekoga sretnemo.“35

Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVOSvi u bitkunad bitkamaRano je proljeće u Istanbulu tesudbonosne 1453. godine.Bilo je neuobičajeno hladnoproljeće, zrak je bio vlažan, a debelioblaci magle valjali su se nadBosforom. Najedanput, zemljotresje zaljuljao tlo, a počeo je padatii snijeg, iako nije bilo vrijeme zanjega. Unutar Istanbula vladalo jemučno raspoloženje zbog ovih lošihpredznaka. Sujevjerni Bizantijcisu osmatrali vodu i tako otkrili neke,njima razumljive, znakove da će ovagodina biti vrlo loša za njih. Neki sučak očekivali smak svijeta.Istanbul je oduvijek u svojoj osnovibio grubi trougao, kao rog nosoroga,neznatno savinut na istočnomuglu, s dvije strane obgrljen morem.Sa sjeverne strane je zaštićen morskimrukavcem Zlatni Rog, a s jugaje Mramorno more koje završavamoreuzom Dardanele, odakle počinjeEgejsko more. S treće, zapadnestrane, protežu se moćni neprekinutiTeodosijevi bedemi koji štite grad skopna. Tako je grad prirodno zaštićens dvije strane, a s treće stranesu to učinili ljudi.Odmah pored grada bila je Galata(Pera), đenovljanska četvrt nastanjenaitalijanskim trgovcima. Bilaje smještena s druge strane ZlatnogRoga na obali Bosfora, koji je, poputkakve velike rijeke, dijelio dva kontinenta.Bio je to sami kraj Evrope.Tamo, preko Bosfora, počinjala jeAzija.Pogledavši zapadno, u Evropu, svisoke osmatračnice se moglo vidjetikako se teren blago podiže premaosmanlijskoj prijestolnici Jedrenukoji je udaljen oko 280 kilometaraod Istanbula prema zapadu. Da suBizantijci mogli poletjeti, tog ranogproljeća su mogli vidjeti jednu grubu,mjestimično ispresijecanu, prugušto se krivudavo prostire izmeđudva grada.Pruga je zapravo bila kolona ljudikoji marširaju. Na njihovim glavamasu bile bijele kape i crveni turbani.Bili su naoružani sabljama, noževima,kopljima, lukovima, sjekirama,džilitima, kremenjačama.Iza njih su kasali konji, mule i kamile,vukući teretna kola natovarenaratnim potrepštinama. Uz njih su jahalimineri, kuhari, oružari, šejhovii kadije.Mnogo volova i ljudi vuklo je velikazaprežna kola natovarena teškimnaoružanjem. Životinje i ljudi su ulagaliogromne napore tegleći teškakola po razblaćenom putu. Cijelaosmanlijska armija bila je u pokretu.Flota brodovlja se sporo i mučnovukla prema Dardanelima, jedva savlađujućisuprotni vjetar. Crnim moremsu klizili osmanlijski jedrenjaci,prevozeći drvenu građu, žitarice itopovsku đulad. Iz Anadolije se slivalarijeka vojnika, čobana, šejhova,pobožnjaka, lutalica i besposličara.Ulogorili su se na platou nadomakBosfora. Svi su se odazvali pozivuna oružje.Svi ovi ljudi su izvodili koordiniranuakciju čiji cilj je bio Istanbul, glavnigrad starog i sada već teritorijalnovrlo oskudnog Bizantijskog carstva.Sultan Fatih je bio potpuno odlučanu svojoj namjeri: „Ova ispaštanjasu Allaha radi. Mač islama je unašim rukama. Da se nismo opredijeliliza trpljenje ovih jada, ne bismobili dostojni da se nazivamo gazijama.Postidjeli bismo se stajući predAllahom na danu sudnjem.“Osim toga, Istanbul je potpunookružen teritorijom pod vlašćuOsmanlija, a unutar njegovih zidinaživi osmanlijski princ Orhan, kojimKonstantin prijeti sultan Fatihu i svimOsmanlijama.To se više ne može tolerisati.Osmanlijei kršćaniNadolazeći, Osmanlije su imalirazličite predodžbe o gradu. Istanbul,njihov cilj, nazivan je CrvenomJabukom – simbolom svjetske moći.Njegovo zauzeće je obećano davno,još za vrijeme Poslanika, a.s. Mnogivojnici su u svojoj mašti zamišljali36

neku pravu i stvarnu jabuku koja jesmještena na određenom mjestuu gradu. Ispred crkve Svete Sofijebio je stub na kome je stajao oko30 metara visok brončani kip imperatoraJustinijana. Predstavljao jemoć Bizantije i kršćanski bedem nasuprotistočnjaka. Prema zapisimaProkopiusa, pisca iz VI stoljeća, kipje bio zadivljujući. Imperator Justinijanje jahao veličanstvenog konjakoji je bio okrenut prema istoku. Bioje odjeven kao Ahil, s izuzetnim prsnimoklopom. Na glavi je bio šljemblistavog sjaja nalik na raskošnuperjanicu. Kip je gledao prema izlazećemsuncu, kao da jaše premaPerziji. U njegovoj lijevoj ruci bio jeglobus, čime je skulptor naznačavaoda su sve zemlje i sva mora potčinjeniJustinijanu. Nije imao ni sabljuni koplje niti bilo kakvo oružje osimglobusa, povrh koga je bio krst prekokojeg on postiže svoje kraljevstvoi nadmoć. Globus u ruci Justinijanaza prostodušne anadolske seljake jebio ta crvena jabuka. On je označavaosvu slavu i moć starog kršćanskogcarstva.Strah od opsade bio je dubokousađen u srca Bizantijaca. Opsadaje bila bauk koji se stoljećima provlačiokroz knjige iz njihovih biblioteka,usmena predanja i mermerne mozaikeu crkvama. Do sada je grad bioopsjedan više od dvadeset puta, asamo jednom je bio zauzet i to neod Arapa ili Bugara, nego od kršćanskihvitezova.Da bismo bolje razumjeli svo tadašnjenepovjerenje i nerazumijevanjeizmeđu katolika i pravoslavaca,vratimo se 200 godina unazad iosmotrimo jedan katastrofalan potezkrstaša sa zapada koji će bitiuzrokom teške mržnje pravoslavacaprema katolicima. Nominalno,svrha krstaških pohoda bila je zaustavljanjenapredovanja Turaka. Bizantijskiimperator Aleksej I Komnenposlao je pismo Papi Urbanu II sa37

zahtjevom da mu pomogne u borbiprotiv Turaka. Papa je Turke nazivao„prokletom rasom koja je potpunobezbožnička“. Sazvao je koncil uKlermontu 1095. godine i pozvao na„istrebljenje te divlje rase iz kršćanskihzemalja“. Njegov proglas ćenaići na takav odziv da će narednih350 godina, u različitim intervalima,prema istoku kretati nebrojene masezapadnih kršćana. Uprkos podršcisvoje zapadne braće, Bizantijci ćetrpjeti strašne muke zbog krstaškihratova. Od 1096. godine pa nadaljezapljuskivat će ih uzastopni valovivitezova-pljačkaša koji će od svojepravoslavne braće očekivati pomoći podršku u napredovanju ka Jerusalemu.Ovi kontakti će pokazati svouzajamno nerazumijevanje i nepovjerenje.Obje strane su imale prilikusagledati svu različitost njihovihobičaja i vjere koja je bila nominalnoista, ali tako različita. Grci su svojuteško oklopljenu zapadnu braćuposmatrali kao neotesane prostakei avanturiste. Ubrzo su shvatili da suto obični pljačkaši pod providnommaskom pobožnjaka zabrinutihza sudbinu kršćanstva. Bizantijskihroničari ih opisuju kao „okrutne idivlje mrzitelje Imperije“. Krajem XIIstoljeća, solunski mitropolit Evstatijeje izjavio: „Latini misle da ovaj svijetnije dovoljno velik za njih i nas.“Ova izjava možda najbolje objašnjavastav pravoslavaca prema katolicima.Bizantijski narod je zapravoviše volio muslimane kao susjede,pa čak i vladare, nego zapadne kršćane.Tako je među Grcima nastalaposlovica: „Franak (zapadnjak) nekati je prijatelj, ali susjed nipošto.“„Graeca fides nulla fides“ (grčkavjera – nikakava vjera), riječi su rimskogkomediografa Plauta s prelazaiz III u II stoljeće prije nove ere. Riječ„vjera“ ovdje se ne odnosi na religiju,nego na zadatu riječ. Ovaj iskazse zadržao sve do današnjih dana.Zapadnjaci su za njim stoljećima posezalikad su htjeli potkrijepiti stav otome da se Grcima nipošto ne moževjerovati. Osim što su ih nazivali kršiteljimazadate riječi, krstaši su Bizantijcesmatrali izopačenim hereticimasa suviše orijentalnog u sebi.S užasom su govorili o tome kakou Istanbulu, kojeg štiti Sveta Marija,postoji jedna džamija. Krstaški hroničarisu zapisali: „Istanbul je arogantanu svom bogatstvu, izdajničkiu svojim običajima, a njegova vjeraje iskvarena.“ Jedino nisu poricali činjenicuo istanbulskom bogatstvu,ali ni želju da postane njihovo.Vojni, politički i ekonomski pritiscisa zapada će dugo opterećivatiBizantiju, a krajem XII stoljeća krizaće kulminirati. U neposrednom susjedstvugrada, s druge strane zaljevaZlatni Rog, postojala je snažnazajednica italijanskih trgovaca. Mlečanii Ðenovljani su imali posebnetrgovačke privilegije. Nisu bili nimaloomiljeni među stanovnicima Istanbula.Zahvaljujući privilegijama kojesu uživali, bili su izuzetno bogati. Valksenofobije zahvatio je Grke, pa su1171. godine napali italijansku četvrtGalatu (Peru) i uništili je. Zatimje 1183. godine uništena cijela italijanskakolonija.U takvim okolnostima međusobnenetrpeljivosti, krstaši će 1204.godine divljački opustošiti Istanbul.Katastrofa će biti takvih razmjera daje Grci ni do danas neće oprostiti katoličkomzapadu. Krstaši su se ukrcaliu mletačke brodove i krenuli naislamski Egipat, ali su naglo skrenulika Istanbulu i iznenada ga zauzeli.Mozak operacije bio je slijepi, aliizuzetno lukavi osamdesetgodišnjimletački dužd Enriko Dandolo. Nagovorioje krstaše da, umjesto Egipta,zauzmu Istanbul zbog napadanjegovog stanovništva na italijanskukoloniju u Galati. Krstaška flotaje uplovila kroz Dardanele, napalaistanbulske zidine s morske strane izauzela grad, a bizantijski imperatorAleksej je pobjegao.Krstaši su nemilosrdno i divljačkiopustošili grad. Stanovništvo jeokrutno masakrirano, kuće i zgradesu spaljene, crkve su obeščašćene.Bizantijski hroničari bilježe da je crkvaSvete Sofije jedno vrijeme korištenakao štala za konje i mule. Svozlato i srebro iz crkve je opljačkano,a njeni podni mozaici su bili prekrivenikrvlju i izmetom. Cijeli grad je postaosamo blijeda sjena onoga štoje nekada bio. Narednih šezdesetgodina Istanbul će biti sjedište Latinskogcarstva. Bizantijci su ponovouspostavili Carstvo u izgnanstvu sasjedištem u Nikeji (Iznik, današnjaTurska), a kada su se 1261. godinevratili u Istanbul, zatekli su grad uruševinama.Sudar razumai zadrtostiStanovnici Istanbula su se nadalida će preživjeti i ovu najnovijuopsadu koju je poduzeo sultanMehmed II. Ona je započela 6.aprila 1463. godine. Moderni nacionalizmiovu opsadu predstavljajukao sukob između Turaka i Grka. Alito je uprošćavanje stvari koje je dalekood istine. Turk je za Osmanlijenaziv za određeni narod. Ovaj izrazse toleriše samo kad su u pitanjustanovnici današnje države Turkiye38

– Turska, koja je nastala 1923. godine.Osmanlijsko carstvo je 1453.godine bilo multikulturna država sačinjenaod raznih naroda. Osmanlijenisu pridavali skoro nikakav značajnacionalnosti. Njihove elitne trupeuglavnom su sačinjavali Slaveni, njihovigenerali su često bili porijeklomGrci, a admirali su mogli biti Bugari.Konačno, prema složenim pravilimasrednjevjekovnog vazalstva, hiljadekršćanskih vojnika, prvenstvenoSrba, pridružilo se Osmanlijama upohodu na Istanbul. Tadašnji bizantijskiimperator bio je napola Srbin,a četrvrtina njegove krvi je bila italijanska.Mnogi branioci Istanbulabili su iz zapadne Evrope: Mlečani,Ðenovljani, Katalonci, Kretanci. Svenjih su Bizantijci nazivali „Francima“.Muslimani su svoje protivnike nazivali„podlim nevjernicima“, „bijednimnevjernicima“, „neprijateljima vjere“.Bizantijci su Osmanlije nazivali: „paganima“,„nevjerničkim Turcima“ itd.Iako zapadni orijentalisti neprestanoprovlače tezu da je Istanbulbio front gdje su se sukobili islam ikršćanstvo, naše mišljenje je da jeto zapravo bilo mjesto sudara razumai tolerancije, s jedne, i zadrtostii isključivosti, s druge strane. U narednimodjeljcima ćemo vidjeti dasvrha napada na Istanbul nije bilozatiranje kršćanstva, kako se to iziskaza zapadnjaka može razumjeti.Osvojivši grad na juriš, sultan Fatihje trijumfovao. Kao pobjednik, mogaoje potpuno zatrati i jedno i drugokršćanstvo na teritorijama pod kontrolomosmanlijske države. Naprotiv,po osvojenju grada sultan Fatih ćezavesti red u odnosima zavađenihcrkava tako što će svakoj dati svojemjesto. Dajući crkvama slobodedjelovanja, sultan Fatih će spasitipravoslavlje iz kandži nezajažljivogrimskog pape. Općenito, na teritorijamagdje je vladao islam slobodavjeroispovijesti nikada nije dovođenau pitanje, dok se u kršćanskimzemljama islam nije smio ni spominjatiosim u najgorem kontekstu.KršćanskakoalicijaUprkos nepovoljnim okolnostima,posljednji bizantijski car KonstantinDragaš je vršio pripreme za odbranugrada. Njegovi trgovci su pootocima Egejskog mora kupovalipšenicu, vino, maslinovo ulje, suhesmokve, grah, ječam i ostale namirnice.Prikupili su velike količine hranei ratnih potrepština i natovarili ih nabrodove. Jedan dio brodova se, nakrcanteretom, uspio vratiti, a drugidio nikada više neće uploviti u istanbulskuluku. Osmanlije će vrlo brzoobaviti svoj zadatak. Iako dubokodeprimirano, stanovništvo Istanbulase odazvalo pozivu za pripremuodbrane grada. Prikupljeno je svoraspoloživo oružje i preraspodijeljenopo prioritetima. Carska riznicaje potpuno otvorena, prikupljani sudobrovoljni prilozi građana, a i manastirisu dali svoje priloge u novcu izlatu. Obnavljani su zapušteni dijelovigradskih bedema. U predgrađimanije bilo dovoljno kamena pogodnogza gradnju pa je korišten kamen sruševina napuštenih crkava, a rušenisu čak i nadgrobni spomenici. Sve jebilo podređeno odbrani grada.Prema izvorima većine zapadnihhistoričara, Istanbul je tada imaoizmeđu 40.000 i 50.000 stanovnika,ne računajući Italijane u Galati.Mnogi osmanlijski izvori navode daje grad nastanjivalo oko 200.000stanovnika. George Sfrancez iznosida je grad branilo 4.973 grčka vojnika,od kojih je jedan dio bio dobrouvježban, a drugi dio je bila srednjeuvježbana lokalna milicija. Sfranceztakođer bilježi da je bilo i 200 stranihvojnika. Drugi izvori iznose daje stranaca bilo znatno više. Uglavnom,većina izvora navodi brojku odoko 6.000 domaćih i 3.000 stranihvojnika. Ðakomo Tedaldi je prisustvovaoopsadi Istanbula pa u svomizvještaju kardinalu iz Avinjona navodi:„U gradu je bilo između 30.000 i35.000 ljudi pod oružjem i još 6.000ili 7.000 profesionalnih vojnika.“Skoro svi zapadnjački historičarise uporno drže podatka da je Istanbulbranilo oko 8.000 naoružanihljudi. Zaista je začuđujuće njihovoočekivanje da iko ozbiljan povjerujeu to. Sve i da je tačan podatak otadašnjih 50.000 stanovnika grada,zar bi oni skrštenih ruku posmatralikako samo 8.000 vojnika brani njihovgrad? Ako rasporedimo 8.000vojnika na oko 16 kilometara gradskihbedema, doći ćemo do podatkada je na svaka dva metra bedemabio po jedan vojnik. Naravno,pod uslovom da su svi oni u svakomtrenutku bili mobilni i spremni za ratovanje.Međutim, posade mnogobrojnihkula su bile efikasne samoako su brojale najmanje 10 vojnika,tako da bi samo posade kula na kopnenimbedemima zahtijevale oko2.000 vojnika. Osim toga, najmanje1.000 vojnika je bilo u rezervi, a jedandio njih se uvijek odmarao. Utakvim okolnostima, uprkos krajnjepovoljnom položaju u odnosu nanapadača, branitelji ne bi izdržalinijedan osrednji osmanlijski juriš.Konačno, borbe su trajale oko dvamjeseca. Za to vrijeme, posade na39

edemima su se morale odmarati, abilo je poginulih i ranjenih.Sve ukazuje na to da je brojnostbranilaca bila daleko veća nego štoto iznose bizantijski hroničari, a čegase i zapadni historičari slijepo drže,želeći u to vjerovati. Naša procjenaje bliska onoj koju iznosi Ðakomo Tetaldii Ahmet Muhtar. Grad je braniloizmeđu 35.000 i 40.000 naoružanihi vojno sposobnih branilaca.Uprkos opširnim istraživanjima,organizacija tadašnjeg vojnog garnizonau Istanbulu je do danas ostalasasvim nejasna. Trupe za odbranugrada su imale različite vrste oruđaza borbu protiv opsade. Još za vrijemeStarog Rima korišteni su raznitorzioni katapulti za ispucavanje kamenihi zapaljivih projektila. Takođersu imali na raspolaganju i oruđa zaispaljivanje velikih strijela i kopaljakao i snažne praćke za ispaljivanjeprojektila. U svom arsenalu braniocigrada su imali i topove manjihkalibara koji su bili vrlo efikasni zaodbrambena dejstva. Korištenje topovavećih kalibara bi, zbog detonacija,narušilo konstrukciju gradskihbedema, pa ih zbog toga braniteljigrada nisu ni imali. Osim toga, bizantijskicarevi su odavno prestali s ulaganjemu moderna naoružanja sveviše se pouzdavajući u diplomaciju ipomoć sa zapada. Zato će se Bizantijciubrzo uvjeriti u tačnost narodneposlovice: „Teško onom koga drugihrani, a još teže koga drugi brani.“Poznato je da je elitni dio vojskebio naoružan samo strijelama i musketama(primitivna puška) dok sustrani vojnici, uglavnom Italijani, bilinaoružani musketama. Bizantijci suimali vrlo efikasnu grčku vatru. Cijelovrijeme opsade su je izrađivali podvođstvom Džona Granta, koji je bioekspert na tom polju. Smatra se daje bio Škotlanđanin. Iako je prvenstvenonamijenjena za pomorskebitke, vrlo efikasno se primjenjivalau odbrani grada kad bi se napadačisuviše približili bedemima ili kad bise penjali uz njih.Iako je izostala organizovana pomoćsa zapada, manje jedinice suipak pristigle u pomoć svojoj kršćanskojbraći. Osim 200 vojnika pristiglihs kardinalom Isidorom, u grad jestiglo i oko 700 dobro naoružanih iobučenih Ðenovljana koje je predvodioÐovani Ðustinijani Longo, iskusniratnik i izdanak ugledne porodiceDorija. Tu je bio i Mauricio Kataneo,braća Beronimo i Leonardo de Langasko,tri brata iz porodice Bokjardoi još nekolicina neznanih Evropljana.U odbrani grada je učestvovao iprinc Orhan s nekolicinom pristalica.Naročitu radost je izazvao dolazakÐovanija Ðustinijanija, koji je imaovelika iskustva u protivopsadnimoperacijama. Konstantin Dragašmu je odmah povjerio komandu nadodbranom grada i dodijelio mu otokLemnos kao nagradu u slučaju dase grad uspješno odbrani. Kasnije,kad je sultan Fatih osvojio Istanbul,Bizantijci su govorili da bi im i sultaniz Kaira poslao veću pomoć od onekoju je poslala Evropa. Međutim, tatvrdnja uopće nije utemeljena na činjenicama.Bilo je to kukanje gubitnikai svaljivanje krivice na svakogaosim na sebe.40

Erol Zubčević | ISLAMSKA UMJETNOSTTri velike džamijeVelika džamijau CordobiVelika džamija u Cordobi, prijestolnici omajadskoghalifata u Španjolskoj, građena je od 785. do 987. godinei bila je najveća džamija u Španjolskoj i veličanstvenprimjer maurske arhitekture. Kada su Abasidi zbacili svlasti Omajade 750. godine, posljednji omajdski halifaAbdurrahman je pobjegao iz Sjeverne Afrike na jugŠpanjolske, gdje se s potporom sirijskih muslimanskihdoseljenika ustoličio kao vladar pokrajine ili Emir.Omajadi su bili značajni pokrovitelji umjetnosti, a jednaod najljepših primjera omajdske arhitekture je upravovelika džamija u Cordobi. Godine 785. omajdski osvajačisu započeli graditi veliku džamiju na mjestu kršćanskeVizgotske crkve. Kasniji vladari su je proširivali tri puta.U posljednjem vijeku omajadske vladavine Cordobase istakla kao glavno trgovačko središte, ali i središteintelektualnog i umjetničkog procvata. Ekonomski, naučno,književno i filozofsko središte daleko je nadilaziloslične gradove kršćanske Europe. Halifa El-Hakem IIje, uprkos negodovanju svojih potčinjenih, naveliko finansiraoproširenje i raskošno uređenje velike džamijeu Cordobi. Kako bi umirio njihov otpor, dao je da se udžamiju ugradi natpis koji objašnjava njegove potezei hvali Allaha, dž.š., koji mu je „pomogao da se izgradiova vječna palača s ciljem da se osigura više prostoraza vjernike, što su željeli On, ali i njegovi vjernici“.41

lukovi, koji potječu još od rimskih vremena, a preferiralisu ih i Vizgotski vladari Španjolske, postali su sinonimislamske arhitekture. U središtu ispred mihraba nalazese kićeni zupčasti lukovi i polu-lukovi kombinirani najedinstven način. Prostoriju natkrivaju dva iznenađujućezamršena svoda, a kupole su bile projektovane odrebrastih lukova koji su se sjekli, podsjećajući na oblikdinje. Raskošno oblikovani mozaici s natpisima, geometriskimmotivima i stiliziranom vegetacijom ispunjavajukupole u sjaju zlata i srebra.Zidovi džamije zatvaraju prostor od 214 s 150 metara,od čega je trećina veliki harem sa stablima narandži.Velika dvorana je šuma arkada, široka 19 raspona.Potkovasti lukovi, u kojima su naizmenice upotrebljeniklinasto bijeli kamen i crvena opeka, počivaju većimdijelom na klasičnim antičkim stubovima (Andaluzijaje nekad bila bogata rimska pokrajina). Lukovi su biliili povišeni ili se primjenjivao izvanredni dvospratni luk,kako bi se visina dvorane povećala. Maurski potkovastiVelika džamijau DamaskuVelika džamija u Damasku, također poznata kaoOmajadska džamija, je jedna od najvećih i najstarijihdžamija na svijetu. Locirana je na najvažnijem dijelustarog grada. Ima veliku arhitektonsku i arheološku vrijednost.U džamiji se nalazi mezar za koji se tvrdi da42

se u njemu nalazi glava Jahja, a.s., koji je bio poštovanne samo od muslimana već i od kršćana. U neposrednojblizini nalazi se i kabur Salahudina Ejubije, slavnogislamskog vojskovođe.Na mjestu gdje se sada nalazi džamija nalazio sedrevni aramejski hram božanstvu Hadadu. Nakon togapostao je hram rimskog božanstva Jupiter. Zatim je tubila crkva posvećena Ivanu krstitelju u bizantijsko doba.Isprva, nakon osvojenja Damaska od strane muslimana636. godine, bizantijska crkva stajala je još nekovrijeme i korištena je za molitvu i od strane muslimana ikršćana. Nakon toga su muslimani izgradili manje mjestoza obavljanje namaza na sjevernoj strani zida. Podomajadskim halifatom crkva je kupljena od tadašnjevlasti i porušena. Negdje između 706. i 715. počela jegradnja džamije.Konstrukcija džamije je bazirana na kući Muhammeda,s.a.v.s., u Medini, koja je također imala mnogofunkcija. Bila je mjesto za obavljanje vjerskih dužnosti,religioznu edukaciju, političke skupove, sudske procesei prihvatilište za musafire i beskućnike. Halifa je unajmiooko 200 najpoznatijih arhitekti i radnika za uređivanjedžamije. To je prepoznatljivo i u enterijeru i u eksterijeru.Nova džamija je bila najimpresivnija građevina u to43

vrijeme. Unutrašnji zidovi su bili dekorisani s prelijepimmozaicima. Građevina se smatrala jednim od čuda svijeta,jer je bila jedna od najvećih građevina na svijetu.Spoljašni zidovi su bazirani na starome hramu jupiterai kreću se od 100 do 157,5 metara. Minaret na sjeveroistočnomdijelu se naziva i Isaov minaret, jer se vjerujeda će se Isa, a.s., pojaviti na njemu pred Sudnji dan.Velika džamijau KairuanuUkbetova džamija (izgrađena 670. godine), takođerpoznata i kao velika džamija u Kairuanu (Kajrevan), jejedna od najvećih i najstarijih džamija u Tunisu. Džamijase prostire na prostoru od 9.700 kvadratnih metara ismatra se modelom za sve ostale džamije na Magrebu.Slava džamije koja je odjeknula u islamskom svijetu kaocentar nauke je pomogla gradu Kairuanu da se razvije ujedan od velikih prosperitetnih centara tog doba.Sadašnji izgled datira iz Aglabitske dinastije, a dodanašnjeg datuma džamija je nekoliko puta restauriranai nadograđivana. Osim mihraba, nijedan dio džamije nijestariji od 9. vijeka. Ukbetova džamija neodoljivo podsjećana tvrđavu sa svojim zidovima visine 1,9 metara i sasvojim masivnim minaretima koji su u obliku kula. Takvakonstrukcija je razumljiva, s obzirom na ratne sukobekoji su bili česti prilikom gradnje.Džamija ima nepravilnu kockastu kostrukciju, koja ješira na strani ulaznog zida (138 metara) nego suprotnizid (128 metara) i tanji na zidu gdje je minaret (71 metar)nego suprotan zid (77 metara).U harem koji ima izgled kvadrata se ulazi na šestvrata. Harem je okružen lukovima koje nose stubovi.Minaret, koji je koristio i kao izvidnički toranj, je izgrađenu obliku trodjelne piramide s blagim prijelazima. Građenje na kvadratnom temelju koji je dimenzija 10,5 metarana svakoj strani. U prostoru u kojem se obavlja molitvase ulazi na četrnaest vrata, i podjeljen je na sedamnaestdijelova koji su razdvojeni s 400 stubova sličnim kao uharemu.Minber koji datira iz 9. vijeka je najstariji minber nasvijetu. Legenda kaže da je nemoguće izbrojati stuboveUkbetove džamije a da ne oslijepiš.44

Aida Begić-ZubčevićS KIM SI TAKAV SIPoznata je stvar da gazda i njegov pas liče. Neznam kome je to kompliment, a kome uvreda.Bez obzira na to da li je pas poprimio osobinečovjeka ili čovjek osobine psa, sigurno je da su zajednoprovodili mnogo vremena.Eh, kad je tako između čovjeka i psa, možeš mislitikako to sve funkcionira među ljudima...Kad smo bile male, majka (tako smo zvali nanu,baku, babu) nas je uvijek upozoravala da ne stajemo„sa svakim“. Ti njeni „svaki“ su jasno definirali cijeluskupinu djece i odraslih koji imaju nekih manjih ili većihproblema. „Svaki“ su oni koji su nekulturni, koji kradu iliimaju lopove u porodici, oni koji ne čuvaju obraz, oni kojise nepristojno oblače, oni koji psuju, pljuju itd. Mi smoizbjegavale da stajemo s bilo kim na javnom mjestu, jerbilo ko iz vizure naše majke bi mogao biti taj „svaki“.Godinama nisam shvatala zašto je bitno s kim te viđajudok nisam naučila da ljudi kratko i jasno zaključuju – Skim si, takav si!Nijedna narodna nije bez pameti, pa tako ni ova.Stvari među ljudima koji provode puno vremena zajednofunckioniraju kao sistem spojenih posuda, malo seizljeva od tebe drugom, malo obrnuto.Ima onih koji vole da se na njih ugledaju. Ti se običnodruže s mlađima od sebe. Bio je prije rata jedan momak,poznati sarajevski panker, koji je dočekivao generacije igeneracije mladih pankera koji bi onda prerasli tu „furku“i otišli dalje, a on bi uvijek ostajao na istom nivoui uvijek iznova nalazio one kojima će biti uzor. Iako sumlađi željeli biti kao on, stvarno stanje je ukazivalo dajadni „ocvali“ alternativac zapravo nikada nije prerastaogodine rane adolescencije. Ostao je vječiti pubertetlija,a oni s kojima je provodio vrijeme su na to podsjećali.Postoji činjenica vezana za ljude koji propadaju. Njimatreba saputnik u tom propadanju, jer jedino akoimaju „druga“ u tome, mogu sebe utješiti i opravdati.Poznato je da alkoholičari ili narkomani uvijek traže ones kojima će podijeliti svoju slabost. Jer kad vide da nisusami u tome, onda im je, valjda, lakše u životu. Onikoji ne klanjaju ili klanjaju „urijetko“ neće tražiti društvobogobojaznih, već onih labilnih, nebi li im i ono maloimana oteli.Međutim, kad čovjek bira društvo, najbolje bi bilo dase prisjeti da će umirati sam i ne bi bilo loše da preispitako i kako će mu u tim trenucima biti drug. Jer, pravoprijateljstvo se potvrđuje kad jedan od prijatelja preseli.U kaburu i na onom svijetu sigurno nećeš hajrovatiod onih s kim si išao u kafanu i šoping. Štaviše, svakiput ako i kad te se sjete, zbog toga ćeš još i dobiti poglavi. Da bi čovjek shvatio svu ozbiljnost beskorisnogdrugovanja, najbolje da posjećuje komemoracije. Tolikonježnih riječi, a toliko praznine i neiskrenosti u njima. Čakse doima da je mnogima drago što su se riješili jednogsuparnika u trci za ovosvjetskim dobrima.Čovjek je po prirodi slab da se sam održi na putudobra. A vjernik se danas u jeku sveopćeg nemorala iužasa doima ludim. Zbog toga je iluzorno pokušavatiodržati svoju vjeru u samoći. Jedini način da se opstaneje u spajanju posude svoga srca s onim koji će je napunitičistim Allahovim nurom. A takav je jedino muršidikjamil, potpuni i čisti Allahov rob. Pa, hem ćeš u skladus narodnom krilaticom početi ličiti na onog s kim si,a to znači polako postajati dostojan da te se smatračovjekom, hem se je nadati da ćeš i na onom svijetubiti u društvu onih od kojih ćeš imati veliku korist. Ljudikoji imaju iskustvo pravog druženja, istinskog džematau kojem nema drugog interesa među ljudima osimstjecanja zadovoljstva Gospodara svjetova, znaju da bibez te blagodati propali prije nego bi stigli i shvatiti štaim se dešava.45

Dr. Dželal Ibraković | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA (X)Nebrojenemilostisvjetovima (II)Izraz „rob“ je nešto što se najmanje sviđa čovjekuu svim generacijama i dobima. Međutim, čovjekovsistem ropstva je nešto što je opet samo ljudskatvorevina. On je povezan s tlačenjem i bezobzirnimiskorištavanjem jednog ljudskog bića od strane drugogljudskog bića. I odmah da kažemo da nije samo vezanoza tzv. robovlasničko društvo, nego je držanje roblja uraznim formama prisutno u svim dobima, pa i danasna početku XXI stoljeća. Zar nije robovlasnički odnos„gazda“ – koji ne daju platu svojim uposlenim, ne prijavljujuih na zdravstveno i penziono – čak i drastičniji odstarih robovlasničkih odnosa u kojima je tadašnji vlasnikrobova morao da opskrbi robove hranom, smještajemi tako dalje.Robovanje Bogu je neupitna odanost, uvjerenostsrcem, slobodni izbor zasnovan na razumu. A uopravorazum, kao najveći dar i milost prema čovjeku – nejakomstvorenom biću, nam govori da je sve s razlogom stvoreno,usaglašavanje riječi i djela, pronalaženje ljepotekoja se nudi na svakom koraku i očekivanje da će seod Gospodara, koji nad svima bdije, dobiti obećana46

nagrada. To je ono što ujedinjuje sve polove, rase, klase,sve starosne dobi ljudskog roda. To je jedina ideja kojaobjedinjuje čovječanstvo i u ovom njegovom dobu sestvaraju sve pretpostavke da se ono i ujedinjuje premanečemo što je nekada bilo: jedna ljudska zajednica, apodjela na narode je uslijedila, kako to Kur’an naglašava,da bi se ljudi međusobno bolje razumijevali. I tuje ljudska destruktivna priroda došla do izražaja: ljudisu podjelu na narode shvatili kao međusobno rivalstvo(ne u natjecanju u činjenjenju dobrih djela) koje je bilorazlog i međusobnim uništavanjem. Toga smo svjedocii danas, a sebičnost i opsjednutost sobom je danas odnivoa pojedinca postala karakteristika čitavih nacionalnihskupina.Ako ne shvatamo odgovore,ne znači da oni ne postojeIslamska poslanička misija ima svoj kontinuitet kojegi kroz Kur’an možemo pratiti, mada ne u potpunosti, uopsegu našeg „modernog“ kategorijalnog aparata. Tajaparat podrazumijeva skoro pa neophodnu potrebuhronološkog nabrajanja poslanika, jer čovjek samo irazmišlja u ciframa i u pojmovima „nazad“ i „naprijed“.Metodologija Kur’ana je teško shvatljiva čovjeku, baškao što je teško osnovcu shvatiti metodologiju naučnogdjela iz atomske fizike ili genetike. Koliko god se trudilida iz toga izvučemo čarobne odgovore na naša dječijapitanja: zašto i kako, to ne možemo na taj način pronaći.Ne zbog toga što odgovori ne postoje, nego zbog togašto mi ne shvaćamo. Ili iz vladajućih paradigmi, pa imetodologije savremene nauke posmatramo sadržajeknjiga, a Kur’an se ne može ni u čemu svrstavati u knjigekoje je čovjek pisao. Zbog te neusporedivosti je potrebnootvrati različite nove pristupe. Između ostalih jestei pristup da i doba i određene epohe nisu ni postojalina način na koji smo mi to učili u historiji. Historija jeučiteljica života, u izvornom smislu svoga značenja, alinaša historija koju mi učimo i pišemo je historija kriza iratovanja, afera „velikih“ vladara i njihovih ispisnika. I toje ono što mi znamo i pretpostavljamo, zamišljajući sebivelike bitke u stilu historijskih spektakala kakve fabrikujefilmska industrija. Tako u cijeloj priči nas Kur’an, ustvari,vraća pojmu primjera, dajući nam samo povijesne fragmente.I dok se za vid i sluh može naći ljudsko približnoadekvatno obrazloženje, dotle je razum dosta neistraženu njegovom izvornom poimanju. Razum podrazumijevamisaone procese proistekle iz prve nadahnutosti odstrane Stvoritelja kojom je čovjeka „naučio imenimasvih stvari“. Ta nadahnutost je velika ljudska prednostčak i nad melecima „koji su stvoreni od svjetlosti“, a čovjekod „ustajale ilovače“, poput „grnčarije“. To je jednoogromno područje za izučavanje, koje samo za sebemože da proizvede revolucionarne pristupe u ljudskojspoznaji o sebi samim. To čovjekovo razumijevanje,između ostalog, podrazumijeva i razumijevanje istine ineistine, vjere i nevjerovanja, dobra i zla kao značajnihkomparativnih prednosti za koje je veliko pitanje da lisu dovoljno iskorištene. Bez tih osnovnih pretpostavkii izražavanja zahvalnosti Stvoritelju nema ni napretka uiskorištavanju početnog ogromnog kapitala kojeg smokroz početno nadahnuće imali. Drugim riječima, zaključakje da nema istinskog napretka ljudskog roda u cjelinibez moralnih pretpostavki osnovnog (generičkog) morala.Uzvišeni Gospodar svih svjetova je milostiv premaljudima sklonim zaboravu obnavljajući njihovo historijskopamćenje s upućivanjem Objava putem odabranih ljudi– islamskih poslanika.Zato se Objava i Uputa pojavljuju kao najviši stepenmilosti koji daje šansu i pojedinačnom čovjeku kao icijelim generacijama u dobima da se iznova pronađui otvore šire mogućnosti istinskog napretka. Ovako jepitanje da li je naše doba sa svojim napretkom u tehnološkomsmislu izgubilo osnovni sadržaj u generičkommoralu? I bez velikih analiza ćemo shvatiti da živimo udoba nevjerstva najvećeg broja ljudi i mračnjaštva kojese ne razlikuje puno od doba prije nas. Dakle, napredakteško da je postignut, ali je sigurno tehnološki unaprijeđenoi usavršeno moralno nazadovanje u odnosu naneka druga doba i periode i grupacije ljudi koji su biliiskreni vjernici, pa su kao takvi mogli da bolje shvataju(a upravo zbog toga su imali i mnogo veće mogućnosti).Ovo je povezano i s odgovornom ulogom čovjeka ukorištenju svojih potencijala koje mu je Stvoritelj dao. Ida postavimo jedno provokativno pitanje oko kojeg sevode mistične rasprave i traže „dokazi“: da li je čovjeks gubljenjem istinske predanosti obožavanju Jednog iJedinog Boga evoluirao u smislu zakržljalosti određenihsfera mozga i parapsiholoških mogućnosti koje sunestajale pred navalom fizičkog, „naučnog“ i opipljivog.Ono što je evidentno i danas potpuno jasno jeste činjenicada je čovjek izgubio neposrednu vezu sa svojimnajbližim rođakom u svemiru – sa Zemljom.47

ODABRANE ŽENEBELKISA (II)Kraljica od Sa’be - Vladala je kraljevinom Sa’be,u Jemenu, u vrijeme pejgamberluka Sulejmana, a.s.Es-Sa’lebi navodi da je narodnakon njenog oca postaviojednog čovjeka na vlast, alije zbog njegove nespretnosti zavladaoveliki nered. Stasavši za udaju,ponudila mu je brak pa se njomeoženio. Kada je ušla kod njega,opila ga je vinom, odsjekla mu glavui objesila je na vrata. Narod jebio sretan što se okončala vladavinanesposobnog vladara i proglasinju za kraljicu. Zvala se Telkama, anjeno drugo ime je bilo Belkisa.Od Ebu Hurejre se prenosi daje Poslanik, a.s., rekao: „Jedan odBelkisinih roditelja je bio džin.“ Uprošlom broju smo već naveli interesantnupredaju u vezi s njenimporijeklom, a sada ćemo se osvrnutina kur’anska kazivanja u vezis njezinom vladavinom i susretu saSulejmanom, a.s.Sulejmani pupavacUzvišeni Allah, dž.š, kaže: „ISulejman naslijedi Davuda i reče:‘Ljudi, dato nam je da razumijemoptičije glasove i svašta nam jedato. Ovo je, zaista, prava blagodat!’“(en-Neml, 16)Desilo se da je Sulejman,a. s.,jednog dana zatražio na smotriptica pupavca, ali njega nije bilona mjestu gdje je morao biti. Naime,svaka vrsta ptica je imala svogpredstavnika koji je izvršavao onošto se od njega tražilo. Pupavac jebio zadužen da u toku putovanjakroz pustinju brine za vodu. Allah,dž.š., mu je dao moć da vodumože primjetiti i ispod površine zemlje.Kad bi na putovanju bilo potrebno,on bi pokazivao na mjestogdje bi kopali i pronalazili vodu. Toje bila velika blagodat i olakšica Sulejmanu,a.s., na putovanjima krozpredjele siromašne vodom. Iznenađennjegovim odsustvom, Sulejman,a.s., zaprijeti da će ga teškokazniti ili će ga zaklati, ako valjanrazlog za svoje odsustvo ne navede.„I ne potraja dugo“ pupavac sepojavi i reče: „Doznao sam ono štoti ne znaš! Iz Sa’be ti donosim pouzdanuvijest! Vidio sam da jednažena njima vlada i da joj je svegai svačega dato, a ima i prijestoljeveličanstveno. Vidio sam da se onai narod njezin Suncu klanjaju, a neAllahu – šejtan im je prikazao lijepimpostupke njihove i od pravogih puta odvratio, te oni ne umijunaći pravi put.“ (en-Neml, 22–24)Pupavac je opisivao kako jemoćno i bogato njeno carstvo, kakoima svega što je potrebno jednomvladaru, a naročito je veličanstvenonjeno prijestolje ukrašeno draguljima,biserima, zlatom i ostalim blistavimnakitom. Ali vjera njihova jeobožavanje Sunca, šejtan je zaveonjihove učene i ugledne pa oni istinune vide i u bezboštvo upadaju.„‘Vidjet ćemo da li govoriš istinuili ne’, reče Sulejman. ‘Odnesi ovomoje pismo pa im ga baci, a ondase malo od njih izmakni i pogledajšta će jedni drugima reći.’“ (en-Neml,27–28)Više mufesira navode da joj jepupavac uručio to pismo dok je bilau svojoj sobi. To je bilo prvi put uistoriji da su ljudi koristili ptice kaopismonoše. Pažljivo ga pročitavši,sakupila je namjesnike, vezire ivelikane svoga carstva na dogovorpa im rekla: „Velikaši, meni je dostavljenojedno poštovanja vrijednopismo! Od Sulejmana je i glasi:‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!Ne pravite se većim odmene i dođite da mi se pokorite.’“(en-Neml, 29–30)Pročitavši lagahno sadržaj pisma,počela se s njima, kako najljepšemože biti, savjetovati. Ovo jepoziv da se pokore i drugu vjeru daprihvate. Šta je mudro da se uradi?Kakvi su njihovi savjeti? Mogu li seoduprijeti pošiljaocu pisma? Samaneću donijeti odluku o ovako važnompitanju. Poznato vam je da,48

kad vladari osvoje neki grad, oniga razore i ugledne stanovnike uroblje bace ili ih ponize. Ako bi ovajvladar osvojio naše carstvo, ja bihbila najodgovornija, pa bi na menepala najveća krivica, odgovornost ignjev.„Velikaši, savjetujte me šta trebau ovom slučaju da uradim, ja bezvas ništa neću da odlučim!“ (en-Neml, 32)Naša država je bogata. Ako narediš,organizovat ćemo se najbolješto možemo i nećemo ti leđa okrenuti.Hrabro ćemo se boriti i svoježivote za tebe žrtvovati. Tako su govorilivelikani u carstvu.Belkisa je bila odvažna kraljica iiz želje da zaštiti sebe i svoje podanikereče: „Poslat ću im jedan dari vidjet ću s čime će se izaslanicivratiti.“ (en-Neml, 35)To je bila zamka da ispita stvarnemotive Sulejmanovog traženja damu se pokore. Ona nije mogla znativeličinu vojske i bogastva Sulejmanova,a.s., i nije mogla znati da onod nevjernika neće poklona primitiu zamjenu za njihovo vjerovanje.Poslanička zadaća je uvijek bila naprvom mjestu. Ljude uputiti ispravnomvjerovanju Allaha, dž.š., bilo jesvetije i vrednije od svih skupocjenostikoje su mu poslate. A navodise da su bile mnogobrojne.„Zar da blagom mene pridobijete?Ono što je Allah meni dao boljeje od onoga što je vama dao.“ (en-Neml, 36)Vaša radost je u bogastvu i raskošii vi u tome slast nalazite. Srcasu vam dunjalučkim ljepotama ispunjenapa Gospodara nebesa izemlje ne vidite i Njemu ne robujete.Ono za čim vaše strasti žude šejtanvamje lijepimučinioi na krivi put vasodveo.Pred okupljenim svijetomnjenom izaslaniku reče: „Vrati senjima! Mi ćemo im dovesti vojskekojima se neće moći oduprijeti iisjerat ćemo ih iz Sa’be ponižene ipokorene.“ (en-Neml, 37)Naredio mu je da vrati poklonetamo odakle ih je i donio i nagovijestioda će podići ogromnu vojskukojom će pokoriti njihovo kraljevstvo.Kad su oni od Allahovog poslanikadobili jasan odgovor i vidjelisvoju bezizlaznu situaciju, požururilisu da izbjegnu sukob i poraz.Nadmoć Sulejmanove vojske jebila očita. Svi kraljičini velikaši krenulisu da iskažu svoju predaju ipokornost. Uz dostojanstvenu povorkui kraljica od Sa’be se zaputilaka Sulejmanovom dvoru.Čuvši da dolaze, Sulejman je oddžina koji su mu bili pokorni zatražioda mu donesu njeno prijestolje.Prijestolje je ljepotom i ukrasimanadmašivalo sve ostale. Jedanod džina reče da će to učiniti prijenego što ustane sa svoga mjesta,a poslanik je imao običaj ujutro, dopodne, završavati poslove Izrailćana.I ništa od ukrasa i dragulja nanjemu neće faliti, obečavao je džin„Ja sam za to snažan i pouzdan.“(en-Neml, 39)Onaj koji je imao znanje iz knjigeon ponudi da prijestolje donese„prije nego što okom trepneš“, odnosnoprije nego što se Sulejmanovpogled vrati kad gleda u nekutačku pa zažmiri.„I kada Sulejman vidje da je prijestoljeveć kod njega postavljeno“,zahvali Gospodaru na blagodatima,svjestan koliko one mogu bitikušnja zbog koje mnogi robovi seosile i postanu nezahvalni „a koje zahvalan – u svoju korist je zahvalan“,„a ko je nezahvalan – paGospodar je neovisan i plemenit“ inevjerovanje nevjernika Mu nikakvuštetu ne nanosi, nego oni sami sebipropast donose.Sulejman naredi da se njenoprijestolje preuredi i da se zamjenedragulji na njemu, kako bi ispitaonjenu mudrost. „Je li ovakvo tvojeprijestolje?“, upita Sulejman. Belkisaje ovdje pokazala odmjerenost ioštroumnost. Nije brzopleto odgovorila,jer, iako je bila sigurna da jenjeno prijestolje ostalo u Jemenu ida se ne može biti u Jerusalemu,bila je oprezna. Usput je čula punoo velikoj moći Sulejmana i njegovompejgamberluku, pa možda49

neko čudo može uraditi, ono štovećina ljudi ne razumije i ne može.„Kao da je ono!“, glasio je njenodgovor.Zaista, Allah je odlikovao Sulejmanavlašću koja nikome nije ineće biti darovana. Posjedovao jedvoranu kroz čiji je prolaz, popločanstaklom, tekla voda s ribamai drugim vodenim životinjama. Unjoj se nalazilo njegovo prijestoljei Belkisi bi naređeno da uđe u tudvoranu.„I kada je ona pogleda, pomislida je duboka voda, pa zadiže haljinuuz noge svoje.“ Navodi se dasu se džini pobojali da će je Sulejmanuzeti sebi za ženu jer je poredljepote bila i veoma mudra. Tadabi osim njega morali i nju slušati izapovijedi njene izvršavati. Zato suhtjeli da otkriju neku njenu ružnoćupa da on od toga odustane. Digavšihaljinu otkrile su se njene jakomaljave noge. Mufesiri navode daje Sulejman, odlučivši da će oženitiBelkisu, htio da joj ukloni tu maljavost. Pitao je ljude i džine kako dato uradi pa su mu preporučili britvu,ali je Belkisa to čvrsto odbila.Onda su najvještiji majstori napravilismolu za uklanjanje dlaka i pripremilijoj kupatilo. Nevoljko, ipakje prihvatila ovaj prijedlog. Da jojto ne bi bilo neugodno, Sulejmanje ušao s njom u hamam i igromslučaja dotakao prvi smolu. Tad jezajadio. „Ah, što boli, ah.“ Do danadanašnjeg jedan od ova dva metodaostao je prisutan u tretmanuuljepšavanja žene.Belkisa primaSulejmanovu vjeruNarod Jerusalema bio je upućenu vjeru jednog Boga, a narod Sa’beje slijedio vjeru svojih predaka. Belkisaje slijedila običaje i vjerovanjasvog naroda. Vidjevši čime je sveGospodar odlikovao Sulejmana,ona odluči povjerovati u Allaha,dž.š.„Ja sam se prema sebi ogriješilai u društvu sa Sulejmanom predajemse Allahu, Gospodaru svjetova.“(en-Neml, 44)Cijeli njen narod slijedio ju je uvjerovanju i nakon povratka u Jemennastavila je pravedno vladatipotpomognuta Sulejmanovom naklonošću.Es-Salebi navodi da ju je Sulejmanoženio i nakon nekog vremenavratio u Jemen. Postavio jê zasvog tamošnjeg namjesnika. Posjećivaoju je jednom mjesečno ikod nje ostajao tri dana, a onda seponovo na svom tepihu vraćao uJerusalem.Naredio je džinima da joj napravetri dvorca: Gamdan, Salihin iBejtun. Uzvišeni u časnom Kur’anuo blagodatima Sulejmanu, a.s., ivlasti nad džinima veli:„A Sulejmanu smo dali vjetar –ujutro bi prevaljivao rastojanje odmjesec dana, a i navečer rastojanjeod mjesec dana; i da džinivoljom njegovog Gospodara prednjim rade; Oni su mu izrađivali štagod je htio.“ (Sebe, 12)Mufesiri navode da je Sulejmanimao hiljadu žena, vlast koja nikomnije darovana. Sedam stotina jebilo s mehrom, a tri stotine robinja.Belkisa je bila najuglednija međunjima. Bila je kraljica od Sa’be.50

doc. RS homeopat i fitoterapeut Suad Šendelj | ZDRAVLJEDiabetes -šećerna bolestŠećerna bolest je hronično oboljenje nastalo poremećajemprerade šećera u organizmu. U osnovibolest je poremećaj djelovanja hormona INSU-LINA kojeg u organizam luče specijalne ćelije žlijezdegušterače (LANGERHANSOVA OSTRVCA). Insulin regulišenormalnu preradu šećera koji se hranom unosi uorganizam. Nadam se da svi znamo da je šećer tvar izkoje organizam dobija energiju potrebnu za rad mišićai organa. Pri poremećaju prerade, šećer ne sagorijevapravilno, pa ga u krvi ima previše i počinje se povremenoili stalno izlučivati s mokraćom. Kao bolest, a naročitobolest modernog čovjeka i razvijenijih zemalja, diabetesje sve češći. Prvi znaci bolesti, nerijetko, pokažu sekasno i ne moraju biti karakteristični.Apetiti dobar, a čovjek mrša. Česte su glavobolje,povećava se količina izlučene mokraće, tj. povećava sepotreba za mokrenjem, javlja se svrbež kože, suhoća uustima i žeđ, imunitet organizma polako opada.Iz analize krvi i mokraće lahko se utvrdi postojanjebolesti. I kao kod drugih hroničnih bolesti, postavljase pitanje šta sada? Nedoumica. Zašto baš ja? Otkudmeni? Jeste. Bolest ne bira, a kako živimo, prizivamo jeočajnički. Kao i svaka druga bolest i ova može biti jakoopasna ako se ne liječi, ako se ne vodi dovoljno računao ishrani, lijekovima i ako bolesnik ne nađe dovoljnorazumijevanja i podrške u sredini u kojoj živi. Pravilnoliječenje i pravilna ishrana su uslovi za normalan životi rad. Jeste upravo tako. Normalan život i rad. Pa zarje bolest stid, zar je treba kriti, tajiti? Ne, nikada i ni ukom slučaju.Diabetes ne boli. Dobro je kao bolest savladao kamuflažu,jer opasnost prijeti od komplikacija koje izaziva, aneke od njih su: srčani ili moždani udar kao posljedicaateroskleroze, oštećenja perifernih nerava (neuropatija),komplikacije na očima, oštećenja bubrega. Stvarase jedan začarani krug. Organizam pokušava umanjitištetu, ali čini to na loš način. Jedan dio viška šećerau krvi jednostavno pretvara u holesterol. Postepeno asigurno nivo holesterola u krvi raste, povećava se i nivotrglicerida. Scenarij za početak težih komplikacija.Dvije su osnovne grupe ove bolesti:• INSULIN OVISNI BOLESNICI(Diabetes Mellitus tip 1)• INSULIN NEOVISNI BOLESNICI(Diabetes Mellitus tip 2)DM tip 1 najčešće se javlja kod mlađih osoba, a udječijem uzrastu između deset i trinaest godina. No,javlja se i kod starijih. Posljedica je autoimunog oštećenjagušterače i zahtjeva doživotno primanje insulina.DM tip 1 ima 5–10% osoba koje imaju šećernu bolest.DM 2(Diabetes mellitus tip 2)Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolestiu kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu.Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobnastvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organizmaili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvostanje može se kontrolisati pravilnom prehranom,tabletama i redovnom tjelovježbom.Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češćerazvija i u mlađih osoba.Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaćaoko 90% svih oboljelih.U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažemobliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati.Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti u manje izra-51

ženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti.Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju ranesimptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakonpojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvojakroničnih komplikacija nema simptoma.Poznato je da je bolest nasljedna, tj. nasljedna jepredispozicija za bolest, ali postoje i drugi faktori kojiubrzavaju njenu pojavu, a to mogu biti: nekontrolisanaishrana, infekcije virusima, teški psihički šokovi, alkoholizami, što je u posljednje vrijeme čest slučaj, PRETILOST– čitaj DEBLJINA.UPOZORENJE:možete primati insulin, možete piti razne lijekove,čajeve ali...Osnovu liječenja predstavlja pravilna ishrana, što jesvima onima koji to trebaju raditi kamen o koji stalnozapinju. Početak dijetalne ishrane je težak, i čovjek kaosvaštojed nikada ne može da se pomiri s tim da mu jenešto zabranjeno.Zabluda.Niko ništa ne zabranjuje, samo preporučuje, a neposluhse lako osjeti. Nivo šećera u krvi stalno raste, patime i opasnost od komplikacija. Treba razlikovati namirnicekoje se mogu uzimati bez rezerve i one koje semogu uzimati u kontrolisanim količinama, dok postojei one koje ne treba uopće uzimati.Diabetes je bolest koja ispituje volju čovjeka da sebori s bolešću, volju da sam sebe kontroliše i suzbijasilnu želju za, nazovi, užitcima. Šta i koliko jesti? O tomeu ovom poglavlju nećemo.Trenutno ne postoji lijek koji bi pokrio, liječio i nadoknadioneposluh u ishrani. Ljekovito bilje i homeopatskilijekovi mogu kod insulin-neovisnih bolesnika mnogotoga uraditi. S insulin-ovisnim bolesnicima stvari su malodrugačije, ali se i tu bilje i homeopatija ne mogu odbacitijer stabilizuju nivo šećera i odlažu ono što šećer nosisa sobom, komlikacije. Svode ih na najmanju mogućumjeru, a to je, složit ćete se s ovakvim razmišljanjem,jako bitno.MINERALIHROMpojačava aktivnost insulina i može se naćiu bolje opskrbljenim apotekamaPiti 1x300 McgMAGNEZIJštiti krvne žile, spriječava slabljenjekostiju.52

VITAMINIVitamin Epoznati antioksidans, povećava sposobnost metabolizovanjašećera.Piti 1x200 IU.GUŠTERAČA – PANKREASTo je druga velika žlijezda pridodata probavnom sistemu.Ima oblik izduženog lista a na njoj razlikujemoglavu, trup i rep. Karakteristična je po svom dvostrukomlučenju, vanjskom i unutarnjem.Vanjsko lučenje je lučenje probavnih sokova a drugoje lučenje hormona insulina u krv koji je veoma bitan zametabolizam šećera. Gušterača ili pankreas je teškaoko 80 grama. Njen izvodni kanal je otvoren u dvanaestopalačnocrijevo.Na gušteraču i bolesti tog organa teško je utjecatilijekovima, jer jednostavno nema karakteristično vezanoglijeka za nju. U gušterači se stvaraju složeni spojevikoji omogućavaju živim stanicama da obavljaju svojmetabolizam. Upala gušterače teška je bolest, a možebiti uzrokovana oboljenjem žučnih vodova, alkoholom,virusnim bolestima itd.Povraćanje, malaksalost, jak bol u srednjem dijelutrbuha koji može da se širi ka sredogruđu i tako unositizabunu, temepratura mogu biti znaci upale gušterače.UPOZORENJE:Ljekarska intervencija je neodložna. Tek kadaakutna faza bolesti prođe, može se pristupitiliječenju prirodnim sredstvima (bilje, dijeta,homeopatski lijekovi).ČAJList imele ......................................... 20 gramaList male koprive ............................ 15 gramaDupčac ........................................... 15 gramaDjetelina lucerka ............................. 20 gramaList matičnjaka ................................ 20 gramaPiti 2–3 puta na dan po 2 dcl neslađenog čaja.Hronična upala se razvija iz akutne ili može biti prikrivenaod početka.Njene manifestacije su nejasne i najmanje se posumnjana takvu vrstu bolesti.Pravilna prehrana je osnova svakog liječenja, a velikuulogu igra pri liječenju bolesti pankreasa, ustvarinezaobilazna je.Alkohol je najveći neprijatelj ovog organa, kao i masna,teška hrana.Obavezni su vitamini A, B, E i P, zatim holin i inosotil.Dijeta je osnova a kafa, alkohol, čokolada, meso iproizvodi od bijelog brašna ne dolaze u obzir.PAPAJA (CARICA PAPAYA)je od svih drugih prirodnih lijekova možda najefikasnijaza pomoć i liječenje kod bolesti pankreasa.Dugogodišnje neliječenje bolesti žuči može i te kakougroziti pankreas i to moraju znati oni koji imaju kamenceu žuči i doživljavaju tzv. „napade žuči“, zatim oni kojiimaju hroničnu upalu žučne kese.PREPORUKAList crnog duda ...................................... 10 gramaList borovnice ........................................ 15 gramaMohune graha ....................................... 15 gramaList koprive ............................................. 10 gramaKorjen maslačka .................................... 10 gramaList imele ................................................ 10 gramaList matičnjaka ....................................... 10 gramaKorjen čička ........................................... 10 gramaDvije supene kašike mješavine politi sa 7 dcl hladnevode i ostaviti da stoji jedan sat. Nakon toga grijatido ključanja i ohladiti. Procijediti.Piti dva puta na dan po 3 dcl čaja. Ne sladiti.Mješavina koja kod insulin-neovisnih bolesnika znanapraviti veliki pomak na bolje.Dakle, radi se o kvalitetnoj mješavini ljekovitog biljačije je dejstvo provjereno kroz dugi niz godina i navelikom broju oboljelih od diabetesa tip 2.53

Ismail Nezirović | NAUKA I TEHNIKANASA-ini planovi za budućnostmart, 2013.2015.2015.Zemljina orbita je bogatijaza još jedan istraživačkisatelit pod nazivom „IceSatII“. Od satelita se očekuju, uvremenu ozbiljne zabrinutostiradi globalnog zagrijavanja,egzistencijalne informacije opolarnim regionima.2020.Međunarodna svamirska stanica(ISS) će biti pomjerenaiz sadašnje orbite. BudućnostISS-a je iz ove vremenskeperspektive za planere uNASA-i prilično neodređena.Projekat „Soil Moisture ActivePassive“ će biti lansirans ciljem mjerenja vlažnostipovršinskog sloja planete.Koristeći radiometar i radarevisoke razolucije, NASA nastojiviše saznati o procesimazaleđivanja i topljenja tla.2020.Misija „Europa JupiterSystem Mission“ će poletjetiprema Jupiteru i njegovimmjesecima Europi i Ganimedu.Cilj istraživanja je provjeritida li Europa i Ganimedimaju mogućnost da nekadapostanu naseljive lokacije.Ukoliko se potvrdi da Europaima vodene okeane u tečnomstanju, naše shvatanjeuniverzuma će se dramatičnopromjeniti jer ćemo u tomslučaju život tražiti ne samona planetama sličnim Zemljiveć i među satelitima velikihgasovitih planeta.2014.Istraživačka letjelica sljudskom posadom „Orion“i pogonski sistem „Ares“ bi2014. godine trebali biti spremniza lansiranje.2014.U orbitu će biti postavljensvemirski teleskop „JamesWeb“, koji se, u suštini,smatra zamjenom za Hubbleteleskop. Astronomskazajednica od ovog znatnonaprednijeg teleskopa očekujeviše saznanja o ranimstadijima razvoja univerzumai objašnjenje kako su sezvijezde formirale.Zajednička misija NASA-ei vladinog energetskogsektora „Joint Dark Energy“je planirana za lansiranjeove godine. Cilj misije jeprecizno mjerenje ekspanzijeuniverzuma radi shvatanjatemeljnih postulata na kojimapočiva priroda tamne materije(dark matter).2015.Istraživačka sonda „New Horizons“nakon devet godinaputovanja stiže do rubnihdijelova Sunčevog sistema,odnosno planeta Pluton. Ovasonda je u vremenu izdavanjaovog broja na pola putaizmeđu Saturna i Urana.mart, 2015.2016.Evropska svemirska agencija(ESA) će lansirati ExoMarsrover na površinu Marsa.NASA-ino učešće u ovomprojektu se realizuje krozpodršku u komunikacijipreko već razvijene mrežeza informacionu transmisijuu dubokom svemiru (DeepSpace Network).2016.Misija „Juno“ stiže do Jupitera.2018.Sonda „Solar Probe Plus“ ćebiti lansirana prema Suncu kaoprva letjelica koja će posjetitisunčevu koronu. Cilj misije jeprikupljanje izuzetno vrijednihpodataka o funkcionisanjuSunca.Prva „Orion“/„Ares“ misija sljudskom posadom će bitilansirana prema Međunarodnojsvemirskoj stanici.54

Nastavak iz prošlog brojaPet životinja na rubu istrebljenja2020.Ova godina je i godina ukojoj je planirano da „Constellation“rakete i modulibudu spremni transportovatiposade astronauta na površinuMjeseca. Za razliku odprograma „Apolo“, ovaj putbi astronauti trebali znatnoduže boraviti na Mjesecu ustalnoj lunarnoj bazi.2021.Međunarodna X-Ray opservatorijaće biti lansirana radiizuzetno preciznog proučavanjavisokih energija univerzuma.Od opservatorijese očekuje da nam omogućinaprednije shvatanje crnihrupa i objašnjenje formiranjavelikih struktura univerzumakao što su klasteri galaksija.2026.„Europa Jupiter System Mission“će stići do Jupitera2030.Eventualno slijetanje ljudi naMars putem „Constellation“projekta u programu NASA-eočekuje se tek nakon 2030.godine.Polarni medvjedPolarni medvjed jepostao ugrožena vrstazbog razornog utjecaja kojiima globalno zagrijavanjena njegovo stanište naSjevernom polu. Ove veličanstveneživotinje izumiruproporcionalno topljenjuartičkih ledenih površinana kojima love tuljane. Procijenjujese da ih je manjeod 20.000 ostalo u divljini.LavoviBroj lavova se smanjiood 400.000 1950. godinedo 16.500, koliko se procijenjujeda ih ima danas.Kompletna populacija jekoncentrisana na malimizolovanim regionima kojeljudi svakodnevno još višesužavaju.Planinske gorileOrangutaniProgonjeni od lovaca, farmerai bolesti planinske gorilesu na granici izumiranja.U periodu izbijanja epidemijeizmeđu 2002–2004. godinesamo Ebola virus je pokosiopreko 5.000 gorila. Preostalapopulacija živi na izuzetnoizoliranom području koje je Oko 62.000 orangutanaživi na jugoistočnimteško štititi od lovokradica ibolesti.azijskim ostrvima Borneo iSumatra. Zbog prekomjernesječe drveća, izgradnjesaobraćajnica i zasađivanjaplantaža, njihov životniprostor je ispresjecan nanekoliko manjih izoliranihzajednica. Kako su svakodnevnoizloženi lovu ihvatanju da bi bili prodanikao kućni ljubimci, njihovbroj se rapidno smanjuje,dovodeći ih sve bliže vrhuljestvice najugroženihvrsta.Plavi kitoviNajveće životinje na planeti su u opasnosti. Plavi kitovisu nemilosrdno lovljeni početkom 20. vijeka i od populacijekoja je brojala oko 240.000 jedinki svedeni su na sveganekoliko hiljada. Mada zaštićeni međunarodnim sporazumimaod 1966. godine, plavi kitovi se nikada nisu uspjeliznačajno oporaviti. Trenutno su u opasnosti od zagađenostimora hemikalijama kao što je PCB i buke koju ispodpovršine okeana stvaraju brodski sonari. Ukoliko se svemuovome doda i zagrijavanje okeana te povećavanje kiselostimora, izgledi im nisu visoki.55

Edin Topčić | PRIČAAllahov darTo je Allahov dar, koji Ondaje kome hoće – a Allah jeneizmjerno dobar i zna sve.(el-Maide, 54)Godina je već zašla u jesen.Sunce još nije tako niskoi nije još sasvim izgubilosnagu, ali dani lijepog toplog vremenapolahko prolaze. Izlazim s poslai žurim da se sretnem sa svojimdedom.Zapravo, nije on moj dedo, alijedan profesor na nekom fakultetudavno je podijelio ljude ne „didove“ i„bića“, svrstavajući pod didove ljudekoji zaista nešto vrijede i od kojih semnogo može naučiti i čuti. Takav jebio moj Did Kemal.Čekao me je, kao i uvijek, u svomvrtu s jedne strane zidom već požutjelevinove loze i na stolu otvorenimKur’anom kojeg je tiho učio, a sdruge strane bile su posađene ružekoje su nekada ispunjavale vazduhsvojim mirisom. Kad su zaškripalavrata avlije, podigao je pogled iznadsvojih naočala i progovorio:Esselamu alejkum! Hajde, pripremiosam ti tamo da klanjaš!Odgovaram na selam i, radostanšto dijelim vazduh s jednim ovakviminsanom, odlažem svoje stvari i pripremamse za namaz. Klanjam.Nakon namaza čaj je već nastolu. Kahvu nekako vezujem zadunjaluk, a čaj za ahiret. To je nekamoja intimna podjela. Kahva je crna igorka, kao što je to i dunja onih ljudikoji jure za njim. Čaj je opet prozirani, iako gorak, sluti na tamo nekiIzvor odakle je sve poteklo. Čaj jeneizostavan dio ovih razgovora kojeimam s Dedom.Mehabet ponekad počne s nekimKur’anskim ajetom kojeg je Dedoproučio, a nekad kao i sad počne smojim pitanjem.Dedo skide svoje naočale, počerukama prolaziti kroz svoju sijedubradu i karakteristično udahne kroznos, još malo odšuti i onda počne:„Vidiš sine, nekad su u Sarajevuživjele dvije žene koje nisu bile sličneni po čemu osim što su vjerovale uAllaha, dž.š., i što su imale nepravednei pokvarene muževe. Muževisu pili i maltretirali svoje žene. Objesu bile poslušne svojim muževima,ali i u potpunosti oslonjene na Allaha.„Jedna je svaki put, kad bi klanjala,pored svoje prostrla još jednusedždžadu, pa je jednom pijani mužupita za šta će joj druga sedždžada.Ona reče da je prostire za njegakako bi joj se i on pridružio, pa muAllah promijeni stanje i on se okupai postade muslimanom.56

Ebu Hamid Muhammed el-GazaliEl-MaqsadPrijevod i bilješke Dr. Almir FatićFormat A5, 264 stranice, tvrdi uvez, kontakt telefon: 061 803 014