Hrvatska_vjernost 2015. br. 11

ČASOPIS ZA HRVATSKI MARTIROLOGIJ Kolovoz 2015., God. X., br. 11<br />

U Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini postavljen oltarni reljef<br />

Slava hrvatskih mučenika<br />

Autor Kuzma Kovačić<br />

Prilozi o obilježavanju 70. obljetnice Drugog svjetskog rata te tragedija na<br />

Bleiburgu i u Jasenovcu i 20. obljetnici “Oluje”<br />

1

Projekt Svetišta hrvatskih mučenika na Udbini (3)<br />

Inicijativa: Udbina/Krbava -<br />

mjesto posebnog pijeteta<br />

Projekt Crkve hrvatskih mučenika<br />

od početka raste i nadograđuje<br />

se. U broju 9 HV iznijeli smo ideju<br />

Memorijalnog parka, a u br. 10 ideju<br />

Svehrvatskog groba. Ovdje dajemo<br />

našoj javnosti na razmišljanje ideju<br />

Udbine/Krbave kao mjesta posebnog<br />

pijeteta.<br />

Nedavno je jedna braniteljska<br />

udruga pokrenula pitanje Udbine<br />

kao mjesta posebnoga pijeteta. Taj<br />

prijedlog mi se sviđa jer ne samo da<br />

se dobro uklapa u cjelokupni projekt<br />

Svetišta hrvatskih mučenika, nego<br />

mi izgleda da projektu dodaje novu<br />

kvalitetu i poruku.<br />

Svakome pri pomisli na mjesto<br />

posebnog pijeteta odmah padne na<br />

pamet Vukovar koji je u svom statutu<br />

proglašen gradom od posebnog pijeteta.<br />

I doista nema grada koji bi u<br />

suvremenoj hrvatskoj povijesti u tom<br />

smislu bio ispred Vukovara, kojemu<br />

bi za današnje vrijeme više pristajao<br />

naslov grada od posebnog pijeteta.<br />

On je taj naslov zaslužio u vrijeme<br />

Domovinskog rata.<br />

Kad je riječ o Udbini, na nju treba<br />

gledati pod drugim, mnogo širim vidom.<br />

Vukovar je simbol jednoga vremena,<br />

jednoga stradanja, simbol mučnog<br />

rađanja samostalne hrvatske države.<br />

Udbina/Krbava bi trebala biti simbol<br />

svega stradalačko-stvaralačkoga u<br />

našoj povijesti, od njezinih poznatih<br />

početaka pa do danas.<br />

Ovo drugo ime – Krbava – još<br />

nam se pokazalo prihvatljivijim<br />

nego Udbina. Pojam Krbave u našem<br />

shvaćanju mnogo je sadržajniji i<br />

bremenitiji zbog Krbavske bitke 9.<br />

rujna 1493. godine. Krbavsko polje je<br />

najviša velika zaravan u Hrvatskoj, a<br />

zbog spomenute bitke djeluje poput<br />

žrtvenika na kojem je prineseno toliko<br />

žrtava za svoj narod i za svoju<br />

domovinu.<br />

Neki povjesničari s pravom vide<br />

u vremenu Krbavske bitke jačanje<br />

svijesti o potrebi samostalne hrvatske<br />

države. Devedesetih godina 15.<br />

stoljeća, u vrijeme Krbavske bitke,<br />

javlja se lik hrvatskog grba koji će<br />

na Cetinskom saboru 1527. biti<br />

općenito prihvaćen. Ali već na grbu<br />

ličke obitelji Perovića, koji se nalazi<br />

u senjskoj katedrali, nalazimo prvi<br />

lik hrvatskog grba u kamenu. Ubrzo<br />

nakon grba javit će se i hrvatska<br />

zastava.<br />

S obzirom na vrijeme i na narodnosne<br />

težnje, nalazimo i tu dosta<br />

sličnosti s Vukovarom, gradom<br />

posebnoga pijeteta, koji je simbol<br />

teškog rađanja samostalne hrvatske<br />

države; Krbava i vrijeme Krbavske<br />

bitke može itekako biti simbol<br />

rađanja davne ideje o potrebi samostalne<br />

hrvatske države.<br />

Snažan prilog toj ideji jest činjenica<br />

postojanja Crkve hrvatskim<br />

mučenika ponad Krbavskog polja,<br />

odnosno ponad najvećeg hrvatskog<br />

stratišta u starijoj povijesti. Tome<br />

bi doprinio i Svehrvatski grob na<br />

Krbavskom polju, za koji se također<br />

zalažemo.<br />

Na oltarnom reljefu Kuzme<br />

Kovačića u Crkvi hrvatskih mučenika<br />

Krbavsko polje i istoimena bitka<br />

nalaze se na središnjem mjestu,<br />

ispod velebitskih vrhunaca i ispod<br />

uskrsloga Krista. Na reljefu Velebit<br />

tom polju dodaje mitsku sakralnost.<br />

Podržavam, dakle, ideju o Udbini<br />

kao mjestu posebnog pijeteta, ali<br />

sam skloniji da se mjesto Udbine<br />

stavi Krbava. Inače treba istaknuti<br />

da je i Udbina na Krbavskom polju,<br />

a onaj dio toga polja koji u ovom<br />

slučaju imamo prvotno u vidu već<br />

je sada povezan križnim putem s<br />

Crkvom hrvatskih mučenika na Udbini,<br />

a u planu je da se ta povezanost<br />

još bolje izgradi i oplemeni.<br />

Nije ovdje sva argumentacija<br />

donesena i odvagnuta. Ovaj moj<br />

napis neka se shvati kao prilog<br />

razmišljanju. Trebat će tu ideju još<br />

bolje razraditi. Treba više glava sjesti<br />

zajedno, ponajprije naši branitelji, ali<br />

i drugi zainteresirani, pa da tu ideju<br />

jasno predstavimo, da ne bi zbog<br />

nedovoljne jasnoće u formulaciji ona<br />

bila zaobiđena i odbačena.<br />

Svakako treba imati na umu da<br />

se pri tome ne misli samo na neki<br />

događaj, nego da Krbava postane<br />

mjesto posebnog pijeteta zbog cijele<br />

hrvatske povijesti i značenja u njoj.<br />

Biskup Mile Bogović<br />

2<br />

Temelje krbavske katedrale otkrili su srpski bageri u vrijeme<br />

Domovinskog rata, kada su u vrijeme okupacije pripremali temelje za<br />

VBR-e koji su slali granate na slobodnu Hrvatsku.<br />

Kameni grb ličke obitelji Perović iz<br />

1491. u senjskoj katedrali, kasnije<br />

prihvaćen kao hrvatski grb

HRVATSKA VJERNOST Kolovoz 2015., God. X., br. 11<br />

GLASILO KOMISIJE HBK i BK BiH ZA HRVATSKI MARTIROLOGIJ<br />

Izdavač:<br />

Komisija HBK i BK BiH<br />

za hrvatski martirologij<br />

Sadržaj<br />

Za izdavača:<br />

Mons. Mile Bogović<br />

Cijena jednog primjerka - 10 kuna<br />

Glasilo izlazi povremeno.<br />

Odgovorni urednik:<br />

dr. sc. Mile Bogović<br />

Glavni urednik:<br />

dr. sc. Ante Bežen<br />

Uredništvo:<br />

dr. sc. Ante Bežen, Zagreb<br />

dr. sc. Mile Bogović, Gospić<br />

dr. sc. Mario Jareb, Zagreb<br />

dr. sc. Anto Orlovac, Banja Luka<br />

mr. sc. Tomislav Rogić, Udbina<br />

Korektor:<br />

s. Robertina Medven<br />

Uredništvo i uprava:<br />

Gospić, Ul. Senjskih žrtava 36<br />

tel. 053/746-400;<br />

fax 053/746-402<br />

www.chm-udbina.com.hr<br />

http://hrvatski-mucenici.net<br />

Cijena jednog primjerka:<br />

10,00 kuna<br />

Broj žiro računa:<br />

kunski kod Hrvatske poštanske banke:<br />

2390001-1100333894<br />

devizni kod Hrvatske poštanske banke:<br />

7030-01505912<br />

SWIFT HPBZHR2X<br />

Računalni slog:<br />

Og grafika d.o.o, Ogulin<br />

Tisak:<br />

Og-grafika d.o.o., Ogulin<br />

Rukopisi i fotografije se ne vraćaju<br />

Sadržaj ...........................................................................................1<br />

Komentar (Ante Bežen)...................................................................2<br />

Biskupova riječ................................................................................3<br />

70. OBLJETNICA TRAGEDIJE NA BLEIBURGU I KRIŽNOM PUTU<br />

Josip Bozanić: Bleiburška tragedija pod zvijezdom petokrakom<br />

zločin je protiv čovječnosti..............................................................5<br />

Bruna Esih: Jači smo od zla koje opravdava zločine na<br />

Bleiburgu i Križnom putu.................................................................7<br />

Dragan Čović: Samo na istini o žrtvama možemo graditi<br />

budućnost........................................................................................8<br />

Mile Bogović: Suvremeni Pilati krući su od onoga iz prvoga<br />

stoljeća jer nam neće predati tijela onih koje su osudili...................10<br />

Bežen: Dokle “naše” i “njihove” žrtve?...........................................12<br />

20.OBLJETNICA “OLUJE”<br />

Kolinda Grabar Kitarović: Žalimo za svakim izgubljenim<br />

životom..........................................................................................14<br />

Josip Bozanić: Srbi su iz Hrvatske otišli na poziv svojih<br />

vojnih i crkvenih vlasti......................................................................15<br />

Mile Bogović: Sjećanje za žrtve Brotnje i Boričevca...........................16<br />

HRVATSKI MARTIROLOGIJ<br />

Aktivnosti Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij .............19<br />

Kronika Komisije za hrvatski martirologij.......................................21<br />

CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI<br />

Dan hrvatskih mučenika 2014.......................................................28<br />

Kronika Crkve hrvatskih mučenika za Udbini.................................33<br />

Razgovor o oltarnom reljefu s Kuzmom Kovačićem......................37<br />

Prilozi za CHM ..............................................................................50<br />

VIJESTI IZ VICE/POSTULATURA...................................................51<br />

Stjepan Razum: Logor Jasenovac je komunističkovelikosrpski<br />

mit.............................................................................55<br />

Nova izdanja .................................................................................59<br />

Prilozi bibliografiji radova za hrvatski martirologij.........................60<br />

1

Uvodnik<br />

Obmane o žrtvama<br />


Piše: dr. sc. Ante Bežen<br />

glavni urednik<br />

Ova, 2015. godina bogata je<br />

značajnim obljetnicama, a i drugim<br />

znakovitim događajima važnima<br />

za problem i temu žrtava:<br />

70. je obljetnica završetka Drugog<br />

svjetskog rata te najvećeg stratišta<br />

hrvatskog naroda u povijesti<br />

– Bleiburga i Križnog puta, 20. je<br />

obljetnica akcije „Oluja“ kojom je<br />

uz velike žrtve obranjena hrvatska<br />

država, 10. je obljetnica od<br />

početka nacionalnog projekta izgradnje<br />

Crkve hrvatskih mučenika<br />

na Udbini sa snažnom idejom<br />

duhovnog pročišćenja hrvatskoga<br />

naroda od negativnih taloga povijesti.<br />

U ovoj su godini održani<br />

prvi predsjednički izbori u Hrvatskoj<br />

na kojima je za šefa države<br />

izabrana deklarirana vjernica i<br />

domoljub koja nikada nije bila komunist,<br />

ovo je druga godina nakon<br />

što smo postali članicom Europske<br />

unije odlijepivši se barem<br />

formalno od Balkana i 15. godina<br />

nakon što je Hrvatska, od 2000.<br />

godine naovamo, preživjela nekoliko<br />

vlada koje su je dovele do<br />

ruba propasti. U ovoj se godini rasplamsala<br />

i nova političko-svjetonazorska<br />

kriza na Bliskom istoku,<br />

prostoru nastanka triju najvećih<br />

monoteističkih religija. Kriza proizvodi<br />

rastući val religijski obojenog<br />

terorizma i izbjeglica koje iz<br />

Afrike i Azije nadiru u Europu, pa<br />

i u Hrvatsku, te možda najavljuju<br />

neslućene globalne sukobe neodoljivim<br />

podsjećanjem na davnu<br />

seobu naroda koja je temeljito<br />

izmijenila europsku povijest. U<br />

svim tim događajima i procesima<br />

ljudske su žrtve, u velikom rasponu<br />

patnji i stradanja, posredan ili<br />

neposredan uzrok i posljedica te<br />

jedan od ključeva razumijevanja<br />

globalnih i nacionalnih kriza. Žrtve<br />

su, dakle, jasan znak i našeg<br />

vremena. Otuda raste potreba za<br />

istraživanjem i osmišljavanjem ne<br />

samo nacionalnih, nego i globalnog<br />

martirologija kao posebnih<br />

univerzalnih orijentira za hod u<br />

budućnost. Ta je tema dakako<br />

vremenski i prostorno neiscrpna<br />

pa ćemo se dalje ograničiti samo<br />

na njezinu konkretizaciju u ovom<br />

broju Hrvatske vjernosti.<br />

U prilozima o 70. obljetnici<br />

stradanja u Drugom svjetskom<br />

ratu i poraću podsjećamo na tragične<br />

posljedice još uvijek žive<br />

podjele na „partizansku“ i „ustašku“<br />

Hrvatsku (str. 8-17). Danas je<br />

posve jasno da ta podjela nije proizašla<br />

iz narodnog bića, nego iz<br />

različitih pogleda na borbu za slobodu<br />

i neovisnost u prvoj polovici<br />

20. stoljeća. No, fašizam, nacizam<br />

i komunizam su propali upravo<br />

zbog gaženja slobode, a Hrvati<br />

su slobodu ipak osvojili zato što<br />

su je 1990. željeli, bez obzira na<br />

ratne odore svojih očeva i djedova,<br />

ostvarujući vjekovnu težnju<br />

prethodnih naraštaja. No, moćne<br />

snage prošlosti zbog vlastitih interesa<br />

još uvijek podržavaju podjelu<br />

Hrvata na „naše“ i „njihove“, instrumentalizirajući<br />

za svoje ciljeve<br />

Bleiburg, Jasenovac, Jadovno i<br />

druga stratišta, ali i oslobodilačku<br />

„Oluju“, pa i nacionalne mučenike<br />

poput kardinala Stepinca. Čine<br />

to podržavajući stare laži uz obilnu<br />

pomoć istih onih mentaliteta, u<br />

zemlji i inozemstvu, koji su primarno<br />

do tih žrtava i doveli. Sve<br />

je očitije da je jedna od najvećih<br />

obmana o žrtvama priča o logoru<br />

Jasenovac, o čemu donosimo poseban<br />

članak s novim znanstvenim<br />

spoznajama (str. 55).<br />

Zabilježili smo i 20. obljetnicu<br />

oslobodilačke akcije „Oluja“<br />

izvodima iz govora Predsjednice<br />

Republike i propovijedi kardinala<br />

Bozanića, gdje se ističe objašnjenje<br />

o „etničkom čišćenju“ 200 tisuća<br />

Srba iz Hrvatske (str. 10-11). Za<br />

to Hrvatsku optužuju aktualni<br />

srpski političari, mada su notorne<br />

činjenice da je Srbija izazvala posljednji<br />

rat, a time i goleme ratne<br />

žrtve i patnje ne samo Hrvata i<br />

Bošnjaka, nego i dijelova srpskog<br />

naroda. Opet dakle nova laž kojoj<br />

krajnji ishod može biti samo<br />

umnažanje, a ne poštovanje žrtava.<br />

Proslava obljetnice „Oluje“<br />

mimohodom u Zagrebu i svečanostima<br />

u Kninu 4. i 5. kolovoza<br />

pokazala je visok stupanj jedinstva<br />

hrvatskoga naroda, pa i posvađanih<br />

političkih elita, o našoj<br />

nedavnoj povijesti te zaslugama i<br />

žrtvama za slobodu.<br />

Ove smo godine dakle u javnom<br />

prostoru, kao rijetko kada,<br />

preplavljeni lažima i obmanama o<br />

žrtvama. Svoju umjetničku istinu<br />

pak o hrvatskim žrtvama i mučeništvu<br />

tijekom povijesti uprizoruje<br />

novi kameni reljef Kuzme<br />

Kovačića „Slava hrvatskih mučenika“<br />

koji je upravo postavljen na<br />

oltarnom zidu crkve na Udbini.<br />

Reljef jasno izriče povijesnu činjenicu<br />

da su okosnica hrvatske<br />

mučeničke povijesti tri ključna<br />

događaja – Krbavska bitka, Drugi<br />

svjetski rat s Bleiburgom kao najvećim<br />

stratištem i Domovinski rat<br />

s Vukovarom kao utjelovljenjem<br />

patnje zbog domoljublja. Sve su<br />

to hrvatske žrtve, sve one žive u<br />

uskrslom Kristu, kao što je, zahvaljujući<br />

njima, iz tame povijesti<br />

uskrsnula i neovisna Hrvatska.<br />

Da bismo tu poruku približili čitateljima,<br />

upriličili smo i usporedni<br />

razgovor o oltarnom reljefu s<br />

kiparom Kuzmom Kovačićem te<br />

inicijatorom izgradnje crkve na<br />

Udbini i samog reljefa, biskupom<br />

Milom Bogovićem (str. 37 ). To je<br />

ključni tekst ovog broja. A tu je i<br />

inicijativa biskupa Bogovića o Udbini/Krbavi<br />

kao mjestu posebnog<br />

pijeteta za sve žrtve hrvatskog<br />

naroda tijekom povijesti (unutarnja<br />

korica) kao nadogradnja same<br />

ideje Crkve hrvatskih mučenika.<br />

Donosimo i redovite kronike<br />

rada Komisije za hrvatski martirologij<br />

(str. 19), Crkve hrvatskih<br />

mučenika na Udbini (str. 28), vijesti<br />

iz vice/postulatura , pregled<br />

novih izdanja o žrtvama i dr.

Biskupova riječ hodočasnicima na Udbinu uz 10.obljetnicu<br />

početka izgradnje crkve<br />

Obljetnicu obilježavamo<br />

postavljanjem oltarnog reljefa<br />

Slava hrvatskih mučenika<br />

Mons. Mile Bogović,<br />

biskup gospićko-senjski<br />

Ove godine Dan hrvatskih mučenika slavimo 29. kolovoza,<br />

prema već ustaljenom redu – zadnje subote u<br />

kolovozu. Svečano misno slavlje je u 11 sati, a križni<br />

put kreće s Krbavskog polja u 9 sati.<br />

Ove godine je deseta obljetnica od polaganja kamena<br />

temeljca i početka gradnja Svetišta. Prijeđen je dug,<br />

trnovit ali i radostan put za sve one koji su osjećali da<br />

našim znanim i neznanim mučenicima treba podignuti<br />

hram molitve i zahvalnosti za žrtve koje su ugradili za<br />

ljudski i kršćanski napredak našega naroda, za njegovu<br />

bolju budućnost. Budući da sam ja kao gospićko-senjski<br />

biskup bio na čelu tog projekta, Odbor za proslavu je<br />

zaključio da trebam predvoditi i desetu obljetnicu.<br />

Obljetnicu ćemo obilježiti blagoslovom oltarnog<br />

kamenog reljefa „Slava hrvatskih mučenika“. To je rad<br />

akademskog kipara Kuzme Kovačića. Djelo na svoj način<br />

predstavlja krunu mučeničkog hoda našeg naroda<br />

kroz vjekove. Najistaknutije sinove našeg naroda, koji<br />

su prihvatili smrt da bi drugi živjeli, na reljefu vidimo<br />

na putu njihove proslave. Oni dolaze s Krbavskog polja,<br />

iz Bleiburga i Križnih putova, iz Vukovara i svih hrvatskih<br />

stratišta i jama; one koje su režimi ubrajali među<br />

poražene i pobijeđene, koje su silnici smatrali otpadom<br />

i bacali ih u jame muka i tamu zaborava, Krist ih dočekuje<br />

kao pobjednike. Naš naraštaj im javno vraća ljudsko<br />

dostojanstvo.<br />

To je poruka reljefa „Slava hrvatskih mučenika.“<br />

Kalendar hrvatskih mučenika rasporedit će tu poruku po svim mjesecima u godini, koristeći se<br />

upravo djelom Kuzme Kovačića.<br />

Hrvatska vjernost također će biti vezana uz tu temu, vodeći računa o tome da je ove godine i 70.<br />

obljetnica Bleiburga i Križnih putova te 20. obljetnica akcije „Oluja“ koja nas je i pred svijetom svrstala<br />

među pobjednike, ali još i dalje mnogi ne mogu prepoznati slavu onih brojnih mučenika koje je svijet<br />

smatrao nevrijednima i poraženima. Neke od njih posebno smo istaknuli u prošlogodišnjem kalendaru.<br />

Zahvaljujući hrvatskom narodu i hodočasnicima, niknulo je svetište Crkve hrvatskih mučenika.<br />

Nismo krenuli u gradnju sa zatvorenom financijskom konstrukcijom, nego s vjerom da će narod razumjeti<br />

poruku projekta i poduprijeti ga. I nismo se prevarili. Nismo nikada nikome ostali dužni.<br />

Dakako, sada idemo brzinom koju nam mogućnosti dopuštaju. Ostaje, naime, još mnogo toga što<br />

projekt uključuje, u prvom redu uređenje kripte, križnog puta od Krbavskog polja do Crkve hrvatskih<br />

mučenika, a nećemo napustiti ni ideju Svehrvatskog groba na Krbavskom polju za sve neidentificirane<br />

žrtve koje će biti otkopane u raznim jamama i grobištima.<br />

Radosno vas očekujem na Udbini 29. kolovoza domaćin i predvodnik slavlja.<br />

U Gospiću, na blagdan sv. Jakova apostola, 2015. godine<br />

3

70. obljetnica tragedije na<br />

Bleiburgu i Križnom putu<br />

U spomen-prostoru Bleiburškog polja u Austriji<br />

obilježena je 16. svibnja 2015. godine 70. obljetnica<br />

vjerojatno najveće tragedije hrvatskoga naroda<br />

u povijesti – nasilna smrt tisuća razoružanih vojnika<br />

NDH i drugih vojski te brojnih civila, među<br />

kojima i mnoštva žena i djece, koji su nakon poraza<br />

nacističke Njemačke izbjegli u Austriju u strahu<br />

od odmazde jugoslavenskih partizana. No, upravo<br />

partizanima su ih izručili engleski zapovjednici te<br />

su pobijeni na samom Bleiburškom polju ili na tzv.<br />

križnim putovima, tj. u kolonama u kojima su ih<br />

partizanske straže kilometrima pratile i usput ubijale<br />

diljem Hrvatske i cijele tadašnje Jugoslavije. Za<br />

vrijeme komunističke vlasti bilo je zabranjeno i samo<br />

spominjanje žrtava Bleiburga. Samostalna hrvatska<br />

država priznala je Bleiburg kao mjesto nacionalnog<br />

pijeteta pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. No<br />

SDP-ova vlast ukinula je to pokroviteljstvo 2012. s<br />

ideološki obojenim obrazloženjem da bleiburške žrtve<br />

to ne zaslužuju jer su bile neprijatelji i pristaše<br />

nacizma. Ipak, spomen bleiburškim žrtvama održavao<br />

se i dalje svake godine u organizaciji lokalnih<br />

zajednica i udruga.<br />

Ove godine obilježavanje je održano pod pokroviteljstvom<br />

predsjednice Republike Hrvatske<br />

Kolinde Grabar Kitarović i člana Predsjedništva Bosne<br />

i Hercegovine Dragana Čovića. Hrvatski sabor<br />

i Vlada nisu sudjelovali u Bleiburgu, nego su,i dalje<br />

uporno provodeći ideološko razlikovanje žrtava,<br />

tragediju križnih putova komemorirali u Teznom<br />

kod Maribora gdje je također velika masovna hrvatska<br />

grobnica. Time su jasno poručili da u Hrvatskoj<br />

ne žele pomirenje, nego da inzistiraju na komunističkom<br />

naslijeđu Drugog svjetskog rata koje su preimenovali<br />

u antifašizam. No, masovno komemoriranje<br />

u Bleiburgu (najveći broj sudionika do sada), po<br />

cijeloj Hrvatskoj i među Hrvatima u svijetu jasno je<br />

pokazalo da ideološka podjela hrvatskoga naroda na<br />

„partizane“ i “ustaše“ nema potpore ni budućnosti<br />

u narodu te da pobjeđuje civilizirani i humani odnos<br />

prema žrtvama komunističkog totalitarizma za koji<br />

se opredijelio cijeli demokratski svijet, a za koji se po<br />

svom poslanju neprestano zalaže i Katolička Crkva.<br />

Komemoraciju na Bleiburškom polju ove godine<br />

organizirao je Počasni bleburški vod, a liturgiju<br />

u ime Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske<br />

konferencije Bosne i Hercegovine organiziralo je<br />

Ravnateljstvo dušebrižništva za Hrvate u inozemstvu.<br />

Svetu misu vodio je kardinal Josip Bozanić,<br />

nadbiskup zagrebački, koji je održao i prigodnu<br />

propovijed. Nakon mise molitvu za žrtve islamske<br />

vjeroispovijesti predvodio je zagrebački muftija dr.<br />

Aziz Hasanović. Sljedeći govornici bili su posebna<br />

izaslanica Predsjednice Republike Bruna Esih, član<br />

Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskoga<br />

naroda Dragan Čović te, u ime Počasnog bleiburškog<br />

voda, umirovljeni general Stanko Sopta.<br />

U znak sjećanja na 70. obljetnicu bleiburških<br />

žrtava objavljujemo u cijelosti propovijed kardinala<br />

Josipa Bozanića te govore Brune Esih i Dragana<br />

Čovića. Također, objavljujemo i propovijed biskupa<br />

Mile Bogovića, predsjednika Komisije za hrvatski<br />

martirologij biskupskih konferencija Hrvatske i BiH,<br />

na spomen-misi održanoj u istom povodu na Maclju,<br />

također velikoj masovnoj grobnici nedužnih žrtava<br />

komunizma u Hrvatskom zagorju, 7. lipnja 2015.<br />

4

JOSIP BOZANIĆ, kardinal i<br />

nadbiskup zagrebački<br />

Bleiburška tragedija<br />

pod zvijezdom<br />

petokrakom zločin je<br />

protiv čovječnosti<br />

Ponovno smo zajedno na ovome<br />

polju u kojem nas obuzima<br />

osjećaj neizrecivosti. Za ono što<br />

ne mogu izreći ljudske riječi, Božja<br />

je riječ ipak dovoljno snažna.<br />

Svake je godine vremenski odmak<br />

od događaja kojih se ovdje<br />

spominjemo sve veći, ali otajstvo<br />

života, otajstva zla i ljubavi ne<br />

ovise o tijeku povijesti i o slijedu<br />

vremena.<br />

Bog nam je progovorio u čitanju<br />

iz Poslanice svetoga Pavla<br />

Rimljanima. Progovorio nam je<br />

riječima koje padaju na tlo ovoga<br />

Bleiburškoga polja: "Sve patnje<br />

sadašnjega vremena nisu ništa<br />

prema budućoj slavi koja se ima<br />

očitovati u nama."<br />

Nitko od ljudi ne može obuhvatiti<br />

razmjere patnje koja je<br />

vodila do ovoga polja i od ovoga<br />

polja. Ti događaji i osjećaji, koji<br />

su sada prošlost, jednom su bili<br />

sadašnjost. No, za svako vrijeme<br />

vrijedi riječ da sve patnje sadašnjosti<br />

nisu ništa prema budućoj<br />

slavi. Pred takvim izričajem zastane<br />

dah i srce.<br />

Za nas vjernike izazov je tim<br />

veći jer moramo pronaći odgovor<br />

na pitanje zašto to Bog dopušta<br />

i koliko treba strpljenja da bi se<br />

vidjela Božja nagrada za dobro.<br />

U najbolnijim trenutcima; pred<br />

nasiljem koje nadilazi ljudske<br />

predodžbe, bez vjere i nade, otvaraju<br />

se ponori očaja. U trenutcima<br />

boli i trpljenja, kao ljudima nade i<br />

vjere u ljubav, Bog nam ponavlja<br />

da naša vremena nisu podudarna<br />

s njegovim vremenom, jer On<br />

je svemogući Bog, izvor života i<br />

Gospodar svih vremenâ.<br />

Kao kršćani znamo da strpljivost<br />

vjernika raste u blizini i prihvaćanju<br />

Kristova križa, u času<br />

kada je bilo sve dovršeno, kada je<br />

Isus zavapio krikom napuštenog.<br />

Ako u ljudskoj povijesti tražimo<br />

trenutak u kojemu se Boga trebalo<br />

vidjeti, a nije ga se moglo vidjeti<br />

bez vjere, nade i ljubavi, tada<br />

je to razapinjanje i smrt na križu<br />

Isusa Nazarećanina. Pravednik je<br />

ubijen, a nasilnici slave pobjedu.<br />

No, povijest svjedoči da je Raspeti<br />

uskrsnuo i uzašao na nebo. S time<br />

računamo, kako bismo hrabro<br />

ulazili u svaku životnu tamu. U<br />

dubini tame, koja nije zadnja slika<br />

čovjekove povijesti, nalazi se Bog,<br />

milosrdni Otac koji nas zaodijeva<br />

svjetlom.<br />

Ovih se dana Europa i svijet<br />

spominju 70. obljetnice završetka<br />

velikih patnja u Drugome svjetskom<br />

ratu. Slavi se oslobođenje<br />

od ideologija zla koje su na europskom<br />

kontinentu sijale mržnju<br />

i smrt, izazivale sukobe i podjele<br />

među ljudima i narodima te prouzrokovale<br />

trpljenja koja se ne<br />

mogu mjeriti ljudskim mjerilima.<br />

Ta cjelokupna tragedija koja je<br />

pogodila Europu tijekom dvadesetog<br />

stoljeća obilježena je, kako<br />

je istaknuo sveti papa Ivan Pavao<br />

II. u Mariji Bistrici, 3. listopada<br />

1998. godine, trima velikim zlima:<br />

fašizmom, nacizmom i komunizmom.<br />

Dok je 1945. godine za zemlje<br />

zapadne Europe nastupilo oslobođenje<br />

od totalitarističkih ideologija<br />

zla, u Hrvatskoj, kao i u<br />

nekim drugim zemljama srednje i<br />

istočne Europe, došlo je do zamjene<br />

jednoga režima drugim, jedne<br />

totalitarističke vlasti drugom, dotadašnji<br />

nacifašizam je zamijenio<br />

komunizam. Za razliku od drugih<br />

zemalja kojima je završetkom<br />

Drugoga svjetskog rata vraćena<br />

sloboda i demokracija, osvajanje<br />

vlasti od komunističkoga totalitarnog<br />

sustava za nas je značilo<br />

novi početak progona, zatvora i<br />

ubijanja nevinih ljudi; tu su jame i<br />

fojbe o kojima se nije smjelo govoriti,<br />

zatim sada već poznate i one<br />

još nepoznate i neistražene masovne<br />

grobnice i grobišta. Progoni<br />

i uklanjanje osoba nepodobnih<br />

režimu, osobito inteligencije koja<br />

nije dijelila marksističku ideologiju,<br />

čišćenje prostora od onih koji<br />

su bili ili mogli postati prepreka<br />

za komunistički režim, drastično<br />

uskraćivanje temeljnih čovjekovih<br />

prava i gaženje dostojanstva<br />

ljudske osobe označilo je, u većemu<br />

ili manjemu intenzitetu, razdoblje<br />

režima koji se u Hrvatskoj<br />

urušio tek 1990. godine.<br />

Posebno u nekim dijelovima<br />

Hrvatske, kao na primjer u Istri,<br />

Hrvatskome primorju i Dalmaciji,<br />

domoljubni antifašistički otpor širokih<br />

masa u Drugome svjetskom<br />

ratu, koji je zaslužan za oslobađanje<br />

nacionalnoga teritorija u<br />

tome dijelu hrvatske zemlje, bio<br />

je iskorišten i borbom komunista<br />

za osvajanje vlasti, kao i za provođenje<br />

marksističke revolucije.<br />

Puno je primjera da su isti ljudi,<br />

posebno katolički svećenici i<br />

vjernici laici, tijekom rata trpjeli<br />

i bili progonjeni od fašista, a nakon<br />

rata od komunista. Rječiti je<br />

primjer istarski svećenik blaženi<br />

Miroslav Bulešić, mučenik komunizma,<br />

ubijen u Lanišću, u Istri,<br />

24. kolovoza 1947. godine.<br />

U našoj Domovini, posebno<br />

zadnjih godina, ponovno se žele<br />

oživjeti sukobi i stare ideološke<br />

podjele za koje se vjerovalo da su<br />

dijelom prevladane; raspiruje se<br />

mržnja, nameće se netrpeljivost i<br />

isključivost. Naime, nekima kao<br />

da je stalo produbljivati neistine<br />

ne bi li se produžio sukob i nasilje<br />

iz vremena totalitarizma.<br />

Nasuprot domoljubnom antifašističkom<br />

otporu iz Drugoga<br />

svjetskog rata danas se pojavljuje<br />

neka nova ideologija antifašizma<br />

s diskursom iz pedesetih<br />

godina prošloga stoljeća koju ne<br />

nalazimo u suvremenosti drugih<br />

europskih zemalja. Izmišljanje<br />

neke fašizacije Hrvatske hrani tu<br />

ideologiju i daje joj priliku da se<br />

njezini promicatelji predstavljaju<br />

borcima protiv tih navodnih pojava,<br />

skrivajući pravu narav svoga<br />

djelovanja i ne dopuštajući da<br />

hrvatsko društvo raste u slobodi,<br />

zajedništvu i suživotu, u čežnji<br />

za napretkom, pravednošću i mirom,<br />

u otklonjenosti od svakoga<br />

totalitarizma.<br />

Za suvremen, miran i skladan<br />

razvoj hrvatskoga društva potreban<br />

je odmak i otklon od ideologija<br />

zla dvadesetog stoljeća: fašizma,<br />

nacizma i komunizma. Pustimo<br />

povijest povjesničarima bez<br />

straha pred istinom jer ideologije<br />

se boje istine i štite se propagandom<br />

laži. Ne dopustimo ni da sjeme<br />

novih ideologija antifašizma<br />

5


i antikomunizma unosi nove stare<br />

podjele u našu svakidašnjicu. Kao<br />

vjernici pozvani smo, u vjernosti<br />

Evanđelju, davati svjedočanstvo<br />

uvijek novog načina zajedništva.<br />

Spominjemo se završetka neizrecivih<br />

patnja u II. svjetskom<br />

ratu, ali one za mnoge nisu prestale<br />

završetkom ratnih operacija.<br />

“Mjesec svibanj 1945. godine u<br />

Hrvatskoj se posebno pamti kao<br />

mjesec strašnih pokolja zarobljenih<br />

vojnika i civilnog pučanstva<br />

izručenih jugoslavenskoj vojsci<br />

od zapadnih Saveznika. Spomen<br />

toga stradanja vezan je posebno<br />

uz Bleiburg i uz Križni put” (Pismo<br />

HBK o pedesetoj godišnjici<br />

završetka Drugog svjetskog rata,<br />

Zagreb, 1. svibnja 1995.).<br />

Danas smo se okupili na ovome<br />

polju gdje je, nakon završetka<br />

Drugoga svjetskog rata, prije 70<br />

godina, 15. svibnja 1945. godine,<br />

započela “Bleiburška tragedija”<br />

hrvatskoga naroda, taj zločin protiv<br />

čovječnosti što ga je sustavno<br />

izvršila jugoslavenska vojska pod<br />

znakom crvene zvijezde petokrake.<br />

Na ovom polju počeo je Križni<br />

put koji je nastavljen u kolonama<br />

smrti, u neistraženim jamama i<br />

zloglasnim logorima; sve bez sudova,<br />

svjedoka i presuda, s ciljem<br />

da se žrtvama zatre svaki spomen<br />

i trag groba. O svemu se tome, od<br />

1945. tijekom narednih 45 godina<br />

sve do demokratskih promjena u<br />

nas, nije smjelo ni govoriti, ni pisati.<br />

Strogo je određena damnatio<br />

memoriae – osuda na zaborav.<br />

Bleiburg je sve do pada komunističkoga<br />

režima ostao mjestom<br />

gdje se ipak moglo progovoriti o<br />

žrtvama i organizirati spomen na<br />

taj sustavni masovni pokolj Hrvata<br />

i pripadnika drugih naroda<br />

koji je počeo na ovome polju, a<br />

nastavljen je na raznim poznatim i<br />

još nepoznatim stratištima od Slovenije<br />

do Vukovara i Dubrovnika<br />

te još dalje. Stoga bleiburško okupljanje<br />

i bleiburški spomen ima<br />

posebno značenje i danas. Ono<br />

nam je i svjedok jednog vremena<br />

koje je nametalo šutnju, zatiralo<br />

pamćenje, širilo strah i kažnjavalo<br />

spomen.<br />

Bleiburg i danas svjedoči o<br />

strahu koji se uvukao i proširio.<br />

Bojali su se mnogi, a čini se najviše<br />

naredbodavci i izvršitelji strašnih<br />

zločina. Zato je bilo uvedeno<br />

korjenito brisanje sjećanja i širenje<br />

laži sustavnom propagandom. A<br />

Isus nam poručuje: “Istina će vas<br />

osloboditi” (Iv 8,32).<br />

Na ovome mjestu kao zagrebački<br />

nadbiskup postavljam pitanja:<br />

Bojimo li se istine? Vladaju<br />

li u Hrvatskoj snage koje ne žele<br />

da istina dođe na vidjelo? Kako<br />

inače objasniti nemar državnih<br />

institucija da se dođe do koliko<br />

je moguće potpunije istine o svim<br />

žrtvama rata i poraća, da se ispitaju<br />

sve jame, masovne grobnice i<br />

stratišta, da ih se dolično označi,<br />

da se svim žrtvama, bez obzira<br />

kojem narodu ili vjeroispovijesti<br />

pripadaju, te bez obzira na kojoj<br />

su strani ili bez strane pale, zagarantira<br />

principijelan pijetet?<br />

Potrebno je da se, koliko je moguće,<br />

popišu sve žrtve totalitarističkih<br />

ideologija zla, bez straha<br />

od istine na kojoj je strani bio veći<br />

broj stradalih. U našoj zemlji, natopljenoj<br />

krvlju, važno je tražiti<br />

istinu da ne bismo ostali zatvoreni<br />

u prošlost i stalno bili izlagani<br />

potpirivanju mržnje kojom se hrane<br />

ideologije zla. Očekujemo da<br />

se hrvatske institucije i pojedinci<br />

koji bi mogli tome pridonijeti zauzmu<br />

za sustavno iznošenje istine.<br />

Istina će nedvojbeno otkriti<br />

posljedice zločina, ali će dopustiti<br />

i da progovori nada, bez koje je<br />

budućnost zatvorena.<br />

Naše suvremeno pola-zište ne<br />

smije biti u ideološkim sukobima<br />

Drugoga svjetskog rata, jer su ti<br />

sukobi porazili jednu vrstu nečovječnih<br />

ideologija, ali su za našu<br />

Domovinu ostavili na životu drugu<br />

vrstu nečovječne ideologije.<br />

Nama je uporište mlađe i čvršće, u<br />

vrjednotama demokracije i zajedništva<br />

koje se živjelo i očitovalo u<br />

obrani Hrvatske u Domovinskome<br />

ratu.<br />

Draga braćo i sestre, ovo polje<br />

uvijek može biti ispunjeno novim<br />

pitanjima, nerazumijevanjem, žalošću<br />

i sukobima. Ovo polje može<br />

biti promatrano i kao polje hrvatske,<br />

i ne samo hrvatske, boli i<br />

očaja. Ali, danas vas pozivam da<br />

to isto polje gledamo vjerničkim<br />

srcem. Ovdje, gdje je smrt ostavila<br />

duboke tragove, pred nama je rječita<br />

poruka nade.<br />

Takvim je ovo polje postalo od<br />

onoga trenutka, kada se mnoštvo<br />

ovdje okupljeno nadalo ljudskom<br />

nadom da će biti zaštićeno. Ono je<br />

to i sada, kada znamo da se ljudska<br />

nada slomila u patnji i križu.<br />

No, time nije nestala nada, jer ona<br />

– prosvijetljena Kristovom žrtvom<br />

– govori o Božjoj objavi u tom<br />

istom trpljenju i o Božjem milosrđu.<br />

Čovjek koji je prihvatio grijeh,<br />

narušio je ljubav prema Bogu<br />

Stvoritelju, prema bližnjemu, prema<br />

društvenim odnosima i prema<br />

stvorenomu svijetu. Grijeh razara<br />

unutarnji smisao Božjega dara i<br />

proširuje prostore sebičnosti, mržnje<br />

i zla.<br />

Božje pak milosrđe način je na<br />

koji nam Bog ide ususret, na koji<br />

nas prihvaća; način na koji nam<br />

otvara srce nadi da smo svi od<br />

Boga voljeni zauvijek, bez obzira<br />

na naše grijehe. S ovog polja,<br />

obilježenog hrvatskim kri-ževima<br />

i križanjima, naš je pogled uprt<br />

prema Kristovu križu i ispunjen<br />

nadom u Božje milosrđe. Uprimo<br />

sada pogled i u našega blaženika<br />

kardinala Alojzija Stepinca te<br />

poslušajmo njegov snažan poziv<br />

na opraštanje i pomirenje koji je<br />

potvrdio svojim mučeničkim životom<br />

i smrću. A oprostiti i pomiriti<br />

se, kaže sveti Ivan Pavao II.,<br />

“znači očistiti sjećanja od mržnje,<br />

zavade, želje za osvetom, znači<br />

priznati bratom čak i onoga koji<br />

nam je nanio zlo, znači ne dopustiti<br />

da nas pobijedi zlo, nego zlo<br />

svladavati dobrim” (Homilija u<br />

Mariji Bistrici, 3. listopada 1998.).<br />

Braćo i sestre, kao vjernici, pokretani<br />

Duhom Svetim, trpimo<br />

sadašnjost, ne želimo se zaustavljati<br />

na zlu koje vidimo i koje nas<br />

želi zarobiti, jer nam je pogled<br />

otvoren Kristovoj novosti koja obnavlja<br />

čovjeka. Otvorimo se boljoj<br />

budućnosti slijedeći Krista koji od<br />

nas traži da opraštamo i tražimo<br />

oprost. To je put obnove hrvatskog<br />

zajedništva. To je put obnove<br />

Hrvatske.<br />

Dragi vjernici, ovo je polje hrvatske<br />

nade, jer je u žrtvi nedužnih<br />

ostala živjeti čežnja za slobodom<br />

i molitva za dobro. Vraćajući<br />

se prema Hrvatskoj tragovima<br />

Križnoga puta molimo za sve poginule<br />

i zahvalimo za živote koji<br />

su završavali ovdje na zemlji s<br />

molitvom na usnama. Nedužno

stradali uvijek su sjeme nove<br />

snage i zajedništva. S apostolom<br />

Pavlom gledamo trpljenja ljudi<br />

u prošlom i sadašnjem vremenu,<br />

posebno ona koja su nam bliska,<br />

koja obilježuju naše živote, te u<br />

njima čujemo poglavito javljanje<br />

novoga života i poziv na zajedništvo.<br />

Zato je pred nama danas čudesna<br />

slika povijesti koja, putem<br />

trpljenja i nade, padova i pobjeda,<br />

ide prema cilju svoga ispunjenja.<br />

Sve zadobiva smisao te su – u<br />

svojoj prolaznosti – svi povijesni<br />

događaji viđeni kao velika<br />

cjelina, protegnuta prema rađanju<br />

novoga svijeta. To rađanje<br />

ne ovisi o ljudskoj nestrpljivosti,<br />

nego se događa po Božjem milosrđu.<br />

S pouzdanjem u njega naše<br />

je iščekivanje ispunjeno sigurnošću<br />

da nas Bog prati, čeka i ljubi.<br />

Nismo ovamo došli nošeni<br />

zlom, strahom i progonstvom,<br />

nismo vođeni političkim motivima,<br />

nego smo tu kao djeca istoga<br />

milosrdnoga Oca koji nas je potaknuo<br />

na zajedništvo, na molitvu u<br />

radosti što smrt nema zadnju riječ,<br />

na istinu koja odjekuje u našoj<br />

čežnji za onim vrijednostima koje<br />

nadilaze prolaznost.<br />

Danas se nismo došli vratiti u<br />

prošlost i ostati u njoj, nego moliti<br />

za našu Domovinu, za naše obitelji,<br />

djecu i mlade. Samo tako ćemo<br />

biti osjetljiviji u zauzetosti za istinu<br />

koja oslobađa.<br />

Kardinal Bozanić ide prema oltaru<br />

I ovdje zazivamo zagovor blaženoga<br />

Alojzija Stepinca, pastira<br />

koji je podnio žrtvu za svoje<br />

udareno stado i neslogu naroda;<br />

čovjeka nade koji je u svome zalaganju<br />

za dobro bio nošen budućom<br />

nebeskom slavom i u njezinu<br />

je svjetlu čitao povijest. Blažena<br />

Djevice Marijo, Kraljice Hrvata i<br />

svih naroda svijeta, moli za nas i<br />

s nama za pokoj svih nevino stradalih.<br />

Amen.<br />

BRUNA ESIH, posebna izaslanica<br />

Predsjednice Republike<br />

Hrvatske<br />

Jači smo od zla koje<br />

opravdava zločine<br />

na Bleiburgu i<br />

Križnom putu<br />

Dragi hrvatski narode! I svi<br />

koji ljubite i vjerni ste Domovini<br />

u kojoj živite, neovisno o vašoj<br />

vjeri i nacionalnosti. Dragi iseljenici,<br />

koji ste pritisnuti teškim prilikama<br />

bili prisiljeni napustiti svoj<br />

dom i potražiti ga u dalekom svijetu,<br />

ali ste za njega i dalje disali i<br />

bili promicateljem istine kada za<br />

nju u Domovini nije bilo mjesta.<br />

Ovo polje na kojemu i danas<br />

stojimo višeznačni je simbol jednoga<br />

naroda – simbol tragedije,<br />

patnje i nepravde, simbol šutnje<br />

i zabranjene povijesti. No, danas<br />

ono, više nego ikada prije, jest<br />

i mora biti i puno više od toga –<br />

neka bude simbolom nade, bolje<br />

budućnosti koju ćemo postići isključivo<br />

svojim djelima i simbol<br />

suživota u različitosti do kojega<br />

možemo doći samo istinom. Bleiburg<br />

tako može postati i najvećim<br />

simbolom našega zajedništva.<br />

Ukidanje saborskog pokroviteljstva<br />

nad ovom komemoracijom<br />

2012. godine odvelo nas je<br />

daleko od toga, podcjenjujući u<br />

svom ideološkom sljepilu upravo<br />

ključni čimbenik prepoznat kroz<br />

cjelokupnu ljudsku povijest kao<br />

glavni pokretač jednoga naroda<br />

– uskraćivanje njegovih osnovnih<br />

ljudskih i civilizacijskih prava.<br />

Takvo pravo, možda više od bilo<br />

kojeg drugoga, jest pokloniti se<br />

svojim mrtvima. Nema te sile koja<br />

jednom narodu može oduzeti takvo<br />

njegovo pravo, a koja bi bila<br />

jača od snage njegova zajedništva<br />

u nastojanju da to svoje pravo<br />

vrati.<br />

Baš zato smo i danas ovdje,<br />

okupljeni u broju kao nikada do<br />

sada u povijesti bleiburških komemoracija,<br />

broju koji nadahnjuje<br />

i potvrđuje – jači smo od zla koje<br />

je u proljeće 1945. s ovoga mjesta<br />

na križne putove i u sigurnu smrt<br />

poslalo razoružane vojnike i civile<br />

unatoč njihovoj vjeri u humanizam<br />

i međunarodne konvencije.<br />

Jači smo od zla koje ih je potom<br />

izmučene, i mrtve i žive, bacalo u<br />

protutenkovske rovove i rudarska<br />

okna i sakrilo im kosti. Posebno<br />

moramo biti jači od zla koje od<br />

onda do danas pronalazi opravdanja<br />

za takav zločin, žrtve bez<br />

ikada provedenog suda proglašava<br />

krivcima i falsificira povijest.<br />

Vjekovna težnja hrvatskog<br />

naroda na vlastitu samostalnu<br />

državu zloupotrijebljena je putem<br />

totalitarnih ideja i sustava<br />

za vrijeme i nakon II. svjetskog<br />

rata, a posljednji takav pokušaj<br />

rezultirao je nedavnom agresijom<br />

na tek ostvarenu težnju za državom.<br />

Domovinski rat primjer je<br />

hrvatskog zajedništva i primjer<br />

kako se ostvaruje bilo koji drugi<br />

zajednički cilj. Sadašnji cilj bolja je<br />

i pravednija Hrvatska, bez tereta<br />

povijesti s kojom se nikad nismo<br />

suočili na pravi način.<br />

Manipulacija žrtvama grijeh je<br />

počinjen s namjerom i kao takav<br />

zaslužuje našu najveću moralnu i<br />

svaku drugu osudu, jer počinjen je<br />

u istom totalitarnom duhu kao i u<br />

vrijeme provođenja masovnih likvidacija.<br />

Jesmo li kao država osudili<br />

svaki oblik totalitarizma, baš<br />

kao što je to učinio i čitav civilizirani<br />

svijet i Europa koje smo dio?<br />

7


Osudili smo – deklarativno. No<br />

osuda to nije dok se ne provede i<br />

ona sadržajna, uklanjanjem svih<br />

ideoloških obrazaca ponašanja.<br />

Demokratsko društvo ima se pravo<br />

takvim zvati tek kada svaki<br />

njegov dionik bude u stanju prihvatiti<br />

povijesne činjenice, pa čak<br />

i onda kada mu ne idu u prilog.<br />

Svi mi, i kao narod i kao pojedinci,<br />

imamo ljudske i civilizacijske<br />

slobode i pravo na vlastita mišljenja,<br />

memorije i svjetonazore.<br />

Bit istinske demokracije i tolerantnog,<br />

pravednog društva upravo i<br />

čini ta naša različitost. Međutim,<br />

koliko god različiti bili, moramo<br />

biti spremni prihvatiti – povijesna<br />

istina samo je jedna. I svi je jednako<br />

zaslužujemo. Međutim, u njenom<br />

traženju jedno je bitno – ne<br />

smijemo upirati prstom u žrtve,<br />

ma tko one bile. One nam danas,<br />

na žalost, ne mogu ništa reći, osim<br />

što svojim brojnim rasutim kostima<br />

svjedoče o razmjerima zla.<br />

Jedini opravdani način dolaska<br />

do istine jest stručan i znanstven<br />

pristup, i kao takav temeljen<br />

isključivo na neprijepornim činjenicama<br />

i stvarnim pokazateljima,<br />

a takav pristup mora biti iniciran<br />

i podržan institucionalno i materijalno,<br />

uvijek imajući u vidu<br />

i posljedice pogrešnog pristupa<br />

statusu žrtve kao takve ili potpun<br />

izostanak bilo kakvog bavljenja<br />

njome, od uspostave hrvatske državnosti<br />

do danas. Takvi propusti<br />

uzrokuju status quo hrvatskoga<br />

društva i okretanje u krugu vlastitih<br />

slabosti temeljenih još uvijek<br />

na isforsiranim ideološkim podjelama.<br />

Može li na takvim nezdravim<br />

temeljima biti ikakvog nacionalnog<br />

konsenzusa koji je jedino<br />

jamstvo uređene i prosperitetne<br />

države?<br />

Stoga, gdje god postoje jasne<br />

i nedvojbene činjenice da je počinjen<br />

zločin nad civilima, ranjenicima,<br />

razoružanim vojnicima ili<br />

bilo kojoj drugoj ratnoj ili poratnoj<br />

žrtvi, komemoracije se trebaju<br />

održavati na najvišoj nacionalnoj<br />

razini. Samo ona država i ona<br />

vlast koja bude imala dovoljnu<br />

političku hrabrost, mudrost i<br />

iskren osjećaj pijeteta, u stanju je<br />

to i provesti. Iznimno je važno,<br />

također, da taj dugotrajni proces<br />

suočavanja s istinom pokreće državnička<br />

mudrost. U tom, kao i u<br />

svakom drugom procesu, važan je<br />

cilj, a do njega gotovo nikada ne<br />

vodi lakši put. On katkad mora<br />

biti usmjeravan čak i onim odlukama<br />

i potezima koji nam se u<br />

određenom trenutku, pa i danas<br />

ovdje, mogu učiniti nerazumljivima,<br />

razočaravajućima, čak nas i<br />

rastužiti. Ta naša očekivanja čine<br />

nas ljudima.<br />

Zato i mi ne izgubimo iz vida<br />

isti krajnji cilj, jer proces približavanja<br />

njemu već je započeo, usporedno<br />

s mobilizacijom hrvatskih<br />

državotvornih snaga i ispravljanjem<br />

još jedne povijesne nepravde<br />

počinjene sjećanju na žrtve ukidanjem<br />

pokroviteljstva nad komemoracijom<br />

bleiburškim žrtvama i<br />

žrtvama križnoga puta. Mi ovdje<br />

znamo tko je pokrenuo taj proces<br />

Vijenac Predsjednice Republike položio je dr. Andrija Hebrang<br />

i ispravio spomenutu nepravdu.<br />

Znamo da je danas u duhu i u mislima<br />

s nama i s našim mrtvima.<br />

(IKA)<br />

DRAGAN ČOVIĆ,<br />

član Predsjedništva Bosne i<br />

Hercegovine<br />

Samo na istini o<br />

žrtvama možemo<br />

graditi budućnost<br />

Pozdravljam vas kao član<br />

Predsjedništva BiH i u ime Hrvatskog<br />

narodnog sabora BiH, na<br />

današnjoj 70. obljetnici bleiburške<br />

tragedije i krvavog Križnog puta<br />

hrvatskog naroda. Prije točno 70<br />

godina, upravo na ovom mjestu<br />

gdje danas stojimo, kada je II.<br />

svjetski rat završen proglašenjem<br />

Dana pobjede, 9. svibnja, počeo je<br />

rat poslije rata. Na desetine tisuća<br />

hrvatskih vojnika, koji su položili<br />

oružje i predali se, bez suđenja<br />

i milosti je mučeno i ubijeno. Ni<br />

žene i djeca, stari i nemoćni, nisu<br />

pošteđeni. Konačan broj žrtava,<br />

kako u ratu, tako i u poraću, do<br />

danas nije povijesno ni istražen,<br />

ni ustanovljen. Ne zna se ni za sva<br />

stratišta kuda je prošao križni put.<br />

Međutim, ono što se sa sigurnošću<br />

zna - najveći broj žrtava<br />

je bila hrvatska mladost u<br />

svojim ranim dvadesetim godinama<br />

čime je tragedija Bleiburga<br />

i Križnog puta za naš narod<br />

time još veća. Skoro da nema u<br />

hrvatskom narodu uže ili šire<br />

obitelji da ih tragedija Križnog<br />

puta ili neka slična nije pogodila.<br />

Kroz dugih pet desetljeća komunističke<br />

represije, Bleiburg<br />

i Križni put je bilo zabranjeno<br />

spominjati i o tom počinjenom<br />

zločinu nije se smjelo govoriti.<br />

Zbog spominjanja Bleiburga završavalo<br />

se na robijama po komunističkim<br />

kazamatima. Iako je u<br />

domovini bio prisilni muk, naša<br />

emigracija i hrabri ljudi koji su<br />

preživjeli pokolj i poslije izbjegli<br />

sa svojih ognjišta kako bi sačuvali<br />

svoj život i živote svojih bližnji,<br />

pisanom su i živom riječju svojih<br />

osobnih svjedočanstava sačuvali

spomen na ovo mjesto. Konačno,<br />

dolaskom slobode 90-ih godina,<br />

hrvatski puk je pohrlio prema<br />

ovom mjestu, potomci ubijenih<br />

su odlučili učiniti sve da se sazna<br />

sudbina njihovih najmilijih, da<br />

dostojno obilježe mjesto njihovog<br />

posljednjeg počivališta kako bi<br />

napokon ostvarili elementarno<br />

ljudsko pravo - ime i prezime,<br />

grob i mjesto memorije.<br />

Kroz dugih pet desetljeća komunističke<br />

represije, Bleiburg<br />

i Križni put je bilo zabranjeno<br />

spominjati i o tom počinjenom<br />

zločinu nije se smjelo govoriti.<br />

Zbog spominjanja Bleiburga završavalo<br />

se na robijama po komunističkim<br />

kazamatima. Iako je u<br />

domovini bio prisilni muk, naša<br />

emigracija i hrabri ljudi koji su<br />

preživjeli pokolj i poslije izbjegli<br />

sa svojih ognjišta kako bi sačuvali<br />

svoj život i živote svojih bližnji,<br />

pisanom su i živom riječju svojih<br />

osobnih svjedočanstava sačuvali<br />

spomen na ovo mjesto. Konačno,<br />

dolaskom slobode 90-ih godina,<br />

hrvatski puk je pohrlio prema<br />

ovom mjestu, potomci ubijenih<br />

su odlučili učiniti sve da se sazna<br />

sudbina njihovih najmilijih, da<br />

dostojno obilježe mjesto njihovog<br />

posljednjeg počivališta kako bi<br />

napokon ostvarili elementarno<br />

ljudsko pravo - ime i prezime,<br />

grob i mjesto memorije.<br />

Na žalost, svi smo svjesni činjenice<br />

da to nije išlo tako lako<br />

i da to čak i sada lako ne ide,<br />

onim čestitim civilizacijskim putem.<br />

Naviknuti na ideologizirana<br />

objašnjenja, nisu svi spremni na<br />

suočavanje s Bleiburgom. Nijekanje<br />

neće polučiti čestiti odnos u<br />

uljudbi koja dobrim dijelom ima<br />

veze s ovim mjestom na kojem, za<br />

70. obljetnicu ovdje stojim.<br />

Danas smo svi skupa, svojim<br />

dolaskom, odlučili odati poštovanje<br />

i pijetet žrtvi naših djedova i<br />

otaca, muževa naših majki, braće<br />

i sestara. Došli smo na Bleiburg<br />

istini pogledati u oči. Suočiti se<br />

s njom, jer kako stoji napisano,<br />

samo će nas istina osloboditi.<br />

Samo tako, istinski slobodni, spoznajemo<br />

da je svaka žrtva - žrtva.<br />

Svaka žrtva, bez obzira gdje<br />

je učinjena, na osobit način traži<br />

svoju zadovoljštinu. Moramo početi<br />

od osnovnog, da žrtva nema<br />

narodnost, nema spol, nema vjersku<br />

pripadnost, nema rasu niti<br />

dom - ona je jednostavno žrtva.<br />

Jednostavno želi samo čistu istinu<br />

o sebi.<br />

I sam rat, iako najniži oblik<br />

komunikacije među ljudima, ima<br />

svoje konvencije i propise i moraju<br />

ih se držati i najljući neprijatelji,<br />

a ovdje su na Bleiburgu i Križnom<br />

putu hrvatskog naroda zaboravljene<br />

i prekršene sve ratne konvencije<br />

i svi civilizacijski propisi.<br />

Činjenice se moraju istražiti<br />

kako bismo prevrnuli ovu stranicu<br />

povijesti napisanu krvlju, kako<br />

ovdje na Bleiburgu i Križnom<br />

putu, tako i na svim drugim viktimološkim<br />

mjestima naše povijesti.<br />

Europa je 2006. godine rezolucijom<br />

osudila komunističke<br />

zločine i zatražila istragu zbog<br />

istine, osudila je masovno kršenje<br />

ljudskih prava od strane totalitarnih<br />

režima, izrazila sućut,<br />

razumijevanje i priznavanje žrtve<br />

svim strašnim komunističkim<br />

zločinima te ohrabrila povjesničare<br />

diljem svijeta da nastave<br />

svoje istraživanje prema određivanju<br />

i objektivnoj provjeri povijesnih<br />

činjenica. Moj dolazak<br />

ovdje na Bleiburg i ovim svojim<br />

slovom kojim se obraćam svim<br />

žrtvama bleiburške tragedije i<br />

Križnog puta hrvatskog naroda,<br />

svima vama ovdje na Bleiburgu,<br />

kao i svima koji nas prate putem<br />

sredstava javnih priopćavanja, je<br />

upravo ta potraga za izgubljenom<br />

i zabranjenom istinom. Samo istina<br />

o žrtvi vodit će nas iskreno u<br />

suživotu i pomirenju, a samo su<br />

to preduvjeti za istinu i izvjesnu<br />

budućnost.<br />

Prava istina iskorak je koji toliko<br />

želimo i sve ove godine čekamo.<br />

U tom smislu je HNS BiH<br />

pokrovitelj ovogodišnje, jubilarne<br />

komemoracije ovdje na Bleiburgu<br />

i u ime svih nas zahvaljujem i<br />

čestitam Počasnom bleiburškom<br />

vodu koji je sve ove godine brinuo<br />

o ovom, za nas povijesnom<br />

mjestu i koji je zadnjih godina uz<br />

velike poteškoće, ovom mjestu<br />

našeg pijeteta, dao dostojan i čestiti<br />

doprinos. Tu sagledavamo<br />

naš Bleiburg i sve naše križne putove.<br />

Tome smo se došli pokloniti,<br />

izreći svoje duboko poštovanje,<br />

zapaliti svijeću i moliti sa svima<br />

vama za njihov vječni mir. (Republikainfo)<br />

Muftija Azis Hasanović, Bruna Esih i Dragan Čović<br />

9

MILE BOGOVIĆ,<br />

biskup gospićko-senjski<br />

i predsjednik Komisije za<br />

hrvatski martirologij<br />

Suvremeni Pilati krući<br />

su od onoga iz prvoga<br />

stoljeća jer nam neće<br />

predati tijela onih<br />

koje su osudili<br />


Čitajući nedavno objavljenu<br />

knjigu Damira Borovčaka o maceljskim<br />

žrtvama, stekao sam<br />

dojam da je istina o njima već<br />

dobro poznata. Tu je opisano ono<br />

najvažnije što se ovdje dogodilo<br />

pred 70 godina, tu su događaji i<br />

obilježavanje maceljskih žrtava,<br />

sve od misnog slavlja kardinala<br />

Kuharića 9. lipnja 1991. pa do najnovijih<br />

vremena.<br />

Istina se ne stvara nego se traži<br />

Međutim, istina se može roditi,<br />

ali postoji razrađen način da se<br />

ona živi kao prognanica i zatočenica,<br />

da se stavi u “kućni pritvor”,<br />

jer mogućnicima i bogatima koji<br />

istinu ne slijede nego stvaraju<br />

svoje „istine“, ona uvijek smeta,<br />

kako je to očito već iz susreta Isusa<br />

i Pilata. I nakon što je Pilatova<br />

žrtva, Isus, uskrsnuo od mrtvih,<br />

moćnici su potplatili stražare da<br />

svjedoče kako Isus nije uskrsnuo,<br />

nego su njegovo tijelo apostoli<br />

ukrali dok su oni, stražari, spavali.<br />

Za svoje lažno spavanje, oni su<br />

dobili novce, a i za novo Pilatovo<br />

skidanje odgovornosti sa sebe, za<br />

drugo njegovo pranje ruku, stajao<br />

je na raspolaganju veliki novac.<br />

Velika laž mogla je živjeti uz<br />

potporu velikog novca i velikog<br />

nasilja. Naime, nastao je progon<br />

Crkve.<br />

Rukopis slične velike laži možemo<br />

prepoznati i u nasilju nad<br />

maceljskim žrtvama kao i svima<br />

drugima na našem prostoru<br />

nakon Drugog svjetskog rata.<br />

Ne nositi kamenje – snažan duh<br />

optuživanja<br />

Želeći ovdje danas odati poštovanje<br />

žrtvama i mučenicima,<br />

Misu u Maclju je predvodio je, zajedno s biskupima mons. Nikolom Kekićem<br />

i Valentinom Pozaićem i brojnim svećenicima, predsjednik Komisije za<br />

hrvatski martirologij, gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović<br />

trebamo to učiniti na doličan način.<br />

Kako rekoh na početku, Crkva<br />

poziva sve da odbace kamenje<br />

koje su pripremili da ga bacaju<br />

na grješnike, i one u prošlosti i nas<br />

suvremenike. To je u duhu čitanja<br />

poruka maceljskih žrtava, i drugih<br />

žrtava raznih jama i križnih<br />

putova koncem rata i u poraću.<br />

Duh optužbe stigao je i na Bleiburg<br />

i na Macelj, bez milosrđa. Po<br />

tom duhu te žrtve su posljedica<br />

žrtava u Jasenovcu i Jadovnu i<br />

drugima u vrijeme postojanja Nezavisne<br />

Države Hrvatske. Braneći<br />

nedjela, optužuje se i žive i mrtve.<br />

Pljušte osude i s lijeva i desna, ali<br />

se i ljevica i desnica žele predstaviti<br />

kao nepogrješive. Tu je izvor<br />

razilaženja i svađa. Nijedan se rat<br />

ne vodi tako da su na jednoj strani<br />

pravednici, a na drugoj grješnici.<br />

Nijedna svađa također nije sukob<br />

čiste dobrote i čiste zloće. Kad bi<br />

na druge bacali kamenje samo oni<br />

koji su sami bez grijeha, ne bi bilo<br />

sukoba ni ratova.<br />

To je u vrijeme trajanja rata<br />

teško shvatljivo jer je ratna mašinerija<br />

usmjerena u suprotnom<br />

pravcu. Ona izbacuje i ništi one<br />

koji se u to ne uključe. Mnoge je<br />

ona povukla za sobom ni krive ni<br />

dužne, ali su i ti morali slijediti logiku<br />

rata i neprijateljstva.<br />

Čitajući povijesna vrela, nalazimo<br />

među mučiteljima u Maclju<br />

mnoge Hrvate. Koliki su otišli u<br />

ustaše ili partizane, ne zbog velike<br />

želje nego jer im drugoga izlaza<br />

nije bilo. A poslije su uključeni<br />

u jedan mehanizam kojem se nije<br />

moglo oduprijeti. Jednom trebamo<br />

doći i do toga da je na obje<br />

zaraćene strane bilo ljudi koji su<br />

mnogo dobra učinili, da su pravedniji<br />

od onih koji ih optužuju,<br />

koji se olako bacaju kamenjem na<br />

druge. Ne priliči, doduše, da se<br />

o tome ovdje govori, jer ovdje je<br />

jasno tko je počinio zločin. Nećemo<br />

ovdje ići za izjednačavanjem<br />

ni pravednosti ni krivice. No, ne<br />

osuđujmo djecu samo zbog grijeha<br />

očeva, nego im pomognimo da<br />

po zlu ne nastave očev trag, nego<br />

po dobru.<br />

Poštivanje žrtava – treba ih sve<br />

popisati<br />

Mi budimo vjerni kršćanskom<br />

duhu koji je naglasak stavljao na<br />

poštovanju žrtve, a ne na zločin<br />

počinitelja. Nisu naime kršćani<br />

raspirivali mržnju na Heroda i Pilata,<br />

na farizeje i druge progonitelje<br />

Isusove, nego su poštovali njegovu<br />

žrtvu i predanje za druge.<br />

Prisjetimo se spomenutog prizora<br />

kada su doveli pred Isusa<br />

preljubnicu. Imali su već pripremljeno<br />

kamenje u rukama da je<br />

kamenuju. A Isus je rekao: “Tko<br />

je bez grijeha, neka prvi baci kamen!”<br />

Ne liječi se društvo kamenjem.<br />

To treba biti motiv svakog<br />

kršćanskog okupljanja na ova<br />

kvim mjestima. “Tko sam ja da

osuđujem? - rekao bi papa Franjo.<br />

Svi smo mi grješnici i imamo dovoljno<br />

razloga za osobno kajanje.<br />

No, nisu toliko opasni grješnici,<br />

nego oni koji sebe proglašuju nepogrješivima.<br />

Jedan naš crkveni<br />

prelat imenovao je takve pokvarenjacima<br />

jer su nepopravljivi.<br />

Kako nam u poslanici poručuje<br />

apostol Ivan: “Tko god mrzi brata<br />

svojega, ubojica je”! Među ostalim<br />

pravima, neke su ideologije<br />

sebi prisvojile čak i pravo na mržnju.<br />

I u praksi se obilno tim revolucionarnim<br />

pravom koristile.<br />

Jedan od najzaslužnijih za<br />

promociju komemoracije i poštovanja<br />

maceljskih žrtava, fra Drago<br />

Brglez, zapisao je: “Crkva u<br />

Hrvata posjeduje skriveno blago<br />

na njivi Gospodnjoj. To je velika<br />

zajednica šutnje u kojoj se 45<br />

godina moralo šutjeti, a tek devedesetih<br />

godina moglo se progovoriti”<br />

(Borovčak, 107). Kad<br />

bismo mogli registrirati osjećaje<br />

tih žrtava, vjerujem da bi se potvrdilo<br />

to fra Dragino mišljenje.<br />

Imamo nekoliko takvih pisama<br />

“iz bezdanke” koje smo objavili<br />

u kalendaru CHM. Da spomen<br />

samo Ivu Katalinića, uglednog<br />

senjskog građanina, kojega su<br />

partizani osudili na smrt upravo<br />

zato što je bio ugledan, a nije bio<br />

s njima. Zajedno s drugima dospio<br />

iz zatvora i kroz rešetke uspio<br />

izbaciti mali listić, pismo svojoj<br />

ženi: “Draga Seko! Reci majki da<br />

sam miran, izmolili smo krunicu<br />

i pokajanje, za žive i mrtve, Bogu<br />

smo se preporučili, pravedni<br />

umiremo i to nas tješi.; neka majka<br />

bude mirna i neka moli Boga, i<br />

ništa drugo. Dragi tata, zadnja mi<br />

je želja da mi budeš dobar Branki<br />

i Seki. Još jednom zbogom. Vaš<br />

Ive.”<br />

Koliko je takvih nezapisanih<br />

pisama bilo u ovoj jami! Tu je<br />

rudnik dobrote, vjere i ljubavi!<br />

Ovdje je doista to biserje o kojemu<br />

govori fra Drago.<br />

Od Kalvarije se širio osjećaj<br />

poštivanja žrtava, a ne mržnja na<br />

ubojice. Crkva hrvatskih mučenika<br />

je izraz toga odnosa prema<br />

žrtvama, a nipošto bastion neprijateljstva<br />

prema nekome. Želimo<br />

poput prvih kršćana da budemo<br />

povezani mrežom naših mučenika<br />

koja će svaku našu vezu oplemenjivati<br />

i s kojom ćemo se ponositi<br />

– i s onima iz vremena Dioklecijana,<br />

i s onima iz vremena<br />

Sulejmana, i s onima iz vremena<br />

Tita.<br />

Ovi naši pokojnici neće nam<br />

moći progovoriti; prenijeti koliku<br />

su bol i patnju morali pretrpjeti i<br />

u kakvim su mukama umirali, ali<br />

zaslužuju da se njihova žrtva poštuje.“<br />

(Kardinal Bozanić, 2005.)<br />

Nemojmo misliti da su te žrtve<br />

beskorisne i uzaludne. Znajmo<br />

cijeniti to blago. Što u tome budemo<br />

jači, moći ćemo i više praštati.<br />

A žrtvama spasimo bar imena,<br />

koliko god je to moguće. Komisija<br />

za hrvatski martirologij nastavila<br />

je rad Hrvatske komisije za žrtve<br />

rata i trudi se oko toga. Rezultate<br />

svoga rada spremni smo predati<br />

državnoj komisiji kada ona proradi.<br />

Svehrvatski grob<br />

Na slučaju Macelj možemo<br />

mnogo naučiti. Nakon što je Komisija<br />

za žrtve rata iskopala 1163.<br />

skeleta žrtava, pojavio se problem<br />

kamo s tim kostima. Punih 12 godina<br />

one su stajale na tavanima<br />

i u podrumima, gdje su smetale<br />

i postale suvišne. Tek kada su<br />

se vrijedni ljudi pobrinuli da se<br />

rješenje nađe ovdje, pitanje je riješeno<br />

na najbolji mogući način.<br />

Ali samo za tih 1163 žrtve. Kosti<br />

iskopanih u Markovića jami kraj<br />

Trilja također su imale sličnu<br />

sudbinu. Bile su u kontejnerima<br />

dok nije opet nađen neki dalmatinski<br />

fra Drago da ih dostojno<br />

pokopa. Potrebno je naći rješenje,<br />

cjelovito rješenje. Već dugo govorimo<br />

da bi se to moglo riješiti tzv.<br />

Svehrvatskim grobom gdje bi se<br />

pokopale kosti svih neidentificiranih<br />

žrtava, pogotovo onih iz<br />

manjih grobišta. Na velikim grobištima<br />

svakako treba napraviti<br />

nešto ovako kako je napravljeno<br />

u Maclju. Najvećem dijelu pobijenih<br />

ne zna se ni mjesto ni vrijeme<br />

stradanja. Također je predloženo<br />

da taj Svehrvatski grob bude na<br />

Krbavskom polju, našem najvećem<br />

stratištu na području Hrvatske,<br />

podno Crkve hrvatskih mučenika.<br />

Nažalost, još za taj grob<br />

na našoj Kalvariji još nemamo dovoljno<br />

Tobija, Josipa iz Arimateje<br />

i Nikodema, a kad se oni i pojave,<br />

suvremeni Pilati pokazuju se<br />

krući od onoga iz prvoga stoljeća<br />

i neće nam predati tijela onih koje<br />

su osudili. U prvom čitanju čuli<br />

smo kako je Tobija pokapao ubijene<br />

sunarodnjake, odnosnokako<br />

su Josip i Nikodem dobili tijelo<br />

Isusovo da ga dolično pokopaju.<br />

Hraniti dobrotu<br />

U onoj legendi o sv. Jurju i<br />

zmaju kaže se da je zmaj došao<br />

u jedan grad i tražio da ga hrane.<br />

I ljudi su to činili. Kako su<br />

ga hranili, tako je on postao jači<br />

i zahtjevniji. Da ga nisu hranili<br />

ili bi otišao od njih ili bi uginuo.<br />

Ovako je postao i opasan. To je<br />

logika zloće. Ne hraniti zmaja u<br />

našem narodu. U tijelu treba pokrenuti<br />

pozitivne procese koji će<br />

voditi prema oslobođenju. Nije<br />

samo pitanje riješiti se zla. Tu Crkva<br />

treba prednjačiti. Papa Ivan<br />

Pavao II. vidio je u našem narodu<br />

pozitivne snage koje je Europa<br />

već izgubila. Mi bismo mogli<br />

biti polazište za liječenje Europe<br />

od gubitka vrijednosti patnje i u<br />

mnogo čemu drugome. EU gubi<br />

osjećaj za vrijednost patnje, zato<br />

umire.<br />

Treba omogućiti svakom cvijetu<br />

da donese plod. Zalijevati i<br />

hraniti praštanje, milosrđe. Ne<br />

očekujmo da će nas svijet razumjeti.<br />

Neshvatljivo je te za logiku<br />

svijeta. Ali crkva je na tome nasta-la,<br />

raste i donosi plodove.<br />

Završit ću riječima kardinala<br />

Bozanića izrečenima ovdje pred<br />

10 godina:<br />

“Voljeli bismo hrabro i iskreno<br />

zatvoriti tu stranicu povijesti,<br />

bez mržnje i želje za bilo kakvom<br />

osvetom, imenujući pravim imenom<br />

sve ono što se događalo.<br />

Čini se pak da istina i danas nailazi<br />

na veliki otpor, o čemu svjedoči<br />

sustavno veličanje ideologa i<br />

nositelja zla poraća... Želimo vjerovati<br />

da će se konačno naći spremnosti<br />

i hrabrosti među onima<br />

koji odlučuju da se istraži prava<br />

istina o ratnim i poratnim događajima<br />

i njihovim sudionicima.<br />

To je minimum zadovoljštine što<br />

ga dugujemo tolikim žrtvama.”<br />

(Borovčak, 114).<br />

11


Uz 70. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata,<br />

najvećeg stratišta u povijesti<br />

Dokle „naše“ i „njihove“ žrtve?<br />

Tužna je činjenica da se, sedamdeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata,<br />

žrtve hrvatskoga naroda još uvijek službeno dijele po ideološkom ključu.<br />

Ove godine navršila se 70. obljetnica završetka<br />

Drugog svjetskog rata koja je zaslužila obilježavanje<br />

ne samo poraza protuljudskih sustava fašizma i<br />

nacizma, nego i zbog tužnog rekorda – u njemu je<br />

ubijeno više ljudi nego u bilo kojem drugom ratu ili<br />

drugom masovnom stradanju u povijesti ljudskog<br />

roda. A taj golemi broj ljudskih žrtava prouzročio<br />

je uspon zlog ljudskog poriva da jedni narodi sebi<br />

podrede druge. Rat je započeo napadom nacističke<br />

Njemačke na Poljsku 1. rujna 1939., čemu se odmah<br />

pridružio komunistički SSSR. Završio je u Europi 8.<br />

svibnja 1945. porazom Njemačke od antifašističke<br />

koalicije, a u svijetu 2. rujna 1945. kapitulacijom Japana<br />

nakon što su ga SAD bombardirale atomskim<br />

bombama. U njegovu početku, dakle u porobljavanju<br />

i komadanju drugih (Poljske), bili su ujedinjeni<br />

nacizam-fašizam i komunizam. Završilo je porazom<br />

nacizma i japanskog imperijalizma. Komunizam je<br />

pak, promijenivši ratnu stranu ali ne i svoju totalitarnu<br />

narav, ostao živjeti kao sudionik u pobjedi, te<br />

proizvoditi nova nasilja i žrtve, ponegdje veće od<br />

onih u samom ratu. Smatra se da je u tom ratu život<br />

izgubilo ukupno oko 55 milijuna ljudi.<br />

Raspad antifašističke koalicije<br />

Uspomena na kraj Drugog svjetskog rata obilježava<br />

se u svijetu 9. svibnja kao Dan pobjede nad<br />

fašizmom i istodobno kao Dan Europe. Do ove godine<br />

Dan pobjede nad fašizmom sve su zemlje saveznice<br />

iz antifašističke koalicije obilježavale velikom<br />

vojnom paradom u Moskvi 9. svibnja. Ove godine<br />

međutim zapadne zemlje, tj. zemlje Europske unije<br />

i SAD, obilježile su 70. obljetnicu završetka Drugog<br />

svjetskog rata u Gdanjsku, gradu u Poljskoj u<br />

kojemu je rat počeo, ali i u kojemu je započeo pad<br />

komunističkoga sustava osnivanjem prvog nekomunističkog<br />

sindikata Solidarnost 1980. godine. Rusija<br />

i zemlje tzv. BRICS skupine (Brazil, Rusija, Indija,<br />

Kina, Južnoafrička Republika), koja se sve više potvrđuje<br />

kao gospodarsko-politička protuteža SAD-u<br />

i Europskoj uniji, proslavile su Dan pobjede paradom<br />

u Moskvi, kojoj su pribivali i predstavnici aktualnih<br />

diktatorskih i komunističkih režima. Zapadne<br />

zemlje bojkotirale su tu proslavu zbog ruske okupacije<br />

Krima i uključenosti u ratne sukobe u Ukrajini,<br />

čime se Rusija sama isključila iz demokratskog svijeta<br />

kakav je nastao pobjedom Saveznika i u čijem<br />

je uspostavljanju bio smisao antifašizma. Tako se,<br />

zbog novih interesnih podjela svijeta i novih apetita<br />

za porobljavanjem drugih, i na simboličkoj manifestacijskoj<br />

razini raspala antifašistička koalicija. Taj<br />

je raspad svakako pospješila i osuda te odbacivanje<br />

sva tri totalitarizama 20. stoljeća – fašizma, nacizma<br />

i komunizma na Zapadu te zadržavanje takvih sustava<br />

kao strukturnog i mentalnog nasljeđa ili pak<br />

i dalje žive prakse komunizma na Istoku. Za naše je<br />

postjugoslavenske prilike znakovito i to što je Hrvatska<br />

sudjelovala u Gdanjsku, a Srbija u Moskvi.<br />

U Hrvatskoj je, u nešto izmijenjenom obliku, zabilježena<br />

slična polarizacija, što je osobito bilo vidljivo<br />

na obilježavanjima ne samo 70. obljetnice završetka<br />

Drugog svjetskog rata, nego i masovnih stradanja<br />

u Jasenovcu i Bleiburgu. Na javnoj sceni mogle su<br />

se pratiti dvije (službene) Hrvatske: ona koja, kao i<br />

većina Europe, želi raskinuti sa svim totalitarizmima<br />

iz 20. stoljeća i ona koja spremnost za to izražava<br />

samo formalno, a zapravo nastoji očuvati mentalno<br />

i interesno nasljeđe jednog od njih - komunizma.<br />

Osobito se to moglo uočiti u odnosu prema žrtvama<br />

što ih je u Hrvatskoj prouzročio Drugi svjetski rat, a<br />

prema kojima je i ove godine dio hrvatske vlasti primijenio<br />

ideološke kriterije i podjele. Čak i u fizičkom<br />

prisustvovanju državnih čelnika pojedinim manifestacijama!<br />

Tužno je to bilo prema veličini žrtve i stradanja<br />

hrvatskoga naroda u ratnom kaosu i poratnoj<br />

osveti pobjednika, mizerno u privremenom trijumfu<br />

prolaznosti ideologije nad vječnosti života.<br />

Predsjednica na oba stratišta<br />

Predsjednica države tako je mudro izbjegla masovne<br />

skupove i sama odala u tišini počast žrtvama<br />

Jasenovački cvijet Bogdana Bogdanovića. Koji je istiniti<br />

broj žrtava logora Jasenovac i koje su to žrtve?<br />

Komunističke vlasti od toga su logora stvorile antihrvatski<br />

mit koji nije podržavao ni sam Tito, što se zaključuje iz<br />

činjenice da u svojoj dugogodišnjoj vladavini nikada nije<br />

posjetio to mjesto.

Jasenovca i Bleiburga poklonivši se stradalima na<br />

oba stratišta, uz vijence i prigodne poruke. Te su poruke<br />

ponajprije govorile o poštovanju žrtava, a ne o<br />

ideologijama i vojskama kojima su žrtve pripadale.<br />

Tako je Predsjednica postupila državnički pomirbeno,<br />

u skladu sa svojim pozivanjem na jedinstvo<br />

nacije i s duhom vremena. Odnos prema žrtvama<br />

Drugog svjetskog rata, partizanskim i ustaško-domobranskim,<br />

tako je podigla na višu razinu općeg<br />

pijeteta i poštovanja prema golemom nacionalnom<br />

gubitku te nadišla rovove povijesnih podjela. Pokazala<br />

je i poručila da su sve žrtve za nju jednake, da<br />

za nju nema „naših“ i „njihovih“ žrtava jer su sve žrtve<br />

ponajprije ljudska bića, a ne tek sljedbenici dviju<br />

oprečnih zabluda koje je povijest odbacila. Predsjednica<br />

je na proslavi Dana pobjede bila u Gdanjsku, s<br />

ostalim zapadnim vođama, potvrdivši tako privrženost<br />

istinskoj demokraciji, bez prikrivenih simpatija<br />

za bilo koji propali totalitarizam.<br />

Vlada i Sabor ne priznaju Bleiburg<br />

Premijer i predsjednik Hrvatskoga sabora postupili<br />

su pak kao pravi nasljednici svojih komunističkih<br />

predšasnika. U Jasenovcu su se čule poruke o<br />

„našim“ i „njihovim“ žrtvama, zvižduci izaslaniku<br />

Predsjednice iako je i sam bio logoraš, a umjesto u<br />

Bleiburg, otišli su se pokloniti u Tezno kod Maribora<br />

ra, također masovnom stratištu Hrvata ali ne i općeprihvaćenom<br />

simbolu tog stradanja. Objasnili su da<br />

su u Bleiburgu u većini ipak pobijeni vojnici NDH,<br />

a njima počast ne treba zato što su bili neprijatelji.<br />

Premijer je, štoviše, jedinom hrvatskom vojskom<br />

u ratu proglasio partizane, a na priredbi u povodu<br />

Dana pobjede u Lisinskom održao govor dostojan<br />

stila iz doba trijumfalnog komunizma. (Inače, prema<br />

objavljenim podatcima, u Drugom svjetskom<br />

ratu bilo je oko 200 tisuća hrvatskih partizana i oko<br />

125 tisuća pripadnika hrvatske domovinske vojske<br />

– ustaša i domobrana; poginulo je oko 64.000 hrvatskih<br />

partizana, a samo na Bleiburgu i križnim putovima<br />

oko 60.000 razoružanih domovinskih vojnika.)<br />

Treba podsjetiti da je Hrvatski sabor u sadašnjem sazivu<br />

ukinuo 2012. ranije uspostavljeno pokroviteljstvo<br />

komemoraciji u Bleiburgu, a jasnu poruku ima i<br />

činjenica da je ovogodišnja komemoracija u Bleiburgu<br />

održana pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde<br />

Grabar Kitarović i člana Predsjedništva Bosne<br />

i Hercegovine Dragana Čovića. Tako, na žalost, i sedamdeset<br />

godina nakon završetka najvećeg pokolja<br />

u povijesti, u Hrvatskoj još uvijek živi podjela žrtava<br />

na “naše“ pravednike i „njihove“ zločince. Kao<br />

da komunistički sustav za Hrvatsku nije prošlost, a<br />

prevladavanje povijesnih podjela nije poželjno ni za<br />

mlade naraštaje.<br />

Obilježavanje 70. obljetnice Drugog svjetskog<br />

rata u svijetu te, k tome, i 70. obljetnice najvećeg<br />

stradanja na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine<br />

u Bleiburgu tako su posve skinuli maske s<br />

nasljednika komunizma u Hrvatskoj s obzirom na<br />

poimanje demokracije i totalitarizma kao modela<br />

vladanja, a i izlaska iz prošlosti i duhovnog pročišćenja<br />

u sadašnjosti i budućnosti. Na sreću, kretanja<br />

u demokratskoj Europi odavno ne idu tim putem,<br />

a ovi su skupovi pokazali da više ne idu (makar su<br />

u to upregnute sve raspoložive političke i medijske<br />

snage) ni u Hrvatskoj.<br />

Ante Bežen<br />

Spomen-obilježje hrvatskim žrtvama na Bleiburgu o kojima su komunističke vlasti zabranile i<br />

kažnjavale svako spominjanje. Danas je to simbol stradanja hrvatskoga naroda nakon završetka<br />

13

Dvadeseta obljetnica „Oluje“ proslavljena u Zagrebu i Kninu<br />

Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske:<br />

“Žalimo za svakim izgubljenim životom”<br />

Iz govora 5. kolovoza u Kninu<br />


Dvadeseta obljetnica vojno-redarstvene akcije“Oluja“, kojom je 5. kolovoza 1995. slomljena srpska<br />

pobuna u Hrvatskoj, proslavljena je svečano 4. i 5. kolovoza impresivnim mimohodom hrvatskih oružanih<br />

snaga u Zagrebu te polaganjem vijenaca, podizanjem zastave na kninskoj tvrđavi, otvaranjem Muzeja<br />

Oluje i spomenika predsjedniku Franji Tuđmanu te svetom misom u upravo završenoj crkvi Gospe od<br />

velikog hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu. Donosimo dijelove izlaganja Predsjednice i dio propovijedi<br />

kardinala Josipa Bozanića izrečenih u tim prigodama.<br />

Nakon što je položila vijenac i zapalila<br />

svijeću ispred Spomenika hrvatske<br />

pobjede Oluja ‘95. na Trgu Ante<br />

Starčevića u Kninu, predsjednica Republike<br />

Kolinda Grabar Kitarović kazala<br />

je i sljedeće:<br />

Današnji je praznik u potpunosti<br />

zaživio unutar hrvatskog naroda<br />

i ogromne većine hrvatskih<br />

građana jer simbolizira sve naše<br />

pobjede. Mi smo narod koji slavi<br />

pobjede, a ne poraze. Mi smo narod<br />

koji zna cijeniti krvlju stečenu<br />

slobodu, jer rat je bio ovdje, a ne<br />

tamo negdje daleko...<br />

S ovog mjesta želim jasno poručiti:<br />

Ovaj skup nije uperen niti protiv<br />

koga pa tako niti protiv Srbije.<br />

Danas slavimo svoju pobjedu i zajedništvo.<br />

Hrvatska danas proslavlja<br />

povratak u svoj ustavno-pravni<br />

poredak 10 400 četvornih kilometara<br />

svog okupiranog teritorija. S<br />

najdubljom zahvalnošću sjećamo<br />

se preko 200 hrvatskih vojnika poginulih<br />

u Oluji, dvoje nestalih i 200<br />

000 hrvatskih kćeri i sinova koji su<br />

predvođeni vrhovnim zapovjednikom<br />

i prvim hrvatskim predsjednikom<br />

dr. Franjom Tuđmanom<br />

slomili kičmu velikosrpskoj politici<br />

Slobodana Miloševića i njegovih<br />

jataka u Hrvatskoj. No, Oluja<br />

je puno više od toga. Oluja je puno<br />

više od naše pobjede. Oluja je spriječila<br />

pad zaštićene zone Bihać<br />

i možda još veći masakr nego u<br />

Srebrenici. Naposljetku, sigurno je<br />

vojni poraz pobunjenih Srba i slom<br />

Miloševićeve velikosrpske politike<br />

pridonio i padu njegovog režima i<br />

otvorio put demokratskim procesima<br />

u samoj Srbiji.<br />

Rekla sam to jučer u Zagrebu i<br />

reći ću opet i danas ovdje. Žalimo<br />

za svakim izgubljenim životom, i<br />

hrvatskim i srpskim. No, opet naglašavam<br />

da je uzrok tome bila<br />

Miloševićeva ekspanzionistička<br />

velikosrpska politika.<br />

Stoga nije dobro što su danas<br />

vrlo glasni u Srbiji baš oni koji su<br />

bili vrlo tihi u vrijeme okupacije<br />

trećine hrvatskog teritorija ili su<br />

pak javno podržavali Miloševićevu<br />

politiku. Čak su proglašavani<br />

i mogućim Miloševićevim nasljednicima.<br />

Mi u Hrvatskoj ne želimo<br />

se vraćati u prošlost, pružamo<br />

ruku prijateljstva, suživota i tolerancije.<br />

Ne želimo srpski narod<br />

kriviti zbog agresije na našu državu.<br />

Ali nikada nećemo dopustiti da<br />

se agresor i žrtva izjednačavaju…<br />

U ovoj prigodi želim istaknuti i<br />

neke vrlo važne činjenice:<br />

Prvo, hrvatski državni vrh i<br />

međunarodna zajednica činili su<br />

sve kako bi se okupirani hrvatski<br />

teritorij mirno reintegrirao, što su<br />

pobunjeni Srbi uporno izigravali<br />

i odbijali. Drugo, predsjednik<br />

Tuđman u svojem je proglasu<br />

pozvao hrvatske građane srpske<br />

nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali<br />

u pobuni, da ostanu kod<br />

svojih kuća i bez bojazni za svoj<br />

život i svoju imovinu dočekaju<br />

hrvatsku vlast. Treće, zapovijed o<br />

evakuaciji srpskog stanovništva s<br />

okupiranih područja potpisali su<br />

njihovi politički i vojni vođe Martić<br />

i Mrkšić.<br />

I kad danas srpski politički<br />

izjavljuju kako je Olujom proveden<br />

genocid nad srpskim narodom i to<br />

uspoređuju s genocidom u Srebrenici,<br />

s ovog mjesta im poručujem:<br />

gospodo, okanite se mitova, laži i<br />

obmana. Gospodo, okrenite se europskoj<br />

budućnosti. Hrvatska nije<br />

neprijatelj Srbiji i ne sijte sjeme novog<br />

zla!<br />

Mi Hrvati, nasuprot tome, moramo<br />

biti veliki u pobjedi.<br />

Upravo grad Knin želim istaknuti<br />

kao primjer suživota i tolerancije.<br />

Najodlučnije odbacujem<br />

pokušaje nametanja teze kako su<br />

danas Srbi u Hrvatskoj građani<br />

drugog reda. Upravo suprotno,<br />

srpskoj nacionalnoj manjini zajamčena<br />

su sva građanska i manjinska<br />

prava po najvišim europskim standardima.<br />

Bila bih iznimno sretna<br />

kada bi ista takva prava uživali<br />

naši Hrvati u Srbiji.<br />

Zahvaljujući Oluji Hrvatska<br />

je danas cjelovita država, članica<br />

Europske unije i NATO saveza. U<br />

proteklih dvadeset godina puno<br />

smo postigli, ali i veliki su izazovi<br />

pred nama. Moramo učiniti sve da<br />

naše mlade zadržimo u našoj Domovini.<br />

Ne smijemo dopustiti da<br />

žrtve koje su pale za našu slobodu<br />

budu žrtve za opustjelu i odumiruću<br />

Hrvatsku. Pitanje odumiranja<br />

nacije postavit ću kao jedno od<br />

glavnih tijekom svojega mandata.<br />

Želim zajedno s vama pokrenuti<br />

gospodarsku i demografsku Oluju,<br />

kojoj će prethoditi široki nacionalni<br />

konsenzus. Samo novim<br />

hrvatskim zajedništvom možemo<br />

dobiti i tu bitku.

Kardinal Josip Bozanić<br />

Srbi su iz Hrvatske otišli na poziv<br />

svojih vojnih i crkvenih vlasti<br />

Iz propovijedi održane 5. kolovoza u Kninu<br />

Danas mirno slavimo Dan pobjede<br />

i domovinske zahvalnosti<br />

te Dan hrvatskih branitelja, jer su<br />

i visoke međunarodne institucije<br />

potvrdile da je oslobađanje Hrvatske<br />

bila časna misija hrvatskih<br />

vojnika, i da je jedini motiv hrvatske<br />

države bio uspostava pravednoga<br />

mira. Dovoljno je zaviriti u<br />

podatke o onima koji su Hrvatsku<br />

branili i oslobodili, kako bi<br />

se shvatilo da hrvatska sloboda<br />

nije plod nacionalne niti vjerske<br />

isključivosti. Vojno-redarstvena<br />

akcija “Oluja” označila je završetak<br />

rata u Hrvatskoj, omogućila<br />

mirnu reintegraciju preostalog<br />

okupiranog hrvatskog teritorija i<br />

donijela nagovještaj mira za Bosnu<br />

i Hercegovinu.<br />

Teško je reći kada su Hrvati<br />

bili radosniji nego prije dvadeset<br />

godina, kad je bila oslobođena<br />

domovina. Za tu smo radost došli<br />

zahvaliti Bogu, jer smo svjedoci<br />

događaja koji nisu protumačivi<br />

bez Božje prisutnosti i pomoći.<br />

Neki će govoriti o iznenađujućemu<br />

tijeku i okolnostima, o stručno<br />

izvršenoj akciji, dok mi vidimo<br />

čudo oslobađanja koje su ostvarili<br />

hrabri ljudi, ispunjeni pouzdanjem<br />

u Boga.<br />

Stoga, kako je moguće da danas<br />

netko optužuje Hrvatsku za<br />

protjerivanje, nazvano etničkim<br />

čišćenjem, kada su upravo Hrvati<br />

i pripadnici nesrpskog stanovništva<br />

s tog okupiranog područja bili<br />

u jesen 1991. godine protjerani,<br />

morali ostaviti svoja ognjišta i sve<br />

što su imali, a mnogi su među njima<br />

bili i pogubljeni. Opustošeno<br />

je na tom području 68 katoličkih<br />

župa, a prognano oko 100.000 katoličkih<br />

vjernika. Nakon oslobođenja,<br />

u kolovozu 1995. godine, u<br />

tim župama naišli smo na pustoš i<br />

otkrili porušene i spaljene domove<br />

naših vjernika, razorene i obeščašćene<br />

katoličke crkve, kapele,<br />

groblja – pogaženo svjedočanstvo<br />

našeg tisućljetnog katoličkog života.<br />

Smijemo ovdje ustvrditi da<br />

neki koji danas optužuju druge ili<br />

su zagovarali postupke takvog čišćenja,<br />

ili su šutjeli kad su mogli i<br />

morali govoriti, ili su i sami u njima<br />

sudjelovali.<br />

Iako su hrvatske vlasti, kad<br />

je započela akcija oslobađanja,<br />

upućivale srpskom stanovništvu<br />

– kojega je prema popisu iz 1991.<br />

godine bilo na tom području oko<br />

160.000 - opetovani poziv da ostanu<br />

mirni u svojoj domovini, da im<br />

se jamče sva ljudska i građanska<br />

prava i da polože oružje, srpsko je<br />

stanovništvo ipak bježalo odvozeći<br />

svoje stvari.<br />

Kardinal Franjo Kuharić u jednom<br />

izlaganju u listopadu 1995.<br />

godine ovako je prosudio takvo<br />

postupanje srpskog stanovništva.<br />

On kaže: “Smatramo da su tri<br />

važna razloga:<br />

1. Toliki su bili indoktrinirani<br />

idejom Velike Srbije da nisu htjeli<br />

nipošto prihvatiti realnost države<br />

Hrvatske da bi u njoj živjeli kao<br />

njezini ravnopravni građani.<br />

2. I njihove vlasti su dale zapovijed<br />

da odlaze. Pravoslavni<br />

episkop Longin, koji je boravio<br />

u Kninu, kazao je, nešto više od<br />

mjesec dana prije Oluje, da će oni<br />

pozvati srpski narod na odlazak<br />

iz Hrvatske ako Hrvatska napadne<br />

takozvanu Krajinu.<br />

3. Treći razlog je osjećaj krivnje.<br />

Mnogi su sudjelovali u pljački,<br />

paljenju i rušenju hrvatskih<br />

kuća, u rušenju katoličkih crkava<br />

i crkvenih objekata. Susjed koji je<br />

susjedu zapalio kuću ili mu još<br />

nekoga iz obitelji ubio, nije imao<br />

hrabrosti dočekati toga susjeda<br />

kad se bude vratio iz progonstva”.<br />

(Ranjena Crkva u Hrvatskoj,<br />

Zagreb 1996., str. 13)…<br />

Dragi vjernici, što smo zapravo<br />

tražili? Da se prekine nasilje,<br />

da se obrišu suze, da se ljudi vrate<br />

u svoje domove, da se našemu<br />

narodu priznaju prava koja imaju<br />

drugi narodi, da se poštuje na referendumu<br />

demokratski očitovana<br />

volja hrvatskih građana za državom<br />

Hrvatskom. I danas nam<br />

se može činiti da su neke stvari<br />

nakon oslobađanja krenule u pogrješnome<br />

smjeru; da je trebalo<br />

djelovati ranije, kako zlo ne bi ojačalo.<br />

Moramo se ozbiljno pitati:<br />

Gdje smo sve bili nevjerni Bogu;<br />

koliko smo se od njega udaljili i<br />

bili nedovoljno ponizni; gdje smo<br />

trebali, a nismo svjedočili pouzdanje<br />

u njega?<br />

Budući naraštaji proučavat<br />

će vojno-redarstvenu operaciju<br />

“Oluja” pod raznim vidovima,<br />

počevši od vojnih analitičara. Mi<br />

smo zahvalni Bogu što je ona bila<br />

nagovještaj mira na ovim prostorima.<br />

Ona je učinkovito zaustavila<br />

djelovanje imperijalističkih<br />

ratnih ideologija kojima je okvir<br />

jugoslavenske države služio za<br />

ostvarivanje njihovih ciljeva. Ona<br />

se dogodila u zadnjem desetljeću<br />

dvadesetog stoljeća. U stoljeću<br />

koje je na ovim prostorima državno<br />

politički obilježeno jugoslavenskom<br />

tvorevinom koja je u<br />

svim etapama svojega postojanja<br />

na hrvatskim prostorima generirala<br />

napetost između Hrvata i<br />

Srba. Željeli bismo vjerovati da je<br />

i taj period hrvatske povijesti završen.<br />

15

Biskup Mile Bogović:<br />

Sjećanje za žrtve Brotnje i Boričevca<br />

Današnje društvo još izdvaja<br />

velika sredstva za velike laži o<br />

Jasenovcu i o Srbu<br />

Dok su 26. srpnja 2015. u Srbu štovatelji „prve ustaničke puške“ slavili nimalo slavnu obljetnicu,<br />

štovatelji žrtava te puške uputili su se prema Dabinom vrhu i ondje otkrili spomen ploču ubijenim<br />

Ivezićima iz Brotnje. Nakon toga našli su se zajedno s pristiglim hodočasnicima u djelomično obnovljenoj<br />

župnoj crkvi Male Gospe u Boričevcu gdje je misu služio gospićko-senjski biskup Mile<br />

Bogović i uputio nazočnima homiliju na tekst Matejevog evanđelja u kojem se govori o radosti Isusovih<br />

prijatelja nakon Isusova uskrsnuća i o laži njegovih neprijatelja da su njegovo tijelo apostoli<br />

odnijeli na drugo mjesto „dok su stražari spavali“ (Mt 28, 8-15). Donosimo homiliju u cijelosti.<br />


Dragi hodočasnici!<br />

U ovom svijetu ima mnogo<br />

susreta i sukoba. Najveći sukob<br />

je između laži i istine. Tu čak<br />

nije moguć susret. Danas želim o<br />

tome progovoriti i zato sam izabrao<br />

pročitano evanđelje.<br />

Vijest o Isusovom uskrsnuću<br />

bila je apostolima nadasve draga,<br />

ipak nisu je samo onako prihvatili.<br />

Otišli su se uvjeriti. Prvi od<br />

apostola potrčao je Petar da svojim<br />

očima vidi što se dogodilo.<br />

On je od apostola stigao prvi na<br />

grob. I drugi nisu bili lakovjerni;<br />

nisu se oslanjali samo na pričanje,<br />

sve do Tome koji je rekao da neće<br />

vjerovati dok ne stavi prst u mjesto<br />

rana. Apostoli su željeli znati<br />

istinu, a istina o Kristu postala je<br />

za njih životna radost - evanđelje.<br />

Kada su se uvjerili i kada su primili<br />

snagu Duha Svetoga, oni koji<br />

su Isusa voljeli krenuli su u svijet<br />

šireći poruku njegova uskrsnuća<br />

kao radosnu vijest (što znači grčka<br />

riječ evanđelje). Bili su oni glasnici<br />

spasonosne istine. Neki se u<br />

susretu s istinom ne mijenjaju. Oni<br />

je ne žele, oni je ustrajno odbacuju i<br />

postaju glasnici laži.<br />

Laž se može nametnuti samo<br />

novcem i silom. Novaca je za to<br />

bilo kod Židova, a svaki lažac<br />

spreman je i na nasilje. Stražari<br />

rade za onoga tko ih plati. Oni<br />

su točno javili gradskom poglavarstvu<br />

što se dogodilo. Gradski<br />

poglavari nisu krenuli na grob da<br />

vide što je na stvari. Oni se ne žele<br />

susresti s istinom, ne žele da ih ona<br />

mijenja. Sazvali su gradsko vijeće<br />

kojemu su nametnuli krivi zaključak<br />

da su apostoli ukrali Isusovo<br />

tijelo i da tako treba razglasiti na<br />

sve strane. Da su židovski vijećnici<br />

uvidjeli svoju grješku i pokajali<br />

se, došli bi u poziciju Magdalene<br />

i Petra koji su se u susretu s Isusom<br />

mijenjali. No oni nisu priznali<br />

pogrješku nego su na nju dodali<br />

drugu – laž. Ne kaže se u zaključku<br />

vijeća da Isus nije uskrsnuo.<br />

Stražari pričaju ono što su vidjeli.<br />

Kad bi tako nastavili, ne bi im trebalo<br />

ništa platiti. Židovsko vijeće<br />

je zaključilo da ima pravo na laž<br />

i postat će glasnici laži, onoga što<br />

se nije dogodilo. Gdjegod je laž, tu<br />

je novac i nasilje.<br />

Spomen ploča na Dabinom vrhu<br />

Židovi su ljudima dokazali<br />

da se isplati lagati, da se od laži<br />

može dobro živjeti. I stražari su za<br />

pare lagali. Bili su židovski starješine<br />

uvjereni da će moći podmititi<br />

i Pilata da podrži laž, jer on se i<br />

na suđenju izrugivao istini. „Što je<br />

istina?“ Što ja s njome mogu, što<br />

mi ona znači za moj položaj? Kao<br />

da je rekao: ono vrijedi i onoga se<br />

treba držati što jača moj položaj,<br />

od čega imam materijalne koristi,<br />

makar se to ne slagalo s istinom.<br />

Istina je vrijedna onoliko koliko<br />

mi u određenom času koristi.<br />

U tom smislu donesen je i zaključak<br />

gradskog vijeća. To sada<br />

nije bio stav pojedinca. I od tada<br />

je bio u skladu sa zakonom samo<br />

govor da su apostoli ukrali Isuso-

Hodočasnici u Boričevcu na misi za žrtve u Brotnji<br />

vo tijelo, da je s njim završeno na<br />

veliki petak. Ozakonjena je laž i<br />

stvorena grješna struktura.<br />

Zato je trebalo kršćane progoniti.<br />

Jučer smo proslavili jednoga<br />

od progonjenih, sv. Jakova. Djela<br />

apostolska bilježe da je zarana pogubljen<br />

đakon Stjepan, a poslije<br />

je Herod dao pogubiti apostola<br />

Jakova („mačem pogubi Jakova,<br />

brata Ivanova. Kada vidje da je to<br />

drago Židovima, uhvati i Petra“<br />

Dj 12, 2-3).<br />

Sve ovo što sam rekao olakšava<br />

nam da možemo shvatiti otkuda<br />

silne laži na našim prostorima<br />

nakon hrvatskog velikog petka i<br />

1941. i 1945. godine.<br />

Treba ipak reći da je u mnogočemu<br />

daleko Isusovo vrijeme<br />

ispred ovoga našega.<br />

U Isusovo vrijeme moglo se od<br />

vlasti dobiti svakog pogubljenog<br />

čovjeka. Tako su Nikodem i Josip<br />

iz Arimateje mogli dobiti i pokopati<br />

Isusovo tijelo. Mnogi pobijeni<br />

u Drugom svjetskom ratu i nakon<br />

njega nisu imali ta prava. Njima<br />

je oduzeto i pravo na suđenje i<br />

na pokop. Puška koja im je oduzela<br />

život posebno se častila kao<br />

simbol pravde i pobjede. Ta puška<br />

imala je pravo ne samo ubiti<br />

čovjeka nego i spomen na njega.<br />

Kao da nije nikada ni postojao.<br />

Dakako da današnje uskrisivanje<br />

spomena na žrtve nije drago<br />

onima koji su ljude osudili i pogubili,<br />

bez obzira gdje to bilo. Smišljaju<br />

se razne priče i za to se daju<br />

veliki novci. Koliki se novci dadoše<br />

ne samo za spomenik u Srbu,<br />

nego i za slavlja koja se već 70<br />

godina ondje zbivaju. No, ipakte<br />

laži neće moći dugo izdržati jer ih<br />

više nije moguće podržavati nasiljem,<br />

a i novaca će biti sve manje<br />

za njih. Ali, ne zaboravimo! I današnje<br />

društvo još izdvaja velika<br />

sredstva za velike laži i o Jasenovcu<br />

i o Srbu, i o mnogim drugim<br />

stupovima na koje se oslanjao<br />

partizansko-komunistički režim.<br />

Apostoli se nisu dali u skupljanje<br />

sredstava kako bi se novcem i<br />

silom borili protiv laži koja je krenula<br />

iz židovskog vijeća. Oni su<br />

jednostavno svjedočili ono čemu<br />

su bili svjedoci i nisu promijenili<br />

način rada ni onda kada su zbog<br />

toga bili progonjeni. Istinu o smrti<br />

i uskrsnuću Isusovu nisu nikada<br />

zatajili.<br />

Ni mi se ne trebamo okupljati<br />

da budemo jači protiv nekih drugih,<br />

nego da osvijetlimo istinu o<br />

našim djedovima i očevima, o našoj<br />

braći i sestrama, o Brotnji i Boričevcu.<br />

Otpor prema istini je i danas<br />

velik, ali put do istine nije više zabranjen<br />

i vjerujem da ćemo na tom<br />

putu svake godine napredovati.<br />

Crkva treba na putu prema<br />

istini biti uvijek predvoditeljica<br />

i ohrabrivati one koji na tome<br />

rade. Ona neće i ne smije nikada<br />

buditi u ljudima osvetničke nagone<br />

protiv mučitelja, ne braniti se<br />

mržnjom. To je njezina „ranjiva<br />

točka“ u ovome i ovakvome svijetu<br />

koji će osuditi i pravednika koji<br />

se ne može braniti, koji je slab pod<br />

vidom argumenata koje svijet prihvaća<br />

(snagu, bogatstvo, vlast).<br />

Crkva i njezini članovi trebaju<br />

se uvijek držati riječi sv. Pavla:<br />

Kada sam slab onda sam jak, jer<br />

onda Bog preuzima moju obranu<br />

kao što je uzeo i Isusovu i svakoga<br />

pravednika kojega je svijet<br />

odbacivao, osuđivao i ubijao.<br />

Na Udbini smo izgradili Crkvu<br />

hrvatskih mučenika koja<br />

nikoga ne zove u borbu protiv<br />

mučitelja, nego na poštivanje<br />

mučenika i žrtava. Prošli broj<br />

Hrvatske vjernosti na naslovnoj<br />

stranici donosi sliku Ivana Pavla<br />

II. s križem u ruci i na drugoj strani<br />

spomenik u Srbu na kojem se<br />

kao svetinja uzdiže prva puška.<br />

Oni koji razumiju veličinu križa<br />

svakako se neće klanjati laži i nasilju<br />

koje za nas simbolizira „prva<br />

puška“. Ivanu Pavlu II. gradimo<br />

upravo na području župe Boričevac,<br />

u Donjem Lapcu , crkvu<br />

i na taj način dovodimo i simbolički<br />

poruku križa u ovaj kraj.<br />

Za nas dvojbe tu ne smije biti,<br />

a vjerujem da će uskoro doći vrijeme<br />

kada će broj onih koji časte taj<br />

idol laži spasti na mali broj. Ipak je<br />

iluzija živjeti u uvjerenju da će oni<br />

nestati. Tome će pomoći i nevine<br />

žrtve iz ovoga kraja koje su nas danas<br />

okupila u boričevačkoj crkvi.<br />

17

Antifašisti i protuantifašisti u Srbu<br />

U povodu 27. srpnja, koji se u komunističkoj<br />

Jugoslaviji slavio kao dan ustanka naroda Hrvatske<br />

protiv fašizma, u Srbu je i ove godine održan<br />

memorijalni skup u organizaciji Saveza antifašističkih<br />

boraca i antifašista Hrvatske i Srpskog<br />

narodnog vijeća. Te udruge uporno inzistiraju na<br />

tvrdnji da je toga dana 1941. u Srbu pukla „prva<br />

ustanička puška“ kojom se narod u Hrvatskoj,<br />

pod vodstvom komunista, suprotstavio fašističko-nacističkoj<br />

okupaciji. Čine to, mada je već<br />

odavna dokumentima dokazano da se ta proslava<br />

zasniva na dvije velike laži. Prvu su priznali<br />

i suvremeni „antifašisti“, jer u Srbu nije pukla<br />

„prva ustanička puška“ ondašnjih antifašista,<br />

nego se to dogodilo u Brezovici kod Siska 25. lipnja<br />

1941. pa je taj dan danas u Hrvatskoj državni<br />

praznik i obilježava se kao Dan antifašističke borbe.<br />

Kako u Jugoslaviji Hrvatska ni u tom pogledu<br />

nije smjela biti ispred Srbije, gdje je „prva ustanička<br />

puška“ opalila 7. srpnja 1941., Hrvatska je<br />

morala svoj dan ustanka pomaknuti na 27. srpnja<br />

kad su, po tvrdnjama jugopovjesničara, u Srbu<br />

partizani prvi put napali i porazili jednu ustašku<br />

postrojbu. A ta je tvrdnja druga velika laž jer su<br />

toga dana zapravo ujedinjeni komunisti i četnici,<br />

povezani s talijanskim fašistima, počeli s napadima<br />

na nenaoružane stanovnike lapačkog kraja,<br />

počevši s Brotnjom, a potom su napali na hrvatsko<br />

selo Boričevac nedaleko od Donjeg Lapca te,<br />

vođeni ponajprije nacionalnom i vjerskom mržnjom,<br />

izvršili totalni palež i pokolj. Boričevljani,<br />

koji su uspjeli spasiti glavu, zauvijek su prognani<br />

te im je poslije rata zabranjen povratak u selo<br />

koje je izbrisano s popisa naselja. Pogrom nad<br />

Hrvatima zbio se tih dana i u drugim mjestima<br />

u okolici pa se ne može govoriti o nekoj slučajnoj<br />

iznimci. Pojedinosti o tome događaju temeljito<br />

su istražene i posvjedočene u brojnim tekstovima<br />

i na filmu. Ipak, usprkos svim tim neoborivim<br />

činjenicama, vlade Ive Sanadera i Jadranke<br />

Kosor dale su novac za obnovu spomenika nazoviantifašističkom<br />

ustanku u Srbu, koji je srušen<br />

u Domovinskom ratu, pa se kod tog spomenika i<br />

dalje svake godine održavaju srpsko-jugoslavenski<br />

skupovi sjećanja na izmišljenu prošlost. (Cijena<br />

tome, kao što se zna, bila je potpora Milorada<br />

Pupovca ondašnjem HDZ-u Hrvatskom saboru).<br />

Komentar nije potreban.<br />

Suvremeni „antifašisti“ međutim i dalje, uz<br />

pomoć hrvatske Vlade, nesmetano šire svoje laži<br />

u Srbu i o Srbu. Njih očito ne zanimaju povijesni<br />

argumenti, nego održanje komunističkih mitova<br />

kao alata suvremenog „antifašizma“ i srpskog<br />

etnobiznisa od kojega jako dobro žive. Stoga se<br />

njihovo ponašanje čak može razumjeti, no ne<br />

može se razumjeti da protiv tog otvorenog ponižavanja<br />

hrvatskih žrtava i zloporabe narodnog<br />

novca više, osim Crkve, ne prosvjeduju ni etablirana<br />

oporba, ni nacionalne znanstvene i kulturne<br />

ustanove. Zar je toga u građanskim strukturama<br />

svjesna tek Autonomna hrvatska stranka prava<br />

koja, istodobno s „antifašistima“ i nedaleko od<br />

njih, održava svoj protuskup u Srbu? Oni su se<br />

pokazali kao jedini javni „protuantifašisti“ koji<br />

ne mogu podnijeti drskost i obmanu. Predsjednik<br />

te stranke Dražen Kelemenić tvrdi (iako nije<br />

jasno na temelju čega) da je to posljednji ovakav<br />

skupu u Srbu. A gdje je tu hrvatska vlast? Prisutna<br />

je tek u hrvatskoj policiji koja je razdvajala<br />

skupove sprečavajući mogući sukob i nasilje. Viđenijih<br />

dužnosnika, kao prethodnih godina, osim<br />

predstavnika organizatora, ovaj put nije bilo. I<br />

tako, dok hrvatska vlast u Srbu tek policijom regulira<br />

odnos laži i istine o našoj prošlosti, teško<br />

je vjerovati da iz takvog odnosa prema prošlosti<br />

ikada možemo izaći. Apsurdni slučaj proslave u<br />

Srbu morao bi biti jasan poticaj za izjašnjenje svima<br />

koji za ovu zemlju žele duhovno ozdravljenje<br />

i napredak. (b)<br />


U prvom planu su i ove godine Milorad Pupovac<br />

i Zoran Pusić. No, mnogi prijašnji posjetitelji su<br />

izostali.<br />

Kordon hrvatske policije sprečava protuantifašiste<br />

da sudjeluju u manifestaciji kod spomenika<br />

žrtvama fašizma u Srbu. Što to i za koga, osim<br />

što osigurava red, u Srbu čuva hrvatska vlast?

HRVATSKI MARTIROLOGIJ<br />

Aktivnosti Komisije HBK i BK BiH<br />


XII. sjednica Komisije<br />

Dan sjećanja na žrtve<br />

totalitarnih režima<br />

U subotu 4. listopada 2014. u<br />

prostorijama Hrvatske biskupske<br />

konferencije održana je, pod<br />

predsjedanjem gospićko-senjskog<br />

biskupa mons. Mile Bogovića,<br />

12. sjednica Komisije HBK i BK<br />

BiH za hrvatski martirologij. Na<br />

početku sjednice predsjednik je<br />

izvijestio o aktivnostima koje su<br />

se dogodile između dviju posljednjih<br />

sjednica. Imenovani su<br />

povjerenicima vlč. Pero Brajko za<br />

Vrhbosansku nadbiskupiju te fra<br />

Miljenko Stojić za Mostarko-duvanjsku<br />

biskupiju. Budući da je<br />

Komisija nadležna i za pitanje Crkve<br />

hrvatskih mučenika na Udbini,<br />

predsjednik je izvijestio o njezinu<br />

uređenju, o proslavi ovogodišnjeg<br />

Dana hrvatskih mučenika<br />

30. kolovoza te o radovima u tijeku:<br />

postavljaju se vitraji na dnevnoj<br />

kapeli, kipar Kuzma Kovačić<br />

izrađuje oltarni reljef „Hrvatski<br />

mučenici“, a mons. Juraj Jernejić<br />

iz Zagreba s Antonom Škrabalom<br />

iz Škofje Loke izrađuju orgulje za<br />

crkvu.<br />

Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij<br />

Radovi bi trebali biti dovršeni do<br />

Dana hrvatskih mučenika 2015.<br />

godine.<br />

Predsjednik je u povodu Dana<br />

sjećanja na žrtve totalitarnih režima<br />

bio u Jadovnu kraj Gospića<br />

na polaganju vijenca na mjesto<br />

stradanja civila u Drugom svjetskom<br />

ratu. Na prigovor da je vijenac<br />

položen kod Šaranove jame<br />

za koju je utvrđeno da nema u<br />

njoj nikakvih žrtava, predsjednik<br />

je odgovorio da ih ima u okolici,<br />

i to ne samo od ustaške nego<br />

i od partizanske ruke. I ovdje se<br />

lažna promidžba poigravala nerealnim<br />

brojem žrtava, čime se<br />

treba ozbiljno pozabaviti naša<br />

historiografija. U Sv. Roku je postavljen<br />

spomenik Aneri, glavnom<br />

liku Budakova Ognjišta koji<br />

utjelovljuje lik dobrote i svetosti<br />

ličke žene i majke. Predsjednik je<br />

potaknuo članove na promicanje<br />

novoobjavljenog 10. broja „Hrvatske<br />

vjernosti“ kao i kalendara<br />

„Hrvatski mučenici“ za 2015. godinu<br />

koji sadrži 12 oproštajnih pisama<br />

hrvatskih mučenika za vjeru<br />

i dom. Spomenuto se može nabaviti<br />

u Gospićko-senjskom ordinarijatu<br />

te u knjižarama Verbum<br />

i Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu.<br />

Predsjednik i Anto Orlovac<br />

sudjelovali su u snimanju filma<br />

u režiji Nade Prkačin (Laudato)<br />

o stradanju župe Boričevac u Lapačkoj<br />

dolini (1941.) pod naslovom<br />

„Nikad se nisu vratili“. U<br />

nastavku je izneseno izvješće o<br />

projektu popisivanja žrtava Drugoga<br />

svjetskog rata i poraća u<br />

svakoj pojedinoj biskupiji. Popis<br />

se sada provodi u većini biskupija.<br />

Iako postoje brojne poteškoće,<br />

biskup Bogović je zadovoljan s<br />

obzirom na činjenicu da povjerenici<br />

ustrajno nastoje svladavati<br />

poteškoće i predano raditi na<br />

tome zahtjevnome projektu.<br />

Jure Krišto je izvijestio o napretku<br />

dogovora o radu Centra<br />

za istraživanje totalitarnih sustava<br />

XX. stoljeća na Hrvatskom<br />

katoličkom sveučilištu. Zaključeno<br />

je da će se iduće godine u<br />

proljeće organizirati znanstveni<br />

skup o temi “Istina će vas osloboditi<br />

– suočavanje Crkve u Hrvata<br />

s komunističkim nasljeđem”. Cilj<br />

je budućeg simpozija problematizirati<br />

temu iskrivljavanja povijesnih<br />

činjenica, ispravljanja mitova<br />

i zabluda kojima je komunističkateorija<br />

i praksa opteretila našu<br />

prošlost i iskrivila sliku o njoj.<br />

Uslijedilo je pitanje Svehrvatskoga<br />

groba – groblja predviđenog<br />

za sve neidentificirane<br />

žrtve svih stradanja tijekom (novije)<br />

povijesti. Promotivni idejni<br />

nacrt predviđa taj grob podno<br />

Crkve hrvatskih mučenika<br />

na Udbini, odnosno na Krbavskom<br />

polju – simbolu stradanja<br />

hrvatskoga naroda. O tome su<br />

početkom srpnja obaviještene<br />

naše najmjerodavnije državne<br />

ustanove i odgovorni pojedinci.<br />

Nadležno Povjerenstvo pri Ministarstvu<br />

branitelja u svom odgovoru<br />

najavilo je razgovor o tome<br />

na sljedećoj sjednici Povjerenstva,<br />

ali nije dobiven rezultat te sjednice.<br />

Izviješteno je o skorom objavljivanju<br />

zbornika sa znanstvenog<br />

19


skupa Mučeništvo i mučenički<br />

tragovi kroz hrvatsku prošlost,<br />

održanog u ožujku ove godine.<br />

Članovi Komisije su izvijestili o<br />

svojim aktivnostima prema zaduženjima.<br />

Portal Komisije hrvatski-mucenici.net<br />

ima u porastu<br />

broj posjeta, a na njemu se nastoji<br />

još bolje predstaviti rad Komisije.<br />

XIII. sjednica Komisije<br />

Priprema znanstvenog<br />

skupa “Istina će vas<br />

osloboditi”<br />

Trinaesta sjednica Komisije<br />

Hrvatske biskupske konferencije<br />

i Biskupske konferencije Bosne i<br />

Hercegovine za hrvatski martirologij<br />

održana je pod predsjedanjem<br />

predsjednika gospićko-senjskog<br />

biskupa Mile Bogovića u četvrtak,<br />

29. siječnja 2015. u prostorijama<br />


u Zagrebu. U nastavku<br />

je održana i sjednica biskupijskih<br />

povjerenika za popis mučenika<br />

i žrtava Drugog svjetskog rata i<br />

poraća obiju Konferencija.<br />

Predsjednik Komisije je dao<br />

pregled događanja između dvije<br />

posljednje sjednice Komisije.<br />

Izložio je i problem čuvanja i<br />

pristupačnosti arhivskog gradiva<br />

o stradanjima u Drugome<br />

svjetskom ratu do danas. Mnogo<br />

gradiva završilo je u Beogradu i<br />

uglavnom je nedostupno, dosta<br />

je sustavno uništavano po partijskom<br />

ključu, a dosta se nalazi<br />

i danas u privatnim rukama. Posebno<br />

je važno spašavanje tog<br />

gradiva u vlasništvu naše emigracije.<br />

U raspravi je istaknuta<br />

potreba da se na to upozori šira<br />

javnost i nadležne državne ustanove<br />

kako bi se to gradivo u cijelosti<br />

sačuvalo i učinilo pristupačnim<br />

za znanstveno istraživanje.<br />

Komisija za iduću godinu<br />

priprema znanstveni skup s Hrvatskim<br />

katoličkim sveučilištem,<br />

odnosno s Centrom za istraživanje<br />

totalitarnih sustava, koji je pri<br />

Sveučilištu već osnovan. Tema<br />

skupa određena je na prošloj<br />

sjednici Komisije i glasi „Istina<br />

će vas osloboditi – Sučeljavanje<br />

Crkve u Hrvata s komunističkim<br />

naslijeđem”.<br />

Komisija je odredila svoje članove<br />

u organizacijski odbor. To su<br />

Mario Jareb, Josip Jurčević i Jure<br />

Krišto. Hrvatsko katoličko sveučilište<br />

imenovat će svoje članove.<br />

U tijeku je završnica objavljivanja<br />

zbornika sa znanstvenog<br />

skupa „Mučeništvo i mučenički<br />

tragovi kroz hrvatsku prošlost”.<br />

Skup je održan u suorganizaciji<br />

s našim visokim teološkim učilištima,<br />

a suizdavač je Katolički<br />

bogoslovni fakultet u Zagrebu.<br />

Članovi Komisije potom su podnijeli<br />

izvješća prema zaduženjima:<br />

o objavljenoj novoj povijesnoj<br />

literaturi u Hrvatskoj i susjednim<br />

zemljama, o napretku ekshumacija<br />

žrtava (Leskovec kod Varaždina,<br />

šuma Štrigova, Zrin, lokalitet<br />

kod Okučana, jama Golubinjača i<br />

dr.), o raznim komemoracijama<br />

i dr. U povoduobilježavanja 70.<br />

obljetnice žrtava u Maclju, istaknuta<br />

je potreba da se Komisija<br />

aktivnije u to uključi. Ove godine<br />

misu će predvoditi predsjednik<br />

Komisije biskup Bogović.<br />

Projekt popisivanja žrtava<br />

Drugoga svjetskog rata i poraća<br />

bila je središnja tema sjednice<br />

biskupijskih povjerenika za popis<br />

mučenika i žrtava. Prvi put<br />

su se uključili i povjerenici iz<br />

Srijemske i Kotorske biskupije.<br />

Govorilo se o aktivnostima biskupijskih<br />

povjerenstava, dosadašnjim<br />

postignućima u popisivanju<br />

te poteškoćama s kojima se<br />

susreću u radu. Premda još nisu<br />

u potpunosti ujednačeni kriteriji<br />

rada, vidi se veliki napredak u<br />

konkretnim rezultatima. Većina<br />

je dobivene podatke već počela<br />

uspoređivati s matičnim knjigama<br />

i dodatnim svjedočanstvima<br />

preživjelih te novim objavljenim<br />

izvorima. Nakon razvrstavanja<br />

podataka u programu popisivanja<br />

u dijelu biskupija kreće oglašavanje<br />

prikupljenih podataka<br />

po župama kako bi se postojeće<br />

podatke moglo ispraviti i nadopuniti<br />

te probuditi među vjernicima<br />

osjećaj za vrijednost žrtve.<br />

Istaknuta je i potreba međusobne<br />

suradnje kako bi se istraženi podatci<br />

mogli razmjenjivati i dopunjavati.<br />

XIV. sjednica Komisije<br />

Osnivanje zaklade<br />

za građu o žrtvama<br />

u posjedu hrvatske<br />

emigracije<br />

Sjednica Komisije održana je<br />

19. lipnja 2015. pod predsjedanjem<br />

gospićko-senjskoga biskupa<br />

Mile Bogovića u prostorijama<br />

HBK. Predsjednik je u uvodu dao<br />

pregled događanja od veljače do<br />

lipnja koja su ove godine u znaku<br />

70. obljetnice završetka Drugoga<br />

svjetskog rata i mnogih stradanja<br />

iz toga razdoblja. Najavio je<br />

objavljivanje novoga broja časopisa<br />

Komisije – Hrvatske vjernosti<br />

koji će biti posvećen 70. obljetnici<br />

Bleiburga i križnih putova.<br />

Izvijestio je i o radovima na Crkvi<br />

hrvatskih mučenika, izradi triptiha<br />

kipara Kuzme Kovačića te o<br />

nabavci orgulja.<br />

Članovi su informirani o inicijativi<br />

u Sloveniji da se kosti<br />

stradalnika iz Hude jame premjeste<br />

u dostojanstvenije uvjete u<br />

kosturnicu u Teznom, za što postoji<br />

suglasnost slovenske vlade.<br />

Josip Jurčević izvijestio je o aktivnostima<br />

Hrvatskoga na-cionalnog<br />

etičkog sudišta u kojemu<br />

djeluju neki članovi Komisije kao<br />

i o nastojanjima da se Udbinu<br />

proglasi mjestom posebnog pijeteta.<br />

Razmatrala se i mogućnost<br />

kako pripomoći Udruzi Macelj u<br />

godišnjoj komemoraciji u lipnju.<br />

Stjepan Razum informirao je<br />

o nastajanju te ciljevima i aktivnostima<br />

Društva za istraživanje<br />

trostrukog logora Jasenovac, registriranoj<br />

udruzi koja okuplja<br />

povjesničare i novinare, a koja<br />

ima za cilj znanstvenim putem rasvjetljavati<br />

istinu o tom mjestu za<br />

koje se veže bremenita hipoteka<br />

hrvatske prošlosti i sadašnjosti.<br />

Izviješteno je na koji se način<br />

odvija popisivanje žrtava u biskupijama<br />

u skladu s mogućnostima<br />

i uz veliko zalaganje biskupijskih<br />

povjerenika ili povjerenstava.<br />

Idući znanstveni skup o žrtvama<br />

predviđen je za ožujak 2016., a<br />

ostvarit će se u suradnji s Hrvatskim<br />

katoličkim sveučilištem.

U tijeku su nastojanja za osnivanje<br />

zaklade kojom bi se omogućili<br />

materijalni uvjeti za obnovu<br />

zgrade u sklopu Hrvatskoga<br />

katoličkog sveučilišta za pohranu<br />

građe o žrtvama koju posjeduje hrvatska<br />

emigracija. Zakladu bi sačinjavali<br />

utemeljitelji, donatori te povjesničari.<br />

Projekt je predstavljen i<br />

delegatima za hrvatsku inozemnu<br />

pastvu na sjednici održanoj u travnju.<br />

U završnom dijelu sjednice članovi<br />

Komisije podnijeli su izvješća<br />

prema zaduženjima; o objavljenoj<br />

novoj povijesnoj literaturi u Hrvatskoj<br />

i susjednim zemljama, o<br />

portalu hrvatskog martirolgija koji<br />

je sve zamjećeniji i čitaniji, o pojedinim<br />

ekshumacijama poput pokušaja<br />

da se iskopaju kosti dubrovačkoga<br />

biskupa Carevića, raznim<br />

komemoracijama i dr.<br />

Kronika Komisije za hrvatski<br />

martirologij<br />

Jadovno, 23. kolovoza 2014. U<br />

povodu Europskog dana sjećanja<br />

na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih<br />

režima i polaganja vijenaca<br />

na žrtvama u Jadovnu (Gospić),<br />

biskup gospićko-senjski i predsjednik<br />

Komisije HBK i BK BiH za<br />

hrvatski martirologij mons. Mile<br />

Bogović dao je sljedeću izjavu:<br />

Izjava biskupa Mile Bogovića<br />

na komemoraciji žrtava u Jadovnom:<br />

Bio sam i ove godine na blagdan<br />

Marije Pomoćnice na Jadovnom da<br />

zajedno s vjernicima odam poštovanje<br />

svim žrtvama, bez obzira na vjeru<br />

i narodnost, koji su ovdje izgubili<br />

život. Rekoh tada da smo došli s pokorničkim<br />

i pokajničkim osjećajima<br />

zbog zločina koje su ovdje naši ljudi<br />

počinili - i to nas boli.<br />

Bilo bi nama katolicima i Hrvatima<br />

drago kad bismo rekli da ovdje<br />

nisu ubijani Srbi (pravoslavci), Židovi<br />

i drugi, ali tada bismo i mi prihvatili<br />

laž kao opravdano sredstvo, što ne<br />

valja. Laž je uvijek ubijanje istine, a<br />

ubijanje istine prethodnica je ubijanja<br />

ljudi. Stari Gospićani se sjećaju kolona<br />

koje su išle od željezničke stanice<br />

kroz grad prema Jadovnom. Nisu mogli<br />

pratiti što će se s tim ljudima dogoditi,<br />

ali nema sumnje da su mnogi<br />

od njih ubijeni. Istina je, nažalost, da<br />

su u jamama po Jadovnom naslagani<br />

slojevi ubijenih žrtava zbog toga što<br />

su bili druge vjere ili nacionalnosti.<br />

Istina je također da je uz ovo mjesto<br />

naslagan i debeli sloj laži koji treba<br />

ukloniti jer je svaka laž pucanj u<br />

istinu. Nažalost, ti pucnji ni danas<br />

nisu utihnuli pa zato se ni ljudi ne<br />

osjećaju sigurnima. Znademo kako<br />

prije vojnih streljačkih vodova koji<br />

ubijaju ljude redovito kreću streljački<br />

vodovi koji ubijaju istinu. Oni nastavljaju<br />

svoj perfidni posao i nakon<br />

što zašuti oružje. Ubijanje istine vrši<br />

se lažnim nijekanjem ili umnažanjem<br />

žrtava. Neka to na svim stratištima<br />

nadomjesti trijezni i pošteni sud o<br />

svemu što se dogodilo. Dakako, da bez<br />

spremnosti na praštanje ni znanost<br />

neće biti naročito efikasna.<br />

Mi imamo Komisiju za hrvatski<br />

martirologij i trudit ćemo se da popišemo<br />

sve ubijene katolike prema<br />

njihovoj biskupijskoj i župnoj pripadnosti.<br />

Pozivamo i Srbe i Židove da to<br />

učine, iz poštovanja prema žrtvama.<br />

Mi ćemo raditi i na tome da se osvijetle<br />

okolnosti stradanja svih žrtava.<br />

Nije nam, svakako, cilj raspirivati<br />

mržnju prema počiniteljima, nego<br />

poštovanje prema žrtvama. Kršćani<br />

nisu išli za tim da se za Isusovu smrt<br />

proširi krivnja Pilata, Heroda i farizeja,<br />

nego da se cijeni Kristova žrtva.<br />

Tako su i mučenike iz svoje zajednice<br />

uzdizali na razinu slavlja, ali bez<br />

ikakve mržnje prema mučiteljima.<br />

Osigurajmo miran prolaz istini<br />

kroz sva stratišta na hrvatskim prostorima,<br />

neka joj se svi poklone, da se<br />

nigdje u nju ne puca hitcima laži, pa<br />

ćemo se svi osjećati zadovoljniji i sigurniji.<br />

Neka i Lika postane prostor<br />

u kojemu više nikada susjed neće trebati<br />

bježati od susjeda. Ako spasimo<br />

istinu, poštedjet ćemo i nove naraštaje<br />

od zločina sličnih onima koji su se<br />

ovdje dogodili.<br />

To od nas traže i žrtve koje su ovdje<br />

stradale. Neka nam Bog pomogne!<br />

Slano, 23. kolovoza 2014. Održan<br />

je blagoslov spomen-obilježja<br />

žrtvama totalitarnog komunističkog<br />

režima te obilježn Europski<br />

dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih<br />

i autoritarnih režima u 20.<br />

stoljeću.<br />

Gospić, 23. kolovoza 2014.<br />

Gospićko-senjski biskup Mile Bogović<br />

održao je 23. kolovoza konferenciju<br />

za novinare u Gospiću<br />

povodom proslave Dana hrvatskih<br />

mučenika na Udbini koja će<br />

se obilježiti u subotu 30. kolovoza.<br />

Udbina, 30. kolovoza 2014. O<br />

Danu hrvatskih mučenika, središnje<br />

euharistijsko slavlje ispred<br />

Crkve hrvatskih mučenika na Udbini<br />

u subotu predvodio je predsjednik<br />

Komisije HBK “Iustitia et<br />

pax” sisački biskup Vlado Košić.<br />

Skradnik, 6.rujna .2014. Navečer<br />

uoči blagdana hrvatskog sveca<br />

i mučenika Marka Križevčanina u<br />

Skradniku u župi Oštarije održano<br />

je u prostorijama Dobrotvornog<br />

podupirajućeg društva „Sv.<br />

Marko Križevčanin“ predavanje<br />

i tribina na temu „Ogulinski dekanat:<br />

Oštarske i skradničke te cerovničke<br />

i vojnovačke žrtve Drugoga<br />

svjetskog rata i poraća - doprinos<br />

Hrvatskom martirologiju“,<br />

koje je održao biskupijski povjerenik<br />

za hrvatski martirologij Franje<br />

Puškarić.<br />

Imotski, 10. rujna 2014. Na<br />

kapitulu imotskoga samostanskog<br />

okružja određeno je da se u<br />

imotskom okružju Dan mučenika<br />

Franjevačke provincije Presvetog<br />

Otkupitelja obilježi u nedjelju 21.<br />

rujna.<br />

Široki Brijeg, 28. rujna 2014. U<br />

franjevačkom samostanu na Širokom<br />

Brijegu, u organizaciji Vicepostulature<br />

postupka mučeništva<br />

»Fra Leo Petrović i 65 subraće«,<br />

na čelu s fra Miljenkom Stojićem,<br />

21

održan je VI. simpozij »Stopama<br />

pobijenih«.<br />

Stara Gradiška, 29. rujna 2015.<br />

O 17. obljetnici uspostave Požeške<br />

biskupije, na blagdan sv. Mihaela<br />

Arkanđela, zaštitnika starogradiške<br />

župe, požeški biskup<br />

Antun Škvorčević predvodio je<br />

slavlje blagoslova spomena svećenicima<br />

žrtvama komunističkog<br />

progona u tamošnjem zatvoru,<br />

podignutog pokraj nove župne<br />

crkve. (slika desno)<br />

Kaštel Sućurac, 29. rujna 2015.<br />

U povodu 70. obljetnice mučeničke<br />

smrti dr. fra Bernardina Sokola,<br />

hrvatskog glazbenika i mučenika,<br />

u župnoj crkvi sv. Jurja u<br />

Kaštel Sućurcu misu je predvodio<br />

sućurački župnik don Ivan Delić,<br />

koji je pred bistom fra Bernardina<br />

Sokola molio i odrješenje. (slika<br />

dolje lijevo)<br />

Ogulin, 3.listopada 2014. Na<br />

spomendan proglašenja blaženim<br />

Alojzija kardinala Stepinca te<br />

prigodom desete obljetnice kapelice<br />

u Procama, posvećene istom<br />

blaženiku, održano je u prostorijama<br />

Gradske čitaonice Ogulin<br />

predavanje i tribina o temi „Ogulinske<br />

žrtve Drugog svjetskog<br />

rata i poraća i njihovo mjesto u<br />

Hrvatskom martirologiju“, koje<br />

je održao biskupijski povjerenik<br />

za hrvatski martirologij Franje<br />

Puškarić.<br />

Zagreb, 4. listopada 2015. U<br />

prostorijama Hrvatske biskupske<br />

konferencije održana je, pod<br />

predsjedanjem gospićko-senjskog<br />

biskupa mons. Mile Bogovića,<br />

12. sjednica Komisije HBK i<br />

BK BiH za hrvatski martirologij.<br />

U Staroj Gradiški blagoslovljen spomen svećeničkim žrtvama<br />

komunističkog progona<br />

Rama, 12. listopada 2015. U<br />

župi Uznesenja BDM Rama-Šćit,<br />

ispred skulpture Ramskoga križa,<br />

uz mnoštvo vjernika slavljeno<br />

je euharistijsko slavlje za sve ramske<br />

žrtve.<br />

Svetvinčenat, 25. listopada<br />

2015. Posveta oltara i prijenos<br />

relikvija bl. Miroslava Bulešića u<br />

oltar župne crkve u Svetvinčentu<br />

održana je na dan kada je on godine<br />

1942. u toj istoj crkvi primio<br />

đakonsko ređenje.<br />

Dubrovnik, 25. listopada<br />

2014. Na otoku Daksi pokraj Dubrovnika<br />

obilježena je 70. obljetnica<br />

poslijeratnih stradanja na<br />

tom otoku.<br />

Banja Luka, 8. studenoga<br />

2014. Predstavnici mladih iz 7<br />

župa banjolučke biskupije, njih<br />

više od 100 te skupina od 10-ak<br />

mladih iz KŠC-a „Ivan Merz“ u<br />

Banjoj Luci, u pratnji profesorice<br />

Blaženke Ivekić sudjelovali su<br />

u molitvenom obilježavanju 22.<br />

godišnjice nasilne smrti mladog<br />

župnika vlč. Ivana Grgića u župi<br />

Gornja Ravska.<br />

Saborsko, 8. studenoga 2014.<br />

Održano je u prostorijama Područne<br />

škole Saborsko predavanje<br />

i tribina o temi „Plaščanske i<br />

saborčanske žrtve Drugog svjetskog<br />

rata i poraća i njihovo mjesto<br />

u Hrvatskom martirologiju“,<br />

koje je održao biskupijski povjerenik<br />


Franje Puškarić.<br />

Generalski Stol, 14.studenoga<br />

2014. U povodu blagdana<br />

prvog hrvatskog sveca i mučenika<br />

Nikole Tavelića, održano je<br />

u Generalskom Stolu predavanje<br />

i tribina o temi „Hrvatski martirologij<br />

i žrtve Generalskog Stola<br />

i Mrežničkog Bresta iz Drugog<br />

svjetskog rata i poraća“, koje je<br />

održao biskupijski povjerenik za<br />

hrvatski martirologij Franje Puškarić.<br />


Kaštel Sućurac: 70. obljetnica smrti dr. fra Bernardina Sokola,<br />

hrvatskog glazbenika i mučenika<br />


2014. Više od 73 godine nakon<br />

njihova stradanja, konačno su 19.<br />

studenoga 2014. na banjolučkom<br />

katoličkom groblju sv. Marka dostojno<br />

pokopane, uz koncelebriranu<br />

misu, kosti prvih nedužnih<br />

žrtava „Dana ustanka“ u Bosni<br />

i Hercegovini i Hrvatskoj, drvarskog<br />

župnika vlč. Waldemara<br />

Maximiliana Nestora i još 14<br />

njegovih vjernika. Oni su ubijeni<br />

u povratku s hodočašća sv. Ani

u Kosovo kod Knina upravo 27.<br />

srpnja 1941., čime je počeo „ustanak“<br />

tada još zajedničkih četničko-gerilskih<br />

(kasnije prozvanih<br />

partizani) „ustanika“.<br />

Bosanska Gradiška, 25. studenoga<br />

2014. Deseta obljetnica mučeničke<br />

smrti mons. Kazimira Višatickog,<br />

župnika župe sv. Roka u Bosanskoj<br />

Gradiški, obilježena je ove<br />

godine posebno svečano. Nakon sv.<br />

mise zadušnice prikazan je – za ovu<br />

obljetnicu snimljeni – dokumentarni<br />

film o mons. Višatickom, autora<br />

Milorada Oršulića Micana.<br />

Gruda, 25. studenoga 2014.<br />

u župnoj crkvi Presvetog Trojstva<br />

na Grudi dubrovački biskup<br />

Mate Uzinić slavio je euharistiju<br />

za župnika te župe don Iva Jelinovića<br />

i sedmero ostalih Konavljana<br />

koji su prije 70 godina, u studenome<br />

1944. g., partizani odveli na<br />

Korčulu i ubili.<br />

Sisak, 25. studenoga 2014. Sisački<br />

biskup Vlado Košić posjetio<br />

je Zrin gdje su dan ranije, uz mjesto<br />

srušene župne crkve Našašća<br />

svetog Križa, počela istražna<br />

iskapanja kako bi se pronašli i ekshumirali<br />

posmrtni ostaci Zrinjana<br />

pobijenih u II. svjetskom ratu.<br />

Banja Luka: Nakon 73 godine pokopane prve nevine žrtve<br />

Dana ustanka u BIH i Hrvatskoj<br />

Bosanska Gradiška: Dokumentarni film o mons. Kazimiru<br />

Višatickom uz desetu obljetnicu mučeničke smrti<br />

Hvar, 5. prosinca 2014.Banjolučki<br />

biskup Franjo Komarica u<br />

razgovoru za “Prigodnik”, službeno<br />

glasilo Hvarske biskupije,<br />

komentirao je mogućnost pokretanja<br />

postupka za proglašenje blaženim<br />

svećenika mučenika Jurja<br />

Gospodnetića iz Postira na Braču.<br />

Staro Petrovo Selo, 15. prosinca<br />

2014. Požeški biskup Antun<br />

Škvorčević u zajedništvu sa<br />

svećenicima Novokapelačkoga<br />

dekanata na čelu sa dekanom<br />

Goranom Mitrovićem te domaćim<br />

župnikom i arhiđakonom<br />

posavskim Antunom Prpićem<br />

predvodio je euharistijsko slavlje<br />

u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog<br />

u Starom Petrovu Selu<br />

prigodom spomendana bl. Jule<br />

Ivanišević i susestara.<br />


2014. Više od 73 godine nakon<br />

njihova stradanja, konačno su 19.<br />

Gruda: 70. obljetnica mučeničke smrti župnika don Iva<br />

Jelinovića i ostalih Konavljana<br />

Sisak: Počela istražna iskapanja kako bi se pronašli posmrtni<br />

ostaci ubijenih Zrinjana<br />

23

studenoga 2014. na banjolučkom<br />

katoličkom groblju sv. Marka dostojno<br />

pokopane kosti prvih nedužnih<br />

žrtava „Dana ustanka“ u<br />

Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj,<br />

drvarskog župnika vlč. Waldemara<br />

Maximiliana Nestora i još<br />

14 njegovih vjernika. Ubijeni su<br />

u povratku s hodočašća sv. Ani<br />

u Kosovo kod Knina upravo 27.<br />

srpnja 1941., čime je počeo „ustanak“<br />

tada još zajedničkih četničko-gerilskih<br />

(kasnije prozvanih<br />

partizani) „ustanika“.<br />

Gvozdansko, 11. siječnja 2015.<br />

Misno slavlje u spomen na 437.<br />

obljetnicu herojske obrane hrvatskih<br />

ognjišta i kaštela Gvozdansko<br />

te slavne pogibije branitelja<br />

ove utvrde 13. siječnja 1578. godine,<br />

održano je u župnoj crkvi sv.<br />

Filipa i Jakova u Gvozdanskom.<br />

Misu u sklopu 6. hodočasničkog<br />

spomen-pohoda predvodio je<br />

zagrebački pomoćni biskup Mijo<br />

Gorski u zajedništvu s domaćim<br />

biskupom Vladom Košićem, domaćim<br />

župnikom Stjepanom Filipcem<br />

i još nekoliko svećenika,<br />

a župna crkva bila je premala da<br />

primi više od tisuću hodočasnika<br />

pristiglih iz cijele Hrvatske.<br />

Široki Brijeg, 21. siječnja 2015.<br />

U izdanju Vicepostulature postupka<br />

mučeništva »Fra Leo Petrović i<br />

65 subraće« izišao je 14. broj glasila<br />

Stopama pobijenih. Posvećen je<br />

70. obljetnici komunističkog ubojstva<br />

hercegovačkih franjevaca.<br />

Gospić, 24. siječnja 2015. Novinar<br />

Marin Smolčić objavio je razgovor<br />

koji je obavio s početkom<br />

2007. s Marijom Majetić iz Gospića.<br />

Bila je zajedno u zatvoru sa s.<br />

Žarkom Ivasić prije nego će ova biti<br />

strijeljana na gospićkom groblju.<br />

Duga Resa, 25. siječnja 2015.<br />

Župe sv. Petar apostol i bl. Alojzije<br />

Stepinac obilježile mučeničku smrt<br />

vlč. Mate Kolundžića, nekadašnjega<br />

župnika župe sv. Petra apostola.<br />

Misa zadušnica služena je u nedjelju<br />

u crkvi sv. Antuna u Dugoj Resi.<br />

Hodočašće u Gvozdansko<br />

vine (BK BiH) za hrvatski martirologij,<br />

trinaesta u nizu, održana<br />

je pod predsjedanjem predsjednika<br />

te komisije gospićko-senjskog<br />

biskupa Mile Bogovića u prostorijama<br />

HBK na zagrebačkom Ksaveru.<br />

Široki Brijeg, 4. veljače 2015.<br />

Skupština Županije zapadnohercegovačke<br />

na 5. redovnoj sjednici<br />

u Širokom Brijegu jednoglasno je<br />

usvojila odluku o proglašenju 7.<br />

veljače danom sjećanja – spomendana<br />

– na žrtve komunističkog<br />

zlosilja u Županiji zapadnohercegovačkoj.<br />

Široki Brijeg, Od 4. do 7. veljače<br />

2015. u samostanskoj crkvi<br />

na Širokom Brijegu održani su s<br />

V. dani pobijenih hercegovačkih<br />

franjevaca u spomen na 66 njih<br />

koje su komunisti ubili tijekom<br />

i nakon Drugog svjetskog rata.<br />

Program uobičajeno priređuje<br />

Vicepostulatura postupka mučeništva<br />

»Fra Leo Petrović i 65<br />

subraće« .na čelu s fra Miljenkom<br />

Stojićem.<br />

Medviđa, 9. veljače 2015.<br />

Župa Prikazanja BDM u Medviđi<br />

obilježila je 22. obljetnicu pokolja<br />

nad desetero civilnih žrtava Medviđe<br />

u Domovinskom ratu. Najmlađa<br />

žrtva imala je osamnaest,<br />

a najstarija osamdeset i osam godina.<br />

U Domovinskom ratu stradalo<br />

je još osam Medviđana. Misu<br />

zadušnicu u župnoj crkvi predvodio<br />

je župnik Medviđe don Krešo<br />

Ćirak.<br />

Udbina, 10.veljače .2015. Na<br />

blagdan blaženog Alojzija kardinala<br />

Stepinca misno slavlje u<br />

dnevnoj kapeli svetišta Crkve<br />

hrvatskih mučenika na Udbini<br />

predvodio je čuvar svetišta mons.<br />

Tomislav Rogić u koncelebraciji s<br />

vlč. Jurom Tutekom.<br />


Zagreb, 29. siječnja 2015. Sjednica<br />

Komisije Hrvatske biskupske<br />

konferencije (HBK) i Biskupskekonferencije<br />

Bosne i Hercego-<br />

Duga Resa: 70 godina od ubojstva vlč. Mate Kolundžića

Žminj, 23. veljače 2015. Spomen<br />

na žrtve totalitarnih režima,<br />

nacizma, fašizma i komunizma u<br />

Porečkoj i Pulskoj biskupiji obilježen<br />

je svečanim koncelebriranim<br />

misnim slavljem u crkvi Sveta<br />

Marija Svetomore nedaleko od<br />

Žminja. Misno slavlje predvodio<br />

je porečki i pulski biskup Dražen<br />

Kutleša uz koncelebraciju tridesetak<br />

svećenika.<br />

22. obljetnica stradanja civilnih žrtava Medviđe<br />

Žminj: Spomen na žrtve totalitarnih režima u Porečkoj i<br />

Pulskoj biskupiji<br />

Zagorje Ogulinsko: Zagorske u Modruške žrtve u Hrvatskom<br />

martirologiju<br />

Pula: Represija jugoslavenskog komunističkog režima prema<br />

Katoličkoj Crkvi u Istri 1945. - 1971.<br />

Zagorje Ogulinsko, 6.ožujka<br />

2015. Povjerenik Gospićko-senjske<br />

biskupije za hrvatski martirologij<br />

Franje Puškarić predstavio<br />

je projekt popisivanja žrtava Drugog<br />

svjetskog rata i poraća.<br />

Stara Gradiška, 26. ožujka<br />

2015. U predvečerje “Žalosnog<br />

petka” održano je pokorničko<br />

slavlje Dana obnove čišćenja pamćenja<br />

i spomen mučenika u Staroj<br />

Gradiški koje je u zajedništvu sa<br />

svećenicima Novogradiškoga dekanata<br />

predvodio požeški biskup<br />

Antun Škvorčević.<br />

Jasenovac, 27. ožujka 2015.<br />

U petak prije Nedjelje Cvjetnice,<br />

pučki nazvan “Žalosni petak”,<br />

Požeška biskupija je po petnaesti<br />

puta proslavila Dan obnove<br />

čašćenja pamćenja i spomena<br />

mučenika. Središnje molitveno<br />

pokorničko slavlje održano je<br />

u jasenovačkoj župnoj crkvi, a<br />

predvodio ga je požeški biskup<br />

Antun Škvorčević<br />

Pula, 15. travnja 2015. U prepunoj<br />

dvorani pulske podružnice<br />

Instituta Ivo Pilar u Puli predstavljena<br />

je u srijedu, 15. travnja<br />

2015., knjiga dr. Stipana Trogrlića<br />

“Represija jugoslavenskog komunističkog<br />

režima prema Katoličkoj<br />

Crkvi u Istri 1945. - 1971.”<br />

Zagreb, 19. travnja 2015. U<br />

spomen na progonjene i ubijene<br />

franjevce (1947.) iz samostana<br />

Majke Božje Lurdske u Zagrebu<br />

euharistijsko slavlje u istoimenoj<br />

crkvi predvodio je zagrebački<br />

pomoćni biskup Ivan Šaško, u zajedništvu<br />

s provincijalom Franjevačke<br />

provincije Presvetog Otkupitelja<br />

fra Joškom Kodžomanom,<br />

gvardijanom fra Matom Matićem<br />

i drugim franjevcima.<br />

25

Čakovec, 25. travnja 2015. Vojni<br />

biskup Juraj Jezerinac predvodio je<br />

misno slavlje u prigodi proslave<br />

državnog spomendana Zrinskih i<br />

Frankopana u župnoj crkvi Sv. Nikole<br />

biskupa u Čakovcu.<br />


Zagreb, 30. travnja 2015. Državni<br />

spomendan Zrinskih i<br />

Frankopana svečano je proslavljen<br />

u četvrtak 30. travnja u Zagrebu,<br />

gdje je varaždinski biskup<br />

Josip Mrzljak predvodio misno<br />

slavlje u katedrali u kojoj počivaju<br />

zemni ostaci dvojice hrvatskih<br />

velikana i mučenika.<br />

Solin, 1. svibnja 2015. Vjernici<br />

župe Solinskih mučenika na<br />

predjelu Ninčevića u Solinu svečano<br />

su proslavili blagdan svetih<br />

naslovnika svoje župe. Svečanu<br />

dopodnevnu misu predvodio je<br />

mons. Marinko Vidović, profesor<br />

na splitskom Katoličkom bogoslovnom<br />

fakultetu.<br />

Požega, 5. svibnja 2015. Katolička<br />

austrijska tiskovna agencija<br />

(Kathpress) objavila je na svojem<br />

portalu 24. travnja 2015. podulji<br />

članak o bogoslužju što ga je u<br />

Jasenovcu predvodio srpski patrijarh<br />

Irinej, 22. travnja 2015. o<br />

70. obljetnici oslobođenja logora.<br />

Izvještaj donosi tvrdnje i podatke<br />

iz komunističke i veliko-srpske<br />

propagande te je Biskupski ordinarijat<br />

u Požegi smatrao potrebnim<br />

na njega odgovoriti.<br />

Banja Luka/Presnače, 12.<br />

svibnja 2015. Banjolučka biskupija<br />

obilježila je 20. obljetnicu mučeničke<br />

smrti vlč. Filipa Lukende,<br />

župnika i čuvara svetišta sv. Terezije<br />

od Djeteta Isusa u banjolučkom<br />

naselju Presnače i redovnice<br />

milosrdnice sv. Vinka Paulskog<br />

s. Cecilije Grgić, katehistice u toj<br />

župi. U godini posvećenog života<br />

tom je prigodom izdana i knjižica<br />

„Netko me zove“ o s. Ceciliji.<br />

Oštarije, 15. svibnja 2015.;<br />

Lipa, 17. svibnja 2015. U povodu<br />

70. obljetnice svršetka Drugog<br />

svjetskog rata i 70. obljetnice stradanja<br />

žrtava na Bleiburgu i Križnom<br />

putu, oštarski i cerovnički<br />

župnik te čuvar svetišta Gospe<br />

od Čudesa pop Antun Luketić<br />

Zagreb: Biskup Mrzljak predvodio misno slavlje na<br />

spomendan Zrinskih i Frankopana<br />

predvodio je u oštarskom svetištu<br />

misu za žrtve Bleiburga i Križnog<br />

puta, kao i za ostale žrtve Drugog<br />

svjetskog rata i poraća.<br />

Bleiburg, 16. svibnja 2015.<br />

Svečano koncelebrirano misno<br />

slavlje u povodu 70. komemoracije<br />

žrtava Bleiburga i Križnoga<br />

puta predvodio je na Bleiburškom<br />

polju u Austriji zagrebački nadbiskup<br />

kardinal Josip Bozanić.<br />

(Propovijed kardinala Bozanića i govore<br />

drugih sudionika na svečanosti<br />

donosimo u cijelosti u ovom broju<br />

Hrvatske vjernosti).<br />

Dubrovnik, 15. svibnja 2015.<br />

Uz 70. obljetnicu mučeničke smrti<br />

blagopokojnog dubrovačkog<br />

biskupa Josipa Marije Carevića<br />

misu zadušnicu u dubrovačkoj<br />

katedrali Gospe Velike u petak<br />

predvodio je dubrovački biskup<br />

Mate Uzinić.<br />

Gospić, 15. svibnja 2015. Ovogodišnji<br />

spomendan mučeništva<br />

sestre Žarke Ivasić obilježen je u<br />

Gospiću uoči dana njezina pogubljenja.<br />

Tom prilikom iz Rijeke i<br />

Kistanja putovima sestre Žarke<br />

krenuli su članovi Marijanske<br />

vinkovske mladeži, predvođeni<br />

sestrama milosrdnicama.<br />

Cerovnik, 24.svibnja 2015. Na<br />

svetkovinu Duhova obilježena<br />

je obljetnica mučeničke smrti cerovničkog<br />

župnika vlč. Dragutina<br />

Fifke, kojeg su četnici zaklali na<br />

današnji dan prije sedamdeset<br />

dvije godine u blizini pravoslavne<br />

crkve sv. Aranđela u Munjavi.<br />

Garevac, 31. svibnja 2015. Kod<br />

spomen-kapelice Burića štale<br />

slavljena je misa povodom Dana<br />

sjećanja i sedamdesete obljetnice<br />

stradanja žrtva Burića štale iz godine<br />

1945.<br />

Maribor, 3. lipnja 2015. U Sveučilištnoj<br />

knjižnici održan je međunarodni<br />

simpozij pod naslovom:<br />

“Tezenska Dobrava svibanj-<br />

Banja Luka: Obljetnica mučeničke smrti vlč. Filipa Lukende i<br />

s. Cecilije Grgić

lipanj 1945.” na kojem su se okupili<br />

slovenski i hrvatski povjesničari<br />

te raspravljali o tragičnim<br />

događajima u Mariboru odmah<br />

nakon završetka Drugog svjetskog<br />

rata, o kojima svjedoči prikriveno<br />

grobište u Tezenskoj Dobravi<br />

(Teznu). Simpozij je održan<br />

na inicijativu počasnog konzula<br />

RH Šime Ivanjka, a organizirali su<br />

ga Filozofski fakultet Sveučilišta u<br />

Mariboru, Sveučilišna knjižnica u<br />

Mariboru, Muzej narodnog oslobođenja<br />

u Mariboru i Hrvatski<br />

konzulat u Mariboru.<br />

Macelj, 7. lipnja 2015. Misnim<br />

slavljem u crkvi Muke Isusove u<br />

Maclju, koju je predvodio biskup<br />

Mile Bogovcić, predsjednik Komisije<br />

za hrvatski martirologij,<br />

zajedno s križevačkim Vladikom<br />

Nikolom Kekićem i zagrebačkim<br />

pomoćnik biskupom Valentinom<br />

Pozaićem, obilježena je 70. obljetnica<br />

stradanja brojnih žrtava komunističkog<br />

režima koje suubijene<br />

početkom lipnja 1945. Izaslanik<br />

Predsjednice Republike bio je<br />

Andrija Hebrang.<br />

Zahvaljujući zalaganju članova<br />

Udruge Macelj 1945., a posebno<br />

fra Drage Brgleza, tadašnjeg<br />

župnika u Đurmancu i pokojnog<br />

predsjednika Udruge Stjepana<br />

Brajdića, preživjelog sudionika<br />

križnog puta, u spomen- -grobnicu<br />

u Maclju položene su kosti<br />

1.163 pogubljene osobe. Prema<br />

nekim procjenama, a koje su navedene<br />

i u nedavno predstavljenoj<br />

monografiji »Macelj 1945«, u<br />

Maclju i okolnim šumama stradalo<br />

je oko 13.000 osoba.<br />

(Propovijed biskupa Mile Bogovića u<br />

Maclju u cijelosti donosimo u ovom<br />

broju Hrvatske vjernosti.)<br />

Kraljevec na Sutli, 9. lipnja<br />

2015. Povjerenstvo za žrtve rata<br />

Ministarstva branitelja organiziralo<br />

je iskapanja na lokaciji Luka<br />

radi traženja ostataka tijela dubrovačkog<br />

biskupa Carevića. Nije<br />

bilo rezultata. Sudjelovali su Franjo<br />

Talan, član Povjerenstva i naše<br />

Komisije te Ivan Šimić, biskupski<br />

povjerenik za popis žrtava Dubrovačke<br />

biskupije.<br />

Bjelovar, 12. lipnja 2015. U<br />

povodu obljetnice stradanja žrtava<br />

komunističkog terora koje su<br />

pogubljene u poraću 1945. godine<br />

u šumi Lug u Bjelovaru, bjelovarsko--križevački<br />

biskup Vjekoslav<br />

Huzjak predvodio je misno slavlje<br />

na spomen-području.<br />

Otok Virje, 14. lipnja 2015. Sisački<br />

biskup Vlado Košić predvodio<br />

je u kapeli Bl. Alojzija Stepinca<br />

na Spomen-području Pancerica<br />

(Varaždinska biskupija) misu zadušnicu<br />

za sve žrtve, a u povodu<br />

70. obljetnice od njihova poslijeratnog<br />

stradanja početkom lipnja<br />

1945. kod naselja Otok Virje. U<br />

koncelebraciji bili su dekan preč.<br />

Valentin Posavec, umirovljeni župnik<br />

Ivan Košić i domaći župnik<br />

Zorislav Šafran.<br />

Sisak, 17. lipnja 2015. Tribina<br />

“Petar Žagmeštar - učenik, svećenik,<br />

mučenik” u organizaciji Hrvatskoga<br />

katoličkog društva prosvjetnih djelatnika<br />

i katedralne župe, održana<br />

je u pastoralnom centru katedralne<br />

župe Uzvišenja sv. Križa u Sisku.<br />

Dubrava, 4. srpnja 2015. Polaganjem<br />

vijenaca, paljenjem svijeća i<br />

misom zadušnicom, koju je na mjestu<br />

masovne grobnice predvodio<br />

splitsko-makarski nadbiskup Marin<br />

Barišić, u podmosorskom mjestu<br />

Dubrava održana je komemoracija<br />

za 19 nevino pogubljenih civila<br />

koje su 1943. god. prijekim sudom<br />

osudile komunističke vlasti.<br />

Viškovo, 4. srpnja 2015. U<br />

Viškovu, iznad Rijeke, 4. srpnja<br />

prigodom proslave 150. godišnjice<br />

posvete crkve sv. Mateja, na<br />

novouređenom trgu pred crkvom<br />

postavljena je bista fra Marijana<br />

Blažića. Taj znameniti sin te općine,<br />

rođen u Marinićima, bio je<br />

franjevac, svećenik, prirodoslovac<br />

i poznati propovjednik.<br />

Podhum, 12. srpnja 2015. Brojni<br />

Grobničani iz svih grobničkih<br />

mjesta okupili su se kod spomenika<br />

Podhumskih žrtava u Sobolima<br />

kako bi se pomolili i odali počast<br />

91 muškarcu od šesnaest do<br />

šezdeset godina starosti, koje su<br />

fašistički okupatori na tom mjestu<br />

strijeljali toga dana 1942. godine,<br />

zapalili selo Podhum, a preostale<br />

žitelje odveli u internaciju.<br />

Šenkovec, 11. srpnja 2015. U<br />

Šenkovcu kod Čakovca održan je<br />

spomen u prigodi 70. obljetnice<br />

poratnih stradanja i masovnih likvidacija<br />

na grobištu Ksajpa koje<br />

su izvršene nakon II. svjetskog<br />

rata 1945. godine.<br />

Široki Brijeg, 16. srpnja 2015.<br />

U izdanju Vicepostulature postupka<br />

mučeništva »Fra Leo Petrović<br />

i 65 subraće« izišao je novi<br />

broj glasila Stopama pobijenih čiji<br />

je glavni i odgovorni urednik fra<br />

Miljenko Stojić. U njemu se poglavito<br />

nalaze novosti iz istraživanju<br />

okolnosti jugokomunističkog<br />

ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca<br />

te odjek u puku.<br />

Stara Rijeka/Briševo, 25. srpnja<br />

2015. Svečanom misom, koju<br />

je predvodio biskup mons. Franjo<br />

Komarica, obilježena je 23. obljetnica<br />

briševačkog pokolja od 24. i<br />

25. srpnja 1992., kada su velikosrpske<br />

snage zbrisale s lica zemlje<br />

cjelokupno civilno stanovništvo<br />

sela Briševa u Banjalučkoj biskupiji<br />

koje se tih dana zateklo kod<br />

svojih kuća.<br />

Boričevac, 26. srpnja 2015. U<br />

župnoj crkvi Male Gospe u Boričevcu<br />

za pobijene Iveziće 1941.<br />

misu je služio gospićko-senjski<br />

biskup Mile Bogović i uputio nazočnima<br />

homiliju koju u cijelosti<br />

donosimo na drugom mjestu Hrvatske<br />

vjernosti.<br />

Drvar, 27. srpnja 2015. Središnji<br />

Dan molitvenog sjećanja na<br />

mučenike i žrtve Banjolučke biskupije<br />

obilježen je i ove godine<br />

svečanom misom zadušnicom,<br />

uz sudjelovanje dvojice biskupa i<br />

16 svećenika te brojnih vjernika,<br />

upravo na „Dan ustanka“, kada<br />

je kao prva žrtva pao drvarski župnik<br />

vlč. Waldemar Nestor i velik<br />

broj njegovih vjernika. Dan je obilježen<br />

i nizom popratnih sadržaja.<br />

Postire, 27. srpnja 2015., na dan<br />

mučeničke smrti svećenika Jurja<br />

Gospodnetića iz Postira na otoku<br />

Braču, kojega su četnici okrutno<br />

mučili i ubili u Bosanskom Grahovu,<br />

upriličeno je obilježavanje 74.<br />

obljetnice njegove smrti u župi sv.<br />

Ivana Krstitelja u Postirima.<br />

27

CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI<br />

Proslava Dana hrvatskih mučenika na Udbini 30. kolovoza 2014.<br />

Suvremeno hrvatsko mučeništvo<br />

Trodnevnica uoči Dana hrvatskih mučenika 2014.<br />

1. dan, srijeda, 27. kolovoza 2014. – sv. Monika – misu u 19 sati predvodio vlč. Robert Zubović, župnik i<br />

dekan u Ogulinu. Sv. Monika bila je majka sv. Augustina. Prvi dan trodnevnice posvećen je obitelji. Ove<br />

godine u svibnju održan je prvi dan obitelji Gospićko-senjske biskupije na Udbini.<br />

2. dan, četvrtak, 28. kolovoza 2014. – sv. Augustin – misu u 19 sati predvodio vlč. Nikola Turkalj, predstojnik<br />

Katehetskog ureda i ekonom Gospićko-senjske biskupije. Sv. Augustinu bila je posvećena crkva u Mutiliću<br />

pokraj Udbine. Od te crkve danas jedva postoje tragovi i podignut križ u znak sjećanja da je tu nekad bila<br />

crkva i živio kršćanski puk. Prijepodne vjernici Udbine posjetit će mjesto nekadašnje crkve te ondje moliti i<br />

zapaliti svijeće za sve pokojne iz tog sela.<br />

3. dan, petak, 29. kolovoza 2014. – Glavosjek Ivana Krstitelja i dan Kristove muke. Misu uoči same proslave<br />

Dana hrvatskih mučenika u 19 sati predvodio je biskup gospićko-senjski mons. dr. Mile Bogović. Poslije<br />

mise blagoslovio je novi križni put koji je postavljen u dnevnoj kapeli Kraljice mučenika te predstavio kalendar<br />

Crkve hrvatskih mučenika za 2015. godinu. Križni put u kapeli djelo je Mile Mudrovčića iz Ličkog<br />

Ribnika.<br />

Svečana procesija prije<br />

početka sv. mise<br />


Dan hrvatskih mučenika 2014.<br />

godine proslavljen je 30. kolovoza,<br />

tj. zadnje subote u tom mjesecu.<br />

Iznad Krbavskoga polja, na<br />

Udbini, gdje svojom ljepotom dominira<br />

crkva i Svetište hrvatskih<br />

mučenika, okupilo se više tisuća<br />

hodočasnika pristiglih iz mnogih<br />

krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine<br />

na misno slavlje. Brojni su<br />

došli organizirano sa svećenicima<br />

iz svojih župa, zatim preko svojih<br />

braniteljskih udruga, motociklima<br />

su stigli brojni branitelji, a među<br />

njima je bilo više hodočasnika koji<br />

su pješačili od najudaljenijega Vukovara,<br />

iz Viškova te iz Gospićkosenjske<br />

biskupije. Na oltaru koji je<br />

resio lik sv. pape Ivana Pavla II.,<br />

zatim Vukovarski križ, slika nekadašnje<br />

župne crkve sv. Nikole

koja je prije tristo godina bila<br />

posvećena, a do temelja srušena<br />

1949., i pismo Ive Katalinića iz Senja<br />

koje je 1943. bačeno iz tamnice<br />

rodbini prije njegova strijeljanja.<br />

Uz više od 150 svećenika misu je<br />

predslavio predsjednik Komisije<br />


»Iustitia et pax« sisački biskup<br />

Vlado Košić. Koncelebrirali su<br />

predsjednici HBK-a i BKBiH-a<br />

Želimir Puljić i Franjo Komarica,<br />

zatim riječki nadbiskup Ivan<br />

Devčić, mjesni biskup Mile Bogović,<br />

šibenski biskup Ante Ivas,<br />

porečko-pulski biskup Dražen<br />

Kutleša i njegov prethodnik Ivan<br />

Milovan te izaslanici biskupija,<br />

provincijali i ostali predstavnici<br />

redovničkih zajednica.<br />

Sve nazočne na početku je pozdravio<br />

biskup domaćin mons.<br />

Mile Bogović (v. prilog). Propovijedao<br />

je predslavitelj mons. Vlado<br />

Košić, sisački biskup (v. prilog).<br />

Prije mise u pobožnosti križnoga<br />

puta s Krbavskoga polja<br />

do svetišta sudjelovali su brojni<br />

hodočasnici. Neposredno pred<br />

početak, u pretprogramu koji je<br />

vodio upravitelj svetišta i župnik<br />

mons. Tomislav Rogić brojne<br />

udruge, društva, veterani i ini<br />

sudionici prinijeli su simbolično<br />

svoj kamen s mjesta spomena<br />

stradalima u Drugom svjetskom<br />

ratu i u Domovinskom ratu.<br />

Biskupi u procesiji<br />

Prineseno je i više knjiga koje<br />

opisuju stradanja i svjedočanstva<br />

stradalnika. Za vrijeme svečanosti<br />

pjevali su udruženi zborovi s<br />

područja mjesne biskupije pod<br />

vodstvom zborovođe Ivana Prpića<br />

te orguljaša Josipa Šimatovića.<br />

U znak sjećanja i kao zahvala za<br />

predvođenje misnoga slavlja biskupu<br />

mons. Vladi Košiću uručeni<br />

su simbolični darovi u znaku<br />

stradanja hrvatskoga naroda: Krbavski<br />

križ koji je predao Bruno<br />

Lončarić, časopis Hrvatska vjernost<br />

br. 10 koji je predao urednik<br />

Ante Bežen, kalendar za 2015.<br />

koji je predao Marinko Miličević<br />

i novoizašla literatura o žrtvama<br />

koju je predao Josip Jurčević.<br />

Na kraju mise riječi zahvale<br />

izrazio je gospićko-senjski biskup<br />

Mile Bogović (v. prilog), posebno<br />

istaknuvši trud članova Komisije<br />

HBK i BK BiH za hrvatski martirologij<br />

za popisivanje svih žrtava<br />

Drugoga svjetskog rata i poraća<br />

iz hrvatskoga naroda i Katoličke<br />

Crkve. Biskup je istaknuo da će<br />

se na taj način doći do istine koja<br />

se često iskrivljavala i izbjeći manipuliranje<br />

žrtvama. I ovaj put<br />

nije propustio naglasiti potrebu<br />

izgradnje Svehrvatskog groba na<br />

Krbavskom polju. Nakon mise bio<br />

Uz biskupa Vladu Košića koncelebrirao je veći broj biskupa i svećenika<br />

29


bio je blagoslov nabožnih predmeta<br />

te koncert duhovnih i domoljubnih<br />

pjesama Zbora srednje<br />

škole iz Petrinje.<br />

Među hodočasnicima su bili i<br />

zagrebački gradonačelnik Milan<br />

Bandić, predsjednik zagrebačke<br />

Gradske skupštine Darinko Kosor,<br />

general u mirovini Josip Lucić,<br />

politički vođa bosanskih Hrvata<br />

Dario Kordić i druge osobe<br />

iz hrvatskog javnog života.<br />

Pozdrav biskupa domaćina<br />

Mile Bogovića<br />

Najljepši završetak<br />

pastoralne godine<br />

Od srca s ovoga mjesta, uz<br />

Crkvu hrvatskih mučenika, pozdravljam<br />

sve vas koji ste na razne<br />

načine i s raznih strane stigli<br />

u hodočasničkom duhu do ovog<br />

svetišta. Drago mi je što dobrotom<br />

Hrvatske televizije i radiopostaja<br />

Hrvatski radio, Hrvatski katolički<br />

radio, Radio Marija i Radio<br />

Mir Međugorje mogu pozdraviti<br />

i vas koji ste s nama povezani<br />

preko tv-ekrana i radiovalova.<br />

Pozdravljam sve biskupe, svećenike,<br />

časne sestre, predstavnike<br />

državne uprave i kulture, sve hodočasnike<br />

– sve one koji su ovdje<br />

već pozdravljeni.<br />

Predvoditelja slavlja još sam<br />

lani najavio i od srca mu zahvaljujem<br />

što je prihvatio moj poziv,<br />

vjerujem na zadovoljstvo svih nazočnih<br />

i svih koji su povezani uz<br />

ovo Svetište - danas i inače.<br />

Biskup Košić je dobro osjetio<br />

područje i narod svoje biskupije,<br />

poruke Zrina i Gvozdanskog,<br />

simbola veličine i stradanja našega<br />

naroda. Zacijelo je na njegov<br />

poticaj prošla pastoralna godina<br />

u sisačkoj biskupiji proglašena<br />

Godinom hrvatskih mučenika.<br />

Zar nije lijepo da se ona zaključi<br />

upravo na ovom mjestu?<br />

Čestitam biskupu Košiću na<br />

hrabrim i mudrim potezima na<br />

nacionalnom planu i na planu<br />

Crkva u Hrvata.<br />

Molim ga da povede misno<br />

slavlje na Dan svih hrvatskih mučenika.<br />

Iz propovijedi biskupa<br />

mons. dr. Vlade Košića<br />

Aktualno hrvatsko<br />

mučeništvo događa se<br />

u Vukovaru<br />

Predvoditelj misnog slavlja<br />

sisački biskup Vlado Košić<br />

Kad promatramo našu mučeničku<br />

hrvatsku povijest, smijemo<br />

zaključiti da je naš narod zavrijedio<br />

naslov koji mu je sam papa<br />

Lav X. dao godine 1519. u pismu<br />

banu Petru Berislaviću, naime<br />

Antemurale christianitatis - Predziđe<br />

kršćanstva, jer su svojom<br />

krvlju naši stari branili ne samo<br />

domovinu, nego i kršćansku Europu,<br />

a time i samo kršćanstvo! A<br />

sv. Ivan Krstitelj nije izgubio glavu<br />

direktno zbog Krista, nego jer<br />

je kralju Herodu proročki javno<br />

predbacio da nemoralno živi, da<br />

ne smije imati bratovu ženu. On je<br />

dakle žrtva zbog svetosti braka, a<br />

bračnu vjernost je osobito uzvisio<br />

baš Krist Gospodin zahtijevajući<br />

neraskidivost bračne zajednice.<br />

Prema tom primjeru i naši su<br />

stradalnici, koji su bili mučeni<br />

zbog vrednota i visokih ideala<br />

koje je Krist propovijedao, također<br />

indirektno mučenici za Krista.<br />

Kad su npr. neki hrvatski domoljubi<br />

iznosili nemoralnost zakona<br />

i nepravednost postupanja drugih<br />

naroda u prijašnjim zajedničkim<br />

državnim zajednicama, a na štetu<br />

našega naroda, bili su bačeni u tamnice,<br />

kao npr. toliki koji su bili<br />

u komunizmu bačeni u zatvor u<br />

St. Gradišku, također je pobijena<br />

tzv. Bugojanska skupina mladih<br />

idealista 1972., ili pak Stjepan Radić,<br />

Đuro Basariček i Pavle Radić,<br />

ubijeni u beogradskoj skupštini<br />

1928. godine. U te mučenike smijemo<br />

pribrojiti Eugena Kvaternika<br />

i njegove drugove u tzv. Rakovičkoj<br />

buni koje je Austrija nemilo<br />

pogubila 1871. A da ne spominjemo<br />

tragediju bana Petra Zrinskog<br />

i kneza Frana Krsta Frankopana,<br />

pogubljenih u Bečkom Novom<br />

Mjestu 1671. godine!<br />

Nepregledan je niz takvih<br />

hrvatskih mučenika koji su pali<br />

za ideale slobode i domoljublja,<br />

a koje naš narod s pravom časti<br />

kao nacionalne heroje. Sigurno, u<br />

mojoj biskupiji posebno se ističu:<br />

hrabra obrana Gvozdanskog 13.<br />

siječnja 1578., kada su svi branitelji<br />

izginuli, te tragedija Zrina,<br />

gdje su u jednom danu, tj. 9. rujna<br />

1943., partizani pobili 208 mirnih<br />

stanovnika, a sve kuće zapalili i<br />

preostalo stanovništvo prognali.<br />

Svakako, ne smijemo danas zaboraviti<br />

ni tolike žrtve pogubljene<br />

od komunističkih zločinaca za<br />

vrijeme Drugog svjetskog rata i<br />

osobito poslije završetka tog rata,<br />

kad su naši hrvatski ljudi doživjeli<br />

masovne likvidacije u Bleiburgu<br />

poslije 15. svibnja 1945. i na<br />

Križnom putu koji je kao neviđena<br />

kolona smrti progutao tisuće<br />

Hrvata, razoružanih vojnika, ali i<br />

silno mnoštvo civila, žena i djece<br />

diljem Slovenije, Hrvatske, Bosne<br />

i Hercegovine i susjednih balkanskih<br />

zemalja.<br />

Nedavno sam u Garevcu, u<br />

Bosanskoj Posavini, posjetio Burića<br />

štalu gdje su bila odmah poslije<br />

rata 1945. zatočena 224 Hrvata<br />

koji su nemilo pobijeni. Međutim,<br />

i tijekom 45-godišnje komunističke<br />

diktature nad našim su narodom<br />

bez suda, a najčešće i bez<br />

ikakve krivnje, izvršena bezbrojna<br />

pogubljenja, bilo da su to počinili<br />

u zemlji ili u inozemstvu pripadnici<br />

zloglasne Udbe – od koje<br />

je kao najpoznatija žrtva – od njih<br />

67 - pao i Bruno Bušić, bilo sudovi<br />

koji su kao sredstva komunističke<br />

revolucije imali zadatak uklanjati<br />

sve tzv. kontrarevolucionare. Na<br />

taj način, žrtva takvog progonabio<br />

je naš najpoznatiji i najštovaniji,

čvrsto vjerujemo uskoro sveti,<br />

Alojzije Stepinac. A nije li i Zvonko<br />

Bušić, koji je nesretno otišao<br />

prije godinu dana, a koji je robijao<br />

30 godina, bio također mučenik<br />

za Hrvatsku, koji međutim nije<br />

mogao prihvatiti njezinu sadašnju<br />

realnost, jer se za takvu Hrvatsku<br />

kao idealist nije borio?<br />

A onda se podigla velikosrpska<br />

agresija i 90-ih godina prošlog<br />

stoljeća sručila se na naš narod,<br />

počinila nezabilježene zločine<br />

i prouzročila bezbrojne žrtve.<br />

Samo hrvatskih branitelja je poginulo<br />

više od 15 tisuća, a zar njima<br />

ne treba pribrojiti gotovo 2 tisuće<br />

onih koji su poslije rata digli ruku<br />

na sebe jer nisu bili zadovoljni odnosom<br />

službene Hrvatske prema<br />

njima, ali i prema ratu u kojem<br />

su kao domoljubi sudjelovali?<br />

Srpski genocid, kulturocid i urbocid,<br />

žrtve koje se ne broje samo<br />

po mrtvima, nego i po srušenim<br />

crkvama, bolnicama, školama,<br />

osobnim domovima, stanovima<br />

kulminirala je prošle godine<br />

Vukovarskim slučajem. Ratna je<br />

šteta izračunata i u novčanom se<br />

iznosu broji na više stotina milijardi<br />

američkih dolara, međutim<br />

šteta je počinjena i dušama naših<br />

ljudi, u oboljelima od različitih<br />

tjelesnih i duševnih rana, a ne<br />

može se ničim izmjeriti. Pa ipak<br />

oni koji su odgovorni u našoj državi<br />

ne vidaju rane ranjenim žrtvama<br />

velikosrpske agresije, već<br />

naprotiv stavljaju sol na te rane<br />

svojim odnosom zanemarivanja<br />

istine i nasilnog nametanja „normalizacije”<br />

u Vukovaru, ali i u<br />

čitavoj državi, a ni jednom riječju<br />

ne traže nikakvu ratnu odštetu od<br />

zemlje koja je počinila te zločine.<br />

Zar nije to zahtjev pravednosti da<br />

se ima nadoknaditi počinjena šteta?<br />

U sakramentu ispovijedi npr.<br />

pokornik ne može dobiti odrješenje<br />

ako ne nadoknadi štetu za<br />

koju se kaje, a koju je svojim grijehom<br />

počinio. A među ubijenima<br />

u Domovinskom ratu te među<br />

prognanicima, kojih je i danas iz<br />

BiH mnogo u Hrvatskoj, toliko je<br />

mnogo primjera kršćanskog opraštanja,<br />

prihvaćanja križa i vjerničkog<br />

podnošenja zala! I sam sam<br />

gledao i slušao kao prognani župnik<br />

Hrastovice i Petrinje kako su<br />

moji prognanici podnosili ta ratna<br />

Sudjelovalo je više tisuća hodočasnika iz<br />

Hrvatske, Bosne i Hercegovije i drugih zemalja<br />

Hrvatski branitelji stalni su sudionici slavlja<br />

stradanja, često bez riječi protivljenja,<br />

primajući iz Božje ruke<br />

sve te kušnje kao način da Bogu<br />

posvjedoče svoju vjernost i izdržljivost!<br />

Međutim da bi se došlo<br />

do ljubavi među ljudima, preduvjet<br />

je priznanje istine i ispunjenje<br />

pravednosti…<br />

A u Hrvatskoj i BIH nije li na<br />

djelu aktualno mučeništvo kršćana<br />

koji trpe od nasilja nad zdravom<br />

pameti, kad se u javnom<br />

diskursu izvrću kako povijesne<br />

istine, od interpretacija Drugog<br />

svjetskog rata i komunističke vladavine<br />

koja je za mnoge naše javne<br />

prisutnike sam „med i mlijeko”,<br />

usprkos stravičnim žrtvama,<br />

ne samo političkih nego i kršćanskih<br />

mučenika, koje jednostavno<br />

oni ne žele vidjeti, do Domovinskog<br />

rata koji se izvrće u oružani<br />

sukob bez imenovanja krivca za<br />

gubitak ljudskih života i ogromnu<br />

gospodarsku, kulturnu i općedruštvenu<br />

štetu, tako i sadašnje<br />

društveno stanje koje se živi bez<br />

prave želje da se ono promijeni u<br />

moralnom, gospodarskom i političkom<br />

smislu te da se poštuju<br />

temeljni moralni i općedruštveni<br />

principi?<br />

„Dvadeset i pet godina nakon<br />

pada komunizma te u suprotnosti<br />

s očekivanjima nakon pristupa<br />

postkomunističkih država Europskoj<br />

uniji, nismo uspjeli utemeljiti<br />

uspješne i razvijene demokracije<br />

u Srednjoj i Istočnoj Europi,”<br />

stoji u Praškoj poruci Platforme<br />

europskog sjećanja i savjesti (23.<br />

lipnja 2014.). Elite proizašle iz komunizma<br />

i njihov propagandnomedijski<br />

aparat danas otvorenije<br />

nego ikad vode žestoku ideološku<br />

borbu u prilog pohrvaćenja<br />

jugoslavenskog komunističkog<br />

režima...<br />

31

A naše aktualno hrvatsko mučeništvo<br />

ima ime: to je Vukovar.<br />

O svom iskustvu Vukovara progovorio<br />

je fra Gordan Propadalo,<br />

dosadašnji vukovarski župnik,<br />

prigodom svoga oproštaja 17. kolovoza<br />

o.g. rekavši između ostaloga<br />

i ove riječi: „Ono što mi je<br />

možda bilo najteže, to je vezano<br />

uz ćirilicu. To je bezvezna jedna<br />

stvar u sebi, ali iza toga se krije<br />

jedna sotonska zamka po kojoj<br />

se žrtvi htjelo odalamiti šamar<br />

jer je nevina, a uzveličati zločin.<br />

Odmah mi je bilo u početku jasno<br />

da se iza toga krije strašno<br />

veliki ulog koji još danas nismo<br />

do kraja prozreli, ali na sreću<br />

sad se neke stvari prelamaju pa<br />

će nam jednom biti to čišće i jasnije.<br />

Ja vjerujem da oni koji su<br />

to silom nametnuli, htjeli su u<br />

nama proizvesti izgrede, nerede,<br />

i tako nas optužiti kao šoviniste,<br />

naciste i krivce za sve ono što se<br />

dogodilo u Vukovaru. I to je ono<br />

što sam nazvao zločinom i to je<br />

ono što me najviše boljelo u Vukovaru...<br />

Istinski suživot među<br />

ljudima može se voditi samo na<br />

istini, pravdi, ljubavi i slobodi.<br />

Svi drugi pokušaji završavaju s<br />

porazom, i to stravično...<br />

Sa srpskom agresijom učinjena<br />

su stravična zla u Vukovaru, a<br />

da za ta zla gotovo nitko nije odgovarao.<br />

Danas u takvoj situaciji<br />

uvesti ćirilično pismo u Vukovaru<br />

uistinu znači rehabilitirati sve<br />

zločince, zaštiti ih i dapače nagraditi.<br />

A s druge pak strane, onim<br />

nevinim žrtvama koje su toliko<br />

propatile zadati dodatni udarac<br />

na sve one nebrojene primljene<br />

udarce. I jasno da se na kraju<br />

svega toga čovjek pita, a gdje je<br />

tu poštivanje istine, pravde i dostojanstva<br />

ljudske osobe. U stvari<br />

tu se nagrađuje nepravda, laž<br />

i zločin. I u tome se krije istinski<br />

problem...”<br />

Zahvala biskupa domaćina<br />


Poštovanje mučenika<br />

oslobađa nas od<br />

nasilja<br />

Zahvaljujem članovima Komisije<br />

za hrvatski martirologij na<br />

trudu oko popisivanja svih katoličkih<br />

i hrvatskih žrtava Drugog<br />

svjetskog rata i poraća. Hvala<br />

biskupima što su izabrali i imenovali<br />

biskupijske povjerenike<br />

za popis. Dat ćemo primjer i drugima<br />

da i oni popišu svoje žrtve<br />

kako bi se izbjeglo manipulaciju<br />

umanjivanjem ili umnažanjem<br />

broja žrtava, kako bi istina istisnula<br />

debele slojeve laži koje su dugo<br />

ubijale istinu o našoj prošlosti.<br />

Vrijeme je da spašavamo povijest<br />

nakon višegodišnjeg iskrivljavanja.<br />

Uvijek je laž ubijanje istine, a<br />

kad je ugrožena istina, ugrožen je<br />

i čovjek.<br />

Pred stotinu godina, uoči Prvog<br />

svjetskog rata, umro je čovjek<br />

koji se tužio da Hrvatsku njegovu<br />

objesiše, da je suha kao prut, da je<br />

stavljaju na zid srama. Nerijetko<br />

i u naše vrijeme događaju se na<br />

javnoj sceni slični pucnjevi i vješanja<br />

istine. Da se izrazim Mato-<br />

ševim rječnikom: I u Šibeniku ja<br />

vidjeh „na vješalima, suha kao<br />

prut, na zidu srama… ladanjski<br />

taj skut“.<br />

Poštivanje žrtava i mučenika<br />

oslobađa nas nasilja te kulta prve<br />

i svake druge puške. Takav kult<br />

ne može opstojati bez novih laži<br />

i nasilja. Mi pak širimo kult križa,<br />

što pokazuju i naslovnice kalendara<br />

CHM za iduću godinu i najnoviji<br />

broj Hrvatske vjernosti.<br />

Drago mi je sve vas obavijestiti<br />

da Kuzma Kovačić marno<br />

radi na izradi oltarnog reljefa<br />

hrvatskih mučenika. To je najveća<br />

kompaktna površina na koju<br />

se protegnula umjetnička ruka<br />

velikog umjetnika. Iduće godine<br />

dočekat će vas i orgulje, jer mons.<br />

Juraj Jernejić ne miruje, a vjerujem<br />

da ćemo dovršiti i Zapis Popa<br />

Martinca.<br />

S mnogih strana dolazi podrška<br />

za izgradnju Svehrvatskog<br />

groba za sve neidentificirane žrtve.<br />

Nećemo valjda, kada iskopamo<br />

ostatke žrtava za koje ne<br />

znamo kamo pripadaju, baciti ih<br />

u drugu jamu, nego na mjesto<br />

koje će imati dužno poštovanje i<br />

pažnju okoline. Ima li bolje mjesto<br />

za Svehrvatski grob od ovoga<br />

podno Crkve hrvatskih mučenika?<br />

S tim pitanjem završavam riječi<br />

svoje zahvale i zahvale svih<br />

onih brojnih suradnika koji su radosno<br />

pripremali ovu proslavu.<br />

Sveti hrvatski mučenici molite<br />

za svoj narod i za ove koji su danas<br />

došli ponad Krbavskog polja<br />

da vam izraze svoje poštovanje i<br />

zahvalnost!<br />


Dan hrvatskih mučenika okuplja i veliki broj svećenika, redovnica i redovnika iz raznih krajeva

Kronika Crkve hrvatskih<br />

mučenika na Udbini<br />

(od 31. kolovoza 2014. – do 31. srpnja 2015.)<br />

31. kolovoza 2014. Nakon proslave<br />

Dana hrvatskih mučenika<br />

Hrvatska televizija prenosila je<br />

i nedjeljnu župnu misu iz Crkve<br />

hrvatskih mučenika.<br />

10. rujna 2014. Crkvu hrvatskih<br />

mučenika pohodio je biskup<br />

Mile Bogović sa svojom generacijom<br />

iz bogoslovskih dana.<br />

26. rujna 2014. Dubrovčani donijeli<br />

dva nova spomen-kamena.<br />

27. rujna 2014. Bilo je hodočašće<br />

Karlovačkog dekanata na čelu<br />

s dekanom fra Franjom Tomaševićem<br />

i Hrvatske demokratske zajednice<br />

cijele Karlovačke županije<br />

na čelu s županom Ivanom Vučićem,<br />

gradonačelnicima i načelnicima<br />

gotovo cijele županije, a posjetio<br />

nas je sa svojim sadašnjim<br />

župljanima i prijašnji župnik Udbine<br />

i Crkve hrvatskih mučenika<br />

fra Nedjeljko Knezović. Bio je to<br />

pravi Dan hrvatskih mučenika u<br />

minijaturi, oko 600 hodočasnika.<br />

Okupljeni oko 9.30 sati kod crkvice<br />

Sv. Marka Groba hodočasnici<br />

su krenuli s molitvom križnog<br />

puta do Crkve hrvatskih mučenika.<br />

Slavili su svetu misu u prepunoj<br />

crkvi. Misu je predvodio<br />

dekan o. Franjo, a propovijedao<br />

je mons. Ferdo Vražić, dugogodišnji<br />

dekan u Karlovcu. Misa je<br />

zaključena kratkim klanjanjem i<br />

molitvom za Domovinu. Uslijedio<br />

je domjenak i prezentacija o Hrvatskoj<br />

povijesti i izgradnji Crkve<br />

hrvatskih mučenika. Nazočnima<br />

su se obratili karlovački župan<br />

Hodočašće Karlovačke županije<br />

gospodin Vučić i gradonačelnik<br />

Karlovca gospodin Jelić. Ugodno<br />

druženje nastavljeno je oko svetišta<br />

do popodnevnih sati.<br />

28. rujna 2014. Hodočasnici iz<br />

Dubrovnika, Udruga obitelji poginulih<br />

hrvatskih branitelja, pa<br />

Zagorci, Podravci, Samoborci, Zagrepčani,<br />

Karlovčani i na koncu<br />

dana Ogulinci.... Jednom riječju<br />

bogat vikend i obilje radosnih susreta<br />

na koncu rujna.<br />

Sabor katoličke mladeži za Dan neovisnosti 8. 10. 2014.<br />

33


8. listopada 2014. Na Dan<br />

neovisnosti Republike hrvatske<br />

održan je na Udbini 43. sabor katoličke<br />

mladeži Gospićko-senjske<br />

biskupije.<br />

10. listopada 2014. Osmi razredi<br />

Osnovne škole iz Kaštel<br />

Gomilice održali cjelodnevnu terensku<br />

nastavu na Udbini, u i oko<br />

Crkve hrvatskih mučenika.<br />

U listopadu 2014. Svetište je<br />

pohodilo tridesetak organiziranih<br />

grupa, među kojima bogoslovi<br />

i sjemeništarci Splitske franjevačke<br />

provincije sa svojim poglavarima<br />

i provincijalom.<br />

19. studenoga 2014. Započeli<br />

su pripremni radovi u svetištu<br />

Crkve hrvatskih mučenika za postavljanje<br />

velikog kamenog oltarnog<br />

reljefa.<br />

23. studenog 2014. Od nedjelje<br />

Krista Kralja redovite mise počinju<br />

se slaviti u Dnevnoj kapeli<br />

Kraljice mučenika, zbog radova u<br />

Crkvi hrvatskih mučenika.<br />

5. prosinca 2014. Iz tiska izišao<br />

drugi broj glasila Udbinskog dekanata<br />

„Krbava“.<br />

11. prosinca 2014. Postavljena<br />

su četiri preostala vitraja u Dnevnoj<br />

kapeli. Sada kapelu krasi sveukupno<br />

sedam vitraja, djelo Borisa<br />

i Željke Rogić iz Rijeke.<br />

20. prosinca 2014. Održan<br />

prvi vikend Škole animatora za<br />

Riječku nadbiskupiju i Gospićkosenjsku<br />

biskupiju, na Udbini.<br />

U studenom i prosincu 2014.<br />

Crkvu hrvatskih mučenika posjetilo<br />

je desetak organiziranih<br />

grupa. Sveukupno, 2014. godinu<br />

Svetište je posjetilo više od 300<br />

grupa, čemu treba dodati i razne<br />

manje grupe, obitelji i druge<br />

putnike namjernike. Broj hodočasnika<br />

približio se 30 000 u 2014.<br />

godini.<br />

Siječanj 2015. Zima i snijeg<br />

učinili su svoje. Svetište su posjetile<br />

samo dvije grupa iz Šestanovca<br />

i Biograda.<br />

1. veljače 2015. U Crkvi hrvatskih<br />

mučenika proslavljen je Dan<br />

života, a pučki pjevači sv. Jakova<br />

iz Šibenika domaće vjernike razveselili<br />

su koncertom duhovnih<br />

pjesama.<br />

Postavljanje vitraja u dnevnoj kapeli<br />

4. veljače 2015. Na Udbini je<br />

održan sastanak o postavljanju<br />

velikog kamenog reljefa u svetištu.<br />

Sastanku su nazočili izvođači<br />

radova, biskup mons. Mile Bogović,<br />

akademski kipar Kuzma Kovačić<br />

i kamenoklesar Stipe Vrandečić.<br />

10. veljače 2015. Na Stepinčevo<br />

gospodin Franje Puškarić u kripti<br />

svetišta održao je javnu tribinu o<br />

stradalima u Drugom svjetskom<br />

ratu na području Udbine i Podlapaca.<br />

22. veljače 2015. Na prvu ko-<br />

Dan života na Udbini 1. 2. 2015.;<br />

pučki pjevači sv. Jakova iz Šibenika<br />

rizmenu nedjelju Crkvu hrvatskih<br />

mučenika pohodio je Gospićki<br />

dekanat.<br />

1. ožujka 2015. Na drugu korizmenu<br />

nedjelju Crkvu hrvatskih<br />

mučenika pohodio je Otočki<br />

dekanat<br />

8. ožujka 2015. Na treću korizmenu<br />


mučenika pohodili Senjski i Udbinski<br />


15. ožujka 2015. Na četvrtu<br />

korizmenu nedjelju Crkvu hrvatskih<br />

mučenika pohodio Ogulinski<br />


Hodočašće Ogulinskog dekanata

Dan političkih zatvorenika<br />

17. ožujka 2015. Na Udbinu su<br />

dopremljeni prvi dijelovi budućeg<br />

kamenog reljefa. Započeli su<br />

radovi na postavljanju prvih kamenih<br />

ploča. Radove izvodi poduzeće<br />

OK Stipe s Brača, g. Stipe<br />

Vrandečića.<br />

22. ožujka 2015. Na petu korizmenu<br />


mučenika pohodio Slunjski dekanat.<br />

Zahvaljujući korizmenim<br />

hodočašćima dekanata Gospićkosenjske<br />

biskupije i grupama koje s<br />

proljeća češće navraćaju u Crkvu<br />

hrvatskih mučenika, ožujak smo<br />

zaključili s 32 grupe (autobusa).<br />

30. travnja 2015. Susret političkih<br />

zatvorenika na Udbini. Petu<br />

godinu za redom obilježen je Dan<br />

Hrvatskog društva političkim zatvorenika<br />

koji se slavi na spomendan<br />

pogibije hrvatskih junaka Petra<br />

Zrinskog i Frana Krste Frankopana<br />

u Bečkom Novom Mestu.<br />

Susret je okupio preko 200 sudionika<br />

iz cijele Hrvatske na čelu s<br />

predsjednikom Markom Grubišićem.<br />

Tradicionalnoje započeo sv.<br />

misom u Crkvi hrvatskih mučenika<br />

na Udbini koju je predslavio<br />

gospićko-senjski biskup Mile Bo-<br />

gović u suslavlju župnika i dekana<br />

udbinskog i čuvara svetišta<br />

mons. Tomislava Rogića i vlč.<br />

Jure Tuteka.<br />

2. svibnja 2015. Održano slavlje<br />

svete krizme za 26 ovogodišnjih<br />

krizmanika na Udbini.<br />

4. svibnja 2015. Na Dan sv.<br />

Florijana, vatrogasci s Udbine položili<br />

cvijeće i sudjelovali na svetoj<br />

misi u sklopu proslave svoga zaštitnika.<br />

Svibanj 2015. po pohodu hodočasnika<br />

bio je intenzivniji, tridesetak<br />

grupa pohodilo je svetište<br />

Crkve hrvatskih mučenika.<br />

15. lipnja 2015. u Crkvi hrvatskih<br />

mučenika održan je sastanak<br />

u organizaciji uredništva<br />

Hrvatske vjernosti. Razgovaralo<br />

se o predstavljanju novog reljefa<br />

Slava hrvatskih mučenika, djelu<br />

akademskog kipara Kuzme<br />

Kovačića. Sudjelovali su Kuzma<br />

Kovačić, biskup mons. Mile Bogović,<br />

likovni kritičar Milan Bešlić i<br />

glavni urednik Hrvatske vjernosti<br />

Ante Bežen. (U ovom broju Hrvatske<br />

vjernosti objavljuje se prilog<br />

o tome.)<br />

20. lipnja 2015. Graditelj orgulja<br />

mons. Juraj Jernejić na Udbinu<br />

je dopremio prve dijelove budućih<br />

orgulja. Iako se radi tek o podlozi,<br />

ipak je to početak.<br />

22. lipnja 2015. Crkvu hrvatskih<br />

mučenika pohodili su hodočasnici<br />

iz nacionalnog svetište<br />

Majke Božje Bistričke predvođeni<br />

preč. Zlatkom Korenom, ravnateljem<br />

svetišta u Mariji Bistrici.<br />

30. lipnja 2015. Na Krasnu<br />

održan prvi sastanak Organizacijskog<br />

odbora za proslavu Dana<br />

hrvatskih mučenika 2015.<br />

4. srpnja 2015. Vjernici župe<br />

Sv. Nikole biskupa s Udbine, župljani<br />

Crkve hrvatskih mučenika,<br />

hodočastili u Oštarije, Ogulin i<br />

Trošmariju.<br />

11. srpnja 2015. Otpočele pripreme<br />

za Dan Hrvatskih mučenika<br />

u kolovozu. Domaći vjernici<br />

radnom akcijom očistili i uredili<br />

Križni put od crkvice sv. Marka<br />

Groba do Crkve hrvatskih mučenika.<br />

Svetište posjetio gospodin<br />

Stjepan Brezić, veliki donator<br />

izloženih predmeta i slika u Muzeju<br />

crkve hrvatskih mučenika.<br />

35

17. srpnja 2015. Dovršeni su<br />

radovi na uređenju kora Crkve<br />

hrvatskih mučenika.<br />

22. srpnja 2015. Postavljeni su<br />

svi dijelovi kamenog reljefa. Slijedi<br />

finalna obrada, osvjetljenje i<br />

uređivanje završnih detalja.<br />

23. srpnja 2015. U pohode nam<br />

je stigla Obiteljska televizija Laudato<br />

snimajući grupu hodočasnika<br />

koji iz Zagreba idu pješice u<br />

Međugorje, a jedna od postaja je<br />

i Udbina.<br />

20. do 26. srpnja. Na Udbini<br />

boravila grupa volonterki iz Španjolske,<br />

Italije, Velike Britanije i<br />

Hrvatske u organizaciji Opus Dei<br />

na svojevrsnim duhovnim vježbama<br />

koje je predvodio pater Ramos.<br />

25. srpnja 2015. (subota). Na<br />

Udbini je u Crkvi hrvatskih mučenika,<br />

u kapeli Kraljice mučenika,<br />

svečano proslavljen blagdan<br />

zaštitnika drevne krbavske<br />

katedrale sv. Jakova. Na taj<br />

dan pred 15 godina osnovana<br />

je Gospićko-senjska biskupija.<br />

Misno je slavlje predvodio gospićko-senjski<br />

biskup Mile Bogović,<br />

a uzveličali su ga svećenici<br />

susjednih dekanata s čuvarem<br />

nacionalnog svetišta mons. Tomislavom<br />

Rogićem. Koncelebrirao<br />

je i mons. Jorge Ramos<br />

Proslava Jakovljeva<br />

iz Opusa Dei u Hrvatskoj kao i<br />

sjemeništarci i bogoslovi koji su<br />

protekli tjedan bili na ljetnom susretu<br />

u Gospićkom dekanatu.<br />

26. srpnja 2015. (nedjelja). Hrvati<br />

iz Hrvatske katoličke misije<br />

u Bernu (Švicarska), predvođeni<br />

svojim tamošnjim župnikom fra<br />

Gojkom Zovkom, došli su u pohode<br />

Crkvi hrvatskih mučenika i<br />

donijeli svoj dar za nastavak uređenja<br />

ovog nacionalnog svetišta.<br />

Uz domaće župljane okupilo se<br />

stotinjak hodočasnika na župnoj<br />

misi u 10 sati koju je predvodio<br />

fra Gojko Zovko u suslavlju čuvara<br />

svetišta mons. Tomislava Rogića.<br />

Liturgijsko pjevanje uljepšao<br />

je muški zbor Corus cantorus. Na<br />

koncu mise fra Gojko je čuvaru<br />

svetišta uručio potvrdu o donaciji<br />

40.000 kuna prikupljenih u HKM<br />

Bern. Župnik Rogić zahvalio se<br />

fra Zovku i okupljenim vjernicima<br />

iz Berna na vrijednoj donaciji,<br />

a kao uspomenu fra Zovku uručio<br />

kipić sv. Ivana Pavla II., repliku<br />

kipa koji stoji na trgu pred<br />

crkvom.<br />

Nakon mise hodočasnici su<br />

razgledali svetište, autor reljefa<br />

umjetnik Kuzma Kovačić protumačio<br />

je hodočasnicima značenje<br />

reljefa koji se upravo dovršava.<br />

Potom su u kripti svetišta pogledali<br />

dokumentarni film „Od doseljenja<br />

Hrvata do izgradnje Crkve<br />

hrvatskih mučenika“.<br />


Posjet Hrvatske katoličke misije iz Berna

Razgovor u povodu postavljanja oltarnog reljefa „Slava hrvatskih<br />

mučenika“ u crkvi na Udbini<br />

Kamena sinteza hrvatske<br />

mučeničke povijesti<br />

Ove godine Crkva hrvatskih<br />

mučenika na Udbini dobila je<br />

svoju graditeljsku završnicu.<br />

Nakon što je proteklih godina<br />

crkva u svim svojim važnijim<br />

dijelovima građevinski završena<br />

i posvećena, za Dan hrvatskih<br />

mučenika 2015. na njezin<br />

čeoni zid, koji dominira crkvenim<br />

prostorom i u koji se upiru<br />

oči svih vjernika i posjetitelja<br />

– postavljen je oltarni reljef posvećen<br />

njezinu nebeskom zaštitniku<br />

– svetim Hrvatskim mučenicima.<br />

Taj reljef nije samo kruna<br />

velikog projekta izgradnje<br />

crkve, nego i, po više odrednica,<br />

novo značajno djelo istaknutog<br />

hrvatskog kipara Kuzme Kovačića<br />

koje time ulazi u odabranu<br />

riznicu hrvatske sakralne umjetnosti.<br />

Zbog iznimnog značenja<br />

tog događaja uredništvo Hrvatske<br />

vjernosti organiziralo je 15.<br />

lipnja 2015. na Udbini, u prostoru<br />

svetišta, razgovor o reljefu,<br />

njegovu nastanku, sadržaju<br />

i simbolici te drugim pitanjima<br />

koja se uz to vežu, radi objavljivanja<br />

u našem časopisu. Smatrali<br />

smo da ovaj značajan događaj<br />

to zaslužuje jer je reljef jezgra<br />

simbolike i smisla same crkve i<br />

uz to prvo takvo djelo u hrvatskoj<br />

umjetnosti, pa je svjedočenje<br />

glavnih aktera o njegovu<br />

nastanku zanimljivo čitateljima,<br />

a dobro je da ostane i zapisano<br />

za povijest crkve i njezine ideje.<br />

U razgovoru su sudjelovali<br />

autor oltarnog reljefa i istaknuti<br />

hrvatski umjetnik Kuzma Kovačić,<br />

nositelj ideje izgradnje<br />

crkve i samog reljefa biskup<br />

gospićko-senjski mons. Mile<br />

Bogović te, u ulozi moderatora<br />

razgovora, Milan Bešlić, ugledni<br />

likovni kritičar i svakako najbolji<br />

poznavatelj kiparskog djela<br />

Kuzme Kovačića, te Ante Bežen,<br />

Sudionici razgovora (slijeva) Milan Bešlić, Barbara i Kuzma Kovačić,<br />

Mile Bogović i Ante Bežen ispred zida na koji se upravo postavlja<br />

oltarni mozaik Slava hrvatskih mučenika<br />

Bežen: Oče biskupe, mi danas<br />

razgovaramo o oltarnom reljefu<br />

u Crkvi hrvatskih mučenika<br />

(CHM) na Udbini na kojemu se<br />

izvode posljednji radovi i koji<br />

je zapravo završnica izgradnje<br />

same crkve. Vi ste inicijator ideje<br />

izgradnje CHM i cijelu ste tu<br />

ideju doveli do sadašnje završne<br />

etape. Možete li na početku ovog<br />

našeg razgovora iznijeti prve poticaje<br />

koji su Vas inspirirali za<br />

izgradnju crkve?<br />

Kako je rođena ideja o<br />

Crkvi hrvatskih mučenika<br />

Bogović: Ja sam ovuda te po cijeloj<br />

Lici i Krbavi pješačio zajedno<br />

glavni urednik Hrvatske vjernosti.<br />

Razgovor je bio plodonosan i<br />

po tome što se, na njegovoj margini,<br />

iskristalizirao i naziv reljefa<br />

– „Slava hrvatskih mučenika“<br />

kojim će se dalje to djelo nazivati.<br />

s arheolozima i povjesničarima.<br />

Tražili smo tragove i spomenike<br />

naše prošlosti, a posebno smo se<br />

trudili da ovdje, na ovom prostoru,<br />

pronađemo neki trag Krbavske<br />

bitke, dakle onoga tragičnog<br />

događaja 1493. godine kada je<br />

ovdje poginulo oko deset tisuća<br />

hrvatskih branitelja. Nismo našli<br />

ni jedno zapisano slovo. Onda<br />

smo se, a bilo je to još u vrijeme<br />

Jugoslavije, pitali: A hoće li doći<br />

jednom vrijeme pa da mi ovdje<br />

poginulim braniteljima podignemo<br />

neki spomenik? I kada je došla<br />

hrvatska država, smatrao sam<br />

da je to vrijeme došlo; više ne možemo<br />

reći da ne smijemo, nego mi<br />

to jednostavno možemo, trebamo<br />

i moramo učiniti. Pričao sam svi-<br />

37

Kuzma Kovačić<br />

Biskup Mile Bogović<br />

ma i svakome gdje god sam došao<br />

o tome, da ovdje na Krbavi<br />

treba postaviti neki spomenik. I<br />

kada je k meni 2002. došao predsjednik<br />

Hrvatskoga sabora Zlatko<br />

Tomčić, tu sam mu ideju iznio i<br />

rekao: Gospodine predsjedniče<br />

Sabora, sramota je da mi na Krbavskom<br />

polju nemamo nikakav<br />

spomen te velike tragedije naših<br />

branitelja. Onda je on lupio šakom<br />

o stol i rekao: „Ondje će Hrvatska<br />

seljačka stranka postaviti<br />

ploču.“ Ma, rekoh, predsjedniče,<br />

pa nećemo valjda biti zadovoljni<br />

jednom pločom. Zar nije hrvatska<br />

država već toliko ojačala i svijest<br />

o njezinoj prošlosti porasla da ne<br />

možemo učiniti nešto više? A on<br />

me upita što ja predlažem. Rekoh:<br />

napravimo ondje jednu crkvu! E,<br />

pa nije to loša ideja, odgovorio<br />

je i dodao: „Dođite u Sabor pa<br />

ćemo o tome raspraviti.“ I onda<br />

sam otišao u Sabor pa smo se dogovorili<br />

da će se na Krbavi podići<br />

crkva a da će Sabor preuzeti pokroviteljstvo<br />

nad tom akcijom. To<br />

je početak. Pod stradalima, kojima<br />

treba podići spomenik, mislili<br />

smo na one iz vremena Krbavske<br />

bitke, ali i sve druge koji su tijekom<br />

povijesti stradavali boreći<br />

se za svoj narod. I, malo po malo,<br />

nicala je ideja kakva bi ta crkva<br />

trebala biti. Osnovali smo i jedan<br />

odbor i u nj uključili sve glavne<br />

naše institucije, i crkvene i svjetovne,<br />

dakle i Hrvatski sabor i<br />

Biskupsku konferenciju, ali i naše<br />

poznate kulturne i povijesne institucije<br />

kao što su HAZU, Hrvatski<br />

institut za povijest, Matica<br />

hrvatska; i tada je to krenulo. Raspisali<br />

smo natječaj i dobili 28 idejnih<br />

rješenja za crkvu. Kako znademo,<br />

projekt Nikole Bašića bio je<br />

prihvaćen, ali, poslije se pokazalo<br />

da, ipak, ne izražava dovoljno<br />

svu bremenitost naše povijesti.<br />

Stoga smo tražili novo i drukčije<br />

arhitektonsko rješenje. Najposlije,<br />

Glavni odbor za gradnju prihvatio<br />

je novi projekt po kojem je crkva<br />

sagrađena. Dakako da smo se<br />

usmjerili na hrvatske mučenike,<br />

na njihovo spašavanje od zaborava,<br />

na njihovu proslavu. Sve se na<br />

neki način kretalo prema onome<br />

zbog čega smo se mi danas ovdje<br />

sastali, a to je Slava hrvatskih mučenika,<br />

reljef iza oltara čiju smo<br />

izradu povjerili Kuzmi Kovačiću.<br />

Što znače pojmovi<br />

mučenik i mučeništvo<br />

Bežen: Molim Vas da, slijedom<br />

ovog Vašeg izlaganja, kažete<br />

ukratko što zapravo Vi kao<br />

biskup, dakle duhovnik, podrazumijevate<br />

po pojmom mučenika<br />

i mučeništva, a posebno pod pojmom<br />

hrvatskih mučenika?<br />

Bogović: Mučeništvo je religiozni<br />

pojam. Možemo reći da ga je<br />

Crkva stvorila i njime željela izraziti<br />

onu osobinu kršćanskog života<br />

po kojoj je on najsličniji Kristu<br />

i njegovoj spasiteljskoj žrtvi. Krist<br />

je prvi mučenik koji je osmislio<br />

svaku patnju i pokazao kako se,<br />

žrtvujući se za druge, spašava<br />

ljude. Dakle, patnja je nešto spasilačko,<br />

neka vrednota, ne kao<br />

nešto što uništava život, nego<br />

ono što životu otvara nova vrata<br />

kada se ovozemna vrata zatvore.<br />

Tim putem krenuli su i mučenici.<br />

Takvih je bilo u svim krajevima<br />

i svim prostorima. Ovdje je bilo<br />

mnogo mučenika u vrijeme Dioklecijana,<br />

dakle u vrijeme progona<br />

kršćana od rimskih careva.<br />

Poslije je bilo mnogo onih koji su,<br />

za vrijeme Turaka, stradali braneći<br />

svoju vjeru. Strogo govoreći, u<br />

cijeloj Crkvi mučenici su oni koje<br />

je Crkva na općoj razini takvima<br />

proglasila ili prihvatila. Oni iz prvih<br />

kršćanskih vremena nisu trebali<br />

biti proglašeni, nego je zajednica<br />

vjernika njih kao takve prihvatila.<br />

I to je ušlo kao bogatstvo<br />

u Crkvu. Od 13. st. trebalo je da<br />

službena Crkva posebno preuzme<br />

„kauzu“ i da nekoga proglasi<br />

svecem ili mučenikom. Mi Hrvati<br />

imamo takvih svetaca-mučenika<br />

koji su dani na štovanje cijeloj Crkvi.<br />

Prvi je među Hrvatima mučenikom<br />

proglašen Nikola Tavelić,<br />

drugi je Marko Križevčanin,<br />

treći Alojzije Stepinac te nedavno<br />

Drinske mučenice i Miroslav Bu-<br />


Milan Bešlić<br />

Ante Bežen

lešić, istarski svećenik. To su oni<br />

mučenici koje je Crkva proglasila<br />

da budu uzori na štovanje cijeloj<br />

Crkvi. Dakako, postoje još mnogi<br />

drugi koji nisu proglašeni, ali jednako<br />

su mučenici. Već sam spomenuo<br />

one iz vremena turskih progona,<br />

a ima ih i iz drugih vremena.<br />

Njih imamo popisane u knjizi Hrvatina<br />

Gabrijela Jurišića „Hrvatski<br />

mučenici za vjeru i dom“. Te stavljamo<br />

svake godine u Kalendar hrvatskih<br />

mučenika. Papa Ivan Pavao<br />

II. proširio je pojam mučenika<br />

pa je rekao da i oni koji umiru u<br />

borbi za slobodu drugih ljudi, oni<br />

koji umiru u borbi za pravdu, da<br />

su isto pravi mučenici. Imamo mi i<br />

one koje trebamo poštivati, štovati<br />

i častiti, a koji su umrli u borbi za<br />

slobodu svoga naroda. Sloboda je<br />

također vrednota za koju se isplati<br />

i treba žrtvovati. To je lepeza pojma<br />

mučenik.<br />

Bežen: Znači li to da pojam<br />

mučeništva isključuje etničku i<br />

ideološku pripadnost; bitno je<br />

dakle samo mučeništvo za slobodu<br />

i vjeru, bez obzira na nacionalnost<br />

i ideologiju?<br />

Bogović: Pravi je mučenik<br />

onaj koji umire zato da bi drugi<br />

živio; to je ono najvažnije. To je<br />

nekoji put više obojeno borbom<br />

za slobodu. Crkva stavlja naglasak<br />

na mučeništvo za vjeru. Zašto<br />

za vjeru? Zato što je zbog toga<br />

Krist bio mučen i stradao. No, isto<br />

možemo reći da je mučen i umro<br />

žrtvujući se za druge, da obrani<br />

prava svakoga čovjeka i njegovo<br />

dostojanstvo. Tako da, gledajući<br />

sa strane Kristove, možemo opet<br />

doći do mučeništva za slobodu i<br />

za pravdu.<br />

Bešlić: Oče biskupe, rekli ste<br />

kako naša Crkva definira pojam<br />

mučeništva. Pojasnili ste da je<br />

papa Ivan Pavao II. taj pojam<br />

proširio na pravo na slobodu.<br />

Nije li time sv. Otac Ivan Pavao<br />

II. zapravo htio naglasiti jednu<br />

od temeljnih teoloških istina<br />

- da je Bog stvorio čovjeka<br />

kao slobodno biće. Onaj, i ona<br />

sila, koja dira i oduzima čovjeku<br />

tu slobodu, zapravo dira<br />

Božje djelo. Možda je sv. Otac<br />

Ivan Pavao II. htio naglasiti tu<br />

komponentu Božjeg čovjeka jer<br />

je čovjek Božje djelo, pa je zbog<br />

toga proširio pojam mučeništva?<br />

Bogović: Kada govorimo o<br />

tome proširenju pojma mučeništva,<br />

treba imati u vidu pravni sustav<br />

Crkve. Pravno je danas točno<br />

definirano kako se vodi postupak<br />

za proglašenje mučenika. I danas<br />

u crkvenom pravu stoji da mučenikom<br />

može biti proglašen onaj<br />

koji je ubijen in odium fide, tj. iz<br />

mržnje prema vjeri. Ali uvijek se<br />

trebamo vraćati na lik Isusa Krista.<br />

Nisu njega ubili nevjernici,<br />

nego oni koji su imali krivu sliku<br />

o Bogu i na tome gradili i svoj odnos<br />

prema čovjeku. Optužili su<br />

ga zapravo zato što je imao drukčiji<br />

projekt spašavanja čovjeka. A<br />

taj projekt Isusa Krista bio je dati<br />

život za drugoga, pomoći drugome<br />

da živi i bude slobodniji, da<br />

bude sigurniji, da bude više u<br />

istini. Jasno je da taj njegov projekt<br />

proizlazi iz njegove tijesne<br />

oslonjenosti na Boga Oca. Ne bismo<br />

dakle pod teološkim vidom<br />

mogli govoriti da je Papa proširio<br />

pojam mučeništva, nego da<br />

se vratio na onaj smisao žrtve za<br />

čovjeka i za Boga kakvoga je Isus<br />

Krist prikazao. Tako da možemo<br />

pod tim vidom slobodno reći da<br />

se Papa vraća na korijene mučeništva,<br />

a ne toliko da on daje neka<br />

nova proširenja pojma mučenika.<br />

Kuzma Kovačić: Pristupio<br />

sam izradi reljefa kao<br />

vjernik i umjetnik<br />

Bežen: Došli smo do završetka<br />

izgradnje i nužnog opremanja<br />

Klesanje reljefa na Braču<br />

(Krešimir Tomasović i<br />

Kuzma Kovačić)<br />

39

Crkve hrvatskih mučenika ovim<br />

oltarnim reljefom. Oltarni reljef<br />

znači umjetničku transpoziciju<br />

ideje mučeništva i to je nešto što<br />

mogu napraviti samo umjetnici.<br />

To je onda simbolika cijele te ideje.<br />

Zanima me kako naš poznati<br />

kipar Kuzma Kovačić, kojemu je<br />

povjerena izrada reljefa i koji je<br />

ovdje naš sugovornik, doživljava<br />

tu ideju mučeništva, odnosno<br />

njezino, da tako kažem, duhovno,<br />

vjersko pa onda i umjetničko<br />

značenje. Kako sve to povezujete?<br />

Kovačić: Pristupio sam ovoj<br />

zadaći kao vjernik, vjerujući u istinu<br />

i smisao ljubavi i mučeništva<br />

kada se govori o našoj mučeničkoj<br />

povijesti, a isto tako i o kiparskom<br />

pristupu toj zadaći. Vodio sam se<br />

vlastitim, vjerničkim shvaćanjem<br />

umjetnosti, pa sam nastojao tu<br />

veliku zadaću i prevažnu poruku<br />

dostojno izraziti dosljednim<br />

kiparskim sredstvima. Sjaj mučeničkih<br />

života, zemaljsku i nebesku<br />

stvarnost mučeničke Hrvatske<br />

izrazio sam sjajem koji prožima<br />

čitav reljef, dakle ne samo<br />

sadržajem, nego likovnom strukturom<br />

djela izraženom kiparskim<br />

jezikom.<br />

Bešlić: Vaš oltarni reljef u Crkvi<br />

hrvatskih mučenika na Udbini,<br />

gospodine Kovačiću, iznimno<br />

je zahtjevno kiparsko djelo ne<br />

samo po svojim mjerama, nego<br />

naročito po višeslojnim značenjima<br />

koja su u njemu istaknuta.<br />

Također, i po samom kiparskom<br />

postupku kojim ste se koristili u<br />

radu. Možete li kazati kako ste te<br />

sastavnice povezali u cjelinu?<br />

Kovačić: Pa istina je da ovako<br />

veliki kameni reljef, kao kiparsko<br />

djelo, nije kod nas još nikad<br />

napravljen. Velikih je dimenzija,<br />

vrlo zahtjevan kiparski rad! Reljef<br />

je složena likovna disciplina zato<br />

što je to kombinacija trodimenzionalnog<br />

i dvodimenzionalnog<br />

prostora te time, tom posebnošću,<br />

omogućuje nam izraziti najzahtjevnije,<br />

osobito one duhovne<br />

stvarnosti i sadržaja. Mislim da je<br />

upravo zato reljef u ovoj stvari bio<br />

najbolji izbor. Već je sama Crkva<br />

hrvatskih mučenika po sebi takva<br />

građevina, posebno njena unutrašnjost,<br />

da je za nju prikladnija<br />

kiparska nego slikarska intervencija.<br />

U tim okolnostima shvatio<br />

sam da je taj reljef, u njegovim impozantnim<br />

dimenzijama, potrebno<br />

koncipirati kao veliku kamenu<br />

stijenu, da je potrebno osloniti se<br />

na ona posebna svojstva kamena<br />

kao kiparskog tvoriva, na njegovu<br />

prirodnost, i utkati u nj ovaj sadržaj<br />

i smisao. Kako je reljef zaista<br />

velik po dimenzijama, bilo ga je<br />

potrebno složiti od „čestica“, velikih<br />

kamenih ploča koje zajedno<br />

složene čine cjelinu. A to pitanje<br />

čestice čini mi se vrlo značajnim,<br />

jer je u prošlosti gotovo sva naša<br />

najbolja umjetnost u kamenu, reprezentativna<br />

i pučka arhitektura<br />

na hrvatskom prostoru, utemeljena<br />

na tome osnovnom gradbenom<br />

čimbeniku – na čestici. Osim<br />

toga, svjetlost, koja je na simboličkoj<br />

razini nositelj čitavog rješenja,<br />

sastoji se i sama od čestica i ističe<br />

kamene svjetlosne čestice „rasute“<br />

po reljefu. To je bio razlog<br />

ovakvog postupka i način da sve<br />

sastavnice povežem u cjelinu.<br />


Uskrsli Krist u Svetom Trojstvu. Slijeva je sv. Nikola (zaštitnik župe Udbina), a zdesna sv. Jakov<br />

(zaštitnik stare Krbavske biskupije)

Bešlić: Ovo je do sada najveće,<br />

odnosno najzahtjevnije Vaše<br />

kiparsko djelo u kamenu?<br />

Kovačić: Zaista je to moj najzahtjevniji<br />

rad u kamenu iako<br />

sam u kamenu napravio i velike<br />

spomenike: Spomenik hrvatskoj<br />

slobodi u Čapljini i Oltar hrvatske<br />

domovine na Medvedgradu<br />

ponad Zagreba. I oni su velikih<br />

dimenzija, ali su ipak bili manje<br />

zahtjevni. Jer, ovdje se pojavljuju<br />

figure, složeni prostor, ta složenost<br />

preklapanja prostora u samom<br />

reljefu, a onda i u odnosu<br />

na prostor crkve. To je zaista bilo<br />

vrlo zahtjevno, a i sam smisao,<br />

poruka reljefa je takva. Imao sam<br />

veliko strahopoštovanje pred tim<br />

zadatkom, veliku odgovornost,<br />

umjetničku, vjerničku i domoljubnu,<br />

znajući da izgovaram<br />

prevažnu istinu u ime svih nas.<br />

Nakon davnih vremena u kojima<br />

su majstori dlijeta naše umjetnosti,<br />

poput Andrije Alešija, Nikole<br />

Firentinca ili Jurja Dalmatinca,<br />

stvarali svoja djela, posebno reljefe<br />

u kamenu, te o novije doba<br />

Ivana Meštrovića, nije bilo takvih<br />

pothvata. Po složenosti i mjerama<br />

ni njihova djela nisu s ovim reljefom<br />

usporediva.<br />

Obnova tradicije<br />

hrvatskoga kiparstva u<br />

kamenu<br />

Bešlić: Međutim, i Vaša brojna<br />

druga kiparska djela govore<br />

da ste često radili u kamenu,<br />

štoviše i u različitim vrstama<br />

kamena. Zaključiti nam je da poznajete<br />

dobro to tvorivo i da ste<br />

stekli veliko iskustvo koje implicira<br />

i kiparsko i klesarsko znanje<br />

i umijeće koje je bilo nužno i u<br />

ovom golemom poslu na oltarnom<br />

reljefu?<br />

Kovačić: Kao kipar svjestan<br />

sam velike tradicije hrvatskog<br />

kiparstva u kamenu i uvijek sam<br />

želio na neki način obnoviti tu<br />

našu vrijednu tradiciju vlastitim<br />

prilogom. U početku radio sam<br />

manje skulpture u kamenu, no do<br />

stvaranja hrvatske države priliku<br />

za veći pothvat nisam imao. Prva<br />

mi je bila upravo Oltar hrvatske<br />

domovine na Medvedgradu u<br />

kojega su utkani kameni elementi<br />

hrvatskog grba, od kamena iz<br />

različitih dijelova naše domovine,<br />

kako je to bio predložio predsjednik<br />

Tuđman, a ja rado prihvatio.<br />

Zatim sam napravio kip<br />

pape Ivana Pavla II. na Braču, u<br />

Selcima, i mislim da je to u cijelom<br />

svijetu prvi spomenik toga<br />

pape, danas svetca - cjelovita figura<br />

u javnom prostoru, kao djelo<br />

kiparske umjetnosti. Napravljen<br />

je od bračkog kamena i njime sam<br />

želio obnoviti tradiciju hrvatskog<br />

kiparstva u kamenu.<br />

Bešlić: I Vaš spomenik Hrvatskoj<br />

slobodi u Čapljini, napravljen<br />

nešto kasnije, isto je tako bio<br />

zahtjevan kiparski posao u kamenu.<br />

Bilo bi zanimljivo čuti od<br />

koje je vrste kamena klesan ovaj<br />

oltarni reljef? U kojoj klesarskoj<br />

radionici ste ga klesali? S kojim<br />

suradnicima, i kada ste počeli s<br />

ovim poslom?<br />

Kovačić: Ovaj reljef izrađen je<br />

od bračkoga kamena „maslinica“,<br />

tako nazvanom po manjem istoimenom<br />

kamenolomu ponad Pučišća<br />

(vlasništvu gospodina Stipe<br />

Vrandečića), mjesta s bogatom<br />

kamenoklesarskom tradicijom.<br />

Taj kamen je bijel, čvrst, ali vrlo<br />

podatan za klesanje i jedan od<br />

najpoznatijih i najljepših nakon<br />

kamena iz onih poznatijih starih<br />

kamenoloma kao što su Okrug na<br />

Čiovu kod Trogira te kamenolom<br />

kod grada Hvara. Klesanje ovog<br />

Krbavska bitka s motivom svehrvatskog groba<br />

41

eljefa izvodi se u radionici Stipe<br />

Vrandečića u Pučišćima. Uz pomoć<br />

radionice, zato što je posao fizički<br />

i organizacijski prezahtjevan<br />

za atelijerski rad. Osim toga, morao<br />

sam uzeti i kiparske po-moćnike,<br />

jer sam to nisam mogao ni<br />

fizički savladati. K tome, iskustvo<br />

koje imaju dugogodišnji klesari<br />

ne može doseći jedan kipar jer ne<br />

radi stalno u kamenu. Za glavnoga<br />

suradnika sam pozvao Krešimira<br />

Tomasovića, svoga starog<br />

prijatelja i majstora kamena. On<br />

je rodom iz omiškog kraja, a živi<br />

u Hvaru. Surađivali smo na brojnim<br />

pothvatima u kamenu, jer se<br />

veoma dobro razumijemo, pa srdačno<br />

surađujemo i u ovoj prilici.<br />

Uključeni su i njegovi sinovi Ante<br />

i Frane, koji je također akademski<br />

kipar, te smo nekako uspjeli u sedam-osam<br />

mjeseci, tj. od početka<br />

prosinca 2014. do srpnja 2015.,<br />

privesti posao kraju, tj. završiti radove<br />

na Braču. Ostaje da se ovdje<br />

na Udbini kroz mjesec dana sve<br />

uskladi i potpuno dovrši.<br />

Posao smo pripremali više<br />

godina, otkako mi je otac biskup<br />

govorio o želji da se to napravi, a<br />

oko tri godine traju naši konkretni<br />

dogovori. Osnovnu zamisao<br />

oca biskupa sam najprije razradio<br />

u skici-crtežu i jednoj maloj<br />

plastici-reljefu, zatim u studijireljefu<br />

i na kraju u modelu koji<br />

sam u svojem ateljeu modelirao<br />

oko pola godine, a koji je tri puta<br />

manji od ovoga u kamenu. Posao<br />

prijenosa u kamen radio se uz<br />

pomoć nove, kompjutorske tehnike<br />

koju je za ovu priliku nabavila<br />

Vrandečićeva radionica, jer bi<br />

to klasičnim postupkom obrade<br />

trajalo godinama. Naravno, cijeli<br />

reljef, svaki njegov centimetar,<br />

je zatim isklesan ručno. Moram<br />

istaknuti i pomoć gospodina Radoslava<br />

Bulančića, koji je dao arhitektonsko<br />

rješenje reljefa, naša<br />

savjetovanja kroz sve ovo vrijeme.<br />

Mile Bogović: Zašto i kako sam<br />

angažirao baš Kuzmu Kovačića?<br />

Bežen: Prije nego što krenemo<br />

na detalje oltarnog reljefa, zamolio<br />

bih oca biskupa da ukratko<br />

evocira prve kontakte s našim kiparom<br />

Kovačićem. Dakle, kada i<br />

kako je došlo do ideje da se angažira<br />

Kuzma Kovačić i što je na to<br />

utjecalo?<br />

Bogović: Bio sam od početka<br />

za Kuzmu Kovačića, da on to<br />

obradi u bilo kojem obliku, bilo u<br />

reljefu, bilo na drugi način, jersam<br />

znao da on nije larpurlartist, nego<br />

želi svojim umjetničkim djelom<br />

poslati neku poruku. U ovom slučaju<br />

to je glavno. Umjetnik koji<br />

svojim djelom ne želi poslati drugima<br />

neku poruku neka se ne bavi<br />

crkvenim temama i prostorima.<br />

Ne želim niti imam pravo takvim<br />

djelima odricati artističku vrijednost,<br />

ali nemaju pravo nametati se<br />

Crkvi. Kuzma je vjernik i svjestan<br />

je da njegovo djelo treba poslati<br />

neku poruku. I sam sam se nosio<br />

dugo s porukom naših mučenika<br />

i slao je preko pisane i govorne<br />

riječi. Bila mi je žarka želja da se<br />

ta poruka izrazi i preko arhitekture<br />

Crkve hrvatskih mučenika. U<br />

tome je trebalo tražiti ljude koji su<br />

vještiji u tom načinu govora. Posebno<br />

je bilo potrebno da oltarni<br />

reljef bude u nekom smislu kruna<br />

i sažetak te ideje i poruke. Poruka<br />

nam proizlazi, izvire iz hrvatske<br />

katoličke i kršćanske povijesti.<br />

Kada se to polazište prihvati, jasno<br />

je da se već time jako suzio izbor<br />

naših umjetnika, jer svi nemaju<br />

takva vjernička polazišta. Zbog<br />

toga što smo napustili projekt crkve<br />

Nikole Bašića. Trebalo je dobro<br />

paziti kod traženja umjetnika<br />

za završni, oltarni reljef. Budući<br />

da smo nakon razlaza s Bašićem<br />

naišli na bojkot „ceha“ arhitekata,<br />

trebalo se okoristiti iskustvom da<br />

ničim ne izazovemo sličnu reakciju<br />

kipara i slikara. Da ih ne uvuče-<br />

Bleiburg i četverored križnog puta (detalj reljefa)<br />

42

mo u neke teškoće, obratili smo<br />

se slovenskom umjetniku isusovcu<br />

Ivanu Antunu Rupniku koji je<br />

uredio papinsku kapelu u Vatikanu.<br />

On je sam zaključio da djelo<br />

koje želimo može najbolje izraziti<br />

hrvatski umjetnik.<br />

U tom traženju od početka<br />

sam mislio na Kuzmu Kovačića,<br />

jer on je i vjernik i umjetnik.<br />

Više puta sam mu to onako usput<br />

napomenuo da vidim reakciju.<br />

Možda ima čak i deset godina od<br />

prvog našeg razgovora. I malo<br />

po malo, vidio sam da je on otvoren<br />

toj temi i tome zadatku. Ima<br />

tome pet godina kad smo počeli<br />

ozbiljnije razgovarati i, korak po<br />

korak, naši su se pogledi sve više<br />

približavali, prijedlozi su postajali<br />

sve konkretniji.<br />

Kada danas govorimo o cjelokupnom<br />

projektu Crkve hrvatskih<br />

mučenika, trebamo imati<br />

na umu i kontekst u kojem je on<br />

nastao. Bilo je to nakon što smo<br />

uspostavili svoju hrvatsku samostalnost,<br />

nakon Domovinskog<br />

rata, nakon mnogih žrtava naših<br />

branitelja, tako jasno očitovane<br />

spremnosti za žrtvu u našemu<br />

narodu, u našoj mladeži, da se<br />

žrtvuje za ideale - i nacionalne i<br />

vjerske i humane. To je bila dimenzija<br />

koja je pojačala onu početnu<br />

ideju. Onda smo te zanose<br />

ljubavi prema narodu i prema<br />

drugima tražili i u našoj povijesti,<br />

na dugom putu hrvatskoga<br />

naroda kao kršćanskoga naroda.<br />

Vidjeli smo da je zapravo ovdje,<br />

na Krbavskom polju, na neki način<br />

središte toga našega stradanja<br />

i mučeništva.<br />

Ali nije Krbavsko polje jedino<br />

mjesto našega mučeništva i<br />

darivanja života za druge. Tu se<br />

pojavio i Bleiburg, gdje je toliko<br />

nevinih ljudi stradalo, tu su se<br />

pojavile one brojne žrtve koje su,<br />

ne znajući kamo idu i koja ih sudbina<br />

čeka, jednostavno bile kao<br />

janjci žrtvovane. Tako su Bleiburg<br />

i križni putovi našli ovdje svoje<br />

mjesto. Tu je i Vukovar kao simbol<br />

stradanja u Domovinskom<br />

ratu. Preko tih simbola htjeli smo<br />

sažeti cijelu mučeničku Hrvatsku.<br />

Nismo mislili samo na pojedince,<br />

nego i na onu hrvatsku mučeničku<br />

težnju za slobodom u vremenima<br />

kada je Hrvatska bila progonjena<br />

kada su težnje za slobodom<br />

dobivale konkretnije oblike.<br />

U ovom djelu je doista došlo do<br />

suradnje povijesti, vjere, teologije,<br />

osobnoga uvjerenja i umjetničkoga<br />

stava. A to se moglo dogoditi<br />

zbog toga što je Kuzma i umjetnik<br />

i vjernik i domoljub. Pokazao je<br />

spremnost ne samo da poučava,<br />

nego da i sam uči. Tako je mogao<br />

stvoriti reljef koji smo s pravom<br />

nazvali Slava hrvatskih mučenika.<br />

Kako se rađala „Slava<br />

hrvatskih mučenika“<br />

Bešlić: Prije no što ste počeli s<br />

radom na ovako velikoj kiparskoj<br />

formi, je li, gospodine Kovačiću,<br />

bilo potrebno upoznati prostor<br />

gdje će ona biti postavljena, odnosno,<br />

nije li taj prostor svojim<br />

mjerama odredio i mjere kiparskom<br />

djelu, pa je, shodno tome,<br />

valjalo odrediti točno mjesto njegovog<br />

stalnog likovnog postava u<br />

tom sakralnom prostoru?<br />

Kovačić: Apsolutno, mjesto za<br />

postavljanje bilo kojeg likovnog<br />

djela zahtijeva najprije jasnoćuu<br />

prostornoj situaciji. Tako je i u<br />

ovom slučaju bilo potrebno dobro<br />

vidjeti prostor, uživjeti se u prostornu<br />

situaciju crkve. Opredjeljenje<br />

za reljef, i to ovako koncipiran<br />

kao triptih, na zidu iza oltara<br />

u svetištu, bilo je svakako rezultat<br />

toga promišljanja u konkretnom<br />

prostoru. Bilo je nužno imati<br />

u vidu i situaciju s rasvjetom,<br />

odnosno svjetlošću u prostoru.<br />

Svjetlost smo dopunili umjetnom<br />

rasvjetom koja će istaknuti reljef<br />

u njegovoj punini, zato što je bila<br />

nedovoljna prirodna rasvjeta da<br />

ostvari tu likovnu puninu reljefa.<br />

Bešlić: Do zadnjeg udarca<br />

dlijetom u čvrstu površinu kamena<br />

i time definiranja djela u<br />

njegovim naravnim mjerama radili<br />

ste, pretpostavljam, i brojne<br />

skice, studije i modele. U kojim<br />

crtačkim i kiparskim tehnikama<br />

i materijalima ste ih radili?<br />

Kovačić: Počeo sam, nakon prvih<br />

razgovora o koncepciji, s malim<br />

crtežima, kako obično radim,<br />

olovkom ili kemijskom olovkom.<br />

Nisu te skice, same po sebi, bile<br />

svrha, nego tek put do predodžbe<br />

konačnog rješenja. Zatim je nastala<br />

skica-reljef, koja je pokazala da<br />

smo na pravom putu. Onda je to<br />

trebalo „rasplesti“ u većoj dimenziji.<br />

Skicu i studiju reljefa modelirao<br />

sam najprije u plastelinu, a zatim<br />

su odliveni u gips. Međutim,<br />

kada je trebalo izraditi model po<br />

kojem će se klesati reljef, modelirao<br />

sam ga u svom ateljeu u Kučinama<br />

ponad Solina, u glini, i to tri<br />

puta manjih dimenzija nego što<br />

je konačna veličina reljefa u kamenu.<br />

Ukupna zidna ploha inače<br />

ima oko 13 metara dužine i 9 metara<br />

visine, a ovo je bilo modelirano<br />

u veličini 4 x 3 m. Radio sam<br />

na modelu oko 6 mjeseci i onda je<br />

odliven u gips. Po tome modelu<br />

se kompjutorski pripremilo klesanje.<br />

Ukupna površina reljefa je<br />

oko 70 četvornih metara, no pojedine<br />

čestice, odnosno ploče od<br />

kojih se reljef sastoji, prosječno su<br />

velike 1 metar x 80 centimetara i<br />

debele desetak centimetara, kako<br />

koja. Ima sedamdesetak takvih<br />

ploča. Reljef je plitak, s tim da se<br />

u onim najistaknutijim točkama,<br />

a to je uskrsli Krist, dva svetca i<br />

još neki detalji, gotovo promeće<br />

do pune plastike. Reljef je, naravno,<br />

u konačnici isklesan ručnom<br />

obradom, a ovdje na Udbini sve<br />

će se konačno spojiti u cjelinu.<br />

Kovačić: Najprije moram reći<br />

da sam zaista neizmjerno zahvalan<br />

ocu biskupu što me pozvao i<br />

povjerio mi tako važnu zadaću, a<br />

istodobno se nadam da sam uspio<br />

opravdati to povjerenje. Izražavam<br />

i svoju radost što se u ovom<br />

zajedničkom pothvatu evo pokazuje<br />

da se znanost i umjetnost, ako<br />

su utemeljene u istini, mogu povezati<br />

u svojoj punini. Mogu reći<br />

da ne bih ovo mogao napraviti<br />

kao umjetnik da nisam imao potporu,<br />

suradnju, razumijevanje i<br />

pomoć u tijeku rada od oca biskupa<br />

kao znanstvenika i duhovnika.<br />

Simbolika hrvatske povijesti<br />

i vjere:<br />

Krbava-Bleiburg-Vukovar<br />

ujedinjeni u Kristovoj<br />

uskrsnoj slavi<br />

Bešlić: Zemljopisni prostor u<br />

kojemu se nalazi Gospićko-senj-<br />

43

ska biskupija i novosagrađena<br />

Crkva hrvatskih mučenika na<br />

Udbini nedvojbeno je jedan od<br />

najtragičnijih prostora u hrvatskoj<br />

povijesti. Osim kobne bitke<br />

na Krbavskom polju iz 1493. ništa<br />

manje nisu tragični događaji<br />

iz 1945. godine na jednom drugom<br />

polju i u jednoj drugoj državi, na<br />

Bleiburškom polju u Austriji.<br />

Kako ste oba tragična događaja<br />

oblikovali u prostoru ove velike<br />

zidne plohe oltarnog reljefa?<br />

Kovačić: Vaše pitanje omogućuje<br />

mi ukratko opisati reljef. Cijela<br />

kompozicija je jedan reljefni<br />

„ triptih“ na velikom zidu svetišta<br />

iza oltara, istodobno cjelovit<br />

i podijeljen. Postavljen je tako da<br />

se prostornom iluzijom u svetištu<br />

pretvara u svojevrsni prostor<br />

transcedencije. Reljef prikazuje<br />

zemaljski i nebeski prostor koji se<br />

proteže kroz sva tri reljefa, i koji<br />

ih povezuju. Zemaljski prostor,<br />

povijesnu stvarnost, čine tri simbolička<br />

prizora najvećega stradanja<br />

Hrvata kroz povijest. To<br />

je Krbavska bitka na središnjem<br />

reljefu, na lijevoj strani Bleiburg<br />

i stradanje na križnom putu, a<br />

na desnoj Vukovar i stradanja u<br />

Domovinskom ratu. Na središnjem<br />

reljefu, dakle, prikazana je<br />

Krbavska bitka, sraz dviju vojski-konjica,<br />

a na tom polju, među<br />

tim vojskama, je grob, simbolični<br />

svehrvatski grob. Ponad polja<br />

diže se planina Velebit, a nad<br />

Velebitom uskrsli je Krist kojem<br />

prilaze mučenici – sveci i blaženici.<br />

Krist je u uskrsloj slavi, u auri,<br />

u zajedništvu Presvetog Trojstva.<br />

Na lijevom reljefu, koji prikazuje<br />

Bleiburg, polje tuge kojim prolazi<br />

kolona mučenika u četveroredu!<br />

U liku konjanika, koji je prikazan<br />

plošno, znak je zla koje se nadvilo<br />

nad te naše mučenike. Iznad njih<br />

Alpe su i olovni oblaci. Na desnoj<br />

strani prikazan je Vukovar, dvorac<br />

i crkva u plamenu i vodotoranj<br />

na horizontu te prognanici u<br />

donjem dijelu. Cijeli, pak, nebeski<br />

dio ispunjen je velikim mnoštvom<br />

mučenika. Mnogima ne znamo<br />

ime, ali je portretski prikazano<br />

njih pedesetak - proglašeni svetci,<br />

blaženici i kandidati za oltar<br />

te narodni junaci koji su pali kao<br />

mučenici.<br />

Bešlić: Središnji prostor oltarnog<br />

reljefa uzvisuje Uskrsnuli<br />

Krist koji dominira svojim<br />

snažnim korpusom. Jeste<br />

li takvog htjeli izraziti - da je<br />

On iznad i u svim događajima,<br />

iznad svakog vremena i u<br />

svim vremenima, i kroz sve vjekove<br />

uz svoj vjernički puk, njegov<br />

suputnik i njegov supatnik?<br />

Kovačić: Jesam, zaista sam se<br />

time vodio, tom ljubavi, svjetlosti<br />

o kojoj sam govorio, koja prožima<br />

cijeli reljef. Kiparskim jezikom<br />

upravo sam izrazio taj smisao.<br />

Bešlić: U ovom oltarnom triptihu<br />

čitamo tu povijesnu muku od<br />

Krbave do Vukovara, za koji možemo<br />

reći da je – hrvatska Masada.<br />

Jer to je mjesto hrvatskoga<br />

stradanja, simbol herojskog nacionalnog<br />

prostora gdje su naši<br />

branitelji radije ginuli nego da<br />

ga predaju srpskom nadiranju i<br />

divljačkom pustošenju. U reljefu<br />

su izražene kršćanske vrijednosti<br />

i povijesne činjenice kojima ste<br />

nastojali, ako dobro čitamo Vašu<br />

koncepciju, naglasiti upravo tu<br />

čvrstu isprepletenost kršćanske<br />

vjere i hrvatske povijesti.<br />

Kovačić: Da, točno je. Tu istinu<br />

pokušao sam utkati u svoj likovni<br />

govor i vjerujem da sam u<br />

tome uspio.<br />

Domovinski rat (Vukovar, detalj reljefa)<br />

44

Kiparstvo je od svih<br />

umjetnosti možda<br />

najbliže istini vjere<br />

Bešlić: Već je dobro znano da<br />

je Vaše kiparsko djelo i vrijedan<br />

prilog suvremenoj hrvatskoj<br />

umjetnosti i da su u tim djelima<br />

mnoga koja se izravno referiraju<br />

na kršćansku tematiku. Možemo<br />

li iz toga zaključiti da u svojem<br />

stvaralaštvu pristupate jednako<br />

svjetovnim i religijskim motivima,<br />

tj. da ne pravite razlike tamo<br />

gdje ih i nema?<br />

Kovačić: Ja sam se odlučio za<br />

umjetnički, kiparski poziv iz vjere.<br />

Slutio sam da se vjera može<br />

izraziti umjetnošću i umjetnost<br />

usidriti u vjeri. Od početka sam<br />

svojim umjetničkim nastojanjima<br />

davao taj smisao, kako u onim<br />

djelima koja nisu tematski izrazito<br />

obilježena vjerskim sadržajem,<br />

tako i u sakralnim djelima<br />

koja sam imao čast napraviti. U<br />

onim djelima koja nisu figurativnog<br />

izričaja pokušao sam svojevrsnim<br />

„kiparskim pjesmama“<br />

posvjedočiti vjeru, a u sakralnim<br />

djelima poput ovog našeg reljefa<br />

to sam izrazio i motivom, figuralnom<br />

kompozicijom, eksplicitno.<br />

Bešlić: Na Vašoj retrospektivnoj<br />

izložbi, koju sam koncipirao<br />

i postavljao u Zagrebu i<br />

Splitu 2013.godine, moglo se pregledno<br />

vidjeti u kojoj su velikoj<br />

mjeri Vaša kiparska djela izrazito<br />

kršćanskog ishodišta, štoviše,<br />

da i izražavaju kršćanske<br />

vrijednosti, kao i u ovoj velikoj<br />

kiparskoj strukturi oltarnog reljefa<br />

CHM na Udbini. Iz svega<br />

je razvidno da kršćanska tematika<br />

Vama nije samo kiparski<br />

privlačna, već i kao duhovnost<br />

koja je prožeta vjerom u Boga, u<br />

kojoj Vaše stvaralaštvo nalazi<br />

svoj smisao, gotovo bismo mogli<br />

reći svoju kiparsku cjelovitost.<br />

Kovačić: Umjetnost je zaista<br />

izraz umjetnikova bića. Ako sam<br />

vjernik, onda ću u svojoj umjetnosti<br />

tu vjernost i ljubav prema<br />

Bogu nastojati svjedočiti. Kiparstvo<br />

je možda od svih umjetnosti<br />

najbliže istini naše vjere, jer je i<br />

tjelesno, tvarno, i duhovno, kao<br />

što je i sam čovjek. Ja sam po toj<br />

spoznaji i osjećanju stvarao, da<br />

bih izrazio tu bitnu istinu samom<br />

strukturom kipa. Budući da tako<br />

razumijem kiparsku umjetnost,<br />

to znači da ona nije plod samo<br />

mojega duha, nego je najprije<br />

djelo nadahnuća Duha Svetoga.<br />

Tako umjetnost ostvaruje svoju<br />

cjelovitost, svoju istinu i smisao.<br />

Kripta neliturgijskih<br />

mučenika i svehrvatski<br />

grob – novi tumači hrvatske<br />

povijesti<br />

Bežen: Oče biskupe, ovaj oltarni<br />

reljef očito predstavlja, na<br />

svoj način, sintezu hrvatske mučeničke<br />

povijesti od Krbavske<br />

bitke, preko Bleiburga do Vukovara.<br />

Uz CHM još su vezana dva<br />

pojma koja su u istoj funkciji, a<br />

to su: crkvena kripta kao učionica<br />

hrvatske povijesti i, drugo,<br />

Vaša originalna ideja o svehrvatskom<br />

grobu kao mjestu gdje će se<br />

izražavati poštovanje svim onim<br />

žrtvama čiji su grobovi nepoznati.<br />

Molim Vas da kažete nekoliko<br />

riječi o tome kako te dvije ideje<br />

povezujete s ovom temeljnom i<br />

na koji način mislite da bi se to<br />

dalje moglo ostvariti u funkciji<br />

ideje CHM?<br />

Bogović: Najprije o kripti. Iz<br />

ovoga što smo mi do sada ovdje<br />

govorili vidi se da nismo imali<br />

želju, ni umjetnik ni ja kao predlagatelj,<br />

da na oltarnom reljefu<br />

budu umjetnički prikazani samo<br />

oni mučenici koje je Crkva vjekovima<br />

slavila i koje je proglasila.<br />

Tu su i oni za koje smo rezervirali,<br />

rekli bismo, neliturgijski<br />

prostor ispod onoga liturgijskog.<br />

Kripta ovdje nije u smislu starokršćanskog<br />

poimanja, gdje su<br />

sakrivene kosti (moći) mučenika.<br />

Ona je prostor koji treba prikazati<br />

i onaj mučenički dio povijesti<br />

Hrvata koji nije dorastao da uđe<br />

u liturgijski prostor. Imamo mi<br />

mnogo mučenika koji su poginuli<br />

za svoj narod, ali dakako da se ne<br />

može govoriti o takvoj čistoći njihova<br />

kršćanskog svjedočanstva<br />

kakva je kod jednoga Stepinca,<br />

Marka Križevčanina, Nikole Tavelića.<br />

Kriptom smo htjeli reći<br />

da treba odati poštovanje svima<br />

onima iz hrvatske povijesti, pa<br />

makar imali slabosti i nesavršenosti,<br />

koji su ugrađivali sebe, svoj<br />

rad i svoj trud da našemu narodu<br />

bude lakše kroz njegov povijesni<br />

hod. U tom smislu je to i učionica<br />

hrvatske povijesti.<br />

Mislimo da ti ljudi zaslužuju<br />

ući i u naše udžbenike. Za vrijeme<br />

prijašnje države u udžbenike<br />

su ulazili oni koji su dali doprinos<br />

pobjedi revolucije, komunizma<br />

ili partizana, bez obzira jesu<br />

li koristili nešto našem narodu ili<br />

su mu štetili. Mi ovdje želimo na<br />

neki način revidirati taj pogled na<br />

našu povijest. Sve one koje su razni<br />

režimi progonili: komunistički<br />

i oni drugi, a bili su progonjeni<br />

zato što su bili vezani uz svoj narod<br />

i žrtvovali se, želimo uvesti u<br />

ovu kriptu da nam prenose svoju<br />

poruku, da se odavde počne širiti<br />

jedan zdravi osjećaj, ispravan<br />

osjećaj prema cijeloj našoj povijesti.<br />

Budući da dugo nismo imali<br />

svoju državu, nismo bili slobodni<br />

ni u izražavanju. Umjetnost je<br />

tu bila možda najslobodnija, ali<br />

znademo da su i mnogi umjetnici<br />

upravo zbog toga stradali jer su<br />

stali na stranu naroda, njegove<br />

slobode, njegove pravde. Ova je<br />

kripta, dakle, zamišljena kao trajna<br />

govornica o svemu onome što<br />

se lijepa i dobra dogodilo u našoj<br />

prošlosti, da to dospije do ušiju<br />

današnjih i sutrašnjih hrvatskih<br />

naraštaja. To je ono što smo mi<br />

posebno htjeli pokazati, prikazati<br />

i realizirati u kripti.<br />

Pitanje svehrvatskog groba<br />

danas je vrlo aktualno. Možemo<br />

reći da se i ta poruka lako iščitava<br />

iz Kuzminog reljefa koji smo<br />

nazvali „Slava hrvatskih mučenika“.<br />

Jako je mnogo pustih polja<br />

po kojima se „naše kosti bijele“,<br />

kako kaže Kranjčević, „gdje se<br />

vrana jata gusta sve uz našu krv<br />

vesele“. U slobodnoj Hrvatskoj<br />

trebamo skupiti i sahraniti sve te<br />

kosti koje su razasute po raznim<br />

jamama i jarugama. Svoju veličinu<br />

naš narod će pokazati i po<br />

tome koliko će spoznati vrijednost<br />

žrtve koja je jučer učinjena<br />

za njegovo danas. Nedavno sam<br />

bio na Macelju i u Hudoj jami. U<br />

Hudoj jami citirao sam završni<br />

stih Preradovićeva Putnika: „U<br />

tvom polju daj mu groba, s tvojim<br />

45


cvijećem grob mu kiti“. Mislio<br />

sam u prvom redu na brojne hrvatske<br />

žrtve po slovenskim jamama<br />

i rovovima iako ih ima i<br />

drugdje.<br />

Gdje je to polje na kojem bi bio<br />

grob tih naših koji su razbacani<br />

po raznim jarugama, jamama?<br />

Meni se čini da je najbolje polje<br />

ovo Krbavsko gdje je i Kuzma<br />

stavio onaj križ. Ta ideja, mislim,<br />

još nije dovoljno prisutna u našoj<br />

javnosti. Kada sam govorio o<br />

tome u Hudoj jami, zastao sam<br />

da ljudi počnu pljeskati, a kada<br />

sam nešto prije rekao manje važnu<br />

stvar, pljeskali su i bez moga<br />

poticaja. Zahvalio sam za podršku<br />

jer doista je pred našim naraštajem<br />

zadatak da nađe rješenje<br />

za pitanje svehrvatskog groba.<br />

Naime, što ćemo s onim ljudskim<br />

kostima koje se negdje nađu, a ne<br />

zna se čije su; zna se samo da su<br />

hrvatske. Kamo s njima? Mi smo<br />

tu pred pitanjem pred kojim se<br />

trebaju doista sve glave staviti zajedno.<br />

Rekao mi je Roman Leljak<br />

da je u Sloveniji za Hudu jamu<br />

njihov predsjednik Pahor obećao<br />

da će se sve kosti iskopati. Što s<br />

njima? One iz Macelja bile su 12<br />

godina u podrumima, na tavanima<br />

u kontejnerima i to se riješilo<br />

tek kada se Crkva angažirala;<br />

država nije imala za to odgovor.<br />

Zato, kada završimo ovaj posao,<br />

svakako će biti potrebno tu ideju<br />

progurati u narodu da postane<br />

dominantna, da „zarazi“ i našu<br />

politiku, bez obzira tko bio na<br />

vlasti. Mi moramo tu naći rješenje.<br />

Zato je pitanje svehrvatskog<br />

groba zaista jedno važno pitanje i<br />

naše hrvatske države i našega naroda;<br />

dakako i cijele intelektualne<br />

elite uključujući i umjetnike.<br />

Tu još treba mnogo raditi.<br />

Meni se čini da je svehrvatski<br />

grob upotpunjenje cijeloga pro-<br />

jekta Crkve hrvatskih mučenika.<br />

Reljef Slava hrvatskih mučenika<br />

je upotpunjenje, kruna građevine<br />

CHM. Cjelokupni projekt uz crkvu<br />

uključuje također križni put i<br />

svehrvatski grob, što još predstoji<br />

kao zadatak.<br />

Rovovska borba za izlazak<br />

iz komunističkog<br />

misaonog kaveza<br />

Bežen: CHM, i sve što se oko<br />

nje događa, pokrenula je, čini se, i<br />

sustavna istraživanja te veći interes,<br />

ne samo u Crkvi nego i u široj<br />

javnosti, za hrvatski martirologij,<br />

da se hrvatske žrtve, osobito<br />

one u Drugom svjetskom ratu<br />

i poraću, pa i u Domovinskom<br />

ratu, potpuno istraže i do kraja<br />

utvrde i popišu. Mislite li Vi, oče<br />

biskupe, da CHM, uključujući i<br />

ovaj reljef, predstavlja određeni<br />

potencijal za daljnji rad na osmišljavanju<br />

hrvatskog martirologija<br />

kao duga prema našoj prošlosti?<br />

Vi ste predsjednik Komisije<br />

HBK i BK BiH za hrvatski martirologij,<br />

a Hrvatska vjernost je<br />

glasilo te komisije.<br />

Bogović: Vi ste svi mlađi od<br />

mene, ali imate dosta godina da<br />

ste mogli upoznati kako nam je<br />

stvarana i podmetana kriva povijest.<br />

Ona je iskrivljenom slikom<br />

naše prošlosti toliko prožela i današnji<br />

način razmišljanja da je tu<br />

sliku teško primijetiti, a još teže<br />

ispraviti. Ovo što mi radimo preko<br />

Komisije za hrvatski martirologij,<br />

to je rovovska borba, kada<br />

treba poput buldožera probijati<br />

nove putove. A to je jako teško!<br />

Da stvari idu kako treba, ne bismo<br />

to ni trebali raditi; to bi trebao<br />

biti zadatak naše države. Mi smo<br />

očekivali da će naša država vidjeti<br />

stradanja našega naroda i da će<br />

snagama kojima ona raspolaže<br />

odraditi taj zadatak. U tom pogledu<br />

država je zakazala. Osnovali<br />

smo Komisiju za hrvatski martirologij,<br />

crkvenu instituciju, nakon<br />

što je ukinut „Hebrangov“ Ured<br />

za žrtve rata, nakon što je još prije<br />

ukinuta odgovarajuća državna<br />

komisija. Vi ste Kuzma također<br />

bili član te komisije. Mi u našoj<br />

Komisiji bar djelomično ostvarujemo<br />

započeti program državne

komisije i spomenutog Ureda. Crkvena<br />

ustanova trebala bi po sebi<br />

tražiti i prikazati mučenike. Ali<br />

mi danas nemamo popis žrtava<br />

Drugog svjetskog rata i poraća.<br />

Ne samo da one nisu popisane,<br />

nego su stvarane razne prepreke<br />

da se to učini. Komunistički sustav<br />

je stvorio prividni dojam da<br />

nije bio zločin ubijati bez suda<br />

ljude i bacati ih u jamu. Dobili su<br />

što su zaslužili! Kada se čovjek<br />

temeljitije time pozabavi, vidi s<br />

kakvim se sve vjetrenjačama sada<br />

moramo boriti. Hoću reći ovo: mi<br />

nismo ni svjesni, pogotovo naš<br />

običan čovjek, u kakve su nas oni<br />

okvire ugurali. Kada držiš životinju<br />

dugo u kavezu, ona počinje<br />

osjećati da je to za nju normalno<br />

okruženje. Tako su i nas dugo<br />

vremena držali u onome komunističkom<br />

„kavezu“ i mnogi i danas<br />

misle da je to sve onako trebalo<br />

biti. Mi, koji Kristovim očima želimo<br />

gledati na dostojanstvo čovjeka,<br />

osjećamo da tu nešto ne ide i<br />

radimo da se i osjećaji vrate u općeljudsku<br />

„normalu“. Sada se za<br />

to borimo preko Komisije za hrvatski<br />

martirologij. U njoj je i dr.<br />

Razum koji radi na razobličavanju<br />

laži o Jasenovcu. Tu je i Josip<br />

Jurčević. Mi smo pokazali brigu<br />

da popišemo sve koji su stradali<br />

u Drugom svjetskom ratu. Rekao<br />

sam i u Hudoj jami da smo spremni,<br />

čim država bude voljna preuzeti<br />

tu ulogu, da ćemo joj rezultate<br />

svoga rada odmah predati.<br />

Ovaj cijeli projekt CHM zapravo<br />

je rovovska bitka da se ti okviri,<br />

ti kavezi koje su nam nametnuli,<br />

sruše i da postanemo slobodni<br />

ljudi, slobodni kršćani. To je<br />

veliki posao i tu treba pokrenuti<br />

cijeli naš narod da počne drukčije<br />

misliti; treba pokrenuti vlasti i<br />

institucije. Nije to pitanje jednoga<br />

čovjeka. Zato mi je drago da smo<br />

se i danas našli ovdje oko te teme.<br />

Gledajući sve ovo ovdje (CHM) i<br />

ono što u Zagrebu radi Komisija<br />

za hrvatski martirologij, sve je to<br />

dio istoga projekta oslobođenja<br />

hrvatskog naroda da može slobodno<br />

živjeti - ljudski i kršćanski.<br />

Bežen: Što Vi, gospodine Kovačiću,<br />

kao umjetnik možete reći<br />

o zastupljenosti tematike mučeništva<br />

i svega ostalog što smo uz<br />

nju ovdje povezali, u našoj umjetnosti?<br />

Kovačić: Može se i mora tu<br />

stvarnost prenijeti i u umjetnost,<br />

iako je do nedavno bila gotovo isključena<br />

iz umjetničkoga svjedočenja.<br />

Pojavljivala se povremeno<br />

u djelima nekih naših umjetnika,<br />

ali ne možemo reći da je bila<br />

prisutna u hrvatskoj umjetnosti<br />

onoliko koliko zaslužuje. Prostor<br />

slobode u umjetnosti bio je podpuno<br />

sužen. Inače, ne samo s obzirom<br />

na ovo pitanje, vrijednosti<br />

i vrjednote su relativizirane i u<br />

umjetnosti. Malo po malo dolazimo<br />

do spoznaje da se tzv. suvremena<br />

umjetnost manje-više bavi<br />

samom sobom, a to je siguran put<br />

i do njezine relativizacije. Ipak,<br />

znamo da ima drukčijih razumijevanja<br />

umjetnosti, koja svjedoče<br />

da umjetnost sebi svojstvenim<br />

jezikom, po svojoj naravi i biti,<br />

izražava najveće vrijednosti, najprije<br />

istinu, pa tako i istinu o mučeništvu.<br />

Vukovar i Udbina –<br />

simboli žrtava hrvatskoga<br />

naroda<br />

Bežen: Koliko je, po Vašem<br />

mišljenju, ta motivacija mučeništva<br />

uopće jaka, zanimljiva za<br />

umjetnika?<br />

Kovačić: U suvremenoj umjetnosti<br />

gotovo je neprisutna. Međutim,<br />

za umjetnika slobodna duha<br />

vrlo je poticajna. Jer, riječ je o slobodi<br />

koja je i temelj umjetnosti.<br />

Mislio sam, radeći na ovom reljefu,<br />

kako bih trebao više napraviti<br />

na tom području. Pomišljao sam,<br />

oblikujući ove divne likove mučenika<br />

na reljefu, da bih trebao<br />

napraviti i njihove kipove, pojedinačno<br />

portrete, jer toga nemamo.<br />

Kao što je rekao otac biskup, neka<br />

i ovaj reljef, koji je moj mali prilog<br />

tome ukupnom nastojanju, bude<br />

početak takve hrabrosti u umjetnosti.<br />

Kao poznavatelj mlađe generacije<br />

umjetnika i profesor studentima<br />

na akademiji, mogu reći<br />

da im te hrabrosti ne nedostaje.<br />

Bogović: I danas treba buditi<br />

svijest o veličini mučeništva te o<br />

vrijednosti žrtve i patnje. Suvremena<br />

civilizacija u tome je jako<br />

siromašna. Vidimo da se u nekim<br />

državama donose zakoni po kojima<br />

se i patnja i žrtva mogu izbjeći<br />

– oduzimanjem života. To proizlazi<br />

iz pitanja što učiniti ako patnja<br />

nema nikakvoga smisla, onda<br />

je upitno i mučeništvo. A takvo<br />

razmišljanje zapravo je znak nedostatka<br />

vitalnosti društva. Ondje<br />

gdje se patnja cijeni, vrednuje,<br />

a mi to želimo po ovom djelu, tu<br />

se stvara zdravi temelj za život,<br />

za budućnost. Kada govorimo<br />

da je potrebno skupiti i sahraniti<br />

razasute i razbacane kosti žrtava,<br />

želimo vrednovati njihovu patnju<br />

i njihovo dostojanstvo. Onaj koji<br />

nema smisla ni osjećaja za vrijednost<br />

patnje, ne može shvatiti<br />

zašto mi tražimo da se iskopa sve<br />

ono što je u Hudoj jami i da bude<br />

dostojanstveno pokopano. On to<br />

ne može shvatiti jer smatra da je<br />

smrću sve završeno i da je sve to<br />

bezvrijedno. Po nekim (ateističkim)<br />

ideologijama, čovjek, ako<br />

nije u skladu s njihovim normama,<br />

zapravo i nema vrijednosti,<br />

on se spušta na razinu gnjide,<br />

štakora, uši; i normalno da svijet<br />

treba očistiti od toga. Tu terminologiju<br />

smo mnogo puta čuli.<br />

Po njima žrtva nije nešto vrijedno<br />

da bi se uzdizalo na razinu ljudskosti.<br />

Nije tu doveden u pitanje<br />

samo kršćanski odnos prema žrtvi,<br />

nego je riječ o krivom odnosu<br />

prema životu općenito. Onaj tko<br />

ne zna cijeniti patnju, zapravo se<br />

kreće prema umiranju. Isus Krist<br />

nas je po patnji, po križu oslobodio.<br />

Dakako, tko to ne zna vrednovati,<br />

čudi nam se što tako naglašavamo<br />

vrijednost žrtve.<br />

Bežen: Očito je da se Udbina<br />

razvija u nacionalni simbol s obzirom<br />

na odnos prema žrtvi, ideji<br />

duhovnoga preporoda naroda i<br />

katarzi od nasljeđa komunizma.<br />

Tome je i Domovinski rat puno<br />

pridonio. Postoji konkretna inicijativa<br />

da se Vukovar proglasi<br />

mjestom pijeteta, poštovanja žrtava<br />

Domovinskog rata. Udbina,<br />

čini mi se, ima s tom idejom snažnu<br />

poveznicu time što može biti<br />

mjesto pijeteta prema mučeničkoj<br />

povijesti cijelog hrvatskog naroda.<br />

Što Vi, oče biskupe, a i Vi, gospodine<br />

Kovačiću, mislite o tim<br />

inicijativama? Tu bi se dakako<br />

osim Crkve, koja se već pozitivno<br />

opredijelila, trebala uključiti i<br />

47

država zbog jačanja našeg nacionalnog<br />

identiteta, a zatim i lokalne<br />

zajednice – županija i općina.<br />

Bogović: Dobro da je došao<br />

među nas Tomislav Rogić (župnik<br />

u Udbini, op. ur.) jer je ta<br />

ideja ovdje već niknula. I meni su<br />

govorili o Udbini kao mjestu posebnoga<br />

pijeteta. Svakako, treba<br />

na drugi način gledati na Udbinu<br />

i na Vukovar. Vukovar je simbol<br />

jednoga vremena, jednoga stradanja,<br />

a Udbina bi trebala biti simbol<br />

svega stradalačkoga u našoj povijesti.<br />

Mi smo u Komisiji za hrvatski<br />

martirologij o tom razmišljali.<br />

Priredili smio znanstveni skup<br />

pod naslovom Mučeništvo i mučenički<br />

tragovi kroz hrvatsku povijest.<br />

Ideja o Udbini kao mjestu<br />

posebnog pijeteta trebala bi rasti<br />

u tim okvirima. Nažalost, nisam<br />

se u ta nastojanja toliko uključio.<br />

Podržavam sa strane tu ideju, ali<br />

trebat će je dobro razraditi. Treba<br />

više glava sjesti zajedno, ponajprije<br />

naši branitelji, ali i drugi zainteresirani,<br />

pa da tu ideju jasno predstavimo,<br />

da ne bi zbog nedovoljne<br />

jasnoće u formulaciji bila zaobiđena<br />

i odbačena. Svakako bih želio<br />

da se pri tome ne misli samo na<br />

neki događaj, nego da Udbina<br />

postane mjesto posebnog pijeteta<br />

zbog cijele hrvatske povijesti i<br />

značenja u njoj.<br />

Kovačić: Svako nastojanje na<br />

čuvanju dostojanstva naših žrtava,<br />

naših mučenika je dobrodošlo.<br />

Treba njegovati takvo značenje i<br />

Vukovara i Udbine, s razlikama<br />

koje je istaknuo otac biskup. Nedostaje<br />

nam u životu hrvatskoga<br />

društva pravog odnosa prema<br />

žrtvama naših predaka i prema<br />

žrtvama naših ljudi u Domovinskom<br />

ratu. To se najbolje vidi po<br />

neskrivenoj, javnoj nezahvalnosti<br />

prema našim braniteljima. Zato su<br />

obje inicijative dobrodošle i mogu<br />

pridonijeti izgradnji boljih odnosa<br />

u našem narodu i društvu, i po<br />

tome pridonijeti stvaralaštvu u životu<br />

i u umjetnosti.<br />

Reljef je postavljen i osvijetljen - sudionici završnog čina<br />

48

Kuzma Kovačić:<br />

Najvažnije o reljefu<br />

• Sjaj mučeničkih života, zemaljsku i nebesku stvarnost mučeničke Hrvatske izrazio<br />

sam sjajem koji prožima čitav reljef, dakle ne samo sadržajem, nego likovnom strukturom<br />

djela izraženom kiparskim jezikom.<br />

• Kako je reljef zaista velik po dimenzijama, bilo ga je potrebno složiti od „čestica“,<br />

velikih kamenih ploča koje zajedno složene čine cjelinu. Osim toga, svjetlost, koja<br />

je na simboličkoj razini nositelj čitavog rješenja, sastoji se i sama od čestica i ističe<br />

kamene svjetlosne čestice „rasute“ po reljefu.<br />

• Reljef je napravljen je od bračkog kamena i njime sam želio obnoviti tradiciju hrvatskog<br />

kiparstva u kamenu, naravno na način koji više ne može biti isti kao nekoć,<br />

ali je u njemu još sadržana ljubav prema kiparstvu i kamenu svih naših prethodnika.<br />

• Ukupna površina reljefa je oko 70 četvornih metara, a pojedine čestice, odnosno<br />

ploče od kojih se reljef sastoji, prosječno su velike 1 metar x 80 centimetara i debele<br />

desetak centimetara. Ima sedamdesetak takvih ploča.<br />

• Reljef prikazuje zemaljski i nebeski prostor. Zemaljski prostor, povijesnu stvarnost,<br />

čine tri simbolička prizora najvećega stradanja Hrvata kroz povijest. To je Krbavska<br />

bitka na središnjem mjestu, na lijevoj strani Bleiburg i stradanje na križnom<br />

putu, a na desnoj Vukovar i stradanja u Domovinskom ratu… Cijeli nebeski dio ispunjen<br />

je velikim mnoštvom mučenika. Portretski je prikazano njih pedesetak - proglašeni<br />

svetci, blaženici i kandidati za oltar te narodni junaci koji su pali kao mučenici.<br />

Hrvatski grb - detalj reljefa<br />

49

POPIS DAROVATELJA<br />

ZA IZGRADNJU CRKVE HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI<br />

od 27. srpnja 2014. do 27. srpnja 2015.<br />


1. U popisu su navedeni novčani prilozi u vrijednosti 1.000 kuna i<br />

više. Za darove u drugim valutama uzeta je kao osnovica također protuvrijednost<br />

od 1.000 kuna. Ako je neka osoba ili ustanova od zadnjeg<br />

objavljivanja darovala u više navrata, donosi se zbir ukupnog dara.<br />

2. U rubrici: Nad/biskupije uključeni su svi prilozi svih župa s područja<br />

nad/biskupije bez obzira jesu li svoj doprinos poslale preko svoga<br />

ordinarijata ili izravno na našu adresu.<br />

3. I društvene ustanove i privatne osobe navedene su abecednim<br />

redom.<br />

4. U rubrici Ostali darovatelji zbrojeni su svi prilozi manji od 1.000<br />

kuna vrijednosti. Na kraju je naveden puni iznos primljen od 27. srpnja<br />

2014. do 27. srpnja 2015.<br />

5. Darovatelji koji nisu dali novčani doprinos, nego su darovali u<br />

nekoj drugoj vrijednosti, navedeni su u pojedinim tekstovima u Glasilu.<br />

Unaprijed se ispričavamo svima koji nisu spomenuti, a zaslužili su,<br />

jer se tu lako potkrade pogreška.<br />

6. Ponekad je teško doći do prave adrese darovatelja, pa su i zbog<br />

toga mogući propusti. Rado ćemo ispraviti podatke svima koji se jave.<br />

I. IZ HRVATSKE<br />

1. Nad/biskupije<br />

Đakovačko-osječka<br />

nadbiskupija<br />

Gospićko-senjska<br />

biskupija<br />

UKUPNO<br />

4.094,13 kn<br />



2. Pojedinci<br />

Antunović Roza, Rijeka (10.000,00 )<br />


Berljak Matija, dr., Zagreb 5.000,00 kn<br />

Cindrić Zdravka, Ogulin 2.300,00 kn<br />

Crnković Anka, Šilo 6.000,00 kn<br />

Ćorić Anto, Zagreb 1.000,00 kn<br />

Majer Sidonija, Zagreb 2.000,00 kn<br />

Pavičić Katica, Zagreb (8.500,00 )<br />


Perkov Petar, Primošten (200,00 )<br />


Šarčević Zlata, Rijeka 1.350,00 kn<br />

Švob Ana i Vladimir, Zagreb 3.000,00 kn<br />

UKUPNO:<br />


3. Društvene i privatne org. i razno<br />

Ličko-senjska županija 5.000,00 kn<br />

„Plamen“, Basioli Milan, Zadar 2.000,00 kn<br />

Župa Gospić<br />



11.060,00 kn<br />

4. Razno<br />

manje od 1.000,00 kn<br />


nepoznati uplatitelji<br />

419,50 kn<br />

kal.HV, naljepnice, DVD „Lika“59.085,00 kn<br />

prodaja knjiga<br />


pripis kamata<br />

877,48 kn<br />

posuđeno iz ekonomata 14.921,44 kn<br />

razno<br />



113.534,77 kn<br />

HRVATSKA:<br />

od 27. srpnja 2014. do<br />

27. srpnja 2015.<br />

primljeno ukupno:<br />

II. INOZEMSTVO<br />

Hrvatski radio program,<br />

Wollongong Australija<br />

(Roko Radočaj)<br />

Hrvatska katolička misija,<br />

Bern, Švicarska,<br />

fra Gojko Zovko<br />

(uplata na Udbini za CHM)<br />

Grgurić Stjepan-Mićan,<br />

Australija (500,00 AUD)<br />

kamate i razno<br />

(AUD, CAD, EUR)<br />






13.932, 87kn<br />


INOZEMSTVO: od 27. srpnja 2014.<br />

do 27. srpnja 2015.<br />

primljeno ukupno: 66.453,75 kn<br />

UKUPNO PRIMLJENO: 1.060.722,96 kn<br />

UKUPNO POTROŠENO: 1.718.894,73 kn<br />

Nakon zaključenja popisa<br />

darovatelja stigla je donacija<br />

vlč. Alojzija Kukeca od 100.000<br />

kuna za CHM. Kukec je dugo<br />

nosio naslov upravitelja župe<br />

Udbina, u vrijeme kada je ona<br />

imala dva katolika koji su ga<br />

molili da ih ne posjećuje, nego<br />

da će ga oni posjetiti u Ličkom<br />

Osiku. Znademo zašto! Inače<br />

Kukec sebe rado naziva “lički<br />

pop Alojz”. Zahvaljujemo našem<br />

dragom “ličkom popu”.<br />

DEVIZNI RAČUN<br />

HPB Hrvatska poštanska banka d.d.<br />

Jurišićeva 4, HR-10000 Zagreb<br />

MB: 3777928<br />

OIB: 87939104217<br />

SWIFT: HPBZHR2X<br />

Klijent<br />

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA<br />

Senjskih žrtava 36, 53000 Gospić<br />

MB: 1505912<br />

OIB: 78514984452<br />

IBAN: HR5023900011100333894<br />

BROJ: 7030-01505912<br />

(s naznakom: Za Crkvu hrvatskih<br />

mučenika<br />

Identifikacijska šifra banke<br />

ESBCHR22)<br />

KUNSKI RAČUN<br />

Gospićko-senjska biskupija,<br />

kod Hrvatske poštanske banke<br />

br. 2390001-1100333894<br />

(s naznakom): Za Crkvu hrvatskih<br />

mučenika

VIJESTI IZ VICE/POSTULATURA<br />

Leo Petrović i 65. subraće<br />

Održan VI. simpozij „Stopama<br />

pobijenih“<br />

Dana 28. rujna 2014. u franjevačkom<br />

samostanu na Širokom<br />

Brijegu, u organizaciji Vicepostulature<br />

postupka mučeništva »Fra<br />

Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu<br />

s fra Miljenkom Stojićem, održan<br />

je VI. simpozij »Stopama pobijenih«.<br />

Simpozij se priređuje u<br />

svrhu istraživanja komunističkog<br />

ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca<br />

i velikog mnoštva vjernog<br />

puka Božjeg u Drugom svjetskom<br />

ratu i poraću. Simpozij je održan<br />

u samostanskoj crkvi Uznesenja<br />

Blažene Djevice Marije, koju je<br />

predvodio fra Nikola Rosančić,<br />

župni vikar na Humcu. Nakon<br />

sv. mise u samostanskoj dvoranu<br />

održana su tri izlaganja. Među<br />

slušateljstvom bili su i Zdenko<br />

Ćosić, predsjednik vlade ZHŽ i<br />

član predsjedništva HDZ-a BiH,<br />

te Tomislav Đonlić, predsjednik<br />

HDZ-ovog Odbora za odgoj i obrazovanje.<br />

Prvo izlaganje na temu »Ideološka<br />

podloga masovnih ubojstava<br />

Hrvata u Dalmaciji i zapadnoj<br />

Hercegovini za vrijeme i nakon<br />

Drugog svjetskog rata« održao<br />

je profesor Željko Primorac. Između<br />

ostaloga je rekao: »Svaki<br />

upad komunističko-partizanskih<br />

jedinica na neko područje pod<br />

nadzorom vlasti NDH u pravilu<br />

je značio, osim privremenog<br />

zauzimanja teritorija, pljačku,<br />

ubojstva nepoćudnih stanovnika<br />

te odvođenje, u povlačenju, svih<br />

onih koje nisu stigli likvidirati i<br />

ispitati. A ispitivanja su provođena<br />

kako bi se došlo do “potvrde”<br />

o kolaboraciji osoba koje su već<br />

označene kao prijetnja komunističko-partizanskoj<br />

vlasti. Naime,<br />

već prije upada na neko područje<br />

partizani su imali složen popis<br />

osoba koje će uhvatiti i likvidirati.<br />

Dr. Josip Jurčević tvrdi kako su<br />

prije ulaska u Zagreb komunističko-partizanske<br />

jedinice imale popis<br />

za odvođenje osoba iz svakog<br />

ulaza u gradu. Te osobe, označene<br />

kao narodni neprijatelji, poslije su<br />

završile u masovnim grobnicama<br />

u okolici Zagreba. Kao i u slučaju<br />

Zagreba, komunističko-partizanske<br />

jedinice imale su složen popis<br />

“narodnih neprijatelja” i prilikom<br />

osvajanja Ljubuškog i povlačenja<br />

pred ustaško-njemačkom operacijom<br />

“Bura”. Znamo da su 40-ak<br />

civila, među kojima su bili i franjevci<br />

s područja zapadne Hercegovine,<br />

odvedeni prema Vrgorcu<br />

gdje su i strijeljani koncem siječnja<br />

1945. na Novom groblju. Kako<br />

bi se prikupile informacije o ostalim<br />

“narodnim neprijateljima”<br />

iz ove skupine, izdvojen je fra<br />

Maksimilijan Jurčić i još nekoliko<br />

civila koji su poslije ispitivanja i<br />

mučenja strijeljani i pokopani uz<br />

cestu Vrgorac – Kotezi. Prilikom<br />

utvrđivanja okolnosti i ideološke<br />

podloge ubojstava na Širokom<br />

Brijegu, u Ljubuškom i Vrgorcu<br />

svakako treba uzeti u obzir i nacionalnost<br />

zapovjednog kadra komunističko-partizanskih<br />

jedinica<br />

na ovom području.«<br />

Drugo izlaganje »Političkoideološki<br />

aspekti stradavanja širokobrijeških<br />

franjevaca« održao<br />

je politolog mr. Dražen Barbarić.<br />

Govorio je o likvidacijama kao<br />

sredstvu uspostave kulturalne hegemonije,<br />

monstruoznosti sustavnosti<br />

zla te o kulturnom nasilju<br />

službenog pamćenja. O likvidaciji<br />

franjevaca je rekao: »S obzirom da<br />

komunistički čelnici nisu posjedovali<br />

mehanizme osporavanja<br />

dominacije franjevaca, niti kroz<br />

ideološke, niti kroz kulturne, niti<br />

kroz obrazovne institucije, jedino<br />

što im je preostalo u ostvarenju<br />

totalitarnih tendencija dominacije<br />

bila je fizička likvidacija. Ona<br />

zapravo ukazuje na nemoć KPJ<br />

da idejnim sredstvima i kulturnom<br />

borbom uspostavi kulturnu<br />

hegemoniju na prostoru čitave tadašnje<br />

Jugoslavije te na potpuno<br />

racionalnu političku odluku da se<br />

na beskrupulozan način obračuna<br />

s nadmoćnijim suparnikom.«<br />

Izlaganje je završio riječima: »Bez<br />

obzira na nedodirljivu poziciju<br />

unutar režima, KPJ nikada nije<br />

uspostavila apsolutni nadzor nad<br />

produkcijom “zdravog razuma”<br />

na području zapadne Hercegovine<br />

te se fantazmagorija dominacije<br />

u statusu kulturnog hegemona<br />

zapravo temeljila na izravnom i<br />

strukturalnom nasilju. Urušavanje<br />

toga režima zapravo je pokazalo<br />

da su protumemorije ipak<br />

preživjele oba oblika nasilja, isplivale<br />

na površinu i odlučile rasvijetliti<br />

nemile događaje bez straha<br />

da padnu u zaborav.«<br />

U trećem izlaganju Pero Kožul,<br />

pročelnik Povjerenstva za<br />

obilježavanja i uređivanje grobišta<br />

iz Drugog svjetskog rata i<br />

poraća na području općine Široki<br />

Brijeg, nazočne je upoznao s radom<br />

tog povjerenstva. Istaknuo<br />

je sljedeće: »Istina na kraju uvijek<br />

pobjeđuje. To je kao najveće Božje<br />

davanje vidljivo iz rada općinskih<br />

povjerenstava za obilježavanje<br />

i uređivanje grobišta iz Drugog<br />

svjetskog rata i poraća. Tako je<br />

širokobriješko Povjerenstvo na 9<br />

lokaliteta otkrilo istinu i do sada<br />

ekshumiralo135 žrtava. Jedan<br />

dio, njih 41, koji nisu bili identificirani,<br />

dostojno je pokopano na<br />

Gradskom groblju Mekovac. Jedan<br />

identificirani hrvatski vojnik<br />

predan je obitelji te je tako dočekao<br />

trenutak da bude pokopan<br />

i da mu duša nađe smiraj tamo<br />

gdje i priliči, u obiteljsku grobnicu.<br />

Ostalih 93 čeka stručnu obradu,<br />

kako bi i oni bili dostojno pokopani.<br />

Rad povjerenstava teško<br />

51


dolazi do očiju javnosti, jer se<br />

isprani komunistički mozgovi<br />

tome žestoko opiru. U susjednoj<br />

nam matičnoj domovini vlast i<br />

medije još uvijek drže “Brozovi<br />

pravednici”. Državni prostor, ovdje<br />

gdje mi živimo, svi javno svojataju<br />

i svi imaju pravo na njega,<br />

osim nas. Poniženi i obespravljeni<br />

u ovoj nazovi državi, kao konstitutivni<br />

narod nemamo ni svoju<br />

vlast, a niti mjesta ni prilike da<br />

iznesemo istinu. Ipak, Božja providnost,<br />

ali i hrvatska mudrost,<br />

pronašli su način da okupe sva<br />

do sada ustrojena povjerenstva<br />

u jedno zajedničko tijelo – “Odjel<br />

HNS-a za Drugi svjetski i Domovinski<br />

rat”.«<br />

Simpozij je završio pozivom da se<br />

svi koji imaju bilo kakvu informaciju<br />

o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu.<br />

S. Žarka Julijana Ivasić<br />

Svjedočanstvo: Sestra Žarka Ivasić<br />

bila je posebna žena<br />

Početkom 2007. godine razgovarao<br />

sam s Marijom Majetić iz<br />

Gospića. Bila je svjedok mnogih<br />

zbivanja iz vremena II. svjetskog<br />

rata, inteligentna i razgovorljiva<br />

starica. Rođena je 1923. u Smiljanu.<br />

Dio II. svjetskog rata provela<br />

je u Gospiću, a koncem 1943. preselila<br />

se u Karlovac gdje je njezin<br />

suprug Marko bio u ustaškim<br />

postrojbama NDH. Nakon smrti<br />

supruga i hoda po križnom putu<br />

zatvorena je u gospićkom zatvoru<br />

1946.<br />

„ Tukli su me i ispitivali di mi<br />

je Marko, jesam li ja koga ubila i<br />

što sam radila u ratu. Najgori je<br />

bio jedan drug Dušan i drugarica<br />

nadimka Roja. Ćelije su bile pune.<br />

Svakoga dana isto: udarci, uvrede,<br />

pljuvanje i prijetnje smrću.<br />

Majko Božja, što su nam sve radili!<br />

Neke žene koje su bile sa mnom<br />

su odvedene i nikada ih više niko<br />

nije vidio. Nisam ih poznavala. Sićam<br />

se jedne Ivke i Josipe. Bile su<br />

od Otočca i Brinja. Onda su doveli<br />

tri časne sestre. Svaki su ih dan ispitivali.<br />

- Evo smo vam doveli popovske<br />

kurvetine - vikala je jedna partizanka.<br />

Sestra Žarka je bila posebna.<br />

Vraćala se sa svakog ispitivanja<br />

krvava i natečena. Bila je to najmirnija<br />

žena koju sam srela u životu.<br />

Kad bi je pitale što su joj radili,<br />

samo se osmjehnula i odmahnula<br />

glavom. Uvik je odgovarala<br />

isto:<br />

- Tuku me, pljuju po meni, vrijeđaju<br />

i, najgore što čine - psuju<br />

mi Boga! Govore da sam ja ubijala<br />

ranjenike. Ja sam samo pomagala<br />

ranjenike svih vojski. Nisam kriva<br />

i oni to znaju - govorila je skoro<br />

svaki put kad bi je vratili u ćeliju.<br />

Kad bismo pozaspale, samo<br />

smo kroz san mogle čuti tihe molitve<br />

časnih sestara i crkvene pjesme.<br />

Nije se smjelo to glasno čuti<br />

jer bi odmah dotrčale drugarice<br />

i lupale nogom u vrata, psujući<br />

nam majku ustašku. A na časne<br />

sestre su bile posebno ljute. Kad<br />

bi neku odvodili na ispitivanja,<br />

obavezno bi ih udarili kundakom<br />

pod rebra. Bez razloga. Da se zna<br />

ko je tu gazda. Hrana nam je bila<br />

loša i oskudna. Uvik neka posna<br />

juva. Sve su žene smršavile. Što<br />

od hrane, što od batina. A kad<br />

bi nam davale vodu nekol’ko su<br />

puta drugarice pred nama pljunule<br />

u kantu iz koje smo sve pile. I<br />

smijale se tome! Bilo nam je hladno<br />

pa bi se po noći šćućurile jedna<br />

uz drugu da se utoplimo. Čule<br />

smo razgovore čuvara da su već<br />

umorni od ubijanja, al’ da se to<br />

mora izvršit’ za narod, Tita i partiju.<br />

Časna sestra Žarka Ivasić nije<br />

se nikad ni na što požalila. Jedna<br />

je časna svako malo plakala jer su<br />

ih sve tukli. Ali sestra Žarka ne.<br />

Mirna, pokorna Bogu i ljudevna<br />

prema nama drugim zatvorenicama.<br />

Stalno je govorila da ćemo<br />

sve mi biti puštene jer nikome nismo<br />

činile zla. Uvik bi započimala<br />

molitvu, ili bi prva počela pivat’.<br />

Ulivala nam je snagu, a meni govorila<br />

da se ne bojim i da ću uskoro<br />

zagrlit svoju dicu. Tako je i bilo.<br />

Na zauzimanje Frane Zorića, partizana<br />

iz Smiljana, mene su pustili<br />

kući. Prije toga su me doveli pred<br />

jednog oficira. Zvao se Marko, ko<br />

i moj pokojni. Govorio mi je da nikome<br />

nikad ne smin reć’ što sam<br />

vidila ili čula jer će me „pozobati<br />

noć“. Na suđenje časnim sestrama<br />

nisam išla. Imala sam malu dicu.<br />

A čula sam da su ih tukli i na suđenju,<br />

oni što su se tili prikazat’<br />

k’o veliki komunisti. A stražari<br />

tobože nisu mogli nikog obuzdat’.<br />

Znam da je časna sestra Žarka<br />

završila u bolnici zbog teških<br />

batina. Puno je patila, al’ nikad<br />

nije poklekla nit’ priznala krivnju.<br />

Na takve su drugovi bili posebno<br />

ljuti i uvik govorili da će morat’<br />

radit’ „vaspitna palica“ dok ne<br />

priznaju! Sestru Žarku su osudili<br />

na smrt višanjem, a druge dvi<br />

časne na streljanje. Pa su se onda<br />

„smilovali“ i časnu Žarku osudili<br />

na streljanje, a dvi časne na po 20<br />

godina teške robije.<br />

Gospićom i okolicom se u petom<br />

misecu pronio glas da je časna<br />

sestra Žarka Ivasić streljana.<br />

Tila sam joj zapalit’ sviću, al se<br />

tad još nije ni znalo di je pokopana.<br />

A kad smo svi doznali di ona<br />

jadna počiva, pazilo se ‘ko joj ide<br />

na grob. Nakon nekoliko godina<br />

uređen je njezin grob i ja sam joj<br />

zapalila sviću. To se dugo moralo<br />

radit’ samo da te niko ne vidi. Ja<br />

sam tad radila ko pomoćna kuharica<br />

u hotelu „Europa“ i da me<br />

‘ko od drugova vidio da joj palim<br />

sviću, odma’ bi me prebili i dali<br />

mi otkaz. Nedaleko od groba sestre<br />

Žarke dugo je vrimena uvik<br />

bio neko od crvenih na straži da<br />

vidi ko će joj doć’ na grob i upalit<br />

sviću. Većina Gospićana nikad<br />

nije vidila sestru Žarku, al’ su svi<br />

znali za njezinu hrabrost i odanost<br />

Crkvi i Bogu. Kad sam tila<br />

platit’ misu za svog Marka, onda<br />

smo mu morali izmislit neko dru-

go prezime, samo ne Majetić. U<br />

crkvi je uvik sidio neki drug ili<br />

drugarica i bilježio što se govori i<br />

‘ko ide u crkvu, što nam velečasni<br />

divani. Znam da su neki domaći<br />

naručili svetu misu za sestru Žarku.<br />

Velečasni je rekao da se molimo<br />

za dušu pokojne bake Ivke, il’<br />

bi izmislio neko drugo ime!!! Nije<br />

se smilo spominjati one koje su<br />

partizani pobili. Posebno ne časnu<br />

sestru Žarku Ivasić. Onda su<br />

iza ’50-ih godina malo olabavili<br />

strogost pa je na grobu sestre Žarke<br />

uvik gorila svića. Hrabra i dobra<br />

duša je bila, a zlotvori je ubiše<br />

samo da pokažu kako je Crkva<br />

veliko zlo! U godinama posli rata<br />

nismo smili slavit Božić ni Uskrs,<br />

ni imendane… Kad bi se mi vjernice<br />

tih dana sretale na ulici, tobože<br />

smo se rukovale i poljubile k’o<br />

da se dugo nismo vidile. A jedna<br />

bi drugoj prišapnula “sreatan ti<br />

Božić ili Uskrs“. Ni dicu nisam<br />

smila učit o tome dok su bila manja.<br />

Da ne kažu to di vani, pred<br />

nekim ko to ne smi čut’. Tek kad<br />

su porasli, smila sam im reć da su<br />

Hrvati, da su katolici i da moraju<br />

to poštivat. Oni kao omladinci<br />

nisu smili u crkvu. Da ih ne izbace<br />

iz škole. Ja sam uvik išla u crkvu<br />

pa zato nisam mogla bit nego peračica<br />

suđa i pomoćna kuharica, a<br />

šefovale su mi nepismene pravoslavne<br />

drugarice. A i znalo se da<br />

mi je muž bio u ustašama.<br />

I još ću ti nešto reć’. Ja pamtim<br />

pukovnika Delka Bogdanića, zapovjednika<br />

obrane Gospića. Imao<br />

je na leđima veliku fleku (madež)<br />

na desnom pleću do ramena. Volio<br />

je ujutro gimnasticirat’ ispred<br />

svoje kuće (današnja veterinarska<br />

stanica Gospić, op. a) pa sam ga<br />

viđala golog do pasa. Kad su ga<br />

partizani ubili u Kosinju , il’ se sam<br />

ubio, postavili su ga ispred ulaza<br />

u zatvor. Mi smo ga svi morali ić’<br />

gledat. Da nas zastraše kako ćemo<br />

svi proć’ ako pomažemo križare.<br />

Delko je bio položen na koso, na<br />

stranicu od kola. Ja sam prišla sa<br />

strane. To nije bio Delko jer nije<br />

imao fleku na pleću! Lice mu je<br />

bilo iznakaženo, criva napol izvaljena.<br />

Partizani su u Kosinju tada<br />

ubili 5-6 križara i uzeli jedan leš<br />

da nam pokažu tobože Delka. Od<br />

nekih sam Kosinjana posli čula da<br />

je Delko Bogdanić tamo poginuo,<br />

da se ubio bombom. Ti su križari<br />

pobacani u jednu jamu i zatrpani<br />

kamenjem. Ovaj što su ga nama<br />

pokazivali sigurno nije bio Delko!<br />

A onda su nakon dva dama taj leš<br />

bacili u jednu jamu u šumi Jasikovac<br />

kod Gospića.<br />

Razgovarao Marin Smolčić<br />

Drinske mučenice<br />

Proslavljen spomendan bl. Jule i<br />

susestara u Starom Petrovu Selu<br />

Požeški biskup Antun Škvorčević<br />

u zajedništvu sa svećenicima<br />

Novokapelačkoga dekanata<br />

na čelu sa dekanom Goranom<br />

Mitrovićem te domaćim župnikom<br />

i arhiđakonom posavskim<br />

Antunom Prpićem predvodio je<br />

15. prosinca euharistijsko slavlje<br />

u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog<br />

u Starom Petrovu Selu<br />

prigodom spomendana bl. Jule<br />

Ivanišević i susestara.<br />

Među brojnim vjernicima bila<br />

je skupina hodočasnika iz Ljupine<br />

te sestara Kćeri Božje ljubavi iz<br />

Zagreba na čelu s provincijalnom<br />

glavaricom s. Elvirom Tadić. Na<br />

početku slavlja biskupa je pozdravio<br />

župnik Prpić te izrazio<br />

radost što u Godini sv. Terezije<br />

Avilske za Požešku biskupiju i<br />

u Godini posvećenog života za<br />

sveopću Crkvu slavimo spomendan<br />

blaženih redovnica od kojih<br />

je s. Jula Ivanišević porijeklom iz<br />

Godinjaka, filijale župe Staro Petrovo<br />

Selo, i krštena u toj župnoj<br />

crkvi.<br />

Biskup se pridružio župnikovim<br />

pozdravima te podsjetio<br />

kako su se prije 73 godine s. Jula<br />

i njezine susestre sjedinile s Isusom<br />

Kristom polažući život za<br />

njega i Crkvu te kazao da je to<br />

svjedočanstvo vjernosti koje treba<br />

pamtiti, slaviti, za njega zahvaljivati<br />

i nasljedovati ga. U homiliji<br />

biskup je zapitao prisutne, zna li<br />

se Bog stidjeti. Na temelju Isusove<br />

tvrdnje u naviještenom evanđelju<br />

kazao je da će se on zastidjeti na<br />

sudu onoga koji se njega stidio<br />

ovdje na zemlji. Spomenuo je<br />

kako su se s. Jula i susestre našle<br />

u teškoj životnoj situaciji godine<br />

1941., progonjene od četnika s namjerom<br />

da ih ponize zato što su<br />

katoličke redovnice. No, nastavio<br />

je biskup, sestre su zacijelo međusobno<br />

razgovarale što im je činiti<br />

te su imale na pameti argument<br />

sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima,<br />

da nam je u Isusu Kristu Bog sve<br />

darovao te da nas ništa ne može<br />

rastaviti od njegove ljubavi, pa ni<br />

sama smrt te su radije prihvatile<br />

mučeništvo zbog vjernost Bogu<br />

nego li diktat zla.<br />

Miroslav Bulešić<br />

Svetvinčenat: Prijenos relikvija<br />

bl. Miroslava Bulešića<br />

Posveta oltara i prijenos relikvija<br />

bl. Miroslava Bulešića u<br />

oltar župne crkve u Svetvinčentu<br />

53

održana je u subotu, 25. listopada<br />

2014., na dan kada je on godine<br />

1942. u toj istoj crkvi primio đakonsko<br />

ređenje. Nakon prijenosa<br />

iz Lanišća u Svetvinčenat godine<br />

1958. te potom 2003. s groblja<br />

u župnu crkvu, sada su zemni<br />

ostaci bl. Bulešića pronašli svoje<br />

konačno mjesto u oltaru župne crkve<br />

Navještenja Marijina.<br />

Svečano misno slavlje u koncelebraciji<br />

s četrdesetak svećenika<br />

predvodio je porečki i pulski biskup<br />

Dražen Kutleša, a propovijedao<br />

umirovljeni biskup Ivan Milovan.<br />

Svečanost je počela procesijom<br />

s blaženikovim moćima od<br />

župne kuće, preko mjesnog trga<br />

do crkve. Sarkofag s relikvijama<br />

po ulasku u crkvu položen je na<br />

jedan od bočnih oltara.<br />

“Ovo je prigoda posvete novog<br />

oltara u ovoj crkvi i prijenosa<br />

zemnih ostataka, ‘translacije relikvija’<br />

našeg mučenika i blaženika<br />

Miroslava Bulešića; izvađenih iz<br />

grobnice na dnu ove crkve gdje<br />

su bile od 2003.; u ovaj novi oltar<br />

gdje će relikvije trajno ostati i biti<br />

čašćene te kamo će mnogi hodočasnici<br />

dolaziti, moliti, iznositi<br />

svoje zavjete, molbe, preporuke<br />

i zahvale; vjerujemo, zagovorom<br />

bl. Miroslava - i doživjeti uslišanja.<br />

Nakon lanjske beatifikacije<br />

blaženi Miroslav još je više s<br />

nama, upravo u našoj sredini, na<br />

duhovan ali vrlo stvaran način,<br />

i tu nam on trajno govori svojim<br />

svetim životom, pomaže nas svojim<br />

zagovorom. Kod ovog slavlja,<br />

tijekom obreda posvete novog<br />

oltara, relikvije blaženog Miroslava,<br />

njegove “svete moći”, položit<br />

će se bočno u sam oltar. U Knjizi<br />

Otkrivenja čitamo: “Kad Jaganjac<br />

otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom<br />

duše zaklanih zbog riječi<br />

Božje i zbog svjedočanstva što<br />

ga imahu”. Od najstarijih vremena<br />

kršćanstva traje običaj da se u<br />

podnožje oltara ili u sam kamen<br />

oltara polažu relikvije svetih. Željela<br />

se time naglasiti povezanost<br />

žrtve mučenika s Kristovom žrtvom.<br />

Današnje slavlje posvete<br />

oltara i prijenosa blaženikovih<br />

relikvija događa se na dan 25. listopada,<br />

upravo na dan kad je<br />

1942. tada mladi kandidat svećeništva<br />

Miroslav Bulešić u ovoj župnoj<br />

crkvi bio zaređen za đakona.<br />

Lijepe li koincidencije! Sličnu je<br />

koincidenciju imao i blaženikov<br />

rođendan, 13. svibnja 1920., bio je<br />

to također dan kad se ukazala Majka<br />

Božja u Fatimi, tri godine ranije,<br />

1917. (tu je podudarnost don Miro<br />

rado isticao). A na taj isti dan 13.<br />

svibnja 1958. ondašnja će vlast –<br />

nakon mnogih molbi mučenikove<br />

majke – konačno dozvoliti prijenos<br />

njegova tijela s groblja u Lanišću<br />

na svetvinčentsko groblje. Zanimljivih<br />

li podudarnosti“, istaknuo<br />

je u propovijedi biskup Milovan.<br />

„Danas je Mirova godišnjica primanja<br />

reda đakonata. S kakvim<br />

je raspoloženjem on primao taj<br />

sveti red, svjedoči njegov Duhovni<br />

dnevnik: “Dana 25. oktobra, na<br />

blagdan Krista Kralja, primio sam<br />

u Svetvinčentu sveti red đakonata.<br />

Prikazao sam se sasvim svojemu<br />

Bogu: na njegovu čast i spas duša.<br />

Ganutim sam se srcem približio<br />

oltaru Božjem i ondje postavio<br />

svega sebe: svoje srce, svoju dušu.<br />

Nisam htio pustiti ništa za se, već<br />

sam htio sve Tebi darovati, moj<br />

Bože… Bog mi bio milostiv i držao<br />

me vjernim kod sebe.” Možemo<br />

misliti kao je doista svim srcem,<br />

ali i kako ozbiljno i zrelo taj mladi<br />

čovjek prihvaćao svoje ređenje kao<br />

potpuno predanje Bogu u služenju<br />

ljudima. On je tako, ozbiljno i<br />

dosljedno, shvaćao i čitavo svoje<br />

kasnije poslanje. Don Miro nam<br />

svjedoči kako se iskrena vjera ne<br />

glumi. Ako je iskrena i prava, ona<br />

je uvijek i poziv i nutarnje predanje<br />

Bogu. A mučeništvo je samo<br />

posljedica takvog ozbiljnog življenja<br />

vjere. Kardinal Kuharić upravo<br />

se tako izrazio na proslavi 50.<br />

obljetnice Bulešićeva mučeništva:<br />

“Mučeništvo se ne glumi.” Ono je<br />

samo najljepši plod, upravo kruna<br />

pravoga dosljednog življenja vjere.<br />

Bl. Bulešić primjerom poziva<br />

na takvu zrelu vjeru, koja u molitvi<br />

vodi vjernika k otvorenosti<br />

srca i suočenju s Bogom, koji nam<br />

je Otac i Prijatelj, ali postavlja nas<br />

i pred zahtjeve života, tako da je<br />

kršćanski život uvijek obilježen<br />

i trpljenjem koje, u ovom svijetu,<br />

nužno proizlazi iz vjernosti savjesti<br />

Bogu, obitelji, čovjeku. Don<br />

Miro je znao govoriti o tom tzv.<br />

“bijelom mučeništvu” na koje smo<br />

svi pozvani. To je jedini put istinskog<br />

vjernika, jer “Tko ne nosi<br />

svoga križa svaki dan, ne može<br />

biti moj učenik”, govori nam Isus.<br />

Naš blaženi Miroslav poziva nas<br />

da ga nasljedujemo, zapravo da<br />

zajedno s njim idemo Kristovim<br />

putem. Živimo u vremenima duhovne<br />

pomutnje, kada se tako<br />

bučno nameće neopoganski hedonizam,<br />

individualizam i materijalizam:<br />

“samo što je lakše i ugodnije”,<br />

“što ću za to dobiti, zaraditi?”,<br />

pa se smisao života pokušava naći<br />

samo u novcu, lagodnom životu,<br />

zabavi; no sljedbenici takvog<br />

puta brzo ostaju nesretna, prazna<br />

i depresivna bića. Jer čovjek<br />

je upravo “kodiran” za smisao i<br />

za nadu. Kristov je put teži, zahtjevniji,<br />

ali zato ispunja radošću,<br />

mirom, nadom i smislom“, poručio<br />

je biskup Milovan i zaključio:<br />

“Naš blaženi Miroslav ovdje i danas<br />

nam govori: ‘Ustrajte na putu<br />

vjere, nade i ljubavi; ne dajte se<br />

pokolebati. Svjedočite vašu vjeru<br />

svagdanjim životom u obitelji u<br />

društvu, odgojem djece i mladih,<br />

prenošenjem pravih vrijednosti<br />

na njih – riječju i primjerom života,<br />

solidarnošću s onima koji trpe,<br />

zalaganjem za opće dobro u društvu.<br />

Takav će život donijeti prave<br />

grozdove ploda i u ovom životu i<br />

u vječnosti’”.<br />

Nakon homilije te pjevanja litanija<br />

Svih svetih sarkofag s blaženikovim<br />

relikvijama položen je u<br />

oltar, a neposredno prije umetanja<br />

njegov brat Josip Bulešić, iskazao<br />

je posebnu osobnu počast zemnim<br />

ostacima don Mira. Sarkofag je<br />

umetnut i zatvoren, a nakon toga<br />

je biskup Kutleša posvetio oltar. Na<br />

kraju misnoga slavlja održan je ofer,<br />

čašćenje relikvija te ophod iza oltara<br />

gdje se nalazi reverenda u kojoj je<br />

blaženik podnio mučeništvo.<br />

54

Nova znanstvena istraživanja<br />

Logor Jasenovac je<br />

komunističko - velikosrpski mit<br />

U posljednje vrijeme sredstva priopćavanja sve češće pišu o rezultatima<br />

novijih istraživanja koja ozbiljno dovode u pitanje ukorijenjeno<br />

mišljenje o logoru Jasenovac kao velikom stratištu u Drugom<br />

svjetskom ratu koji je osnovala NDH. Odavno je poznato da o broju<br />

žrtava toga logora postoje razne političke i nazoviznanstvene manipulacije<br />

kojima je broj žrtava višestruko uvećan, no nove spoznaje<br />

produbljuju te dubioze u upućuju na posve nerealnu opću sliku o<br />

tom logoru koja se i danas zlorabi protiv Hrvatske i hrvatskoga naroda.<br />

Među istaknutim istraživačima te teme je i dr. sc. Stjepan Razum,<br />

doktor povijesnih znanosti na Papinskom sveučilištu Gregoriana<br />

u Rimu, zaposlen u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Dr. Razum<br />

rođen je 1960. u Konščici kod Samobora. Osim članstva u brojnim<br />

znanstvenim ustanovama i udrugama, predsjednik je Društva za<br />

istraživanje trostrukog logora Jasenovac, osnovanog 2014. te član Komisije<br />

za hrvatski martirologij biskupskih konferencija Hrvatske i<br />

BiH. Zamolili smo ga da za Hrvatsku vjernost napiše sažet prikaz novijih<br />

istraživanja i spoznaja o logoru Jasenovac te njegov tekst objavljujemo<br />

u cijelosti.<br />

Piše: dr. sc. Stjepan Razum<br />

Zašto se šuti o<br />

srpskim logorima u<br />

posljednjem ratu, a<br />

uporno ističe logor<br />

Jasenovac?<br />

O malo kojem predmetu i pitanju<br />

iz hrvatske povjesnice ima<br />

toliko tiskanih naslova (knjiga i<br />

članaka) kao o radnom i sabirnom<br />

ratnom logoru u Jasenovcu. Radi<br />

se o ratnome logoru iz Drugoga<br />

svjetskoga rata. Pola stoljeća nakon<br />

toga na prostoru Hrvatske i<br />

Bosne i Hercegovine dogodio se<br />

obrambeno-oslobodilački Domovinski<br />

rat, za vrijeme kojega su<br />

srbske okupacijske snage držale<br />

logore po zauzetom hrvatskom<br />

ozemlju te su iz Hrvatske odvodile<br />

zarobljene Hrvate u svoje<br />

koncentracijske logore u Srbiju,<br />

a srbske vojne i policijske vlasti<br />

u Bosni i Hercegovini zatvarale<br />

su pripadnike hrvatskoga i bošnjačkoga<br />

naroda u logore koji su<br />

postali simboli mučenja i ubijanja.<br />

Samo na području obćine Prijedor<br />

postojala su tri koncentracijska<br />

logora za nesrbsko stanovništvo:<br />

“Trnopolje”, “Rudnik Omarska” i<br />

“Keraterm”, a na području Banje<br />

Luke logor “Manjača”. Od svibnja<br />

do studenoga 1992. godine<br />

kroz logor “Trnopolje” prošlo je<br />

oko 30.000 zatvorenika. Izvješće<br />

Ujedinjenih naroda iz 1994. godine<br />

kaže da ubojstva i mučenja<br />

u tom logoru nisu bila rijedka;<br />

uznemiravanja i zlostavljanja bila<br />

su pravilo, a ne iznimka; od teških<br />

zločina izvršenih nad zatočenicima<br />

najčešća su bila silovanja. Oko<br />

90 zatvorenika je ubijeno. Drugi<br />

logor na području Prijedora bio<br />

je “Rudnik Omarska”, u kojemu<br />

je bilo zatvoreno više tisuća bošnjačkoga<br />

i hrvatskoga stanovništva.<br />

Logoraši su bili izloženi tjelesnom<br />

mučenju, psihičkom zlostavljanju,<br />

silovanjima i raznim<br />

oblicima seksualnog mučenja te<br />

ubojstvima. U koncentracijskom<br />

logoru “Keraterm” u Prijedoru<br />

bilo je zatvoreno od tisuću do tri<br />

tisuće civila bošnjačkoga i hrvatskoga<br />

naroda; od oko 300 ukupno<br />

ubijenih zatvorenika, samo u noći<br />

23. na 24. svibnja 1992. u tom je<br />

logoru ubijeno oko 200 ljudi. Koncentracijski<br />

logor “Manjača” u<br />

blizini Banje Luke osnovala je tzv.<br />

JNA, a u njemu je držala najprije<br />

hrvatske, a zatim i bošnjačke civile.<br />

Procjenjuje se da je kroz njega<br />

prošlo između tri i osam tisuća<br />

zatvorenika. U blizini logora pronađena<br />

je mnoštvena grobnica s<br />

540 leševa, vjerojatno zatvorenika<br />

Manjače. U jugoistočnom dijelu<br />

Bosne i Hercegovine postojao je<br />

koncentracijski logor “Uzamnica”<br />

kod Višegrada, koji je osnovala i<br />

vodila također tzv. JNA i u njemu<br />

držala zatvorene Bošnjake. Neki<br />

od zatvorenika bili su u tom logoru<br />

više od dvije godine. Srbski su<br />

vojnici zlostavljali i silovali žene,<br />

a svi su zatvorenici živjeli u neljudskim<br />

uvjetima.<br />

U Bosni i Hercegovini bilo je i<br />

drugih logora, kao što su: Batković,<br />

Bileća, Duboki potok, Vojno,<br />

Vozuća i Zenica.<br />

Srbske okupacijske snage držale<br />

su sabirne logore također<br />

na zauzetom hrvatskom ozemlju<br />

(Borovo Selo, Bubanj potok, Bučje,<br />

Dalj, Darda, Glina, Jagodnjak,<br />

Knin, Negoslavci, Okučani, Ovčara,<br />

Petrovci, Stara Gradiška, Vukovar),<br />

kao i u Srbiji (Aleksinac,<br />

Begejci, Beograd, Niš, Novi Sad,<br />

Sombor, Srijemska Mitrovica,<br />

Stajićevo kod Zrenjanina, Šid). O<br />

svim tim logorima znademo zapravo<br />

vrlo malo i za svaki od njih<br />

55


tek će trebati napisati barem spomen-knjigu.<br />

Začuđujuće je da se nakon<br />

svih tih nedavnih logora, u kojima<br />

su stradali mnogi najbliži<br />

danas još živućih Hrvata i Bošnjaka,<br />

u hrvatskoj javnosti nameće<br />

tema ratnoga logora u Jasenovcu<br />

iz Drugoga svjetskoga rata. Da je<br />

riječ o povjesničkom istraživanju,<br />

tada nitko ne bi imao ništa protiv<br />

toga. No, ovdje je riječ o političkoj<br />

manipulaciji i postizavanju političkih<br />

položaja na račun tog logora.<br />

Stoga takav govor nije opravdan<br />

ni prihvatljiv.<br />

Komunistički i velikosrpski<br />

izvori i ciljevi<br />

jasenovačkog mita<br />

Laž o Jasenovcu ili jasenovački<br />

mit ima svoj početak već u vremenu<br />

Drugoga svjetskoga rata. Kao<br />

što u svakom ratu, uz bitke na bojišnici<br />

postoje i promičbene bitke,<br />

tj. pridobivanje domaće i svjetske<br />

javnosti za vlastitu stranu, tako<br />

je to bilo i u Drugom svjetskom<br />

ratu. Poznati ratni zločinac Tito (o<br />

kojem postoje opravdane sumnje<br />

da nije istovjetan s Josipom Brozom<br />

iz Kumrovca, već je preuzeo<br />

njegov identitet) već je 1942. godine<br />

pisao u svojim direktivama<br />

i izvješćima o velikom broju pobijenih<br />

zatvorenika u Jasenovcu.<br />

Veliki doprinos stvaranju i razvijanju<br />

jasenovačkoga mita dala je<br />

Srbska pravoslavna crkva. Već je<br />

1943. godine u Čikagu objavljena<br />

isprava srbske biskupije u Sjedinjenim<br />

Američkim Državama u<br />

kojoj se navodi 700.000 ubijenih<br />

Srba u Jasenovcu. Zločinac Tito je<br />

u svom govoru, održanom u svibnju<br />

1945. u Ljubljani, izjavio da je<br />

Jugoslavija za vrijeme rata pretrpjela<br />

1,7 milijuna svoga stanovništva.<br />

Time je ta brojka postala<br />

zadana za sve buduće statističare<br />

i komunističke proučavatelje,<br />

a “znanstveno” ju je potvrdio u<br />

proljeće 1947. tadašnji student<br />

matematike Vladeta Vučković.<br />

Od tih višestruko uvećanih brojki<br />

nije se odustalo ni nakon 1964.<br />

godine kada je Savezni zavod za<br />

statistiku Jugoslavije ustanovio<br />

da su sveukupni ratni gubitci na<br />

prostoru Jugoslavije bili 597.323<br />

osobe. Umjesto da se prihvati taj<br />

podatak, koji ruši sve predhodno<br />

napuhane brojke, graditelji jasenovačkoga<br />

mita su ga proglasili<br />

tajnom.<br />

Svoj sramotni doprinos nekritičkom<br />

napuhavanju brojki dali<br />

su ratna i poslijeratna Zemaljska<br />

komisija Hrvatske za utvrđivanje<br />

zločina okupatora i njihovih<br />

pomagača te Savez udruženja<br />

boraca Narodnooslobodilačkoga<br />

rata (SUBNOR). Milijunsku brojku<br />

sveukupnih žrtava nastojali su<br />

dostići sa što većim brojem žrtava<br />

samoga jasenovačkoga logora. U<br />

tome su išli tako daleko da je sam<br />

Jasenovac kod nekih zagovornika<br />

jasenovačkoga mita premašio<br />

brojku sveukupnih žrtava na području<br />

cijele tadašnje države, što<br />

je jasni pokazatelj da su izgubili<br />

svaku mjeru i razum.<br />

Jasenovački mit dobio je osobiti<br />

zamah 1980-ih godina, i to osobito<br />

od 1986. godine, kada je na<br />

čelo Srbije došao Slobodan Milošević,<br />

a glavni pobornik i promicatelj<br />

jasenovačkoga mita postao<br />

je dr. Milan Bulajić. On je, kao<br />

što je to dokazao Josip Pečarić,<br />

stvorenim mitom oko Jasenovca<br />

poticao srbsko političko vodstvo<br />

na rat protiv Hrvatske. Tako je<br />

jasenovački mit postao pogonsko<br />

gorivo za rat Srba protiv Hrvata.<br />

Ni nakon obranbeno-oslobodilačkoga<br />

Domovinskoga rata velikosrbski<br />

političari s obje strane<br />

granice ne prestaju mahati jasenovačkim<br />

mitom, a posljednjih godina<br />

i mitom o Jadovnu, jer nisu<br />

odustali od Velike Srbije, u koju<br />

žele uključiti Bosnu i Hercegovinu<br />

i veliki dio Hrvatske. Očito je<br />

da im ti velikosrbski mitovi služe<br />

kao pogonsko gorivo za pokretanje<br />

ratova, prošlih i budućih (za<br />

koje se nadamo da ih ipak ne će<br />

biti), preko kojih žele postići svoje<br />

ciljeve. Posljednjih godina postaje<br />

sve jasnije da se sadašnjost i budućnost<br />

Republike Hrvatske brani<br />

istinom o Jasenovcu i obćenito<br />

istinom o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.<br />

Istraživanja pokazuju<br />

drukčiju istinu o<br />

Jasenovcu<br />

Istinoljubivi povjesničari, koji<br />

si imalo daju truda pročitati barem<br />

nešto od bogate literature o<br />

Jasenovcu, a pogotovo ako su zavirili<br />

u arhivske izvore, mogu vrlo<br />

lako doći do zaključka da ono što<br />

velikosrbski mitomani govore i<br />

pišu o Jasenovcu nikako ne može<br />

biti istina. Veliki doprinos probijanju<br />

svjetla o Jasenovcu kroz gustu<br />

maglu jugoslavenske ideologije i<br />

velikosrbske mitomanije dali su<br />

dr. sc. Josip Jurčević, akademik<br />

Josip Pečarić, arhivska istraživateljica<br />

Ljubica Štefan, mr. sc. Mladen<br />

Ivezić, dr. sc. Vladimir Horvat,<br />

prof. Vladimir Mrkoci te novinari<br />

Tomislav Vuković i Igor Vukić.<br />

Dr. Jurčević objavio je 1998.<br />

knjigu “Nastanak jasenovačkog<br />

mita. Problemi proučavanja žrtava<br />

Drugog svjetskog rata na<br />

području Hrvatske”, čije je drugo<br />

izdanje izišlo 2005. godine.<br />

Predmet te knjige nije istraživanje<br />

sabirnog polja u Jasenovcu, kao<br />

takvog, i njegovih žrtava, već kritičko<br />

predstavljanje istraživanja<br />

i pisanja o njemu. U knjizi je na<br />

znanstveni način dokazao kako je<br />

i zašto nastajao jasenovački mit, te<br />

samim time obeskrijepio sve ono<br />

što se pomoću toga mita gradilo.<br />

Akademik Pečarić je u svoje<br />

dvije knjige, napisane kao odgovor<br />

na neznanstvene i mitomanske<br />

knjige velikosrbskoga “znanstvenika”<br />

dr. Milana Bulajića, dao<br />

pravi zamah logičkom pristupu<br />

razrješenja pitanja sabirnog polja<br />

u Jasenovcu. On je također 1998.<br />

godine objavio knjigu “Srbski<br />

mit o Jasenovcu. Skrivanje istine<br />

o beogradskim konc-logorima”.<br />

Njezino drugo izdanje objavio je<br />

2000. godine, a iste godine objavioje<br />

i drugu knjigu o istom predmetu:<br />

“Srpski mit o Jasenovcu. II.<br />

O Bulajićevoj ideologiji genocida<br />

hrvatskih autora”. Godinu dana<br />

kasnije, 2001., objavio je engleski<br />

prijevod tih dviju knjiga iz 2000.<br />

godine, objedinjen u jednoj knjizi.<br />

Akademik Pečarić je u tim knjiga-

ma pokazao i dokazao laž koju su<br />

komunisti, jugoslaveni i velikosrbi<br />

širili o ratnom radnom i sabirnom<br />

polju u Jasenovcu, na kojoj su laži<br />

izgradili velikosrbski mit, sa svrhom<br />

da bi Hrvatsku i Hrvate držali<br />

u trajnoj pokornosti i podložnosti.<br />

Kad to više nisu mogli, onda<br />

im je ta laž poslužila za pokretanje<br />

rata protiv Hrvatske i Hrvata.<br />

Ljubica Štefan je tijekom 1997.-<br />

1999. objavila cijeli niz članaka u<br />

“Hrvatskom slovu”, “Vjesniku”,<br />

“Novom listu” i “Hrvatskom obzoru”,<br />

koje je 1999. godine objedinila<br />

u knjizi “Istinom i činjenicama<br />

za Hrvatsku”. Na temelju<br />

arhivskih izvora, pronađenih u<br />

beogradskim arhivima, rasvijetlila<br />

je pravu ulogu vodstva Srbske<br />

pravoslavne crkve za vrijeme<br />

Drugoga svjetskoga rata i u<br />

stvaranju jasenovačkoga mita. To<br />

je vodstvo do dana današnjega<br />

ostalo najveći promicatelj velikosrbske<br />

ideologije i imperijalističke<br />

politike prema Hrvatskoj.<br />

Hrabri istraživatelj Mladen<br />

Ivezić svojom je knjigom “Sabirni<br />

i radni logor Jasenovac. Svezak<br />

1.: Jasenovac – brojke” dokazao<br />

mnogobrojne podvale hrvatskom<br />

narodu od strane jugoslavenskovelikosrbskih<br />

promicatelja. Na<br />

mnogim pojedinačnim primjerima<br />

pokazao je kako su komunistički<br />

vlastodršci i ideolozi među žrtve<br />

jasenovačkoga logora ubrojili one<br />

koji su žrtve njihovoga partizansko-komunističkoga<br />

terora. Uz<br />

druge Ivezićeve knjige, koje se<br />

bave poviješću XX. stoljeća, potrebno<br />

je u ovom surječju istaknuti<br />

njegovu knjigu “Titov Jasenovac”<br />

iz 2014. godine, u kojoj obrađuje<br />

poslijeratni jasenovački logor.<br />

Dr. Vladimir Horvat objavio<br />

je nekoliko članaka i sudjelovao<br />

u nekoliko razgovora, u kojima je<br />

istaknuo postojanje poslijeratnog,<br />

tj. komunističkoga i informbiroovskoga<br />

logora u Jasenovcu, čije<br />

su se žrtve nakon proteka desetljećâ<br />

počele pripisivale ratnome<br />

razdoblju.<br />

Osobito značajna knjiga u borbi<br />

za istinu o Jasenovcu je “Ogoljela<br />

laž logora Jasenovac”, koju<br />

je Vladimir Mrkoci 2008. godine<br />

objavio zajedno s dr. Vladimirom<br />

Horvatom. Predstavljajući unutarnji<br />

ustroj logora Jasenovac i<br />

način njegova poslovanja Mrkoci<br />

je iznio sljedeće glavne zaključke:<br />

1.) za masovna ubijanja u logoru<br />

Jasenovac nema nikakvih dokaza;<br />

2.) komunistička vlast pokušala je<br />

dokazati svoje teorije i svoj napuhani<br />

mit iskapanjima u tri navrata,<br />

ali to nije uspjela, jer je trajno<br />

nailazila na žrtve vlastitoga zločina;<br />

3.) od svih nacionalnosti najbrojniji<br />

su logoraši bili sami Hrvati,<br />

protivnici ustaškoga režima; 4.)<br />

točan broj žrtava logora Jasenovac<br />

niži je od najniže službene komunističke<br />

procjene; 5.) logor Jasenovac<br />

bio je radni logor, a ne logor<br />

uništenja; 6.) logor Jasenovac<br />

postojao je i nakon 1945. godine<br />

pod upravom komunističkih vlastodržaca<br />

i u to je vrijeme nastao<br />

najveći broj jasenovačkih žrtava.<br />

Raskrinkavanju mita o Jasenovcu,<br />

a istodobno odkrivanju<br />

istine o njemu, nemjerljivi je doprinos<br />

dao novinar “Glasa Koncila”,<br />

Tomislav Vuković, koji je u tim<br />

novinama, kao i u “Hrvatskom<br />

tjedniku”, tijekom posljednjih godina<br />

objavio veliki broj nizanki i<br />

pojedinih članaka o Jasenovcu.<br />

Od 2008. godine do danas objavio<br />

je sljedeće članke i nizanke: “Antifašistički<br />

borci krivi su za ‘700.000<br />

žrtava u Jasenovcu’” (GK, br.<br />

19/2008.), “Dokumenti Međunarodnoga<br />

crvenog križa o NDH”, u<br />

pet dijelova (GK, br. 41-45/2008.),<br />

“Jasenovački logor između manipulacija<br />

i krivotvorina”, u dva<br />

dijela (GK, br. 48-49/2008.), “Fotokrivotvorine<br />

o jasenovačkome<br />

logoru”, u sedam dijelova (GK,<br />

br. 6-12/2009.), “Dokle će hrvatski<br />

politički vrh odavati počast<br />

četnicima u Jasenovcu?” (“Hrvatski<br />

list”, br. 416/2012.), “Nezavisna<br />

Država Hrvatska između<br />

zakona i zločina”, u tri dijela (GK,<br />

br. 29-31/2014.), razgovor s mr.<br />

Mladenom Ivezićem: “Ideološka<br />

i dnevnopolitička uloga jasenovačkoga<br />

mita” (GK, br. 30/2014.),<br />

članak “‘Pozivam i ostale učenike<br />

iz jasenovačkoga logora da se<br />

jave’” (GK, br. 31/2014.), “Jasenovački<br />

logor u sjeni velikosrpskožidovskih<br />

manipulacija”, u dva<br />

dijela (“Hrvatski tjednik”, br. 522-<br />

523/2014.), “Kako je nastao mit<br />

o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkom<br />

logoru”, u 20 dijelova<br />

(GK, br. 1-20/2015.), “Polustoljetni<br />

ples dinosaura u Jasenovcu”,<br />

u dva dijela (“Hrvatski tjednik”,<br />

br. 553-554/2015.), te “Istina o<br />

Jasenovcu izranja iz ‘zabranjene<br />

zone’” (“Hrvatski tjednik”, br.<br />

558/2015.). Prvi dio ovih članaka<br />

objedinio je i objavio 2012. godine<br />

unutar knjige “Drugačija povijest<br />

(o Srbu, Jasenovcu, Glini...)”, s kojom<br />

je započelo intenzivnije razdoblje<br />

traženja istine o Jasenovcu.<br />

Temeljnim istraživanjem arhivskih<br />

izvora, dostupnih u Zagrebu,<br />

najviše se bavio novinar<br />

Igor Vukić, koji je rezultate svojih<br />

istraživanja predstavio javnosti<br />

u nizanki “Zanemarene činjenice<br />

o jasenovačkom logoru”, koju<br />

je u 22 nastavka objavio 2013.<br />

godine u “Glasu Koncila” (br.<br />

11, od 17.III.2013., do br. 50, od<br />

15.XII.2013.). Iz tog je rada vidljivo<br />

da ratni logor u Jasenovcu nije<br />

bio logor istrebljenja, već radni i<br />

sabirni logor, te da u njega nisu<br />

dovođeni ljudi zato što su bili<br />

drugčiji (po vjeri, naciji, rasi ili<br />

slično), već samo oni koji su ugrožavali<br />

stanovništvo i poredak ND<br />

Hrvatske, a privremeno i oni koje<br />

je zbog ratnih podhvata trebalo<br />

zbrinuti. Iz toga rada proizlazi također<br />

i to da sve dosadašnje brojke<br />

o žrtvama ratnoga logora, pa i<br />

ona od 83 tisuće, nemaju stvarnoga<br />

povijesnoga utemeljenja.<br />

Vrlo uspješna dvojka u istraživanju<br />

poslijeratnoga, dakle titovskoga<br />

logora u Jasenovcu, su Stipo<br />

Pilić i mr. sc. Blanka Matković,<br />

koji su 2014. godine u “Radovima<br />

Zavoda za povijesne znanosti<br />

HAZU u Zadru”, objavili izvorni<br />

znanstveni rad “Poslijeratni<br />

zarobljenički logor Jasenovac<br />

prema svjedočanstvima i novim<br />

arhivskim izvorima”. Uz sva protivljenja<br />

komunističkih ideologa<br />

i promicatelja jugoslavensko-komunističke<br />

istine, njih su dvoje<br />

nepobitno dokazali postojanje poslijeratnoga<br />

logora u Jasenovcu.<br />

Podpisnik ovoga članka bavi<br />

se intenzivno proučavanjem jasenovačkoga<br />

ratnoga logora od<br />

2012. godine te je svojim spoznajama<br />

i člancima u “Hrvatskom tjedniku”,<br />

“Glasu Koncila”, “Tkalčiću”<br />

i “Maruliću”, kao i namnogim<br />

mrežnim portalima, dodatno<br />

osvijestio hrvatsku javnost o<br />

potrebi znanstvenoga i logičnoga<br />

57


pristupa proučavanju jasenovačkoga<br />

ratnoga, kao i onoga poslijeratnoga<br />

logora. U rušenju jasenovačkoga<br />

mita važno je njegovo<br />

odkriće na koji su način radnici<br />

današnje Javne ustanove Spomenpodručje<br />

Jasenovac umnažali navodne<br />

jasenovačke žrtve, kako bi<br />

dobili brojku od 83 tisuće žrtava.<br />

Osnivanje Društva<br />

za istraživanje<br />

trostrukoga logora<br />

Jasenovac<br />

Uz mnoge druge pojedinačne<br />

prinose pojedinih čitatelja u<br />

dnevnim i tjednim novinama, navedeni<br />

istraživači i njihovi radovi<br />

dovoljni su za prokazivanje neutemeljenosti<br />

jugoslavensko-komunističke<br />

ili velikosrbske “istine”,<br />

tj. laži ili mita o Jasenovcu. S<br />

obzirom na to da je navedeni mit<br />

desetljećima pustio duboko korijenje<br />

u svijesti hrvatskih ljudi, potrebno<br />

je poduzimati daljnje istraživačke<br />

napore kako bi se pojedinim<br />

činjenicama i dokazima ta<br />

svijest pomalo čistila i događaje iz<br />

Drugoga svjetskoga rata spoznala<br />

u pravome svjetlu. To je jedna<br />

od zadaća godine 2014. osnovanoga<br />

“Društva za istraživanje<br />

trostrukoga logora Jasenovac”.<br />

Samo Društvo postalo je predmetom<br />

osporavanja od strane<br />

jugoslavensko-komunističkih<br />

“gurua” koji su si prisvojili ulogu<br />

vrhovnih sudaca u svim područjima<br />

javnoga života, pa su<br />

počeli pokazivati nezadovoljstvo<br />

zbog samoga postojanja Društva,<br />

a osobito zbog njegovih prvih<br />

znanstvenih rezultata.<br />

Društvo je ove godine objavilo<br />

svoju prvu knjigu, “Jasenovački<br />

logori – istraživanja”, u kojoj su<br />

sabrani radovi Vladimira Horvata,<br />

Igora Vukića, Stipe Pilića i<br />

Blanke Matković. Knjiga je uzne-<br />

mirila navedene “gurue”, koji<br />

su bez imalo srama, i bez čitanja<br />

te knjige, pokazali svoje totalitarističko<br />

shvaćanje istine i povjesničkoga<br />

istraživanja. Prema<br />

njihovom shvaćanju postoji samo<br />

ona istina koju je nametnula nekadašnja<br />

Titova Partija i prema<br />

tome noviji naraštaji povjesničara<br />

nemaju više što proučavati, jer je<br />

o svemu sve rečeno i zaključeno.<br />

Naravno da je takav stav nakaradan<br />

i daleko je od bilo kakvoga<br />

znanstvenoga pristupa, a o demokratičnosti<br />

da i ne govorimo.<br />

Pismo Hrvatskoj<br />

akademiji znanosti i<br />

umjetnosti<br />

Povodom nerazumnog napada<br />

navedenih samoproglašenih<br />

“učitelja” na članove Društva<br />

za istraživanje trostrukog logora<br />

Jasenovac, prof. dr. sc. Matko<br />

Marušić i akademik Josip Pečarić<br />

sastavili su pismo predsjedniku<br />

Hrvatske akademije znanosti i<br />

umjetnosti, Zvonku Kusiću, u kojem<br />

traže da Akademija donese<br />

deklaraciju o slobodi znanstvenoga<br />

istraživanja i “da djeluje kao<br />

autoritet, inicijator, organizator i<br />

medijator u znanstvenim raspravama<br />

o neriješenim pitanjima u<br />

odnosu na događaje u Hrvatskoj<br />

u vrijeme II. svjetskoga rata i<br />

poslije njega”. Taj je zahtjev supodpisalo<br />

oko 200 akademika, biskupa,<br />

profesora i znanstvenika.<br />

Zahtjev je vrlo važan prije svega<br />

zbog toga što se preko njega,<br />

a osobito preko zahtijevane deklaracije<br />

o slobodi znanstvenoga<br />

istraživanja oslobađa hrvatsku<br />

sveobću, a osobito znanstvenu<br />

javnost od nametnutih autoriteta<br />

koji sebe smatraju vlasnicima<br />

istine, a sve ostale, koji tu istinu<br />

propituju, guraju na stranu. Uvažavajući<br />

ovaj zahtjev Akademija<br />

će osloboditi znanstvene mogućnosti<br />

hrvatskih znanstvenika i<br />

pospješit će očišćenje hrvatskoga<br />

javnoga prostora, zagađenog jugoslavenštinom<br />

i totalitarističkim<br />

komunizmom. Neki novinari tim<br />

povodom pišu da se ovim zahtjevom<br />

traži lustracija hrvatske sveučilišne<br />

zajednice.<br />

Bez obzira na prijam ovoga<br />

zahtjeva kod Akademije, već je<br />

sam zahtjev polučio veliki uspjeh<br />

zbog toga što je hrvatska javnost<br />

postala svjesna da su joj samoproglašeni<br />

jugokomunistički autoriteti<br />

nepotrebni i da je došlo<br />

vrijeme da se ti autoriteti konačno<br />

uključe u hrvatsku stvarnost<br />

ili da nestanu s javne pozornice.<br />

Treba se uporno<br />

boriti za objektivnu<br />

povijesnu istinu<br />

Borba za hrvatsku istinu, kako<br />

onu iz Drugoga svjetskoga rata,<br />

tako i ovu iz vremena samostalne<br />

i neovisne Republike Hrvatske,<br />

trajni je zadatak svih hrvatskih<br />

mislećih ljudi. Hrvatska će istina<br />

biti toliko dugo ugrožena dokle<br />

god u Hrvatskoj bude pojedinaca<br />

i skupina koji će javno zagovarati<br />

jugoslavensku, totalitarističkokomunističku<br />

ili velikosrbsku<br />

ideologiju. Hrvatski će se narod<br />

kolebati između vlastite države<br />

i neke nametnute nadnacionalne<br />

države dokle god bude dvojio u<br />

izboru između Tita i Ante Pavelića.<br />

Kad će hrvatski narod u većinskoj<br />

mjeri prihvatiti Nezavisnu<br />

Državnu Hrvatsku kao svoju vlastitu<br />

povijest, a političari iz Ustava<br />

Republike Hrvatske izbaciti<br />

“ZAVNOH”, tada će biti postavljeni<br />

temelji za sigurniju budućnost<br />

hrvatskoga naroda i njegove<br />

države Republike Hrvatske. Današnji<br />

omjer snaga u hrvatskom<br />

društvu (barem onaj koji se očituje<br />

u javnim priobćajnicama) je takav<br />

da moramo zaključiti da smo<br />

još daleko od tog cilja i da nam je<br />

još mnogo raditi na osvjetljavanju<br />

naše hrvatske povijesti.<br />

Hrvatski narod nema se čega<br />

stidjeti u odnosu na svoju prošlost<br />

u XX. stoljeću. Spoznaje koje<br />

danas imamo na temelju ozbiljnih<br />

znanstvenih radova upućuju na<br />

zaključak da možemo biti ponosni<br />

na način kako smo u nemogućim<br />

uvjetima u vrijeme Drugoga svjetskoga<br />

rata ostvarili i tijekom četiri<br />

godine sačuvali vlastitu državnost,<br />

a nakon 45 godina ponovno<br />

ju obnovili i na sjajan način obranili.

NOVA IZDANJA<br />

Izašle dvije nove knjige mons.<br />


Pred zaključivanje ovog broja Hrvatske vjernosti iz tiska su izašle dvije nove knjige biskupa Mile Bogovića:<br />

Slunjski kraj i njegova Crkva u prošlosti i sadašnjosti i Vinodol i njegova crkva od Vinodolskog zakonika<br />

do naših dana. Knjige su izašle opremi u kojoj je lani izašla i njegova knjiga Lika i njezina crkva u prošlosti<br />

i sadašnjosti, o čemu smo izvijestili u prošlom broju. Objavljujemo izvod iz po jedne recenzije za svaku<br />

novu knjigu.<br />

Slunjski kraj i njegova Crkva u prošlosti i<br />

sadašnjosti<br />

Gospić - Slunj, 2015., izdavači: Državni arhiv u Gospiću i<br />

Gospićko-senjska biskupija, 384 str. recenzirali: dr. sc. Milan<br />

Kruhek, dr. sc. Željko Holjevac<br />

U djelu je na temelju arhivskih vrela, važnije literature i<br />

pouzdanih svjedoka obrađen slunjski kraj od frankopanskih<br />

vremena do danas s posebnim osvrtom na stradanja Slunjana<br />

u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu, a opisan je<br />

i Slunjski dekanat sa župama, čemu je autor pridružio svoje<br />

dnevničke bilješke, zapise iz djetinjstva, literarne radove i<br />

osobine slunjskog govora. Knjiga je po mnogo čemu izvorni<br />

doprinos znanosti, posebno u usporedbi s dosadašnjim spoznajama<br />

o naslovljenoj tematici, a znatnim je dijelom i autorovo<br />

osobno svjedočanstvo o minulim desetljećima. Naslov<br />

je primjeren, pristup prikladan, a tekst je napisan jasno i logično.<br />

Stručno je nazivlje u knjizi uobičajeno, primijenjena je<br />

znanstvena metodologija, a referiranje na izvore i literaturu je<br />

u skladu s pravilima struke.<br />

Dr. sc. Željko Holjevac<br />

Vinodol i njegova crkva od Vinodolskog<br />

zakona do naših dana<br />

Rijeka, 2015., izdavač Riječka nadbiskupija, 417 str., recenzirali<br />

dr. sc. Franjo Velčić, dr. sc. Marko Medved<br />

Knjiga gospićko-senjskoga biskupa i povjesničara dr. Mile<br />

Bogovića Vinodol i njegova Crkva od Vinodolskoga zakona<br />

do naših dana, vrijedna je kompilacija dugogodišnjeg autorova<br />

rada, povijesnog istraživanja i publiciranja o crkvenim,<br />

kulturnim i povijesnim zbivanjima vezanim uz Vinodol i<br />

njegovu okolicu. Mnogi sadržaji knjige, posebno oni crkvene<br />

tematike, bili su do sada nedovoljno istraženi i zato nepoznati<br />

javnosti. Budući da je knjiga nastala prikupljanjem raznih<br />

članka i prigodnih izvješća, ona je u isto vrijeme i kronika<br />

jednoga vremena i povijesti Vinodola. Danas su zasigurno<br />

vrijedni i opisi davnih slavlja, kao npr. obilježavanje slavnih<br />

obljetnica Vinodolskoga zakona kao i bogata glagoljaška<br />

baština koja nadilazi lokalno značenje te nam u isto vrijeme<br />

otkriva minule društvene okolnosti i ondašnje pokušaje stvaranja<br />

mostova između Katoličke Crkve i društva preko zajedničkih<br />

kulturnih inicijativa.<br />

Dr. sc. Franjo Velčić<br />

59

Prilozi bibliografiji radova za hrvatski martirologij<br />


Izdanja objavljena tijekom 2013. godine<br />

Vladimir Geiger, Josip Broz Tito i ratni zločini: Bleiburg<br />

Folksdojčeri, Hrvatski institut za povijest, Zagreb<br />

2013., 149 str.; zbirka autorskih članaka<br />

Martina Grahek Ravančić, Narod će im suditi: Zemaljska<br />

komisija za utvrđivanje zločina okupatora i<br />

njihovih pomagača za Zagreb 1944. - 1947., Hrvatski<br />

institut za povijest, Zagreb 2013., 388 str.<br />

Alojzije Kukec, Ratni vihor u Gospiću i okolici (od 28.<br />

kolovoza 1991. do 24. lipnja 1994). Kastav, 2013., 208.<br />

Roman Leljak, Verjagt! Etnische Sauberung in Slowenien:<br />

Die Vertreibung der Deutschen in den Jahren<br />

1945/1946, vlastita naklada autora, Radenci 2013., 664<br />

str.; zbirka dokumenata o etničkom čišćenju Nijemaca<br />

u Sloveniji<br />

Kosta Nikolić, Mač revolucije: OZNA u Jugoslaviji<br />

1944.- 1946., Službeni glasnik, Beograd 2013., 230 str.<br />

Izdanja objavljena tijekom 2014. godine<br />

550. godina od pada Kraljevine Bosne i stradanje<br />

Hrvata u II. svjetskom ratu i poraću: Zbornik radova<br />

/ Međunarodni znanstveno-stručni simpozij 550.<br />

godina od pada Kraljevine Bosne i stradanje Hrvata<br />

u II. svjetskom ratu i poraću održan 28. i 29. studenog<br />

2013. godine u Jajcu, Multimedia Print, Nova Bila<br />

2014., 340 str.<br />

Miroslav Akmadža, Katolička crkva u Bosni i Hercegovini<br />

i komunistički režim, Knjiga I. 1945.-1966.,<br />

Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest<br />

Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2014., 421<br />

str.<br />

Vlado Bogut i Ljubo Leko, Grudski žrtvoslov: Drugi<br />

svjetski rat i poraće, Općina Grude, Grude 2014., 877<br />

str.; donosi popis 1301 žrtve s područja Gruda, uz svaku<br />

su žrtvu navedeni izvori<br />

Krunoslav Stjepan Draganović - svećenik, povjesničar<br />

i rodoljub: Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog<br />

simpozija o Krunoslavu Stjepanu Draganoviću<br />

povodom 110. obljetnice rođenja i 30. obljetnice<br />

smrti, održanom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu<br />

u Sarajevu od 8.-10.11.2013. godine, uredili Darko<br />

Tomašević i Miroslav Akmadža, Katolički bogoslovni<br />

fakultet i Glas Koncila, Sarajevo - Zagreb 2014., 512<br />

str.; zbornik sadrži niz radova, od kojih treba izdvojiti<br />

one Ante Jelića, “Draganovićevo skupljanje izvješća<br />

o stradanju Hrvata u Bleiburgu i na križnom putu” i<br />

Martine Grahek Ravančić, “Doprinos Krunoslava Draganovića<br />

istraživanju komunističkih zločina”.<br />

Marica Karakaš Obradov, Novi mozaici nacija u novim<br />

poredcima: Migracije stanovništva na hrvatskom<br />

području tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća,<br />

Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2014., 423 str.<br />

Marijan Karaula, Iskušenja Bosne Srebrene: Stradanja<br />

bosanskih franjevaca 1944.-1985., Synopsis i Svjetlo<br />

riječi, Zagreb – Sarajevo 2014., 566. str.<br />

Marijan Karaula, Župa Suho Polje na Kupresu, Svjetlo<br />

riječi, Sarajevo 2014., 287 str.; monografija obrađuje<br />

stradanja župe u Drugom svjetskom ratu i poraću te<br />

žrtvoslov<br />

Ivan Kozlica, Markovića jama: Partizanski zločin u<br />

Aržanu i Podima 1944., Hrvatski centar za ratne žrtve<br />

i Kulturno društvo Trilj, Zagreb – Trilj 2014., 192 str.<br />

Roman Leljak, Udba. Ljubljana, 2014., 272 str.<br />

Roman Lekhak, Naruči ubojstvo u Ljubljani - iz arhiva<br />

slovenske Udbe u ratu protiv hrvatske emigracije,<br />

Zagreb, 2014. 275 str.<br />

Joško Radica, Istine nikad dosta: Nova saznanja o<br />

zlodjelima jugokomunista na jugu Hrvatske, Matica<br />

hrvatska, Dubrovnik 2014., 214 str.<br />

Vladimir Cvitanović, Angloamarička bombardiranja<br />

karlovačkog i ogulinskog područja 1944. – 1945, Karlovac,<br />

2014. 301 str.<br />

Damir Šimić (Ur.), Udbini tajni popisi „državnih neprijatelja”,<br />

Zagreb – Mostar. 2014. 512 str.<br />

Petar Bakula, Mučeništvo u franjevačkoj opservanstskoj<br />

misiji u Hercegovini, Mostar, 2014., 303 str.<br />

Blago Karačić, Ratne i poratne uspomene 1945. – 1952.,<br />

Široki Brijeg – Vrgorac, 2014. 119 str.<br />

Izdanja iz godine 2015.<br />

Mijo Begić, Genocid u Prijedoru – svjedočenja, Zagreb<br />

– Sarajevo, 2015., 775 str.<br />

Damir Borovčak, U spomen žrtvama Macelj 1945.,<br />

Zagreb – Đurmanec, 2015., 351 str.<br />

Alojz Buljan, Hrvatske žrtve Drugog svjetskog rata i<br />

poraća te rata 1992. – 1995. na području sreza/kotara<br />

Ključ i Kljevaca, Novska, 2015., 330 str.<br />

Martina Grahek Ravančić, Bleiburg i Križni put, 2.<br />

izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Hrvatski institut za<br />

povijest, Zagreb 2015., 500 str.<br />

Vladimir Horvat – Igor Vukić – Sanja Pilić – Blanka<br />

Matković, Jasenovački logori – istraživanja, Zagreb,<br />

2015., 268 str.<br />

Zdravko Ivković – Josip Vusić - Anita Blažeković,<br />

Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve Drugog<br />

svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske<br />

županije, 2. dopunjeno i ispravljeno<br />

izdanje, Bjelovar, 2015., 975 str.<br />

Marija Šola – Sanja Rogoz Šola (Ur).), Prikrivena grobišta<br />

Drugog svjetskog rata i poraća Đakova i Đakovštine,<br />

Đakovo, 2015., 264 str.<br />

Petar Šokčević, Zapisi iz olovnih vremena, Bošnjaci –<br />

Đakovo, 2015., 304 str.<br />

(Vice Vukojević), Dosje 240271 – Udbin dosje o Vici<br />

Vukojeviću, Zagreb, 2015., 1122 str.

OLTARNI RELJEF U CRKVI HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI<br />

SLAVA HRVATSKIH MUČENIKA<br />

Ovaj kalendar objavljujemo povodom završetka izvedbe oltarnog reljefa Kuzme Kovačića.<br />

Nazvali smo ga “Slava hrvatskih mučenika”. Taj reljef je planiran da sva hrvatska stratišta i grobišta<br />

poveže s Isusovom žrtvom i s njegovim uskrsnućem. I pod vjerničkim i pod umjetničkim<br />

vidom, Kuzma Kovačić, taj je plan uspješno ostvario. Na ovoj stranici prikazan je reljef u cijelosti,<br />

a za pojedini mjesec donese se detalji koji imaju neku unutarnju vezu s tim mjesecom. „Reljef<br />

prikazuje zemaljski i nebeski prostor. Zemaljski prostor, povijesnu stvarnost, čine tri<br />

simbolička prizora najvećega stradanja Hrvata kroz povijest. To je Krbavska bitka na središnjem<br />

reljefu, na lijevoj strani Bleiburg i stradanje na križnom putu, a na desnoj Vukovar i<br />

stradanja u Domovinskom ratu… Cijeli nebeski dio ispunjen je velikim mnoštvom mučenika.<br />

… Sjaj mučeničkih života, zemaljsku i nebesku stvarnost mučeničke Hrvatske izrazio sam<br />

sjajem koji prožima čitav reljef“ - kaže Kuzma.<br />

Reljef „Slava hrvatskih mučenika“ pokazuje da mučenička vremena u našoj povijesti nipošto<br />

nisu prazna i nesadržajna, „vrijedna zaborava“, nego da ih treba urezati u „tvrdu stinu“, što<br />

je umjetnik i učinio.<br />

* Hrvatski sveci, mučenici i stradalnici pisani su plavom bojom, službeno proglašeni pisani su VELIKIM SLOVIMA (VERZALOM),<br />

a stradalnici: za vjeru (kurzivom) i dom (redovitim slovima). Fotografije: Damir Škomrlj i Tomislav Rogić<br />

61

62

Hrvatska_vjernost 2015. br. 11

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?