e-farmacia | broj 6.

e-farmacia 

SRPANJ 2016. BROJ 6 

Očuvanje plodnosti u 

onkoloških bolesnica 

Kompulzivno 

prejedanje 

Osteogenesis Imperfecta


Svakog drugog mjeseca na Vašoj e-mail adresi! 

Prijavite se na 

info@optimamedia.hr 

još danas!

SADRŽAJ 


6 Očuvanje plodnosti u onkoloških bolesnica 

Prof.dr.sc. Velimir Šimunić 

26 Osteogenesis Imperfecta 

prof.dr.sc. Darko Antičević 

32 Ovisnost o hrani - kompulzivno prejedanje 

Lea Maričić, mag. psih. 

40 Zdravstvena ekologija 

Antonija Galić, dipl. ing., Lidija Barušić, dipl. ing. i Lidija Baričević 

IZDAVAČ: 

Optima media d.o.o. 

Delnička 8b, Zagreb 

tel: 01/6198 924 

fax: 01/6198 787 

e-mail: info@optimamedia.hr 

www.optimamedia.hr 

Magazin izlazi u elektronskom obliku šest puta godišnje 

(dvomjesečnik). 

Izdavač ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te 

informacije u oglasima. 

Sadržaj tekstova i oglasa služi isključivo u infomativne svrhe. 

Uputa za oglašavanje lijekova 

Sukladno članku 14. i 15. Pravilnika o načinu oglašavanja o lijekovima i homeopatskim proizvodima Ministarstva zdravstva i socijalne 

skrbi RH („Narodne novine“ br. 118/09.), materijali za oglašavanje namijenjeni zdravstvenim radnicima moraju nositi oznaku „Samo 

za zdravstvene radnike“. Nadalje, svako oglašavanje o lijeku prema zdravstvenim radnicima mora sadržavati bitne podatke o lijeku 

istovjetne onima iz sažetka opisa svojstava lijeka, a najmanje sljedeće podatke: broj odobrenja za stavljanje lijeka u promet, način 

izdavanja, ime i adresu nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, naziv lijeka i međunarodni naziv djelatne/ih tvari, odobrene 

indikacije, kontraindikacije, mjere opreza i učestale nuspojave, doziranje i način uporabe i upozorenja te mora uputiti zdravstvene 

radnike na zadnji odobreni sažetak opisa svojstava 

e-farmacia 5

Očuvanje plodnosti u 

onkoloških bolesnica 

6 e-farmacia

U zadnjih desetak godina povećao se broj žena koje rađaju iza 35.- 

te godine života za 30-40%. Poznato je da se s porastom životne dobi 

povećava rizik ne samo za reprodukcijsko zdravlje žene, već i za 

zloćudne bolesti. Zahvaljujući uspješnim programima probira i novim 

protokolima liječenja u žena oboljelih od zloćudnih bolesti značajno 

je dulje preživljenje, pa se sve više pozornosti posvećuje poboljšanju 

svih aspekata kvalitete života. 

Prof.dr.sc. Velimir Šimunić, 

Profesor medicinskog fakulteta, specijalist ginekologije i opstetricije, 

uži specijalist iz humane reprodukcije i ginekološke endokrinologije 

Osnivač prve privatne poliklinike za liječenje neplodnosti (1997.) 

Poliklinika IVF, iz Zagreba, Babonićeva 121, www.ivf.hr 

Poseban aspekt je očuvanje plodnosti 

žena oboljelih od zloćudnih bolesti. 

Situacija u kojoj se žena suočava s 

„po život opasnom“ dijagnozom nerijetko 

ne negira njenu želju za potomstvom. Stoga 

danas postoji poseban dio medicine koji se 

bavi onkofertilitetom i onkobiologijom u 

kojima se razvijaju nove, sigurne i 

učinkovite metode očuvanja plodnosti u 

žena oboljelih od zloćudnih bolesti. 

Prema podacima Registra za rak Hrvatskog 


zavoda za javno zdravstvo u 2007. godini 

bilo je ukupno 1017 novooboljelih 

muškaraca i 1413 žena oboljelih od 

zloćudnih bolesti. Od navedenog broja 

njih čak 813 muškaraca i 1130 žena su 

potencijalni kandidati za neku od metoda za 

očuvanje plodnosti (Tablica 1). 

Tablica 1. Broj novih slučajeva raka prema 

spolu, dobi i primarnom sijelu (sve 

lokalizacije) u Hrvatskoj 2007. 

Izvor podataka: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 

Registar za rak, 2007., Bilten 2009. 

Zloćudne bolesti su jedan od najznačajnijih 

javnozdravstvenih problema u svijetu. 

U SAD je u 2008. godini registrirano 1.5 

milijun novooboljelih i 500 000 umrlih od 

posljedica zloćudnih bolesti. Od navedenog 

broja je bilo otprilike 700 000 novooboljelih 

žena. Zloćudne bolesti u djetinjstvu i 

adolescenciji drugi su uzrok smrti u dobi 

od jedne do četrnaest godina u SAD. 

Najčešće vrste tumora u toj životnoj dobi 

su leukemija, tumori središnjeg živčanog 

sustava,Wilmsov tumor, neuroblastom i non 

Hodgkinova bolest. Zahvaljujući značajnom 

napretku u dijagnostici i liječenju 

zloćudnih bolesti u djetinjstvu petogodišnje 

preživljenje se povećalo od 58%, u razdoblju 

izmedju 1975. do 1977.godine, na 80% 

u razdoblju od 1996. do 2003. godine. 

Uz rak vrata maternice, melanom, non 

Hodgkinovu bolest i leukemiju, rak dojke 

spada u najčešće zloćudne bolesti žena u 

reprodukcijskoj dobi. 

Rak dojkeje najčešći zloćudni tumor u žena 

(Tablica 2). Unatoč značajnim pomacima 


Tablica 2. Učestalost pojedinih zloćudnih bolesti prema životnoj dobi žena za 2007.godinu 

Izvor podataka: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Registar za rak, 2007., Bilten 2009. 

Slika 1. Dobno-standardizirane stope (na standardno svjetsko stanovništvo) učestalosti i 

mortaliteta od raka dojke žena u Hrvatskoj, 1985–2006. 

Izvor podataka: Registar za rak, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i WHO mortality database 


u ranom otkrivanju raka dojke, prema 

podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda 

za javno zdravstvo, u zadnjih dvadesetak 

godina uočava se trajni porast broja 

novooboljelih (Slika 1). Prema zadnjim 

podacima Registra za rak za 2005. godinu 

od raka dojke oboljelo je 2303 žena, dok 

je umrlo 830 žena. Od 2303 žena, 25% 

oboljelih žena je u prijemenopauzi, a u 

reprodukcijskoj dobi je njih 15-20%, ili 450 

bolesnica godišnje. 

Kemoterapija i plodnost 

Rak dojke se liječi kirurški (mastektomija 

ili lumpektomija), nakon čega, ovisno 

o kliničkom stadiju bolesti, slijedi 

kemoterapija i hormonska terapija ( 

tamoksifen, inhibitori aromataze, agonisti 

GnRH). Novi kemoterapijski protokoli 

smanjuju stopu recidiva za 30-40%, te 

stopu smrtnosti za 25% u žena oboljelih 

od raka dojke. Vrsta i kumulativna doza 

citotoksičnih lijekova determiniraju 


stupanj oštećenja plodnosti žena oboljelih 

od raka dojke. Učestalost kemoterapijom 

uzrokovane amenoreje u žena s rakom dojke 

je različita i ovisi o dobi žene, definiciji 

amenoreje, protokolu liječenja i trajanju 

praćenja bolesnice. Alkilirajući lijekovi su 

iznimno gonadotoksični, oštećuju 

primordijalne folikule u stanju mirovanja, te 

uzrokuju najveći rizik oštećenja plodnosti. 

Prema Gadducci i sur. standardni protokol 

koji uključuje primjenu ciklofosfamida, 

metotreksata i 5-fluorouracila (CMF 

protokol) uzrokuje amenoreju u 21-71% 

žena ispod 40 godina, a iznad 40 godina 

od 40 do 100%. Prema ASCO (American 

Society of Clinical Oncology) CMF protokol 

u žena mladjih od 40 godina uzrokuje 

amenoreju u 50-77% žena, a iznad 40 godina 

u čak 83-98% oboljelih od raka dojke. 

Nastala oštećenja mogu biti reverzibilna 

ili trajna. Ukoliko nastupe reverzibilna 

oštećenja, očekuje se uspostava normalnog 

menstruacijskog ciklusa nakon šest do deset 

mjeseci od prestanka terapije. No, u tih žena, 

i uz uspostavu normalnog menstruacijskog 

ciklusa, značajno je umanjena plodnost, 

te prije nastupa postmenopauza. Primjena 

citotoksičnih lijekova smanjuje funkciju 

jajnika uzrokujući pad broja primordijalnih 

folikula, pad ovarijske rezerve, pri čemu su 

najosjetljivije oocite i granuloza stanice. 

Oocite su najrjedje stanice u tijelu u kojih 

dolazi do trajne redukcije broja, od sedam 

milijuna oko 20.-tog tjedna trudnoće, preko 

700 000 pri rodjenju, da bi u dobi iznad 35.- 

te godine rezidualni broj oocita bio smanjen 

na 25 000 oocita. Starenjem se značajno 

umanjuje i kvaliteta oocita, pa u više od 90% 

oocita žena starijih od 40 godina nalazimo 

aneuploidiju. 

Destrukcija granuloza stanica dovodi do 

pada sinteze estradiola, inhibina B i anti 

Mullerovog hormona (AMH) što rezultira 

porastom razine FSH, aktivacijom autokrine 

i parakrine funkcije, aromataze, čimbenika 

rasta TGFβ, IGF, te u konačnici povećanom 

regrutacijom folikula koji su najosjetljiviji 

na citotoksične lijekove. Nastala neravnoteža 


hormona ima za posljedicu oligo ili 

amenoreju, te prijevremenu menopauzu. Uz 

izravno oštećenje funkcije jajnika, nastaje 

i oštećenje maternice, jajovoda i vrata 

maternice. 

U liječenju raka dojke žena u premenopauzi 

očuvanje plodnosti ima smisla samo onda 

ako intervencije i trudnoća ne utječu na 

recidiv ili nastanak novog primarnog raka. 

Smatra se da žene oboljele i liječene zbog 

raka dojke nose povećani rizik recidiva 

deset godina nakon završetka liječenja, 

pri čemu je najviši rizik za recidiv dvije 

do tri godine poslije kemoterapije. Nakon 

tri godine, žena ima 10% godišnji rizik 

recidiva ukoliko ima pozitivne estrogenske 

i progesteronske receptore. Dosadašnja 

istraživanja su pokazala da kemoterapija 

ne povisuje rizik za fetalne anomalije, 

no nisu odgovorila na pitanje da li žene 

liječene citotoksičnim lijekovima imaju 

povećani rizik za uterini zastoj rasta djeteta i 

spontane pobačaje. Novije kohortne studije 

su pokazale da trudnoća ne povećava rizik 

recidiva i smrtnosti u žena oboljelih od 

raka dojke u usporedbi s ženama koje nisu 

zanijele. Dokazano je da 5-12% mladjih 

žena oboljelih od raka dojke zanese s 

relativnim rizikom za recidiv ili smrtni 

ishod od 0.20-0.80 (prosječno 0.53), s time 

da je manji rizik ukoliko je razmak izmedju 

liječenja i trudnoće veći od dvije godine, 

s preporukom da je razmak od liječenja i 

trudnoće veći od pet godina. Stoga se može 

zaključiti da trudnoća ima pozitivan učinak 

na zdravlje žene oboljele od raka dojke. 

Gonadotoksičnost kemoterapije rezultira 

ne samo neplodnošću, već i nizom drugih 

disfunkcija i poremećaja koji bitno 

umanjuju kvalitetu života oboljele žene 

kao što su osteoporoza, urogenitalna 

atrofija, spolna disfunkcija, ateroskleroza, 

povećani rizik kardiovaskularnih 

bolesti, umanjenje kognitivnih funkcija, 

menopauzalni simptomi (vrući valovi, 

valunzi, nesanice, promjena raspoloženja). 


Stoga je vrlo važno odrediti rezervu 

jajnika prije i nakon gonadotoksičnog 

liječenja. Kompromitirana funkcija jajnika 

očituje se oligo ili amenorejom, dvostruko 

povišenim vrijednostima FSH (≥ 20 i.j. / 

L) i estradiola (> 75 pg/ml), te sniženom 

razinom inhibina B i anti-Müllerovog 

hormona (AMH). Ultrazvučnim mjerenjima 

jajnik je manjeg volumena i smanjenog 

broja antralnih folikula, a endometrij je 

tanak i atrofičan. Danas se kao surogat 

markeri neplodnosti navode amenoreja 

i azoospermija. 

Rak dojke i agonisti 

gonadotropin releasing 

hormona ( GnRH) 

Brojna istraživanja ispituju ulogu agonista 

GnRH u ovarijskoj supresiji i očuvanju 

plodnosti žena s rakom dojke, samog ili u 

kombinaciji s adjuvantnom kemoterapijom, 


u mladih žena s hormonski ovisnim rakom 

dojke. Danas se zna da agonisti GnRH 

oponašaju umanjene gonadotoksične 

učinke kemoterapije, stvarajući stanje kao u 

prepubertetu. Uzrokuju medikamentoznu 

hipofizektomiju i ooforektomiju, «down» 

regulaciju receptora za FSH i LH, smanjuju 

oštećenje primordijalnih folikula. 

Stanice raka dojke imaju receptore za 

GnRH. Primjena agonista GnRH u žena 

oboljelih od raka dojke uzrokuje supresiju 

funkcije jajnika stvaranjem lokalnih 

hipogonadotropnih uvjeta što dovodi do 

smanjenog regrutiranja primordijalnih 

folikula iz pričuve uzrokujući tzv. arest 

folikula. U hipoestrogenim uvjetima 

smanjena je perfuzija jajnika. Dolazi do 

promjene parakrinih uvjeta u folikulu, 

smanjena je dinamika folikulogeneze, te 

ih se održava u latentnoj fazi. Povisuje se 

aktivnost antiapoptotičnih čimbenika, 

dolazi do porasta sfingozin -1- fosfata, 


uz smanjenje apoptoze oocita. Agonisti 

GnRH čuvaju zametne matične stanice 

jajnika. Primjena depo preparata GnRH 

u trajanju od šest mjeseci u kombinaciji 

s kemoterapijom uzrokuje amenoreju u 

5-15% žena, dok kod žena koje koriste 

samo kemoterapiju amenoreja nastupa 

u čak 40- 80%. Dokazano je da je učinak 

agonista GnRH ograničen starenjem, ali 

isto tako da u žena mladjih od 37 godina 

povećava tzv. reprodukcijski prozor za 

više od sedam godina. Primjena agonista 

GnRH smanjuje stopu recidiva i povećava 

preživljenje u žena oboljelih od raka dojke. 

Danas je pitanje da li se agonisti GnRH 

mogu koristiti samo u estrogen receptor 

negativnih žena. U metaanalizi Cuzish i 

sur. su dokazali analizom 16 studija i 11 

900 premenopauzalnih žena s rakom dojke 

i pozitivnim estrogenskim receptorima, 

da primjena analoga GnRH ne umanjuje 

učinak kemoterapije. Dodatak agonista 

GnRH kemoterapiji i tamoksifenu smanjuje 

stopu recidiva za 12.7%, te stopu mortaliteta 

za 15.1%. Rezultati brojnih istraživanja o 

primjeni analoga GnRH u žena oboljelih 

od raka dojke su kontroverzni i nema 

definitivnog konsenzusa o njihovoj 

primjeni. Bez randomiziranih kliničkih 

studija nema definitivnog dokaza o 

učinkovitosti i sigurnosti primjene analoga 

GnRH. Istraživanja su pokazala da nezreli 

folikuli nemaju receptore za FSH i GnRH, 

te da slabije kvalitete kod primjene agonista 

GnRH. Takodjer, dokazano je da su češći 

spontani pobačaji i uterini zastoj rasta 

djeteta u žena u kojih dodje do trudnoće 

nakon primjene analoga GnRH. Agonisti 

GnRH ne štite jajnike od radijacijskog 

liječenja, a upitni su rezultati studija koji 

tvrde da je učinak kemoterapije slabiji uz 

njihovu primjenu. No, s druge strane TEXT 

studija je dokazala da je primjena analoga 

GnRH i kemoterapije sigurna i pouzdana. 

ZIPP studija je dokazala da je kombinacija 

analoga GnRH i tamoksifena bolja od 

primjene samog tamoksifena. NIH/St 

Gallen studija je pak pokazala da primjena 

analoga GnRH ima usporediv učinak s 

CMF protokolom. Brojne kliničke studije 


koje su u tijeku ( OPTION studija, ZORO, 

International Breast Cancer Study Group, 

SWOG Study – National Cancer Institute, 

PREGO, SOFT) zasigurno će dati nove 

smjernice o primjeni analoga GnRH u žena 

oboljelih od raka dojke. 

Metode očuvanja plodnosti 

Povećanje broja žena oboljelih od zloćudnih 

bolesti u reprodukcijskoj dobi i trend 

odgadjanja radjanja iznad 35-te godine, 

nametnuli su potrebu za razvojem metoda 

za očuvanje plodnosti. Danas se koriste 

tehnike smrzavanja zametaka (embrija) i 

Tablica 3. Metode očuvanja plodnosti u žena 

1. Smrzavanje zametaka (embrija) 

2. Smrzavanje jajnih stanica (oocita) 

3. Smrzavanje tkiva jajnika - kasnija 

retransplantacija 

4. Analozi gonadotropnog releasing hormona 

(GnRH) - uz kemoterapiju 

5. Transpozicija jajnika - kod Ra terapije 

6. Donacija oocita 

jajnih stanica (oocita), smrzavanje tkiva 

jajnika s kasnijom retransplantacijom, 

primjena analoga GnRH uz kemoterapiju, 

transpozicija jajnika kod radijacijske 

terapije i donacija oocita (Tablica 3). 

Različiti kemoterapijski protokoli, vrijeme 

do nastavka liječenja kemoterapijom, dob 

žene i postojanje partnera determiniraju 

individualni pristup u očuvanju plodnosti 

žena s rakom dojke. 

Kriopohrana zametka 

Kriopohrana zametkaje učinkovita metoda 

očuvanja plodnosti koja se rutinski koristi 

već dvadesetak godina nakon in vitro 

fertilizacije, u žena kojima je potrebna 

kemoterapija ili radioterapija. Danas 

se smrzavaju zameci u stadiju zigote ili 

blastociste. Stopa preživljenja zigota nakon 

postupka odmrzavanja je iznimno visoka 

i iznosi 80-90%. Kriopohrana zametka 

ima veliku uspješnost u žena ispod 35 

godina gdje se bilježi 22-25% kliničkih 

trudnoća po embrio transferu, a iznad 

35 godina 17-20%. Ovaj standardni i 


provjereni postupak ima svoje nedostatke 

kao što su potreba postojanja partnera ili 

donora, te da li je moguće odgoditi početak 

liječenja osnovne bolesti. Brojna istraživanja 

pokušavaju odgovoriti na pitanje koji bi 

protokol stimulacije ovulacije bio najbolji 

i najsigurniji u žena s rakom dojke. U 

odredjenim situacijama ovarijska stimulacija 

je kontraindicirana zbog histološkog tipa 

karcinoma, te u žena s estrogen pozitivnim 

tumorima. U induciranoj višestrukoj 

folikulogenezi primjenom FSH, razina 

estradiola je deset do dvadeset puta viša 

nego što je to u prirodnom ciklusu, u kojem 

je pak mali broj kvalitetnih embrija, niska 

je uspješnost (stopa trudnoće je 15-20%), 

a u gotovo 40% žena ne dolazi do embrio 

transfera. 

S obzirom na to da konvencionalni protokoli 

stimulacije ovulacije mogu rezultirati 

visokom razinom estradiola, danas se 

sve više ispituju alternativni protokoli za 


ovarijsku stimulaciju. U žena s hormonski 

ovisnim rakom dojke preporuka je 

stimulacija ovulacije tamoksifenom 

ili letrozolom koji smanjuju rizik 

izloženosti povećanoj razini estradiola. 

Danas se ispitujemodificirani prirodni 

ciklus dodatkom antagonista GnRH i 

FSH, te blagi postupak kontrolirane 

ovarijske stimulacije primjenom klomifena, 

tamoksifena, letrozola, antagonista GnRH i 

FSH/LH. Primjena tamoksifena u liječenju 

žena oboljelih od raka dojke, ali i stimulaciji 

folikulogeneze u IVF protokolu pokazala 

se uspješnom. Tamoksifen, selektivni 

modulator estrogenskih receptora, koristi 

se u adjuvantnoj terapiji žena s hormonski 

ovisnim rakom dojke. Dosadašnje studije su 

dokazale da iako tamoksifen povisuje razinu 

estradiola, istovremeno blokira učinak 

suprafiziološke razine estradiola na stanice 

dojke. Tamoksifen inhibira rast tumora 

dojke antagonizirajući učinak estrogena na 

estrogenskim receptorima. Razina estradiola 

u žena koje koriste samo tamoksifen u 

protokolu stimulacije je relativno niska 

i iznosi 419 pg/ml, no kombinacijom 

tamoksifena i FSH dolazi do porasta razine 

estradiola (E2=1182 pg/ml). Letrozol, 

inhibitor aromataze treće generacije, 

značajno smanjuje razinu estradiola, estrona 


i estron sulfata. Dokazano je učinkovitiji od 

tamoksifena u liječenju uznapredovalog raka 

dojke u žena u postmenopauzi. Od nedavno, 

letrozol se koristi u protokolu stimulacije 

ovulacije u žena s rakom dojke, sam ili u 

kombinaciji s FSH. Prednost letrozola je 

značajno manja razina estradiola (280 pg/ 

ml uz letrozol, kombinacija letrozola i 

FSH – 380 pg/ml) u žena s rakom dojke u 

usporedbi s konvencionalnim protokolima 

stimulacije ovulacije, te minimalno 

povišena razina estradiola u usporedbi s 

prirodnim ciklusom (200 pg/ml). Letrozol, 

sam ili u kombinaciji s FSH, pokazao se 

učinkovitim protokolom, jer ne povisuje 

razinu estradiola. Jedino ograničenje je 

studija koja je pokazala da letrozol povisuje 

rizik malformacija srca i lokomotornog 

sustava fetusa. No, Tulandi sa sur. je na 911 

djece dokazao da letrozol ne povisuje rizik 

za abnormalnosti. S obzirom na navedene 

studije danas je preporuka da se aromatazni 

inhibitori ipak ne koriste tijekom trudnoće, 

budući da estradiol i njegovi prekursori 

mogu imati važnu ulogu u razvoju fetusa. 

Važno je znati da postupci indukcije 

ovulacije i kriopohrane zametka ne 

odgadjaju liječenje raka dojke. Naime, 

razmak izmedju operacije i kemoterapije 

iznosi otprilike pet do šest tjedana, 

prosječno 46,8 dana. To je dovoljno vremena 

za indukciju ovulacije, za koju treba 

prosječno 11,5 dana, i in vitro fertilizaciju. 

Smrzavanje jajnih stanica 

(oocita) 

Krioprezervacija oocitaje opcija očuvanja 

plodnosti naročito u žena koje nemaju 

partnera, ili zbog etičkih ili religijskih 

razloga ne dozvoljavaju smrzavanje 

embrija. Smrzavanje oocite je neophodan 

oblik očuvanja plodnosti u djece i djevojaka 

sa zloćudnim bolestima, u žena s 

estrogen negativnim tumorima kao što su 

leukemija, limfomi, karcinom štitnjače. 

Takav oblik očuvanja plodnosti se pokazao 

dobar u žena oboljelih od raka dojke i novih 

protokola stimulacije ovulacije u estrogen 


pozitivnih tumora (primjena tamoksifena 

i letrozola), te u žena koje će biti izložene 

zračenju zdjelice. Ovarijska stimulacija je 

istovjetna onoj za kriopohranu zametka s 

podjednakom odgodom nastavka liječenja 

i potencijalnim rizikom za kratkotrajnu 

izloženost visokoj razini hormona. Brojna 

istraživanja su dokazala da su oocite 

osjetljivije na oštećenja tijekom postupka 

smrzavanja u usporedbi sa zamecima, te je 

stoga i stopa uspješnosti tj. broj kliničkih 

trudnoća manja u usporedbi sa standardnim 

IVF postupcima (stopa trudnoća po 

jednoj oociti je 2%). Pokazalo se da su 

diobena vretena oocita iznimno osjetljiva, 

da preživljava 30-60% oocita, te da se 

fertilizacija dogadja u 53% oocita. 

Do danas je zabilježeno 150 poroda 

nakon ovog postupka. Danas se provodi 

krioprezervacija zrele oocite u metafazi 

II, oocite s germinalnim vezikulom, 

primordijalnih folikula u kojima nema 

diobenog vretena i zone pelucide, te 

imaturne oocite u žena sa sindromom 

policističnih jajnika u kojih se provodi in 

vitro maturacija. Od inauguracije metode 

1986.godine do danas značajno se poboljšao 

rezultat u smislu povećanja stope trudnoće. 

Zahvaljujući vitrifikacijskoj tehnici 

preživljenje smrznute oocite iznosi 70-90%, 

a stopa zanošenja je porasla od 1-5% na 

33-57%. Cobo i suradnici su 2008.godine 

dokazali na 797 smrznutih oocita stopu 

preživljenja od 96.1%, te iznimno visoku 

stopu trudnoće nakon vitrifikacije oocite od 

63.2%. 

Smrzavanja tkiva jajnika 

Prednost krioprezervacije tkiva jajnika je 

da nije potrebna donacija sjemena niti 

ovarijska stimulacija. Ta tehnika se može 

koristiti u predpubertetu, te u situacijama 

kada se početak kemoterapijskog liječenja 

ne može odgoditi. 

Laparoskopskim putem uzima se kora 

jajnika u rezovima debljine 2-3 mm, koja se 

zatim ortotopički reimplantira u zdjelici, ili 


heterotopički subkutano u područje donjeg 

abdomena ili podlaktice, uz uspostavu 

normalne ovarijske endokrine funkcije 

(slika 2). Iako se primordijalni folikuli 

mogu učinkovito smrznuti, uslijed inicijalne 

ishemije koja nastupa nakon reimplantacije, 

gotovo 25% njih mogu biti izgubljeni. 

Naravno, da je krioprezervacija tkiva jajnika 

u žena nakon 40 godina upitna zbog toga 

što je u njih ionako preostao vrlo mali broj 

primordijalnih folikula. 

Do sada su u literaturi opisane dvije 

uredno dovršene trudnoće nakon ovakvog 

postupka, jedna nakon spontanog 

zanošenja, a druga nakon postupka IVF-a. 

Reimplantirano tkivo jajnika nosi rizik 

ponovnog uvodjenja zloćudnih stanica. 

Medjutim u žena bez dokaza sistemskih 

metastaza, vrlo je mala šansa pojave 

okultnih ovarijskih metastaza, i do sada 

nije opisan recidiv karcinoma nakon 

transplantacije tkiva jajnika. 


S ciljem postizanja optimuma u žena u kojih 

se planira smrznuti tkivo jajnika potrebno je 

imati na umu slijedeće: 

1. Dob pacijentice (ne preporuča se u 

žena starijih od 40 godina) 

2. Veličina uzoraka (optimalna veličina 

0.5x0.5-1cm) 

3. Izbor krioprotektana (dimetil 

sulfoksid, propanediol, etilen glikol) 

4. Izbor metode (prednost ima „slow 

freezing“ nad metodom vitrifikacije). 

Transpozicija jajnika 

Radioterapijamože dovesti do izravnog 

oštećenja DNA u folikulima jajnika, 

što rezultira folikularnom atrofijom i 

smanjenjem ovarijske rezerve. Humane 

oocite su iznimno osjetljive na radioterapiju. 

Doza zračenja, životna dob u vrijeme 

izloženosti zračenju i trajanje terapije 

zračenjemčine važne faktore rizika za 

nastanak prijevremene menopauze. 

Nedavno objavljena studija Wallace i 


suradnika je pokazala da je doza zračenja 

manja od 2 Gy dovoljna da uništi 50% 

nezrelih oocita. Prediktivni model 

ovarijske insuficijencije koji je osmislio 

Wallace i suradnici može pomoći u 

savjetovanju pacijentice i njene obitelji 

prije početka terapije o metodama za 

očuvanje plodnosti. Uterina disfunkcija 

može nastati ukoliko je doza zdjeličnog 

zračenja izmedju 14 i 30 Gy. Ona dovodi do 

smanjenog uterinog volumena, oštećenja 

krvnih žila i endometrija. To može 

kasnije rezultirati intrauterinih zastojem 

rasta djeteta, povećanom učestalošću 

spontanih pobačaja i prijevremenih poroda. 

Oštećenje endometrija može dovesti do 

promjena u normalnoj decidualizaciji 

što može rezultirati placentom accretom 

ili percretom. Takodjer, postoje radovi 

koji su pokazali da radioterapija može 

smanjiti debljinu miometrija što u 

trudnoći može dovesti do rupture 

uterusa. Kirurška transpozicija jajnika 

izvan polja zračenja neobično je važna 

u očuvanju plodnosti žena oboljelih od 

zloćudnih bolesti koje se moraju izložiti 

abdominalnom i zračenju zdjelice. 

Donacija oocita i surogat 

majčinstvo 

Kao jedna od mogućnosti u očuvanju 

plodnosti oboljelih od zloćudnih bolesti 

dolazi u obzir donacija oocita i surogat 

majčinstvo. Pretpostavke za primjenu tih 

metoda jesu zakonodavne mjere koje to 

dozvoljavaju, kao i moralni i etički aspekti 

primjene tih metoda. 

Muška neplodnost 

Metode u očuvanju plodnosti muškaraca su 

relativno jednostavne i uhodane metode 

(Tablica 4). Najpouzdanija metoda je 

krioprezervacija sjemena. Pohranjuje 

se barem 4-5 ejakulata i vrlo važno je 

utvrditi plodnost uzorka prije njegove 


pohrane. Metoda intracitoplazmatske 

injekcije u postupku in vitro fertilizacije 

značajno povećava stopu zanošenja u 

postupcima pomognute oplodnje. Rak testisa 

i Hodgkinova bolest najčešće su zloćudne 

bolesti u muškaraca u kojih se mogu koristiti 

metode očuvanja plodnosti. Uz anatomske 

probleme, te primarnu i sekundarnu 

hormonsku insuficijenciju, oštećenje 

germinativnih stanica može nastati kao 

rezultat kemoterapije i radijacijskog liječenja 

smanjenjem broja, motiliteta, morfologije i 

DNA integriteta spermija. 

Zaključak 

Zahvaljujući uspješnim programima 

probira i novim protokolima liječenja 

u žena oboljelih od zloćudnih bolesti 

značajno je dulje preživljenje, pa se sve 

više pozornosti posvećuje poboljšanju svih 

aspekata kvalitete života. Poseban aspekt 

je očuvanje plodnosti žena oboljelih od 

zloćudnih bolesti. Danas se kao provjerene 

metode koriste smrzavanje zametaka i 

oocita, te supresija jajnika primjenom 

agonista gonadotropin oslobadjajućeg 

hormona. U raspravi o očuvanju plodnosti 

Tablica 4. Metode očuvanja plodnosti u muškarca 

Intervencije komentar Uzeti u obzir 

Krioprezervacija ejakulata 

Najuhodanija metoda 

Pohrana barem 4-5 ejakulata prije početka th 

Odmah utvrditi plodnost uzorka 

“outpatient” postupak 

- U SAD 1500 US za tri uzorka 

pohranjena 3 godine, “storage fee” za 

dodatne godine 

Hormonalna gonadoprotekcija 

Analozi/antagonisti GnRH 

Studije ne podupiru efikasnost 

Nema oporavka spermatogeneze nakon 

12 tjedna supresije 

Krioprezervacija tkiva testisa/ 

xenografting testisa 

Ekperimentalna 

Nema humanih studija 

Potencijalna opcija za prepubertalne 

dječake 

ASCO preporuke, 2006. 


uz oboljelu ženu moraju sudjelovati onkolog 

i reprodukcijski specijalist. 

and consenting women with cancer on their 

oncofertility options: a clinical perspective. Cancer 

Treat Res.2010;156:403-12 

Literatura 

1. Oktay K, Oktem O. Preserving fertility. 

U: Reproductive Endocrinology and 

infertility:Integrating modern clinical and 

laboratory practise, DT Carell i CM Peterson 

(urednici), Springer Science and Business Media, 

LLC,2010.:str.703-10. 

2.Wallace WH. Oncofertility and preservation of 

reproductive capacity in children and young adults. 

Cancer. 2011;117(10 Suppl):2301-10. 

3. Woodruff TK, Zoloth L, Campo-Engelstein L, 

Rodriguez S. Oncofertility: ethical, legal, social, 

and medical perspectives. Preface. Cancer Treat 

Res.2010;156. 

4. Gardino SL, Emanuel LL. Choosing life when 

facing death: understanding fertility preservation 

decision-making for cancer patients. Cancer Treat 

Res.2010;156:447-58. Review. 

5. Jungheim ES, Carson KR, Brown D. Counseling 

6. King RB. Perspectives on oncofertility from 

demography and economics. Cancer Treat Res. 

2010;156:371-9. 

7. Huser M, Crha I, Záková J, Ventruba P. 

[Oncofertility--a new trend in reproductive 

medicine]. Ceska Gynekol. 2011;76(2):91-9. 

8. Noyes N, Knopman JM, Long K, Coletta JM, 

Abu-Rustum NR. Fertility considerations in the 

management of gynecologic malignancies. Gynecol 

Oncol. 2011;120(3):326-33. 

9. Campo-Engelstein L. Gametes or organs? 

How should we legally classify ovaries used for 

transplantation in the USA? J Med Ethics. 2011 

Mar;37(3):166-70. 

10. Duncan FE, Jozefik JK, Kim AM, Hirshfeld- 

Cytron J, Woodruff TK. The Gynecologist Has 

a Unique Role in Providing Oncofertility Care 

to Young Cancer Patients. US Obstet Gynecol. 

2011;6(1):24-34 


Osteogenesis 

Imperfecta 

26

Što je Osteogenesis Imperfecta? 

Osteogenesis imperfecta (OI) je rijetka genska bolest vezivnog tkiva, 

koja se klinički očituje prijelomima kostiju, deformitetima kostura, 

skoliozom i osteoporozom. Patološki prijelomi su vodeći znak bolesti. 

prof.dr.sc. Darko Antičević 

U 

85% bolesnika postoje mutacije 

na COL1A1 or COL1A2 genima 

koji su odgovorni za smanjenu 

kvalitetu i kvantitetu kolagena. Danas se 

zna da su nekolagenske mutacije odgovorne 

za nastanak OI u 15% bolesnika. Povećana 

lomljivost kosti, kao i brojni deformiteti 

nastaju kao posljedica nesposobnosti 

osteoblasta da sintetiziraju dovoljno 

kvalitetnog koštanog matriksa. Klinički 

oblici OI variraju od letalnih pri rođenju, 

do onih blagih, koji fenotipski nalikuju na 

postmenopauznu osteoporozu. Posljednih 

godina se znatno povećalo zanimanje 

za istraživanje OI. Primjerice, s danom 

22. travnja 2016. u PubMed tražilici 


je osteogenesis imperfecta imala 4876 

referenci. Nedavno je tiskana knjiga s preko 

550 stranica usmjerena na translacijski 

pristup proučavanju OI. 

Klinička slika 

OI se pojavljuje s učestalošću od 1/15.000 

do 1/25.000 novorođenčadi. Glavna osobina 

bolesti su lako (trivijalna trauma) lomljive 

kosti i osteoporotične kosti. Budući da su 

zahvaćena i nemineralizirana tkiva u kojima 

je glavna bjelančevina matriksa kolagen tip 

I, promjene se očituju i na koži, tetivama, 

bjeloočnicama, zubima i krvnim žilama. 

Tako se javljaju raznoliki simptomi kao što 

su plavkasta obojenost bjeloočnica, gluhoća, 

poremećaj u razvoju zuba, pojačana 

pokretljivost u zglobovima i elasticitet 

kože, sklonost hernijama (kilama), krhkost 

kapilara, aneurizme, mlohavost srčanih 

zalistaka i drugo. OI je multisistemska i 

cijeloživotna bolest koja u slučaju oboljelog 

dijeteta bitno utječe na aktivnosti cijele 

obitelji. 

Postavljanje dijagnoze 

Genetičko informiranje je neizostavan 

dio skrbi u OI. Dosad je poznato šest 

nasljednih oblika OI, a ima bar desetak 

sličnih rijetkih nasljednih bolesti koje 

treba razlučiti od OI. 

Tijekom genetičkog informiranja postavlja 

se preciznija dijagnoza obzirom na tip 

OI, te na temelju kliničkih nalaza daje 

prognoza o vjerojatnom tijeku bolesti, 

broju lomova, deformacijama, rastu i 

zahvaćenosti drugih organa i sustava. 

Potom se razmatra rizik ponovljene pojave 

bolesti kod pojedinih članova obitelji, 

te mogućnosti prevencije. Prenatalna 

dijagnoza zahtijeva kompleksan pristup 

tima stručnjaka, no moguća je, a cilj joj 

je da se kod blagih oblika bolesti roditelji 

odgovarajuće pripreme na rođenje djeteta 

(porod u tercijarnom centru, carskim 

rezom itd), a kod teških oblika roditelji 

imaju mogućnost odluke o prekidu 

trudnoće iz medicinskih razloga. 


Rtg slika donjih ekstremiteta prije operacije 

Liječenje 

Ortopedsko liječenje 

Temeljni cilj ortopedskog liječenja OI 

je poboljšanje funkcije pokretljivosti 

(mobilnosti) i izgleda sustava za kretanje. 

Taj naizgled jednostavan cilj nije moguće 

uvijek jednostavno ostvariti. Zbog 

Rtg slika poslije operacije ugradnje 

teleskopskih intramedularnih čavli po 

Fassier-Duvalu u obje natkoljenice i obje 

potkoljenice 

raznolikosti problema na lokomotornom 

sustavu i različite životne dobi bolesnika 

s OI treba primjenjivati individualizirani 

pristup u ortopedskom liječenju. 

Ortopedsko liječenje provodi se kroz 


postupke koji se mogu svrstati u nekoliko 

skupina djelovanja: 

• Liječenje svježeg (akutnog) prijeloma 

kosti 

• Ispravljanje zaostale deformacije kosti 

• Prevencija prijeloma kosti 

• Očuvanje razvijenosti i snage mišića 

• Liječenje deformacije kralježnice 

• Održavanje ukupne pokretljivosti i 

samostalnosti bolesnika 

Ortopedsko djelovanje u liječenju bolesnika 

s OI može biti uspješno ako je usmjereno 

na dva cilja. Prvi je prevencija nastanka 

prijeloma kosti i deformacija kralježnice, a 

drugi je liječenje deformacija dugih kostiju i 

deformacija kralježnice. Svrha ortopedskog 

pristupa je očuvanje pokretljivosti i 

održanje funkcije lokomotornog sustava 

u OI bolesnika. Ortopedsko liječenje 

treba prilagoditi svakom bolesniku 

posebice s pozornošću na specifične 

detalje. Suvremeno ortopedsko liječenje 

je usmjereno na intramedularnu fiksaciju 

teleskopskim čavlom koji je tako oblikovan 

da može rasti zajedno s dugom kosti, a 

bez potrebe atrotomije koljena ili gležnja. 

Moderna generacija teleskopskih čavala je 

oblikovana od kanadskih autora (F. Fassier 

i Duval), a primjenjuje se od 2004. godine u 

Klinici za ortopediju Medicinskog fakulteta 

i Kliničkog bolničkog Centra na Šalati 

(slike 1-4), a u novije vrijeme i u Klinici za 

dječje bolesti (Zavod za dječju ortopediju) 

Klaićeva 16. Postoje intramedularni čavli po 

Fassier-Duval-u za femur, tibiju i humerus. 

Povijesno gledano, na 10 operacija na 

donjim udovima došla bi jedna operacija 

na gornjim udovima. Posljednih godina taj 

se odnos mijenja, pa su sve češće i usješnije 

operacije na nadlaktici i podlaktici sa 

svrhom poboljšanja funkcije. 

Farmakoterapija 

Izliječiti osteogenesis imperfectu (OI) 

zasad nije moguće, ali sva dostupna dobra 

iskustva o prevenciji i terapiji osteoporoze 


kod odraslih treba primjenjivati kod djece 

oboljele od OI, jer im to može olakšati i 

poboljšati život. Potrebno je napomenuti 

da je u odraslih osoba s OI povećan rizik 

nastanka osteoporoze. 

U zadnjih 15-tak godina i u djece sve češća 

se primjenjuje liječenje bisfosfonatima. 

Intravenozna primjena bisfofonata u težim 

oblicima OI (tip III I tip IV) pod nadzorom 

iskusnih pedijatara pokazala je u više 

svjetskih centara povoljne učinke. U nekim 

svjetskim centrima prije operacijskog 

liječenja obavezno se provodi liječenje 

bisfofonatima, jer je tada i uspješnost 

operacija povećana. Noviji rad (2016.) iz 

Njemačke navodi Denosumab kao novije 

antiresoptivno sredstvo čija primjena 

upućuje na poboljšanje kvalitete kosti čak i u 

djece s OI. 

Fizikalna terapija i rehabilitacija 

Poremećaj stvaranja kolagena u osteogenesis 

imperfecti (OI) uzrok je lomljivosti 

kostiju, ali i labavosti zglobnih sveza te 

posljedično slabosti mišića. Poteškoće 

tjelesnog razvoja, deformiteti nastali 

zbog prijeloma i invalidnost mogu biti 

različito izraženi. Imobilizacija djece s OI 

koja se provodi nakon prijeloma ili zbog 

sprječavanja nastanka prijeloma dodatno 

uzrokuje osteoporozu i slabost mišića zbog 

inaktivnosti te je zbog toga izuzetno važno 

provditi fizikalnu terapiju i rehabilitaciju s 

ciljem poboljšanja općeg stanja, postizanja 

određene samostalnosti i razvijanje u skladu 

sa životnom dobi. 

Pozitivni ishod mjera fizikalne medicine 

i rehabilitacije uključuje postizanje 

funkcionalne snage svih grupa mišića, bez 

ili s minimalnim deformacijama nogu, 

poboljšanja općeg zdravstvenog stanja te 

psihofizički razvoj odgovarajući dobi. Ove 

će mjere biti uspješne uz punu suradnju 

djeteta ili bolesnika s OI, medicinskog 

stručnjaka i roditelja. 

U zaključku, valja istaknuti da je timski 

i individualizirani način rada temelj 

uspješnog ishoda liječenja bolesnika s OI. 


Ovisnost o hrani 

- kompulzivno prejedanje 


U javnosti se naveliko i naširoko raspravlja o poremećajima hranjenja 

te ih se često nestručno klasificira i navodi pri komentiranju 

nečijeg fizičkog izgleda. Uz standarde ljepote postavljene većinom 

od strane modne industrije, poremećaji hranjenja uzimaju sve 

više maha. Dodatni pritisak stvaraju i društvene mreže na kojima 

se preporučuje određena vrsta prehrane, namirnica, tjelovježbi i 

slično, a kojima se postiže željeni izgled (uz više ili manje truda). 

Lea Maričić, mag. psih., 

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ 

Generalno poremećaji jedenja nisu, 

kao što to mediji znaju navoditi, 

bolesti modernog doba već su 

poznati od davnina, a neki su opisani još 

u antičkim spisima. Prema suvremenim 

medicinskim klasifikacijama spadaju u 

psihičke poremećaje, a zastupljeni su u 

svim kulturama s različitom učestalosti. 

Najčešće su u fokusu javnosti anoreksija i 

bulimija koje u svojim terminalnim fazama 

rezultiraju iznimno mršavim izgledom pa 

ćemo često čuti ljude kako za vrlo mršave 

osobe govore „vidi ovu anoreksičarku“ ili 

„bulimičarku“, ne znajući pri tom je li uopće 


iječ o bolesti ili je osoba jednostavno takve 

konstitucije. S druge strane, pogledom na 

pretilu osobu mogli bi izjaviti nešto poput 

„vidi ovu debelu/og“ uz izostanak neke 

proizvoljne dijagnoze. Kod takvih „debelih“, 

kao i kod „anoreksičnih“ dijagnoza, može 

biti i neka druga vrsta bolesti, koja ne 

zadovoljava kriterije poremećaja hranjenja. 

Budući su nam hrana i njen svakodnevni 

unos nužni za preživljavanje, nije lako 

postaviti dijagnozu poremećaja hranjenja. 

Overeaters anyonimous jednostavno opisuju 

poremećaje hranjenje ovako: „Jedna špaga, 

dva kraja“; na jednom kraju: kompulzivno 

jedenje, a na drugom kraju: bulimija i 

anoreksija. 

Što je kompulzivno prejedanje? 

Riječ je o pojavi nekontroliranih i/ili 

razuzdanih naleta prejedanja koji se kod 

pogođenih ljudi javljaju najmanje dva puta 

tjedno tijekom promatranih šest mjeseci. 

Pri tome osobe u sebe trpaju ogromne 

količine hrane, najčešće ugljikohidratne 

visokorafinirane (sladoled, krafne, slatkiši i 

sl.) ili tzv. „junk“ hrane (hamburgeri, pizze, 

grickalice i slično) i to najčešće kad nikoga 

nema u blizini. Postoji mogućnost i jedenja 

bilo čega pa i vađenja iz smeća ukoliko 

nema druge hrane na raspolaganju. Primjer 

većeg prejedanja bilo bi konzumiranje 2500 

kalorija u jednom obroku. Osobe prestaju 

jesti tek kad nastupi bol u predjelu želuca 

ili kad više ne mogu disati od pretrpanosti. 

Važno je istaknuti da takvoj epizodi ne 

prethodi stvarna, konkretna glad već 

hrana nadomješta trenutnu bol ili tugu 

ili neku drugu jaku emociju ili životni 

nedostatak. Poslije epizoda prejedanja 

slijedi samookrivljavanje, ponekad i mržnja 

samog sebe, depresivnost. Procjenjuje se 

da oko trideset posto pretilih osoba pati od 

kompulzivnog prejedanja. Podjednako su 

pogođeni muškarci i žene. 

Poremećaj prejedanja ima gotovo iste 

psihičke pokretače kao i bulimija, dok je 

anoreksija bolest drukčije problematike. 

Kod prejedanja, za razliku od bulimije, 


nema kompenzatornog ponašanja u 

vidu povraćanja ili čišćenja laksativima i 

diureticima. Sličnost je u tome što u obje 

bolesti nakon epizode prejedanja slijedi 

osjećaj krivnje zbog izostale samokontrole. 

Osobe navode mnoge razloge zašto to čine, 

a najčešći su: stres, anksioznost vezana uz 

očekivanja okoline i usamljenost. Tu su 

još i dosada te hrana kao nagrada. Među 

emocionalnim posljedicama prejedanja 

navode se: krivnja, sram, poricanje, 

racionaliziranje, okrivljavanje drugih (npr. 

liječnika zato što ih nije na vrijeme upozorio 

na prekomjernu težinu). 

Mehanizam u podlozi 

Osobna borba da se dostigne i održi 

prihvatljiva težina te da se dosegne 

prevlast nad ponašanjima razuzdanog i 

nekontroliranog prejedanja, dovodi do 

ovisničkog procesa pa i javljanja ovisničke 

krize ako se nema što za jesti. U tom 

procesu, osoba konstantno razmišlja 

o hrani, svjesno ili nesvjesno te jede 

hranu nekontrolirano usprkos poznatim 

posljedicama. Svi takvi pojedinci su svjesni 

gubitka kontrole nad vlastitim obrascima 

ponašanja. Važna komponenta u toj 

ovisnosti je osjećaj nagrade koju takva 


vrsta hrane izaziva. Sol uzbuđuje nepce 

i šalje poruku mozgu da treba još jesti. 

Šećer pobuđuje osjećaj užitka. Hrana čiji je 

okus pojačan tim i sličnim dodacima (tzv. 

pojačivačima okusa) izaziva otpuštanje 

dopamina, kemijskog spoja koji je vrlo 

sličan adrenalinu. Istraživanja pokazuju da 

ljudi koji jedanput osjete „nalet“ dopamina 

u mozgu češće posežu za namirnicama koje 

izazivaju upravo takvu reakciju, odnosno 

kad god su u prilici imaju potrebu jesti 

više. Taj signal „nagrade“ koji se osjeća 

kod povećane razine dopamina jači je od 

osjećaja sitosti i zadovoljstva zbog punog 

želuca pa kao rezultat toga ljudi neku hranu 

mogu trpati u sebe čak i kada nisu gladni. 

Veličina ugode pripisana određenoj hrani 

može biti vrlo subjektivna, pod utjecajem 

ne samo hrane, okusa i dostupnosti, već i 

pojedinih genetskih/crta/psihosocijalnih 

razlika. Pretile osobe izjavljuju o povećanom 

zadovoljstvu prilikom konzumiranja 

prehrane visoke masnoće i visokog 

udjela šećera u odnosu na mršave osobe. 

Alternativno (ili možda dodatno), sugerira 

se da bi prejedanje, baš kao što je kockanje 

ili zlouporaba ilegalnih tvari, moglo biti 

odraz sindroma deficijencije u sustavu 


nagrađivanja, čije posljedice bi mogle 

povećati motivaciju za dobivanjem nagrade, 

u ovom slučaju za hranom. Pokazalo se da 

osobe koje pokazuju tendenciju prejedanju, 

pokazuju povećanu aktivnost u područja 

mozga povezanog s nagradom, kada im je 

prikazana ukusna usporedbi s bezukusnom 

hranom. Pretile osobe imaju veći strijatalni 

odgovor na vizualno prikazanu hranu u 

odnosu na mršave pojedince. 

Tri uzroka kompulzivnog 

prejedanja 

1. Biološki - nasljedna sklonost 

poremećajima hranjenja. 

2. Psihološki - perfekcionizam, sklonost 

depresivnosti, nedostatak samopoštovanja. 

3. Socijalni - pritisak društva i medija, 

promocija dijeta (istraživanje rađeno 1995. 

godine na Fidžiju pokazalo je da na tom 

otoku nije bilo osobe koja ima simptome 

poremećaja hranjenja; samo tri godine 

kasnije, nakon što je na Fidži stigla televizija, 

11,3% djevojčica povraćalo je s ciljem da 

smršave). 

Simptomi kompulzivnog 

prejedanja 

Kod klasičnog prejedanja logično dolazi 

do gomilanja kilograma, jer izostaje 

„ritualno“ čišćenje specifično za bulimiju. 

Dugoročno gledano, ako osoba učestalo 

konzumira velike količine visokokalorične 

hrane, naštetit će vlastitom organizmu. 

Kao posljedice kompulzivnog prejedanja 

možemo navesti dijabetes, povišen krvni 

tlak, visok kolesterol, kardiovaskularne 

bolesti, itd. Sljedeće što možemo svrstati 

u simptome je činjenica da su ti ljudi 

obično opsjednuti dijetama, uz negativan 

stav prema izgledu i tijelu uopće. Čak i 

kad uspješno izgube kilograme, ostaju u 

stanju preokupacije izgledom. Kako u svim 

životnim situacijama reagiraju emocionalno, 

odnosno emocionalnim jedenjem, u 

stanju su višemjesečni trud „upropastiti“ 

u napadaju lošeg raspoloženja. Često su 

u depresiji jer bi htjeli drukčije izgledati, 

a ne uspijevaju u tome. Katkad se ovaj tip 

poremećaja jedenja javlja u kombinaciji 

s ovisnosti o alkoholu ili drogama te vrlo 


često u osoba s traumom seksualnog 

zlostavljanja u djetinjstvu. 

Simptomi: 

• postoje epizode prejedanja; 

• prejedanje je vezano uz tri ili više niže 

navedenih fenomena: 

• osoba jede brže nego normalno; 

• osoba jede sve dok se ne javi osjećaj 

neugodne prepunjenosti; 

• osoba jede velike količine hrane iako 

zapravo nema osjećaja fizičke gladi; 

• osoba jede na osami zbog stida; 

• osoba ima osjećaj gađenja prema sebi, 

te depresije i krivnje zbog jela; 

• postoji patnja povezana s prejedanjem; 

• prejedanje se javlja dva dana u tjednu 

u periodu od šest mjeseci; 

• prejedanje nije povezano s redovitim 

„čišćenjima“ (povraćanje, laksativi i 

sl). 


Liječenje 

Nije jednostavno boriti se protiv ovisnosti 

o hrani i nije lako biti discipliniran u 

promjeni prehrambenih navika i stila života. 

Uspostavljanje dobrog terapijskog odnosa, 

rad na stjecanju uvida u problem i želja da 

se radi na rješavanju problema uz primjenu 

motivacijskih tehnika od samog početka 

tretmana te spremnost osobe na suradnju 

preduvjet su uspjeha u dugotrajnom 

psihoterapijskom procesu. Psihoterapija 

uključuje i ponovno proživljavanje 

traumatičnog događaja pa takav korak može 

biti vrlo neugodan za pacijenta jer ga izlaže 

potisnutoj emocionalnoj boli. U slučajevima 

kad prejedanje prati depresija, propisuju se 

antidepresivi, no lijekovi kod poremećaja 

hranjenja općenito nisu dugoročno rješenje. 

U Republici Hrvatskoj postoji i Program 

12 koraka Anonimnih Overeatersa u 

kojem svaka osoba ima priliku da sebi 

bude psihoterapeut, a iskustva se dijele sa 

tzv. sponzorom, osobom koja je dulje u 

Anonimnim Overeatersima. 

Izvori: 

1. Moss, M. (2013) Salt Sugar Fat: How the Food 

Giants Hooked Us. Random House, New York. 

2. Kessler, D.A. (2009). The End of Overeating: 

Taking Control of the Insatiable American 

Appetite. Rodale books 

3. www.centarbea.hr/ 

4. www.oa-hr.com/ 

5. www.vasezdravlje.com/ 

6. www.centarzdravlja.hr 


Zdravstvena ekologija 

Važnost kontrole materijala i predmeta u kontaktu s hranom 


Prosječnom potrošaču do prije nekoliko godina prvenstveno je 

bilo važno da hrana koja se kupuje bude zdravstveno ispravna, 

pri čemu je za njega ambalaža, posuđe, pribor i oprema u kojoj 

se hrana priprema imala samo marketinški utjecaj kod izbora. U 

posljednje vrijeme taj trend se mijenja te se hrana s ambalažom u 

koju je upakirana promatra kao cjelina, odnosno kao kompletan 

proizvod čiji su ključni zahtjevi sigurnost i kvaliteta. 

Antonija Galić, dipl. ing., Lidija Barušić, dipl. ing. i Lidija Baričević 

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ 

Taj trend, kao i važnost područja 

materijala i predmeta koji dolaze 

u neposredan dodir s hranom, 

potvrđuje i veliki broj EU propisa koji se 

stalno evaluiraju od strane specijaliziranih 

stručnjaka Europske agencije za sigurnost 

hrane (EFSA) i u skladu s najnovijim 

toksikološkim spoznajama. 

Na području Europske unije materijali i 

predmeti koji dolaze u kontakt s hranom 

(ambalaža, posuđe, pribor, oprema i uređaji 

za hranu) definirani su Uredbom (EZ) 

br.1935/2004 Europskog parlamenta i vijeća 

koja se temelji na načelu da svi materijali 

ili predmeti koji dolaze u neposredan 

dodir s hranom moraju biti dovoljno 


inertni da se isključi prijenos tvari na 

hranu u količinama koje mogu ugroziti 

zdravlje ljudi ili prouzročiti neprihvatljive 

promjene u sastavu hrane ili mijenjati njena 

organoleptička svojstava. 

U nacionalnom zakonodavstvu su materijali 

i predmeti koji dolaze u neposredan dodir 

s hranom definirani kao dio predmeta 

opće upotrebe, regulirani Zakonom o 

predmetima opće uporabe (NN 39/13; 

47/14) i Zakonom o materijalima i 

predmetima koji dolaze u neposredan 

dodir s hranom (NN 25/13) te spadaju pod 

nadležnost Ministarstva zdravlja. 

Za materijale i predmete koji dolaze u 

neposredan dodir s hranom, a izrađeni 

su od plastike, keramike, kao i aktivne 

inteligentne materijale i regeneriranu 

celulozu u potpunosti je prihvaćena EU 

regulativa (Uredbe (EU) br.1935/2004, 

br. 1895/2005, br. 282/2008, br.450/2009, 

br. 10/2011, br.284/2011) te kao takva 

primjenjiva i u nacionalnom zakonodavstvu. 

Međutim, veći dio materijala i predmeta koji 

dolaze u neposredan dodir s hranom (papir, 

karton, staklo, drvo, pluto, metali i slitine, 

tekstil, ljepila, ionsko izmjenjivačke smole, 

printerske boje, silikoni, lakovi i premazi 

i voskovi) nisu regulirani ni u Europskoj 

uniji pa stoga postoji isključivo nacionalno 

zakonodavstvo, odnosno Pravilnik o 

zdravstvenoj ispravnosti materijala i 

predmeta koji dolaze u neposredan dodir s 

hranom (NN 125/09 i 31/11). 

Posuđe, pribor, oprema i uređaji prije 

stavljanja u promet moraju imati glatke 

površine, bez udubljenja i pukotina i moraju 

biti izrađeni tako da se mogu lako i uspješno 

čistiti, prati i dezinficirati. Rubovi moraju 

biti zaobljeni. Posuđe, pribor, oprema i 

uređaji namijenjeni za pripremu, izdavanje 

i prijevoz hrane ili ako su namijenjeni za 

pohranu i prijevoz mlijeka moraju biti 

izrađeni tako da se mogu sterilizirati. 

Zabranjeno je stavljati u promet posuđe, 

pribor, opremu i uređaje koji su s unutarnje 

strane toliko okrnjeni ili oštećeni, ili su 

nedovoljno obrađeni, da mogu utjecati na 

zdravstvenu ispravnost hrane odnosno 


na zdravlje ljudi, ili su zbog nedorađenih 

dijelova opasni za uporabu. 

Posuđe i pribor za jednokratnu uporabu 

koje se prije uporabe ne čisti, ne pere, ne 

dezinficira, niti sterilizira mora zadovoljavati 

zakonom propisanu mikrobiološku čistoću. 

Gotovo da ne postoji potpuno inertan 

materijal i predmet u kontaktu s hranom. 

Evidentirano je preko 6000 supstanci koje 

se koriste u proizvodnji posuđa i ambalaže 

za hranu. Neki od njih su: amino spojevi, 

esteri, lako hlapivi spojevi, fenoli, epoksi 

spojevi, nanočestice, alkani, antioksidansi, 

sulfati, glikoli, kiseline, anorganski spojevi 

poput teških metala...Uz ove spojeve u 

gotovom proizvodu mogu se naći i produkti 

razgradnje, nečistoće, produkti sporednih 

reakcija, onečišćivači iz procesa recikliranja, 

a to su i nenamjerno dodane tvari (NIAS 

- Non-intentionally added substances). 

Svi ovi spojevi mogu migrirati u hranu 

pod određenim okolnostima, kao što su 

nepoštivanje pravila dobre proizvođačke 

prakse (GMP), nepravilnog korištenja 

u smislu namjene predmeta i vremena 

korištenja (na primjer višekratno korištenje 

PET ambalaže od krajnjeg korisnika iako je 

namijenjena za jednokratno korištenje). 

Bez obzira na savršen način proizvodnje 

materijala i predmeta u neposrednom 

dodiru s hranom, može doći do migracija. 

Vrsta migracije uvjetovana je vrstom 


materijala od kojeg je predmet izrađen pa 

tako razlikujemo migracije kod: 

• Plastike - dolazi do difuzije 

niskomolekularnih tvari; 

• Keramika, emajl i lijevano željezo – dolazi 

do difuzije uzrokovane otapanjem; 

• Metali i slitine – dolazi do otpuštanja 

uzrokovanog elektrokemijskom reakcijom. 

Migracije ovise o inertnosti materijala, vrsti 

materijala, vrsti hrane koja je u kontaktu, 

temperaturi skladištenja, pokretljivosti tvari 

u materijalu, vremenu kontakta sadržaja 

s ambalažom, prirodi kontakta s hranom, 

namjenom i kontaktnoj površini materijala 

te sastavu i količini tvari u materijalu. 

Kod plastike trebamo razlikovati globalne 

migracije, odnosno ukupne migracije 

(OML =10 mgdm-2 ili 60 mgkg-1) i 

specifične migracije, a to je otpuštanje 

monomera, aditiva i kontaminanata (npr. 

tereftalatna kiselina, 1,3-butadien, Bisfenol 

A, primarni aromatski amini, ftalati, 

migracija epoksidiranog ulja soje( ESBO), 

formaldehid, acetaldehid, teški metali...). 

Kod metalnih materijala i predmeta koji 

dolaze u neposredan dodir s hranom 

govorimo o otpuštanju – SRL (Specific 

release limit) koje ovisi o vrsti metala u 

kontaktu s hranom. 

Materijali i predmeti koji su namijenjeni 

da dolaze u neposredan dodir s hranom, a 


stavljaju se na tržište Republike Hrvatske 

moraju u okviru obavijesti o proizvodu ili 

deklaracije sadržavati sljedeće podatke: 

• pisanu oznaku „za hranu“ ili posebnu 

oznaku prema mogućoj namjeni (poput 

aparata za kavu, boca za vino, žlica za 

juhu) ili slikovnu oznaku 

• ako je potrebno posebne upute za sigurnu i 

odgovarajuću uporabu 

• naziv ili trgovačku oznaku, naziv i adresu 

Tablica 1. Opasnosti iz materijala u kontaktu s hranom 

TIP MATERIJALA U 

KONTAKTU S HRANOM 

Plastika 

Plastika 

Plastika 

Materijal KONTAMINANTI 

Polietilentereftalat (PET) 

Polietilen (PE) 

Polivinilklorid (PVC) 

Formaldehid, Acetaldehid, Antimon, UV 

stabilizatori 

POSH (Polyolefin oligomeric saturated 

hydrocarbons), Nonylphenil 

Plastika Polistiren Stiren i Stiren trimer 

Plastika 

Polipropilen (PP) 

Plastika Polikarbonat (PC) Bisfenol A 

Plastika Celuloza Triacetin 

Metal 

Kositar, nehrđajući čelik, 

aluminij s premazom 

Vinil klorid, Ftalati, Epoksidirano sojimo ulje 

(ESBO; poklopci za zatvaranje) 

POSH, Erukamid, butil hidrotoluen (2,6-ditert-butil-p-krezol) 

Bisfenol A, Ortho-phenylphenol, Kositar, 

Aluminij 

Papir papir Perfluorizirani spojevi 

Karton (za tekuću hranu) 

Papir/karton, aluminij, 

polietilen 

POSH, Isopropyl thioxanthone (ITX), 

Benzofenon 

Karton (za suhu hranu) Mineralna ulja, Benzofenon, ftalati 

Karton (sekundarna 

ambalaža) 

Staklo 

Staklo 

Staklena ambalaža, 

zatvorena s brtvom 

Staklena ambalaža, s 

plastičnim čepom 

Mineralna ulja 

Ftalati, ESBO, Olovo 

UV stabilizatori 

Keramika glazirana Teški metali 


proizvođača, prerađivača i/ili pravne ili 

fizičke osobe koja proizvod stavlja na 

tržište, naziv i adresu sjedišta uvoznika 

te zemlju podrijetla ako se materijali i 

predmeti uvoze 

• oznaku kojom se osigurava sljedivost 

materijala i predmeta kao mogućnost 

ulaženja u trag materijalu ili predmetu 

kroz sve faze proizvodnje, preradbe i 

distribucije 

• u slučaju aktivnih materijala i predmeta, 

obavijest o dozvoljenoj uporabi. 

Svi materijali i predmeti u neposrednom 

dodiru s hranom moraju imati pisanu 

Izjavu o sukladnosti (DoC) u kojoj se 

navodi da su sukladni propisima koji se na 

njih odnose. Odgovarajuća dokumentacija 

kojom se dokazuje sukladnost mora biti 

na raspolaganju, dostavljena nadležnom 

tijelu na zahtjev, a detaljni zahtjevi za DoC 

diktirani su vrstom materijala iz kojeg je 

proizvod izrađen. 

Sve veći broj znanstvenih studija ukazuje 

na prisutnost migrirajućih toksičnih 

tvari iz ambalaže u hranu (Semikarbazid 

(SEM), Benzophenon, Melamin, 2-izopropil 

tioksanton (ITX) i druge), zbog čega je 

nužna redovita kontrola od strane nadležnih 

institucija, kao i samih proizvođača 

materijala i predmeta u kontaktu s hranom, 

prije stavljanja u promet. Sukladno tome 

neophodna je primjena Uredbe (EZ) br. 

2023/2006 koja određuje pravila dobre 

proizvođačke prakse za materijale i 

predmete koji dolaze u dodir s hranom i 

definira elemente kontrole kvalitete kojima 

se osigurava da su materijali i proizvodi 

proizvedeni na standardiziran način te da 

udovoljavaju svim zakonskim uvjetima koji se 

na njih odnose. 

Uzorci koji se proglase nesukladnim u 

Republici Hrvatskoj prijavljuju se na Rasff 

sustav tj. sustav brzog uzbunjivanja koji 

osigurava nadležnim tijelima učinkovit 

nadzor te služi kao sredstvo za razmjenu 

informacija o poduzetim mjerama kako bi 

se u što kraćem vremenu moglo reagirati 

na ozbiljne rizike otkrivene u hrani 

(materijalima i predmetima u kontaktu s 

hranom). ec.europa.eu 



Svakog drugog mjeseca na Vašoj e-mail adresi! 

Prijavite se na 

info@optimamedia.hr 

još danas!

e-farmacia | broj 6.

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?