Spomenar jedne škole

Spomenar jedne škole 

Monografija o 250 godina školstva u Nijemcima

Ivan Kozarac (1885. – 1910.)

Izdava 

Osnovna škola „Ivan Kozarac“ Nijemci 

Zrinska 8 

32245 Nijemci 

Za izdavaa 

Tatjana Kneževi, ravnateljica 

Uredništvo 

Tonka uri, prof. 

Tatjana Kneževi, prof. 

Silvija Landeka, prof. 

Naslovnica 

Marija Marijanovi, magistra edukacije likovne kulture 

Fotografije i tekst 

Zahvaljujemo se uiteljima, i nekadašnjim uenicima, 

na suradnji tijekom pripreme teksta i fotografija. 

Naklada 

500 komada 

Tisak 

ZEBRA, Vinkovci


Monografija o 250 godina školstva u Nijemcima 

Nijemci, 2016.

Uvodno slovo 

Uvaženi itatelju, 

raditi u odgojno-obrazovnoj ustanovi velik je izazov za svakog uitelja – kako 

danas, tako i u prošlosti. U ovoj monografiji željeli smo naglasiti povijesne injenice 

i društvene prilike koje su imale utjecaj na razvoj školstva u Nijemcima. Graa za 

ovaj projekt veim dijelom je dio arhivske grae u raznim knjižnicama. Pri prikupljanju 

podataka nailazili smo na dosta poteškoa, jer je, nažalost, najvei dio bogate 

arhivske grae koju je Škola posjedovala, ukljuujui i stare školske spomenice, 

koje su redovito voene, uništen tijekom Domovinskog rata, kada je i sama Osnovna 

škola „Ivan Kozarac“ u Nijemcima bila uništena, kao i podrune škole u Donjem 

Novom Selu, Podgrau i eletovcima. Iz navedenih razloga bili smo prisiljeni poslužiti 

se drugim izvorima grae za ovaj projekt. Namjera nam je prikazati rad, djelovanje 

i razvoj školstva u Nijemcima. 

Tijekom Domovinskog rata Škola djeluje u prostoru Osnovne škole „Ivana Brli 

Mažurani“ u Andrijaševcima te se i Spomenica od tada opet redovito vodi. Ovu 

monografiju bi bilo najprikladnije prihvatiti kao jednu vrstu spomenara. Ona je na 

neki nain kratka povijesna zbirka nastala radom uitelja koji danas rade u Školi, 

kao i umirovljenih uitelja koji su zapisali svoja sjeanja na rad u našoj Školi. 

U malim sredinama škola je, uz Crkvu, oduvijek bila najvažnija institucija 

društva, nositelj i samo središte društvenog života ljudi. Uz svoju odgojno-obrazovnu 

zadau škola je pomagala mještanima u stvaranju boljih uvjeta života te se bez 

uloge škole i uitelja ne može prouavati razvoj našeg mjesta. Uitelji su oduvijek 

bili pokretai i nositelji naprednih ideja. 

Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja obnovljena je stara školska 

zgrada, sve tri podrune škole, dograen novi dio u matinoj školi i izgraena sportska 

dvorana. Danas možemo s ponosom rei kako imamo modernu i dobro opremljenu 

Školu za potrebe nastave i struno kvalificirani uiteljski kadar. 

Velika hvala svim pojedincima za pomo u prikupljanju fotografija, tekstova, 

davanju savjeta, dobronamjernih ideja i drugih oblika pomoi. 

Danas živimo u vremenu kada se neprestano preispituju društvene vrijednosti, 

autoriteti, uloge svih nas – kako u lokalnoj zajednici, tako i u društvu u cjelini. 

Svaka generacija ima osjeaj kako živi u posebno „povijesno“ doba, pa tako i mi. Na 

neki nain to je i opravdano, jer 250. obljetnica je velik jubilej koji ne smije proi 

nezapaženo. Nadam se kako e ova razmišljanja potaknuti naše itatelje da se s 

radošu sjete svojih akih dana, svojih uitelja, a takoer i nekih prohujalih vremena 

koja zaslužuju ostati zapisana. 

O tome koliko smo uspjeli ostvariti ciljeve, koje smo si kao suvremenici zadali 

u ovom pokušaju, prosudite sami itajui naš spomenar. 

Tatjana Kneževi, prof. 

7

Sadržaj 

Povijest školstva u Nijemcima ............................................................ 11 

Branko Denk, Uvod nove Spomenice ........................................................... 13 

Antonela Klisovi, Župa i Srijemski vikarijat u Nijemcima ........................... 23 

Josip Rosandi, Povijest Nijemaca ............................................................... 32 

Tonka uri, Dva i pol stoljea školstva u Nijemcima ................................. 36 

Gorana Hasel, Mjesto danas ........................................................................ 43 

Gorana Hasel, Stvaralaki životopis Ivana Kozarca .................................... 47 

Sjeanja na školske dane .................................................................... 49 

Marko Božanovi, Sjeanja na vrijeme školovanja i rada ............................ 51 

Marija Vladi, Nekad uenica, sada uiteljica u mirovini ............................. 64 

Marija Mandari, Sjeanje na davno vrijeme ............................................... 68 

Nada Teševki, O svom radu u školi ............................................................ 70 

Anica Kuševi, U sjeanju je samo ono lijepo i veselo .................................. 71 

Škola danas ........................................................................................ 73 

Gorana Hasel, Škola danas ......................................................................... 75 

Iva Sesar, Uloga pedagoga u školi ............................................................... 79 

Suzana Tomaševi, Edukacijski rehabilitator i uenici ................................ 83 

Gorana Hasel, Knjižnica kao središte škole ................................................. 85 

Podrune škole ................................................................................... 87 

Ljubica Nikoli, Ankica Kuni Vladi,Škola u Donjem Novom Selu ............. 89 

Zvonimir Vanura, eletovci – selo moje, selo malo .................................... 91 

Kata olakovi, Ljubica Luki, Podgrae nekada i sada ............................ 97 

Predškola kao odlian poetak ........................................................... 99 

Martina Majko, Predškola je dio školskog života ....................................... 101 

Katarina Landeka, Aktivno uenje djeteta kroz projekte ........................... 107 

9

Živost i raznolikost školskog života .................................................. 113 

Vladimir Antolovi, Antonela Klisovi, Rimokatoliki vjeronauk ............... 115 

Mira Peršinovi, Adventistiki vjeronauk ................................................... 117 

Marija Krekman, Njemaki jezik ................................................................ 119 

Miroslav Stipeti, Informatika .................................................................... 120 

Silva Baanovi, Razredna izvannastavna aktivnost ................................ 121 

Tomislav Tuškan, Mladi fiziari ................................................................. 125 

Silvija Landeka, Dramska skupina ............................................................ 126 

Tonka uri, Postignua ljubitelja hrvatske rijei ...................................... 128 

Tonka uri, Novinarska skupina ............................................................. 131 

Ljudevit Gai, Medijska skupina .............................................................. 134 

Tomislav Hrženjak, Školski pjevaki zbor .................................................. 136 

Mirela apko, Folklorna skupina ............................................................... 137 

Tonka uri, Tamburaška skupina ........................................................... 138 

Marija Marijanovi, Kreativnost likovne skupine ....................................... 139 

Vinka Juri, Mladi kemiari ....................................................................... 143 

Gabrijela Damjanovi, Ekološki kviz „Lijepa Naša“ .................................. 144 

Josip Rosandi, Tragom prošlosti .............................................................. 150 

Blaženka Pocrnja, Školsko sportsko društvo Nijemci ................................. 153 

Marija Krekman, Rukometna skupina ....................................................... 155 

Josip Pilji, Judo skupina .......................................................................... 156 

Vinka Juri, Uenika zadruga „Bosut“..................................................... 157 

Nevenka Vujevi, Mladi biolozi ................................................................... 160 

Veliko srce male škole ...................................................................... 161 

Martina Majko, Hrvatski Crveni križ .......................................................... 163 

Vladimir Antolovi, Antonela Klisovi, Za 1000 radosti ............................ 165 

Gorana Hasel, Jedno dijete – jedan proizvod ............................................. 166 

Ena Božanovi, Poplave 2014. ................................................................... 167 

Tonka uri, Marijini obroci ....................................................................... 169 

Bibliografija ................................................................................................ 170 

Zahvala sponzorima ................................................................................... 172 

10

Povijest školstva u Nijemcima 


11


Branko Denk, pokojni uitelj biologije i kemije, preminuo je nakon povratka 

u Nijemce 2002. godine u 73. godini života. Tekst je u cijelosti preuzet iz 

školske Spomenice iz 1994. godine koji je napisan u vrijeme prognaništva. 

Uvod nove Spomenice 

Život u naselju Blace 

Izgradnjom prognanikog naselja Blace stvoreni su uvjeti za zbrinjavanje 

velikog broja prognanika i njihove djece. Izgradnju naselja je financirala 

Vlada Njemake pod neposrednim nadzorom Malteških vitezova 

ija je nazonost stalno prisutna. Izgraeno je 250 kuica za smještaj 

prognanika te pet veih kua u kojoj su smješteni: uprava naselja, skladište, 

trgovina, djeji vrti, društvena prostorija i naknadno izgraena 

crkva i dom mladih. 

Naselje je službeno otvoreno 7. travnja 1993. od strane Vlade Republike 

Hrvatske u neposrednoj nadležnosti Vladinog Ureda za prognanike i 

izbjeglice. Useljavanje je bilo postupno i trajalo je do sredine svibnja 

1993. U naselju se nalazi oko 2 200 duša koje ine prognanici iz 39 mjesta 

okupiranog podruja bivše Opine Vinkovci i Vukovar. Izbjeglica nema. 

Samo naselje je izgraeno na 6 hektara zemljišta koje je podijeljeno 

na osam polja (A, B, C, D, E, F, G I H). Ugraena je sva potrebna infrastruktura, 

asfaltirane su saobraajnice, uvedena je struja, voda, telefon. 

Redovan je odvoz smea jedanput tjedno. Sve je u normalnoj funkciji. 

Upravitelj naselja Ivan Brizanac i pomonik Ignjac Luki, s pomonim 

osobljem i ostalim djelatnicima, brinu se da se život u naselju normalno 

odvija. 

U naselju organizirano djeluju sljedee službe i aktivnosti: ambulanta, 

djeji vrti, knjižnica, trgovina, kiosk, tržnica, ugostiteljski objekt 

„Prognanik“, ured Meunarodnog Crvenog križa i polumjeseca (koji vodi 

Gordana Kragulj sa svojim suradnicima), skupina žena koje se bave runi 

radom, KUD „Blace“ s tamburašima i tri folklorne skupine. 

U naselju djeluje i radi psihosocijalni tim na elu s neuropsihijatrom 

Ivanom Matijeviem i njegovim suradnicima koji ostvaruju razne 

programe: Majka i dijete, AL-klub, Pomo djeci do godinu dana... 

Od nacionalnih manjina zastupljeni su Maari, Slovaci, esi, Rusini 

i Srbi. Svi su prognanici iz okupiranih krajeva. Prosjek starosti je 30 godina. 

Ispod 18 godina je 1050 duša. S obzirom na sve patnje i stradanja 

ljudi, meusobna snošljivost i tolerancija je zadovoljavajua. Ekscesne 

pojave kod nekih obitelji, sukobi i napetosti koje se pojave, rješavaju socijalni 

radnici i djelatnici Crvenog križa ili u uredu ravnatelja naselja Iva- 

13


na Brizanca. Za stanovnike naselja organizirano je više priredbi: Gradsko 

kazalište Vinkovci izvelo je „Satir“ M. A. Reljkovia, gostovali su tamburaški 

sastavi, Dansko kazalište mladih... KUD „Blace“ sudjeluje u svim 

javnim manifestacijama u naselju, školi ili u Vinkovcima. Klub žena imao 

je nekoliko organiziranih i zapaženih izložbi u naselju, Vinkovcima i akovu. 

U naselju djeluje i radi Djeji vrti „Blace“. Program rada realiziraju 

etiri djelatnice u neposrednom radu s djecom i dvije djelatnice kao pomono 

osoblje: odgojiteljica Sanja Grgi, odgojiteljica Anica Karai, odgojiteljica 

Kristina Hodar, odgojiteljica Vlasta Kelava, domaica Sonja 

Šrenk, spremaica Marijana Slaki. Vrti pohaa ukupno 105 djece, a radi 

je organiziran u dvije smjene: od 8 do 12 sati (za djecu od 3 do 5 godina) 

i od 13 do 17 sati (za djecu od 5 do 7 godina). 

Uvjeti za rad djejeg vrtia su relativno dobri. esto su prisutne razne 

priredbe, donacije, suradnja s roditeljima i upravom naselja. U svakom 

sluaju, postojanje ovog djejeg vrtia je vrlo efikasno i opravdano u 

punom smislu te rijei. Za fiziku rekreaciju mladih izgraena su dva 

igrališta za nogomet i tenis. 

U svim prisutnim ratnim strahotama i stradanjima ljudi, posebno 

treba istaknuti rad i djelovanje Crkve u ovoj sredini. Župnik Josip Kalmar 

svesrdno pomaže u duhovnoj pomoi puanstvu. Isto tako djeluje u 

karitativnom smislu, odnosno, preko organiziranog kumstva iz inozemstva 

organizirao je materijalnu i novanu pomo za teže materijalne stradalnike. 

Posebno se mnogo angažirao u radu s djecom i mladeži kod kojih 

ima jak utjecaj i poštovanje. Svojim vedrim i optimistikim nastupom i 

stavovima veleasni Josip Kalmar je pravi ovjek na ovome mjestu u ovoj 

sredini. Njegovom upornošu u naselju je izgraena kapela Kraljice Mira. 

Svete mise se održavaju svakim danom, a nedjeljom i blagdanima i dvaput 

ili triput dnevno. Sve crkvene sveanosti i obredi se redovito provode 

i održavaju. 

Opa atmosfera življenja u naselju je vjeito u nekom išekivanju. 

Težnje, misli i razgovori svode se samo na jedno – kada e biti povratak 

kui u svoje domove, na svoja ognjišta. Svakog se dana spominju novi 

datumi, novi termini, nove nade koje bi mogle otvoriti put povratku. Prolazi 

vrijeme, a neizvjesnost i napetost u ljudi raste sve više. 

U osnovi, u biti, svi emo se vratiti. To je u svijesti ljudi prisutno, no 

pitanje je vremena kada. Neka ostane u pamenju buduim naraštajima 

kako je Hrvatska u krvavim i teškim stradanjima došla do svoje slobode. 

Teško je biti prognanik i to u svojoj vlastitoj zemlji. Koliko je visoka cijena 

plaena? Mnogo je reeno u sljedeem pripjevu: 

Prognanik je staro ime 

u narodu mojem Hrvatskom. 

Izdržat e, izdržat e, 

svoj na svome opet bit e. 

Marko Bubalo 

14


Stambene kuice se sastoje od dva stana sa zajednikom kupaonicom, 

WC-om te toplom i hladnom vodom. Površina svakog stana iznosi 

31 m². Stan se sastoji od dvije prostorije: 

a) vee prostorije kao kuhinja i blagovaonica s jednim ili dva ležaja 

b) nešto manja prostorija s krevetima i ormarima. 

Rasporedi svega ostalog u stanu ovisi o broju lanova obitelji i ukusu 

stanara. U prosjeku u jednom stanu živi 3-5 lanova. Ako je obitelj 

vea i ini ju 6-8 lanova, imaju na raspolaganju cijelu kuicu od 62 m². 

Izmeu kuice je pošljunan nogostup i zemljana površina koja je obra- 

ena u male vrtove i cvjetnjake. Ljudi si sami izgrauju nasaene trjemove, 

ostave i garaže. U nekim si kuicama dograuju po još jednu sobu. 

Openito unutarnji i vanjski prostor je skuen i ogranien. 

No narodna uzreica glasi: - Gdje eljad nije bijesna, ni kua nije 

tijesna. S obzirom na okolnosti narod se prilagodio danim uvjetima, ali 

kod djece i mladeži je oita i vidljiva deficitarnost unutarnjeg i vanjskog 

svijeta. 

Nijemci pred Domovinski rat 

Tridesetak kilometara istonije od Vinkovaca, nešto prema jugoistoku, 

na rijeci Bosut, nalazi se selo Nijemci. Nekoliko kilometara istonije 

državna je granica Republike Hrvatske i Srbije. Nijemci se prema tome 

nalaze na krajnjem istoku Hrvatske, u dijelu bogate i plodne Slavonije, 

danas pod okupacijom srpskog agresora. Ovo slavonsko selo sa svojih 2 

169 stanovnika bilo je u prošlosti važno gospodarsko, kulturno i upravno 

središte. Povijesni spomenici nam otkrivaju da je tu postojalo naselje i u 

rimsko doba. 

Neposredno pred Domovinski rat, selo je takoer po nekim elementima 

bilo zemljopisno i gospodarsko središte desetak sela jugoistonog 

dijela Opine Vinkovci, ali bez stvarnog upliva u razvoj te mikroregije. 

Poslije Drugog svjetskog rata socijalistika planska privreda je izvršila 

konfiskaciju najveeg dijela prijeratne svojine, prenijela je vlasništvo 

države, sva pa i najmanjaindustrijska postrojenja, mlin, pilanu, ciglanu… 

i tu je sve stalo. 

Ljudi su bili prisiljeni okrenuti se 

prema ekstenzivnoj poljoprivredi radi 

golog preživljavanja. Postupno su siromašili 

i svim silama nastojali pobjei iz 

loših uvjeta u bolje. Da je tome tako, pokazuju 

nam brojke iz popisa puanstva. 

GODINA 

POPISA 

BROJ 

STANOVNIKA 

1961. 3 077 

1971. 2 800 

1981. 2 412 

1991. 2 169 

15


Treba odmah istaknuti da nerazvijenost nije jedini uzrok pada broja 

stanovnika. 

Natalitet u istonom dijelu Slavonije bio je i ranije problem. No, ovom 

je potrebno posvetiti pažnju u zasebnim studijama. Oko Nijemaca, u krugu 

3-5 km, nalazi se nekoliko sela kojima su Nijemci centar, a to su: eletovci, 

Podgrae, Donje Novo Selo. Ta sela su dio Župe sv. Katarine u Nijemcima. 

Na istom podruju djeluje jedna osnovna škola i poljoprivredno 

dobro Nijemci. Nijemci su na neki nain geografski centar i za sljedea 

sela: Vinkovaki i Šidski Banovci, Apševci i Lipovac. Tako primjerice svakog 

prvog ponedjeljka u mjesecu održava se sajam stoke i razne robe. A 

tu dolaze mještani iz navedenih sela. Postojale su i zajednike koordinirane 

aktivnosti: uvoenje struje, asfaltiranje, telefonizacija… 

Godine 1991. izvršen je redovit popis puanstva prema kojem u Nijemcima 

živi, kako je ve reeno, 2169 stanovnika. Prema nacionalnoj 

pripadnosti u Nijemcima živi 2 140 Hrvata (98,66 %), 8 Srba (0,37 %) i 21 

stanovnik ostalih narodnosti. U selu postoje etiri glavne ulice i 16 manjih. 

Prastari izvorni nazivi ulica u Nijemcima su: Grober, Zlokuc, Švapski 

kraj, Popov sokak, Male bare, Velike bare, Brka, Be… To su nazivi 

ulica u starijih generacija i još su danas prisutni. uvanje starog nazivlja 

od iznimne je kulturološko-povijesne važnosti kao vid uvanja povijesnog 

kontinuiteta. 

Danas, važei nazivi ulica su: 

1. Bana Josipa Jelaia 

2. Bosutska obala (Brka) 

3. Brae Radia (Švapski kraj) 

4. Ciglarska 

5. Dubrava 

6. Ljudevita Gaja 

7. Ivana Gundulia (Belez) 

8. Matije Gupca (Vorgin sokak) 

9. Kolodvorska 

10. Josipa Kozarca (Popov sokak) 

11. Kralja Krešimira 

12. Antuna Gustava Matoša 

13. Vladimira Nazora 

14. Omladinska (Bare) 

15. Ribarska (Be) 

16. Ante Starevia 

17. Josipa Jurja Strossmayera (Zlokuc) 

18. Augusta Šenoe 

19. Školska 

20. Trg kralja Tomislava 

21. Zemunika 

22. Zrinska (Grober) 

23. Žrtava fašizma (Gabriev sokak). 

16


vrst betonski most spajao je selo na lijevoj i desnoj obali Bosuta. 

Vei dio sela leži na desnoj obali rijeke gdje se nalaze i najvažnije zgrade i 

ustanove. U središtu sela, na uzvisini pored parka, stajala je crkva sv. 

Katarine. Crkva je posveena svetoj Katarini Aleksandrijskoj, a sagraena 

je prije dolaska Osmanlija. U 17. stoljeu Nijemci su bili duhovno središe 

Srijema jer je u njemu stolovao vikar Srijemske biskupije i župnik Župe u 

Nijemcima. Osim crkve sv. Katarine, na groblju je kapelica posveena sv. 

Pavlu. Nijemci se kao župa spominju 1332. godine, dakle prije dolaska 

Osmanlija. Danas Župa u Nijemcima ima filijale: Donje Novo Selo, eletovci 

i Podgrae. Posljednji župnik u Nijemcima bio je mladi sveenik Tomislav 

orluka pred kojim je budunost u kojoj ga eka težak posao. On 

je sadašnji župnik u progonstvu, jednako kao i njegovi župljani. Crkva je 

nekoliko puta obnavljanja i ureivana. Velike obnove vršene su 1910., 

1960. sagraen novi zvonik te od 1972. do 1974. Dužina crkve je 30 metara, 

širina 10 metara, a visina zvonika je 35 metara. 

Od 20. rujna 1991. trajali su napadi 

neprijatelja na sva sela Župe Nijemci. I to 

puna dva mjeseca, a posebno zadnja etiri 

dana kada su sela neprekidno zasijavana 

granatama. Do posljednjeg dana, do 

okupacije, imali smo priliku vidjeti što su 

neprijateljske granate uinile crkvama u 

našim selima. Navedena znanja upotpunjena 

su promatranjem s prvih borbenih 

linija i svjedoanstvima naknadno protjeranih 

mještana. Slika ne može biti potpuna, 

no i ovako je porazna. Dana 17. studenog 1991., na dan okupacije 

sela, jugovojska ruši zvonik, teško je ošteena sakristija i krovište. O daljoj 

sudbini crkve malo se zna. Izmeu crkve i Bosuta postojao je Dom 

kulture. Izmeu Doma kulture i Bosuta, nekoliko godina prije Domovinskog 

rata, obnovljen je Vatrogasni dom, koji je osim svoje osnovne namjene, 

služio za kulturne, politike i druge potrebe. U zgradi Doma kulture 

bile su prostorije Mjesne zajednice Nijemci. 

Oko 300 metara zapadno od crkve svete Katarine nalazi se zgrada 

Osnovne škole „Ivan Kozarac“ s pripadajuim sportskim terenima. Zgrada 

je podignuta za Austro-Ugarske Monarhije, ali vanjštinom spada u 

najljepše zgrade, ne samo sela nego i Opine Vinkovci. Školski sportski 

tereni i zelene površine škole inile su cjelinu na kojoj su bili ponosni 

mještani, uitelji i uenici. 

Preko Bosuta u sjeveroistonom dijelu sela postojale su razne 

upravne zgrade PIK-a Nijemci što su Nijemani uvijek zvali ekonomija. 

Ovo poduzee nastalo poslije 2. svjetskog rata otimanjem zemlje seljacima, 

a što je službeno nazvano agrarna reforma, u gotovo pola stoljea 

dugom postojanju, površina dobra se poveala i to: arondacijama, koma- 

17


sacijom, uzimanjem zemlje u zakup i nešto malo kupovinom. Bez obzira 

što je to poljoprivredno dobro bilo edo socijalistikog gospodarenja ne 

zaobilazimo ga jer je u selu bilo jedino mjesto gdje se vršilo zapošljavanje 

sezonske i ostale radne snage, a i obrazovanjem svojih kadrova vršilo je 

vei ili manji udio na razvoj sela. Mora se priznati da je u tih pedesetak 

godina poljodjelstvo uznapredovalo i na društvenim i na privatnim gazdinstvima, 

a ogromna koliina plodne zemlje u Europi donosila je dobit. 

Nažalost, dobit prepoznaju svi pa i socijalistika država, stoga u povijesti 

ovog dobra vidimo niz organizacijskih oblika imena koji su uvijek 

imali za cilj unapreenje poljodjelstva i svakako racionalizacijom javnog 

poslovanja, a skriveni cilj je uvijek bio spremanje viška dobiti na neko 

drugo takozvano sigurno mjesto. Tako je zemljište u Nijemcima, Donjem 

Novom Selu i Podgrau donosilo dobit nadogradnji, a selu su ostale mrvice. 

Evo kronološkog pregleda razvoja reorganizacije: 

- Od 1946. do 1948. godine sva oduzeta zemlja je dio Kotarskog poljoprivrednog 

dobra Nijemci. Tu ima nešto i zadružne zemlje jer su 

seljaci silom utjerani u zadruge. Velika veina seljaka oštro se opirala 

udruživanju. 

- Od 1948. do 1952. godine zove se Centralna ekonomija Ministarstva 

pomorstva FNRJ Nijemci. 

- Do 1954. godine potpada pod Vojnu ekonomiju Tovarnik. 

- Od 1955. do 1963. godine djeluje kao Poljoprivredno dobro Nijemci 

u koje ulaze poljoprivredne zadruge iz eletovaca, Nijemaca, Podgraa 

i ciglana u Nijemcima. 

- Od 1964. do 1968. godine ulazi u sastav ŠIPK-a Vinkovci, što znai 

Šumarski poljoprivredno-industrijski kombinat. 

- Od 1968. do 1990. godine pripada PIK-u Vinkovci, OUR poljoprivreda, 

RO Nijemci. 

- Od 1990. godine djeluje kao samostalno poduzee, kao takvo je 

doekalo okupaciju i djeluje u progonstvu. 

Meutim, mora se priznati da su strunjaci ove organizacije pridonosili 

napretku poljodjelstva, selu i svima selima na kojima imaju površine. 

Naroito se Poljoprivredno poduzee Nijemci angažiralo na ureenju 

zemljišta, a bilo je i nekih vlastitih investicija kao što su: dehidracija, 

strojni park, skladišni i poslovni prostor. 

Selo je uvijek oekivalo pomo kada bi Mjesna zajednica otvarala 

samodoprinos za razne namjene kao što su: ceste, struja, vodovod, telefonija, 

ureenje škole i slino. Pomo nije izostajala, ali uvijek se ostvarivalo 

više kada bi poduzee imalo veu samostalnost i kada bi na elnim 

mjestima bili ljudi koji su tu i roeni. Pomagalo je to poduzee i sportska 

i kulturno-umjetnika društva. U selu je djelovala radna organizacija 

koja je esto mijenjala ime, ali joj je radni sadržaj uvijek bio isti: trgovina 

18


poljoprivrednim proizvodima i potrepštinama za poljoprivrednu proizvodnju. 

Zvala se Kooperacija Nijemci, zadruga i slino. U samom centru sela 

imala je svoje poslovne prostorije, a moderniziran skladišni prostor bio je 

preko Bosuta. U selu je postojala pošta, banka, zdravstvena i veterinarska 

ambulanta, nekoliko trgovina mješovitom robom te nekoliko gostionica 

i kafia. Pored parka je crpna stanica, vlasništvo zagrebake INA-e. U 

Nijemcima je postojao proizvodni pogon ciglane gdje se proizvodila sitna 

cigla. Taj pogon je u organizacijskom smislu prije Domovinskog rata bio 

vezan za snažno poduzee za proizvodnju graevinskog materijala Dilj iz 

Vinkovaca. No sama ciglana u Nijemcima se zbog svoje nesamostalnosti 

nije razvijala, nego je životarila. Na ciglani je zaraivalo kruh nekoliko 

desetaka Nijemana i Novoseljana. 

Od sportskih organizacija veliku tradiciju ima NK „Lovor“, osnovan 

1924. godine, nekada strah i trepet za nogometne klubove bliže okoline i 

ponos mještana. Tu je još i Lovako društvo „Dubrava“ i ribiko društvo 

koje se prije Domovinskog rata zvalo Ribiko društvo „Ivo Lola Ribar“. 

Kulturno-umjetnike skupine uglavnom su radile pri školi, a stariji 

uzrast se ukljuivao u rad kulturno-umjetnike skupine pri Vatrogasnom 

društvu Nijemci. Ova folklorna grupa nastupala je diljem Hrvatske, no za 

ozbiljniji rad uvijek je nedostajalo novca. Zahvaljujui folklornim aktivnostima, 

Nijemci su zbratimljeni sa istarskim mjestom Barban s kojim su 

se niz godina, sve do Domovinskog rata, održavali prijateljski odnosi i 

meusobna gostovanja prigodom folklornih smotri. Navedene aktivnosti 

iznjedrile su iz rada Dobrovoljnog vatrogasnog društva Nijemci koji je 

oduvijek okupljao stariji uzrast mladih na njegovanje folklorne tradicije. 

Rad ovog društva treba osobito naglasiti budui da je nadživjelo sva okolna 

slina društva, a gasili su požare u svim susjednim selima. Podmladak 

DVD-a Nijemci osvajao je medalje na državnim natjecanjima, a ve je 

navedena velika uloga u ouvanju i njegovanju kulturne svijesti i identiteta 

sredine. 

Povijest škole u Nijemcima 

Razvoj školstva u Nijemcima datira još od davnih vremena. Tako se 

spominje da je sredinom 17. stoljea postojala škola u Nijemcima koja je 

Crkvi služila kao sjemenište gdje su mladii stjecali, ili mogli stei, sveeniko 

zvanje. Ta škola pokazuje da je u Nijemcima djelovala jedna organizirana 

ustanova bar stotinu godina ranije no u drugim mjestima. Izgonom 

Osmanlija iz Slavonije i Srijema stvorena je Vojna krajina, u našem 

narodu se to podruje zvalo Granica, a stanovnici, vojni obveznici, zvali 

su se graniari. Linija razgranienja s Osmanlijama je bila Sava. Vojna 

krajina bila je podijeljena na pukovnije, a pukovnije na satnije. Nijemci 

su pripadali Brodskoj pukovniji koja je imala svoje sjedište u Vinkovcima. 

19


Brodska pukovnija sa sjedištem u Vinkovcima imala je 12 satnija. U Nijemcima 

je bilo sjedište 10. satnije, a pod tu satniju su spadala sela: 

Lipovac, Apševci, Banovci, Komletnici, eletovci, Nijemci, Donje Novo Selo, 

Orolik i Podgrae. 

U vrijeme vladavine carice Marije Terezije izlazi naredba da se u 

svakoj satniji osnuju škole, tako je u Nijemcima 1766. godine otvorena 

škola. Takve škole, uglavnom u sjedištima satnije, zvale su se trivijalne 

škole. Pouka se vršila na njemakom jeziku, a pored vjeronauka uilo se 

itanje, pisanje i raunstvo. U podruju Vojne krajine postojale su još i 

glavne škole koje su bile višeg ranga od trivijalnih škola. Školu u Nijemcima 

pohaala su samo djeca muškog spola, a za djevojice su bile organizirane 

poduke iz šivanja, pletenja, predenja i kuhanja kod uiteljeve supruge. 

Graniari nisu baš oduševljeno slali djecu u školu. U poetku su 

trivijalke izdržavali samo graniari, oženjeni muškarci, po 12 krajcara, a 

poslije je te škole plaala država. Trivijalne škole su imale svrhu opismeniti 

graniara za potrebe vojske. No bilo bi neopravdano zanemariti injenicu 

da se u školi moglo nauiti i o svilogojstvu, pelarstvu i drugim potrebnim 

znanjima koje je dotini uitelj mogao dati. U tim je školama vladao 

strogi vojniki red. Propisano je je bilo ponašanje uenika u školi, izvan 

škole i u crkvi. Uitelji su imale stalne godišnje plae, ali vrlo niske. 

U vrijeme prvih škola uitelji su bili slabo obrazovani putem kratkih teajeva, 

a dugo je bila u upotrebi knjižica s uputama za uitelja. Takvi su 

uitelji esto bili ponižavani, ak i pred uenicima, od asnikog i doasnikog 

kadra satnije. Vjeronauk je u pravilu predavao sveenik. U školi 

su bile propisane i kazne, ak i tjelesne. A bilo je i nagrada koje su dobivali 

pojedini uenici škole. Škole su radile u drvenjarama, mjesnim stražarnicama, 

a ponekad i u mrtvanicama. 

Postoji odreena praznina s kraja 18. stoljea i poetka 19. stoljea. 

Navodno su trivijalne škole ukinute, a egzistirale su škole nižeg ranga o 

kojima državni inovnici nisu vodili zapise. Znaajna je godina 1831. jer 

u toj godini na našem podruju naša sela dobivaju elementarnu školu na 

hrvatskom jeziku, a dobivaju naziv narodne ili poetne škole. Financirao 

ih je narod, a uitelji su bili iz naroda, pismeni inovnici, vojnici i doasnici. 

Bili su slabo plaeni, ali te škole su bile draže graniarima od njemakih 

trivijalnih škola. Za povijest školstva u našem kraju, pa tako i za 

Nijemce, znaajna je 1871. godina kada se ukidaju raznovrsne škole po 

gradovima i selima. Za uzrast 6. i 7. godine osnivaju se ope puke škole 

koje u pravilu traju sedam godina, a osam u gradu. Sedma godina je bila 

namijenjena kao opetovnica. Škola je bila obospolna i obavezna. Obuni 

predmet bili su: nauk vjere, slovnica hrvatskog jezika, usmeni i pisani izraz 

hrvatskog jezika, zemljopis, povijest, prirodopis, prirodoslovlje, raunstvo, 

mjerstveno likoslovlje i risopis, pisanje, pjevanje, jaanje, njemaki 

jezik, kuanstvo, žensko runo djelo i gospodarstvo. Nijemci su bili sjedište 

mjesnog školskog vijea, a škole koje su potpadale pod navedeno vije- 

20


e su: Orolik, eletovci, Banovci, Nijemci, Apševci, Podgrae, Donje Novo 

Selo i Komletinci. Takva škola, ili približno takva, trajala je narednih 

osamdeset godina. Škola je ostvarivala programe prema kadrovskim, prostornim 

i gospodarskim mogunostima. Najstariji ljudi pamte da je škola 

prije opetovnice trajala etiri godine. Neki su roditelji nastojali što prije 

izvui školskog sposobnjaka zbog poslova na polju ili uvanja marve. 

Neki su polaznici ponavljali razred jednom ili više puta. Sve u svemu, takva 

škola bila je napredak na ono prije 1871. godine. 

Sljedea znaajna godina bila je 1952. kada je 12. listopada otvorena 

osmogodišnja škola u Nijemcima. Ta škola nešto kasnije dobiva ime 

po datumu osnutka te se zvala Osnovna škola „12. listopad“ Nijemci, a 

od 1984. godine zove se Osnovna škola „Ivan Kozarac“ Nijemci. Škola je 

bila obvezna zakonom za svu djecu, ali je u poetku bilo dosta nepolaznika. 

Dakle, nastavu su polazili samo uenici koji su željeli nastaviti školovanje 

u srednjim školama, tako da je i kvaliteta bila iznad prosjeka. Kada 

je država uspjela natjerati roditelji da šalju svu djecu u školu, te kada su 

po školskim propisima izašle smjernice da uenici ne ponavljaju razred, 

dobivamo vrlo jadnu kvalitetu na prosjeku. Naravno, na štetu najboljih. 

To se, nažalost, odrazilo i na srednje škole, kao i na kvalitetu kadrova 

uope. Prvi ravnatelj bio je Emil Himmelreich, sada u mirovini. Ova osmogodišnja 

škola ima tri podrune etverorazredne škole u Donjem Novom 

Selu, eletovcima i Podgrau. 

Školsku godinu 1990./1991. završili smo u redu. Uoi samo agresije 

Osnovna škola „Ivan Kozarac“ Nijemci, sa svojim podrunim školama, 

imala je 400 uenika. Sve je bilo spremno za poetak 1991./1992. školske 

godine. Kadar je bio struno zastupljen u razrednoj i u predmetnoj 

nastavi. Zbornica, knjižnica, ured, pomone prostorije, uionice i kabineti 

za zemljopis, povijest, kemiju, tehniku kulturu, fiziku su opremljeni 

novim namještajem jer smo tijekom vremena sve obnovili. Opremljenost 

nastavnim sredstvima i pomagalima je bila vrlo dobro zastupljena za 

predmetnu i razrednu nastavu. U svim uionicama i kabinetima postojala 

je i djelovala razglasna linija preko koje je novinarsko-informativna 

skupina realizirala svoje programe. Zelene površine, i cjelokupan vanjski 

prostor u krugu škole, bio je više nego lijep. Njegovi cvjetnjaci, ukrasni 

grmovi i zelena ograda, visoka stabla borova, smreke i drugih vrsta je davalo 

prekrasan dojam i ugoaj ljepote. Posebno se i kontinuirano kod 

uenika njegovao osjeaj uvanja prirode i okoliša, njegovanje estetski 

vrednota, uvanja i održavanja svega toga što nas okružuje. Dva asfaltirana 

igrališta u tom zelenom okružju su bila nešto zaista lijepo. 

Meutim, kada je trebala poeti nova školska godina, grmljavina 

topova je uinila svoje i 20. rujna 1991., petak ujutro u 7.30 sati, civilno 

stanovništvo je evakuirano u roku od 45 minuta uz tutnjavu i pratnju 

tenkovskih i minobacakih granata. Tada poinje sve teže razdoblje za 

Nijemce i sva sela istone Slavonije. Toga jutra postajemo prognanici. 

21


Nema više naše škole, crkve, doma, sela. Prognanici se smještaju po susjednim 

selima, a neki produžuju dalje diljem Lijepe Naše. U ovom bestijalnom 

ratu zgrade su nam ošteene, namještaj odnesen i opljakan, 

nastavna oprema uništena, knjižnica i sva dokumentacija spaljena. Izme- 

u ostalog, uništena je i Spomenica škole, taj dragocjen dokument u koju 

su se od najstarijih vremena upisivala sva važna zbivanja na kulturnom, 

politikom, društvenom i gospodarskom planu u selu i okolici. Jasno, 

kao i godišnji planovi i izvještaji o uspjehu i radu škole kao cjeline. Baš 

to, da naša škola više nema svoje stare Spomenice, ponukalo me da u 

ovom uvodnom djelu nove Spomenice budem malo opširniji. 

Dakle, u takvoj sredini i situaciji proizašla je neophodna potreba da 

se organizira zasebna prognanika škola za djecu iz naselja Blace sa svim 

svojim specifinostima i zahtjevima. S tim u vezi, Sekretarijat za društvene 

djelatnosti u Vinkovcima 2. srpnja 1993. donosi Odluku o poetku 

rada Osnovne škole „Ivan Kozarac“ Nijemci. Nadalje, u Odluci stoji da 

škola poinje s radom 1. rujna 1993. u prostorijama Osnovne škole „Ivana 

Brli-Mažurani“ u Andrijaševcima. Školu e pohaati djeca smještena 

u prognanikom naselju Blace u Rokovcima. Izvršenje Odluke povjerava 

se ravnatelju škole Marku Božanoviu koji je sa svom predanošu i 

ozbiljnošu prišao postupnoj organizaciji rada škole. Svi preduvjeti su bili 

prisutni i nastava je normalno zapoela 13. rujna 1993. godine. 

22


Antonela Klisovi, diplomirana teologinja 

Župa i Srijemski vikarijat 

u Nijemcima 

U Nijemcima je postojala katolika župa ve u srednjem vijeku. Sakuplja 

papinske desetine od 1332. do 1337. godine navodi da je u 

prvom sakupljanju desetine 1332. godine u Nijemcima bio sveenik Nikola 

(Item Nicolaus de Nimti). 1 Za vrijeme drugih sakupljanja desetine u 

Nijemcima su bili jedanput sveenik Blaž, a drugih put sveenik Kuzma. 

Premda su se u Nijemcima za vrijeme osmanlijske vlasti nastanili brojni 

muslimani, ipak se u selu zadržalo katoliko stanovništvo, koje je, na 

neki nain, slobodno ispovijedalo svoju vjeru. 

Ope prilike katolika poetkom 16. stoljea 

Pred sam prodor Osmanlija u naše krajeve, poetkom 16. stoljea 

izumrlo je sve vienije plemstvo u Srijemu i Slavoniji, a redovnici se povlae 

prema zapadu napuštajui samostane i samostanske posjede. Tako 

su seljaci, tada kmetovi, ostali bez gospodarskog, politikog i vojnog vodstva. 

Godine 1521. pao je pod Osmanlije Beograd i istoni dio Srijema. Za 

vojnog pohoda na Moha 1526. godine zauzeli su preostali dio Srijema i 

istonu Slavoniju s Osijekom. 2 Dolaskom nove vlasti, koja u naše krajeve 

donosi islamsku vjeru i kulturu, sve više jaa utjecaj srpskog pravoslavlja 

na starosjedilako stanovništvo. Preko 60 tisua pravoslavnih Vlaha i 

Srba, koje su Osmanlije uvojaili i postavili za uvare svojih granica, 

doselilo je u Hrvatsku. U osvojenom dijelu Hrvatske u to se vrijeme esto 

moglo, uz hodže i derviše, sresti i brojne pravoslavne popove i kaluere. 3 

Crkva na kušnji 

Zbog ratnog pustošenja porušene su mnoge katolike crkve i samostani. 

Stradale su biskupije: Smederevska, Beogradska, Srijemska, Pe- 

uška i Bosansko-akovaka. Broj katolikih sveenika na ovom podru- 

1 Rationes Collectorum Pontificiorum in Hungaria (1281.-1375.), Budapest 1887., 237. 

2 D. Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim 1967., 179. 

3 J. Uha, Maranska biskupija, Zagreb 1996., 5.- 17. 

23


ju naglo se smanjio. Jedan dio je pobjegao dok su drugi izginuli za vrijeme 

osmanlijskih osvajanja. Katolika Crkva je ipak opstala, a ta Crkva 

bio je hrvatski katoliki narod koji se našao u sasvim novim okolnostima. 

Neke su katolike crkve, premda paljene i rušene, nadživjele Osmanlije, 

primjerice crkva sv. Bartola u Mikanovcima, crkva sv. Ilije u današnjim 

Vinkovcima, crkva Duha Svetoga u Nuštru, Rokovaka ruševina, 

crkva Male Gospe u Bapskoj, crkva Marijina uznesenja u Moroviu te 

crkva sv. Katarine i crkva sv. Stjepana, ugarskog kralja, u Nijemcima. 

Narod se okupljao po crkvištima i grobljima ili su se mise služile po privatnim 

kuama. 

Neke su crkve i samostane na Fruškoj gori, ali i drugdje u Hrvatskoj, 

preuzeli pravoslavci. Na podruju Slavonije i Srijema Osmanlije su 

osnovale svoja administrativna središta u Požegi, akovu, Ivankovu, Nijemcima, 

Mitrovici, Osijeku, Vukovaru i Iloku. Uz migraciju raznorodnog 

stanovništva dolazilo je i do promjene vjeroispovijedi. Tako starosjedilako 

hrvatsko stanovništvo, zbog politikih i gospodarskih razloga, prelazi 

na islam, a zbog manjka katolikog sveenstva i na pravoslavlje. Osmanlije 

su dopustile širenje kalvinizma, koji se zakorijenio na podruju od 

Vukovara do Donjeg Miholjca. 4 

Srijemski vikarijat u Nijemcima 

Osmanlijski putopisac Evlija elebi opisao je 1664. godine kasabu 

Nijemce u kojoj ima devet mahala s 1040 kua, prizemnih i na kat, više 

džamija, dva mekteba, tri derviške tekije, više kunih hamama i 110 du- 

ana. Zakljuio je da je ta kasaba naprednija od Mitrovice, a u njoj su bile 

i osmanlijske upravne ustanove. 5 Nemamo dokaza, ali možemo prema 

ovom opisu Nijemaca oprezno pretpostaviti, da je dio domicilnog stanovništva 

prešao na islam. Velika džamija bila je izgraena na trgu ispred 

crkve sv. Katarine, koja je bila u ruševnom stanju, zapuštena i nepristupana 

preostalim katolicima. Vjernici Župe Nijemci imali su za bogoslužje 

dvije crkve – drvenu sa zidanim temeljima posveenu Djevici Mariji, a 

nalazila se negdje pored Bosuta, i zidanu crkvu sv. Stjepana, ugarskog 

kralja, izvan sela prema Komletincima. U ovoj crkvi se slobodno služilo 

cijelo vrijeme osmanlijske uprave. 6 

U tu su crkvu esto navraali i u njoj okupljali vjernike na bogoslužje, 

a uz nju su i rezidirali beogradski biskupi i administratori Petar Kati 

(1618. - 1621.), fra Albert Reni (1625. – 1629.), barski nadbiskup i vizi- 

4 J. Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek1910.; D. Kaši, Srpski manastiri u 

Hrvatskoj i Slavoniji, Beograd 1971. 

5 E. elebi, Putopis, Sarajevo 1973., 487. 

6 E. Fermendžin, Acta Bosnae …, Zagreb 1892., 351; J. Brüsztle, Recensiouniversicleri 

Dioecesis Quinque-Ecclesiensis, Tom. III, Quinque-Ecclesiis 1879., 905.-906. 

24


tator Petar Mazareki (1631. – 1634.), beogradski biskupi fra Marin Ibrišimovi 

(1647. - 1650.) i fra Matej Benli (1650. – 1674.). U toj su crkvi 

krizmani vjernici ovoga kraja, tu su se slavili crkveni jubileji i mogli dobiti 

oprosti prigodom pojedinih blagdana. Tako je i kod vjernika i kod sveenika 

porastao ugled i znaenje ove crkve. Neki dokumenti zovu je katedralom. 

Misionari 

Meu revnim sveenicima i misionarima u Srijemu spominje se don 

Šimun Matkovi, sin Ivanov, rodom iz Olova u Bosni. On je oko 1609. godine 

bio župnik u Bapskoj, gdje je popravio staru crkvu Roenja Blažene 

Djevice Marije, kao i crkvu sv. Katarine u Sotu. Papa Pavao V. posebno 

ga hvali u Diplomi izdanoj za vizitaciju Bartolu Kašiu 1. rujna 1612. godine. 

7 Matkovi je bio vjerni pratilac i sudrug Bartola Kašia na njegovim 

putovanjima 1613. i 1619. godine. ini se da je 1622. godine, poslije 

smrti biskupa Katia, bio u Rimu jer mu se za put dodjeljuje 10 škuda, te 

je za sebe zatražio Smederevsku biskupiju. Vjerojatno je molba bila odbijena 

pa don Šimun traži da mu se dodijeli Župa Bunjevci u Kalokoj nadbiskupiji. 

8 

Nakon smrti fra Alberta Renia 1630. godine bio je kandidat za 

smederevskog biskupa. Dao je izvještaj o Srijemskoj misiji u Ugarskoj i 

svom djelovanju. Njegov proces nije prošao jer su se u Rimu bojali daljnjih 

nesloga izmeu Dubrovana i Bosanaca (u Beogradu). Isusovac Bartol 

Kaši spominje da su bosanski franjevci poslali na generalni kapitul 

Reda, koji se održavao u Ara Coeli u Rimu, veoma oštar memorijal. Od 

svoga generalnog prokuratora zahtijevali su da se memorijal preda papi i 

tako sprijei don Šimunovo imenovanje biskupom. 9 

To protivljenje franjevaca oitovalo se i tijekom 1632. godine, da bi 

u 1634. godini preraslo u otvoreno proganjanje. Te godine don Šimun se 

borio oko osnivanja i voenja škole u Srijemu. Don Petar Sabbatini javio 

je u Rim 15. travnja 1635. godine iz Nijemaca da su Turci don Šimuna i 

dvojicu sveenika okovali i muili gotovo dva mjeseca. Don Šimun je 

hrvatskim jezikom opisao svoje mueništvo, pišui u Rim iz Sarajeva 14. 

svibnja 1635. godine. Iz njegovoga izvještaja se vidi razoaranje što nije 

imenovan biskupom i kritiki opis djelovanja pojedinih biskupa i sudruga 

don Petra Sabbatinija. Godine 1639. don Šimun je umro, a jedno vrijeme 

u Bapskoj je djelovao njegov neak don Luka Frani. 10 

7 M. Vanino, Kašievo izvješe o don Šimunu Matkoviu, u: Vrela i prinosi, Sarajevo 

1932, 1. broj, 89. 

8 E. Fermendžin, Acta Bosnae, Zagreb 1892., 343., 357., 395. i 397. 

9 ASCPF, Acta, vol. 3 (13., 6.) i (19., 4.), vol. 7 (27., 39.) i (78., 17.), (115., 25.), vol. 10 

(62., 3.); E. Fermendžin, Acta Bosnae, 422. i 423. 

10 ASCPF, Acta, vol. 13 (279., 25.), (303., 33.), 378., 10.) 

25


Uz bosanske sveenike u Srijemu djeluje, kao vikar smederevskog i 

beogradskog biskupa, don Petar Sabbatini (Suboti), Zadranin koji redovito 

rezidira u Nijemcima. Za vikara ga je postavio Petar Mazareki, barski 

nadbiskup i vizitator, a tu je službu obavljao i za vrijeme biskupovanja 

fra Marina Ibrišimovia i fra Mateja Benlia. Sabbatinijev misijski rad u 

Srijemu možemo pratiti od godine 1631. I Sabbatini je bio kandidat za 

biskupa, ali ni njegov proces nije prošao, jer mu je navodno netko od 

bliže rodbine (otac ili brat) bio hajduk i okrivljen za mnoga razbojstva. 11 

Da je bila velika ast služiti kao srijemski vikar uz crkvu sv. Stjepana, 

ugarskog kralja, u Nijemcima vidi se ve iz spomenutog izvještaja don 

Šimuna Matkovia pisanog u Sarajevu 14. svibnja 1635. godine. 12 

Škola u Srijemu 

I don Šimun Matkovi i don Petar Sabbatini su bili vrlo revni sveenici. 

Obojica su se trudili oko osnivanja škole u Srijemu. Gdje je don 

Šimun pokušao osnovati školu ne znamo tono, ali u Nijemcima se spominje 

kao uitelj don Luka Diodatus (Bogdan, Bogdanovi) 1636. godine. 

13 On je svoju službu obavljao dosta dobro sve do 1658. godine. 

U to vrijeme škole su se osnivale uz katedrale i u biskupskim sjedištima. 

Kako u Nijemcima neprestano boravi biskupski vikar, župna crkva 

sv. Stjepana, ugarskog kralja, ponekad se naziva katedralom. Škola u 

Nijemcima spominje se i poslije 1666. i 1667. godine, kada se i u Zagrebu 

pokušalo za nju nai uitelja. 14 ini se da je posljednji spomen ove škole 

zabilježen u istražnom postupku pavlinskoga generala o. Ivana Keryja, 

koji je 1676. godine bio imenovan srijemskim biskupom. 15 Ta škola je posebno 

znaajna što su u njoj djeaci mogli primiti osnovna znanja, ali i 

po tome što su se tu pripremali sveeniki kandidati za nastavak školovanja 

u Urbanovom kolegiju u Rimu ili u Ilirskim kolegijima u Loretu i 

Fermu. 16 

Prema popisu poreznih obveznika Srijemskog sandžaka, nastalom 

od 1566. do 1574. godine, u Nijemcima je tada bilo otprilike 130 poreznih 

obveznika katolika. Vijesti o Nijemcima pod osmanlijskom vlašu zabilje- 

11 ASCPF, Acta, vol. 7 (46., 12.), vol. 10 (279., 25.), vol. 12 (167., 21.) i 286., 13.) 

12 E. Fermendžin, Acta Bosnae, 422. i 423. 

13 Luka Bogdanovi se za sveeniki poziv pripremao u Ilirskom kolegiju u Loretu. U 

Kolegij je došao 4. listopada 1630. godine kao pitomac Bosanske biskupije. Tada je 

imao 19 godina. Zauzeo je mjesto predvieno za Kotorsku biskupiju, budui da tamošnji 

biskup nije poslao svoga pitomca u papinskom bulom odreenom roku. Otišao je 

iz Kolegija dopuštenjem kardinala pokrovitelja i odlukom Kongregacije za širenje vjere. 

Otputovao je 15. listopada 1636. kako bi u svojoj domovini radio kao uitelj. Vidi: 

Antun DEVI, Naši pitomci u Loretu, u: Diacovensia, broj 2/2006, akovo 2006, 452. 

14 ASCPF, Acta, vol. 35 (283., 16.) i vol. 36 (31., 13.), (263., 38.). 

15 Archivio Segreto Vaticano (ASV), Processus canonici, vol. 188, ff. 1.rv. – 6.rv. 

16 I. Martinovi, Mala katedrala u Nijemcima, rukopis, Komletinci 1996, 1-6. 

26


žili su apostolski (papinski) vizitatori i drugi katoliki sveenici. Prema 

njihovim bilješkama u selu se nalazila crkva sv. Katarine i oko 40 katoli- 

kih obitelji. Osmanlije nisu doseljavali novo stanovništvo u Nijemce, nego 

samo po kojeg Vlaha, jer je u selu bilo dosta starosjedilaca koji su im 

obraivali zemlju i uzgajali stoku. Nijemci su u osmanlijsko doba postali 

trgovako i obrtniko mjesto itavoga kraja izmeu Bosuta i Save. U 

Nijemcima se, kako je ve reeno, nalazilo i sjedište kotara. 

Župa Nijemci i njezini župljani 1769. godine 

Župnik je Franjo Frankovi koji ima kapelana. Župna crkva svete 

Katarine nalazi se u Nijemcima. Pravo patronata (pokroviteljstva) ima carica 

Marija Terezija. Župna crkva izgraena je u nezapameno vrijeme od 

vrstog materijala, u meuvremenu je izgubila krov, a strop i toranj su u 

vrlo lošem stanju. Groblje se nalazi izvan mjesta. Na njemu se ukapaju 

stanovnici Nijemaca, Komletinaca i Novog Sela. Na njemu se nalazi kapela 

koju je od dobrog materijala podigla jedna gospoa. Kapela je široka 

2,5 hvata, a dugaka 5 hvati, iji su krov i toranj ruinirani. Župni dvor u 

Nijemcima podignut je dijelom od prijesne opeke, a dijelom od drveta te 

stoji još od osmanlijskog vremena i moglo je još potrajati najviše 15 godina. 

U Nijemcima je još u osmanlijsko vrijeme bio jedan biskup koji je opsluživao 

cijeli ovaj kraj (ovdje se misli na Luku Natalija). Župa Nijemci 

ima filijale Komletince, Orolik, Podgrae, Novo Selo, eletovce i Apševce. 

17 

17 S. Sršan, Stanovništvo i župe u Slavniji 1745.- 1774., Osijek 2007., 31-34. 

27


Župljani 1811. godine 

Stanovnici na podruju Župe Nijemci su svi katolici, osim malog 

broja pravoslavaca. Katolici se svi ispovijedaju i priešuju o Uskrsu. Nijemci 

imaju 135 katolikih kua, 301 katoliki brani par, 77 udovaca i 

udovica, ukupno 1.271 katoliku dušu. Podgrae ima 38 katolikih ku- 

a, 82 brana katolika para, 19 udovaca i udovica, ukupno 459 katolikih 

duša. Donje Novo Selo ima 25 katolikih kua, 106 katolikih 

branih parova, 24 udovca i udovice, ukupno 352 katolike duše. eletovci 

imaju 41 katoliku kuu, 65 katolikih branih parova, 16 udovaca i 

udovica, ukupno 291 katoliku dušu. Cijela župa 1811. godine ima 239 

katolikih kua, 554 brana katolika para, 136 udovaca i udovica, 

ukupno 2.373 katolike duše. 

Stanovnici od 1961. do 2004. godine: 

Godine 1961. Nijemci su imali 3077 stanovnika. 




Godine 2004. Nijemci su imali 1554 stanovnika, 

Donje Novo Selo je imalo 544 stanovnika, 

eletovci su imali 488 stanovnika, 

Podgrae je imalo 414 stanovnika, odnosno 

Župa Nijemci imala je ukupno 3000 stanovnika. 18 

Arheološka istraživanja 

na prostoru crkve sv. Katarine 

Prilikom obnove crkve sv. Katarineu Nijemcima, uništene tijekom 

Domovinskog rata, u više navrata obavljena su zaštitna arheološka istraživanja. 

Njima je prethodilo konzervatorsko istraživanje 1997. godine od 

strane poduzea za istraživanje, zaštitu i obnovu umjetnina „Trifora“ 

d.o.o. iz Varaždina. Prvo od njih, koje je za cilj imalo odreivanje vremena 

gradnje same crkve, obavljeno je od 2. do 19. lipnja 1998. godine od strane 

Instituta za arheologiju iz Zagreba. Drugo iskopavanje provodi Arheološki 

odjel Gradskog muzeja Vinkovci od 12. studenoga do 15. prosinca 

1998. godine s nastavkom od 15. ožujka do 12. svibnja 1999. Ukupno je 

istraženo 46,19 etvornih metara trima sondama. Potvreno je postojanje 

romanike crkve ispod gotike barokizirane,a otkrivena su i 24 kosturna 

ukopa. Trei se put istraživalo u listopadu 2001., takoer od strane Arhe- 

18 Broj stanovnika u prošlosti Nijemaca, u: Sjeme nade, 4. broj, Nijemci 2004., 7. 

28


ološkog odjela Gradskog muzeja Vinkovci, na površini od 24 etvorna metra 

(ispred proelja crkve u širini od 2 m). Tom prilikom, uz arhitekturu 

svih faza otkrivena su još 2 groba. 

Tijekom gore navedenih kampanja istraženo je 26 grobova, dijelovi 

zidova srednjovjekovne arhitekture, ali sve jako uništeno kasnijim intervencijama. 

Sumarno, rezultati tih istraživanja su sljedei: 

- crkva je smještena na umjetno nastalom brežuljku s djelomino 

ouvanim opkopom; 

- prvi sloj gradnje pripada vremenu romanike; 

- romanika crkva imala je pripadajue groblje (istraženo 14 grobova); 

- nakon rušenja dolazi do nivelacije terena; 

- nad romanikom podiže se gotika crkva; 

- gotika crkva je imala pripadajue groblje (10+2 groba); 

- uoljiv sloj šuta nastao tijekom obnove u 17. stoljeu; 

- barokizirana (današnja) crkva. 

Mjestopis Gradina smješten je na desnoj obali Bosuta u središtu sela 

Nijemci, odnosno pored križanja glavnih prometnica. Gradina je zemljana, 

kružnog oblika, promjera oko 40 metara, a svojom visinom od oko 

5 m, kao jedini brežuljak, dominira okolicom. Oko cijele Gradine nalazi 

se dobro vidljiv opkop. U sluaju Gradine radi se o vidljivim ostacima 

srednjevjekovnog kaštela, koji se razvio oko jezgre koju je morala initi 

novopodignuta gotika crkva. To ne bi predstavljalo nikakvu novost jer 

slinih situacija imamo na više nalazišta kontinentalne Hrvatske. 

Zaštitna arheološka istraživanja rezultirala su otkriem dijela gabarita 

srednjevjekovnog arhitektonskog sakralnog sklopa i 26 grobnih cjelina. 

U istražnim sondama potvrena je barokna nadogradnja, izvorna gotika 

izgradnja crkve, temelji razrušene romanike crkve te 14 postbjelobrdskih 

grobnih cjelina datiranih u 14. stoljee, kao i 10 grobnih cjelina iz 

predosmanlijskog razdoblja iz 15. stoljea. S obzirom na malu istraženu 

površinu, oni vjerojatno predstavljaju samo dio ukopa na ovom položaju. 

U vrijeme Domovinskog rata laa i apsida crkve su djelomino bile 

prekopane jer su Srbi tražili grobnice kako bi opljakali priloge u njima. 

Stoga je i stratigrafska slika na pojedinim dijelovima neujednaena. 19 

Romanika i gotika arhitektura 

Samo crkvu, odnosno zidove, ne možemo apsolutno datirati. Gledano 

iz aspekta groblja ukopanog ispred pretpostavljene apside, kao i sloja 

19 A. Rapan Papeša, Rezultati arheoloških iskopavanja na lokalitetu Gradina u selu Nijemci, 

u: Zbornik radova „Identitet Srijema u prošlosti i sadašnjosti, Nijemci 2008., 86.- 

98. 

29


šuta i nivelacije koji ovu arhitekturu dijele od gotike, namee se zaklju- 

ak da se radi o sakralnom objektu iz vremena romanike. Okvirno, do rušenja 

crkve moralo je doi u drugoj polovici 14. stoljea, a vrijeme po- 

etka njezine izgradnje možemo jedino široko datirati od poetka 12. do 

poetka 14. stoljea. 

Crkva u Nijemcima spominje se ve u izvještaju o pohodu papinskog 

legata, sakupljaa papinske desetine, Vukovskom arhiakonatu u razdoblju 

od 1333. do 1335. godine. Sudei po sakupljenom novcu, radi se o 

župi srednje materijalne jakosti, koja je mogla, a oito i imala potrebu, izgraditi 

vei sakralni objekt. Na ovom mjestu, moramo rei, postoji mišljenje 

da se radi o ostacima rimske graevine na koju je sjela romanika 

crkva, no skloni smo tu tezu odbaciti. 

U sluaju crkve sv. Katarine radi se o jednobrodnoj gotikoj graevini 

s poligonalnim svetištem s potpornjima. Njihov je razmještaj sljedei: 

uzduž lae se nalaze po etiri kontrafora s vanjske strane, po jedan na 

portalnim uglovima i dva na poligonalnoj apsidi. Gotika struktura prepoznatljiva 

je u nainu gradnje zidova (tipian gotiki slog polaganja žeženih 

opeka), a restauratorskim radovima otkriveni su i karakteristini gotiki 

prozori u zidovima svetišta i lae te tragovi gotike žbuke. Arheološkim 

iskopavanjima unutar lae i apside otkriven je i gotiki nivo poda 

koji se sastojao od naboja žute gline i opeka položenih na njega. U drugoj 

sondi otkriven je dobro zidan stup, nepoznate namjene, i temelji bonih 

oltara. 

Gradnju gotike crkve datiramo u poetak, odnosno prvu etvrtinu 

15. stoljea. Nastala na sloju šuta i nivelacije prethodnog sakralnog 

objekta, ona jednim dijelom prati njegove zidove, a novi zidovi nisu nastavili 

liniju starih, nego su s obje strane širi za debljinu ranijih zidova. 

Isto tako, u gradnji temelja koriste se opeke romanike crkve, što se 

lijepo vidjelo prilikom istraživanja vanjskog plašta crkve 2001. godine. Iz 

izvora znamo da je crkva, doduše zapuštena, preživjela doba osmanlijske 

okupacije, te je u baroku obnovljena u današnjim gabaritima. 

Barokna arhitektura 

Nakon odlaska Turaka, crkvu su dali barokizirati Luka Natali, beogradski 

biskup, i njegov neak Andrija Natali, župnik u Nijemcima i generalni 

vikar. Iz dopisa ovih dvaju sveenika, iz 1717. godine upuenih 

Kongregaciji za širenje vjere, vidljiv je i poetak obnove župne crkve sv. 

Katarine. U razdoblju baroka gotika crkva je povišena i proširena dogradnjom 

zapadnog proelja sa zvonikom, dogradnjom sakristije, a došlo 

je i do intervencije u arhitekturi interijera crkve. Sve te preinake daju 

crkvi barokna obilježja križnog tlorisa. Tijekom arheoloških istraživanja u 

sezoni od 1998. do 1999. ispred zapadnog proelja (vrata) s unutarnje 

30


strane otkriveno je nekoliko ošteenja u gotikom podu, u kojima su se 

nalazili tragovi drvenog ugljena i nekoliko željeznih avala. Na tim probojima 

poda naeno je i nekoliko ulomaka keramike. Smatramo da se u 

ovom sluaju radi, slino kao što je arheološkim istraživanjima dokumentirano 

u crkvi Presvetog Trojstva u Otocu, o ostacimaukopa skela za 

obnovu ili oslikavanje, odnosno barokiziranje zapadnog proelja. 20 

Župa danas 

Župna crkva sv. Katarine, djevice i 

muenice, i dalje se nalazi u središtu Nijemaca. 

Nakon Domovinskog rata mještani 

se vraaju u svoje selo i svoju župu. 

Župnik Tomislav orluka obnovio je crkvu 

sv. Katarine i Župni ured, danas djeluje 

kao župnik u akovu. Nakon župnika 

orluke dolazi župnik Josip Martinovi, 

koji ostaje svega godinu dana, a nakon 

njega dolazi župnik Miro Tomas. Župnik 

Miro nastavio je obnavljati Župu sv. Katarine, 

izgradio je Pastoralni centar i u njemu 

Zaviajni muzej, pokrenuo informativni 

list „Sjeme nade“, osnovao je i Zajednicu 

katolike mladeži Župe Nijemci. Godine 

2014. premješten je u župu Levanjska 

Varoš. Nakon župnika Mire u župu Nijemce 

dolazi župnik Darko Tvrdojevi, koji ostaje svega godinu dana, a 

nakon njega dolazi sadašnji župnik Branimir Maarac. 

U župi Nijemci, koja danas obuhvaa filijale eletovce i Donje Novo 

Selo, djeluju razne molitvene skupine, zbor, itai, ministranti i Zajednica 

katolike mladeži. Redovito se odvijaju župne kateheze s djecom i mladima 

u prostorima Pastoralnog centra te javne tribine koje predvodi 

župnik Branimir u suradnji sa Zajednicom katolike mladeži. 

Zajednica katolike mladeži u suradnji sa župnikom organizira igraonice 

za djecu, kina za djecu i mlade, skupljanje prihoda izraivanjem 

adventskih vijenaca, prodaju kolaa i kokica. Prikupljenim novcem sudjeluje 

u raznim humanitarnim akcijama i pomaže župljanima koji su u 

potrebi. 

Župa ima i svoj informativni list „Sjeme nade“ koji izlazi tri puta 

godišnje. Župni list donosi dogaaje iz Župe i razne tekstove župljana. 

20 A. Rapan Papeša, Rezultati arheoloških iskopavanja na lokalitetu Gradina u selu Nijemci, 

u: Zbornik radova „Identitet Srijema u prošlosti i sadašnjosti, Nijemci, 2008., str. 

86-98. 

31


Josip Rosandi, magistar povijesti i maarskog jezika i književnosti 

Povijest Nijemaca 

Ime sela Nijemci zasigurno je izvedeno iz etnikog imena Nijemac 

(ma. Német). Nailazimo na imena: Nemeth-Nemet, Nemeti-Nemety, Nempty-Nempti 

(slavenski), Nemzi, Nimzi, Thotnemety u znaenju «slavenski 

Nijemci». 

Najstariji spomen Nijemaca/Németa je iz 1240. godine. Rije je o 

ispravi izdanoj u Peuhu u listopadu 1240. godine u kojoj se spominju 

Peta, sin Temenya od sela Nijemci (…Peta filio Temeny de villa Nemety…) 

i tadašnji vukovski župan Andrija «od roda Nijemci» (…Hendre de genere 

Nemty comite de Wlco…). 21 

Nastanak sela 

Boravak ovjeka na podruju Nijemaca poinje u vrijeme kamenog 

doba. U podnožju Gradine u Nijemcima postojalo je naselje iz razdoblja 

sopotske kulture iz mlaeg kamenog doba. Tijekom iskopavanja otkriveni 

su grobovi na redove bjelobrdske kulture te ostaci monumentalne graevine 

iz ranije faze. Blizu crkve sv. Katarine pronaeni su ostaci kamene 

sjekire, predmeti iz bronanog doba i starevieve kulture. 

U vrijeme rimske provincije Panonije na podruju današnjih Nijemaca 

postojali su vojni logori, tzv. castrumi. Padom Rimskog Carstva tijekom 

5. stoljea, za vrijeme provale Avara, na podruju Nijemaca bio je 

avarski hring – vojno naselje. Rani srednji vijek obilježila je pojava Avara, 

a kasnije i dolazak Hrvata u ove prostore. 

Hrvati na ovo podruje dolaze u 8. stoljeu. Dolazak Hrvata bio je i 

poetak kraja avarske dominacije. Hrvati su odmah po svome doseljavanju 

uredili plemenske organizacije, kojima je središte bilo župa. 22 

Ve u ranom srednjem vijeku Nijemci su bili istaknuto naselje 

Hrvata u Srijemu, što su potvrdila i najnovija arheološka istraživanja 

provedena prilikom obnove crkve sv. Katarine. 

21 http://www.nijemci.djos.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=21 

&Itemid=4(pristupljeno 15. veljae 2016.) 

22 Isto. 

32


Vlasnici Nijemaca 

Prvi poznati vlasnici u 13. stoljeu bili su izvjesni Lothard i njegovi 

potomci. Vjerojatno su oni graditelji romanike crkve iji su temelji otkriveni 

ispod temelja današnje župne crkve sv. Katarine. Njezini temelji pronaeni 

su u arheološkom iskapanju oko današnje crkve. 23 

Drugi vlasnici Nijemaca bili su Lackovii koji su posjed Nijemce 

držali do kraja 14. st. Trei vlasnici Nijemaca poetkom 15. stoljea bili 

su Lorandovii. Nijemci tijekom srednjeg vijeka, upravo za vrijeme Jurja 

Lorandovog (1404. – 1464.), doživljavaju do tada najvei uspon. Nijemci 

se prvi put 1443. godine navode u statusu trgovišta, u kojemu postoji 

plemiki dvor, odnosno kurija 1437. godine, te utvrda, odnosno kaštel 

1459. godine. Dakle, uz plemiku utvrdu nie naselje s trgovakim i 

obrtnikim funkcijama za širu okolicu. Utvrda je vjerojatno bila locirana 

oko mjesta današnje župne crkve gdje su bili iskopani kanali te podignuti 

zemljani bedemi i drvene palisade. To gradište, s naznakom opkopa, još 

se i danas vidi u konfiguraciji terena oko župne crkve kraj Bosuta. Tvravom 

je zapovijedao kaštelan i imala je stalnu vojnu stražu. Lorand ili 

njegov sin Juraj najvjerojatniji su graditelji današnje župne crkve sv. 

Katarine u Nijemcima, sagraene izvorno u gotikom slogu, negdje u 

razdoblju od kraja zadnjeg desetljea 14. ili tijekom prva tri desetljea 15. 

stoljea, i to na temeljima one starije prostrane romanike crkve. Isprave 

iz 1459. godine oslikavaju tadašnje Nijemce kao vrlo bogato naselje, u 

kojem je u najmanju ruku bilo ukupno 39 jobagionskih, kmetskih, kua. 

Isprava iz 1461. godine govori da se u Nijemcima održavao sajam na 

blagdan Duhova. 24 

Emerik Zapolja je 1485. godine postao vlasnik Nijemaca. Tada se 

zvao «kaštel Nijemci kraj rijeke Bosut». Emerik Zapolja umro je bez potomstva 

ve 1487. godine, a veinu njegovih posjeda, pa tako i Nijemce, 

preuzeo je tada njegov brat Stjepan Zapolja. Stjepan Zapolja umro je 

1499. godine, a za sobom je ostavio dvojicu malodobnih sinova Ivana I. i 

Jurja te udovicu Jadwigu. Juraj je poginuo u bitci na Mohakom polju 

29. kolovoza 1526. godine, dok je njegov brat Ivan I. Zapolja nakon Mohake 

bitke okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja. 25 

Osmanlije u Nijemcima 

Cijeli zapadni Srijem zauzet je 1529. godine nakon što je Sulejman 

II. krenuo na svoj drugi pohod na Be. Tada su zauzete posljednje zapadno-srijemske 

utvrde u Moroviu i Nijemcima. ini se kako je sama preda- 

23 Isto. 

24 Isto. 

25 Isto. 

33


ja Nijemaca Turcima izvršena relativno «bezbolno» i s vjerojatnim prešutnim 

pristankom njihovog prijašnjeg vlasnika Ivana I. Zapolje. Spomenuta 

relativno mirna promjena vlasti u Nijemcima bit e vjerojatno najodluniji 

imbenik da su Nijemci tijekom osmanlijske vladavine doživjeli najvei 

gospodarski i demografski uspon. Nijemci e, osim toga, u razdoblju osmanlijske 

vladavine (1529. - 1688.) postati najvažnije uporište Katolike 

crkve u Srijemu. Osmanlije u Nijemcima nisu srušile tvravu, nego su je 

preuredili za svoje vojne potrebe. Za vrijeme osmanlijske vlasti Nijemci 

imaju 14 000 stanovnika s okolicom, a selo je imalo 150 radnji. Ispred crkve 

sv. Katarine Osmanlije su sagradile džamiju i javno kupalište. Kad su 

1688. godine Osmanlije otišle iz Slavonije, smanjivao se i broj muslimana. 

26 

Nijemci od 17. do 20. stoljea 

Kada su se oslobodili Osmanlija, Nijemci dolaze pod kontrolu Vojne 

Krajine. Nijemci 1747. postaju sjedište kapetanije u sastavu Brodske pukovnije. 

Kada je 1881. ukinuta Vojna Krajina, Nijemci dolaze pod kontrolu 

Banske Hrvatske, gdje e se zadržati sve do raspada Austro-Ugarske 

Monarhije i stvaranju Države Slovenaca, Hrvata i Srba. 

26 S. Andri, Vinkovci u srednjem vijeku. Podruje grada Vinkovaca od kasne antike do 

kraja turske vlasti, Vinkovci – Slavonski Brod 2007., 104.-108. 

34


Od 1918. do 1941. Nijemci su u sastavu Kraljevine SHS, Kraljevne 

Jugoslavije, zatim dolaze pod kontrolu Nezavisne Države Hrvatske do 

1945. Nakon Drugog svjetskog rata Nijemci su dio Federativne Narodne 

Republike Jugoslavije do izbijanja Domovinskog rata 1991. godine. Dana 

17. studenog 1991. godine Nijemci su okupirani od strane Jugoslavenske 

narodne armije i srpskih paravojnih jedinica. Veina ljudi je napustila 

Nijemce i otišli su u druge krajeve Hrvatske. Nijemci su ostali okupirani 

do mirne reintegracije koja je trajala od 1996. do 1998. godine. 27 

Nijemci danas 

Opina Nijemci, nastala 1997. godine, nalazi se u zapadnom Srijemu 

u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Naselja u Opini su: Apševci, Banovci, 

Donje Novo Selo, eletovci, Lipovac, Nijemci, Podgrae, i Vinkovaki 

Banovci. U Opini Nijemci nalazi se granini prijelaz Bajakovo i kamp 

te motel Lubanj uz autocestu. Važniji prometni pravci su: Bregana – Zagreb 

– Lipovac – Bajakovo, Vukovar – Orolik – Podgrae – Lipovac, te akovo 

– Vinkovci – Orolik - Tovarnik. Prema popisu stanovništva iz 2011. 

godine Nijemci bilježe 1.605 stanovnika. 28 

27 D. Runti, Domovinski rat - Vukovar i istono bojište - knjiga prva, Vinkovci 2008., 80. - 

90. 

28 https://hr.wikipedia.org/wiki/Nijemci_(Vukovarsko-srijemska_županija) 

35


Tonka uri, profesorica povijesti i hrvatskog jezika i književnosti 

Dva i pol stoljea školstva 

u Nijemcima 

Današnja zgrada iz 18. stoljea još uvijek krasi Nijemce i doekuje 

nove uenike svake školske godine. Iza nje ostaju teška razdoblja o kojima 

e stare spomenice zauvijek šutjeti jer ratno razaranje nema osjeaja 

za ovjeka, njegovu povijest, vjeru i kulturu. Povijest škole u Nijemcima 

je od svojih poetaka povezana s ratnim i politikim zbivanjima u 18. 

stoljeu, kada je osnovana Vojna krajina. No samo postojanje školstva u 

Nijemcima je starije jer postoje zapisi o vjerskoj školi u kojoj su se obrazovali 

budui sveenici. 

Školstvo u Nijemcima prije i 

za vrijeme osmanske vlasti 

Župa Nijemci i filijale eletovci, Ilinci i Podgrae spominju se kao 

samostalne župe još u 14. stoljeu. 29 U Bapskoj 1581. godine na sinodi 

katolikih sveenika Slavonije i Srijema utvren je dobro razvijen crkveni 

i vjerski život u Nijemcima. 

Kada je vizitator Bartol Kaši, otac hrvatskog jezika, posjetio Nijemce 

1613. godine, pohvalno je pisao o Safer-begu koji je osiguravao bolji 

položaj katolika i neometan vjerski život. 30 No nakon 1650. godine u Nijemcima 

su zabilježena uznemiravanja u vršenju vjerskih obreda. Prigovaranje 

župnika Luke Mernavia, upravitelja Srijemskog vikarijata, o 

ometanju katolika u crkvama i kuama stiglo je do sultana Muhameda 

IV. Fermanom Muhameda IV. iz 1657. godine u Nijemcima je dopušteno 

itanje Biblije i održavanje vjerskih obreda. 31 

Iz gore navedenog, možemo zakljuiti da je u vrijeme prije dolaska 

Osmanlija, pa i za vrijeme njihove vladavine, postojalouenje vještine itanja, 

pisanja i raunanja. Odnosno, možemo rei da se školstvo u Nijemcima 

od 16. stoljea razvijalo unutar župe, tj. u sjedištu Srijemskog 

vikarijata, jer je za budue sveenike uvijek postojala vjerska škola u 

kojoj se uio vjeronauk, itanje, pisanje i raunanje. 

29 S. Sršen, Stanovništvo i župe u Slavoniji 1745. – 1774., Osijek 2007., 170. 

30 Crkva u Otoku, ur. Josip Šverer, Zagreb 1989., 31. 

31 T. Smiiklas, Dvjestogodišnjica osloboenja Slavonije, Zagreb 1891., 7. 

36


Nijemci prije otvaranja trivijalne škole 

Za vrijeme cara i kralja Leopolda I. (1640. – 1705.) dolazi do promjene 

vlasti u Slavoniji i Srijemu. Nakon poraza osmanlijske vojske 12. kolovoza 

1687., tonije, kako se približavala carska vojska, kod Osmanlija je 

zavladala sveopa panika te su bezglavo bježali iz Slavonije i Srijema. 

Palili su kue, razarali sela, uništavali dobra i u strahu bježali preko 

Save u Bosnu. Kršansko stanovništvo takoer nije mirovalo, nego se 

sakrivalo po šumama kako bi doekalo carsku vojsku. 32 

General Ferdinand Gobert Aspremont-Reckheim, zapovjednik u Osijeku, 

oslobaao je istonu Slavoniju i Srijem. Zabilježeno je kako nije 

imao okršaja s Osmanlijama jer su iza sebe ostavili opustošena mjesta. 

Nijemci i okolna sela su osloboeni od Osmanlija 10. listopada 1687. godine, 

no samo osloboenje nije odmah donijelo napredak i sigurnost stanovništvu. 

33 Izvještaji iz 1698. godine nam svjedoe kako je na prostoru 

Nijemaca i okolice bilo nesigurno živjeti. 

Popisivai Habsburške Monarhije su putovali Slavonijom od sela do 

sela, popisivali su kuedomaine, njihove oženjene sinove, brau, sestre i 

ostale ukuane, pokretnu i nepokretnu imovinu, i sve ostalo što je bilo 

vrijedno zabilježiti. Te godine su zabilježili da su Nijemci pusti i raseljeni, 

a esto su im prijetile manje skupine spahija i pripadnika osmanlijske 

vojske. 34 

Prije nego li je provedena feudalizacija i osnovana Vojna granica, 

provedeni su popisi i oranica, livada i vinograda. Za selo Nijemce je 1701. 

godine zabilježeno da su imali 80 kua, 1235 jutara, od kojih je 500 

jutara izloženo poplavama, te je zabilježena sljedea napomena: „Nedaleko 

Nijemaca, prema Moroviu, dva su pusta sela, koja su stanovnici Nijemaca 

prešutjeli i zatajili postojanje husara (konjanika). U pustim selima 

je 2000 jutara dobra i plodna zemljišta, ali ga plavi visoka voda.“ 35 

Iz navedene napomene može se zakljuiti kako stanovništvo nije 

imalo povjerenja u popisivae jer su im bile poznate zlouporabe vlasti u 

poslijeratno vrijeme. 36 

Poslije novaenja graniari husari (konjanici) i hajduci (pješaci) položili 

su prisegu caru i vojnom zapovjedniku. Sve zapovjedi su bile izdavane 

na njemakom jeziku. Obini vojnici su morali nauiti samo obvezne 

zapovjedi na njemakom jeziku, a asnici su morali znati govoriti i pisati 

na njemakom jeziku. 37 Upravo za potrebe asnika Habsburške Monarhije 

otvaraju se prve škole u Slavoniji. 

32 I. Mažuran, Ivo, Osnivanje vojne graniceu Slavoniji 1702. godine, Osijek 2005., 18. 

33 Isto, 21. 

34 Isto, 66. 

35 Isto 110. 

36 Isto, 70. 

37 Isto, 114. 

37


Osnivanje i rad trivijalne škole u Nijemcima 

Za vladavine Marije Terezije 1764. godine izlazi naredba o osnivanju 

škola i namještanju uitelja njemake narodnosti. Za podizanje prvih 

škola na podruju Vojne krajine odgovornost je imao grof Karl Friedrich 

Ludwig von Dönhoff, zapovjednik Brodske pukovnije od 1761. do 1771. 

godine. 

Veliku zaslugu prilikom osnivanja škole imala je i tadašnja Peuška 

biskupija. Kada je 1762. godine u Tovarniku održan sastanak sveenika 

iz župa Brodske pukovnije, peuški biskup Klima preporuio je sveenicima 

neka sami obrazuju djecu i u dogovoru s vlastima rade na osnivanju 

škola. 38 Biskup Klima daje vanjskom vikaru Stjepanu Adžiu odobrenje 

za osnivanje prvih škola u suradnji s grofom Dönhoffom. Stjepan Adži je 

djelovao stanujui u Nijemcima i Tovarniku. Za potrebe prvih škola napisao 

je „Abecedar ilirski za pouku djece u itanju i katekizmu“ te je s razlogom 

izabran za osnivanje prvih škola. 

Grof Dönhoff je u Nijemcima,sjedište 10. satnije i sjedište župe,dao 

sagraditi školsku zgradu, današnji tzv. stari dio škole. Prema izvješu 

vikara Stjepana Adžia škola u Nijemcima je osnovana 1766. godine. 39 

O ve osnovanoj školi u Nijemcima piše i Matija Antun Reljkovi u 

djelu „Nova slavonska i nimaka gramatika“ iz 1767. 40 

Prvi uitelji i prvi uenici 

Zadaa svih škola Vojne krajine bila je prvenstveno pripraviti zdravu 

i jaku mušku djecu za valjane podasnike u vojsci, od kojih su mnogi 

postali asnici. U poetku je uitelje plaala satnija, a kasnije je tu dužnost 

preuzela država. 

Iz 1774. godine postoje zapisi o prvom uitelju Ivanu Györyju i njegovim 

uenicima u Nijemcima. Prvi uitelj je godišnje dobivao 120 forinti 

i 30 hvati drva. Školu je polazilo 50 uenika koji su pripadali rimokatolikoj 

vjeroispovijesti. 41 Škola u Nijemcima je tada bila trivijalna jer se u 

njoj uio trivij: itanje, pisanje i raunanje, i to na njemakom jeziku. U 

školi je vladao strogi vojniki red, propisano je bilo ponašanje uenika u 

školi, crkvi, izvan škole... U izvješu Stjepana Adžia naglašena je potreba 

i za uenje vjeronauka i udorednosti „jer je vojnika mladež u tome 

jako zaostala“. 42 

38 I. Martinovi, Iz povijesti Vojne krajine, Vinkovci 1994., 87. 

39 Isto, 89. 

40 M. A. Relkovi, Izbor iz djela, Vinkovci 1999., 128. 

41 S. Sršen, Stanovništvo i župe u Slavoniji 1745. – 1774., Osijek 2007., 230. 

42 I. Martinovi, Iz povijesti Vojne krajine, Vinkovci 1994., 88. 

38


No prema izvješu Stjepana Adžia iz 1777. godine navode se problemi 

u funkcioniranju škole. Tadašnji župnik Franjo Franjkovi odbio je 

katehezirati uenike uz izgovor „da za to ne dobiva nikakve plae". Uitelj 

Ivan Györy je opisan kao vrlo nemarna osoba osrednjih sposobnosti koja 

ništa ne zna o novim metodama uenja, iako je dobra vladanja. Uitelj je 

zbog svojih propusta u pouavanju morao na usavršavanje kod sposobnijeg 

uitelja „dok ne naui zaboravljena naela“. Navodi se i problem 

svjetla u uionici jer je prostorija previše mrana te se traži drugi prozor i 

školski namještaj. 

Samo tri godine poslije navedenog izvješa broj uenika se smanjio. 

Od 30 uenika samo je 18 uenika redovno dolazilo u školu, a 12 uenika 

je dolazilo ponekad. Razlozi izostanka su karakteristini za vrijeme 18. 

stoljea kada se škole tek poinju otvarati. Djeca „izostaju od škole kadšto 

radi bolesti, a kadšto zbog blagosti roditelja.“ U izvješu se napominje 

kako bi se roditelje u Nijemcima „trebalo s više revnosti poticati da marljivije 

šalju djecu u školu, a ne da je od škole odvraaju, kao što im je to 

obiaj“. 43 

Opa zainteresiranost za školu u to vrijeme bila je vrlo slaba. Viši 

društveni slojevi zainteresirani su za školu samo za praktine potrebe 

njihova obrta i trgovine. Seljak nije shvaao korist od školovanja te ju je 

vidio kao teret koji remeti njegove dnevne poslove. Jedan od problema za 

prihvaanje školovanja bio je i njemaki jezik, koji je ujedno bio i nastavni 

jezik. Djeca su ga s teškoom svladavala u školskim klupama gdje su 

esto bila izložena i tjelesnom kažnjavanju. Uitelji na podruju Vojne 

krajine nisu bili dovoljno, ili uope, školovani za suvremenije poduavanje, 

stoga se cjelokupno obrazovanje provodilo silom emu su se graniari 

i opirali. 

Važno je napomenuti kako su se u 18. stoljeu na radno mjesto 

uitelja javljali ljudi raznih zanimanja, a dobivali su posao samo zato jer 

su znali itati, pisati i raunati. 44 Položaj uitelja do 1774. nije bio jednostavan. 

U veini sluajeva uzdržavali su se od zemlje koju su dobivali od 

crkve ili opine. Novane su nagrade dobivali za orguljašku, pjevaku ili 

bilježniku službu. Stan je dobivao u seljakoj kui ili zgradi koja je za 

školu bila odreena. Neki su uitelji dobivali zalihu živežnih namirnica i 

drva za zimu od opine ili pojedinih obitelji. esto se dogaalo da je uitelj 

dobivao hranu svaki drugi dan u drugoj kui, dok tako ne obie itavo 

selo. Osim svakodnevne poduke za djecu, uitelji su vršili razliite poslove 

gdje je bilo potrebno znanje itanja i pisanja. To je naješe bilo 

vezano za pisanje raznih pisama u selu, gdje naješe osim župnika i uitelja 

nitko nije znao pisati. 45 

43 Isto, 91. 

44 I. Markovi, Razvoj pukih škola u Slavonskoj vojnoj krajini tijekom 18. i 19. stoljea, 

Scrinia Slavonica, Osijek 2011., br. 11, 87. 

45 A. Cuvaj, Graa za povijest školstva I (od najstarijih vremena do godine 1780.), Zagreb, 

39


Promjene u 19. i 20. stoljeu 

Postoji odreena praznina u povijesti školstva na prijelazu s 18. na 

19. stoljee. Zbog ratova u Europi trivijalne škole su se znale prekidati, ili 

ukidati, i postojale su samo škole nižeg ranga o kojima država nije vodila 

brigu. No u 19. stoljeu dolazi do odreenih promjena. Do tada su škole 

u podruju Vojne krajine pohaala samo odabrana muška djeca prema 

sposobnostima i kvaliteti. 

U mnogim selima se 1830. godine otvaraju škole koje su pohaala 

sva sposobna djeca, i djeaci i djevojice. Te su škole imale dva imena: 

narodne ili puke, jer ih je izdržavao narod i nastava je održavana na narodnom 

jeziku, i poetne ili elementarne škole. 46 Puka škola u Nijemcima, 

Podgrau i eletovcima je otvorena 1830. godine, a u Donjem Novom 

selu 1831. godine. 47 Uenici su tada dobivali samo poetnu obuku iz 

itanja, pisanja, raunanja i vjeronauka. Siromašniji djeaci i djevojice 

su završavali školu nakon dvije godine, a uenici iz imuniji obitelji nastavljali 

su školovanje u trivijalnoj školi gdje se nastava održavala na njemakom 

jeziku. 48 

Godine 1871. zapoinje razvojaenje Vojne krajine i donose se nove 

reforme. Tadašnji ban Ivan Mažurani dao je konani oblik školskom sustavu 

u kojem se više nisu pravile bitne razlike izmeu seoskih i gradskih 

škola. Na taj su se nain izjednaili svi uenici u obrazovanju bez obzira 

na mjesto pohaanja škole. 49 

Poetkom 20. stoljea Nijemci su bili sjedište škola u Oroliku, eletovcima, 

Banovcima, Nijemcima, Apševcima, Podgrau, Donjem Novom 

Selu i Komletincima, a Antun Cuvaj je zabilježio i postojanje evangelike 

škole u Nijemcima koja je osnovana 1904. godine s nastavom na njemakom 

jeziku. 50 Prije 2. svjetskog rata u Nijemcima se održavao i neformalan 

oblik nastave, u obliku teaja, za odrasle osobe: ženski domainski 

teaj, teaj za obrtnike, predavanja za poljoprivrednike i slino. 51 

1910., 372. 

46 I. Markovi, Razvoj pukih škola u Slavonskoj vojnoj krajini tijekom 18. i 19.stoljea, 


47 A. Cuvaj, Graa za povijest školstva II (od 1780. do 2. ožujka 1835.), Zagreb, 1910., 

487. i 488. 

48 Velika sveanost u Nijemcima, Vinkovaki list, 1953., br. 42, 1. 

49 I. Markovi, Razvoj pukih škola u Slavonskoj vojnoj krajini tijekom 18. i 19. stoljea, 


50 A. Cuvaj, Graa za povijest školstva IX (od 31. listopada 1888. do danas), Zagreb, 

1913., 93. 

51 Naobrazbeni teaj obrtnikog podmlatka, Hrvatski branik, 17. travnja 1937., br. 16, 5.; 

Skupština uitelja, Hrvatski branik, 27. svibnja 1939., br. 21, 3.;Iz Obrtnog zbora, 

Hrvatski branik, 14. travnja 1940., br. 37, 1. 

40

Osnivanje osmogodišnje škole 


Prva osmogodišnja škola na vinkovakom podruju otvorena je 12. 

listopada 1952. godine u Nijemcima. Otvorenje škole povezano je s otvorenjem 

kina i elektrine centrale te je 12. listopad 1952. zabilježen kao 

dan kulturno-prosvjetne prekretnice u životu Nijemaca. 52 

Po navedenom datumu škola je kroz tri desetljea nosila naziv „12. 

listopad“, a od 1984. nosi naziv po poznatom šokakom piscu Ivanu Kozarcu. 

Zabilježeni su i sljedei problemi, koji su postojali i u 18. i 19. stoljeu, 

a to su: povean broj uenika i uitelja zahtjeva vei prostor; odre- 

eni roditelji ne shvaaju važnost obveznog školovanja koji tek nakon odluke 

suda šalju uenike u školu; neredoviti uenici nemaju knjige i pribor, 

nedisciplinirani su i teško nadoknauju gradivo; škola je obvezna, a 

uenicima nije omoguena nabava knjiga. 53 

Tijekom prvih godina rada Osmogodišnju školu u Nijemcima esto 

su posjeivali uitelji iz drugih škola, predstavnici tadašnje vlasti i novinari, 

te je u jednom lanku nazvana i pedagoškim centrom za vinkovako 

podruje. 54 Koliko su uitelji bili aktivni, svjedoe vijesti o organiziranim 

izletima, logorovanju, ekskurzijama 55 i izvannastavnim aktivnostima, kao 

što su foto-amaterska skupina, skupine za izradu runih radova, djelovanje 

uenike zadruge, ureivanje uenikog lista „Mladost“ itd. 56 

Vrijeme Domovinskog rata 

U školskoj godini 1990./1991. Osnovna škola „Ivan Kozarac“ imala 

je podrune škole u eletovcima, Podgrau i Donjem Novom Selu, ukupno 

400 uenika. Sve je bilo spremno za poetak nove školske godine. No 

20. studenog 1991. godine evakuirano je posljednje civilno stanovništvo 

uz pratnju neprijateljskih tenkovskih i minobacakih granata. Od toga 

dana poinje progonstvo stanovnika i njihovih škola. 

Od 1993. godine Osnovna škola „Ivan Kozarac“ Nijemci je djelovala 

u prostoru Osnovne škole „Ivana Brli-Mažurani“ u Andrijaševcima. Nastavu 

su pohaala djeca smještena u prognanikom naselju „Blace“ u 

Rokovcima. Škola je imala 14 razrednih odjela od 1. do 8. razreda, od- 

52 Prva osmogodišnja škola u vinkovakom kotaru, Vinkovaki list, 1952., br. 6, 1. 

53 A. Juri, Strog kriterij, slaba strunost ili nešto drugo, Vinkovaki list, 1957., br. 6, 4. 

54 Osmogodišnja škola Nijemci na završetku školske godine, Vinkovaki list, 1955., br. 

26, 3. 

55 V. Martini, Briga za zdravlje, odmor i razonodu uenika osnovnih škola, Vinkovaki list, 

1959., br. 33, 5. 

56 S. Školka, Pet godina Osmogodišnje škole u Nijemcima, Vinkovaki list, 1957., br. 51, 

4. 

41


nosno 355 uenika, a nastava se održavala u dvije smjene u sedam uionica. 

Nakon mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja prognanici se vra- 

aju u svoja mjesta pa tako i njihova škola. U obnovljenoj zgradi stare 

škole zapoinje nova 1998./1999. školska godina. No na poetku školske 

godine upisalo se samo 229 uenika. Podrune škole u Podgrau i Donjem 

Novom Selu su otvorene iste školske godine, a Podruna škola u 

eletovcima otvorena jetek na poetku 1999./2000. školske godine zbog 

ratno-politikih prilika. 57 

Škola danas 

Danas se nastava za polaznike predškole i uenike od 1. do 8. razreda 

održava u jutarnjoj smjeni, a poslijepodne su u rasporedu brojne izvannastavne 

aktivnosti. Škola ima ureenu kabinetsku nastavu, veliku i 

malu sportsku dvoranu, igralište i kuhinju. Uionice su informatiki 

opremljene tabletima, stolnim ili prijenosnim raunalima. U informatikoj 

uionici ugraena je pametna ploa, a za potrebe nastave dostupno je 

nekoliko projektora. Najvažnije od svega, škola ima uitelje i strune suradnike, 

koji su okrenuti prema budunosti i uspjehu u odgoju i obrazovanju, 

i uenike, koji predstavljaju školu na brojnim natjecanjima i osvajaju 

zavidna mjesta i zaslužene nagrade. 

Prisjeajui se svojih 250 godina, Osnovna škola „Ivan Kozarac“ u 

Nijemcima je dokaz kako napretka u školstvu nema bez pogleda usmjerenog 

prema naprijed. Prouavajui prošlost škole, možemo zakljuiti kako 

svakog uitelja, uenika i roditelja i dalje oekuju novi izazovi u svijetu 

koji se stalno mijenja. 

57 Spomenica Osnovne škole „Ivan Kozarac“ Nijemci, 1993. – danas, 1. - 22. 

42


Gorana Hasel, magistra knjižniarstva i hrvatskog jezika i književnosti 

Mjesto danas 

Opina Nijemci smještena 

je na jugoistoku Vukovarskosrijemske 

županije. Obuhvaa 

osam naselja, od kojih je najve- 

e i, ujedno, sjedište Opine 

Nijemci. Prema posljednjem 

popisu stanovništva iz 2011. 

godine Nijemci imaju 1605 stanovnika. 

Župna crkva 

svete Katarine 

Najpoznatiji i najvažniji 

spomenik sela je crkva svete 

Katarine. Graena je u prvoj 

polovici 14. stoljea na obali 

Bosuta, a teško je ošteena u 

Domovinskom ratu. Vrlo je vrijedan 

kulturno-povijesni spomenik 

iz doba gotike gradnje, 

a sve do danas ostali su ouvani 

neki kasnogotiki elementi, 

kao što su struktura tlocrta, 

dio svetišta s gotikim prozorima 

i vanjskim potpornjima. To 

je pretežito barokna jednobrodna 

crkva s poligonalnim svetištem. 

Ima vrijedan kasnobarokni 

i klasicistiki unutrašnji 

inventar. Osim toga, pretpostavlja 

se, kako se upravo na 

ovom mjestu, u središtu današnjih 

Nijemaca nalazila i srednjovjekovna 

utvrda i trgovište 

Nijemci. 

43


Pastoralni centar Nijemci 

Pastoralni centar otvoren je u lipnju 2012. godine. Svrha Pastoralnog 

centra je rad s djecom, susreti mladih, edukativne tribine, borba protiv 

ovisnosti, brani susreti, djelovanje udruga, duhovne obnove, kulturne 

manifestacije, rekreacija, druženje i ouvanje muzejskih vrijednosti i 

obiaja. 

U sklopu Pastoralnog centranalaze se dvije prostrane dvorane za 

razne pastoralne aktivnosti, Zaviajni muzej, biblioteka, prostor za druženje 

te sportsko-rekreativni tereni za djecu i mlade. 

Zaviajni muzej 

Zaviajni muzej rijeju i slikom 

prikazuje dugu povijest sela 

i Župe Nijemci od rimskog vremena 

do danas. U muzeju je trajno 

prezentirano više stotina raznih 

vrijednih eksponata koje je do 

sada uvao Gradski muzej u 

Vinkovcima, ili su bile u vlasništvu 

župljana i prijašnjih župnika, 

te više desetaka fotografija 

iz nedavne povijesti. 

Osobito je vrijedna kapela 

sa starim liturgijskim predmetima 

i etnosoba koja prikazuje svakodnevni 

život na tim prostorima 

u prošlim stoljeima. 

Udruga žena Opine Nijemci „Sveta Katarina“ 

Pod okriljem Udruge žena Opine Nijemci „Sveta Katarina“ djeluju 

žene u cilju ouvanja tradicije i obiaja, kao i prenošenja tog narodnog 

blaga na generacije koje dolaze. Sama Udruga se sastoji od više radnih 

skupina, a to su: tradicionalne rukotvorine, tradicionalna gastronomija, 

prikupljanje i bilježenje tradicijskih obiaja, prikupljanje ljekovitog bilja, 

ouvanje okoliša i sportska radna skupina. 

Udruga žena bavi se izradom tradicionalnih rukotvorina pomou 

veza, zlatoveza i tkanja tradicionalnih otaraka. Njihovim vrijednim radom 

nastaju kuharice (nekad esto korištene, a danas skoro zaboravljene), 

44

Povijest školstva u Nijemcim 

ma 

razliite vrste nakita od zlatoveza, rune torbice, boce ukrašene zlatove- 

zom i još puno toga što ovjek i ne zna da postoji dok ne vidi. Ova 

Udru- 

ga takoer organizira i sudjelovanje u brojnim kulturnim manifestaci- 

sadržaje 

pri emu posebnu pažnju posveuju tradicionalnoj kuhinji ovoga kraja. 

jama i po prijedlogu Udruge, ili željii turista, osmišljava zabavne Turistika 

zajednica Nijemci 

Bogatstvo rijeka, šuma 

i polja stvara 

velike mogunosti za razvoj ruralnog turizma, 

lovnog i ribolovnog, 

kao i avanturistikog. Brod 

„Sveta Katarina“ na Bosutu i Spavi stvara 

mogunosti rijenog 

avanturizma, promatranja 

životinja i biljnih vrsta, a ujedno se 

može 

kombinirati s konjikim stazama i šetnjicama 

te promatranicom 

koje se nalaze u Spavan- 

je 

skom bazenu. Najznaajnija 

manifestacija 

„Divan je kieni Srijem“ koja okuplja Hrvate s 

jedne i druge strane 

Srijema, pa i šire. 

Centar za promatranje ptica 

Opina Nijemci bogata je brojnim prirodnim 

i kulturnim ljepotama. Pod sjenama stoljetnih 

hrastovih šuma Spavanskog 

bazena kriju se 

brojne zaštiene vrste 

biljaka i životinja, a pro- 

i 

strane livade 

prava su 

carstva šarenih leptira 

kukaca. S ciljem iskorištavanja 

prirodnih 

poten- 

su i 

cijala podruja, u Opini Nijemci osmislili 

zapoeli projekt Centar 

za promatranje ptica, koji 

se dijelom financira iz europskih 

fondova.Cilj pro- 

rastu i razvoju turizma. 

jekta Centra 

za promatranje ptica je pridonijeti 

Aktivnosti projekta su izgradnja pristupne 

ceste izmeu 

centra Nijemaca i Sopota, gdje su 

cijelom duljinom cestee edukativne ploe, mjesta 

za promatranje ptica, u duljini od 3,5 kilometara, 

opremanje Centra, povezivanje biciklistike staze 

„Srijem“ te obogaivanje turistike ponude novim arboretumom i djejim 

igralištem, koje e zajedno 

s turistikom rutom biti opremljeno izvorima 

solarne energije za rasvjetu. 

45


DVD Nijemci i KUD 

Dobrovoljno vatrogasno društvo Nijemci djeluje ve dugi niz godina 

te okuplja brojne mještane svih generacija. lanovi Kulturno-umjetnikog 

društva pri DVD-u Nijemci sudjeluju na brojnim kulturnim manifestacijama 

i smotrama folklora. 

Mladi Opine Nijemci i 

Zajednica katolike mladeži 

Ove dvije hvalevrijedne udruge okupljaju brojne mlade ljude koji 

aktivno sudjeluju u organizaciji kulturnih, ekoloških, sportskih, znanstvenih, 

obrazovnih i drugih skupova, tribina, priredbi i manifestacija, 

organiziranje izleta i zajednikih druženja. 

Sportske i kulturne udruge 

U Nijemcima djeluje nekoliko sportskih društava. Najaktivniji je NK 

„Lovor“ Nijemci koji svojim radom postiže zapažene rezultate. Takoer 

djeluje i Katolika malonogometna liga koja je svojim radom osigurala 

jako dobre ishode na natjecanjima. 

46

Povijest školstva u Nijemcim 

ma 

Goranaa Hasel, magistra knjižniarstva i hrvatskog jezika i književnosti 

Stvaralaki 

životopis Ivana Kozarca 

Ivan Kozarac, Slavonac i Vinkovanin, sudionik 

hrvatske moderne, hrvatski pjesnik, pripovjeda i 

romanopisac, roen je 8. veljae 1885. godine. 

Prvi se put u književnosti javlja pjesmom Sla- 

godi- 

vjanstvu u Našoj slozi 1902. godine, a za osam 

na svoga književnoga rada (1902.– 1910.) napisao je 

puno toga. Njegov opus ini šezdesetak pjesama, e- 

i 

trdesetak crtica i novela, roman uka Begovi 

autobiografija. 

Potekao je 

iz vrlo siromašne seljake 

obitelji, zato mu 

je školovanje bilo gotovo i nemogu- 

e te je vrlo kratko trajalo. Iz toga je razloga vrlo 

rano bio primoran poeti 

raditi i zaraivati za život 

pa se 

zaposlio kao sudski pisar. Prije same smrti 

zaposlio se u Nakladnom 

fondu Društva hrvatskih 

književnika u Zagrebu. Vrlo se esto u svome radu 

koristio pseudonimima pa 

ga možemo nai i kao Ivana K. Kerepova, 

Vanju Kosana, Ivana Nikolajevia Matskoga, Novusa i sl. 

Za svoga je 

kratkogaa života uspio objaviti samo jednu knjigu, Sla- 

još tri 

vonska 

krv, 1906. U Vinkovcima, a posthumno su mu objavljenee 

knjige; 

Pjesme, Izabrane pripovijetke i roman 

uka Begovi. Nekolicina 

djela mu je ostala nedovršena, kao što su prozni tekst Mrlje, dramski tekstovi 

Pod no, Sraz, Iz kobnih dana, Rane, skice za romane Selo Korovci i 

Napori, Pripovijesti iz vojnikog životaa i pjesme. 

Autor je jednoga od najboljih romana moderne s ruralnom temati- 

šest 

kom, uke Begovia, tvorac legendarnoga lika 

uke Begovia, autor 

antologijskih novela (Unagonu, Garavuša, Kukavac, Genka, Sudoperka i 

Gnjili), autor triju antologijskih lirskih pjesama (Milovo sam, Da se pove- 

zemo, Ciganinu), , od kojih su neke uglazbljene 

(Milovo sam, Da se poveze- 

mo, Umiranje). 

Od 1921. nazoan je 

u hrvatskoj književnoj povijesti, kamo ga je 

inaugurirao Dragutin Prohaska, a od 

1927. prisutan je i u zagrebakom i 

osjekom kazalištu, zahvaljujui ponajviše Jozi Ivakiu. 

47


Sudbina Ivana Kozarca 

bila je tužna. Izmuen životnim 

tegobama, bolešu i siromaštvom, 

nije doživio zrelu stvaralaku 

dob. Umro je u dvadeset 

i petoj godini, 16. studenoga 

1910. godine u Vinkovcima, u 

podneblju iz kojega je i izviralo 

njegovo cjelokupno nadahnu- 

e. Iako je u hrvatsku književnost 

ušao na mala vrata, i sve 

njegovo djelovanje potjecalo je 

iz provincije, živei u vrlo teškim 

životnim uvjetima, nosei 

se s brojnim problemima i bolešu, 

ipak je u svom kratkom, 

ali kreativno intenzivnom životu 

uspio osvojiti književne vrhunce 

i ostati zapamen kao 

veliko ime hrvatske književnosti. 

Spomenik Ivanu i Mariji Kozarac 

ispred obnovljene kue Ivana 

Kozarca u Vinkovcima 

48

Sjeanja na školske dane 

49


50


Marko Božanovi, ravnatelj u mirovini 

Sjeanja na vrijeme 

školovanja i rada 

Tono u vrijeme kada sam završio etvrti razred osnovne škole u 

Donjem Novom Selu, proulo se kako e u Nijemcima poeti s radom 

osmogodišnja škola koja e imati program kao i niža gimnazija. Dakle, iz 

te škole e se moi nastaviti daljnje školovanje u više razrede gimnazije, 

ali i sve druge srednje škole. 

U Donjem Novom Selu radila je tada vrsna uiteljica Marija Waldman, 

koja je bila blizu mirovine. Za te vijesti ona je ranije doznala te je 

pozivala roditelje, razgovarala i nagovarala ih da djecu pošalju u školu u 

Nijemce radi naše dobrobiti i radi opeg napretka. U Donjem Novo Selu je 

do 1963. godine radio samo jedan uitelj. Radio je samo osam sati dnevno, 

prijepodne s jednom kombinacijom (prvi i trei razred), a poslijepodne 

s drugom kombinacijom (drugi i etvrti razred). I tako šest dana u tjednu. 

Ta etverorazredna škola nije bila organizacijski vezana za školu u Nijemcima, 

nego je uiteljica jednom mjeseno išla u Vinkovce po plau, što je 

za nas djecu bio praznik. Mora se znati da u to vrijeme nije bilo nikakve 

ceste do Nijemaca, samo blatni ili prašnjavi put, pa je put do Vinkovaca 

bio prava poteškoa. Uiteljicu su za lošeg vremena do eletovaca vozili 

nekim redoslijedom roditelji uenika do eletovake stanice, konjskom 

zapregom, kolima ili saonicama, a odatle vlakom. Tako su nedjeljom dovozili 

i župnika iz Nijemaca u Donje Novo Selo. Taj oblik davanja u obliku 

prijevoza iz mjesta udaljenih od željeznike pruge mještani su zvali „vošpon“. 

Upisan sam u školu u Donjem Novom Selu u školskoj godini 

1948./1949., dakle samo tri godine po završetku Drugog svjetskog rata. 

U ta etiri razreda osnovne škole bilo je izmeu 60 i 80 uenika. Na 

sauvanoj fotografiji vidi se da oko uiteljice Marije Waldman ima 32 

uenika u jednoj kombinaciji, od kojih sam ja drugi s desna u srednjem 

redu. Škola je vrlo vrsta zgrada izgraena u vrijeme Austro-Ugarske 

1878. godine. Nalazila se na istoj lokaciji u sredini sela kao i današnja, 

nasuprot crkvi, samo nije bila uvuena u dvorište kao ova danas. Bila je 

uz samu stazu kao i ostale kue, imala je jednu veliku uionicu, prostrani 

uiteljski stan (dvije sobe i kuhinja). U dvorištu su bili vanjski WC-prostori, 

a primjereno udaljen od njih bio je i bunar. Škola je imala istu površinu 

za školski vrt i vonjak kao i danas. 

51


Te 1952. godine, za vrijeme praznika, okupljala nas je uiteljica kako 

bi nam dopunila znanja. Dobro se sjeam kako smo padeže nazivali latinskim 

nazivima, a hrvatski naziv za subjekt i predikat bio je podmet i prirok. 

U Nijemce smo pošli poetkom rujna 1952. godine, i to samo oni 

koji su htjeli u više škole ili oni iji su roditelji vjerovali u nadarenost svoje 

djece, kao i u perspektivnost školovanja. Izmiješali su nas sa ostalom 

djecom od kojih su neki bili stariji i po nekoliko godina. Siniša Hertl bio 

je od mene stariji ak etiri godine. Za redovan upis u peti razred bilo je 

1941. godište i nešto 1942. godišta. Roditelji su ih upisali ranije kako bi 

što ranije „izašli“ iz škole i poeli raditi, odnosno privreivati u vlastitom 

domainstvu. Upoznavanje školskih drugova nije uvijek bilo ugodno, stariji 

i jai uenici tukli su mlae i slabije, rugali bi se novoseljakom naglasku 

u govoru, a nerijetko bi nas gaali i kamenjem ili ciglama, ali i 

tukli šakama. Mi bismo se žalili razredniku i ondašnjoj miliciji koja je 

imala ured preko puta škole, ali ne sjeam se da se na nasilje itko žalio 

roditeljima. S vremenom je to prestalo, poeli smo se i mi grupirati, ali i 

meusobno sukobljavati. Rekli bismo „djeja posla“. 

Mislim kako je uiteljima bilo lijepo raditi s uenicima koji su željeli 

ii u školu i koji su bili daroviti, mahom odlini i vrlo dobri u prethodnim 

razredima. U šestom razredu bila su nagraena knjigama dva uenika: 

Ante Došen i Marko Božanovi, oba iz Donjeg Novog Sela. Zakonska 

regulativa propisivala je obveznost osmogodišnjeg školovanja, ali prošlo je 

mnogo godina, oko 30 godina, dok nisu svi uenici iz etvrtog razreda 

upisivali peti i nastavljali školovanje. Takoer nije bilo govora o „pravilu 

prijelaznosti u viši razred“, tako da je prva generacija „osmoljetke“ poela 

s dva razredna odjela, a završila s jednim osmim razredom. Neki uenici 

sami su odustajali, a neki su ponavljali razred. 

Obzirom da je to bila prva seoska osmogodišnja škola, bilo je upisanih 

uenika i iz okolnih mjesta: iz Komletinaca, Ilae, Slakovaca, Otoka 

(Roth, Vujica, Glavaš, Lazanin, Bruner…) U narednih deset godina otvorene 

su osmogodišnje škole i u Otoku, Komletincima, Lipovcu, Ilai, 

Oroliku, tako da je škola u Nijemcima djelovala na podruju Nijemaca, 

Donjeg Novog Sela, Podgraa i eletovaca. Iz politikih razloga ondašnja 

vlast izdvojila je uenike iz eletovaca i oni su pohaali školu u Oroliku. 

Škola je u prvom desetljeu (1952. - 1962.) mogla imati izmeu 600 

i 700 uenika. Brojano je bila velika, iako u stvarnosti daleko manja jer 

su mnogi roditelji ostavljali djecu kod kue, a uenici su se vodili kao 

nepolaznici. Po zakonu škola je bila dužna takve roditelje tužiti, ali tužbe 

i kazne bile su slabog efekta. Roditelji bi nakon opomene povremeno poslali 

djecu u školu, ali budui da nisu mogli pratiti nastavu od nepolaznika 

su postajali ponavljai. S navršenih petnaest godina prestao bi biti 

školski obveznik i time je takav uenik prestao biti i problem za školu. 

52


Problemi su nastajali za uenika nepolaznika ili ponavljaa, onda kada se 

nije mogao zaposliti bez završene osnovne škole. 

Vratimo se u 1952. godinu. Mjesec i više dana išli smo u školu i 

nismo ni znali za kadrovske probleme koji su postojali. Kasnije smo saznali 

kako je kao privremeni upravitelj postavljen gospodin Ivan Staniši, 

netom umirovljeni uitelj, reaktiviran samo do imenovanja trajnijeg voditelja 

škole. Ubrzo se pojavio Emil Himmelreich koji je zamijenio gospodina 

Stanišia. Takoer dolazi i Štefica Katii koja je predavala njemaki 

jezik. Za hrvatski jezik došla je uiteljica Vera Vavrica, a njezin muž Duško 

Vavrica predavao je matematiku, fiziku i tjelesni odgoj. Povijest, zemljopis 

i prirodopis predavao je Slavko Školka, koji mi je bio i razrednik 

etiri godine. Glazbeni odgoj predavao je sam upravitelj Emil Himmelreich. 

Za likovni odgoj nisam siguran je li sve etiri godine predavala 

Tonka Tamaši jer u poetku je bilo mnogo zamjena. Tako je u poetku 

matematiku predavao i Ivica Šarevi, porijeklom iz Slakovaca, koji je 

kasnije diplomirao hrvatski jezik, ali i pravo, te postao prosvjetni inspektor. 

Viali smo uitelje iz nižih razreda: Pavle Renduli, Alojzije Balievi, 

Ivica Šarevi, Tonka Tamaši, kasnije mlade uiteljice Marija Gvozdanovi, 

Kata Degmei i Anica Juri. 

Po vanjskom izgledu stara školska zgrada identina je sadašnjoj 

staroj zgradi, ali unutrašnjost je bila sasvim drugaija. Bile su tri ogromne 

uionice u prizemlju i tri na katu. Sa svake strane te prelijepe zgrade 

bio je po jedan uiteljski stan, jedan uz sadašnju Školsku ulicu, a drugi 

od strane igrališta. S obzirom da je zgrada graena za vrijeme Austro- 

-Ugarske, stanovi su predvieni za dva uiteljska para, što je zadovoljavalo 

potrebe škole u to vrijeme, dakle prije otvaranja osmogodišnje škole. 

Podovi su bili od brodskog poda, mazani uljem, naješe pregorjelim. Pei 

su bile ogromne kaliarke na drva. Iza škole, 30-50 metara uz Školsku 

ulicu, bile su gospodarske zgrade za uitelje koji su stanovali u školskim 

stanovima. Te su prostorije u vrijeme otvaranja osmogodišnje škole bile u 

ruševnom stanju, a iza njih je bio bazen za kišnicu. Pored bazena uporno 

je nicala smokva koja se svake godine smrzavala tako da plodovi ne bi 

uspjeli dozrijevati. Prostor izmeu školskih zgrada i današnje slastiarnice 

bio je prazan i prašnjav te je služio za igru – nazivali smo ga igralištem. 

Otvaranje osmogodišnje škole u Nijemcima 

Kako je prošlo tek mjesec dana od poetka školske godine, uitelji i 

uenici nisu se još dobro poznavali, nije bio pripremljen program u kojemu 

su sudjelovali uenici. Dovedena je limena glazba, i uz nazonost 

tadašnjih seoskih vlasti, predstavnika kotara Vinkovci i predstavnika 

Ministarstva Narodne Republike Hrvatske, doktora Zlatana Sremca, uz 

53


nekoliko održanih govora koje mi uenici nismo mogli razumjeti, otvorena 

je prva seoska osmogodišnja škola u Hrvatskoj. Doktor Zlatan Sremac 

bio je krepki, sijedi gospodin rumenog lica. Rekao sam gospodin jer smo 

do tada tako oslovljavali uitelje. Prošlo je samo sedam godina od završetka 

Drugog svjetskog rata i ondašnji režim želio je sve promijeniti, te se 

uvodi naziv „drug“ i „drugarica umjesto „gospodin“ i „gospoa“, što je bilo 

u suprotnosti s tradicijom i kulturom. Prošlo je dosta godina dok se nazivi 

drug i drugarica nisu ustalili. Na mramornoj ploi, koja je kasnije 

ugraena, pisalo je kako je škola otvorena „u ast VI. kongresu Komunistike 

partije Jugoslavije“. Kada sam odrastao i poeo raditi u istoj školi, 

saznao sam kako su se vodile velike rasprave oko imena škole. Ondašnji 

partijski funkcioneri predlagali su da se škola nazove po nekom narodnom 

heroju, ali su se lokalni elnici dosjetili kako je primjereno da se 

škola nazove po datumu osnivanja „12. listopad“. Pored markantnog Zlatana 

Sremca, osobito nas je fascinirala limena glazba. Tada je malo ljudi 

znalo što je to jer nije bilo radija ni televizije. Svirali su koranice koje mi 

nikada nismo uli, ali bilo je lijepo i sveano. 

Djeca su bila siromašno, ali isto odjevena. Ljeti bi djeca hodala bosa, 

ali bila je jesen i na nogama smo imali naješe opanke. Hlae su bile 

kupljene u trgovini dok su veste bile štrikane runo. Košulje za djecu 

znala je sašiti gotovo svaka majka, rijetko bi se kupovalo cijelo odijelo. 

Kada bi se kupovalo, vodilo se rauna da e dijete narasti te se kupovalo 

znatno vee. Mnogi bi i poderali odijelo, a da nisu dorasli do njegove veli- 

ine. Djevojice su bile ljepše odjevene i urednije od djeaka, poešljane u 

pletenice. Novo odijelo bilo je samo za crkvu nedjeljom. Majke su šivale i 

gae, naješe od platna klota. S vremenom se stanje popravljalo i bilo je 

više robe u trgovinama. Nova odjea kupovala se samo za Uskrs i Boži. 

Materijalno stanje naših roditelja bilo je vrlo teško. Na njivi je urod 

pšenice bio 8 do 12 metrikih centi po jutru zemlje, kukuruza oko 25 metrikih 

centi. Svinje su bile pasmine mongolice, ekstenzivno uzgajane, s 

malo prasaca. Svakih nekoliko godina pojavljivala se svinjska kuga. Kada 

se pojavi crkonica, kako smo nazivali pomor svinja ili peradi, teško je bilo 

preživjeti zimu. Svaka kua imala je krave i ovce te je to pomagalo da se 

nije moglo rei da je bilo gladi. U to doba doseljavali su mnogi iz pasivnih 

krajeva, naroito iz Dalmacije, Like, Zagorja i Bosne. 

Komunistika partija, koja je bila na vlasti, više je vodila rauna kako 

da prehrani gradove, tako da se seljacima otimala pšenica i stoka u 

obliku obaveza. Seoskom domainstvu ostavljalo se 220 kg pšenice po 

glavi ukuana, sve ostalo moralo se predati državi. Prvih desetak godina 

poslije Drugog svjetskog rata bilo je jako teško. Pored slabih uroda bila je 

prisutna i kolektivizacija, stvaranje zadruga, što našim seljacima, mahom 

potomcima slobodnih graniara, nije bilo po volji i svim silama pasivnog 

otpora odupirali su se tim nastojanjima. Seljacima je zemlja oduzimana u 

dva navrata, u prvom navratu oduzeli su sve preko 20 hektara, a u dru- 

54


gom navratu 1953. godine svima ostalima koji su imali preko 10 hektara. 

To je bio maksimum zemlje koji je država ostavila domainstvu u vlasništvu. 

Ljude koji su imali 10 hektara zemlje zvali smo maksimaši. 

Od oduzete zemlje država je pravila poljoprivredna dobra koja su bila 

slabo ili nikako obraena. U lokalnom žargonu nazivali smo ih ekonomijama. 

Ta oduzeta zemlja ima prvo naziv Kotarskog poljoprivrednog dobra, 

pa Ekonomija ministarstva poljoprivrede Nijemci, pa Vojna ekonomija 

Nijemci, Poljoprivredno dobro Nijemci, pa ŠPIK Vinkovci i na kraju razni 

oblici naziva PIK-a Vinkovci. Svi ti oblici društvenog vlasništva nad 

oduzetom imovinom, koju smo mi uvijek zvali ekonomija, bili su znaajni 

za školu. Kasnije smo godinama išli na ekonomiju raditi, kopati i brati 

kukuruz kako bi odradili obavezu društveno-korisnog rada, ali i da zaradimo 

novac za ljetovanje na kraju školovanja u osnovnoj školi. Društveno- 

-koristan rad uveden je koncem pedesetih godina. 

Vjeronauk se nije održavao u školi, ali u crkvu na vjeronauk išli su 

gotovo svi uenici. Župnik je tada bio preasni Stjepan Bulat, a prije njega 

veleasni Stano Divi. Nastava je na Boži bila redovita ako je bio radni 

dan. Mnogi roditelji nisu puštali djecu u školu na taj blagdan, tako da 

je tada bila krnja nastava. Mislim kako su jedine kazne bile prigovori uitelja 

i neopravdani sati. Pod strožom kontrolom, što se tie religioznih 

obiaja, bili su prosvjetni djelatnici i njihove obitelji, tako da je veina 

uiteljske djece krštena izvan župe. Moja generacija u novoosnovanoj 

osmogodišnjoj školi svetu krizmu je primila javno, u crkvi u Nijemcima. 

Koliko pamtim, bile su zabranjene i religiozne manifestacije izvan crkvenih 

prostora, dok je unutar crkvenih prostora sve bilo dopušteno. Zahvaljujui 

preasnom Stjepanu Bulatu ja sam nastavio školovanje. 

Sjeanje na prve radne dane 

Po završetku srednje škole Gimnazije poeo sam 1961. godine u 

istoj školi predavati matematiku i fiziku. Po završetku srednje škole neuspješno 

sam studirao eksperimentalnu fiziku na PMF-u u Zagrebu jednu 

godinu. U školi je bio upravitelj Pavle Renduli, koji je u nedostatku 

strunog kadra mene pozvao za uitelja matematike i fizike. Mi koji nismo 

imali potrebnu strunu spremu, morali smo u kratkom roku položiti 

pedagošku grupu predmeta te nam je to omoguilo rad u razrednoj nastavi. 

Nakon toga polagali smo i državni ispit. Vrijeme je pokazalo kako 

sam ja, kao i meni slini, ostali u obrazovanju cijeli život. U radnom odnosu 

upravitelj Pavle Renduli dao nam je mogunost izvanrednog studiranja 

razredne nastave tako da smo na Pedagoški fakultet u Osijeku bili 

upueni, osim mene, i Tomislav Marijanovi, Branka Kašiki i Josip 

Juri. Gotovo svi uitelji bili su nova lica. U samo pet godina nestali su 

moji dragi uitelji i došli neki novi. Upoznao sam Katicu Dogan, Milana 

55


Lazarevia, ora Miretia, Vladimira i Ljubicu Bilandžija, Anicu Anelkovi, 

Ljubu Putri, a u nižim razredima radile su Anica Juri, Anela 

Kraljevi, Marija Gvozdanovi i Alojzije Balievi. Uitelji iz podrunih 

škola rijetko su dolazili na sjednice. 

Broj djece koja su bila upisana znatno se poveao, tako da su u petom 

razredu bila tri paralelna razreda. Kao i u šestom, dok su u sedmom 

i osmom bile dvije paralelke. Moja prva plaa bila je 17.500 dinara, od ega 

se moglo živjeti, ali je zimski kaput koštao od 12.000 do 18.000 dinara, 

a najbolji bicikl ROG specijalka koštao je 50.000 dinara. Na tržištu su 

se pojavili i prvi mopedi Tomos za koji je trebalo izdvojiti 15 plaa. Jedno 

kvalitetno odijelo šivano po mjeri koštalo je oko 25.000 dinara. 

To je vrijeme kada se pšenica kosila kosom, snoplje slagalo u devetake, 

dva devetaka zvali smo krst, redovi devetaka na njivama nazivalo se 

krše. Krše se vozilo na guvno i slagalo u gamare gdje je ekala vršalica. 

Vršalice su se sastojale od traktora, esto na željeznim kotaim, dreša 

kojem se pšenica odvajala od slame i pljeve i od elevatora koji je odnosio 

slamu na visoko mjesto gdje se slagala gamara. Postojale su samo dvije 

vrste domae pšenice - šišulja i brkulja. Urod je bio slab, ali vrlo kvalitetan. 

Na našim njivama rodilo je 8-12 metrikih centi po jutru. Kod 

kukuruza to je bila domaa sorta vukovarski zuban i bijeli kukuruz, koji 

je bioizuzetno kvalitetan za ljudsku prehranu. Istiem te injenice jer je 

šezdesetih godina došlo do prave revolucije u poljoprivrednoj proizvodnji. 

To je doba kada su se pojavile hibridne sorte pšenice i kukuruza, a u 

njive su ušli i prvi kombajni, u svinjce bijele svinje raznih pasmina. Veterinarska 

služba uvela je obavezno cijepljenje protiv bolesti te je to izazvalo 

pravu revoluciju u proizvodnji hrane. Nestao je periodini pomor stoke, 

a hrane je bilo i za tržište. Više nije bilo ni otimaine hrane od seljaka za 

ugroženo stanovništvo u gradovima. 

U tim sam uvjetima sa suprugom pošao raditi u Donjem Novom Selu 

gdje je do tada radio uitelj Alojzije Balievi, rodom iz Ilae. Prvi put u 

povijesti škole u Donjem Novom Selu, koja je otvorena 1831. godine, u 

školi rade dva uitelja. Moja supruga Ljuba Božanovi, vodila je 1. i 3. 

kombinirani razredni odjel, a ja sam vodio 2. i 4. kombinirani razredni 

odjel. U to vrijeme uitelji su morali raditi i društvene poslove u sportskim 

i kulturno-umjetnikim aktivnostima sela, pa su time bili angažirani 

i u društveno-politikom životu sela. Tako sam ja morao biti i tajnik 

Nogometnog kluba „Polet“, tajnik tadašnjeg Lovakog društva, organizirati 

omladinu, organizirati razne priredbe. Bio sam lan Socijalistikog saveza 

i na kraju predsjednik Mjesne zajednice. Naglašavam kako to nije 

uvijek bila želja mladih uitelja, ali je to podizalo ugled škole i uitelja. U 

selu smo pravili staze, uvodila se struja, kopali bunari, uvodio vodovod, 

asfaltna cesta do Nijemaca, telefonizacija sela i na kraju izgraena je nova 

školska zgrada pred Domovinski rat. Novac se prikupljao izglasavanjem 

samodoprinosa, a aktivisti su osim mene bili i Antun-Tunja Cvitko- 

56


vi urin, uro Bajštinger, uro Božanovi-Kooperant i uro Cviti – 

uka Borin. 

Moram se vratiti na razdoblje izmeu Prvog i Drugog svjetskog rata, 

prije moga roenja. U Donjem Novom Selu živio je Ivan Krekman, sin toga 

sela, o kojemu sam saznao najviše iz zapisa u starim školskim Spomenicama, 

ali i od starijih mještana. Spomenuti je bio uitelj, roen i živio 

za vrijeme Austro-Ugarske i bio je veliki jugofil, toliko veliki da je promijenio 

prezime od Krekman u Berti. Svi su u selu o njemu govorili s velikim 

poštovanjem. Bio je veliki radievac, vodio je ljude na skupove, vodio 

zborove biraa, manje-više odluivao o najvažnijim stvarima. Brzo se razoarao 

u novostvorenoj državi Južnih Slavena. Godine 1918. u Spomenicu 

je zapisao: „Konano je svanulo sunce svim južnim Slavenima, ujedinili 

smo se u jednu državu.“ Razoaran ve 1926. godine u istoj Spomenici 

piše: „Jer zgrada koja je na pijesku sagraena, mora se srušiti.“ U 

njegovo vrijeme iskopan je arteški bunar u samom središtu sela, napravljena 

je staza od ciglarske šljake do Nijemaca, ali i telefonska linija od 

zgrade Opine u Donjem Novom Selu do Nijemaca. Ta telefonska linija je 

u Drugom svjetskom ratu bila onesposobljena. Stari uitelj je otišao sa 

zbora biraa razoaran kada su seljani odluili kupiti rasplodnog bika 

pasmine podolac umjesto simentalac za koju se on zalagao. Napuštajui 

zbor rekao im je: “Sada ste otišli 50 godina unazad“. Nikada više nije dolazio 

na seoske sastanke. Sjeam ga se iz mog ranog djetinjstva. Pozdravljali 

bi ga sa Hvaljen Isus!, a on bi onako star i visok redovno skidao šešir 

i otpozdravljao Navijeke hvaljen! Bio je neobino cijenjen i poštovan. 

itajui njegove zapise u Spomenicama, zakljuio sam kako nije volio ni 

Nijemce, ni partizane ni ustaše. Imao je visoka moralna naela koja je 

nastojao ugraditi u svoje odgajanike. Ova digresija o starom uitelju Bertiu 

bila je nužna kako bih pokazao što je selu znaila škola i uitelj. 

Danas je to sasvim drugaije, uitelji se osjeaju podcijenjenima i uope 

nisu povezani sa selom u kojemu su zaposleni. Naravno, ima iznimaka, 

ali openito, zvanje uitelja je podcijenjeno, ak ni društvo ne traži od 

uitelja da se na bilo koji nain angažiraju u društvenom životu. 

Od 1963. do 1983. godine moja supruga Ljuba Božanovi, roena 

Putri, i ja, radimo u Donjem Novom Selu. U dvije kombinacije razreda 

ukupno je od 50 do 70 uenika. Osim uenika iz sela nastavu su poha- 

ala i djeca s okolnih stanova, salaša, mahom s Dokljeva, iji su se roditelji 

doselili iz Bosne. Po blatu i kiši, po snijegu i ledu, hodala su djeca s 

dokljevskih stanova i uredno završavala razrede. Roditelji su cijenili naš 

rad i poštivali uitelje. Pregledi nadzorne službe završavali su pozitivnim 

ocjenama, a mi smo bili vezani za matinu školu u Nijemcima u potpunosti. 

Škola je imala, baš kao i škola u Podgrau i škola u eletovcima, 

podvornice, koje su bile kojekako plaene, a negdje od 1966. godine bivaju 

zaposlene na pola radnog vremena, a kasnije i na puno radno vrijeme. 

Ima dosta anegdota o radu podvornica. Jednoga dana sam primijetio 

kako su prozori prljavi: „Kumo, prozori su nam prilino prljavi.“ Ona mi 

57


odgovori: “Pa vid'la sam, ali se bojim, razbit u staklo.“ Kada sam opomenuo 

za žarulje: “Sijalice su zagaene od muha.“ Podvornica mi je odgovorila: 

“Pa znam, vid'la sam ja to, al' se bojim, spast u!“ 

U Podgrau se podvornica požalila uiteljici Ljubici Matijaševi: „Ja 

sve pospremala, hodnik oribala i klozete oprala, al' Rajko nije doš'o“. 

Rajko Teofilovi bio je prosvjetni savjetnik-nadzornik za razrednu nastavu. 

Podvornice su bile mahom sve starije žene koje su esto pomagale i 

ranijim uiteljima, koji su, kako sam ve istaknuo, radili i dopodne i popodne 

i trebala im je pomo i u školi i u kui. 

Nadzor nad radom škole vršila je Prosvjetna inspekcija, kao i danas. 

Za uitelje je bila prava muka dolazak inspekcije koja je u to doba neprestano 

tražila inovacije u nastavi, a to je bila primjena metoda i upotreba 

nastavnih pomagala koja su bila u trendu. Tako su održavani i seminari 

na teme: Upotreba AV-sredstava u nastavi, Primjena nastavnih listia u 

nastavi, Testiranja u nastavi, Socijalistika idejnost u nastavi, itd. 

U Donjem Novom Selu sva su djeca išla na vjeronauk koji se održavao 

u crkvi. Tadašnji sveenik Josip Plavši bio je vrlo razuman ovjek te 

je sate vjeronauka uskladio prema školskom rasporedu, a i sve aktivnosti 

Mjesne zajednice zdušno je pomagao u propovijedima. Jednom prilikom 

u školu je došao prosvjetni savjetnik Rajko Teofilovi u redovni obilazak 

škole i upitao: „Idu li djeca na vjeronauk?“. Odgovorio sam da idu. Pitao 

je: „Baš sva?“ Odgovorio sam: „Baš sva!“ Pitao je: „I Gogo?“ Odgovorio 

sam: „I on.“ Gogo mi je sin, išao je u niže razrede osnovne škole i bio je 

prvopriesnik. Bilo mi je jasno da je prosvjetnog savjetnika samo to i 

zanimalo. Nisam zbog toga imao problema. 

Najvei broj uenika u Donjem Novom Selu je 1976. godine, kada su 

formirana dva ista razredna odjela i jedna dvorazredna kombinacija. Zakonom 

je bio propisan broj uenika u razrednim odjelima te smo morali 

preurediti i jednu prostoriju u nekadašnjoj zgradi Opine te je koristiti 

kao uionicu. 

Moram istaknuti kako sam tri godine radio izvan prosvjete. Godine 

1973. bio sam izabran za tajnika Lovakog saveza Opine Vinkovci, gdje 

sam radio za istu plau i još iz te plae trošio za putovanje iz Donjeg Novog 

Sela u Vinkovce. Ta moja odluka se pokazala pogrešnom i nakon tri 

godine vratio sam se ponovo u školu zahvaljujui situaciji i pokojnom 

upravitelju škole Pavlu Renduliu. Kada je upravitelj Renduli 1983. godine 

otišao u mirovinu, time se otvorilo novo poglavlje moga rada u školi 

u Nijemcima. Na nagovor profesora Milana Bašia, tajnika Samoupravne 

zajednice za odgoj i obrazovanje, podnio sam molbu i izabran sam za ravnatelja 

škole. Imao sam veliku podršku društveno-politikih aktera. U 

našoj školi nije bilo klanova, družili smo se i izvan radnog vremena u 

sportskim i kulturno-umjetnikim aktivnostima, društveno-politikim 

aktivnostima, a isto tako i na veernjim zabavama. Dužnost ravnatelja 

škole obnašao sam do odlaska u mirovinu 2007. godine. 

58


Godine 1991. zapoinje Domovinski rat. Dana 20. rujna 1991. godine 

školska zgrada pogoena je s nekoliko topovskih i tenkovskih granata. 

Te jeseni nastavna godina nije ni zapoela, premda su svi planovi bili 

uneseni u dnevnike rada i cijela organizacija bila je pripremljena kao i 

svake godine. Ravnatelji su imali veliki broj sastanaka na kojima su se 

sve rjee pojavljivali kolege iz pravoslavnih sela da bi na kraju potpuno 

prestali dolaziti. Na putu do Vinkovaca morali smo zaobilaziti ceste kroz 

sela u kojima su pobunjeni Srbi postavljali barikade. Bilo je opasno ii 

kroz Orolik, Srijemske Laze i naroito Mirkovce. Tada smo išli preko 

Komletinaca, Otoka, Privlake i Kunjevaca. Na kraju, pred sam pad Vukovara, 

napustili smo naša sela i sljedeih 6 godina živjeli smo u progonstvu. 

Naša sela bila su potpuno opljakana, srušena i spaljena. Uitelji, 

kao i administrativno i pomono osoblje, u progonstvu raštrkani su po 

cijeloj Hrvatskoj, a dvije osobe su bile u Njemakoj. Naša raunovotkinja 

Zora Vanura i ja išli smo u Vinkovce po plau i dijelili bi je radnicima 

koje gdje, a dosta esto i u gostioni „Plavi 9“ u Zagrebu kod Maksimira, 

jer je u Zagrebu bilo dosta naših djelatnika. U ratnim okolnostima 

ondašnje prosvjetne vlasti pozivali bi ravnatelje škola u Vinkovce na 

sastanke kako bi i u tim okolnostima osigurali kontinuitet rada škola, pa 

su uitelji kao i ostali djelatnici škola s okupiranih podruja bili raspore- 

ivani na rad u mjestima progonstva. U progonstvo nas je otišlo ukupno 

31 djelatnika i ravno 400 uenika. I bivši ravnatelji su bili rasporeivani 

na rad po školama, ali najviše nas je bilo u Vinkovcima ili u najbližim selima 

neokupiranog podruja. U mjestu Andrijaševci-Rokovci bilo je formirano 

prognaniko naselje „Blace“ namijenjeno prognanim stanovnicima s 

vinkovakog i vukovarskog podruja. Prognaniko naselje brzo se punilo, 

bilo je mnogo djece. Donesena je odluka o formiranju prognanike škole 

za djecu prognanikih obitelji. Meni je povjerena ta zadaa da organizacijski 

pripremam poetak rada te škole. Tako škola Nijemci poinje živjeti 

i raditi u prostorima škole Andrijaševci-Rokovci sve do završetka Domovinskog 

rata i povratka u Nijemce. Osim mene u uredu su radile naša 

raunovotkinja Zora Vanura, tajnica Nada osi i uitelj Branko Denk. 

Ostali uitelji koji su radili u toj školi bili su naješe prognanici s 

vukovarskog ili vinkovakog podruja. Poslove pedagoga škole obavljala 

je gospoa Zdenka Pavlovi, pedagoginja domae škole. Školska zgrada 

bila je s istone vanjske strane obložena hrastovim balvanima jer su granate 

prijetile od istoka. Ravnatelj domae škole bio je gospodin Krešo 

Cveni i izvrsno smo se slagali. Kao prognanika škola primali smo humanitarnu 

pomo u opremi i priboru, a ponekad smo te darove znali 

podijeliti i uenicima škole domaina. Naši uenici u to vrijeme putovali 

su u Nizozemsku dva puta i jednom u Italiju kako bi se ratne traume 

ublažile. Odnosi meu uenicima škole domaina i naših uenika bili su 

vrlo dobri zahvaljujui našem pedagoškom djelovanju, ali i djelovanju 

svih djelatnika domae škole. 

59


Godina 1997. bila je godina poetka povratka, tako da je škola Nijemci 

prestala djelovati u progonstvu, a prvi povratniki razredni odjeli 

poinju djelovati u Donjem Novom Selu u prostoriji sakristije crkve, a 

zatim i u Podgrau u praznoj i obnovljenoj kui Andrije Šimunia. Naše 

Ministarstvo udovoljavalo je mojim zamolbama da se ti prostori što prije 

urede i služe kao uionice. Vladala je velika euforija zbog povratka našim 

kuama, matina škola je obnovljena, imali smo planove za prostorno 

proširenje, ali i za izgradnju sportske dvorane. Sve se to i ostvarilo, izgra- 

ena je nova škola u eletovcima, nova škola u Podgrau te je obnovljena 

škola u Donjem Novom Selu. 

U procesu mirne reintegracije okupiranih podruja imenovan sam 

lanom grupe koja je s pobunjenim Srbima trebala dogovarati detalje na 

podruju odgoja i obrazovanja. Imali smo preko 20 sastanaka u Nemetinu, 

Erdutu, Vukovaru, Vinkovcima, Osijeku pa ak i u Budimpešti. U 

tim razgovorima, osim nas Hrvata i Srba, glavni akteri bili su aktivisti 

Ujedinjenih naroda i vrlo esto je na sastancima predsjedavao Indijac dr. 

Kishor. Jednom prilikom je rekao: „Vi se vraate kui, to je hrvatska zemlja, 

vi ste pobjednici, ali neka vaša srca ne obuzima srdžba i želja za 

osvetom. Budite velikodušni kako pobjednici i moraju biti!“. Ta reenica 

je ostavila snažan dojam na mene. Za lana pregovarake grupe, pretpostavljam, 

predložila me gospoa Zdenka Buljan, proelnica Ureda za prosvjetu 

i kulturu Vukovarsko-srijemske županije. 

U obnovljenim i dograeni prostorima škole bilo je lijepo raditi. Ve- 

ina prijeratnih djelatnika škole vratila se u naša sela, odnosno u svoja 

mjesta stanovanja, neki su se naknadno zaposlili prelaskom iz prognanike 

škole. Mnogi djelatnici odlaze u mirovinu, dolaze novi i mladi kadrovi, 

a odlazak u mirovinu se neminovno približio i meni. Volio sam svoj 

posao i ljude s kojima sam proveo život. 

Završni dio 

U prvom dijelu opisao sam službeno otvaranje škole 12. listopada 

1952. godine kao prve seoske osmogodišnje škole u tadašnjoj Hrvatskoj. 

Do tada je škola djelovala kao etverogodišnja škola. Na mjestu upravitelja 

škole od 1952. godine mijenjali su se gospodin Ivan Staniši (privremeni), 

Emil Himelreich (redovni), Slavko Školka (redovni), Pavle Renduli 

(redovni pa smijenjeni), ore Mireti (redovni pa zamijenjen), Katica 

Dogan (privremeni), Marija Para (privremeni), Pavle Renduli (redovni do 

umirovljenja), Marko Božanovi (do umirovljenja), a mene je po umirovljenju 

zamijenila Tatjana Kneževi, roena Mandari. 

Promijenilo se mnogo uitelja, što je vidljivo i iz godišnjih izvješa, 

ali neki su proveli veliki dio svoga radnog vijeka u našoj školi kojima 

ovom prilikom odajem veliko priznanje. Najteže je biti prorok u svome se- 

60


lu, kaže narodna poslovica. Taj teret nosili su uspješno, osim starog 

uitelja Subotia, koji je poeo raditi još za vrijeme Austro-Ugarske, ili 

spomenutog Bertia u Donjem Novom Selu, i danas živi uitelji Ljuba 

Božanovi (djevojaki Putri), Marija Mandari (djevojaki Suboti), uro 

Mandari, Josip Juric, Marija Vladi (djevojaki Božanovi), Branka Kašiki 

(djevojaki Nikoli), u Podgrau Tomislav Marijanovi, u eletovcima 

je gotovo cijeli radni vijek proveo je Zvonko Vanura i njegova supruga 

Danica Vanura. 

Legende kod pomonog osoblja svakako su bili teta Kata i ika Stipo 

Skalii, a i mnogo anegdota ima i iz podrunih škola koje sam neke 

spomenuo. 

Ured škole je imao pored upravitelja (direktora, ravnatelja) u poetku 

samo tajnika koji je vodio i raunovodstvo. Kod nas je to bio ika Mata 

Suboti, a kasnije je zakonom odreeno da raunovodstvo mora voditi 

posebna osoba, raunovoa. Gospodina Matu Subotia zamijenio je Tomislav 

Marijanovi iz Podgraa koji je potom do odlaska u mirovinu radio 

kao uitelj u Podgrau. U kancelariji su radili još i Dušanka Poua, 

Katica Šimuni (djevojaki Gogoljak), Marija Andri (djevojaki Graovac), 

Nada Lebo, Manuela Marijanovi (djevojaki Peri), te sadašnja tajnica 

Nada osi (djevojaki Ugljar), kao i raunovotkinja Zora Vanura (djevojaki 

Krmpoti). Gospoa Zora je esto za vrijeme rata pomagala drugim 

raunovoama jer je bila iskusnija i jako savjesna. 

Rat je donio mnogo zla. Bili smo jedinstveni i podnijeli žrtve, doekali 

povratak. 

61

Spomenar jedne 

škole 

Uenici u Donjem Novom Selu tijekom 20. stoljea 

Uitelj i uenici poslije 1. svjetskog rata 

Uiteljica i uenici poslije 2. svjetskog rata 

62


Uitelj i uenici poslije 2. svjetskog rata 

Uiteljica Ljuba Božanovi i uenici poslije 2. svjetskog rata 

63


Marija Vladi, uiteljica u mirovini 

Nekad uenica, 

sada uiteljica u mirovini 

Draga škola slavi 250. obljetnicu. Puno se toga dogodilo, puno je toga 

trebalo zabilježiti, jer znamo da je mo zaborava iznimno jaka. Moja je 

namjera da uz naš veliki jubilej pokušam zadržati u sjeanju mnoge trenutke 

koji su inili i ine školu posebno važnom i prepoznatljivom u 

svom okružju. Zapravo, pokušat u odabranim detaljima, rijeju i slikom, 

približiti itatelju istinu o injenici da je ovo samo mali pisani trag jedne 

ispovijesti o postojanju. Ne mogu spomenuti sve djelatnike i uenike koji 

su prošli kroz nju, ali meu njima se našlo mnogo nadarenih ljudi. Nadam 

se da e svatko pronai nešto zanimljivo, da e ova monografija biti 

est predmet interesa te da e izmamiti osmijeh na licima onih kojih se 

tie. Sjedim i razmišljam, kroz glavu mi prolaze misli i prikazi iz moga života. 

Zastajem i razmišljam, kao da je to bilo juer, a ne prije 50 godina! 

Sjeam se da sam kao bosonoga djevojica s torbicom, ploicom, pisaljkom 

i spužvom krenula nekamo. Bio je to dug put do škole. Pred 

školskim vratima doekala nas je starija gospoa s osmijehom na licu i 

pozdravila sa Zdravo, a mi smo krenuli za njom. To je bila moja prva uiteljica 

Marija Valdman. Ona nas je nauila prva slova i brojati do dvadeset. 

Nakon završenoga prvoga razreda odlazi u mirovinu, a dolazi lijepa i 

mlada Marija Boteri, koja takoer ostaje godinu dana. Osim itanja i pisanja, 

kod nje smo nauili praviti krpene lutke i lopte s kojima smo se 

igrali. U treem i etvrtom razredu uitelji mi je bio Alojzije Balievi. 

Prve spoznaje o uenju i ponašanju dobili smo od prvih uitelja, a 

put se nastavlja dalje. Odlazim u novu školu – središnju, gdje dobivam 

nove uitelje, predmete i spoznaje. Po završetku osmoga razreda odlazim 

na školovanje u Vinkovce gdje završavam gimnaziju, a zatim se vraam u 

svoje rodno mjesto Donje Novo Selo, gdje sam i roena. U to je vrijeme 

nedostajalo uiteljskih profila pa me ravnatelj škole ore Mireti pozvao 

i pitao želim li raditi u školi. Nakon kratkog vremena, 1. prosinca 

1964. godine, postajem djelatnica Osnovne škole „12. listopad“ u Nijemcima. 

Moj radni vijek trajao je punih 45 godina, najduži od svih djelatnika. 

Tijekom rada završila sam Pedagošku akademiju, smjer razredna 

nastava. Za vrijeme rada bilo je jako lijepih trenutaka, ali takoer i ružnih 

kojih se ne želim prisjeati. Poduavala sam jedanaest generacija, ali 

najviše mi je u sjeanju ostala prva i posljednja. 

64

Sjeanjaa na školske dane 

Prva generacija bila je poei 

svih 

tak moga radnog staža 

uenika se dobro sjeam. Poseb- 

bivše uenike, a oni s ponosom 

kažu: - Ovo je moja uiteljica. Sje- 

no mi je drago kada susretnem 

am se 

jedne zgode: prilikom su- 

e 

sreta dviju prijateljica, jedna 

drugoj: - Ovo je uiteljica moje 

keri. A prijateljica e joj na to: - 

To je bila moja uiteljica. Bile su 

obje u pravu jer 

sam im objema 

predavala. 

Kada sam 

poela raditi, 

uenici su bili poslušni, mirni i 

upijali su sve što si im rekao, za 

razliku 

od današnjih generacija 

koje imaju sve na dlanu, a teško 

ih je potaknuti na uenje. Tijesmo 

s 

kom tih godina 

odlazili 

uenicima na izlete, ljetovanja i 

školu u prirodi na Vlaši i u Sel- 

korisni rad: išenje okoliša ško- 

ce. Organizirali 

smo društveno 

le, parka i odlazili na ekonomiju 

brati kukuruz kako bismo zaradi- 

se 

li novac za ljetovanje. Roditelji 

nikadaa nisu bunili. Danas toga 

nema, a ja mogu rei da smo u 

ono vrijeme sve obavljali s radoš- 

u, a bilo je korisno i pouno. 

Postojale su i slobodne 

aktivnosti, u koje smo se ukljui- 

vali svatko prema svojim sposob- 

nostima. Uspješno sam vodila 

dramsku skupinu. Organizirala 

sam priredbe za 

Dan Republike 

kada su uenicii postajali pioniri, 

zatim priredbe za Novu godinu, 

Majin 

dan te sveane priredbe za 

kraj školske godine. I tako 

svake 

godine 

dok nije osnovana smotra 

LiDraNo na kojojj sam i ja sudjelo- 

vala. Na toj smotri postoji škol- 

65


ska, meuopinska, županijska i državna razina. Nadarenost, kreativnost, 

stvaralake sposobnosti svojih uenika razvijamo i potiemo putem 

izvannastavnih aktivnosti. O tome govore uspjesi i rezultati postignuti i 

izvan školskih prostora, ime se stalno potvruje ugled naše škole. 

Tijekom svoga rada tri put sam sudjelovala na državnoj smotri 

LiDraNo: 

- u Zagrebu na državnoj razini mentorica sam Biljani Antunovi; 

- u Puli na državnoj razini mentorica sam Marti Bolfan; 

- u Rovinju na državnoj razini mentorica sam Ani uraševi. 

Za sudjelovanje na smotri LiDraNo dobile smo diplomu i priznanje. 

Danas naša škola diše punim pluima i punim jedrima. Naši su djelatnici 

prihvatili novi nain odgoja i obrazovanja. Svjesni smo i ponosni 

na to da e mnogi listajui stranice monografije primijetiti da je obrazovni 

standard u školi bilo oduvijek. 

Na kraju želim istaknuti da su naši jedini i pravi promotori naši 

uenici koji e odlazei iz ove škole prenositi glas o njoj, zadržati u svojim 

srcima tople uspomene, ponijeti iz nje bogatstvo znanja i vještina te joj se 

uvijek iznova vraati s osmijehom na licu. 

66


Uiteljica Marija Mandari i uiteljica Marija Vladi nakon uspješne dramske izvedbe 

Uiteljica Marija Vladi i uenici 

67


Marija Mandari, uiteljica u mirovini 

Sjeanje na davno vrijeme 

Poetkom rujne 1952. godine upisana sam u prvi razred osnovne 

škole. Uitelj se zvao Alojzije Balievi, rodom iz Ilae. Dana 12. listopada 

bila je velika sveanost u našoj školi. Tada je škola dobila ime Osnovna 

škola „12. listopad“ Nijemci. To je bila prva seoska škola u Hrvatskoj ovog 

tipa: osmogodišnja škola s predmetnom nastavom. Do tada je to bila 

samo razredna nastava. 

Iako je to bilo „novo doba“, oprema uenika bila je vrlo skromna. 

Nosili smo torbice od domaeg tkanja na ramenu. Djevojice su nosile 

torbicu na lijevom ramenu sa strane, a djeaci su nosili torbicu preko 

glave i ramena na leima. Kada bismo trali, torbica je skakutala. U torbici 

je bila raunica, poetnica – itanka, kamena ploica i pernica. U 

pernici smo nosili pisaljku, pero i držalo. Tinta se uvala u školskom 

ormaru u malim boicama okruglog dna. Samo u školi smo pisali tintom 

u bilježnice koje je uitelj uvao u ormaru. Naši roditelji, pa i mi djeca, 

zvali smo ih „teke“. To je bilo vrijeme kada su se uitelji poštivali i zvali 

smo ih „gospodine“. 

Upravitelj škole je bio gospodin Ivan Staniši, stari uitelj poznat po 

strogoi i jakom glasu. Bio je i crkveni orguljaš i voa crkvenog zbora, što 

je nastavio raditi, jer je iste godine umirovljen, te dolazi novi upravitelj 

Emil Himmelreich iz Vinkovaca. Vrlo brzo se osjetilo njegovo djelovanje. 

Uitelje smo morali oslovljavati s „druže uitelju“ a uiteljice s „drugarice 

uiteljice“. Pojam gospojice i gospodina bio je zabranjen. 

Ubrzo više nismo nosili ploicu nego bilježnice za matematiku (ra- 

un) s kvadratiima i za pisanje u uske i široke crte. U pernicu, znai, 

ulazi olovka i gumica za brisanje pogrešaka. Prije smo ploicu brisali 

mokrom i suhom krpicom vezanom za ploicu koja je vrlo brzo našla 

svoje mjesto na tavanu u drvenom vojnikom kovegu u kojemu smo 

uvali naše školske uspomene. 

Moram naglasiti kako smo se pozdravljali. Pozdrav „zdravo“ je vrlo 

lijep, ali naši roditelji su ga vezali za partizane i komuniste. Po završetku 

nastave redar je stao ispred tri reda klupa nakrcanih djecom i stisnutom 

pesnicom desne ruke uz sljepoonicu uzviknuo: “Za domovinu s Titom!“, 

a razred bi zaorio „Naprijed!“. Za nas je to znailo da možemo jurnuti iz 

uionice, na hodnik pa onda kui. Mi nismo shvaali da smo bili ideološki 

usmjeravani u socijalistiki duh vremena i državnog poretka. 

Nauili smo dvije himne, „Lijepa naša domovino“ i „Hej Slaveni“. 

68

Sjeanjaa na školske dane 

Stari školski pribor 

Ploica za pisanje 

Pernica* 

* Stari školski pribor. 

http: //djakovogradmojemladosti.blogspot.hr/2013/0 

2/stari-skolski-pribor-itd.html (pristupljeno 5. srpnja 

2016.) 

Himna „Lijepa naša doviše 

u- 

movino“ uskoro se nije 

la u školi, a „Hej Slaveni“ se re- 

sve- 

dovito pjevala na školskim 

anostima. Postali smo 

Titovi 

pioniri i dobilii bijele kape titov- 

ke s tri roga i crvenom 

zvijez- 

dom. Roditelji su mrsko 

gledali 

i reagirali negodujui na 

te noodgoja. 

votarije komunistikog To je jako zbunjivalo me- 

ra- 

ne i ostalu djecu jer nismo 

zumjeli koga više treba uvaža- 

kue 

vati i kome vjerovati. Kod 

se šapatom i velikom srdžbom 

govorilo o „obavezama“ i porezi- 

ma što nas je guralo u siroma- 

štvo i strah od 

režima. 

Naravno, 

u Crkvi smo se 

odgajali u duhu katolianstva 

uz župnika Stjepana Bulata, 

koji nam je budio nacionalnu 

svijest i razvijao neku 

vrstu 

prkosa da lakše podnosimo taj 

jaz izmeu odgoja u obitelji i 

odgoja u školi. Tako smo se iz- 

oba 

vježbali da zadovoljimo 

svjetonazora. 

U treem 

razredu 

dolazi 

uiteljica Marija Gvozdanovi 

koja 

je važna osoba u mom ži- 

ui- 

votu. Spoznalaa sam preko 

teljice Gvozdanovi ljepotu ui- 

svoj 

teljskog poziva 

i usmjerila 

živott da budem uiteljica kao 

što mi je ona bila uzor. Godine 

1960. odlazim 

u II. uiteljsku 

školu u Zagrebu, a 1965. godi- 

i 

ne se vraam u svoje Nijemce 

poinjem s radom u razrednoj 

nastavi 

sljedee 44 godine. 

Znai, cijeli moj život vezan je 

za ovu školu. 

69


Nada Teševki, uiteljica u mirovini 

O svom radu u školi 

Škola – imenica u koju stane cijeli ljudski rod. Što o njoj rei nakon 

velikog dijela života provedenog u njoj, a sada u prijevremenoj mirovini? 

Ulaze mi u sjeanje prvi dani provedeni u školskoj klupi. Uitelj, fini 

gospodin obuen u odijelo s kravatom, a ja seoska djevojica u pratnji 

majke ulazim u razred puna strahopoštovanja. Prvi školski dani nisu mi 

bili laki kao što se ini veini današnje djece. Prošlo je tome ve više od 

pedesetak godina. Tada je uitelj u oima djece bio jako velik pa ga se i 

voljelo i strahovalo od njegovog pogleda i pojave. Brzo me uoio kao 

djevojicu koja lijepo ita i esto prozivao da naglas nešto itam. 

U višim razredima osnovne škole doekala me pametna i lijepa uiteljica 

hrvatskog jezika. Nije rijetko da esto zbog uitelja, njihovog velikog 

znanja i sami krenemo njihovim putem, te sam tako i ja postala 

uiteljica hrvatskog jezika zahvaljujui mojoj divnoj razrednici Svetenki 

Novakovi, nažalost, danas pokojnoj. S tim su se složili i moji roditelji jer 

sam kao dijete bila krhkog zdravlja i po njihovom mišljenju nisam bila 

predodreena za teške fizike poslove. U školi sam uvijek nastojala 

opravdati povjerenje ukazano od strane roditelja i uitelja. 

Nije bilo uvijek lako i tamo negdje 1981. našla sam se na drugoj 

strani katedre. Gledam djeje oi i shvaam da uiteljski poziv nije ni 

najmanje lagan kako se to danas u seoskoj sredini misli. U nastavnom 

procesu, uz usvajanje znanja, uvijek mi je bila važna i odgojna komponenta, 

valjda zbog jake empatije za djecu i ljude. Školske kolektive 

doživljavala sam kao neku vrstu obitelji, a bilo ih je nekoliko. 

Poslije Cerne, i poslije progonstva, vraam se u Nijemce u kojima 

sam zasnovala i obitelj. Bilo je to lijepo vrijeme, tada ve imam uiteljskog 

iskustva, kolektiv je dobronamjeran bez podjela i kojekakvih razdora. 

Kao uiteljici hrvatskog jezika tadašnji ravnatelj Marko Božanovi, 

ukazao mi je ogromno povjerenje u radu. Tako sam u suradnji s ostalim 

uiteljima organizirala mnogobrojne priredbe nakon kojih sam bila izuzetno 

sretna, a vjerujem i ostali uitelji jer je to uvijek morao biti timski 

rad. Imao si sreu ako si u školi imao dobre tamburaše, folkloraše, 

recitatore i svu ostalu logistiku. Tom poslu me nauio ravnatelj jer je 

vjerovao u mene, a ja nisam nikada htjela iznevjeriti njegovo povjerenje. 

I tek sada vidim kako smo u školi svi uenici, i baš kao u životu, 

moramo neprestano uiti. Iako sam u prijevremenoj mirovini i dalje volim 

itati knjige, uiti i od cvijeta, vrta, lijepog dana, ljudi koje sam sretala u 

životu, jer su u mom srcu ostavili uz sve što nam je Bog dao, dubok trag. 

70


Anica Kuševi, uiteljica u mirovini 

U sjeanju je 

samo ono lijepo i veselo 

U mjesecu rujnu 1961. godine zapoinje nova školska godina i moje 

prvo radno mjesto u Osnovnoj školi „12. listopad“ Nijemci. Malo sam 

uznemirena, zabrinuta i razmišljam. Upoznat u nove kolegice, kolege i 

moje prve uenike. Hoe li sve biti dobro i kako e proi taj prvi dan?! Ali 

briga je bila nepotrebna. 

Školska godina 1961./1962. poela je s pet novih uitelja kojima je 

ova školska godina bila prvo radno mjesto, a to su: Ljubica Bilandžija iz 

Nijemaca, Marko Božanovi iz Donjeg Novog Sela, Ljubica Putri iz Petrinje, 

Dragica Sabljak iz Zagreba i ja, Anica Anelkovi iz Vinkovaca. Bili 

smo gotovo istih godina. I danas se dobro sjeam prvog susreta s kolegama 

i svojim prvim uenicima. Pamtim njihov izgled, osmijeh, govor i prvo 

zbližavanje. Stariji nastavnici su sa svojim obiteljima stanovali u školskim 

stanovima, a mi samci smo se smjestili u privatnim sobama nekih 

obitelji. Imali smo dosta vremena za šetnje, razgovor i druženje poslije 

nastave. Bilo nam je lijepo i veselo, premda nismo imali gotovo ništa osim 

garderobe i osobnih stvari. 

Iako nisam planirala, ostala sam dugi niz godina u Nijemcima. Pratila 

sam razvoj sela i škole, nastave i nastavnih programa. Tih šezdesetih 

godina izgled sela i škole razlikovali su se od današnjeg. Nijemci su bili 

vei i napredniji od okolnih sela. Imali smo lijenika, veterinara, ambulante, 

vatrogasce, poštanski ured, trgovine, ciglanu, veliku dvoranu pokraj 

parka u kojoj su se održavale priredbe, predstave, sveanosti i povremeno 

kino. U središtu se isticao park i crkva. 

Posebno je bila lijepa škola, više slina gradskoj nego seoskoj školi. 

To je stari dio današnje škole – jednokatnica s ukrasima na fasadi, lijepim 

ulazom s holom i izraenom željeznom ogradom. Privlaila je pogled 

prolaznika i isticala se meu seoskim kuama. Ispred škole je ureen 

travnjak i cvjetnjak,a pokraj škole nalazilo se veliko školsko dvorište i 

nogometno igralište. Asfaltiranih cesta nije bilo, a pješake staze bile su 

poploene ciglama. Prašnjavom cestom prolazila su zaprežna kola, poneki 

bicikl, a ljeti i goveda koja je na pašu vodio i uvao seoski govedar. Prometna 

veza bila je slaba, samo jedan autobus na dan do Vinkovaca. Uenici 

iz podrunih škola Podgraa i Donjeg Novog Sela pješaili su svaki 

dan u Nijemce do škole. Automobili i televizori bili su rijetkost. Škola je 

71


imala jedan televizor pa su mještani mogli dolaziti gledati program u 

veernjim satima uz dežurstvo jednog uitelja. 

U školi je bilo šest uionica – tri u prizemlju, tri na katu i mala 

zbornica. Sa svake strane škole bio je jedan uiteljski stan. Pionirski dom 

se nalazio u školskom dvorištu iza škole. Imao je i pozornicu, služio je 

uenicima za razne slobodne aktivnosti, uvježbavanje i izvoenje sveanosti. 

U razredima nije bilo vodovoda, ploica i parketa, umjesto toga nalazila 

se kanta s vodom, pe na drva, a podovi od dasaka bili su premazani 

uljem. Zbog manjka prostora i velikog broja uenika te školske 

godine otvorena je u dvorištu škole nova montažna zgrada s tri uionice i 

kancelarijama. Zvali smo je nova škola. Takoer je završen arteški bunar 

ispred škole i predan na korištenje školi i mještanima. Voda je slabije 

tekla pa je uvijek više ljudi ekalo na red za vodu. Tu su se barem 

odmorili, priali, malo ogovarali i šalili. 

Suradnja meu uiteljima i roditeljima bila je dobra. Roditelji su 

poštovali rad i mišljenje uitelja i pomagali školi kada je bilo potrebno – 

priredbe, sveanosti, radne akcije. Problem su bili uenici-nepolaznici. 

Njihovi roditelji su mislili da je djeci dovoljno znanje koje su stekli u nižim 

razredima. Smatrali su da mogu pomagati u kui i polju,a ne da gube 

vrijeme u školi. Takvi roditelji su dobivali opomenu od škole, a i sudske 

odluke o kaznama. Da ne plate kaznu, slali su djecu jedno vrijeme u 

školi,a zatim ih opet ostavljali kod kue. Obino su uenici bili dobrog 

vladanja, njihovo predznanje je bilo slabije od današnjih uenika. Nisu 

išli u vrti niti uili slova prije škole. Nisu imali ono što imaju djeca danas. 

Postupno, radom, usvajali su gradivo. Bilo je i odlinih uenika koji 

su postali uspješne i poznate osobe. 

Puno bi se moglo napisati o tom ve sada davnom vremenu – o razlikama 

tadašnjeg i današnjeg vremena. Svako vrijeme ima svoje dobre i 

loše strane. Unato slabijemmaterijalnom stanju i nedostataku današnjih 

pomagala koja ovjeku pomažu u radu i služe za zabavu, ljudi su bili 

smireniji i opušteniji. Imali su više vremena jedni za druge, uživali u 

zajednikim druženjima i poslovima. 

Rado se sjetim dogaaja i osoba vezanih za Nijemce i prvu godinu 

rada u školi. Bilo je zanimljivo, lijepo i zabavno. Možda je to zato jer želimo 

ostaviti u sjeanju samo ono lijepo i veselo, a probleme ili tužne dane 

zaboraviti. Godine su prošle, a samo sjeanja ostala. 

72


Škola danas 

73

Škola danas 


Škola danas 

Osnovna škola „Ivan Kozarac“ u Nijemcima smještena je na adresi 

Zrinska 8. Ravnateljica škole je Tatjana Kneževi. Osim matine škole od 

1. do 8. razreda u Nijemcima, škola ima i tri podrune etverogodišnje 

škole i to u Podgrau, Donjem Novom Selu i eletovcima. U školi je zaposleno 

44 djelatnika, a pohaa ju 259 uenika. Nastava se održava u jednoj 

smjeni, u 18 razrednih odjela, od kojih su razredni odjeli u podrunim 

školama kombinirani. U okviru matine škole u Nijemcima djeluje i 

predškola koju vodi odgojiteljica Katarina Landeka. 

Osnovna škola „Ivan Kozarac“ Nijemci 

75


Djelatnici OŠ „Ivan Kozarac“ Nijemci 

u trenutku pisanja monografije 

RAVNATELJICA I STRUNI SURADNICI 

Tatjana Kneževi, ravnateljica 

Sanja Marczi, pedagoginja (zamjenjuje Ivu Sesar) 

Suzana Tomaševi, edukacijska rehabilitatorica 

Gorana Hasel, knjižniarka 

ADMINISTRATIVNO OSOBLJE 

Nada osi, tajnica 

Zora Vanura, raunovotkinja 

RAZREDNA NASTAVA 

- matina škola u Nijemcima 

Silva Baanovi, uiteljica razredne 

nastave 

Sonja Božievi, uiteljica razredne 

nastave 

Dubravka Šibali, uiteljica razredne 

nastave 

Dalija Lovreti, uiteljica razredne 

nastave (zamjenjuje Pamelu 

Jurkovi) 

PŠ eletovci 


- podruna škola u Donjem Novom Selu 

Ljubica Nikoli, uiteljica razredne 

nastave 

Ankica Kuni Vladi, uiteljica razredne 

nastave 

PŠ Donje Novo Selo 


- podruna škola u Podgrau 

Kata olakovi, uiteljica razredne 

nastave 

Ljubica Luki, uiteljica razredne nastave 

PŠ Podgrae 

76

Škola danas 

RAZREDNA NASTAVA - podruna škola u eletovcima 

Sanja Omren, uiteljica razredne nastave 

Ljiljana Vidak, uiteljica razredne nastave 

PREDMETNA NASTAVA 

Silvija Landeka, uiteljica hrvatskog jezika 

Tonka uri, uiteljica hrvatskog jezika 

Marija Marijanovi, uiteljica likovne kulture 

Tomislav Hrženjak, uitelj glazbene kulture 

Mirela Dekani, uiteljica engleskog jezika 

Nina Rukavina, uiteljica engleskog jezika 

Spomenka Roth, uiteljica matematike 

Mirela apko, uiteljica matematike (zamjenjuje Jelenu Mioevi) 

Nevenka Vujevi, uiteljica prirode i biologije 

Vinka Juri, uiteljica kemije 

Tomislav Tuškan, uitelj fizike 

Josip Rosandi, uitelj povijesti 

Gabrijela Damjanovi, uiteljica geografije 

Miroslav Stipeti, uitelj tehnike kulture i informatike 

Blaženka Pocrnja, uiteljica tjelesne i zdravstvene kulture 

Vladimir Antolovi, vjerouitelj 

Ljudevit Gai, vjerouitelj 

Marija Brnatovi, uiteljica informatike 

Marija Krekman, uiteljica njemakog jezika 

POMONO I TEHNIKO OSOBLJE 

Ivan Peji, domar (matina škola i podrune škole) 

Mato Pandža, sprema (matina škola) 

Tomislav Bošnjak, domar/loža (matina škola i podrune škole) 

Mirjana Žderi, kuharica i spremaica (matina škola) 

Vita Tomi, spremaica (matina škola) 

Kata Rami, spremaica (matina škola) 

Marija Predoševi, spremaica (matina škola) 

Katica Rabik, spremaica (PŠ Podgrae) 

Katica Terzi, spremaica (PŠ DNS) 

Julijana Sinkovi, spremaica (PŠ eletovci) 

77



Djelatnici OŠ „Ivan Kozarac“ Nijemci, s lijeva na 

desno: 

1. red: 

Nina Rukavina, Silvija Landeka, Vladimir Antolovi, Dubravka Šibali, Nada 

osi, Mato Pandža, Tatjana Kneževi, Gabrijela Damjanovi, Mirela Dekani, 

Blaženkaa Pocrnja, Marko Teševki; 

2. red: 

Tonka uri, Sanja Marczi, Marija Marijanovi 

, Katarinaa Landeka, Kata 

Rami, Ankica Kuni Vladi, Nevenka Vujevi, Silva Baanovi, 

Sonja 

Božievi, Ljubica Luki; 

3. red: 

Tena Antunovi, Vinka Juri, 

Miroslav Stipeti, Marija Krekman, Ivan Peji, 

Zora Vanura, Katica Terzi, Julijana Sinkovi, Ljiljanaa Vidak, Suzana 

Tomaševi; 

4. red: 

Tomislav Tuškan, Tomislav Hrženjak, , Dalija Lovreti, Tomislav Bošnjak, 

Marija Predoševi, Mirjana Žderi, Sanja Omren, Ljubica Nikoli, Katica 

Rabik, Ljudevit Gai. 

78

Škola danas 

Iva Sesar, profesorica pedagogije i diplomirana knjižniarka 

Uloga pedagoga u školi 

Zahtjev za radnim mjestom pedagoga podnesen je u lipnju 2001. 

godine Ministarstvu prosvjete i športa, a suglasnost za pola radnog 

vremena na neodreeno radno vrijeme stigla je u kolovozu 2003. godine. 

Zahtjev za punim radnim vremenom odobren je tek u ožujku 2005. 

godine. Struni suradnici koji su radili na radnom mjestu pedagoga u OŠ 

„Ivan Kozarac“ Nijemci su: 

- Maksimilijana Kujavec, od šk. god. 2006./2007. 

- Lidija Kuni, od šk. god. 2007./2008. 

- Snježana Kragulj, od šk. god. 2007./2008. 

- Iva Sesar (ro. Sokoli), od šk. god. 2008./2009. 

Što radi pedagog? 

Prema propisanom Nastavnom planu i programu za osnovnu školu 

pedagog je najšire profiliran struni suradnik u školi, zato što sudjeluje u 

svim fazama odgojno-obrazovne djelatnosti, od planiranja i programiranja 

do vrednovanja rezultata. Pedagog ima važnu ulogu u praenju, istraživanju 

i analiziranju nastavnog rada te predlaže naine i sadržaje za poboljšanje 

nastave i odgojno-obrazovnog rada u školi. Možemo rei da pedagog 

obavlja razvojno-pedagošku djelatnost unutar svoje škole. 

Rad školskog pedagoga ukratko se može opisati kroz suradnju, kao 

jedan od kljunih pojmova pedagoškog djelovanja, i to s uenicima, roditeljima 

i uiteljima. Iako ovdje nije navedena, od velike važnosti je i 

suradnja s ravnateljem škole, tajništvom, raunovodstvom i ostalim djelatnicima 

škole. U pravom smislu te rijei, pedagog je suradnik. Suradnja 

se ostvaruje i izvan škole s lokalnom zajednicom i institucijama ije su 

djelatnosti isprepletene s obrazovanjem ili sa sudionicima odgojno-obrazovnog 

procesa. 

Posao pedagoga sam po sebi je dinamian i pruža mogunost da 

kreativnost pojedinca doe do izražaja. Sastoji se od voenja razne pedagoške 

dokumentacije, ali i neposrednog rada s uenicima, roditeljima i 

uiteljima. 

Osobine koje su poželjne na ovom radnom mjestu su interes za rad 

s uenicima, stvaranje suradnikih odnosa, sposobnost organizacije, 

otvorenost, komunikativnost, empatija, praktinost, razumijevanje, vje- 

79


štine diplomatskog rješavanja problema, medijacija i uvažavanje drugih 

osoba. Pedagog kroz svoj posao postaje koordinator i savjetnik, ali i osoba 

koja trajno ui u interakciji s ostalim subjektima odgojno-obrazovnog 

procesa. 

Pedagog u školi upuen je u sve sfere života i kulture škole. Pri OŠ 

„Ivan Kozarac“ Nijemci organizirana je predškola pa pedagog radi poslove 

oko predupisa i upisa djece u program predškole. Pedagog obavlja poslove 

za upis uenika u prvi razred osnovne škole te je lan Povjerenstva za 

utvrivanje psihofizikog stanja djece, koji svoj posao obavlja i u sluajevima 

kada su detektirani uenici s teškoama, te obavlja predradnje i 

radnje u suradnji sedukacijskim rehabilitatorom oko pokretanja postupka 

utvrivanja psihofizikog stanja djeteta radi utvrivanja teškoe i primjerenog 

oblika školovanja. Surauje s edukacijskim rehabilitatorom u 

individualnom radu s uenicima koji ve imaju primjereni oblik školovanja, 

s pripravnicima i ostalim uiteljima kako bi ih uveo u rad i pristup 

uenicima s primjerenim oblikom školovanja. 

Još jedan vrlo važan dio posla pedagoga je ispratiti uenike iz 

osnovne škole, uenike osmih razreda, putem profesionalnog usmjeravanja 

uenika. Uvoenjem e-upisa u prvi razred srednje škole osnovna škola 

dobila je još važniju ulogu u pružanju informacijske, savjetodavne i 

tehnike podrške uenicima i njihovim roditeljima kako bi se upisi u 

srednju školi proveli pravovremeno i bez poteškoa. U ovom dijelu pedagog 

surauje s ravnateljem škole, razrednicima osmih razreda i uiteljem 

informatike – cijeli tim radi na tome. Do sada smo bili vrlo uspješni u 

ovom podruju jer radu pristupamo profesionalno i ozbiljno. 

Pedagog je voditelj Školskog preventivnog programa. Surauje s 

razrednicima oko sociometrije koja se provodi na poetku i na kraju nastavne 

godine, što rezultira smjernicama za rad s uenicima. Samostalno 

provodi aktivnosti s uenicima, koordinira planiranim aktivnostima i 

sastavlja izvješa o realizaciji preventivnog programa u suradnji s ostalim 

uiteljima. 

Rad s pripravnicima je takoer važan. Kao lan Povjerenstva za stažiranje 

pripravnika pedagog ima važnu ulogu, uz ravnatelja škole i mentora, 

uvesti uitelja pripravnika u samostalan odgojno-obrazovni rad. 

Osnovna škola „Ivan Kozarac“ Nijemci od samog poetka sudjeluje u 

samovrednovanju. Samovrednovanje u školi sastoji se od vanjskog vrednovanja 

koje provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje i samovrednovanja, 

a koji provodi Tim za kvalitetu škole. Vanjsko vrednovanje 

obrazovnih postignua uenika prvi puta provedeno je u školskoj godini 

2007./2008. u razrednoj nastavi u 3. razredu iz hrvatskog jezika, matematike, 

prirode i društva i engleskog jezika te u predmetnoj nastavi u 7. 

razredu iz fizike, biologije, kemije, geografije, povijesti, hrvatskog jezika i 

engleskog jezika. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje proveo je u 

našoj školi glavno ispitivanje iz biologije uenika osmih razreda u sklopu 

80

Škola danas 

projekta Nacionalnih ispita u osnovnoj školi u 2010./2011. šk. god.U 

2012./2013. sudjelovali smo u probnom ispitivanju zadataka iz hrvatskog 

jezika, engleskog jezika, povijesti i fizike, a 2013./2014. iz fizike i 

povijesti. Ispitivanja su dio projekta Razvoj završnih ispita na kraju obrazovnih 

ciklusa na uzorku uenika osmih razreda. 

Pedagog je prilikom vanjskog vrednovanja imenovan ili voditeljem 

ispitivanja ili je bio lan povjerenstva, koje je sve to skupa na razini škole 

provodilo slijedei upute Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje. Samovrednovanje 

je proces sustavnog i kontinuiranog praenja, analiziranja 

i procjenjivanja uspješnosti rada predškole i škole. To je instrument 

za jaanje kapaciteta predškole i škole, za napredak, razvoj i uspjeh svih 

sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Uloga pedagoga u Timu za kvalitetu 

koji provodi samovrednovanje u školi je ta da je on koordinator tima. 

Zadae koordinatora su okupljanje tima, osiguravanje uvjeta za meusobnu 

suradnju, voenje sastanka, pisanje zapisnika, analiziranje i realiziranje 

aktivnosti iz Školskog razvojnog plana, sastavljanje izvješa, podnošenje 

izvješa Uiteljskom vijeu i sl. 

U školskoj godini 2013./2014. ravnateljica škole Tatjana Kneževi 

odluila je od sljedee školske godine uvesti e-Dnevnik. Za administratora 

e-Dnevnika imenovana je pedagoginja Iva Sesar koja je bila na 

CARNet-ovoj edukaciji o uvoenju e-Dnevnika. Nakon te edukacije obavljene 

su sve predradnje (provoenje interneta po cijeloj školi, nabava tokena, 

a krajem nastavne godine stigli su i tableti) te smo pristupili testnoj 

verziji e-Dnevnika. Uvoenje e-Dnevnika u školskoj godini 2014./2015. 

proteklo je vrlo uspješno. Uz pedagoginju imenovana su još dva administratora, 

a to su uiteljica hrvatskog jezika Tonka uri i uiteljica engleskog 

jezika Nina Rukavina. 

Uvid u neposredan odgojno-obrazovni rad uitelja obavlja se svake 

nastavne godine. Ravnatelj škole i pedagog na poetku nastavne godine 

sastave godišnji plan uvida u neposredan odgojno-obrazovni rad te sukladno 

njemu obavljaju se redoviti uvidi. Kada imamo pripravnika, Povjerenstvo 

za stažiranje nazoi najmanje etiri nastavna sata pripravnika. 

Struno usavršavanje pedagoga je od iznimne važnosti kao i kod 

drugih odgojno-obrazovnih djelatnika. Pedagog sudjeluje na strunim 

usavršavanjima organiziranim od strane Agencije za odgoj i obrazovanje. 

Osim toga, pedagog priprema i održava struna predavanja na Uiteljskom 

vijeu za uitelje svoje škole. Važna stavka je individualno usavršavanje 

putem relevantne strune literature. Kontinuirano struno usavršavanje 

pedagoga pomaže njegovom profesionalnom razvoju. 

81



Rije za kraj 

Svaka generacija uenika nosi nešto svoje, nešto posebno. esto po 

nekom odreenom ueniku koji nam se ureže u pamenje poistovje- 

koji 

ujemoo itavu generaciju uenika, bilo da se radi o odlinom ueniku 

se iskazao na školskim natjecanjima 

ili u sportskim natjecanjima. 

Neke generacija uenika pamtimo kao mirne po ponašanju, neke 

kao vrlo živahne, jer jednostavno nekolicina pojedinaca 

a je ponekad za- 

a po 

htjevnija. Idealnee su one generacije koje su po ponašanju mirne, 

postignuima uenika vrlo uspješne. 

Ali ovo je škola i upravo ta nepredvidivost i dinaminost 

samih 

uenika ini rad u školi dinaminimm i prepunim izazovima. Što je dobro, 

jer nas 

tjera da idemo u korak s vremenom i odgovorimo na zahtjeve 

današnjice. Sve te promjene na nas se odražavaju na 

nain da i mi 

rastemo zajedno s našim uenicima. 

82

Škola danas 

Suzana Tomaševi, magistra primarnog obrazovanja 

Edukacijski rehabilitator i uenici 

Prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i 

obrazovanju uenika s teškoama u razvoju iz 2014. godine uenik s 

teškoama u razvoju je uenik ije sposobnosti u meudjelovanju s imbenicima 

iz okoline ograniavaju njegovo puno, uinkovito i ravnopravno 

sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu s ostalim uenicima, a proizlaze 

iz tjelesnih, mentalnih, intelektualnih, osjetilnih ošteenja i poremeaja 

funkcija te kombinacije više vrsta gore navedenih ošteenja i 

poremeaja. 

Odgoj i obrazovanje uenika, kod kojih se postupkom utvrivanja 

psihofizikog stanja utvrdi postojanje odreene poteškoe, potrebno je 

pružiti pomo u radu, sigurnost, osigurati razvoj samostalnosti u uenju 

i razviti kulturu prihvaanja u okolini. 

Jedan od ciljeva odgoja i obrazovanja je osigurati sustavno poduavanje 

svim uenicima, poticanje njihovog intelektualnog, tjelesnog, estetskog, 

društvenog, moralnog i duhovnog razvoja u skladu s njihovim sposobnostima 

i sklonostima. Kako bi uenici uspjeli u tome, nužno je pružiti 

im pomo i podršku. Jedno od zanimanja koje pruža pomo i podršku 

uenicima je struni suradnik edukacijsko-rehabilitacijskog profila. 

Uloga edukacijskog rehabilitatora u školama je ukljuivanje djece s 

teškoama u odgojno-obrazovni rad. Podruje rada edukacijskog rehabilitatora 

odnosi se na ublažavanje i prevenciju daljnjih razvojnih teškoa i 

stvaranje sve više mogunosti za ukljuivanje uenika u redovite oblike 

odgoja i obrazovanja. 

Molba za otvaranje novog radnog mjesta strunog suradnika defektologa, 

danas se koristi naziv edukacijski rehabilitator, prvi put je poslana 

u ožujku 2008. godine. Tada se u molbi navodi kako osam uenika 

pohaa nastavu po primjerenom obliku školovanja, a 16 uenika je predloženo 

za opservaciju. Potrebno je naglasiti kako je termin opservacija 

promijenjen u postupak utvrivanja psihofizikog stanja uenika. U veljai 

2009. godine u pisanoj molbi za radno mjesto defektologa navedeno 

je kako pet uenika pohaa nastavu po primjerenom obliku školovanja, u 

kolovozu 2010. godine bilo je ukupno dvanaest uenika, u travnju 2011. 

godine 16 uenika, u svibnju 2013. godine 20 uenika, u sijenju 2014. 

godine šesnaest uenika, a tijekom 2015./2016. godine petnaest uenika, 

od ega je troje uenika trenutno u postupku utvrivanja psihofizikog 

stanja uenika. 

83


U neposrednom radu s uenicima edukacijski rehabilitator organizira 

individualni rad, rad u paru i grupni rad radi ublažavanja i otklanjanju 

teškoa u uenju. Tijekom rada s uenicima provodi vježbe grafomotorike, 

vježbe pažnje i koncentracije, vježbe pamenja, bogaenja rjenika, 

vježbe za razvoj glasovne analize i sinteze, vježbe vizualne percepcije, 

vizualno-prostorne percepcije i vježbe za orijentaciju u prostoru i vremenu, 

vježbe itanja i pisanja, vježbe za razvoj matematikog mišljenja, razvoja 

socijalnih vještina i vježbe za samostalno uenje. 

Tijekom rada s uenicima prati se njihov napredak, surauje se s 

uiteljima, roditeljima i okolinom kako bi uenici postigli što bolji uspjeh. 

Glavna zadaa strunog suradnika edukacijskog rehabilitatora je odgoj i 

obrazovanje usmjeren na osposobljavanje za samostalan rad i život osobe 

s teškoom te njezino aktivno ukljuivanje u zajednicu. 

84

Škola danas 


Knjižnica kao središte škole 

Suvremena školska knjižnica je informacijsko, medijsko i komunikacijsko 

središte škole. Ona je, kao izvor informacija i znanja, prije svega 

namijenjena uenicima i uiteljima za potrebe redovne nastave, ali je i 

potpora svim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima škole. Djelatnost 

školske knjižnice sastavni je dio odgojno-obrazovnog i knjižninog sustava 

te je izravno ukljuena u nastavni proces i uenje. Školska knjižnica 

pruža obavijesti i spoznaje bitne za uspješno ukljuivanje u suvremeno 

društvo koje se temelji na znanju i informacijama. Pouava uenike vještinama 

za cjeloživotno uenje, razvija njihovu maštu i osposobljava ih za 

život odgovornih graana. 

Glavni ciljevi knjižnine djelatnosti, a koje bi svaki knjižniar trebao 

njegovati, su razvijanje ljubavi prema knjizi kao izvoru znanja, uvoenje 

uenika u svijet knjiga i informacija. Od uenika želimo stvoriti itatelja, 

olakšati proces uenja i snalaženja u moru informacija uei ih razlikovati 

bitno od nebitnoga, upuivati ih u metode i tehnike samostalnog 

istraživakog rada, poticati njihovu kreativnost i inventivnost, nauiti ih 

pisati referate, ispuniti aktivnostima njihovo slobodno vrijeme, te prije 

svega promicati prava djeteta kroz program rada školske knjižnice i omoguiti 

svakome ueniku da se u prostoru školske knjižnice osjea ugodno 

i dobrodošlo. 

Školska je knjižnica sastavni i neodvojivi dio odgojno-obrazovnog 

procesa svake škole i ondje zauzima posebno mjesto. Bez njezinog djelovanja 

i raznovrsnosti njezinih zadaa i programa nezamisliva je cjelokupna 

realizacija zacrtanog cilja obrazovnih i odgojnih zadaa nastavnih i 

izvannastavnih programa, a posebnošu i osebujnošu svoga odgojnoobrazovnoga, 

strunoga i dokumentacijskog te kulturno-javnog rada pridonosi 

profilu i prepoznatljivosti odgojno-obrazovne ustanove u okviru 

koje djeluje.Naša školska knjižnica je smještena na prvom katu škole u 

malenoj prostoriji od svega 13 m2, no unato tome za vrijeme školskih 

odmora uvijek je puna i uenici rado u nju zalaze. 

Danas ona posjeduje zbirku od 2.948 svezaka knjiga, zbirku asopisa 

i novina te zbirku audiovizualne grae (50 DVD-a i 34 VHS kazete). 

Knjižnini fond namijenjen je uglavnom profilu uenika, profilu nastavnika 

i po potrebi roditelja. Korisnici su u školskoj knjižnici naješe uenici, 

profesori, struni suradnici te pomono osoblje škole. Sva se graa 

redovito inventarizira, klasificira, katalogizira i tehniki obraduje. Graa 

85


tekueg fonda klasificirana je i struno rasporeena na policama. Tekui 

je fond prostorno grupiran u nekoliko zasebnih cjelina: referentna zbirka, 

audiovizualna graa, zbirka školske lektire, struna literatura, periodika 

(asopisi i novine) i beletristika. Knjižnica ima etiri itaonika mjesta i 

raunalo s pristupom Internetu namijenjeno uenicima. 

Na planu kulturno-javne djelatnosti knjižnica se trudi obilježavati 

sve važnije datume plakatima, panoima i izložbama te tematskim radionicama 

s uenicima. Knjižniarka se brine za redovito ureenje izložbenih 

panoa u knjižnici i ostalom prostoru škole, za obilježavanje znaajnih 

obljetnica, potie nadarene uenike i vanjska je suradnica novinarske 

skupine. Educira uenike o izvorima znanja i korištenju knjižnine grade, 

a pomaže i sudjeluje i u pripremama priredbi na razini škole. Knjižnina 

rubrika na mrežnoj stranici škole redovito se ažurira novitetima i obavijestima 

za uenike. 

Uspješno djelovanje naše školske knjižnice plod je i dobre partnerske 

suradnje sa svim djelatnicima škole, a takoer i s nekim drugim 

školskim knjižnicama i kulturnim institucijama s kojima smo imali zajednike 

projekte i meuknjižninu suradnju, kao što je Gradska knjižnica 

i itaonica Vinkovci. U 2015. godini ostvarili smo dva zajednika projekta 

u Mjesecu hrvatske knjige; „Volimo biti razliiti“ s uenicima iz 

Podrune škole u Podgrau povodom Meunarodnog dana tolerancije i 

lektirni kviz „Pogodi moj lik“ s uenicima 4. razreda škole u Nijemcima. 

Uenik 7. razreda, Emanuel Mikinac, sudjelovao je na Županijskom 

natjecanju u itanju naglas, koje se održavalo u Gradskoj knjižnici i 

itaonici u Vinkovcima te osvojio izvrsno 3. mjesto. Kao knjižniarka se 

iskreno nadam kako e i u budunosti naša knjižnica samo nastaviti 

rasti te postati i ostati omiljeno mjesto okupljanja uenika! 

86

Podrune škole 


87


Ljubica Nikoli, nastavnica razredne nastave 

Ankica Kuni Vladi, diplomirana uiteljica 

Škola u Donjem Novom Selu 

Na tlu današnjeg Donjeg Novog Sela postojala su stara sela Blaževci, 

Drugovci i Pekovci, koja su se isto tako održala do odlaska Osmanlija. 

U poetku 18. stoljea ona su se postupno poela rasipati i skupljati 

u veu cjelinu. Oko 1710. godine nastaje na tom prostoru jedno novo 

naselje koje je dobilo ime Novo Selo. 

Postupno su se u tom novom naselju našli svi oni s tog podruja 

koji su u blizini imali razvijene svoje stanove i salaše te su ih od tuda 

mogli uspješno obraivati. Novo naselje, zvano Novo Selo, nastajalo je na 

najboljem tlu toga kraja, sigurnom od poplava s obilnim ratarskim tlom. 

Stanovnici Donjeg Novog Sela su potomci hrvatskih starosjedilaca koji su 

se u tom kraju održali i za vladanjaOsmanlija. 

Kroz stotinjak godina to se naselje sreivalo, neke su obitelji izumirale, 

neke su preseljavale u druga susjedna sela, i oko 1830. godine ono 

se ustalilo. 

U Donjem Novom Selu je 1878. godine sagraena crkva na spomen 

Našaša sv. Križa. 

Prema prvom zabilježenom popisu u filijali Novo Selo 1755. godine 

bilo je 54 oženjena para. To su obitelji: Cviti, Cvitkovi, Nikoli, Matii, 

Marciki, Mikinac, Biukli, Terzi, Krekman, Kadi, Babi, Pali i Kovaevi. 

Danas u Donjem Novom Selu prema zadnjem popisu iz 2011. godine 

živi 498 stanovnika. 

Podruna škola je izgraena za vrijeme Austro-Ugarske, broj uenika 

se iz godine u godinu smanjuje jer mladi ljudi odlaze tražei posao. 

U poratnom razdoblju, nakon Domovinskog rata, kada su se ljudi 

vraali u svoje selo, u selu je bio povean broj djece pa je nastavu 

pohaalo i do 40 uenika od 1. do 4. razreda. Radile su dvije uiteljice u 

dva kombinirana razredna odjela. Od šk. god. 2002./2003. radile su tri 

uiteljice u dvije kombinacije i jednom istom odjeljenju. Idue školske 

godine 2003./2004. u 1. razred je bilo upisano ak 15 djece, tijekom 

godine jedan se uenik odselio i prvi razred je završilo 14 uenika. Radilo 

se u tri smjene jer je u školskoj zgradi bila samo jedna uionica. Tih 

godina se poinje raditi u jednoj privatnoj kui, a kasnije i u školskom 

stanu. Sljedeih godina broj uenika upisanih u prvi razred se postupno 

smanjivao te se tako smanjio i broj uiteljica. Od šk. god. 2009./2010. 

89


rade dvije uiteljice u dva kombinirana razredna odjela. U zadnje tri 

godine upisalo se po dva uenika u prvi razred pa danas školu pohaa 

samo 10 uenika i to u kombiniranim razrednim odjelima 1. i 3. razreda 

(2+2 uenika), a 2. i 4. razredu (2+4 uenika). Kada je 2009. godine dograena 

druga uionica rad je zapoet u jednoj smjeni i otada svi uenici 

pohaaju nastavu prijepodne. Škola kao zgrada nije velika i od prostorija 

imamo zbornicu, dvije uionice, kuhinju, kotlovnicu i WC-e. U sklopu 

škole je i školski stan u kojem trenutno nitko ne stanuje. Tu je i školsko 

dvorište koje zauzima velik prostor oko cijele škole, travnata površina 

koju koristimo za sate TZK-a kad je lijepo vrijeme. Nastava se održava u 

jednoj smjeni, rade dvije uiteljice, a od pomonog osoblja jedna sprema- 

ica. Jednom tjedno dolaze uiteljica engleskog jezika i vjerouitelj. 

Tijekom godina radili smo razliite projekte, izvodili izvanuioninu 

nastavu, odlazili u Školu u prirodi, obilježavali prigodne teme, redovito 

pripremali i izvodili priredbe za roditelje za Boži i kraj nastavne godine. I 

dan-danas nastavljamo s takvim radom, ali je teže ostvarivati neke zada- 

e upravo zbog malog broja uenika. Uz veliki napredak u informatizaciji 

lakše dolazimo do mnogih podataka putem interneta pa smo tako šk. 

god. 2014./2015. uveli e-Dnevnike koji omoguavaju roditeljima u svakom 

trenutku uvid u postignua njihovog djeteta. Uvijek smo imali dobar 

odnos s roditeljima, pomagali su nam kad je bilo potrebno, redovito se 

dolazili informirati o svom djetetu, ali u posljednje vrijeme dolazak na 

individualne razgovore se smanjio. 

Lijepo je raditi u manjoj sredini gdje su svi meusobno povezani, 

spremni pomoi jedni drugima, nasmijati se nespretnom izrazu ili pravoj 

šali, proživjeti djetinjstvo sa svojim vršnjacima. Rad u kombinaciji je 

umjetnost uitelja i uenika gdje dva razliita pravca teku u jednom 

smjeru težei zajednikom cilju – uspjehu i zadovoljstvu. Djeca su naša 

sadašnjost i naša budunost. Vjerujemo i nadamo se da emo u budunosti 

imati više djece u selu i više uenika u našoj školi. 

90


Zvonimir Vanura, uitelj u mirovini 

eletovci – selo moje, selo malo 

Poetak naselja eletovci spominje se 1200. i 1300. godine. Kažu da 

je prvo glasilo Geletfalva i da se nalazilo jugoistono od sadašnjeg sela, 

na današnjoj Rudni ataraLivade (i danas se te njive zovu Livade). Malo po 

malo, gradnjom kua prelazilo se na sadašnje mjesto radi blizine šume, 

ispaše stoke i zaštite od zimskih vjetrova. 

Bosut je nekada bio plovan pa je brodom od Privlake dolazio papin 

legat koji je od crkve do crkve ubirao novac za papu. Prvo je posjetio Damjanovce, 

nazvano prema crkvi sv. Damjana, današnji vonjak kod groblja. 

Bosut 

Na lijevoj obali Bosuta bio je prilaz Poloj gdje se moglo konjima s 

kolima spustiti u korito do vode – prostora je bilo. Na dnu je bio pijesak i 

tu se kupalo, a djeca su tu uila plivati. Žene su kolicima dovozile 

oluženo rublje na pranje. Imale su drvene klupice s dugim nogama, pra- 

ak i domai sapun koji su same pravile. Kupali su konje, svinje, kiselili 

konoplju i prali svitljivu pšenicu. Bosut je davao zdravlje. Tu su bili ostaci 

tri vodenice. Vodenice su bile vlasništvo nekoliko obiteljskih zadruga. Ti 

su vlasnici dogovorom po nekoliko dana svaki mljeli svoje žitarice. 

Razvoj sela u 20. stoljeu 

Godine 1904. izgraen je drugi kolosijek Zagreb-Beograd. Izmeu 

Prvog i Drugog svjetskog dva rata opinski službenik, redar, je na stalnim 

mjestima u svim ulicama stao, trubom trubio, bubnjem bubnjao ili 

zvonom zvonio. Tako je pozivao narod i proitao glas – obavijest. 

Struja je stigla tek 4. lipnja 1959. godine. Od prihoda školske zemlje 

kupio se i prvi televizor u selu. U školi je bila radio stanica za potrebe 

protutune obrane, a u vrtu rampa za ispaljivanje raketa. 

Na ulici, ispred škole, bio je drvored divljih kestena. Kada su dotrajali, 

umjesto njih posaene su višnje, kao i oko uionikog igrališta uz 

drvenu ogradu. 

91


Kroz selo, a osobito uz nogostup prema željeznikom kolodvoru, uz 

pomo mladih posaene su kanadske topole dobivene od šumarije. 

Pošta u eletovcima je bila u kui poštarice Ivanke Markovinovi. 

Ona je prodala kuu, a upravitelj Pošte iz Vinkovaca je donio odluku da 

se pošta u eletovcima zatvara. Tada je nastala uzbuna u selu! Opinske 

sjednice u Vinkovcima su raspravljale na svakoj sjednici o pošti u eletovcima 

i donijeli odluku da pošta ostaje u eletovcima. Pošta je od tada 

radila u školskom hodniku uz posebno ureenje. 

U prošloj državi Mjesni odbor, tj. Mjesna zajednica, je po cijelom 

selu s kue na kuu razapeo žicu i postavio zvunike za razglas. Iz zgrade 

Mjesnog ureda uo se prvo zvuk melodije, tišina i zatim itanje oglasa. 

Razglas sa zvunicima je ostvario predsjednik sela Marijan (uro) Sukobljevi. 

Danas je drugaije, svaka kua ima telefon. Mi u eletovcima imamo 

svoj telefonski imenik. Imamo ga zahvaljujui Darko Damjanoviu, 

sinu Zlatka i Veselke. Uitelj Zvonko Vanura je organizirao kopiranje te 

ga ima svaka obitelj. 

U eletovcima se nalazi i ured Industrije nafte d.d. s crpnom i 

opremnom stanicom. 

Mještani su novano pomagali izgradnju sela, staze, cesta, uvoenje 

struje i vode preko mjesni samodoprinosa, postotka od plae i po katastarskom 

jutru zemlje. 

eletovci su 2015. godine obilježili 50 godina postojanja KUD-a 

„Granica“ eletovci. Na Vinkovakim jesenima su te godine bili na 

prvom mjestu u mimohodu. Sijelo pukih pisaca Slavonije, Baranje i Srijema 

održava se svake godine u sklopu manifestacije „Divan je kieni Srijem“. 

Zajednica kulturno-umjetnikih djelatnosti iz Vinkovaca okupi pisce 

amatere, odredi voditelja programa, a u eletovcima je glavno predstavljanje 

autora iji se radovi objave u zborniku. 

eletovci imaju svoj Dom, Mjesni odbor, DVD eletovci, trgovinu 

„Boso“, kafi „Caffe Bar Plus“, Udrugu umirovljenika te Narodnu knjižnicu. 

Knjižnicu je osnovao uitelj u mirovini Zvonko Vanura koji je poslije 

Domovinskog rata sakupio 9300 knjiga. 

Crkveni god obilježava se 23. listopada, dan zaštitnika sv. Ivana 

Kapistrana.Doživjeli smo Domovinski rat, morali smo napustiti svoje ku- 

e, ali vratili smo se i krenuli iz poetka. 

92


Škola u eletovcima 

Prvo je bila mala zgrada, mala uionica i stan za uitelja. Oko 1904. 

dograena je velika uionica. Stara uionica je pripojena uiteljskom 

stanu. Uiteljski stan i ta soba su bili spojeni vratima, a iz te sobe su bila 

vrata u uionici. 

Cijela zgrada je preureena 1974. godine. Oko škole je bilo dvorište 

i vrt. U vrtu je bio bunar. Dvorišne zgrade pod istim krovom; staja, šupa i 

drvarnica. Posebna zgrada je bio svinjac. Poslije uz školski stan bila je 

ljetna kuhinja. Škola je posjedovala jednu oranicu u polju, iji su prihodi 

namijenjeni školi. Prihodi su se mijenjali. Za vrijeme branog para i uitelja 

Vanura prihod je podijeljen djeci za ljetovanje. Jedan od prvih uitelja 

škole bio je Franjo Valai. Poslije Drugog svjetskog rata tu je službovao 

uro Vanura. Kada se 1922. godine obitelj Katii vratila na svoje 

ognjište iz Cincinnatija, država Ohio, uitelj uro je oženio Mariju Kati- 

i. Tada su prvi put održani svatovi u školskoj uionici. Cijelo selo je bilo 

u svatovima. Sva djeca su u svatovima dobila na dar jedan dinar. Uitelj 

uskoro dobiva Pakraki dekret i morao je otii iz eletovaca. Otišao je 

jednu godinu u Slakovce, a zatim u rodno selo Ivankovo na radno mjesto 

ravnatelja tadašnje osnovne škole, a gdje je i poginuo 1945. godine. 

U eletovce dolazi uiteljica, supruga bana Savske banovine. Daleko 

joj je bilo putovati pa se mijenjala za radno mjesto iz Kobaša. Poslije 

nje dolazi uitelj Mijo Vinceljak sa suprugom i njezinom sestrom. Uio je 

djecu u slobodno vrijeme svirati tamburu i igrati šah. Bio je dobar gospodar. 

Obraivao je školsku zemlju i mještanima pokazao kako se uzgajaju 

goveda. 

Godine 1929. godine osnovao je KUD „Seljaka sloga“ i s njima se 

proslavio na mnogim nastupima. Živio je i radio za svoju obitelj, školsku 

93


Na slici sjedi uitelj Mijo Vinceljak (desno) i veleasni Matej Krof (lijevo), koji je protjeran 

iz Slovenije nakon dolaska nacista, kratko je djelovao kao kapelan u Nijemcima 

1941. godine, muki ubijen od ruke komunista 1950. u Sloveniji. 

djecu i selo. Za vrijeme Drugog svjetskog rata je protjeran. Lažno su ga 

optužili da je skrivao pripadnika Križara. Nepravedno su ga osudili i zatvorili 

u Požarevcu. Odslužio je nekoliko godina i ostao bez svega. Njegov 

brat, uvaženi politiar onog doba, poveo je sudsku raspravu i Mijo Vinceljak 

je dobio radno mjesto u Zagorju gdje je zaslužio mirovinu i umro. 

Poslije Mije Vinceljaka dolaze uiteljice Katarina Valputi i Terezija 

Šokevi, ro. Kvintus. Iza njih dolazi brani par Borivoj Ostoji, rodom iz 

Orolika, i Bojana Ostoji, ro. Dubaji, rodom iz Vinkovaca. Osim rada u 

školi okupljali su mladež vježbajui narodne igra i pjesme izvornog folklora. 

Odlazili su u Vinkovce na nastupe, a pomogao im je Vojin Dubaji, 

Bojanin otac, koji je zaslužan za uspon Kazališta u Vinkovcima. Borivoj 

Ostoji odlazi za uitelja u Ivankovo 1955. godine, a na njegovo mjesto 

dolazi uiteljica Danica Vanura iz Podgraa. Tada rade dvije uiteljice 

Bojana Ostoji i Danica Vanura. 

U eletovce 1. travnja 1956. godine dolazi Zvonimir Vanura, uitelj 

iz Podgraa. Brani par Vanura doselili su u Podgrae 1954. godine iz 

Žumberka. Cijeli su svoj vijek radili u Podrunoj školi u eletovcima. 

Zvonko Vanura pred kraj svog vijeka odlazi raditi u Osnovnu školu 

Orolik na mjesto ravnatelja. Odlazi u mirovinu 1985. godine. Zvonimir i 

Danica Vanura su radili u jednoj uionici. Jedna smjena prijepodne, a 

94


druga poslijepodne. Osim redovne nastave uitelji su imali i veernju 

školu za odrasle, za peti i šesti razred. Veernja škola je bila i za nepismene. 

Razvojem osnovnog školstva osnivaju se A i B osmogodišnje škole. 

I naša škola prelazi na rad osam razreda. 

Poslije etvrtog razreda svaki uenik je bio obvezan nastaviti poha- 

ati školu do osmog razreda. Uitelji Danica i Zvonimir su i poslije etvrtog 

razreda radili sami podijelivši predmete. U daljem razvoju osnovnog 

školstva i jaanja osmogodišnjih škola, naša škola dobiva naziv Podruna 

škola eletovci. Do tada su imali svoj štambilj, tj. žig, i svu administraciju 

su sami uitelji pisali. Naši uenici u peti razred obavezno odlaze u 

Nijemce pješice. Nijemci su imali osmogodišnju školu jednu od prvih seoskih 

škola ondašnjeg Vinkovakog kotara. Kada je osnovana osmogodišnja 

škola u Nijemcima, predsjednik Vinkovakog kotara bio je Vlado Togunjac, 

a povjerenik za prosvjetu Vinko Koši. Osnivanjem Opine Orolik 

osnovana je i u Oroliku osmogodišnja škola. Od etvrtog razreda polazili 

su uenici iz Orolika, Berka i eletovaca. Naša djeca su putovala vlakom. 

Naši mještani su pripadali Opini Orolik i Zdravstvenoj ambulanti 

Orolik. 

Uenici su 25 godina išli na ljetovanje u Pakoštane u kuu obitelji 

Tonka Rašina. U školi su održavana predavanja za poljoprivrednike, veterinare 

i lijenike. Održavane su kino-predstave. Školsku uionicu je zagrijavala 

velika tuana pe. U školi prije adaptacije su bile i este igranke. 

Dan žena sveano se obilježavao druženjem mama, kasnije i tata, u 

školi. Postojala je i Uenika zadruga iji su lanovi-uenici sami okopavali 

usjev (kukuruz). Oranje i prijevoz (besplatno) je uenicima obavljala 

Opa poljoprivredna zadruga eletovci na elu s upraviteljem Draganom 

Peuliem. Zadružni knjigovoa Ljubomir Steli je osnovao i vodio Ueniku 

štednu zadrugu „Vjeverica“ i svaki uenik je dobio svoju štednu knjižicu. 

95


Podvornik u školi za vrijeme Jugoslavije bio je Mijo Pelikan. Kratko 

je kao podvornica radila Marta Landi, ro. Krajir, a najduže je radila 

Veronika Majsinger, ro. Piperkovi. U radnoj knjižici su joj za sav posao 

priznali dva radna sata. Prije odlaska u mirovinu priznali su joj pet sati 

dnevno kako bi mogla dobiti mirovinu. 

Poslije Domovinskog rata škola nastavlja rad u bivšim prostorijama 

Mjesnog odbora gdje radi uitelj iz Nijemaca Josip Juric. Današnja obnovljena 

škola otvara se 2000. godine gdje još uvijek rade dvije uiteljice, 

Ljiljana Vidak i Sanja Omren iz Vinkovaca. Razredi su kombinirani. 

Školu održava mještanka Julijana Sinkovi. Uenici su ukljueni u 

izvanškolske aktivnosti: DVD eletovci i KUD Granica. Selo broji 684 

stanovnika i nada je u tome što se mladi žene i ostaju u selu. 

96


Kata olakovi, nastavnica a razredne nastave 

Ljubica 

Luki, diplomirana uiteljica 

Podgrae 

nekada i sada 

Škola u Podgrau prije i poslije Domovinskog rata 

Podgrae se nekada 

davno nalazilo na brežulj- 

ku Grac, svega nekoliko 

kilometara istonije. Sma- 

podzemnim 

tunelima 

s 

tralo se da je povezano 

crkvom svete Katarine u 

Nijemcima. Naziv Podgra- 

e dolazi od složenice 

pod-gracom, što znai pod 

gradom ili pod utvrdom. 

Od prvog popisa stadanas 

novništva 

pa do 

najviše stanovnikaa je bilo 

poslije 2. svjetskog rata. 

U Podgrau je 1953. godi- 

ne živjeloo ak 932 stanov- 

nika. Od 

tada broj 

stalno 

opada. Po popisu iz 2001. 

godine zabilježeno 

je 486 

stanovnika. 

U Podgrau su nezanati 

i 

kad postojali stari 

danas izumrla zanimanja 

ljudi, kao 

na primjer: pinburadi, 

ter – proizvoa 

stolar, kova, dobošar – 

objavljiva vijesti... 

Današnje 

Podgrae 

je smješteno na lijevoj 

obali Bosuta 

uz cestu 

Nijemci-Lipovac. 

Prelaskom 

mosta, koji je graen 1969. godine, ulazi se u 

sam centar sela u kojem su škola, seoski dom 

i crkva. Crkva nosi 

ime po 

svetom 

Šimunu i Judi Tadeju. Do 2015. godine selo je pripadalo Župi sv. 

Katarine u Nijemcima, a od 

tada pripada Župi sv. Lovre u Lipovcu. 

97


Danas selo ima malo stanovnika, uglavnom poljoprivrednika, po 

popisu iz 2011. godine 371 stanovnik. 

U selu trenutno djeluje Lovako društvo „Dubovica“ i Nogometni 

klub Podgrae. Nažalost,selo je nakon Domovinskog rata puno praznih 

kua. 

Školska zgrada je u Domovinskom ratu razrušena, a nova školska 

zgrada je izgraena nakon mirne reintegracije Podunavlja, povratka 

stanovništva i obnove razrušenih kua. S radom je poela 1999. godine. 

Nastavu pohaa mali broj uenika, od 1. do 4. razreda ukupno je 15 

uenika u dva kombinirana razredna odjela. U selu je od 1988. do 2007. 

godine postojalo i djelovalo Kulturno umjetniko društvo „Bosut“ koje 

danas ne djeluje. 

98

Predškola kao odlian poetak 


99


100

Predškola kao 

odlian 

poetak 

Martinaa Majko, diplomiranaa odgojiteljica, prešla 

na novo radno mjesto u Vinkovce, 

a od 11. sijenja 2016. na radnom mjestu odgojiteljice radi 

Katarina Landeka iz Otoka. 

Predškola 

je dio školskog života 

Predškola je s radom 

zapoela pedagoškom godinom 2008./ /2009. i 

uspješno djelujee ve sedam 

godina. Zajednikii udio za osnivanje vrtikog 

programa predškole doprinijela je ravnateljica 

a Osnovne 

škole „Ivan Kozarc“ 

Tatjana Kneževi u suradnji s naelnikom Opine Nijemci Ivicom 

Klemom. Prostorr za provoenje programa predškole omoguila je ravnate- 

ljica Tatjana Kneževi u Osnovnoj školi „Ivan Kozarac“, a Opina Nijemci 

financirala je opremu, didaktika sredstva i prijevoz autobusom do škole 

za djecu iz podrunih sela. Predškolu od samog poetka 

vodi odgojiteljica 

Martina Majko. 

Kronologija 

predškole 

• Pedagoške godine 2008./2009. upisano je 38 polaznika. Djeca su bila 

podijeljena u dvije odgojne skupine: skupina „Nijemani“, koju 

su po- 

djeca iz eletovaca, Podgraa i Donjeg Novog Sela. 

haala djeca iz Nijemaca, i skupina „Podrune“, koju su pohaala 

• Pedagoške godine 2009./2010. upisano je 

48 polaznika. U skupinu 

„Nijemani“ upisano je 24 polaznika, a u skupinu „Podrune“ upisano 

je takoer 24 polaznika. 

101


• Pedagoške godine 2010./2011. upisano 

je 39 polaznika. U skupinu 

„Nijemani“ upisano je 24 polaznika, 

a u skupinu „Podrune“ upisano je 

15 polaznika. 

• Pedagošku godinu 2011./2012. upisano 

je 28 polaznika. U skupinu „Nijemani“ 

upisano je 13 polaznika, a 

u skupinu „Podrune“ upisano je 15 

polaznika. 


je 34 polaznika. U skupinu „Nijemani“ 

upisano je 20 polaznika, a 

u skupinu „Podrune“ upisano je 14 

polaznika. Tijekom te godine u 

sklopu terenske nastave, zajedno s 

uiteljicama i uenicima od 1. do 4. 

razreda, posjetili smo Cinestar, gdje 

smo pogledali animirani film 

„Croods“, i Zoološki vrt u Osijeku. 


je 40 polaznika. U skupinu 

„Nijemani“ upisano je 26 polaznika, 

a u skupinu „Podrune“ upisano je 

14 polaznika. U drugom polugodištu 

napustio nas je jedan polaznik iz 

skupine „Podrune“ zbog preseljenja 

u drugi grad. Tijekom te godine u 

sklopu Lutkarskog proljea posjetili 

smo grad Otok i pogledali kazališne 

predstavama. 

102

Predškola kaoo odlian 

poetak 

• Pedagoške godine 2014./2015. upisano je 

36 polaznika. U skupinu 

„Nijemani“ upisano je 20 polaznika, a u skupinu „Podruni“ upisano 

je 16 polaznika. U 2. polugodištuu pridružioo nam se još jedan polaznik 

zbog 

preseljenja s obitelji u Nijemce te pedagošku godinu završavamo s 

37 polaznika. 

Osim iz eletovaca, Podgraa i Donjeg Novog Sela, u 

skupini „Podrune“ tijekom te godine imamo polaznike iz Lipovca, i to 

njih 

osmero, koje su roditelji dovozili osobnim automobilom u Nijemce, 

a Opina Nijemci je snosila putne troškove za svako dijete. 

• Pedagoške godine 2015./2016. upisana su 44 djeteta. U skupinu „Ni- 

je 

jemani“ upisano je 19 polaznika, a u skupinu „Podrune“ upisano 

25 polaznika. 

Skupinu „Podrune“ pohaaju 

djeca iz eletovaca, 

Podgraa, Donjeg 

Novog Sela, Apševaca i 

Lipovca, kojima 

putne 

troškove financira Opiroditelji 

na Nijemci, a 

ih dobrovoljno 

dovode 

automobilom 

danima 

kada po rasporedu ta 

skupina pohaaa pred- 

školu. 

Zašto je važno imati predškolu? 

Osnovni cilj predškolskog programa je podržavanje i poticanje 

osnovnih vještina i opih sposobnosti, što znai nauitii dijete da brine o 

samomm sebi, utjecati na njegovo poželjno ponašanje u školi, društvu, 

okolini, uiti socijalnim vještinama te kako izražavati emocije. Uiti kako 

uiti, a pod tim se podrazumijeva na razvijanje koncentracije i govornih 

vještina kroz igru te razvijanje preditalakih, 

predmatematikih 

i grafo- 

motorikih vještina. 

Zadae predškole su utjecaj odgojitelja/voditelja na stvaranje poziosjeaja 

za prijateljstvo, njegovanjee i podržavanje pozitivnog emocionalnog 

odnosa 

tivne slike o sebi, njegovanje osjeaja pripadnosti grupi i vrtiu i 

prema 

obitelji, razvijanje osjeaja pripadnosti 

mjestu i domovini, upozna- 

vanje karakteristika prirode, biljnog 

i životinjskog svijeta u užem zavia- 

situ- 

ju, upoznavanje 

prometnih 

znakova za sigurnost djece u prometnoj 

aciji u mjestu, uvoenje djeteta u svijet kvalitativnih i kvantitativnih od- 

nosa te u kulturu slušanjaa i praenja govora drugih. 

Bitne zadae vezanee za opi razvoj djeteta provoene su tijekom 

cijele godine. Za prvi kontakt s novom sredinom organizirane su igre dru- 

103



ženja i pozitivnog 

odnosa na relaciji dijete – skupina – odgojitelj. Kod djegovori, 

ce se izgraivala 

navika daa slušaju, prate i shvaaju ono što im se 

objašnjava i pria. Širei spoznajni svijet djeteta, poticala sam ih na verbalnu 

komunikaciju proširujui djeci 

rjenik i pravilan izgovor rijei. 

Svakodnevno je bila prisutna interpretacija prie, pjesama ili pak 

drugih literarnih 

sadržaja u konceptu planiranih zajednikih aktivnosti 

kao i "glasno itanje" ili pakk za smirenje i opuštanje djece. Svakodnevnim 

uvježbavanjem samostalnog odijevanja i brige o osobnoj higijeni kod dje- 

i ono 

ce smoo željeli stvoriti osjeaj sigurnosti, samopouzdanja, kako bi 

samo poelo stvarati pozitivnu sliku 

o samomm sebi. Tajj cilj provodi se i 

kroz ostale aktivnosti gdje se dijete respektira i uvažavajuu se njihove želje 

i interesi. 

Predškola je dio školskog života 

Svake godine sudjelovali smo na manifestacijama kao što su 

boži- 

1. do 

nai završna priredba, posjet Svetog Nikole uenicima i uiteljima od 

8. razreda. Sudjelovali smoo takoer na maskenbalu s uenicima odd 1. do 

4. razreda te organizirali 

terensku nastavu na temu „Pozdrav jeseni“ i 

„Pozdrav proljeu“ na nogometnom igralištu NKK „Lovor“ u Nijemcima. 

Svake godine smo zajedno s ostalim razredima obilježavalii Dane 

kruha te za svoje 

aktivnosti primali pohvalnice. Takoer smo svake godi- 

ro- 

ne, kaoo neku malu tradiciju, u predškoli održavali božinu radionicu 

ditelja i djece koja je rezultirala raznim božinim ukrasima, i onim 

najvažnijim, djejom sreom, ponosom i velikim 

osmjehomm na licu. 

104


odlian 

poetak 

U suradnji 

projekti: 

s roditeljima i strunim suradnicima proveli smo razne 

• „To sam ja, a to je…“ – projekt je 

proveden 

pedagoške godine 2013./2014. u 

kojem 

je bila ukljuena majka polaznika 

gospoa Mirela 

Spai, po zanimanju me- 

Uz 

dicinska sestra dentalne medicine. 

prezentaciju i demonstraciju objasnila je 

djeci važnost ouvanja zubi, pa tako i 

cijelog tijela. 

• „Oplaneti se, recikliraj“ 

- projekt 

je proveden 

pedagoške godine 

2013./2014. u 

organizaciji odgojiteljice 

Katarine Lande- 

djece 

ke, u kojem je bio cilj njegovati kod 

ekološku osjetljivost te podržavati aktivno 

djelovanje u brizi i zaštitii okoliša. 

• „Veseli kalendar“ - projekt je proveden 

pedagoške godine 2014. /2015. u organiu 

kojem 

zacijii odgojiteljice Martine Majko 

je bio 

cilj kroz raznolike aktivnostii oboga- 

titi djeje znanje o mjesecima u godini. 

• „Kutija puna osjeaja“ - projekt je proveden 

pedagoške godine 

2014./2015. u 

organizaciji odgojiteljicee Martine Majko 

kako 

bi se djeca potaknula na doživljava- 

nje i izražavanje emocija, kao i doživljava- 

nje emocija drugih ljudi. 

• „Knjiški crv“ - projekt je proveden 

peda- 

odgojiteljice Martine Majko u suradnji sa 

goške godine 2014./2015. u organizaciji 

školskom knjižniarkomm Goranom 

Hasel. 

Cilj projekta bio je približiti djeci književ- 

no stvaralaštvo, potaknuti stvaranje navi- 

od strane odraslih osoba 

zadovolje temelj- 

ke posjete knjižnici te da djeca itanjem 

ne potrebe za sigurnošu, prihvaanjem, 

pažnjom i ljubavlju, što su preduvjeti za 

zdrav 

socioemocionalni razvoj. Knjižniar- 

PowerPoint prezentaciju 

u kojoj je djecu 

ka Gorana Hasel za djecu je pripremila 

uila 

o knjižninom bontonu. Iz ovog projekta 

proizašle 

su dvije slikovnice „Ružni 

pai“ i „Ivica i Marica“ koju su djeca sa- 

ma crtala slike 

iz prie i prepisivalaa ponu- 

105


eni tekst. Predškolske slikovnice su pronašle svoje mjesto na policama 

školske knjižnice. 

• „Bon-ton-ton“ - projekt je proveden pedagoške godine 2015./ 

2016. u organizaciji odgojiteljice Martine Majko. Cilj projekta je 

uiti djecu osnovama pristojnog ponašanja, usvajanje kulturnih 

i socijalnih normi, uenje socijalnih vještina, omoguavanje 

djetetu da stjee pozitivne navike, kao što su uredno odlaganje 

odjee, osobna higijena, isprika te ponašanje za stolom. 

Predškola nastavlja pripremati nove generacije 

Na kraju možemo zakljuiti kako je pravo bogatstvo imati predškolu 

u ruralnoj sredini. Pokazalo se uspješno jer se odazvao veliki broj 

roditelja, gotovo svi, pa ak i izvan upisnog podruja Opine Nijemci. Tom 

zakljuku pridonose odgovori i zadovoljstvo roditelja organizacijom i 

radom predškole u anketama na kraju pedagoške godine. 

Vjerujemo da e naša mala predškola i dalje rasti. Naravno, i dalje 

pripremati nove generacije za polazak u školu. 

106


Katarina Landeka, magistra ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja 

Aktivno uenje djeteta 

kroz projekte 

Rad na projektu zapoinje djetetovim interesom za neki problem ili 

pojavu što ga navodi na postavljanje poetnih hipoteza, njihovih preispitivanja 

i provjeravanja. Aktivno uenje djeteta kroz rad na projektu zahtijeva 

preduvjete oblikovanja okruženja bogatog obrazovnim i odgojnim potencijalima. 

Ovakav nain rada kod djece razvija niz vještina i znanja, na 

koje se nadovezuju nova ili ranije steena iskustva. Djeca ue suraivati, 

raspravljati o problemima i rješavati ih. Pri radu na projektu njihova igra 

postaje konstruktivnija i bogatija, a razliitim aktivnostima (likovnim, 

dramskim i glazbenim) pokazuju nam što su spoznali. Poseban naglasak 

stavljen je na sljedee odrednice: 

- dijete ima mogunost odabira, naina i smjera teme ili problema koji 

e istraživati; 

- djeca su aktivno ukljuena; skupljaju informacije, interpretiraju ih i 

povezuju sa svojimranijim iskustvom i ranijim znanjem; 

- suradnja djece, uz važnost samorefleksije, samoregulacije i promišljanja 

"što smo radili" i "zašto tako". 

Oplaneti se, recikliraj! 

Cilj projekta je njegovati kod djece ekološku osjetljivost te podržavati 

aktivno djelovanje u brizi i zaštiti okoliša. Kroz projekt serazvija osjeaj 

pripadanja i odgovornosti prema planetu Zemlji, navikava se djecu ekološkom 

ponašanju, osvješujemo ih o procesu i mogunostima zbrinjavanja 

otpada, bogati se rjenik upoznavanjem novih pojmova (recikliranje, 

razvrstavanje otpada, zaštita okoliša...) i omoguuje se djetetu slobodno 

izražavanje doživljaja. 

U skupini se duže vrijeme razgovaralo o urednosti, pospremanju za 

sobom i brizi o istoi uionice. Djeca su poela pokazivati sve vei interes 

za ovu temu te su i sama uoila razlike u vlastitom ponašanju prilikom 

brige o prostoru u kojem borave. Odluili smo proširiti temu i dotaknuti 

se sortiranja i recikliranja otpada. 

107



Proveli smo 

raznovrsne aktiv- 

nosti. 

Djeca su samostalno obojila 

eko-kutije u zelenu, plavu, žutu i 

sivu boju koje smo nazvali Plastini- 

ca (žuta kutija za plastini otpad), 

Papirko 

(plava kutija za papir), Me- 

talica (siva kutija za metal) i Sta- 

klenko (zelena kutija za staklenke) 

kako bi ih i dodatno potaknule na 

recikliranje. 

Natjecateljska igra "Tko e prije 

razvrstati", koju smo odigrali u škol- 

skoj dvorani, omoguila je 

djeci da 

se i sami iskušaju u razvrstavanju 

otpada. Podijeljena u etiri ekipee 

(plavu, zelenu, sivu i žutu) ), djeca su 

se natjecala u brzini, spretnosti i 

snalažljivosti. Zadatak im je bio što 

prije razvrstati odgovarajui otpad u 

kutiju boje svoje skupine. Bilo je 

zanimljivo, pouno i veselo. 

Praktino radna aktivnost "Ma- 

štovite igrake" omoguila je djeci da 

uz pomo ponuene otpadne amba- 

laže sami izrade nešto novo. 

Društvena podna igra (koja je 

ujedno i matematika 

aktivnost) 

"ovjee, osvijesti se!" izraena je od 

kartona, identina igri "ovjee, ne 

ljuti se", no umjesto kuica, na ovoj 

verziji igre su mali kontejneri za re- 

ciklažni otpad u zelenoj, plavoj, žu-klasinih 

figura za igru, djeci su ponuene tri 

staklene boice, tri plastine boice, 

toj i sivoj boji. Umjesto 

tri limenke od soka i tri kartonskaa 

tuljka od ubrusa. Djeci je, takoer 

ponuena velika kocka za igru, izra- 

ena od kartonaa koja im je bila iz- 

nimno zanimljivaa zbog svoje veliine. 

108


odlian 

poetak 

U centru poetnog itanja i pisanja 

djeci su bile ponuene "slovaboji. 

Na 

rice" izraene od kartona u 

kartonskim trakama u boji, s lijeve 

strane se 

nalazila sliica pojma po- 

i 

vezanog uz tematiku recikliranja 

ouvanja okoliša, ispod koje je tiskapojma. 

nim slovima pisalo naziv tog 

Pokraj sliice je bilo onoliko linija 

koliko slova sadrži ta rije. Djeci je 

takoer ponuena i mala kutija u 

kojoj su se nalazilaa abecednaa slova. 

Djeca su 

mogla potražiti slova od 

kojih se sastoji odreena rije (na 

sliici) i postaviti ih na prazne 

linije i 

na taj nain razvijati svoje vještine 

poetnog itanja i pisanja. 

Stolna igra "Razvrstaj otpad" 

takoer je 

jedna od 

mnogih aktivno- 

sti kojima 

su djeca 

proširivala svoje 

spoznaje o ouvanju okoliša i razvr- 

U su- 

stavanju i recikliranju otpada. 

radnji s roditeljima, sakupili smo 

plastine epove od 

boca koje smo 

upotrijebili za izradu zanimljivih i 

kreativnih 

sliica i estitki. 

Osim 

putem sakupljanja raz- 

koje 

nih materijala za aktivnosti 

smo provodili na temu gospodarenja 

otpadom, suraivali smo s roditelji- 

ra- 

ma i putem zajednike kreativne 

dionice na 

temu recikliranja. 

Rodite- 

sta- 

lji i djeca su zajedno ukrašavali 

klene boice (boice smo prikupili 

takoer u suradnji s roditeljima) ko- 

vaze. 

je su postale šarene proljetne 

Takoer smo izradili i cvijee koje 

smo stavili u vaze. 

Ukljuenost roditelja u aktiv- 

nosti s djecom je neizmjerno 

važna 

jer su roditelji prvi i najvažniji odgotime 

i 

jitelji svoje djece te samim 

najvažnijaa stavka za ekološki odgoj 

djeteta. Ve od malih nogu potrebno 

109



je djeci 

prenositii ljubav prema prirodi i ouvanju planeta. Krajnji 

je cilj 

da djeca steeno znanje poslije mogu 

primjenjivati u svakodnevnom 

živo- 

tu i da stvorimo odgovorne i ekološki osviještene mlade ljude. 

Ovo 

sam ja! 

Cilj projekta je potaknuti 

razvoj samostalnosti, samosvijesti 

i samopouzdanjaa kod djece. Osim 

toga, djeca e stjecati osnovna 

znanja o sebi i svojim prijateljima, 

njegovati temeljne humane 

vrijed- 

prihvaanje razliitosti, ljubav...) i 

nosti (prijateljstvo, 

uvažavanje, 

razvijati osjeaj zadovoljstva i sa- 

mopouzdanja. 

Željeli smo malo bolje upo- 

znati jedni druge 

te smo zajedni- 

koji bi 

ki odluili izraditi plakate 

nam u tom pomogli. Ideja 

je bila 

da svatko svoj plakat s fotografi- 

gru- 

jama i crtežima pokaže cijeloj 

pi djecee te ukratko ispria nešto o 

sebi. 

110


U suradnji s roditeljima djeca su 

imala zadatak izraditi plakat na kojem su 

ve bile zadane smjernice: moja obitelj 

sastoji se od..., najdraža igraka, omiljena 

pria, najdraža životinja, najviše volim jesti... 

Na koji nain e plakat biti izraen - 

to su djeca i njihovi roditelji mogli sami 

odluiti. 

Djeca su se jako potrudila i veinom 

samostalno izradila svoje plakate. Crtali 

su, ukrašavali, izrezivali i lijepili fotografije... 

nastali su divni plakati. Djeca su 

bila jako ponosna na svoje uratke. 

Tijekom izlaganja skupina je pažljivo 

slušala govornika, postavljali su pitanja i 

sa zanimanjem prouavali sve što je bilo 

izloženo na plakatima. Govornici su ponosno 

priali o sebi i svojoj obitelji. Djeca 

koja su otvorena i komunikativnija u 

ovom su projektu zaista uživala, no iznenaena 

sam neoekivano pozitivnom reakcijom 

djeca koja su inae samozatajna 

– bili su samopouzdani, glasni i prilikom 

izlaganja su takoer vidno uživali. 

Moja prva slikovnica 

Osim razvijanja ljubavi prema knjigama 

i itanju, bitno je približiti djeci pojam 

slikovnice i njezinih likova, potaknuti 

kod djece želju za itanjem i posjetima 

knjižnici, izazvati osjeaj važnosti kod 

djece jer su i sami zaslužni za nastanak 

slikovnice. 

Obje skupine predškolaca posjetile 

su školsku knjižnicu gdje su s knjižniarkom 

razgovarali o odnosu prema knjigama 

i ponašanju u knjižnici. Druženje se 

nastavilo u uionici gdje im je knjižniarka 

proitala bajku, a nakon toga je uslijedila 

radionica na kojoj je dio djece crtao 

ilustracije, a dio njih je, prema predlošku, 

pisao tekst bajke. 

111


Nastale su slikovnice Trnoružica i Crvenkapica. Pomou slikovnice 

razvijamo kod djece zapažanje, samosvijest, potiemo maštu. Kroz igru i 

zabavu djeci smo uspjeli približiti pojam slikovnice i njezinih likova, 

potaknuti kod njih želju za itanjem slikovnica i posjetima knjižnici. Kao 

ishod svega, uspjeli smo izazvati osjeaj važnosti kod njih jer su i sami 

zaslužni za nastanak njihove slikovnice koja e biti uvana u školskoj 

knjižnici i moi e ju pregledati kada god oni to budu željeli! 

112

Živost i raznolikost školskog života 

Živost i raznolikost 

školskog života 

113


Vladimir Antolovi, diplomirani teolog 


Rimokatoliki vjeronauk 

Sredinom 17. stoljea postojala je škola u Nijemcima koja je služila 

crkvi kao sjemenište. U vrijeme carice Marije Terezije izlazi naredba da se 

u svakoj satniji osnuje škola. Tako je u Nijemcima 1766. godine otvorena 

škola gdje se uz vjeronauk uilo itati, pisati i raunati. Vjeronauk je u 

pravilu poduavao sveenik. 

Vjeronauk (nastao od rijei vjera i nauk) je pouavanje o vjeri u pojedinim 

vjerskim zajednicama te izborni predmet u školama u kojem 

djeca ue o svojoj vjeri. Vjeronauk je u javne škole u Hrvatskoj uveden na 

temelju Ugovora Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije 

o katolikom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u 

javnim predškolskim ustanovama, na temelju lanka 2. Zakona o potvr- 

ivanju ugovora izmeu Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na 

podruju odgoja i kulture. Vjeronauk je u hrvatskom školskom sustavu 

bio prisutan i ranije, do 1952. godine, kada je prekidanjem diplomatskih 

odnosa FNRJ i Vatikana bio ukinut, a nakon 1990. godine ponovno je 

vraen u školske klupe. 

Katoliki vjeronauk u Republici Hrvatskoj uveden je kao izborni 

predmet u osnovnoj i obavezni izborni predmet u srednjoj školi (umjesto 

njega može se izabrati etika), a odvija se prema tono odreenom programu 

odobrenom od strane Hrvatske biskupske konferencije i Ministarstva 

znanosti, obrazovanja i sporta. Predaju ga diplomirani teolozi i diplomirane 

katehete koji su položili struni ispit i imaju mandat biskupa. 

Zbog Domovinskog rata koji je zahvatio ovo podruje od 1993. do 

1997. godine, škola iz Nijemaca odlazi u progonstvo, a nastava se održava 

u prognanikom naselju „Blaca“ u Rokovcima-Andrijaševcima. Te prve 

godine vjeronauk predaje župnik Josip Kalmar i asna sestra Vicencija. 

Od 1995. do 1998. vjeronauk predaje župnik Josip Kalmar i vjerouiteljica 

Branka Banovi. Prognanici se 1998. godine vraaju u svoje rodne 

Nijemce i nastava se održava u prostorima škole. Vjeronauk tada predaje 

župnik iz Nijemaca Tomislav orluka i vjerouiteljica Tatjana Piljanovi. 

Na radno mjesto vjerouitelja 2001. godine dolazi Vladimir Antolovi, a 

od 2002. umjesto župnika orluke dolazi vjerouiteljica Ankica Landeka. 

Sljedee godine umjesto vjerouitelja Antolovia, vjeronauk predaje Katarina 

Bodalec, a 2004. vjerouitelj Slavko Blaževi. Vjerouiteljica Ankica 

Landeka odlazi 2005. godine i vjeronauk tada predaju Vladimir Antolovi 

115


i Leopold Volf. A od 2006. do danas vjerouitelji u našoj školi su Vladimir 

Antolovi i Ljudevit Gai. Uz vjerouitelja Vladimira Antolovia bila je i 

pripravnica vjerouiteljica Antonela Klisovi iz Nijemaca, koja se kroz 

godinu dana uz struno vodstvo mentora osposobljavala za daljnji rad. 

Vladimir Antolovi i Ljudevit Gai diplomirani su teolozi, a studij 

su završili na Katolikom bogoslovnom fakultetu u akovu. Vjeronauk u 

Nijemcima pohaa vei broj djece. Osim što su aktivni kao nastavnici i 

razrednici, sudjeluju i u drugim aktivnostima, kao što su humanitarne 

akcije, pripreme oko školskih priredbi, medijske skupine i vjeronaune 

olimpijade. 

116


Mira Peršinovi, vjerouiteljica 

Adventistiki vjeronauk 

Ovo je samo kratak osvrt o vjerouiteljskom radu s djecom u Osnovnoj 

školi „Ivan Kozarac“ Nijemci, tonije u Podrunoj školi u eletovcima. 

U Republici Hrvatskoj Kršanska adventistika crkva održava vjeronauk 

od 1968. godine unutar crkvenih prostorija. Pastori – sveenici 

organizirali su i izvodili nastavu uz pomo vjerouitelja. Adventistiki teološki 

fakultet u Maruševcu kontinuirano je obrazovao vjerouiteljske 

kadrove za nastavu adventistikog vjeronauka. Izvedba adventistikog 

vjeronauka bila je uvjetovana zakonima Ministarstva znanosti, obrazovanja 

i sporta Republike Hrvatske. 

Kršanska adventistika crkva u našoj zemlji ima školski vjeronauk 

prijavljen u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta s Planom i programom 

od 1992. Otada je vjeronauk priznat kao nastavni predmet 

obrazovnog sustava. Pastori-sveenici su školskoj djeci održavali vjeronauk 

u crkvi. Ocjene su na polugodištu i na kraju godine davali na uvid 

razrednicima i oni su te ocjene upisivali u imenik za pojedine uenike. 

Cilj vjeronauka je pomoi djeci u izgradnji njihove osobnosti. Istine 

iz Božje rijei nastojala sam osuvremeniti kako bi ih uenici što uspješnije 

integrirali u svoju osobnost. U konanici, željela sam da današnji 

uenici sutra budu što kvalitetniji graani koji e pozitivno djelovati u 

društvu i sredini u kojoj žive. Kroz nastavne teme obraivala sam biblijske 

linosti i dogaaje koji se odlikuju visokom kvalitetom moralnosti i 

djeci sam, sukladno njihovom uzrastu, na metodiki najprihvatljiviji na- 

in nastojala približiti ljepotu karaktera. 

Od 2003. godine vjeronauk je održavao pastor Marijan Peršinovi u 

prostorijama KAC eletovci. Od 2007. do 2014. na podruju Opine 

Nijemci nastava adventistikog vjeronauka odvijala se u prostorijama 

Podrune škole u eletovcima, u mjestu gdje su i živjeli uenici koji su 

polazili adventistiki vjeronauk. Bilo je od 3 do 5 uenika. 

Nastavu smo održavali jednom tjedno u trajanju od dva školska 

sata u suprotnoj smjeni. Iako sam tada radila u sedam osnovnih škola, 

uz dobru organizaciju, uvijek sam uspijevala stii na vrijeme i uspješno i 

kvalitetno obaviti planirano. Obzirom da nisam imala iskustva u radu u 

kombiniranom odjelu, a situacija je to zahtijevala, moram rei kako su 

mi dobro došla bogata iskustva kolegice Ljiljane Vidak koja ih je uvijek 

rado podijelila sa mnom. Osnovna škola „M. A. Reljkovi“ iz Cerne bila mi 

je matina škola. Zbog brojnosti škola u kojima sam imala uenike, 

117


nisam mogla biti na svim sjednicama Uiteljskog vijea. Držala sam prednošu 

nazoiti sjednicama Uiteljskog vijea u Osnovnoj školi Nijemci na 

poetku i na kraju školske godine. U tom kolektivu osjeala sam se 

prihvaeno i imala sam izuzetno dobru komunikaciju s kolegama. 

Za pomo u pripremi strunog ispita moram izraziti svoju zahvalnost 

ravnateljici Tatjani Kneževi i pedagoginji Ivi Sesar koje su mi svojom 

strunom prosudbom svesrdno pomogle i usmjeravale moj rad prema 

uspješnom cilju. 

U sklopu nastave s uenicima uvježbala sam božini program koji 

smo izveli u PŠ eletovci uoi Božia. Tom prigodom obradovali smo svu 

djecu iz škole i sela prigodnim paketiima koje su donirala djeca iz Engleske. 

Žao mi je što sam morala prekinuti taj plemeniti rad zbog selidbe u 

Zadar. Meutim, nastava vjeronauka nije prekinuta. Sada je održava pastor 

Tihomir Sabo. 

118

Živost i raznolikostt školskog života 

Marija Krekman, profesorica 

njemakog jezika i književnosti i povijesti 

Njemaki 

jezikk 

Od 1. kolovoza 2003. godine odobreno je 

uvoenje drugog stranog jezika kao izborne na- 

stra- 

stave za uenike etvrtog razreda. Uenjem 

nih 

jezika dijete razvija svoje jezine sposobnosti 

kao i visoku 

razinu komunikacije. Naša nastava 

njemakog 

jezika 

provodi 

se suvremenom 

metodom pouavanja, 

a uenici ga usvajaju u 

opuštenoj i radnoj atmosferi. 

Naši uenici su sudjelovali na natjeajima 

Goethe Instituta te je 

naša škola dobila 

i dva 

priznanja. Prvo priznanje Goethee Instituta 

je bilo 

30. kolovoza 

2013. na temu Eine Postkarte fr 

Europa (hrv. Razglednica za Europu), a drugo 12. 

lipnja 2014. na temu Fuball in unserem 

Leben 

(hrv. Nogomet u našem 

životu). Uenici rado ue 

njemaki jezik i uspješno ga usvajaju. 

119


Miroslav Stipeti, profesor politehnike 

Informatika 

Informatiko obrazovanje u OŠ „Ivan Kozarac“ Nijemci zapoinje 

nedugo nakon povratka škole iz progonstva. Škola je 1998. godine dobila 

donaciju od 6 raunala iz Nizozemske. Tako su se stekli preduvjeti za 

organiziranje nastave informatike, u poetku, kao izvannastavne aktivnosti. 

Prostor u kojem je bila smještena informatika uionica bio je današnji 

ured pedagoginje od nekih 18 m², gdje su uenici poeli stjecati prva 

informatika znanja. U to vrijeme bilo je vrlo znaajno uvoenje informatikog 

opismenjavanja u školu, posebice stoga što je vrlo mali broj 

kuanstava imao raunala u svom domu. Nedugo zatim spojeni smo i na 

mrežu te smo mogli pristupati i internetu, iako su tada brzine prijenosa 

podataka bile vrlo male u odnosu na današnje. Zbog malog broja raunala 

i ogranienog prostora nismo bili u mogunosti ukljuiti vei broj 

uenika jer je njihova zainteresiranost nadilazila spomenute uvjete. 

Izgradnjom novog dijela školske zgrade 

informatika uionica dobiva novi, vei i primjereniji 

prostor. Od 2004./2005. šk. god. 

odobrenjem tadašnjeg Ministarstva nadležnog 

za školstvo, informatika postaje izborni predmet 

za uenike od 5. do 8. razreda. Danas je 

uionica opremljena novijim raunalima i dodatnom 

raunalnom opremom što je omoguilo 

i ukljuivanje veeg broja uenika. U uionici 

se povremeno odvija nastava i iz drugih predmeta 

jer je instalirana pametna ploa s projektorom. 

Sukladno financijskim mogunostima 

škole, nabavlja se nova strojna i programska 

oprema, a u održavanju iste angažirani su i 

uitelji informatike. Pored toga, uionica je i 

svojevrsni TV-studio jer iz nje imamo mogunost 

emitiranja emisija Školske televizije u 

ostale uionice, a one su plod rada medijske 

skupine koja djeluje u sklopu izvannastavnih 

aktivnosti. 

U budunosti se nadamo daljnjem napretku 

i opremljivanju informatike uionice 

pa i ukljuivanju uenika nižih razreda u informatiko 

obrazovanje. 

120

Živost i raznolikost 

školskog života 

Silva Baanovi, profesorica 

razrednee nastave 

Razredna izvannastavnaa aktivnost 

Organiziramo maskenbal 

Pripremamo se za priredbee 

Izvannastavne aktivnosti 

izvode se u školi radi zadovolja- 

i intere- 

vanja razliitih 

potreba 

sa uenika. Planiraju se škol- 

planom i programom. Prilago- 

enee su potrebama i željama te 

skim 

kurikulumom i godišnjim 

tako 

pružaju mogunost 

indivi- 

dje- 

dualnoga razvoja svakoga 

teta. 

Izvannastavne aktivnosti 

nisu 

obvezne za uenike. Ue- 

že- 

nici ih biraju prema svojim 

ljama i interesima – nema ocje- 

aktivnost razlikuje se od osta- 

na. Razrednaa 

izvannastavna 

lih aktivnosti u školi. Ona je 

najbrojnija izvannastavna aktivnost 

– u nju 

su ukljueni svi 

uenici razredne nastave. Sasu 

raz- 

držaji koji se obrauju 

noliki, zanimljivi, te prilagoeni 

uenicima i nastavi. Doista za 

svakoga po nešto. 

121


Sudjelujemo na Danima kruha 

122


Pripremamo slikovnice 

Crtamo, izrezujemo, izraujemo, 

stvaramo... 

123


Igramo se u prirodi, šetamo... 

Ureujemo 

uionicu i panoe 

124


Tomislav Tuškan, uitelj fizike 

Mladi fiziari 

Mladi fiziari su izvannastavna aktivnost koju u našoj školi vodim 

od njenog poetka, od 2003./2004.školske godine. 

U radu skupine je do sada više ili manje aktivno sudjelovalo stotinjak 

uenika. Osnovni cilj je baviti se fizikom na nain na koji ne radimo 

na satu, ili se baviti dijelovima fizike koji nisu gradivo, kao što je na primjer 

astronomija ili meteorologija. 

Tijekom godina sudjelovali smo u više projekata u školi te izvan nje. 

Izraivali smo školski planetarij, obilježili Godinu fizike, Godinu Nikole 

Tesle, Svjetski tjedan svemira i tako dalje. 

U radu smo suraivali s drugim skupinama u školi kao što su: mladi 

kemiari, medijska skupina, novinarska skupina, a ove godine drugi 

put organiziramo radionice iz fizike za uenike treih i etvrtih razreda. 

Jedna od aktivnosti bila je i priprema 

za natjecanja iz fizike na kojima su se 

neki naši uenici posebno istaknuli, a to 

su: 

- Marijan Orlovi, 2007. županijski prvak; 

- Luka Denk, 2010. osvojio tree mjesto na 

Državnom natjecanju u Varaždinu. 

Promatranje pomrine Sunca 

125


Silvija Landeka, profesorica hrvatskog jezika i književnosti 

Dramska skupina 

Svaki bi ovjek trebao svoje slobodno vrijeme ispuniti razliitim 

aktivnostima u kojima dolaze do izražaja sposobnosti i spretnosti. Kvalitetno 

provoditi slobodno vrijeme znai zabaviti se, komunicirati s drugima, 

proširiti i dijeliti znanje. Dramska skupina svojim programom razvija 

maštu kod uenika, ui ih kako slušati i promatrati druge, kako se 

zauzeti za sebe te na taj nain osvještava i jaa identitet uenika i povjerenje 

u sebe. Dramskim igrama uenici se uživljavaju u ulogu dugoga što 

im pomaže bolje razumjeti svijet oko sebe i na taj se nain pripremaju za 

svijet odraslih. Takvom vrstom odgoja razvijamo nenasilje na svim razinama, 

uenici ue na konkretnim životnim situacijama, primjerice, kako 

reagirati na nasilje koje se može dogoditi nama ili nekom prijatelju, kako 

pristupiti povuenoj osobi, bolesnoj osobi itd. 

Uenici rade u skupini, este su interakcije te je potrebno dobro 

razviti svoju ulogu što povlai za sobom donošenje vlastitih odluka. 

U osnovnoj školi važno je uenike pripremati za daljnji život, a 

najbolje e nauiti radei u skupini. Naši susreti održavaju se najmanje 

jednom tjedno, uenici kroz igru razvijaju svoje kompetencije, a što je još 

važnije razvijamo viši oblik druženja i razne socijalne vještine. Posebno 

volimo kada naše uvježbane igrokaze, monologe i recitale uprizorimo na 

školskoj pozornici, a esto svoj rad predstavimo i na smotri LiDraNo na 

kojem ve nekoliko godina sudjelujemo na županijskoj smotri. 

Dramska skupina - uvježbavajui igrokaz 

126


Ana Klem, LiDraNo 2013. godine. 

Katarina Jeli i Emanuel Mikinac, 

LiDraNo 2014. godine. 

Uenici Dramske skupine sa mentoricom Silvijom Landekom. 

127



Postignua ljubitelja hrvatske rijei 

Uenici u slobodno vrijeme vrlo rado sudjeluju u literarnim natjeajima, 

a kao pomo u razvijanju pisanja vrlo dobro im doe i literarna 

skupina. Cilj literarne skupine je razvijanje usmenog i pisanog izražavanja 

te poticanje ljubavi prema književnosti. Kod uenika se potie slobodno 

kreativno izražavanje osobnog doživljaja, osjeaja, misli i stavova. Uenici 

zaista mogu biti uspješni, a to dokazuju njihove nagrade, postignua 

i priznanja. 

Literarnu skupinu vodile su uiteljice hrvatskog jezika: Nada Teševki, 

Silvija Landeka, Darija Matanovi i Tonka uri. Uenici su sudjelovali 

u brojnim aktivnostima literarne skupine te slali svoje radove na 

razne natjeaje. 

Zabilježili smo sljedea postignua ostvarena u zadnjih nekoliko 

godina: 

Nagrade, priznanja i postignua uenika 

- priznanje uenici Vedrani Šibali, 8. b razred, i mentorici Silviji Landeki 

za osvojeno 2. mjesto na Županijskom natjecanju „Europa u školi“ u 

kategoriji literarnih izriaja na temu Dijalogom gradimo mostove prijateljstva, 

u organizaciji Europskog doma iz Zagreba, a pod pokroviteljstvom 

Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske; 

- priznanje uenici Sanji Mužik, 5. b razred, i mentorici Silviji Landeki 

za osvojeno 1. mjesto na Županijskom natjecanju „Europa u školi“ u 

kategoriji literarnih izriaja na temu Moj doprinos boljoj Europi, u organizaciji 

Europskog doma iz Zagreba, a pod pokroviteljstvom Ministarstva 

znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske; 

- priznanje uenici Pauli Džigumovi, 5. b razred, i mentorici Silviji Landeki 

za osvojeno 2. mjesto na Županijskom natjecanju „Europa u 

školi“ u kategoriji literarnih izriaja na temu Moj doprinos boljoj Europi, 

u organizaciji Europskog doma iz Zagreba, a pod pokroviteljstvom Ministarstva 

znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske; 

- priznanje uenici Andreji Šimi, 6. a razred, i mentorici Silviji Landeki 

za osvojeno 3. mjesto na literarnom natjeaju „Bogatstvo Hrvatske u 

kapljici vode“ Turistike zajednice Vukovarsko-srijemske županije 

2010. godine; za nagradu škola je dobila namjenska sredstva u vrijednosti 

1.000,00 kuna; 

128


- uenica Sanja Mužik, 7. b razred, osvojila je 2. mjesto na literarnom 

natjeaju „Duša moja hrvatski je kraj“ 2010. godine u organizaciji 

Udruge „Šokadija“ Babina Greda, rad je objavljen u zborniku, mentorica 

Silvija Landeka; 

- sudjelovanje uenice Ane Mari Stojanovi, 7. b razred, na literarnom 

natjeaju „Duša moja hrvatski je kraj“ 2010. godine u organizaciji 

Udruge „Šokadija“ Babina Greda, rad je objavljen u zborniku, mentorica 

Silvija Landeka; 

- na Meuopinskom susretu LiDraNo 2010. godine uspješna je bila 

uenica Sanja Mužik, 6.b razred, iji je literarni izriaj poslan Županijskom 

povjerenstvu za literarno-novinarski izraz, mentorica Silvija Landeka; 

- pohvalnica uenici Sari Bošnjakovi, 7. a razred i mentorici Silviji Landeki 

za uspješno sudjelovanje u nagradnom natjeaju Vijest djejeg 

asopisa za uenike osnovne škole Modra lasta 2011. godine; 

- na Meuopinskom susretu LiDraNo 2011. godine uspješna je bila 

uenica Tea Jurkovi, 5.b razred, iji je literarni izriaj poslan Županijskom 

povjerenstvu za literarno-novinarski izraz, mentorica Silvija 

Landeka; 

- priznanje uenici Valentini Mikinac, 5. b razred, i mentorici Tonki uri 

za osvojeno 1. mjesto na literarnom natjeaju „Hrvatsku ja volim“ 

Turistike zajednice Vukovarsko-srijemske županije 2012. godine; za 

nagradu škola je dobila namjenska sredstva u vrijednosti 8.000,00 

kuna; 

- priznanje uenici Moniki Sabadoš, 6. a razred, mentorici Tonki uri i 

Osnovnoj školi „Ivan Kozarac“ Nijemci za sudjelovanje na natjeaju 

„Moja prva knjiga“ Centra za neohumanistike studije 2012. godine; 

- priznanje uenici Ani Matoševi, 7. b razred, mentorici Silviji Landeki i 



- uenica Katica Mesi, 8. b razred, osvojila je 1. mjesto na literarnom 

natjeaju Državne uprave za zaštitu i spašavanje na županijskoj razini 

2013. godine, mentorica Tonka uri; 

- uenica Danijela Stojak, 8. a razred, osvojila je 1. mjesto na literarnom 

natjeaju Državne uprave za zaštitu i spašavanje na županijskoj razini 

2013. godine, mentorica Tonka uri; 

- priznanje uenici Belindi Farago, 8. b razred, mentorici Tonki uri i 



- priznanje uenici Loreni ulabi, 6. a razred, i mentorici Tonki uri 

za osvojeno 3. mjesto na kreativnom natjeaju CAM(H)P-a 2013. godi- 

129


ne; uenica je za nagradu dobila komplet knjiga i objavljena joj je pria 

u zborniku „Put u središte prie“; 

- priznanje uenici Mateji Mesi, 8. b razred, za osvojeno 1. mjesto na 

literarnom natjeaju „Most od rijei hrvatskih“ Narodnih novina 2013. 

godine; za nagradu uenica je dobila tablet, a škola namjenska sredstva 

u vrijednosti 3.000,00 kuna, mentorica Tonka uri; 

- priznanje uenici Idi Marciki-Kiszegi, 6. a razred, i mentorici Tonki 

uri za osvojeno 3. mjesto na meunarodnom likovno-literarnom natjeaju 

„Slikam te, pjesmo, od slavonskoga bearca do dalmatinske 

klape“ Hrvatske kulturne zajednice iz Švicarske 2014. godine; 

- priznanje uenici Melani Nikoli, 7. b razred, za sudjelovanje na županijskoj 

smotri LiDraNo 2014. godine, literarni rad predložen na državni 

razinu, mentorica Tonka uri; 

- priznanje uenici Ani Bosani, 8. a razred, za osvojeno 1. mjesto na 

natjeaju „Najljepše pismo 2014.“ Gradske knjižnice i itaonice iz Vinkovaca; 

mentorica Silvija Landeka; 

- zahvalnica uenicama Katarini uraševi, 7. a razred, Katarini Jeli, 

7. b razred, Moniki Klem, 7. a razred, i mentorima Tonki uri i Ljudevitu 

Gaiu za sudjelovanje u Kampanji „NE govoru mržnje na internetu“ 

Ministarstva socijalne politike i mladih 2014. godine; 

- priznanje ueniku Lovri Šimuniu, 6. b razred, za sudjelovanje na županijskoj 

smotri LiDraNo 2015. godine; literarni rad predložen na 

državni razinu, mentorica Tonka uri; 

- priznanje uenici Ivi Majsinger, 5. b razred, mentorici Silviji Landekai 



- sudjelovanje na Meuopinskoj smotri LiDraNo; Iva Majsinger, 6. b 

razred, literarni rad „Za prigodu svaku“, mentorica Silvija Landeka; 

- sudjelovanje na Meuopinskoj smotri LiDraNo; Marta Mikinac, 7. b 

razred, literarni rad „Pobijedila sam nepravdu“, mentorica Tonka uri. 

130



Novinarska skupina 

Nakon otvaranja osmogodišnje škole u Nijemcima 1952. godine ure- 

ivan je ueniki list „Mladost“, a list uenika i uitelja „Školsko zvono“ 

pokrenut je na poetku 2001./2002. šk. god. Izlazio je svaka dva 

mjeseca, a kasnije i tri broja godišnje. 

lanovi prvog uredništva bili su uiteljica hrvatskog jezika Nada Teševki, 

uiteljica hrvatskog jezika Irena Burazin, uitelj informatike Miroslav 

Stipeti, uitelj Branimir Brkljai, urednik Školske televizije, i uitelj 

povijesti Željko Takši, zadužen za fotografiju. Kroz godine lanovi 

uredništva su se mijenjali, a to su: knjižniarka Mirela Komleni, uiteljica 

hrvatskog jezika Aleksandra urii, uiteljica hrvatskog jezika Silvija 

Landeka, pedagoginja Iva Sesar (ro. Sokoli), vjerouitelj Ljudevit 

Gai, te uiteljica hrvatskog jezika, Tonka uri i knjižniarka Gorana 

Hasel. 

Mnogi uenici su u zadnjih 15 godina odvajali svoje slobodno vrijeme 

kako bi zabilježili nezaboravne trenutke odrastanja unutar i izvan 

škole te uili kako se stvara školski list. 

131


U uvodima starijih brojeva možemo proitati ponos na izazov stvaranja 

školskog lista. U poecima bilo je zaista zahtjevno pokrenuti školski 

list zbog nedostatka raunalne opreme, diktafona, kamere i fotoaparata. 

Kako se list razvijao, tako se bogatila i školska oprema. No tehnologija se 

brzo mijenja te se i školski list „Školsko zvono“ promijenio u zadnjih 15 

godina. 

U prvim brojevima zastupljene su rubrike: intervju, jezini savjeti, 

literarna stranica, preporuka knjiga, roman Ivane Mesi, matematiki zadaci, 

vijesti uitelja, maturalac i ekskurzije. 

Školski list godinama se uspješno predstavljao na Županijskoj smotri 

LiDraNo te je svake godine sve više napredovao. Tijekom 2014./2015. 

pokrenut je probni digitalni list uenika i uitelja „Osmica“ na posebno 

otvorenoj mrežnoj stranici. Mrežna stranica „Osmica“ ureivala se usporedno 

sa školskim listom „Školsko zvono“. Iz financijskih razloga, ali i 

utjecaja tehnologije, naš školski list „Školsko zvono“ se od 2015./2016. 

ureuje na mrežnoj stranici i nastavlja s radom tamo gdje je stala probna 

stranica „Osmica“. Koliko je uspješan prijelaz, dokazuje i smotra 

LiDraNo. Mrežna stranica „Školsko zvono“, kao jedini digitalni list u 

Vukovarsko-srijemskoj županiji na razini osnovnih škola, predložen je na 

Državnu smotru LiDraNo i 2015. i2016. godine. 

Tijekom 2015./2016. šk. god. mrežna stranica „Školsko zvono“ je 

podijeljena na nekoliko rubrika koje se redovito ažuriraju i po potrebi mijenjaju. 

Na stranici se mogu pratiti vijesti iz škole, galerije slika uenikih 

radova, projekti uenika, intervjui, literarni radovi, stripovi, slikovnice te 

videozapisi u raznim mrežnim alatima koje uenici izrauju na satima 

novinarske skupine u informatikoj uionici. Uenici vrlo lako usvajaju 

nain ureivanja mrežne stranice i rad u mrežnim alatima, a svake 

godine otkriva se i novi nain ureivanja i predstavljanja vijesti. 

Novinarska skupina esto se bavila istraživanjem i prouavanjem 

tema koje su važne za uenike u 21. stoljeu sudjelujui u projektima i 

natjeajima. lanovi novinarske skupine su 2014. godine dobili priznanje 

Ministarstva socijalne politike i mladih za sudjelovanje u nacionalnoj 

kampanji pod nazivom „NE govoru mržnje na Internetu“. Snimili su 

videouradak o važnosti poštivanja ljudskih prava i negativnom utjecaju 

govora mržnje na internetu. Nacionalnoj kampanji "Nije smiješno" prikljuili 

su se 2015. godine iji je cilj sprijeiti govor mržnje na internetu, 

a o provedenim aktivnostima snimljen je videouradak koji je korišten na 

nastavi hrvatskog jezika u sklopu Školskog preventivnog programa. 

Internet je postao naješi oblik komunikacije i uenja, a djeca i 

mladi na njemu provode sve više vremena, esto i previše. Iz tog razloga 

novinarska skupina se esto ukljuuje u aktivnosti i projekte kako bi potaknula 

uenike na podizanje svijesti o sigurnosti i o sprjeavanju govora 

mržnje na internetu. 

132


Novinarskaa skupina djelovala je 

i kao aktivnost koja je uenike upoznavala 

s novim mrežnim alatima kao što su: PowToon, , Padlet, Tagxedo, 

Prezi, Glogster, ToonDoo, Storybird, Stupeflix, Animoto i drugi. Materijale 

izraene u navedenim alatima objavljivali su na mrežnoj stranici „Škol- 

sko zvono“, a svoja znanja mogu dalje koristiti u drugim predmetima. 

U suradnji 

s uiteljicom informatike Marijom Brnatovi 2014. i 

2015. godine prikljuili smo se meunarodnomm projektu 

Satu kodiranja. 

Uenici su slijedei upute 

kroz 20 koraka nauili kodirati igricu i dobili 

priznanja. 

Aktivnosti novinarske skupine 

su zaista raznolike i mijenjaju se 

kako se mijenja i tehnologija. 

Pratite i dalje naš rad 

na stranici skolskozvono.weebly.com! 

133


Ljudevit Gai, diplomirani teolog 

Medijska skupina 

Poetak medijske skupine datira još davne 1995. godine dok je 

Osnovna škola „Ivan Kozarac“ Nijemci djelovala u progonstvu u Andrijaševcima. 

Prvotna ideja bila je da se kroz simbiozu literarne i medijske 

skupine napravi školska televizija koja je emitirala svoj program jednom 

mjeseno, i to obino zadnji petak u mjesecu. Emisija je obino trajala po 

dvadesetak minuta. Sudjelovalo se i na smotri LiDraNo te je emisija ŠTV 

Nijemci predložena za državni susret. 

U poetku se medijska skupina brinula za snimanje i montažu, literarna 

za sadržaj i glumu, a informatika za realizaciju projekta.U samom 

poetku se radilo onom tehnikom koja je tada bila vrhunac amaterskog 

snimanja i obrade videozapisa te je izdvojeno dosta sredstava za nabavu 

tehnikih pomagala koja su u to vrijeme bila skupa. Prva kamera kupljena 

je za medijsku skupinu 1995. godine, a bila je to VHS Panasonic s 

torbomi stalkom. Nakon toga je 2004. godine kupljena Sony DCR- 

IP220E, a 2011. godine Samsung model SMX-F50SP (digital camcoder). 

Prvi voditelj medijske skupine bio je uitelj tjelesne i zdravstvene 

kulture Branimir Brkljai koji je 10 godina vodio ovu skupinu, do 2004. 

godine. Što bi se reklo, pekao je zanat i probijao led medijske skupine. S 

njim su suraivali uiteljica hrvatskog jezika Irena Burazin, zadužena za 

sadržajni dio, te uitelj informatike Miroslav Stipeti. Nakon uitelja Branimira 

Brkljaia medijsku skupinu vodi uitelj geografije Željko Mlatkovi, 

a 2006. godine ju preuzima vjerouitelj Ljudevit Gai. 

Od vremena kada je medijsku skupinu vodio uitelj Branimir 

Brkljai pa do danas, rad medijske skupine se promijenio. Medijska 

skupina osmišljava sadržajni dio, snima, montira i priprema prikazivanje 

videomaterijala. Za potrebe škole fotografira te brine o razglasu prilikom 

školskih priredbi, maskenbala, tribina i sl. 

Rad medijske skupine sastoji se u tome da se uenicima približe 

moderni audiovizualni mediji, poui ih radu, poprati sva dogaanja u 

školi i u lokalnoj zajednici, te surauje s ostalim skupinama i uiteljima 

u školi. Svake godine poprati se par skupina te s njima sudjeluje na raznim 

natjeajima. Naravno, tu je i neizostavan rad na školskoj televiziji 

koja sada prikazuje Božinu i Ljetnu emisiju kao presjek zanimljivih 

dogaanja te školske godine. 

Svake godine broj zainteresiranih raste jer se prepoznaje zanimljivost 

korištenja modernih virtualnih sredstava i medija komuniciranja. Za 

134


razliku od prije 20 godina, kada je sama oprema bila skupocjena, danas 

svako dijete ima u ruci mobitel s dobrom kamerom i programima koji 

pružaju velike multimedijalne mogunosti. Kad ih se poui osnovama 

snimanja i obrade video- i audiomaterijala, na njihovoj je kreativnosti što 

e napraviti. 

Danas medijska skupina ima desetak stalnih lanova i neke koji su 

povremeni, ovisno o ostalim skupinama i obavezama koje imaju u školi. 

Može se rei da medijska skupina ima pune ruke posla i da se to djeci 

svia iz razloga što je zanimljivo i vrlo im je blisko zbog same tehnike 

kojom su okruženi. Prava skupina za moderno doba. 

135


Tomislav Hrženjak, profesor glazbene kulture 

Školski pjevaki zbor 

Pjevanje je, po prirodi stvari, neizostavni dio nastave glazbene kulture. 

Uenici kod kojih postoji talent, ali i osobita zainteresiranost za ovaj 

nain umjetnikog izražavanja, imaju priliku razvijati i njegovati svoje 

pjevake sposobnosti pjevanjem u školskom pjevakom zboru. 

Školski pjevaki zbor Osnovne škole „Ivan Kozarac“ Nijemci djeluje 

u kontinuitetu od 2004. godine. Namijenjen je uenicima od 5. do 8. razreda. 

Svake nastavne godine okupi se 30-40 uenika radi sudjelovanja u 

ovoj aktivnosti. 

Sudjelovanjem na školskim priredbama i drugim manifestacijama 

zbor doprinosi kulturnom životu sredine i prezentiranju rezultata odgojno-obrazovnog 

rada škole pred lokalnom zajednicom. Osim tog osnovnog 

cilja, zbor svojim djelovanjem ispunjava još nekoliko raznolikih zadaa 

zahvaljujui svom vrlo šarolikom repertoaru. Naime, osim pjesama posebno 

namijenjenima djeci, pjevaju se još i narodne, duhovne, te popularne 

pjesme razliitih žanrova. Pjevajui pjesme iz našeg bogatog narodnog 

stvaralaštva, zbor doprinosi uvanju i njegovanju narodne kulture, a 

za obilježavanje velikih blagdana, važnih dogaaja, obljetnica, godišnjica, 

sjeanja i drugih posebnih dana, uvježbavaju se duhovne i druge prigodne 

pjesme. 

Uenici pjevanjem u školskom pjevakom zboru imaju priliku dodatno 

razvijati svoj glazbeni talent, razviti zdrav glazbeni ukus, uiti se 

timskom i suradnikom radu, te meusobnom povjerenju jer uspješna 

zborska izvedba nije mogua bez timskog rada i povjerenja. Nikako ne 

treba zanemariti ni odgojni uinak koji pjesma svojim sadržajem može 

ostvariti kod uenika jer nerijetko je rije o pjesmama koje na zanimljiv i 

upeatljiv nain promiu najvažnije životne vrijednosti šaljui snažnu i 

korisnu životnu poruku koja može pomoi uenicima da se razviju u 

dobre, plemenite i osjeajne ljude. 

136


Mirela apko, magistra edukacije matematike i informatike 

Folklorna skupina 

Folklor je naziv za razliite aspekte tradicije kulture, naješe uobi- 

ajen u znaenju zajednikog imena za tradicijske oblike književnosti, 

glazbe, plesova, dramskog i likovnog stvaralaštva. Umjetnost bilo kojeg 

vremena ne može se zamisliti bez folklornih elemenata, premda je njegov 

udio ponekad jedva zamjetljiv. Narodna melodija nosi sa sobom i dio 

atmosfere krajolika s kojim neposredno živi i od koje je autentino izre- 

en. 

U folklornoj skupini aktivno sudjeluju uenici od prvog do osmog 

razreda. Svaki tjedan imamo probe na koje uenici s veseljem dolaze. 

Školska folklorna skupina djeluje od povratka iz progonstva 1998. 

godine. Na satima folklorne skupine uenici ue o vlastitoj kulturi i 

povijesti. Marljivo radimo kako bismo se što boje pripremili za nastupe 

na božinim priredbama, priredbama povodom kraja školske godine i za 

razna dogaanja. Sudjelovali smo na Otokom proljeu i ugostili KUD 

Šumari iz Vinkovaca. Veinom za priredbe predstavimo djeje igre, plesove 

i pjesme Slavonije, ali uenici ue i igre i plesove Meimurja, Baranje, 

Posavine i Dalmacije. 

Folklorna skupina 

137




Tamburaška 

skupina 

Tamburaška skupi- 

aktivnostu kojoj su ue- 

na je bila izvannastavna 

nici uili svirati uz objaš- 

teorije 

njenja iz osnova 

glazbe te su tako bolje 

upoznavali i vlastito etno- 

nasljee Slavonije. 

Tamburaškuu je sku- 

osi, 

pinu vodio Zlatko 

višegodišnji profesionalni 

voditelj 

tamburaškog or- 

iz 

kestra KUD-a „Šumari“ 

Vinkovaca i autor udžbesamica 

- 

nika Tambura 

osnovni teaj i Uimo svi- 

školi je 

rati gajde. U našoj 

radio na radnom 

mjestu 

uitelja 

matematike i glazbene 

kulture od 1987. do 

1991. te od 1999. do 

2012. godine. 

Vrlo uspješno je voskupinu 

dio tamburašku 

po kojo 

je naša škola bila 

prepoznatljiva, a takoer 

je osposobio mnoge gene- 

koji da- 

racije tamburašaa 

nas sviraju u raznim tam- 

od 

buraškim sastavima 

Nijemaca, Vinkovaca, Za- 

greba i šire. 

138


Marija Marijanovi, magistra edukacije likovne kulture 

Kreativnost likovne skupine 

U školi je ova izvannastavna aktivnost oduvijek bila aktivna, ponajprije 

što joj je primarni zadatak bio estetsko ureenje, odnosno vizualno 

unapreenje škole. Nekada se ona nazivala „Estetsko ureenje škole“, 

dok ime nije promijenjeno u „Likovna skupina“, ponajprije zbog promjena 

koje su uslijedile u planu i programu skupine. Do tada, kako sam navela, 

godišnji plan i program bio je usmjeren iskljuivo ureenju škole tijekom 

godišnjih doba, obilježavanju bitnih datuma ili velikih blagdana. Za te 

prigode izraivale su se razliite papirnate dekoracije koje bi krasile školske 

panoe, mobili ili visee dekoracije na glavnom ulazu, a jednako tako 

se sudjelovalo i u priredbama za koje smo osmišljavali primjerene scenografije. 

Tu i tamo, tijekom školske godine sudjelovali smo i u dogaanjima 

poput snimanja glazbenog serijala Lijepom našom, Memorijala 12. 

redarstvenika ili Dana otvorenih vrata škole Nijemci, u kojima smo dali 

svoj obol izraujui ukrase i osmišljavajui prigodne scenografije, što se 

može vidjeti i na ovih nekoliko fotografija. 

U meuvremenu, plan i program se ponešto promijenio te smo uveli 

više kreativnog izražavanja u smislu eksperimentiranja novim medijima i 

tehnikama, kao što su slikanje na platnu ili izrada recikliranog papira, 

prostorno oblikovanje ili grafiko izražavanje. Cilj je proširiti djeje spoznaje 

o vizualnom izražavanju i omoguiti im da se upoznaju s tradicionalnim, 

ali i suvremenim tehnikama kao nadopuna redovnoj nastavi likovne 

kulture. Ve tada, ova aktivnost je promijenila ime u „Likovna 

skupina“, koja sada broji oko 10-ak uenika, uglavnom 5. i 6. razreda, ali 

i nekolicinu onih koji nas posjeuju ponekad. Naravno, radovi djece sa 

satova likovne kulture redovno su izlagana na panoima naše škole, a 

nerijetko su stizale pohvale i za jedne i za druge. 

U posljednje vrijeme trudimo se ostvariti suradnju s Uenikom 

zadrugom „Bosut“. Plan i program smo prilagodili potrebama djece ija je 

velika želja izraivati i oblikovati, ali i prodavati svoje proizvode kako bi 

omoguili kupnju novog materijala, a najviše od svega to im je potrebno 

kao pohvala i poticaj za daljnje kreativno izražavanje. Osim dekorativne, 

naši proizvodi imaju i funkcionalnu namjenu, kao što su društvene igre 

ili lijevana gipsana slova kao pomono sredstvo u pouavanju prvih slova 

i sastavljanju rijei predškolske i školske djece. U 2015./2016. šk. god. u 

Školski kurikulum uveli smo i sudjelovanje na natjecanju iz likovne 

kulture LIK, zbog kojega smo vrlo uzbueni. 

139


Izmeu ostalog, trudimo se biti na dohvat ruke onima kojima je potrebna 

naša pomo i koji prepoznaju naše svestrane mogunosti i vrijednosti. 

Djela naših vrijednih ruku možete vidjeti na sljedeim fotografijama. 

Kreativni radovi uenika 

140


141


Vinka Juri, magistra edukacije kemije 

Mladi kemiari 

Ovu izvannastavnu aktivnost pohaaju mladi zaljubljenici u kemiju, 

oni koji su zaintrigirani apstraktnim i maštovitim prožimanjem atoma i 

molekula kroz sve vrste prirodoslovnih znanosti. 

Okupljamo se kako bi uenici stekli korisna znanja i usvojili znanstveni 

nain razmišljanja i logikog zakljuivanja te se osposobili za primjenu 

tog znanja u svakodnevnom životu. 

Kemiari izvode eksperimente, analiziraju ih i vježbaju voenje 

pravilnih bilježaka. Na taj nain uviaju svrhu eksperimenta, nain 

izvoenja i usvajaju mogue opasnosti i zaštitu pri radu. 

Provodimo i istraživanje raznih eksperimenata po izboru kao što su 

npr.: Medo pleše, medo brunda, Munje pod vodom, Forenziari, Bengalske 

vatre, reakcije Coca-Cole i Mentos bombona i sl. 

Zabavljamo se i izraujui sapune pri emu kemiari primjenjuju 

sve što su do tada nauili. 

Svakako, dio našeg 

vremena posveujemo povijesti 

kemije prouavaju- 

i nobelovce, kao što su 

Lavoslav Ružika i Vladimir 

Prelog. 

Slika pokusa „crna mamba“. 

143


Gabrijela Damjanovi, profesorica geografije 

Ekološki kviz „Lijepa Naša“ 

Izvannastavna aktivnost Ekološki kviz “Lijepa Naša“ u školi se održavala 

od 2009. do 2014. godine. 

Izvannastavnoj aktivnosti prikljuivali su se uenici od 5. do 8. razreda. 

Glavni ciljevi skupine bili su razvijanje ekološke svijesti, razvijanje 

zanimanja za udaljena i nepoznata podruja te njihovo upoznavanje, 

razvijanje kreativnosti, samopouzdanja, samostalnosti i natjecateljskog 

duha, razvijanje kritikog mišljenja i logikog zakljuivanja. 

Svi ciljevi su se ostvarivali kroz praktini i teorijski rad. Ekološki 

kviz objedinjavao je pet glavnih podruja: geografija, vjeronauk, kemija, 

biologija i priroda. Rad skupine vrednovan je kroz školska, županijska i 

državna natjecanja. 

Voditeljica izvannastavne aktivnosti, svih projekata i priprema za 

natjecanje bila je Gabrijela Damjanovi. 

Kroz godine rada na ovoj izvannastavnoj aktivnosti, uenici su sudjelovali 

u izradi razliitih radova s razliitom namjenom izraenim od 

razliitih materijala. Sudjelovali su u nastavi na terenu, koristili razliite 

prirodne materijale i naine izvedbe u izradi svojih radova, koristili se 

raunalnim programima… 

144


Projekti 

Projekt izradevulkana od gline pronaene 

u obližnjem podruju realiziran je 2009./2010. 

šk. god., a vulkan se koristio u nastavi geografije 

za demonstraciju vulkanskih erupcija, 

objašnjavanje posljedica na klimu te prednosti 

i nedostataka života uz vulkane. 

Projekt izrade globusa od starog papira i 

balona realiziran je 2010./2011. šk. god., a 

globus se koristio na nastavi geografije za objašnjavanje 

oblika Zemlje, rasporeda kontinenata 

i oceana. 

145


Projekt izrade suvenira obuhvaao je 

izradu magneta od gline i razglednica s motivima 

Opine Nijemci u svrhu suradnje škole 

i Opine te sudjelovanje na manifestaciji 

„Divan je kieni Srijem“. Projekt je realiziran 

2010./2011. šk. god. 

Projekt o reciklaži obuhvaao je prikupljanje 

starog papira, kaširanje i izradu 

foto-albuma. Projekt je realiziran 2011./ 

2012. šk. god. 

146


Projekt o klimi, biljnom i životinjskom svijetu i 

klimatskim promjenama 

obuhvaaoo je izradu 

make- 

pri- 

ta klima, biljnog i životinjskog svijeta uz pomo 

rodnih materijala. Makete su se koristile u nastavi 

geografije za demonstraciju i objašnjavanje 

klimatskih 

promjena. Projekt je 

realiziran 

2012./2013. šk. 

god. 

147


Projekt izrade 

maketa obuhvaao 

je izradu maketa poluotoka, 

otoka, jezera, 

itd. Makete su 

korištene na nastavi 

geografije za objašnjavanje 

reljefnih 

oblika Projekt je realiziran 

2012./2013. 

šk. god. 

Projekt izrade starih igara i sportova obuhvaao je istraživanje o 

starim zaboravljenim igrama i sportovima, njihovo ponovno oživljavanje 

kroz igru i izradu pravila. Projekt je realiziran 2013./2014. šk. god. 

Natjecanja 

Natjecanja iz Ekološkog kviza održavala su se na školskoj, županijskoj 

i državnoj razini za osnovne i srednje škole. Svaku školu predstavljala 

je grupa od etiri uenika (za svaki razred, od 5. do 8., po jedan predstavnik). 

Kroz godine postojanja aktivnosti naša škola imala je ast biti 

domaini svih županijskih natjecanja. Natjecanje se organiziralo kroz tri 

faze: pisani, praktini i usmeni dio. Praktini rad temeljio se na naelu 

„istražili smo-uradili smo-predlažemo“. Sva tri dijela obuhvaala su znanja 

iz geografije, vjeronauka, kemije, biologije, prirode i ope kulture. 

Zbrajanjem bodova iz sva tri dijela škole su rangirane prema uspjehu i 

predlagane za državna natjecanja kao predstavnici županije. 

148


U školskoj godini 2009./2010. na županijskom natjecanju naša 

školu su predstavljali uenici: Sreko Kaji, 5.r., Sanja Mužik, 6.r., Marko 

Klem, 7.r., i Domagoj Brki, 8.r. Škola se predstavila s temom praktinog 

rada Ekoturizam u Nijemcima uz rijeke Bosut i Spavu. Od ukupno 

sedam osnovnih škola, koliko je sudjelovalo na natjecanju, naši uenici 

su osvojili 5. mjesto. 

U školskoj godini 2010./2011. na županijskom natjecanju našu 

školu predstavljali su uenici: Senka Konjevi, 5.r., Sreko Kaji, 6.r., 

Andrea Šimi, 7.r. i Marija-Magdalena Šimi, 8.r. Tema praktinog rada 

bila je Suveniri našeg kraja. Od ukupno devet osnovnih škola, koliko ih je 

sudjelovalo na natjecanju, naša škola osvojila je 3. mjesto. 

U školskoj godini 2011./2012. na županijskom natjecanju našu 

školu predstavljali su uenici: Lorena ulabi, 5.r., Senka Konjevi, 6.r., 

Sreko Kaji, 7.r. i Sanja Mužik, 8.r. (slika lijevo). Tema praktinog rada 

bila je Od reciklaže do proizvoda. Od ukupno sedam osnovnih škola, 

koliko ih je sudjelovalo na natjecanju, naša škola osvojila je prvo mjesto i 

plasirala se na državno natjecanje. 

Državno natjecanje 

održano je od 

15. do 17. travnja 

2012. godine u Zadru. 

Na natjecanju 

je sudjelovalo 35 osnovnih 

i 33 srednje 

škole. 

Naša škola bila 

je predstavnik Vukovarsko-srijemske 

županije 

i ostvarila odlino 

10. mjesto. 

Odlukom Agencije 

za odgoj i obrazovanje 

Ekološki kviz 

„Lijepa Naša“ ukinut 

je iz sustava natjecanja 

2013./2014. 

šk. god. zbog ega je 

ukinuta istoimena 

izvannastavna aktivnost. 

149


Josip Rosandi, magistar povijesti i maarskog jezika i književnosti 

Tragom prošlosti 

Uenici na izvannastavnoj aktivnosti „Tragom prošlosti“ istražuju 

povijesne bitke i osobe. Pripremaju plakate o najzanimljivijim povijesnim 

osobama, kao što je Kristofor Kolumbo, Stjepan Radi, Napoleon Bonaparte 

itd. Kod istraživanja povijesnih bitaka uenici prouavaju kako su 

izgledale bitke jer rade makete o tim bitkama. Uenicima su najdraže 

bitke Prvog i Drugog svjetskog rata, Bitka za Vukovar, Bitka kod Salamine, 

Bitka kod Trafalgara, bitke Vikinga i bitke Rimljana. 

Bitka kod Salamine 479. god. 

izmeu Grka i Perzijanaca 

Slika 2. Brodovi Atenjana. 

Slika 1. Poetak – otok Salamina. 

Slika 3. Bodovi Spartanaca. 

Slika 5. Uenici koji su radili spartanske brodove: 

Nikola Tunji, Martin Spai i uka Jozi. 

Slika 4. Dovršen brod Atenjana. 

150


Slika 6. Uenici koji su radili atenske brodove: 

Ivan Balaton, Karlo Šibali i Patrik Perica. 

Slika 7. Gotova maketa 

Bitka kod Verduna 1916. godine 

izmeu Središnjih sila i Antante 

Slika 1. Bojanje makete (Ilija uri) 

Slika 2. Pravljenje rovova i ograda na maketi 

(Antoni Bariši) 

Slika 3. Bojanje i ureivanje drugog 

dijela makete (Patrik Perica) 

Slika 4. Izrada kua i skladišta 

za maketu (Karlo Šibali i Mateo Štivi) 

151


Slika 5. Lijepljenje kua za maketu 

(Josip Belajevi, Ivan Balaton i 

Domagoj Cvitkovi) 

Slika 6. Maketa – Bitka kod Verduna 

Brodska bitka kod Trafalgara 1805. godine 

izmeu engleske flote i francuske flote 

predvoene Napoleonom Bonaparteom 

Slika 1. Istraživanje i prouavanje 

(uka Jozi i Mateo Štivi) 

Slika 2. Maketa 

Slika 3. Gotova maketa 

(Ivan Balaton, Patrik Perica, 

uka Jozi, Mateo Štivi i 

Domagoj Cvitkovi) 

152


Blaženka Pocrnja, profesorica fizike kulture 

Školsko sportsko društvo Nijemci 

Školsko sportsko društvo Nijemci osnovano je 29. svibnja 2014. 

godine s ciljem ukljuivanja što veeg broja uenika u izvannastavne 

školske sportske aktivnosti. 

Zadae Školskog sportskog društva Nijemci je sustavno planiranje, 

organiziranje i provedba sportskih aktivnosti za uenike kao dio izvannastavnih 

sadržaja škole; poticanje na ukljuivanje što veeg broja uenika 

u školske sportske aktivnosti; promicati struni rad u školskome sportu, 

kao i struni sportski rad s djecom i mladima u lokalnoj zajednici; poticati 

etika i moralna naela, poštovanje ljudskog dostojanstva, fair playa, 

tolerancije, nenasilja i kulture sporta; sudjelovanje na školskim sportskim 

natjecanjima i priredbama; edukacija uenika putem školskih 

sportskih aktivnosti, razvijanje odgojnih i kulturnih vrijednosti uenika 

putem školskih sportskih aktivnosti. 

Školsko sportsko društvo Nijemci ima etiri stalne skupine, a to su: 

nogomet (voditeljica: Blaženka Pocrnja), badminton (voditeljica: Blaženka 

Pocrnja), rukomet (voditeljica: Marija Krekman) i judo (voditelj: Josip Pilji). 

Nogomet kakvog danas poznajemo nastao je 1863. godine u Engleskoj. 

Tada je osnovana Football Association, prva svjetska organizacija 

koja je upravljala ovim sportom i donijela pravila slina današnjima.No 

povijest ovog sporta daleko je duža. Još tri stoljea prije Krista jedan 

oblik nogometa igrao se u Kini pod nazivom Tsu'Chu u vrijeme dinastije 

Han. Zapravo je bila rije o vojnoj vježbi u kojoj je cilj bila pogoditi loptom 

malu mrežu izmeu bambusovih stabala. Pucaa su ometali ostali 

vojnici, a loptu je smio dodirivati svim dijelovima tijela osim rukama.Prva 

nogometna utakmica u Hrvatskoj odigrana je 1873. godine u Rijeci. U 

njoj su sudjelovali samo engleski mornari, a ne i lokalno stanovništvo. Za 

poetak nogometa u Hrvatskoj uzima se 1880. godina kada je u Županji 

skupina lokalnih mladia zaigrala protiv Engleza, koji su na tom podru- 

ju radili na eksploataciji hrastovih šuma. Nogometna lopta s kojom se 

igralo i danas se uva u Županji. 

U nogometnu skupinu u školi ukljuena su 33 uenika. Tijekom 

nastavne godine odradi se sedamdeset sati. Cilj aktivnosti je zadovoljavanje 

djejih potreba za kretanjem, igrom, natjecanjem te usvajanje osnovnih 

tehniko-taktikih elemenata nogometa. 

153


Posljednje natjecanje na kojem smo sudjelovali održano je 26. 

studenog 2015. Osnovna škola “Ivan Kozarac“ Nijemci bila je domain 

natjecanja u futsalu za djeake 7. i 8. razreda. Na natjecanju su sudjelovale 

ekipe iz osnovnih škola iz Otoka, Slakovaca, Nuštra, Lipovca i Komletinaca. 

Nakon odigranih devet utakmica najuspješnija je bila ekipa iz 

Komletinaca, dok je ekipa naše škole zauzela odlino drugo mjesto. 

Dana 8. ožujka 2012. godine naša je škola bila domain natjecanja 

„Lino višebojac“. Organizaciju proveli su Podravka, Sportske novosti i 

HRT u suradnji sa školom. Pobjedu su odnijeli uenici 5. razreda, Katarina 

Jeli i Ivan Pandža, a najboljim navijaem proglašen je Vedran Grbavac. 

U sklopu ovoga fantastinog spektakla naši su se uenici imali priliku 

družiti s izvrsnim sportašima: Robertom Seligmanom, poznati osjeki 

gimnastiar, i Dinom Kresingerom, nogometaš NK „Cibalia“. 

Badminton je sport koji se igra reketom, a u kojem se susreu dva 

pojedinca ili dva para. Igrai igraju na svojoj strani pravokutnog terena 

podijeljenog mrežom po sredini. Igrai reketom udaraju badmintonsku 

lopticu tako da pree mrežu i padne u suprotnu polovicu terena, a s ciljem 

da je protivnik ne uspije vratiti. Loptica se smije udariti samo jednom 

prije nego što se uputi preko mreže. Poen poinje servisom jedne od 

strana, a završava kad loptica dodirne tlo. Badminton je natjecateljski 

sport, ujedno i standardni olimpijski sport, koji se igra u pet kategorija: 

pojedinano žene i muškarci, ženski i muški parovi, te mješoviti parovi. 

Badminton je takoer vrlo raširen vid rekreacije, pogodan i za igru u prirodi, 

bez mreže ili pravila, zbog ega se esto od neupuenih ne doživljava 

kao ozbiljan sport, dok je to doista tehniki zahtjevan sport. U badminton 

je ukljueno 19 uenika. Tijekom nastavne godine odradi se sedamdeset 

sati. Cilj aktivnosti je zadovoljavanje djejih potreba za kretanjem, igrom, 

natjecanjem te usvajanje osnovnih tehniko-taktikih elemenata badmintona. 

154


Marija Krekman, profesorica njemakog jezika i književnosti i povijesti 

Rukometna skupina 

Rukometna skupina je jedna od novih skupina. Djeluje tri godine u 

našoj školi kao izvannastavna aktivnost. Ima 33 lana; nekoliko djevoj- 

ica, a ostalo su djeaci. Provodi se jednom tjedno po dva školska sata 

pod vodstvom profesorice Marije Krekman. Kroz rukometnu igru uenici 

usvajaju tehniku rukometne igre, tehniku igre u obrani igraa, tehniku 

igre u napadu, taktiku rukometne igre pojedinano u obrani, taktiku 

rukometne igre u napadu, taktiku rukometne igre skupno, taktiku rukometne 

igre momadski. Cilj rukometne skupine jest poznata izreka: „U 

zdravom tijelu zdrav duh“. 

Rezultati su sljedei: unapreenje rukometnih vještina, promoviranje 

vježbanja i tjelovježbe, unapreenje timskog rada, fair play. Dana 19. 

ožujka 2015. godine, po prvi put su uenici 7. i 8. razreda sudjelovali na 

Županijskom školskom natjecanju u Osnovnoj školi Bartola Kašia u 

Vinkovcima te osvojili 4. mjesto. Rukometašima je bilo ast sudjelovati 

na natjecanju i pokazati kvalitetu i upornost igraa naše škole. 

Rukometaši OŠ “Ivan Kozarac“ Nijemci 

155


Josip Pilji, voditelj judo skupine 

Judo skupina 

Judo klub Nijemci poeo je s radom 2007. godine, a danas je jedna 

od skupina Školskog sportskog društva Nijemci. Kroz klub je do danas 

prošlo preko 350 uenika Osnovne škole "Ivan Kozarac" Nijemci. Tijekom 

svih godina djeca su osvojila preko 700 odlija, a treba napomenuti da je 

bilo i državnih medalja u svim dobnim kategorijama. Naši judaši su 

osvojili 13 državnih odlija, od kojih je najsjajnije odlije Marka Juria 

osvojeno na Prvenstvu Hrvatske za djeake u Vinkovcima. 

Od 2015. godine judo je uveden u osnovne škole kao izvannastavna 

aktivnost što je omoguilo djeci svih uzrasta bavljenje ovim sportom. Od 

2007. godine do danas Judo klub Nijemci je organizirao 5 judo turnira 

pod nazivom „Srijemski kup“. Održava se svake godine u sklopu manifestacije 

„Divan je kieni Srijem“ za mlae dobne kategorije. Isto tako se pristupilo 

organizaciji humanitarnog judo turnira kojim se pomoglo obitelji 

Raut. 

Na kraju samo treba napomenuti da je UNICEF proglasio judo najboljim 

borilakim sportom za mlade ljude pa nije ni udo da je ovaj sport 

danas jedan od najpopularniji sportova u svijetu. 

S lijeva na desno: Tamara Reštarovi, Josipa Stojakovi, Lorena ulabi, 

Adriana Ištvanovi, Ivona Ištvanovi, Marija Žderi i Josip Pilji (trener). 

156


Vinka Juri, magistra edukacije kemije 

Uenika zadruga „Bosut“ 

Školske godine 2008./2009. u Osnovnoj školi ''Ivan Kozarac'' osniva 

se Uenika zadruga ''Bosut'' u želji da se kod uenika razvije osjeaj 

zajedništva i poduzetniki duh. Usmena predaja kaže da je nekada postojala 

uenika zadruga pri kojoj se aktivnost lanova svodila na brigu i 

uzgoj voaka, ali i da je postojala skupina koja se bavila fotografijom. 

Plan i program voenja Uenike zadruge „Bosut“ obuhvaa praenje, 

bilježenje i voenje dokumentacije, koreliranje i formiranje skupine, 

poticanje uenika na ukljuivanje u rad, uspostavljanje suradnje s roditeljima 

uenika, uiteljima, vanjskim suradnicima, lokalnom zajednicom, 

organizacija i provedba prodajnih izložbi. Cilj je razvijanje razliitih vještina 

kako bi uenici stekli samopouzdanje, kritiko vrednovanje sebe i 

drugih, prijateljski duh te otkrivanje kreativnih potencijala koje još nisu 

spoznali. Prema tome, korisno je i svrhovito kreativno provoenje slobodnog 

vremena kojim se takoer budi svijest o važnosti timskog rada. 

Okupljanje je na dobrovoljnoj osnovi. Uenici pod vodstvom uitelja–voditelja, 

prigodnim metodikim postupcima razvijaju kreativnost i inovativnost, 

radne navike i pozitivne stavove prema istima, pokazuje individualne 

sklonosti, interese i sposobnost praktine primjene steenih znanja u 

životu. 

UZ „Bosut“ u poetku je obuhvaala dvije skupine. Likovnu kreativnu 

radionicu za više razrede vodila je uiteljica kemije Dinka orak. 

Cvjearsku skupinu za više razrede vodila je uiteljica biologije Nevenka 

Vujevi. Unutar ovih skupina djelovalo se povezujui tradicijske i suvremene 

vrijednosti pri emu su uenici mogli sudjelovati u izradi raznih 

proizvoda. 

Tijekom 2011. godine na mjesto voditeljice dolazi uiteljica kemije 

Jasenka Meštrovi, a 2013. godine dolazi uiteljica kemije Vinka Juri. 

Promjene vodstva nisu utjecale na rad pojedinih skupina. Zadruga i danas 

marljivo izrauje proizvode i plasira ih na svojim prodajnim izložbama. 

Prihodi koji se ostvare na ovaj nain upotrebljavaju se za materijale i 

sredstva potrebna za daljnji rad zadrugara (drveni predmeti, ljepila, škarice, 

perlice, staklene boce, kistovi, boje, lakovi...). 

Prodajne izložbe se organiziraju u vrijeme blagdana i slinih prigoda 

na kojima se mnoštvo ljudi okuplja. Sudjeluje se na lokalnim manifestacijama, 

priredbama, smotrama uenikih zadruga, volonterskim akcijama 

(manifestacija Divan je kieni Srijem, prodaje za Boži, Valentinovo, 

157


Uskrs i za vrijeme školskih priredbi). Osim toga, u sluaju održavanja 

nekog natjecanja u Nijemcima (Lino Višebojac, Lijepom našom) zadrugarski 

izložbeni štand uvijek je prisutan. 

Božini sajam ispred crkve sv. Katarine 

U rujnu 2010. zadrugari 

su se prijavili i na natjeaj 

Nacionalne zaklade za razvoj 

volonterstva za projekt „Škola - 

prijatelj zajednice“. U studenom 

iste godine UZ „Bosut“ 

izabrana je u pet najinovativnijih 

modela razvoja volonterstva 

u Hrvatskoj. 

Pod vodstvom uiteljice 

Dinke orak zadrugari su 

osvojili nagradu „Škola-prijatelj 

zajednice“ te novanu nagradu 

Primanje nagrade u Muzeju Mimara 

od 10.000,00 kn. Volonterska 

29. studenog 2010. godine 

akcija održana je na nekoliko 

prodajnih izložbi suvenira, magneta i drugih radova. 

Završna humanitarna akcija objedinjena je s ekološkom akcijom 

Turistike zajednice Nijemci ''Više cvijea, manje smea'' pri kojoj su uenici 

posadili cvijee. Sredstva od prodaje donirana su za ureenje Zavi- 

ajnog muzeja Pastoralnog centra u Nijemcima 5. svibnja 2011. godine. 

Tijekom prosinca 2015. godine zadrugari su suraivali i s Udrugom 

Mladi Opine Nijemci. Voditeljica Uenike zadruge „Bosut“ Vinka Juri i 

158


Najprodavaniji proizvod 

Cvjearske sekcije. 

potpredsjednica 

Udruge MON Ena 

Božanovi orga- 

za 

nizirale su suradnju u izradi i prodaji ukrasa 

Boži. Kroz ovu 

suradnjuu uenici su sudjelovali i u 

dobrotvornom radu izrade velikih ukrasa za kienje 

bora koje su darovali Opini Nijemci. Uiteljica li- 

je de- 

kovne 

kulture Marija Marijanovi s uenicima 

korirala bor u parku ispred crkve sv. Katarine. 

UZ „Bosut“ danas se ponosi jednom skupinom 

(likovna kreativna radionica) iji se lanovi bave raz- 

i 

liitim 

kreativnim tehnikama kao što su decoupage 

quilling tehnika. Izrauju se ukrasni i uporabni 

predmeti od prirodnih materijala te 

recikliranih maza 

bor, 

terijala (izrada estitki po 

narudžbi, kuglica 

izradaa nakita, kutija za nakit, ukrašavanje boca mo- 

sku- 

tivima 

zlatovezaa i dr.). Svojim proizvodima ova 

pina svake godine sudjeluje na Smotri uenikih za- 

razi- 

druga 

koja se odvija na županijskoj i državnoj 

ni. 

Predstavljanje proizvoda na 

Županijskoj smotrii uenikih 

zadruga u Bošnjacima 

2014./2015. školske godine. 

Ukrasima, koje su izradili lanovi UZ ''Bosut'', okien je bor u parku Nijemaca. 

159


Nevenka Vujevi, nastavnica biologije i domainstva 

Mladi biolozi 

Mladi biolozi skupina su 

uenika 7. i 8. razreda. U školi 

djeluje od 1998. godine kao izvannastavna 

aktivnost sa satnicom 

od dva sata tjedno. Plan 

i program vezan je za nastavu 

biologije. Uenici izrauju zbirke, 

izvode vježbe mikroskopiranja, 

obilježavaju dane znaajne 

za prirodu i okoliš, izrauju 

herbarije livadnih biljaka te 

druge praktine vježbe. 

Javna ustanova za upravljanje 

zaštienim prirodnim vrijednostima 

Vukovarsko-srijemske 

županije organizirala je 

program obuke druge generacije 

Mladih uvara prirode. 

Tijekom 2014./2015. školske 

godine odabrano je 10 škola, a 

meu njima i naša. Program je 

bio namijenjen uenicima 5. i 

6. razreda. U našoj školi u Mlade 

uvare prirode ukljuili su 

se sljedei uenici: Nina Sui, 

5. a razred, Josip uraševi, 5. 

b razred, Nika Sui, 6. a razred, 

Matea Gelji, 6. a razred. 

Mladi uvari prirode na terenskoj nastavi 

160

Veliko srce male škole 


161

Veliko 

srce male škole 

Martina Majko, diplomiranaa odgojiteljica 

Hrvatski Crveni 

križ 

Osnovna škola 

„Ivan Kozarac“ Nijemci od 

1999. 

godine sudjeluje na 

meugradskom natjecanju 

mladih 

Hrvatskog Crvenog križa. Sadržaj natjecanja obuhvaa 

provjeru znanja o Meunarodn 

nom pokretu Crvenog križa 

i Crvenog 

polumjeseca, Hrvatskom 

Crvenom križu, 

meunarodnom humanitarnomm pravu i ljudskim pravima 

te provjeru 

znanja i vještina iz pružanja prve pomoi. 

Mentori na 

dosadašnjim natjecanjima: 

1999. – Jelena Božanovi, 

uiteljica njemakog jezika; 2004. i 2005. – Gordana Durakovi, uiteljica 

matematike; 2006. – Jelena Božanovi, uiteljica njemakog jezika; 2007. 

– Iva Fat, uiteljica njemakog jezika; 2008. – Darija Matanovi, uiteljica 

povijesti; 2009. – Vladimir 

Antolovi, vjerouitelj; 2010. – Mirela Dekani, 

uiteljica engleskog jezika; 

2011. – 2015. – Martina Majko, odgojiteljica. 

Hrvatski Crveni križ provodi svake godine u jesen na cijelom podru- 

akcije Hrvatskog 

Crvenog križa je pomo onima kojima 

je najpotrebnija: 

osobama u stanju socijalne potrebe koja možee biti posljedica rata, neza- 

ju Republike Hrvatske akciju „Solidarnost na djelu“. Cilj humanitarne 

poslenosti ili gospodarske 

krize. U akciji se u pravilu prikuplja odjea, 

obua, 

posteljina, hrana i novac. 

Za svaki poklonjeni novac urui se simbolian poklon, kao 

što je 

oznaiva stranica, kao novani bon 

zahvalnosti u vrijednosti od 5 kuna, 

numeriran i ovjeren žigomm Crvenog 

križa. Uenici osnovnih i srednjih 

škola ve tradicionalno daju najvei doprinos provedbi ove akcije daruju- 

bonove 

i posjeuju socijalno ugrožene obitelji darujui im dobra prikup- 

i 5 kuna. lanovi Mladeži Crvenog 

križa pripremaju akciju, ovjeravaju 

ljena u ovoj akciji. Može se na kraju rei da zaista bude solidarnost na 

djelu jer uenici sa srcem skupljaju novac po razredimaa te tako ue kako 

pomagati jedni drugima. 

Udruga za promicanje dostojanstva ljudskog životaa i obrane neroe- 

2013. pokrenula 

akciju prikupljanjaa pelena za 

najmanje. Cilj akcije je bio 

noga djeteta Centar za neroeni život „Betlehem“ je tijekom listopada 

pružanje potpore majkam 

koje su 

se odluile boriti za svoju djeicu 

usprkos svim nedaama i poteškoama s kojima su suoene. Udruga nedjeluje 

ma nikakvu stalnu pomo, nije financirana 

od strane 

države i 

iskljuivo zahvaljujui darovima dobrih ljudi. 

163



U suradnji s razrednicima akciju u 

našoj školi proveli su uenici u skladu sa 

svojim mogunostima. Svaki uenik je 

darovao nekolikoo kuna, koliko je mogao, 

a prikupljenim novcem kupljeni su paketi 

pelena. 

U roku od dva tjedna kupljeno je 

30 paketa pelena. Mala pomo i pažnja 

naših uenika razveselila je 

mlade majke. 

Uspješna humanitarna akcija za 

potrebe 

Udruge Betlehem 

164

Veliko 


Vladimir Antolovi, diplomirani teolog 


Za 1000 radosti 

Prije trinaest godina Hrvatski Cari- 

akciju „Za 1000 radosti“ “, koja je prerasla 

u trajni program namijenjen prikupljanju 

sredstava za pomo najsiromašnijim obi- 

tas pokrenuo je nacionalnu humanitarnu 

teljima i konkretnom pomoi dosegla tisuvodio 

se 

e obitelji. Prošle 2015. godine 

pod nazivom „Zagrli svijet!“ Program se 

provodi u cijeloj Hrvatskoj, a u njega se 

ukljuuju poslovni subjekti, jedinice lo- 

gra- 

kalne 

uprave i samouprave, udruge 

ana, župe te – uz potporu i preporuku 

Ministarstva znanosti obrazovanjaa i spor- 

Hrvatskoj, ali i svi ljudi dobre volje. 

Svake godine i naša škola se ukljui u ovu humanitarnu akciju, a 

ta – djeca i mladi u svim 

osnovnim i srednjim školama u Republici 

nju vode vjerouitelji škole. Oni uz 

pomo uiteljica razredne nastave 

podijele svim uenicima prigodne materijale koji svake godine budu dru- 

u ak- 

gaiji, a naši uenici (koji žele i mogu) doniraju 

5 kn. Osim uenika 

ciji sudjeluju i uitelji. Od 

prikupljenog novca 50 % ide Caritasu, a 50 % 

nekoj od obiteljii na našem 

podruju. Uiteljsko vijee predloži nekoliko 

obiteljii za koje znaju da su u težojj financijskoj situaciji i onda izglasa 

kome e novac biti dodijeljen. 

Ovom humanitarnomm akcijom želi se potaknuti djecu na razmišlja- 

Na taj 

nje o drugima, o onima koji žive zajedno s nama, u našoj zajednici. 

nain odgajamo mlade ljude koji e uvijek znati cijeniti ono što imaju, ali 

i imatii osjeaje za svoje bližnje. 

165



Jedno dijete – jedan proizvod 

Svakim smo danom sve svjesniji kako oko nas žive obitelji koje si ne 

mogu osigurati kvalitetan obrok. Voeni tom mišlju i injenicom kako 

mnogi nee biti u mogunosti Uskrs doekati na nain na koji svi to zaslužuju, 

Osnovna škola „Ivan Kozarac“ Nijemci pokrenula je humanitarnu 

akciju „Jedno dijete – jedan proizvod“. U dva tjedna prije Uskrsa uenici, 

uitelji i nenastavno osoblje škole donirali su po jedan proizvod iji 

rok uporabe dulje traje s ciljem pomoi najugroženijim obiteljima, kako 

bismo im, barem privremeno, pomogli i osigurali ono najnužnije. 

Na dan završetka ove hvalevrijedne akcije svi su se prikupljeni proizvodi 

donirali župnom Caritasu, koji u to vrijeme dijeli pomo obiteljima 

u potrebi s podruja Nijemaca, Donjeg Novog Sela i eletovaca. 

Navedenim inom smo pokazali kako, i u ovim teškim vremenima, 

imamo veliko srce, kako rado pomažemo onima kojima je to najpotrebnije 

te kako bismo svi blagdansko vrijeme trebali provoditi u sretnom ozraju! 

Naše malo nekome je znailo puno! 

166

Veliko 


Ena Božanovi, magistra primarnog obrazovanjaa 

Poplave 2014 

4. 

U svibnju 2014. godine istonu 

Hrvatsku 

su pogodile velike poplave. 

Obilne 

kiše su prouzroile 

visoke vodostaje rijeka, a izlijevanje rijeke Save 

izravno 

je ugrozilo podruje županjske Posavine. Probijanjem nasipa kod 

Rajevog Sela i Rainovaca evakuirano je stanovništvo naselja Gunje, 

Vrbanje, Drenovaca, Strošinaca, uria, Bošnjaka, Soljana i Posavskih 

Podgajaca. Susjedni gradovi i opine 

velikodušno su otvorili vrataa svojih 

domova za sve graane koji su privremeno ostali bez krova nad glavom. 

Karta poplavljenih podruja u Posavini. Crvenimm tokama oznaena mjesta 

puknuaa nasipa. 

Stanovnici Opine Nijemci spremno su se odazvali 

pozivu u pomo. 

Mjesto 

koje je služilo kao prvi prihvatni centar 

za izbjeglice bila je školska 

dvorana Osnovne škole „Ivan Kozarac“ Nijemci. Ondje je skupina 

volon- 

tera gotovo danonono brinula o prihvatu i smještaju stanovnika 

poplav- 

koji su 

ljenih podruja. U dvorani 

je bilo postavljeno 200 pomonih ležajaa 

ostali neiskorišteni budui da su svi stanovnici poplavljenih podruja 

smještaj pronašli u obiteljskim kuama u šest sela Opine Nijemci (Nijemci, 

Donje Novo Selo, Podgrae, eletovci, Apševci i Lipovac). Domae 

stanovništvo je velikodušno, osim smještaja, ponudilo i odjeu i obuu te 

higijenske potrepštine i posteljinu koju su svakodnevnoo donašali 

u pro- 

storije školske dvorane. Ubrzo su poele pristizati donacije graana i 

167


brojnih udruga iz cijele Hrvatske te su prostorije školske dvorane postale 

tijesne za prevelike koliine namirnica i potrepština koje su stizale. U to 

je vrijeme i Pastoralni centar Župe sveta Katarina iz Nijemaca otvorio 

svoja vrata što je uvelike olakšalo rad volonterima i omoguilo bolju organizaciju 

u pružanju pomoi žrtvama poplava. 

Na podruju Opine Nijemci ukupno je bilo smješteno oko 771 

stanovnik s poplavljenih podruja. Iako se voda iz naselja, koja su bila 

poplavljena, poela povlaiti nakon tjedan dana, veina obitelji ostala je 

duže na podruju naše Opine. Uslijedila je procjena ošteenja i 

saniranje štete na obiteljskim kuama. 

Mnogi stanovnici su sami odluili obnavljati svoje kue te su dane 

provodili u svojim selima radei na obnovi kua, a nou bi prespavali kod 

svojih domaina u selima Opine Nijemci. Tijekom njihova boravka na 

podruju naše Opine s radom je zapoeo Hrvatski Crveni križ. Kako su 

mjeseci prolazili, sve više stanovnika se vraalo svojim obnovljenim kuama. 

Neki od njih su i prezimili na našim prostorima, a dvije obitelji su se 

trajno nastanile u selima naše Opine kupivši kue u Donjem Novom 

Selu i Podgrau. 

168



Marijini obroci 

Marijini obroci (eng. Mary’s Meals) 

meunarodni su projekt koji hrani više od 

milijun djece u najsiromašnijim zemljama. 

U školama osigurava svakodnevni 

topli obrok za djecu, veini te djece to je 

ujedno i jedini obrok u danu, koja žive u 

iznimno teškim uvjetima, bez hrane, bez 

vode, bez sanitarnih vorova, bez struje, 

izloženi mnogim bolestima koje su povezane 

s glau. Topli obrok za njih znai, ne 

samo da mogu preživjeti, ve mogu i uiti, 

napredovati i zajedno sa svojim obiteljima 

imati nadu u bolje sutra. 

Zaetnik Marijinih obroka je Magnus 

MacFarlane-Barrow iz Škotske koji je svoje 

humanitarno djelovanje zapoeo za vrijeme 

Domovinskog rata. Marijini obroci su nazvani po Mariji, Isusovoj 

majci, koja je svoje dijete odgojila u siromaštvu. Danas Marijini obroci 

prehranjuju djecu u Africi, Aziji, Karipskom otoju, Istonoj Europi i Južnoj 

Americi. Marijini obroci takoer vode dom u Rumunjskoj za mlade s 

HIV-om koji su bili odbaeni u djetinjstvu. Sa samo 120 kuna može se 

nahraniti jedno dijete u školi tijekom cijele godine. Razlog ove niske cijene 

leži u injenici da se hrana kupuje lokalno i na veliko, a program vode 

volonteri. Ljudi dobre volje daruju svoje vrijeme, vještine, trud i novac za 

Marijine obroke. 

Uenici naše škole pridružili su se ovom velikom projektu. Kroz 

aktivnosti i volontiranje nauit e kako zajedno pomoi preobraziti živote 

siromašne djece diljem svijeta. Budite i vi dio Marijinih obroka! Vaša djela 

ljubavi i mali dobrotvorni prilozi mogu spasiti i promijeniti mnoge živote 

na bolje. 

www.marysmeals.hr 

169

Bibliografija 

Izvori 

Spomenica Osnovne škole „Ivan Kozarac“Nijemci, 1993. – danas 

Martinovi, Ilija, Mala katedrala u Nijemcima, Komletinci 1996. 

Literatura 

Andri, Stanko,Vinkovci u srednjem vijeku. Podruje grada Vinkovaca od kasne antike 

do kraja turske vlasti, Vinkovci – Slavonski Brod 2007. 

Archivio Segreto Vaticano, Processus canonici, vol. 188 

Brüsztle, Josip, RecensiouniversicleriDioecesisQuinque-Ecclesiensis, Tom. III, Quinque- 

Ecclesiis 1879. 

Bösendorfer, Josip, Crticeizslavonskepovijesti, Osijek 1910. 

Crkva u Otoku, ur. Josip Šverer, Zagreb 1989. 

Cuvaj, Antun, Graa za povijest školstva I (od najstarijih vremena do godine 1780.), 

Zagreb 1910. 

Cuvaj, Antun, Graa za povijest školstva II (od 1780. do 2. ožujka 1835.), Zagreb 1910. 

Cuvaj, Antun, Graa za povijest školstva IX (od 31. listopada 1888. do danas), Zagreb 

1913.elebi, Evlija, Putopis, Sarajevo 1973. 

Fermendžin, Euzebije, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum 

documentorum regestis ab anno 925. usque ad annum 1752., Zagreb 1892. 

Kaši, Dušan, Srpski manastiri u Hrvatskoj i Slavoniji, Beograd 1971. 

Kozarac, Ivan, uka Begovi, Zagreb 1964. 

Rationes Collectorum Pontificiorum in Hungaria (1281. - 1375.), Budapest 1887. 

Mandi, Dominik, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim 1967. 

Martinovi, Ivan, Iz povijesti Vojne krajine, Vinkovci 1994. 

Mažuran, Ivo, Osnivanje vojne graniceu Slavoniji 1702. godine, Osijek 2005. 

Reljkovi, Matija Antun, Izbor iz djela, Vinkovci 1999. 

Runti, Davor, Domovinski rat - vrijeme rata, knjiga druga, Vinkovci - Šibenik 2005. 

Runti, Davor,Domovinski rat - Vukovar i istono bojište, knjiga prva, Vinkovci 2008. 

Smiiklas, Tade, Dvjestogodišnjica osloboenja Slavonije, Zagreb 1891. 

Sršen, Stjepan, Stanovništvo i župe u Slavoniji 1745. – 1774., Osijek 2007. 

Sršan, Stjepan,Vukovarsko vlastelinstvo 1719.-1945., Osijek 2008. 

Szabo, Gjuro, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920. 

Uha, Josip, Maranska biskupija, Zagreb 1996. 

Znanstveni i struni lanci 

Devi, Antun, Naši pitomci u Loretu, u: Diacovensia, broj 2/2006., akovo 2006. 

Ivanica Markovi, Razvoj pukih škola u Slavonskoj vojnoj krajini tijekom 18. i 19. 

stoljea, Scrinia Slavonica, Osijek 2011., br. 11, 79. – 76. 

Rapan Papeša, Anita, Rezultati arheoloških iskopavanja na lokalitetu Gradina u selu 

Nijemci, u: Zbornik radova „Identitet Srijema u prošlosti i sadašnjosti, Nijemci 2008. 

Vanino, Miroslav, Kašievo izvješe o don Šimunu Matkoviu, u: Vrela i prinosi, 1. broj, 

Sarajevo 1932. 

170

Tisak 

Broj stanovnika u prošlosti Nijemaca, u: Sjeme nade, broj 4/2004., Nijemci 2004. 

Iz Obrtnog zbora, Hrvatski branik, 14. travnja 1940., br. 37, 1. 

Juri, Anica, Strog kriterij, slaba strunost ili nešto drugo, Vinkovaki list, 1957., br. 6, 

4. 

Martini, Viktor,Briga za zdravlje, odmor i razonodu uenika osnovnih škola, Vinkovaki 

list, 1959., br. 33, 5. 

Naobrazbeni teaj obrtnikog podmlatka, Hrvatski branik, 17. travnja 1937., br. 16, 5. 

Osmogodišnja škola Nijemci na završetku školske godine, Vinkovaki list, 1955., br. 

26, 3. 

Prva osmogodišnja škola u vinkovakom kotaru, Vinkovaki list, 1952., br. 6, 1. 

Skupština uitelja, Hrvatski branik, 27. svibnja 1939., br. 21, 3. 

Školka, Slavko, Pet godina Osmogodišnje škole u Nijemcima, Vinkovaki list, 1957., br. 

51, 4. 

Velika sveanost u Nijemcima, Vinkovaki list, 1953., br. 42, 1. 

Fotografije za izradu naslovnice 

Zlatan Štiburek, osobna zbirka fotografija 

Zlatko Virc, Rodna kua Ivana Kozarca, Vinkovci 2014. 

Mrežne stranice 

www.opcina-nijemci.com 

hr.wikipedia.org/wiki/Nijemci 

www.nijemci.djos.hr 

djakovogradmojemladosti.blogspot.hr 

www.ivankozarac.com 

171

Zahvala 

sponzorima 

Zahvaljujemo se sponzorima na 

podršci koju su nam pružili darujui novanu 

pomo za proslavu i objavu 

monografije o 250 godina školstva u Nijemcima. 

Njihovom donacijom 

podržan je 

rad uenika i uitelja u jednoj od najstarijih 

slavonskih škola 

te su na taj nain podržali i njegovanjee naše slavonske tradicije i 

kulture. 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta 

Opina Nijemci 

Vukovarsko-srijemska županija 

Grad Vinkovci 

Hrvatske šume 

Hrvatska gospodarska komora 

Poljoprivredna zadruga Mee 

Donje Novo Selo 

172

Spomenar jedne škole

Transform your PDFs into Flipbooks and boost your revenue!

Delete template?

Save as template ?