Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
GODINA 0<br />
NEDELJNI ASTRONOMSKI ONLINE BILTEN - PROBNI PRIMERAK
UVODNA REČ ZA ONE KOJJII PRVII PUT ČIITAJJU BIILTEN 3<br />
AKTUELNO TOKOM NEDELJJE 4<br />
- VODA NA ASTEROIDU 16PSIHA? 4<br />
- SOLARNI ORBITER ĆE DA SE PRIBLIŽI SUNCU KAO NI JEDNA SONDA DO SADA 5<br />
- ZAŠTO JE SPUŠTANJE NA MARS TOLIKO TEŠKO 6<br />
- PROKSIMA KENTAURI I ALFA KENTAURI SU ZVEZDANI PAR 8<br />
- NOVOSTI SA STRATOSFERSKE OPSERVATORIJE U AVIONU - SOFIA 9<br />
- OTKRIVENO NAJOKRUGLIJE POZNATO NEBESKO TELO U SVEMIRU 11<br />
- GREGOR JE NAJVEĆI TELESKOP ZA POSMATRANJE SUNCA U EVROPI 12<br />
- 340. GODIŠNJICA OTKRIVANJA BRZINE SVETLOSTI 13<br />
- OPSERVATORIJA NA KRAJU SVETA 14<br />
RUBRIIKE 15<br />
- NASA-APOD - SLIKE DANA OVE NEDELJE 15<br />
- SDO - AKTUELNO NA SUNCU OVE NEDELJE 23<br />
- ESA - SLIKA NEDELJE 24<br />
- AWB - ASTRONOMI BEZ GRANICA 25<br />
- IAU - ASTRONOMSKI BILTEN 26<br />
- ESO - GALERIJA SLIKA 27<br />
POZIIV II UPUTSTVO ZA SARADNJJU 28<br />
IIMPRESUM 29<br />
BIILTEN SARADJJUJJE SA ORGANIIZACIIJJAMA 30<br />
2
ZA ONE KOJI PRVI PUT ČITAJU BILTEN<br />
Dragi čitaoci,<br />
AKTUELNA ASTRONOMIJA ONLINE je besplatan astronomski nedeljni bilten. U njemu<br />
mogu da se nadju tekstovi o aktuelnim astronomskim dogadjajima u toku zadnje nedelje, i<br />
druge zanimljivosti u vezi sa astronomijom. Bilten izlazi svake nedelje. U nedelju uveče,<br />
oko ponoći će se nalaziti spreman za download u PDF-formatu, na ovim mestima: Webstrana,<br />
Facebook, Google+, Twitter. Adrese se nalaze u impresumu.<br />
Niko na ovom svetu nije savršen, pa tako ni urednica ili saradnici nisu savršeni i<br />
nepogrešivi. Jasno mi je da postoje i drugačiji pogledi na bilten i da se on neće svakome<br />
dopasti, jer se ukusi se razlikuju, kako po pitanju grafike, tako i po pitanju izbora tema. Kao<br />
profesionalni astronom, želim da na jasan i nekomplikovan način upoznam širu publiku sa<br />
informacijama na polju astronomije i astronomskih nauka, koje inače ne postoje na našem<br />
jeziku ili nisu dostupne široj javnosti u toj formi.<br />
Pošto je ovo astronomski bilten, komentari i pitanja su pozeljni, ali prazne rasprave tipa<br />
„zašto stoji ova reč, a ne ona“, ili bilo koje druge diskusije koje skreću sa teme:<br />
„astronomija i srodne nauke“, neće biti uzimane u obzir. Molim vas za razumevanje po<br />
tom pitanju. Mogućnost za kontakt sa redakcijom, možete da nadjete na poslednjoj strani.<br />
Stalne rubrike su rezultat direktne i oficijelne saradnje urednice sa tim astronomskim<br />
organizacijama. Tekstovi koji su preneseni od neke organizacije su jasno označeni. Za<br />
objavljivanje prevedenih tekstova, postoji izričito odobrenje. Za fotografije, Copyright ima<br />
uglavnom NASA ili ESA, koje dozvoljavaju objavljivanje slika uz napomenu izvora, a ako su<br />
slike od neke druge organizacije, onda je to jasno navedeno.<br />
Saradnici koji zele da posalju svoj tekst, su uvek dobro došli. Pre toga vas molim da<br />
procitate uputstva za kontakt i saradnju na kraju biltena.<br />
Želim vam prijatno vreme uz čitanje biltena.<br />
Urednica i izdavač biltena<br />
Prof. Dipl.Ing.Dr. Ljiljana Gračanin<br />
3
VODA NA ASTEROIIDU 16PSIIHA?<br />
Sa NASINIM infracrvenim teleskopom "Facility", na Mauna Kea opservatoriji na Havajima,<br />
istraživački tim je posmatrao asteroid 16Psiha u infracrvenom svetlu. Spektri koji su pri tome<br />
dobijeni, pokazali su naučnicima trake, koje ukazuju na hemijski vezanu vodu u sastavu<br />
površine ovog nebeskog tela. To je začudjujuće, jer Psiha pripada asteroidima tipa M. Ova<br />
retka nebeska tela se uglavnom sastoje od legure metalnog gvoždja i nikla. Oni važe za<br />
nekadašnja jezgra razorenih patuljastih planeta u pojasu asteroida izmedju Marsa i Jupitera.<br />
Pre više od 4,5 milijardi godina, ova tela su bila izložena veoma visokim temperaturama i ne<br />
bi trebala da sadrže vodu u sebi.<br />
Istraživacki tim pretpostavlja, da se dugo<br />
vremena posto je jezgro oslobodjeno<br />
omotača, na njega spustio sloj ugljičnih<br />
hondrita i tako se obrazovao talog ovog<br />
materijala. Ugljični hondriti sadrže do<br />
nekoliko procenata hemijski povezane<br />
vode i tako bi mogao da se objasni<br />
spektralni signal sa površine Psihe.<br />
Alternativna teorija govori o tome, da se<br />
na jezgdu zadržala izvesna količina ranijeg omotača od silikata, koja je milijardama godina<br />
bila izložena sunčevom vetru. Tako bi struja naelektrisanih čestica, koja se najvećim delom<br />
sastoji od vodonika, reagovala sam kiseonikom u silikatnom omotaču, i nastali bi<br />
hidroksilioni u njemu, koji pokazuju karakteristične trake na spektru.<br />
Sunca odgovara 2,9 rastojanja Zemlje od Sunca.<br />
Psiha je cilj mogućih misija svemirskih<br />
sondi u okviru Discovery-programa NASE.<br />
Pod ovim programom se startuju<br />
svemirske sonde, koje odgovaraju uskom<br />
okviru budžeta i čije trajanje misije je<br />
ograničeno na odredjeno vreme. 16Psihu<br />
asteroid je jos 1852. godine otkrio<br />
italijanski astronom Anibale des Gasparis i<br />
nazvao je prema supruzi grčkog boga<br />
Erosa. Asteroid obidje, na svojoj delimično<br />
ekscentričnoj putanji, oko Sunca za pet<br />
godina. Njegovo srednje rastojanje od<br />
NASA<br />
4
SOLLARNI I ORBITER CE DA SE PRIBLLI<br />
IZII SUNCU KAO NII JJEDNA SONDA DO SADA<br />
Solarni Orbiter (SolO) je planirana svemirska sonda Evropske Svemirske Agencije (ESA), koja,<br />
prema sadasnjim planovima, u oktobru 2018. godine treba da startuje sa američkom<br />
raketom nosačem i da se približi Suncu kao ni jedna<br />
sonda do sada. Glavni cilj misije je istraživanje<br />
Sunčevog vetra i Sunčevih vremenskih prilika u<br />
svemiru. Pri tome će Solarni Orbiter moći da analizira<br />
strukture u Sunčevoj koroni veličine od 35<br />
kilometara. (SLIKA 1). Planirano je da misija traje<br />
sedam godina.<br />
ESA je za glavnog nosača projekta, odabrala „Astrium UK“, koji ce da izgradi sondu za 3<strong>00</strong><br />
miliona evra (SLIKA 2). Sama ESA računa visinu svojih troškova sa 5<strong>00</strong> miliona evra. Na to<br />
dolaze jos 4<strong>00</strong> miliona US-dolara od NASE za raketu i deo korisnog tereta, koji će NASA da<br />
napravi. To će biti jedan instrument i jedan senzor za sondu. Solar Orbiter će, posle nekoliko<br />
“swing-by”-manevra pored Zemlje i Venere da udje u orbitu oko Sunca. Na kraju misije će,<br />
sonda da ima, najmanje 25°nagnutu orbitu u odnosu na ekliptiku i približiće se Suncu na 45<br />
miliona kilometara. Zbog toga će biti potrebno da se termalni štit sonde drži okrenut prema<br />
Suncu. Startna masa sonde će da bude 1.8<strong>00</strong> kg i imaće hemijski pogon. U početku je<br />
planirano da sonda ima jonski pogon, koji je razvijen za BepiColombo, ali za Solarni Orbiter<br />
ipak neće biti korišten. Juče je gradnja sonde ušla u poslednju fazu kada su engleskom timu<br />
predati instrumenti za ugradjivanje u sondu.<br />
Ukupno četri instrumenta će biti ugradjena u "Energetic Particle Detector" (EPD) na sondi.<br />
Senzori mere elektrone, protone i jone svih čestica u svemiru, od helijumskih jezgra do jezgra<br />
gvoždja. Oni mojraju da pokriju posebno širok energetski prostor od 2 kiloelektronvolta do<br />
2<strong>00</strong> megaleketronvolta. Saznanja dobijena ovim merenjima će pomoći naučnicima da bolje<br />
razumeju uticaj sunčevih zraka na Zemlju.<br />
Instrumenti EPR-HET1 i 2 su iste gradnje i sadrže<br />
svaki po dva senzora: EPT (Electron and Proton<br />
Telescope) i HET (High-Energy Telescope). Oni<br />
zajedno mere elektrone u energetskoj oblasti od<br />
20 kiloelektrovolta do 20 megaelektrovolta, dok<br />
protone mere od 20 kiloelektrovolta do 1<strong>00</strong><br />
megaelektrovolta. HET uz to još i meri teške jone<br />
do 2<strong>00</strong> megaleketrovolta. Instrumenti EPT-HET1 i<br />
EPT-HET2 mogu da mere svaki u dva pravca (Sunčeva strana/suprotna strana od Sunca, ili u<br />
pravcu orbite oko Sunca/suprotna strana orbite oko Sunca).<br />
5
ESA / NASA<br />
ZAŠTO JJE SPUŠTANJJE NA MARS TOLIIKO TEŠKO?<br />
Da jedna letilica stigne do Marsa je jednostavnije, nego da se ona neoštećena spusti na<br />
njegovu površinu. Dva najveća izazova pri tome su: visoka relativna brzina sa kojom letilica<br />
stiže do Marsa i tanka atmosfera planete, koja nije dovoljno gusta za trenutno poznate<br />
procese spuštanja. Samo svakih 26 meseci se Zemlja i Mars nalaze u povoljnoj konstelaciji,<br />
koja omogućava nekoj letilici da sa malo energetskog napora stigne na Mars.<br />
Da bi letilica stigla do tamo, potrebna joj je brzina koja odgovara brzini planete oko Sunca. To<br />
su oko 25 kilometara u sekundi, ili 90.<strong>00</strong>0 kilometara na sat. Sa ovim tempom bi let od<br />
Zemlje do Meseca trajao manje od četri sata. Ali rastojanje do Marsa iznosi 5<strong>00</strong> miliona<br />
kilometara, što znači put u trajanju izmedju sedam i osam meseci.<br />
Medjutim, brzina kojom sonda putuje do Marsa je značajno manja, nego brzina svemirskog<br />
broda, jer se u tom slučaju putanja leta tako odabere, da unutar orbite planete preseće<br />
njenu putanju pod malim uglom i pri tome planeta stigne letilicu. Uprkos tome je brzina oba<br />
tela veoma velika. U osnovi postoje dve mogućnosti. Prva je da se jedinica za spuštanje<br />
uključi u orbitu planete, što se dogadja paljenjem raketnog motora u suprotnom pravcu od<br />
pravca leta, kako bi se smanjila brzina. Iz orbite je onda moguće poslati lander na planetu.<br />
Ovaj proces je do sada upotrebljen samo prilikom spuštanja oba Viking landera<br />
sedamdesetih godina prošlog veka, jer je za svemirske brodove koji su ih nosili, tek trebalo<br />
da se pronadje pogodno mesto spuštanja. Sve sledeće misije su koristile drugu mogućnost:<br />
Nekoliko dana pre dolaska do Marsa, lander i svemirski brod su odvojeni jedan od drugog i<br />
onda su na balistickoj putanji, navedeni u atmosferu planete.<br />
Sa landerom Skjapareli koji je predvodio evropsku ExoMars misiju, ESA je htela da isproba<br />
upravo taj način spuštanja. Skjapareli je brzinom od 21.<strong>00</strong>0 kilometara na sat (5,8 kilometara<br />
u sekundi), ušao u gornje slojeve Marsove atmosfere. Ceo proces spuštanja je trebao da traje<br />
samo šest minuta. Za to kratko vreme Skjapareli je trebao da uspori od brzine koja je osam<br />
puta veća od brzine jednog projektila do potpunog mirovanja.<br />
U tankoj atmosferi Marsa je ovo kočenje trebalo da se odvija višestepeno za šta postoje više<br />
mogućnosti. Veliki deo energije kretanja se putem trenja na molekulima u atmosferskim<br />
gasovima pretvara u toplotu. Sa stitom protiv toplote na prednjem delu. lander treba da<br />
uroni u atmosferu. Pogodan oblik ovog stita dovodi do aerodinamički stabilnog položaja, dok<br />
materijal zaštite od toplote mora da bude tako odabran, da izdrži enormno visoke<br />
temperature i ekstremno mehaničko opterećenje.<br />
6
Posle tri minuta ove faze spuštanja, brzina lendera se smanjuje sa 1.7<strong>00</strong> kilometara na sat<br />
(5<strong>00</strong> metara u sekundi). Sada padobran za kočenje preuzima usporavanje sa supersonične<br />
brzine na brzinu manju od brzine zvuka. Prednji toplotni štit koji je do sada štitio lander od<br />
svih opterećenja, se odbacuje. Zbog male gustine Marsove atmosfere, brzina lendera je jos<br />
uvek prevelika za mekano spuštanje na tlo. Zbog toga se pale raketni motori za kočenje, što<br />
se dogadja automatski preko kompjutera. Potrebne informacije o visini i brzini se, kao kod<br />
Skjaparelija, dobijaju putem radara na landeru.<br />
Za poslednju fazu spuštanja, su se u prošlosti koristile razne tehnike, što je zavisilo od<br />
veličine i kompleksnosti modula za spuštanje. Pored raketa za kočenje ili potiska, koristili su<br />
se i vazdušni jastuci. Kod 9<strong>00</strong> kg teskog Kjuriozitija se koristio specijalni vazdusni kran. Dok su<br />
raketni motori krana dozvoljavali spuštanje tačno na odredjen cilj, spusštanje sa vazdušnim<br />
jastucima je prepušten slučaju. Tako se sonda Pathfinder na Marsu, koja je cela bila<br />
upakovana u vazdušne jastuke, tek posle nekoliko odskoka od tla smirila jedan kilometar od<br />
označenog cilja spuštanja.<br />
Dodatno je potrebno izaći na kraj i sa drugim izazovima. Tako, lander mora da sve potrebne<br />
manevre izvrši potpuno autonomno. Ali, signalu je potrebno da dodje od Zemlje do Marsa<br />
duže, nego što traje cela sekvenca za spuštanje, tako da upravljanje sa Zemlje nije moguće.<br />
Svi procesi moraju da su uprogramirani u kompjuter na landeru i on mora sve potrebne<br />
akcije da izvrši u tačno odredjenom trenutku.<br />
Dalje, je prilikom ulaska u atmosferu Marsa potrebno da se zadrži odredjen ugao u odnosu<br />
na horizontalu. Ako je ulazak pod previse oštrim uglom, termička i mehanička opterećenja su<br />
prevelika i lander izgori. Ako je ugao ulaska previše plitak, lander može da promaši<br />
predvidjeno mesto spuštanja ili čak da se odbije od atmosfere i kao praćkom bude odbačen u<br />
svemir. Osim toga se odredjeno mesto spuštanja nalazi pod uticajem lokalnih promena<br />
atmosferske gustine, turbulenca i brzine vetra. Zbog toga ne dolaze sve oblasti na Marsu u<br />
obzir za spuštanje. Pritisak na površini Marsa je prosečno samo 0,6 hektopaskala. To<br />
odgovara pritisku na Zemlji koji vlada na 35 kilometara visine ili 0,6% pritiska na Zemljinoj<br />
povrsini. Da bi uopšte došlo do dovoljne snage kočenja putem padobrana, potrebno je da se<br />
odaberu oblasti koje se nalaze u dubini. Na nekoj uzvisini na Marsu, gde je osim toga teren<br />
prilično kamenit, do sada se ni jedna sonda nije spustila.<br />
7<br />
Sve ovo je uzrok zašto se do sada ljudi nisu<br />
spustili na Mars, jer je još uvek previše<br />
neistraženih faktora koji su opasni po ljudski<br />
zivot. Zbog toga se spuštanje na Mars iz<br />
godine u godinu odlaže za po desetak godina.<br />
Trenutna mogućnost spuštanja ljudi na Mars<br />
se provizorno planira za oko 2032. godinu.<br />
Nije isključeno da ce i ovaj termin da bude<br />
pomeren. Na slikama ispod se vide razne, do<br />
sada oprobane, mogućnosti spuštanja na<br />
Mars.<br />
NASA
PROKSIIMA KENTAURII II ALFA KENTAURII SU ZVEZDANII PAR<br />
Već duže vremena se astronomi pitaju, da li je nama najbliža zvezda, crveni patuljak<br />
Proksima Kentauri, deo zvezdanog sistema Alfa Kentauri koji je od nje udaljen 0,2 svetlosne<br />
godine. Sada su dva francuska astronoma sa „Observatoire de la Cote d'Azur“ i “Université<br />
Paris-Diderot” napravili nove proračune na osnovu svojih zadnjih merenja, iz kojih proizilazi<br />
da Proksima kruži oko dvojne zvezde Alfa Kentauri, a ne da se samo nalazi u njenoj blizini. O<br />
Proksimi Kentauri se pisalo u avgustu 2016. godine, jer se mislilo da je u njenoj orbiti<br />
otkrivena kamena planeta u habitabilnoj zoni. Ova zvezda je od nas udaljena 4,2 svetlosne<br />
godine.<br />
Sa ovim novim otkrićem, Alfa Kentauri postaje član hijerarhijskog trostrukog zvezdanog<br />
sistema. Pri tome glavne komponente Alfa Kentauri A i B, kruže oko zajedničkog težista na<br />
jako eliptičnim putanjama, za oko 80 godina. Srednje rastojanje obe zvezde slične Suncu<br />
iznosi oko 24 astronomske jedinice, sto znači da je to rastojanje koje je 24 puta veće od<br />
rastojanja Zemlja-Sunce. Proksima Kentauri je od ove dve zvezde udaljena oko 9.1<strong>00</strong><br />
astronomskih jedinica.<br />
Do sada je zbog relativno slabog sjaja Proksime Kentauri i veoma svetlih zvezda Alfa Kentauri<br />
A i B, bilo teško da se naprave precizna spektroskopska merenja, koja bi omogućila zaključke<br />
o kretanju crvenog patuljka. Astronomi su sada uspeli da naprave visoko precizna merenja,<br />
prema kojima su utvrdili da Proksima Kentauri kruži oko svojih susednih zvezda u periodu od<br />
591.<strong>00</strong>0 godine na elipticnoj putanji. Pri tome Proksima može da se približi glavnoj zvezdi na<br />
5.270 astronomskih jedinica i da se od nje udalji do 12.9<strong>00</strong> astronomskih jedinica. To znači<br />
da ove tri zvezde već veoma dugo imaju medjusobno dejstvo putem svojih gravitacionih<br />
polja. Ova činjenica ima uticaja na moguću egzistenciju planeta u orbiti obe glavne zvezde.<br />
Tako da dokaz planete u orbiti Alfa Kentarui B, jos uvek ne postoji i za sada se smatra da u<br />
stvari ova planeta i ne postoji.<br />
NASA<br />
8
NOVOSTII SA STRATOSFERSKE OPSERVATORIIJJE U AVIIONU -- SOFIIA<br />
Internacionalni istrazivački tim iz "Dublin Institute for Advanced Studies" je prvi put<br />
posmatrao kako masivna zvezda raste pošto je progutala materiju. Pri tome su upotrebljeni<br />
podaci infracrvenog spektometra FIFI-LS univerziteta u Štutgartu, na avionu koji leti u<br />
stratosferi i koji je opservatorija za posmatranje u oblasti infracrvenog svetla. Posmatran je<br />
rast zvezde S255IR NIRS 3 (skraćeno: NIRS 3), koja je 20 puta masivnija od naseg Sunca.<br />
Podaci sa opservatorije SOFIA su zatim kombinovani sa podacima "Gemini<br />
Observatory","Very Large Telescope" od ESO i sa podacima "Calar Alto Observatory". Tako je<br />
potvrdjeno, da masivne zvezde, verovatno kao i zvezde manje mase, nastaju kolapsom<br />
interstelarnih oblaka gasa i prašine.<br />
U unutrašnjosti ovih oblasti se formiraju proto zvezde, koje su okružene akrecionom pločom<br />
(rotirajuća ploča, koja transportuje materiju u pravcu centra). Materijal spolja upada na ovu<br />
ploču, koja onda zbog gravitacije, pada prema sredini i propada sa unutrašnje ivice ploče na<br />
proto zvezdu. Na taj naćin, mlada zvezda dobija masu i pri tome zrači oslobodjenu energiju.<br />
Ovaj porast mase se ne dogadja stalno, nego u obliku povremenog rasta, jer materija u<br />
akrecionoj ploči nije ravnomerno rasporedjena, nego je u grudvama. Kada one padnu na<br />
zvezdu, prouzrokuju iznenadan porast sjaja. Naučnici su tako prvi put mogli da posmatraju<br />
ovaj efekat i kod ovako masivne zvezde, kao što je NIRS 3. To pokazuje, da sve zvezde nastaju<br />
na isti način, kako zvezde sa manjom masom, kao što je naše Sunce, tako i zvezde sa mnogo<br />
većom masom. Najvažnija razlika je, da su masivne zvezde okružene mnogo većom<br />
akrecionom pločom i da brže rastu. Jedna masivna zvezda poraste u roku od oko 1<strong>00</strong>.<strong>00</strong>0<br />
godina, dok je jednoj zvezdi manje mase, potrebno nekoliko miliona godina.<br />
Trenutno samo SOFIA može da pruži dugotalasne podatke, koji su potrebni da bi se odredili<br />
važni parametri jačine sjaja ovako mladih, masivnih zvezda. Za samo devet meseci je ovaj<br />
9
pojačani sjaj producirao istu količinu energije, koliko naše Sunce producira za 1<strong>00</strong>.<strong>00</strong>0<br />
godina.<br />
Astronomi mogu čak da proračunaju, koliko mase je palo na zvezdu u tom vremenu:<br />
Otprilike toliko, kolika je dvostruka masa planete Jupiter. Ranija posmatranja NIRS 3 u<br />
bliskom infracrvenom području, su pokazala, da je mlada zvezda okružena akrecionom<br />
pločom koja izbacuje takozvane "džetove", kako bi uspravno prema akrecionoj ploči, velikom<br />
brzinom izbacila materijal prema napolje.<br />
Nove infracrvene fotografije sa NIRS 3 izmedju novembra 2015. i aprila 2016. godine,<br />
pokazuju iznenadan porast sjaja protozvezde, kao i maglu koja pri tome nastaje. S obzirom<br />
da su masivne zvezde retki objekti u svemiru i njihove promene svetlosti posle dobijanja<br />
nove materije su samo jedan delić njihovog zivota, ovo je velika sreća, da su astronomi mogli<br />
baš u toj fazi da posmatraju NIRS 3.<br />
Slika 1 pokazuje fotografije pojacanja svetlosti zvezde, posle pada materije na nju, slika 2<br />
pokazuje opservatoriju SOFIA.<br />
NASA, DLR<br />
10
OTKRIIVENO NAJJOKRUGLIIJJE POZNATO NEBESKO TELO U SVEMIIRU<br />
Planete i zvezde su u suštini loptastog oblika, ali nisu perfektno okrugli: Sva nebeska tela<br />
rotiraju oko svoje ose i zbog toga su na ekvatoru malo ispupčenija. Prečnik Zemlje od pola do<br />
pola je za oko 42 kilometra manji, nego na ekvatoru, što iznosi oko 0,3% celokupnog radijusa<br />
Zemlje. Zvezda KIC 11145123, koja je od nas udaljena 5.<strong>00</strong>0 svetlosnih godina, je skoro<br />
potpuno okrugla. Iako ima dvostruki prečnik Sunca, ona je samo za 6 kilometara spljoštena,<br />
što je dvomilioniti deo celokupnog prečnika. Do ovog rezultata su došli nemacki astronomi,<br />
na osnovu merenja seizmičkih vibracija zvezde. Ona je do sada, najokrugliji poznati prirodni<br />
objekat.<br />
Medjutim, zvezda KIC 11145123 ima i jednu tajnu: U suštini ne bi smela da bude tako<br />
okrugla, jer za takav oblik, rotira previse brzo. Radi se o tome da njena unutrašnji sastav,<br />
takodje odredjuje njen oblik. Isto tako kod Sunca, njegova spljoštenost ne proizilazi u celosti<br />
iz njegove rotacije, teoretski bi jedan deo trebao da je spljošteniji. Kod KIC 11145123, je ovaj<br />
efekat još izrazeniji, sa njenom trostruko većom rotacionom brzinom, ekvator bi morao da je<br />
daleko vise ispupčen, nego što je posmatrano. Astronomi smatraju da je uzrok tome<br />
anomalno slabo magnetno polje zvezde.<br />
DLR<br />
11
GREGOR JJE NAJJVEĆII TELESKOP ZA POSMATRANJJE SUNCA U EVROPII<br />
Pre četri godine je ovaj teleskop pušten u pogon, a 2014. godine je započeo sa naučnim<br />
merenjima. Sada su naučnici predstavili prve rezultate: izmedju ostalog, merenja veoma<br />
slabih magnetnih polja u mirnim oblastima Sunca, koje ne nudi samo impozantan pogled na<br />
snažne erupcije, promenljive Sunčeve fleke i magnetna polja, nego čak i u fazama visoke<br />
aktivnosti, veliki deo našeg Sunca poseduje svoju mirnu stranu. Izuzetno slaba magnetna<br />
polja, koja su karakteristična za takozvane, mirne oblasti na Suncu i mogu veoma teško da se<br />
mere. Naučnicima sa Maks Plank instituta u Nemačkoj je uspelo, da obave merenja tih polja,<br />
sa do sada nevidjenom tačnošću. Prilikom ovih istrazživanja su koristili Sunčev teleskop<br />
GREGOR.<br />
Na neki način, mirno Sunce liči na lonac sa ključalom vodom. Vrela plazma se podiže iz<br />
dubine, hladi se i ponovo pada. Na vidljivoj površini, fotosfere, ovaj kružni tok dovodi do<br />
obrazaca malih mehurova, koji se stalno menjaju. Takozvane granule imaju samo oko 1.<strong>00</strong>0<br />
kilometara u prečniku.<br />
Dosadašnja merenja su poticala od Japanskog svemirskog teleskopa Hinode, ali su puno<br />
podataka bili izgubljeni zbog šumova teleskopa. Sa GREGOROM su naučnici mogli da<br />
postignu trostruku osetlji-vost, jer<br />
teleskop istražuje, izmedju<br />
ostalog, i infracrvenu svetlost<br />
Sunca. Posto veća talasna dužina<br />
omogućava veću osetljivost<br />
merenja. Zajedno sa visokom<br />
rezolu-cijom koju pruža GREGO-<br />
ROVO glavno ogledalo preč-nika<br />
1,5 metara, postignut je rekord:<br />
Naučnici su izmerili magnetna<br />
polja jačine od nekoliko gausa do 250 kilometara. Za poredjenje: Magnetna polja unutar<br />
Sunčevih fleka mogu da budu do hiljadu puta jača.<br />
GREGOR je osim što je najveći teleskop za posmatranje Sunca u Evropi i stovremeno i najjači<br />
na svetu. Pored svog glavnog ogledala, GREGOR poseduje adaptivnu optiku, koja odmah<br />
poravnava smetnje uzrokovane turbulencama u Zemljinoj atmosferi.<br />
Sunčev teleskop GREGOR je deo Teide-opservatorije na Tenerifi pod vodjstvom instituta za<br />
fiziku Sunca u Frajburgu, Nemacka. Prvi rezultati GREGORA su objavljeni kao specijalno<br />
izdanje stručnog casopisa „Astronomy & Astrophysics“<br />
DLR<br />
12
340.. GODIIŠNJJIICA OTKRIIVANJJA BRZIINE SVETLOSTII<br />
Tokom istorije se u vise navrata diskutovalo, da li se svetlost siri beskrajnom brzinom, koju iz<br />
tog razloga nije moguće odrediti ili je njena brzina ipak konačna i time je moguće izračunati<br />
je. Empedokle je 450. godine pre naše ere zastupao mišljenje, da je svetlosna brzina<br />
konačna, dok je Aristotel 1<strong>00</strong> godina kasnije, tvrdio suprotno. Tek oko 16<strong>00</strong>. godine su<br />
zabeleženi eksperimenti po tom pitanju. Galileo Galilej je pokušao da dokaže konačnost<br />
brzine svetla. U vreme eksperimenta, Galilej je imao 17 godina, a eksperiment se sastojao u<br />
tome, da je sa jednom lampom osvetlio svog pomoćnika na nekoliko kilometara udaljenom<br />
brdu. Odmah, posto je video svetlost, pomoćnik je trebao da upali svoju lampu, što je u to<br />
vreme trajalo neko vreme. Galileo je uračunao to vreme, ali je dobijao vrednosti koje su se<br />
odnosile samo na to vreme koje je potrebno da se upali lampa. Tako je došao do zakljucka,<br />
da je brzina svetlosti prevelika za njegov metod.<br />
Dokaz za konačnost brzine svetlosti i time njenu merljivost je dao danski astronom Ole<br />
Rømer u 17. veku. On je na osnovu posmatranja Jupiterovog meseca Io zaključio, da se<br />
svetlost širi konačnom brzinom. Kao što je poznato, oko Jupitera kruže nekoliko njegovih<br />
meseca. Pošto se Jupiterova putanja ne nalazi previše daleko od ekliptike, redovno se<br />
dogadjaju prolazi i pomračenja Galilejskih meseca. Ole Rømer je 1765. godine posmatrao<br />
pomračenje meseca Io, koje nastupa svakih 42,5 sati. On je predskazao pomračenje, ali je<br />
brzo primetio, da ova predvidjanja svaki put sve više odstupaju od onoga što je on izračunao.<br />
Uz pomoć metoda i tehničkih pomagala koja su tada stajala na raspolaganju, on je<br />
zadivljujuće tačno odredio brzinu svetlosti, sa samo 30%<br />
odstupanja u odnosu na danas poznatu vrednost Rømer je<br />
do toga došao na sledeći način: 19. aprila 1675. godine je<br />
izračunao da ce pomračenje satelita Io, da nastupi u 1:58<br />
časova. Posle 104 perioda, pomračenje bi 28. jula 1675.<br />
godine trebalo da bude u 22:18. Medjutim pomračenje je<br />
bilo deset minuta kasnije. Šta se dogodilo? Pošto se planete kreću pod različitim uglovima<br />
oko Sunca, menjaju se i njihova medjusobna rastojanja. Tako je rastojanje izmedju Jupitera i<br />
Zemlje 19. aprila 1675. godine bio oko 4,5 astronomske jedinice, ali 28. jula 1675. je bio 5,75<br />
astronomskih jedinica. Razlog za kašnjenje od deset minuta se dakle, nalazi u tome, da je<br />
svetlosti potrebno 1,2 astronomske jedinice više za duži put. Pomoću dodatnih geometrijskih<br />
posmatranja, Rømer je zaključio, da je svetlosti potrebno 22 minuta, da bi prešla prečnik<br />
Zemljine putanje. Tri godine ranije je astronomska jedinica utvrdjena sa 139 miliona<br />
kilometara, pa je tako Rømer brzinu svetlosti proračunao na 250.<strong>00</strong>0 km/s. Posto je tada<br />
astronomska jedinica bila za 10 kilometara kraca, Rømerov rezultat bi danas iznosio 227.<strong>00</strong>0<br />
km/s. Ove vrednosti su popravljene od Kasinija na 14 minuta, što znači 357.<strong>00</strong>0 km/s i<br />
Haleja, na 17 minuta, što znači 294.<strong>00</strong>0 km/s. Kasnije je brzina svetlosti usla u Ajnstajnovu<br />
teoriju relativnosti kao prirodna konstanta c, (od latinske reci celeritas, sto znaci brzina), gde<br />
je izražena kao ekvivalent mase i energije (E=mc²).<br />
13
OPSERVATORIIJJA NA KRAJJU SVETA<br />
U Nišini Arhisu na Kavkazu se nalazi jedna od najvećih opservatorija na svetu. Izmedju<br />
smreka i borova se nalaze bele Sovjetske montažne zgrade. Nišani Arhis je mesto gde je<br />
vreme stalo. Tu žive 850 ljudi, koji skoro svi rade u opservatoriji. Kada je počela gradnja<br />
opservatorije, Sovjetski Savez se nalazio u trci za status vodece svetske sile, takodje i na polju<br />
nauke i svemirskog istraživanja. Tako je 1974. godine u severni Kavkaz doneseno ogledalo<br />
prečnika šest metara. Godinu dana kasnije, tada najveća opservatorija na svetu, je počela sa<br />
radom.<br />
„U to vreme smo svi bili romantičari“ - kaže Juri Balega, naučni direktor opservatorije. „Kada<br />
sam došao ovde, imao sam 20 godina. Gradić je od tada zadržao svoj izgled kako smo tada<br />
zamišljali budućnost arhitek-ture. Danas mi liči na kulise iz naučno-fantastičnih romana i<br />
filmova.<br />
Pošto fantazija<br />
naučnicima<br />
nikada nije<br />
bila strana,<br />
odlučili smo<br />
da u ovoj<br />
godini startujemo<br />
jednu<br />
‚naučnu intervenciju‘<br />
na<br />
opservatoriji.<br />
Pozvali smo<br />
umetnike iz<br />
Rusije i Austrije da se inspirišu ovim gradom, njegovom istorijom i naukom i onda da to<br />
izraze kroz svoja umetnička dela.“<br />
Tok vremena je tema koja se nameće sama po sebi na ovom mestu. Na reci Nišini Selenčuk,<br />
nedaleko od grada se ranije nalazio stari grad Alana, jednog Iranskog naroda koji je u 14.<br />
veku napustio ovo mesto. Ostale su tri crkve, koje važe za n ajstarije ortodoksne crkve u<br />
Rusiji. Jedna od crkvi se vidi na slici 2.<br />
Na drugoj strani reke se nalazi jedan krug od kamenja, koji je ranije služio kao paganski hram<br />
i za posmatranje zvezda, Sunca i Meseca. Pored crkvi se nalaze ruševine jednog manastira<br />
koji je osnovan u 19. veku.<br />
14
U današnjoj Republici Karačajevo-Čerkezija žive mnogi Kavkaski narodi, pa su granice<br />
Republike tako povučene, da se sve te etničke grupe nalaze u<br />
jednoj državi, slično granicama sazveždja i zvezdama u njima.<br />
To je inspirisalo Aleksandru Paperno, da napravi izložbu u<br />
jednoj od starih crkvi. Njene slike pokazuju sazveždja, koja su<br />
u 19. veku proglašena za nevažeća (Slika 3).<br />
Sedamdesetih godina prošlog veka je grad Nišini Arhis bio<br />
centar naučne elite iz svih delova Sovjetskog Saveza. Krajem<br />
osamdesetih godina je finansiranje opservatorije postalo<br />
problematično i naučnicima nije isplaćivana plata. Tako je<br />
Balega, tadašnji direktor opservatorije, početkom<br />
devedesetih godina krenuo sa puškom u Moskvu, da bi<br />
doneo plate za svoje saradnike. Novac je dobio kao kredit<br />
kod državne Sber banke. Za to su založeni avioni<br />
vazduhoplovne kompanije Karačajevo-Čerkezije. Krajem<br />
devedesetih godina se stanje popravilo, ali je danas problem<br />
finansiranja ponovo aktuelan, jer mlada generacija ne zeli da ostane u Nišini Arhisu.<br />
Zbog toga je starija generacija astrofizičara pokušala da konzervira atmosferu ranijeg<br />
idealizma. Oni su se posvetili obavezama na opservatoriji i svoje slobodno vreme koriste da<br />
bi išli u brda i filozofirali. Viktorija Komarova, jedna od saradnica opservatorije, kaže: „Moj<br />
pogled na život se promenio od kada radim u opservatoriji i posmatram zvezde. To je skoro<br />
religiozni rad, jer čovek shvati koliko je mali u odnosu na prirodu. Tako nalazim ispunjenje<br />
svog životnog cilja u mom poslu.“<br />
ROSKOSMOS<br />
15
21.. novembarr 2016..<br />
Objašnjenje slike: Jedna Nova u Strelcu je dovoljno sjajna za pogled sa dvogledom. Eksplozija<br />
zvezde je otkrivena prošlog meseca i prošle nedelje je dostigla čak granicu vidljivosti golim okom.<br />
Klasična Nova nastaje termonuklearnom eksplozijom na površini belog patuljka - guste zvezde, koja<br />
ima veličinu naše Zemlje, ali poseduje masu našeg Sunca. Na ovoj slici je Nova vidjena prošle nedelje<br />
iznad antičkog Vat Mahathata u Sukhothaiu, na Tajlandu. Da biste i sami videli zvezdu "Nova<br />
Sagittarius 2016", posmatrajte sazveždje Strelca na zapadnom horizontu, koji često izgleda kao<br />
staromodni čajnik. U blizini Nove se nalazi svetla planeta Venera. Ne čekajte predugo, jer će Nova<br />
brzo da pobledi i osim toga, ovaj deo neba uvek brzo zalazi za horizont.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Jeff Dai (TWAN)<br />
16
22.. novembarr 2016..<br />
Objašnjenje slike: Da li na Plutonu postoji okean ispod Sputnik Planum-a? Neobično glatka,<br />
1.<strong>00</strong>0 kilometara velika površina na slici koju je napravio New Horizons, je izgleda podeljena<br />
na konvekcione ćelije. Ali, kako je nastala ova oblast? Odgovor jedne hipoteze glasi: velikim<br />
udarom, koji je uticao na oko 1<strong>00</strong> kilometara dubok okean slane vode ispod površine. Ova<br />
slika Sputnik Planuma, koja je deo srcolike oblasti Tombaugh Regio, je fotografisana u julu<br />
ove godine i pokazuje detalje planete u pojačanim bojama. Robotska sonda New Horizons se<br />
u medjuvremenu nalazi na putu prema novim avanturama. Sledeći kompjuterski modeli ovih<br />
iznenadjujućih površinskih karakteristika na Plutonu će verovatno doprineti tačnijim<br />
pretpostavkama o tome, šta se nalazi ispod te površine.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
NASA , Johns Hopkins U./APL , Southwest Research Inst.<br />
17
23.. novembarr 2016..<br />
Objašnjenje slike: Da li vidite mehur u sredini? Krhka, plutajuća pojava na ovom<br />
širokougaonom pogledu, plovi u kosmičkom moru zvezda i svetlucavog gasa. Mehur je<br />
katalogizovan kao NGC 7635. Oko 10 svetlosnih godina velika maglina Mehur i veliki<br />
kompleks interstelarnog gasa i oblaka prašine su udaljeni oko 11.<strong>00</strong>0 svetlosnih godina i<br />
pružaju se preko granica izmedju sazveždja Kefej i Kasiopeja. Na zadivljujućem pogledu se<br />
nalazi i otvoreno zvezdano jato M52 (gore levo). Ono je udaljeno oko 5.<strong>00</strong>0 svetlosnih<br />
godina. Slika obuhvata dva stepena na nebu, što na procenjenoj udaljenosti magline Mehur,<br />
odgovara širini od oko 375 svetlosnih godina.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Sébastien Gozé<br />
18
24.. novembarr 2016..<br />
Objašnjenje slike: Povucite sliku na levo, onda možete da putujete duž ledenih Saturnovih<br />
prstenova. Ova slika visoke rezolucije je mozaik u prirodnoj boji. Slike su napravljene u maju<br />
2<strong>00</strong>7. godine, u roku od 2,5 sata, kada je svemirska sonda Kasini letela preko neosvetljene<br />
strane prstenova. Glavni prstenovi i prazan prostor izmedju njih su na slici označeni u<br />
kilometrima, zajedno sa udaljenostima od centra. Slovno označavanje Saturnovih prstenova<br />
je istorijsko i zasniva se na redosledu otkrivanja. Prstenovi A i B su svetli prstenovi podeljeni<br />
Kasini-praznim prostorom. Prema udaljenosti od Saturna, sedam glavnih prstenova su ovako<br />
poredjani: D, C, B, A, F, G, E (bledi, spoljašnji prstenovi G i E, se ovde ne vide na slici). Za četri<br />
dana, 29. novembra, Kasini će da proleti pored Titana. Svemirska sonda koristi gravitaciju tog<br />
meseca, da bi veoma blizu pored Saturna napravila smelih 20 eliptičnih orbita. Prvi susret sa<br />
prstenovima će biti 4. decembra, na samo 11.<strong>00</strong>0 kilometara izvan F-prstena (sasvim desno).<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Cassini Imaging Team, SSI, JPL, ESA, NASA<br />
19
25.. novembarr 2016..<br />
Objašnjenje slike: Uzmite vaše crveno-plave naočare i posmatrajte stereo scenu u Taurus-<br />
Litrov-dolini na Mesecu! Anaglif u boji pokazuje detaljan 3D pogled Mesečevog rovera Apola<br />
17 u prvom planu, iza su Mesecev modul i udaljena Mesečeva brda. Svet je trebao da<br />
posmatra start Mesečevog modula sa televizijskom kamerom. Zbog toga je ovo mesto za<br />
parkiranje proglaseno počasnom ložom. Decembra 1972. godine, astronauti Apola 17, Judžin<br />
Cernan i Harison Šmit, su proveli oko 75 sati na Mesecu, dok je njihov kolega Roland Evans<br />
kružio iznad. Posada se vratila sa 110 kilograma probi kamenja i tla - više nego što je svaka<br />
druga misija ponela sa svog mesta spuštanja. Cernan i Šmit su još uvek poslednji, koji su<br />
hodali (ili su se vozili), Mesecom.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Gene Cernan, Apollo 17, NASA; Anaglif uradio Erik van Meijgaarden<br />
20
2266. . nnoovveembbaarr 22<strong>00</strong>1166. .<br />
Objašnjenje slike: Tog novembarskog jutra su se na panoramskom pejsažu videli stari, srpast<br />
Mesec i jutarnja zvezda, kratko pre izlaska Sunca. Pozicija Sunca koja se još nalazila ispod<br />
bagrema na istočnom horizontu, je lako prepoznatljiva. Markirana je levo od svetlosti i senki<br />
u zoru. Topli Sunčevi zraci se pojavljuju kao snop i skicirani su pomoću senke kroz nevidljive<br />
oblake na horizontu. Zraci svetla se pružaju prema desnoj strani i senke iznad profila<br />
Kilimandžara i sastaju se na zapadnom horizontu. Tamo su poznati kao krepuskularni zraci i<br />
markiraju tačku nasuprot izlazećeg Sunca. Senke oblaka su skoro paralelne, ali zbog<br />
perspektive izgledaju kao da su okupljene na dalekom horizontu.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Babak Tafreshi (TWAN)<br />
21
2277. . nnoovveembbaarr 22<strong>00</strong>1166. .<br />
Objašnjenje slike: Da li čovek može da preživi skok sa najviče litice u Sunčevom sistemu? Verovatno<br />
može. Verona Rupes na Uranovom mesecu Mirandi, je odprilike 20 kilometara duboka, što znači,<br />
deset puta dublja od Grand Kanjona na Zemlji. Zbog Mirandine niske gravitacije, trajalo bi oko 12<br />
minuta dok bi onaj koji skoči u tu dubinu, došao do tla. Imao bi brzinu od oko 2<strong>00</strong> kilometara na sat,<br />
ali bi mogao da preživi ako padne na vazdušne jastuke. Ova slika Verona Rupes je napravljena 1986.<br />
godine prilikom proleta robotske svemirske sonde Vojadžer 2. Kako su nastale ove litice na Mirandi,<br />
nije poznato, možda prilikom udara nekog nebeskog tela ili prilikom tektonskog pomeranja površine.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
Voyager 2, NASA<br />
22
MALII SURFER<br />
Objašnjenje slike: Mlada solarna erupcija je izazvala pucketanje, beli blic koji je poslao jedan<br />
širi talas plazme ispod nje u trajanju od oko šest sati (4. novembar, 2016). Nešto plazme se<br />
pojavilo na talasu uske oblasti iznad aktivnog regiona. Takve pojave su prilično česte, ali ipak<br />
ih je interesantno gledati izbliza. Slika je napravljena na talasnoj dužini ekstremne<br />
ultravioletne svetlosti.<br />
Kredit za sliku i autorska prava:<br />
SDO/NASA<br />
23
IINSPEKCIIJJA PRIIMARNOG OGLEDALA JJWST<br />
OPIS SLIKE: Pre nego što letilica krene u svemir, mora da prodje rigorozna testiranja kako bi<br />
se potvrdilo da može da izdrži snažne vibracije i zvuke tokom lansiranja. Na letilici će se<br />
nalaziti snažan JWST (James Webb Space Telescope), koji je zajednički projekat NASA, ESA<br />
agencija, kao i Kanadske svemirske agencije, a predviđen je za lansiranje u oktobru 2018. sa<br />
raketom Ariana 5 iz Evropske svemirske luke Kourou. Visoki ciljevi ovog teleskopa uključuju<br />
otkrivanje prve galaksije koja je nastala u svemiru i bila je svedok rađanja novih zvezda i<br />
njihovih planetarnih sistema, zatim proučavanje planeta u našem Sunčevom sistemu i<br />
planeta oko drugih zvezda.<br />
Ispitivanje je sprovedeno od strane tima iz NASA Godard centra u Koloradu i Instituta za<br />
svemirske teleskopske nauke u Merilendu. Ovaj test je bio drugi test, ovaj put je simulirano<br />
lansiranje kojim se potvrdilo da vitalna optika neće imati smetnje prilikom starta. Pre toga su<br />
uspešno napravljena izuzetno precizna merenja središta zakrivljenosti glavnog ogledala.<br />
Tehnika omogućava merenja bilo kakvog odstupanja sa savršenom preciznošću, kako bi se<br />
osiguralo da su ogledala savršeno uskladjena. Posle ovog testa simuliranog starta, još<br />
jednom će se napraviti isti test, da bi se konačno dobila potpuna sigurnost da optika neće<br />
doživeti neku štetu.<br />
Kredit za sliku i autorska prava: ESA<br />
https://twitter.com/ESA_serbia<br />
24
7. KVIZ ASTRONOMA BEZ GRANICA - SRBIJA<br />
10 Pitanja plus džoker pitanje će biti objavljeni 15. novembra 2016. godine. Odgovore treba<br />
poslati do ponoći 15. novembra na adresu: astronomi.bez.granica@gmail.com.<br />
Kviz ima 10 pitanja. Dopunsko džoker pitanje sluzi kao šansa da, ako neko ima 9 tačnih<br />
odgovora, ipak može da postigne svih deset poena, ako tačno odgovori na ovo pitanje. Svaki<br />
učesnik dobija diplomicu o učešću na kvizu, a oni koji imaju svih 10 tačnih odgovora, dobijaju<br />
i mali poklončić u obliku elektronske knjige. Osim toga, njihova imena se objavljuju na strani<br />
„Astronoma bez granica - Srbija“, a izvestaj o odršanom kvizu se postavlja na matičnu stranu<br />
„Astronomers Without Borders“.<br />
ASTRONOMI BEZ GRANICA - SRBIJA:<br />
https://www.facebook.com/Astronomibezgranica/<br />
25
SADRZAJ<br />
0) Reč urednika<br />
1) IAU nagrada za doktorante<br />
2) IAU biro za razvoj astronomije (OAD), Bilten # 14<br />
3) Nacionalni kontakt za javnost (NOC): Vesti iz Indonezije<br />
4) Evropsko Astro Pi takmičenje: Kodiraj svoj eksperiment za ISS<br />
5) Europlanet, javni angažman, finansijski plan<br />
6) Open Source, besplatna astronomska uvodna knjiga<br />
7) Svetsko teleskopsko takmičenje Američkog Astronomskog Drustva (AAS)<br />
8) Južna Evropska Opservatorija, portal za zapošljavanje<br />
9) Sastanci i globalni događaji<br />
a) Nedavno dodato<br />
b) Predstojeće<br />
10) IAU astronomski Bilten za javnost na drugim jezicima<br />
11) Doprinosi IAU javnog biltena za 2016.<br />
CEO BILTEN NA SRPSKOM JEZIKU MOŽE DA SE PROČITA OVDE:<br />
https://twitter.com/IAU_srpski<br />
26
VEOMA VELIIKII TELESKOP ((VLT)) PROSLAVLJJA 15 GODIINA SVOG RADA<br />
Objašnjenje slike: Ovaj fascinirajući pogled upečatljivih zvezdanih jaslica IC 2944 je objavljen<br />
povodom jedne posebne prekretnice: petnaestogodišnjeg jubileuma Veoma Velikog<br />
Teleskopa od ESO. Slika pokazuje skup gustih oblaka prašine koji su poznati pod imenom<br />
Takeraj-globule, i ocrtavaju se na crvenkastom svetlucavom gasu magline. Globule na ovoj<br />
slici se nalaze takoreći pod snažnom paljbom ultravioletnog zračenja bliskih vrelih, mladih<br />
zvezda. One su zbog toga, kako erodirane, tako i fragmentirane, slično komadima putera,<br />
koji je stavljen u vreo tiganj. Najverovatnije će Takeraj-globule biti razorene, pre nego što<br />
kolabriraju i uspeju da formiraju zvezde.<br />
Kredit za sliku i autorska prava: ESO<br />
27
Na saradnju su pozvani, kako amateri, tako i profesionalni astronomi i zainteresovani za<br />
astronomiju. U potpisu vašeg teksta, navedite kojoj od ovih grupa pirpadate i vašu funkciju,<br />
ako je imate u nekoj organizaciji. Prihvataju se isključivo tekstovi koji za temu imaju<br />
astronomiju i astronomske nauke. Kontakt adresu imate u impresumu.<br />
STALNI I POVREMENI SARADNICI<br />
Možete da postanete stalni ili povremeni saradnik biltena.<br />
- Stalni saradnici će biti navedeni u impresumu biltena, kao i njihova organizacija kojoj<br />
pripadaju. Od njih očekujem bar jedan kvalitetan tekst mesečno, da bi zadržali svoj status.<br />
Molim vas da pošaljete vašu kratku astronomsku biografiju od par rečenica i sliku. Stalni<br />
saradnici će moći da besplatno reklamiraju svoje astronomsko društvo ili neki dogadjaj u<br />
astronomskom društvu.<br />
- Povremeni saradnici nemaju obavezu periodičnog slanja teksta i nisu navedeni u<br />
impresumu biltena, ali će biti potpisani u tekstu, kao i organizacija kojoj pripadaju.<br />
VAŠ TEKST<br />
Kada šaljete neki tekst, molim vas da se držite sledećeg:<br />
1) Koristite interpunkciju i odvajajte pasuse u tekstu kako bi on bio pregledan. Stavite kvačice<br />
na slova i pazite na gramatiku.<br />
2) Urednica nema obavezu objavljivanja poslatih tekstova. U svakom slučaju ćete biti<br />
obavešteni ili u kom broju će se objaviti vaš tekst, ili o razlogu neobjavljivanja.<br />
3) Uz svaki tekst vas molim da navedete izvor i literaturu koju ste koristili prilikom pisanja<br />
teksta. To je uslov za objavljivanje vašeg teksta.<br />
4) Ako šaljete slike ili dijagrame uz tekst, molim vas da navedete ko poseduje Copyright za<br />
njih. U suprotnom, njihovo objavljivanje nije moguće.<br />
5) Tekstove pišite na srpskom ili na hrvatskom jeziku, ali u svakom slučaju, latinicom.<br />
6) Tekstove šaljite neformatirane u .docx - formatu. Za tekstove koji su duži od dve strane sa<br />
slikama, ste zamoljeni da se prethodno dogovorite sa urednicom.<br />
7) Pošto je bilten besplatno dostupan, za poslate i / ili objavljene tekstove se ne isplaćuje<br />
novčana nadoknada.<br />
28
IZDAVAČ I UREDNICA: PROF.DIPL.ING.DR. LJILJANA GRAČANIN<br />
KONTAKT-MEJL: <strong>AAO</strong>.kontakt@gmail.com<br />
STALNI SARADNICI (po azbučnom redu): ALEKSANDAR RACIN, STEFAN TODOROVIĆ.<br />
PRENOŠENJE TEKSTOVA IZ BILTENA je dozvoljeno, ako se navede pun naziv biltena: „<strong>AAO</strong>-<br />
Aktuelna Astronomija Online“ i ime autora teksta.<br />
FOTOGRAFIJA NA NASLOVNOJ STRANI: „Sojuz i Super Mesec“<br />
COPYRIGHT: NASA<br />
OBJAŠNJENJE SKRAĆENICA:<br />
NASA - National Aeronautics and Space Administration<br />
APOD - Astronomy Picture Of the Day<br />
ESA - European Space Agency<br />
SDO - Solar Dynamic Observatory<br />
IAU - International Astronomical Union<br />
ESO - European Southern Observatory<br />
AWB - Astronomers Without Borders<br />
COPYRIGHT<br />
Tekstovi preneseni od astronomskih organizacija koje saradjuju sa <strong>AAO</strong> biltenom,<br />
poseduju dozvolu za prevodjenje i objavljivanje u ovom obliku, kao i fotografije koje idu uz<br />
tekst. Dozvola se odnosi iskljucivo na <strong>AAO</strong> bilten. S obzirom da je bilten neprofitan,<br />
pismena dozvola je trajna u cilju širenja astronomije i astronomskih nauka.<br />
DOWNLOAD BILTENA:<br />
- WEB STRANA I ARHIVA: http://bit.ly/<strong>AAO</strong>bilten<br />
- FACEBOOK: https://www.facebook.com/AA.Online<br />
- GOOGLE+: https://plus.google.com/u/0/105449161094883040310/posts/WmFA6CUMG28?sfc=true<br />
- TWITTER: https://twitter.com/<strong>AAO</strong>bilten<br />
29
30