13.06.2017 Views

AAO-00

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

GODINA 0<br />

NEDELJNI ASTRONOMSKI ONLINE BILTEN - PROBNI PRIMERAK


UVODNA REČ ZA ONE KOJJII PRVII PUT ČIITAJJU BIILTEN 3<br />

AKTUELNO TOKOM NEDELJJE 4<br />

- VODA NA ASTEROIDU 16PSIHA? 4<br />

- SOLARNI ORBITER ĆE DA SE PRIBLIŽI SUNCU KAO NI JEDNA SONDA DO SADA 5<br />

- ZAŠTO JE SPUŠTANJE NA MARS TOLIKO TEŠKO 6<br />

- PROKSIMA KENTAURI I ALFA KENTAURI SU ZVEZDANI PAR 8<br />

- NOVOSTI SA STRATOSFERSKE OPSERVATORIJE U AVIONU - SOFIA 9<br />

- OTKRIVENO NAJOKRUGLIJE POZNATO NEBESKO TELO U SVEMIRU 11<br />

- GREGOR JE NAJVEĆI TELESKOP ZA POSMATRANJE SUNCA U EVROPI 12<br />

- 340. GODIŠNJICA OTKRIVANJA BRZINE SVETLOSTI 13<br />

- OPSERVATORIJA NA KRAJU SVETA 14<br />

RUBRIIKE 15<br />

- NASA-APOD - SLIKE DANA OVE NEDELJE 15<br />

- SDO - AKTUELNO NA SUNCU OVE NEDELJE 23<br />

- ESA - SLIKA NEDELJE 24<br />

- AWB - ASTRONOMI BEZ GRANICA 25<br />

- IAU - ASTRONOMSKI BILTEN 26<br />

- ESO - GALERIJA SLIKA 27<br />

POZIIV II UPUTSTVO ZA SARADNJJU 28<br />

IIMPRESUM 29<br />

BIILTEN SARADJJUJJE SA ORGANIIZACIIJJAMA 30<br />

2


ZA ONE KOJI PRVI PUT ČITAJU BILTEN<br />

Dragi čitaoci,<br />

AKTUELNA ASTRONOMIJA ONLINE je besplatan astronomski nedeljni bilten. U njemu<br />

mogu da se nadju tekstovi o aktuelnim astronomskim dogadjajima u toku zadnje nedelje, i<br />

druge zanimljivosti u vezi sa astronomijom. Bilten izlazi svake nedelje. U nedelju uveče,<br />

oko ponoći će se nalaziti spreman za download u PDF-formatu, na ovim mestima: Webstrana,<br />

Facebook, Google+, Twitter. Adrese se nalaze u impresumu.<br />

Niko na ovom svetu nije savršen, pa tako ni urednica ili saradnici nisu savršeni i<br />

nepogrešivi. Jasno mi je da postoje i drugačiji pogledi na bilten i da se on neće svakome<br />

dopasti, jer se ukusi se razlikuju, kako po pitanju grafike, tako i po pitanju izbora tema. Kao<br />

profesionalni astronom, želim da na jasan i nekomplikovan način upoznam širu publiku sa<br />

informacijama na polju astronomije i astronomskih nauka, koje inače ne postoje na našem<br />

jeziku ili nisu dostupne široj javnosti u toj formi.<br />

Pošto je ovo astronomski bilten, komentari i pitanja su pozeljni, ali prazne rasprave tipa<br />

„zašto stoji ova reč, a ne ona“, ili bilo koje druge diskusije koje skreću sa teme:<br />

„astronomija i srodne nauke“, neće biti uzimane u obzir. Molim vas za razumevanje po<br />

tom pitanju. Mogućnost za kontakt sa redakcijom, možete da nadjete na poslednjoj strani.<br />

Stalne rubrike su rezultat direktne i oficijelne saradnje urednice sa tim astronomskim<br />

organizacijama. Tekstovi koji su preneseni od neke organizacije su jasno označeni. Za<br />

objavljivanje prevedenih tekstova, postoji izričito odobrenje. Za fotografije, Copyright ima<br />

uglavnom NASA ili ESA, koje dozvoljavaju objavljivanje slika uz napomenu izvora, a ako su<br />

slike od neke druge organizacije, onda je to jasno navedeno.<br />

Saradnici koji zele da posalju svoj tekst, su uvek dobro došli. Pre toga vas molim da<br />

procitate uputstva za kontakt i saradnju na kraju biltena.<br />

Želim vam prijatno vreme uz čitanje biltena.<br />

Urednica i izdavač biltena<br />

Prof. Dipl.Ing.Dr. Ljiljana Gračanin<br />

3


VODA NA ASTEROIIDU 16PSIIHA?<br />

Sa NASINIM infracrvenim teleskopom "Facility", na Mauna Kea opservatoriji na Havajima,<br />

istraživački tim je posmatrao asteroid 16Psiha u infracrvenom svetlu. Spektri koji su pri tome<br />

dobijeni, pokazali su naučnicima trake, koje ukazuju na hemijski vezanu vodu u sastavu<br />

površine ovog nebeskog tela. To je začudjujuće, jer Psiha pripada asteroidima tipa M. Ova<br />

retka nebeska tela se uglavnom sastoje od legure metalnog gvoždja i nikla. Oni važe za<br />

nekadašnja jezgra razorenih patuljastih planeta u pojasu asteroida izmedju Marsa i Jupitera.<br />

Pre više od 4,5 milijardi godina, ova tela su bila izložena veoma visokim temperaturama i ne<br />

bi trebala da sadrže vodu u sebi.<br />

Istraživacki tim pretpostavlja, da se dugo<br />

vremena posto je jezgro oslobodjeno<br />

omotača, na njega spustio sloj ugljičnih<br />

hondrita i tako se obrazovao talog ovog<br />

materijala. Ugljični hondriti sadrže do<br />

nekoliko procenata hemijski povezane<br />

vode i tako bi mogao da se objasni<br />

spektralni signal sa površine Psihe.<br />

Alternativna teorija govori o tome, da se<br />

na jezgdu zadržala izvesna količina ranijeg omotača od silikata, koja je milijardama godina<br />

bila izložena sunčevom vetru. Tako bi struja naelektrisanih čestica, koja se najvećim delom<br />

sastoji od vodonika, reagovala sam kiseonikom u silikatnom omotaču, i nastali bi<br />

hidroksilioni u njemu, koji pokazuju karakteristične trake na spektru.<br />

Sunca odgovara 2,9 rastojanja Zemlje od Sunca.<br />

Psiha je cilj mogućih misija svemirskih<br />

sondi u okviru Discovery-programa NASE.<br />

Pod ovim programom se startuju<br />

svemirske sonde, koje odgovaraju uskom<br />

okviru budžeta i čije trajanje misije je<br />

ograničeno na odredjeno vreme. 16Psihu<br />

asteroid je jos 1852. godine otkrio<br />

italijanski astronom Anibale des Gasparis i<br />

nazvao je prema supruzi grčkog boga<br />

Erosa. Asteroid obidje, na svojoj delimično<br />

ekscentričnoj putanji, oko Sunca za pet<br />

godina. Njegovo srednje rastojanje od<br />

NASA<br />

4


SOLLARNI I ORBITER CE DA SE PRIBLLI<br />

IZII SUNCU KAO NII JJEDNA SONDA DO SADA<br />

Solarni Orbiter (SolO) je planirana svemirska sonda Evropske Svemirske Agencije (ESA), koja,<br />

prema sadasnjim planovima, u oktobru 2018. godine treba da startuje sa američkom<br />

raketom nosačem i da se približi Suncu kao ni jedna<br />

sonda do sada. Glavni cilj misije je istraživanje<br />

Sunčevog vetra i Sunčevih vremenskih prilika u<br />

svemiru. Pri tome će Solarni Orbiter moći da analizira<br />

strukture u Sunčevoj koroni veličine od 35<br />

kilometara. (SLIKA 1). Planirano je da misija traje<br />

sedam godina.<br />

ESA je za glavnog nosača projekta, odabrala „Astrium UK“, koji ce da izgradi sondu za 3<strong>00</strong><br />

miliona evra (SLIKA 2). Sama ESA računa visinu svojih troškova sa 5<strong>00</strong> miliona evra. Na to<br />

dolaze jos 4<strong>00</strong> miliona US-dolara od NASE za raketu i deo korisnog tereta, koji će NASA da<br />

napravi. To će biti jedan instrument i jedan senzor za sondu. Solar Orbiter će, posle nekoliko<br />

“swing-by”-manevra pored Zemlje i Venere da udje u orbitu oko Sunca. Na kraju misije će,<br />

sonda da ima, najmanje 25°nagnutu orbitu u odnosu na ekliptiku i približiće se Suncu na 45<br />

miliona kilometara. Zbog toga će biti potrebno da se termalni štit sonde drži okrenut prema<br />

Suncu. Startna masa sonde će da bude 1.8<strong>00</strong> kg i imaće hemijski pogon. U početku je<br />

planirano da sonda ima jonski pogon, koji je razvijen za BepiColombo, ali za Solarni Orbiter<br />

ipak neće biti korišten. Juče je gradnja sonde ušla u poslednju fazu kada su engleskom timu<br />

predati instrumenti za ugradjivanje u sondu.<br />

Ukupno četri instrumenta će biti ugradjena u "Energetic Particle Detector" (EPD) na sondi.<br />

Senzori mere elektrone, protone i jone svih čestica u svemiru, od helijumskih jezgra do jezgra<br />

gvoždja. Oni mojraju da pokriju posebno širok energetski prostor od 2 kiloelektronvolta do<br />

2<strong>00</strong> megaleketronvolta. Saznanja dobijena ovim merenjima će pomoći naučnicima da bolje<br />

razumeju uticaj sunčevih zraka na Zemlju.<br />

Instrumenti EPR-HET1 i 2 su iste gradnje i sadrže<br />

svaki po dva senzora: EPT (Electron and Proton<br />

Telescope) i HET (High-Energy Telescope). Oni<br />

zajedno mere elektrone u energetskoj oblasti od<br />

20 kiloelektrovolta do 20 megaelektrovolta, dok<br />

protone mere od 20 kiloelektrovolta do 1<strong>00</strong><br />

megaelektrovolta. HET uz to još i meri teške jone<br />

do 2<strong>00</strong> megaleketrovolta. Instrumenti EPT-HET1 i<br />

EPT-HET2 mogu da mere svaki u dva pravca (Sunčeva strana/suprotna strana od Sunca, ili u<br />

pravcu orbite oko Sunca/suprotna strana orbite oko Sunca).<br />

5


ESA / NASA<br />

ZAŠTO JJE SPUŠTANJJE NA MARS TOLIIKO TEŠKO?<br />

Da jedna letilica stigne do Marsa je jednostavnije, nego da se ona neoštećena spusti na<br />

njegovu površinu. Dva najveća izazova pri tome su: visoka relativna brzina sa kojom letilica<br />

stiže do Marsa i tanka atmosfera planete, koja nije dovoljno gusta za trenutno poznate<br />

procese spuštanja. Samo svakih 26 meseci se Zemlja i Mars nalaze u povoljnoj konstelaciji,<br />

koja omogućava nekoj letilici da sa malo energetskog napora stigne na Mars.<br />

Da bi letilica stigla do tamo, potrebna joj je brzina koja odgovara brzini planete oko Sunca. To<br />

su oko 25 kilometara u sekundi, ili 90.<strong>00</strong>0 kilometara na sat. Sa ovim tempom bi let od<br />

Zemlje do Meseca trajao manje od četri sata. Ali rastojanje do Marsa iznosi 5<strong>00</strong> miliona<br />

kilometara, što znači put u trajanju izmedju sedam i osam meseci.<br />

Medjutim, brzina kojom sonda putuje do Marsa je značajno manja, nego brzina svemirskog<br />

broda, jer se u tom slučaju putanja leta tako odabere, da unutar orbite planete preseće<br />

njenu putanju pod malim uglom i pri tome planeta stigne letilicu. Uprkos tome je brzina oba<br />

tela veoma velika. U osnovi postoje dve mogućnosti. Prva je da se jedinica za spuštanje<br />

uključi u orbitu planete, što se dogadja paljenjem raketnog motora u suprotnom pravcu od<br />

pravca leta, kako bi se smanjila brzina. Iz orbite je onda moguće poslati lander na planetu.<br />

Ovaj proces je do sada upotrebljen samo prilikom spuštanja oba Viking landera<br />

sedamdesetih godina prošlog veka, jer je za svemirske brodove koji su ih nosili, tek trebalo<br />

da se pronadje pogodno mesto spuštanja. Sve sledeće misije su koristile drugu mogućnost:<br />

Nekoliko dana pre dolaska do Marsa, lander i svemirski brod su odvojeni jedan od drugog i<br />

onda su na balistickoj putanji, navedeni u atmosferu planete.<br />

Sa landerom Skjapareli koji je predvodio evropsku ExoMars misiju, ESA je htela da isproba<br />

upravo taj način spuštanja. Skjapareli je brzinom od 21.<strong>00</strong>0 kilometara na sat (5,8 kilometara<br />

u sekundi), ušao u gornje slojeve Marsove atmosfere. Ceo proces spuštanja je trebao da traje<br />

samo šest minuta. Za to kratko vreme Skjapareli je trebao da uspori od brzine koja je osam<br />

puta veća od brzine jednog projektila do potpunog mirovanja.<br />

U tankoj atmosferi Marsa je ovo kočenje trebalo da se odvija višestepeno za šta postoje više<br />

mogućnosti. Veliki deo energije kretanja se putem trenja na molekulima u atmosferskim<br />

gasovima pretvara u toplotu. Sa stitom protiv toplote na prednjem delu. lander treba da<br />

uroni u atmosferu. Pogodan oblik ovog stita dovodi do aerodinamički stabilnog položaja, dok<br />

materijal zaštite od toplote mora da bude tako odabran, da izdrži enormno visoke<br />

temperature i ekstremno mehaničko opterećenje.<br />

6


Posle tri minuta ove faze spuštanja, brzina lendera se smanjuje sa 1.7<strong>00</strong> kilometara na sat<br />

(5<strong>00</strong> metara u sekundi). Sada padobran za kočenje preuzima usporavanje sa supersonične<br />

brzine na brzinu manju od brzine zvuka. Prednji toplotni štit koji je do sada štitio lander od<br />

svih opterećenja, se odbacuje. Zbog male gustine Marsove atmosfere, brzina lendera je jos<br />

uvek prevelika za mekano spuštanje na tlo. Zbog toga se pale raketni motori za kočenje, što<br />

se dogadja automatski preko kompjutera. Potrebne informacije o visini i brzini se, kao kod<br />

Skjaparelija, dobijaju putem radara na landeru.<br />

Za poslednju fazu spuštanja, su se u prošlosti koristile razne tehnike, što je zavisilo od<br />

veličine i kompleksnosti modula za spuštanje. Pored raketa za kočenje ili potiska, koristili su<br />

se i vazdušni jastuci. Kod 9<strong>00</strong> kg teskog Kjuriozitija se koristio specijalni vazdusni kran. Dok su<br />

raketni motori krana dozvoljavali spuštanje tačno na odredjen cilj, spusštanje sa vazdušnim<br />

jastucima je prepušten slučaju. Tako se sonda Pathfinder na Marsu, koja je cela bila<br />

upakovana u vazdušne jastuke, tek posle nekoliko odskoka od tla smirila jedan kilometar od<br />

označenog cilja spuštanja.<br />

Dodatno je potrebno izaći na kraj i sa drugim izazovima. Tako, lander mora da sve potrebne<br />

manevre izvrši potpuno autonomno. Ali, signalu je potrebno da dodje od Zemlje do Marsa<br />

duže, nego što traje cela sekvenca za spuštanje, tako da upravljanje sa Zemlje nije moguće.<br />

Svi procesi moraju da su uprogramirani u kompjuter na landeru i on mora sve potrebne<br />

akcije da izvrši u tačno odredjenom trenutku.<br />

Dalje, je prilikom ulaska u atmosferu Marsa potrebno da se zadrži odredjen ugao u odnosu<br />

na horizontalu. Ako je ulazak pod previse oštrim uglom, termička i mehanička opterećenja su<br />

prevelika i lander izgori. Ako je ugao ulaska previše plitak, lander može da promaši<br />

predvidjeno mesto spuštanja ili čak da se odbije od atmosfere i kao praćkom bude odbačen u<br />

svemir. Osim toga se odredjeno mesto spuštanja nalazi pod uticajem lokalnih promena<br />

atmosferske gustine, turbulenca i brzine vetra. Zbog toga ne dolaze sve oblasti na Marsu u<br />

obzir za spuštanje. Pritisak na površini Marsa je prosečno samo 0,6 hektopaskala. To<br />

odgovara pritisku na Zemlji koji vlada na 35 kilometara visine ili 0,6% pritiska na Zemljinoj<br />

povrsini. Da bi uopšte došlo do dovoljne snage kočenja putem padobrana, potrebno je da se<br />

odaberu oblasti koje se nalaze u dubini. Na nekoj uzvisini na Marsu, gde je osim toga teren<br />

prilično kamenit, do sada se ni jedna sonda nije spustila.<br />

7<br />

Sve ovo je uzrok zašto se do sada ljudi nisu<br />

spustili na Mars, jer je još uvek previše<br />

neistraženih faktora koji su opasni po ljudski<br />

zivot. Zbog toga se spuštanje na Mars iz<br />

godine u godinu odlaže za po desetak godina.<br />

Trenutna mogućnost spuštanja ljudi na Mars<br />

se provizorno planira za oko 2032. godinu.<br />

Nije isključeno da ce i ovaj termin da bude<br />

pomeren. Na slikama ispod se vide razne, do<br />

sada oprobane, mogućnosti spuštanja na<br />

Mars.<br />

NASA


PROKSIIMA KENTAURII II ALFA KENTAURII SU ZVEZDANII PAR<br />

Već duže vremena se astronomi pitaju, da li je nama najbliža zvezda, crveni patuljak<br />

Proksima Kentauri, deo zvezdanog sistema Alfa Kentauri koji je od nje udaljen 0,2 svetlosne<br />

godine. Sada su dva francuska astronoma sa „Observatoire de la Cote d'Azur“ i “Université<br />

Paris-Diderot” napravili nove proračune na osnovu svojih zadnjih merenja, iz kojih proizilazi<br />

da Proksima kruži oko dvojne zvezde Alfa Kentauri, a ne da se samo nalazi u njenoj blizini. O<br />

Proksimi Kentauri se pisalo u avgustu 2016. godine, jer se mislilo da je u njenoj orbiti<br />

otkrivena kamena planeta u habitabilnoj zoni. Ova zvezda je od nas udaljena 4,2 svetlosne<br />

godine.<br />

Sa ovim novim otkrićem, Alfa Kentauri postaje član hijerarhijskog trostrukog zvezdanog<br />

sistema. Pri tome glavne komponente Alfa Kentauri A i B, kruže oko zajedničkog težista na<br />

jako eliptičnim putanjama, za oko 80 godina. Srednje rastojanje obe zvezde slične Suncu<br />

iznosi oko 24 astronomske jedinice, sto znači da je to rastojanje koje je 24 puta veće od<br />

rastojanja Zemlja-Sunce. Proksima Kentauri je od ove dve zvezde udaljena oko 9.1<strong>00</strong><br />

astronomskih jedinica.<br />

Do sada je zbog relativno slabog sjaja Proksime Kentauri i veoma svetlih zvezda Alfa Kentauri<br />

A i B, bilo teško da se naprave precizna spektroskopska merenja, koja bi omogućila zaključke<br />

o kretanju crvenog patuljka. Astronomi su sada uspeli da naprave visoko precizna merenja,<br />

prema kojima su utvrdili da Proksima Kentauri kruži oko svojih susednih zvezda u periodu od<br />

591.<strong>00</strong>0 godine na elipticnoj putanji. Pri tome Proksima može da se približi glavnoj zvezdi na<br />

5.270 astronomskih jedinica i da se od nje udalji do 12.9<strong>00</strong> astronomskih jedinica. To znači<br />

da ove tri zvezde već veoma dugo imaju medjusobno dejstvo putem svojih gravitacionih<br />

polja. Ova činjenica ima uticaja na moguću egzistenciju planeta u orbiti obe glavne zvezde.<br />

Tako da dokaz planete u orbiti Alfa Kentarui B, jos uvek ne postoji i za sada se smatra da u<br />

stvari ova planeta i ne postoji.<br />

NASA<br />

8


NOVOSTII SA STRATOSFERSKE OPSERVATORIIJJE U AVIIONU -- SOFIIA<br />

Internacionalni istrazivački tim iz "Dublin Institute for Advanced Studies" je prvi put<br />

posmatrao kako masivna zvezda raste pošto je progutala materiju. Pri tome su upotrebljeni<br />

podaci infracrvenog spektometra FIFI-LS univerziteta u Štutgartu, na avionu koji leti u<br />

stratosferi i koji je opservatorija za posmatranje u oblasti infracrvenog svetla. Posmatran je<br />

rast zvezde S255IR NIRS 3 (skraćeno: NIRS 3), koja je 20 puta masivnija od naseg Sunca.<br />

Podaci sa opservatorije SOFIA su zatim kombinovani sa podacima "Gemini<br />

Observatory","Very Large Telescope" od ESO i sa podacima "Calar Alto Observatory". Tako je<br />

potvrdjeno, da masivne zvezde, verovatno kao i zvezde manje mase, nastaju kolapsom<br />

interstelarnih oblaka gasa i prašine.<br />

U unutrašnjosti ovih oblasti se formiraju proto zvezde, koje su okružene akrecionom pločom<br />

(rotirajuća ploča, koja transportuje materiju u pravcu centra). Materijal spolja upada na ovu<br />

ploču, koja onda zbog gravitacije, pada prema sredini i propada sa unutrašnje ivice ploče na<br />

proto zvezdu. Na taj naćin, mlada zvezda dobija masu i pri tome zrači oslobodjenu energiju.<br />

Ovaj porast mase se ne dogadja stalno, nego u obliku povremenog rasta, jer materija u<br />

akrecionoj ploči nije ravnomerno rasporedjena, nego je u grudvama. Kada one padnu na<br />

zvezdu, prouzrokuju iznenadan porast sjaja. Naučnici su tako prvi put mogli da posmatraju<br />

ovaj efekat i kod ovako masivne zvezde, kao što je NIRS 3. To pokazuje, da sve zvezde nastaju<br />

na isti način, kako zvezde sa manjom masom, kao što je naše Sunce, tako i zvezde sa mnogo<br />

većom masom. Najvažnija razlika je, da su masivne zvezde okružene mnogo većom<br />

akrecionom pločom i da brže rastu. Jedna masivna zvezda poraste u roku od oko 1<strong>00</strong>.<strong>00</strong>0<br />

godina, dok je jednoj zvezdi manje mase, potrebno nekoliko miliona godina.<br />

Trenutno samo SOFIA može da pruži dugotalasne podatke, koji su potrebni da bi se odredili<br />

važni parametri jačine sjaja ovako mladih, masivnih zvezda. Za samo devet meseci je ovaj<br />

9


pojačani sjaj producirao istu količinu energije, koliko naše Sunce producira za 1<strong>00</strong>.<strong>00</strong>0<br />

godina.<br />

Astronomi mogu čak da proračunaju, koliko mase je palo na zvezdu u tom vremenu:<br />

Otprilike toliko, kolika je dvostruka masa planete Jupiter. Ranija posmatranja NIRS 3 u<br />

bliskom infracrvenom području, su pokazala, da je mlada zvezda okružena akrecionom<br />

pločom koja izbacuje takozvane "džetove", kako bi uspravno prema akrecionoj ploči, velikom<br />

brzinom izbacila materijal prema napolje.<br />

Nove infracrvene fotografije sa NIRS 3 izmedju novembra 2015. i aprila 2016. godine,<br />

pokazuju iznenadan porast sjaja protozvezde, kao i maglu koja pri tome nastaje. S obzirom<br />

da su masivne zvezde retki objekti u svemiru i njihove promene svetlosti posle dobijanja<br />

nove materije su samo jedan delić njihovog zivota, ovo je velika sreća, da su astronomi mogli<br />

baš u toj fazi da posmatraju NIRS 3.<br />

Slika 1 pokazuje fotografije pojacanja svetlosti zvezde, posle pada materije na nju, slika 2<br />

pokazuje opservatoriju SOFIA.<br />

NASA, DLR<br />

10


OTKRIIVENO NAJJOKRUGLIIJJE POZNATO NEBESKO TELO U SVEMIIRU<br />

Planete i zvezde su u suštini loptastog oblika, ali nisu perfektno okrugli: Sva nebeska tela<br />

rotiraju oko svoje ose i zbog toga su na ekvatoru malo ispupčenija. Prečnik Zemlje od pola do<br />

pola je za oko 42 kilometra manji, nego na ekvatoru, što iznosi oko 0,3% celokupnog radijusa<br />

Zemlje. Zvezda KIC 11145123, koja je od nas udaljena 5.<strong>00</strong>0 svetlosnih godina, je skoro<br />

potpuno okrugla. Iako ima dvostruki prečnik Sunca, ona je samo za 6 kilometara spljoštena,<br />

što je dvomilioniti deo celokupnog prečnika. Do ovog rezultata su došli nemacki astronomi,<br />

na osnovu merenja seizmičkih vibracija zvezde. Ona je do sada, najokrugliji poznati prirodni<br />

objekat.<br />

Medjutim, zvezda KIC 11145123 ima i jednu tajnu: U suštini ne bi smela da bude tako<br />

okrugla, jer za takav oblik, rotira previse brzo. Radi se o tome da njena unutrašnji sastav,<br />

takodje odredjuje njen oblik. Isto tako kod Sunca, njegova spljoštenost ne proizilazi u celosti<br />

iz njegove rotacije, teoretski bi jedan deo trebao da je spljošteniji. Kod KIC 11145123, je ovaj<br />

efekat još izrazeniji, sa njenom trostruko većom rotacionom brzinom, ekvator bi morao da je<br />

daleko vise ispupčen, nego što je posmatrano. Astronomi smatraju da je uzrok tome<br />

anomalno slabo magnetno polje zvezde.<br />

DLR<br />

11


GREGOR JJE NAJJVEĆII TELESKOP ZA POSMATRANJJE SUNCA U EVROPII<br />

Pre četri godine je ovaj teleskop pušten u pogon, a 2014. godine je započeo sa naučnim<br />

merenjima. Sada su naučnici predstavili prve rezultate: izmedju ostalog, merenja veoma<br />

slabih magnetnih polja u mirnim oblastima Sunca, koje ne nudi samo impozantan pogled na<br />

snažne erupcije, promenljive Sunčeve fleke i magnetna polja, nego čak i u fazama visoke<br />

aktivnosti, veliki deo našeg Sunca poseduje svoju mirnu stranu. Izuzetno slaba magnetna<br />

polja, koja su karakteristična za takozvane, mirne oblasti na Suncu i mogu veoma teško da se<br />

mere. Naučnicima sa Maks Plank instituta u Nemačkoj je uspelo, da obave merenja tih polja,<br />

sa do sada nevidjenom tačnošću. Prilikom ovih istrazživanja su koristili Sunčev teleskop<br />

GREGOR.<br />

Na neki način, mirno Sunce liči na lonac sa ključalom vodom. Vrela plazma se podiže iz<br />

dubine, hladi se i ponovo pada. Na vidljivoj površini, fotosfere, ovaj kružni tok dovodi do<br />

obrazaca malih mehurova, koji se stalno menjaju. Takozvane granule imaju samo oko 1.<strong>00</strong>0<br />

kilometara u prečniku.<br />

Dosadašnja merenja su poticala od Japanskog svemirskog teleskopa Hinode, ali su puno<br />

podataka bili izgubljeni zbog šumova teleskopa. Sa GREGOROM su naučnici mogli da<br />

postignu trostruku osetlji-vost, jer<br />

teleskop istražuje, izmedju<br />

ostalog, i infracrvenu svetlost<br />

Sunca. Posto veća talasna dužina<br />

omogućava veću osetljivost<br />

merenja. Zajedno sa visokom<br />

rezolu-cijom koju pruža GREGO-<br />

ROVO glavno ogledalo preč-nika<br />

1,5 metara, postignut je rekord:<br />

Naučnici su izmerili magnetna<br />

polja jačine od nekoliko gausa do 250 kilometara. Za poredjenje: Magnetna polja unutar<br />

Sunčevih fleka mogu da budu do hiljadu puta jača.<br />

GREGOR je osim što je najveći teleskop za posmatranje Sunca u Evropi i stovremeno i najjači<br />

na svetu. Pored svog glavnog ogledala, GREGOR poseduje adaptivnu optiku, koja odmah<br />

poravnava smetnje uzrokovane turbulencama u Zemljinoj atmosferi.<br />

Sunčev teleskop GREGOR je deo Teide-opservatorije na Tenerifi pod vodjstvom instituta za<br />

fiziku Sunca u Frajburgu, Nemacka. Prvi rezultati GREGORA su objavljeni kao specijalno<br />

izdanje stručnog casopisa „Astronomy & Astrophysics“<br />

DLR<br />

12


340.. GODIIŠNJJIICA OTKRIIVANJJA BRZIINE SVETLOSTII<br />

Tokom istorije se u vise navrata diskutovalo, da li se svetlost siri beskrajnom brzinom, koju iz<br />

tog razloga nije moguće odrediti ili je njena brzina ipak konačna i time je moguće izračunati<br />

je. Empedokle je 450. godine pre naše ere zastupao mišljenje, da je svetlosna brzina<br />

konačna, dok je Aristotel 1<strong>00</strong> godina kasnije, tvrdio suprotno. Tek oko 16<strong>00</strong>. godine su<br />

zabeleženi eksperimenti po tom pitanju. Galileo Galilej je pokušao da dokaže konačnost<br />

brzine svetla. U vreme eksperimenta, Galilej je imao 17 godina, a eksperiment se sastojao u<br />

tome, da je sa jednom lampom osvetlio svog pomoćnika na nekoliko kilometara udaljenom<br />

brdu. Odmah, posto je video svetlost, pomoćnik je trebao da upali svoju lampu, što je u to<br />

vreme trajalo neko vreme. Galileo je uračunao to vreme, ali je dobijao vrednosti koje su se<br />

odnosile samo na to vreme koje je potrebno da se upali lampa. Tako je došao do zakljucka,<br />

da je brzina svetlosti prevelika za njegov metod.<br />

Dokaz za konačnost brzine svetlosti i time njenu merljivost je dao danski astronom Ole<br />

Rømer u 17. veku. On je na osnovu posmatranja Jupiterovog meseca Io zaključio, da se<br />

svetlost širi konačnom brzinom. Kao što je poznato, oko Jupitera kruže nekoliko njegovih<br />

meseca. Pošto se Jupiterova putanja ne nalazi previše daleko od ekliptike, redovno se<br />

dogadjaju prolazi i pomračenja Galilejskih meseca. Ole Rømer je 1765. godine posmatrao<br />

pomračenje meseca Io, koje nastupa svakih 42,5 sati. On je predskazao pomračenje, ali je<br />

brzo primetio, da ova predvidjanja svaki put sve više odstupaju od onoga što je on izračunao.<br />

Uz pomoć metoda i tehničkih pomagala koja su tada stajala na raspolaganju, on je<br />

zadivljujuće tačno odredio brzinu svetlosti, sa samo 30%<br />

odstupanja u odnosu na danas poznatu vrednost Rømer je<br />

do toga došao na sledeći način: 19. aprila 1675. godine je<br />

izračunao da ce pomračenje satelita Io, da nastupi u 1:58<br />

časova. Posle 104 perioda, pomračenje bi 28. jula 1675.<br />

godine trebalo da bude u 22:18. Medjutim pomračenje je<br />

bilo deset minuta kasnije. Šta se dogodilo? Pošto se planete kreću pod različitim uglovima<br />

oko Sunca, menjaju se i njihova medjusobna rastojanja. Tako je rastojanje izmedju Jupitera i<br />

Zemlje 19. aprila 1675. godine bio oko 4,5 astronomske jedinice, ali 28. jula 1675. je bio 5,75<br />

astronomskih jedinica. Razlog za kašnjenje od deset minuta se dakle, nalazi u tome, da je<br />

svetlosti potrebno 1,2 astronomske jedinice više za duži put. Pomoću dodatnih geometrijskih<br />

posmatranja, Rømer je zaključio, da je svetlosti potrebno 22 minuta, da bi prešla prečnik<br />

Zemljine putanje. Tri godine ranije je astronomska jedinica utvrdjena sa 139 miliona<br />

kilometara, pa je tako Rømer brzinu svetlosti proračunao na 250.<strong>00</strong>0 km/s. Posto je tada<br />

astronomska jedinica bila za 10 kilometara kraca, Rømerov rezultat bi danas iznosio 227.<strong>00</strong>0<br />

km/s. Ove vrednosti su popravljene od Kasinija na 14 minuta, što znači 357.<strong>00</strong>0 km/s i<br />

Haleja, na 17 minuta, što znači 294.<strong>00</strong>0 km/s. Kasnije je brzina svetlosti usla u Ajnstajnovu<br />

teoriju relativnosti kao prirodna konstanta c, (od latinske reci celeritas, sto znaci brzina), gde<br />

je izražena kao ekvivalent mase i energije (E=mc²).<br />

13


OPSERVATORIIJJA NA KRAJJU SVETA<br />

U Nišini Arhisu na Kavkazu se nalazi jedna od najvećih opservatorija na svetu. Izmedju<br />

smreka i borova se nalaze bele Sovjetske montažne zgrade. Nišani Arhis je mesto gde je<br />

vreme stalo. Tu žive 850 ljudi, koji skoro svi rade u opservatoriji. Kada je počela gradnja<br />

opservatorije, Sovjetski Savez se nalazio u trci za status vodece svetske sile, takodje i na polju<br />

nauke i svemirskog istraživanja. Tako je 1974. godine u severni Kavkaz doneseno ogledalo<br />

prečnika šest metara. Godinu dana kasnije, tada najveća opservatorija na svetu, je počela sa<br />

radom.<br />

„U to vreme smo svi bili romantičari“ - kaže Juri Balega, naučni direktor opservatorije. „Kada<br />

sam došao ovde, imao sam 20 godina. Gradić je od tada zadržao svoj izgled kako smo tada<br />

zamišljali budućnost arhitek-ture. Danas mi liči na kulise iz naučno-fantastičnih romana i<br />

filmova.<br />

Pošto fantazija<br />

naučnicima<br />

nikada nije<br />

bila strana,<br />

odlučili smo<br />

da u ovoj<br />

godini startujemo<br />

jednu<br />

‚naučnu intervenciju‘<br />

na<br />

opservatoriji.<br />

Pozvali smo<br />

umetnike iz<br />

Rusije i Austrije da se inspirišu ovim gradom, njegovom istorijom i naukom i onda da to<br />

izraze kroz svoja umetnička dela.“<br />

Tok vremena je tema koja se nameće sama po sebi na ovom mestu. Na reci Nišini Selenčuk,<br />

nedaleko od grada se ranije nalazio stari grad Alana, jednog Iranskog naroda koji je u 14.<br />

veku napustio ovo mesto. Ostale su tri crkve, koje važe za n ajstarije ortodoksne crkve u<br />

Rusiji. Jedna od crkvi se vidi na slici 2.<br />

Na drugoj strani reke se nalazi jedan krug od kamenja, koji je ranije služio kao paganski hram<br />

i za posmatranje zvezda, Sunca i Meseca. Pored crkvi se nalaze ruševine jednog manastira<br />

koji je osnovan u 19. veku.<br />

14


U današnjoj Republici Karačajevo-Čerkezija žive mnogi Kavkaski narodi, pa su granice<br />

Republike tako povučene, da se sve te etničke grupe nalaze u<br />

jednoj državi, slično granicama sazveždja i zvezdama u njima.<br />

To je inspirisalo Aleksandru Paperno, da napravi izložbu u<br />

jednoj od starih crkvi. Njene slike pokazuju sazveždja, koja su<br />

u 19. veku proglašena za nevažeća (Slika 3).<br />

Sedamdesetih godina prošlog veka je grad Nišini Arhis bio<br />

centar naučne elite iz svih delova Sovjetskog Saveza. Krajem<br />

osamdesetih godina je finansiranje opservatorije postalo<br />

problematično i naučnicima nije isplaćivana plata. Tako je<br />

Balega, tadašnji direktor opservatorije, početkom<br />

devedesetih godina krenuo sa puškom u Moskvu, da bi<br />

doneo plate za svoje saradnike. Novac je dobio kao kredit<br />

kod državne Sber banke. Za to su založeni avioni<br />

vazduhoplovne kompanije Karačajevo-Čerkezije. Krajem<br />

devedesetih godina se stanje popravilo, ali je danas problem<br />

finansiranja ponovo aktuelan, jer mlada generacija ne zeli da ostane u Nišini Arhisu.<br />

Zbog toga je starija generacija astrofizičara pokušala da konzervira atmosferu ranijeg<br />

idealizma. Oni su se posvetili obavezama na opservatoriji i svoje slobodno vreme koriste da<br />

bi išli u brda i filozofirali. Viktorija Komarova, jedna od saradnica opservatorije, kaže: „Moj<br />

pogled na život se promenio od kada radim u opservatoriji i posmatram zvezde. To je skoro<br />

religiozni rad, jer čovek shvati koliko je mali u odnosu na prirodu. Tako nalazim ispunjenje<br />

svog životnog cilja u mom poslu.“<br />

ROSKOSMOS<br />

15


21.. novembarr 2016..<br />

Objašnjenje slike: Jedna Nova u Strelcu je dovoljno sjajna za pogled sa dvogledom. Eksplozija<br />

zvezde je otkrivena prošlog meseca i prošle nedelje je dostigla čak granicu vidljivosti golim okom.<br />

Klasična Nova nastaje termonuklearnom eksplozijom na površini belog patuljka - guste zvezde, koja<br />

ima veličinu naše Zemlje, ali poseduje masu našeg Sunca. Na ovoj slici je Nova vidjena prošle nedelje<br />

iznad antičkog Vat Mahathata u Sukhothaiu, na Tajlandu. Da biste i sami videli zvezdu "Nova<br />

Sagittarius 2016", posmatrajte sazveždje Strelca na zapadnom horizontu, koji često izgleda kao<br />

staromodni čajnik. U blizini Nove se nalazi svetla planeta Venera. Ne čekajte predugo, jer će Nova<br />

brzo da pobledi i osim toga, ovaj deo neba uvek brzo zalazi za horizont.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

Jeff Dai (TWAN)<br />

16


22.. novembarr 2016..<br />

Objašnjenje slike: Da li na Plutonu postoji okean ispod Sputnik Planum-a? Neobično glatka,<br />

1.<strong>00</strong>0 kilometara velika površina na slici koju je napravio New Horizons, je izgleda podeljena<br />

na konvekcione ćelije. Ali, kako je nastala ova oblast? Odgovor jedne hipoteze glasi: velikim<br />

udarom, koji je uticao na oko 1<strong>00</strong> kilometara dubok okean slane vode ispod površine. Ova<br />

slika Sputnik Planuma, koja je deo srcolike oblasti Tombaugh Regio, je fotografisana u julu<br />

ove godine i pokazuje detalje planete u pojačanim bojama. Robotska sonda New Horizons se<br />

u medjuvremenu nalazi na putu prema novim avanturama. Sledeći kompjuterski modeli ovih<br />

iznenadjujućih površinskih karakteristika na Plutonu će verovatno doprineti tačnijim<br />

pretpostavkama o tome, šta se nalazi ispod te površine.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

NASA , Johns Hopkins U./APL , Southwest Research Inst.<br />

17


23.. novembarr 2016..<br />

Objašnjenje slike: Da li vidite mehur u sredini? Krhka, plutajuća pojava na ovom<br />

širokougaonom pogledu, plovi u kosmičkom moru zvezda i svetlucavog gasa. Mehur je<br />

katalogizovan kao NGC 7635. Oko 10 svetlosnih godina velika maglina Mehur i veliki<br />

kompleks interstelarnog gasa i oblaka prašine su udaljeni oko 11.<strong>00</strong>0 svetlosnih godina i<br />

pružaju se preko granica izmedju sazveždja Kefej i Kasiopeja. Na zadivljujućem pogledu se<br />

nalazi i otvoreno zvezdano jato M52 (gore levo). Ono je udaljeno oko 5.<strong>00</strong>0 svetlosnih<br />

godina. Slika obuhvata dva stepena na nebu, što na procenjenoj udaljenosti magline Mehur,<br />

odgovara širini od oko 375 svetlosnih godina.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

Sébastien Gozé<br />

18


24.. novembarr 2016..<br />

Objašnjenje slike: Povucite sliku na levo, onda možete da putujete duž ledenih Saturnovih<br />

prstenova. Ova slika visoke rezolucije je mozaik u prirodnoj boji. Slike su napravljene u maju<br />

2<strong>00</strong>7. godine, u roku od 2,5 sata, kada je svemirska sonda Kasini letela preko neosvetljene<br />

strane prstenova. Glavni prstenovi i prazan prostor izmedju njih su na slici označeni u<br />

kilometrima, zajedno sa udaljenostima od centra. Slovno označavanje Saturnovih prstenova<br />

je istorijsko i zasniva se na redosledu otkrivanja. Prstenovi A i B su svetli prstenovi podeljeni<br />

Kasini-praznim prostorom. Prema udaljenosti od Saturna, sedam glavnih prstenova su ovako<br />

poredjani: D, C, B, A, F, G, E (bledi, spoljašnji prstenovi G i E, se ovde ne vide na slici). Za četri<br />

dana, 29. novembra, Kasini će da proleti pored Titana. Svemirska sonda koristi gravitaciju tog<br />

meseca, da bi veoma blizu pored Saturna napravila smelih 20 eliptičnih orbita. Prvi susret sa<br />

prstenovima će biti 4. decembra, na samo 11.<strong>00</strong>0 kilometara izvan F-prstena (sasvim desno).<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

Cassini Imaging Team, SSI, JPL, ESA, NASA<br />

19


25.. novembarr 2016..<br />

Objašnjenje slike: Uzmite vaše crveno-plave naočare i posmatrajte stereo scenu u Taurus-<br />

Litrov-dolini na Mesecu! Anaglif u boji pokazuje detaljan 3D pogled Mesečevog rovera Apola<br />

17 u prvom planu, iza su Mesecev modul i udaljena Mesečeva brda. Svet je trebao da<br />

posmatra start Mesečevog modula sa televizijskom kamerom. Zbog toga je ovo mesto za<br />

parkiranje proglaseno počasnom ložom. Decembra 1972. godine, astronauti Apola 17, Judžin<br />

Cernan i Harison Šmit, su proveli oko 75 sati na Mesecu, dok je njihov kolega Roland Evans<br />

kružio iznad. Posada se vratila sa 110 kilograma probi kamenja i tla - više nego što je svaka<br />

druga misija ponela sa svog mesta spuštanja. Cernan i Šmit su još uvek poslednji, koji su<br />

hodali (ili su se vozili), Mesecom.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

Gene Cernan, Apollo 17, NASA; Anaglif uradio Erik van Meijgaarden<br />

20


2266. . nnoovveembbaarr 22<strong>00</strong>1166. .<br />

Objašnjenje slike: Tog novembarskog jutra su se na panoramskom pejsažu videli stari, srpast<br />

Mesec i jutarnja zvezda, kratko pre izlaska Sunca. Pozicija Sunca koja se još nalazila ispod<br />

bagrema na istočnom horizontu, je lako prepoznatljiva. Markirana je levo od svetlosti i senki<br />

u zoru. Topli Sunčevi zraci se pojavljuju kao snop i skicirani su pomoću senke kroz nevidljive<br />

oblake na horizontu. Zraci svetla se pružaju prema desnoj strani i senke iznad profila<br />

Kilimandžara i sastaju se na zapadnom horizontu. Tamo su poznati kao krepuskularni zraci i<br />

markiraju tačku nasuprot izlazećeg Sunca. Senke oblaka su skoro paralelne, ali zbog<br />

perspektive izgledaju kao da su okupljene na dalekom horizontu.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

Babak Tafreshi (TWAN)<br />

21


2277. . nnoovveembbaarr 22<strong>00</strong>1166. .<br />

Objašnjenje slike: Da li čovek može da preživi skok sa najviče litice u Sunčevom sistemu? Verovatno<br />

može. Verona Rupes na Uranovom mesecu Mirandi, je odprilike 20 kilometara duboka, što znači,<br />

deset puta dublja od Grand Kanjona na Zemlji. Zbog Mirandine niske gravitacije, trajalo bi oko 12<br />

minuta dok bi onaj koji skoči u tu dubinu, došao do tla. Imao bi brzinu od oko 2<strong>00</strong> kilometara na sat,<br />

ali bi mogao da preživi ako padne na vazdušne jastuke. Ova slika Verona Rupes je napravljena 1986.<br />

godine prilikom proleta robotske svemirske sonde Vojadžer 2. Kako su nastale ove litice na Mirandi,<br />

nije poznato, možda prilikom udara nekog nebeskog tela ili prilikom tektonskog pomeranja površine.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

Voyager 2, NASA<br />

22


MALII SURFER<br />

Objašnjenje slike: Mlada solarna erupcija je izazvala pucketanje, beli blic koji je poslao jedan<br />

širi talas plazme ispod nje u trajanju od oko šest sati (4. novembar, 2016). Nešto plazme se<br />

pojavilo na talasu uske oblasti iznad aktivnog regiona. Takve pojave su prilično česte, ali ipak<br />

ih je interesantno gledati izbliza. Slika je napravljena na talasnoj dužini ekstremne<br />

ultravioletne svetlosti.<br />

Kredit za sliku i autorska prava:<br />

SDO/NASA<br />

23


IINSPEKCIIJJA PRIIMARNOG OGLEDALA JJWST<br />

OPIS SLIKE: Pre nego što letilica krene u svemir, mora da prodje rigorozna testiranja kako bi<br />

se potvrdilo da može da izdrži snažne vibracije i zvuke tokom lansiranja. Na letilici će se<br />

nalaziti snažan JWST (James Webb Space Telescope), koji je zajednički projekat NASA, ESA<br />

agencija, kao i Kanadske svemirske agencije, a predviđen je za lansiranje u oktobru 2018. sa<br />

raketom Ariana 5 iz Evropske svemirske luke Kourou. Visoki ciljevi ovog teleskopa uključuju<br />

otkrivanje prve galaksije koja je nastala u svemiru i bila je svedok rađanja novih zvezda i<br />

njihovih planetarnih sistema, zatim proučavanje planeta u našem Sunčevom sistemu i<br />

planeta oko drugih zvezda.<br />

Ispitivanje je sprovedeno od strane tima iz NASA Godard centra u Koloradu i Instituta za<br />

svemirske teleskopske nauke u Merilendu. Ovaj test je bio drugi test, ovaj put je simulirano<br />

lansiranje kojim se potvrdilo da vitalna optika neće imati smetnje prilikom starta. Pre toga su<br />

uspešno napravljena izuzetno precizna merenja središta zakrivljenosti glavnog ogledala.<br />

Tehnika omogućava merenja bilo kakvog odstupanja sa savršenom preciznošću, kako bi se<br />

osiguralo da su ogledala savršeno uskladjena. Posle ovog testa simuliranog starta, još<br />

jednom će se napraviti isti test, da bi se konačno dobila potpuna sigurnost da optika neće<br />

doživeti neku štetu.<br />

Kredit za sliku i autorska prava: ESA<br />

https://twitter.com/ESA_serbia<br />

24


7. KVIZ ASTRONOMA BEZ GRANICA - SRBIJA<br />

10 Pitanja plus džoker pitanje će biti objavljeni 15. novembra 2016. godine. Odgovore treba<br />

poslati do ponoći 15. novembra na adresu: astronomi.bez.granica@gmail.com.<br />

Kviz ima 10 pitanja. Dopunsko džoker pitanje sluzi kao šansa da, ako neko ima 9 tačnih<br />

odgovora, ipak može da postigne svih deset poena, ako tačno odgovori na ovo pitanje. Svaki<br />

učesnik dobija diplomicu o učešću na kvizu, a oni koji imaju svih 10 tačnih odgovora, dobijaju<br />

i mali poklončić u obliku elektronske knjige. Osim toga, njihova imena se objavljuju na strani<br />

„Astronoma bez granica - Srbija“, a izvestaj o odršanom kvizu se postavlja na matičnu stranu<br />

„Astronomers Without Borders“.<br />

ASTRONOMI BEZ GRANICA - SRBIJA:<br />

https://www.facebook.com/Astronomibezgranica/<br />

25


SADRZAJ<br />

0) Reč urednika<br />

1) IAU nagrada za doktorante<br />

2) IAU biro za razvoj astronomije (OAD), Bilten # 14<br />

3) Nacionalni kontakt za javnost (NOC): Vesti iz Indonezije<br />

4) Evropsko Astro Pi takmičenje: Kodiraj svoj eksperiment za ISS<br />

5) Europlanet, javni angažman, finansijski plan<br />

6) Open Source, besplatna astronomska uvodna knjiga<br />

7) Svetsko teleskopsko takmičenje Američkog Astronomskog Drustva (AAS)<br />

8) Južna Evropska Opservatorija, portal za zapošljavanje<br />

9) Sastanci i globalni događaji<br />

a) Nedavno dodato<br />

b) Predstojeće<br />

10) IAU astronomski Bilten za javnost na drugim jezicima<br />

11) Doprinosi IAU javnog biltena za 2016.<br />

CEO BILTEN NA SRPSKOM JEZIKU MOŽE DA SE PROČITA OVDE:<br />

https://twitter.com/IAU_srpski<br />

26


VEOMA VELIIKII TELESKOP ((VLT)) PROSLAVLJJA 15 GODIINA SVOG RADA<br />

Objašnjenje slike: Ovaj fascinirajući pogled upečatljivih zvezdanih jaslica IC 2944 je objavljen<br />

povodom jedne posebne prekretnice: petnaestogodišnjeg jubileuma Veoma Velikog<br />

Teleskopa od ESO. Slika pokazuje skup gustih oblaka prašine koji su poznati pod imenom<br />

Takeraj-globule, i ocrtavaju se na crvenkastom svetlucavom gasu magline. Globule na ovoj<br />

slici se nalaze takoreći pod snažnom paljbom ultravioletnog zračenja bliskih vrelih, mladih<br />

zvezda. One su zbog toga, kako erodirane, tako i fragmentirane, slično komadima putera,<br />

koji je stavljen u vreo tiganj. Najverovatnije će Takeraj-globule biti razorene, pre nego što<br />

kolabriraju i uspeju da formiraju zvezde.<br />

Kredit za sliku i autorska prava: ESO<br />

27


Na saradnju su pozvani, kako amateri, tako i profesionalni astronomi i zainteresovani za<br />

astronomiju. U potpisu vašeg teksta, navedite kojoj od ovih grupa pirpadate i vašu funkciju,<br />

ako je imate u nekoj organizaciji. Prihvataju se isključivo tekstovi koji za temu imaju<br />

astronomiju i astronomske nauke. Kontakt adresu imate u impresumu.<br />

STALNI I POVREMENI SARADNICI<br />

Možete da postanete stalni ili povremeni saradnik biltena.<br />

- Stalni saradnici će biti navedeni u impresumu biltena, kao i njihova organizacija kojoj<br />

pripadaju. Od njih očekujem bar jedan kvalitetan tekst mesečno, da bi zadržali svoj status.<br />

Molim vas da pošaljete vašu kratku astronomsku biografiju od par rečenica i sliku. Stalni<br />

saradnici će moći da besplatno reklamiraju svoje astronomsko društvo ili neki dogadjaj u<br />

astronomskom društvu.<br />

- Povremeni saradnici nemaju obavezu periodičnog slanja teksta i nisu navedeni u<br />

impresumu biltena, ali će biti potpisani u tekstu, kao i organizacija kojoj pripadaju.<br />

VAŠ TEKST<br />

Kada šaljete neki tekst, molim vas da se držite sledećeg:<br />

1) Koristite interpunkciju i odvajajte pasuse u tekstu kako bi on bio pregledan. Stavite kvačice<br />

na slova i pazite na gramatiku.<br />

2) Urednica nema obavezu objavljivanja poslatih tekstova. U svakom slučaju ćete biti<br />

obavešteni ili u kom broju će se objaviti vaš tekst, ili o razlogu neobjavljivanja.<br />

3) Uz svaki tekst vas molim da navedete izvor i literaturu koju ste koristili prilikom pisanja<br />

teksta. To je uslov za objavljivanje vašeg teksta.<br />

4) Ako šaljete slike ili dijagrame uz tekst, molim vas da navedete ko poseduje Copyright za<br />

njih. U suprotnom, njihovo objavljivanje nije moguće.<br />

5) Tekstove pišite na srpskom ili na hrvatskom jeziku, ali u svakom slučaju, latinicom.<br />

6) Tekstove šaljite neformatirane u .docx - formatu. Za tekstove koji su duži od dve strane sa<br />

slikama, ste zamoljeni da se prethodno dogovorite sa urednicom.<br />

7) Pošto je bilten besplatno dostupan, za poslate i / ili objavljene tekstove se ne isplaćuje<br />

novčana nadoknada.<br />

28


IZDAVAČ I UREDNICA: PROF.DIPL.ING.DR. LJILJANA GRAČANIN<br />

KONTAKT-MEJL: <strong>AAO</strong>.kontakt@gmail.com<br />

STALNI SARADNICI (po azbučnom redu): ALEKSANDAR RACIN, STEFAN TODOROVIĆ.<br />

PRENOŠENJE TEKSTOVA IZ BILTENA je dozvoljeno, ako se navede pun naziv biltena: „<strong>AAO</strong>-<br />

Aktuelna Astronomija Online“ i ime autora teksta.<br />

FOTOGRAFIJA NA NASLOVNOJ STRANI: „Sojuz i Super Mesec“<br />

COPYRIGHT: NASA<br />

OBJAŠNJENJE SKRAĆENICA:<br />

NASA - National Aeronautics and Space Administration<br />

APOD - Astronomy Picture Of the Day<br />

ESA - European Space Agency<br />

SDO - Solar Dynamic Observatory<br />

IAU - International Astronomical Union<br />

ESO - European Southern Observatory<br />

AWB - Astronomers Without Borders<br />

COPYRIGHT<br />

Tekstovi preneseni od astronomskih organizacija koje saradjuju sa <strong>AAO</strong> biltenom,<br />

poseduju dozvolu za prevodjenje i objavljivanje u ovom obliku, kao i fotografije koje idu uz<br />

tekst. Dozvola se odnosi iskljucivo na <strong>AAO</strong> bilten. S obzirom da je bilten neprofitan,<br />

pismena dozvola je trajna u cilju širenja astronomije i astronomskih nauka.<br />

DOWNLOAD BILTENA:<br />

- WEB STRANA I ARHIVA: http://bit.ly/<strong>AAO</strong>bilten<br />

- FACEBOOK: https://www.facebook.com/AA.Online<br />

- GOOGLE+: https://plus.google.com/u/0/105449161094883040310/posts/WmFA6CUMG28?sfc=true<br />

- TWITTER: https://twitter.com/<strong>AAO</strong>bilten<br />

29


30

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!