Susan Elizabeth Phillips Andjeoska ljubav

Susan Elizabeth Phillips 

Anđeoska ljubav 

Zahvaljujem se svojim anđelima, ţenama koje su intimno bile 

povezane s mojim radom u različitim razdobljima moje 

karijere. Neke medu njima su spisateljice, neke urednice. 

Strahovito su mi puno značili njihovi savjeti i podrška. 

Navodim ih onako kako su se pojavile u mojem ţivotu: 

Claire Kiehl Lefkowitz, Rosanne Kohake, Maggie Lichota, 

Linda Barlow, Claire Zion, Jayne Ann Krentz, Meryl Sawyer, 

Carrie Feron. 

Ovu knjigu posvećujem vama, nevjerojatnim ţenama, i 

zahvaljujem vam se. 

(A svim novim anđelima koji tek trebaju dolepršati u moj 

ţivot... dobro došli!) 

ZAHVALA 

Mnogo velikodušnih ljudi pomoglo je pri stvaranju ove knjige. 

Posebice sam zahvalna majci Lou Titus, koja je uloţila velik 

napor u prikupljanje materijala za prvotnu verziju. Hvala 

knjiţničarima pri Knjiţnici Nichols koji mi uvijek priskaču u 

pomoć, kao i Lindi Barlow. Zahvaljujem ujedno Kacy Frazier, 

osoblju pri Zoološkom vrtu Brookfield, Davidu Morganu i 

World Circus Museumu na ponuđenim odgovorima. 

Posebice se zahvaljujem Jill Barnett, čija me briţna kritika 

spasila ludila. Hvala i urednici Carrie Feron, koja mi je 

poklonila najbolji dar što ga pisac moţe dobiti: mirnu savjest da 

pišem.

2 

Daisy se nije mogla prisjetiti mladoţenjina imena... —Ja, 

Theodosia, uzimam tebe... Zubima je uhvatila donju usnicu. 

Otac ih je upoznao nekoliko dana ranije, onog uţasnog jutra 

kad su sve troje otišli po dozvolu za brak i tad je načula kako se 

zove. No, odmah se pokupio i nije ga vidjela sve do nekoliko 

minuta ranije, kad se spustila niz stube očeva dvoetaţnog stana 

na Central Park Westu i ušla u dnevnu sobu, gdje se usred jutra 

odvijala improvizacija svadbenog čina. 

Otac je stajao iza nje i gotovo je mogla osjetiti kako vibrira od 

negodovanja, ali to je uopće nije iznenadilo. Razočaran njome 

još prije njezina rođenja, koliko god se trudila, znala je da nikad 

neće biti u stanju navesti ga da promijeni mišljenje. 

Poskrivećki je pogledala mladoţenju kojeg joj je kupio. Pravi 

macan. I to poprilično zastrašujuće vrste — izduljen, mršav, 

vretenaste građe, sablasno jantarnih očiju. Majci bi se zasigurno 

svidio. 

Lani Devreaux poginula je u poţaru na jahti prethodne godine, 

leţeći u zagrljaju dvadesetčetverogodišnje rock-zvijezde. Daisy 

je konačno bila u stanju razmišljati o njoj bez boli i nasmiješila 

se shvativši da bi tip do nje zapravo bio prestar. Ĉinilo joj se da 

je u tridesetima, a njezina je majka obično povlačila crtu kod 

dvadeset devete. 

Kosa mu je bila toliko tamna da je pomislila da je crna, a 

isklesane crte lica učinile bi ga preljepuškastim da nije bilo 

izraţene čeljusti i zastrašujuće namrgođenog pogleda. Baš 

takvi, brutalno zgodni muškarci sviđali su se njezinoj majci, 

dok su njoj samoj draţi bili stariji i konzervativniji tipovi. I 

ponovno je, 

otkako je ceremonija započela, poţalila što joj otac nije odabrao 

nekoga tko ne djeluje toliko zastrašujuće. 

Pokušala je primiriti ţivce podsjetivši se da neće morati 

provesti više od nekoliko sati u društvu budućeg supruga. Ĉim

dobije priliku izvijestiti ga o skovanom planu, cijela će 

predstava okončati. Na ţalost, s obzirom da plan ujedno 

podrazumijeva kršenje svetog bračnog zavjeta na koji se 

spremala zakleti, a ona nije tip osobe koja bi zavjet uzela olako - 

posebice bračni - posumnjala je da joj se upravo zbog griţnje 

savjesti pamćenje zablokiralo. 

Započela je iznova nadajući se da će joj se ime probiti kroz 

mentalnu barijeru. -Ja, Theodosia, uzimam... — I opet nije bila 

u stanju dovršiti. 

Mladoţenja je nije htio počastiti ni pogledom, a kamoli tek 

uskočiti u pomoć. Buljio je preda se i osjetila je kako je prolaze 

trnci promatrajući neumoljive crte njegova grubog profila. 

Netom je izrekao vlastiti zavjet, što znači daje zasigurno 

spomenuo svoje ime, ali ravnodušnost u njegovom glasu samo 

je još više uzbudila emocionalni kovitlac u njoj i jednostavno ga 

nije registrirala. 

- Alexander - otac joj je dobacio iza leđa, a prema tonu kojim je 

to izgovorio zaključila je da su mu zubi ponovno stisnuti. Iako 

jedan od najistaknutijih američkih diplomata, bilo je posve 

očigledno da s njom gotovo uopće nema strpljenja. 

Zabola je nokte u dlanove i ponovila si da nema izbora. -Ja, 

Theodosia... — Pokušala je udahnuti. — ... uzimam tebe, 

Alexander... — opet udah — za nezakonitog supruga... 

Tek kad je načula šokirani uzdah pomajke Amelije, shvatila je 

što je izgovorila. 

Macan je okrenuo glavu i upitno je pogledao podigavši tamnu 

obrvu, kao da se ţeli uvjeriti da je dobro čuo. Za nezakonitog 

supruga. Ponovno joj se probudio smisao za humor, a kutovi 

usana lagano zadrhtali. 

Njegove su se obrve nato spojile, a duboko usađene oči 

odmjerile je bez trunke veselja. Očigledno ne dijeli njezin 

neprikladno neozbiljan stav u nastaloj situaciji. 

Progutavši rastući mjehurić histerije, nastavila je dalje. Bar će 

taj dio zavjeta biti točan, s obzirom da će joj biti nezakonit

suprug. Mentalna blokada u tom je trenutku nestala, a njegovo 

prezime izronilo joj u mislima. Markov. Alexander Markov. 

Još jedan od očevih Rusa. Kao bivši ambasador u Sovjetskom 

Savezu, Max Petroff je iz čvrste veze s ruskom zajednicom, i u 

Americi i vani. Njegova strast za domovinom predaka 

odraţavala se čak u detaljima prostorije u kojoj su se nalazili — 

u odvaţno plavim zidovima toliko tipičnim za rezidencijalnu 

arhitekturu domovine, zidu od ţute opeke i višebojnom ćilimu. 

Lijevo od nje elegantan ormarić od hrastovine skrivao je vaze 

od ruskog kobalta, kao i talijanski porculan carske riznice u St. 

Petersburgu, a pokućstvo koje je predstavljalo mješavinu art 

decoa i osamnaestostoljetnog dizajna, su funkcionirali u 

čudesnoj harmoniji. Mladoţenjina velika ruka podigla je 

njezinu sitnu i Daisy je osjetila koliko je snaţan, kad joj je na 

prst nagurao običan, zlatni prsten. 

— Ovim te prstenom proglašavam svojom ţenom — izjavio je 

neumoljivim tonom. 

Zbunjeno se zagledala u jednostavan prsten. Otkad zna za sebe, 

oduvijek se prepuštala, kako je to njezina majka Lani znala reći, 

»burţoaskom fantaziranju o ljubavi i braku« i nikad nije ni 

pomišljala da će se dogoditi nešto ovog tipa. 

- ... U ime drţave New York, proglašavam vas muţem i ţenom. 

Ukočila se pomislivši da će sudac Rhinsetler naloţiti 

mladoţenji da poljubi mladu. No, kako do toga nije došlo, 

shvatila je i ga je otac zasigurno zamolio da tako postupi, 

pošteđujući je neugode i prisile da poljubi kruta i 

nenasmiješena usta stranca. To je baš u njegovom stilu, ne 

zaboraviti takvu sitnicu, koje se nitko drugi ne bi ni sjetio. Iako 

to ne bi javno priznala ni za sve na svijetu, Daisy je zapravo 

ţalila što nije više poput njega, Međutim, njoj ne polazi za 

rukom upravljati glavnim zbivanjima u svojem ţivotu, a 

kamoli tek pojedinostima. 

Kako joj nije bilo u prirodi tonuti u samosaţaljenje, sabrala se 

čim joj je otac prišao i u duhu svečanosti lagano prislonio svoj

hladni obraz o njezino lice. Ponadala se da će joj uputiti koju 

njeţnu riječ, ali nije ostala iznenađena kad to nije učinio. Ĉak je 

uspjela ostaviti dojam da nije pogođena kad se odmaknuo. 

Tajanstvenog je mladoţenju odvukao prema prozorima, koji su 

nadgledali Central Park, gdje im se odmah pridruţio i sudac 

Rhinsetler. Preostali svjedoci činu vjenčanja bili su vozač, koji 

se povukao u skladu sa svojim duţnostima, i očeva supruga 

Amelia, sa zacementiranom blond kosom i razvučenim 

izgovorom. 

- Ĉestitke, dušo! Prekrasan ste par! Ne izgledaju li predivno, 

Max? — I ne pričekavši na odgovor, privukla je Daisv u zagrljaj 

obmatajući je oblakom mošusnog mirisa. 

Ponašala se kao da joj je doista stalo do suprugova kopileta i 

premda je Daisv znala što uistinu osjeća, morala joj je odati 

priznanje na trudu. Zasigurno nije lako biti suočen sa ţivim 

dokazom jedinog nepromišljenog poteza koji joj je suprug 

povukao u ţivotu, pa makar se to dogodilo dvadeset šest 

godina ranije. 

- Nije mi jasno zašto si inzistirala odjenuti tu haljinu, dušo. 

Moţda je prikladna za skakutanje u noćnom klubu, ali ne i za 

vjenčanje. — Kritičkim je pogledom iznijela oštar sud o njezinoj 

skupocjenoj metalik čipkastoj haljini bez rukava, koja je 

završavala nazupčenim rubom dobrih dvanaestak centimetara 

iznad koljena. 

- Gotovo je bijela. 

- Zlatno nije isto što i bijelo, dušo. Osim toga, prekratka je. 

- Ali sako je konzervativan — Daisv je istaknula njeţno 

prelazeći rukama niz klasičan sako od zlatnog satena, koji joj se 

spuštao do butina. 

- Teško da nadoknađuje ostatak. Zašto nisi ispoštovala tradiciju 

i odjenula bijelo? Ili bar odabrala nešto staloţenije. 

Zato što ovo neće biti pravi brak, Daisv je odmah pomislila. Sto 

se više priklanja tradiciji, to biva svjesnija da krši nešto što bi 

trebalo biti sveto. Skinula je čak gardeniju koju joj je Amelia

zadjenula u kosu, ali ju je ova vratila neposredno prije početka 

ceremonije. 

Znala je da ne odobrava ni zlatne salonke nalik rimljankama 

kakve su nosili gladijatori, samo sa osam centimetara visokom 

petom. Bile su ubitačno neudobne, ali bar ih se nije moglo 

zamijeniti za tradicionalno bijele, satenske cipelice. 

Mladoţenja ne djeluje presretno — Amelia je prošaptala. — To 

me i ne čudi. Pokušaj bar prvih sat vremena ne izreći neku 

glupost, moţe? Doista moraš poduzeti nešto u vezi te 

zastrašujuće navike da govoriš bez prethodnog razmišljanja. 

Daisy se jedva suzdrţala od uzdaha. Pomajka joj nikad ne kaţe 

što misli, dok ona to gotovo uvijek čini i svojom iskrenošću 

jednostavno je izluđuje. No, zato ne zna čuvati tajne, moţda jer 

se toga nagledala i u oca i u majke. 

Kradomice je bacila pogled prema supruţniku i zapitala se 

koliko mu je otac platio da je oţeni. Nečasni dio nje poţelio 

je ujedno saznati kako je došlo do transakcije. Gotovinom? 

karticom? 

Oprostite, Alexandre Markov, prihvaćate li American Express? 

primijetila je da odbija koktel s pladnja kojim ga je ponudila 

Mirijam i pokušala zamisliti što mu se mota glavom. 

Koliko još prije nego izgura to derište odavde? Bacio je pogled 

na sat Još pet minuta. Osmotrio je sluškinju kako se, noseći 

pladanj s pićima, zaustavlja i podilazi joj. Uţivaj, mala. To ti se 

neće uskoro ponoviti. 

Dok je Max sucu pokazivao antikni samovar, Alex je odmjerio 

noge svoje supruge, razotkrivene ništavnom vjenčanicom, kako 

bi ih cijeli svijet mogao vidjeti. Bile su mršave i lijepo 

oblikovane i odmah se zapitao je li joj i ostatak tijela, 

djelomično zaklonjen sakoom, jednako zavodljiv. Ali čak i tijelo 

sirene neće kompenzirati činjenicu da je bio natjeran na taj 

brak. Prisjetio se posljednjeg razgovora nasamo s njezinim 

ocem. Loše je obrazovana, prevrtljiva i neodgovorna — rekao 

mu je. Majka je imala zastrašujući utjecaj na nju. Mislim da ni u 

čem nije korisna. No, moram priznati da nije sve isključivo

njena krivica. Lani nije prerezala pupčanu vrpcu i drţala ju je 

sve do svoje smrti. Pravo je čudo da Daisy nije bila na jahti te 

noći kad je izbio poţar. Treba joj čvrsta ruka, Alex, ili će te 

izludjeti. 

Ništa što je dotad imao prilike vidjeti nije ga nagnalo da 

posumnja u Maxove riječi. Majka joj je bila Lani Devraux, 

britanska manekenka čija je slava presahnula trideset godina 

ranije. Daisy je proizašla iz veze u koju su se upustili očigledno 

privučeni vlastitim suprotnostima, a dogodilo se to u doba kad 

je Max stao graditi karijeru vodećeg stručnjaka za vanjske 

poslove. 

Doduše, dao mu je na znanje daje na svoj, tipično uštogljen 

način ponudio Lani brak kad je neočekivano zatrudnjela, ali se 

ona odbila skrasiti. Unatoč njezinoj odluci, tvrdio je, nastavio je 

ispunjavati obveze prema svojoj sramotno nezakonitoj kćeri. 

No, dokazi su ukazivali na suprotno. Kad je Lanina karijera 

počela blijedjeti, pretvorila se u profesionalnu partijanericu i 

kamo god je odlazila, vodila je Daisy sa sobom. Ona je bar 

nekoć imala karijeru, Alex je pomislio, dok njezina mala dosad 

još nije ništa korisno učinila sa svojim ţivotom. 

I kad ju je pobliţe proučio, zamijetio je da nalikuje majci. 

Istovjetna ugljeno crna kosa i mliječni ten, kakav imaju ţene 

koje mnogo vremena provode u zatvorenom. Oči su joj bile 

neobično plave nijanse i doimale se zapravo purpurnima poput 

ljubičica. Ipak, bila je daleko niţa od majke - i prekrhka za 

njegov ukus — a ni crte lica nisu joj bile odvaţne poput 

majčinih. Koliko se prisjećao sa starih fotografija, Lanin profil 

bio je gotovo muškobanjast, dok je Daisvn bio nekako izglađen, 

što se posebice moglo primijetiti u nezamjetnom nosu i 

zaobljenim, njeţnim usnicama. 

Prema Maxu, Lani je bila predivnog izgleda, ali upitnog mozga, 

što je mala glupačica s druge strane prostorije očigledno 

naslijedila. Nije se moglo reći da je fifica — potjecala je iz 

predobrog legla — ali uopće mu nije bilo teško zamisliti je kao 

izuzetno skupocjenu seksualnu igračku bogataša.

Oduvijek je bio diskriminantan kad je u pitanju ţensko društvo 

i koliko god mu primamljivo bilo njezino sitno tijelo, više mu se 

sviđala drukčija sorta ţena. One koje nisu posjedovale tek 

dobre noge. Naime, u ţena s kojima je dijelio krevet cijenio je 

inteligenciju, ambicioznost, neovisnost i sposobnost uzvraćanja 

udarca istom mjerom. Poštovat će ţenu koja će ga izvrijeđati na 

pasja kola, ali one koje se dure i mrgode nisu mu ni od kakve 

koristi. A ta mačkica očigledno već brusi zubiće. 

No, bar mu neće biti problem drţati je na uzici. Bacio je pogled 

i kut usana podigao mu se s podrugljivim osmijehom. Ţivot 

zna kako vratiti milo za drago razmaţenim bogatašicama i, 

mala moja, on se sprema i tebi to učiniti. S druge strane 

prostorije Daisy se zaustavila pred antiknim ogledalom kako bi 

se odmjerila. Nije to činila iz častohleplja, već čiste navike. 

Njezinoj majci izgled je bio najvaţniji i razmrljanu bi maskaru 

doţivjela većom katastrofom od nuklearnog pustošenja. 

Nova frizura s prednje joj je strane sezala do brade, a sa straţnje 

bila mrvicu dulja, lepršava, mladenačka, njeţno se tu i tamo 

kovrčajući. Svidjela joj se od prve, ali ponajviše onog jutra kad 

je Amelia zakokodakala da joj je preneuredna za vjenčanje. 

Tik iza vlastitog odraza ugledala je mladoţenju kako joj prilazi. 

Namjestila je usnice u pristojan osmijeh i ponovila si da će sve 

dobro završiti. Mora! 

- Pokupi si stvari, anđelčiću. Odlazimo. Uopće joj se nije svidio 

ton kojim se sluţio, ali kako je razvila smisao 

za obračunavanje s teškim ljudima, nije se obazrela. — Maria za 

zakusku spravlja svoj famozni Grand Marnier sufle, ali još nije 

gotov pa ćemo morati pričekati. 

- Bojim se da nećemo. Ĉeka nas let. Prtljaga ti je već u 

autu. 

Međutim, njoj je trebalo još vremena. Nije bila spremna tako 

brzo ostati nasamo s njim. - Ne moţemo li pričekati na kasniji 

let, Alexandre? Ne bih je htjela razočarati. Ona je Amelijin 

dragulj, a doista spravlja fantastične zakuske.

Iako su mu se usnice razvukle u osmijeh, prostrijelio ju je 

pogledom. Oči su mu bile neobične, blijedoţućkaste boje, 

podsjećajući je na nešto sablasno. Nije se mogla točno prisjetiti 

na što, ali su budile neugodan osjećaj u njoj. 

- Zovem se Alex, a ti imaš minutu da svoje slatko dupence 

odvučeš van. 

Puls joj se panično vinuo u visine, ali prije nego je uspjela 

reagirati, okrenuo joj je leđa i obratio se ostalima u prostoriji, 

tihim, ali zapovjednim tonom. - Nadam se da ćete prihvatiti 

ispriku, jer nas čeka let. 

Amelia je iskoračila prepredeno se nasmiješivši. - Opa! Netko 

strašno čezne za prvom bračnom noći. Nije li naša Daisy pravi 

zalogaj? 

Daisy je iste sekunde ostala bez teka. Ništa od Marijinog suflea. 

— Preodjenut ću se — odvratila je. 

- Nemamo vremena. Dobro izgledaš i u tome. 

-Ali... 

Odlučna ruka spustila joj se na kriţa i odgurala je u foaje. 

-Kladim se da je ovo tvoje. - Kimnula je pa je s kićenog stolića 

podigao i uručio joj malenu Chanelovu torbicu. Baš u tom 

trenutku otac i pomajka pojavili su se kako bi ih mahanjem 

ispratili. 

Iako nije planirala ići dalje od zračne luke, došlo joj je da mu se 

istrgne, dok ju je navodio prema vratima. Okrenula se prema 

ocu i s prezirom u vlastitom glasu prepoznala notu panike. — 

Tata, moţda bi mogao nagovoriti Alexa da još malo ostanemo. 

Gotovo da nismo imali prilike išta vidjeti. 

- Poslušaj ga, Theodosia. I upamti, ovo ti je posljednja prilika. 

Ako u ovome ne uspiješ, perem ruke. Ţelim se uvjeriti hoćeš li 

jednom u ţivotu ispravno postupiti. 

Iako je vjerovala da se već naviknula daje poniţava u javnosti, 

bilo joj je toliko neugodno što to čini pred njezinim suprugom 

da je jedva pronašla snage isprsiti se. Izbacivši bradu, 

zakoračila je pred Alexa i izašla van.

Odbila je pogledati ga u oči dok su čekali u tišini na dizalo, koje 

ih je trebalo odvesti u predvorje. Ušli su, vrata su se zatvorila i 

na idućem katu ponovno otvorila. Pridruţila im se starija ţena 

u društvu tamnog pekinezera. 

Daisy se odmah priljubila za popločenje od tikovine. Na ţalost, 

pas ju je već zamijetio. Zategnuo je uši unatrag i bijesno 

zareţao, a kad joj se bacio na noge i poderao najlonke, 

zavrištala je: -Ne! Jo, nastavio ju je grepsti, a ona je nastavila 

cijukati grčevito stišćući mjedenu šipku. Alex ju je upitno 

promatrao i na posljetku odgurnuo cipelom. Zločesta Mitzi! — 

Ţena je kujicu podigla u naručje i odmjerila Daisy od glave do 

pete. - Ne znam zašto je takva. Inače svakoga oboţava. 

Daisy je osjetila kako se preznojava. Još uvijek se panično 

drţeći mjedene šipke, nije odmicala pogled od pakosne male 

Mitzi, koja je štektala i škljocala, sve dok se vrata dizala nisu 

ponovno otvorila omogućavajući izlaz u predvorje. Izgleda da 

se poznajete — Alex je dobacio kad su izašli. Ne... nikad ga 

prije nisam vidjela. Ne vjerujem ti. Mrzi te. Nisam... — 

progutala je slinu —jednostavno ne mogu sa ţivotinjama. 

Ne moţeš sa ţivotinjama? Samo mi reci da to ne znači da se 

bojiš. kimala je i pokušala otkucaje srca povratiti u normalu. 

Fantastično - promrmljao je krenuvši predvorjem. — Ne mogu 

vjerovati... 

Kasno travanjsko jutro bilo je ispunjeno vlagom i kišom, 

limuzina, koja ih je čekala parkirana uz rubnik, nije bila okićen 

krep-vrpcama niti su za nju bile zavezane limenke, niti je igdje 

pisalo UPRAVO VJENĈANI, ništa od onih predivnih gluposti 

koje se pripremaju običnim ljudima koji se vole. Prekorila se što 

je takva sentimentalna glupača. Majka ju je zadirkivala zbog 

beznadeţne staromodnosti, ali Daisy je jednostavno ţudjela za 

konvencionalnim načinom ţivota. Što nije tako neobično, 

pretpostavila je, za nekoga tko je nekonvencionalno odgojen. 

Dok je ulazila u limuzinu, zamijetila je da je zatamnjeni prozor 

koji dijeli vozača od putnika, podignut. Bar će imati dovoljno

privatnosti da raspravi s njim svoje namjere, prije nego stignu 

do zračne luke. 

Zavjetovala si se, Daisy, i to na sveti čin. Odbila je slušati mučni 

glas savjesti ponovivši si da nije imala izbora. 

Sjeo je do nje i prostrana unutrašnjost vozila iznenada joj se 

učinila skučenom. Da nije tako fizički dominantan, ni ona ne bi 

bila toliko nervozna u vezi cijele stvari. Iako nije bio mišićavko 

poput monstruoznih bodibildera, posjedovao je prekaljenu, 

ţilavu konstituciju nekoga tko je u vrhunskoj formi. Ramena su 

mu bila široka, bokovi uski. Ruke koje je spustio na elegantne 

hlače odijela boje ugljena bile su jake i osunčane, s izduljenim i 

uskim prstima. I osjetila je nešto uznemirujuće. 

Ĉim su se odvojili od rubnika, stao je petljati po kravati. 

Strgnuo ju je sa sebe, ugurao u dţep sakoa i jednim pokretom 

ruke raskopčao gornji gumb. Ona se odmah ukočila ponadavši 

se da neće nastaviti dalje i prisjetila se jedne od omiljenih 

erotskih fantazija, u kojoj s čovjekom bez lica strastveno vodi 

ljubav na straţnjem sjedalu bijele limuzine, zaglavljene u 

prometnoj guţvi Manhattana, dok Michael Bolton u pozadini 

pjeva »When a Man Loves a Woman«. No, postojao je veliki jaz 

između svijeta mašte i jave. 

Limuzina se otisnula u voţnju. Daisy je duboko udahnula 

pokušavajući se pribrati, kad joj se u nosnice uvukao teţak 

miris gardenije, koju je nosila u kosi. Laknulo joj je primijetivši 

da je Alex prestao skidati odjeću, ali kad je rastegnuo noge i 

stao je proučavati, s neugodom se promeškoljila. Koliko god se 

trudila, nikad neće biti lijepa poput majke i kad god bi se ljudi 

zablejali u nju, osjećala bi se poput ruţnog pačića. Poderotina u 

svjetlucavo zlaćanim najlonkama, posljedica bliskog susreta s 

pekinezerom, dodatno joj je potkopala samopouzdanje. 

Otvorila je torbicu i iskopala dugo priţeljkivanu cigaretu. Bila 

je to gadna navika i nije se ponosila činjenicom da joj se 

povinovala. Mati joj je pušila, a ona sama znala je tu i tamo 

zapaliti, obično na večer uz čašu vina. Ali u prvih nekoliko 

mjeseci nakon njezine smrti samo su je cigarete uspijevale

opustiti pa je tako razvila pravu ovisnost. Povukla je dug dim i 

zaključila da je dovoljno smirena kako bi gospodina Markova 

konačno izvijestila o skovanom planu. 

Ugasi je, anđelčiću. 

Skrušeno ga je pogledala. — Znam da je to gadna navika 

Obećavam da ti neću dimiti u lice, ali sad mi uistinu treba 

cigareta. Bacio je ruku preko nje kako bi otvorio prozor, na što 

je cigareta iznenada buknula. 

Zavrištavši, ispustila ju je iz prstiju, a iskre su zafrcale na sve 

strane. On je odmah zgrabio rupčić iz dţepa sakoa i utabao ţar. 

Uzbuđeno dišući bacila je pogled na krilo i ugledala sitne crne 

ive na zlatnoj, čipkastoj haljini i satenskom sakou. — Zašto 

si kihnula? — šokirano je upitala. 

Valjda je imala grešku. 

Cigareta s greškom? To ne postoji! 

Bolje mi daj da bacim kutiju za slučaj da su i druge takve. 

Evo, evo! 

Preuzeo ju je i ugurao u dţep hlača. Iako je sama bila potre -iii, 

primijetila je da je on savršeno opušten. Uvukavši se u kut i 

naslonivši leđima, prekriţio je ruke i zaţmirio. Moraju 

razgovarati. Mora mu pojasniti plan kako će okončati ovaj 

sramotni brak. Ali s obzirom da se nije činio raspoloţenim za 

razgovor, pobojala se da će zaribati stvar ne bude li oprezna. 

Protekla godina bila joj je toliko katastrofalna da joj je prešlo u 

naviku ohrabrivati se kako se ne bi počela smatrati potpuno 

izgubljenim slučajem. 

Podsjetila se da joj je obrazovanje, premda neortodoksno, i 

unatoč očevu mišljenju, zna da je naslijedila njegov, a ne majčin 

mozak. Osim toga, posjeduje smisao za humor i prilično 

pozitivan pogled na ţivot, koji čak ni protekla godina nije 

uspjela dokrajčiti, govori četiri strana jezika, moţe identificirati 

dizajnera gotovo bilo kojeg odjevnog predmeta visoke mode i 

stručnjak je u smirivanju histeričnih ţena. Na ţalost, u prilog joj 

ne ide činjenica da ne posjeduje ni trunku zdravog razuma. 

Zašto nije poslušala majčinog pariškog odvjetnika, koji joj je

objasnio da joj neće ništa ostati nakon što dugovi budu 

pokriveni? Nagađala je da ju je osjećaj krivnje nagnao na 

katastrofalnu rastrošnost, koja je trajala mjesecima, uslijedivši 

nakon otupljujućeg razdoblja odmah po misi zadušnici. 

Godinama je ţeljela pobjeći emocionalnoj ucjeni koja ju je 

zavezala za majku odvodeći je na beskrajne turneje potrage za 

uţitkom. Ali nije htjela da umre. To ne. 

Oči su joj se ispunile suzama. Voljela ju je srcem i dušom i 

unatoč svoj njezinoj sebičnosti, beskrajnim prohtjevima i 

neprestanoj potrebi za razuvjeravanjem da nije izgubila 

mladenačku ljepotu, znala je daje i ona nju voljela. 

Sto se više krivom osjećala zbog neočekivane slobode koje se 

domogla zahvaljujući njezinoj smrti, to je više novaca trošila, ali 

ne samo na sebe, već na sve njezine stare prijateljice koje je 

sreća iznevjerila. Kad su prijetnje vjerovnika poprimile 

zlokobni karakter, stala je ispisivati nove čekove kako bi ih 

zadrţala na distanci, ne znajući da nema dovoljno novca za 

pokriće, ali ni ne mareći. 

Otac je saznao za rasipnost onog dana kad je izdan nalog za 

njezinim uhićenjem. Tad ju je zbilja konačno pogodila u glavu i 

shvatila je teţinu onoga stoje počinila. Preklinjala gaje da joj 

posudi novac kako bi udovoljila vjerovnicima, obećavajući da 

će mu ga vratiti čim se oporavi. 

I tad je pribjegao ucjeni. Vrijeme je da odraste, rekao joj je, i ako 

ne ţeli završiti u zatvoru, okončat će ekstravagantni ţivot i 

učiniti kako joj zapovjedi. 

Izdiktirao je uvjete oštrim, neumoljivim tonom. Udat će se za 

muškarca kojeg joj on odabere i čim to dogovori. Osim to- ; ga, 

mora obećati da će ostati u braku šest mjeseci, u funkciji 

poslušne i pokorne supruge. Tek po isteku spomenutih šest 

mjeseci imat će slobodu zatraţiti razvod i dobiti pravo koristiti 

zakladu koju će on u međuvremenu pokrenuti na njezino ime, 

ali i kontrolirati. Bude li se pokazala štedljivom, bit će u 

mogućnosti relativno ugodno ţivjeti na kamatama ostatak 

ţivota.

- Šališ se — uskliknula je kad je konačno povratila moć govora. 

-Roditelji više ne dogovaraju brakove svojoj djeci! 

- Mrtav sam ozbiljan. Ne pristaneš li, odlaziš u zatvor. A nisi li 

u stanju ostati u braku šest mjeseci, od mene nećeš dobiti 

centa. 

Godinu dana poslije predstavio joj je budućeg mladoţenju ne 

spomenuvši ni riječju njegovu prošlost ili zanimanje, već je 

samo rekao upozoravajući: 

— On će te naučiti o ţivotu. Zasad je to sve što moraš znati. 

Prešli su Most Triborough i shvatila je da će ubrzo biti u zračnoj 

luci La Guardia, što je značilo da više ne smije odgađati 

razgovor. Mora načeti temu. Iz torbice je, iz navike, izvukla 

puderijeru kako bi provjerila je li sve na mjestu. Razuvjerivši se, 

naglo ju je zatvorila i vratila u torbicu. Oprostite, gospodine 

Markov. Nije se obazreo. 

Pročistila je grlo. — Gospodine Markov? Alex? Mislim da 

moramo razgovarati. 

Kapci koji su pokrivali blijedo jantarne oči polako su se 

rastvorili. — O čemu? 

Unatoč napetosti, uspjela se nasmiješiti. — Potpuni smo stranci, 

a upravo smo se vjenčali. Mislim da bismo trebali raspraviti tu 

nekoliko stvari. 

Ako ţeliš raspravljati o imenima za djecu, anđelčiću… 

Znači, ipak ima smisla za humor. Koliko god bio ciničan. — 

Mislim da bismo trebali porazgovarati o tome kako ćemo 

prebroditi idućih šest mjeseci, prije nego dobijemo priliku 

zatraţiti razvod. Pretpostavljam da ćemo ţivjeti od dana do 

dana. — Zastao Od noći do noći. Osjetila je golicanje. Ne budi 

glupa, upozorila se. Iznio je posve neduţnu opasku, a tebi se 

samo učinilo da si mu u glasu prepoznala promukli, 

zavodnički ton. Odlučila se za vedar smijeh. Imam plan. 

Štoviše, vrlo jednostavan plan. Da? 

- Predaš li mi ček na polovicu iznosa koji ti je otac platio da me 

oţeniš, a mislim da ćeš se sloţiti da je to pošteno, otići ćemo 

svatko na svoju stranu i okončati ovu smijuriju.

Njegove granitne crte lica na trenutak su se smekšale, gotovo 

kao da mu se to učinilo smiješnim. — O kakvoj to smijuriji 

govoriš? 

Na osnovu iskustva s majčinim ljubavnicima trebala je 

pretpostaviti da tako zgodan muškarac ne moţe biti 

blagoslovljen prevelikim mozgom. - O ovoj smijuriji od braka, 

u kojemu smo oboje stranci. 

- Nekako nagađam da ćemo se jako dobro upoznati. — 

Ponovno prigušen i hrapav ton. — I mislim da Max ne računa 

da će svatko ići svojim putem. Koliko se ja sjećam, trebali bismo 

ţivjeti zajedno i glumiti supruţnike. 

- To mu je tako slično! Pravi je mali diktator kad je u pitanju 

upravljanje tuđim ţivotima! Ljepota mojeg plana leţi u tome da 

on neće saznati da ne ţivimo zajedno. Sve dok ne vodimo 

kućanstvo na Manhattanu, gdje nas moţe iznenaditi, neće imati 

pojma što činimo. 

- Da, definitivno se nećemo skućiti na Manhattanu. 

Iako nije bio spreman na suradnju, čemu se ponadala, to nije 

narušilo njezin optimizam. Treba ga još malo nagovarati. — 

Znam da će plan uspjeti. 

- Da nešto razjasnimo. Očekuješ da ti predam polovicu onoga 

što mi Max daje kako bih te oţenio? 

- Usput rečeno, koliko je to točno? 

- Ni izbliza dovoljno - promrmljao je. 

Nikad se prije nije morala nagađati i nije joj se sviđalo što to 

sada mora činiti, ali znala je da nema izbora. - Ako još jednom 

razmisliš, uvidjet ćeš da je to posve pravedno. Na posljetku, da 

nije mene, uopće ne bi došao do tog novca. 

- To znači da mi tu polovicu planiraš isplatiti iz one zaklade 

koju je obećao pokrenuti na tvoje ime? 

- Ah, ne, to uopće nije dio plana. Prasnuo je u smijeh. — To sam 

i mislio! 

Nisi me shvatio. Vratit ću ti, čim dobijem pristup zakladi. 

Molim te samo za pozajmicu. A ja ti je odbijam dati. I u tom je 

trenutku konačno shvatila koliko je zabrljala, kako da se riješi te

loše navike pretpostavljanja da će i drugi misliti ono što bi ona 

učinila da je na njihovu mjestu! Primjerice, na njegovu mjestu, 

pozajmila bi tu polovicu novca kako bi što prije riješila. Spopala 

ju je gadna ţudnja za cigaretom. — Moţeš li mi vratiti cigarete? 

Sigurno je samo jedna bila pokvarena. Iz hlača je izvukao 

zguţvani paket i predao joj ga. Odmah je zapalila jednu, 

zaţmirila i uvukla dim duboko u pluća. No, načuvši cvrčanje, 

otvorila je oči. Cigareta je buktjela. Zbunjeno uskliknuvši, 

ispustila ju je, na što je on rupčićem pokupio opušak i ţar. 

- Moţda bi ih mogla tuţiti — dobacio je leţernim tonom. 

Rukom se uhvatila za vrat, ne mogavši prozboriti od šoka. 

Podigao je ruku i spustio je na njezinu dojku. Osjetivši dodir s 

njezine unutrašnje strane, odskočila je unatrag, a osjetljivo 

pod satenom orosilo se kapljicama uzbuđenja. Zagledala se u 

njegove nedokučive zlaćane oči. Iskra - odvratio je. Prekrila je 

dojku rukom i osjetila kako joj srce treperi. Koliko je vremena 

prošlo otkako ih je tuđa, a ne njezina ruka dodirnula? Dvije 

godine, prisjetila se. Posljednji puta kad je bila na 

sistematskom. 

Primijetivši da su stigli u zračnu luku, ponovno je skupila 

hrabrost. - Gospodine Markov, morate shvatiti da ne moţemo 

ţivjeti kao supruţnici. Potpuni smo stranci. Cijela je zamisao 

kontradiktorna i moram inzistirati da budete spremniji na 

suradnju kako bismo razriješili ovu zavrzlamu. 

- Moraš inzistirati? - odvratio je blagim tonom. - Mislim da 

nemaaš pravo inzistirati ni na čemu. 

Ukočila se. — Neću dopustiti da se odnosite tako prema meni, 

gospodine Markov. 

Uzdahnuo je i odmahnuo glavom, s nevjericom je pogledavši. 

Očigledno ga ne shvaća ozbiljno. — Nadao sam se da neću biti 

prisiljen učiniti ovo, anđelćiću, ali trebao sam pretpostaviti da 

neće biti lako s tobom. Bit će bolje ako ti sad odmah izrecitiram 

osnovna pravila ponašanja, kako bi znala što moţeš očekivati. 

Ostajemo u braku idućih šest mjeseci. U dobru i zlu. Moţeš se 

pokupiti kad god poţeliš, ali u tom slučaju ostaješ sama. Za

slučaj da još nisi shvatila, ovo neće biti jedan od onih modernih 

brakova o kojima čitaš u ţenskim časopisima, a gdje se sve 

moţe riješiti razgovorom i kompromisom. Ovo će biti brak 

starog kova. - Glas mu je postao mekši i njeţniji. - A to znači, 

andelčiću moj, da sam ja šef, a ti ćeš činiti što god me bude 

volja. Ne bude li tako, morat ćeš otrpjeti poprilično neugodne 

posljedice. Dobra vijest je da ćeš po isteku šest mjeseci moći 

činiti što god te volja. Više me se nećeš ticati. 

Zapljusnuo ju je val panike i uloţila je strahovit napor kako 

mu ne bi podlegla. — Ne volim kad mi se prijeti. Moţda bi 

trebao biti iskren i odmah mi priznati kakve si to posljedice 

isplanirao za slučaj da te ne poslušam. 

Opustio se u sjedalu, a lagano zatezanje gornje usnice natjeralo 

joj je strah u kosti. 

— Ah, andelciću, neću ti morati pojašnjavati. Večeras ćeš i sama 

shvatiti. 

17 

Daisy se uvukla u kut predjela za pušače u čekaonici US Air-a, 

-'toliko brzo povlačeći dim da je počela osjećati vrtoglavicu. 

Otkrila je da će je zrakoplov otpremiti u Charleston, u Juţnu 

Karolinu, jedan od najomiljenijih joj gradova pa je bar to 

pokušala doţivjeti pozitivnim znakom u nizu zbivanja, koja su 

svake minute postajala sve katastrofalnima. 

Kao prvo, gospodin Svemoćni Alex Markov odbio je pristati na 

njezin plan. Potom joj je sabotirao prtljagu. Kad je vozač iz 

prtljaţnika izvadio samo jednu pretrpanu torbu koju je moguće 

ponijeti na zrakoplov umjesto svih onih kovčega koje je 

spakirala, pomislila je daje u pitanju pogreška, ali odmah ju je 

razuvjerio. 

—Ne nosimo puno prtljage. Rekao sam kućepaziteljici da ti za 

vrijeme obreda prepakira stvari. 

—Nisi imao pravo to učiniti! 

—Umjesto da je provedemo kroz »check-in«, ponijet ćemo je sa 

sobom. - Podigao je svoju, daleko manju torbu i zapanjeno ga je

ugledala kako odlazi ne čekajući je. Uspjela je nekako podići 

svoj glomazni teret, a gleţnjevi su joj zatitrali na visokim 

potpeticama kad je krenula za njim. Osjećajući se jadno i 

samosvjesno, s mukom se probijala prema čekaonici, uvjerena 

da svatko moţe zamijetiti njezine rupičaste najlonke, sprţenu 

zlatnu čipku i zdrobljenu gardeniju. 

Kad je nestao u toaletu, odjurila sije kupiti novi paket cigareta, 

ali je u torbici pronašla samo deset dolara. Sa šokom je shvatila 

da joj je samo to preostalo. Bankovni računi su joj zatvoreni, 

kreditne kartice vraćene. Spremila je novčanicu u novčanik i 

umjesto da kupi, iţicala cigaretu od zgodnog biznismena. 

Baš dok ju je gasila, Alex je izronio iz toaleta i kad je zamijetila 

kako je odjeven, ţeludac joj je potonuo. Lijepo skrojeno tamno 

odijelo nadomjestio je ispranom traper košuljom i toliko 

iznošenim trapericama da su se doimale gotovo izbijeljenima. 

Otrcane manšete prekrivale su izgrebane, smeđe kaubojske 

čizme. Rukave je zasukao razotkrivajući jake i osunčane 

podlaktice lagano prekrivene tamnim maljama i zlatni sat s 

koţnim remenom. Zagrizla je donju usnicu. Otac joj je već 

koješta priredio, ali nije očekivala da će je primorati da se uda 

za Marlborova manekena. 

Torba mu se lagano njihala u ruci dok joj je prilazio. Primijetila 

je da mu traperice prianjaju uz tijelo razotkrivajući uske bokove 

i noge kojima nije bilo kraja. Majka bi joj bila u ekstazi! — To je 

bio posljednji poziv za ukrcaj. Hajdemo! 

—Gospodine Markov, molim vas, ne ţelite valjda da to 

učinimo. Mogli bismo zaboraviti na cijelu stvar, posudite li mi 

trećinu novca koji mi zapravo pripada! 

—Dao sam obećanje tvojem ocu, a ja ne kršim dana obećanja. 

Moţda sam staromodan, ali kod mene je to pitanje časti. 

—Ĉasti! Prodao si mu se! Dopustio si mu da te kupi! Kakva je 

to čast? 

- Max i ja smo sklopili nagodbu i nemam namjeru iznevjeriti ga. 

Naravno, ako baš inzistiraš pokupiti se, neću te zaustaviti. 

- Znaš da to ne mogu učiniti! Nemam novca!

- Onda hajdemo. - Iz dţepa košulje izvukao je karte i okrenuo 

joj leda. 

Nije imala tekući račun niti je raspolagala karticama, a otac joj 

je zapovjedio da ga ne kontaktira. Stisnuta ţeluca, shvatila je da 

joj je ponestalo alternativa i stoga je podigla torbu. 

Hodajući pred njom došao je do posljednjeg niza sjedala, gdje je 

tinejdţer sjedio i pušio. Kad gaje mimoišao, mladićeva cigareta 

iznenada je buknula. 

Nešto više od dva sata poslije stajala je na paklenom poslijepodnevnom 

suncu na parkiralištu zračne luke u Charlestonu i 

promatrala crni »pick up«. Zamijetila je debeo sloj prašine na 

krovu motora i registarske tablice drţave Floride, gotovo u 

potpunosti prekrivene sasušenim blatom. 

- Ubaci je odostraga. — On je svoj kovčeg već ubacio u straţnji 

dio ne ponudivši učiniti isto i s njezinom torbom, upravo 

kako se nije ponudio ponijeti je iz zrakoplova. Stisnula je zube. 

Očekuje li da će ga preklinjali za pomoć, kako se vara! Paklena 

ju je bol presjekla u rukama, kad je s mukom podigla i 

prislonila glomaznu torbu o bočnu stranu »pick upa«. Znala je 

da je promatra i premda je nagađala da će na posljetku biti 

zahvalna očevoj kućepaziteljici što je uspjela spakirati 

toliko stvari u samo jednu torbu, koju je moguće ponijeti u 

zrakoplov, u tom trenutku bila je spremna dati sve na svijetu za 

najmanji Vuittonov model prostrane putne torbe. Jednom je 

rukom zgrabila dršku, a drugom donji dio torbe i uloţivši 

zavidan napor udahnula. 

- Trebaš pomoć? — dobacio je laţno nevinim tonom. 

- Ne... hvala... ti — izgovorila je to više gunđajući nego 

civilizirano. -Jesi sigurna? 

Budući da je uspjela podići torbu u visinu ramena, više nije 

imala dovoljno daha kako bi mu odgovorila. Samo još nekoliko 

centimetara. Zateturala je na visokim potpeticama. Još 

nekoliko... 

I zbunjeno zakreštavši, srušila se unatraške zajedno s torbom, 

Zacviljela je udarivši o kolnik, a onda još jednom, ali iz čistog

ijesa. Gledajući ravno u sunce, shvatila je da joj je torba 

zapravo ublaţila pad pa se nije ozlijedila. No, odmah je 

zamijetila da leţi raskriljena u vrlo odbojnom poloţaju. Kratka 

suknja zategnula joj se preko gornjeg dijela butina, koljena su 

joj bila priljubljena, a stopala izvrnuta na van. 

U rubnom dijelu vidnog polja prepoznala je izgrebane 

kaubojske čizme. Uspravljajući se na laktove, pogled joj se 

penjao trapericama, butinama i širokim prsima, sve do 

jantarnih očiju koje su iskrile od zluradosti. — Namjerno sam to 

učinila. 

Njegov je smijeh bio nekako star i zahrđao, kao da dugo nije 

bio korišten. — Tko bi rekao! 

— Ali jesam. — I dostojanstveno je odgurnula ostatak tijela 

uspravljajući ga u sjedeći poloţaj. — Evo do čega je dovelo 

tvoje djetinjasto ponašanje. Samo se nadam da ti je ţao. 

Ponovno se nasmijao. - Treba ti čuvar, andelčiću, a ne suprug! 

—Prestani me tako zvati! 

—Budi zahvalna da te ne zovem pogrdnim imenima. — S tri 

prsta jedne ruke zgrabio je naramenice njezine torbe i prebacio 

je u straţnji dio kao da ne teţi ništa više od njezinog ponosa. 

Potom ju je povukao na noge, otključao vrata kabine i ugurao je 

u pakleno vruću unutrašnjost. 

Nije se usudila progovoriti sve dok nisu napustili zračnu luku i 

krenuli autocestom prema unutrašnjosti, a ne prema Hilton 

Headu, kako se ponadala. 

S obje strane mogle su se vidjeti nizine prekrivene patuljastim 

palmama i šipraţjem, a topao zrak koji je šibao kroz otvorene 

prozore nabacivao joj je njeţne pramenove na obraze. Još uvijek 

ljubaznim tonom odlučila je konačno razbiti tišinu. - Moţeš li 

uključiti klimu? Vjetar će me raspuhati. 

— Ne radi već godinama. 

Kako je ni to nije iznenadilo, zaključila je da zasigurno 

otupljuje. Milje su se nastavile izmjenjivati jedna za drugom, a 

tragovi civilizacije bivali su sve rjeđi i rjeđi. Odlučila je 

ponovno postaviti pitanje na koje je odbio odgovoriti kad su

izišli iz zrakoplova: — Moţeš li mi, molim te, reći kamo to 

idemo? 

—Vjerojatno će ti ţivčani sustav lakše podnijeti odgovor ako 

pričekaš i sama se uvjeriš. 

—To mi baš i ne ulijeva nadu. 

— Recimo samo da tamo kamo te vodim nema koktel-bara. 

Traperice, čizme, »pick up« s tablicama Floride. Moţda je 

rančer! Znala je da u Floridi ima bogatih stočara. Moţda 

jednostavno putuju jugom kao zaobilaznicom. Molim te, Boţe, 

samo da je račer. I neka mi bude kao u reprizi Dallasa. 

Predivna kuća, otrcana odjeća, a Sue Ellen i J. R. poskakuju oko 

bazena. —Jesi li rančer? 

— Izgledam li poput rančera? 

- Sad mi zvučiš poput psihijatra. Pitanjem si odgovorio na 

pitanje. 

- Ne bih znao. Nisam još bio kod psihijatra. 

- Naravno da nisi. Očigledno si predobro prilagođen. — 

Ţeljela je da joj opaska bude sarkastična, ali kako joj sarkazam 

nije išao od ruke, nije ju registrirao. 

Zagledala se kroz prozor u hipnotizirajuću ravninu autoceste. i 

Kimah zdesna ugledala je ruševnu kuću s okljaštrenim stablom 

u prednjem dvorištu, a na njemu nekoliko hranilica za ptice 

od tikvica. Zapljusnuo ju je vruć zrak. 

Zaţmirila je i pokušala se zamisliti kako uvlači dim. Sve do 

toga dana nije bila svjesna koliko je postala ovisna o nikotinu. 

Ĉim se stvari srede, morat će prestati s pušenjem. Bit će u 

potpuno novom okruţenju i postaviti nova pravila. Primjerice, 

ne pušiti u kući. Ako poţeli cigaretu, iskrast će se na verandu ili 

leći na leţaljku do bazena. 

Dok je tako tonula u san, ponovno se uhvatila kako se moli. 

Molim te, Boţe, samo da imam verandu. I bazen... 

Nešto poslije probudilo ju je drmanje »pick upa«. Poskočila je, 

rastvorila oči i prigušeno uskliknula. 

- Što je?

—Reci mi da to nije ono što mislim da jest. — Prst joj je 

podrhtavao dok je ukazivala prema pokretnom predmetu na 

drugoj strani prašnjavog vjetrobrana. 

—Slona je poprilično teško zamijeniti za neku drugu ţivotinju. 

A to uistinu jest bio slon. Pravi, ţivi slon. Zvijer je surlom 

podigla balu sijena i bacila sije na leda. Dok je ona zapanjeno 

buljila u blještavilo poslijepodnevnog sunca, pomolila se da još 

uvijek spava i daje sve to samo ruţan san. — Ovdje se 

zaustavljamo jer me ţeliš odvesti u cirkus, zar ne? 

—Ne baš. 

—Ţeliš sam otići u cirkus? -Ne. 

Usta su joj bila toliko suha da joj je bilo teško oblikovati riječi. 

-Znam da me ne volite, gospodine Markov, ali molim vas, 

nemojte mi reći da radite ovdje. 

-Ja sam upravitelj. 

—Upravitelj cirkusa — ponovila je gotovo nečujnim glasom. 

—Tako je. 

Zapanjena, potonula je natrag u sjedalo. Ovaj puta čak se nije 

mogla osloniti ni na prirodno usađen optimizam kako bi u 

predstojećem zlu pronašla nešto dobra. 

Na suncem sprţenoj i praznoj parceli nalazio se velik šator s 

crveno-plavim prugama, nekolicina manjih i čitav niz kamiona 

i prikolica. Najveća je bila obojana crvenim i plavim zvijezdama 

i nosila jarko crvenim slovima ispisan natpis: CIRKUS BRAĆE 

QUEST, OWEN QUEST, VLASNIK. Osim nekoliko lancima 

vezanih slonova, ugledala je ljamu, devu, nekoliko velikih 

kaveza za ţivotinje, kao i svakojake nečasne ljude, među kojima 

i prljave muškarce, većina kojih čak nije imala prednje zube. 

Otac joj je oduvijek bio snob. Oboţavao je titule i prastare loze, 

hvalisajući se kako sam potječe od jedne velike aristokratske 

obitelji iz carske Rusije. No, predajući kćer jedinicu čovjeku koji 

radi za cirkus, samo je pokazalo što točno osjeća prema njoj. 

—Nije baš poput Cirkusa Braće Ringling. 

—Vidim — odvratila je slabašnim glasom. 

—Mi smo zapravo putujući cirkus.

—Kako to misliš? 

Bilo je nešto zlosretno u njegovu odgovoru. — Ubrzo ćeš 

saznati. 

Parkirao je »pick up« u nizu do nekolicine drugih, isključio 

motor i izašao. Dok se ona izvukla van, već je skinuo i svoju i 

njezinu prtljagu i krenuo. 

Nesigurno je zateturala za njim preko neravnog terena, a 

visoke su joj potpetice potonule u pijesak. Svi su zastali usred 

posla i zagledali se u nju. Koljeno joj se probilo kroz prošireni 

otvor u poderanim najlonkama, na mjestima spaljen zlatni 

satenski sako skliznuo joj je s ramena, a cipela utonula u nešto 

zlokobno mekano. Bespomoćno je oborila pogled i shvatila 

zagazila baš u ono u što se uplašila da je zagazila. Gospodine 

Markov! 

Iako je zavrištala na rubu histerije, nije se obazreo. Štoviše, 

nastavio je hodati prema nizu prikolica i motoriziranih 

domova. Obrisala je potplat u pjeskovitom tlu, na što joj se 

cipela napunila pijeskom i s prigušenim usklikom nastavila je 

dalje. 

Primijetila je da se kreće prema dvama vozilima, od kojh je onaj 

bliţe predstavljalo elegantnu, ali modernu motoriziranu kuću 

srebrne boje, sa satelitskom antenom na vrhu. Tik do njega 

nalazila se oštećena i zahrđala prikolica, koja je u nekom 

prošlom ţivotu bila zelene boje. Samo da uđe u onu 

motoriziranu kućicu, a ne u tu uţasnu prikolicu. Samo da... 

Zaustavio se do ruţne zelene prikolice, otvorio vrata i nestao u 

unutrašnjosti. Iako je odmah zastenjala, shvatila je da je već 

toliko otupjela da zapravo uopće nije iznenađena. 

Ponovno se pojavio na pragu za nekoliko sekundi i osmotrio je 

kako teturajući prilazi. Kad je došla do početka nagnutih 

metalnih stuba, cinično se nasmiješio. — Ovo ti je dom, 

anđelčiću. Ţeliš li da te prenesem preko praga? 

Iako je prepoznala sarkazam u njegovu tonu, prisjetila se da je 

nitko doista još nije prenio preko praga i kakve god bile prilike

kojima se nalazi, ipak je to dan njezina vjenčanja. Poklone li se 

bar na trenutak tradiciji, moţda će oboje uspjeti izvući nešto 

pozitivno iz ovog zastrašujućeg događaja. 

—Molim te. 

—Šališ se. 

—Ne moraš ako ne ţeliš. 

—Ne ţelim. 

Pokušala je progutati razočaranje. — U redu. 

—Ovo je prokleta prikolica! 

—Vidim. 

—Mislim da prikolice ni nemaju pragove. 

—Ako nešto ima vrata, onda ima i prag. Ĉak i iglu ima prag. 

I kutkom oka primijetila je da počinju privlačiti promatrače. I 

on je to zamijetio. — Ulazi unutra. —Sam si se ponudio. —Bio 

sam sarkastičan. 

—Ĉesto si sarkastičan. Za slučaj da ti nitko još nije natuknuo, to 

je loša navika. 

—Ulazi, Daisy. 

Gotovo kao da je netko među njima iznenada povukao crtu, 

ono što je započelo posve impulzivno pretvorilo se u borbu 

samovoljnih karaktera. Ostala je stajati pri dnu stuba, iako su joj 

koljena podrhtavala od strepnje. Bila je odlučna ne popustiti 

samo tako. 

-Cijenila bih kad bi bar taj običaj ispoštovao. 

— Za ime Boţje. - Skočio je u podnoţje, podigao je i unio 

unutra, zalupivši vratima za sobom. Spustio ju je na noge u 

trenutku čim su ostali nasamo. 

Prije nego je uspjela zaključiti je li pobijedila ili izgubila, 

zamijetila je okruţenje u kojemu se nalazi i zaboravila na sve 

drugo. - Oh, Boţe... 

—Povrijedit ćeš mi osjećaje priznaš li da ti se ne sviđa. 

—Uţasno je. 

Unutrašnjost je bila još gora od vanjštine, nakrcana svime i 

svačime, i bazdila je po pljesnivoći, starosti i ustajaloj hrani. Tik 

pred njom nalazila se minijaturna kuhinja, s izblijedjelo plavom

i okrhnutom površinom od ultrapasa. Prljavo posude 

nagomilalo se u sitnom sudoperu, dok je na peći, tik iznad 

vrata pećnice, koja se nisu otvarala zahvaljujući komadiću 

tankog uţeta, ugledala tavicu sa zapečenim naslagama. Izlizan 

sag, nekoć očigledno zlaćan, sad je bio prekriven prastarim 

mrljama, poprimivši boju tjelesnih izlučevina. Desno od 

kuhinjice nalazio se maleni kauč presvučen izblijedjelom 

presvlakom, jedva vidljiv ispod gomila knjiga, novina i 

ostataka muške odjeće. Zamijetila je okrhnuti hladnjak, 

ormariće s oguljenim laminatom i nepospremljen krevet. 

Osvrnula se oko sebe. — Gdje su drugi kreveti? 

Ravnodušno ju je pogledao, a onda zaobišao torbe koje su bile 

odbačene nasred prostorije. — Ovo je prikolica, andelčiću, a ne 

apartman u Ritzu. Nema ničega drugog. 

— Ali... — No, čvrsto je stisnula usnice. Grlo joj se sasušilo, a 

ţeludac zatreperio. 

Krevet je zauzimao glavninu jednog dijela prikolice, a od « utka 

je bio odvojen tek ţicom, na kojoj je visjela izblijedjela Muda 

zavjesa, odmaknuta sve do zidne stijenke. Plahte su bile i 

prepletene s nekoliko odjevnih predmeta, ručnikom i nečim što 

je na udaljenosti na kojoj se nalazlila nalikovalo debelom 

remenu. 

— Madrac je dobar i udoban — dobacio je. —Meni će kauč biti 

dovoljan. 

—Kako god ţeliš. 

Načuvši metalno zveckanje, okrenula se i ugledala ga kako 

prazni dţepove na prepunom kuhinjskom pultu: sitniš, ključevi 

»pick upa«, novčanik. — Do prije tjedan dana ţivio sam u 

drugoj prikolici, ali je bila premalena za dvoje pa sam se 

domogao ove. Na ţalost, nisam imao vremena nazvati 

dekoratera. — Trznuo je glavom. — Kahlica je tamo. To je 

jedino što sam imao vremena očistiti. Moţeš pokušati ugurati 

stvari u onaj ormar iza leda. Šou počinje za sat vremena. Ne 

prilazi slonovima. 

Kahlica. Šou?

—Doista mislim da neću moći ovako ţivjeti — odvratila je. — 1 

ovdje je uţasno prljavo. 

— Potpuno si u pravu. Nedostaje ţenska ruka. Ispod sudopera 

ćeš pronaći sredstva za čišćenje. 

Mimoišao ju je i zastao na vratima, a onda ponovno prišao 

pultu i spremio novčanik u dţep. 

To ju je duboko povrijedilo. — Nisam kradljivica. 

—Naravno da nisi. I to ćeš i ostati. — Prsima joj je lagano 

dodirnuo nadlakticu, kad se okrenuo u stranu i provukao 

mimo nje o vrata. -Predstave su danas u pet i osam. Pojavi se 

na obje. 

—Prestani! Ne mogu ostati u ovoj odvratnoj prikolici i nemam 

namjeru čistiti za tobom! 

Odsutno je bacio pogled prema vrhu čizme, a onda ponovno 

podigao glavu. Zagledala su u njegove blijedo zlaćane oči i 

zadrhtala od uţasa, i te kako svjesna koliko se strahovito boji 

pobliţe ih proučiti. 

Polako je podigao ruku i oprezno joj njome uhvatio vrat. 

Trznula se i osjetila laganu brazgotinu na njegovom palcu kad 

joj je, gotovo kao daje miluje, stao lagano trljati područje ispod 

uha. — Slušaj me, andelčiću — odvratio je njeţnim glasom. — 

Moţemo ovo izvesti na lakši ili teţi način. Kako god bilo, ja ću 

pobijediti, a ti odluči kako će biti. 

Zagledali su se jedno u drugo i u toj je sekundi, koja je potrajala 

gotovo čitavu vječnost, bez ijedne riječi zatraţio da mu se 

pokori. Učinilo joj se daje pogledom lišava i odjeće i koţe, daje 

razgolićuje razotkrivajući sve njezine mane. Poţeljela je pobjeći 

i skriti se, ali njegova neumoljivost prikovala ju je na licu 

mjesta. 

Ruka mu se maknula s njezina vrata i njeţno joj spustila 

klasični satenski sako na nadlaktice. Zašuštao je skliznuvši na 

pod. Potom je dodirnuo čipkaste zlatne naramenice njezine 

haljine i maknuo joj ih s ramena. Nije nosila grudnjak — haljina 

to nije dopuštala - i srce joj je stalo tući.

Jagodicom prsta povukao joj je čipku niz dojku, sve dok se nije 

zaustavila na bradavici. Potom je sagnuo glavu i spustio zube 

na njeţnu, razotkrivenu koţu. 

Lagani ugriz ostavio ju je bez daha. Iako je trebao biti bolan, 

krajevi ţivaca registrirali su ga kao ugodu. Osjetila je kako joj 

rukom prolazi kroz kosu. Potom se okrenuo i jednostavno 

pokupio. Obiljeţivši je prije toga kao daje divlja ţivotinja. I tad 

je shvatila na stoje podsjećaju njegove oči. Na grabeţljivca. 

Vrata prikolice zanjihala su se na šarkama. Zastao je na izlazu 

kako bi je još jednom pogledao, a onda ispustio bijelu gardeniju 

koju joj je ukrao iz kose. 

Buknula je u plamen. 

3 

Zalupila je vratima kako ne bi morala gledati zapaljeni cvijet i 

prstima si prekrila dojku. Kakav to čovjek pod kontrolom drţi 

moć vatre? 

Osjećajući kako joj srce tuče, podsjetila se da se nalazi u 

cirkusu, a cirkus je mjesto iluzija. Zasigurno je s godinama 

naučio puno magičnih trikova. Ne smije se prepustiti mašti! 

Dodirnula je sitni crveni trag na oblini dojke, a bradavica joj je 

odmah iskočila. Potom joj je pogled odlutao prema 

nepospremljenom krevetu. Potonula je na jednu od stolica do 

ugrađenog kuhinjskog stola pokušavajući prihvatiti ironiju 

cijele situacije. 

Moja se kći čuva za brak. Majka je to znala izbacivati za 

večerom kako bi nasmijala prijatelje, a ona je trpjela neugodu 

smijući se zajedno s njima. Javna je obznana ukinuta tek kad je 

Daisy navršila dvadeset treću, ali samo iz straha da joj prijatelji 

ne pomisle kako je odgojila čudovište. 

Sada, u dobi od dvadeset šest, Daisy je znala da predstavlja 

atavizam iz viktorijanskog doba. S obzirom daje bila dobro 

upoznala s ljudskom psihom, ujedno je bila svjesna da njezino 

odbijanje predbračnog seksa zapravo vuče korijene u pobuni. 

Odmalena |c promatrala kako se vrata majčine sobe otvaraju i

zatvaraju i znala da nikad neće moći biti poput nje. Očajnički je 

čeznula za i čestitošću. Jednom je čak pomislila da ju je 

pronašla. 

Zvao se Noel Black, bilo mu je četrdeset, a radio je kao izvršni 

direktor jedne britanske izdavačke kuće. Upoznala gaje na 

obiteljskoj zabavi u Škotskoj. Bio je utjelovljenje svega stoje 

traţila u muškarcu: stabilnosti, inteligencije, obrazovanja. I nije 

joj bilo potrebno puno vremena da se zaljubi. 

Oduvijek je bolno čeznula za dodirima, a njegovi poljupci i 

stručna milovanja znali su je izgarati i dovoditi do ludila. 

Unatoč tomu, nije bila u stanju zanemariti duboko usađene 

principe i baciti se s njim u krevet. U početku gaje njezino 

odbijanje iritiralo, ali postupno je shvatio koliko je odlučno pa 

ju je zaprosio. Objeručke je pristala i nastavila lebdjeti od sreće 

sve do dana vjenčanja. 

Majka se također pretvarala daje presretna, ali trebala je znati 

da se zapravo uţasava ostati sama i daje na rubu očaja. Baš se 

iz tog razloga ubrzo bacila na provedbu pomno iskalkuliranog 

plana zavođenja Noela Blacka. 

I valja priznati da je pokleknuo tek nakon nepunih mjesec 

dana. No, kako je Lani uvijek uspijevala dobiti koga god bi 

poţeljela, tako je na posljetku bilo i s njim. 

— Učinila sam to radi tebe, Daisy — rekla joj je kad je stvar 

izbila na vidjelo, a ona, slomljena srca, saznala istinu. - Morala 

sam ti pokazati koliko je licemjeran. Boţe, kako bi bila jadna da 

si se udala za njega! 

Strašno su se posvadile i Daisy je tada spakirala stvari s 

namjerom da se pokupi. No, njezino samoubojstvo spriječilo ju 

je u toj namjeri. 

Vratila je čipkastu naramenicu na rame i uzdahnula. Bio je to 

dubok i bolan zvuk, koji joj se otrgnuo s dna duše. Više nije 

znala kako riječima izraziti osjećaje. 

Druge se ţene bez problema upuštaju u seks. Zašto to i ona ne 

moţe učiniti? Obećala sije da se nikad neće seksati izvan braka, 

a sad je udata. No, nije li ironično da joj je suprug više nepoznat

od svih muškaraca koje je morala odbiti? Ĉinjenica daje 

okrutno privlačan nije mijenjala ništa na stvari. Jednostavno se 

nije mogla zamisliti kako se predaje nekomu bez ljubavi. 

Oči su joj odlutale do kreveta. Ustala je i prišla mu. Nešto nalik 

komadu crnog uţeta izvirivalo je ispod traperica nemarno 

odbačenih na zguţvane plave plahte. Dodirnula je njeţan i 

iznošen traper, a onda prstom prešla zupce rastvorenog 

zatvarača. Kako je to kad te muškarac voli? Kakav je osjećaj 

buditi se svako jutro i doţivjeti da te isto lice promatra s druge 

strane jastuka? Kako izgleda imati dom i djecu? Posao? Kako je 

biti normalan? 

Odmaknula je traperice, a onda iznenada odskočila unatrag 

shvativši što se skriva ispod njih. Ne komad uţeta, već bič. Srce 

joj je zatuklo. 

Moţemo ovo izvesti na lakši ili teţi način. Kako god bilo, ja tu 

pobijediti. 

Rekao joj je da će morati otrpjeti posljedice ne bude li po 

njegovom. Kad gaje upitala na što točno misli, odvratio je da će 

do navečer sama shvatiti. Zasigurno nije pokušavao reći da je 

namjerava mlatiti? 

Prisilila se usporiti disanje. Moţda su u osamnaestom stoljeću 

muškarci nekaţnjeno uspijevali premlaćivati supruge, ali stvari 

su se otad promijenile. Osim toga, dotakne lije, nazvat će 

policiju! Uopće nema namjeru biti ţrtva muškog nasilja, koliko 

god bile očajne prilike u kojima se nalazi. 

Zasigurno postoji vrlo jednostavno pojašnjenje za sve to: i za 

vatru, i za bič, pa čak i za tu zlokobnu prijetnju. Bila je 

iscrpljena i uznemirena zbog događaja koji su joj naglavačke 

preokrenuli ţivot, i stoga joj je bilo teško jasno razmišljati. 

Prije nego bilo što poduzme, mora se izvući iz haljine. Ĉim 

ponovno dođe k sebi, osjećat će se puno bolje. Dovukla je torbu 

na kauč i otvorila je. Sva finija odjeća bila je uklonjena, ali ni 

ono stoje preostalo nije bilo ništa prikladnije za to otrcano 

mjesto. Odlučila se za kaki hlače, pleteni topić boje dinje i 

sandale. Sićušna kupaonica ispostavila se čišćom od ostatka

prikolice, i kad sije popravila kosu i šminku, bila je spremna 

izaći i istraţivati. 

Miris ţivotinja, slame i prašine uvukao joj se u nosnice čim je 

zakoračila na pješčano tlo. Topao kasnotravanjski povjetarac 

puhao je parcelom. Bočne strane velikog šatora lelujale su, a 

višebojne zastavice, koje su ukrašavale srednji prolaz, 

pucketale. Prepoznala je zvuk radija, koji se probijao kroz 

otvoreni prozor jedne prikolice, kao i tipičnu buku televizijskog 

kviza iz druge. Namirisavši potom hranu koju je netko 

spremao na ugljenu, osjetila je kako joj se ţeludac buni, ali 

gotovo u istom trenutku prepoznala je i dim cigarete. Krenula 

je za njim na suprotnu stranu i ugledala vilinsko stvorenje kako 

se naslanja na metalnu ploču i poskrivećki puši. 

Delikatno građena poput kakve srne, imala je ravnu, 

zlaćano-smeđu kosu, oči kao u Bambija i lagano zaobljene usne. 

Tinejdţerica. Malene grudi stršale su joj ispod izblijedjele 

majice kratkih rukava s poderotinom oko vrata, a nosila je 

odrezane traperice i imitaciju Birckenstock sandala, u kojima su 

joj sitna stopala plivala. 

Ljubazno ju je pozdravila, ali srneće oči ostale su smrknute i 

neprijateljski raspoloţene. 

-Ja sam Daisy. 

- To ti je pravo ime? 

- Zahvaljujući majčinoj teatralnosti zapravo se zovem 

Theodosia, ali svi me zovu Daisy. Kako se ti zoveš? 

Uslijedila je dulja stanka. - Heather. 

- Lijepo ime. S cirkusom si? Naravno da jesi, jer inače ne bi bila 

ovdje, zar ne? 

- Nastupam s akrobatima Bradyja Peppera. 

- Cirkusantica si! Super. Nisam još imala prilike upoznati 

cirkuskog umjetnika. 

Heather ju je promatrala s tipično tinejdţerskim prezirom. 

- Jesi li odrasla u cirkusu? — Dok joj je postavljala to pitanje, 

odvagnula je koliko bi bilo moralno ţicati cigaretu od 

maloljetnika. -Koliko ti je godina?

- Upravo sam navršila šesnaest. Ovdje sam već neko vrijeme. 

-Ugurala sije cigaretu u kut usta poprimajući tako lagano 

opscen izgled i zaškiljivši zbog dima, iznenada u zrak stala 

bacati pet prstena koje je drţala u ruci, jedan po jedan. Glatko 

čelo nabralo joj se od silnog napora, a Daisy je odmah zaključila 

da joj zasigurno nije lako ţonglirati, posebice s obzirom da su 

joj oči zasuzile od dima. 

- Tko je Brady Pepper? 

- Sranje. —Jedan joj je prsten promaknuo pa je preostala četiri 

odmah uhvatila. — Moj otac. 

- Vas dvoje jedini nastupate zajedno? 


Malena ju je pogledala kao daje luda. — Naravno, a ja pritom i 

nogu ni pet prstenova zadrţati u zraku. Daisy se zapitala je li 

nepristojna i prema drugima. On nastupa s mojom braćom, 

Mattom i Robom. Ja se samo motam i poziram. Poziraš? 

Zauzimam poze za publiku. Zar baš ništa ne znaš? Ne o 

cirkusu. 

Onda ne znaš ništa ni o muškarcima. Vidjela sam te kako ulaziš 

u Alexovu prikolicu. Znaš što Sheba kaţe za ţene koje se 

zabavljaju s Alexom? 

Daisy je bila poprilično uvjerena da zapravo ne ţeli čuti. — I 

tko je Sheba? 

Sheba Quest. Vlasnica je cirkusa otkako joj je suprug umro. I 

kaţe da se svaka ţena koja mu se pokuša previše pribliţiti za 

pravo sama osuđuje na smrt. -Da? 

— Mrze se. — Duboko je uvukla dim i zakašljala se. Kad je osla 

k sebi, s prezirom je ţaškiljila i uputila joj pogled koji ju je 

trebao izbrisati s lica zemlje. Međutim, na tako vilinskom 

stvorenju učinak je bio smiješan. — Kladim se da će te se riješiti 

nakon šio te pojebe nekoliko puta. 

Iako se od djetinjstva naslušala najogavnijih prostota, uzrujala 

bi se svaki puta kad bi spomenutu riječ čula od osobe mlade 

dobi. Sama se nije izraţavala prostačkim rječnikom. Bio je to još 

jedan hir u pobuni protiv načina na koji je bila odgajana.

— Toliko si lijepa da je prava sramota kvariti to takvim 

jezikom. Heather ju je prezreno pogledala. — Odjebi. — 

Izvadivši cigaretu iz usta, bacila ju je na tlo i utabala potplatom 

sandale. 

Daisy se čeznutljivo zagledala u opušak. Još je mogla povući 

bar tri poštena dima. 

— Alex moţe dobiti koju god poţeli — odlazeći joj je dobacila 

preko ramena. - Moţda si mu sada cura, ali nećeš to dugo biti. 

Prije nego je stigla odvratiti da mu je supruga, djevojka je već 

nestala. Koliko god silno ţeljela, bilo je očigledno da joj prvi 

susret sa svijetom cirkusa nije dobro prošao. 

Idućih je pola sata provela prešetavajući se parcelom, 

promatrajući slonove sa sigurne udaljenosti i pokušavajući se 

svima kloniti s puta. Shvatila je da cirkusom vlada prikriven 

red. U glavnom prolazu s prednje strane nalazili su se 

prodavači hrane i suvenira, kao i šator ukrašen intenzivno 

obojanim i jezivim prikazima divljih ţivotinja koje proţdiru 

plijen. Iznad ulaza je pisalo: MENAŢERIJA BRAĆE QUEST. 

Nasuprot šatoru nalazila se prikolica, na čijem je kraju bila 

blagajna. Teški kamioni bili su parkirani sa strane i daleko od 

gomile, dok su se prikolice u kojima se ţivjelo i kamperi 

nalazili odostraga. 

Kad se gomila počela okupljati ispred velikog šatora, Daisy se 

provukla do štandova koji su prodavali hranu, suvenire i 

šećernu vunu kako bi bila bliţe. Miris vafla i kokica izmiješao 

se s mirisom ţivotinja i natruhama plijesni iz velikog 

najlonskog šatora. Muškarac u ranim tridesetima s 

prorijeđenom pješčanom kosom i moćnim glasom pokušavao je 

namamiti promatrače u menaţeriju. 

- Za jedan dolar moţete vidjeti najstrašnijeg sibirskog tigra u 

zatočeništvu, egzotičnu devu, ljamu koju djeca oboţavaju i 

neustrašivu gorilu... 

Nastavio je nabrajati, a Daisy se probila postrance, mimoilazeći 

šator u kojemu su neki djelatnici jeli. Već je pri dolasku

zamijetila neprestanu buku i sad je konačno locirala izvor. Bio 

je to kamion u kojemu su se nalazila dva velika ţuta 

generatora. Teški kabeli širili su se od njega, dijelom vijugajući 

prema glavnom šatoru, dijelom prema štandovima s hranom i 

prikolicama. 

Ţena u svijetloplavom plastu s likom marabua izašla je iz 

jednog kampera i zaustavila se obraćajući se klaunu s jarko 

narančastom perikom. Drugi izvođači počeli su se okupljati 

ispod baldahina, koji je zasigurno predstavljao ulaz u veliki 

šator, s obzirom da se nalazio nasuprot ulazu koji su rabili 

posjetitelji. Nigdje nije zamijetila Alexa pa se zapitala gdje se 

nalazi. 

Slonovi su se pojavili, veličanstveni s perjanicama i grimzno 

zlaćanim prekrivačima. Dok su nespretnim i glomaznim 

koracima zauzimali mjesto, Daisy se povukla unatrag prema 

jednoj od prikolica. Iako joj mali psi utjeruju strah u kosti, 

postojala je tajna da se u prisustvu slona jednostavno 

onesvijesti, ili kod elegantnih konja ukrašenih kićenim uzdama 

miluje šepireći se. Nervozno je prekopala dţep u potrazi za 

praznom kutijom cigareta, koju je uspjela uţicati od 

kamiondţije, i jednu izvukla. Red, ljudi! Hajdemo! Muškarac 

koji je do tog trenutka pozivao okupljene da uđu u menaţeriju 

spomenuto je izgovorio navlačeći jarko crvenu jaknu. Vođa 

predstave. U istom trenutku pojavio se Alex i uspeo se na 

prekrasnog crnog konja. Bilo je očigledno da nije upravitelj 

cirkusa, već i cirkuski umjetnik, obučen u teatralnu verziju 

kozačke oprave, nosio je svilenu košulju s lepršavim rukavima i 

široke crne hlače, a u crne koţne čizme, koje su mu se prilijepile 

za listova- A draguljima optočena ešarpa purpurne boje 

opasavala mu je pojas, a njezini su resama ukrašeni krajevi 

padali niz bočnu strada. Uopće ga nije bilo teško zamisliti kako 

jaše u potrazi za silovanjima i pljačkom. Uočila je smotan bič 

kako visi sa sedla i s osjećajem olakšanja shvatila da se 

prepustila bujnoj mašti. 

Bič koji je leţao na krevetu običan je cirkuski rekvizit.

Promatrajući ga kako se saginje s konja i obraća najavljivaču, 

prisjetila se da je izgovorila sveti zavjet vezujući se za njega 

stoga više neće moći izbjegavati vlastitu savjest. Potpuno si je 

priznala da je pristanak na brak bio najkukavičkiji potez koji je 

povukla u ţivotu. Nije ni karakterna ni dovoljno samouvjerena 

da se pobrine za sebe, okrene leđa očevoj ucjeni i nauči se sama 

probijati kroz ţivot, pa makar to podrazumijevalo odrađivanje 

zatvorske kazne. Hoće li to i ubuduće predstavljati obrazac 

njezina ponašanja? će li nastaviti izbjegavati odgovornost i 

traţiti lakša rješenja? 

u nj eno se prisjetivši daje izgovorila bračni zavjet uopće ga 

namjeravajući odrţati, shvatila je da se mora iskupiti. 

Savjest joj je već satima šaputala rješenje, ali odbijala ga je 

slušati. No, sad je konačno bila spremna prihvatiti činjenicu 

da neće moći ţivjeti sa sobom ne pokuša li odrţati dani zavjet. 

Samo zato što bi to moglo biti teško, ne znači da je i neizvedivo. 

Pobjegne li i ovaj puta, moţda joj više neće biti spasa. 

Iako je znala što joj je činiti, mozak joj se usprotivio. Kako će 

odrţati zavjet dan strancu? 

Nisi se zavjetovala strancu, podsjetila ju je savjest. Zavjetovala 

si se Bogu. 

U tom ju je trenutku Alex uočio. Odluka koju je donijela bila je 

toliko svjeţa da ga još nije bila spremna izvijestiti, ali nije mu ni 

mogla pobjeći. Nervozno je povukla dim i s oprezom odmjerila 

neustrašivog konja na kojemu joj je prišao. Imao je izuzetno 

lijepu ormu, bogato izvezeno svileno platno grimizne boje kao 

sedlo te oglav s filigranskim zlatnim medaljonima i briţno 

uvezenim crvenim kamenjem nalik pravim rubinima. 

Ošinuo ju je pogledom. - Gdje si bila? 

- U razgledavanju. 

- Cirkusom se motaju svakojaki nasilnici. Dok se ne privikneš 

na stvari, uvijek mi budi na vidiku. 

Kako si je netom obećala da će dati sve od sebe kako bi 

ispoštovala dani zavjet, pregrizla je zamjerku na njegovo 

diktatorsko ponašanje i prisilila se na ljubaznost. — U redu.

Osjetivši kako joj se dlanovi znoje zbog blizine konja, još se više 

prilijepila za prikolicu. —Je li tvoj? 

—Da. Perry Liscomb se brine za njega. Ima nastup s konjima, a 

Mishu drţi u prikolici zajedno sa svojima. 

—Tako znači. 

- Uđi i odgledaj predstavu. 

Trznuo je uzdama, na što se ona odmah odmaknula unatrag, a 

onda zbunjeno uskliknula kad joj je ostatak cigarete sam od 

sebe buknuo. 

- Prestani s tim - zavrisnula je mlatarajući po odjeći i gaseći 

zapaljeni ţar koji je pao na tlo. 

Osvrnuo se i pogledao je, a kut usana lagano mu se zategnuo u 

osmijeh. — Poginut ćeš ne budeš li pripazila. - I smijući se u 

bradu vratio se zauzeti mjesto u redu s drugim izvođačima. 

Nije znala što je više obeshrabruje, činjenica da joj je trikom htio 

ugasiti cigaretu ili pak spoznaja da ju je tog dana nadmašio u 

okršaju. Još je uvijek bjesnjela kad je u velikom krugu zaobišla 

ţivotinju i prokrala se u šator kroz straţnji ulaz. Pronašla je 

slobodno mjesto na jednoj od drvenih tribina. Klupa je bila 

tvrda i uska, noge je mogla ugurati tek među straţnjice ljudi 

koji su sjedili u redu ispod nje, ali je zaboravila na neugodan 

poloţaj čim je primjetila koliko su uzbuđena djece koja je 

okruţuju. Oboţavala je djecu. Iako nikad nikome nije priznala, 

skrivena joj je ţelja bila raditi u vrtiću. Iako nije vjerovala da će 

joj se san ikad ostvariti, uţivala je sanjariti. 

Svjetla su se prigušila, bubnjevi se oglasili crescendom, 

reflektori obasjali najavljivača koji je stajao nasred arene. — 

daaameee i gospodooo! Djeco svih dooobiiii! Dobro došli u 

dom čari i straha dvadeset pete postave Cirkusa Braće Quest! 

Začula se glazba, a svirao je bend sačinjen od dvojice 

glazbenika, bubnjeva, jednog sintesajzera i neke vrste računala. 

Ĉim su se bacili na ţivlju verziju pjesme »I'd Like to Teach the 

World king«, kroz straţnji je ulaz u arenu ukaskao bijeli konj 

noseći djevojku koja je u ruci drţala američku zastavu. Nakon

nje slijedili su nasmiješeni izvođači. Nosili su šarene zastavice i 

mahali gledateljstvu. Potom su se pojavili akrobati Bradyja 

Peppera, trojica zgodnih muškaraca predvođeni Heather u 

blještavim tajicama, zlatnim šljokicama i našminkana lica. Na 

glavi je nosila tijaru od laţnih dijamanata i rubina, iz čijeg se 

središta izdizao komet, a kosa joj je bila lagano nakovrčana. 

Daisy je odmah razlučila koji je od trojice-Brady Pepper. Bio je 

to mišićav muškarac srednjeg rasta, Ostarjela verzija uličnog 

nasilnika. Akrobate je slijedila skupina jahača, klaunova, 

ţonglera i četa izvjeţbanih pasa. Alex je u arenu ušao jašući 

neustrašivog vranca. Bio je jedini izvođač koji se nije ni smiješio 

ni mahao publici. Dok je kruţio, djelovao je rezervirano i 

misteriozno poput vlastitog ruskog konja. Iako je bio svjestan 

prisustva publike, nekako mu je uspjelo izdvojiti se i cijeloj 

napadnoj postavi ucijepiti notu dostojanstvenosti. Gomila je 

bučno zapljeskala kad su slonovi posljednji uparadirali u 

arenu. 

Predstava je započela i kako su se nastupi izmjenjivali, Daisy je 

ostala osupnuta profinjenošću talenta izvođača. Nakon trija 

rumunjskih trapezista zvanih Leteći Tolee, svjetla su se 

prigušila, a glazba utihnula. Sitno plavo svjetlo obasjalo je vođu 

šoa, koji je stajao sam nasred zamračene arene. 

- Sada ćete vidjeti predstavu koja se ne izvodi nigdje drugdje na 

kugli zemaljskoj, već samo u cirkusu Braće Quest. Ali prvo ću 

vam ispričati jednu posve nevjerojatnu priču. — 

Melodramatično je oborio glas i sablasna ruska melodija 

oglasila se iz pozadine. 

- Prije gotovo trideset godina u smrznutoj sibirskoj divljini 

lutajuće pleme kozačkih bandita naletjela je na dječačića 

odjevenog u krpe. Oko vrata je nosio koţnu ogrlicu, a na njoj 

neprocjenjivu ikonu. Kozaci su ga prihvatili u svoju zajednicu i 

poučili ga vještinama koje su i sami naslijedili od svojih očeva. 

Ali samo je ikona koju je maleni nosio mogla razotkriti njegov 

pravi identitet.

Sablasni napjevi ruske narodne pjesme izmiješali su se s 

njegovim prigušenim glasom i kako je svjetlost bivala sve jača, 

gledateljstvo gaje sve opčinjenije slušalo. — Tijekom godina tog 

je čovjeka počela pratiti legenda, a legenda je to za koju njegovi 

spasitelji tvrde daje istinita. 

Glazba je postala glasnija. 

- Vjeruju da je jedini izravni potomak ubijenog cara Nikole II. i 

njegove supruge Alexandre. — Nastavio je povišenim tonom. 

— Dame i gospodo, to znači daje čovjek kojeg ćete večeras 

vidjeti ovdje... —Bubnjevi. — ... nasljednik ruske carske krune. 

Daisy je osjetila kako drhti od uzbuđenja, iako nije povjerovala 

nijednu riječ. 

Najavljivačev glas odjeknuo je šatorom. — Cirkus Braće Quest s 

ponosom vam predstavlja... jednog i jedinog Alexija Kozaka! 

Svjetla su se upalila, glazba je zatutnjala do daske, a Alex 

teatralno ujurio u areni galopirajući na vrancu. Rukavi bijele 

košulje su vijorili, a dragulji kojima mu je bio optočen pojas oko 

struka blještali su poput kapi krvi. Moćni se konj vinuo u zrak. 


prkoseći gravitaciji, izbacio ruke iznad glave i ostao na i i 

zahvaljujući svojim snaţnim nogama. 

Kad se konj spustio na tlo, više ga nije bilo. Daisy je isprva bila 

šokirana, a onda ga je zamijetila kako graciozno visi sa sedla 

gdje je stao galopirati arenom, a on izvoditi niz vještih 

pokreta, izazovnih i teatralnih. Na posljetku se vratio u sedlo, 

bič koji mu je visio za sedlom i šibnuo njime u velikom luku 

iznad glave. Ljudi ispred nje trznuli su se na zvuk. Svi rekviziti 

bili su postavljeni u mraku tijekom uvoda: niz okićenih 

kolutova za koje su bili zavezani grimizni baloni i kruţeći 

arenom stao ih je bušiti jednog za drugim, a eksplozija 

grimiznog blještavila, poput kapi krvi, letjele su zrakom pri 

svakom zamahu biča. 

Jedna od zabavljačica zapalila je ogromni granati svijećnjak. 

Alex je zavitlao bičem u gotovo hipnotičkom lukuiznad gave i 

jedan po jedan ugasio svaki plamen. Publika je zapljeskala, a

oni odostraga ustali su kako bi dobili bolji pogled. Alex je 

graciozno skočio na tlo, a konj odmah izgalopirao van. Svjetla 

su se ponovno prigušila, sve dok sam nije ostao pod krvavom 

svjetlošću reflektora. Potom je uzeo još jedan bič i stao obama 

šibati u ritmu, podiţući i spuštajući sad jednu, sad drugu ruku, 

prvo iza leđa, a onda ispred. A onda je stao plesati nad njima 

izvodeći sloţene pokrete s zlokobnom muškom draţi, koja ju je 

ostavila bez daha. Ritam je bivao sve brţi, njegovi pokreti u 

skladu s njim i gotovo kao nizom magičnog štapića oba biča 

odjednom su postala jedan, divovski bič. Moćnim zakretom 

ruke zavitlao je njime iznad glave, nakon čega je ovaj buknuo. 

Publika je uskliknula od šoka, svjetla su se ugasila, a vatreni val 

nastavio je u mraku plesati ludu mazurku. Kad su se svjetla 

ponovno upalila, Alexija Kozaka više nije bilo. 

38 

Što, do vraga, radiš ovdje? Daisyne oči naglo su se rastvorile, a 

dočekao ih je zlaćani par iz noćne more. Na trenutak se nije 

mogla prisjetiti gdje se nalazi, no stvarnost ju je ubrzo 

osvijestila. Alex, vjenčanje, zapaljeni bič. 

Primijetila je da joj drţi ruke na ramenima. Jedino ju je tako 

uspio spriječiti da ispadne iz »pick upa« kad je otvorio vrata. 

Odlučila se skriti u vozilu, jer nije imala hrabrosti spavati u 

prikolici u kojoj postoji samo jedan krevet i u kojoj ţivi stranac 

tajanstvene prošlosti koji se voli poigravati bičevima. 

Paţljivo se izvukla iz njegova stiska i pritom uspjela pomaknuti 

prema središtu sjedala udaljivši se. - Koliko je sati? 

— Prošla je ponoć. — Spustio je ruku na okvir vrata i zagledao 

se u nju čudesnim jantarnim očima, koje su je progonile u snu. 

Umjesto kozačkog kostima nosio je prastare traperice i 

izblijedjelu crnu majicu, ali nije se doimao nimalo 

bezopasnijim. 

- Andelčiću, više mi problema zadaješ nego što si mi korisna. 

Odglumila je da si popravlja odjeću pokušavajući dobiti na 

vremenu. Nakon posljednje predstave otišla je u prikolicu i na

krevetu ugledala bičeve koje je koristio u nastupu, gotovo kao 

da ih je ostavio tamo namjeravajući ih ponovno upotrijebiti. 

Pokušala je ne gledati u njih dok je stajala do prozora i 

promatrala kako rasklapaju šator. 

Alex je zapovijedao radnicima, ali je istodobno i radio s njima. 

Promatrajući kako mu se napinju mišići na rukama dok hrpe 

sjedala nakrcava na viličara i vuče kulise, prisjetila se 

prikrivenih prijetnji i upozorenja da će uslijediti neugodne 

posljedice odbije li mu se povinovati. Kako je bila iscrpljena i 

usamljena, bičevi na krevetu više joj se nisu činili tek 

rekvizitima. Predstavljali su stvarnu prijetnju i shvatila je da 

nema hrabrosti zaspati u prikolici, pa makar to bilo na kauču. 

Hajde, idemo u krevet. Posljednji ostaci snenosti istog su 

trenutka isparili pobudivši oprez. Nikog drugog nije bilo u 

blizini. Većina kanona već se odvezla, a radnici su izgleda otišli 

zajedno s njima. Ovdje ću spavati. 

Mislim da nećeš. Za slučaj da nisi zamijetila, zubi ti cvokoću. 

Bio je u pravu. Kad je ušla u kabinu, bilo je toplo, ali otad se i 

temperatura spustila. — Dobro mi je — slagala je. 

Zgrbio je ramena i rukavom obrisao jednu stranu lica. — Ovo je 

samo prijateljsko upozorenje. U tri dana nisam sklopio oka. 

Prvo nas je uhvatilo gadno nevrijeme pa smo gotovo ostali bez 

glavnog šatora, a onda sam još dvaput morao otputovati u 

New York. Inače nisam baš najugodnije stvorenje, ali kad me 

liši sna, znam postati uistinu neugodan. A sad miči to slatko 

dupence. -Ne. 

Podigao je ruku koju je drţao uz bok. Ugledavši u njoj smotan 

bič, panično je uskliknula. Uperio ga je prema prikolici. — Ove 

sekunde! 

Izvukla se iz kabine, dok joj je srce panično tuklo. Prijetnja 

bičem više nije bila apstraktna. Shvatila je kako je jedno 

uvjeravati se na danjem svjetlu da mu neće dopustiti da je 

takne, a posve drugo činiti to kasno noću, kad su sami samcati 

nasred neosvijetljenog polja negdje u ruralnom dijelu Juţne 

Karoline.

Ostala je bez daha kad ju je povukao za ruku i poveo parcelom. 

Dok joj je vlaţna trava šibala stopala u sandalama, znala je 'a se 

neće moći prepustiti sudbini bez borbe. 

— Upozoravam te da ću zavrištati pokušaš li me bilo kako 

ozlijediti. 

Zijevnuo je. 

— Ozbiljno ti kaţem — nadodala je kad ju je odgurnuo 

naprijed. — Ţelim zadrţati pozitivno mišljenje o tebi, ali to mi 

je teško ako neprestano iznosiš prijetnje. 

Otvorio je vrata prikolice i lagano je pljusnuo po straţnjici kako 

bi je natjerao da uđe. — Moţemo li odgoditi razgovor do jutra? 

Priviđa li joj se ili se unutrašnjost uistinu smanjila otkako je 

prvi puta zakoračila u prikolicu? — Mislim da ne moţemo. I 

molim te, nemoj me više dirati. 

- Večeras sam toliko crknut da te nisam u stanju napastvovati, 

tako da ne moraš brinuti. 

No, nije ju uspio razuvjeriti. — Ako me ne namjeravaš 

napastvovati, zašto mi onda prijetiš tim bičem? 

Pogledao je smotan bič od pletene koţe kao daje zaboravio da 

ga drţi u ruci, stoje njoj bilo posve nezamislivo. Kako moţe biti 

tako leţeran? I zašto ga nosi tako kasno ako joj ne pokušava 

zaprijetiti? A onda joj je još nešto sinulo. Nešto od čega joj se 

sledila krv u ţilama. Već se naslušala priča o muškarcima koji 

se koriste bičevima za seksualne igrice. Ĉak je i osobno znala 

nekolicinu. Zar mu je to namjera? 

Promrmljao sije nešto u bradu, zatvorio vrata i spustio se na 

krevet. Bič se razmotao i stropoštao na pod, ali mu je kraj ostao 

visjeti preko njegova koljena. 

Sa strahom gaje odmjerila. Sjedne strane, obećala je da će 

ispoštovati dani zavjet. Osim toga, zapravo je nije ozlijedio. Ali 

s druge strane, izvan sebe je od straha. Ne zna kako mu se 

suprotstaviti, a zna da to mora odmah učiniti. Pripremila se. 

- Mislim da moramo raščistiti neke stvari. Moram ti priznati da 

neću moći ţivjeti s tobom sve dok me zastrašuješ.

- Dok te zastrašujem? - Proučio je kraj biča. - Ma o čemu 

govoriš? Iako sve nervoznija, prisilila se nastaviti dalje. - 

Pretpostavljam da ne moţeš protiv sebe i vjerojatno je to 

posljedica odgoja, iako moram priznati da ni na trenutak nisam 

nasjela na priču o Kozaku. — Zastala je. — Izmišljena je, zar ne? 

Pogledao ju je kao daje poludjela. 

- Da, naravno da jest - odmah je nastavila. - Kad kaţem da me 

zastrašuješ, aludiram na tvoje prijetnje i taj... - duboko je 

udahnula - taj bič. 

- Bič? 

Znam ponešto o zastranjenom ponašanju. Ako posjeduješ 

seksističkih sklonosti, cijenila bih kad ne bi okolišao, već mi to 

rekao u lice. 

- Ma o čemu ti to govoriš? 

- Oboje smo odrasli ljudi i nema razloga pretvarati se da me 

razumiješ. 

- Bojim se da ćeš mi morati pojasniti. Nije mogla povjerovati 

koliko je glup. — Govorim o tvojim prijetnjama na... na... 

seksualnu perverziju. 

Seksualnu perverziju? Kako ju je nastavio tupo gledati, 

isfrustrirano je uskliknula: Za ime Boţje, daj konačno priznaj 

planiraš li me mlatiti i ni! Reci: »Daisy, pali me bičevati ţene s 

kojima se seksam, a ti si mi iduća na popisu.« Bar ću tako znati 

što ti se mota glavom! Podigao je obrve. - Bolje ćeš se osjećati 

ako to kaţem? Zakimala je. Sigurna si? 

Moramo početi komunicirati! Dobro, kako god ţeliš. - Oči su 

mu zabljesnule. - »Palim se na bičevanje ţena s kojima se 

seksam, a ti si mi iduća na popisu.« A sad se idem istuširati. 

Nestao je u kupaonici i zatvorio vrata za sobom. Daisy se 

uhvatila za donju usnicu. Nekako to nije ispalo onako kako je 

planirala. 

Smijao se dok mu se voda slijevala niz tijelo. S tom se 

preslatkom glupačicom u jednom danu zabavio više nego u 

proteklih godinu dana. A moţda i dulje. Iz vlastitog iskustva

vrlo dobro zna da ţivot nije šala, a kako je smijeh bio luksuz 

koji si nije mogao priuštiti tijekom odrastanja, jednostavno nije 

razvio naviku. Ipak, bilo je ugodno smijati se, koliko god se 

prethodno morao pošteno namučiti. 

Prisjetio se njezina komentara u vezi seksualne izopačenosti. 

Iako nije njegov tip, ne moţe osporiti činjenicu da razmišlja o 

njoj u seksualnom smislu. Ali nisu sve njegove misli toliko 

perverzne. Teško da ijednom muškarcu seks ne bi pao na 

pamet kad bi se susreo s njezinim tamnoljubičastim očima i 

njeţnim usnama, gotovo ciljano oblikovanim za putene 

poljupce. 

Uništio bi cijelu stvar da joj je priznao kako uvijek nosi bič kad 

zna da su radnici pili. Putujući cirkusi uvelike su nalik Divljem 

zapadu kad je u pitanju obračunavanje s nevoljama, jer sami 

rješavaju eventualne probleme, a bič je pritom dovoljno moćno 

sredstvo smirivanja usijanih glava i nerazriješenih zavada. 

Ona to, naravno, nije znala, a njemu se nije ţurilo s 

pojašnjenjem. Namjeravao je bogatu gospođicu drţati na uzdi. I 

za njezino i za svoje dobro. 

Iako je doista uţivao u posljednjem razgovoru, nekako mu se 

činilo da će uţitak biti kratkoga vijeka. Gdje je Petroffu bila 

pamet kad mu je prepustio kćer? Zar je toliko mrzi da ju je 

dobrovoljno predao ţivotu koji nikad prije nije iskusila? 

Inzistirajući daje oţeni, rekao je da joj treba brz tečaj poduke o 

stvarnom ţivotu, ali on je imao osjećaj daju je samo ţelio 

kazniti. 

Daisyna je naivnost u kombinaciji s iskrivljenim vrijednosnim 

sustavom predstavljala opasnu kombinaciju. Iznenadilo bi ga 

da ostane s njim dulje od nekoliko dana, ali obećao je da će dati 

sve od sebe i namjerava odrţati to obećanje. Kad odluči otići, 

bit će to zato što je odustala, a ne zato što je on izbacuje ili zato 

što je isplaćuje kako bi je se riješio. Moţda mu se Max ne 

dopada, ali ipak mu je duţan. 

A tekuća je godina očigledno godina isplate svih dugova. Prvo 

je na samrtničkoj postelji Owenu Questu obećao da će povesti

cirkus u posljednju sezonu pod imenom Braće Quest, a onda je 

još pristao oţeniti Maxovu kćer. Godinama ga Max nije ništa 

zatraţio kako bi naplatio činjenicu da mu je spasio ţivot, ali 

kad je to na posljetku učinio, ispostavilo se da je riječ o 

neobičnoj zamolbi. 

Pokušao ga je uvjeriti da isto moţe ostvariti dopusti li Daisy da 

ţivi s njim, ali Max je bio neumoljiv. U izvornoj verziji zatraţio 

je da brak potraje godinu dana, na što on nikako nije mogao 

pristati, koliko god mu bio zahvalan. Stoga su se dogovorili da 

bude šest mjeseci, što će se privesti kraju u isto doba posljednja 

turneja Cirkusa Braće Quest. Sapunajući si prsa zamislio se nad 

dvojicom muškaraca koji su predstavljali moćne sile u njegovu 

ţivotu. Owen Quest i Max. Max ga je spasio od fizičkog i 

emocionalnog zlostavljanja, Owen uveo u muškost. Onog dana 

kad je upoznao Maxa bilo mu je dvanaest, a putovao je s 

ujakom Sergeyem u prljavom cirkusu, koji je ljeta vodio u baš 

svakom odmorištu na obali Atlantskog oceana, plaţe Daytona 

do Cape Coda. Nikad neće zaboraviti vruće prijepodne u 

mjesecu kolovozu, kad se Max pojavio kao osvetnik i iz 

Sergeyeve šake istrgnuo bič spašavajući ga od jadnog 

divljačkog iţivljavanja, i koje sada znao što je Sergeya navelo na 

tako sadistički čin, vrijeme nije shvaćao privlačnost koju bolesni 

muškarci osjećaju prema dječacima ni što su sve spremni učiniti 

kako bi je ispunili. Impulzivnom i velikodušnom gestom Max 

je isplatio Sergeya i poveo Alexa sa sobom. Ubacio ga je u vojnu 

školu i priskrbio financijska, ako ne već emocionalna sredstva, 

koja su omogućila preţivljavanje sve dok nije bio u stanju 

brinuti za sebe. S druge strane, Owen Quest ga je poučavao 

muškosti i to tijekom školskih praznika, kad je putovao s 

cirkusom kako bi zaradio novac te poslije, kad je odrastao i kad 

bi svakih nekoliko godina ostavio ţivot za sobom predajući se 

porivu višemjesečnog Minvanja. Dio Alexova karaktera koji 

nije oblikovao ujakov bič, oblikovala su razvučena Owenova 

predavanja i pronicava pričanja o sjebanosti svijeta i 

neophodnoj tvrdokornosti muškarca ţeli li preţivjeti u njemu.

Smatrao je da je ţivot opasan , i nije u njemu vidio puno 

razloga za smijeh ili neozbiljnost. Muškarac mora puno raditi, 

uvijek biti na oprezu i uvijek se oslanjati na vlastiti ponos. 

Zatvorivši tuš, posegnuo je za ručnikom. I on i Petroff iz 

nesebičnih su mu razloga odlučili pomoći kao klincu u nevolji. 

Dok je Max doţivljavao dobročiniteljem i uţivao hvalisati se 

svojim bogataškim prijateljima raznim dobrotvornim 

poduhvatima, pa tako i time što je učinio s njim, Owen je 

posjedovao monstruozni ego i uţivao manipulirati dojmljivim 

slušateljstvom, koje je bez daha iščekivalo njegove mračne 

spoznaje o ţivotu. Ali unatoč tim motivacijama, u njegovu 

mladom ţivotu bili su jedini kojima je stalo do njega i nijedan 

nikad nije ništa zatraţio zauzvrat. Sve do ove godine. 

I tako sada Alex na grbači ima ne samo nedisciplinirani cirkus 

već i seksi glupačicu od supruge, koja će dati sve od sebe kako 

bi ga izludjela. Naravno, on to neće dopustiti. Prilike su ga 

učinile onakvim kakav jest - tvrdoglav i tvrdokoran, muškarac 

koji ţivi po svojim pravilima i ne gaji nikakve iluzije na svoj 

račun. Daisy Devreaux nema šanse. 

Jedan si je ručnik omotao oko pojasa, drugi uzeo za kosu i 

otvorio vrata kupaonice. 

Daisy je progutala slinu ugledavši kako se vrata rastvaraju. Oh, 

Boţe, predivan je! Pasla je oči dok si je ručnikom trljao kosu i 

zamijetila pritom da mu je tijelo ideal muške ljepote s lijepo 

istaknutim, ali ne i prenapumpanim mišićima. No, imao je 

nešto što nije vidjela ni najednom majčinom mladiću - osunčan 

ten čovjeka koji je naviknut raditi na otvorenom. Njegova 

krupna prsa bila su lagano prekrivena tamnim maljama, medu 

kojima se ugnijezdio zlatni medaljon, ah nije mu posvetila 

paţnju, jer je bila isuviše opčinjena cijelim prizorom. 

Bokovi su mu bili bitno uţi od ramena, trbuh ravan, a malje 

tvorile strelicu koja je započinjala tik iznad pupka, nastavljajući 

se nadolje do nisko zavezanog čvora na ţutom ručniku. 

Zapitala se kako bi izgledao bez njega i osjetila val vrućine.

Protrljavši si kosu, bacio je pogled prema njoj. — Moţeš spavati 

sa mnom ili na kauču. Preumoran sam i svejedno mije. 

— Spavat ću na kauču — gotovo je zacičala, no nije znala je li to 

zbog njegovih riječi ili prizora kojemu svjedoči. 

Izgubila je dobar pogled kad je prišao krevetu i okrenuo joj 

leda kako bi namotao bičeve i odloţio ih u drvenu kutiju koju je 

izvukao ispod kreveta. Ĉim su nestali, shvatila je da se s većim 

uţitkom moţe posvetiti njegovim leđima. 

Ponovno se okrenuo i pogledao je. — Za točno pet sekundi 

spustit ću ručnik. 

Tek je nakon više od pet sekundi shvatila što ţeli. — Ah. Ţeliš 

da okrenem glavu. 

Nasmijao se. — Anđelčiću, daj mi samo jednu noć da se 

pošteno naspavam i onda ćeš se moći nagledati koliko god 

ţeliš. 

Zabrljala je! Ostavila je potpuno krivi dojam! Mora to ispraviti! 

— Bojim se da si me krivo shvatio. 

—Nadam se da nisam. 

—Ali jesi. Jednostavno sam bila radoznala... ne zapravo 

radoznnala, ali... pa da, moglo bi se reći da sam bila radoznala... 

Ali to je posve prirodno. Ipak, ne bi trebao odmah pomisliti... 

Daisy? -Da? 

— Ako još nešto kaţeš, izvući ću jedan od onih bičeva koji te 

toliko brinu i provjeriti jesi li za perverzne igrice ili ne. Zgrabila 

je čiste gaćice i izblijedjelu majicu s natpisom Universitv of 

North Carolina, što ih je prethodno izvukla iz ladice dok je bio 

pod tušem, i demonstrativno se pokupila u kupaonicu. S 

uţitkom je zalupila vratima. 

Za dvadeset minuta izronila je istuširana i odjevena u majicu. 

Zaključila je da je bolja od spavaćice koju je pronašla u 

kovčegu, komadića ruţičaste svile i čipke koju je kupila prije 

Noela i prije nego ju je majka iznevjerila. 

Zatekla ga je kako leţi na leđima, plahte obmotane oko golih i 

bokova, i spava dubokim snom. Iako je znala da je nepristojno

uljiti u nekoga tko spava, jednostavno nije mogla odmaknuti 

pogled. Štoviše, prikrala se do ruba kreveta i zagledala u njega. 

Usnuo, uopće se nije činio opasnim kao kad je budan i morala 

se suzdrţati da mu ne dotakne čvrst i ravan trbuh. Pogledom 

mu se popela od pojasa do prsa diveći se njihovoj savršenoj 

simetriji, a onda zamijetila zlatni medaljon koji mu je visio oko 

vrata. Shvativši o čemu je riječ, nenadano se smrznula. 

Nosio je prekrasnu pocakljenu rusku ikonu. 

... ne nosi ništa, samo krpe i neprocjenjivu ikonu na koţnoj 

ogrlici oko vrata. 

Osjetila je kako joj koţa tinja. Proučila je Djevicu Mariju koja je 

svoj obraz priljubila uz lice svojeg djeteta i premda nije puno 

znala o ikonama, bilo joj je jasno da ova ne pripada talijanskoj 

umjetnosti. Zlatni ukrasi na crnoj halji bili su bizantinski, kao i 

pomno izrađen kostim koji je nosilo djetešce Isus. 

No, to što nosi očigledno vrijednu ikonu ne znači automatski 

da je ona blesava priča o Kozacima istinita. Vjerojatno je u 

pitanju obiteljski nakit koji je naslijedio. Ipak se s neugodnim 

predosjećajem povukla na drugi kraj prikolice. 

Kauč je bio zatrpan odjećom iz torbe, koju još nije posloţila, kao 

i gomilom novina i časopisa, od kojih su neki bili stari nekoliko 

godina. Sve je odgurnula u stranu i spravila si krevet izvukavši 

čiste plahte iz ormara s posteljinom. No, nikako nije mogla 

zaspati pa je između dremuckanja i mučnih misli čituckala stari 

broj Newsweeka. Kad gaje konačno iščitala, bila su gotovo tri 

sata i učinilo joj se da je tek netom sklopila oči kad ju je netko 

naprasito probudio iz sna. 

- Diţi se, andelčiću! Ĉeka nas dug dan. 

Preokrenula se na trbuh. Potom je plahta nestala i osjetila je 

hladni zrak kako joj dodiruje straţnji dio golih butina. Ali nije 

se pomaknula. Ako ostane nepomično leţati, neće se morati 

suočiti s danom. 

- Hajde, Daisy. 

Još je više zakopala lice u jastuk.

Velika topla ruka spustila joj se na njeţnu svilu gaćica, a oči su 

joj se odmah rastvorile. S usklikom se prevrnula na leđa i 

posegnula odmah za plahtom pokrivajući se. 

Nacerio se. — Znao sam da će te to natjerati da ţivneš. 

Reinkarnacija je čistog zla! Samo vrag moţe biti u potpunosti 

odjeven i obrijan u tako bezboţan čas! — Nisam jutarnji tip 

-odbrusila je. — Gubi se i da me nikad više nisi taknuo! 

Leţerno je očima preletio njezino tijelo dajući joj na znanje da 

ispod plahte ima samo staru iznošenu majicu i vrlo oskudne 

gaćice. 

Predstoji nam trosatno putovanje, a krećemo za deset minuta. 

Navuci neku odjeću i učini se korisnom. — Odmaknuo se dalje 

i prišao sudoperu. 

Zaškiljila je promatrajući sivu svjetlost koja se probijala kroz 

prljave prozore. — Vani je još noć. Ali je šest sati. - Natočio je 

kave u šalicu, no umjesto da joj donese, što je očekivala, 

primaknuo ju je svojim ustima. Naslonila se leđima na kauč. — 

Tek sam u tri zaspala. Ostat ću ovdje dok budeš vozio. 

- Zakon to ne dopušta. — Odloţio je šalicu, a onda se nagnuo i 

zgrabio nešto odjeće s poda. Kritički ju je odmjerio. — Nemaš 

hlače 

—Naravno da imam. Onda ih navuci. Samodopadno ga je 

pogledala. — Ostale su u očevoj sobi. 

Nisam ni sumnjao. - Dobacio joj je odjeću. 

Poţeljela mu je odbrusiti svojski nepristojnim rječnikom, ali bila 

je poprilično sigurna da će u tom slučaju primijeniti silu pa se 

nevoljko odvukla u kupaonicu. Za deset minuta izronila je 

primjereno odjevena u elegantne svilene hlače tirkizne boje i 

mornarsko plavi topić s uzorkom jarko crvenih trešanja. Kad je 

otvorila usta kako bi se pobunila na njegov odabir odjeće, 

zamijetila je da stoji ispred otvorenog kuhinjskog ormara. 

Djelovao je bijesno i izuzetno opasno. 

Pogled joj se spustio na smotani crni bič koji mu je visio u ruci i 

srce joj se odmah uspaničarilo. Nije znala što je učinila, ali je

znala da je u nevolji. Gotovo je. Slijedi obračun kod kozačkog 

korala. „— Ti si pojela moje Twinkiese? 

Progutala je slinu. Ne odmičući pogled od biča, odvratila je: 

- Koje? 

— One u ormaru iznad sudopera. Jedine u cijeloj prikolici. — 

Stegnuo je prste oko biča. 

Oh, Boţe, odmah je pomislila. Izbičevat te me do krvi zbog 

najobičnijeg biskvita s punjenjem! 

- Dakle? 

- Ne... neće se ponoviti, obećavam ti. Ali nisu bili označeni pa 

nisam znala da su tvoji. —Još uvijek nije mogla odmaknuti 

pogled. - Inače ih nikad ne bih pojela, jer ne jedem industrijsku 

hranu, ali sinoć sam bila gladna, a razmisliš li, shvatit ćeš da 

sam ti zapravo učinila uslugu, jer sada meni začepljuju arterije, 

a ne tebi. 

No, on je šutio. Predugo. Njoj je pred očima izronila slika 

pobješnjelog Kozaka kako zavija na Mjesec. - Da ih više nisi 

taknula. Nikad. Ako ih ţeliš jesti, kupi si ih. 

Ugrizla se za donju usnicu. — To ti i nije baš najzdraviji 

doručak. 

- Prestani! 

Odmah je poduzela korak unatrag, a oči su joj konačno presrele 

njegove. — Što da prestanem? 

Podigao je bič i izbacio ga prema njoj. — Prestani ga gledati kao 

da te namjeravam izmlatiti do krvi, za ime Boţje! Morao sam ga 

premazati i upravo sam ga namjeravao spremiti. 

Duboko je izdahnula. — Ni ne znaš koliko mi je drago to čuti. 

- Ako te odlučim izbičevati, neću to učiniti zbog slatkiša. Evo, 

opet! - Prestani mi prijetiti ili ćeš poţaliti! 

- A što mi namjeravaš učiniti, anđelčiću? Ubosti me olovkom za 

oči? - Bilo je očigledno da ga zabavlja njezin nastup. Prišao je 

krevetu i ispod njega izvukao drvenu kutiju u koju je potom 

odloţio bič. 

Isprsila se sa svih stotinu šezdeset dva centimetra visine i bi 

jesno ga ošinula pogledom. — Samo da znaš, Chuck Norris mi

je pokazao nekoliko karate poteza. — Na ţalost, deset godina 

ranije i više se nijednog nije prisjećala, ali što onda? 

- Ozbiljno? 

—Štoviše, Arnold Schwarzenegger mi je sloţio program Atess 

treninga. — Da je poslušala bar jedan njegov savjet! 

—Razumijem, Daisy. Iskvarena si do srţi. A sad se miči. 

Gotovo nisu prozborili ni riječ tijekom prvog sata voţnje. S 

obzirom da joj nije dao ni pribliţno dovoljno vremena da se 

spremi, morala se našminkati u kabini i srediti si kosu bez 

sušila. Odmaknula ju je od lica pomoću češljića u art nouveau 

stilu, koji su bili draţesni, ali ne i od bogzna kakve koristi. 

Umjesto da joj oda priznanje na teţini obavljene zadaće i 

ponudi malo suradnje, u potpunosti je ignorirao njezinu 

zamolbu da uspori kako bi mogla nanijeti olovku za oči, a onda 

još imao hrabrosti poţaliti se kad mu je nešto, iako gotovo 

ništa, spreja za kosu završilo na licu. 

Kupio joj je doručak u Orangeburgu, Juţnoj Karolini, na 

odmorištu za kamione ukrašenom laţnim primjercima lagane 

hrane i zidnim aranţmanima emajliranih štruca kruha. Nakon 

što se najela, prokrala se u toalet i popušila jednu od preostale 

tri cigarete. Kad je izašla, zamijetila je privlačnu konobaricu 

kako flerta s njim, a on pritom ništa ne poduzima kako bi je u 

tome obeshrabrio. 

Nagnuo je glavu i nasmiješio se na nešto što mu je rekla, što je u 

njoj pobudilo nalet ljubomore. Očigledno više uţiva nego u 

njezinom društvu. Iako je bila pripravna ignorirati što se 

događa, prisjetila se obećanja da će ispoštovati dani zavjet. 

Rezignirana, isprsila se i probila prema stolu, gdje je 

konobarici, na čijoj je pločici sa smješkom i imenom pisalo 

KIMBERLY, uputila najvedriji mogući osmijeh. 

- Puno vam hvala što ste mi zabavljali supruga dok me nije 

bilo. 

Ţena je ostala zatečena njezinim prijateljskim nastupom. — Bilo 

je... Nema problema.

Daisy je oborila glas nastavljajući poluglasnim šapatom. — 

Nisu svi bili tako ljubazni prema njemu otkako je izašao iz 

zatvora. 

Alex se zagrcnuo kavom. 

Daisy se nagnula kako bi ga udarila po leđima, nakon čega je 

šokiranu Kimberlv pogledala s oduševljenjem u očima. — Ne 

tiče me se koliko je dokaza drţava imala protiv njega. Ni na 

trenutak nisam povjerovala daje ubio konobaricu. 

Nato se Alex ponovno stao gušiti, a Kimberlv odmah povukla. 

-Ja... oprostite. Ĉeka me narudţba. 

- Samo idite — Daisy je veselo dobacila. - I Bog vas blagoslovio! 

Kad je Alex konačno došao k sebi i uspravio se, lice mu je bilo 

zlokobnije nego inače. No, prije nego je stigao prozboriti, ona je 

izbacila ruku i njeţno mu spustila prst na usnice. 

- Molim te, nemoj mi uništiti ovaj trenutak, Alex. Prvi puta od 

vjenčanja uspjela sam te pobijediti i ţelim uţivati u svakoj 

dragocjenoj sekundi. 

Djelovao je kao da se sprema zadaviti je. Međutim, umjesto tog; 

bacio je nekoliko novčanica na stol i izvukao je iz restorana. 

- Oprat ćeš me u vezi ovoga, zar ne? - Sandale su joj propadale 

u šljunak dok ju je vukao prema kamionu s ruţnom prikolicom. 

- Znala sam. Ti si najčangrizaviji čovjek kojeg poznajem. Ne 

pristaje ti. Uistinu. Prihvatio to ili ne, sad si oţenjen čovjek i 

doista ne bi trebao... 

- Ulazi unutra prije nego te izmlatim u javnosti! 

I ponovno je to učinio. Ponovno joj je zaprijetio. I razbjesnio je. 

Znači li to da je neće izmlatiti ako postupi kako joj kaţe ih da je 

jednostavno isplanirao izmlatiti je nasamo? Nastavila je 

promišljati o toj neugodnoj opciji kad je pokrenuo »pick up« Za 

nekoliko trenutaka ponovno su bili na autocesti. 

Laknulo joj je što prijetnju nije ponovio, iako joj je ujedno, na 

neki bolestan način, gotovo bilo ţao. Da joj je fizički zaprijetio 

oslobodila bi se svetog zavjeta, a savjest bi joj bila mirna. 

Jutro je bilo sunčano, a topao, ali još uvijek podnošljiv zrak 

ulazio je kroz poluotvoren prozor. Kako joj nije bilo jasno zašto

i tako savršeno ljupko jutro utrošio dureći se, odlučila je 

prekinuti tišinu. — Kamo idemo? 

- Imamo rezervirano u blizini Greemvooda. 

—Je li previše za očekivati kombinaciju večere i plesa? 

—Bojim se da jest. 

—Koliko ćemo dugo biti tamo? 

—Samo jednu noć. 

—Nadam se da nećemo morati i sutra ujutro ustati ovako rano. 

—Još ranije. Predstoji nam dulje putovanje. 

- Ne ţelim znati. 

— Tako cirkusi funkcioniraju. 

—Ţeliš reći da ćemo to činiti svako jutro? 

—Postoje mjesta na kojima ćemo boraviti dva dana, ali ih je 

malo. 

—A koliko dugo? 

—Cirkus je bukiran do listopada. 

—Točno šest mjeseci! — Zamislila je beskrajnu budućnost ispunjenu 

lošim potezima olovke za oči. Šest mjeseci! Točno 

koliko bi im trebao potrajati brak. 

—Zašto si zabrinuta? — dobacio je. — Ne vjeruješ valjda da ćeš 

tako dugo ostati? 

—Misliš da ne mogu? 

—Bit će to dugih šest mjeseci - odvratio je s prevelikim uţitkom 

u glasu. — Prevalit ćemo veliku kilometraţu. Imamo 

rasprodane nastupe sve do Jersevja na sjeveru i Indijane na 

zapadu. 

U »pick upu« bez klime. 

—Ovo je posljednja sezona za Braću Quest — nastavio je — i 

rasprodani smo. 

—Što misliš pod tim posljednja sezona? 

—Vlasnik je umro u siječnju. 

—Owen Quest? Ĉije ime stoji na »pick upu«? 

—Da. Njegova supruga Bathsheba naslijedila je cirkus i stavila 

ga na prodaju.

Zar joj se opet priviđa ili je uistinu gotovo neprimjetno stisnuo 

usnice? - Već dugo nastupaš s njima? - upitala je, odlučna više 

saznati. 

—S prekidima, manje-više. 

—Jesu li ti i roditelji radili u cirkusu? 

—Koji? Moji kozački roditelji ili oni koji su me ostavili u Sibiru? 

-Nagnuo je glavu i prepoznala je iskru u njegovim očima. 

—Nisu te odgojili kozaci! 

—Onda sinoć nisi pozorno slušala. 

—To je samo dobar smisao za reklamu. Znam da te netko 

morao naučiti kako jahati i koristiti bič, ali nekako ne mogu 

vjerovati da su to bili kozaci. — Zastala je. — Nije li tako? 

Nasmijao se. — Doista si posebna, andelčiću! Nije mu 

namjeravala dopustiti da skrene s teme. — Koliko si dugo već u 

cirkusu? 

—S Braćom Quest sam počeo putovati potkraj puberteta, kad 

sam napunio dvadeset i otad sam imao prekide u trajanju od 

nekoliko tjedana. 

—Što si radio ostatak vremena? 

—Znaš i sama. Sluţio zatvorsku kaznu zbog umorstva 

konobarice. 

Zaškiljila je dajući mu na znanje da nije nasjela. — Ţeliš ni reći 

da nisi stalni upravitelj cirkusa? 

— Tako je. 

Povuče li se mrvicu, moţda će uspjeti izvući nekoliko privatnih 

stvari. — Tko su, uostalom, bili Braća Quest? 

—Postojao je samo jedan. Owen Quest. Međutim, zbog tradicije 

Braće Ringling, cirkuski umjetnici misle da bolje zvuči kaţe li se 

da je cirkus u vlasništvu braće, čak i kad to nije istina Owen je 

dvadeset pet godina bio vlasnik cirkusa i netom prije smrti 

zamolio me da ga povedem na posljednju turneju po izvornim 

imenom. 

—To zasigurno predstavlja veliku ţrtvu. - Pogledala ga je 

iščekivanjem, a kako nije odgovorio, odlučila je potaknuti g da

nastavi. — S obzirom da si morao napustiti normalan ţivot 

normalan posao... 

—Mmm. — Ignorirajući bockanje, ukazao je na strujni stu; uz 

autocestu. — Bolje pripazi na te strelice, moţe? 

Zamijetila je tri kartonske strelice crvene boje, a na svakoj ji bilo 

otisnuto plavo slovo Q. Ukazivale su nalijevo od autocestu — 

Ĉemu sluţe? 

— Vode nas do iduće parcele. — Usporio je pribliţavajući se 

kriţanju i skrenuo nalijevo. - Dobs Murray, koji radi za nas 

dvadeset četiri sata dnevno, putuje noću i postavlja ih. To se 

naziva navođenjem. 

Zijevnula je. -Jedva čekam da dođemo tamo. Odmah ću se 

naspavati. 

Bojim se da ćeš spavati samo noću. U cirkusu nema švercanja. 

Svi rade. Ĉak i djeca. Svatko ima svoju zadaću. Očekuješ da 

radim? Bojiš se da ćeš slomiti nokat? Nisam toliko razmaţena. 

Pogledao ju je ukazujući da joj ne vjeruje ni sekunde, ali pošto 

je odlučila izbjeći novu svađu, nije nasjela na mamac— I 

jednostavno ţelim reći da ne znam ama baš ništa o cirkusu. 

Naučit ćeš. Bob Thorpe, tip koji obično radi na blagajni, vraća 

se za dva dana. Moţeš pomagati do njegova povratka. 

Naravno, ako uopće znaš brojki novac. 

- U svim vaţnijim valutama — odgovorila je s tragom ponovi u 

glasu. 

- A onda su tu i neki kućanski poslovi koje ćeš morati preuzeti 

na sebe. Moţeš započeti s čišćenjem onog uţasnog nereda u 

prikolici, A dobro bi mi došlo i nešto toplo za večeru. 

- I meni. Morat ćemo potraţiti dobar restoran. 

- Nisam to imao u planu. Ako ne znaš kuhati, pomoći ću ti da 

naučiš. 

Prigušila je bijes opredijelivši se za razuman ton. — Mislim da 

brak ne valja započeti uvaljivanjem kućanskih poslova, koji bi 

trebali biti jednakopravno podijeljeni.

- Slaţem se. I vrijeme je da se počneš brinuti za svoju 

jednakopravnu polovicu. Bit će još poslova. Ĉim ti nabavimo 

kostim, ubacit ću te u šou! 

- U šou? 

- Tako je. U paradu, kojom započinje predstava, a koja je 

obvezna. 

- Ubacit ćeš me u predstavu? 

- Svi osim radnika i mesara nastupaju. 

- Kakvih mesara? 

- U cirkusu se sluţimo posebnim jezikom. S vremenom ćeš ga 

naučiti. Prodavači slatkiša nazivaju se mesarima, jer je tijekom 

devetnaestog stoljeća jedan muškarac, po zanimanju mesar, na 

pustio svoj posao kako bi se pridruţio Showu Johna Robinsona. 

Šećerna vuna naziva se preda, štandovi s proizvodima 

jednostavno su štandovi, glavni je šator jednostavno »šator«, ali 

to ne znači da je običan. Obični šatori u cirkusu su kuharov 

šator i menaţerija. Parcela je podijeljena na straţnje dvorište, 

gdje ţivimo i drţimo prikolice, i prednje dvorište ili javni teren. 

I nastupi imaju različite nazive. Već ćeš to shvatiti. — Zastao je. 

— Ako ostaneš dovoljno dugo. 

Nije nasjela na mamac. - A što je kahlica? Jučer si upotrijebio tu 

riječ. 

- To ti je toalet, andelčiću. 

- Ah. - Nekoliko je milja razmišljala o tome što joj je rekao. Ali 

više ju je brinulo ono što joj nije rekao. - Ne misliš li da bi mi 

trebao dati malo više informacija o sebi? Točnih informacija. 

- Ne mogu se prisjetiti ni jednog jedinog razloga. 

- Moţda zato što smo vjenčani? Ja ću ti reći što god ţeliš znati. 

- Ne zanimaš me. 

Iako joj je to povrijedilo osjećaje, odlučila je ne forsirati stvari. 

-Sviđalo ti se ili ne, jučer smo se zavjetovali jedno drugom 

Mislim da se oboje trebamo upitati hoćemo li se potruditi da od 

braka nešto i bude? 

Naglo je okrenuo glavu. Bio je zgroţen. — Ovo nije brak Daisy. 

- Molim?

- Ovo nije brak. Izbij si to iz glave. 

- O čemu govoriš? Naravno da je ovo brak. 

- Nije. Ovo je... samo splet okolnosti. 

- Splet okolnosti? 

- Tako je. 

— Jasno mi je. 

- Odlično. 

Izluđivala ju je njegova tvrdoglavost. — Pa, s obzirom da je to i 

jedini splet okolnosti u koji sam se uvalila, namjeravam 

poraditi na njemu, a ti kako ţeliš! 

—Ne ţelim. 

—Alex, zavjetovali smo se jedno drugom. U pitanju je sveti 

zavjet! 

—Besmislen je i sama to dobro znaš. Već sam ti na početku 

rekao kako će se sve odvijati. Ne cijenim te. Ĉak mi se 

pretjerano ne sviđaš, a pogotovo nemam prokletu namjeru 

glumiti supruga! 

— U redu, ni ti se meni ne sviđaš! 

— Onda se razumijemo. 

—Kako bi mi se mogao svidjeti netko tko se pristao prodati? 

Ali to ne znači da namjeravam izbjegavati svoje obveze. 

—Drago mi je čuti. — Polako ju je odmjerio. — Pobrinut ću se 

da ti ne budu baš sve obveze neugodne. 

Osjetila je kako se rumeni i ta dječja reakcija dovoljno ju je 

razbjesnjela da mu se suprotstavi. — Ako misliš na seks, zašto 

to onda i ne kaţeš? 

—Definitivno mislim na seks. 

—S ili bez primjene biča? — Trznula se čim su joj riječi 

impulzivno izletjele iz usta. —Dame biraju. 

Više nije mogla podnositi njegove šale. Okrenula se i zagledala 

kroz prozor. 

— Daisy? 

Ĉini li joj se ili mu se glas smekšao? Uzdahnula je. — Ne ţelim 

razgovarati. 

— O seksu? Zakimala je.

—Moramo biti realni — nastavio je. — Oboje smo zdravi i 

unatoč tvojim poremećajima ličnosti, moram reći da nisi baš 

odbojna. 

Okrenula se namjeravajući ga prostrijeliti pogledom, ali je 

zamijetila da mu se kut usana zateţe u nešto nalik osmijehu. — 

Ni ti nisi odbojan — nerado je priznala. — Ali imaš više 

poremećaja od mene. 

—Nemam. 

—Imaš. 

—Na primjer? 

—Kao prvo... doista si siguran da ţeliš čuti? 

—Ne bih to propustio ni za što na svijetu. 

—Pa, svojeglav si, tvrdoglav i tiranin. 

—Mislio sam da ćeš reći nešto loše. 

—To nisu bili komplimenti, a ja sam oduvijek smisao za humor 

u muškarca smatrala privlačnijim od sirove, maco seksualnosti. 

—Reći ćeš mi kad prijeđeš na loše stvari, zar ne? 

Ošinula gaje pogledom i odlučila ne spominjati bičeve koje drţi 

pod krevetom. — S tobom je nemoguće razgovarati. 

Namjestio je štitnik za sunce. — Ono što sam pokušavao reći 

prije nego si me prekinula s opisom moje osobnosti jest da ni ti 

ni ja nećemo ostati u celibatu idućih šest mjeseci. 

Oborila je pogled. Da bar zna daje cijeli ţivot u celibatu. . 

— Ţivjet ćemo u skučenom prostoru — nastavio je. — Legalno 

smo u braku i posve je prirodno da se spetljamo. 

Da se spetljamo? Njegova ju je izravnost podsjetila da njihovi 

odnos za njega nema nikakvu emocionalnu vrijednost, a ona je,; 

baš u tom trenutku i posve suprotno logici, poţeljela čuti nešto' 

romantično. S donekle povrijeđenim ponosom odvratila je: 

— Drugim riječima, očekuješ da obavljam kućanske poslove, 

radim za cirkus i »petljam se« s tobom. 

Zamislio se nad njezinim riječima. — Mislim da je to to. 

Okrenula je glavu i nadurivši se zagledala se kroz prozor. 

Pretvoriti situaciju u kojoj se nalazi u uspjeh bit će daleko teţe 

nego stoje vjerovala.

Kad je Daisy napustila prikolicu tog poslije podneva, naletjela 

je na visoku plavušu koja je nosila čimpanzu na ramenu. Već ju 

je zamijetila prethodne noći u šou. Bila je to Jill iz simpatične 

točke sa psom i čimpanzom, zvane »Jill i prijatelji«. Imala je 

okruglo lice, predivan ten i mrvicu preumjetnu kosu. Dobije li 

priliku, pomoći će joj dovesti je u red. 

— Dobro došla u Cirkus Braće Quest — dobacila je. —Ja sam 

Jill. 

Daisy se ljubazno nasmiješila. —Ja sam Daisy. 

— Znam. Heather mi je rekla. Ovo je Frankie. 

—Bok, Frankie. - Pristojno je kimnula pozdravljajući čimpanzu 

na njezinu ramenu, ali je odmah odskočila unatrag, jer je 

majmunčić zakreštao iskesivši zube. Već je bila nervozna zbog 

manjka nikotina i čimpanzina reakcija još ju je više uznemirila. 

—Mir, Frankie —Jill ga je potapšala po dlakavoj nozi. — Ne 

znam što mu je. Obično voli ţene. 

—Mene ţivotinje ne vole. 

—Vjerojatno ih se bojiš, a one to mogu osjetiti. 

—U pravu si. Kad sam bila malena, ugrizao me njemački ovčar 

i nakon toga sam izgubila povjerenja u ţivotinje. — No, 

njemački ovčar nije bio jedini. Prisjetila se i školskog posjeta 

dječjem zoološkom vrtu u Londonu kad joj je bilo šest, a kad je 

stala histerizirati jer joj je koza odlučila pobrstiti uniformu. 

Prišla im je ţena u širokim, crnim hlačicama i prevelikoj majici 

kratkih rukava i predstavila se kao Madeline. I nju je 

prepoznala. Bila je jedna od djevojaka koje su na slonu ujahale 

u arenu. Primijetivši daje ugodno odjevena, Daisyje zaključila 

daje pretjerala s odjećom. Htjela je lijepo izgledati za prvi radni 

dan na blagajni pa je odabrala svilenu bluzu boje slonovače i 

biserne sive elegantne hlače Donne Karan, umjesto traperica i 

majici koje joj je Alex kupio na rasprodaji prije dolaska na 

parcelu. 

- Daisy je Alexova nova djevojka — objavila je Jill. 

- Načula sam — Madeline je odvratila. — Sretnice. Alex je 

prava muškarčina!

Daisy je zinula namjeravajući ih izvijestiti da mu je supruga, a 

ne djevojka, a onda se povukla jer je Frankie ponovno 

zakreštao. 

- Mir, Frankie! —Jill mu je uvalila jabučicu i pogledala Daisy s 

neskrivenim uţitkom nekoga tko oboţava trač. - Zasigurno je 

ozbiljno između tebe i njega. Još nisam čula daje ijedna s njim 

ţivjela. 

- Sheba će poludjeti kad se vrati — Madeline je zlurado 

dobacila. 

Frankie je nastavio buljiti u Daisv, stoje u njoj budilo takvu 

nervozu da joj je bilo teško koncentrirati se na njih dvije. Prava 

ju je panika spopala kad je ugledala Jill kako ga spušta na tlo, 

nakon čega joj se maleni uhvatio za nogu. 

Zakoračila je unatrag. - Imaš li moţda uzicu? 

I Jill i Madeline prasnule su u smijeh. 

—Izdresiran je —Jill je odvratila. — Ne treba mu uzica. 

—Sigurna si? 

—Najsigurnija. Nego, kako ste se ti i Alex upoznali? Jack Daily, 

najavljivač, rekao je da mu Alex nije spomenuo da im;i novu 

ljubavnicu. 

- Malo sam mu više od ljubavnice. Jesi li sigurna da ti ne tre ba 

uzica? 

- Ne brini. Frankie ne bi ozlijedio ni muhu. 

Kako je majmunčić na posljetku ipak izgubio zanimanje Daisy 

se djelomično opustila. - Nisam mu ljubavnica. 

- Mislila sam da ţivite zajedno - Madeline je odvratila. 

- Ţivimo. Supruga sam mu. 

- Supruga -Jill je oduševljeno zacičala, a Daisy odmah osjetila 

radost. - Vjenčali ste se! Predivno! 

Madeline ju je dobronamjerno odmjerila. — Pretvarat ću se da 

sam sretna iako već mjesec dana ţudim za njim. 

- Kao i ostatak svijeta — Jill je dobacila nasmijavši se. 

- Daaisv!

Okrenuvši se, ugledala je Heather kako je zaziva s druge strane 

dvorišta. - Hej - tinejdţerica je dobacila. - Alex kaţe da kasniš! I 

bijesan je! 

Spopala ju je neugoda. Nije htjela da novostečene prijateljice 

saznaju da ona i Alex zapravo nisu ljubavni par. — Zna postati 

nestrpljiv pa bolje da odem. Bilo mi je drago što sam vas 

upoznala. - S osmijehom se okrenula, ali tek stoje poduzela 

nekoliko koraka, nešto ju je udarilo medu leđne lopatice. 

- Aau! - Okrenula se i na tlu do svojih nogu ugledala napola 

pojedenu jabuku. Frankie je u pozadini oduševljeno kričao, a ju 

je gledala s neugodom na licu. 

- Oprosti. Ne znam zašto se tako ponaša. Sram te bilo, Frankie! 

Daisy nanije prijateljica! 

Njezine su je riječi odgovorile od namjere da zadavi malu 

zvijer. Lagano im je mahnula i konačno se uputila prema 

prikolici s uredom. No, odmah se ispravila podsjećajući se daje 

riječ o »crvenim kolima«. Alex joj je rekao da se tako naziva 

cirkuski ured, koje god boje bila prikolica u kojem se nalazi. 

Heather ju je sustigla. — Htjela sam ti reći da se jučer nisam 

trebala ponijeti onako svinjski. Malo sam bila loše volje. 

Konačno se ispod loše krinke ukazao djelić njezine prave 

osobnosti. — Nema veze. 

- Alex je bijesan ko ris. - Iznenadilo ju je iskreno suosjećanje u 

djevojčinu glasu. — Sheba kaţe da nikad nije dugo sa ţenom pa 

ti stoga ne bi trebalo biti ţao kad... znaš. 

- Što to? 

- Znaš. Kad ti da nogu. - Tugaljivo je uzdahnula. — Sigurno je 

super biti mu cura makar nakratko. 

Daisy se nasmiješila. — Nisam mu djevojka. Supruga sam mu. 

Heather je stala kao ukopana, a lice joj je posivilo. — Nisi! 

I Daisy se odmah zaustavila i primijetivši djevojčinu reakciju, 

zabrinuto je uhvatila za ruku. - Heather, Alex i ja smo se 

vjenčali jučer u jutro. 

Djevojka joj se istrgnula. - Ne vjerujem ti! Laţeš! Kaţeš to samo 

zato što ti se ne sviđam! —Ne laţem ti.

—Alex te nije oţenio! Nikad to ne bi učinio! Sheba mi je rekla 

da nikad neće nikoga oţeniti! 

—Ponekad se stvari znaju promijeniti. 

Sa zaprepaštenjem je uvidjela da su se djevojčine oči ispunile 

suzama. - Kujo jedna! Mrzim te! Zašto mi nisi rekla? Mrzim te! 

Kako si mi mogla dopustiti da se tako osramotim? — Okrenula 

se i odjurila prema prikolicama. 

Daisy se zagledala za njom pokušavajući shvatiti otkud tako 

neprijateljski stav. No, uspjela se dosjetiti tek jednog 

pojašnjenja. Sigurno je zaljubljena u njega! I čim je to pomislila, 

osjetila je neočekivani nalet suosjećanja. I sama vrlo dobro zna 

kako je biti tinejdţer bez ikakve kontrole nad postupcima ljudi 

koji te okruţuju. Uzdahnuvši, uputila se prema crvenim 

kolima. 

Unatoč nadimku, ured je bio bijele boje, ukrašen prštavilom 

šarenih zvijezda i logotipom Braće Quest. No, u suprotnosti s 

veselim eksterijerom, unutrašnjost je bila turobna i zakrčena. 

Oštećen čelični stol nalazio se nasuprot malenom kauču 

prekrivenom hrpama papira. Zamijetila je i svakojake stolice, 

stari metalni ormarić i zelenu svjetiljku sa savitljivim vratom i 

uleknutim zaslonom. Alex je sjedio za stolom, drţeći u jednoj 

ruci mobitel, u drugoj podloţak. Bio je dovoljan jedan pogled 

na njegovo bijesno lice i znala je daje Heather bila u pravu. 

Doista je bio bijesan kao ris. 

Naprasno je okončao razgovor i ustao obraćajući joj se 

zlokobno prigušenim tonom kojeg se sve više uţasavala. — 

Kad ti kaţem da u određeno vrijeme budeš na određenom 

mjestu, onda to moraš i učiniti! 

— Ali ne kasnim ni pola sata. 

Glas mu je postao još prigušeniji. - Nemaš pojma kako 

funkcionira stvarni ţivot, zar ne, Daisy? Ovo je posao, a ne 

odlazak frizeru i odsad ti za svaku minutu koju zakasniš 

oduzimam pet I dolara od plaće. 

Lice joj se odmah razvedrilo. — Dobivat ću plaću? 

Uzdahnuo je. - Naravno da ćeš dobivati plaću. Ĉim počneš

obavljati neki posao. I ne očekuj da ćeš si moći priuštiti 

dijamante. Plaće u cirkusu su ništavne. Nije marila. 

Oduševljavala ju je pomisao da će raspolagati vlastitim 

novcem. — Samo mi pokaţi što mi je činiti i obećavam da neću 

više kasniti! 

Odveo ju je do blagajne ugrađene u bočnu stranu prikolice i 

jezgrovito pojasnio proceduru. Bila je jednostavna pa ju je 

shvatila. 

— Provjeravat ću sve račune do posljednjeg centa — dobacio je 

- stoga ne računaj da ćeš posuđivati novac za cigarete. 

— Nikad to ne bih učinila. 

Nije ga uspjela razuvjeriti. — I pazi da ni na trenutak ne ostaviš 

blagajnu bez nadzora. Cirkus funkcionira s ograničenim 

sredstvima i ne moţemo si priuštiti gubitke. 

Iako je imala neugodan predosjećaj da bi se mogao tome 

usprotiviti, otključala je prozorčić na šarku. Ostao je uz nju dok 

je obrađivala prve mušterije kako bi provjerio je li shvatila što 

joj je činiti. Uvidjevši da nema problema, izvijestio ju je da 

odlazi. 

—Ideš u prikolicu? — upitala je. 

—Ne, sve dok se ne trebam presvući u kostim. Zašto? 

—Moram obaviti još nekoliko stvari. — Morat će se vratiti prije 

nego zamijeti kakav je nered ostavila za sobom! Kad je počela 

čistiti, trebala je ormariće i smočnicu ostaviti za kraj, ali htjela je 

biti metodična pa je sve izvukla van kako bi oribala police i 

započela od nule. Sad su ormarići čisti, ali zato nije imala 

vremena vratiti izvađeno, a svaka površina bila je prekrivena 

odjećom, posteljinom, oruđem i zastrašujuće velikom zbirkom 

bičeva. 

—Dovršit ću čišćenje čim ovdje budem gotova — na brzinu je 

nadodala — pa stoga ne brini ako zatekneš neke stvari 

razbacane. 

Kimnuo je i pokupio se.

Idućih nekoliko sati proteklo je bez problema. Uţivala je 

čavrljati s ljudima koji su dolazili kupiti karte, i u nekoliko je 

slučajeva, zamijetivši da su obitelji siromašne smislila predivne 

razloge zašto su baš oni dobili besplatan ulaz. 

Ubrzo se pročulo daje Alexova supruga i čitav je niz ljudi iz 

cirkusa s nekom izlikom navratio do blagajne kako bi 

zadovoljili radoznalost. Njihova dobrohotnost prema njoj kao 

strankinji zapravo ju je ugodno iznenadila. Upoznala je 

muškarce koji su vodili »štandove«, a na kojima su se prodavali 

svakojaki proizvodi, kao i nekolicinu klaunova i članova obitelji 

Lipscomb, koji su nastupali u točki s konjima. Primijetila je da 

su se neke djevojke morale pošteno potruditi kako bi prikrile 

ljubomoru što joj je pošlo za rukom uhvatiti Alexa Markova u 

stupicu i cijenila je njihovu velikodušnost. Prvi puta otkako je 

došla, osjetila je tračak nade. Moţda će na kraju sve dobro 

završiti. 

Od svih koji su se pojavili najzanimljiviji joj je bio Brady 

Pepper, Heatherin otac. Ušao je u kostimu, odnosno bijelom 

kombinezonu koji je oko struka bio opasan širokim zlatnim 

pojasom. Zlatne vrpce obrubljivale su mu vrat i gleţnjeve. 

Djevojka zvana Charlene već ju je izvijestila daje najprivlačniji 

muškarac u cirkusu uz Alexa i morala se sloţiti s njom. 

Podsjećao je na siroviju verziju Sylvestera Stallonea — prepun 

mišića, samosvjestan pri hodu, a izraţavao se njujorškim 

narječjem. Iako ju je privlačio njegov frajerski izgled, po načinu 

na koji ju je odmjerio zaključila je da je predani ţenskaroš. 

Spustio se u kut do stola i raskrilio noge, očigledno se osjećajući 

vrlo ugodno u vlastitom tijelu. 

- Potječeš iz cirkuske obitelji? 

Postavio je to pitanje agresivnim, gotovo optuţivačkim tonom 

tipičnim za izvornog Njujorčanina, čak i kad je riječ o , 

najsvjetovnijim pitanjima, pa joj je trebalo nekoliko sekundi da 

shvati na što misli. 

-Ja? Ah, ne. Moja obitelj uopće nije imala veze s cirkusom.

- Onda će ti biti teško. Kod nas ne vrijediš osim ako ti tri 

generacije nisu vezane za cirkus. Upitaj Shebu. 

- Shebu? 

- Ona je vlasnica. Bathsheba Cardoza Quest. Nekoć je bila 

it-dna od najvećih letačica na svijetu. Trapezistica — nadodao 

je primjećujući njezin zbunjen pogled. - Sad obučava braću 

Tolea, koji rade za nas. Rumunje. Ujedno koreografira neke 

druge nastupe, nadgleda kostime i tome slično. 

- S obzirom da je riječ o njezinu cirkusu, kako to da Alex njime 

upravlja? 

- Zato što je to muški posao. Upravitelj mora izlaziti na kraj 

pijandurama, tučnjavama i obračunima noţem, a tu je i teška 

oprema. Sheba ne voli takve stvari. - 

Još je nisam upoznala. 

- Otputovala je na nekoliko dana. Zna to činiti kad ovdje ema 

što za ubrati. 

Zasigurno je zamijetio da ne razumije o čemu govori, jer je 

nastavio s pojašnjenjem. — Voli muškarce. No, ni s jednim nije 

predugo u vezi. Rekao bih da je snob. Zanimaju je samo oni koji 

potječu iz starih cirkuskih obitelji. 

Dojam koji je imala o vlasnici cirkusa kao o postarijoj udovici 

odjednom je ispario. Primijetivši kako mu se usnice lagano 

razvlače u osmijeh, zapitala se nije li joj Sheba Quest više od 

šefice. 

- Moj stari bio je mesar u Brooklynu, a ja sam se pridruţio 

putujućem cirkusu čim sam završio srednju i nisam to poţalio. 

— Ljutito ju je odmjerio, gotovo kao da iščekuje da mu se 

suprostavi. — No, djeca su mi preko ţene naslijedila cirkusku 

krv. 

- Mislim daje još nisam imala prilike upoznati. 

- Cassie je umrla prije dvije godine, ali smo se razveli dvanaest 

godina ranije, što znači da baš i nisam u crnini. Mrzila je cirkus, 

iako je odrasla s njim, pa se stoga preselila u Wichitu i tamo 

dobila licencu za prodaju nekretnina. Ja sam pak volio 

nastupati u cirkusu i ostao sam.

Znači, i Heather je izgubila majku poput nje. Htjela je još vije 

saznati. - Koliko sam shvatila, imate djecu... - Heather je 

odrasla u Wichiti s majkom, ali kako Cassie momcima nije 

izlazila na kraj, odmalena putuju sa mnom. 

Osmislio sam zajednički nastup, koji oduvijek izvodimo. Matt 

ima dvadeset, a Rob dvadeset jednu godinu. Pravi su vragovi, 

ali stoje drugo za očekivati ako sam im ja otac? 

Kako je nisu zanimali njegovi vragovi, nije se osvrnula na 

očiglednu notu ponosa u njegovu glasu. — Znači da je Heather 

tek nedavno došla ţivjeti s vama? 

- Prošli mjesec, ali znala je sa mnom provesti dva tjedna svake 

sezone. Ipak, nije isto kao sada, kad je čitavo vrijeme tu. 

Smrknutim licem dao je na znanje da stvar ne funkcionira kako 

se ponadao, a s obzirom da i sama ima problema s vlastitim 

ocem, osjetila je suosjećanje prema Heather. Nije čudo da 

poskrivećki puši i da se zaljubljuje u starije muškarce. Premda 

je Brady Pepper neosporivo bio privlačan, nije se baš doimao 

strpljivim ocem. 

- Upoznala sam Heather. Ĉini mi se poprilično osjetljivom. 

- Preosjetljiva je. Ovo je teţak ţivot, a ona je premekana. 

-Iznenada je ustao. - Bolje da krenem kako se ljudi ne bi 

pokupili kući. Bilo mije drago, Daisy. 

-I meni. 

Prije nego je izašao, još jednom ju je odmjerio od glave do pete 

poput muškarca koji uţiva u ţenama. — Alex ima sreće. 

Pristojno se nasmiješila i poţalila što Alex ne dijeli njegovo 

mišljenje. 

Tek kad je drugi šou započeo uspjela je zatvoriti blagajnu i otići 

pogledati njegov nastup. Ponadala se da će nestati učinak koji 

je ostavio prethodne noći, ali ovaj puta učinio joj se još 

dojmljivijim. Gdje je naučio izvoditi sve te trikove? 

Tek kad je predstava završila, prisjetila se nereda koji je ostavila 

u prikolici. Pohitala je natrag i tek što je rastvorila vrata, Jill joj 

je prišla sa zavjereničkim osmijehom na licu. Frankie joj je

ponovno sjedio na ramenima i ugledavši je, ponovno zakreštao, 

ovaj puta prekrivajući si ujedno oči. 

- Mir, bijedo jedna! Dođi da ti nešto pokaţem, Daisy! Zatvorila 

je vrata kako Jill ne bi ugledala nered i zaključila 

daje loša kućanica, a ona ju je odmah zgrabila za ruku i povela 

mirno prikolica. Slijeva je ugledala Jacka Dailvja, najavljivača, 

kako razgovara s Alexom, i zamijetila da su radnici počeli 

sklapati otvorene tribine. 

— Au! — zavrisnula je, jer joj je nešto povuklo pramen kose. 

Frankie je zakreštao. 

— Zločestoćo — Jill je zagugutala, a Daisy se odmah maknula 

iz dosega njegove šape. — Ne obaziri se. Kad shvati da ti ne 

moţe ništa, ostavit će te na miru. 

Odlučila je ne izraziti sumnju u to. 

Kad su zaobišle posljednju prikolicu u nizu, ostala je bez daha 

ugledavši sve cirkuske izvođače, još uvijek u kostimima, oko 

stola za kartanje, na kojemu se nalazila četvrtasta torta s 

figuricama mladenke i mladoţenje. Madeline, djevojka koju je 

već upoznala, stajala je najbliţe torti, zajedno s Bradvjem 

Pepperom i njegovim sinovima, najmlađim Lipscombovim 

dječakom i nekoliko klaunova, kao i mnogima drugima koje je 

već upoznala. Samo je Heather stajala sa strane. 

Jack Daily je, s osmijehom od uha do uha, dovukao Alexa, a 

Madeline je podigla ruke poput dirigenta. — Mir, ljudi! Sretan 

brak ţelimo vam! 

Dok je skupina pjevala, Daisy je osjetila kako joj naviru suze. Ni 

ne poznaju je, a nude joj ruku prijateljstva! Nakon hladne 

ceremonije vjenčanja, intimnost ovog trenutka dirnula ju je u 

srce. Među okupljenim Alexovim prijateljima osjećala se kao da 

prisustvuje pravoj proslavi, kojom se odaje počast nečemu 

izuzetno osobnom, nečemu što nije kazna koju joj je otac 

namijenio, već povod sreći. 

— Hvala vam - prošaptala je kad se pjesma privela kraju. 

Morala se boriti protiv suza. — Svima vam hvala.

Okrenula se prema Alexu i sreća joj je isparila čim je ugledala 

njegovo lice ukočeno od nelagode. 

Skupina je postupno zanijemila. I oni su zamijetili njegovu 

reakciju i znali da nešto nije u redu. Molim te, nemoj — 

pomislila je. Ţelim da mi ti ljudi budu prijatelji. Molim te, 

pretvaraj se da si sretan. Nekolicina ţena kradomice je 

razmijenila pogled. Više nitko nije gajio pretpostavku da je 

Alex sretan mladoţenja, a nekoli

cina ih je oborila pogled prema njezinu struku posumnjavši da 

je trudna. 

Morala se prisiliti da progovori. — Nitko mi još nije priredio 

ovako lijepo iznenađenje. A tebi, Alex? 

Uslijedila je dulja stanka, prije nego je odrješito odmahnuo. 

Podigla je glavu i namjestila osmijeh. — Torta je predivna. 

Kladim se da bi svatko htio bar krišku! - Zagledala se u njegove 

oči preklinjući ga. — Razreţimo je zajedno. 

Učinilo joj se da se tišina razvlači unedogled. — Ruke su mi 

prljave. Samo ti izvoli. 

Dok su joj obrazi gorjeli od srama, prišla je stoliću, podigla noţ 

i stala razrezivati tortu na četvrtine. Tišina je postajala 

nepodnošljiva i pokušala je odglumiti daje sve u redu. - Ne 

mogu povjerovati da ste sve ovo uspjeli smisliti na brzinu. 

Kako vam je samo pošlo za rukom? 

Madeline se neugodno promeškoljila. - Pa... nije bilo teško. 

- Zadivljena sam. - Kako su je obrazi boljeli od prisile na 

osmijeh, izvukla je prvu krišku, odloţila je na papirnati tanjurić 

i predala Alexu. 

Preuzeo ju je bez riječi. 

Tišina je postala zaglušujuća. Jill se konačno odlučila ubaciti 

nervozno pogledavajući sad mladenku, sad mladoţenju. - Zao 

mije stoje čokoladna. Napravili smo je u posljednjem trenutku, 

a u pekarnici više nije bilo bijelih torti. 

Daisy ju je pogledala, zahvalna na pokušaju otklanjanja 

neugodne atmosfere. — Oboţavam čokoladu. 

Alex je nato svoj tanjurić naglo odloţio na stol i netaknuti 

komad torte skliznuo je, pavši glazurom na tlo. — Ispričavam 

se. Moram se vratiti na posao. Hvala vam svima. 

Daisy je ruka zadrhtala dok je Madeline predavala tanjurić, kad 

se netko podrugljivo nasmijao. Podigla je glavu. Bila je to 

Heather. 

Tinejdţerica ju je pobjedonosno gledala u oči i prezreno joj se 

nasmiješivši pojurila za njim. - Trebaš pomoć?

— Moţe, dušo — njegov topao glas prepun ljubavi pronio se i 

noćnim zrakom do Daisy. — Imamo problema sa špulom na 

kamionu. Pomoći ćeš mi da provjerim o čemu je riječ. 

Daisy je zatreptala. Bez problema bi se mogla rasplakati, ali 

učini li to sada, nikad više neće tim ljudima moći pogledati u 

uči. — Evo malo torte. — Gurnula je komadić prema muškarcu 

s čupavom plavom kosom i ostarjelim izgledom kalifornijskog 

surfera. Prisjetila se da joj se predstavio kao Neeco Martin, 

dreser slonova, kad je navratio do crvenih kola. 

Preuzeo je tortu bez riječi i okrenuo joj leda dobacivši nešto 

jednom od klaunova. Madeline je prišla Daisy kako bi joj 

pomogla, očigledno zaključivši da će biti najbolje što prije 

okončati cijelu stvar. Izvođači su pokupili svatko svoju porciju 

ijedan po jedan jednostavno se izgubili. 

Uskoro je samo Jill ostala. — Ţao mi je, Daisy. Mislila sam da je 

ovo super zamisao, ali trebala sam pretpostaviti da se neće 

svidjeti Alexu. Strahovito je povučen. 

Toliko povučen da se nije potrudio nikome od njih spomenuti 

da se oţenio. 

Daisy se još jednom prisilila na ukočen osmijeh. — Brak 

svakome predstavlja prilagodbu. 

Jill je pokupila ostatke torte na kartonski pladanj i ugurala joj ih 

u ruke. - Zašto ti ne bi ovo ponijela? 

Daisyje osjetila kako joj se ţuč penje u grlo dok je preuzimala 

tortu, jer je više nikad nije htjela vidjeti. — Dragi Boţe, tako je 

kasno, a ja još imam milijun stvari za obaviti prije spavanja. 

I odjurila je. 

Idućih nekoliko sati, dok se glavni šator raspakiravao za 

odlazak u iduće mjesto, Daisy se vukla prikolicom vraćajući sve 

izvađeno na mjesto u ormariće i smočnicu. Očaj i iscrpljenost 

toliko su je izmoţdili da je glavu jedva drţala uspravnom, ali 

nije posustala. 

Prljavština joj je išarala skupocjene hlače, a bluza joj se zalijepila 

za koţu, ali bilo joj je svejedno. Htjela je da joj ti ljudi budu 

prijatelji, a to se više neće dogoditi s obzirom da sada znaju

koliko malo poštovanja Alex gaji prema njoj. Potez s tortom bio 

je maleni sakrament, prema kojemu se ponio s prezirom. 

Ušao je u prikolicu nedugo nakon ponoći. Učinila mu se 

jednako neurednom kao kad su došli. Iako je sve uspjela vratiti 

na mjesto, nije imala ni vremena ni energije očistiti bilo što 

drugo osim ormarića. Prljavo posude još uvijek je bilo 

nagomilano u sudoperu, a zapečena tavica još uvijek se nalazila 

na peći. 

Spustio je ruke na bokove i pogledom preletio prljave pultove, 

prašnjavi stolnjak i razmrvljene ostatke torte za mladence. 

— Mislio sam da ćeš očistiti. Još uvijek je prljava. Stisnula je 

zube. — Ormarići su čisti. 

— Koga je briga za ormariće? Ne moţeš li baš ništa učiniti kako 

treba? 

Reagirala je bez razmišljanja. Ne samo da je sate utrošila u 

čišćenje, već joj je brak prava parodija, a uz sve to on, koji se 

pred Bogom zakleo da će je voljeti, javno ju je osramotio. 

Jednim potezom dohvatila je raskomadanu tortu i bacila je 

prema njemu. 

— Kretenu! 

Ruke su mu automatski poletjele u zrak, ali nisu bile dovoljno 

brze. Torta ga je pogodila u rame i raprsnula se. 

Osmotrila je prizor sa zapanjujućom suzdrţanošću. Komadići 

torte i glazure razletjeli su se na sve strane. Kosa i obrve, pa čak 

i trepavice bile su mu prekrivene bijelim grudicama. Grumeni 

čokolade zalijepili su mu se za čeljust, a onda otpali na majicu. 

Suzdrţanost joj je pokleknula kad je zamijetila da mu lice 

poprima crvenu boju. 

Ubit će je. 

Poduzeo je korak prema njoj podiţući istodobno ruke kako bi 

obrisao oči, a ona je odmah iskoristila njegovu privremenu 

zasljepljenost kako bi se odmaknula u stranu i izjurila kroz 

vrata. 

Mahnito se ogledavajući oko sebe, potraţila je sklonište. Glavni 

je šator bio rastavljen, manji su nestali, a većina kamiona već je

krenula. Pogledom je preletjela parcelu prekrivenu suhom 

travom i odjurila u uski prostor između dva kombija. Osjećala 

je kako joj srce panično tuče ispod rebara. Bila je prestravljena 

do kosti. Što ju je samo spopalo? 

Poskočila je načuvši muški glas i još se više uvukla u sjenu, sve 

dok nije dodirnula nešto tvrdo. Ne provjerivši o čemu je riječ, 

naslonila se leđima i pokušala povratiti disanje. Koliko će mu 

vremena biti potrebno kako bi je pronašao? I što će onda 

učiniti? 

Nešto joj je zareţalo tik iza uha. 

Nakostriješila se osjetivši kako je prolaze hladni trnci. Kad se 

okrenula, dočekale su je blijedo zlaćane oči. 

Skamenila se. Znala je koja je zvijer u pitanju. Tigar. I premda 

ga je gledala u oči, nije bila u stanju shvatiti koliko je stvaran. 

Bio je toliko blizu daje mogla osjetiti njegov dah na licu. 

Pokazao joj je oštre, ubojite zube. Udahnula je njegov miris, 

čula kako mu prigušeno rezanje biva sve glasnije pretvarajući 

se na posljetku u zlokobnu riku. Skamenjenost je okončala onog 

trenutka kad se zvijer bacila prema ţeljeznim šipkama koje su 

ih razdvajale. Odskočila je unatrag. 

I leđima udarila o nešto tvrdo i čovjekoliko. No, nije mogla 

odvojiti pogled od tigra, a u glavi joj je zastrašujuće zvonilo. 

Zvijer joj se doimala reinkarnacijom čistog zla i imala je osjećaj 

daje svaki dio njegove zlonamjernosti usmjeren baš prema njoj. 

Znala je daje te paklene noći u Juţnoj Karolini konačno došla 

oči u oči sa svojom sudbinom. 

Okrenula se ne mogavši više podnositi moćan prodor njegovih 

zlaćanih očiju. Prepustivsi se čvrstoj toplini koja ju je čekala s 

leđa, znala je da je ujedno pronašla utočište. 

A onda je pod obrazom osjetila gnjecavu glazuru. Strah, 

iscrpljenost, događaji koji su je shrvali u posljednja dva dana, 

sve to jednostavno ju je dotuklo i zastenjala je. 

Njegova joj je ruka neočekivano njeţno podigla bradu. 

Zagledala se u novi par blijedo zlatnih očiju, toliko nalik

tigrovima da joj se učinilo da se bjeţeći od jedne zvijeri bacila u 

ralje drugoj. 

—Sinjun te ne moţe ozlijediti, Daisy. U kavezu je. 

—Nema veze! — Bila je na rubu histerije. Zar ne uviđa da ga 

kavez ne moţe zaštititi od onoga što je prepoznala u tigrovim 

očima? 

Ali on to nije shvaćao, a ona mu nikad neće moći pojasniti 

neopisiv osjećaj koji ju je mučio. Osjećaj da se srela lice u lice s 

vlastitom sudbinom. Odmaknula se od njega. — Ţao mi je. U 

pravu si. Glupo se ponašam. 

— Nije ti prvi puta — smrknuto je odvratio. 

Podigla je glavu. Ĉak i prekriven komadićima torte i glazure, 

djelovao je neustrašivo, veličanstveno i zastrašujuće. Baš poput 

tigra. I shvatila je da se njega boji na drukčiji način, još 

poprilično nepojmljiv, ali način koji uvelike nadilazi fizičku 

prijetnju. Strah koji joj je usadio bio je daleko apstraktniji. Bojala 

se da će joj ozlijediti dušu. 

No, došla je do krajnjih granica patnje. Dogodilo se previše 

promjena, upustila se u previše konflikata i više nije imala 

snage boriti se. Iscrpljenost joj se uvukla u kosti i jedva je 

pronašla snage progovoriti. 

—Pretpostavljam da ćeš mi opet nečim zaprijetiti. 

—Misliš da to ne zasluţuješ? Djeca bacaju stvari, odrasli to ne 

čine. 

—U pravu si. - Drhtavom je rukom prošla kroz kosu. – Što će 

onda biti, Alex? Hoćeš li me poniziti? To sam već dovoljno 

otrpjela. Pokazati prezir? I njega isto. Gađenje? Ne, to neće 

polučiti uspjeh. Otupjela sam na gađenje. — Zastala je, jer joj je 

glas podrhtavao. — Bojim se da ćeš morati smisliti nešto posve 

drukčije. 

Promatrajući je primijetio je koliko je tuţna i nešto se u njemu 

razvezalo. Znao je da ga se boji - pobrinuo se da bude tako — i 

još uvijek nije mogao povjerovati daje smogla hrabrosti 

pogoditi ga tortom. Jadna glupačica. Još nije shvatila da joj neće

iti ni od kakve koristi treptati tim dječjim očima i vucarati se 

za njim poput mačića. 

Osjetio je kako drhti pod njegovim rukama. Kandţe su joj se 

povukle, a oči zračile očajem. Zna li da joj lice pokazuje što 

osjeća? 

Zapitao se s koliko je muškaraca već bila. Vjerojatno ni sama ne 

zna. Unatoč neduţnosti kojom zrače njezine širom rastvorene 

oči, pravi je hedonist. Ali i budalasta. Bez ikakva je problema 

moţe zamisliti kako se budi u krevetu plejboja gotovo ni ne 

znajući kako je tamo dospjela. 

Bar će u tome biti od koristi. Dok ju je promatrao, morao se 

pobuniti protiv nenadanog nagona daje podigne, vrati u 

prikolicu i polegne na krevet odgovarajući na svako pitanje 

koje ga je mučilo u tom trenutku. Kako bi te lepršave kovrče 

izgledale raširene poput tamnih vrpci na jastuku? Htio ju je 

vidjeti nagu medu zguţvanim plahtama, uţivati u bljedilu 

njezina tijela priljubljena za njegovu tamnu koţu, isprobati 

teţinu njezinih grudi u rukama. Htio ju je mirisati, pipati i 

dirati. 

Još jučer na obredu vjenčanja rekao je samome sebi da nije tip 

ţene koju bi odabrao za seksualnog partnera, ali to je bilo prije 

nego je tog jutra, dok ju je budio, zamijetio njezinu zaobljenu 

straţnjicu kako proviruje ispod majice. Bilo je to prije nego ju je 

ugledao u »pick upu« kako kriţa i razdvaja te lijepe noge i kako 

se poigrava s glupom malom sandalom na noţnom palcu. 

Imala je slatka mala stopala, sitna i lijepo oblikovana, s visokim 

i delikatnim svodom i nokte obojene u crveno poput halje na 

Signorellijevoj Madoni. 

Nije mu se svidjelo da drugi muškarci znaju više o njezinim 

seksualnim apetitima od njega. Alije također znao da je još 

prerano. Ne moţe je taknuti sve dok se ne uvjeri da joj je jasno 

kako će biti medu njima dvoma. A dotad postoji velika šansa 

da će spakirati kovčege i pokupiti se.

Uzeo ju je za ruku i poveo prema prikolici. Na trenutak mu se 

opirala, a onda jednostavno prepustila. — Doista te počinjem 

mrziti — odvratila je dureći se. — Znaš to, zar ne? 

Ostao je iznenađen shvativši da su ga njezine riječi povrijedile, 

posebice s obzirom da je baš tako htio da bude. Nije bila 

stvorena za tako teţak ţivot, a on uopće nije imao ţelju mučiti 

je i razvlačiti stvar unedogled. Neka odmah shvati da neće 

opstati s njim. 

—Tako je vjerojatno i najbolje. 

—Sve do ovog trenutka nikad nisam nikoga mrzila. Ĉak ni 

Ameliju ni oca, a oboje su mi dali dovoljno povoda. Ali tebi 

ionako nije vaţno što osjećam, zar ne? 

-Ne. 

—Najhladnije si biće koje poznajem. 

—Znam. 

- Hladan si, Alex. Tako si hladan. Već je to čuo od drugih ţena. 

I to od dobrih ţena s dobrim srcem. Kompetentnih, 

inteligentnih ţena koje su zasluţile nešto bolje od muškarca čija 

je emocionalna struktura bila deformirana davno prije nego su 

ga upoznale. 

Kad je bio mlađi, vjerovao je da će, zasnuje li vlastitu obitelj, 

zacijeliti to usamljeno i ranjeno mjesto u sebi. Ali sve što je 

učinio u potrazi za trajnom ljudskom vezom svelo se na 

povređivanje dobronamjernih ţena i dokazivanje samom sebi 

daje sposobnost voljenja nekim ljudima oduzeta prije nego je 

uopće dobila priliku razviti se. 

Stigli su do prikolice. Otvorio joj je vrata, a onda ušao za njom. 

-Istuširat ću se i pomoći ti čistiti. 

Zaustavila gaje prije nego je došao do vrata kupaonice. — Nisi 

li se večeras mogao pretvarati da si bar mrvicu sretan? 

—Takav sam kakav sam, Daisy. Ne poigravam se ni s kim. 

Nikad. 

—Pokušali su nam pokloniti nešto lijepo. Zar bi te toliko 

povrijedilo da si to prihvatio?

Kako bi joj mogao pojasniti pa da konačno shvati? - Ti si se 

smekšala pri odrastanju, Daisy, ali ja sam očvrsnuo. I grublji 

sam nego što misliš. Kad čovjek odraste onako kako sam ja 

odrastao, shvati da mora pronaći nešto što će mu uvijek 

predstavljati oslonac, nešto zbog čega se neće pretvoriti u 

ţivotinju. U mojem slučaju, to je bio moj ponos. Toga se neću 

odreći. Nikad. 

—Ne moţeš na tome izgraditi ţivot. Ponos nije vaţan poput 

drugih stvari. 

—Kojih? 

—Kao... — Zastala je oklijevajući, kao daje znala da mu se neće 

svidjeti što god mu pokušala reći. — Poput osjećaja i 

suosjećanja. Poput ljubavi. 

Popustio je pred starošću i umorom. — Za mene ljubav ne 

postoji. 

- Za svakoga postoji. 

—Za mene ne. Nemoj me doţivljavati romantičnim likom, 

Daisy. To je čisti gubitak vremena. Naviknut sam ţivjeti po 

vlastitim pravilima. Trudim se biti iskren i pošten. I samo ću iz 

tog razloga zanemariti tvoj mali potez s tortom. Znam da ti je 

teško prilagoditi se i pretpostavljam da daješ sve od sebe. Ali 

nemoj poštenje zamijeniti s njeţnošću. Nisam osjećajan. Njeţne 

emocije moţda sjedaju drugim ljudima, ali ne i meni. 

—Ne sviđa mi se ništa od toga što si rekao — prošaptala je. - 

Uopće mi se ne sviđa. 

I kad joj je krenuo odgovoriti, shvatio je da nikad prije nije 

zvučao toliko tuţno. — Spetljala si se s đavlom, dušo. Bolje ti je 

da to što prije prihvatiš. 

Ušao je u kupaonicu, zatvorio vrata i zaţmirio pokušavajući 

zaboraviti na emocije koje je upravo prepoznao na njezinu licu. 

Svega se toga već nagledao: izmorenosti, gotovo dječje 

nevinosti i zastrašujuće nade da moţda nije onako loš kakvim 

se doima. 

Jadna glupačica.

75 

Pusti me na miru. — Posljednje upozorenje, andelčiću. 

Krećemo za tri minute. 

Rastvorila je kapke koliko je bilo potrebno da uoči sat do kauča 

i shvati daje pet ujutro. Ma ne ide nikamo u pet ujutro! Još se 

više ususkala u jastuk i za nekoliko sekundi ponovno utonula u 

san. No, iznenada je osjetila kako je podiţe. 

- Prestani - zakreštala je. - Što ti je? 

Bez riječi ju je iznio van na prohladni jutarnji zrak, ubacio u 

kabinu »pick upa« i zalupio vratima. Hladnoća vinilne 

presvlake, koju je osjetila na golim nogama, u stotinki ju je 

probudila i podsjetila da nosi samo sivu majicu i ledenoplave 

bikini gaćice. On je ušao u kabinu s vozačke strane i za 

nekoliko trenutaka napustili su praznu parcelu. 

—Kako si to mogao učiniti? Tek je pet sati! Nitko ne ustaje tako 

rano! 

—Mi ustajemo. Danas idemo u Sjevernu Karolinu. 

Bio je ogavno budan i svjeţe obrijan, odjeven u traperice i 

košulju boje vina. Pogled mu se spustio na njezine gole noge. — 

Idući puta ćeš moţda ustati kad ti kaţem. 

- Nisam odjevena! Moraš me pustiti da uzmem odjeću. I treba 

mi šminka! Kosa! I zube moram oprati! 

Posegnuo je rukom u dţep i izvukao zgnječen paketić Dentyn 

ţvakaćih guma. 

Otela mu ga je, izvukla jednu i ubacila je u usta, a događaji od 

prethodne noći odmotali su joj se pred očima. Proučila mu je 

lice u potrazi za znacima kajanja, ali ništa nije prepoznala. Iako 

preumorna i isuviše deprimirana kako bi započela još jednu 

svađu, znala je da će sve biti po njegovu prepusti li se. 

—Bit će mi teško uklopiti se nakon onog sinoć. 

—Bit će ti teško uklopiti se što god se dogodi. 

—Supruga sam ti — potiho je odvratila — i nisi jedini s 

ponosom. Sinoć si me javno osramotio, a nisam to zasluţila. 

Nije ništa odvratio i da nije zamijetila kako lagano zateţe 

usnice, pomislila bi da je nije čuo.

Izvadila je ţvakaću i obmotala je u papir. — Molim te, parkiraj 

uz bankinu kako bih otišla po stvari u prikolicu. 

—Imala si priliku i propustila je. 

—Nisam bila budna. 

—Upozorio sam te. 

—Ponašaš se poput robota. Uopće nemaš osjećaja, zar ne? — 

Povukla je donji dio majice, koji joj se se neprestano podizao. 

Pogled mu se spustio na njezino krilo. — Oh, imam ja osjećaje. 

Ali moţda ne onakve kakve sada ţeliš. 

Istog trenutka u potpunosti se posvetila popravljanju majice. — 

Ţelim doći do odjeće. 

— Probudio sam te na vrijeme da se odjeneš. 

— Ozbiljno ti kaţem, Alex. Nije smiješno. Gotovo sam gola. 

— Vidim. 

Da se naspavala, moţda ne bi bila toliko otresita. 

— Palim te? 

-Da. Nije očekivala da će to reći. Očekivala je da će joj opet 

spustiti. Ošinula gaje pogledom pokušavajući se oporaviti od 

šoka. 

- Pa, baš šteta, jer me ne zanimaš. Za slučaj da nisi čuo, mozak 

je najvaţniji seksualni organ, a nijedan dio tebe ne pobuđuje 

zanimanje u mojem mozgu. 

—U tvojem mozgu? 

— Imam ga. 

—Nisam rekao da nemaš. 

—Ali si aludirao. Nisam glupa, Alex. Moţda mi je obrazovanje 

bilo neortodoksno, ali je ujedno bilo nevjerojatno 

sveobuhvatno. —Otac ti se baš ne slaţe s tim. 

—Znam. Oboţava druge uvjeravati da sam loše obrazovana, jer 

me majka često vadila iz škole. Ali kad god je išla na zanimljivo 

putovanje, bila je uvjerena da ću i ja profitirati ako joj se 

pridruţim. Ponekad bi prošlo nekoliko mjeseci prije nego bi se 

sjetila ponovno me vratiti u školu. A čak me i tada ne bi uvijek 

vratila u školu iz koje me izvukla. Ipak, pobrinula se da učim. 

—A kako to?

—Zamolila bi svakog kome bi došla u posjet ili koga bi 

zabavljala da provede malo vremena sa mnom i poučava me 

onomu što zna. 

—Mislio sam da ti se majka druţila s rock zvijezdama. —Tako 

sam i naučila o halucinogenim drogama. 

—Nisam ni sumnjao. 

—Ali je i s drugima provodila puno vremena. Princeza 

Margaret me naučila većinu onoga što znam o povijesti 

britanske kraljevske obitelji. 

Zagledao se u nju. — Šališ se? 

—Mrtva sam ozbiljna. I nije bila jedina. Odrasla sam u društvu 

najslavnijih osoba na svijetu. — Suzdrţala se spomenuti 

poprilično zapanjujuće rezultate koje je postigla na prijamnom 

za faks samo zato što nije htjela da pomisli kako se voli 

hvalisati. — Stoga bih cijenila kad bi me prestao zafrkavati u 

vezi inteligencije. Kad god ţeliš raspravljati o Platonu, samo 

reci. 

—Ĉitao sam Platona - odmah je odvratio u svoju obranu, a na 

njezino zadovoljstvo. 

—Na grčkom? 

Nakon toga nastavili su se voziti u tišini i ona je na posljetku 

zadrijemala. U snu je potraţila ugodan jastuk, a u stvarnosti 

spustila glavu na njegovo rame. 

Povjetarac joj je odvojio pramen kose, podigao ga i lagano 

spustio na njegove usnice. On je dopustio da se poigrava neko 

vrijeme na njegovim ustima i čeljusti. Zračila je slatkim i 

skupocjenim mirisom, poput divljeg cvijeća usred 

draguljarnice. 

Bila je u pravu u vezi prethodne noći. Ponio se poput kretena. 

Ali cijela gaje stvar zatekla, a nije ţelio nikakvu javnu proslavu 

nečega što je svojski pokušavao minimalizirati. Ne bude li 

oprezan, mala će još umisliti da su doista u braku. 

Nije mu ni sinulo da će upoznati ţenu koja će mu biti potpuna 

suprotnost. Nazvala ga je robotom, rekla da ne posjeduje 

osjećaje, ali nije u pravu. I te kako ih ima. Samo ne one koji se

ačunaju, ne one koje ga je iskustvo poučilo da nije u stanju 

gajiti. 

Premda se upozorio da mora paziti na cestu, nije se mogao 

suzdrţati i odmjerio je to maleno, krhko tijelo koje se privinulo 

uz njega. Jednu je nogu uvukla pod drugu otkrivajući njeţnu i 

oblu unutrašnjost butine, a njegova stara majica izgubila je 

bitku pokušavajući je prikriti. Pogled mu je pao na bijedan 

komadić ledenoplave čipke koji joj se ukazao medu nogama. 

Osjećajući kako mu se ţar skuplja u preponama, odmaknuo je 

pogled, bijesan što se tako dobrovoljno muči. Boţe, prekrasna 

je! 

No, isto je tako luda i razmaţena, i nevjerojatno tašta. Još nije 

upoznao ţenu koja toliko vremena moţe provesti gledajući se u 

zrcalu. Ipak, unatoč nedostacima, mora priznati da nije tipično 

sebična i egocentrična pripadnica otmjenih krugova, kakvom ju 

je izvorno smatrao. Bilo je nešto draţesno u vezi nje, i to ga je 

ne samo iznenadilo već i uznemirilo, jer ju je činilo ranjivijom 

nego što je htio. 

Kad je izašla iz toaleta na odmorištu za kamione, gdje je uspjela 

iţicati cigaretu od neke vozačice, zamijetila je da flerta s novom 

konobaricom. Iako joj je dao na znanje da uopće nema namjeru 

predati se sklopljenom braku, prizor ju je razočarao. 

Promatrajući ga kako kima glavom na nešto što mu je ţena 

rekla, shvatila je da ima savršeno dobar razlog okrenuti leda 

zavjetu koji je izrekla. Uzme li u obzir onu uţasnu scenu s 

tortom i ono što joj je poslije izgovorio, jasno joj je dao na 

znanje da nema namjera odrţati svoj dio. Zašto bi stoga ona to 

učinila? 

Jer mora. Savjest joj nije dopuštala da pobjegne. 

Skupila je hrabrost i namjestivši osmijeh krenula prema 

separeu presvučenom narančastim vinilom. Ni konobarica ni 

on nisu se osvrnuli kad se uvukla za stol. Pločica s imenom u 

obliku čaj-nika ukazivala je da se ţena zove Tracy. Iako 

pretjerano našminkana, bila je neosporivo privlačna. A on je

glumio šarmantnog gospodina s lijenim osmijehom i 

zavodničkim pogledom. 

Na posljetku je dao na znanje daje zamijetio njezin povratak. — 

Vratila si se, seko? 

Seko! 

Nasmiješio se, a oči su mu zaiskrile. — Tracy i ja smo se baš 

upoznavali. 

— Pokušavam ti nagovoriti brata da ne otputuje odmah — 

Tracy se ubacila. - Smjena mi završava za sat vremena. 

Daisy je znala da mora pod hitno okončati stvar, jer će si još 

utuviti u glavu da to moţe raditi idućih šest mjeseci. Izbacila je 

ruku i potapšala konobaričinu, kojom se ova naslonila na rub 

stola. 

— Draga djevojko, jako je samosvjestan u ţenskom društvu 

otkako mu je postavljena dijagnoza. Ali s obzirom na sva 

postojeća čuda medicine, neprestano mu govorim da te 

nesretne spolno prenosive bolesti danas više nikome ne 

predstavljaju problem. 

Osmijeh se povukao s Tracyna lica. Zagledala se prvo u nju, 

onda u njega, a njezino iskvarcano lice poprimilo je sablasno 

sivu boju. — Sef se ljuti ako predugo razgovaram s 

mušterijama. Vidimo se. - Odmah je zbrisala. 

Alexova je šalica zaklaparala spuštajući se na tanjurić. Daisy 

mu je presrela pogled. - Ne zafrkavaj se sa mnom, Alex. 

Zavjetovali smo se jedno drugom. —Ne mogu povjerovati. 

—Obvezao si se. A muškarci s obvezom ne flertaju s 

konobaricama. Molim te, nemoj to više smetnuti s uma. 

Na putu prema »pick upu« izderao se na nju nazivajući je 

»nezrelom«, »pohlepnom« i »prepredenom«. Tek kad su 

krenuli, konačno je ušutio. 

Putovali su u tišini manje od milje, kad je načula nešto uvelike 

nalik cereku, ali kad gaje pogledala, dočekali su je uobičajeno 

ozbiljno lice i nenasmiješena usta. Znajući da njegova mračna 

ruska duša ne posjeduje ni djelić smisla za humor, zaključila je 

daje pogriješila.

Kasno poslije podne bila je mrtva umorna i morala se 

napregnuti do krajnjih granica kako bi dovršila čišćenje 

prikolice, nakon čega se istuširala i spravila objed te otišla u 

crvena kola i preuzela blagajnu. Sve to potrajalo bi još dulje da 

Alex nije počistio ostatke torte od prethodne noći. S obzirom da 

ju je ona bacila, nije očekivala da će to učiniti. 

Bila je subota i iz djelića razgovora koji je načula shvatila je da 

se radnici vesele što će navečer dobiti plaću. Upozorio ju je da 

su neki među njima, koji slaţu šator i prenose opremu, 

alkoholičari i narkomani, jer niske nadnice u cirkusu i loši 

uvjeti rada ne privlače baš najpouzdanije zaposlenike. 

Nekolicina putuje s njima već godinama jednostavno zato što 

nemaju kamo otići, a drugi su pak pustolovi, koje je privukao 

romantični karakter cirkusa, no oni se kratko zadrţavaju. 

Podigao je pogled kad je ušla u prikolicu. Sjedio je za oštećenim 

stolom i usta su mu se odmah stisnula, a lice poprimilo 

uobičajeno namrgođen izraz, kojeg se vjerojatno nikad neće 

riješiti. —Jučerašnji se računi ne poklapaju. 

Bila je izuzetno oprezna dok je vraćala novce i stoga uvjerena 

da nigdje nije pogriješila. Zaobišavši ga, zagledala se u uredno 

ispisane brojke. — Pokaţi gdje. 

Ukazao je na papir koji je leţao na stolu. — Provjerio sam 

brojeve karti s računima i ne poklapaju se. 

Trebala joj je sekunda da shvati u čemu je stvar. — To je zbog 

onih besplatnih karata. Bilo ih je samo dvanaest ili trinaest. 

—Besplatnih? 

—Za siromašne obitelji. 

—I ti si ih odlučila besplatno nagraditi? 

—Nisam im mogla uzeti novac. 

—Naravno da si mogla, Daisy. I odsad ćeš tako činiti. U većini 

gradova lokalno poduzeće sponzorira cirkus i ono sređuje 

besplatne karte. Ako je u pitanju poseban slučaj, onda je to 

moja duţnost. Ne tvoja. Jasno? 

— Ali... 

- Jasno?

Nevoljko je kimnula. 

—Odlično. Ako misliš da su nekome potrebne besplatne karte, 

dođi k meni i ja ću se pobrinuti da ih dobiju. —U redu. 

Ustao je i namrštio se. - Sheba se danas vraća i pobrinut će se da 

dobiješ kostim za šou. Kad te bude pripremala za nastup, netko 

će te zamijeniti na blagajni. 

—Ali ja nisam izvođač. 

—Ovo je cirkus, andelčiću. Svi su ovdje izvođači. Misteriozna 

Sheba, na čije se ime lice njezinog supruga smrknulo, pobudila 

je u njoj još veću radoznalost. - Brady je rekao daje bila slavna 

trapezistica. 

—Posljednja iz obitelji Cardoza. Koliko je obitelj Wallenda bila 

slavna po hodanju na uţetu, toliko su njezini bili slavni 

trapezisti. 

—Ali više ne nastupa? 

—Mogla bi. Tek joj je trideset devet i u vrhunskoj je formi. 

Međutim, više nije najbolja pa se odlučila povući. —Očigledno 

to uzima k srcu. 

—Previše. Kloni je se kad god ti se ukaţe prilika. - Prišao je 

vratima. — I upamti što sam ti rekao za blagajnu. Nikad je ne 

ispuštaj iz vida. 

—Neću. 

Oštro kimnuvši, jednostavno se pokupio. 

Prodaja karata za prvi šou prošla je bez ikakva problema. Stvari 

su se primirile kad je predstava započela i stoga je sjela na 

stube prikolice kako bi uţivala u večernjem povjetarcu. 

Pogled joj je pao na šator s menaţerijom. Unutra se nalazi 

Sinjun. Već ga se prisjetila tijekom dana dok je iz saga 

pokušavala izribati najgore mrlje, moţda zato stoje razmišljati o 

njemu bilo jednostavnije nego pokušati proroštati po osjećajima 

koje gaji prema Alexu. Osjetila je uznemirujući poriv da 

ponovno vidi tu bijesnu zvijer, ali s udaljenosti. 

Stariji model Cadillaca uvukao se na parkiralište praćen 

vrtlogom prašine, a ţena egzotična izgleda s grivom 

crvenkasto-kestenjaste kose izašla je iz njega. Nosila je

pripijenu zelenkasto-ţutu majicu bez rukava, koja je bila 

ugurana u sarong, a on je pak razotkrivao duge gole noge i 

draguljima ukrašene sandale. Dva velika i zlatna koluta 

blještala su joj kroz raskuštranu kosu, a niz zveckavih 

narukvica ukrašavao njeţne zglobove. 

_Anđeoska ljubav 

Kad je krenula prema ulazu u glavni šator, Daisy joj je na 

trenutak ugledala lice: blijedi ten, oštre crte, pune usnice 

naglašene grimiznim ruţem. Kako je zračila samouvjerenošću 

nekoga tko zna daje na svome, po čemu se razlikovala od 

običnog posjetitelja, Daisy je zaključila da to moţe biti samo 

Bathsheba Quest. 

Mušterija je prišla blagajni kako bi kupila karte za drugi šou. 

Daisy je nekoliko minuta čavrljala s čovjekom i kad je otišao, 

Shebe više nije bilo. Kako nitko drugi nije prišao prozorčiću, 

stala je prekopavati po sadrţaju harmonika-fascikla ispunjena 

starim novinskim isječcima iz različitih lokalnih novina. 

Alexove izvedbe s bičevima spominjale su se u nekolicini 

članaka otprije dvije godine, a onda ponovno tek prethodni 

mjesec. Znala je da cirkusi rotiraju nastupe i zapitala se gdje je 

to nastupao kad nije putovao s Braćom Quest. 

Kako je prva predstava završila, pojavio se jedan od 

objavljivača, smeţuran muškarac s velikim madeţom na 

obrazu. —Ja sam Pete. Alex mije rekao da te zamijenim neko 

vrijeme. Trebaš otići u prikolicu na probu kostima. 

Zahvalila mu je i uputila se prema prikolici. Po ulasku ostala je 

zatečena ugledavši Shebu Quest kako stoji do sudopera i pere 

sude preostalo od brzinske uţine koju su pojeli tog poslije 

podneva. 

— Ne moraš to raditi. 

Okrenula se i slegnula ramenima. — Ne volim sjediti i čekati. 

Daisy se učinilo da joj je uputila dvostruki prijekor: prvo zbog 

neuredne kuhinje, drugo zato što kasni. Odlučila je 

spomenutim porocima ne nadodati i negostoljubivost. — Ţeliš 

li čaja? Ili moţda neko gazirano piće?

— Ne. - Podigla je kuhinjsku krpu i obrisala si ruke. —Ja sam 

Sheba Quest, ali pretpostavljam da to već znaš. 

Proučivši je izbliza, Daisy je zamijetila da vlasnica cirkusa voli 

svjetlije nijanse šminke, iako bi joj ona odabrala neke druge. 

No, nije izgledala neukusno. Štoviše, šarena i donekle 

provokativna odjeća, u kombinaciji s poprilično napadnim 

dodatnim ukrasima, jednostavno je ukazivala da su joj 

standardi ljepote pod utjecajem ţivotne profesije izvođača. 

-Ja sam Daisy Devreaux. Odnosno Daisy Markov. Nisam se još 

priviknula na promjenu. 

Na Shebinu je licu odmah prepoznala snaţne emocije, duboko 

gađenje u kombinaciji s gotovo opipljivim neprijateljstvom i 

shvatila da u njoj nije pronašla prijateljicu. 

Prisilila se ne pokleknuti pod njezinim hladnim i pomnim 

pogledom. — Alex voli jesti, a hladnjak vam je gotovo prazan. 

—Znam. Nisam organizirana. — Nije imala hrabrosti istaknuti 

da joj ne bi trebala njuškati po kuhinji. 

—Voli špagete i lazanje i oboţava meksičku hranu. Ali uzalud 

ti je spravljati velike deserte. Slatko voli samo za doručak. 

—Hvala što si mi rekla — Daisy je odvratila osjećajući laganu 

Sheba je izbacila ruku prema okrhnutom pultu. - Ovo je uţas. 

Krenuo je prvo s novijom prikolicom, ali prošli tjedan je se 

riješio i kupio ovu, iako sam mu ponudila nabaviti bolju. 

Daisy nije mogla prikriti zbunjenost. Zastoje baš htio da ovako 

ţive ako ne moraju? - Planiram je srediti - odvratila je, iako joj 

do tog trenutka ta zamisao uopće nije sinula. 

—Većina muškaraca ţeli mladenke dovesti u lijepo uređen 

prostor. Ĉudi me da Alex nije pristao na moju ponudu. 

—Sigurna sam daje imao razloga. 

Sheba je odmjerila njezinu sitnu figuru. — Nemaš pojma u što 

si se uvalila, zar ne? 

Daisy se učinilo da je izaziva na okršaj poput mačke, ali kako je 

bila uvjerena da bi izgubila, kimnula je glavom prema 

kostimima, prebačenim preko naslona stolice. — Trebam ih 

isprobati?

Sheba je zakimala. 

Podigla je gornji i shvatila da joj se u ruci pretvorio tek u 

tamnoplavu gomilu šljokica. - Ĉini se izuzetno skromnim. 

—U tome i jest stvar. Ovo je cirkus. Gledateljstvo očekuje 

vidjeti naša tijela. 

—Mora li i moje? 

—Nisi debela. Ne razumijem u čemu je problem. 

- Ali mi tijelo nema tonus. Nikad nisam vjeţbala više od 

nekoliko minuta. 

- Samo se trebaš disciplinirati. 

- Pa ni to mi nikad nije polazilo za rukom. 

Sheba ju je kritički odmjerila, očigledno iščekujući da joj dokaţe 

kako nije beskralješnjak. Međutim, kako je cijeli ţivot provela s 

majkom, Daisy je znala da se ne valja upuštati u igru s 

vrhunskim igračima. Iskrenost joj je bila jedino obrambeno 

sredstvo pred stručnjacima obmanjivanja. 

Ušla je u kupaonicu i skinula se u gaćice, ali dok je navlačila 

oskudni kostim, shvatila je daje toliko visoko izrezan da joj ih 

otkriva. Stoga ih je svukla i započela iznova. 

Kad joj je konačno sjeo na mjesto, pogledala se u zrcalu. 

Izgledala je poput drolje. Dvije plave i šljokicama prekrivene 

nazupčene školjke pokrivale su joj grudi, dok joj je veća školjka 

skrivala donji dio. Bodi je zapravo bio tek tanki veo šljokičavo 

srebrnog tila. Sheba joj čak nije dala ni najlonke. 

- Nisam sigurna da ću to moći nositi — doviknula je kroz vrata. 

- Da vidim. 

Izašla je van. — Malo je pre... — I ostala bez riječi ugledavši 

Alexa kako stoji do sudopera u kozačkom kostimu. Odmah je 

poţeljela odjuriti natrag u kupaonicu i da nije bilo Shebe, to bi i 

učinila. Zašto se morao pojaviti baš dok je u takvom izdanju? 

- Dođi da te vidimo — rekao je. 

Nevoljko se primaknula. Sheba se pojavila do njega i oboje su 

se bez riječi udruţili odmjeravajući je poput autsajdera. 

Iako Alex nije ništa rekao, sudeći po načinu na koji ju je 

odmjerio, Daisy je imala osjećaj da je u potpunosti naga.

- Okreni se - Sheba joj je zapovjedila. 

Osjećala se poput prostituke, koju je madam odlučila pokazati 

omiljenom klijentu. Iako je zrcalo u kupaonici bilo premaleno i 

nije se mogla vidjeti odostraga, nagađala je što njih dvoje vide: 

dvije okrugle i gole polutke s malenom školjkom koja 

kamuflira mjesto na kojemu se spajaju. Zarumenjevši se u licu, 

ponovno se okrenula. 

— Drţimo obiteljske predstave - Alex je na posljetku izjavio. 

— Ne sviđa mi se. 

Sheba joj je prišla i stala petljati po bodiju. - U pravu si. 

Zapravo nije dovoljno krupna da ga ispuni kako spada. Na 

mjestima ne prianja. 

- Daisy je osjetila njezine ruke na vratu. — Hajde da vidimo 

hoće li joj drugi bolje pristajati. 

Bez upozorenja Sheba je rastvorila kostim i svukla ga 

ostavljajući je golu od struka nagore. Zaprepašteno 

uskliknuvši, Daisy je zgrabila šljokičavi til koji joj se nabrao 

nisko oko struka, ali prsti su joj bili nespretni i učinilo joj se da 

pokušava odmotati paučinu. Oči su joj poletjele prema Alexu. 

Stajao je prekriţenih gleţnjeva, bokovima se naslonivši na 

sudoper i dlanovima se odupirući o pult iza sebe. Nijemo gaje 

preklinjala da okrene glavu, ali ni na trenutak nije odmaknuo 

pogled. 

— Boţe, Daisy, zarumenjela si se poput djevice! — Shebine 

usnice razvukle su se u lagani osmijeh. - Ĉudi me da postoji 

netko tko se nakon noći provedenih s Alexom još uvijek zna 

rumenjeti. 

On je uto iskoračio, a laţni dragulji na širokom pojasu oko 

njegova struka zabljesnuli su. 

— Dosta, Sheba. Prestani je izazivati. 

Sheba se okrenula kako bi pokupila drugi kostim, no on se 

ispriječio između njih dvije, gotovo kao da Daisynu golotinju 

ţeli zaštiti pred njom, što je bilo zapravo presmiješna pomisao, 

jer se ona sama ţeljela skriti baš pred njim.

— Daj mi ga. — Široki rukavi njegove bijele košulje zalepršali 

su kad je preuzeo crveni šljokičavi kostim, pogledao ga i 

predao Daisy. - Ovaj je bolji. Provjeri kako ti stoji. 

Zgrabila gaje i odjurila u kupaonicu. Cinije zatvorila vrata, 

naslonila se leđima na njih i pokušala ustabiliti disanje, ali srce 

joj je tuklo, a koţa gorjela. Kako ju je odgojila ţena koja se 

voljela sunčati gola, pokušala se uvjeriti da iz muhe radi slona. 

No, nije bilo od pomoći. 

Na posljetku se uvukla u drugi kostim i na svoje olakšanje 

shvatila da je manje oskudan od prethodnog. Vatreno crvene 

šljokice u obliku plamičaka širile su joj se od prepona prema 

bodiju, gdje su joj na grudima izbijale u vidu nepravilnih i 

okrhnutih vršaka. Otvori za noge bili su u visini struka i kostim 

joj se uvukao u straţnjicu kad je lagano otvorila vrata i nevoljko 

izašla na vidjelo. Bar joj je sredina tijela prekrivena. 

Alex je bio sam i stajao je naslonjen bokom na stol. Progutala je 

slinu. — Gdje je Sheba? 

— Morala je porazgovarati s Jackom. Okreni se. 

Ugrizla se za donju usnicu ne pomičući se s mjesta. — Vas ste 

dvoje bili ljubavnici, zar ne? 

—Ali više nismo pa te se to stoga ne tiče. 

—Ĉini mi se da joj je još uvijek stalo do tebe. 

—Mrzi me iz dna duše. 

Koliko god joj tupio o ponosu, nije ga krasila prevelika čast, jer 

u protivnom nikad ne bi njezinom ocu dopustio da ga kupi. 

Osim toga, još ju je nešto zanimalo. 

—Je li bila udana za Owena Questa kad ste se upustili u vezu? 

—Ne. Prestani zabadati nos u tuđe poslove i okreni se da vidim 

kako izgleda odostraga. 

—Mislim da ne zabadam nos. Samo ţelim saznati više o tebi. 

Primjerice, pregledavala sam novinske isječke i zamijetila da 

nisi bio s Braćom Quest prošle godine. Gdje si bio? 

—Kakve to veze ima? 

—Samo bih htjela znati. 

—Tvoja radoznalost nije moj problem.

Nikad još nije upoznala nekoga toliko zatvorenog i znala je da 

više neće ništa izvući iz njega. - Ne sviđa mi se ovaj kostim. Ni 

ovaj ni onaj prvi. U oba izgledam jeftino. 

—Izgledaš poput izvođačice. - S obzirom da se nije okrenula 

kako ju je zamolio, prišao joj je s leda. Uopće joj se nije sviđalo 

stoje gleda poput izloška i kad je osjetila kako je hvata za rame, 

stala se odmicati. — Ne miči se. — Drugom joj je rukom 

dotaknuo struk. — Ovaj ti bolje sjeda. A i Crkva neće zatraţiti 

zabranu. 

—Preoskudan je. 

— Zapravo nije. Druge ţene nose ovako male kostime i ne 

izgledaju ni izbliza toliko dobro. 

Stajao je toliko blizu da su joj se grudi otrale o njeţnu tkaninu 

njegove košulje, kad se okrenula kako bi ga pogledala. Ĉudan 

osjećaj uzburkao joj je ţeludac. — Misliš da dobro izgledam? 

- Ţeliš kompliment? 

Zakimala je, osjećajući kako joj koljena klecaju. 

Spustio je ruku kako bije obujmio oko struka, skliznuo njome 

niz donji dio njezina kostima i dlan joj prislonio na straţnjicu. 

— Smatraj da si ga upravo dobila. - Glas mu je zvučao hrapavo 

i promuklo. 

Zapahnula ju je vrućina. Lagano se povukla, ne zato što je 

ţeljela pobjeći, već zato što je i te kako htjela ostati na mjestu. 

— Ne bih rekla da se tako dobro poznajemo. 

Ne pomaknuvši ruku, nagnuo je glavu i njeţno joj licem 

protrljao vrat. Osjetila je kako je prolaze trnci kad joj je šapnuo 

na uho: - U braku smo. U redu je. 

- Ali u pitanju je samo stjecaj okolnosti. 

Odmaknuo se i zabljesnule su je jantarne mrlje u njegovim 

očima. -Mislim da je vrijeme da taj stjecaj okolnosti učinimo 

sluţbenim, zar ne? 

Puls joj se vinuo u nebesa i više se nije mogla odmaknuti, čak i 

da je htjela. Gledajući u njegove oči, učinilo joj se kao da sve 

oko njih nestaje.

Usta su mu djelovala nevjerojatno njeţno s obzirom na tako 

oštre rubove. Usnice su mu se razmaknule i njeţno dodirnule 

njezine. Privukao ju je k sebi i osjetila je njegovo veliko i moćno 

tijelo. Kad je spustio usne na njezine, na trenutak je ostala 

začuđena. Bile su tople i njeţne, u potpunoj suprotnosti s 

njegovom osobnošću. 

Rastvorila je usnice. Više se ne moţe zatvarati pred njim. 

Učinilo joj se da će poletjeti na Mjesec kad joj je povukao donju 

usnicu i jezikom dodirnuo vrh njezina. Zavrtjelo joj se u glavi i 

obmotala je ruke oko njegovih bokova osjećajući svileni 

materijal ispod dlanova. Rub dlanova zarila mu je u straţnjicu. 

Zastenjao je ne odvajajući usnice od njezinih. - Boţe, koliko te 

ţelim. — I potom joj gurnuo jezik u usta. 

Poljubac se pretvorio u čin parenja divljih zvijeri. Podigao ju je 

na sebe i ponio unatrag, naslonivši je na pult. Podigla je ruke 

kako bi se uhvatila za njegova leđa i odrţala ravnoteţu. 

Zakoračio je medu njezine noge, a laţni dragulji na njegovom 

pojasu zabili su joj se u mekanu unutrašnjost butina. 

Milovala mu je jezik svojim, a njegovo prigušeno stenjanje 

odjekivalo je u njezinoj toploj usnoj šupljini. Osjetila je kako mu 

ruke petljaju po njezinom zatiljku. Odmaknuo se koliko je bilo 

potrebno kako bi joj svukao kostim do struka. 

— Prekrasna si - promrmljao je bacivši pogled nadolje. Potom 

joj je grudi uhvatio u ruke i pomilovao ih palcima, na što je ona 

osjetila kako joj se uţitak širi svakim dijelom tijela. Nastavio ju 

je ljubiti dirajući joj bradavice, a ona se uhvatila za njegove ruke 

osjećajući njihovu snagu kroz lepršave rukave. 

A onda joj je iznenada ispustio grudi i zgrabio straţnji dio 

butina, na mjestu gdje su se spajale na golu straţnjicu. Bilo je to 

previše za nju. Pritisak dragulja na butine... njeţan dodir 

njegovih ruku... 

— Pet minuta do šoa! — Šaka je zalupala po vratima prikolice. - 

Pet minuta, Alex! 

Poskočila je poput tinejdţerice koja je nešto skrivila i skliznula s 

pulta. Okrećući mu leđa, nespretno je navukla kostim. Osjećala

je uzbuđenje i gađenje i strahovito je bila uzrujana. Kako moţe 

tako silno ţeljeti predati se muškarcu koji joj nijednom nije 

rekao nijednu lijepu riječ i koji ne ţeli ispoštovati dani zavjet? 

Pojurila je prema kupaonici, ali ju je njeţnim i promuklim 

glasom zaustavio prije nego je ušla. 

— Ne moraš si večeras pripremati kauč, anđelčiću. Spavat ćeš 

sa mnom. 

89 

Dok je Sheba u uredu provjeravala blagajnu i gomilu papira, 

Daisy je posljednjim posjetiteljima prodavala karte za drugu 

predstavu. Mehanički je radila s osmijehom na licu, iako ju je 

strastveno ljubljenje s Alexom toliko uznemirilo da gotovo nije 

čula ništa od onoga što su joj govorili. Ĉim bi se prisjetila što se 

dogodilo, osjetila bi kako joj se toplina širi tijelom, ali gotovo 

istodobno uslijedio bi i osjećaj srama. S obzirom da se prema 

njihovom braku odnosi s toliko malo poštovanja, nije mu se 

smjela tako lako prepustiti. 

Glazba koja je najavljivala šou privela se kraju i Sheba je bez 

riječi napustila crvena kola. Daisy je zatvorila prozorčić i kad se 

Heather pojavila, bacila se na sređivanje blagajne. Djevojka je 

nosila kostim prekriven zlatnim šljokicama, a lice joj se skrivalo 

ispod preteške šminke. Pet crvenih prstenova visjelo joj je s 

malenog, tanašnog zgloba poput divovskih narukvica i Daisy 

se zapitala ide li ikamo bez njih. —Jesi li vidjela Shebu? 

— Pokupila se prije nekoliko minuta. 

Heather se osvrnula oko sebe gotovo kao da se ţeli uvjeriti da 

su nasamo. — Imaš cigaretu? 

—Jutros sam popušila posljednju. To je ne samo odvratna već i 

skupocjena navika, i pokušavam se natjerati da prestanem. 

Poţalit ćeš ako postaneš ovisna, Heather. 

—Nisam ovisna. Samo volim zapaliti tu i tamo. — Stala se 

lijeno motati uredom dodirujući stol pa vrh arhivskog ormarića 

i listajući potom kalendar na zidu. 

—Zna li ti otac da pušiš?

—Pretpostavljam da mu namjeravaš reći. 

—Nisam to rekla. 

—Pa, reci - ratoborno je odvratila. — Vjerojatno me ionako 

planira vratiti teti Terry. 

—Kod nje si boravila? 

—Da. Ima četvero vlastite djece i jedini razlog zastoje voljna 

primiti me jest što joj tata plaća, a potreban joj je novac. Osim 

toga, tako dobiva i besplatnu dadilju. Majka je nije mogla 

podnijeti. - Lice joj je poprimilo ogorčen izraz. —Jedva me se 

čeka riješiti. 

—To ne moţe biti istina. 

—Ne znaš, zar ne? Tati se samo braća sviđaju. Sheba kaţe da to 

nije moja pogreška, jer on ne zna kako se odnositi prema ţeni s 

kojom se ne seksa, ali znam da to govori samo kako bi mi bilo 

lakše. Ja se pak nadam da će mi dopustiti da ostanem popravim 

li se u ţongliranju. 

I Daisvje tad postalo jasno zašto malena neprestano nosi pet 

prstenova. Ţongliranjem pokušava pridobiti očevu ljubav. 

Znajući i sama kako je to kad čovjek pokušava udovoljiti 

nezadovoljnom ocu, osjetila je saţaljenje prema stvorenju s 

vilinskim licem i vulgarnim jezikom. —Jesi li pokušala 

razgovarati s njim? Moţda ne zna koliko si odlučna ne vratiti se 

teti. 

Heather je navukla frajerski izraz. — Boli ga briga. Osim toga, 

gle tko se javlja. Svi govore o tebi. Kaţu da te Alex oţenio samo 

zato što si trudna. 

—To nije istina. — Mobitel na stolu zacvrčao je prije nego je 

stigla pojasniti pa je prišla stolu kako bi se javila. — Cirkus 

Braće Quest. 

—Alexa Markova, molim vas — odvratio je muški glas s druge 

strane. 

—Ţao mije, ali trenutačno nije ovdje. 

—Hoćete li mu reći daje zvao Jacob Solomon? Ima moj broj. I, 

da, doktor Theobold također pokušava stupiti u kontakt s njim.

—Prenijet ću mu. - Spustila je slušalicu i zapisala poruku 

zapitavši se o kome je riječ. Toliko toga ne zna o Alexu, a on 

nije voljan išta joj razotkriti. 

Primijetivši da se Heather u međuvremenu pokupila, 

uzdahnula je, zaključala ladicu blagajne, ugasila svjetla i 

napustila prikolicu. 

Radnici su već skinuli šator u kojemu su bile ţivotinje. 

Prisjetivši se tigra, odvukla se do mjesta gdje se šator nalazio 

gotovo tjerana nekom silom. 

Kavez se nalazio na malenom postolju, otprilike metar iznad 

tla, a svjetlo reflektora bacalo je oštre sjene na ţivotinju. Srce joj 

je stalo panično tući kako se primicala, a koraci su joj se 

usporili. Sinjun se uspravio i okrenuo prema njoj. 

Njegove zlaćane oči zaustavile su je na mjestu. Gotovo kao daje 

pokušava hipnotizirati, zagledao se u nju bez straha i 

okolišanja. Osjetila je kako je prolaze trnci, a onda i kako se 

rastapa u njegovim zlaćanim očima. 

Sudbina. 

Ponovno joj se ta riječ pojavila u mislima, ali gotovo kao daje se 

nije sama dosjetila, već kao da je ovaj puta došla od njega. 

Sudbina. 

Nije bila svjesna koliko mu se pribliţila sve dok nije prepoznala 

njegov mošusni miris, koji joj se uopće nije učinio odbojnim. 

Zaustavila se gotovo metar daleko od ţeljeznih sipki i ostala 

nepomično stajati. Sekunde su prolazile jedna za drugom, 

pretvarajući se u minute. Izgubila je osjećaj za vrijeme. 

Sudbina, ponovno joj je odjeknulo u mislima. 

Riječ je bila o ogromnom muţjaku s divovskim šapama i bijelom 

mrljom pod vratom. Zadrhtala je primijetivši kako okreće 

uši i razotkriva ovalne bijele mrlje na poleđini. Predosjećala je 

da to ne čini u znak prijateljstva. Brkovi su mu zatreperili, a 

očnjaci izronili na vidjelo. Osjetila je kako joj kapi znoja klize 

među grudima. Zastrašujuća rika otela mu se iz grla, poput 

demonskog zvuka u horor filmu.

Nije bila u stanju oboriti glavu, iako je predosjećala da ţeli da 

to učini. Njegov neustrašiv pogled predstavljao je izazov. Ona 

će morati prva odmaknuti pogled. Iako uopće nije imala ţelju 

prkositi mu, iako gaje doista htjela poslušati, bila je oduzeta. 

I odjednom joj se učinilo da šipke koje ih dijele nestaju 

ostavljajući je nezaštićenom. Njegove oštre kandţe sad joj 

jednim jedinim zamahom mogu rastrgati grlo. Unatoč tomu, 

nije se pomaknula. Nastavila ga je netremice promatrati i u 

jednom trenutku osjetila kako joj se otvara prozor u dušu. 

Vrijeme je nastavilo prolaziti. Minute. Sati. Godine. 

Tuđim očima ugledala je sve svoje slabosti i mane, sve strahove 

kojima je podlegla. Ugledala se kako pluta kroz ţivot privilegija 

prepuštajući se tuđoj volji, volji jačoj od njezine, u strahu 

suprotstaviti joj se i pokušavajući udovoljiti svakome, samo ne 

sebi. Tigrove oči razotkrile su ono stoje pokušavala prikriti. 

A onda je trepnuo. 

Tigar. 

Ne ona. 

I zapanjeno je zamijetila kako mu nestaju bijele mrlje na 

poleđini uški. Ponovno se spustio na pod kaveza i ispruţio, 

nastavljajući je promatrati s kobnom ozbiljnošću i donoseći 

konačnu presudu. 

Mekana si. I kukavica. 

Prepoznala je istinu u njegovim očima, a trenutak pobjede, koji 

je doţivjela primijetivši da nije prva zatreptala, istog je trenutka 

nestao. Osjetila je kako joj noge klecaju i otupljuju. Spustila se 

na travu, obgrlila koljena i u tišinu ga nastavila promatrati, ne 

više toliko preplašena koliko izmoţdena. 

Načula je glazbu posljednje cirkuske točke i negdje u daljini 

glasove radnika koji su se motali parcelom, kao i bučnih 

prodavača koji su pakirali štandove. Gotovo se uopće nije 

naspavala prethodne noći i san ju je iznenada svladao. Kapci su 

joj stali popuštati, ali nije ih sklopila. Oslonila se obrazom na 

koljeno i nastavila promatrati tigra kroz poluzatvorene oči. I on 

je nju promatrao.

Posve sami na svijetu. Dvije izgubljene duše. Osjećala je 

otkucaje njegova srca, a njegovo disanje ispunjavalo joj je pluća. 

I strah se postupno povukao. Umjesto njega osjetila je dubok 

mir. Duša joj se stopila s njegovom. Postale su jedno. Shvativši 

da medu njima više nema prepreka, znala je da ne bi poţalila 

da mu postane okrepa. 

A onda — brţe nego što je očekivala - mir se razbio u krhotine i 

pogodila ju je takva eksplozija boli, da je naglas zastenjala. 

Negdje u pozadini svijesti znala je da bol potječe od njega, a ne 

od nje, ali to je nije činilo nimalo podnošljivijom. 

Isuse Boţe. Grčevito se uhvatila za trbuh i presavila. Što joj se 

događa? Isuse Boţe, dosta! Bilo je nepodnošljivo. 

Zgrčila se i nagnula, priljubivši se obrazom uz tlo. Umrijet će! 

No, bolje nenadano nestala kako se i pojavila. Daisy je 

zadahtala pokušavajući doći do zraka i drhteći se odigla na 

koljena. 

Tigrove oči plamtjele su nijemim bijesom. 

Sada znaš kako je onome tko je zarobljen. 

Alex je bjesnio. Demonstrativno se prešetavao parcelom sa 

Shebom Quest drţeći u ruci namotan bič. Kako je bila subota na 

večer, dan isplate, a neki radnici već pijani, bio ga je prisiljen 

ponijeti kao sredstvo kojim će im odvući paţnju. U tom 

trenutku, međutim, nisu mu radnici zadavali probleme. 

- Nikome neću dopustiti da me okrade — Sheba je izjavila. — A 

Daisy se neće izvući time što ti je ţena! — Prigušen, ali odrješit 

ton vlasnice cirkusa naglašavao je koliko je bijesna. Crvena 

kosa blještala joj je poput plamena i lebdjela za njom, a oči su joj 

frcale iskre. 

Obećanje koje je Alex dao Owenu na samrtnoj postelji 

neprestano je dovodilo do okršaja s njegovom suprugom. 

Sheba mu je bila poslodavac i odlučna odgurnuti ga što dalje, 

dok je on jednako tako bio odlučan ispoštovati Owenove ţelje. 

To se do tog trenutka svelo na niz kompromisa koji nisu 

zadovoljili ni jedno ni drugo i otvoreni rat bio je neizbjeţan. 

— Nemaš dokaza da je uzela novac.

Ĉak i dok je to izgovarao, bjesnio je na sebe stoje pokušava 

obraniti. Nije bilo drugog sumnjivca. Iako je bio uvjeren daje u 

stanju ukrasti njegov novac, s obzirom da smatra kako joj 

pripada, nije očekivao da će krasti od cirkusa. To jednostavno 

pokazuje da je još uvijek u stanju dopustiti seksualnom nagonu 

da mu se miješa u prosudbu. 

—Daj se sredi — odbrusila je. — Provjerila sam blagajnu nakon 

što se vratila na posao. Priznaj da ti je supruga kradljivica. 

—Nemam namjeru iznijeti bilo kakvu optuţbu sve dok ne 

dobijem priliku porazgovarati s njom — tvrdoglavo je ponovio. 

—Ali novca nema, zar ne? A ona je bila zaduţena za njega. Ako 

ga nije ukrala, zašto je onda nestala? 

—Pronaći ću je i upitati. 

—Ţelim da je se uhiti, Alex. Okrala me i čim je pronađeš, 

dojavit ću policiji. 

Zastao je u hodu. — Mi ne zovemo policiju. Nikad. I sama to 

znaš. Ako je kriva, pobrinut ću se za nju upravo kako bih se 

pobrinuo za bilo koga drugog tko ovdje prekrši zakon. 

—Posljednja osoba za koju si se »pobrinuo« bio je onaj vozač 

koji je radnicima prodavao drogu. Pošteno si ga izmlatio. 

Planiraš to i njoj učiniti? 

—Skini mi se. 

—Koji si ti seronja! Nema šanse da svoju malu glupačicu 

zaštitiš od ovoga! Zelini da mi sve vrati do posljednjeg novčića 

i ţelim da bude kaţnjena. Ne udovoljiš li tome, pobrinut ću se 

da to policija učini. 

—Rekao sam da ću se pobrinuti. 

—I bolje ti je. 

Nije poznavao tvrdokorniju ţenu. Pogledao ju je u oči. — Daisy 

nema nikakve veze s onim što se dogodilo između nas dvoje. 

Ne ţelim da mi se osvećuješ preko nje. 

U očima joj je iznenada prepoznao iskru ranjivosti, tako rijetku 

viđenu, no samo na stotinku. — Ne bih ti htjela ispuhati ego, ali 

čini mi se da imaš pretjerano viđenje svoje vaţnosti u mojem 

ţivotu.

Pokupila se, a on je ostao promatrajući je i znajući da laţe. 

Njih je dvoje povezivala duga i komplicirana priča, koja je 

započela onog ljeta kad je napunio šesnaest i kad je školske 

praznike provodio putujući s Braćom Quest i slušajući 

Owenove stavove o muškosti. Leteći Cardoze tog su ljeta 

također nastupali s njima i Alex je odmah izgubio glavu za 

dvadesetjednogodišnjom kraljicom arene. 

Noću bi spavao sanjajući o njezinoj ljepoti, gracioznosti i 

grudima. Djevojke koje je dotad upoznao bile su djevojčice u 

usporedbi s pohotnom i nedostiţnom Shebom Cardoza. No, 

osim stoje osjećao poţudu prema njoj, osjećao je i nevjerojatnu 

srodnost, jer su oboje stremili savršenstvu i oboje bili 

neumoljivi u nastojanju da budu najbolji. U Shebi je prepoznao 

inačicu vlastite naravi. 

Ipak, za razliku od njega, posjedovala je egoističnu crtu, koju je 

briţno njegovao njezin otac. Sam Cardoza ju je odgojio da 

vjeruje kako vrijedi više od drugih. S druge strane, imala je i 

njeţnu, majčinsku stranu i premda mlada, postavljala se poput 

kvočke prema drugim članovima trupe, kvocajući im kad se ne 

bi pristojno ponašali, toveći ih na večer spagetima koje je sama 

skuhala i dijeleći im savjete o ljubavnom ţivotu. 

Ĉak i u dobi od dvadeset jedne, voljela se igrati velikog 

matrijarha i ubrzo je i njega uvela u svoj klan, saţalivši se nad 

šesnaestogodišnjakom bez roditelja, koji ju je promatrao svojim 

mladim i uspaljenim očima. Pobrinula se da dobro jede i 

dodijavala Owenu da ga drţi podalje od radnika razbijača, 

zanemarujući činjenicu daje maleni proveo puno godina u 

cirkusima i daje prekasno pokušati ga zaštititi. 

A on je ţelio puno više od majčinske brige. Međutim, zgodan 

Meksikanac po imenu Carlos Mendez ispriječio mu se na putu. 

Poput nje, Carlos je bio posljednji pripadnik stare cirkuske 

obitelji, a Shebin gaje otac unajmio kao novog hvatača. Ali Sam 

Cardoza nije računao samo na kvalitetnu predstavu, već na 

puno više. Iako Mendezovo cirkusko podrijetlo nije bilo 

impresivno poput njegova, u Samovim očima bilo je

prihvatljivo za stvaranje nove generacije letača, a Sheba je 

udovoljila ocu zaljubivši se u njega. 

Ljubomora je izjedala Alexa. Njegovo cirkusko podrijetlo bilo je 

daleko impresivnije od Mendezova, ali Sheba ga je doţivljavala 

tek mršavim tinejdţerom koji se znao sluţiti konjima i bičem. 

Ĉavrljala je o svojim planovima udaje za vatrenog Meksikanca i 


povjerila mu se daje otac već natjerao Carlosa da pristane djeci 

dati prezime Cardoza. 

Ljeto se privodilo kraju, a Alex pripremao za povratak u školu. 

Cardoze su obaviješteni da su odabrani nastupati s Braćom 

Ringling iduće sezone. Carlos se prešetavao parcelom poput 

pijetla, ali kako je bio više arogantan negoli pametan, onog 

dana kad je Alex trebao otići, Sheba se neočekivano pojavila u 

njegovoj prikolici i uhvatila ga kako svlači jednu od 

zabavljačica. 

Alex nikad neće zaboraviti tu noć. Izašao je iz glavnog šatora i 

zatekao je kako ga čeka. Oči su joj bile suhe i odisala je 

sablasnom smirenošću. 

- Dođi. 

Nije ni pomislio ne povinovati joj se. Odvukla ga je do ruba 

parcele, gdje su se uvukli u malen i neosvijetljen prostor 

između prodajnih kola. Srce mu je stalo tući što od njezinog 

tajanstvenog ponašanja, što od skrovitih namjera, nedokučivih 

poput mošusnog mirisa njezina parfema. 

Zagledala mu se u oči. Nijedno od njih nije prozborilo ni riječ 

kad je rastvorila bluzu i dopustila da joj padne niz ruke. 

Njezine bujne grudi s velikim, mračnim vršcima zabljesnule su 

pod zrakom mjesečine koja je zalutala između kola. Podigla mu 

je ruke i spustila ih na grudi. 

Iako je tko zna koliko puta zamišljao taj prizor, mašta ga nije 

pripravila za stvarni trenutak u kojemu će joj drţati grudi u 

rukama i pod prstima osjećati velike bradavice. 

— Poljubi ih — rekla mu je.

Zastenjao je i oborio glavu, opčinjen u potpunosti spremnošću 

te veličanstvene ţene da mu pokloni takav dar. Iako nije bio 

djevac, njegovo je seksualno iskustvo bilo ograničeno i nikad 

prije nije iskusio tako snaţno uzbuđenje. Erekcija mu je 

pulsirala u uskim hlačama. Istodobno je osjetio 

strahopoštovanje i poniznu zahvalnost na daru koji mu je 

pruţala. 

Prsti su mu rastvorili zatvarač. Teško je disao prianjajući za 

njezino vlaţno tijelo. Ugurala mu je ruku u hlače. Osjetio je 

njezin dodir i u potpunosti izgubio nadzor. Potiho zastenjavši, 

jednostavno je eksplodirao. 

Zadrhtao je što od strasti, što od poniţenja. Pritisnula je usnice 

na njegove i ponudila mu dug i dubok poljubac. Potom je 

podigla glavu i golih grudi, još uvijek vlaţnih od njegovih usta, 

okrenula mu leđa. 

Tad je Alex ugledao Carlosa kako stoji i promatra ih. 

Okrutan i pobjedonosan plamen u njezinim očima rekao mu je 

da je sve vrijeme znala da je tamo. Slomio ga je osjećaj izdaje 

oduzimajući mu dah. Uopće joj nije stalo do njega. Jednostavno 

gaje iskoristila kako bi se osvetila. 

I dok je tako promatrala svojega bivšeg ljubavnika, u 

potpunosti je zaboravila daje i on tamo. - Unajmit ću novog 

hvatača - rekla mu je hladnim glasom. — Otpušten si. 

- Ne moţeš me otpustiti — Carlos je promucao. -Ja sam 

Mendez. 

- Ti si nitko i ništa. Ĉak je ovaj dječak veći muškarac od tebe. 

Okrenula se i ponovno zalijepila usnice za Alexova mladenačka 

usta. Kroz vlastitu poţudu i maglicu iznevjere osjetio je iskru 

divljenja i ono ga je prestravilo do kosti, više od ujakova biča. 

Shvatio je zašto se odlučila za tako okrutnu egzibiciju ponosa. 

Poput njega, nije namjeravala dopustiti da joj itko ili išta 

zaprijeti, koliko god je to koštalo. Iako ju je zamrzio što gaje 

iskoristila kao pijuna, znao je daje poštuje. 

Idućih šesnaest godina nastupala je kao glavni izvođač u 

najvećim svjetskim cirkusima i nije ponovno putovala s Braćom

Quest, sve dok joj karijera nije bila na zalazu. Dotad joj je otac 

već umro, a ona, još uvijek neudata i bez djeteta, postala je 

posljednji ogranak obitelji Cardoza. 

Owen ju je prihvatio i cijeli šou izgradio na njoj. Prema onome 

što mu je stari u rijetkim telefonskim razgovorima razotkrio, 

Alex je shvatio da je opsjednut njome. 

Prije dva ljeta Alex se ponovno susreo s njom i odmah je 

postalo očigledno da se ravnoteţa moći izmijenila. U trideset i 

drugoj, najboljim godinama svoje muškosti, više nije morao 

ništa dokazivati, a njezine su najbolje izvođačke godine davno 

minule. Znao je koliko vrijedi i odavno za sobom ostavio 

adolescentsko samopreispitivanje. Ipak, Sheba je još uvijek bila 

prekrasna, nemirna i iz tada mu nepoznatih razloga, još uvijek 

neudata i bez djece. 

Plamen je buknuo medu njima, ali ovaj puta ona je bila ta koja 

je njega progonila. Kako nije ţelio povrijediti Owena, isprva je 

ignorirao njezine seksualne napade. No, ubrzo je postalo 

očigledno da se vlasnik cirkusa pomirio s njihovom aferom i na 

tipično svoj način ostao povrijeđen kad je Alex s prezirom 

odbio ţenu koju je cijenio iznad svih. 

Na posljetku joj je ipak dopustio da se uvuče u njegov krevet. 

Bila je gipka i podatna, prizemna i strastvena i nikad prije nije 

toliko uţivao u seksu. Sviđala mu se njezina okorjelost, kao i 

činjenica da više nije imala moć povrijediti ga. Ali premda mu 

je bilo stalo do nje, nije ju volio. 

— Zašto se nisi udala? — upitao ju je jedne noći kad je sjeo za 

stol u njezinoj luksuznoj prikolici, gdje se pripremala nahraniti 

ga drugi puta tog dana. Oboje su nosili kućne ogrtače. Njegov 

je bio običan, a njezin egzotičan s turskom mustrom, još više joj 

naglašavajući kestenjaste pramenove u kosi. — Mislio sam da si 

se zaklela imati djecu. Znam da ti je stari to očekivao. 

Odloţila je lazanje pred njega, a onda se vratila do peći kako bi 

sebi nagrabila. Ali nije se odmah vratila. Umjesto toga, 

zaustavila se na mjestu i zagledala u pripravljenu hranu. — 

Moglo bi se reći da sam previše toga poţeljela. Znaš i sam da je

neke stvari nemoguće poučiti. Najbolji letači rode se s tim 

talentom pa stoga bilo tko za koga bih se mogla udati mora 

potjecati iz dobre obitelji. Ne ţelim se udajom srozati, ali isto 

tako ţelim voljeti. Ljubav i obiteljsko podrijetlo. Teška 

kombinacija. 

Prišla je stolu s tanjurom u ruci. — Otac mije običavao govoriti 

da je bolje za Cardoze da izumru nego da dobije unučad bez 

prave krvi. — Sjela je i podigla vilicu. — Pa, ja imam svoju 

izreku. Bolje je za Cardoze da izumru nego da se ja udam za 

mlakonju kojeg ne mogu poštovati. 

— Pametno. 

Podigla je vilicu kako bi zagrizla, a onda je odloţila i bez 

ustručavanja zagledala se u njega. Primijetio joj je iskru u 

očima. - Obitelj Markov još je starija od obitelji Cardoza. Tata 

mi je jednom rekao da te nisam smjela pustiti. Nasmijala sam se 

na to, jer si onda bio samo dijete, ali pet godina razlike medu 

nama zapravo nije bogzna što, zar ne? Oboje smo posljednji 

pripadnici cirkuskih dinastija. 

Veselo je odmahnuo glavom. - Alija nemam namjeru još dugo 

odrţavati svoju dinastiju na ţivotu. Ţao mije, dušo, ali morat 

ćeš negdje drugdje potraţiti banku sperme. 

Nasmijala se, podigla roladu i pokušala je cijelu ugurati u usta. 

— Sva sreća da te ne ţelim. U protivnom ne bi imao šanse. 

I tako je njihova afera nastavila plamtjeti, toliko pohotna i 

prepuna uţitaka da uopće nije obraćao paţnju na sve veću 

posesivnost u njezinim pogledima, kao ni na činjenicu da gaje 

postupno prestala zadirkivati da je manje vrijedan. — Mi smo 

srodne duše — rekla mu je jedne noći, a glas joj je bio 

promukao od uzbuđenja. - Ti si moja muška verzija. 

I bila je u pravu. Ipak, nešto duboko u njemu pobunilo se na tu 

usporedbu. Iako joj se divio, bilo je nešto nemilosrdno u vezi 

nje što gaje odbijalo. Moţda zato stoje puno nje doista 

prepoznao u sebi. I kako bije spriječio da nastavi dalje, raširio je 

njezine mišićave noge i prodro u nju jednim silovitim naletom.

Unatoč gotovo neprimjetnim promjenama u njezinom 

ponašanju, nije bio pripravan na ono što se dogodilo jednog 

lijenog poslijepodneva na praznoj parceli u blizini Waycrossa u 

Georgiji. Tad mu je priznala da ga voli. I dok je to izgovarala, 

shvatio je da se ne šali. 

—Zao mije — odvratio je stoje njeţnije mogao, kad je okončala 

-ali naša veza ne moţe uspjeti. 

—Naravno da moţe. Suđeno nanije. 

Odbila je čuti da nikad neće moći voljeti i daje sposobnost 

voljenja batinama odavno istjerana iz njega, još dok je bio 

dijete. Plamen u njezinim očima ukazao mu je da njegovo 

odbijanje doţivljava tek igrom, štoviše izazovom kojemu se 

suprotstavila s istom odlučnošću kojom je svladala trostruki 

salto. Tek kad ga je zatekla kako si pakira kovčeg s namjerom 

da se pokupi nakon posljednjeg nastupa, konačno je shvatila. 

Doista se nije šalio. Ne voli je. I neće je oţeniti. 

Apsolutna konačnost njegove odluke uništila ju je u 

samou-vjerenju da moţe dobiti što god poţeli. Poludjela je i 

učinila nezamislivo. Povukla je potez koji mu nikad neće 

oprostiti. Stala gaje preklinjati daje ne ostavi. 

U tom je trenutku vjerojatno bio jedina osoba na svijetu koja je 

shvaćala što sve uništava, dok plače padajući ničice pred njega. 

Oskvrnula je svoj ponos, jedino što ju je činilo onim što uistinu 

jest. 

— Sheba, prestani. Moraš prestati. — Pokušao ju je podići, ali 

toliko se grčevito drţala za njega i ridala s toliko razornim 

očajem, daje shvatio kako će ga to pratiti do groba. I u tom 

trenutku osjetio je kako joj se ljubav pretvara u mrţnju. 

Owen Quest, kojega je privukla nastala buka, uletio je u 

prikolicu i sve shvatio u sekundi. Pogledao ga je i glavom 

ukazao prema vratima. — Idi. Ja ću to riješiti. 

Tjedan dana poslije udala se za njega, muškarca gotovo dvaput 

starijeg od sebe, koji joj nije mogao podariti djecu, a Alex je 

jedini znao zašto. Odbacivši je uništio joj je srţ i mogla se 

oporaviti samo ako se veţe za moćnog muškarca, koji će je

postaviti na prijestolje. Kako joj je otac umro, okrenula se 

Owenu. 

— Alex! — Heatherin preplašen glas probio se do njega kroz 

uznemirujuća sjećanja. — Vidjela sam Daisy! Kod Sinjunova je 

kaveza! 

Sheba je načula što je rekla i odmah napustila Jacka Dailvja 

vraćajući se do njega. —Ja ću to srediti. 

— Nećeš. To je moj posao. 

Zagledali su se jedno u drugo, zarobljeni u okrutnoj borbi ega, 

a on je prokleo Owena Questa što je i jednom i drugom to 

priuštio. Tek je nakon njegove smrti shvatio kako ga je stari 

prepredeni lešinar izmanipulirao. Računao je da će njih dvoje 

izgladiti stvari, vjenčati se i sačuvati cirkus. Zapravo uopće nije 

shvaćao ni njega ni nju. Niti je računao da će mu mala 

razmaţena kradljivica zvana Daisy Devreaux pokvariti 

planove. 

Heather je krenula s njim pokušavajući odrţati korak, a čelo joj 

se namrštilo od brige. - Nije u pitanju puno novca. Samo dvije 

stotine dolara. To nije puno. 

Obuhvatio ju je oko ramena i lagano privio k sebi. - Ne miješaj 

se, Heather, u redu? 

Pogledala ga je tamnim i zabrinutim očima. — Nećeš je valjda 

izbičevati, Alex? Moj je brat rekao da hoćeš. Rekao je da ćeš je 

izbičevati. 

Glasovi su probudili Daisy. Podigla je glavu s pognutih koljena 

i shvatila da je zadrijemala sjedeći na tlu pred Sinjunovim 

kavezom. Dok se protezala, prisjetila se boli koju je osjetila i 

sablasnog poistovjećenja s tigrom. Kako bizarno! Zasigurno je 

to usnula. Ipak, doimalo se tako stvarnim. 

Bacila je pogled prema kavezu. Sinjunova je glava bila 

uzdignuta, a uske izbačene razotkrivajući ponovno bijele mrlje 

na poleđini. Slijedila je njegov pogled i zamijetila Alexa kako 

hita prema njoj, dok ga u stopu prate Sheba i Heather. Polako 

se uspravila na noge.

— Gdje je novac? — Sheba je dobacila. 

—Ja ću to srediti — Alex ju je presjekao. 

Daisy je osjetila kako je prolaze hladni trnci kad mu je na licu 

prepoznala hladnoću i odlučnost. Sinjun se stao nemirno 

prešetavati kavezom. — Srediti što? Što se dogodilo? 

Sheba ju je prostrijelila prezirnim pogledom. Smrznula se. -Ne 

glumi neduţnost. Znamo da si uzela novac. Vrati ga! Ili si ga 

već negdje skrila? 

Sinjun je zareţao. 

— Nisam ništa skrila. O čemu govoriš? 

Alex je prebacio smotani bič iz jedne u drugu ruku. — U 

blagajni nedostaje dvije stotine dolara. —To je nemoguće. —Ali 

je tako. —Nisam ih uzela! —Vidjet ćemo. 

Nije mogla povjerovati. — Nisam samo ja radila u kolima. 

Moţda je Pete nešto vidio. Zamijenio me kad sam otišla 

isprobati kostime. 

Sheba joj je prišla. — Zaboravljaš da sam navratila kako bih 

provjerila blagajnu kad si se vratila. I sve se poklapalo. Dvije 

stotine dolara nestalo je nakon toga. 

—To nije moguće. Bila sam tamo sve vrijeme. Novac nije 

mogao samo tako nestati. 

— Pretraţit ću je, Alex. Moţda ga još uvijek ima sa sobom. 

Iako nije povisio glas, odvratio je zapovjednim tonom: — Nećeš 

je ni taknuti. 

—Što ti se dogodilo? — Sheba je uskliknula. — Otkad 

razmišljaš kurcem? 

—Ni riječi više. — Okrenuo se prema Heather, koja je pratila 

razgovor. — Idi, dušo. Ovo će se razriješiti do jutra. 

Heather je nećkajući krenula, ali zato je Daisy zamijetila da su 

se drugi stali okupljati. Neeco Martin, dreser slonova, pojavio 

se s Jackom Dailvjem, a Bradv je došao s jednom od 

zabavljačica. 

I Alex je zamijetio da privlače gomilu pa se okrenuo prema njoj. 

— Ako mi sada predaš novac, spriječit ćemo još gadnije stvari. 

—Nemam ga!

—Onda ću ga morati potraţiti, a započet ću tako što ću te 

prepipati. 

-Ne! 

Zgrabio ju je za ruku i Sinjun je moćno zarikao kad ju je stao 

gurati prema prikolici. Sheba je hodala slijeva, dajući na znanje 

da im se namjerava pridruţiti. 

Krajičkom oka Daisy je ugledala ozbiljna i nenasmiješena lica 

drugih, istih onih ljudi koji su se okupili oko svadbene torte 

prethodne noći. Jill je bila među njima, ali ovaj puta je 

izbjegavala pogledati je u oči. Madeline je okrenula glavu, a 

Brady Pepper ju je ošinuo pogledom. 

Dok su joj se Alexovi prsti zabijali u ruku, osjećaj izdaje uvlačio 

joj se duboko u dušu. — Nemoj dopustiti da se išta više dogodi. 

Znaš da nikad ne bih ukrala. 

—Zapravo to uopće ne znam. - Zaustavili su se do prikolice i 

rukom u kojoj je drţao bič ukazao je prema vratima. — Ulazi 

unutra. 

—Kako moţeš biti takav? — To mije posao. — Gurnuo ju je 

prisiljavajući je da se popne. Sheba ih je slijedila u prikolicu. - 

Ako si neduţna, ne moraš brinuti. 

— Neduţna sam! 

Odbacio je bič na stolicu. — Onda ti neće smetati ako te 

pretraţim. 

Pogledala je njega pa nju i u njegovim i njezinim očima 

prepoznala hladnu odlučnost od koje joj je pozlilo. Unatoč tome 

što im se dogodilo u prošlosti, bilo je očigledno da su se sada 

ujedinili protiv nje. 

Alex je poduzeo korak, na što se odmah povukla prema 

kuhinjskom pultu, gdje ju je još nekoliko sati ranije ljubio s 

toliko strasti. - Ne mogu ti dopustiti - odvratila je s očajem u 

glasu. — Zavjetovali smo se. Ne okreći leđa zavjetu. — Iako je 

znala da tako biva samo još više kriva u njegovim očima, 

brakovi se zasnivaju na povjerenju i učini li to što namjerava 

učiniti, više neće dobiti novu priliku, 

— Privedimo to kraju.

Pomaknula se u stranu klizeći uz pult. — Ne mogu ti dopustiti 

da me diraš. Molim te, vjeruj mi! Nisam ukrala novac! Nikad u 

ţivotu nisam ništa ukrala! 

— Prestani, Daisy. Samo oteţavaš stvari. 

Shvatila je da neće popustiti. Odlučan u svojoj namjeri, 

prikucao ju je za smočnicu. 

Otupjelo se zagledala u njega. — Ne čini to — prošaptala je. — 

Molim te. Preklinjem te. 

Na trenutak se ukočio, a onda su mu se dlanovi spustili na 

njezine slabine. Dok ga je Sheba promatrala, obgrlio je njezin 

struk i bokove i krenuo nagore opipavajući joj trbuh, leđa, i 

grudi, koje je tako njeţno drţao u rukama tek nekoliko sati 

ranije. S gađenjem je zaţmirila kad joj je ruke uvukao medu 

noge. 

— Trebao si mi vjerovati - prošaptala je kad je završio. 

Odmaknuo se unatrag i zabrinuto je pogledao. — Ako ga 

nemaš kod sebe, zašto si mi se opirala? 

-Jer sam htjela da mi vjeruješ. Nisam kradljivica. 

Zagledali su se jedno u drugo. Učinilo joj se da namjerava nešto 

reći, ali je Sheba iskoračila. 

— Imala je dovoljno vremena kako bi ga se riješila. Pretraţi 

prikolicu, a ja ću provjeriti »pick up«! 

Zakimao je i Sheba se pokupila. Daisy je osjetila kako joj zubi 

cvokoću iako je noć bila topla. Dovoljno je saznala o njihovu 

odnosu. Bilo je očigledno da bar u jednom pogledu vjeruju 

jedno drugom. I da ne vjeruje njoj. 

Srušila se na kauč i obgrlila koljena kako bi se prestala tresti. 

Nije ga promatrala kako provjerava ormariće i prekopava 

njezine stvari. Zaposjeo ju je osjećaj neizbjeţnosti. Više se nije 

mogla prisjetiti kako izgleda imati ţivot pod nadzorom. Moţda 

joj to nikad nije ni išlo za rukom. Prvo je ţivjela po majčinom, a 

onda po očevom nalogu. A sad joj je taj opasni muškarac 

preuzeo nadzor nad ţivotom. 

Šuškanje je nadomjestila duboka tišina. Zagledala se u izlizani 

dezen saga. - Pronašao si ga, zar ne?

— Na dnu torbe, gdje si ga i skrila. 

Podigla je glavu i ugledala rastvorenu vrećicu do njegovih 

nogu. Hrpica presavijenih novčanica leţala mu je na dlanu. — 

Netko gaje podmetnuo tamo. Nisam ga skrila. 

Ugurao ih je u dţep. — Prestani igrati igrice. Stjerana si u kut. 

Bar imaj toliko muda pa priznaj istinu i otrpi posljedice. 

— Nisam ga ukrala. Netko mi je to smjestio. — Ĉinilo joj se 

posve očiglednim da se Sheba skriva iza cijele stvari. Kako mu 

nije jasno? — Nisam to učinila! Moraš mi vjerovati. 

Zamolba joj je zamrla na usnama kad je zamijetila kako nemilosrdno 

stišće čeljust. Ničim mu neće promijeniti mišljenje. I 

s uţasnom rezignacijom, na posljetku je rekla: — Prestat ću se 

braniti. Rekla sam istinu i ne mogu učiniti ništa više od toga. 

Prišao je i spustio se na stolicu nasuprot njoj. Djelovao je 

umorno, ali ona se osjećala još umornijom od njega. - Prijavit 

ćeš me policiji? 

—Mi sami rješavamo probleme. —A ti si sudac i porota? 

—Tako funkcioniraju stvari. 

Iako bi cirkus trebao predstavljati magično mjesto, sve na što je 

naletjela bili su bijes i sumnja. Zagledala se u njega 

pokušavajući prodrijeti kroz nepropusnu krinku koju je 

navukao. — A što ako pogriješiš? 

— Ne griješim. Ne mogu si to priuštiti. 

Prepoznala je zlosretni ton u njegovu glasu. Tako savršen 

primjer arogancije zasigurno izaziva nesreću. I počelo ju je 

stezati u grlu. Iako je rekla da se više neće braniti, lavina 

osjećaja nije joj dala mira. Progutavši slinu zagledala se u 

opuštene ruţne zavjese koje su prekrivale prozor iza njegovih 

leda. - Nisam ukrala tih dvije stotine dolara. 

Ustao je i prišao vratima. — Sutra ćemo se obračunati s 

posljedicama. Ne napuštaj prikolicu. Pokušaš li, obećavam ti da 

ću te pronaći. 

Prepoznala je hladnoću u njegovu glasu. Kakvu joj to kaznu 

sprema? No, nije sumnjala u njezinu okrutnost.

Otvorio je vrata i izašao u noć. Načula je tigrovu riku i 

zadrhtala. 

Sheba ga je promatrala kako izlazi. Kad je bacila pogled na 

dvije stotine dolara koje joj je predao, shvatila je da mora 

zbrisati i već za nekoliko sekundi jurila je autocestom u svojem 

Cadillacu, ne mareći kamo, jednostavno ţudeći za privatnošću 

kako bi proslavila Alexovo poniţenje. Unatoč ponosu i 

aroganciji, Alex Markov oţenio je najobičniju kradljivicu! 

Samo nekoliko sati ranije, kad joj je Jill Dempsev rekla da se 

oţenio, došlo joj je da umre. Uspijevala je trpjeti ruţno sjećanje 

na dan kad je izgubila vlastiti ponos degradiravši se pred njim, 

ali samo zato stoje bila uvjerena da se nikad neće oţeniti. Kako 

bi mogao pronaći ţenu koja će ga razumjeti poput nje, njegove 

blizankinje, njegova drugog »ja«? Ako neće nju oţeniti, neće 

nikoga drugog. I time je spasila ponos. 


No, sad je tomu došao kraj. Nije mogla povjerovati da ju je 

odbacio radi tako beskorisne igračke! I prisjećanje na to kako je 

ridala grčevito ga se drţeći i preklinjući ga daje voli, ponovno je 

oţivjelo. Gotovo kao da se netom zbilo. 

Ipak, brţe nego stoje očekivala, kaţnjen je za počinjenu pogrešku, 

a ona će opet moći ponosno podići glavu. Nema goreg 

udarca njegovu ponosu. Ako ništa drugo, njezino je poniţenje 

bilo privatno, a njegovo razotkriveno cijelom svijetu. 

Pritisnula je dugme na radiju i kabinu je ispunila hard rock 

glazba. Uistinu ih saţaljeva. Propustio je priliku da oţeni 

kraljicu arene i završio u braku s običnom kradljivicom. 

Dok je tako jurila mjesečinom obasjanom autocestom Sjeverne 

Karoline, Heather Pepper je sjedila sklupčana iza očeva 

Airstreama, obraza vlaţnih od suza i omotavši se mršavim 

rukama oko prsa. 

Zastoje učinila tako uţasnu stvar? Da joj je mati ţiva, 

porazgovarala bi s njom o svemu i pojasnila da to uopće nije 

isplanirala, nego daje ladica blagajne jednostavno bila otvorena,

a kako mrzi Daisy, sve se dogodilo u trenutku. I majka bi joj 

pomogla da raščisti cijelu stvar. 

Ali više nije ţiva. Sazna li joj otac što je učinila, zauvijek će je 

zamrziti. 

107 

Evo vam lopata, gospođice - dobacio je tip zaduţen za slonove 

— a ovo su tačke. Očistite kamion. 

Gurnuvši joj lopatu u ruke, jednostavno je odšepesao. Taj 

sasušen starac, pognut od artritisa i s upalim obrazima zbog 

izgubljenih straţnjih zuba, zvao se Digger, a radio je za Neeca 

Martina, dresera. I sad joj je postao šef. 

Daisy se tupo zagledala u lopatu. To joj je kazna. Očekivala je 

da će je Alex zatvoriti u prikolici, koristeći se njome kao 

putujućom zatvorskom ćelijom, ali trebala je pretpostaviti da 

neće poduzeti nešto tako jednostavno. 

Prethodne je noći plakala, sve dok nije usnula na kauču. Nije 

imala pojma kad je došao nije li se vratio. Moţda je proveo noć 

s jednom od zabavljačica. Spopao ju je jad. Jedva da joj je rekao 

riječ-dvije tijekom jutrašnje voţnje, a i kad je to učinio, izvijestio 

ju je da će raditi za Diggera i da neće napuštati parcelu bez 

njegova dopuštenja. 

Bacila je pogled s lopate prema unutrašnjosti kamiona. Slonovi 

su već bili iskrcani s masivne prikolice kroz ogromna središnja 

vrata, koja su izlazila na kosinu. Ţeludac joj se okrenuo, a val 

mučnine podigao u grlo. Prikolica je bila prepuna izmeta. U 

hrpama. Neke su bile gotovo uredne i komadići slame izbijali 

su iz njih, a druge su izgazila divovska stopala. 

I taj smrad. 

Okrenula je glavu i udahnula svjeţeg zraka. Suprug joj vjeruje 

daje kradljivica i laţljivica i iz kazne ju je izgnao na posao sa 

slonovima, iako mu je rekla da se boji ţivotinja. Bacila je 

ponovno pogled prema prikolici. 

Dragi Boţe.

Shvativši da je poraţena, shvatila je ujedno da je i podbacila. 

Neće to moći izvesti. Drugi imaju skrivene zalihe snage na koje 

se mogu osloniti u kriznim razdobljima, ali ne i ona. Ona je 

mekana i beskorisna. Sve što joj je otac rekao zapravo je istina. I 

Alex je bio u pravu. Ni u čemu nije dobra, osim u razgovorima 

na zabavama, a to u ovom svijetu nema nikakve vrijednosti. 

Dok joj je kasno poslijepodnevno sunce prţilo glavu, zagledala 

se u svoju dušu, ali nije bila u stanju pronaći ni najmanji tračak 

hrabrosti. Odustajem. Lopata joj je pala na kosinu popraćena 

zveketom. 

—Je li ti konačno dosta? 

Stajao je u podnoţju kosine. Polako je zakimala. 

Pogledao ju je, a ruke su mu bile naslonjene na bokove 

izblijedjelih traperica. — Ljudi su se kladili hoćeš li se uopće 

usuditi popeti u kamion. 

—A ti? - Gotovo je prošaptala lagano promuklim glasom. 

—Nisi odgojena kako bi lopatom čistila govna. Svakome je to 

jasno. Ali samo da znaš, ja se nisam kladio. 

Ne iz odanosti, bila je uvjerena, već samo kako bi zaštitio ugled 

šefa. Odmjerila gaje sa suzdrţanom radoznalošću. — Sve si 

vrijeme znao da to neću biti sposobna učiniti, zar ne? 

Polako je zakimao. — Tako je. 

—Zašto si me onda prisilio? 

—Morala si shvatiti da nećeš uspjeti. Ali trebalo ti je vremena. 

Pokušao sam reći Maxu da nema ni najmanje šanse da ovdje 

preţiviš, ali nije me htio slušati. — Glas mu se gotovo raznjeţio 

i iz nekog razloga to ju je više uznemirilo od uobičajenog 

prezira. - Vrati se u prikolicu, Daisy, i presvući se. Kupujem ti 

zrakoplovnu kartu i otići ćeš odavde. 

Ali kamo? Nema kamo pobjeći. Načuvši Sinjunovo rezanje i 

potom riku, bacila je pogled prema kavezu, ali kamion s vodom 

ispriječio joj se na putu. 

—Dat ću ti nešto novca kako bi se snašla dok ne pronađeš 

posao.

—Kad smo bili u limuzini i kad sam te zamolila za pozajmicu, 

nisi mije htio dati. Zašto to sada činiš? 

—Obećao sam tvojem ocu da ću ti dati šansu. I odrţao sam 

riječ. 

Okrenuo se i uputio prema prikolici, uvjeren da ga slijedi. I 

upravo joj se ta njegova nevjerojatna samouvjerenost probila 

kroz opći jad zamjenjujući ga čistim bijesom, toliko nepoznatim 

njezinoj vedroj naravi, da isprva gotovo nije shvatila o čemu je 

riječ. Toliko je siguran u njezino beskičmenjaštvo, da čak nije ni 

posumnjao da će se predati. 

A učinit će to, zar ne? 

Ponovno je pogledala lopatu koja je leţala na kosini. Sasušeno 

gnojivo uhvatilo se za oštricu i ručku, privlačeći roj muha. I 

buljeći u nju shvatila je daje ta prljava lopata jedino što joj je 

preostalo od svih odluka koje je donijela u ţivotu. 

Zajecavsi i zadrhtavsi, zgrabila ju je i uvukla se u neugodnu 

unutrašnjost prikolice. Zadrţala je dah, ugurala oštricu ispod 

najbliţe gomile, s mukom je podigla i drhtavim rukama 

prenijela do tački. Osjećajući kako joj pluća gore, zadahtalaje u 

potrebi za svjeţim zrakom i gotovo se ugušila od smrada. No, 

ne dajući si vremena za razmišljanje, bacila se na iduću hrpu i 

potom iduću. Ruke su je boljele, ali nije usporila. 

Alexove čizme zatutnjale su kosinom. — Dosta, Daisy. Izađi 

van. Pobunila se protiv boli u grlu. - Pusti me. 

—Nećeš preţivjeti ovdje. Tvoja tvrdoglavost samo odgađa 

neizbjeţno. 

—Vjerojatno si u pravu. - Izgubila je bitku protiv suza i one su 

joj potekle niz obraze. Zašmrcala je, ali nije se zaustavila. 

—Jedino što mi ovim dokazuješ jest da si luda. 

—Ne pokušavam tebi ništa dokazati i doista ne ţelim više 

razgovarati. — Ponovno zadrhtavsi i zajecavši, podigla je još 

jednu hrpu i jedva smogla snage odvući je do tački. 

—Plačeš? 

—Pusti me na miru!

Zakoračio je u unutrašnjost i stao pred nju. — Plačeš. Doista 

plačeš. Glas joj je zadrhtao. — Oprosti, ali na putu si mi. 

Posegnuo je za lopatom, no odmaknula ju je prije nego ju je 

dotaknuo. Nalet bijesom potaknuta adrenalina dao joj je 

dovoljno snage da oštricu ugura pod novu hrpicu balege, 

pokupi je i zamahne prema njemu. - Pusti me na miru! Ozbiljno 

ti kaţem, Alex! Ne ostaviš li me na miru, zasut ću te! 

- Ne bi se usudila. 

Ruke su joj drhtale, a suze klizile s brade na majicu, ali nije 

sklonila pogled. — Ne bi trebao izazivati nekoga tko nema što 

izgubiti! 

Na trenutak nije ništa poduzeo, a onda je polako odmahnuo 

glavom i povukao se. — Kako god ţeliš, ali samo si oteţavaš 

stvari. 

Bila su joj potrebna dva sata kako bi očistila prikolicu. Najteţe 

od svega bilo je manevrirati teškim tačkama niz kosinu. Za 

prvog pokušaja nagnule su se u stranu i morala je sve ponovno 

pokupiti. Iako je pritom sve vrijeme plakala, nije se zaustavila. 

Povremeno bi pogledala i zamijetila ga kako je mimoilazi, 

zlaćanih očiju na oprezu, ali nije se osvrtala. Bol koju je osjećala 

u rukama i ramenima postala je nepodnošljiva. Ipak, stisnula je 

zube i prisilila se nastaviti. 

Kad je konačno crijevom isprala unutrašnjost, zastala je na 

izlazu. Majica i traperice koje joj je kupio dva dana ranije bili su 

zaprljani, kao i svaki drugi dio nje. Kosa joj se raščupala i 

razvukla oko lica, a nokti su joj bili polomljeni. Preletjela je 

pogledom obavljen posao i pokušala osjetiti mrvicu ponosa, ali 

bila je isuviše iscrpljena. 

Potonula je naslonivši se na poklopac ukrcajnog dijela kamiona. 

S tog je poloţaja, pri vrhu kosine, ugledala odrasle slonove 

kako stoje lancem zavezani u blizini ceste i reklamiraju cirkus 

vozačima u prolazu. 

- Siđite, gospođice — Digger je dobacio. — Niste još gotovi. 

Odšepesala je do podnoţja kosine, oprezno gledajući mlade 

slonove koji su se motali nevezani ni desetak metara dalje.

Ukazao je prema njima. — Bebe treba napojiti. Upotrijebite ovaj 

ostan i odvedite ih do korita. - Ukazao je na dugačku motku s 

kukom na kraju, a onda prišao slonićima, od kojih je svaki 

zasigurno teţio tonu. Kombinacijom glasovnih zapovijedi i 

laganih dodira ostanom pokrenuo ih je prema pocinčanom 

tanku ispunjenom vodom. Daisy se zadrţala podalje, dok joj je 

srce panično tuklo od straha. 

Pogledao ju je. - Ne moţete odatle obaviti posao. 

Oprezno je krenula prema njemu govoreći si da su, unatoč 

veličini, ipak samo bebe. Bar nisu zločesti poput malih pasa. 

Primijetila je da neki od njih koriste usta kako bi pijuckali 

izravno iz korita, dok su drugi vodu djelomično usisavali 

surlama, a onda je prinosili ustima. Digger je zamijetio da se još 

uvijek drţi sa strane. -Ne bojite ih se valjda, gospođice? 

—Zovem se Daisy. 

—Ne smijete nikad ţivotinji pokazat da je se bojite. 

—I drugi mi to govore. 

—Morate joj pokazat 'koje šef. Pokaţite im da ste šef. Pljusnuo 

je rukom jednog slona pomičući ga u stranu kako bi napravio 

mjesta za druge. Dok je bila na tribinama, slonici su joj se 

učinili draţesnima s klempavim ušima, dugačkim i 

zakrivljenim trepavicama i ozbiljnim izrazom lica. No, sad je 

bila prestravljena do kosti. 

Ugledala je Neeca Martina do odraslih slonova, iako su joj rekli 

daje zapravo riječ o ţenkama. Trznula se kad je jednog od njih 

pošteno udario ostanom. Iako ne voli ţivotinje, nešto u njoj s 

gađenjem se lecnulo. Ti slonovi nisu odabrali biti u cirkusu i ne 

treba ih zlostavljati samo zato što ne slijede pravila koja su im 

ljudi nametnuli, posebice kad ta pravila ne poštuju instinkte 

njihove vrste. 

—Moram Neecu pomoći da pripremi sve za slonove — Digger 

je dobacio. - Odvedite bebe do štrika. Za nekoliko minuta 

pomoći ću vam da ih zaveţete. 

—O, ne! Ne, mislim da neću moći...

—Onaj tamo je Puddin'. Ovaj je Tater. Onaj na kraju je Pebbles, 

a onaj tamo Bam Bam, ali zovemo ga Bam. Hajde, Pebbles, ne 

radi probleme! — Dobacio joj je ostan i pokupio se. 

Daisy se zbunjeno zagledala u kuku, a onda u slonice. Bani je 

otvorio usta, kako bi zijevnuo ili kako bije pojeo, nije bila 

sigurna s kojim ciljem, ali je odmah odskočila unatrag. Dva 

slona uronila su surle u korito s vodom. 

Dosta, pomislila je. Uspjela je očistiti cijelu prikolicu, ali 

pribliţiti se tim slonovima nadilazi njezine sposobnosti. 

Dosegnula je apsolutni limit onoga stoje kadra učiniti. 

U daljini je primijetila Alexa kako je promatra, čekajući poput 

lešinara da se baci na njezino beskorisno truplo i potom ga se 

riješi. 

Zadrhtala je i poduzela nesiguran korak. — Ha... hajdemo, 

dečki. — Oprezno je ukazala ostanom. 

Bam, ili moţda Pebbles, podigao je glavu i podrugljivo je 

pogledao. 

Poduzela je još jedan nesiguran korak. — Molim vas, nemojte 

mi raditi probleme. Dan mi je bio uţasan. 

Tater je podigao surlu iz korita i okrenuo glavu prema njoj. Nije 

se ni snašla kad ju je iznenada zapljusnuo mlaz vode u lice. 

— Ah - uskliknula je i odskočila unatrag. 

Tater je krenuo šlampavo kaskajući, ali ne prema uţetu, već 

prema prikolicama. 

— Vrati se — povikala je brišući si oči. — Ne tamo! Molim te! 

Neeco je dojurio drţeći dugačku metalnu šipku s vrhom u 

obliku slova U. Gurnuo gaje prema Tateru odabravši mjesto iza 

jednog uha. Slon je glasno i bolno zacičao i odmah krenuo 

prema uţetu. Drugi su krenuli za njim. 

Daisy se zagledala prvo u njih, a onda u Neeca. — Što ste mu 

učinili? 

Prebacio je šipku iz desne u lijevu ruku i iz očiju si uklonio 

dugu, isprano plavu kosu. - Ovo je šoker. Koristi se za stoku. Ja 

ga rabim samo kad moram i oni znaju da će ih struja opaliti ne 

budu li poslušni.

S gađenjem se zagledala u šipku. — Elektrošokovi? Nije li to 

prebrutalno? 

—Ĉovjek ne smije biti sentimentalan prema ţivotinjama. Ja ih 

oboţavam, ali nisam glup. Moraju znati tko im je šef ili će netko 

nastradati. 

- Neću to moći raditi, Neeco. Svima sam rekla da se bojim 

ţivotinja, ali izgleda da me nitko ne sluša. 

- Proći će te. Trebaš samo neko vrijeme provesti s njima. Ne 

vole nenadanu buku ili kad im se ljudi prikradaju pa im stoga 

uvijek prilazi sprijeda. — Oduzeo joj je ostan i predao šoker. — 

Ako te vide kako ovo nosiš, odnosit će se prema tebi s 

poštovanjem. Bebe nije teško kontrolirati. Nekoliko puta 

zacvrljiš i već si im privukla paţnju. Koristiš li ostan, pogodi ih 

iza ušiju. Tamo se nalaze velike nakupine ţivaca. 

Učinilo joj se kao daje prisiljena svjedočiti nečemu opscenom. 

Bacila je pogled prema slonićima i zamijetila daje Tater 

promatra. Izgledalo je kao da proučava šoker i premda je 

vjerojatno umislila, učinilo joj se da djeluje razočarano. 

Dok je Neeco odlazio, prišla je slonićima nakašljavši se kako ih 

ne bi iznenadila. Podigli su glave i s neugodom se promeškoljili 

zamijetivši što nosi. Bam je otvorio usta i glasno i tuţno zatulio. 

Zasigurno su navikli da ih se poreda pomoću šokera. Neeco 

Martin joj se nikako ne sviđa, a taj joj se šoker više gadi nego 

što joj je povećava samopouzdanje. Koliko god se bojala 

ţivotinja, nikad neće biti u mogućnosti ozlijediti ih. Odbacila 

gaje iza bale sijena. 

Ĉeznutljivo je pogledala prema Alexovoj prikolici. Ni tri dana 

ranije smatrala ju je ruţnom, ali sad joj se doimala najugodnijim 

mjestom na svijetu. Podsjetila se daje uspjela preţivjeti čišćenje 

balege. U tom slučaju, moţe i ovo. 

Ponovno je prišla slonićima, ovaj puta bez šokera. Nekoliko su 

je sekundi promatrali i očigledno zadovoljni što više ne 

predstavlja prijetnju, nastavili se veselo koprcati po tlu. 

Svi osim Tatera. Smiješi li joj se ili joj se samo privida? I nema li 

nešto đavolje u njegovu osmijehu?

- Dobri slonici. Dobre male bebice - protepala je. - I dobra 

Daisy. Jako, jako dobra Daisy. 

Pebbles i Bam Bam su podigli glave pogledali se i gotovo s 

gađenjem zakolutali očima. Tater je u međuvremenu podigao 

balu sijena i bacio si ga na leda. Druge bebe nastavile su je 

promatrati. Kako joj se učinilo da Tateru više ne smeta njezino 

prisustvo, zaključila je daje najpristupačniji u kvartetu. 

Ponovno si je nabacio sijena na leđa. Poduzela je nekoliko 

koraka i zaustavila se na gotovo tri metra udaljenosti. Stao je 

njuškati po tlu. 

- Dobar Tater. Tater je dobra mala beba. — Primaknula se za još 

nekoliko centimetara, tepajući mu kao da je uistinu prava beba. 

— Dobar i pristojan dečko. — Bila je toliko blizu da mu je 

gotovo mogla potapšati surlu. Osjetila je kako joj se koţa lije pi 

od znoja. - Tater voli Daisy. Daisy je Taterova prijateljica. — 

Polako je ispruţila ruku, pomičući je milimetar po milimetar, 

uvjeravajući se da slonovi ne jedu ljude, daje sve... 

Bum! 

Surla ju je udarila u prsa i odbacila na tlo. Tako je zviznula da je 

pred sobom ugledala zvijezde, a boljoj je presjekla lijevu stranu 

tijela. Ĉim joj se vid povratio, primijetila je slonica kako 

zadovoljno podiţe surlu oglašavajući se mlađahnom, ali 

neosporivo pobjedonosnom trubom. 

Ostala je sjediti na tlu, previše potištena kako bi ustala. A onda 

su joj se u vidnom polju pojavile sandale boje lavande sa sitnim 

srebrnim zvjezdicama. Podigla je glavu i ugledala Bathshebu 

Quest kako je promatra kroz tamne naočale. Nosila je rastezljivi 

bijeli top i bijele hlačice spuštena struka, koje joj je pridrţavao 

remen boje lavande. Na boku je drţala tamnokoso djetešce koje 

je već imala prilike vidjeti s jednim od braće Tolea i njegovom 

suprugom. Zagledala se u nju, a onda podigla naočale na tjeme, 

odmičući kosu i razotkrivajući ogromne zvjezdaste naušnice od 

laţnih dijamanata purpurne boje.

Daisy je očekivala prepoznati likovanje u njezinim očima, ali 

umjesto toga zamijetila je samo zadovoljstvo i shvatila daje 

toliko nisko pala daje Sheba više ne smatra ni prijetnjom. 

— Gdje te je, do vraga, pronašao? 

Odmahujući glavom zakoračila je preko njezinih nogu, prišla 

Tateru i potapšala ga po surli. — Ti si mali vrag, zar ne, stari 

moj? Nije li, Theo? — Uštinula je malenog za stopalo. 

Dotučena na svim područjima, Daisy se više nije mogla nositi 

ni s čime. Što se nje tiče, odradila je svoj posao tog dana i 

preţivjela, iako na jedvite jade. Digla se na noge i uputila 

prema prikolici zamijetivši Alexa kako ulazi. Ne ţeleći doţivjeti 

još jedan okršaj s njim, okrenula se i besciljno stala lutati 

parcelom. 

Dvije zabavljačice primijetile su kako dolazi i okrenule se, a 

jedan od klaunova odglumio je da je ne vidi. Očajnički je 

ţudjela za cigaretom. 

Iznenada joj je zastrašujuće kričanje probilo bubnjiće, natjeravši 

je da poskoči i podigne pogled. Frankie je bio u blizini jednog 

kamiona drţeći Jill za ruku. Ukazivao je na nju i kričao. Jill ga je 

podigla i bez riječi se jednostavno udaljila. 

Daisv je osjetila mučninu. Poruka je bila jasna. Izopćena je. 

Besciljno je nastavila tumarati, sve dok se nije zaustavila kod 

šatora s menaţerijom. Bočno je krilo bilo podignuto i primijetila 

je da su sve ţivotinje unutra osim Sinjuna, čiji se kavez još 

uvijek nalazio na suncu. Izbacio je uši kad mu je prišla i s 

prezirom je pogledao. Prethodne je noći bilo premračno i nije 

vidjela u kakvom je stanju kavez pa je tek sada zamijetila daje 

prljav. Koliko je shvatila, Digger se trebao brinuti za 

menaţeriju, ali zasigurno mu je to bila jedna od posljednjih 

stvari na popisu. 

Ponovno je presrela tigrov pogled i ponovno nije bila u 

mogućnosti izbjeći mu. Prethodne noći krzno mu je blještalo 

pod svjetlošću reflektora, ali sad je bilo bez sjaja i doimalo se 

nezdravo. Zagledala se u tajanstvene zlatne šarenice i kako su

sekunde prolazile jedna za drugom, osjetila je kako joj postaje 

nepodnošljivo vruće. 

Znoj joj se stao cijediti pod pazusima i skupljati u vratnoj 

jamici. Lice joj je poprimilo crvenu boju, grudi se ovlaţile. 

Nikad prije nije joj bilo tako vruće. Poţeljela je strgnuti odjeću 

sa sebe i uroniti u bazen ledeno hladne vode. Gorjela je i 

nekako predosjećala da vrućina ne potječe od nje, već od tigra. 

— Tu si. 

Naglo je okrenula glavu i uočila Alexa kako joj prilazi. 

Odmjerio ju je od glave do pete i osjetila je kako je prolaze trnci 

od njegovih hladnih i bezosjećajnih očiju. 

— Imaš nešto slobodnog vremena prije nego se pripremiš za 

šou — rekao joj je. — Što kaţeš da se dovedeš u red pa ćemo 

vidjeti stignemo li večerati? 

-Šou? 

—Rekao sam ti da je to dio posla. 

—Ali ne večeras. Ne mogu večeras. Pogledaj me! 

I gotovo se saţalio nad njom. Svaki gram poštenja nalagao mu 

je da je ostavi na miru. Bila je blijeda u licu od iscrpljenosti i 

toliko prljava da je gotovo nije mogao prepoznati. Jedini još 

vidljiv trag šminke na njezinu licu bila je razmrljana maskara 

ispod donjih trepavica. Njezina njeţna ustašca spustila su se u 

rubnom dijelu i nikad prije nije vidio nekoga toliko na rubu 

strpljenja. 

No, istodobno sije nevoljko morao priznati da joj se divi što još 

uvijek stoji na nogama. Prisjetio se kako gaje lopatom zadrţala 

na udaljenosti i znao je koliko je to bio hrabar potez. Iznenadila 

gaje. Na ţalost, ta mala pobuna samo je odgodila neizbjeţno. 

Zašto ne ţeli odustati? Nije znao koji je to skriveni izvor snage 

pronašla što ju je doveo do te točke, ali znao je da neće potrajati 

i stoga je odbio dodatno je mučiti. Pobunio se protiv vlastite 

njeţnosti koja gaje tjerala da se smiluje, znajući da će to biti 

samo okrutnost umjesto dobrote. Što bude nasilniji prema njoj, 

to će prije spoznati istinu.

Ostao je odlučan u namjeri podsjetivši se daje kradljivica, a 

unatoč prilikama u kojima se nalazi, to joj nikad neće oprostiti. 

— Prva je predstava u šest. Nastavljaš sa slonovima. -Ali... 

Uočio joj je brazgotinu na nadlanici i podigao je kako bije 

proučio. — Kad si se posljednji puta cijepila protiv tetanusa? 

Upitno gaje pogledala. 

— Protiv infekcija? 

Zatreptala je. Bila je toliko iscrpljena da se morao oduprijeti 

nagonu da je podigne i odnese u prikolicu. No, nije ţelio 

razmišljati kako nosi njezino sitno i meko tijelo u svojem 

naručju. 

Da nije ukrala onaj novac, s njime bi provela noć, ali kako stvari 

stoje, toliko je pobijesnio, da se nije mogao pouzdati u vlastite 

dodire. Nije ju ţelio dirati. 

— Kad si se posljednji puta cijepila protiv tetanusa? — ponovio 

je oštrijim tonom. 

Zagledala se u posjekotinu na ruci. — Prošle godine. Porezala 

sam se dok sam se vozila na jahti Biffvja Brougenhausa. 

Isuse. Kako moţe biti u braku sa ţenom koja poznaje nekog po 

imenu Biffy Brougenhaus? Do vraga s njom! 

— Stavi antiseptik na to - odbrusio je. — I budi spremna za šou 

ili ćeš čistiti i prikolicu za konje. 

Odmarširao je namrgođena izrazom lica. Oduvijek se ponosio 

svojim poštenjem, ali u njezinom se društvu osjećao poput 

zlovoljnog nasilnika. Bila joj je to još jedna mana. 

Daisy je preţivjela šou, ponajviše zato što ju je iscrpljenost 

toliko otupjela da joj nije bilo neugodno javno nastupiti u 

oskudnom crvenom kostimu. Iako joj je Alex rekao da se 

pridruţi slonovima, zadrţala se iza njih pa je ispalo da je jedna 

od Letećih Tolea. 

Trebala joj je cijela vječnost kako bi se dovela u red, a bolne 

ruke bunile su joj se pri svakom pokretu. Oprala je i osušila 

kosu, stavila novu šminku slijedeći njegove upute i nanijela je 

više nego obično. Između nastupa je zaspala u prikolici drţeći

u ruci sendvič s maslacem od kikirikija. Da je nije protresao i 

probudio, propustila bi svoj ulazak. 

Nakon posljednjeg nastupa Neeco ju je uhvatio dok je izranjala 

kroz »straţnji ulaz«, kako su izvođači nazivali ulaz u glavni 

šator. - Pomozi Diggeru vratiti slonice u kamion. 

Iako joj se učinilo da Diggeru nije potrebna pomoć, to je 

očigledno bio dio njezina posla, a nije htjela još negdje 

podbaciti kako bi joj Alex i to mogao spočitnuti. — Sumnjam da 

ću mu biti od pomoći — odvratila je. 

— Samo se trebaju priviknuti na tebe, ništa drugo. 

Uvukla se u Alexov plavi ogrtač, koji je skinula s kukice u 

kupaonici. Iako je zasukala rukave, još uvijek joj je bio 

ogroman. No, u njemu je djelovala bar mrvicu čestito. 

Slonici su baš počeli izlaziti kroz straţnji izlaz kad je oprezno 

prišla Diggeru. — Nije ti potrebna pomoć, zar ne? 

— Samo hodajte uz njih, gospođice. Još uvijek su plahi u vašem 

društvu. 

S oklijevanjem je krenula za njim, ali na nekoliko metara udaljenosti. 

Odmah je razaznala Tatera, jer je bio najmanji u 

kvartetu, i prisjetivši se kako ju je zviznuo, oprezno gaje 

odmjerila dok je kaskao drţeći zavinutom surlom Puddina za 

rep. Kad su došli do uţeta, Digger ih je počeo vezati. 

— Dođi, Bam. Gledajte kako ja to radim, gospođice, pa će te 

naučiti. 

Toliko se usredotočila na to što je činio s Bamom da nije uočila 

kako joj se Tater smjestio iza leđa, sve dok nije osjetila nešto 

vlaţno kako joj curi za vrat, odnosno u ovratnik ogrtača. 

Uskliknula je i odskočila unatrag odmičući se od njegove 

izbačene surle. 

Maleni ju je odmjerio s tvrdoglavom iskrom u oku, poduzeo 

korak i ponovno izbacio surlu. Skamenjena, u nemogućnosti 

pomaknuti se ni milimetra, zagledala se u dvije drhtave 

nosnice koje su joj svake sekunde bivale sve bliţe. 

—D-dobar Tater. D-dobar slonić. — Uplašeno je zacičala kad joj 

se zakopao u vrat razdvajajući joj prednjicu ogrtača.

—Digger... — zakreštala je. 

Digger je podigao pogled i shvatio što se događa. — Nosite 

parfem? Progutala je slinu i prestravljeno zakimala. Sam vrh 

Taterove surle uronio joj je točno iza uha. 

— Lud je za ţenskim parfemima. 

—Što da radim? - odvratila je ostajući bez glasa. Digger ju je 

upitno pogledao. - U vezi čega? —T-Tatera? 

—Pa, ne znam točno, gospođice. Što ţelite učiniti? 

Načula je promukao cerek. — Vjerojatno se ţeli onesvijestiti. 

Zar ne, Daisy? 

Alex joj je prišao straga i pokušala je smoći hrabrost. — Ne... 

ne baš. 

—Sigurno imaš parfema na sebi. — Izbacio je ruku i pomilovao 

Puddin'a. Tater je u međuvremenu presretno zanjuškao i 

vrhom surle stao kopati po unutrašnjosti ovratnika Alexova 

ogrtača sve do podnoţja njezina vrata. 

—N-nitko mi nije rekao da ne smijem. — Ostala je zbunjena 

zamjećujući da slonić surlu gurka sve niţe, prema crvenim 

šljokičavim plamenovima koji su činili bodi. Prisjetila se da je 

našpricala parfem i na prsa. 

—Alex... — Molećivo ga je pogledala. - Dodirnut će... Sprema 

se spustiti surlu na... — Taterova je surla dosegnula cilj. — 

Grudi — zacičala je. 

—Mislim da si u pravu. — Leţerno mu je potapšao surlu i 

odgurnuo je u stranu. — Dosta, maleni. Previše čeprkaš po 

mojem vlasništvu. 

Toliko ju je zapanjila njegova izjava da nije ni zamijetila da se 

slonić odmah povukao. 

Digger je zahriptao od smijeha i kimnuo glavom prema Tateru. 

- Izgleda da se mali zaljubio. 

—Na ţalost - Alex se sloţio. 

—U mene? — S nevjericom ih je obojicu pogledala. 

— Vidiš da ni u koga drugoga ne gleda — pojasnio je. 

A slonić ju je uistinu čeznutljivo promatrao. 

—Ali mrzi me. Danas poslije podne zviznuo me i oborio na tlo.

—Danas poslije podne nisi nosila parfem. 

Digger je ustao, na što su mu se koljena oglasila, i krenuo 

prema Tateru. - Hajde, maleni. Cura ti nije zainteresirana. 

Dok gaje odvodio, slonić joj je dobacio pogled preko ramena 

uistinu poput zaljubljena tinejdţera. No, ona se nije mogla 

odlučiti boji li se ili je gotovo zahvalna da se u tom uţasnom 

cirkusu bar nekomu sviđa. 

Te noći zaspala je čim je glavom dotaknula kauč. Bila je 

djelomično svjesna Alexova ulaska u prikolicu nekoliko sati 

poslije i dok je ponovno tonula u san, osjetila je kako joj navlači 

prekrivač preko ramena. 

120 

U deset idućeg jutra posrćući se popela kosinom. Noţni su joj 

se mišići bunili na svaki korak, a ruke vrištale od boli kao da ih 

je netko rastezao spravom za mučenje. - Oprosti, Digger. 

Zaspala sam. 

Unatoč iscrpljenosti, prethodne se noći malo nakon tri prenula 

iz sna, u kojemu je zajedno s Alexom plutala staromodnim 

tunelom ljubavi u ruţičastoj brodici nalik labudu. Ljubio ju je, a 

lice mu je zračilo takvom njeţnošću da se uhvatila kako se 

stapa s brodicom, vodom, njegovim tijelom. Upravo ju je taj 

osjećaj povratio u javu i ostala je leţati na kauču sve do zore 

razmišljajući o bolnom kontrastu između prekrasnog sna i 

bračne stvarnosti. 

Kako se prikolica sa slonovima još nije pojavila, kad su stigli na 

novu parcelu u blizini trgovačkog centra u High Pointu, 

Sjevernoj Karolini, ostala je u »pick upu« i malo odrijemala. 

Dva sata poslije probudila se ukočena vrata i s glavoboljom. 

Kad se popela na vrh kosine, primijetila je daje Digger gotovo 

završio s čišćenjem i osjetila dijelom olakšanje, dijelom krivnju. 

Ipak je to bio njezin posao. -Ja ću dovršiti. 

—Najgori je dio obavljen - odgovorio je poput nekoga tko se 

već odavno navikao izvlačiti deblji kraj u ţivotu. 

—Oprosti. Neće se ponoviti.

Otfrknuo je dajući na znanje da se u to prvo mora uvjeriti. 

S vrha kosine imala je dobar pogled na novu lokaciju između 

restorana Pizze Hut i benzinske postaje. Većina cirkuskih 

izvođača, rekao joj je Alex, više voli ravne i pravilne površine 

parkirališta nego travu, ali smještaj na asfaltu također podrazumijeva 

da prije odlaska valja zakrpati rupe koje ostaju od 

zabijenih šipki. 

Osluškujući kako ih čovjek u pozadini zabija jednoličnim 

ritmom, bacila je pogled prema straţnjem dvorištu i zamijetila 

Heather kako sjedi u leţaljci ispred prikolice, dok joj Sheba s 

leda plete riblju kost. Prethodnog ju je dana uhvatila kako joj 

pomaţe s gimnastičkim pokretima, a onda i kako krpa jednog 

od radnika te kako pokušava utješiti Lipscombova 

šestogodišnjaka nakon pada. Očigledno je puna kontradikcija. 

Prema njoj se ophodi poput zle vještice, a prema drugima je 

poput majke. 

Energična truba probudila ju je iz razmišljanja i ugledala je 

Tatera pri dnu kosine kako je s oboţavanjem promatra kroz 

svoje nevjerojatno zavinute trepavice. 

Digger se zacerekao. - Dečko vam je došo u posjet. 

- Bit će razočaran. Nisam stavila parfem. 

- Mislim da će se morati uvjeriti. Odvedite ga do ostalih, moţe? 

Mora ih se napojit. — Trznuo je glavom. - Ostan je tamo. 

S prezirom je bacila pogled prema predmetu naslonjenom na 

bočnu stranu kamiona. Tater je ponovno zatrubio pri dnu 

kosine, a onda se stao okretati u krug, kao da nastupa u glavnoj 

areni. Kad se zaustavio, podigao je jednu pa drugu nogu, 

izvodeći tako dječji step. Bila je uvjerena da glumata 

pokušavajući je zadiviti. 

- Sto ću s tobom, Tater? Zar ti nije jasno da mi tjeraš strah u 

kosti? 

Skupivši hrabrost oprezno se spustila do podnoţja kosine i 

potom iz dţepa traperica polako izvukla sasušenu mrkvu, koju 

je pronašla u hladnjaku i za svaki slučaj ponijela. Nadajući se

da će je slijediti sad kad ima hranu, drhtavom ju je rukom 

pokazala. 

Izbacio je surlu i lagano je onjušio, zaškakljavši je pritom po 

dlanu. Odmaknula se unatrag odlučna upotrijebiti mamac kako 

bi ga odvukla do drugih. No, on je mrkvu nenadano zgrabio i 

ubacio u usta. 

Kad je prazna surla ponovno krenula prema njoj, spopala ju je 

panika. - N-nema više. 

Ali Tater nije čeznuo za hranom. Zabivši surlu u ovratnik 

njezine majice, bacio se u potragu za parfemom u koji se 

zaljubio. - Z-ţao mi je, maleni, ja... 

Bum! Teatralnim potezom iznevjernog, zviznuo ju je surlom i 

oborio na pločnik. Zacvilila je. A on je, podigavši glavu, cijelom 

svijetu objavio da gaje izdala. Nema parfema! 

—Daisy, jesi dobro? - Alex se stvorio niotkuda i kleknuo do nje. 

-Jesam. - Trznula se osjetivši bol u kuku. 

— Do vraga! Ne moţeš mu dopustiti da ti to čini, Sheba mi je 

rekla da te i jučer srušio! 

Naravno da se nije mogla suzdrţati. Morala mu je prenijeti tako 

sočan trač, odmah je zaključila, lecnuvši se pri prebacivanju 

teţine. 

Kutom oka zamijetila je Neeca kako maršira u njihovom 

smjeru. — Ja ću to srediti. 

Ostala je bez daha ugledavši ga kako uzima ostan. — Ne! 

Nemojte ga udariti! Ja sam kriva! Ja... — Ne osvrćući se više na 

bol, uspravila se na noge i skočila ispriječivši se između njega i 

Tatera. Ali bilo je prekasno. 

Uţasnuta, ugledala ga je kako malenog pogađa ostanom na 

osjetljivo mjesto iza uha. Slonić je zacvilio i odmah se povukao, 

ali Neeco mu se nastavio pribliţavati pripremajući se za novi 

napad. 

— Dosta, Neeco. 

Nije načula Alexove blage riječi upozorenja, jer se dreseru već 

bacala na leđa. — Prestani ga tući! — Ogorčeno uskliknuvši, 

pokušala se domoći ostana.

Neeco je zaprepašteno posrnuo i povrativši ravnoteţu opsovao 

i okrenuo se. Kako su joj promaknula njegova ramena, osjetila 

je da klizi, ali umjesto da drugi puta tog dana padne na pločnik, 

Alex ju je uhvatio ispod pazuha. - Polako. 

Sheba je dojurila. — Za ime Boţje, Alex, novinari su na parceli! 

Ĉim ju je spustio na noge, Daisy je pretpostavila da će se 

okomiti na nju, ali je ostala iznenađena kad se okrenuo prema 

Neecu. - Mislim da je Tater shvatio već prvi puta. 

Neeco se ukočio. - I sam dobro znaš da nema opasnije stvari 

nego kad se slon pobuni protiv dresera. 

Daisy nije mogla zadrţati jezik za zubima. —Još je beba! I to je 

bila moja krivica, jer nisam nosila parfem pa se uzrujao! —Šuti 

— Alex ju je njeţno upozorio. 

—Beba od jedne tone. - Neecove su se usnice stisnule. — Neću 

nikome dopustiti da se emotivno veţe za ţivotinje. Ne 

riskiramo kad je u pitanju sigurnost. Ljudima je ţivot 

neprestano ugroţen i ţivotinje moraju znati tko je šef. 

U tom trenutku jednostavno je prekipjela. - I njihovi ţivoti 

imaju vrijednost! Tater nije traţio da ga se stavi u ovaj uţasan 

cirkus niti je traţio da ga se vuče preko cijele drţave u 

smrdljivom kamionu, a ni da bude na lancu i u okovima ni da 

ga se paradira pred hrpom neznalica! Bog nije stvorio slonove 

kako bi stajali na glavi i izvodili trikove! Trebali bi se slobodno 

kretati! 

Sheba je prekriţila ruke i sarkastično podigla obrvu. — Alex, 

još ćeš doţivjeti da crvenom bojom zalijeva krznene kapute. Ili 

je drţi pod kontrolom ili mije miči iz cirkusa. 

Presreo joj je pogled, a na licu mu nije bilo ni traga emocijama. 

-Daisy bi se trebala brinuti za slonove. Prema onome što sam 

vidio, obavljala je svoj posao. 

Srce joj je ustreperilo. Zar se upravo zaloţio za nju? 

No, sreća joj je bila kratkog vijeka, jer se ponovno okrenuo 

prema njoj i nagnuvši glavu ukazao prema prikolici kojom su 

dovezeni slonovi. — Kasno je, a ne čini mi se da si crijevom 

isprala unutrašnjost. Vrati se na posao.

Zaţelivši u sebi da sve troje završe u Hadu, bacila se na posao. 

Bilo joj je jasno da ţivotinje treba drţati pod nadzorom putuju li 

s cirkusom, ali nije se mogla pomiriti s idejom da ih se 

prisiljava na ponašanje koje se protivi njihovoj prirodi. A 

moţda je stanje u kojem se nalaze toliko uznemirava, jer osjeća 

da imaju nešto zajedničko. Poput cirkuskih ţivotinja i ona je 

zarobljena protivno svojoj volji i poput njih, njezin vlasnik ima 

moć nad njom. 

Sheba je gotovo došla do crvenih kola kad joj je Brady Pepper 

prišao s leda. Koliko god je iritirao, nije mogla osporiti da je 

zgodan s tom maslinastom puti i oštrim, ali pravilnim crtama 

lica. Iako je znala da su mu četrdeset dvije, njegova ţičana kosa 

bila je tek mrvicu prosijeda, a njegovo moćno akrobatsko tijelo 

nije imalo ni grama suvišne masnoće. 

—Spavaš s Neecom? — dobacio je na tipično odbojan način, 

kojim bi je svaki puta uspio isprovocirati. 

—Ne tiče te se. 

—Kladim se da spavaš. Tvoj najdraţi tip. Zgodan i glup. 

—Nosi se. — Bijes je dodatno rasplamsala činjenica da uistinu 

jest nekoliko puta spavala s Neecom na početku sezone. No, 

ubrzo je izgubila zanimanje i nije osjetila potrebu ponoviti 

iskustvo. Ipak, nije namjeravala ikome dati na znanje da je seks 

prestaje privlačiti. 

—S tipom kao što je Neeco, ti si zapravo gazda, zar ne? Dok bi 

u vezi s nekim kao što sam ja... 

—Netko poput tebe nikad me ne bi mogao zadovoljiti. — 

Prisilno se nasmiješivši, vrhom nokta prešla mu je preko 

deltoidnog mišića, koji mu se jasno iscrtavao kroz pripijenu 

majicu bez rukava. - Zabavljačice kaţu da ti se više ne diţe. Je li 

to istina? 

Naljutilo ju je što joj nije odgovorio na opasku, već se samo 

nasmijao. — Imaš jezik otrovnice, Sheba. Jednog će te dana 

dovesti u neprilike. 

—Volim neprilike. 

—Znam da ih voliš. Posebice kad su muške prirode.

Krenula je prema crvenim kolima, ali umjesto da shvati aluziju, 

krenuo je za njom. Odvaţnost njegovih koraka, način na koji je 

drţao ramena, ama baš sve u vezi njega ukazivalo je da se 

smatra Boţjim darom za ţene. Kako je ujedno bio predani 

šovinist, znala je da ga mora podsjetiti tko je šef. Ipak, koliko 

god je ljutio, njegov je tip izvođača najviše cijenila: ponosan, 

marljiv i pošten. Ispod grube vanjštine skrivala se ujedno 

velikodušna narav i za razliku od Alexa Markova, u njemu nije 

bilo skrivenih dubina. 

Odmjerio ju je. Nije tajio činjenicu da voli ţene i unatoč 

ljubakanju s mlađahnim zabavljačicama, pod njegovim se 

pogledima osjećala kao daje još uvijek u najboljim godinama. 

No, obećala sije nikad mu to ne dati na znanje. Njegov seksi 

hod nije mogao prikriti činjenicu da je mesarov sin iz 

Brooklvna i da u venama nema ni kapi cirkuske krvi. 

— Ti i Heather u posljednje vrijeme provodite puno vremena 

zajedno - dobacio je. 

— Ako misliš na ono danas, samo sam joj plela kosu. Uhvatio 

ju je za ruku i zaustvio. — I sama dobro znaš da ne 

mislim na to. Govoraim o dodatnim satima poduke. 

— Sto u vezi toga? 

—Ne ţelim da joj pobudiš nadu. Znaš da ne posjeduje stoje 

potrebno kako bi bila dobra izvođačica. —Tko to kaţe? Nisi joj 

dao šansu. 

—Šališ se! Radim s njom otkako je došla i još uvijek je loša! 

—Je li to čudno? 

—A što bi to trebalo značiti? 

—Da si ti moţda fantastičan u svojem poslu, ali si očajan 

mentor. 

—Malo sutra! Izvrstan sam mentor. — Ţabo si je palac u prsa. 

— Sinove sam poučio svemu što znaju. 

—Matt i Rob su svojeglavi poput tebe. Osim toga, jedno je 

poučavati dvojicu frajera, a posve nešto drugo raditi s 

osjetljivom djevojkom. Kako bi ona mogla išta naučiti ako joj 

neprestano zvocaš?

—Ma što ti, do vraga, znaš o osjetljivim djevojkama? Prema 

onome što sam čuo, sisala si arsen! 

-Jako smiješno. 

— Samo mi reci da te stari pazio i mazio poučavajući te kako 

izvesti trostruki salto. 

— Nije me morao paziti i maziti. Znala sam da me voli. Usta su 

mu se stisnula od bijesa. — Pokušavaš reći da ja svoju 

kćer ne volim? 

Ljutito je spustila ruke na bokove. — Glupi kretenu, nije ti 

sinulo daje moţda vaţnije da joj sada budeš otac, a ne trener? 

Kad bije prestao forsirati, moţda bi bila u stanju postići bolje 

rezultate. 

—Jebote, otkad si ti Ann Landers? 

—Pazi što govoriš! 

- Gle tko se javlja. Upozoravam te, Sheba, ne zajebavaj se s 

Heather. Već joj je dovoljno teško i ne moraš je još okretati protiv 

mene. 

Demonstrativno se pokupio kipeći od bijesa. 

Nekoliko ga je sekundi promatrala, a onda otključala vrata 

crvenih kola i ljutito ušla. Iako su se zakačili još pri 

upoznavanju, medu njima je oduvijek postojala moćna 

seksualna privlačnost, zbog koje se uvijek drţala na oprezu. 

Brutalno ju je ţivotno iskustvo poučilo da bude oprezna s 

muškarcima kao ljubavnicima i onog dana kad se udala za 

Owena Questa predala se odluci da nikad više neće otići u 

krevet s muškarcem kojeg neće moći kontrolirati. Kad su 

muškarci u pitanju, posjedovala je autodestruktivnu crtu, a to 

ju je dvaput umalo stajalo ţivota: prvo s Carlosom Mendezom, 

a onda, daleko razornije, s Alexom Markovom. 

Carlos Mendez joj je platio za učinjeno, a i Alexa je stigla kazna. 

Prišla je prozorčiću i ugledala Daisy kako se bori s balom sijena. 

Gotovo je osjetila saţaljenje. Daje u pitanju bio netko drugi, 

vjerojatno bi se i sazalila, ali ona predstavlja instrument kojim 

će kazniti Alexa. Koliko mu to mora biti poniţavajuće!

Osim toga, zacijelo je trudna. Zašto bi inače oţenio tako 

beskorisnu ţenu? Koliko god ga mrzila, cirkus joj je sve na 

svijetu i bilo je opsceno gledati kako se krv obitelji Markov, 

jedne od najslavnijih cirkuskih obitelji u povijesti, prenosi 

preko te razmaţene male kradljivice. Kad god bi je pogledala, 

zapitala se kako bi uopće mogla hodati uzdignute glave da se 

nije saznala istina o njoj. 

Daisy se poslije nije mogla prisjetiti kako je uopće izdrţala 

idućih tjedan i pol dok je cirkus vijugao kroz Sjevernu Karolinu 

i potom prešao u Virdţiniju. Tijekom dana vozila se s Alexom u 

»pick upu«, a kad bi joj se smilovao i odlučio obratiti, činilo joj 

se kao da je gađa sigama. Više čak nisu zajedno ni objedovali. 

Obično bi otvorio limenku, dok bi se ona u kupaonici 

pripremala za šou i potom bi joj ostavio tanjur hrane kad bi se 

otišao odjenuti. Nikad je nije pitao što ţeli jesti niti joj je 

predloţio da im spravi večeru. Doduše, nije imala energije za 

kuhanje. 

Ponekad bi joj se učinilo da je tek usnula njihov strastveni 

poljubac. Izbjegavali su bilo kakav dodir, osim ako ne bi 

zaspala u »pick upu« i probudila se priljubljena za njega. Kad 

bi se to dogodilo, trznula bi se i odmaknula pa osjetila kako 

medu njima pulsira seksualna energija, opipljiva poput 

povjetarca koji je puhao kroz kabinu. 

A moţda se samo prepustila mašti. Moţda mu se zapravo 

uopće ne sviđa. Kako bi, uostalom, mogao smatrati privlačnim 

nekoga tko ima ruke prekrivene ţuljevima, suncem opaljen 

nos, krastave laktove, a više se uopće ne izvlači iz prljave radne 

odjeće? Tijekom posljednjih tjedan dana šminkala se samo kad 

bi se trebala pripremiti za šou. Danju bi kosu nosila skupljenu u 

konjski repić, a pramenovi bi joj se izvukli iz vrpce i prekrili 

vrat i obraze. U razdoblju od dva tjedna odrekla se svakog vida 

dodatne njege, u koju je utukla cio ţivotni vijek. Kad god bi se 

pogledala u zrcalo, više se nije mogla prepoznati. 

Osim toga, neprestano je bila iscrpljena. Redovito bi zaspala na 

kauču prije ponoći, ali čim bi on ušao u prikolicu, bilo bi joj

gotovo nemoguće ponovno utonuti u san. Satima bi se 

prevrtala i na posljetku uspjela spavati tek na mahove i nikad 

se ne bi stigla odmoriti, jer bi on svaki puta zareţao i probudio 

je. Bila je izmoţdena, zbunjena i strahovito usamljena. 

S obzirom da su svi članovi trupe bili uvjereni daje kradljivica, 

nastavili su je izbjegavati, a njezin odnos sa slonovima nije se 

nimalo poboljšao. Tater se još uvijek ponašao kao da gaje 

izdala. Nekoliko puta je čak dvojila našpricati se parfemom, ali 

njegove se privrţenosti više bojala nego njegove mrţnje. Kad bi 

Neeco i Digger bili u blizini, ostavljao bije na miru, ali ako ih 

nije bilo, iskoristio bi prvu priliku i oborio je na tlo, što je već 

učinio toliko puta daje po cijelom tijelu imala modrice. 

Drugi slonici ubrzo su shvatili daje laka meta pa su se i oni 

okomili na nju iţivljavajući se za sve nedaće. Spricali su je 

vodom, tulili joj u lice i obarali je na tlo, kad bi im se previše 

pribliţila. Još je gore bilo kad bi čekali da se zaustavi do njih i 

onda obavili nuţdu. Digger joj je rekao da joj tako i treba kad 

odbija koristiti ostan. No, ona ih nije htjela tući. 

Iako se drţala podalje od Sinjuna, saznala je o njemu od drugih. 

Riječ je bila o gotovo osamnaest godina starom tigru, koji je 

navodno bio razdraţljiv. Prema Diggerovim riječima, nijedan 

trener nije se uspio sprijateljiti s njim. Svi su ga doţivljavali 

nepredvidljivim i opasnim. 

Poput njezina supruga, koji ju je ujedno toliko zbunjivao da 

više nije znala što misliti. Ĉim bi zaključila daje sadističko 

čudovište, pojavio bi se do kamiona sa slonovima s novim 

parom rukavica ili bejzbolicom, kako ne bi izgorjela na suncu. 

Osim toga, često se znao pojaviti baš u trenutku kad je trebalo 

nakrcane tačke spustiti niz kosinu. S druge strane, većinu 

vremena samo joj je zadavao probleme. 

Tog je dana bilo netipično vruće za sredinu svibnja. 

Temperatura je porasla iznad dvadeset stupnjeva i teško se 

disalo zbog velike vlage u zraku. Slonici su se ponovno igrali 

na parkiralištu, ovaj puta u malenom gradu juţno od 

Richmonda, a crni asfalt samo je dodatno grijao atmosferu. Već

su je dvaput oborili i pri drugom padu gadno je ogrebla lakat. 

Još gore, učinilo joj se da se svi drugi u cirkusu odmaraju osim 

nje. 

Brady i Perry Lipscomb sjedili su u sjeni ispod tende 

Pepperova Airstreama, uţivajući u rashlađenom pivu i 

slušajući radioprijenos bejzbolske utakmice. Jill se šprickala 

vodom, izvalivši se na leţaljci s najnovijim izdanjem časopisa 

Cosmo. Ĉak je i Digger dremuckao u sjeni. 

— Daisy, miči dupe i poduzmi nešto u vezi te bale! 

Neeco je doviknuo s praga prikolice koju su rabile zabavljačice 

i obmotao ruku oko Charlenina ramena. Postavljao se 

neprijateljski prema njoj još od obračuna oko ostana. Uvaljivao 

joj je najgore moguće poslove, koji su zahtijevali puno vremena 

i znala je raditi bez stanke, sve dok se Alex ne bi pojavio i rekao 

mu da se dovoljno naradila. 

Dok je prenosila sijeno, osjećala je kako joj svaki mišić u tijelu 

gori. Majica natopljena znojem poderala joj se po ramenom 

šavu, hlače su joj bile u potpunosti zaprljane, a zemlja, sijeno i 


gnojivo zalijepili su joj se za svaki centimetar vlaţne kose, koja 

joj je prianjala za lubanju. Slomljeni i prljavi nokti odraţavali su 

njezino stanje duha. 

Na drugoj strani parcele Sheba sije lakirala nokte i pijuckala 

hladno piće iz narančaste, plastične čaše. Iako je Daisy osjećala 

kako je oči peku od znoja, ruke su joj bile toliko prljave da ih 

nije htjela obrisati. 

—Daisy, poţuri malo — Neeco je doviknuo, a Charlene 

za-hihotala. — Stiţe nam nova pošiljka. 

Nešto u njoj jednostavno je puknulo u tom trenutku. Bilo joj je 

dosta da joj neprestano zapovijedaju. Bilo joj je dosta da je 

slonici obaraju na tlo odnoseći se prema njoj s prezirom poput 

ljudi. 

— Sam si ga prenesi! — Odbacila je vile i odmarširala. Dosta joj 

je. Pronaći će Alexa i zatraţiti obećanu zrakoplovnu kartu.

Ništa s čime će se morati nasamo suočiti ne moţe biti gore od 

ovoga. 

Zapanjujuća rika odjeknula je parcelom i iznenada je osjetila 

kako joj koţa gori od vrućine, a spaljeno grlo vapi za vodom. 

Ugledavši crijevo kako leţi razvučeno od kamiona s vodom do 

menaţerije, pojurila je vođena blagim osjećajem panike. Nikad 

se prije nije osjećala tako pregrijanom. 

I tad se rika ponovno oglasila. Podigla je pogled i uvidjela da se 

Sinjunov kavez rastapa na suncu. Valovi vrućine odbijali su se 

o asfalt, a njegove narančasto-crne pruge podrhtavale su pod 

njima. 

Nisu sve ţivotinje bile u menaţeriji. Neke su bile ostavljene u 

malenom i ograđenom prostoru između menaţerije i glavnog 

Šatora. Sugava deva zvana Chester bila je zavezana u blizini 

zajedno s Lollipopom, ljamom krem boje koju je krasio kurviški 

pogled. Ogroman komad pljesniva najlona djelomično ih je 

zaklanjao sjenom, ali ništa nije štitilo Sinjuna od sunca koje se 

pod kosim kutom probijalo kroz ţeljezne rešetke kaveza. 

Učinilo joj se daje i on, poput nje, odabran da bude ţrtva 

zlostavljanja. 

Gotovo se rezignirano zagledao u nju, čak ni ne pokušavajući 

izbaciti uši. Iza njega ljama je ispustila čudan kliktav zvuk, 

ali deva ju je u potpunosti ignorirala. Daisv je osjetila kako joj 

se vrućina asfalta upija kroz potplate tenisica i pali stopala, te 

kako joj se znoj cijedi između grudi. Sinjunove oči ţarile su joj 

se u dušu. 

Vruće mi je. Tako mi je vruće. 

I tad je osjetila mrţnju prema cirkusu. Tu se ţivotinje drţe u 

kavezima kako bi ih drugi mogli gledati. Ljamino čudno 

kliktanje nastavilo joj je odjekivati u ušima, dok joj je glava 

kljucala od glavobolje, a miris plijesni iz najlonske sjene 

pobudio joj je mučninu u ţelucu. Nevoljko je poduzela korak 

unatrag, ţeleći se udaljiti od sunca, jadnih ţivotinja i uţasne 

vrućine. Jedna joj je tenisica zašištala zagazivši u lokvu vode.

Oborila je glavu i ugledala otvor u spojnici crijeva, koje je 

napajalo korito. 

Bez razmišljanja pojurila je njegovom duljinom, sve dok nije 

pronašla mjedeno štrcalo koje je ubacivalo vodu u korito. 

Podigla gaje i okrenula s namjerom da isključi mlaz i osjetila 

kako joj hladna voda kapa u ruke. 

Zaškiljila je zbog sunčeva odbljeska o prljavo bijelo sjenilo, a 

onda osjetila Sinjunove oči kako joj se probijaju kroz gotovo 

rastopljenu koţu. 

Vruće mije. Tako mije vruće. 

Pogledala je hladno štrcalo u rukama, iz kojeg je voda kapala. 

Mahnito se zaokrenuvši, podigla je crijevo i odaslala hladni 

mlaz u njegov kavez. 

Da! 

I odmah je osjetila kako se i njezinim tijelom širi olakšanje. 

— Hej! — Digger je pojurio krećući se onoliko brzo koliko mu 

je dopuštao artritis u koljenima. — Prestanite, gospođice! 

Prestanite, čujete me? 

Tigar je iskesio očnjake, a Daisy se okrenula i mlaz hladne vode 

usmjerila prema starcu, natapajući mu prednjicu prljave radne 

košulje. - Miči se! 

Odmah se povukao. — Što radite? Ubit ćete tu mačku! Tigrovi 

ne vole vodu! 

Ponovno je okrenula mlaz prema tigru i osjetila kako joj se 

svjeţina i olakšanje uvlače u kosti, gotovo kao da zalijeva 

vlastito tijelo. — Ovaj voli. 

- Prestanite, rekao sam! Ne smijete to raditi! 

- Sinjun to voli. Pogledaj ga, Digger. 

I uistinu, umjesto da se povuče pred vodom, tigar je uţivao u 

njoj, okrećući si tijelo pod hladnim mlazom. Nastavila gaje 

zalijevati. Htjela je reći Diggeru da to ne bi bilo potrebno da se 

bolje pobrinuo za ţivotinje, ali znala je da ionako ima previše 

posla i stoga se suzdrţala od komentara. 

- Daj mi to!

Neeco joj je prišao s leđa i izbacio ruku kako bi joj preuzeo 

crijevo. No, kako joj ga je bilo dosta, odbila je popustiti. 

Voda je letjela na sve strane. Ostala je bez daha kad ju je mlaz 

zapljusnuo ravno u lice, ali nije olabavila stisak. 

Stegnuo ju je oko zgloba. — Prestani, Daisy! Daj mi crijevo! 

Sinjunova pobješnjela rika odjeknula je teškim 

poslijepodnevnim zrakom, utapajući uobičajene zvukove. 

Kavez se protresao kad se teškim tijelom bacio na šipke, gotovo 

kao da ga se pokušava domoći kako bije zaštitio. Zaprepašten, 

trener joj je oslobodio zglob i okrenuo se prema izvoru 

zastrašujuće buke. 

Sinjun je prilijepio uši za glavu i zasiktao. Daisy je trznula 

crijevom. 

- Prokleti ludi tigar — Neeco je promrmljao. - Odavno smo ga 

trebali ubiti. 

Daisy je ponovno usmjerila mlaz prema kavezu i više iz bijesa 

nego uvjerenja odvratila: - Ne sviđa mu se kad me napadaš. 

- Vidi ti to, Neeco - Digger je dobacio. — Taj kurvin sin doista 

voli vodu. 

- Što se događa? 

Svi su se okrenuli ugledavši Alexa kako prilazi. Daisy je 

prljavim rukavom obrisala oči ne odmičući mlaz od tigrova 

kaveza. 

—Daisy je odlučila otuširati Sinjuna — Neeco je odgovorio. 

—Daisy? - Alex se zagledao u nju svojim neumoljivim ruskim 

očima. 

—Bilo mu je vruće — pojasnila je umornim tonom. - Htio je da 

ga rashladim. —Rekao ti je? 

Bila je previše izmoţdena kako bi mu pojasnila. Osim toga, 

kako bi ga mogla uvjeriti da joj je uistinu rekao? Ni sama nije 

shvaćala tajanstvenu komunikaciju koja je postojala između nje 

i tigra. 

Usmjerila je mlaz vode prema smeću koje se nakupilo na dnu 

kaveza. — Kavezi su prljavi. Trebalo bi ih češće čistiti.

Digger je odmah zauzeo obrambeni stav. — Ne mogu sve sam. 

Ako mislite da su u lošem stanju, moţda biste ih mogli sami 

očistit. 

— U redu. Moţe. 

Ma što to govori? Samo nekoliko minuta ranije odlučila se 

pokupiti, a sad se dobrovoljno javlja za dodatni posao. Kako 

moţe preuzeti još jedan posao kad nije u stanju dovršiti bilo 

koji od onih koji su joj već zadani? 

Alex se namrštio. — Dovoljno radiš. Jedva stojiš na nogama i ne 

dopuštam ti da preuzmeš još posla. 

Dojadilo joj je da joj suprug diktira svaki pokret. — Rekla sam 

da ću to učiniti i učinit ću. A sad, osim ako se ti i Neeco ne 

ţelite smočiti poput Diggera, bolje me ostavite na miru. 

Iznenađeno ju je pogledao. No, Neeco nije namjeravao odustati. 

-Ne stiţe obaviti sve poslove koje joj zadajem. Kako će se onda 

brinuti i za menaţeriju? 

—Neće — Alex je odlučno potvrdio. 

—Hoću. 

—Daisy... 

—Nemaš mi pravo zapovijedati što ću raditi u slobodno 

vrijeme. —Nemaš slobodnog vremena — podsjetio ju je. 

— Onda to znači da ću jednostavno morati brţe raditi. 

Zagledao se u nju nekoliko sekundi i medu njima je izbila 

iskra nečega što nije uspjela definirati. Iskra priznanja? Tračak 

poštovanja? — Doista ţeliš? — upitao je. -Da. 

—Jesi li sigurna da znaš u što se upuštaš? 

Zagledala mu se u oči ni ne zatreptavši. — Nemani pojma. 

Lice mu se gotovo raznjeţilo, ali je umjesto toga oštro kimnuo 

glavom. — U redu. Bit ćeš na probi nekoliko idućih dana. Radit 

ćeš ovdje dva sata odmah ujutro, a onda se vratiti obavljati 

poslove za Neeca. 

Digger se pobunio. — Ali meni treba više pomoći! Ne mogu 

sve sam! 

— Kao ni ona — Alex je potiho odvratio.

I ovaj put ona se iznenađeno zagledala u njega. Podigao je 

obrvu. - Ima li još što? 

Sa zakašnjenjem se prisjetila da se boji ţivotinja, ali znala je da 

ga ne moţe više podsjetiti na to pa je jednostavno odmahnula 

glavom. 

— Onda se sad ti brineš za menaţeriju. 

Dok je odlazio, zaključila je kako je uspijeva iznenaditi svaki 

puta kad ga ocrni kao najgoreg zločinca. No, još je nešto 

shvatila. Zapravo ga se više ne boji. Ţivi voden nemilosrdnim 

kodeksom, u njezinim očima ujedno i nepoštenim, no nikad ne 

izlazi iz zadanih okvira i stoga ne moţe zamisliti da 

kompromitira svoja uvjerenja. 

Idućih nekoliko sati ispirala je kaveze i čistila nagomilano 

smeće, pokušavajući se pritom drţati što dalje od ţivotinja. Kad 

je na posljetku okončala posao, bila je prljavija nego kad je 

započela, jer je prljavštini koja ju je prekrivala nadodala još i 

blato. 

Nagovorila je jednog od radnika da Sinjunov kavez pomakne u 

sjenu, a onda Chesteru i Lollipopu dala svjeţe sijeno. Deva ju je 

pokušala udariti, ali ljama je ostala ravnodušna i kad joj se 

zagledala u kurviške oči, zaključila je daje konačno pronašla 

ţivotinju koja joj se sviđa. - Ti si prava dama, Lollipop. Moţda 

ćemo se nas dvije slagati. 

Ljama je nato zategnula gubicu i ispalila smrdljivu pljuvačku. 

Toliko o zahvalnosti. 

134 

Alex je zaključio da nikad nije vidio jadnije stvorenje u ţivotu 

od svoje male budalaste supruge. Okrenuo je leđa loncu 

čili-graha koji je spravljao kako bi je promatrao dok se 

nesigurnim korakom dovlačila do prikolice. Odjeća joj je bila 

prljavija nego u najneurednijih radnika, komadići sijena i 

zacementirani sloj nekoliko različitih vrsta krme zalijepili su joj 

se za ono što je preostalo od konjskog repica. Ruke su joj bile 

prošarane blatom. Osim toga, bazdila je.

S obzirom da je i sam više puta bio meta uznemirene ljame, 

prepoznao je miris. — Previše si se pribliţila Lollipopu, zar ne? 

Promrmljala je nešto nerazumljivo i odvukla se do toaleta. 

Nasmiješio se miješajući čili. — Nisam te čuo. Sto si rekla? 

Odgovor je stigao u pristojnom tonu dobro odgojene mlade 

ţene, koja je naviknuta na finije stvari u ţivotu. - Nosi se k 

vragu. - Zalupila je vratima. 

Nasmijao se. — Pretpostavljam da ti je to bio prvi susret s 

ljamom? Nije mu odgovorila. 

Ubacio je još jednu ţličicu čilija, nadodao ljutog umaka i potom 

okusio grah. Preblag. 

Kako iz toaleta još uvijek nije dopiralo ništa osim tišine, čak ni 

zvuk mlaza vode, namrštivši se odloţio je umak. — Daisy? — 

Ponovno mu nije odgovorila pa je otišao do vrata i pokucao. — 

Daisy? Je li sve u redu? 

Ništa. 

Okrenuo je kvaku i navirio se unutra zatekavši je kako stoji 

ukočena ispred zrcala. Promatrala je svoj odraz, a suze su joj 

klizile niz obraze. 

Osjetio je kako se u njemu budi čudna njeţnost. – Što je, dušo? 

Nije se pomaknula i suze su joj nastavile kliziti niz obraze. — 

Nikad nisam bila lijepa, ne poput majke, ali sad sam baš ruţna. 

Umjesto da ga njezina pogođena taština iziritira, ostao je 

dirnut. — Ja mislim da si prekrasna, anđelčiću, čak i kad si 

prljava. Osjećat ćeš se bolje čim se očistiš. 

Nepomično je nastavila buljiti u odraz dok su joj se suze 

slijevale niz bradu. 

Spustio se u čučanj do nje, podigao joj jednu pa drugu nogu i 

svukao prvo tenisice, a onda čarape. 

- Pusti me, molim te. - Rekla mu je to s istim tihim 

dostojanstvom koje je već imao prilike zamijetiti u prethodnih 

deset dana, dok se borila obavljajući jednu tešku zadaću za 

drugom. — Ĉiniš to samo zato što ponovno plačem, a plačem 

samo zato što sam umorna. Zao mije. Ne obraćaj paţnju.

— Nisam ni primijetio da si plakala — slagao je otkopčavajući 

joj traperice i nakon kratkog oklijevanja svlačeći joj ih niz 

bokove. Lijepe obline njezinih vitkih nogu odmah su ga 

uzbudile i morao je odvojiti pogled od privlačnog trokuta koje 

su tvorile njezine gaćice boje mente. 

Koliko će se još dugo uspijevati suzdrţavati? U prethodnih 

tjedan i pol toliko je bila iscrpljena da je jedva stajala, ali sve o 

čemu je mogao razmišljati bilo je kako bi se najradije zakopao u 

njezino meko i podatno tijelo. Ĉak je došlo do toga daje više 

nije mogao ni gledati, a da ne osjeti erekciju, što gaje izluđivalo. 

Volio je kontrolirati svaki aspekt svojeg ţivota, a bilo je 

očigledno da ovaj ne uspijeva. 

Ĉak bi i ţeni odrasloj u cirkusu bilo teško obavljati poslove koje 

je njoj naloţio. Neprestano sije govorio daje samo pitanje dana, 

čak sati, prije nego se preda i pokupi. To je značilo da je ne 

smije dirati, ne onako kako ţeli. Seks između njih u tom 

trenutku samo bi zakomplicirao stvari i neovisno o tome što 

mu ţeli tijelo, mora je ostaviti na miru. 

Ali još uvijek se nije predala, a on nije znao koliko će se dugo 

još moći suzdrţavati. Kad bi se noću bacio u krevet, bio je 

toliko svjestan njezina sklupčanog tijela na kauču, udaljenog 

svega nekoliko metara, da ne bi uspio zaspati. A tijekom dana 

bilo je dovoljno daje vidi i više se ne bi mogao usredotočiti na 

posao. 

Zašto se nije pokupila? Mekana je. Slaba. Plače i na najmanju 

sitnicu. Ali čak i dok joj je tako secirao osobnost, prisjetio se 

daje smogla hrabrosti suprotstaviti se Neecu Martinu i izboriti 

za ona jadna, tuţna stvorenja u menaţeriji. Daisy Devreaux 

Markov nije baš slabić kakvim ju je smatrao. 

Ĉinjenica da se nije pokazala predvidljivom kao što je 

pretpostavio iritirala ga je gotovo jednako koliko i bolan učinak 

koji je imala na njegovo tijelo. 

— Podigni ruke - nenadano je rekao. 

Kako su je dnevna događanja u potpunosti izmoţdila, 

automatski mu se povinovala. Svukao joj je majicu preko glave,

ostavljajući je prvo u njeţnom grudnjaku i gaćicama boje 

mente, koji su joj se zalijepili za koţu. Toliko je bila iscrpljena 

da joj je glava padala, ali on se nije mogao pouzdati u sebe i to 

ga je još više ţivciralo. Okrenuvši se, namjestio je vodu u 

tuš-kabini i usmjerio je da ude. U donjem rublju. 

—Ĉim se otuširaš, nahranit ću te. Dojadilo mi je jesti iz 

konzervi pa stoga večeras spravljam čili-grah. 

—Znam kuhati — promumljala je. 

—Zasad imaš dovoljno posla. 

Okrenula se pod tušem i dopustila da joj mlaz zapljusne tijelo, 

rublje, sve. 

Kad je na posljetku izronila iz kupaonice, mokra kosa joj je bila 

začešljena otkrivajući oribano lice, a tijelo omotano njegovim 

plavim ogrtačem. Uvukla se za kuhinjski stol ne djelujući starije 

od tinejdţerice. 

Ponudio joj je zdjelicu s vrućim čilijem, a onda se vratio do peći 

kako bi uzeo i sebi. 

— Mogu li večeras biti oslobođena? - upitala je. 

— Bolesna si? -Ne. 

Odloţio je zdjelicu na stol, sjeo nasuprot njoj i skrutnuo srce na 

njezino tiho dostojanstvo. — Onda ne moţeš. 

Učinila mu se rezigniranom na njegovu zabranu i to ga je više 

zabrinulo nego da mu se usprotivila. — Nikad prije nitko mi 

nije pljunuo u lice. 

—Ljame su takve. Ne smiješ to smatrati osobnom uvredom. 

—I Frankie me mrzi. Danas me pogodio kutijom keksa. 

—Zacijelo je u pitanju slučajnost. Nema njeţnijeg stvorenja od 

njega. Svima se sviđa. 

Naslonila se laktom na stol i odloţila glavu na ruku, bezvoljno 

miješajući varivo. — Ne raditi ništa, a prešetavati se arenom u 

najoskudnijoj mogućoj opravi najgori je oblik ţenskog 

zlostavljanja. 

— Ali isto tako puni blagajnu. 

Odmah je poţalio stoje tako izaziva, posebice zato stoje znao 

daje preumorna kako bi mu se suprotstavila. Istina je bila daje

njega njezin kostim više zabrinjavao nego nju. Nije bila ni 

visoka ni prsata poput drugih zabavljačica, ali se isticala 

neduţnom ljepotom i draţesnim osmijehom, i mnoge je 

pohotne muţjake iz publike morao obeshrabriti od pokušaja 

daje se domognu nakon predstave. Ono što gaje iznenadilo bila 

je činjenica da uopće nije svjesna učinka koji ostavlja na druge. 

Nadrobila je krekera u čili. - Toliko se silno hvališ da se cirkus 

brine za ţivotinje, a menaţerija je zapravo čista sramota. 

—Slaţem se. Ţalim se već godinama, ali Owen ju je oboţavao i 

odbijao je raspustiti. 

—A Sheba? 

—Ona manje-više dijeli moje mišljenje. Neprestano se nadam 

da će je zatvoriti, ali ne postoji trţište za ostarjele cirkuske 

ţivotinje i zapravo im je bolje s nama nego da ih proda u neku 

zabačenu turističku meku. 

Ustima je prinijela ţlicu čilija, a onda je vratila u zdjelicu kao da 

probavljanje hrane zahtijeva prevelik napor. 

I njemu je u tom trenutku bilo dosta. Pa što ako ga drugi u 

cirkusu kritiziraju da joj omogućava povlašten poloţaj? Nijedne 

sekunde više neće trpjeti te purpurne podočnjake! — Idi 

spavati, Daisy. Promijenio sam mišljenje. Preskočit ćeš 

večerašnji šou. 

— Ozbiljno? Siguran si? 

Još ga je veća krivnja spopala kad je primijetio koliko je 

presretna njegovom odlukom. - Nisam li tako rekao? 

- Da! Da, jesi. O, hvala ti, Alex! Nikad ti to neću zaboraviti! 

Prvu je predstavu prespavala, ali na njegovo iznenađenje, 

pojavila se baš kad je trebala započeti druga. Dvosatni san 

učinio je čuda i već tko zna koliko dana nije izgledala tako 

odmoreno. Dok je kruţio arenom na Mishi, ona je tik pred njim 

mahala djeci odašiljući im poljupce, nesvjesna učinka koji u 

crvenom plamenom kostimu ima na njihove očeve. Morao se 

oduprijeti porivu da bičem skine nekoliko šešira.

Kad je šou okončao, otišao je u prikolicu kako bi se na brzinu 

presvukao u radnu odjeću. Daisy bi se obično dotad već 

presvukla, ali ovaj puta nije je bilo. 

S neugodnim osjećajem, na brzinu se odjenuo, a onda vratio do 

glavnog šatora. Bljesak crvenih šljokica u blizini glavnog šatora 

privukao mu je paţnju i primijetio ju je u društvu trojice 

zgodnih mještana. Svi su se pristojno ponašali i premda 

očigledno nije bila ni u kakvoj opasnosti, poţelio je šakom 

razbiti njihova samodopadna mlada lica. 

Jedan od njih rekao je nešto, na što se nasmijala, a njezin smijeh 

zalebdio je noćnim zrakom poput mjehurića glazbe. Alex si je 

opsovao u bradu. 

- Zašto toliko pizdiš? 

Brady mu je prišao s leđa. - Otkud ti to? — odvratio je laţno 

smirenim tonom. 

Brady je ubacio čačkalicu u kut usta. — Prema načinu na koji 

gledaš lokalce. 

- Ne razumijem o čemu govoriš. 

- Nikako da te skuţim, Alex. Mislio sam da ti uopće nije stalo 

do nje. 

- Skini mi se. 

- Štoviše, upravo sam odlučio porazgovarati o njoj. — Prebacio 

je čačkalicu iz jednog u drugi kut usta. — Mislim, kradljivica je 

i mrziš je iz dna duše, ali nemaš prava siliti trudnicu da toliko 

radi. 

- Tko ti je rekao da je trudna? 

— Svi smo to zaključili. One noći kad smo vam organizirali 

iznenađenje, nisi baš djelovao kao presretni mladoţenja. 

Alex je stisnuo čeljust. - Nije trudna. 

Ĉačkalica je potonula u Bradvjevim ustima. — Pa zašto si je 

onda, do vraga, oţenio? 

— Ne tiče te se. — I odmarširao je. 

Nešto prije ponoći, kad su okončali s poslom, kao obično je 

ušao u prikolicu i premda bi Daisv inače već spavala, zamotana 

u gnijezdu zguţvanih plahti, ovaj put leţala je na kauču u

svojem kostimu, gotovo kao daje sjela na nekoliko minuta i 

neplanski zadrijemala. Zaključio je da je bilo jedno ojačati je, a 

posve drugo dovesti je na rub snage i u tom je trenutku shvatio 

da je više ne moţe tjerati da toliko radi. Što se njega tiče, 

otplatila je svoj dug društvu i vrijeme je da popusti. 

Njezina tamna kosa rasprostirala se na jastuku kauča u 

svilenkastim vrpcama, a usnice su joj bile lagano rastvorene. 

Spavala je na trbuhu i osjetio je kako mu se usta suše kad je 

ugledao kako joj u zrak izbija slatko dupence, prekriveno tek 

paučinom crnih mreţastih čarapa. Uska šljokičava vrpca po 

sredini učinila je prizor još primamljivijim. Prisilivši se da 

odmakne pogled, svukao je odjeću, umarširao u kupaonicu i 

bacio se pod ledeno hladan tuš. 

Buka mlaza vode zasigurno ju je probudila, jer ga je dočekala 

kod sudopera kad je izašao omotan ručnikom. Preko kostima je 

navukla njegov plavi ogrtač. Iako je zasukala rukave, primijetio 

je da joj male ruke jedva izviruju iz manšeta kad je izvadila 

štrucu raţenog kruha. 

— Hoćeš da ti napravim sendvič? — upitala ga je veselim 

tonom koji nije čuo već tko zna koliko dana. — Zaspala sam 

prije nego sam stigla nešto pojesti, a sad sam gladna. 

Ogrtač se razdvojio otkrivajući joj oble grudi ispod šljokiča-vih 

plamičaka. Odmaknuo je pogled i umjesto da joj se zahvali na 

ponudi, odbrusio: — Ako te Sheba uhvati kako se izleţavaš u 

njezinom kostimu, prebit će te na mrtvo. 

— Onda ću pripaziti da me ne ulovi. 

Obnovljen duh u njezinu glasu podigao je i njegovo 

raspoloţenje. -Pretpostavljam da ne moţeš sve naučiti iz prve. 

Okrenula se, ali što god je odlučila reći zamrlo joj je na usnama. 

Pogled joj se spustio niz njegova prsa na svijetloţuti ručnik, koji 

mu je bio zamotan nisko na bokovima. 

Poţelio je izderati se na nju, reći joj da ga ne gleda tako osim 

ako ne ţeli završiti na leđima. Njegova malaksala samokontrola 

popustila je za još jedan zubac.

— Hoćeš... ogrtač? — upitala 

Zakimao je. 

Razvezala je pojas, skinula ga i ispruţila. 

No, pustio je da padne na pod. 

Zagledala se u njega. — Nisi li rekao da ga hoćeš? 

— Htio sam da ga skineš. 

Polizala je usnice. Primijetio je da se muči u potrazi za 

odgovorom. Iako se u tom trenutku smatrao budalom, znao je 

da neće moći provesti još jednu noć bez nje. 

—Nije mi baš jasno što misliš pod tim — odvratila je 

oklijevajući. 

—Mislim da se više neću moći suzdrţavati da te ne diram. 

—Bojala sam se da na to misliš. - Duboko je udahnula i podigla 

bradu. — Ţao mi je, ali odlučila sam da to ne mogu učiniti s 

tobom. Ne bi bilo kako treba. 

—Zašto? 

—Zato što ne bi bilo sveto. Meni je vođenje ljubavi dragocjeno. 

Nikad to ne bih činila s bilo kime. 

—Drago mi je čuti. - Prišao joj je vučen snagom kojoj se nije 

mogao oduprijeti. 

Povukla se unatrag prema pultu, ali nije odmaknula pogled. — 

Ne bi bilo opušteno. 

—Nadam se kako to znači da se ne moram brinuti da ću 

pokupiti jednu od onih gadnih malih spolno prenosivih bolesti 

koje si spomenula konobarici prije dva tjedna. 

—Naravno da ne! 

—Odlično. Ni ti ne trebaš brinuti zbog mene. Ĉist sam kao 

suza. 

— Dobro za tebe, ali... 

—Je li ti itko ikad rekao da previše pričaš? — Naslonio je rub 

dlanova na pult iza nje, uhvativši je tako u zamku. 

—Moramo porazgovarati o ovome. Vaţno je. I... 

—Ono što moramo učiniti jest prestati razgovarati. - Rukama 

joj je obujmio struk. — Dovoljno smo se dugo igrali mačke i 

miša, anđelčiću. Ne misliš li da je vrijeme da se uozbiljimo?

Miris njezina parfema dodatno ga je stavio na muku. Odmjerio 

je njezino tijelo, primamljivo i razotkriveno oskudnim 

kostimom s plamenim šljokicama. Malje na njegovim prsima 

treperile su pod njezinim plitkim disanjem. 

— Ka... Kako uopće moţeš razmišljati činiti to s osobom koju ne 

poštuješ? 

Oči su mu se lagano zatvorile kad je nagnuo glavu i usnicama 

protrljao bočnu stranu njezina vrata. — Nije tvoj problem. 

—Misliš da sam kradljivica. —U međuvremenu sam se malo 

ohladio. 

Nagnula je glavu kako bi ga pogledala i zaposjeo gaje novi val 

krivnje kad su njezine ljubičaste oči oţivjele od veselja, a 

njezina se njeţna i glupava usta razvukla u presretan osmijeh. 

— Vjeruješ mi! Znaš da nisam ukrala novac! 

No, nije to rekao. Jednostavno se više ne ljuti. Iako ne moţe 

odobriti što je učinila, zna da je bila očajna, a više ne ţeli 

glumiti suca za vješala. 

— Okrutno si seksipilna. — Prešao joj je palcem preko gornje 

usnice. Bila je vlaţna na dodir. — Štitiš se od trudnoće ili ţeliš 

da se ja pobrinem za to? 

Ošinula ga je pogledom. - Na pilulama sam, ali... 

— Odlično. 

Nagnuo je glavu i uhvatio joj usta u svoja. Zadrhtala su. Boţe, 

koliko je ljupka! Prepoznavši voće u njezinu zadahu, zaključio 

je daje zasigurno gricnula jednu od zrelih šljiva u vrećici na 

pultu. 

Usnice su joj se lagano razdvojile, ali s oklijevanjem, kao da se 

još uvijek pokušava odlučiti. Njezina nesigurna i oprezna 

dobrodošlica strahovito ga je uzbuđivala. No, znao je da joj 

neće dati vremena za razmišljanje. Privukao ju je k sebi. 

Izvan njihova malog svijeta prve kapi kiše spustile su se na 

metalnu ljusku prikolice i stale njeţno kljucati. Taj ih je 

umirujući i opčinjavajući zvuk izolirao od ostatka svijeta 

nudeći im privatnost.

Uzdahnula je osjetivši njegov poljubac, njeţan i strpljiv. Ikona 

koju je nosio oko vrata otrala joj se o tijelo i kad joj je vrh 

njegova jezika dodirnuo osjetljivu unutrašnjost donje usnice, 

topao med potekao joj je venama. U tom trenutku isparili su svi 

njezini principi i zaboravila je da mu se nije htjela predati. 

Otpočetka gaje ţeljela na taj način i više se nije mogla oduprijeti 

sili koja ju je vukla prema njemu. 

Otvorivši usta, dopustila mu je da prodre u nju. 

No, nije te odmah učinio, a kad konačno jest, poljubac je bio 

dubok i cjelovit. Odgovorila mu je sa ţarom i dopustio joj je da 

se poigra. 

Jezikom i usnicama poljubila mu je kutove okrutnih usta i 

uronila u njihovu unutrašnjost. Potom je obmotala ruke oko 

njegovih ramena i postavivši se na prste gricnula mu usku pa 

ostavila sitne tragove zuba u kutu čeljusti i onda se vratila i 

ponovno mu prodrla u usta. 

Uđi i poigraj se. 

Povuci se i istraţi. 

Ponovno uđi. 

Uzbuđenje joj je raslo, potpaljivano njegovim promuklim 

disanjem i grčevitim stiskom ruku, jednom oko struka, drugom 

preko leda. Kako ga se uopće mogla bojati? Prizor bičeva 

pohranjenih ispod kreveta odjednom joj je zabljesnuo pred 

očima, ali odmah gaje odbacila. Neće je ozlijediti. Ne moţe. 

Jezikom je prošla slatku putanju od vrata do prsa i vrh ugurala 

u tamne malje, koje su mu prekrivale pektoralne mišiće, 

priljubivši na posljetku i usnice za koţu. Disanje mu se ubrzalo 

i kad je prozborio, glas mu je zazvučao grubo: 

- Ako se inače ovako ljubiš, anđele, jedva čekam vidjeti kako... 

-Zastenjao je kad mu je pronašla bradavicu. 

Omotala mu je ruke oko vrata i jednim prstom uhvatila zlatnu 

ogrlicu s ikonom. Igra uspaljenih poljubaca i prvih dodira bila 

je toliko predivna daje se nije mogla zasititi. Dobila je priliku 

istraţivati mu tijelo i ţudila proučiti svaki njegov centimetar.

- Ţelim ti skinuti ručnik — prišapnula je. Utonuo je prste u 

njezinu kosu. 

Posegnula je za čvorom, ali ju je pritiskom ruke zaustavio. — 

Ne tako brzo, dušo. Prvo mi moraš nešto pokazati. 

- Što ţeliš vidjeti? 

- Ti odaberi. 

- Mislim da sam ti u ovom kostimu pokazala gotovo sve što 

imam. 

- Moţda ţelim pogledati izbliza. 

Znala je da seks moţe biti uzbudljiv, ali nije očekivala tako 

senzualnu i provokativnu notu u njegovu glasu. Proletjelo joj je 

kroz misli da bi mu moţda trebala priznati daje djevica, ali u 

tom bi slučaju zasigurno pomislio da je čudakinja. No, ne kaţe 

li mu, nikad neće saznati. Za razliku od onog što nudi 

romantična fikcija, krhke djeve poput nje u stvarnosti ne mogu 

preţivjeti dvadeset šest godina tjelesne aktivnosti i liječničkih 

pregleda i ostati netaknute. 

Nagnuvši glavu unatrag, promatrala je kako očima upija 

njezino tijelo dok stoji pred njim u kostimu zabavljačice i 

pomisao da odglumi iskusnu »femme fatale« neizmjerno ju je 

uzbudila. Pročitala je mnogo knjiga pa bi joj to moglo poći za 

rukom. Kakvu bi zločestoću mogla izvesti? 

Okrenula mu je leđa, pokušavajući si dati vremena za 

razmišljanje i pritom zamijetila da ovješene plave zavjese iznad 

malenog prozora tik iznad kuhinje nisu navučene do kraja. 

Iako je sumnjala da će ih itko slučajno mimoići pod pljuskom, 

za svaki je slučaj odmah odjurila. Naslonivši se rukom na pult 

od ultra-pasa, nagnula se preko stola kako bi ih navukla. 

Načula je prigušen zvuk iza leđa, gotovo nalik stenjanju. — 

Dobar izbor, ljubavi. 

Nije imala pojma o čemu govori sve dok nije osjetila kako joj 

prilazi odostraga i trlja svoje tijelo o njezinu izbačenu 

straţnjicu, masirajući je rukama kroz mreţasti veo karo oblika. 

Bradavice su joj se ukrutile, a koţa zarumenjela na to posve 

novo iskustvo. No, zato joj se nervoza istodobno vinula u

neslućene visine. U što god ga je ţeljela uvjeriti, dobro je znala 

da nema iskustva s uobičajenim vođenjem ljubavi, a kamoli tek 

s nečim egzotičnim. 

Jagodicu prsta provukao je ispod šljokičavog materijala i 

pronašao joj raspuklinu straţnjice. Zagrizla je usnicu kako ne bi 

uskliknula od uţitka. A onda mu se prst spustio niţe. 

Ne mogavši se više suzdrţavati, promigoljila se i okrenula u 

njegovu zagrljaju. -Ja... ţelim se ponovno ljubiti. 

Zastenjao je. - Mislim da sad ne bih mogao izaći na kraj s tvojim 

poljupcima. - Popravio je čvor na trbuhu i primijetila je da mu 

ručnik više ne prianja za tijelo. Štoviše, uopće nije visio. 

Zagledala se u njega osjetivši kako su joj se usta sasušila. -Ja... ja 

bih se ipak ljubila. 

- Pregovarat ćemo. Raskopčaj kopču na leđima pa ćemo se 

ljubiti do mile volje. 

Nećkajući se, odvojila je pogled od ručnika i podigla ruke kako 

bi raskopčala kopču. Ĉim se rastvorila, gornji dio počeo je 

padati sam od sebe i odmah ga je privukla na prsa. 

Oborio je glavu, usnicama dodirnuo njezine i potom rukama 

uhvatio oba njezina zgloba. Uronio joj je jezik u usta, a kostim 

joj se spustio do struka. Prislonivši je leđima na zid s druge 

strane stola, podigao joj je zglobove u zrak i prikovao ih s obje 

strane njezine glave. 

- Nije pošteno - prošaptala mu je u usta. —Jači si. 

- Na meni je red — prošaptao je. I započeo je igru. 

Drţeći joj zglobove lagano prikucane za zid, upotrijebio je usta 

kako bije uzbudio. Grickao joj je usku, bočnu stranu vrata, pa 

ključnu kost i uleknuće iznad nje, a onda se djelomično 

odmaknuo kako bi joj mogao osmotriti tijelo. 

Poloţaj u kojemu se nalazila natjerao ju je da izbaci grudi. 

Poigrao se prvo jednom pa drugom dojkom, šišajući joj 

bradavice, sve dok je iznutra nije ispunila takva pohota da se 

više nije mogla suzdrţati.

—Prestani - odvratila je ostajući bez glasa. — Pusti me! 

Oslobodio joj je zglobove. - Ozlijedio sam te? —Ne, ali... prebrz 

si. 

—Prebrz? — Pogledao ju je i nasmiješio se. — Kritiziraš mi 

tehniku? 

—Ah, ne, tehnika ti je predivna. — Riječi su izletjele iz nje, 

potpuno iskrene i čeznutljive, i ponovno se nasmiješio. Spopala 

ju je neugoda pa mu se zagledala u usta kako bi izbjegla oči. Ali 

odmah je shvatila da mora biti u stanju suprotstaviti se tom 

vatrenom i ponosnom muškarcu namjerava li voditi ljubav s 

njim. 

Podigavši glavu, zagledala mu se u oči. — Ne ţelim da još 

preuzmeš kontrolu. Moţda poslije, ali ne još. 

— Pokušavaš li mi reći da ti ţeliš zapovijedati neko vrijeme? 

Zakimala je. Iako nervozna, nije namjeravala dopustiti daje 

bilo što spriječi istraţiti predivne tajne koje su se skrivale ispod 

ručnika. 

-Jedan uvjet, anđele. - Zakvačio je prste za rub kostima koji joj 

se omotao oko struka. — Ostaješ samo u najlonkama. Sve 

drugo se skida. 

Progutala je slinu. Najlonke nisu imale gaćice. Bile su prozirne 

od struka do vrha prstiju, a karo uzorak pak prerijedak da bi 

išta skrio. 

Izazovno je podigao jednu obrvu, a onda je opustio i sjeo na 

rub kreveta. — Ţelim te gledati kako se skidaš. 

Stvar se opako razvijala. Pročistila je grlo i prozborila što 

leţernijim tonom: 

—Misliš ovdje? S upaljenim svjetlima? —Odugovlačiš. Polako 

se skini. 

Smogla je hrabrosti, odlučna ne popustiti. —Jasno ti je da ti 

onda skidaš ručnik, zar ne? 

— Korak po korak. 

Polako je prebacila kostim preko bokova, naginjući se naprijed 

dok ga je spuštala kako bi prikrila golotinju. Pao joj je do

gleţnjeva. Otrala je pahuljice s vrha stopala, proučila izlizani 

dio saga, osluhnula kuckanje kiše o krov prikolice. 

— A, ne, da ne bi! — Nasmijao se. - Ispravi se. I ostavi ga na 

podu. 

Zavodljivi ton u njegovu glasu gotovo ju je naveo na suprotno. 

Ruke su joj podrhtavale dok se uspravljala. 

— Prekrasno - prošaptao je kad se ukazala obnaţena ispod 

slabašnih crnih najlonki kakve nose sve zabavljačice, a koje su 

joj prije naglašavale nego prikrivale donji dio tijela. 

Odlučila je daje nastupio trenutak kad ga valja testirati. — Lezi 

na krevet - njeţno je dobacila. 

Nekoliko je sekundi oklijevao, a onda se istegnuo na bok i 

naslonio na lakat. — Ovako? 

— A, ne. Ne tako. Na leđa, molim te. 

I na njezino oduševljenje, to je i učinio, odmah si pod glavu 

stavljajući dva jastuka kako mu ništa ne bi promaknulo. 

Polizala je usnice. Nije bila sigurna da će joj to poći za rukom, 

ali bila je odlučna dati sve od sebe. — Sad podigni ruke sve dok 

njima ne dodirneš zid. I tamo ih zadrţi. 

Usnice su mu se polako razvukle u osmijeh, a njezine kosti 

jednostavno rastopile. -Jesi sigurna? 

— I te kako. 

Poslušao ju je, što je u njoj odmah pobudilo ponos. Prišla mu je. 

Nije mogao odvojiti pogled od njezinih grudi i trbuha, zbog 

čega se, unatoč najlonkama, još više osjetila nagom. Kad je 

stigla do kreveta, svaki dio njezina tijela titrao je od uzbuđenja i 

iščekivanja. Na trenutak se prisjetila bičeva pohranjenih ispod 

njih, ali ih je odmah izbila iz glave. 

Zagledala se u njega. Leţao je poput suţnja. Njezin zarobljenik. 

Dok god ostane u tom poloţaju, moći će istraţivati svaki dio 

njegova tijela, uključujući i taj impozantni breţuljak koji je 

narušavao jednoličnu površinu ručnika. Odmaknula je pogled i 

spustila se na rub kreveta. 

— Prisjeti se što sam rekla - prošaptala je. — Moraš ruke 

zadrţati na zidu. Ne smiješ ih pomaknuti.

—Ako samo malo raširiš noge, ljubavi, surađivat ću kako god 

poţeliš. 

Pošteno, zaključila je i lagano ih raširila. Bacio je pogled prema 

razotkrivenom mjestu. Desna mu se ruka trznula, kao da se 

sprema pokrenuti, ali se odmah opustila. 

Oborila je glavu i ponovno ga stala kušati, grickajući mu mjesto 

u blizini donjeg dijela grudnog koša. Tijelo mu je bilo čvrsto i 

mišićavo. Rukama se spustila preko njegovih prsa, uţivajući u 

teksturi vlaţnih malja i znojne koţe. Nije se mogla oduprijeti 

smeđim bradavicama i usnama je prešla preko njih, na što se 

za-vrpoljio. Podigla je potom ruke, uhvatila mu bicepse i 

stisnula ih. Palcima je otkrila pulsirajuće vene koje su mu se 

širile pod koţom. Slijedila ih je krećući se naniţe i došla do 

njeţnih malja pazuha. Dok se poigravala njima, primijetila je da 

mu se koţa najeţila. Iz grla mu se oteo neartikuliran zvuk. 

Polako podigavši glavu, presrela mu je pogled. — Skinut ću ti 

ručnik. -Da? 

Sirova ţudnja u njegovim očima podsjetila ju je da se poigrava 

vatrom. Ali nije imala namjeru odustati i stoga je ruke 

primaknula vrhu ručnika. Jednim jednostavnim pokretom 

od-vezala gaje i rastvorila. 

— Oh... — Bio je veličanstven. Izbacila je ruku i jagodicom 

prsta oprezno ga dodirnula. Kako je u tom trenutku gotovo 

skočio s kreveta, odmah se povukla. 

Pogledala ga je u oči. Lice mu je bilo iskrivljeno kao da trpi bol. 

— Jesam li te ozlijedila? 

— Imaš šezdeset sekundi — prostenjao je — a onda mičem 

ruke. 

Tijelo joj je zadrhtalo pod naletom uţitka. Sve je to dio igre. 

— Tek kad ti dam dopuštenje — odvratila je ozbiljnim tonom. 

— Pedeset sekundi. 

I Poţurila je ponovno ga dirnuti, dopuštajući radoznalim 

prstima da lutaju svakim centimetrom, svako malo milujući 

neki dio. Potom mu je raširila butine nekoliko centimetara i 

pronašla nova mjesta.

—Dvadeset sekundi - zareţao je. —Ne broji tako brzo. 

Nasmijao se i zastenjao, a ona se nasmiješila. Ali osmijeh joj je 

odmah nestao s lica. Nakon toliko mnogo godina, kako će 

njezino maleno tijelo udomiti takvo što? Uzela ga je u ruku i tek 

tad joj je sinulo da su joj unutarnji dijelovi vjerojatno atrofirali 

od neuporabe. Odmaknula je ruku. 

— Gotovo! 

I bez prethodnog upozorenja, okrenuo ju je na leđa i spustio se 

na nju cijelom teţinom. 

—Mislim da je vrijeme da dobiješ malo vlastite terapije. Zauzmi 

poloţaj, ljubavi. 


—Ruke na zid. 

Progutala je slinu i prisjetila se bičeva. Moţda je plan da 

odglumi »femme fatale« polučio predobar uspjeh. Očigledno je 

smatra daleko iskusnijom nego što uistinu jest. 

—Alex? 

—Ne pristajem na razgovor sve dok se ne uvjerim da znaš 

izvršavati zapovijedi. 

Polako je podigla ruke na jastuk. 

— Rekao sam ti da se osloniš na zid. 

Učinila je kako joj je zapovjedio i nikad prije u ţivotu nije se 

osjećala toliko nezaštićenom i uzbuđenom. Dok je zglobovima 

prstiju dodirivala tanku plohu iza sebe, zaposjela ju je nemirna 

kombinacija neugode i duboke, senzualne gladi. Poţeljela gaje 

preklinjati da bude njeţan s njom, no istodobno je htjela daje 

voli svom svojom snagom. 

Leţala je poput vezanog zarobljenika, ali podređenost njezina 

poloţaja nije bila ništa manje stvarna zato što nije bilo stvarnih 

poveza. Toliko je bio jači od nje, toliko moćniji, da je mogao 

činiti što god je htio, neovisno pristaje li na to ili ne. Lagana 

panika na trenutak je nadjačala uzbuđenost, a onda nestala kad 

se jagodicom prsta spustio niz njezin trbuh i stao prešetavati 

naprijed-natrag preko mreţastih čarapa sve dok joj nije došlo

da zavrišti. Potom se spustio još niţe, dodirujući joj kovrčavu 

površinu. 

— Rastvori mi se, ljubavi. 

Poslušala ga je, ali očigledno nije bio zadovoljan učinjenim, jer 

joj je obujmio butine i još ih više razmaknuo. 

Kako najlonke nisu predstavljale nikakvu prepreku, iznenada 

se osjetila preotvorenom, preranjivom i odmaknula ruke od 

zida. 

— Da ti nije palo na pamet — prošaptao je, a njegov dodir 

kliznuo je preko dijela koji je razotkrila. 

Zastenjala je i opustivši se osjetila kako je rastvara kroz vlaţnu 

karo paučinu. Sagnuo je glavu i kad ju je dodirnuo usnama i 

pomilovao kroz najlonke, uskliknula je i šakama udarila o zid. 

Tih, prigušen zvuk uţitka zarobio joj se u grlu. Osjetila je kako 

se najlonke zateţu i kako njihova paučinasta površina duboko 

prodire u njezino mekano tkivo. 

Ramenima joj je raširio koljena i drţao joj grudi pod dlanovima 

dok ju je obljubljivao. Kiša je nastavila bubnjati o metalnu 

maternicu koja ih je nosila u sebi, a ona je drhteći reagirala na 

ono što se zbivalo. Osjetila su joj ludjela i učinilo joj se da se 

vibracija grmljavine iz zida prenosi u njezine ruke putujući 

svakim ţivcem njezina tijela. Izvila je leđa i dostigavši razoran 

vrhunac u potpunosti mu se predala. 

Obujmio ju je kad su uslijedila podrhtavanja. Tek kad je došla k 

sebi, postala je svjesna zatezanja najlonki među nogama. Nije 

shvatila što je učinio sve dok se nije spustio na nju. I tad je 

osjetila dugo očekivanoga gosta na ulazu u tijelo. 

— Poderao si mi najlonke — promrmljala je bez razmišljanja i 

obgrlila ga oko ramena, uţivajući u teţini njegova tijela koje ju 

je utiskivalo u madrac. 

Usnicama je prešao preko njezinih sljepoočica. — Kupit ću ti 

nove. Obećavam. — Lagano je gurnuo. No, nije uspio 

prodrijeti. 

Ukočila se. Ono čega se najviše bojala, ipak se ostvarilo. Nakon 

toliko mnogo godina nekorištenja, jednostavno je atrofirala.

Povukao se i s osmijehom je pogledao, ali osjetila je napetost u 

njegovu tijelu i znala je daje na rubu izgubiti kontrolu. 

— Mislio sam da si spremna, ali valjda nisam bio temeljit. 

Lagano je pomaknuo tijelo i stao je milovati. 

Za nekoliko trenutaka učinilo joj se da mu glas dolazi s velike 

udaljenosti. — Tako si uska, ljubavi. Već dugo nisi, zar ne? 

Zabola je nokte u njegova ramena. - Pa... nisam. Moţda sam... - 

ostala je bez daha dok su je novi uţici pretresali iznutra - ... se 

malo zatvorila. 

Zastenjao je i promijenio poloţaj. - Onda ćemo te ponovno 

otvoriti. - I s tim riječima konačno je ušao. 

Uskliknula je i izvila se pokušavajući ili pobjeći ili se priljubiti, 

ni sama nije znala. Tijelo ju je peklo od slatkog, bolnog 

natezanja. Zgrabio joj je straţnjicu i još dublje prodro, a njegova 

su usta prekrila njezina proţdirući ih. Zaposjeo ju je, uspaljen i 

moćan, ali napetost koju je osjećala u njemu ukazivala joj je da 

se još uvijek suzdrţava. Nije znala zašto, sve dok nije načula 

kako joj jedva čujno šapuće: 

— Pusti me, ljubavi. Pusti me unutra. 

Tad je shvatila da zapravo čeka na nju i njegove njeţne riječi 

ponovno su je povele preko ruba. 

Kad se povratila k sebi, primijetila je da mu je koţa ljepljiva 

pod njezinim rukama, a tijelo napeto od poţude. Ali bio je 

snaţan i velikodušan ljubavnik. 

-Još jednom, ljubavi. Još jednom. 

-Ne, ja... 

— Da! - I ponovno je prodro, duboko i samopouzdano. Izvan 

prikolice grmljavina je tutnjala, a unutra je ona učinila 

što ju je zamolio. I ovaj put otišao je do kraja. 

Vrijeme je nastavilo protjecati dok su nepomično leţali 

isprepletenih tijela, on još uvijek među njezinim nogama. 

Nikad to neće zaboraviti. Unatoč uţasnim stvarima koje su 

prethodile, nije mogla na ljepši način upoznati vođenje ljubavi i 

zauvijek će mu biti zahvalna na tome.

Spustila je usnice na njegova prsa i dlanovima ga pomilovala. 

Nakon toliko vremena, konačno se dogodilo. — Više nisam 

djevica. 

Tijelo mu se iznenada ukočilo pod njezinim rukama i tad je 

shvatila da je tajnu izgovorila naglas. 

152 

Što si rekla? - Podigao se nad nju. Došlo joj je da pregrize jezik. 

Kako je to mogla izgovoriti naglas? Snenost i osjećaj 

zadovoljstva naveli su je na takvu glupost. — N-ništa - 

promucala je. - Ništa nisam rekla. 

—Ĉuo sam te. 

—Zašto onda pitaš? 

—Rekla si da više nisi djevica. — 

Jesam li? 

— Daisy... — Prepoznala je zlokoban, prijeteći ton. — Trebam li 

to doslovce shvatiti? 

Pokušala se prisiliti na ton moralne nadmoći. — Ne tiče te se. 

— Sereš. — Skočio je s kreveta, zgrabio traperice i navukao ih 

kao da mu je od presudne vaţnosti nekako se ograditi. Potom 

se naglo okrenuo kako bi se suočio s njom. - Ma kakvu to igru 

igraš? 

Zamijetila je da nije povukao zatvarač i morala se prisiliti da ne 

gleda u privlačan otvor koji mu je razotkrivao tvrd i ravan 

trbuh. - Ne ţelim raspravljati o tome. 

—Doista očekuješ da povjerujem da si bila djevica? 

—Naravno da ne. Dvadeset šest mije. 

Prošao je rukom kroz kosu i stao se prešetavati malenim 

prostorom u podnoţju kreveta kao da je nije čuo. — Bila si tako 

uska. Pomislio sam da moţda neko vrijeme nisi imala odnose, 

ali nije mi palo na pamet... Kako si se mogla nijednom ne 

pojebati u dvadeset šest godina? 

Naglo se uspravila među jastucima. - Doista nema potrebe da 

se tako izraţavaš. Ţelim da mi se odmah ispričaš!

Zagledao se u nju kao da je luda. No, nije odmaknula pogled. 

Ako misli da će se povući, grdno se vara! Svih dvadeset šest 

godina koliko je proţivjela s majkom dovoljno se naslušala 

prostačkih riječi i nije namjeravala ponovno ih trpjeti. — 

Ĉekam. 

—Odgovori mi na pitanje. 

—Nakon što se ispričaš. 

—Ţao mi je - povikao je izgubivši dobro poznatu 

samokontrolu. — A sad da čujem! Hoću istinu ili ću te zadaviti 

tim najlonkama i baciti u neku grabu! 

Iako se to nije računalo kao bogzna kakva isprika, zaključila je 

da bolju neće dobiti. — Nisam djevica — oprezno je odvratila. 

Na trenutak je izgledao kao da mu je laknulo, a onda ju je 

odmjerio sa sumnjom u očima. — Sada nisi djevica, ali jesi li 

bila kad si ušla u prikolicu? 

—Moţda sam bila — promrmljala je. 

—Moţda si bila? 

—U redu, bila sam! 

—Ne mogu vjerovati! Svi koji imaju takvo tijelo do dvadeset 

šeste su... 

Iz upozorenja ga je ošinula pogledom. 

— ... to već učinili, za ime Boţje! Zašto? 

Poigrala se rubom plahte. — Cijeli ţivot gledala sam kako se 

vrata majčine spavaće sobe otvaraju i zatvaraju. —Pa što onda? 

—Promiskuitet nije nešto uz što bi dijete trebalo odrasti pa sam 

se pobunila. —Pobunila? 

—Odlučila sam biti njezina oprečnost. 

Sjeo je na rub kreveta. — Daisy, ne bi postala promiskuitetna 

da si tu i tamo imala ljubavnika. Strastvena si ţena. Zasluţila si 

imati seksualni ţivot. 

—Nisam bila udata. 

—Što onda? 

— Alex, ja ne vjeruj em u seks izvan braka. Upitno ju je 

pogledao.

- Ne vjerujem u seks izvan braka — ponovila je. — Ni za ţene 

ni za muškarce. 

- Šališ se. 

- Ne moraliziram, nego jednostavno tako osjećam. Slobodno 

krepaj od smijeha. 

- Kako itko u današnje doba moţe imati takav stav? 

-Ja sam nezakonito dijete, a takvo što zna promijeniti čovjeku 

pogled na ţivot. Vjerojatno me smatraš kreposnom, ali ne 

mogu si pomoći. 

- Nakon onog što se večeras dogodilo, ne bih te baš nazvao 

kreposnom. - I konačno se nasmiješio. — Gdje si naučila sve te 

trikove? 

- Trikove? 

- Recimo ono s rukama na zidu. 

- Ah, to. - Zarumenjela se. - Pročitala sam nekoliko nepodobnih 

knjiga. 

- Odlično. 

Namrštila se, iznenada nekako nesigurna. - Zar ti se nije 

svidjelo? Mogu podnijeti konstruktivnu kritiku. Ţelim učiti pa 

mi slobodno reci istinu. 

-Jako mi se svidjelo. 

- Ali ti moţda nije bilo dovoljno inventivno. — Prisjetila se 

bičeva. — Da budem iskrena, mislim da ne mogu biti 

razvratnija. I mislim da te odmah moram izvijestiti da me 

uopće ne zanima fizička bol. 

Na trenutak ju je zbunjeno pogledao, a onda se nasmiješio. -Ti 

se uistinu bojiš bičeva, zar ne? 

- Malo mi je teško ne razmišljati o njima kad su neprestano 

tu. 

- A meni je teško povjerovati da netko tko se toliko zanima za 

perverzno vođenje ljubavi ima tako uskogrudno poimanje 

seksualnog morala. 

- Nisam rekla da me zanima. Samo sam htjela utvrditi jesmo li 

se razumjeli. A što se tiče mojeg uskogrudnog pogleda, prije

nego mi je majka umrla, imala je ljubavnike mlađe od mene i to 

sam doista mrzila. 

Ustao je. — Zašto mi odmah nisi rekla da si djevica? 

— Zar bi to nešto promijenilo? 

—Ne znam. Moţda. Definitivno ne bih bio toliko grub. 

Razrogačila je oči. —Bio si grub? 

Krute crte oko njegovih usta nato su se opustile. Sjeo je do nje i 

palcem joj prešao preko usana. — Što ću ja s tobom? 

— Nešto mi je sinulo, ali moţda ti se neće svidjeti. 

— Reci. 

—Bismo li mogli... Ne znam točno koliko će ti biti potrebno da 

se oporaviš, ali kada dođeš k sebi... 

—Pokušavaš mi reći da ţeliš da ponovimo? —Molim te. 

Iako se nasmiješio, djelovao je nekako zabrinuto. — U redu, 

ljubavi. Svatko tko je čekao tako dugo zasluţuje nadoknaditi 

izgubljeno vrijeme. 

Razdvojila je usnice ţarko iščekujući poljubac, na stoje on 

odmaknuo plahtu i doveo je u neugodnu situaciju odvraćajući 

kako nema namjeru nastaviti sve dok se ne uvjeri daje u redu. 

Ne osvrćući se na njezinu pobunu, svukao je što joj je preostalo 

od najlonki i provjerio. Utvrdivši daje nije ozlijedio, stao ju je 

iznova voljeti. Kiša je tap-tap-tapkala po prozorima i kad su 

svršili, Daisy je utonula u prvi pošten san nakon tko zna koliko 

mjeseci. 

Tek što su krenuli iduće jutro, stao ju je verbalno secirati, a 

samo zato što mu je dopustila da joj odvuče paţnju prije nego 

mu je stigla pojasniti jednu sitnicu. 

—A ja sam pretpostavio! Pretpostavio! Boţe, koji sam ja kreten! 

Zasluţujem biti oţenjen tobom! Zašto sam pretpostavio da si to 

shvatila ako ništa drugo dosad nisi uspjela shvatiti? 

Nakon njeţnosti prethodne noći njegov je napad bio dvostruko 

bolan. Kad su se upoznali, bijes mu je bio hladan i tih, sad je 

ventil eksplodirao. - Nisi li mogla pojasniti do kraja? — 

nastavio je. — Ne, naravno da nisi. To bi bilo prelogično!

Zatreptala je očima prezirući se što nije tip osobe koji bi mogao 

odvratiti deračinom. 

- Kad si mi rekla da uzimaš pilule, trebala si dovršiti priču i reći 

da si ih tek počela uzimati, da nisi na njima cijeli mjesec i da 

postoji prokleta šansa da zatrudniš! Zar mi to nisi mogla reći? 

Zabola je nokte u dlanove kako se ne bi rasplakala i stala se 

proklinjati što mu dopušta da je tako napada. 

- Odgovori mi! 

U grlu ju je toliko stezalo da se morala prisiliti izgovoriti riječi. - 

Sa... savladala me s... strast. 

I odmah joj se učinilo da ga je napetost djelomično popustila. 

Podigao je nogu s pedale za gas, pogledao je i namrštio se. — 

Plačeš? 

Izbacila je bradu i odmahnula glavom, iako joj se jedna suza 

otela i kliznula niz obraz. Neće moći podnijeti ponovno se 

rasplakati pred njim. Oduvijek se mrzila stoje takva plačljivica. 

Usporio je, a glas mu se smekšao. — Daisy, ţao mi je. - Bacio je 

pogled u bočni retrovizor i skrenuo s ceste. 

- Da se nisi usudio — odlučno gaje upozorila. 

Šljunak je zafrcao u zrak pod kotačima, kad je zaustavio vozilo, 

kao obično ne poštujući njezine ţelje. Izbacio je ruke prema njoj, 

ali se povukla. 

- Nisam cvilidreta! — Otresla se i bijesno prstima obrisala suze. 

- Nisam ni rekao da jesi. 

- Ali to misliš! Jednostavno mi dođe, ali to ništa ne znači i ne 

pokušavam te manipulirati suzama. Ţelim da se ispričaš što si 

se kretenski ponio, a ne zato što plačem pa se osjećaš krivim! 

- Definitivno sam se ponio poput kretena. 

- Ne mogu si pomoći. Oduvijek sam emotivna i reagiram na 

sve. Na novorodenčad, reklame s međugradskim pozivima, 

dobru countrv pjesmu. Jednostavno vidim ili čujem nešto i 

odmah... 

- Daisy, pokušavam ti se ispričati. Slobodno plači ako ţeliš, ali 

samo prestani govoriti, moţe? 

Zašmrcnula je i posegnula u torbicu za rupčićem. — U redu.

—Nisam imao pravo tako se izderati. Bio sam bijesan na sebe i 

stoga sam se iţivio na tebi. Ali zapravo sam te otpilio sinoć ne 

dajući ti vremena za pojašnjenje. Ja sam kriv. Nikad još nisam 

bio tako neodgovoran i ne mogu to pojasniti. Valjda sam se 

jednostavno... - Zastao je oklijevajući. 

Obrisala je nos. — ... Prepustio strasti? 

Nasmiješio se. — Moglo bi se reći. Ali ako si zatrudnjela zbog 

moje gluposti... 

Od strepnje koju je prepoznala u njegovu glasu, ponovno joj je 

došlo da se rasplače. No, umjesto toga, pošteno je ispuhala nos. 

— Znam da nisam. Nisu ti dani u mjesecu. Za nekoliko bih 

dana trebala dobiti mjesečnicu. 

Gotovo je prepoznala olakšanje na njegovu licu, što ju je još više 

povrijedilo. Nije htjela zatrudnjeti, ali nije joj se svidjelo da mu 

je sama pomisao toliko odbojna. 

Provukao joj je prste kroz kosu. — Malo poludim kad god je to 

u pitanju, ali ne mogu si pomoći. Ne ţelim imati djecu. 

—Nema potrebe brinuti. Amelia me prije nekoliko tjedana 

poslala svojem doktoru. 

—Odlično. Ne mogu ti ni pojasniti koliko sam odlučan u tom 

pogledu. Kad kaţem da ne ţelim djecu, ţelim reći da ih nikad u 

ţivotu ne ţelim imati. Bio bih uţasan otac, a djeca to ne 

zasluţuju. Obećaj mi da nećeš zaboraviti na pilule. 

—Nikad to ne bih učinila. Iskreno, Alex, dosta mi je da se 

odnosiš prema meni kao da sam nesposobna. 

Bacio je pogled u retrovizor i ponovno se vratio na autocestu. 

—Ja ću koristiti kondome sve do idućeg mjeseca, kad će biti 

sigurno. 

Nije joj se svidjelo što je uzeo zdravo za gotovo da će spavati s 

njim. — Nisam baš uvjerena da će biti potrebno. 

Pogledao ju je. — Kako to misliš? 

—Ponašaš se kao da će se ono od sinoć ponoviti. 

—Vjeruj mi. Hoće. 

Povrijedila ju je njegova samodopadnost. - Ne bih se baš 

kladila.

— Ne pretvaraj se da nisi uţivala. Bio sam prisutan, sjećaš se? 

—Uopće se ne pretvaram. Bilo je predivno. Jedna od najljepših 

stvari koje su mi se dogodile u ţivotu. Jednostavno ti ţelim reći 

da tvoj stav prema vođenju ljubavi nije zadovoljavajući. 


—Nečastan je. Recimo, riječi kojima se sluţiš i izraţavaš. 

Nečasne su. 

—Ne mogu vjerovati. 

—Vođenje ljubavi trebalo bi predstavljati sveti čin. —Trebalo bi 

biti spoj zločestoće, znoja i zabave. —Da, ali nadasve bi trebalo 

biti sveto. —Sveto? - S nevjericom ju je pogledao. — Kako netko 

tko je odrastao uz hrpu društvenih parazita i nadrogiranih 

rock-zvijezda moţe biti tako krepostan? 

—Znala sam! Znala sam da misliš da sam kreposna, ali sinoć 

nisi bio ni toliko pošten da mi to priznaš! 

—Sad mi je jasno. Namjerno me pokušavaš izludjeti. Što god ti 

rekao, jednostavno ćeš pobjesnjeti, zar ne? — Postrance ju je 

pogledao, što ju je još više razljutilo. 

- Prestani se umiljavati. Preokrutan si da bi se umiljavao. Ostala 

je iznenađena kad je nagnuo glavu djelujući istinski 

povrijeđeno. — Doista misliš da sam okrutan? 

- Ne uvijek — priznala je. - Ali većinu vremena jesi. Da, 

uglavnom si okrutan. 

- Koga god da pitaš, svi će ti reći da sam najpošteniji upravitelj 

za kojeg su ikad radili. 

- I jesi pošten. — Zastala je. - Sa svima osim sa mnom. 

- Pošten sam i prema tebi. — Zastao je oklijevajući. - Moţda 

nisam bio pošten one noći kad su nam priredili tortu, ali ostao 

sam zatečen i... to nije baš neka izlika, zar ne? Oprosti, Daisy. 

Nisam te smio dovesti u tako neugodnu situaciju. 

Odmjerila ga je i lagano kimnula glavom. — Prihvaćam 

ispriku. 

- Ni sinoć nisam bio okrutan. 

- Radije bih da ne razgovaramo o sinoćnjem događaju. I ţelim 

da mi obećaš da me nećeš večeras ponovno pokušati zavesti.

Prvo moram dobro razmisliti o nekim stvarima, a namjeravam 

to učiniti na kauču. 

- Ne znam o čemu to moraš razmišljati. Ne vjeruješ u seks izvan 

braka i udata si. U čemu je problem? 

- U braku sam završila stjecajem okolnosti — oprezno je 

istaknula. — Postoji razlika. 

Promrmljao je nato posebice gadnu psovku i prije nego gaje 

uspjela prekoriti, trznuo volanom nadesno, zaustavljajući »pick 

up« na odmorištu za kamione Cozy Corner Truck Stop. 

Kako je ovaj puta konobarica bila mrzovoljna i daleko iznad 

sredovječnosti, Daisy je zaključila da ga moţe ostaviti nasamo 

za stolom kako bi otišla u toalet. Ipak, to nije bio mudar potez, 

jer gaje pri izlasku zatekla kako razgovara s privlačnom 

plavušom u suprotnom separeu. 

Znala je daju je zamijetio kako izlazi, kao i daje ona uočila da 

ţena uzima kavu i sjeda do njega. Ĉak joj se učinilo da zna 

zašto to čini. Htio ju je uvjeriti da ne pridaje emocionalnu 

vaţnost onome što se dogodilo među njima. 

Stisnula je zube. Ţeli li to priznati ili ne, oţenjen je čovjek i 

koliko god flertao, ništa to neće promijeniti. 

Odmarširala je do telefona na zidu, koji se nalazio blizu separea 

gdje se plavuša divila njegovim mišićima. Ĉim se primirila, 

podigla je slušalicu i prislonivši je na uho izbrojila do dvadeset 

pet. Na posljetku se okrenula i dozvala ga: — Alex, dušo! 

Pogodi što se dogodilo! 

Podigao je glavu i oprezno je pogledao. 

- Super vijest - zacvrkutala je. - Liječnik kaţe da su ovaj puta 

trojke! 

Konačno joj se obratio tek kad su bili nadomak novoj parceli. 

Izlazeći iz kabine, stao je otkapčati prikolicu i izvijestio je da 

više neće raditi sa ţivotinjama. Umjesto toga, počet će obavljati 

lakše poslove, popravljati kostime i, naravno, nastupati svake 

večeri u šou. Namršteno gje pogledala. 

- Mislio sam da će ti biti drago što nećeš morati toliko raditi 

-odvratio je. - Gdje sam sad pogriješio?

- Zašto si do jutros čekao da me oslobodiš poslova? 

- Ni iz kakvog posebnog razloga. 

- Siguran si? 

- Prestani okolišati i reci što te muči. 

- Malo se osjećam poput kurve kojoj su upravo platili za usluge. 

- Ne budi smiješna. Odlučio sam to prije nego smo spavali. 

Osim toga, tko kaţe da bi tebe trebalo platiti? Mislim da sam i 

ja bio poprilično dobar. 

Nije nasjela na mamac. - Rekla sam da ću preuzeti menaţeriju i 

nisam se šalila. 

- A ja ti govorim da ne trebaš. 

- A ja tebi da ţelim. - Bila je to istina. Sudeći po iskustvu sa 

slonovima, znala je da će posao biti teţak, ali nije moglo biti 

gore od onoga stoje već preţivjela. A uspjela je preţivjeti. 

Lopatom je bacala gnojivo sve dok nije zadobila ţuljeve, vukla 

je natrpane tačke i dopuštala daje na tlo obaraju ogorčeni 

slonici. Pogledala je strahu u oči i nije pokleknula. Moţda je 

izubijana i prepuna modrica, ali još uvijek čvrsto stoji na 

nogama. 

Odmjerio ju je s kombinacijom nevjerice i nečega stoje gotovo 

nalikovalo divljenju, iako se odmah uvjerila da joj se privida. - 

Izdrţat ćeš do kraja, zar ne? Nećeš zbrisati. 

- Ne mogu donositi dugoročna predviđanja. Najviše što 

trenutačno mogu učiniti jest ţivjeti iz dana u dan. - Uhvatila je 

zubima donju usnicu i namrštila se. —Jednostavno znam da to 

moram učiniti. 

- Daisy, to je prevelik posao. 

- Znam. - Nasmiješila se. - Upravo zato ga i moram obaviti. 

Nekoliko se sekundi zagledao u nju, a onda, na njezino 

zaprepaštenje, nagnuo glavu i poljubio je. I to baš tamo, nasred 

dvorišta, dok su se radnici motali oko njih, Brady i njegovi 

sinovi uvjeţbavali akrobatiku, a Heather ţonglirala, baš tamo 

utisnuo joj je dug i strastven poljubac. 

Kad su se na posljetku razdvojili, ispunila ju je toplina 

ostavljajući je bez daha. Podigao je glavu i osvrnuo se oko sebe.

Očekivala je da će mu biti neugodno zbog javnog pokazivanja 

emocija, ali nije bilo tako. Moţda se pokušava iskupiti za 

incident s tortom? A moţda su mu motivi kompleksniji. Koji 

god razlog bio, svima u cirkusu dao je na znanje da mu nešto 

znači. 

No, nije imala puno vremena za razmišljanje kad se bacila na 

poslove u menaţeriji. Mladi radnik zvan Trey Skinner pojavio 

se i rekao da mu je Alex naloţio da joj pomogne s teţim 

zadaćama. Ona mu je odmah naloţila da Sinjunov kavez 

smjesti u sjenu i da joj dovuče nešto sijena, a onda gaje 

otpustila. 

Iako joj je laknulo što je Lollipop nije ponovno pokušala 

zapljuvati, odlučila ju je do daljnjega zaobilaziti u širokom 

luku. Osim nje, Sinjuna i Chestera, u menaţeriji su se nalazili 

leopard zvan Fred, strvinar kojemu su bila podrezana krila 

ijedna gorila. Navodno je postojao i udav, ali joj je laknulo kad 

je saznala daje postao Jillin ljubimac pa ga drţi u prikolici, gdje 

je nitko ne moţe vidjeti. 

Slijedeći Diggerove šture upute, nahranila je ţivotinje, a onda 

stala čistiti kaveze, započevši sa Sinjunovim. Svisoka ju je 

promatrao, dok gaje tuširala, ponašajući se kao da je 

privilegirana dobivši dopuštenje da ga posluţuje. 

— Ne sviđaš mi se — promrmljala je usmjerivši mlaz prema 

njemu. 

Laţljivice. 

Gotovo je ispustila crijevo. - Prestani — procijedila je. — 

Prestani mi ubacivati misli u glavu! 

Zijevnuo je i uronio u mlaz vode, a ona se odmah posramila 

svojih nepromišljenih riječi. 

Kad ga je istuširala, odšetala se do šatora i zagledala u nizinsku 

gorilu zvanu Glenna, koja je bila zatvorena u kutu. Njezine 

tamne oči boje čokolade tuţno su i rezignirano buljile kroz 

ţeljezne šipke oštećenog starog kaveza, koji joj je bio premalen. 

Bilo je nešto opčinjavajuće u njezinoj rezignaciji i Daisy se 

uhvatila kako joj prilazi.

Gorila je nastavila sjediti nijemo promatrajući i procjenjujući 

novo ljudsko biće u zacijelo beskonačnoj paradi ljudi koji su je 

svakodnevno mimoilazili. Daisy se zaustavila i pričekala, 

gotovo kao da čeka dopuštenje da joj se pribliţi, jer ovaj puta 

konačno ima pravo na odluku. 

Glenna se prebacila u prednji dio kaveza i osmotrila je, a onda 

polako podigla ruku i progurala je kroz šipke. Daisy se 

zagledala u nju, a onda shvatila daje pokušava dodirnuti. 

Gorila je nastavila strpljivo čekati ispruţene ruke. Daisvno srce 

uzbuđeno je zatuklo. Jedva joj uspijeva pomilovati mačića, 

kako će dodirnuti divlju ţivotinju? Poţeljela je pobjeći, ali 

gorila se doimala toliko čovjekolikom da joj se učinilo doista 

nepristojnim ne prihvatiti poziv. Oprezno joj je prišla. 

Glennina je šapa bila rastvorena pokazujući dlan. S velikim 

oklijevanjem Daisy je ispruţila ruku i vrhom kaţiprsta oprezno 

dodirnula vrh jednog njezina prsta. Bio je mekan i gladak. 

Mrvicu ohrabrena, pomilovala gaje cijelom podatnom 

duljinom. Glenna je zaţmirila i potiho uzdahnula. 

Daisy je neko vrijeme ostala s njom i dok joj je milovala ruku, 

učinilo joj se da joj je ţivot konačno pronašao smisao. 

Kako se jutro prokradalo, postavljala je sve više pitanja o 

ispravnoj brizi za ţivotinje i nekoliko puta odjurila do Diggera 

po savjet u vezi krme i dnevne rutine, a svaki puta kad bi 

prišla, Tater bi zatulio na nju poput malog nasilnika. 

Digger joj je s oklijevanjem odgovarao. Znala je da je još uvijek 

uvrijeđen zbog onoga što se dogodilo među njima prethodnog 

dana. Kad se okrenula kako bi se vratila u menaţeriju nakon 

drugog niza pitanja, pljunuo je i umalo joj pogodio tenisku. 

— Nemam više vremena za vaša pitanja, gđice. Ne bi' htio da 

drugi misle da sam lijen. 

—Ja nisam rekla da si lijen. Jednostavno sam se zabrinula zbog 

uvjeta u menaţeriji. — Potajno se zapitala koliko on uistinu zna 

o ispravnoj brizi za ţivotinje. Bilo je očigledno da voli slonove, 

ali mu nije bilo stalo do drugih. Primjerice, nije znao da tigrovi

vole vodu. Upravo je zato odlučila u slobodno vrijeme sama 

malo istraţiti. 

Njegove vlaţne oči ogorčeno su je pogledale. — Već sam 

pedeset godina sa ţivotinjama. A vi? 

—Samo dva tjedna. Zato i trebam vaš savjet. 

- Nemam ja vremena za priču. Imam pune ruke posla. — Bacio 

je pogled mimo nje i usnice su mu se razvukle u osmijeh 

razotkrivajući poţutjele zube i nekoliko šupljina. No, prekasno 

je zamijetila razlog. Tater joj se već prikrao iza leđa. 

Bum! 

Na trenutak je pomislila da ju je netko smotanim sagom udario 

u prsa. Kako nije imala vremena pripraviti se na ono što slijedi, 

poletjela je i udarila u balu sijena. Dočekala se na bok i oštra bol 

probila joj se tijelom. Diggerov hriptav smijeh odjeknuo joj je u 

ušima. Podigla je glavu i u Taterovim očima prepoznala 

podrugljiv pogled. 

U glavi joj je izbio vatromet. E sad je dosta! 

Zanemarujući bol u nozi i kuku, skočila je i vitlajući šakom 

nasrnula na malenog. — Da mi to nikad više nisi učinio! Nikad! 

Ĉuješ li me? 

Tater je nespretno poduzeo korak unatrag, ali nije se zaustavila. 

— Nepristojan si, zločest i zlonamjeran] I idući puta kad me 

udariš, poţalit ćeš! Neću više trpjeti tvoje zlostavljanje! 

Razumiješ li što ti govorim? 

Potiho je zablejao i oborio glavu. No, dogurao ju je do ruba i u 

potpunosti zaboravljajući na svoju averziju prema ţivotinjama, 

stala mu je zabadati kaţiprst u surlu. — Ako mi ţeliš privući 

paţnju, potrudi se biti ljubazan i ne ruši me svaki puta kad ti 

priđem! 

Oborio je surlu, a jedno uho okrenulo mu se na van i potonulo. 

No, zato se ona isprsila koliko je duga i široka. —Je li jasno? 

Lagano je odigao glavu i njeţno je dirnuo po ramenu. Prekriţila 

je ruke odbacujući ponuđenu lulu mira. — Ne mogu se 

pretvarati da se ništa nije dogodilo.

Ponovno ju je lagano gurnuo, a njegove smeđe oči s tugom su je 

pogledale. No, čeličnom se voljom oduprla njegovim čudesno 

zavijenim trepavicama. - Ţao mije, ali trebat će mi vremena. 

Moraš se pošteno potruditi i nadoknaditi sve što si učinio. 

A sad oprosti, ali moram se vratiti u menaţeriju. — Okrenula 

se i nastavila prema šatoru. 

Nato je mališan zatulio. Tuţno. Slomljena srca. Poput dječačića 

koji je sve izgubio zbog ljubavi. 

Koraci su joj se usporili, a srce raznjeţilo ugledavši ga 

rastuţenog, obješenih ušiju i tuţnih smeđih očiju. Njegova 

poraţena mala surla vukla se po tlu, a njezin vrh motao se u 

prašini. 

—Sam si kriv — odvratila je. 

Ponovno tiho i tugaljivo tuljenje. 

—Pokušala sam biti dobra prema tebi. 

Ponovno tuljenje. A onda je ostala u šoku prepoznavši mu suze 

u očima. Digger joj je rekao da su slonovi najemocionalnija 

stvorenja i da se znaju rasplakati, ali nije mu povjerovala. No, 

dok je promatrala kako malenom suze klize niz naboranu koţu, 

ogorčenje ju je napustilo. 

I drugi puta u danu zaboravila je na averziju prema 

ţivotinjama, izbacila ruku i pomilovala mu surlu. — Nije 

pošteno. Cvilidreta si poput mene. 

Podigao je glavu i poduzeo nekoliko opreznih koraka, a onda 

se zaustavio kao da traţi dopuštenje prije nego glavu protrlja o 

njezino rame. 

I premda ju je gotovo opet odbacio, ovaj puta to je učinio iz 

ljubavi. Protrljala mu je čelo. — Da ti nije palo napamet raditi sa 

mnom što god poţeliš samo zato što sam ti oprostila. Pazi kako 

se ponašaš ili je među nama gotovo. 

Priljubio se uz nju poput mačića. 

— Da me više nisi oborio. I ne izvodi nikakve fore s vodom. 

Njeţno je izdahnuo, na što mu se u potpunosti predala. -Glupa 

bebo jedna.

I dok mu je tako otvarala svoje srce, Alex je stajao do straţnjeg 

ulaza u glavni šator i promatrao scenu. Nasmiješio se ugledavši 

slonića kako joj omata surlu oko ruke. Bila toga svjesna ili ne, 

upravo je stekla doţivotnog prijatelja. Nasmijao se i krenuo 

prema crvenim kolima. 

Heather se nikad prije nije osjećala toliko bijedno. Sjedila je za 

kuhinjskim stolom njihova Airstreama i buljila u školsku 

zadaću, ali tisak na stranici jednostavno joj se gubio iz vida. 

Poput druge djece u cirkusu i ona je rješavala zadaću 

dopisujući se sa školom Calvert u Baltimoreu, koja se 

specijalizirala za poduku djece koja ne mogu pohađati nastavu. 

Svakih nekoliko tjedana stigla bi debela omotnica prepuna 

knjiga, papira i testova. 

Shebi je prešlo u naviku nadgledati je dok piše zadaće, ali kako 

joj formalna naobrazba nije bila bajna, bila je poprilično loša u 

bilo čemu drugom. Heather je pak imala problema s 

geometrijom i dobila je dvojku iz posljednjeg sastavka na 

engleskom. 

Odgurnula je knjigu u stranu i zagledala se u list papira 

istrgnut iz biljeţnice, koji se nalazio pred njom, a na koji je 

našvr-ljala: Gospođa Markov, Heather Markov. Heather 

Pepper Markov. 

Sranje. Zašto joj je dopustio da to učini? Zašto je dopustio l)aisy 

da ga poljubi pred svima? Došlo joj je da umre kad ih je 

ugledala. Mrzi je iz dna duše i tako je dobar osjećaj viđati je 

posljednjih nekoliko tjedana svu prljavu i zlovoljnu od nosanja 

govana. Tako joj i treba! 

Iznova je pokušala olakšati osjećaj krivnje zbog onoga što joj je 

učinila uvjeravajući se da to i zasluţuje. Nije joj mjesto medu 

njima. Ne uklapa se. I nije se trebala udati za Alexa. On je samo 

njezin. 

Zaljubila se kad ga je prvi puta ugledala, šest tjedana ranije. Za 

razliku od oca, uvijek je imao vremena razgovarati s njom i nije 

mu smetalo ako ga prati. Prije nego se Daisy pojavila, čak ju je

ponekad i vodio sa sobom kad bi obavljao posliće. Jednom, kad 

su bili u Jacksonvilleu, otišli su zajedno u neku umjetničku 

galeriju, gdje joj je pojasnio nekoliko slika. Ujedno ju je ohrabrio 

da razgovara o majci i djelomično joj pojasnio zašto joj je otac 

tako tvrdoglav. 

Ali koliko god ga voljela, znala je daje doţivljava djetetom. U 

posljednje vrijeme čak joj je sinulo da bije moţda drukčije 

doţivljavao da shvaća da je ţena. Moţda tada čak ni Daisy ne 

bi oţenio. 

Ponovno ju je spopao osjećaj krivnje. Nije planirala uzeti novac 

i skriti ga u njezin kovčeg, ali otišla je u crvena kola i kad je 

Daisy preuzela poziv, primijetila je daje blagajna otvorena i to 

se jednostavno dogodilo. 

Iako je znala daje krivo postupila, nastavila se uvjeravati da nije 

počinila preveliku pogrešku. Alex je zapravo ne ţeli. I Sheba joj 

je to rekla. Daisy će mu samo zagorčati ţivot, a zahvaljujući 

njezinoj maloj namještaljci, bolje da to sazna odmah nego 

poslije. 

Ali poljubac kojemu je tog jutra posvjedočila uvjerio ju je da ga 

Daisy neće tako lako pustiti. Još uvijek nije mogla povjerovati 

kako se bacila na njega. A uopće mu nije potrebna! Sve dok 

moţe dobiti nju, Heather. 

Ali kako bi Alex mogao znati što osjeća prema njemu kad mu 

to nije rekla? Odgurnula je knjige i skočila. Više to neće trpjeti! 

Mora mu dati na znanje da nije dijete. Mora shvatiti da mu 

Daisy nije potrebna! 

I ne dajući si vremena da još jednom razmisli, pojurila je iz 

prikolice prema crvenim kolima. 

Alex je podigao pogled kad je ušla. Ugurala sije palce u 

dţepove kariranih hlačica, koje su gotovo u potpunosti bile 

prekrivene prevelikom bijelom majicom. Izgledala je blijedo i 

nesretno, poput vile potkresanih krila. Srce mu se slomilo. 

Znao je da joj je teško, ali nije se predavala i to mu se sviđalo. 

— Što je, dušo?

Nije odmah odgovorila. Umjesto toga, stala je besciljno lutati 

prikolicom dodirujući prvo naslon kauča, potom ručku 

metalnog ormarića. Primijetio je da na jagodičnoj kosti ima 

lagano narančastu mrlju i pretpostavivši da je pokušala prikriti 

prištić, raznjeţio se. Još malo pa će biti prava krasotica. 

— Problemi? 

Naglo je podigla glavu. 

— Ne. 

— Onda dobro. 

Pokušala je progutati slinu. - Samo sam pomislila da bi moţda 

htio znati... — Oborila je glavu i stala cupkati zanokticu oko 

izgriţenog nokta. 

— Znati što? 


- Vidjela sam što ti je Daisy danas učinila — na brzinu je 

nadodala — i samo ţelim da znaš da znam da se nisi mogao 

suzdrţati. 

- Što mi je to Daisy učinila? 

- Ono kad te... znaš. 

- Mislim da ne. 

- Znaš. - Zagledala se u točku na sagu. — Kad te je poljubila 

onako da svi vide. Kad te je dovela u neugodnu situaciju. 

Koliko se on sjećao, on je bio taj koji je potaknuo poljubac. Nije 

mu se sviđalo što svi bulje u njezin trbuh i na prste broje 

mjesece, niti mu se sviđalo kako je ismijavaju iza leđa, posebice 

s obzirom da je znao da snosi dio krivice. 

- Ne razumijem kakve to veze ima s tobom, Heather. Ĉvrsto je 

stisnula ruke uz slabine i jednostavno dopustila da 

sve izleti van. — Svi znaju što osjećaš prema njoj. Daje ne voliš. 

I kad mije tata rekao da zapravo nije trudna, nije mi bilo jasno 

zašto sije oţenio, a onda sam se sjetila da momci znaju 

poludjeti ako je cura Ijepuškasta i ţele... znaš... imati odnose s 

njom, ali ona zna reći »ne«, osim ako je ne oţene. I tako sam 

skuţila da je to sigurno razlog zašto si je oţenio. Ali ono što ti 

ţelim reći jest... hoću reći, ako je se ţeliš riješiti...

I prvi puta otkako je započela tiradu, pogledala ga je u oči, a on 

je u njima prepoznao očaj. Namrštila se i dopustila da bujica 

nastavi. — Znam da me smatraš djetetom, ali nisam. Šesnaest 

mije. Moţda nisam lijepa poput Daisy, ali ipak sam ţena i 

mogla bih... mogla bih ti dopustiti da spavaš sa mnom pa više 

nećeš morati s njom. 

Alexu se učinilo kao da gaje netko isjeckao sjekirom. Nije znao 

što odgovoriti. Primijetio je da su joj obrazi poprimili jarko 

crvenu boju, vjerojatno poput njegovih, i ponovno se zapiljila u 

pod. 

Polako se uspravio. Imao je bezbroj prilika suočiti se s nasilnim 

pijandurama i noţevima naoruţanim kamiondţijama, ali nikad 

prije nije doţivio nešto tog tipa. Pogrešno je protumačila 

njegovo prijateljstvo i mora to pod hitno ispraviti. 

—Heather... - Pročistio je grlo i zaobišao stol. Kad se zaustavio, 

Daisy se pojavila na pragu iza nje, ali je djevojka bila toliko 

opčinjena time stoje učinila daje nije zamijetila. Daisyje 

predosjetila da se nešto ozbiljno događa, jer se istog trenutka 

ukočila i pričekala. 

—Heather, kad se mlada djevojka zatreska... 

—Nisam zatreskana! - Djevojka je podigla glavu, a oči su joj se 

natopile suzama. - Zaljubila sam se u tebe na prvi pogled i 

pomislila da ti se sviđam, ali kako sam mlada, moţda te strah 

priznati. Zato sam i odlučila da ti moram reći. 

Poţelio je da mu Daisy pomogne, ali ona je ostala nijemo stajati 

upijajući svaku pojedinost. Morat će joj ukazati kako stvari 

stoje. Za njezino dobro. — Ne voliš me, Heather. 

—Volim te! 

—Misliš da me voliš. Ali mlada si i samo si zatreskana. 

Preboljet ćeš me. Vjeruj mi, za dva mjeseca oboje ćemo se 

smijati na ovo. 

Tek kad ga je pogledala kao da ju je ošamario, shvatio je da je 

rekao krivu stvar. Udahnula je, a oči su joj se ispunile suzama. 

Panično se zamislio kako ispraviti načinjenu štetu.

— Sviđaš mi se, Heather, doista, ali samo ti je šesnaest. Ja sam 

odrastao muškarac, a ti si još uvijek dijete. — Po njezinu izrazu 

lica shvatio je da samo pogoršava cijelu stvar. Nikad prije nije 

se osjećao tako bespomoćnim i ponovno je pogledao prema 

Daisy preklinjući je za pomoć. 

Pogodilo ga je kad je zakolutala očima, gotovo kao da mu daje 

na znanje da je najgluplja osoba na svijetu. Potom je umarširala 

u prikolicu i napala jadnu Heather svim raspoloţivim 

naoruţanjem. 

— Znala sam da ćeš biti ovdje, zavodnice jedna mala! To što si 

mlada i ljupka ne daje ti za pravo oteti mi supruga! Mislim da 

ćeš se morati sa mnom obračunati! 

Heather je razjapila usta i automatski poduzela korak unatrag. 

Alex se s nevjericom zagledao u Daisy. Od svih kretenskih i 

glupih stvari koje je napravila, ovaj put je doista pretjerala. Ĉak 

bi i kreten mogao prozreti njezino glumatanje. 

— Ne tiče me se koliko si mlada i prekrasna — uskliknula je. — 

Neću ti dopustiti da mi uništiš brak! — I melodramatičnim 

potezom ruke ukazala je prstom prema vratima. — A sad ti 

predlaţem da se pokupiš odavde prije nego učinim nešto što ću 

zaţaliti. 

Heather je zatvorila usta i posrćući pojurila van. 

Nekoliko je sekundi prošlo prije nego je Alex malaksalo 

potonuo na kauč. — Zasrao sam, zar ne? 

Daisy ga je pogledala gotovo sa saţaljenjem. - Koliko god da si 

pametan, doista ne znaš prosuđivati. 

169 

Alex je bacio pogled prema vratima kroz koja je Heather 

upravo zbrisala, a onda se ponovno okrenuo prema Daisy. — 

Najlošija gluma koju sam ikad vidio. Je li mi se učinilo ili si 

doista rekla »Morat ćeš se obračunati sa mnom«? 

- Nasjela je, a to je ono što sam htjela. Nakon onoga što si joj ti 

rekao, bio je potreban netko tko će se prema njoj postaviti kao 

prema odrasloj osobi.

- Nisam je htio povrijediti, ali što sam mogao učiniti? Nije 

odrasla osoba, tek je dijete. 

- Ali ti je dala svoje srce, Alex, a ti si joj rekao da to nema 

nikakvog značenja. 

- Nije mi ponudila samo srce. Netom prije nego si se pojavila 

dala mi je na znanje da zajedno s njim dobivam i tijelo. 

- Očajna je. Da si pristao, bila bi prestravljena do kosti. No, 

stresao se. — Šesnaestogodišnjakinje mi nisu na popisu 

omiljenih perverzija. 

- A što jest? - Odmah se ugrizla za usnicu. Kad će početi 

razmišljati prije nego lane? 

Uputio joj je osmijeh, od kojeg su je prošli trnci. — Bit će 

zabavnije ako sama saznaš. 

—Zašto mi jednostavno ne bi priznao? 

—A zašto ti ne bi pričekala pa se sama uvjerila? 

Proučila gaje. - Ima li to ikakve veze sa... ne, naravno da nema. 

—Ponovno te brinu bičevi? 

—Zapravo ne — slagala je. 

—Odlično. Jer se nemaš zašto brinuti. — Zastao je. — Ako to 

izvedem kako spada, gotovo da ne boli. Razrogačila je oči. - 

Prestani! 

- Što je? 

Nevin izraz na njegovu licu nije ju zavarao ni sekunde. - 

Prestani mi ubacivati bube u uho! 

- Nisam ništa učinio. Sama si kriva. 

- Samo zato što se neprestano poigravaš sa mnom. Otpočetka 

me cimaš, što mi se uopće ne sviđa. Samo mi odgovori s »da« 

ili »ne«. Jesi li ikad bičevao ţenu? 

- Da ili ne? 

- To te pitam. 

- Bez ikakvih priloga? 

- Bez priloga. 

- U redu. Da, jesam. 

Progutala je slinu i slabašnim glasom odvratila: - Povlačim ono 

u vezi priloga.

- Oprosti, ljubavi, ali izgubila si priliku. — I razvukavši usnice 

u osmijeh, sjeo je za stol. - Imam posla pa bi ti moţda bilo bolje 

da mi kaţeš zašto si navratila u posjet. 

Prošlo je nekoliko sekundi prije nego se sabrala i prisjetila što !u 

je uopće dovelo do crvenih kola. — Glenna je u pitanju. 

- Što u vezi nje? 

—Velika je, a kavez joj je premalen. Treba nam novi. 

—Ţeliš da samo tako kupimo novi kavez za gorilu? 

—Nehumano je drţati je tako zatvorenom. Doista je tuţna, 

Ima predivne mekane prste i gura ih kroz rešetke, kad ţudi za 

dodirom s drugim ţivim bićem. Ali to nije jedini problem. Ti su 

kavezi toliko stari da mislim da više nisu ni sigurni. Lokot na 

leopardovu kavezu drţi se u komadu pomoću ţice. 

Podigao je olovku i odsutno stao lupkati gumicom o uništeni 

površinu stola. — Slaţem se. Mrzim tu prokletu menaţeriju, 

ona je barbarska, ali kavezi su skupi i Sheba još uvijek razmišlja 

hoće li rasprodati ţivotinje. Ništa, morat ćeš dati sve od sebe. — 

uočio je nešto ispred prozorčića i stolica mu je zaškripala kad se 

dignuo kako bi bolje pogledao. - Ma, vidi ti, molim te! Izgleda 

da imaš posjetitelja. 

Bacila je pogled i zamijetila slonića kako stoji nevezan ispred 

crvenih kola. — To je Tater! 

Podigao je surlu i zatulio poput kakvog tragičnog junaka koji 

zaziva svoju izgubljenu ljubav. — Što radi ovdje? 

—Mislim da te pokušava pronaći. — Nasmiješio se. - Slonovi 

imaju običaj uspostavljati čvrste obiteljske veze, a izgleda da se 

mali vezao za tebe. 

—Malo je prevelik za kućnog ljubimca. 

—Drago mi je da si to uvidjela, zato što nema šanse da spava s 

nama, koliko god me preklinjala. 

Nasmijala se, no istodobno i suzdrţala da ga izvijesti kako nije 

baš sigurna ni da će ona spavati s njim. Još puno toga trebaju 

razriješiti. 

Sheba je proţivljavala prokleto loš dan. Tog jutra Brady ju je 

izvijestio da Daisy nije trudna. Iako joj je pomisao da nosi

Alexovu djecu bila toliko nepodnošljiva, od nove vijesti nije joj 

nimalo laknulo. Štoviše, ruţan predosjećaj stegnuo joj je 

ţeludac. Ako je nije oţenio zato što je trudna, onda je to učinio 

svojevoljnno. Zasigurno zato što je voli. 

I to ju je stalo izjedati. Kako moţe voljeti tu netalentiranu 

malenu bogatašicu, a nju nije mogao? Zar ne uvida koliko je 

nevrijedna? Zar je izgubio sav svoj ponos? 

Odlučila je provesti plan koji joj se već nekoliko dana rađao u 

glavi. Osim toga, bit će učinkovit u poslovnom pogledu - nikad 

nije poduzimala nešto što predstavi nije donosilo korist, kakvi 

god bili njezini osjećaji, ali spomenuta bi zamisao također 

Alexu mogla otvoriti oči u pogledu njegove supruge. 

Prišla mu je s leđa dok je radio na zabijaču kolaca. Primijetivši 

da mu se vlaţna majica pripila za jake leđne mišiće, odmah se 

prisjetila osjećaja koji je njegova napeta koţa budila pod 

njezinim rukama, ali umjesto uzbuđenja, to je sjećanje u njoj 

pobudilo tek samoprijezir. Sheba Quest, kraljica arene, 

preklinjala je tog muškarca daje voli i bila odbačena. Ţeludac joj 

se preokrenuo s gađenjem. 

— Moramo porazgovarati o tvojem nastupu. 

Uzeo je masnu krpu i obrisao ruke. Bio je prvoklasni mehaničar 

i očigledno nekako uspio natjerati taj prastari stroj da proradi, 

no u tom trenutku nije mu mogla biti zahvalna na novcu koji je 

uštedio. 

- Reci. 

Zaklonila sije oči, ne ţureći, prisiljavajući ga na čekanje. Na 

posljetku je prozborila. — Mislim da trebamo uvesti promjenu. 

Od posljednjeg puta kad si nam se pridruţio na turneji, uveo si 

svega nekoliko varijacija u svoj nastup, a sezona je još pred 

nama pa ne bih da se ukiseli. 

- Što si imala u planu? 

Skinula je sunčane naočale s tjemena i presavila ih. — Ţelim da 

ubaciš Daisv. 

- Zaboravi. 

- Bojiš se da neće biti u stanju?

- Znaš da neće. 

- E pa onda ćeš joj morati pomoći. Ili moţda ona odlučuje o 

svemu, a ne ti? 

- Što smjeraš, Sheba? 

- Daisv je sada članica obitelji Markov. Vrijeme je da se počne 

ponašati u skladu s tim. 

- To je moja stvar, a ne tvoja. 

- Sve dok sam ja vlasnica ovog cirkusa, to je i moj problem. Zna 

kako se ophoditi s gomilom i namjeravam to iskoristiti. — 

Okrutno se zagledala u njega. — Ţelim da nastupa, Alex, i 

dajem ti dva tjedna da je pripremiš. Ako ju je potrebno uvjeriti, 

podsjeti je da još uvijek mogu podići tuţbu. 

- Uistinu su mi dojadile tvoje prijetnje. 

- Onda počni razmišljati o onome što će biti korisno za šou. 

Alex je dovršio popravak stroja, a onda odmarširao do 

prikolice kako bi oribao masnoću s ruku. Kad je uzeo metalnu 

četku i komad sapuna s okrhnutog tanjurića pod kuhinjskim 

sudoperom, prisilio se prihvatiti istinu koju je Sheba iznijela na 

vidjelo. Daisv uistinu zna kako se odnositi prema gomili i 

premda joj to nije priznao, već je razmišljao daje ubaci u 

nastup. Ipak, oklijevao je zbog poteškoća u obuci. 

Pomoćnice s kojima je radio u prošlosti sve su redom bile 

sezonske cirkuske djelatnice i bičevi ih nisu zabrinjavali, ali 

Daisy su tjerali strah u kosti. Dovoljno je da se lecne u krivom 

trenutku... 

Nije htio ni pomisliti. No, moţda bije mogao poučiti kako da 

ostane nepomična. Ujak Sergej gaje izvještio u tome. Cak i 

nakon što bi predstava okončala, a taj prokleti kurvin sin mlatio 

boga u njemu umislivši daje počinio pogrešku, čak bi i tada bio 

u potpunosti miran. 

Previše je puta u mislima proputovao mučni put djetinjstva i 

nije ga zanimalo ponovno gacati kroz isti mulj pa je stoga 

odbacio slike koje su mu izronile u sjećanju. No, postojala je još 

jedna prednost ubacivanja Daisy kao pomoćnice, a ona mu je 

bila vaţnija u tom trenutku od samog oţivljavanja nastupa.

Naime, tako će dobiti valjan razlog osloboditi je poslova, čemu 

se neće moći usprotiviti. 

Još uvijek nije mogao povjerovati daje odlučila ne dopustiti mu 

da joj olakša situaciju. Tog jutra, kad ju je pokušao uvjeriti, 

prepoznao je na njezinu licu nešto zbog čega se odmah 

povukao. Posao joj je postao vaţan, shvatio je, neka vrsta testa 

za preţivljavanje. 

No, koliko god bila samouvjerena, nije joj namjeravao dopustiti 

da se iscrpi do krajnjih granica. I bila toga svjesna ili ne, bit će 

joj daleko lakše nastupati s njim u areni nego prenašati balegu i 

čistiti kaveze. 

Kad je isprao ruke i posegnuo za papirnatim ubrusom, prisjetio 

se koliko mu je bila krhka pod rukama prethodne noći. Njihovo 

vođenje ljubavi bilo je toliko predivno da se u jednom trenutku 

prestrašio. Nije bio siguran što je točno očekivao, ali uopće nije 

zamišljao da će imati toliko naličja: da će se duriti i mamiti ga, 

da će biti neduţna i nesigurna, agresivna i dareţljiva. Ţelio ju je 

osvojiti i zaštititi u isto vrijeme i to gaje zbunjivalo. 

Daisy je izašla iz crvenih kola na drugoj strani parcele. Alex 

neće biti oduševljen kad shvati da je obavljala međugradske 

pozive njegovim mobitelom, ali bila je više nego zadovoljna 


onim što je saznala od direktora zoološkog vrta u San Diegu. 

Predloţio joj je neke promjene koje je odlučila iskušati: 

prilagodbe u prehrani ţivotinja, unos dodatnih vitamina, 

promjene u rasporedu hranjenja. 

Krenula je prema prikolici, zamijetivši daje Alex ušao nekoliko 

minuta ranije. Kad je dovršila posao u menaţeriji i otišla 

pomoći Diggeru, starac je zareţao tvrdeći kako mu pomoć nije 

potrebna pa je stoga odlučila uzeti nekoliko sati slobodno i 

otputovati do knjiţnice. Već ju je uočila kad su se vozili kroz 

grad, a ţeljela je još malo proučiti ţivotinje. No, prvo treba 

Alexa nagovoriti da joj da ključeve »pick upa«, što je do tog 

trenutka odbijao učiniti.

Ugledavši ga pri ulasku u prikolicu kako stoji do sudopera i 

briše ruke, spopala ju je glupa vrtoglavica. Doimao se 

prevelikim -za tako skučen prostor i zaključila je kako je 

mračan i zamišljen izgled njegova zgodnog lica prikladniji za 

lutanje devetnaesto-stoljetnom engleskom pustopoljinom nego 

upravljanjem dva-desetostoljetnim putujućim cirkusom. 

Okrenuo se i ostala je bez daha ugledavši mu jantarne oči. 

—Posudila bih ključeve »pick upa« - objavila je kad joj se 

povratila moć govora. — Moram obaviti kupovinu. 

—Već ti je ponestalo cigareta? 

—Očigledno nisi zamijetio da sam prestala pušiti. 

—Ponosim se tobom. — Bacio je vlaţni papirni ubrus u kantu, 

na stoje uočila koliko mu se majica pripila za znojem natopljena 

prsa. Masna mrlja prekrivala mu je rukav. — Mogao bih te 

odvesti ako se strpiš sat vremena. 

—Radije bih sama otišla. Jutros sam vidjela automatsku 

praonicu rublja do gradske knjiţnice. Mogla bih odnijeti rublje 

na pranje i istodobno nadoknaditi čitanje. Je li to problem? 

—Ne baš. Jednostavno mislim da bi moţda bilo bolje da te ja 

odvezem. 

—Bojiš se da ću zbrisati »pick upom«? 

—Ne... zapravo to nije moj »pick up«. Pripada cirkusu, a ti 

vjerojatno nikad nisi vozila ništa slično. —Izvrsna sam 

vozačica. Neću ti ga razbiti. 

— Ne moţeš to znati. 

Ispruţila je ruku, odlučna da bude po njezinom. — Daj mi 

ključ, molim te. 

— I meni bi dobro došao posjet knjiţnici. Uputila mu je svoj 

čelični pogled. — Ključ, molim. Zglobovima prstiju protrljao 

sije bradu kao da dvoji. — Ovako 

ćemo. Raskopčaj košulju pa ću ti ga dati. 

— Molim? 

— Ne pristajem na manje. Sve ili ništa.

Primijetivši zločestu iskricu u njegovim očima, zapitala se kako 

netko tako ozbiljan moţe biti tako razigrane prirode kad je u 

pitanju seks. — Ti doista očekuješ da... 

— A-ha. — Naslonio se na sudoper i prekriţio ruke iščekujući 

njezin potez. 

Vatreni mlaz šiknuo joj je kroz tijelo kad mu je u očima 

prepoznala ţudnju. Nije bila sigurna da je spremna za još jedan 

seksualni obračun, ali s druge strane, kako bi moglo naštetiti 

malo zločeste predigre? Vlaţnost njezine bluze podsjetila ju je 

da je radila cijelo jutro i da nije baš najčišća. S druge strane, ni 

on nije bio zrcalo čistoće. Osim toga, riječ je o bezazlenom 

poigravanju, pa kakve ima veze? 

Pogledala ga je svisoka glumeći oholost. — Uopće se ne 

namjeravam sluţiti tijelom za razmjenu dobara. To je 

uvredljivo. 

— Ţao mi je što to tako doţivljavaš. — Izvukao je ključeve iz 

dţepa i pretjeranom neduţnošću stao ih bacati u zrak. 

Njeţnu koţu njezinih grudi prekrivenih vlaţnom bluzom prošli 

su trnci i osjetila je kako joj se bradavice ukrućuju. — Kako bi se 

tebi svidjelo da ja to tebi učinim? 

— Ljubavi, ja bih to jedva dočekao. 

Potiskujući osmijeh polako je raskopčala gornje dugme. — 

Moţda ću ti dopustiti da se naviriš. — Unutarnji glas rekao joj 

je da se poigrava s vatrom, ali nije se obazirala. 

— Moţda ćeš se tako domoći ključa za prtljaţnik, ali ne i 

glavnog. 

Otkopčala je još jedno dugme. - A što to moram učiniti kako bih 

se njega domogla? 

—Imaš li grudnjak? 

-Da. 

—Morat ćeš ga skinuti. 

Umjesto da odmah obustavi igricu, otkopčala je još jedno 

dugme. — S obzirom da si ti ipak odgovoran za »pick up«, 

pošteno je da postavljaš uvjete. 

Bilo je očigledno da se zabavlja.

S posljednjim dugmadima nije ţurila. Kad su svi konačno bili 

raskopčani, lagano je uhvatila prednjice i poigrala se njima 

namjerno ga mameći, iako je znala da je opasno tako se 

poigravati. — Moţda bih još trebala porazmisliti o ovome. 

—Nemoj me tjerati da primijenim silu. — U njegovom 

promuklom glasu nije bilo ni traga prijetnji, ali je ipak 

zadrhtala. 

—Kad je već tako... — Rastvorila je bluzu, razotkrivajući 

grudnjak s cvjetnim uzorkom, koji joj se prilijepio za koţu. 

—Raskopčaj ga. 

Poigrala se kopčom, ali nije ju rastvorila. — Poslušaj me i 

nitko neće nastradati. 

Nije mogla suspregnuti osmijeh kad gaje raskopčala. Polako je 

potom svukla vlaţne čipkaste košarice i ostala pred njim poput 

kakve pohotnice, u potpunosti odjevena, ali s rastvorenom 

bluzom i obnaţenim grudima. 

—Prekrasno — prošaptao je, a ona se zbog komplimenta 

osjećala poput najcjenjenije ţene na svijetu. 

—Dovoljno za glavni ključ? 

—Dovoljno za cijeli prokleti »pick up«. 

Bila su mu potrebna dva koraka kako bi je uhvatio. Usta su mu 

se spustila i prekrila njezina, a svijet zavrtio poput ludog 

karusela. Svukao joj je bluzu preko ramena, a onda joj obujmio 

bokove i podigao je koliko je bilo potrebno kako bi se mogao 

stisnuti uz njezino tijelo. Osjetila je daje tvrd i uspaljen i 

shvatila daje vrijeme mamljenja došlo kraju. 

Venama joj je šiknula vruća i uspaljena krv. Rastvorila je usta 

kako bi prihvatila njegov jezik, na što ju je podigao i ponio 

prema krevetu, gdje ju je, bez pretjerane njeţnosti, bacio na 

madrac. 

- Prljava sam i znojna. 

- I ja, što znači da nema problema. —Jednim moćnim pokretom 

svukao je prljavu majicu preko glave. — Previše toga imaš na 

sebi.

Zbacila je prljave cipele i stala svlačiti traperice, ali nije bila 

dovoljno brza. 

- Prespora si. — Za nekoliko sekundi svukao ju je do koţe. 

Njezine su oči upile njegovo nago tijelo snaţne, vretenaste 

građe i radničkog tena. Malje na prsima skupile su mu se oko 

ikone na ogrlici. Mora ga priupitati otkud mu. Toliko joj toga 

još mora reći! 

Kad je legao do nje, zapahnuo ju je zemljani miris znoja i teškog 

rada, i zapitala se kako to da joj se ne gadi. Takvo stapanje tijela 

bilo je primitivno i uzbudljivo, iako nikad nije ni pomišljala da 

bi se moglo dogoditi. Bilo joj je neugodno koliko mu se 

spremno prepušta. —Ja... trebam se istuširati. 

—Tek kad završimo. — Izvukao je kondom iz male ladice u 

ormariću do kreveta, rastvorio ga i navukao. 

—Ali tako sam prljava. 

Raširio joj je koljena. — Ţelim te ovakvu, Daisy. 

Zastenjala je i zabila zube u njegovo rame kad je prodro u nju. 

Osjetila je sol i znoj i znala da ih i on moţe osjetiti na njezinim 

grudima. Glas joj je zapeo u grlu. — Doista se moram oprati. 

—Poslije. 

—Oh, Boţe, što to činiš? —Što misliš? —Mislim da... —Tako je. 

Hoćeš još? —Da. Ah, da... 

Mirisi i okusi. Dodiri. Znoj i prljavština pod njezinim 

dlanovima. Nabijanje i povlačenje. 

Kosa joj se prilijepila za obraze, a slamka zabijala u vrat. 

Ugurao je prste u razdjelnicu njezine straţnjice i okrenuo je na 

sebe, razmazavši mast s ruke niz njezinu slabinu. Ĉvrsto joj je 

stegnuo straţnji dio butina. 

-Jaši. 

Poslušala ga je i stala se izvijati i skakati, krećući se instinktivno 

i potom trzajući čim bi se ozlijedila. 

- Uspori, ljubavi, neću ti pobjeći. 

- Ne mogu. — Pogledala ga je kroz maglicu boli i strasti i 

zamijetila njegovo znojem obliveno lice, stisnute i blijede 

usnice. Grumenčići zemlje zalijepili su mu se za grube ruske

jagodične kosti, a komadić slame za tamnu i gusto kovrčavu 

kosu. Kapi znoja klizile su joj niz grudi. Ponovno se nabila i 

uskliknula od boli. 

- Nemoj, dušo. Mir... polako. 

Skliznuo je rukama niz njezina leđa i povukao je njeţno k sebi 

kako bi legla. Cinije prilijepila grudi za njegova prsa, pomogao 

joj je pronaći novi ritam. 

Unutrašnjošću butina obuhvatila je vanjsku stranu njegovih i 

dok joj se ikona zarivala u koţu, stala se kretati na njegovom 

tijelu, isprva polako, a potom se previjajući i uţivajući u 

osjećaju kontrole. Ona je diktirala ritam i više nije bilo boli. 

Samo čisti uţitak. 

Zgrabio joj je straţnjicu i dopustio da bude po njezinom. Po 

napetosti koju je osjećala u njegovim čvrstim mišićima shvatila 

je koliko ga je koštalo odreći se kontrole. Zario joj je zube u 

koţu iznad ključne kosti, ne ozljeđujući je, već jednostavno 

koristeći još jedan dio njezina tijela kako bi ispunio još jedan 

dio svojeg. 

Predala se koţi, znoju i mošusnom mirisu i kad je stao 

proizvoditi nesuvisle zvukove, odgovorala mu je istim jezikom. 

Oboje su u potpunosti zaboravili na civiliziranost povrativši se 

u dţunglu, pećinu, divljinu, sve dok u jednom bezvremenom 

trenutku nisu konačno dostigli sam izvor ţivota. 

Ostavila ga je što je prije mogla i zaključala se u kupaonici. Dok 

ju je voda zapljuskivala, potreseno se zamislila nad 

novo-otkrivenim barbarskim dijelom sebe. Je li svet ili profan? 

Kako se mogla s toliko uţitka prepustiti nevoljenom muškarcu? 

Bila je na sto muka. 

Kad je konačno izašla, omotana ručnikom i koţe čišće od 

izmučene joj duše, zatekla ga je kako stoji do sudopera, odjeven 

samo u prljave traperice. U ruci je drţao pivsku bocu. 

Primijetivši izraz njezina lica, namrštio se. - Opet ćeš 

zakomplicirati stvari, zar ne? 

Iz ladice je izvukla čistu odjeću i okrenula mu leđa kako bi se 

odjenula. - Nisam baš sigurna što ţeliš reći.

—Vidim ti na licu. Dvojiš u vezi ovoga. 

—A ti ne? 

— Zašto bih? Seks je jednostavna stvar, Daisy. Zabavan je i 

nudi uţitak. Ne mora biti kompliciran. 

Kimnula je prema krevetu. — To ti se činilo jednostavnim? 

— Bilo je ugodno. To je jedino vaţno. 

Povukla je zatvarač na hlačicama i navukla sandale. - Seksao si 

se s mnogo ţena, zar ne? 

—Nisam bio izbirljiv, ako na to misliš. —Uvijek je tako? Zastao 

je. - Ne. 

Na trenutak se uspjela bar mrvicu opustiti. — Drago mi je. Jer 

ţelim da ti to nešto znači. 

—Sve što mi znači jest da naša tijela savršeno komuniciraju, čak 

i kad nam se glave ne slaţu. 

—Mislim da nije baš tako jednostavno. 

—Naravno da jest. 

—Protresli smo kuglu zemaljsku — njeţno je odvratila. - A to 

znači da nije samo u pitanju komunikacija naših tijela. 

—Ponekad se između dvoje ljudi uspostavi komunikacija, 

ponekad ne. Među nama je ima i to je sve. 

—Doista to vjeruješ? 

—Daisy, slušaj me. Samu ćeš sebe povrijediti počneš li 

zamišljati stvari koje se neće dogoditi. 

—Ne razumijem o čemu govoriš. 

Zagledao joj se u oči i učinilo joj se kao da joj gleda u dušu. — 

Neću se zaljubiti u tebe, dušo. To se jednostavno neće dogoditi. 

Stalo mi je, ali ne volim te. 

I te su je riječi zaboljele. Zar je ljubav ono što ţeli od njega? 

Ţudi za njim, poštuje ga, ali kako bi se mogla zaljubiti u nekoga 

tko je tako malo cijeni? Znala je iz dna duše da nije dovoljno 

snaţna kako bi mogla voljeti muškarca kakav je Alex Markov. 

Njemu je potreban netko tvrdoglav i arogantan poput njega 

samog, netko jednako svojeglav koga je nemoguće zastrašiti, 

ţena koja neće popustiti pod snagom njegovih mračnih i 

namrštenih pogleda, koja će dati sve od sebe, ţena koja se

osjeća u cirkusu kao kod kuće, koja se ne boji ţivotinja ili 

fizičkog posla. Treba mu... 

Sheba Quest. 

I zapljusnuo ju je val ljubomore. Iako joj je mozak shvatio 

logičnost veze sa Shebom, srce joj je s gnušanjem odbilo tu 

mogućnost. 

Ţiveći s njim shvatila je vaţnost ponosa i stoga podigla glavu. 

-Vjerovao ili ne, ne provodim sve vrijeme panično smišljajući 

kako ću te navesti da se zaljubiš u mene. — Podigla je krcatu 

košaru s rubljem. -Štoviše, ne ţelim tvoju ljubav. Ono što ţelim 

jesu ključevi tvojeg prokletog »pick upa«! 

Zgrabila ih je s pulta i odmarširala prema vratima. Odmah se 

pokrenuo ispriječivši joj se na putu i oduzimajući joj košaru s 

rubljem. — Ne pokušavam te povrijediti, Daisy. Doista mi je 

stalo do tebe. Nisam to htio, ali izgleda da si ne mogu pomoći. 

Draga si i zabavna i uţivam te gledati. 

-Da? 

- A-ha. 

Podigla je ruku i palcem mu uklonila grumenčić zemlje s 

jagodične kosti. - A ti si zlovoljan i neduhovit, ali i ja tebe s 

uţitkom promatram. 

— Drago mi je. 

Nasmiješila se i pokušala oduzeti košaru s rubljem, no nije ju 

otpustio. - Prije nego odeš... Sheba i ja samo razgovarali i 

odlučili smo ti dati novi zadatak. 

Umorno ga je pogledala. — Već pomaţem oko slonova i radim 

u menaţeriji. Mislim da nemam vremena ni za što drugo. 

- Odsad si oslobođena slonova, a Trey moţe preuzeti 

menaţeriju. 

- Menaţerija je moja odgovornost. 

- U redu. Moţeš ga nadgledati. Ĉinjenica jest, Daisy, da te 

publika voli i Sheba to ţeli iskoristiti. Ubacit ću te u nastup. 

Zagledala se u njega. 

- Sutra ujutro započinjemo s obukom.

No, primijetila je da je izbjegava pogledati u oči. - Kakvom 

obukom? 

- Uglavnom ćeš stajati i biti lijepa. 

- I što još? 

- Morat ćeš mi pridrţavati stvari. Ništa posebno. 

- Pridrţavati? Što to znači »pridrţavati«? 

- Upravo to što sam rekao. Sutra ćemo porazgovarati o tome. 

- Sad mi reci. 

-Jednostavno drţiš neke stvari, ništa više. 

- Drţim ih? - Progutala je slinu. — A ti mi ih bičem izbijaš iz 

ruke, zar ne? 

- Da. — Zastao je. — I iz usta. Noge su joj se oduzele. — Iz 

usta? 

—Standardni trik. Izveo sam ga nekoliko stotina puta i ne 

moraš se apsolutno ničega bojati. - Otvorio joj je vrata i vratio 

košaru u ruke. - Ako planiraš navratiti u knjiţnicu, bolje poţuri. 

Vidimo se poslije. 

I lagano je odgurnuvši, izbacio ju je van. Okrenula se kako bi 

mu rekla da nema šanse da ikad ude u arenu, ali vrata su se 

zatvorila za njom prije nego je uspjela išta izreći. 

182 

A da ovaj puta pokušaš otvorenih očiju? Znala je da gubi 

strpljenje. 

Stajali su iza prikolice na igralištu za bejzbol u Marvlandu, 

igralištu uvelike nalik igralištima na kojima bi završili svakog 

dana u posljednja dva tjedna. Ţivci su joj bili toliko napeti da je 

pomislila da će popucati. 

Tater je stajao sa strane, naizmjence uzdišući za svojom gospom 

i valjajući se po zemlji. Nakon obračuna otprije nekoliko 

tjedana počeo je napuštati druge slonice i traţiti je, zbog čega 

ga je Digger na posljetku kaznio ostanom. Kako to Daisy nije 

mogla tolerirati, odlučila je preuzeti odgovornost za njega 

tijekom dana, kad je najčeće tumarao. Svi u cirkusu osim nje

naviknuli su se viđati ga kako kaska za njom poput divovskog 

psića. 

—Ako otvorim oči, trznut ću se — istaknula je. Alex je drţao 

bič u rukama. — A ti si mi rekao da se samo tako mogu 

ozlijediti. 

—Metu drţiš toliko daleko od tijela da bi mogla otplesati 

labuđe jezero i ne bih te pogodio. 

Bilo je istine u njegovim riječima. Papirnata cjevčica bila je 

dugačka tridesetak centimetara, a drţala ju je u izbačenoj ruci, 

ali svaki puta kad bi bič zapucnuo otkidajući joj vrh, ona bi se 

trznula. Jednostavno si nije mogla pomoći. 

— Moţda ću sutra moći otvoriti oči. 

—Za tri dana nastupaš. Bolje ti je da to učiniš što prije. 

Oči su joj se rastvorile kad je prepoznala Shebin glas, zajedljiv i 

optuţivački. Vlasnica cirkusa stajala je sa strane u blizini 

jednog od Alexovih bičeva, koji je smotan leţao na tlu. Ruke su 

joj bile prekriţene, a nevezana kosa blještala poput paklene 

vatre na suncu. 

- Već si se trebala priviknuti. - Nagnula se is tla zgrabila jed nu 

od cjevčica duljine petnaestak centimetara. To su bile prave 

mete koje je trebala drţati tijekom nastupa, ali Alex još nije bio 

u mogućnosti natjerati je da vjeţba s bilo čim kraćim od tride 

set centimetara. 

Sheba ju je zarolala među prstima, a onda se postavila do nje. 

— Miči se. 

Daisy se povukla. 

Pogledala je Alexa s provokativnom iskrom u očima. — Da 

vidimo kako ti ide. — Okrenuvši mu profil, prebacila je kosu 

preko ramena i cjevčicu umetnula u usta. 

Nekoliko sekundi nije ništa poduzeo i Daisy se učinilo daje 

medu njima ponovno oţivjela prošlost o kojoj ona ništa ne zna. 

Izgledalo je kao da ga Sheba izaziva, ali na što? Toliko 

nenadano daje jedva zamijetila pokret, Alexje izbacio ruku 

unatrag i trznuo zglobom.

Zum! Bič je promašio Shebino lice za nekoliko centimetara, a 

vrh cjevčice pritom je odletio u zrak. 

No, ona se nije ni trznula. Ostala je stajati dostojanstveno poput 

posjetitelja na vrtnoj zabavi, kad je ponovno zamahnuo bičem, 

pa još jednom, svaki puta odsjecajući još jedan djelić cjevčice. 

Uništavao ju je centimetar po centimetar, dok joj medu usnama 

nije preostao tek batrljak. 

Izvadila gaje, sagnula se i podigla novu cjevčicu, a onda je 

pruţila Daisy. - A sad da vidimo kako ćeš ti to izvesti. 

Daisyje znala daje izaziva. No, dok cirkuski umjetnici odrastaju 

izvrgavajući se opasnosti, ona je svoju prirođenu hrabrost do 

kraja iskoristila kad se obračunala s Taterom. — Moţda poslije. 

Alex je uzdahnuo i odbacio bič. — Sheba, ovo neće uspjeti. 

Nastavit ću nastupati sam. 

— Zar su se na to svele stvari? Pet generacija cirkusa u tvojoj 

krvi, a ime si dao nekom tko nema hrabrosti s tobom ući u 

arenu! 

Zelene oči potamnile su joj od prezira s kojim je odmjerila 

Daisy. — Nitko ne traţi da hodaš po ţici ili da jašeš bez sedla. 

Sve što trebaš učiniti jest stajati. Ali ti nisi u stanju ni to učiniti, 

zar ne? -Ja... ţao mi je, ali ne idu mi takve stvari. 

- A što ti ide? 

Alex je iskoračio. — Nije pošteno. Brine se za menaţeriju, iako 

više ne treba tamo raditi, i ţivotinje su u boljem stanju nego što 

su bile godinama. 

- Super. — Daisy je osjetila učinak Shebinih očiju. Bile su oštre 

poput Alexova biča. — Znaš li išta o obitelji Markov? 

- Alex mi ne priča o svojoj prošlosti. — Ni o sadašnjem ţivotu. 

Kad god gaje htjela upitati o ţivotu izvan cirkusa, promijenio je 

temu. Shvatila je daje bio na fakultetu i daje ikona koju nosi oko 

vrata zapravo obiteljski nakit, ali ništa više od toga. 

- Pusti to, Sheba - upozorio ju je. 

No, ona gaje mimoišla ne odmičući pogled od Daisy. — Obitelj 

Markov jedna je od najslavnijih cirkuskih obitelji u povijesti. 

Alexova majka bila je najveća jahačica u to doba, a jahala je bez

sedla. I Alex je mogao postati vrhunski jahač da nije kao mladić 

toliko narastao. 

- Daisy to ne zanima - ubacio se. 

- Zanima me. Nastavi, Sheba. 

- Pet generacija s majčine strane vuče podrijetlo iz Rusije, gdje 

su nastupali za careve. Ono stoje zanimljivo jest da se prezime 

prenosi ţenskom linijom. Neovisno za koga su se udale, uvijek 

bi zadrţale prezime Markov i prenijele ga na djecu. Ali 

muškarci u obitelji bili su također veliki izvođači, pravi 

majstori biča i medu najboljim cirkuskim jahačima. 

Alex je stao ubacivati papirnate cjevčice u staru platnenu torbu. 

— Hajde, Daisy, dostaje za danas. 

Shebino lice poprimilo je ogorčen izraz. — Muškarci u obitelji 

Markov oduvijek su poštovali tradiciju i paţljivo birali svoje 

supruge. Bar sve dok se Alex nije pojavio. — Zastala je, a oči su 

joj bile ledene od prezira. — Ne zasluţuješ mu stajati u sjeni, 

Daisy, a kamoli tek nositi njegovo prezime. 

Rekavši to okrenula se i napustila ih, a njezin hod bio je toliko 

dostojanstven daje otrcanom okolišu udahnuo gotovo 

plemenitu notu. 

Daisy je spopala lagana mučnina. — U pravu je, Alex. Ni u 

čemu nisam dobra. 

- Gluposti. — Smotao je bičeve i prebacio ih preko ramena. — 

Sheba cirkusku tradiciju doţivljava onako kako neki 

doţivljavaju vjeru. Ne obraćaj paţnju. 

Daisy se zagledala u torbu prepunu papirnatih cjevčica. 

Otupjelo je posegnula za jednom i izvadila je. 

- Sto činiš? 

- Pokušavam biti jedna od ţena u tvojoj obitelji. 

- Za ime Boţje, odloţi je! Rekao sam ti da se ne obazireš na nju. 

Ionako ima iskrivljenu sliku moje obitelji. Nije ti spomenula 

daje bilo i puno nitkova. Ujak Sergey bio je najgore đubre medu 

njima. 

- Pokušavaš me razvedriti, ali ne mogu samo tako zaboraviti 

stoje rekla. - Prišla je mjestu na kojemu je ranije stajala i

okrenula mu profil. — Dosta mije da neprestano ne 

zadovoljavam. 

Kad je podigla cjevčicu u usta, koljena su joj toliko zadrhtala 

daje bila uvjerena da će to primijetiti. Promaši li, ozlijedit će joj 

lice i doţivotno je unakaziti. 

—Prestani, Daisy. 

Zaţmirila je. 

—Daisy... 

Izvadila je cjevčicu, ali nije ga pogledala. — Učini to, Alex. 

Molim te. Što dulje čekam, to mi je teţe. —Jesi li sigurna? 

Uopće nije bila sigurna, ali je vratila cjevčicu u usta i zaţmirila, 

pomolivši se da se ne trţne. 

Zum! 

Zavrištala je kad joj je zvuk probio bubnjiće, a oštro strujanje 

ošinulo lice. U ušima joj je odjekivalo. Tater je otvorio usta i 

zatulio. —Jesam li te ozlijedio? Do vraga, znam da nisam! 

— Ne... ne... u redu je. Samo... — Nagnula se i podigla cjevčicu 

koju je ispustila, zamjećujući da je vrh odsječen. — Samo sam 

malo nervozna. 

—Daisy, ne trebaš... 

Ubacila ju je natrag u usta i zaţmirila. 

Zum! 

Ponovno je zavrištala. 

— Daisy, tvoje me vrištanje čini nervoznim - kiselo je dobacio. 

—Neću više! Samo nemoj biti nervozan! — Podigla je cjevčicu, 

sad još kraću. — Koliko još puta? —Još dvaput. 

—Dvaput? — Zaskvičala je. —Dvaput. 

Ovaj put je usnicama uhvatila sam rub. 

— Varaš. 

Osjetila je kako joj se kapi znoja slijevaju medu grudima kad je 

namjestila cjevčicu. Duboko je udahnula... 

Zum! Novi nasilni nalet zraka podigao joj je pramen i priljubio 

ga za obraz. Gotovo se onesvijestila, ali je uspjela suspregnuti 

vrisak. Samo još jednom. Još jednom. 

Zum!

Polako je rastvorila oči. 

— Gotovo je, Daisy. Sad ti još samo preostaje pozirati. Bila je 

ţiva i neozlijeđena. Zapanjeno se okrenula prema njemu. 

— Uspjela sam — prošaptala je dubokim glasom. Nasmiješio se 

i odbacio bič na tlo. — I te kako. Ponosim se tobom. 

I uskliknuvši pojurila je prema njemu bacajući mu se u zagrljaj. 

Uhvatio ju je i dok se privijala uz njega, osjetila je kako joj 

tijelom prolazi lagano peckanje. Zasigurno gaje i on osjetio, jer 

se trznuo i odmah je spustio na tlo. 

Znala je da je nesretan. Odbijala je voditi ljubav s njim od onog 

poslijepodneva ispunjenog znojem i seksom koje ju je tako 

duboko potreslo. Mjesečnica joj je neko vrijeme pruţala izliku, 

no i ona je prošla nekoliko dana ranije. Zamolila ga je da joj da 

malo vremena kako bi si sredila misli, na što je pristao, ali bez 

oduševljenja. 

- Postoji samo još jedan trik - odvratio je — i onda si gotova za 

danas. 

- Moţda bismo trebali pričekati do sutra. -Jednostavniji je od 

ovog koji smo upravo izveli. Obavimo ga prije nego se 

obeshrabriš. Vrati se na mjesto. 

- Alex... 

- Hajde, neću te ozlijediti. Obećavam. 

Nećkajući se, vratila se na mjesto gdje je još do maloprije 

stajala. Podigao je najdulji bič i kraj opušteno zadrţao u ruci. — 

Slobodno sklopi oči. 

—Mislim da neću. 

—Vjeruj mi, ljubavi. Bolje je da zaţmiriš. Poslušala ga je, ali 

desni kapak stao joj se trzati. —Podigni ruke iznad glave. 

- Ruke? 

- Iznad glave. I prekriţi ih u zglobovima. 

Ponovno je rastvorila oči. - Mislim da sam zaboravila reći 

Treyu za Sinjunovu krmu. 

- Svaka ţena u obitelji Markov izvela je ovaj trik.

I s osjećajem neizbjeţnosti podigla je ruke, prekriţila ih u 

zglobovima i zaţmirila, govoreći si sve vrijeme da ništa ne 

moţe biti gore od onog stoje već činio. 

Zum! 

Gotovo da nije ni registrirala zvuk osjetivši kako joj se bič 

ornata oko zglobova spajajući ih. 

Ovaj put zavrištala je iz petnih ţila i tako brzo oborila ruke da 

ju je presjekla bol u ramenima. U nevjerici, razjapljenih je usta 

pogledala u zavezane zglobove. - Pogodio si me! Rekao si da 

me nećeš pogoditi, ali si me pogodio! 

—Miruj, Daisy, i prestani vrištati. Nisam te ozlijedio. 

—Nisi? 

-Ne. 

Zagledala se u zglobove i shvatila da je u pravu. 

— Kako... ? 

— Trznuo sam bičem prije nego sam mu dopustio da te 

dodirne. — Trznuo je zglobom olabavljujući ga kako bi se 

oslobodila. — To je stari trik i ljudi ga oboţavaju. Ali nakon što 

ti uhvatim zglobove, moraš se nasmiješiti publici kako bi znali 

da te nisam ozlijedio. U protivnom će me uhititi. 

Protrljala je prvo jedan, a onda drugi zglob i zapanjeno shvatila 

da su u savršenom stanju. — Što... što bi se dogodilo da nisi 

trznuo bičem prije nego si mi uhvatio zglobove? 

—Neću to učiniti. 

—Mogao bi pogriješiti, Alex. Ne moţeš baš sve savršeno 

izvesti. 

—Naravno da mogu. Sve trikove izvodim već godinama i još 

nisam ozlijedio pomoćnika. — Stao je skupljati bičeve, a ona je 

ostala zadivljena njegovom savršenom arogancijom, iako je u 

njoj budila neugodan osjećaj. 

—Danas sam bila malo bolja — odvratila je - ali nije mi jasno 

kako mogu nastupiti za dva dana. Jack je rekao da bih trebala 

glumiti neukroćenu Ciganku, ali mislim da neukroćene 

Ciganke ne vrište.

—Dosjetit ćemo se nečega. — Ostala je iznenađena kad joj je na 

brzinu otisnuo poljubac na vrh nosa i krenuo dalje. No, potom 

je zastao i vratio se. Pogledao ju je, oborio glavu i spustio 

usnice. 

Omotala je ruke oko njegov vrata kad se priljubio uz nju. Iako 

joj je mozak govorio da bi seks trebao biti nešto sveto, tijelo joj 

je ţudjelo za dodirima i jednostavno ga se nije mogla zasititi. 

Kad su se na posljetku razdvojili, nekoliko ju je sekundi 

promatrao s uţitkom, a onda prišapnuo: — Imaš okus sunca. 

Nasmiješila se. 

— Dat ću ti još nekoliko dana, dušo, jer znam da ti je ovo 

novina, ali ne više. 

Nije ga morala upitati što to znači. — Moţda će mi trebati malo 

više vremena. Moramo se bolje upoznati. Izgraditi obostrano 

poštovanje. 

— Dušo, ja te i te kako poštujem kad je seks u pitanju. 

—Molim te, nemoj se pretvarati da ne razumiješ o čemu 

govorim. —I ja i ti volimo seks, volimo se zajedno seksati i ništa 

drugo nije vaţno. 

—Nije to sve! Seks treba biti sv... 

—Nemoj, Daisy. Ako izgovoriš tu riječ, kunem ti se da ću 

flertati sa svakom konobaricom na svakom odmorištu za 

kamione odavde do Cincinnatija. 

Zaškiljila je. — Samo da te vidim. I svet nije pogrdna riječ. 

Hajde, Tater, imamo posla! 

Odskakutala je, a slonić je zakaskao za njom. 

Unatoč njegovim protestima i premda je Trey sada obavljao 

većinu dnevnih poslova, nastavila je raditi u menaţeriji. Sinjun 

je odmjerio Tatera kad su mu se pribliţili. Slonovi i tigrovi 

prirodni su neprijatelji, ali činilo se da njemu najviše od svega 

smeta Taterovo prisustvo. Alex joj je rekao da je zasigurno 

ljubomoran, no ona jednostavno nije mogla pripisati tu emociju 

tom čangrizavom starom tigru.

S oduševljenjem ga je proučila. Nakon promjena u prehrani i 

dnevnog tuširanja, krzno mu je izgledalo zdravije. Naklonila 

se. 

— Dobro jutro, Vaše Visočanstvo. 

Pokazao joj je zube, što je protumačila kao gestu kojom joj daje 

na znanje da ne smije biti premekana. 

Kako se iskustvo s tajanstvenom komunikacijom već dugo nije 

ponovilo, pomislila je da gaje uzrokovao umor. Ipak, bilo je 

dovoljno naći se u njegovoj blizini i odmah bi osjetila 

strahopoštovanje. 

Pokupila je torbu sa slatkišima koje je kupila novcem za 

namirnice i ostavila u blizini plasta sijena te je odnijela do 

Glennina kaveza. Gorila ju je već zamijetila i prislonila lice za 

rešetke, strpljivo iščekujući. 

Način na koji je nijemo prihvaćala svoju sudbinu, kao i ţudnja 

za ljudskim kontaktom slomili su joj srce. — Hej, ljubavi, imam 

nešto za tebe. - Iz vrećice je izvukla zrelu šljivu purpurne boje, 

koja ju je podsjetila na dodir Glenninih prstiju. Ĉvrsta, ali 

mekana koţa, a ispod nje mekan jastučić. 


Glenna je uzela šljivu i smjestila se u pozadini kaveza, gdje ju je 

pomno grickala promatrajući Daisy s tuţnom zahvalnošću. 

Potom joj je Daisy uručila još jednu nastavljajući joj se obraćati. 

Kad je Glenna i nju dovršila, ponovno je prišla rešetkama, ali 

ovaj put je posegnula za njezinom kosom. 

Kad je to prvi puta učinila, Daisy se prestrašila, ali sad je znala 

što ţeli i stoga je skinula gumicu s konjskog repica. 

Dugo je i strpljivo stajala pred kavezom dopuštajući joj daje 

timari kao svoju bebu, pregledavajući joj kosu u potrazi za 

nepostojećim mušicama i buhama. Kad je na posljetku bila 

gotova, Daisy je shvatila da joj se grlo stegnulo od emocija. Sto 

god rekli, nije u redu da to čovjekoliko stvorenje bude 

zatvoreno u kavezu. 

Dva sata poslije u društvu slonatog kućnog ljubimca hodala je 

natrag prema prikolici, kad je uočila Heather kako vjeţba s

prstenovima u blizini pozicije battera na igralištu. Kako više 

nije bila iscrpljena, bila je u stanju jasnije sagledati što se 

dogodilo one noći kad je ukradena zarada od prodaje karata i 

zaključila kako je vrijeme da porazgovara s Heather. 

Djevojka je ispustila prsten ugledavši je kako prilazi, i dok se 

saginjala kako bi ga pokupila, umorno ju je odmjerila kutkom 

oka. 

- Ţelim razgovarati s tobom, Heather. Sjednimo tamo na 

tribine. —Nemam ti što za reći. 

—Dobro. Onda ću ja govoriti. Kreni. 

Heather ju je nadureno pogledala, ali se povinovala autoritetu 

u njezinu glasu. Pokupivši prstenove, krenula je za njom do 

tribina vukući se s noge na nogu. 

Daisyje sjela u treći red, ona se smjestila jedan red niţe, a Tater 

je pronašao mjesto u blizini poloţaja battera, gdje je stao kopati 

i bacati si zemlju na leđa, stoje bilo u skladu s njegovim 

instinktivnim načinom rashlađivanja. 

— Pretpostavljam da si me odlučila oprati zbog Alexa. 

- Alex je oţenjen, Heather, a brak je sveta veza između 

muškarca i ţene. Nitko je nema pravo raskinuti. 

- Nije pošteno! Nisi ništa učinila kako bi ga zasluţila! 

- Nije pošteno od tebe što to zaključuješ. 

- A ti si baš kako treba, zar ne? 

- Kako bih mogla biti? - Daisy je potiho odvratila. -Kradljivica 

sam, zar si zaboravila? 

Heather se zagledala u prste i stala cupkati zanokticu na palcu. 

— Svi te mrze, jer si ukrala novac. 

- Znam da me mrze. A to nije pošteno, zar ne? 

- Pošteno je. 

- Ali i ti i ja znamo da to nisam učinila. 

Heather se ukočila i odgovorila joj sa zakašnjenjem. 

-Jesi, ukrala si. 

- Ti si bila u crvenim kolima te noći, i to nakon što je Sheba 

provjerila blagajnu, a prije nego sam je ja zatvorila. 

- Pa što onda? Nisam ništa ukrala i nećeš mi to prišiti!

- Telefon je zazvonio, ja sam preuzela poziv koji je bio za Alexa 

i dok sam razgovarala, ti si iz blagajne uzela dvije stotine 

dolara. 

- Nisam! Ne moţeš to dokazati! 

- Potom si se kradomice uvukla u prikolicu i skrila ih u moj 

kovčeg kako bi svi pomislili da sam to bila ja. 

- Laţeš! 

- Trebala sam to odmah shvatiti, ali bila sam toliko iscrpljena 

od pokušavanja prilagođavanja da sam zaboravila da si i ti bila 

prisutna. 

- Laţeš - Heather je ponovila, ali ovaj puta s manje uvjerenja. — 

Odlučiš li to reći mojem ocu, poţalit ćeš. 

- Tvoja prijetnja ne moţe biti gora od onoga što si već učinila. 

Nemam prijatelja, Heather. Nitko ne ţeli razgovarati sa mnom, 

jer su uvjereni da sam kradljivica. Ĉak i Alex. 

Djevojčino lice preplavio je osjećaj krivnje i Daisv je znala da je 

u pravu. Tuţno ju je pogledala. - Krivo si postupila. 

Djevojka je oborila glavu, a njezina njeţna, plava kosa pala je 

naprijed, prikrivajući joj lice. — Ne moţeš ništa dokazati — 

promrmljala je. 

— Tako planiraš proţivjeti ţivot? Nečasno se ponašajući i 

okrutno se odnoseći prema drugima? Svatko griješi, Heather, i 

sastavni je dio odrastanja učiti kako se nositi s pogreškama. 

Djevojčina ramena su se objesila i Daisy je u tom trenutku 

shvatila daje konačno posustala. — Reći ćeš tati? 

— Ne znam. Ali moram reći Alexu. 

— Kaţeš li mu, odmah će ga izvijestiti. -Vjerojatno. Poštenje. 

Suza je skliznula niz Heatherino lice i kapnula joj na butinu, ali 

Daisy je odlučila ne pokazati samilost. 

— Tata mi je rekao da je dovoljno da se uvalim u nevolje i vratit 

će me teti Terry. 

— Moţda si trebala na to misliti prije nego si mi smjestila. 

Nije ništa odvratila, a Daisy je nije htjela poţurivati. Na 

posljetku je rubom majice obrisala oči. — Kad ćeš mu reći?

— Nisam odlučila. Vjerojatno večeras. Moţda sutra. Heather je 

nervozno kimnula. —Ja... novac je jednostavno bio tamo. 

Nisam to isplanirala. 

Daisyje pokušala potisnuti saţaljenje podsjećajući se da je zbog 

njezina postupka Alex, njezin suprug, uvjeren da je ona ukrala 

novac, čime joj je brak zatrovan prije nego je uopće dobio 

šansu. - Nije pošteno to što si učinila. Moraš snositi posljedice. 

— Da, mislim da mi je jasno. — Pokušala je prstima zaustaviti 

suze. — U neku mi je ruku gotovo drago da si saznala. Bilo 

mije teško. Znam da to ne zasluţujem, ali bi li mogla prvo reći 

Shebi, a ne Alexu? Neka ona kaţe mojem ocu. Njih dvoje se 

svađaju, ali se poštuju, pa ako mu ona kaţe, moţda će ga 

uspjeti obuzdati da ne poludi. 

Daisy se uspravila. 

— Tata ti je nasilan? 

— Recimo. Hoću reći, zna se derati na mene. 

— Tuče li te? 

— Tata? Ne, nikad. Ali zna se ponekad toliko razbjesnjeti da 

poţalim što me ne izmlati. 

—Tako znači. 

- Mislim da bih prije ili poslije ionako završila kod tete. Znam 

da joj trebam pomagati oko djece i drugih stvari. Poprilično je 

sebično od mene što ţelim ostati ovdje. Ali... djeca su joj 

razmaţena derišta i kad nešto učine, zna se iskaliti na meni. 

Daisy je saznala više nego što je htjela saznati i gotovo odmah 

osjetila kako joj krivnja zabada kandţe u tijelo. 

Heather je ustala, a oči su joj zabljesnule. — Ţao mi je što sam 

bila takva glupača i što sam te uvukla u neprilike. — Suza joj je 

kapnula s trepavica. — S obzirom da sam isto doţivljavala od 

tetine djece, trebala bih znati kakav je to osjećaj. Bolje od bilo 

koga drugog. Nisam to smjela učiniti, ali bila sam strahovito 

ljubomorna na tebe. Zbog Alexa. - Stezalo ju je u prsima i glas 

joj je dolazio u kratkim naletima. -Kako je to glupo. Ionako je 

prestar... i ne bi nikad poţelio nekoga poput mene. Ali uvijek je 

tako dobar prema meni, a ja... ja sam sve vrijeme čeznula za

tim, iako... - razjapila je usta kako bi udahnula — iako sam 

znala da neće uspjeti. Ţao mi je, Daisy. 

I zajecavši, okrenula se i odjurila. 

Daisv je prišla Tateru, na što ju je maleni omotao surlom. 

Naslonila se na njega pokušavajući odlučiti što joj je činiti. Prije 

nego se suočila s Heather, stvar joj se činila kristalno jasnom, ali 

sad više nije bila toliko sigurna. Ne kaţe li Alexu istinu, 

nastavit će vjerovati da je kradljivica. Ali izvijesti li ga, Heather 

će biti kaţnjena, a nije sigurna da moţe ţivjeti s tim. 

Ugledala gaje kako ulazi u »pick up« parkiran do ceste. Ide u 

grad. Rekao joj je da mora razriješiti problem s tvrtkom koja 

dostavlja toalete i da ga moţda neće biti nekoliko sati. Već je 

isplanirala iskoristiti to vrijeme kako bi iskopala stvari koje je 

kupila u prošlih nekoliko tjedana, a koje bi ruţnu zelenu 

prikolicu pretvorile u dom, ali susret s Heather djelomično ju je 

lišio entuzijazma. Ipak, bolje je raditi nego sjediti i razbijati 

glavu. 

Uputivši se natrag prema prikolici, osjetila je kako joj se raspoloţenje 

poboljšava. Konačno će činiti nešto u čemu je uistinu 

dobra. Jedva čeka vidjeti mu lice kad se vrati! 

194 

Što si, do vraga, učinila? — Alex se smrznuo ušavši u prikolicu. 

—Nije li prekrasno? — S uţitkom je odmjerila draţesno i 

ugodno gnijezdo u koje ju je pretvorila, baš kako je ţeljela. 

Krem plahte s veselim dezenom maćuhica u nijansama 

purpurne, plave i svijetlosmeđe boje prekrivale su ruţni 

karirani kauč, dok su jastučići u istim tim bojama stare dijelove 

pokućstva činili privlačnijim i udobnijim. Nadodala je kratke 

mjedene šipke iznad poţutjelih zaslona koji su zaklanjali 

prozore i na njih objesila zavjese od neizbijeljenog muslina, koje 

je vrpcama boje maćuhica i lavande, različite širine i teksture, 

lagano skupila. 

Svilenkasta plavo-ljubičasta marama zakamuflirala je poderano 

sjenilo svjetiljke, koja se smjestila u kutu, dok je nekoliko

pletenih košara prihvatilo mnoštvo časopisa i papira. Privlačan 

izbor različitih posuda, od brušenih staklenih vaza i zemljanih 

zdjela do Wedgwoodova plavog vrča, ukrašavao je okrhnutu 

kuhinjsku policu, zajedno sa šarenim pletenim uzetom koje je 

bilo razvučeno iznad nje i na oba kraja pričvršćeno plosnatim 

čavlićima za zid, kako bi posude ostalo na mjestu prilikom 

kretanja prikolice. 

Na stolu su se nalazili podlošci u purpurno-ljubičastom 

dezenu, kao i različiti primjerci porculana u istini bojama. Bijele 

šalice i dva kristalna pehara, od kojih je jedan imao gotovo 

neprimjetnu pukotinu u podnoţju, smjestili su se do tanjura za 

salatu indigo boje, a okrhnut, glaziran ćup nasred stola 

sadrţavao je buket divljeg cvijeća, koje je nabrala na rubu 

parcele. 

- Nisam mogla bogzna što učiniti sa sagom — pojasnila je, još 

uvijek jedva dolazeći do zraka od strke kako bi sve bilo gotovo 

do njegova dolaska — ali sam uspjela ukloniti najgore mrlje 

pa više nije toliko gadan. Kad dobijem novac, sredit ću i krevet. 

Prekrit ću ga jednim od onih lijepih indijanskih pamučnih 

prekrivača i nabavit ću još jastučića. Nisam baš neka švelja, ali 

mislim da bih mogla... 

- Otkud ti novac za sve ovo? 

- Od plaće. 

- Tvoje plaće? 

- U gradovima koje smo posjećivali pronalazila sam svakojake 

jeftine dućane i dućane s rabljenim predmetima. Znaš li da sve 

do prije dva tjedna nisam uopće bila u Wal-Martu? Zapanjujuće 

je što sve čovjek moţe kupiti za dolar ako pripazi i... - Konačno 

je zamijetila njegov izraz lica i osmijeh joj je nestao. — Ne sviđa 

ti se. 

- Nisam to rekao. 

- Ne moraš. Vidim ti na licu. 

- Nije da mi se ne sviđa. Jednostavno ne mislim da ima smisla 

na to bacati novac. 

—Ja to ne smatram bacanjem novca.

- To je prikolica, za ime Boţje. Nećemo još dugo ţivjeti ovdje. 

Nije to bio pravi povod primjedbi. Promatrajući ga shvatila je 

da joj preostaju dvije mogućnosti. Moţe se počastiti zasluţenim 

durenjem, ili ga moţe prisiliti da bude iskren. — Ţelim znati 

što to nije kako treba. 

- Već sam ti rekao. 

- Nisi. Sheba je rekla da si odbio ljepšu prikolicu kako bi uzeo 

ovu. 

Slegnuo je ramenima. 

- Htio si da mi bude što teţe, zar ne? 

- Nemoj to uzeti osobno. Nisam te još ni upoznao kad sam 

donio odluku. 

- Ali si načuo o meni od oca. 

Prišao je hladnjaku i izvadio bocu vina koju je kupio dan ranije, 

bocu koju je ona smatrala preskupom za budţet kojim su 

raspolagali. 

Nije mu dopustila da se isključi. -Jesi li ţelio nastaviti ţivjeti 

ovdje u onakvom stanju? 

—Bilo je potpuno u redu. — Iz ladice je izvadio vadičep. 

—Ne vjerujem ti. Očigledno je da uţivaš u lijepim stvarima. 

Primijetila sam da zamjećuješ krajolik kad putujemo i znaš mi 

ukazati na nešto lijepo u izlogu. Jučer kad smo se zaustavili do 

štanda uz cestu rekao si da te ona košara s voćem podsjeća na 

Cezannea. 

—Ţeliš li čašu vina? 

Odmahnula je glavom i proučavajući ga konačno počela 

shvaćati. -Ponovno sam prešla granicu, zar ne? —Ne 

razumijem o čemu govoriš. 

—Tu nevidljivu granicu koju si postavio u svojoj glavi između 

pravog i laţnog braka. Trebala bih bez pogovora slijediti tvoje 

zapovijedi i micati ti se s puta, osim kad me ţeliš u krevetu. Ali 

najviše od svega ne bih trebala uspostavljati emocionalnu vezu. 

Nije mi dopušteno gajiti osjećaje ni prema tebi ni prema našem 

braku i zajedničkom ţivotu. Ĉak mi nije dopušteno mariti za 

ovu jadnu malu prikolicu.

Kad je dlanom nenadano udario o pult zatresavši bocu, shvatila 

je daje konačno pogodila pravo mjesto. — Ne ţelim da se 

gnijezdiš! Nije pametno! 

— Bila sam u pravu — potiho je odvratila. 

Prošao je rukom kroz kosu. — Prokleto si romantična! 

Ponekad, kad te uhvatim kako me promatraš, imam osjećaj da 

me uopće ne moţeš vidjeti. Umjesto toga, vidiš me onakvim 

kakvim bi me ţeljela vidjeti. Isto činiš s ovim, s ovom pravnom 

vezom među nama. Pokušavaš to pretvoriti u nešto što nije. 

—Ovo je brak, Alex, a ne pravna veza. Izrekli smo sveti zavjet. 

—Na šest mjeseci! Zar ne razumiješ da mi je stalo do tebe? 

Samo te pokušavam zaštititi! 

—Ţeliš me zaštititi? Tako znači. — Duboko je udahnula. —Jesi 

li zato provjeravao uzimam li pilule? 

Lice mu se skamenilo. — Kakve to veze ima? 

- Isprva mi nije bilo jasno zašto se nalaze na gornjoj polici 

ormarića, jer sam ih ostavila na donjoj. A onda sam shvatila da 

si ih dirao. 

- Samo sam se htio pobrinuti da ih ne zaboravljaš uzimati, ništa 

drugo. 

- Drugim riječima, provjeravao si uzimam li ih. 

- Ne namjeravam se ispričati. Rekao sam ti koliko sam odlučan 

nemati djecu. 

Smrknuto se zagledala u njega. - Nas zapravo ništa ne 

povezuje, zar ne? Ni poštovanje, ni osjećaji, ni povjerenje. 

- Dijelimo osjećaje, Daisy. Bar ja gajim osjećaje prema tebi. — 

Zastao je oklijevajući. - A i zaradila si moje poštovanje. Nisam 

očekivao da ćeš tako ozbiljno doţivjeti svoj posao. Imaš muda. 

Odbila je biti mu zahvalna na tim riječima. - Ali nemam tvoje 

povjerenje. 

- Vjerujem u tvoju dobronamjernost. 

- Ujedno vjeruješ da sam kradljivica. A to baš i ne govori u 

prilog mojoj dobronamjernosti.

- Bila si očajna kad si uzela taj novac. Bila si umorna i 

preplašena. U protivnom to ne bi učinila. Sad sam toga 

svjestan. 

- Nisam ga uzela. 

- U redu je, Daisy. Više ti to ne zamjeram. 

Strahovito ju je zaboljelo da joj još uvijek ne vjeruje. Jedini način 

na koji ga je mogla uvjeriti bilo je da u cijelu stvar uvuče 

Heather, ali sad je znala da ni to ne moţe učiniti. Ĉemu? Ne ţeli 

biti odgovorna za njezino protjerivanje. A ako je došlo do toga 

da mu mora podastrijeti dokaze, onda doista nije vaţno vjeruje 

li u njezinu neduţnost ili ne. 

- Ako mi vjeruješ, zašto si provjeravao uzimam li pilule? 

- Ne mogu riskirati. Ne ţelim dijete. 

- To si mi već dao na znanje. - Poţeljela ga je upitati gadi li mu 

se sama pomisao da ima dijete ili pak pomisao da ga ima s 

njom, ali uplašila se mogućeg odgovora. — Ne ţelim da mi 

ponovno provjeravaš pilule. Rekla sam ti da ću ih uzimati i 

činit ću to. Morat ćeš mi vjerovati. 

Primijetila je da se bori. Iako ju je majka iznevjerila s Noelom 

Blackom, nije izgubila vjeru u ljudski rod, ali zato joj se činilo 

da on ne vjeruje nikomu osim sebi. 

Ostala je iznenađena osjetivši kako je ogorčenja napušta, a 

suosjećanje zaposjeda. Zasigurno je uţasno prolaziti kroz ţivot 

uvijek iščekujući najgore od ljudi oko sebe! 

Jagodicama prstiju lagano mu je dodirnula nadlanicu. — Nikad 

te ne bih namjerno povrijedila, Alex. Htjela bih da mi vjeruješ 

bar u tom pogledu. 

- Nije tako lako. 

- Znam. Ali moraš se potruditi. 

Dugo ju je promatrao prije nego je nesigurno kimnuo glavom. 

— U redu. Više neću provjeravati. 

Znala je koliko mu znači taj kompromis i ostala je dirnuta. 

- Iiiiiiiiiiiiiiii sada u arenu Cirkusa Braće Quest prvi puta u 

ţivotu ulazi Theodosia, prekrasna mladenka Alexija Kozaka!

Koljena su joj toliko podrhtavala da se spotaknula, unakazivši 

svoj prvi nastup već na samom početku. Što se dogodilo s 

divljom Cigančicom — zapitala se panično, dok je po prvi puta 

slušala Jackov novi govor. Tog jutra na probi započeo je s 

ciganskom temom, a onda se pokupio od bijesa, kad ju je čuo 

kako vrišti. Znala je kad joj je Sheba dobacila novi kostim da će 

njih dvoje pokušati smisliti nešto novo, ali se pokupila 

očigledno zaključivši kako ne zasluţuje pojašnjenje. 

Glazba balalajke širila se glavnim šatorom, postavljenim na 

parkiralištu u pomorskom gradiću Seaside Heights, drţavi 

New Jersev. Alex je stajao s druge strane arene, a bič mu je visio 

u ruci. Treperavi i blještavi komadići grimiznih balona koje je 

netom probušio zalijepili su mu se za ispoliranu površinu crnih 

čizama, a crvene šljokice na pojasu iskrile su poput svjeţih kapi 

krvi. 

- Ĉini li vam se nervoznom, dame i gospodo? —Jack je u 

širokom luku ukazao prema njoj. — Meni se doima i te kako 

nervoznom. No, nitko od nas ne moţe ni zamisliti hrabrost 

koju je ova neduţna mlada ţena smogla kako bi ušla u arenu sa 

sv jim suprugom. 

Kostim joj je šuškao dok se probijala u arenu. Uska djevičanski 

bijela haljina prekrivala ju je od visokog čipkastog vrata do 

ruba optočenog laţnim dragim kamenjem, a tik prije nego je 

izašao, Alex joj je medu grudi pričvrstio ruţičastu ruţu od 

papirnatih ubrusa. Rekao je da će joj biti dio kostima. 

Osjećala je kako je publika prati pogledom. Jackov glas je 

zagrmio prateći u korak rusku melodiju, a bočne strane šatora 

zalepršale su na povjetarcu koji je puhao s oceana. - Theodosia 

je bila dijete imućnih francuskih aristokrata, a pred modernim 

svijetom krile su je opatice, koje su je ujedno i obrazovale. 

Opatice? Ma stoje to smislio? 

Jack je nastavio priču, a bič koji je Alexu posluţio kao klimaks u 

prethodnom nastupu lagano mu je zaplesao u ruci. Daisv je 

nepomično stajala nasuprot njemu, pod svjetlom reflektora.

Svjetlost se polako prigušila i slušajući Jackovu priču, publika 

se opčinjeno zagledala u Alexove graciozne pokrete. 

— Upoznala je Alekseja kad je cirkus nastupao u selu u blizini 

samostana i njih dvoje zaljubili su se na prvi pogled. No, njezini 

su se roditelji pobunili na pomisao da se njihova njeţna kći uda 

za takva barbarina i stoga su je se odrekli. Theodosia je za 

sobom morala ostaviti sve što je dotad poznavala. 

Glazba je poprimila dramatičniji ton, a ples biča akrobatske je 

poteze zamijenio zavodničkim. - A sada, dame i gospodo, ulazi 

u arenu sa svojim suprugom, iako joj nije lako. Ta se njeţna 

mlada dama uţasava bičeva i stoga vas molimo da budete što 

tiši kako bi se mogla suočiti sa svojim strahom. Ne zaboravite 

da ulazi u arenu zaštićena samo jednim — ples biča dostigao je 

vrhunac — ljubavlju koju osjeća prema svojem neustrašivom 

kozačkom suprugu. 

Crescendo se nastavio, a Alex je bez prethodnog upozorenja 

teatralnim potezom u luku zamahnuo bičem iznad glave. Daisv 

je ostala bez daha i prigušeno uskliknuli, ispustivši cjevčicu 

netom izvučenu iz posebnog dţepa, koji joj je Sheba ušila u 

haljinu tek nekoliko sati ranije. 

Publika je ostala bez daha od zaprepaštenja. Bilo je očigledno 

da je Jackova nevjerojatna priča ipak polučila učinak. Umjesto 

da prasnu u smijeh, osjetili su njezinu napetost. 

Ostala je iznenađena ugledavši Alexa kako joj prilazi i podiţe 

cjevčicu koju je ispustila i kako joj je nudi kao daje u pitanju 

ruţa. Potom je oborio glavu i lagano usnicama dodirnuo 

njezine. 

Bio je to toliko romantičan potez daje ostala gotovo uvjerena 

daje načula ţenu u prvom redu kako uzdiše. I ona bi učinila 

isto da nije znala kako time jednostavno podilazi okupljenima. 

Ruke su joj zadrhtale kad je ispruţila cjevčicu što je dalje mogla 

od tijela. 

Uspjela je ostati pribrana kad ju je presjekao, ali kad je nastupio 

trenutak da je stavi u usta, koljena su joj ponovno počela

klecati. Ubacivši je medu usnice, zaţmirila je i ponudila mu se 

iz profila. 

Bič se oglasio, a kraj cjevčice odlomio. Stisnula je šake uz 

bokove. Pogriješila je pomislivši kako će joj biti lakše uz 

publiku. 

Bič se još dvaput oglasio, sve dok joj nije preostao tek komadić. 

Usta su joj bila toliko suha da nije bila u stanju progutati slinu. 

Jack se ubacio prigušenim i melodramatičnim glasom. — Dame 

i gospodo, molim vas za suradnju kad Alexi pokuša posljednji 

puta odrezati papirnu cjevčicu koja se nalazi u ustima njegove 

mladenke. Potrebna mu je apsolutna tišina. Ne zaboravite da će 

bič proći toliko blizu njezina lica, da bi je i najsitnija pogreška u 

procjeni mogla unakaziti do kraja ţivota. 

Daisv je zastenjala. Nokti su joj se toliko duboko zaboli u 

dlanove da se uplašila daje uspjela probiti koţu. 

Nešto joj je iznenada eksplodiralo u ušima, a bič istrgnuo 

posljednji komadić cjevčice iz usta. 

Gomila je oduševljeno uskliknula. Ona je na to polako 

rastvorila oči i osjetila takvu vrtoglavicu da se uplašila da će se 

onesvijestiti. Alex je izbacio ruku ukazujući prema njoj i dajući 

joj na znanje daje vrijeme za poziranje. No, jedino stoje uspjela 

izvesti bilo je kimnuti bradom. 

Dok je podizala glavu, vrh biča poletio je prema njoj i grimizni 

cvijet od papira zadjenut medu njezine grudi eksplodirao je 

raspršivši svoje krhke papirnate latice. 

S paničnim usklikom odskočila je unatrag, a publika je 

zapljeskala. Alex je ponovno izbacio ruku i ukazujući prema 

njoj dao joj na znanje da podigne ruke i spoji ih u zglobovima. 

Obamrla, to je i učinila. 

Bič se oglasio, a gomila je ostala bez daha kad joj se omotao oko 

ruku. Pričekao je sekundu-dvije prije nego je otpustio stisak. U 

publici je uslijedio ţamor. Namršteno ju je pogledao 

podsjećajući je da se nasmiješi. Uspjela je podići kutove usana i 

ispruţiti zglobove kako bi se gledatelji uvjerili da je nije 

ozlijedio. Dok je to činila, bič se ponovno oglasio.

Trznula se. Oborila je glavu i zamijetila da joj omata gleţnjeve. 

S obzirom da to nije prije izveo, zabrinuto ga je pogledala. 

Otpustio je stisak i podigavši obrvu upozorio je što joj je činiti. 

Ponovno se ukočeno nasmiješila publici. Potom joj je iznova 

ukazao da podigne ruke. Znajući da neće moći izbjeći onomu 

što slijedi, povinovala se. 

Zum! 

Vrisak joj se oteo iz grla, kad joj se bič omotao oko struka. 

Pričekala je da ga otpusti, ali ovaj puta nije to učinio. Umjesto 

toga, trznuo je njime privlačeći je k sebi. Tek kad je donjim 

dijelom haljine dodirnula njegove butine, naglo ga je otpustio i 

privukao je u zagrljaj. Otisnuo joj je teatralan poljubac i bio je to 

prizor dostojan naslovnice ljubavnog romana. 

Publika je stala klicati. 

Iako je osjećala vrtoglavicu i bijes, istodobno je bila sva izvan 

sebe od sreće. Alex je potom zazviţdao i Misha je ponovno 

ujurio u arenu. Oslobodivši je samo na sekundu, skočio je na 

njega odostraga dok je galopirao u krug. Osjetila je kako je 

prolaze trnci. Zasigurno neće pokušati... 

Stopala su joj se odvojila od tla kad se objesio na jednu stranu i 

podigao je k sebi. I prije nego je shvatila što se događa, završila 

mu je u krilu. 

Svjetla su se ugasila bacajući arenu u tamu. Aplauz je bio 

zaglušujući. Oslobodio je ruku, dok mu se ona luđački drţala 

za struk. Za nekoliko trenutaka uslijedila je eksplozija zvuka i 

moćni zapaljeni bič zaplesao im je iznad glave. 

Prešla je usku asfaltnu cestu koja je dijelila parkiralište na 

kojemu se nalazio cirkus od napuštene plaţe. Slijeva napadna 

svjetla obalnog šetališta treperila su tvoreći šareno noćno 

ludilo: panoramni kotač i njemu slična atrakcija zvana ziffer, 

vrtuljak i svakojaki štandovi. 

Njezin prvi nastup obiljeţio je prvi nastup Cirkusa Braće Quest 

u tom ljetovalištu i znala je da od silnog uzbuđenja neće moći 

zaspati. Publika na drugoj predstavi reagirala je s još većim 

oduševljenjem i predivan osjećaj uspjeha nadjačao je umor. Ĉak

je i Brady Pepper odlučio ne biti uobičajeno tih i počastio je 

ledenim naklonom glave. 

Udahnula je pljesniv miris mora i zakoračila na pijesak koji je 

izgubio dnevnu toplinu, uvlačeći joj se, hladan, u sandale. 

Oboţavala je biti u blizini oceana i bilo joj je drago daje to jedna 

od lokacija gdje će cirkus provesti još jednu noć. 

— Daisy? 

Okrenula se i ugledala ga kako stoji pri vrhu stuba. Silueta 

njegova visokog i vitkog tijela izranjala je iz slabašnog svjetla 

koje se odraţavalo na noćnom nebu. Povjetarac mu je mrsio 

kosu i lijepio košulju za prsa. — Ţeliš li biti nasamo ili ti se 

mogu pridruţiti? 

-Jesi li naoruţan? 

—Bičevi su otpremljeni na spavanje. 

—Onda mi se pridruţi. - Nasmiješila se i ponudila mu ruku. 

Na trenutak je oklijevao pa se zapitala čini li mu se to moţda 

preintimnim. S obzirom da je drţanje za ruke daleko intimnije 

od seksa, puno više moţe reći o odnosu dvoje ljudi. Ipak, nije 

spustila ruku. Bio je to samo još jedan izazov. 

Potplate njegovih radnih čizama zatoptale su drvenim 

stubama. Sišao je i uhvatio je za ruku, a ţuljevi na njegovu 

dlanu podsjetili su je koliko je naviknut na fizički posao. 

Njegova ruka, topla i snaţna, obujmila je njezinu. 

Iako napuštena, plaţa je bila zatrpana smećem koje su ostavili 

posjetitelji tog dana čeznući što prije proslaviti početak sezone: 

prazne limenke gaziranog pića, gumene japanke, slomljen 

poklopac termosice. 

Krenuli su prema vodi. 

- Publici se svidio novi nastup. 

- Toliko sam se bojala da su mi koljena klecala. Da Jack nije 

smislio novu priču, bio bi to čisti promašaj, ali kad sam mu se 

poslije pokušala zahvaliti, rekao je daje to tvoja zamisao. — 

Pogledala gaje i nasmiješila se. — Zar ne misliš da si malo 

pretjerao s francuskim opaticama?

- Već sam se naslušao tvojih lekcija o moralnosti, dušo. Osim 

ako ne griješim u pretpostavci, bar si dio svojeg 

nekonvencionalnog obrazovanja provela s opaticama. 

Nije to mogla osporiti. 

Neko su vrijeme hodali u ugodnoj tišini. Povjetarac joj je 

podizao kosu, a naleti valova prigušivali su daleke zvukove 

zabavnog parka odajući privid da su potpuno sami na svijetu. 

Očekivala je da će joj ispustiti ruku, ali nije to učinio. 

- Dobro si obavila posao, Daisy. Marljivo radiš. 

- Doista to misliš? Da sam marljiva? 

-Da. 

- Hvala ti. Nitko mi nikad nije rekao takvo što. - Potiho se i 

ironično nasmijala sama sebi. - A i da jest, vjerojatno ne bih 

povjerovala. 

- Ali meni vjeruješ. 

- Nisi tip osobe koja olako dijeli komplimente. —Je li to 

kompliment? 

- Nisam baš sigurna. 

- Nije pošteno. 

- Što to? 

- Rekao sam ti nešto lijepo i valjda se i ti moţeš sjetiti nečeg 

lijepog za mene. 

- Naravno da mogu. Fantastično spravljaš čili. 


Ostala je iznenađena primijetivši da se namrštio. - U redu. 

Zaboravi. 

I potom zabezeknuto shvatila da mu je uistinu povrijedila 

osjećaje. Pomislila je da se zafrkava, ali trebala je pretpostaviti 

da nije tako. Ipak, začudilo ju je damu je* stalo do njezina 

mišljenja. 

- Samo sam se zagrijavala za ono što slijedi — nadodala je. 

— Nema veze. Doista nij e vaţno. 

Ali bilo je i te kako vaţno i bilo joj je drago daje tako. — Da 

vidimo... 

— Zaboravi.

Stisnula mu je ruku. — Postupaš u skladu s uvjerenjem u 

ispravnost svojih odluka čak i kad drugi to osporavaju pa bih 

se stoga trebala diviti tvojoj časnosti. I uistinu joj se divim, ali... 

— Omotala je prste oko njegove ruke. — Doista ţeliš da budem 

iskrena? 

— Pa zatraţio sam to, nisam li? 

Nije se osvrnula na prkosno izbačenu bradu. — Imaš predi-van 

osmijeh. 

Ostao je lagano zbunjen, a ruka mu se opustila. — Sviđa ti se 

moj osmijeh? 

—Da. Izuzetno. 

—Nitko mi to još nije rekao. 

—Pa mnogi ga i nemaju prilike vidjeti. — Prikrivajući vlastiti 

osmijeh, primijetila je da se zamislio nad time. — Postoji još 

nešto, ali ne znam kako ćeš to podnijeti. 

—Reci. 

—Imaš super tijelo. 

—Imam super tijelo? To je to? To je ta druga stvar koje si se 

uspjela dosjetiti? 

—Nisam rekla da je druga. Jednostavno nabrajam u čemu si 

sve dobar, a tijelo ti je prva liga. —Moje tijelo? 

—Fantastično je, Alex. Doista. —Hvala ti. —Nema na čemu. 

Zapljuskivanje valova ispunilo je kratku stanku. 

—I tvoje isto - na posljetku je odvratio. 

—Molim? 

—I tvoje tijelo je super. Oboţavam ga. 

—Moje? Ali ništa na njemu nije kako treba. Ramena su mi 

preuska u odnosu na bokove, a butine predebele. Trbuh... 

Odmahnuo je glavom. - Idući puta kad budem čuo ţensko kako 

govori da su muškarci neurotični, prisjetit ću se ovoga. Kaţeš 

mi da ti se sviđa moje tijelo, a što ja kaţem tebi? Kaţem ti, 

hvala. Onda ja tebi kaţem da se meni sviđa tvoje tijelo, a što 

dobijem za to? Podulji popis jadikovki. 

—To je jednostavno teret s kojim odrastaju ţene, koje su se 

nekoć igrale barbikama. - Zadovoljilo ju je njegovo

progunđa-no gađenje. — Hvala ti na komplimentu, ali... budi 

iskren. Ne misliš li da su mi grudi premalene? 

—Zafrkavaš me, zar ne? 

—Samo mi reci istinu. 

—Jesi li sigurna daje ţeliš čuti? 

- Da. 

— U redu. - Uhvatio ju je za ramena i okrenuo prema oceanu, a 

onda se postavio iza nje. Izbacio je ruke i odostraga joj uhvatio 

grudi. Osjetila je kako je prolaze trnci poţude kad ih je stao 

njeţno stiskati i masirati. Palcima je prešao njeţne obline i 

spustio ih preko otvrdnutih vrhova. 

Disanje joj se ubrzalo. Usnicama joj je dodirnuo usnu resicu i 

došapnuo: - Mislim da su savršene, Daisy. Baš prave veličine. 

Okrenula se i nijedna sila na svijetu nije ju u tom trenutku 

mogla spriječiti da ga poljubi. Bacivši mu se rukama oko vrata, 

podigla se na prste i na njegove usnice otisnula svoje, mekane i 

podatne. Jezik mu se stao poigravati njezinim, a ona gaje 

spremno dočekala. U potpunosti je zaboravila na vrijeme i 

činjenicu da nisu jedno. Njezino je tijelo postalo njegovo, a 

njegovo dio njezina. — Vidi tamo, Dwayne! To su ono dvoje 

iz cirkusa! Odmah su se razdvojili, poput tinejdţera koje je 

policija uhvatila u ţvaljenju. 

Vlasnica prodornog glasa bila je zdepasta, sredovječna ţena 

odjevena u cvjetnu opravu boje limete. Nosila je veliku crnu 

torbicu, dok je plava mreţasta bejzbolica s logotipom prikrivala 

vjerojatno ćelavu glavu njezina supruga. Široke hlače bile su 

mu zasukane do gleţnjeva, a sportska majica zatezala se preko 

trbuha. 

Ţena se oduševljeno nasmiješila. — Gledali smo vaš nastup. 

Moj Dwayne nije vjerovao da ste doista zaljubljeni. Rekao je da 

je sve to namještaljka, ali ja sam mu rekla da nešto takvo ne 

moţe biti namještaljka. — Potapšala je supruga po trbuhu. — 

Nas dvoje smo u braku trideset dvije godine i znamo što je to 

prava ljubav. 

Alex se ukočio, a ona se nasmiješila paru. - Kladim se da znate.

— Samo brak moţe čovjeka prizemljiti. 

Alex je iz pristojnosti kimnuo glavom i odmah zgrabio Daisynu 

ruku kako bije odvukao. No, ona se okrenula i dobacila: - 

Nadam se da ćete doţivjeti još trideset dvije! 

— I vi, dušo! 

Prepustila mu se potom, znajući da ne bi bilo ni od kakve 

koristi pobuniti se. Razgovor o ljubavi toliko ga je strašio da je 

čak osjetila apsurdnu ţelju utješiti ga. Kad su došli do stuba 

koje su vodile do šetališta, konačno mu je rekla: 

— Alex, u redu je. Neću se zaljubiti u tebe. 

No, dok je izgovarala te riječi, osjetila je kako joj srce čudesno 

poskakuje, što ju je uplašilo. Bilo bi katastrofalno zaljubiti se u 

njega. Suviše se razlikuju. Oštar je, ozbiljan i ciničan, a ona 

prava suprotnost. 

Zašto onda budi nešto praiskonsko u njoj? I kako to da ga tako 

dobro razumije, iako joj ne ţeli ništa reći o svojoj prošlosti ili o 

ţivotu izvan cirkusa? Ipak, znala je da joj je, na neki nepojašnjiv 

način, pomogao da se pronađe. Zahvaljujući njemu sada 

posjeduje osjećaj neovisnosti, koji nikad prije nije posjedovala. I 

prvi puta u ţivotu doista se sviđa samoj sebi. 

Popeo se stubama. — Romantična si, Daisy. Nije da se ne 

smatram toliko neodoljivim, sam Bog zna da nije tako, ali 

tijekom godina spoznao sam da je dovoljno da muškarac 

zamaše crvenom maramom pred ţenskim očima i ona će si u 

glavu utuviti da je zelena. 

- Ma da... 

Došli su do vrha stuba. Naslonio se bokovima na ogradu i 

zagledao u nju. - Prečesto sam tome bio svjedok. Ţene ţele ono 

što ne mogu imati, čak i kad to što ne mogu imati zapravo 

uopće nije dobro za njih. 

- Zar se tako doţivljavaš? Da nisi dovoljno dobar za ljude u 

svojem ţivotu? 

- Ne ţelim te povrijediti. Zato sam se i uzrujao kad sam 

ugledao što si napravila s prikolicom. Istina je da sada izgleda 

fantastično i da će nam ţivot biti lakši, ali ne ţelim da se

poigravamo supruţnika. Koliko god naš brak bio pravovaljan, 

ovo je jednostavno afera u koju smo se upustili i ništa više. 

- Afera? 

- Da, afera. Ili kako god to ţeliš zvati. U redu: stjecaj okolnosti. 

- Kretenu! 

- Evo, to samo potkrepljuje moje riječi. 

Pokušala je obuzdati bijes. — Zašto si me oţenio? Mislila sam 

da si to učinio jer ti je otac platio, ali sad više ne vjerujem u to. 

- A što ti je promijenilo mišljenje? 

- Upoznala sam te. 

- I sad misliš da sam nepotkupljiv? 

- Znam to. 

- Svakoga je moguće kupiti za određenu cijenu. -A tebe? 

- Tvojem sam ocu bio duţan uslugu i odlučio sam mu se 

oduţiti. —Zasigurno je u pitanju bila velika usluga. 

Lice mu se skamenilo i ostala je iznenađena kad je nakon dulje 

stanke ipak nastavio. — Kad su mi bile dvije godine, roditelji su 

mi poginuli u Austriji, u nesreći tijekom putovanja vlakom, pa 

sam predan na skrb najbliţoj rodbini, a to je bio majčin brat 

Sergev, sadistički kurvin sin, kojeg je palilo bicevati me do krvi. 


—O, Alex... 

—Ne govorim ti ovo kako bih zadobio tvoje suosjećanje, 

jednostavno ţelim da shvatiš u što si se uvalila. — Sjeo je na 

klupicu i učinilo joj se da ga je bijes djelomično napustio. 

Nagnuvši se naprijed, palcem i kaţiprstom protrljao je nos. — 

Sjedni, Daisy. 

S obzirom da je bilo prekasno, zapitala se je li uopće bilo 

pametno načeti temu. Međutim, više se nije mogla povući pa je 

sjela do njega. Zagledao se pred sebe. Lice mu je bilo prazno i 

umorno. 

—Zasigurno si čitala priče o zlostavljanoj djeci koje se godi-i 

lama drţalo zatvorene na tavanu. — Zakimala je. — Psiholozi 

kaţu da se nakon oslobađanja ne mogu razviti poput druge 

djece. Nemaju iste društvene vještine. Ako nisu bile izloţene

jeziku do određene dobi, nikad ne nauče govoriti. Mislim da je 

ista stvar i s ljubavlju. Nisam je iskusio kad sam bio dijete i sad 

jednostavno više ne mogu. 


—Nisam cinik koji ne vjeruje u postojanje ljubavi, jer sam joj bio 

svjedok kad su u pitanju bili tuđi odnosi. No, sam je ne mogu 

osjetiti. Ni prema ţenama ni prema ikome drugom. Nikad 

dosad nisam je doţivio. 

—O, Alex... 

—I nije da nisam pokušao. U ţivotu sam upoznao nekoliko 

predivnih ţena, ali na posljetku sam ih uspio samo povrijediti. 

Upravo zato sam i bio toliko zabrinut u vezi tvoje 

kontracepcije. Ne mogu imati dijete. 

—Ne vjeruješ da odnos sa ţenom moţe potrajati? Je li u tome 

stvar? —Znam da ne moţe potrajati. Ali u pitanju je nešto 

daleko dublje. —Ne razumijem. Nešto nije u redu s tobom? 

—Zar me nisi slušala? —Da, ali... 

—Ne mogu osjetiti ono što drugi muškarci osjećaju. Ni prema 

kome. Ĉak ni prema djetetu. Dijete zasluţuje očevu ljubav, ali ja 

mu je ne mogu pruţiti. 

—Ne vjerujem ti. 

—Bolje ti je da vjeruješ! Znam daje tako pa stoga u pitanju nije 

hir. Mnogi vrlo olako doţivljavaju ideju obitelji, ali ja ne. Djeci 

je potrebna ljubav i ne dobiju lije, nešto destruktivno ih pogađa 

iznutra. Ne bih mogao ţivjeti znajući da sam to priuštio 

vlastitom djetetu. 

—Svatko je sposoban voljeti, a pogotovo vlastito dijete. Govoriš 

o sebi kao da si... čudovište. 

—Bilo bi bolje reći »mutant«. Odgoj me izmijenio. Ne mogu ni 

zamisliti da imam dijete koje će odrasti znajući da ga nisam 

volio. Zlostavljanje započinje i završava sa mnom. 

Stresla se, iako je noć još uvijek bila topla. Bilo je očigledno da 

ga ruţna ostavština prošlosti nije napustila, a sad se prenijela i 

na nju kako bi i nju povrijedila. Obujmila se rukama. Nikad nije 

svjesno razmišljala o mogućnosti da imaju dijete, ali moţda joj

se ta zamisao ipak nekako probila u podsvijest, jer je iznenada 

osjetila zastrašujući gubitak. 

Pogledala gaje. U pozadini njegova profila prepoznala je 

vrtuljak koji se okretao u daljini. Prizor ju je ispunio tugom. 

Jarko obojeni konjići s drvenim grivama bili su utjelovljenje 

neduţnosti, bezbriţnosti i djetinjatosti, dok je on, sa svojim 

zamišljenim očima i praznim srcem, bio jedan od prokletnika. 

Sve vrijeme bila je uvjerena da je ona ta kojoj je potrebna 

pomoć, ali nju nitko nije toliko ranio koliko njega. 

Nisu razgovarali pri povratku do prikolice, jer nije znala što 

mu reći. Primijetila je da se Tater ponovno oslobodio i da je 

čeka. Dokaskao je i kratkom trubom iskazao veselje što je 

ponovno vidi. 

-Ja ću ga vratiti. 

— Ne treba, ja ću. Moram neko vrijeme biti nasamo. 

Zakimao je i palcem joj protrljao obraz. Oči su mu zračile 

takvom tjeskobom da joj je bilo nepodnošljivo gledati ili 

Okrenula se i pomilovala Tatera po surli. - Hajdemo, dušo. 

Odvela ga je do drugih slonica i privezala, a onda podigla stari 

vuneni prekrivač i rasprostrla ga na tlu do njega. Kad se 

spustili i obgrlila koljena, Tater je promijenio poloţaj. Na 

trenutak joj se učinilo da će je nagaziti pa se ukočila, ali umjesto 

toga spustio je prednje noge s obje strane njezina tijela i oborio 

surlu. 

I odjednom se zatekla u ugodnom skloništu. Prislonila je obraz 

uz njegovu grubu koţu između nogu i načula moćne otkucaje 

njegova dragog i nestašnog srca. Iako je znala da bi se trebala 

maknuti, jer se nalazila pod stvorenjem koje teţi tonu, znala je 

da je prvi puta u ţivotu uistinu na sigurnom. Dok je tako 

sjedila, zamislila se nad Alexom i poţalila što nije toliko malen 

da se uvuče tamo gdje se ona nalazi, odmah ispod Taterova 

srca. 

Već je spavao kad se vratila u prikolicu. Skinula je odjeću 

trudeći se minimalno proizvoditi buku i navukla jednu od

njegovih majica. Kad je krenula prema kauču, načula je 

promukli šapat: — Ne večeras, Daisy. Trebam te. 

Okrenula se i zagledala u napola otvorene oči, mračne od 

pohote. Kosa mu je bila raskuštrana, a zlatna ikona oko vrata 

blještala je pod tragom mjesečine koja se probijala kroz straţnji 

prozor. U mislima joj je još uvijek odjekivalo sjećanje na 

Taterove otkucaje srca u ritmu bezuvjetne ljubavi i ništa na 

svijetu nije ju moglo navesti da mu okrene leda. 

Ovaj put nije bilo osmijeha ni navlačenja. Ušao je u nju svom 

silinom, gotovo očajnički, i čim je svršio, omotao se oko nje ne 

ispuštajući je. Jedna joj je dojka bila zaštićena u njegovoj ruci 

kad su konačno zaspali. 

Nije se vratila na kauč iduće noći ni noć nakon nje. Ostala je u 

njegovu krevetu i shvatila kako joj se srce ispunjava osjećajima 

koje se bojala imenovati. 

Tjedan dana poslije stigli su do središnjeg dijela New Jersevja i 

utaborili se na novom školskom dvorištu, ovaj puta 

smještenom usred četvrti ispunjene udobnim stilskim 

dvokatnicama s ljuljačkom u dvorištu i mini kombijem 

parkiranom na prilazu. Na putu prema menaţeriji, gdje je Tater 

bio zavezan, navratila je do crvenih kola kako bi unijela još 

nekoliko izmjena u raspored hranjenja i kad je ušla, ugledala je 

Jacka kako pregledava nekoliko dokumenata. 

Kimnuo joj je i otpozdravila je na isti način, a onda prišla stolu 

kako bi pronašla potrebne papire. Nenadano je zazvonio 

mobitel pa se odlučila javiti. - Cirkus Braće Quest. 

— Trebao bih doktora Markova - odvratio je muški glas s 

laganim britanskim naglaskom. - Bih li ga mogao dobiti? 

Potonula je na stolicu. — Koga trebate? 

— Doktora Alexa Markova. 

Mozak joj se zablokirao. - On je... nije... nije ovdje. Ţelite li 

ostaviti poruku? 

Ruka joj se tresla dok je zapisivala ime i telefonski broj. Kad je 

odloţila mobitel, pomislila je da će joj glava eksplodirati. Alex 

je liječnik! Iako je bila uvjerena da ima dobru naobrazbu i da

vodi potpuno drukčiji ţivot izvan cirkusa, takvo što nije joj bilo 

ni na kraj pameti. 

Tajne koju su ga okruţivale iznenada su postale još skrovitije, 

ali nije imala pojma kako razotkriti istinu. Zasad je odbio 

odgovarati na njezina pitanja nastavljajući se ponašati kao da 

nema ţivot izvan cirkusa. 

Polizala je suhe usnice i pogledala prema Jacku. - Neki je 

muškarac htio porazgovarati s Alexom. Nazvao gaje doktorom. 

Jack je ubacio nekoliko dokumenata u rastvorenu ladicu 

ormarića ne podiţući pogled. - Ostavi mu poruku na stolu. 

Vidjet će kad dođe. 

Nije pokazao nikakvu reakciju, što je značilo da zna više o 

Alexovu ţivotu od nje. I ta ju je spoznaja povrijedila. — Sigurno 

je zaboravio, ali nije mi rekao koju je točno granu medicine 

studirao. 

Jack je izvadio još jedan dokument. — Onda valjda i ţeli da je 

tako. 

No, bila je na rubu ţivaca. — Reci mi što znaš o njemu, Jack. 

— Ljudi ovdje znaju da ne valja postavljati previše pitanja ni o 

čijem ţivotu. Ako netko ţeli govoriti o svojoj prošlosti, učinit će 

to. U protivnom, nikog se ne tiče. 

Jedino što joj je pošlo za rukom jest osramotiti se. Odglumila je 

da prekopava papire i odmah potom zbrisala. 

Zatekla je Alexa s Mishom. Ĉučao je i pregledavao mu noge. 

Promatrala gaje nekoliko sekundi. — Veterinar si. 

— O čemu ti to? 

—Veterinar si. —Otkad? —Nisi li? 

—Otkud ti samo padaju na pamet takve stvari? —Upravo sam 

preuzela poziv koji je bio tebi upućen. Netko je zatraţio 

doktora Markova. -I? 

— Ako nisi veterinar, kakav si onda doktor? 

Ispravio se i potapšao Mishu po vratu. —Je li ti ikad palo na 

pamet daje moţda u pitanju nadimak? —Nadimak? 

—Koji sam dobio kad sam bio u zatvoru. Znaš kako osuđenici 

često dobivaju nadimke.

—Ali ti nisi bio u zatvoru. 

—Nisi li rekla da jesam? Jer sam ubio konobaricu. 

Bijesno je nogom udarila o zemlju. - Hoću da mi ove sekunde 

priznaš čime se baviš kad nisi s cirkusom! 

—Zašto to ţeliš znati? 

—Supruga sam ti! Zasluţujem znati istinu! 

—Sve što trebaš znati jest ono što ti se nudi pred očima, a nudi 

ti se zlovoljna cirkuska lutalica s lošim smislom za humor. Bilo 

što drugo samo bi te zbunilo. 

—To je najgori primjer oholog i patronizirajućeg... 

—Ne ţelim ti patronizirati, ljubavi. Jednostavno ne ţelim da si 

vid zamagliš iluzijama. Ovo je jedino što namje vaţno. Braća 

Quest. Jedna sezona. Prikolica i mukotrpan posao. — Lice mu 

se raznjeţilo. — Dajem prokleto sve od sebe kako te ne bih 

povrijedio. Moţe malo pomoći? Ne postavljaj toliko pitanja. 

Daju je napao, izazvala bi ga, ali nije se mogla boriti protiv tog 

nenadanog tona u njegovu glasu. Povukla se i zagledala u 

njegove oči. Bile su zlaćane poput Sinjunovih i jednako 

tajanstvene. 

— Ne sviđa mi se ovo, Alex — potiho je odvratila. — Uopće mi 

se ne sviđa. - Krenula je prema menaţeriji. 

Nešto poslije, baš kad je dovršavala ispiranje Glennina kaveza, 

Heather je ušla u šator. - Moţemo li porazgovarati? 

—Moţe. - Isključila je crijevo i na djevojčinu licu ugledala 

blijedopurpurne podočnjake. Osjetila je da je napeta. —Zašto 

nisi Shebi rekla za novac? 

Smotala je crijevo i odloţila ga sa strane. — Odlučila sam da 

neću. 

- Nećeš joj reći? 

Daisv je odmahnula glavom. 

Heatherine oči ispunile su se suzama. — Ne mogu vjerovati da 

joj nisi ništa rekla nakon svega što sam učinila. 

—Moţeš to nadoknaditi obećaš li da više nećeš zapaliti nijednu 

cigaretu.

—Pristajem na bilo što! Sve ću učiniti! Nikad ti to neću 

zaboraviti, Daisy. Nikad! — Zgrabila je crijevo koje je netom 

namotala. — Daj da ti pomognem. Učinit ću što god ţeliš. Samo 

reci! 

—Hvala na ponudi, ali gotova sam. — Ponovno je stala 

namatati crijevo, ali ovaj put ga je iznijela van i odloţila na tlo 

uz šator. 

Heather joj se pridruţila. —Bi li... Znam da sam još dijete, ali 

kako zbog mene nemaš prijatelja, moţda bismo mogle zajedno 

raditi neke stvari. - Daisv se učinilo kao da se pokušava 

prisjetiti zajedničkog interesa kojim bi mogle prebroditi mučnu 

prošlost i premostiti razliku u godinama. - Moţda bismo 

ponekad mogle naručiti pizzu. Ili jedna drugoj uređivati kosu. 

Nasmiješila se prepoznavši u djevojčinu glasu tračak nade. — 

Bilo bi mi drago. 

- Nadoknadit ću ti to, obećavam. 

Iako je znala daje neke stvari nemoguće nadoknaditi, nije ništa 

odvratila. Donijela je odluku i nema namjeru ucjenjivati je 

izazivajući osjećaj krivnje. 

Brady Pepper ih je prekinuo, umarširavši između njih kao da se 

nalazi u dućanu. — Što radiš ovdje, Heather? Rekao sam ti da 

se ne motaš oko nje. 

Djevojka se zarumenjela. — Daisv je jako dobra prema meni i 

htjela sam joj pomoći. 

- Pronađi Shebu. Ţeli s tobom vjeţbati dubljenje na glavi. 

Heather se naočigled rastuţila. — Daisy je jako dobra, tata. Nije 

onakva kakvom je smatraš. Dobra je prema ţivotinjama, a 

mene časti... 

—Kreći, mlada damo. 

- Idi, Heather. — Daisvjoj je kimnula glavom razuvjeravajući je 

daje sve u redu. - Hvala ti što si se ponudila. 

I oklijevajući, djevojka ju je poslušala. 

Brady je pobjesnio. Svlvester Stallone na dvostrukoj dozi 

testosterona. - Ne pribliţavaj joj se, jasno? Alex je moţda 

privremeno oslijepio, ali mi ostali ne zaboravljamo tako lako.

—Ne sramim se ničega što sam učinila, Brady. 

- Nije li krađa dovoljna? Da si uzela dvije tisuće umjesto dvije 

stotine dolara, bi li se tada posramila? Ţao mije, mala, ali meni 

je lopov uvijek lopov. 

- A ti ţiviš tako besprijekornim ţivotom i nikad nisi počinio 

nešto zbog čega se kaješ? 

—Bar nikad nisam ništa ukrao. 

—Vlastitoj kćeri kradeš osjećaj sigurnosti. To se ne računa? 

Stisnuo je usnice. — Da se nisi usudila drţati mi lekcije o 

odgoju. Ni ti ni Sheba. Nijedna od vas nema dijete pa stoga 

bolje zadrţite jezičine za zubima. 

Odmarširao je, napetih mišića i pokisla perja. 

Daisv je uzdahnula. Jedva da je bio jedan sat, a već se uspjela 

posvaditi s Alexom i od sebe odbiti i Jacka i Bradvja. Što još 

moţe poći po zlu? 

Silno uzbuđeni glasovi privukli su joj paţnju. Još jedna skupina 

školaraca dolazila je iz obliţnje osnovne škole. Cijelo jutro 

razredi su kruţili terenom na kojem se nalazio cirkus, a kako je 

bilo jako puno djece u blizini, ona se pobrinula daje Tater 

čvrsto zavezan, što mu se uopće nije svidjelo. U pitanju su bila 

izuzetno mala djeca, zasigurno vrtićke dobi. 

Tugaljivo je pogledala sredovječnu ţenu koja ih je pratila. 

Moţda prosječnom čovjeku rad u vrtiću ništa ne znači, ali njoj 

je to bio san. 

Primijetila je kako je ţena vješto sprječavala da djeca podivljaju 

i na trenutak zamislila sebe kako čini isto. No, nije dugo 

sanjarila. Znala je da joj za zvanje učiteljice treba fakultetska 

diploma, a za to je prestara. 

Nije se mogla suzdrţati i prišla im je kad su se pribliţili 

Sinjunovu kavezu, koji je bio odvojen uzetom kako bi zadrţao 

posjetitelje. Nasmiješivši se učiteljici, obratila se bucmastom 

malom andelčiću u ruţičastim hlačicama na naramenice. 

Djevojčica je sa strahopoštovanjem promatrala tigra. 

— Zove se Sinjun i sibirski je tigar. Sibirski su tigrovi najve ća 

vrsta tigrova.

-Jede li ljude? - upitao je anđelčić. — Ne jede ljude, ali je 

mesojed. To znači da jede meso. Maleni do djevojčice nato je 

ţivnuo. — Moj gerbil jede hranu za gerbile. 

Daisy se nasmijala, a učiteljica nasmiješila. — Kladim se da 

znate puno o tigrovima. Biste li ispričali djeci nešto o Sinjunu? 

Spopalo ju je uzbuđenje. - Naravno! — Na brzinu je u mislima 

prošla sve stoje saznala pri nekoliko posljednjih posjeta 

knjiţnici i odabrala pojedinosti koje bi djeca mogla shvatiti. — 

Prije stotinu godina tigrovi su slobodno lutali mnogim 

dijelovima svijeta, ali više nije tako. Ljudi su se uselili u njihove 

domovine... — Nastavila je pojašnjavati postupni nestanak 

tigrova i sa zadovoljstvom primijetila da djeca upijaju svaku 

njezinu riječ. 

—Moţemo li ga podragati? —jedno je dijete upitalo. 

—Ne. Star je i nije baš druţeljubiv. Osim toga, pomislio bi da ga 

ţelite ozlijediti. Nije poput psa ili mačke. 

Odgovorila je na cio niz novih pitanja, uključujući nekolicinu o 

Sinjunovoj navici kupanja, što ih je potaknulo na skupni hihot. 

Saslušala je potom priču jednog djeteta o uginulom psu i 

objavu jednog drugog o preboljelim vodenim kozicama. Bili su 

toliko preslatki da je poţeljela cijeli dan utrošiti u razgovoru s 

njima. 

Kad se razred pripremio nastaviti dalje, učiteljica joj se 

zahvalila, a anđelčić u ruţičastim hlačama na naramenice čak ju 

je zagrlio. Njoj se pak učinilo da lebdi na oblacima. 

Nastavila ih je promatrati kad je krenula prema prikolici kako 

bi gricnula nešto za ručak, a onda je iz crvenih kola izronila 

poznata silueta u tamnosmeđim hlačama i blijedoţutoj 

polo-majici. Zaustavila se, gotovo ne mogavši povjerovati 

svojim očima. I odjednom je postala svjesna prljave radne 

odjeće i neuredne kose, raščupane od Glennina posljednjeg 

timarenja. —Dobar dan, Theodosia. 

—Tata? Što radiš ovdje? - Oduvijek ga je doţivljavala tako 

snaţnom figurom da je rijetko kad zamjećivala kako je zapravo 

sitne građe, tek nekoliko centimetara viši od nje. S lakoćom je

nosio sve popratne ukrase bogatstva: srebrno-sivu kosu, koju 

mu ureduje brijač navraćajući jedanput tjedno u njegov ured, 

skupocjen sat i klasične talijanske mokasine s diskretnom 

zlatnom kopčom na naglavku. Iako joj je bilo teško zamisliti 

daje uspio zaboraviti na dostojanstvo, zaljubiti se u manekenku 

i napravi joj nezakonito dijete, ona je bila ţivi dokaz daje 

jednom u ţivotu njezin otac bio ljudsko biće. 

—Dovezao sam se u posjet Alexu. 

—Ah. - Svojski se potrudila prikriti činjenicu da ju je 

povrijedilo što nije došao radi nje. 

— A htio sam provjeriti i kako tebi ide. 

- Da? 

— Htio sam se uvjeriti da si još uvijek s njim. Da nisi napravila 

nekakvu glupost. 

Na trenutak se zapitala je li mu Alex moţda rekao za ukradeni 

novac, ali je odmah zaključila da to nikad ne bi učinio, što ju je 

ispunilo toplinom. 

—Kao što moţeš vidjeti, još uvijek sam ovdje. Ako ţeliš sa 

mnom u prikolicu, mogu ti spraviti nešto za piće. Ili moţda 

sendvič ako si gladan. 

—Moţe šalica čaja. 

Povela gaje prema prikolici. Zaustavio se kad je ugledao 

oštećenu vanjštinu. - Dragi Boţe. Nemoj mi reći da ovdje ţivite. 

Osjetila je čudnu potrebu da zaštiti svoj mali dom. — 

Unutrašnjost nije tako loša. Sredila sam je. 

Otvorila je vrata i propustila ga, ali unatoč promjenama, nije 

ostao zadivljen. - Alex je mogao odabrati nešto bolje. 

Ostala je iznenađena shvativši da je njegova kritika potiče na 

defenzivan odgovor. — Nama je dobro. 

Pogled mu se kratko zadrţao na jedinom krevetu u prikolici. 

Ponadala se da mu je neugodno, ali nije mogla pročitati ništa iz 

lica. 

Krenula je prema peći kako bi prokuhala vodu i po opreznosti s 

kojom se spustio na kauč zaključila je da se boji da će se zaraziti 

nečim. Spustila se na stolicu do njega, dok se voda zagrijavala.

Uslijedilaje neugodna tišina i on ju je na posljetku prekinuo. 

-Kako se slaţete? 

- Dobro nam je. 

- Alex je velik čovjek. Ne bi svi mogli preţivjeti njegovo 

djetinjstvo. Je li ti rekao kako smo se upoznali? 

- Rekao je da si mu spasio ţivot. 

- Ne znam je li bilo baš tako, ali kad sam ga pronašao, ujak ga je 

nogom drţao prikovanog za tlo iza kamiona i mlatio bičem. 

Trznula se. Alex joj je rekao da je bio zlostavljan, ali cijela joj se 

stvar učinila još uţasnijom sad kad je došla iz očevih usta. 

- Košulja mu je bila poderana, leđa prekrivena crvenim 

masnicama, a neke su čak krvarile. Proklinjao gaje zbog neke 

sitne pogreške i pritom ga svom snagom bičevao. — Ĉvrsto je 

sklopila oči poţelivši da prestane, ali nastavio je. — Ono čega 

se najbolje prisjećam jest daje Alex bio potpuno tih. Nije plakao 

ni zazivao u pomoć. Jednostavno je trpio. Bila je to najtragičnija 

stvar koju sam ikad vidio. 

Daisy je spopala mučnina. Nije čudno da ne vjeruje u ljubav. 

Otac se naslonio leđima na kauč. — Ironija je što isprva nisam 

imao pojma tko je. Sergev Markov je u to doba putovao sa 

starim cirkusom Curzon i u hipu sam ga odlučio potraţiti, kad 

sam saznao da će nastupati u blizini Fort Leeja. Kruţile su 

glasine o obiteljskim vezama. Bilo mije rečeno da nisu laţne, ali 

uvijek sam skeptičan kad su takve priče u pitanju i nisam 

povjerovao. 

Iako je znala kakvu strast gaji prema ruskoj povijesti, nije znala 

da se ona čak odnosi na cirkus. Ĉajnik se oglasio zviţdukom i 

prišla je peći. - Veza je i te kako stvarna. Obitelj Markov jedna je 

od najslavnijih cirkuskih obitelji u povijesti. 

Ĉudno ju je pogledao kad je stala pripravljati čaj. - Markov? 

—Prezime se uglavnom prenosi ţenskom linijom. Nije li to 

neobično? 

—Ali gotovo da nema nikakvu vaţnost. Bili su seljaci, 

Theodosia. Cirkusanti. - S prezirom je stisnuo usnice. - Mene je

samo zanimalo provjeriti Sergeva Markova zbog glasina o udaji 

njegove sestre Katye, Alexove majke. 

—O čemu to govoriš? 

—Zanimala me obitelj Alexova oca. Obitelj u koju se Katya 

Markov udala. Za ime Boţje, Theodosia, obitelj Markov nije ni 

od kakve vaţnosti. Zar ne znaš ama baš ništa o svojem 

suprugu? 

—Ne baš - priznala je noseći čaj i predajući mu jednu šalicu od 

pečene gline. Svoju je lagano stisnula spuštajući se na suprotni 

kraj kauča. 

—Očekivao sam da će ti to reći, ali toliko je tajanstven da sam 

trebao pretpostaviti suprotno. 

—Sto mije trebao reći? — Iako je dugo čekala na taj trenutak, 

sad kad je konačno nastupio, nije bila sigurna da ţeli znati. 

Glas mu je lagano zadrhtao. - Alex je jedan od Romanova, 

Theodosia. 

—Jedan od Romanova? 

— S očeve strane. 

Isprva je ostala oduševljena, ali oduševljenje je nestalo činije 

shvatila daje toliko opsjednut ruskom poviješću, daje očigledno 

nasjeo na cirkuske legende. — Tata, to nije istina. Alex nije 

Romanov. On u potpunosti pripada obitelji Markov. Priča s 

Romanovima samo je dio njegova nastupa, a izmislio ju je kako 

bi ga učinio dramatičnijim. 

— Ne podcjenjuj moju inteligenciju, Theodosia. Ne bih nikad 

nasjeo na reklamni trik. - Prekriţio je noge. - Nema pojma što 

sam sve prošao kako bih provjerio njegovo podrijetlo. No, kad 

sam ga utvrdio, znao sam da ga zauvijek moram maknuti od 

Sergeva Markova. Ta je svinja umrla tek prije deset godina. 

Potom se trebalo pobrinuti za njegovu naobrazbu, koja je do 

tog trenutka bila zastrašujuća. Sredio sam mu internat, ali je 

inzistirao da se sam financijski odrţava tijekom studija, zbog 

čega nisam bio u mogućnosti maknuti ga od cirkusa. Zar misliš 

da bih se upustio u sve to da nisam bio apsolutno uvjeren tko 

je?

Osjetila je kako je prolaze trnci. — A tko je? 

Ponovno se naslonio leđima. — Praunuk Cara Nikole II. 

Daisy se zagledala u njega. — To je nemoguće. Ne vjerujem ti. - 

Istina je, Daisy. Alexov je djed bio carev sin jedinac, Aleksej 

Romanov. 

Daisy je znala sve o Alekseju Romanovu, mladom sinu Nikole 

II. Godine 1918., u dobi od četrnaest, boljševici su ga, zajedno s 

roditeljima i četiri sestre, okupili u podrumu zdanja u 

Jekaterinburgu i pogubili. Ponovila je to ocu. 

- Svi su pobijeni. Car Nikola, supruga Aleksandra, djeca. 

Posmrtni ostaci obitelji pronađeni su u jami u Uralu 1993. I 

napravljeni su DNK testovi. 

Podigao je šalicu. - DNK testovi identificirali su cara, 

Aleksandru i tri od sveukupno četiri kćeri. Jedne nije bilo. Neki 

misle daje to Anastazija. A posmrtne ostatke kraljevića Alekseja 

nikad nisu pronašli. 

Daisy je pokušala shvatiti što joj govori. Tijekom stoljeća svako 

malo javio bi se netko predstavljajući se kao jedno od careve 

pobijene djece, ali većinom su to bile ţene koje su tvrdile da su 

princeza Anastazija. Njezin ih je otac s prezirom odbacio kao 

varalice. Bio je oprezan čovjek i nije mogla zamisliti da samo 

tako nasjedne na prijevaru. Zašto onda vjeruje da je kraljević 

pobjegao? Zar je do te mjere opsjednut ruskom poviješću da 

toliko ţeli vjerovati ovoj priči pa je izgubio mogućnost 

procjene? 

Polako je prozborila. - Nije mi jasno kako bi kraljević mogao 

preţivjeti takav masakr. 

— Spasili su ga monasi i nekoliko godina skrivali kod neke 

obitelji u juţnoj Rusiji, sve dok ga skupina odana caru nije 

pro-krijumčarila izvan drţave. To se dogodilo 1920. Kako se na 

vlastitoj koţi uvjerio kakvi su boljševici, razumljivo je daje 

nakon toga ţivio u ilegali. Na posljetku se oţenio i rodilo mu se 

jedno dijete, a to je bio Alexov otac Vasilije. Vasilije je upoznao 

Katyu Markov kad je nastupala u Munchenu i ne razmišljajući 

zbrisao s njom kako bi se vjenčali. Bio je tek tinejdţer, buntovan

i nediscipliniran, a otac mu je netom umro. Da nije, nikad se ne 

bi oţenio pripadnicom niţe klase. Bilo mu je tek dvadeset kad 

se Alex rodio. Nešto više od dvije godine poslije, on i Katya su 

poginuli za putovanja vlakom. 

- Zao mije, tata, ne ţelim sumnjati u ono što govoriš, ali 

jednostavno ne znam kako bih mogla povjerovati. 

- Vjeruj mi, Theodosia. Alex je jedan od obitelji Romanov. I to 

ne bilo tko. Muškarac koji se zove Alex Markov izravni je 

potomak ruske krune. 

S nevjericom se zagledala u njega. — Alex je samo cirkuski 

umjetnik. 

- Amelia me upozorila da ćeš ovako reagirati. — I netipičnom 

gestom potapšao joj je koljeno. — Treba ti samo malo vremena 

kako bi se priviknula na to, ali nadam se da me dovoljno dobro 

poznaješ i znaš da nikad ne bih izrekao ovakvu tvrdnju da 

nisam u potpunosti siguran. 

- Ali... 

- Mnogo sam ti puta rekao za povijest moje obitelji, ali 

očigledno si zaboravila. Od devetnaestog stoljeća obitelj Petroff 

sluţila je ruske careve, sve do cara Aleksandra I. Povezivale su 

nas obveze i običaji, ali nikad brak. Nikad dosad. 

Načula je mlaţnjak iznad njihovih glava i buku dizel kamiona. 

I postupno shvatila što joj govori. 

- Ti si ovo isplanirao, zar ne? Dogovorio si moj brak s Alexom 

zbog te nesuvisle ideje o njegovu podrijetlu. 

- Nimalo nije nesuvisla, priupitaj ga. 

- I hoću. — Ustala je. - Konačno razumijem u čemu je stvar. 

Posluţio si se mnome kao pijunom za ostvarenje svojeg 

ap-surdnog dinastijskog sna. Htio si spojiti dvije obitelji, kako 

su to očevi činili u srednjem vijeku. Ne mogu vjerovati da si 

spreman povući tako barbarski potez. 

- Teško da bih tvoju udaju za jednog pripadnika obitelji 

Romanov nazvao barbarskim činom.

Prstima je pritisnula sljepoočice. — Naš će brak potrajati samo 

pet mjeseci. Kako iz toga moţeš izvući bilo kakvu 

zadovoljštinu? Kratkoročni brak teško daje začetak dinastije! 

Odloţio je šalicu i polako joj prišao. — Ne morate se rastati. 

Štoviše, nadam se da i nećete. 

- O, tata... 

- Privlačna si ţena, Daisy. Moţda nisi lijepa poput majke, ali si 

privlačna. Kad bi samo naučila biti manje neozbiljna, mogla bi 

ga zadrţati. Znaš, postoje tajne kako biti dobra supruga. Kao 

prvo, moraš mu ispunjavati ţelje. Moraš mu udovoljavati. - 

Namrštio se na njezine prljave traperice i majicu. — I trebala bi 

biti briţnija prema svojem izgledu. Nikad te nisam vidio ovako 

aljkavu. Znaš li da u kosi imaš slame? Moţda te se neće htjeti 

riješiti pokušaš li biti tip ţene kojoj se suprug ţeli vratiti na 

kraju dana. 

S gađenjem gaje pogledala. — Ţeliš li da ga dočekam na ulazu 

u prikolicu s papučama u ruci? 

- Upravo takva drska opaska samo moţe otjerati muškarca 

poput Alexa. On je vrlo ozbiljan. Ne obuzdaš li taj neprikladan 

smisao za humor, nema šanse da ga zadrţiš. 

- A tko kaţe da ţelim? - Ĉak i dok je to izgovarala, nešto ju je 

bolno stegnulo iznutra. 

- Vidim da nisi spremna surađivati pa stoga idem. - Krenuo je 

prema vratima. - Samo si nemoj odrezati nos kako bi 

napakostila licu, Theodosia. Upamti da nisi tip ţene koja 

uspijeva samostalno. Zanemariš li njegovo obiteljsko podrijetlo, 

ostaje ti pouzdan i postojan čovjek. Ne mogu zamisliti da se 

itko bolji od njega pobrine za tebe. 

- Ne treba mi muškarac koji će se brinuti o meni! 

- Zašto si onda uopće pristala na brak? 

Ne sačekavši njezin odgovor, otvorio je vrata prikolice i izašao 

na sunce. Kako bi mu mogla pojasniti promjene koje su se zbile 

u njoj? Znala je da više nije ona osoba koja je napustila njegovu 

kuću prije više od mjesec dana, ali ionako joj ne bi povjerovao.

Vani su se djeca, s kojom je prethodno razgovarala, okupila oko 

učiteljice, pripravna na povratak u učionicu. Tijekom 

prethodnog mjeseca navikla se na prizore i mirise cirkusa, ali 

sad ga je osmotrila posve novini očima. 

Alex i Sheba stajali su u blizini glavnog šatora svađajući se u 

vezi nečega. Klaunovi su vjeţbali trik sa ţongliranjem, a 

Heather pokušavala stajati na ruci, na što se Bradv mrštio. 

Frankie se igrao na tlu dojili, koja je dresirala pse, a Daisy su 

prolazili trnci na njihovo štektanje. Zrakom se širio miris 

hamburgera koje su zabavljačice čvrljile na ugljenom grilu. 

Prepoznala je i uvijek prisutno zujanje generatora, kao i 

pucketanje zastavica na lipanjskom povjetarcu. 

A onda je dječji vrisak proparao zrak. 

Zvuk je bio toliko prodoran da su ga svi zamijetili. Alexova se 

glava podigla, Heather je pala iz zauzeta poloţaja, klaunovi su 

ispustili čunjeve kojima su ţonglirali. Njezin se otac zaustavio u 

hodu, ispriječivši joj se na vidiku. Uskliknuo je kad se 

progurala mimo njega kako bi provjerila što je uzrokovalo 

takvu zbrku. I srce joj je stalo. 

Sinjun je izašao iz kaveza. 

Stajao je u niskoj travi između menaţerije i straţnjeg ulaza u 

glavni šator, dok su otvorena vrata kaveza visjela iza njega na 

slomljenoj šarci. Bijele zastavice na njegovim ušima bile su u 

zraku, a zlaćane oči usredotočene na predmet udaljen ni deset 

metara. 

Bucmasti mali anđelčić u ruţičastim hlačicama na naramenice. 

Malena se uspjela odvojiti od ostalih i njezin je prodorni vrisak 

privukao tigrovu paţnju. S uţasom je zaurlala stojeći 

skamenjena na licu mjesta, dok su joj se ruke trzale uz bokove, 

a mrlja od mokraće širila hlačama. 

Sinjun je zarikao, otkrivajući smrtonosno oštre zube nalik zakrivljenim 

sabljama, zube namijenjene neispuštanju plijena dok 

ga razdire kandţama. Djevojčica je ponovno zavrištala, ovaj 

puta još prodornije. Tigrovi moćni mišići su zadrhtali, a Daisv 

je osjetila kako joj se krv povlači iz lica. Predosjećala je daje

spreman za napad. Njemu se djevojčica s rukama koje se trzaju 

i prodornim vriskom vjerojatno doima opasnom lovinom. 

Neeco je izronio niotkuda i pojurio prema Sinjunu. Daisy je 

ugledala ostan u njegovoj ruci i nesvjesno poduzela korak 

naprijed. Htjela ga je upozoriti da to ne čini. Sinjun nije 

naviknut na ostan. Neće ga prestrašiti kao slonove, nego samo 

još više razbjesnjeti. Ali Neeco je reagirao instinktivno, 

odnoseći se prema tigru onako kako je znao, kao da je 

neukroćen slon. 

Kad se Sinjun okrenuo od malene prema njemu, Alex je dojurio 

sa suprotne strane, zgrabio djevojčicu u naručje i odnio je na 

sigurno. 

I tad se sve zbilo u trenutku. Neeco je krajem ostana nabo 

tigrovo rame i razbiješnjena zvijer zarikala je punim plućima, 

bacajući se masivnim tijelom na njega i obarajući ga na tlo. 

Odmah je ispustio ostan, a on se otkotrljao u stranu. 

Daisy nikad prije nije osjetila takav uţas. Sinjun će ga rastrgati, 

a nitko od njih ništa ne moţe poduzeti kako bi to spriječio! 

— Sinjune — očajnički ga je zazvala. 

I ostala je zapanjena ugledavši tigra kako podiţe glavu. Nije 

znala čini li to jer ju je čuo ili pak instinktivno reagirajući. Noge 

su joj bile toliko slabe, da ih je jedva podizala, ali krenula je 

prema njemu. Nije imala pojma što će učiniti, znala je samo da 

mora nešto poduzeti. 

Tigar je ostao nagnut iznad Neecova nepomična tijela i na 

trenutak je pomislila daje mrtav, a onda je shvatila da se ukočio 

nadajući se da će zaboraviti na njega. 

— Daisy, ostani na mjestu. — Načula je Alexov glas, tih, ali 

autoritaran, a onda i očev, panično povišen: — Što radiš? Vrati 

se ovamo! 

No, ni na jedan se nije osvrnula. Sinjun je lagano zakrenuo 

tijelo. Zagledali su se jedno u drugo. Njegovi oštri i zaobljeni 

zubi bili su razgolićeni, uši priljubljene za glavu, oči divlje. 

Osjetila je njegov strah. 

— Sinjune — njeţno je ponovila.

Sekunde su se nastavile razvlačiti u vječnost. Ugledala je 

bljesak crvenkasto-smeđe boje između tigra i glavnog šatora. 

Kosa Shebe Quest. U hipu je bila do Alexa, koji je prestravljenu 

djevojčicu netom vratio učiteljici. Nešto mu je predala, ali nije 

bila u stanju pretpostaviti što bi to moglo biti. 

Tigar je prekoračio ukočenog dresera i u potpunosti joj posvetio 

paţnju. Svaki mišić na njegovu tijelu bio je napet i spreman na 

akciju. 

— Imam pištolj — Alex je dobacio gotovo šaptom. — Ne 

miči se. 

Ubit će Sinjuna! Iako je znala zašto bi to trebalo učiniti, jer je na 

cijeloj parceli bilo ljudi, a tigar je bio prestravljen i stoga 

predstavlja opasnost, istodobno je znala da ne moţe dopustiti 

da se to dogodi. Ta veličanstvena zvijer ne smije biti ubijena 

samo zato što se ponaša u skladu s instinktima svoje vrste. 

Nije učinio ništa loše osim što se ponio poput tigra. Ljudi su ti 

koji su prešli granicu. Oni su ga istrgnuli iz njegova prirodnog 

okruţenja, zatvorili ga u malen kavez i prisilili da tamo ţivi 

pod neprijateljskim pogledima. A sad, samo zato što nije 

zamijetila da mu kavez valja popraviti, sada će biti ubijen. 

Pokrenula se onoliko brzo koliko su joj okolnosti dopuštale i 

postavila se između Alexa i tigra. 

—Miči mi se s puta, Daisy. - Prigušenost njegova glasa nije 

nimalo ublaţila zapovjedni ton. 

—Neću ti dopustiti da ga ubiješ - prošaptala je. I polako 

krenula prema tigru. 

Njegove su je zlaćane oči ošinule prodirući u nju. Osjetila je 

kako joj se njegov strah uvlači u svaku stanicu tijela i stapa s 

njezinim. Duše su im se sljubile i načula gaje u srcu kako joj 

govori. 

Mrzim ih. 

Znam. 

Stani. 

Ne mogu.

Bivala mu je sve bliţe i konačno se zaustavila na otprilike dva 

metra udaljenosti. — Alex će te ubiti — prošaptala je zagledavši 

se u zlaćane oči zvijeri. 

- Daisy, molim te... — Prepoznala je napetost u Alexovu 

očajničkom preklinjanju i bilo joj je ţao što mu to priređuje, ali 

nije se mogla zaustaviti. 

Primaknuvši se tigru, osjetila je kako mijenja poloţaj kako bi 

dobio priliku pucati iz drugog smjera. Znala je da joj ponestaje 

vremena. 

I dok joj je strah ispunjavao grudi, toliko da na posljetku više 

nije mogla disati, kleknula je pred Sinjuna i osjetila njegov 

nepripitomljen miris. Zagledala mu se u oči. 

—Ne mogu dopustiti da umreš - prošaptala je. — Pođi sa 

mnom. - I polako je pruţila ruku. 

Jedan dio nje iščekivao je daje zgrabi u moćnu čeljust, a drugi 

dio, moţda njezina duša, jer se samo glas duše moţe tako 

tvrdoglavo opirati logici, više nije mario ima li ruku ili ne, sve 

dok postoji mogućnost da umre. Oprezno mu je dodirnula 

tjeme između ušiju. 

Krzno mu je bilo mekano, ali nakostriješeno. Dopustila je da se 

privikne na njezin dodir i njegova toplina stala joj se kroz dlan 

upijati u tijelo. Njeţnom unutrašnjošću ruke dodirivala mu je 

brkove i kroz tanak pamuk majice osjetila njegovo disanje. 

Pomaknuo se i polako spustio na tlo ispruţivši prednje šape. 

Mir je zaposjeo svaki djelić njezina tijela, nadomještajući strah, 

mir koji nikad prije nije iskusila, i zajedno s njim prepoznala je 

blaţen osjećaj povratka kući. Sinjun se pretvorio u nju, a ona u 

njega. U jednom djeliću vremena shvatila je sve tajne nastanka, 

činjenicu daje svako ţivo biće dio svakog drugog ţivog bića, da 

su svi dio Boga, vezani ljubavlju, a odaslani na Zemlju kako bi 

se brinuli jedni za druge. Shvatila je da ne postoje ni strah, ni 

bolest, ni smrt. Ništa osim ljubavi nema nikakvu vaţnost. 

I u tom djeliću vremena ujedno je shvatila da voli Alexa na 

zemaljski način, onako kako ţena voli muškarca.

Učinilo joj se posve prirodnim rukama obgrliti Sinjuna oko 

vrata. Još prirodnijim priljubiti obraz uz njegov i zaţmiriti. 

Vrijeme je nastavilo protjecati. Načula je otkucaje vlastitog srca 

i hrapavo predenje, koje ih je nadjačavalo. 

Volim te. 

Volim te. 

- Moram te vratiti - na posljetku je prošaptala, a suze su joj 

potekle ispod spuštenih kapaka. — Ali neću te napustiti. 

Nikad. 

Predenje i otkucaji srca stopili su se u istom ritmu. 

Neko je vrijeme još ostala na tlu, obraza priljubljena za njegov 

vrat. Nikad prije nije osjetila takav mir, čak ni kad je sjedila 

medu Taterovim nogama. Toliko zla ima u svijetu, ali ne i tu. 

To je mjesto sveto. 

Tek postupno postala je svjesna drugih. Stajali su ukipljeni na 

mjestu. Sa svih strana. Ispred nje. Odostraga. 

Alex je još uvijek nišanio pištoljem. Budalica. Kao da bi mu 

dopustila da ga ozlijedi. Zdravo i tamno lice njezina supruga 

bilo je sablasno blijedo. Utjerala mu je strah u kosti. I slušajući 

odjek otkucaja tigrova srca pod svojim obrazom, shvatila je daje 

toliko uzrujala Alexov svijet da joj vjerojatno nikad neće 

oprostiti. Kad ovo okonča, uslijedit će uţasne posljedice. 

Otac joj je djelovao staro, ispijeno i sivo, a stajao je odmah iza 

njega, do Shebe. Heather je grčevito drţala Bradvjevu ruku. 

Školska dječica bila su nijema. 

Vanjski svijet prodro je u njezin i više nije mogla ostati na 

mjestu. Polako je ustala. Rukom još uvijek grleći Sinjunov vrat, 

jagodice prstiju uronila je u njegovo krzno. 

— Sad će se vratiti u kavez — objavila je. — Molim vas da se 

ne pribliţavate. 

Krenula je i nije ostala iznenađena kad je pošao s njom. Duše su 

im bile toliko isprepletene da nije imao drugog izbora. Vodila 

ga je prema kavezu dodirujući ga bočnom stranom noge. 

Svakim je korakom bila sve svjesnija Alexova pištolja.

A što su bili bliţi cilju, to je više osjećala Sinjunovu tugu. 

Poţalila je što mu ne moţe pojasniti da je to jedino mjesto na 

kojemu će biti siguran. Kad su stigli do kaveza, zastao je. 

Kleknula je i zagledala mu se u oči. — Ostat ću s tobom neko 

vrijeme. 

Nije ni trepnuo. A onda, na njezino iznenađenje, protrljao je 

obraz o bočnu stranu njezina lica, brčinama joj lagano dodirnuo 

vrat i ponovno je prepoznala duboko i grubo predenje. 

Nakon toga jednostavno je nestao. Moćno se vinuvši straţnjim 

nogama, uskočio je u kavez. 

Načuvši kretnje iza leđa, okrenula se i ugledala Neeca i Alexa 

kako trče prema kavezu, spremni zgrabiti slomljena vrata i 

ugurati ih na mjesto. 

— Stanite! - Izbacila je ruke zaustavljajući ih. - Nemojte se 

pribliţiti. 

Stali su na mjestu. 

—Daisy, makni se s puta - Alexov je glas podrhtavao od 

napetosti, a zgodno lice bilo mu je ukočeno. 

—Ostavite nas na miru. - Postavila se ispred otvorenog kaveza 

i okrenula im leda. 

Sinjun ju je promatrao. Iako ponovno zatvoren, stajao je 

pobjedonosnije nego ikad: poput cara, uzvišen i izgubivši sve 

osim dostojanstva. Znala je što ţeli, iako joj je ideja bila 

nepodnošljiva. Ţelio je da mu bude straţar. Nju je odabrao da 

zatvori slomljena vrata kaveza i tako ga zatvori. 

Nije shvatila da plače, sve dok nije osjetila suze kako joj teku 

niz obraze. Sinjunove zlaćane oči su zatreperile. Odmjerio ju je 

s uobičajenim prezirom budeći u njoj osjećaj manje vrijednosti. 

Učini to, slabiću! Zapovjedio joj je. Sada! 

I prisilivši se, podigla je ruke kako bi uhvatila vrata kaveza. 

Zbog slomljene šarke bila su teška i nije joj bilo lako 

manevrirati, ali zajecavši, na posljetku ih je uspjela zatvoriti. 

Alex je odmah dojurio i zgrabio ih kako bi ih osigurao na 

mjestu, ali čim ih je dodirnuo, Sinjun je pokazao očnjake i 

oglasio se zastrašujućom rikom.

—Ja ću - uskliknula je. - Uzrujavaš ga. Pusti mene, molim te! 

—Do vraga! - Odmaknuo se, ljut i na rubu ţivaca. 

Daisy se nalazila u čudnom poloţaju. Platforma s kavezom bila 

je metar iznad tla i stoga je morala podići ruke kako bi vrata 

drţala zatvorenima. Neeco se pojavio s drvenim tronošcem, 

odloţivši ga do nje. Potom joj je predao komad uţeta. 

Na trenutak nije mogla shvatiti čemu će posluţiti. 


— Provedi ga kroz rešetke do šarke — Alex je pojasnio. — 

Nasloni se na vratašca dok to činiš, kako bi ih teţinom zadrţala 

na mjestu. I, za ime Boţje, spremi se odskočiti ako te odluči 

napasti. 

Prišavši joj s leđa, obujmio ju je rukama oko bokova kako bi joj 

pomogao. Njihova ju je podrška tješila dok je pokušavala 

izvesti što joj je pojasnio, ramenom pridrţavajući vrata i 

pokušavajući uzetom osigurati rešetke oko slomljene šarke. 

Tijelo joj je stalo podrhtavati od napora i nezgrapnosti poloţaja. 

Osjetila je kako je pritišće pištolj, koji je Alex ugurao u pojas 

traperica. 

Ĉvršće ju je obujmio. —Još malo, ljubavi. 

Ĉvor je bio velik i nespretno zavezan, ali nije se razvezao. 

Oborila je ruke. Odmah ju je skinuo s tronošca i privio na prsa. 

Nekoliko ugodnih sekundi ostala je u njegovu zagrljaju, a onda 

pogledala u njegove oči uvelike nalik tigrovima. Spoznaja da ga 

voli ispunila ju je strahopoštovanjem. Toliko se razlikuju, no 

ipak je osjetila kako je njegova duša zove, gotovo na glas. — 

Ţao mi je što sam te uplašila. 

— Poslije ćemo porazgovarati. 

Odvući će je u prikolicu i iţivjeti se na njoj daleko od očiju 

javnosti. Moţda je ovo ono što će ga konačno dovesti do ruba i 

zbog čega će je otjerati. No, odbila je razmišljati o tome i 

odmaknula se. — Ne mogu. Još ne. Obećala sam Sinjunu da ću 

neko vrijeme biti s njim. 

Napetost mu se ponovno ukazala u borama oko usana, ali nije 

to doveo u pitanje. — U redu.

Otac je pohitao prema njoj. - Glupa si kao noć! Prava je sreća da 

si uopće ţiva! Što te samo spopalo? Da više nikad nisi učinila 

takvo što! Ako samo... 

Alex ga je presjekao. — Začepi, Max. Ja ću to srediti. 

— Ah... 

Alex je podigao obrvu i Max Petroff odmah je utihnuo. Bilo je 

to sve što je učinio, ali bilo je dovoljno. Nikad prije nije vidjela 

svojeg dominantnog oca da pred bilo kime popušta, što ju je 

odmah podsjetilo na ono što joj je rekao. Stoljećima je duţnost 

obitelji Petroff bila pokoravati se ţeljama obitelji Romanov. 

I u tom trenutku jedan dio nje prihvatio je očeve riječi kao 

istinu. Potom se ponovno posvetila Sinjunu, koji je bio nemiran 

i napet. 

— Amelia će se zapitati gdje sam - otac joj je dobacio s leda. 

- Bolje da krenem natrag. Zbogom, Theodosia. - Rijetko ju je 

dirao i ostala je iznenađena osjetivši njeţni dodir njegove ruke 

na ramenu. Prije nego je stigla odgovoriti, već se okrenuo 

prema Alexu, oprostio se od njega i otišao. 

Aktivnosti u cirkusu vratile su se u normalu. Jack se obratio 

učiteljici pomaţući joj otpratiti djecu u Školu. Neeco i drugi su 

ponovno prionuli poslu, a Sheba joj je prišla. — Svaka čast, 

Daisy. 

S gunđanjem joj je odala priznanje. Iako je u njezinim očima 

prepoznala iskru poštovanja, spopao ju je sablasni predosjećaj 

da joj je sada još manje draga. S druge strane, primijetila je da 

izbjegava pogledati u Alexa i jednostavno se pokupila 

ostavljajući ih na samo sa Sinjunom. 

A on je stajao, napet i na oprezu, ali i nadalje ih, kao obično, 

promatrajući svisoka. Omotala je ruke oko sipki i prišao joj je. 

Načula je Alexa kako ostaje bez daha kad joj je protrljao veliku 

glavu o prste. 

— Da mu bar to ne dopuštaš... 

Ona je nato progurala ruke kroz šipke i počešala Sinjuna iza 

ušiju. - Neće me ozlijediti. Ne poštuje me, ali me voli.

Alex se potiho nasmijao i na njezino iznenađenje obujmio je s 

leđa dok gaje milovala. Donjim dijelom čeljusti protrljao joj je 

tjeme. - Nikad me u ţivotu nije bilo tako strah. 

- Ţao mi je. 

- Meni je ţao. Upozorila si me u kakvom su stanju kavezi i 

trebao sam ih provjeriti. Ja sam kriv. 

- Ne, to je moja krivica. Ja sam odgovorna za menaţeriju. 

— Da se nisi usudila sebe okrivljavati. Ne dopuštam ti. 

Sinjunov jezik milovao joj je zglob. Osjetila je kako se Alexovi 

mišići napinju. 

—Bi li sada, molim te, izvadila ruke? — potiho je upitao. — 

Doţivjet ću infarkt. —Za minutu. 

—Već sam izgubio deset godina ţivota. Ne mogu si priuštiti 

izgubiti još deset. 

—Volim ga dirati. Osim toga, uvelike nalikuje tebi. Ne pruţa 

ljubav samo tako, a ne ţelim ga uvrijediti tako što ću se povući. 

—Sinjun je ţivotinja i ne gaji osjećaje. No, ona je osjećala takav 

mir iznutra da se nije htjela svađati. 

— Dušo, moraš prestati sklapati prijateljstva s divljim 

ţivotinjama. Prvo s Taterom, sad s njim. Znaš što? Očigledno ti 

je potreban pravi kućni ljubimac. Sutra ću ti nabaviti psa. 

Panično ga je pogledala. - A ne, ne moţe. —Zašto ne? 

—Zato što se bojim pasa. 

Zabezeknuto ju je pogledao, a onda prasnuo u smijeh, isprva 

dubok, kao da se skriva negdje u prsima, ali se ubrzo pretvorio 

u smijeh od srca, koji se odbijao o zidove glavnog šatora 

odjekujući cijelom parcelom. 

— Naravno — promrmljala je i sama se smijući. — Alex 

Markov se konačno smije, ali na moj račun. 

Okrenuo je glavu prema suncu, privukao je još više k sebi i još 

srčanije se nasmijao. 

Sinjun ih je promatrao lagano ljut, a onda se ispruţio uz šipke 

kaveza kako bi joj polizao palac.

Alex se progurao kroz skupinu reportera i fotografa, koji su je 

okruţili nakon posljednjeg nastupa te večeri. — Moja se 

supruga dovoljno natrpjela danas i mora se odmoriti. 

Ne osvrćući se na njega, jedan joj je reporter gurnuo mali ! 

kasetofon u lice. - Što vam se motalo glavom kad ste shvatili da 

tigar na slobodi? 

Otvorila je usta kako bi mu odgovorila, ali Alex se ubacio i 

znajući da je tako prokleto pristojna, da će nastaviti odgovarati 

na pitanja dok ne padne s nogu. — Oprostite, gotovo je. - 

Omotao je ruku oko nje i poveo je. 

Medijima nije bilo potrebno puno vremena kako bi načuli o 

tigru koji je pobjegao iz kaveza i izvjestitelji su se svako malo 

pojavljivali još od jutarnjeg nastupa kako bije intervjuirali. 

Isprva je Sheba bila oduševljena publicitetom, a onda je načula 

Daisvn komentar daje menaţerija okrutna i nehumana pa je 

poludjela. Kad se pokušala ubaciti u intervju, Daisy ju je 

pogledala neduţnim očima i bez trunke jala odvratila: - Ali, 

Sheba, ţivotinje ne vole biti zatvorene u menaţeriji. Strahovito 

su nesretne. 

Dok su hodali prema prikolici, Alexu je bilo toliko drago što je 

ţiva i neozlijeđena da mu nije smetalo što govori. Primijetivši 

da se spotiče u hodu, shvatio je da mora usporiti. Uvijek joj to 

čini. Neprestano je vucara i gura, a ona neprestano posrče. A 

što da se ozlijedila danas? Što bi bilo da ju je Sinjun ubio? 

Zastrašujuća gaje panika spopala kad su mu se pred očima 

odmotale ogavne slike Sinjunovih kandţi kako se zabijaju u 

njezino malo, vitko tijelo. Da joj se nešto dogodilo, nikad si ne 

bi oprostio. Isuviše mu vrijedi. Isuviše mu je potrebna. 

Njezin miris dolebdio je do njega, sladak i začinjen, s tragom 

još nečega, moţda dobrote. Kako mu se uspjela tako uvući pod 

koţu i to u tako kratkom vremenu? Uopće nije njegov tip, ali 

probudila je u njemu osjećaje koje nikad prije nije doţivio, 

premda pravila logike uspijeva izokrenuti naopačke, 

pretvarajući crno u bijelo i red u nered. Ne posjeduje ni mrvicu 

racionalnosti. Tigrovi su joj ljubimci, a uţasava se pasa. No,

poučila gaje kako se smijati. A učinila je još nešto, što nikome 

drugom nije pošlo za rukom još otkako je bio dijete. Razbila je 

njegovu krutu samokontrolu i moţda je to razlog zašto ga sada 

toliko boli. 

Slika mu je zadrhtala pred očima, isprva neuhvatljiva, ali se 

postupno razbistrila. Prisjetio se ledeno hladnih zimskih dana, 

kad bi predugo ostao vani i ušao kako bi se ugrijao. Prisjetio se 

boli u smrznutim rukama kad bi se toplina stala vraćati u njih. 

Bol rastapanja. Zar mu se to događa? Zar osjeća bol zbog 

emocija koje ga rastapaju? 

Daisy je bacila pogled prema reporterima. - Mislit će da sam 

nepristojna, Alex. Nisam se smjela samo tako pokupiti. 

—Uopće me ne zanima što misle. 

—To je stoga što se izuzetno cijeniš, dok ja, s druge strane, 

imam nisko... 

—Ne započinji. 

Tater, vezan u blizini prikolice, zatulio je ugledavši je. — 

Moram mu zaţeljeti laku noć. 

Ruke su mu ostale prazne, jer se oslobodila kako bi pohitala 

slonicu. Prislonila je obraz o njegovu glavu, a on ju je nato 

obgrlio surlom, i Alex se morao suzdrţati od poriva daje 

odvuče prije nego je maleni zdrobi od silne ljubavi. Mačku. 

Moţda bi joj mogao kupiti mačku. Bez kandţi, kako je ne bi 

izgrebala. 

No, ni to ga nije umirilo. Vjerojatno se i njih boji. 

Na posljetku je napustila Tatera i krenula za njim ulazeći u 

prikolicu. Skinula je kostim, a onda jednostavno potonula na 

krevet. — Hajde, izviči se na mene. Znam da cijeli dan čezneš 

za tim. 

Nikad prije nije mu se učinila toliko tuţnom. Zašto uvijek mora 

imati najgore mišljenje o njemu? Iako ga je srce poticalo da ne 

bude pregrub, glava mu je govorila da mora doprijeti do nje i 

očitati joj bukvicu kakvu nikad neće zaboraviti. Cirkus je 

prepun opasnosti, a on će sve poduzeti kako bi je zaštitio.

Dok je sređivao misli, podigla je glavu i pogledala ga, i u 

njezinim ljubičastim očima prepoznao je svu bol ovog svijeta. 

— Nisam ti mogla dopustiti da ga ubiješ, Alex. Jednostavno 

nisam. 

I sve dobre namjere jednostavno su isparile. — Znam. — Sjeo je 

do nje na krevet. Izvukao joj je slamu iz kose i s teţinom u glasu 

nadodao: — To je najhrabriji potez kojemu sam ikad 

posvjedočio. 

—Ali i najgluplji. Slobodno priznaj. 

—I to. — Izbacio je kaţiprst i odgurnuo joj crnu kovrču od 

obraza. Zagledao joj se u lice pokušavajući se prisjetiti je li već 

imao prilike vidjeti nešto toliko dirljivo. — Kad sam te prvi 

puta ugledao, vidio sam pred sobom samo razmaţenu malu 

bogatašicu i njegovanu glupačicu, koja je prokleto lijepa. 

Kao stoje i pretpostavio, odmah je stala odmahivati glavom. 

- Nisam lijepa. Moja majka... 

- Znam. Tvoja majka bila je pravi komad, a ti si ruţno pače. 

— Nasmiješio se. — Ispričavam se što sam ti raspirio tako 

briţno njegovane iluzije, ali jednostavno se ne slaţem. 

- To je stoga što je nisi poznavao. 

Izgovorila je to s takvom ozbiljnošću daje morao potisnuti novi 

poriv za smijehom, koji bi ga spopao kad god bi se našao 

nasamo s njom. - Bi li tvoja majka bila u stanju odvesti tigra u 

kavez? 

- Moţda ne, ali zato je bila jako dobra s muškarcima. A oni su 

bili voljni učiniti sve za nju. 

- A ovaj muškarac pred tobom učinit će sve za tebe. Razrogačila 

je oči, na što je odmah poţalio izgovorene riječi. 

Previše su toga razotkrile. Zakleo se da će je zaštititi od njezinih 

vlastitih romantičnih snova, ali umjesto toga samo joj je dao na 

znanje koliko mu je stalo. S obzirom na staromodno poimanje 

braka, pomislit će da je u pitanju ljubav i započet će graditi 

isprazne snove o zajedničkoj budućnosti, snove koje njegova 

izvitoperena emocionalnost neće dopustiti. Jedini način na koji

i je mogao zaštititi jest da joj pokaţe s kakvim se kurvinim 

sinom spetljala. 

Ali to je tako teško. Od svih okrutnih trikova koje mu je 

sudbina priredila, najokrutniji je bio kad ga je upoznala s tom 

ranjivom i časnom ţenom prekrasnih očiju i velikodušna srca. 

Nikad joj neće biti dovoljno da mu je stalo do nje. Mora biti 

okruţena pravom ljubavlju. Trebaju joj djeca i dobar suprug 

-jedan od onih tipova s velikim srcem koji marširaju u paradi 

na Praznik rada i odlaze nedjeljom u crkvu, koji su sposobni 

voljeti do besvijesti. 

Nešto bolno stegnulo mu je utrobu kad se prisjetio da je udana 

za suprotnost. No, odmah je odagnao tu pomisao. Što god bio 

prisiljen učiniti, pod svaku će je cijenu zaštititi. 

- Doista to misliš, Alex? Učinio bi sve za mene? 

Unatoč dobronamjernosti, bez razmišljanja je zakimao. 

- Onda ostani sjediti i dopusti da te volim. 

Iznenadila ga je tvrda i pulsirajuća bol u području prepona, a 

silna ţelja oduzela mu je dah. U posljednjem trenutku, tik prije 

nego ga je savladala glad za njezinim tijelom, usta su joj se 

razvukla u osmijeh, toliko njeţan i drag da mu se učinilo kao 

da ga je netko nogom udario u trbuh. 

Ništa ne pokušava prikriti. Baš ništa. Nudi mu bez zadrške i 

srce, i tijelo, i dušu. Kako netko moţe biti toliko 

autodestruktivan? Došao je k sebi. Ako se ne namjerava čuvati, 

on će to učiniti umjesto nje. 

— Seks se ne odnosi samo na tijela — okrutnim glasom je od 

vratio. — Ti si to rekla. Rekla si da mora biti svet, ali među 

nama ne moţe biti takav. Medu nama nema ljubavi. Nemoj to 

za boraviti. Samo seks. 

Ostao je u potpunosti zabezeknut kad mu je uputila njeţan 

osmijeh, lagano začinjen saţaljenjem. — Budalice jedna, 

naravno da postoji ljubav. Kako ti nije jasno? Volim te. 

Pomislio je da mu je netko razvalio lice. 

A ona se samo nasmijala. — Doista te volim, Alex, i nema 

potrebe za takvom ukočenošću i uštogljenošću. Znam da sam ti

ekla da te neću voljeti, ali ne mogu si pomoći. Skrivam se pred 

istinom, no danas mi je Sinjun pokazao što osjećam. 

Unatoč upozorenjima i prijetnjama, unatoč oruţju kojim ju je 

napao, zaključila je da je zaljubljena u njega. I to njegovom 

krivicom. Trebao se zadrţati na većoj distanci. Zašto joj se 

pridruţio na plaţi? Zašto joj je otvorio srce? I najprokletije od 

svega, zašto ju je odvukao u krevet? Sad je mora uvjeriti da je 

ono što doţivljava ljubavlju jednostavno odraz njezinog 

romantičnog pogleda na ţivot. No, to neće biti lako. 

Prije nego joj je uspio ukazati na pogrešku, spustila je usnice na 

njegove i mozak mu je doţivio kratki spoj. Ţeli je. Mora je 

zaposjesti. 

Vrškom jezika prešla mu je preko usana, a onda ga njeţno 

uvela u njegova usta. Uhvatio joj je glavu u ruke i ugurao prste 

u njeţnu kosu. Postala mu je podatna pod rukama, u 

potpunosti mu se predajući. 

Prigušeno je zamjaukala poput mačke. Ranjivo. Kao da ţudi za 

paţnjom. Taj gaje zvuk prenuo iz otupjelosti i povratio u 

stvarnost. Mora je podsjetiti kako stvari stoje. Za ime Boţje, 

mora očvrsnuti! Bolje da je sada malo povrijedi nego da je 

poslije uništi. 

Naglo se odmaknuo, jednom je rukom gurnuo unatrag na 

krevet, a drugom prekrio nateklinu u trapericama. — Dobra 

jebačina uvijek je bolja od ljubavi. 

Trznuo se u sebi na šok koji je prepoznao na njezinom 

zarumenjelom licu. Poznajući je, nagađao je što će uslijediti. 

Skočit će s kreveta i probiti mu bubnjiće predavanjem o 

vulgarnosti. 

Ali nije to učinila. Umjesto toga, šok se pretvorio u isti 

saţalijevajući pogled koji je već doţivio. 

— Znala sam da ćeš mi raditi probleme. Tako si predvidljiv. 

Predvidljiv? Zar ga takvim doţivljava? Do vraga, pokušava je 

spasiti, a ona mu se na to izruguje! E pa, pokazat će joj! 

Na silu je razvukao usta u ruţan, podrugljiv osmijeh. -Skidaj taj 

kostim. Raspoloţen sam za grubosti, a ne bih ga htio rastrgati.

—Grubosti? 

—Tako je, mala. Skidaj se! 

237 

Progutala je slinu. — Ţeliš da se skinem? Znala je da zvuči 

kretenski, ali iznenadio ju je. Što točno misli pod »grubostima«? 

Oči su joj poletjele na drugu stranu prikolice, prema biču koji je 

ostavio namotana preko naslona kauča. Prestravila ga je na 

smrt rekavši mu da ga voli, ali ipak nije očekivala da će ovako 

reagirati. Međutim, s obzirom da inače burno reagira na tu 

temu, trebala je pretpostaviti da će pretjerati. 

- Ne odugovlači. — Svukao je majicu, a traperice su mu se 

spustile nisko na bokove. Djelovao je smrknuto i opasno 

postavivši se pred nju golih prsa. Linija malja spuštala mu se 

niz ravan trbuh dijeleći ga na dva dijela i suptilnošću 

bljeskajuće strelice ukazivala gdje se skriva opasnost. 

- Kad kaţeš, grubosti... 

- Hoću reći da je vrijeme za uvođenje novina. 

- Moram biti iskrena i priznati da mi se čini da još nisam ni 

osnove savladala. 

- Nisi li rekla da me voliš? Što kaţeš da mi to sad dokaţeš? 

Definitivno je izaziva. Izbrojila je do deset u sebi. 

- Nisam tip koji voli srca i cvijeće. Znaš to i sama. Volim seks. 

Volim se često seksati i volim da je divlje. 

Dragi Boţe. Pošteno ga je prestrašila. Zagrizla je donju usnicu. 

Rekla je da je predvidljiv, ali se očigledno prevarila. Mora biti 

na oprezu. No, Tater i njegovi frendovi poučili su je osnovnom 

pravilu obračunavanja s velikim zvijerima. Ako se sada 

povuče, oborit će je na tlo! 

—U redu - odvratila je. — Što ţeliš da učinim? 

—Već sam ti rekao. Svući se. 

- Rekla sam da ću voditi ljubav s tobom, a ne da ćeš ti voditi 

ljubav sa mnom. 

- Moţda ne ţelim voditi ljubav. Moţda se samo ţelim jebati.

Gad jedan! Namjerno je provocira. Pregrizla je jezik kako mu se 

ne bi bacila u kandţe. Izgubi li sada strpljenje, pobijedit će, a 

upravo to i ţeli. Mora mu se nekako suprotstaviti i mora to 

učiniti pod svojim uvjetima. Previše ga voli kako bi mu 

dopustila da je tako zlostavlja. 

Razmotrila je koje joj se opcije nude, a onda ustala s kreveta 

kako bi se skinula. Nije ništa odvratio. Pratio ju je pogledom. 

Zbacila je cipele i izvukla se iz kostima, ali kad se našla u 

gaćicama i grudnjaku, uhvatila se kako se nećka. Po načinu na 

koji su mu se traperice napele dalo se zaključiti da je strahovito 

uzbuđen, a bio je ujedno u tako opasnom raspoloţenju da nije 

bila sigurna što očekivati. Moţda će biti pametno odvući mu 

paţnju. Tako će bar malo dobiti na vremenu. 

Toliko se toga dogodilo od razgovora s ocem, da nije imala 

priliku porazgovarati s njim o očevim nevjerojatnim tvrdnjama. 

Načne li sada tu temu, moţda će ga uspjeti izbaciti iz takta. 

Osim toga, razgovor o prošlosti njegove obitelji ujedno bi 

mogao ukloniti nepredvidljive reakcije. 

- Tata mi je rekao da ti je otac Romanov. 

- Skini mi traperice. 

- I to ne bilo koji Romanov. Rekao je da je unuk cara Nikole II. 

- Nemoj da moram ponoviti. 

Odmjerio ju je s takvom arogancijom da ga je odmah zamislila 

kako sjedi na prijestolju Ekatarine Velike i nepokornoj ţeni iz 

obitelji Petroff zapovijeda da se baci u Volgu. 

- Kaţe da si nasljednik ruske krune. 

- Šuti i čini što ti zapovijedam. 

Suzdrţala je uzdah. Boţe, kako je naporan! Očigledno samo 

izjava ljubavi tog Rusa moţe natjerati na napad. Iako joj je bilo 

teško časno ga gledati odjevena tek u donje rublje, dok on 

djeluje tako zastrašujuće i moćno, dala je sve od sebe. No, 

očigledno nije bio pravi trenutak da se domogne odgovora za 

kojima je čeznula. 

Podrugljivo se nasmiješio.

— Kad mi budeš skidala traperice, učini to na koljenima. 

Odvratni kreten! Usnice su mu se stisnule. 

— Sada! 

Triput je duboko udahnula. Nije očekivala da će se odlučiti za 

takvu ekscentričnost. Nije li zapanjujuće što sve strah moţe 

učiniti čovjeku? Odlučio ju je mučiti sve dok ne povuče izjavu 

da ga voli. Koliko tigrova mora pripitomiti u jednom danu? 

Dok je proučavala arogantni pogled njegovih zaškiljenih očiju i 

drsko stisnute nosnice, osjetila je nenadani nalet njeţnosti. 

Njezin jadan dragi. Obračunava se s vlastitim strahom jedino 

kako zna, a kazni li ga zbog toga, postat će samo defenzivniji. 

O, Alex, što ti je to učinio ujakov bič? 

Zagledala mu se u oči i polako spustila na koljena. Nešto se 

odmotalo u njoj kad je ugledala koliko je uzbuđen. Ĉak mu ni 

strah nije to uspio uništiti. 

Šake su mu se stisnule uz bokove. — Do vraga! Gdje ti je 

ponos? 

Sjela je na pete i zagledala se u njegovo okrutno i neumoljivo 

lice s ruskim jagodicama, koje su mu oko usta bacale duboke 

sjene i blijede napete crte. — Ponos? U srcu, naravno. 

- Dopuštaš mi da te poniţavani! 

Nasmiješila se. — Ne moţeš mi to učiniti. Samo se ja sama 

mogu poniziti. A sad sam na koljenima kako bih te razodjenula 

jer me to uzbuđuje. 

Izdajnička šutnja zavladala je među njima. Djelovao je toliko 

izmučeno da to više nije mogla podnijeti. Podigla se na koljena 

i spustila usnice na njegov tvrd trbuh, tik iznad pojasa 

traperica. Dok ga je grickala, povukla je kopču, koja je 

popustila pod njezinim prstima. Potom je spustila zatvarač. 

Koţa mu se najeţila, a glas zazvučao istrošeno. - Uopće te ne 

razumijem. 

— Mislim da nije tako. Sebe ne razumiješ. 

Zgrabio ju je za ramena i povukao na noge. Oči su mu bile 

zastrašujuće mračne i nesretne. — Što ću učiniti s tobom? 

— Moţda bi me mogao voljeti?

Dah mu je napustio tijelo u prigušenom naletu zvukova, a usta 

prekrila njezina. Osjetila je njegov očaj i znala daje nemoćna 

pomoći mu. Poljubac ih je spojio i poput vrtloga povukao u 

svoju dubinu. 

Nije znala jesu li se sami svukli ili pak jedno drugo, ali ubrzo su 

leţali nagi na krevetu. Uzbuđenje, toplo i ljepljivo, proširili joj 

se iz trbuha. Usta su mu se spustila na njezino rame pa grudi, 

lagano dodirujući bradavice. Poljubio joj je trbuh. Rastvorila 

mu je noge i dopustila da joj zadigne koljena. 

— Svugdje ću te dirati - promrmljao je ljubeći joj njeţnu koţu s 

unutrašnje strane butine. 

I odrţao je obećanje. Oh, i te kako gaje odrţao. 

Moţda je ne moţe voljeti srcem, ali je zato moţe voljeti tijelom, 

a učinio je to s neustručavanom velikodušnošću, koja ju je 

ispunila emocijama. Uzela je što joj je bio u stanju pruţiti i 

istodobno odvratila ljubavlju, upotrijebivši ruke i grudi, lagane 

dodire vlastite koţe, toplinu vlastitih usta. 

Kad se konačno duboko zakopao u njoj, omotala je noge oko 

njega i čvrsto ga se uhvatila. 

— Da - prošaptala je. - O, da. 

Brane među njima su nestale i dok su se zajedno uspinjali, stala 

je pričati. 

— O, da, to... Volim... Da, dublje. O, da. Baš tako... 

Pjevušila mu je strasno i instinktivno. Zaustavi li se, znala je da 

će pokušati zaboraviti tko je i pretvoriti je u još jedno ţensko 

tijelo, a to ne bi mogla podnijeti. Ona je Daisy, njegova supruga. 

I tako je nastavila govoriti, čvrsto ga se drţeći, i jurila zajedno s 

njim prema mjestu na kojemu će se stopiti ujedno. Na posljetku 

se tama pretvorila u svjetlo. 

— Bilo je sveto. 

— Nije bilo sveto, Daisy. Samo seks. 

—Hajdemo još jednom. 

—Vozim sedamdeset milja na sat, sinoć smo spavali samo tri 

sata, a već kasnimo u Allentown. 

— Uštogljenko.

— Koga ti to nazivaš uštogljenkom? —Tebe. 

Pogledao ju je s đavoljom iskrom u očima. — Izazivam te da to 

ponoviš kad budeš gola. 

— Nemam namjeru razgolititi se sve dok ne priznaš da je to 

veto. 

— A što ako priznam da je bilo posebno? Jer uistinu jest bilo 

posebno. 

Prepredeno ga je pogledala i odlučila ne forsirati. Prethodna je 

noć bila daleko više od posebne i oboje su to znali. Osjetila je to 

u hitnosti s kojom su vodili ljubav i načinu na koji su se poslije 

stopili. Kad su se zagledali jedno drugom u oči, u njima više 

nije bilo ničeg skrivenog. Ništa više nisu zadrţavali za sebe. 

Tog jutra očekivala je da će opet početi smišljati trikove, da će 

se duriti i biti nemoguć, dajući sve od sebe kako bi se što više 

distancirao. Međutim, ostala je iznenađena, jer je bio šaljiv i 

njeţan. Gotovo kao daje odustao od borbe. Sa svakim 

otkucajem svojeg romantičnog srca ţeljela je vjerovati da se 

zaljubio u nju, ali znala je da neće biti tako lako. Zasad će biti 

samo zahvalna što je spustio štit. 

Kiša je stala pijuckati na zaprašen vjetrobran »pick upa« 

ostavljajući za sobom krupne mrlje nalik amebama. Jutro je bilo 

prohladno i turbono i prema prognozi, vrijeme se trebalo 

pogoršati. Pogledao ju je i učinilo joj se da joj čita misli. 

— Ne mogu ti se oduprijeti - na posljetku je potiho dobacio. — 

Znaš to, zar ne? I dosta mije pretvarati se da mogu. — Lice mu 

je poprimilo zabrinut izraz. — Ali ne volim te, Daisy, i ne 

moţeš ni zamisliti koliko mije ţao zbog toga. Da mogu odabrati 

bilo koga na svijetu koga bih mogao voljeti, odabrao bih tebe. 

Prisilila se na odgovor, iako ju je stegnulo u grlu. - To je zbog 

one mutacije? 

— Ne šali se u vezi toga. 

- Ţao mi je. Jednostavno je tako nevjerojatno... — Glupo. Ne 

nevjerojatno, već glupo. Ali nije to izgovorila. Svađi li se s njim 

sve dok je uvjeren da nije u stanju voljeti, samo će mu pojačati 

obrambene mehanizme. Osim ako nije istina. Nevesela

pomisao stala joj se povlačiti mislima. Što ako je u pravu pa ga 

je muko trpno i nasilno djetinjstvo toliko unakazilo da doista 

nikad neće moći voljeti? Ili što ako jednostavno samo nju ne 

moţe voljeti? 

Kiša je lupala o krov kabine. Bacila je pogled na vjenčani 

prsten. -Reci mi, kako bi bilo da me voliš? 

- Da te volim? 

-Da. 

- Uzaludno je razgovarati o nečemu što se ne moţe dogoditi. 

- Znaš što ja mislim? Mislim da ne bi bilo puno bolje nego sada. 

A sada je jako dobro. 

- Ali neće potrajati. Kad istekne naših šest mjeseci, isteći će i 

ovaj brak. Ne bih mogao ţivjeti sa sobom i gledati te kako 

postaješ ogorčena, jer ti ne mogu pruţiti što zasluţuješ. Ne 

mogu ti pruţiti ljubav. Neću ti dati djecu. A to je ono što ti je 

potrebno, Daisy. Takav si tip ţene i uvenut ćeš ne dobiješ li to. 

Njegove riječi pobudile su u njoj sitne i bolne detonacije, ali 

odlučila je ne kazniti ga zbog iskrenosti i napasti samo zato što 

pati. Ne mogavši podnijeti daljnju raspravu, promijenila je 

temu razgovora. — Znaš li što ţelim? 

- Nekoliko tjedana u skupom odmaralištu i manikuru? 

- Ne. Ţelim biti učiteljica u vrtiću. -Da? 

- Glupo, zar ne? Morala bih upisati studij, a za to sam prestara. 

Prije diplome bih zašla već u tridesete. 

- Koliko ćeš biti stara ako ne odeš na studij? 

- Molim? 

- Godine će ionako proći, odlučiš li studirati ili ne. 

- Pokušavaš mi reći da bih trebala pokušati? 

- Ne znam zašto ne. 

—Jer sam doţivjela dovoljno neuspjeha u ţivotu i doista ne 

ţelim doţivjeti još jedan. Znam da sam inteligentna, ali 

školovanje mije u najboljem slučaju bilo nemarno i uopće nisam 

disciplinirana. Ne mogu zamisliti da se natječem u 

predavaonici s tko zna koliko bistrookih 

osamnaestogodišnjaka, koji su prošli standardnu naobrazbu.

— Moţda je vrijeme da se prestaneš podcjenjivati. Nemoj 

zaboraviti da si dama koja je u stanju pripitomiti tigra. — 

Tajanstveno joj se nasmiješio. Na kojeg to tigra misli, odmah se 

zapitala. Sinjuna ili moţda sebe? Ali ne, prearogantan je da bi 

uopće po mislio kako je moguće pripitomiti ga. 

Uočila je niz strelica prilijepljenih za električni stup. — Tu je 

skretanje. 

Kako mu je prepoznavanje strelica bio prirodni podraţaj poput 

disanja, pretpostavila je da ih je već sam zamijetio, no kimnuo 

je. Kiša se još jače obrušila pa je brisače vjetrobrana ubacio u 

punu brzinu. 

— Pretpostavljam da danas nećemo imati toliko sreće i 

nastupati na lijepoj asfaltnoj površini — odvratila je. 

— Bojim se da ne. Bit ćemo na igralištu. 

— Valjda ću onda iz prve ruke naučiti zašto se cirkusi poput 

ovog zovu »mud shovvs«.1 Samo se nadam da kiša neće 

uznemiriti ţivotinje. 

— Neće. Najviše će se radnici napatiti. 

— I ti. Radit ćeš s njima. Uvijek im pomaţeš. 

— To mi je posao. 

—Ĉudan posao za čovjeka koji bi mogao biti car. - Postrance ga 

je pogledala. Ako je pomislio da je zaboravila, grdno se vara. 

— Zar ćemo opet o tome? 

— Samo mi priznaj istinu i ušutjet ću. 

— Obećavaš? —Kunem se. 

— U redu. — Duboko je udahnuo. — Postoji mogućnost daje to 

istina. 

—Molim? - Toliko je naglo zakrenula glavom da ju je gotovo 

presjeklo u vratu. 

I mud show (engl.) = doslovce, »blatni šou«. 

- Vučem podrijetlo od obitelji Romanov i prema onome što je 

Max uspio iskopati, rekao bih da postoji velika šansa da sam 

unuk Nikole II.

Potonula je u sjedalo. — Ne mogu vjerovati. —Odlično. Onda je 

time razgovor zaključen. —Doista si...? 

—Max ima poprilično uvjerljive dokaze. Ali kako ne 

namjeravam išta poduzeti u vezi toga, nema smisla raspravljati. 

—Nasljednik si ruske krune? 

- Rusija nema prijestolje. Za slučaj da si zaboravila, nije 

monarhija. 

-Ali da jest... 

- Da jest, iz svakog bi šumarka izranjali potencijalni nasljednici 

obitelji Romanov. 

—Ali prema onome što mi je otac rekao, ti bi imao veću šansu 

od njih, zar ne? 

—Vjerojatno. Pa što onda? Rusi mrze Romanove više nego što 

mrze komuniste i ne vjerujem da će ikad povratiti monarhiju. 

—A što ako to ipak učine? 

—Onda ću promijeniti ime i skriti se na nekom tropskom 

otoku. —Mojem se ocu to uopće ne bi svidjelo. —Tvoj je otac 

fanatik. 

—Znaš da je zato dogovorio ovaj brak? Ja sam mislila da me 

pokušava kazniti pronašavši mi najneprikladnijeg supruga, ali 

to mu uopće nije bila namjera. Ţelio je da se obitelji Petroff i 

Romanov ujedine i okoristio se mnome kako bi to postigao. - 

Zadrhtala je. — Kao daje u pitanju bizantinska legenda. Prolaze 

me trnci od same pomisli. Znaš li o čemu je htio porazgovarati 

jučer sa mnom? 

—Vjerojatno o istom o čemu je razgovarao sa mnom. O svim 

razlozima zašto bismo trebali ostati u braku. 

- Rekao mije da bih trebala obuzdati svoju pretjeranu pri rodu 

ţelim li te zadrţati i da bih te ujedno na pragu trebala 

dočekivati s papučama. 

Nasmiješio se. - Menije rekao da zanemarim tvoju burnu 

prirodu i da se usredotočim na tvoje slatko malo tijelo. —To je 

rekao? 

—Ne baš doslovce, ali bilo je u tom stilu.

—Ne razumijem. Zašto bi prošao kroz svu tu muku ako je u 

pitanju samo brak od šest mjeseci? 

—Nije li očigledno? Nada se da ćemo počiniti pogrešku i da ćeš 

ostati trudna. 

Zagledala se u njega. 

—Ţeli osigurati budućnost monarhije. I ţeli da beba ima u sebi 

krv Petroffovih i Romanovih, kako bi i on zauzeo svoje mjesto 

u povijesti. Otac ti je sve isplanirao. Glavno je da rodiš to 

mitsko dijete, a njega je zapravo briga hoćemo li ostati u braku 

ili ne. Štoviše, vjerojatno bi se pojavio čim bih ja nestao, kako bi 

t:e nagovorio da mu prepustiš brigu nad djetetom. 

—Ali zna da uzimam pilule. Amelia me odvela svojem 

liječniku. Ĉak je i sama ispisala recept, jer je rekla da mi ne 

vjeruje. 

—Za razliku od tvojeg oca, očigledno ne ţudi za malim 

mješancem Petroffa i Romanova koji će joj jurcati po kući. Ili 

jednostavno ne ţeli biti baka. Ja nagađam da on ne zna za 

pilule i sumnjam da će mu to ona napomenuti. 

Potišteno se zagledala kroz prozor u autocestu s četiri 

prometna traka, s obje strane načičkanu kupovnim centrima. 

Znak 'x Taco Bell zabljesnuo je dok su ga mimoilazili, a onda i 

autokuća Subaru vozila. Zbog kontrasta između modernih 

znakova civilizacije i razgovora o drevnim monarhijama, 

iznenada ju je zaposjeo osjećaj nestvarnosti. A onda joj je sinulo 

nešto zastrašujuće. 

Princ Aleksej je imao hemofiliju, a ona je nasljedna. Nemaš 

valjda i ti? 

— Ne. Prenosi se ţenskom linijom, što znači da nije bio 

prijenosnik, iako je sam bolovao od nje. — Prebacio se u lijevi 

trak. Poslušaj me, Daisy, i izbaci sve to iz glave. Nećemo ostati 

u braku, a ti nećeš zatrudnjeti pa stoga moje obiteljsko 

podrijetlo nema nikakve veze s tobom. Rekao sam ti to samo 

kako bi prestala zanovijetati. 

— Ne zanovijetam.

Lascivnim ju je očima odmjerio od glave do pete. - To je kao da 

kaţeš da se ne j... 

—Da nisi dovršio. Izgovoriš li tu prostotu, bit će ti jako ţao. 

—A koju to? Došapni mi je na uho, kako bih znao o čemu 

govoriš. 

—Nemam namjeru! 

—Da čujem. Slovo po slovo. 

—Neću. 

Zadirkivao ju je cijelim putem do parcele, ali nije mu uspjelo 

nagovoriti je da mu kaţe. 

Do početka popodneva kiša se pretvorila u pljusak. Iako je 

kabanica, koju je posudila od njega, površinski dio nje očuvala 

suhim, kad je konačno provjerila menaţeriju i posjetila Tatera, 

blato joj je prekrivalo traperice od koljena do gleţnjeva, a 

tenisice su joj bile toliko zacementirane da su se doimale poput 

građevinskih blokova. 

Prije prve predstave tog dana svi su izvođači došli 

porazgovarati s njom. Brady se ispričao na nepristojnom 

ponašanju od prethodnog dana, a Jill ju je pozvala da zajedno 

odu u kupovinu tijekom tjedna. Toleovi i Lipscombovi čestitali 

su joj na hrabrosti, a klaunovi uručili buket od papirnatog 

cvijeća. 

Unatoč ogavnom vremenu, publicitet koji je popratio Sinjunov 

bijeg privukao je pristojno gledateljstvo i predstava u dva 

poslije podne uspješno je okončana. Jack je Daisvnu priču o 

junaštvu doveo do vrhunca, ali ona je malo pokvarila učinak 

zacvilivši kad joj je Alex bičem omotao zglobove. 

Kad je predstava završila, presvukla se u blatom zaprljane 

traperice u improviziranom području za presvlačenje, 

postavljenom za izvođače do straţnjih vrata kako im se kostimi 

ne bi smočili. Ĉvrsto se omotavši kabanicom, sagnula je glavu i 

izjurila u pljusak. Iako još nije bilo ni četiri sata, temperatura se 

naglo obrušila i zubi su joj cvokotali kad je stigla do prikolice.

Svukla je traperice, uključila malenu grijalicu i upalila sva 

svjetla, jer je bilo strahovito tmurno. 

Dok se prikolica zagrijavala, a njeţna svjetlost obasjavala 

njezina dekoraterska umijeća, unutrašnjost joj se nikad prije nije 

učinila toliko udobnom. Navukla je mekanu trenirku boje 

breskve i vunene čarape i otišla u kuhinjicu. Obično su jeli prije 

posljednjeg nastupa, a u posljednjih nekoliko tjedana najčešće 

bi ona kuhala, u čemu je uţivala sve dok se nije morala drţati 

recepata. 

Pjevušila je sjeckajući luk i nekoliko komada celera, potom sve 

otirala u tavici, nadodajući češnjak i malo ruţmarina. Pronašla 

je kutiju čišćene i neočišćene riţe, ali odbacila je paketić začina i 

nadodala vlastiti izbor trava. Prijenosni radio nalazio se na 

pultu pa je pronašla postaju s klasičnom glazbom. Mirisi 

doma-« e kuhinje ispunili su prikolicu, zajedno s opojnim 

tonovima Kahmanjinovljeva Preludija u c-molu. Spravila je 

salatu, spustila pileća prsa na mješavinu luka i celera i zalila 

sve stolnim vinom iz boce koju su otvorili nekoliko dana ranije. 

Unutrašnjost prozora stala se magliti, a kapi kondenzirane pare 

kliziti niz okna. Kiša je nastavila tamburati o metalnu ljusku 

prikolice, dok su je njeţna glazba i ugodni mirisi hrane čuvali u 

toploj čahuri. Na stol je postavila plavi porculan, keramičke 

šalice, dva kristalna pehara nejednake veličine i staklenku od 

meda, u kojoj se sada nalazila djetelina koju je ubrala 

prethodnog dana na polju prije nego se sve dogodilo. Osvrćući 

se oko sebe kako bi procijenila atmosferu, zaključila je da 

nijedan od predivnih | domova u kojima je ţivjela nije bio 

savršen poput 

njihove uništene male prikolice. Vrata su se naglo otvorila i 

Alex je upao. Voda mu se slijevala niz ţutu kabanicu, a kosa 

mu je bila prilijepljena za glavu. Zgrabila je ručnik čim je 

zatvorio vrata i dobacila mu ga. Grmljavina koja je odjeknula 

u daljini protresla je prikolicu. 

- Dobro miriše. — Osvrnuo se oko sebe i osmotrio toplu i

osvijetljenu unutrašnjost, a ona je na njegovu licu prepoznala 

nešto uvelike nalik ţudnji. Je li ikad imao dom? Nije ga imao 

kao dijete, ali kao odrasla osoba? 

—Još malo pa je gotovo - odvratila je. — Hoćeš li se presvući? 

Dok je navlačio suhu odjeću, oba je pehara za vino napunila do 

pola i promiješala salatu, a Debussv je zamijenio Rahmanjinova 

na radiju. Kad se vratio za stol u trapericama i sivom gornjem 

dijelu trenirke, već je postavila piletinu i riţu. 

Pričekao je da sjedne, a onda i sam zauzeo mjesto, uzeo čašu s 

vinom i podigao je prema njoj nazdravljajući. 

- Ne znam valja li išta - odvratila je. — Upotrijebila sam ono što 

sam imala. 

Pojeo je zalogaj. — Prva liga. 

Neko vrijeme jeli su uţivajući jedno u drugom, omamljeni 

hranom, glazbom i ugodnom unutrašnjošću prikolice izloţene 

kiši. - Od iduće plaće kupit ću ti mlinac za papar — odvratila je. 

— Kako ne bi morao koristiti onaj uţas iz limenke. 

- Ne ţelim da trošiš novac na mene. 

- Ali voliš papar. 

- Nije u tome stvar, već... 

- Da sam ja ta koja voli papar, ne bi li ti meni kupio mlinac? 

- Ako bi to htjela. Nasmiješila se. 

Djelovao je zbunjeno. - To ţeliš da učinim? Ţeliš da ti kupim 

mlinac za papar? 

- Ah, ne, nisam baš ljubitelj papra. 

Usta su mu lagano zatitrala. — Sram me priznati, Daisy, ali 

doista počinjem slijediti te tvoje smotane razgovore. 

- Ne čudi me. Poprilično si bistar. - Zločesto se nasmiješila. 

- Gospodo, prava ste mustra. 

- Seksi mustra. 

- Bez pogovora. 

- Ali bi li to ipak mogao izreći? 

- U redu. — Lice mu se raznjeţilo. Izbacio je ruku i posegnuo za 

njezinom na suprotnom kraju stola. — Bez sumnje si 

najseksipilnija ţena koju poznajem. I najumiljatija.

Osjetila je kako je steţe u grlu i izgubila se u jantarnoj dubini 

njegovih očiju. Kako je uopće mogla pomisliti da su hladne? 

Oborila je glavu kako ne bi zamijetio da se njezine rose 

čeznutljivim suzama. 

Odmah je stala govoriti o predstavi i ubrzo su se zajedno 

nasmijali na malu nezgodu koja je zadesila jednog od klaunova 

i obdarenu mladu damu u prednjem redu. Nastavili su dijeliti 

sitne pojedinosti minulog dana i porazgovarali o problemu koji 

je imao s jednim od radnika i o Taterovu nestrpljenju kad god je 

zavezan u šatoru. Potom su se bacili na planiranje neophodnog 

odlaska do praonice rublja idućeg jutra, a on je odmah 

spomenuo promjenu ulja u »pick upu«. Gotovo kao da su 

tipičan bračni par, pomislila je, koji se bavi sitnicama 

svakodnevnog ţivota. Nije mogla potisnuti nadu da će im 

uspjeti. 

Na kraju je rekao da će oprati posuđe ostane li s njim i bude li 

mu pravila društvo, a onda se veselim tonom poţalio na 

količinu kojom se posluţila pri kuhanju. Dok ju je tako 

zadirkivao, nešto joj je sinulo. 

Iako je bio otvoren u povodu podrijetla, nije joj htio razotkriti 

ništa o sadašnjem ţivotu, koji joj je bio daleko vaţniji. Sve dok 

joj ne kaţe čime se bavi kad ne putuje s cirkusom, među njima 

neće biti uspostavljena prava komunikacija. Ali nije mogla 

smisliti način na koji će izvući istinu iz njega osim ako se ne 

posluţi varkom. Moţda nema ničega lošeg u sitnim prevarama, 

zaključila je, ako im zajednička sreća visi o koncu. 

- Alex, mislim da imam upalu uha. 

Istog trenutka se zaustavio i odmjerio je s toliko zabrinutosti da 

ju je odmah spopala griţnja savjesti. — Boli te? 

—Malo. Ne jako. Samo mrvicu. 

—Odvest ću te liječniku odmah nakon predstave. 

—Ali sve će ordinacije dotad biti zatvorene. 

—Odvest ću te na hitnu u bolnicu. 

—Ah, ne bih tamo. Zasigurno nije ništa ozbiljno. 

—Neću ti dopustiti da se prešetavaš s upalom uha.

—U pravu si. — S oklijevanjem je zastala znajući da slijedi 

kompliciraniji dio. - Iako, nešto mi je drugo sinulo — oprezno 

je započela. — Moţda... bi ga ti mogao pregledati? 

Ukočio se. - Ţeliš da ga ja pogledam? 

Osjećaj krivnje proširio joj se svakom porom tijela. Oborila je 

glavu i stala se poigravati rubom zguţvanog ubrusa. Prisjetila 

se kako ju je preispitao u vezi cijepljenja protiv tetanusa i koliko 

ga je puta zatekla kako pruţa prvu pomoć nekom od radnika. 

No, ima pravo znati istinu. 

- Pretpostavljam da si, bez obzira na specijalizaciju, kvalificiran 

izliječiti jednostavnu upalu uha. Osim ako uistinu nisi 

veterinar. 

- Nisam veterinar. 

- Pa onda... 

Nije ništa odvratio. Napeto je premjestila uvenulu djetelinu i 

posudice za sol i papar. Prisilila se prisjetiti da je to za njegovo 

dobro. Brak im neće uspjeti sve dok krije toliko tajni. 

Načula gaje kako se pokreće. — U redu. Bacit ću pogled. 

Glava joj je poskočila. Uspjela je! Navukla gaje u stupicu! 

Upotrijebivši svu svoju prepredenost, uspjela se domoći istine. 

Suprug joj je liječnik i upravo gaje natjerala da joj to prizna! 

Znala je da će se naljutiti kad je pregleda i ustanovi da zapravo 

uopće nema upalu uha, ali s tim će se poslije obračunati. 

Zasigurno ga moţe natjerati da shvati kako je to učinila samo 

za njegovo dobro. Nije zdravo da bude toliko tajanstven. 

- Sjedni na krevet — rekao joj je. — Blizu svjetla kako bih bolje 

vidio. 

Polako je obrisao ruke, a onda odloţio kuhinjsku krpu i prišao 

joj. 

- Ne treba li ti pribor? 

- Imam ga u ormariću u prtljaţniku »pick upa«, ali ne bih 

izlazio na kišu ako baš ne moram. Osim toga, upalu uha 

moguće je moguće dijagnosticirati na više načina. Koje uho je u 

pitanju?

Na stotinku je zastala, a onda ukazala na desno. Odmaknuo joj 

je kosu i nagnuo se kako bi ga pregledao. 

- Ne vidim. Lezi. 

Spustila se na jastuk. Madrac je potonuo kad je sjeo do nje i 

rukom joj obujmio vrat. - Progutaj. Poslušala ga je. 

Potom je jagodicama prstiju jače stisnuo. —Još jednom. 

Ponovno je progutala. 

- Hmm. Sad otvori usta i reci »a«. 

— Aaaa. 

Nagnuo joj je glavu prema svjetlu. 

— Sto kaţeš? - na posljetku je upitala. 

— Definitivno imaš upalu, ali mislim da nije u pitanju uho. Zar 

doista ima infekciju? 

Ugurao joj je ruku ispod pojasa i pritisnuo joj njome trbuh. - 

Boli li te? -Ne. 

— Odlično. — Okrenuo se i uhvatio je za noţni zglob te ga 

lagano razdvojio od drugog. — Ostani nepomično leţati kako 

bih ti provjerio puls. 

Nije se pomaknula ni milimetra, a čelo joj se naboralo od 

zabrinutosti. Kako bi mogla imati upalu? Dobro se osjeća. 

Potom se prisjetila daju je neko jutro mučila lagana glavobolja. 

Osim toga, zna joj se ponekad zavrtjeti u glavi kad prebrzo 

ustane. Moţda je bolesna, a da to ni ne zna. 

Zabrinuto gaje pogledala. —Je li sve u redu? 

— Sšš. - Pomaknuo joj je drugi gleţanj i noge su joj ostale 

razmaknute. Potom joj je lagano spojio oba koljena. —Jesi li u 

posljednje vrijeme osjećala bolove u zglobovima? 

Je li ih osjećala? — Mislim da ne. 

— Za očekivati je da ih osjećaš. -Da? 

Zabacio joj je gornji dio trenirke i dodirnuo dojku. — Boli li te 

ovdje? -Ne. 

Prstima joj je dodirnuo bradavicu i premda mu se dodir 

doimao profesionalnim, sumnjičavo je zaškiljila. No, opustila se 

zamijetivši koliko je zadubljen. Pravi je profesionalac i u tome 

što čini nema ni traga razvratnosti.

Dodirnuo joj je drugu dojku. - A ovdje? 

-Ne. 

Svukao joj je gornji dio i skromno je njome prekrio. Odmah se 

posramila što je posumnjala u njega. Zamislio se. - Bojim se... 

— Što? 

Rukom je prekrio njezinu i utješno je potapšao. - Nisam 

ginekolog i inače to ne bih učinio, ali htio bih te pregledati. Bi li 

ti smetalo? 

- Bi li mi smetalo? - Zastala je oklijevajući. — Pa, mislim da ne. 

Hoću reći, u braku smo, a već si vidio... ali što misliš da je u 

pitanju? 

- Poprilično sam uvjeren da je sve u redu, ali problemi sa 

ţlijezdama mogu biti prikriveni pa se stoga samo ţelim uvjeriti. 

— Ugurao joj je prste u elastični pojas donjeg, vrećastog dijela 

trenirke. Podigla je bokove i dopustila mu da joj ga svuče 

zajedno s gaćicama. 

Kad je odbacio odjeću na stranu, ponovno su joj se pobudile 

sumnje, ali su se povukle čim je zamijetila da je uopće ne gleda. 

Umjesto toga, činio se nekako rastresenim, gotovo izgubljen u 

mislima. Što ako ima neku rijetku bolest, a on ne zna kako joj to 

priopćiti? 

- Ţeliš li da te prekrijem plahtom? — upitao je. 

Obrazi su joj se zarumenjeli. — Pa... hm... ne moraš. Hoću reći, 

s obzirom na prilike... 

- U redu. — Lagano joj je rastvorio koljena. — Reci mi ako te 

bude boljelo. 

Nije ju boljelo. Uopće. Dok ju je pregledavao, kapci su joj se 

sklopili i učinilo joj se da lebdi. Dodir mu je bio nevjerojatno 

njeţan. Poseban. Lagano joj je dotaknuo jedno, a onda se probio 

na drugo mjesto. Predivno. Prstima je ostavio njeţan, vlaţan 

trag. Njegova usta... usta! 

Glava joj je poletjela s jastuka. - Bolesnice jedan - zavrištala 

JOn je nato prasnuo u smijeh i strovalio se na krevet uhvativši 

se za trbuh. 

- Nisi doktor!

- Rekao sam ti! Ali ti si tako naivna! —Još se srčanije nasmijao. 

Bacila se na njega, ali ju je odbio jednom rukom, a drugom 

otvorio zatvarač. — I zasluţila si to, mala varalico s laţnom 

upalom uha! 

Zaškiljila je kad je stao svlačiti traperice. — Što to činiš? 

— Postoji samo jedan lijek za tvoje probleme, ljubavi, a ja ga 

imam. 

Oči su mu iskrile od smijeha i djelovao je toliko 

samozadovoljno da se prestala ljutiti, iako se morala silno 

potruditi zadrţati smrknut izraz lica. - Ubit ću te! 

— Tek kad naplatim uslugu. — Traperice su mu zašuškale 

padajući na pod zajedno s gaćama: S prepredenim osmijehom 

spustio se na njezino tijelo i glatko, iz prve, ušao u nju. 

— Pokvarenjače! Ti... jedan... uţasni... ah... ti... strašni... mmm... 

Osmijeh mu se razvukao od uha do uha. — Što si rekla? 

Borila se protiv sve većeg uţitka, odlučna ne prepusti mu se 

olako. — Mislila sam da nešto nije u redu sa mnom, a... ti si sve 

vrijeme... ahh... simulirao jeftin peting! 

— Ne prostači. 

Zastenjala je i rukama mu obujmila bokove. — To kaţe netko 

tko je upravo prekršio Hipokratovu zakletvu... 

Prasnuo je u smijeh, a valići ugode protresli su joj cijelo tijelo. 

Zagledala mu se u lice i zamijetila da je nestao napet i opasan 

stranac za kojeg se udala. Na njegovu mjestu sad se nalazio 

muškarac kojeg nikad prije nije vidjela — bolno mlad, veseo i 

vedar. Srce joj je zapjevalo od sreće. 

Oči su mu se zacaklile i ustima joj je uhvatio donju usnicu. 

— Oh, Alex... 

— Ne govori, ljubavi. Šuti i dopusti mi da te volim. 

Puls joj se vinuo u visine na njegove riječi. Ujednačila je ritam 

svojeg tijela s njegovim i grčevito ga se drţala, dok su joj se oči 

punile suzama. Za nekoliko sati morat će nastupiti s njim u 

areni, ali sad joj ne prijeti nikakva opasnost, samo uţitak. A 

uţitak joj je plesao cijelim tijelom ispunjavajući joj srce i 

eksplodirajući na posljetku u tisuću zvijezda.

Dok je poslije stajala u kupaonici sređujući si šminku za idući 

nastup, napustio ju je ugodan osjećaj. Sto god ţeljela vjerovati, 

između njih neće biti prave intimnosti sve dok gaji toliko tajni. 

— Ţeliš li kavu prije nego se vratimo na kišu? - dobacio je. 

Odloţila je ruţ i izašla iz kupaonice. Stajao je do kuhinjskog 

pulta odjeven tek u traperice, dok mu je ţuti ručnik visio za 

vratom. Ugurala je prste u dţepove njegova kućnog ogrtača. 

-Ţelim da sjedneš i da mi kaţeš čime se baviš kad ne putuješ s 

cirkusom. 

—Zar smo se opet vratili na to? 

—Mislim da tu temu nismo nikad ni načeli. Dosta mi je, Alex. 

Ţelim znati. 

—Ako to ima veze s tim što sam ti učinio... 

—To je samo potaknulo znatiţelju. Ne ţelim više ikakve tajne. 

Ako nisi liječnik ili veterinar, kakav si onda doktor? 

—Zubar. 

Gotovo se nasmiješila primijetivši nadu na njegovu licu. -Nisi. 

Znam to, zato što si ne čistiš zube koncem! —Naravno da 

čistim! 

—Laţljivče. Eventualno svaki drugi dan. A nisi ni psihijatar, 

iako si dovoljno neurotičan. 

S pulta je podigao šalicu i zagledao se u njezin sadrţaj. — 

Fakultetski sam profesor. 

- Što si? 

Podigao je glavu. — Profesor sam povijesti umjetnosti na 

jednom malom, privatnom koledţu u Connecticutu. I sad sam 

na slobodnoj studijskoj godini. 

Iako se pripravila za svakojake mogućnosti, nije i za tu, no 

razmisli li na trenutak, zapravo uopće ne bi trebala biti 

iznenađena. Već je bilo suptilnih aluzija. Nije li Heather rekla 

da ju je jednom odveo u galeriju i govorio joj o slikama? Osim 

toga, u prikolici je bilo časopisa o umjetnosti, za koje je 

vjerovala da pripadaju prethodnim vlasnicima. A iznio je i cio 

niz referenci na neke slavne slikarije. 

Prišla mu je. - Zašto si to pretvorio u takvu tajnu?

Slegnuo je ramenima i popio gutljaj. 

- Da pogodim. Iz istog razloga zašto si odabrao ovu prikolicu? 

Jer nisi htio ništa ljepše? Znao si da će mi biti daleko ugodnije s 

fakultetskim profesorom nego s Alexijem Kozakom, a nisi htio 

da mi bude ugodno. 

- Nisam ti mogao dopustiti da izgubiš uvid u to koliko se 

razlikujemo. Ja sam još uvijek cirkuski umjetnik, Daisy. Alexi 

Kozak velik je dio mene. 

- Ali si i fakultetski profesor. 

- To je samo zapušten, stari kampus. 

Prisjetila se iznošene majice s logotipom fakulteta u kojoj je 

ponekad spavala. — Pohađao si Sveučilište Sjeverne Karoline? 

- Tamo sam završio studij, a magisterij i doktorat na NYU-u.2 

- Malo sam u šoku. 

Palcem joj je prešao preko brade. — To ništa ne mijenja na 

stvari. Još uvijek kiši kao iz kabla, nas čeka predstava, a ti si 

sada toliko prekrasna da bih ti najradije svukao taj ogrtač i 

ponovno odglumio liječnika. 

Prisilila se do daljnjega zaboraviti na brige i uţivati u 

sadašnjosti. -Doista si hrabar. 

- A zašto? 

—Jer ćeš ti ovaj puta biti pacijent. 

Te noći, usred večernje predstave, vjetar je ponovno ojačao. 

Bočne, najlonske strane šatora stale su se nadimati i spuštati 

poput velikih jedara i Alex je odbio Shebina razuvjeravanja da 

će oluja proći naloţivši Jacku da obustavi šou. 

Jack je prekid objavio prigušenim glasom, rekavši publici da će 

iz predostroţnosti sklopiti šator i zajamčivši im povrat novca. 

Dok je Sheba bjesnjela zbrajajući izgubljenu zaradu, Alex je 

glazbenicima rekao da sviraju ţivahnu temu kako bi ubrzali 

odlazak gomile. 

Neki su se gledatelji zadrţali u samom središtu šatora kako ne 

bi pokisnuli pa su ih morali poţuriti. Dok je pomagao oko 

evakuacije, neprestano je razmišljao kako se mora domoći

Daisy i provjeriti je li ga poslušala i ostala u »pick upu«, sve 

dok se vjetar ne primiri. 

Što ako nije? Što ako je negdje vani, na vjetru, i traţi nečije 

izgubljeno dijete ili pak pomaţe starijoj osobi uvući se u auto? 

Do vraga, ne bi li joj to bilo slično! Ima više srca nego zdravog 

2 NYU ili New York University (engl.) = Sveučilište New Yorka 

razuma i ne bi dvojila ni trenutka oko vlastite sigurnosti, 

smatra li daje netko drugi u nevolji. 

Hladan znoj odmah gaje oblio i trebao se pošteno iskontrolirati 

kako ne bi dodatno proširio paniku među gomilom koja je bila 

na izlasku. Nastavio se uvjeravati daje na sigurnom i čak se 

uspio nasmiješiti prisjetivši se prljavog trika koji joj je priredio. 

U tom kratkom vremenu koje su proveli zajedno nasmijao se 

više nego u cijelom ţivotu. Ni u jednom trenutku nije mogao 

pretpostaviti što će iduće učiniti i zahvaljujući njoj prvi puta u 

ţivotu osjećao se poput djeteta. Sto bi se dogodilo da nestane? 

Odbio je razmišljati o tome. Nastavio bi dalje, što drugo? 

Onako kako je to činio svaki puta dosad. Ţivot gaje pretvorio u 

lutalicu i volio je tako ţivjeti. 

Kad su posljednji posjetitelji napustili glavni šator, vjetar je 

postao neumoljiv, a vlaţan najlon stao je mlatarati i šibati. 

Uplašio se da će ga izgubiti ne uspiju li ga pod hitno 

demontirati i stoga je počeo juriti od jedne do druge skupine 

izdajući zapovijedi i pomaţući razvezati uţad kako bi se 

spustili stupovi. Jedan od radnika prebrzo je razvezao uţe i ono 

gaje šibnulo po obrazu, ali kako je to već preţivio, nastavio je 

raditi ne obazirući se na bol. 

Hladna kiša cijedila mu se niz vrat zasljepljujući mu oči, a 

vjetar mu je lijepio kabanicu za prsa, ali sve je vrijeme 

razmišljao o Daisy. Bolje ti je da si u tom »pick upu«, anđele. 

Bolje ti je da si na sigurnom. Zbog mene. 

Ona je pak sjedila šćućurena nasred Sinjunova kaveza, a tigar 

se omotao oko nje, dok ih je kiša tukla kroz rešetke. Alex nije

vjerovao u sigurnost prikolice za nevremena i rekao joj je da 

ode u »pick up« i ostane tamo, sve dok se vjetar ne primiri. Baš 

je bila na putu kad je načula Sinjunovu divlju riku. Bio je 

prestravljen olujom. 

Ostavili su ga na otvorenom, izloţenog elementarnim 

nepogodama, dok su se radnici brinuli za glavni šator. Isprva je 

stajala ispred kaveza, ali zbog šibanja vjetra i kiše, to joj je 

ubrzo postalo nemoguće. On je pak postao mahnit kad se 

pokušala skloniti ispod njega pa joj nije preostalo ništa drugo 

nego uvući se unutra k njemu. 

I tako se omotao oko nje poput velike, stare mačke. Leđa su joj 

vibrirala od njegova pritajenog disanja, a toplina njegova tijela 

iz njezina je istjerala hladnoću. Priljubivši mu se uz krzno, 

shvatila je da osjeća gotovo isti mir koji je osjetila nekoliko sati 

ranije, dok je leţala u Alexovu naručju. 

Nije se nalazila u »pick upu«. Nije bila ni u prikolici. 

Alex je pojurio parcelom mahnito je traţeći. Što je ovaj puta 

učinila? Kamo je zbrisala? Do vraga, sve je to njegova pogreška! 

Dobro zna koliko je nerazumna i trebao je bolje pripaziti na nju. 

Cinije oluja izbila, trebao ju je odnijeti u »pick up« i zavezati za 

volan. 

Oduvijek se ponosio vlastitom hladnokrvnošću u kriznim 

situacijama, ali ovaj puta nije bio u stanju razmišljati. Oluja se 

smirila ubrzo nakon što su skinuli glavni šator i proveo je 

nekoliko minuta provjeravajući je li došlo do oštećenja. 

Nekoliko je predmeta doletjelo i razbilo vjetrobran jednog 

»pick upa«, jedna su se prodajna kola preokrenula, a nešto 

najlona bilo je rastrgano. No, šteta nije bila velika, pa ju je 

odlučio pronaći. Kad je došao do »pick upa« i zamijetio da nije 

unutra, obuzela gaje opća panika. 

Zašto nije bolje pripazio? Prenjeţna je za ovakav način ţivota, 

prenaivna. Boţe, samo da joj se ništa nije dogodilo! 

Na drugoj je strani parcele ugledao svjetlosni bljesak, ali jedna 

mu se prikolica ispriječila onemogućavajući bolji pogled. 

Pojurio je prema bljesku i kad je načuo Daisvn glas, mišići su

mu se opustili od olakšanja. Kad je izronio s prednje strane 

prikolice, dočekao ga je predivan prizor. Drţala je bateriju 

izdajući upute dvojici radnika koji su Sinjunov kavez tovarili u 

straţnji dio »pick upa«. 

Došlo mu je da je protrese što ga je tako strašno prestrašila, ali 

odupro se porivu. Nije njezina krivica što se pretvorio u takvog 

mlakonju. 

Kad ga je ugledala, usta su joj se razvukla u oduševljen osmijeh 

i toplina ga je ispunila od glave do pete. — Ţiv si! Tako sam se 

zabrinula! 

Pročistio je grlo i udahnuo kako bi se primirio. — Trebaš 

pomoć? 

— Mislim da smo gotovi. — Uzverala se na kamion. 

Iako bi je najradije odnio natrag u prikolicu i volio do jutra, 

dobro je znao da je nikakva prisila ne bi mogla natjerati da se 

izvuče iz tog »pick upa«, sve dok se ne uvjeri da sve ţivotinje 

za koje je zaduţena nisu na sigurnom. Vjerojatno bi im 

pročitala i priču za laku noć da joj to dopusti. 

Kad je konačno izronila, ne oklijevajući ni trenutka izbacila je 

ruke i s vrha kosine poletjela ravno u njegov zagrljaj. Uhvativši 

je na prsa, zaključio je daje to ono što mu se najviše sviđa. To 

kako ne oklijeva. Znala je da će je uhvatiti, što god se dogodilo. 

-Jesi li bila u »pick upu« za oluje? - Otisnuo joj je grub i 

očajnički poljubac na vlaţnu kosu. 

—Hmmm... Bila sam na toplom, to je sve što mogu reći. 

—Odlično. Vratimo se u prikolicu. I tebi i meni dobro bi došao 

topao tuš. 

—Prvo moram... 

—Provjeriti kako je Tater. Pridruţit ću ti se. —Nemoj ga opet 

bijesno gledati. —Nikad ga ne gledam bijesno. —Posljednji 

puta jesi i to ga je povrijedilo. —To ga nije moglo... —I on ima 

osjećaje. —Razmazila si ga. 

—Produhovila, ne razmazila. To je velika razlika. Uputio joj je 

pogled. -Vjeruj mi, meni je i te kako dobro poznata razlika

između produhovljenosti i razmaţenosti. —Ţeliš li reći... 

—Kompliment. 

—Ali baš ne zvuči poput komplimenta. 

Rječkao se s njom cijelim putem do prikolice sa slonovima, ali 

ni na trenutak joj nije ispustio ruku. I ni na trenutak se nije 

uspio osloboditi osmijeha. 

259 

Tijekom lipnja i srpnja cirkus Braće Quest došao je do polovice 

turneje, vijugajući na zapad kroz gradiće Pennsvlvanije i Ohija. 

Ponekad su slijedili rijeke, velike i male: Alleghenv i 

Monongahela, Hocking, Scioto i Maumee. Drţali su predstave 

u gradićima na koje su velike predstave zaboravile: u 

rudarskim mjestima s praznim rudnicima, mjestima gdje su se 

nekoć nalazile čeličane, u tvorničkim gradićima gdje su 

postrojenja zatvorena. Velika industrija moţda je zaboravila na 

obične ljude Pennsvlvanije i Ohija, ali Cirkus braće Quest nije i 

tako je cirkus nastavio putovanje. 

Do prvog tjedna u mjesecu kolovozu prešli su Indianu, a Daisy 

nikad prije nije bila toliko sretna. Svaki je dan predstavljao 

novu avanturu. Ĉinilo joj se kao daje posve nova osoba: jaka, 

samopouzdana i sposobna izboriti se za sebe. Od Sinjunova 

bijega zaradila je poštovanje drugih i više nije bila izopćeni. 

Zabavljačice su s njom razmjenjivale tračeve, a klaunovi pitali 

za mišljenje o najnovijim trikovima. Brady bi dolazio 

raspravljati s njom o politici i zadirkivati je kako bi si utezima 

trebala ojačati mišiće, a Heather je svaki dan provodila vrijeme 

s njom, ali samo kad Alexa nije bilo u blizini. 

-Jesi li ikada učila psihologiju? - upitala je jednog poslije 

podneva početkom kolovoza, kad ju je izvela na ručak u 

McDonald's u jednom gradiću u istočnoj Indiani, gdje su 

nastupali. 

- Neko vrijeme. Mijenjala sam škole prije nego sam poloţila 

predmet. - Podigla je prţeni krumpirić, gricnula ga i potom 

odloţila. Prţena hrana u posljednje joj je vrijeme sjedala na

ţeludac. Spustila je ruku na trbuh i prisilila se usredotočiti na 

ono što joj je Heather govorila. 

—Mislim da bih htjela biti psihologinja ili nešto tog tipa, kad 

odrastem. Hoću reći, nakon svega što sam proţivjela, mislim da 

bih mogla pomagati djeci. 

—I te kako. 

Primijetila je da djeluje zabrinuto, što nije bilo neobično. Više 

nije bila ona bezbriţna tinejdţerica i premda Daisy nije 

spominjala kradu, znala je daje još uvijek muči. 

—Govori li Alex... Hoću reći, spominje li ikad kako sam se 

onomad kretenski ponijela? 

—Ne, Heather. I uvjerena sam da se toga uopće ne sjeća. 

—Doista? To samo kaţeš kako bih se bolje osjećala. 

—Strahovito mu se sviđaš i uopće te ne smatra kretenkom. 

—Ali ti si zato poludjela kad si nas zatekla. 

Daisy je morala potisnuti smiješak. — Starijoj ţeni mlada, koja 

se ţeli domoći njezina muţa, uvijek predstavlja prijetnju. 

Heather je mudro zakimala. - Da, ali ne vjerujem da bi se Alex 

ševio naokolo dok je s tobom. Ozbiljno. Jill i Madeline i sve 

druge govore kako ih uopće na zamjećuje, čak ni kad leţe u 

bikiniju. I mislim da pizde. 

—Heather... 

—Oprosti. Ljuti ih. — Odsutno je stala cupkati rub peciva. — 

Mogu li te nešto zamoliti? U vezi... pa... kad se seksaš i to. Nije 

li ti neugodno? 

Daisy je zamijetila da su joj nokti izgriţeni do krvi i znala je da 

do toga nije došlo zbog eventualnih briga u vezi seksa, već iz 

griţnje savjesti. — Kad se ispravno radi, nije neugodno. 

—Ali otkud znaš kad je ispravno? 

—Nemoj ţuriti i upoznaj partnera. I pričekaj da se prvo udaš. 

Heather je zakolutala očima. - Nitko više ne čeka na brak. —Ja 

jesam. 

—Da, ali ti si... —Kretenka? 

—Da. Ali pozitivna... — Nenadano je razrogačila oči. Bio je to 

prvi dokaz da je uistinu ţiva kojemu je Daisy posvjedočila

nakon tko zna koliko tjedana. Odloţila je Coca-Colu. — Oh, 

Boţe, ne okreći se! —Kamo? 

—Prema vratima. Odnosno, do njih. Upravo je ušao onaj mali 

koji se motao nakon jučerašnje predstave kako bi razgovorao sa 

mnom. On je... oh, Boţe, tako je sladak! 

—Gdje? 

—Kod blagajne. Ne gledaj! Ima crnu majicu bez rukava i 

hlačice. Brzo, ali nemoj da te vidi! 

Daisv je preletjela pogledom prostor oko blagajne što je 

leţernije mogla. Uočila je tinejdţera kako promatra jelovnik. 

Bio je otprilike njezine dobi, raspuštenom smeđe kose i 

preslatko glupava izraza lica. Bila je oduševljena što se Heather, 

bar jednom, ponaša poput normalne tinejdţerice, a ne poput 

nekoga koga tište svi problemi ovog svijeta. 

—Što ako me vidi? – zacvilila je. - O, sranje! Kosa mije... 

—Ne prostaci. I kosa ti dobro izgleda. 

Heather je oborila glavu, a Daisv po tome zaključila da im 

mladić zacijelo prilazi. -Bok. 

Odglumivši daje zadubljena u miješanje leda u svojoj 

Coca-Coli, naglo je podigla glavu. - Bok. 

Oboje su se zarumenjeli i Daisv je zamijetila da pokušavaju 

smisliti uvod u razgovor. Na posljetku se mladić okušao. — Što 

ima? 

- Ništa. 

- Ti... ćeš danas biti tamo? Hoću reći, u cirkusu. -Da. 

- U redu. 

- Da, bit ću tamo. 

Uslijedila je još jedna duga stanka, koju je ovaj put ona 

prekinula. — Ovo je Daisv. Moţda je se sjećaš iz predstave. 

Ona mi je najbolja frendica. Daisv, ovo je Kevin. 

- Drago mi je, Kevine. 

- I meni. Svidjeli ste mi se u predstavi. 

- Hvala.

Iscrpivši razgovor u tom smjeru, ponovno se okrenuo prema 

Heather. —Ja i jedan tip, Jeff, ne znaš ga, ali je cool, razmišljali 

smo da se moţda zadrţimo nakon šoa. 

- U redu. 

- Moţda ćemo se vidjeti? 

- Da. To bi bilo cool. Tišina. 

- O. K. Vidimo se. 

- Vidimo se. 

Kad se odvukao, sanjiv izraz spustio se na Heatherino lice, a 

nakon njega gotovo odmah uslijedila je nesigurnost. — Misliš li 

da mu se sviđam? 

- Definitivno. 

—Što ću učiniti ako me upita hoću li večeras s njim van, recimo 

između predstava? Znaš da me tata neće pustiti. 

—Morat ćeš mu reći istinu. Otac ti je jako strog, a tebi nije 

dopušteno izlaziti sve do tridesete. - Heather je ponovno 

zakolutala očima, ali Daisy nije dopustila daje to smete. 

Razmotrila je njezinu dvojbu. Bilo bi dobro da doţivi roman-su 

pa čak i samo na dvanaest sati. Potrebno joj je da se neko 

vrijeme ponaša poput normalne tinejdţerice, a ne poput 

paćenice. Ipak, znala je daje u pravu i da će se Brady pobuniti. 

—A što da Kevina provedeš po cirkusu? To će mu se svidjeti. I 

ako potom sjednete do kamiona, bit ćeš ocu na vidiku, a imat 

ćeš privatnost. 

—Mislim da to moţe proći. - Heatherino čelo naboralo se 

spremajući se iznijeti zamolbu. — Hoćeš li ti porazgovarati s 

njim i pobrinuti se da me ne osramoti? 

—Hoću. 

—Nemoj samo da kaţe nešto glupo pred njim. Molim te, Daisy. 

—Dat ću sve od sebe. 

Oborila je glavu i kaţiprstom dodirnula praznu posudicu 

prţenih krumpirića. Kako se ponovno uvukla u sebe, Daisy je 

zamijetila daje zasigurno opet hvata osjećaj krivnje.

- Kad se zamislim nad onim što sam ti učinila, osjećam se poput 

seronje... kretena! Htjela sam reći, kretena! - Podigla je glavu. — 

Znaš da mi je ţao, zar ne? 

- Da. - Nije znala kako joj pomoći. Na sve moguće načine 

pokušala joj se iskupiti za učinjeno. Jedino što još nije učinila 

bilo je da prizna ocu, a Daisy nije htjela da to učini. Njihov je 

odnos već bio dovoljno teţak i znala je da će ga to samo još više 

zakomplicirati. 

- Daisy, ja nikad ne bih... Hoću reći, ono s Alexom sam učinila 

samo zato što sam bila nezrela. Bio je tako dobar prema meni, 

ali nikad mu se nisam nabacivala, tako da ne moraš brinuti. 

- Hvala ti što si me izvijestila. - Posvetila se skupljanju smeća 

koje su ostavile za sobom, kako ne bi zamijetila da se smiješi. 

Djevojka je namreškala nos. - Bez uvrede, ali doista je star, 

koliko god bio seksipilan. 

Daisy se gotovo ugušila od smijeha. 

Heather je bacila pogled prema blagajnama, gdje je Kevin 

konačno naručivao. — On je tako sladak! 

- Alex? 

Heather ju je uţasnuto pogledala. — Ne! Kevin! 

- Aaaa. E pa Alex definitivno nije Kevin. Djevojka je zakimala. - 

Tako je. 

Ovaj puta Daisy se nije mogla suzdrţati. Stala je hihotati i 

ostala oduševljena kad je i Heather učinila isto. 

Kad su se vratile na parcelu, Heather je otišla raditi sa Shebom, 

a ona je raspakirala kupljene namirnice i skupila sitnice koje je 

nabavila ţivotinjama, zahvalna što se Alex nijednom nije 

pobunio zbog skupocjenih dodataka njihovom računu za 

namirnice. Znajući daje siromašni fakultetski profesor, pokušat 

će biti još paţljivija što se tiče trošenja, ali prije će njima dvoma 

smanjiti količinu hrane nego je uskratiti ţivotinjama. 

Kako joj je prešlo u naviku, prvo se zaustavila do slonova kako 

bi pokupila Tatera, a on ju je slijedio do menaţerije. Sinjun se 

obično nije osvrtao na slonica, ali ovaj puta je podigao svoju 

ponosnu glavu i s visoka odmjerio suparnika.

Mene više voli, ti dosadno derište, i nemoj to ni na trenutak 

zaboraviti. 

Lollipop i Chester bile su zavezane ispred šatora, a Tater je kao 

obično zauzeo uobičajeno mjesto u blizini, gdje gaje čekala 

svjeţa hrpa sijena. Daisv je prišla Sinjunu i provukla ruke kroz 

rešetku kako bi ga počešala iza ušiju. Kako je razgovor 

doţivljavao poniţavajućim, nije mu se umiljavala kao drugima. 

Vrijeme koje je provodila sa ţivotinjama bilo joj je dragocjeno. 

Sinjun je uţivao u njezinu timarenju, a njegov spaljen 

narančasti prekrivač sad je blještao od zdravlja. Ponekad, jako 

rano ujutro, kad bi se nalazili na usamljenoj parceli kojom je 

vladala tišina, iskrala bi se iz ugodnog poloţaja sklupčana do 

Alexa i oslobodila Sinjuna iz kaveza kako bi lutao slobodno, pa 

makar samo nakratko. 

Zajedno bi se probijali kroz rosom natopljenu travu, Sinjun 

pazeći da ne izbaci kandţe, a ona briţno provjeravajući ima li 

još ranoranilaca. Milujući ga osjetila je kako je obuzima osjećaj 

letargije. 

Zagledao joj se duboko u oči. Reci mu. Reci mu. Uskoro. Još 

malo. Koliko još vremena mora proći prije nego se novi ţivot, 

koji se razvija u njoj, počne kretati? Zasigurno je u šestom 

tjednu trudnoće i to bi moglo potrajati. Kako nije propustila 

nijednu pilulu, simptome je isprva pripisivala stresu, ali 

prethodni tjedan ispovraćala se u toaletu odmorišta za 

kamione, nakon čega je konačno kupila test i saznala istinu. 

Stala se poigravati Sinjunovim uhom. Znala je da uskoro mora 

izvijestiti Alexa, ali još nije bila spremna. Isprva će biti ljut — ne 

smije se zavaravati u tom pogledu — ali čim prihvati činjenicu, 

bila je sigurna da će biti presretan. Mora biti sretan, odlučno je 

ponovila. Voli je. Jednostavno joj to još nije priznao. I voljet će i 

bebu. 

Iako još nije naglas izgovorio riječi koje je čeznula čuti, znala je 

da gaji duboke osjećaje prema njoj. Kako inače pojasniti 

njeţnost koju bi u neočekivanim trenucima prepoznala u 

njegovim očima ili pak zadovoljstvo kojim bi zračio kad god bi

ili zajedno? Ponekad joj je bilo teško prisjetiti se koliko se 

rijetko u početku smijao. 

Znala je da voli biti s njom. Iako su, ţiveći u prikolici i prelazeći 

njome svako jutro veliku kilometraţu, provodili više vremena 

zajedno od većine parova, tijekom dana svako malo bi je 

potraţio kako bi joj ispričao priču, uvjeren da će ostati 

oduševljena, kako bi joj se gunđajući poţalio na probleme s 

lokalnom administracijom ili kako bije pak na brzinu i 

samovoljno potapšao po straţnjici. Njihov dnevni obrok 

između jutarnjih i večernjih nastupa postao je vaţan ritual, a 

noću, nakon što bi posao bio obavljen, vodili bi ljubav s toliko 

strasti i slobode, da joj se doimalo nestvarnim. 

Više nije mogla zamisliti ţivot bez njega i dok su se dani nizali 

jedan za drugim, a on prestao spominjati njihov razvod, znala 

je da ne moţe zamisliti da se rastave. To je bio pravi razlog 

zašto mu nije htjela reći za bebu. Htjela mu je dati još malo 

vremena da se navikne voljeti 

Idućega jutra započeo je kaos. Probudio se nedugo nakon što se 

iskrala iz kreveta i zatekao je na napuštenom polju iza prikolica 

kako se igra sa Sinjunom. Dva sata poslije još uvijek je bio izvan 

sebe. 

Tog je jutra ona trebala voziti. Stali su se izmjenjivati za 

volanom onog dana kad je shvatio da ipak neće iščupati 

mjenjač i da uţiva u voţnji. 

-Ja sam trebao voziti jutros - dobacio je. - Tako bi mi ruke bile 

zaposlene i ne bih osjećao potrebu da te zadavim. 

- Smiri se. 

- Smiri se, drek! Ošinula ga je pogledom. 

Odvratio je istom mjerom. — Obećaj mi da ga više nećeš puštati 

iz kaveza! 

- Nismo bili u gradu i nije bilo ţive duše u blizini pa stoga 

prestani brinuti. 

— To uopće ne zvuči kao obećanje. 

Zagledala se u ravnice drţave Indiane, koje su se prostirale s 

obje strane autoceste. —Jesi li primijetio da Jack i Jill puno

vremena provode zajedno? Ne bi li bilo simpatično kad bi se 

vjenčali? Mislim, zbog imena. Jack i Jill. 

—Prestani se izmotavati i obećaj mi da se više nećeš izlagati 

opasnosti. — Popio je gutljaj iz šalice koju je grčevito stiskao u 

ruci. 

—Doista vjeruješ da bi me mogao ozlijediti? 

—Kako god se odnosila prema njemu, činjenica jest da nije 

kućni ljubimac. Divlje ţivotinje su nepredvidljive. Više ga ne 

smiješ puštati iz kaveza, jasno? Ni pod kojim uvjetima. 

—Postavila sam ti pitanje. Doista misliš da bi me mogao 

ozlijediti? 

—Da. Nenamjerno. Vidi se da je vezan za tebe, ali cirkuse prate 

mnogobrojne priče o navodno pitomim ţivotinjama koje su se 

u jednom trenutku okomile na svoje krotitelje. A za njega se ne 

bi baš moglo reći da je pitom. 

—Sa mnom je i mrzi kavez. Doista. Već sam ti rekla da ga nikad 

ne puštam van ako smo u blizini naseljenog mjesta, a jutros nije 

bilo nikoga u blizini. Da sam zamijetila tragove ţivota, ne bih 

mu otvorila kavez. 

—Više ga ionako nećeš otvarati pa to stoga nije vaţno. — Ispio 

je kavu i odloţio šalicu na pod kabine. — Što se dogodilo ţeni 

koju sam oţenio? Onoj koja je bila uvjerena da civilizirani ljudi 

ne izlaze iz kreveta prije jedanaest? 

—Udala se za cirkusanta lutalicu. 

Načula je kako mu iz grla dopire hihot i ponovno se 

usredotočila na cestu. Iako je znala da smatra problem 

razriješenim, ponadala se da nije zamijetio da mu nije ništa 

obećala. 

Heather je zatvorila vrata Airstreama i izašla van u noć. Nosila 

je ţutu pamučnu spavaćicu s likom Garfielda i bosa su joj 

stopala utonula u vlaţnu travu. Glavni je šator već bio 

rastavljen, ali osjećala je takvu mučninu da nije mogla gledati 

kako se cirkus po tko zna koji puta pripravlja za pokret. 

Umjesto toga paţnju je posvetila ocu, koji je sjedio izvan

Airstreama u bijelo-plavoj pletenoj leţaljci uţivajući u svojoj 

jednotjednoj cigari. 

Konačno se ţene nisu motale oko njega. Nije bilo ni 

zabavljačica ni mještanki koje su uvijek jurcale za njim. Gadila 

joj se pomisao da joj se otac seksa, iako je nagađala da to 

vjerojatno čini. No, za razliku od braće, bar se trudio da ona to 

nikad ne sazna. Njih je pak neprestano napadao što u njezinu 

prisustvu vode prostačke razgovore. 

Nije ju zamijetio i kad je povukao dim, crveni vrh cigare 

nenadano se zaţario. Iako nije večerala, još uvijek je imala 

osjećaj da će se ispovraćati pri pomisli što joj predstoji učiniti. 

Kad bi si bar mogla ugurati prste u uši i ugušiti glas savjesti! 

No, on je svakog dana bivao sve glasniji. U posljednje vrijeme 

noću više nije mogla spavati, a hranu više nije uspijevala 

zadrţati u ţelucu. Šutnja joj je postala gora kazna od priznanja. 

— Tata... moţemo li razgovarati? - Zastrašujuće ju je stezalo u 

grlu, a riječi su se promuklim glasom probile van. 

—Mislio sam da spavaš. —Ne mogu. 

—Ponovno? Što ti je u posljednje vrijeme? 

— Pa... - Stala je lomiti ruke. Poludjet će kad mu kaţe, ali 

jednostavno ne moţe više ţivjeti znajući da je sjebala Daisy i da 

nije ništa poduzela kako bi to ispravila. 

Da se ispostavilo daje svinja, moţda bi se drukčije osjećala, ali 

nije upoznala bolju osobu od nje. Ponekad joj je bilo krivo što je 

Daisy nije odmah prijavila. U tom slučaju, sve bi već bilo 

riješeno. 

— Što je, Heather?Još uvijek brineš što nisi čula svoju najavu 

večeras? 

-Ne. 

— Pa, moţda bi trebala. Nije mi jasno zašto se ne moţeš 

skoncentrirati. Kad su Matt i Rob bili tvoje dobi... 

-Ja nisam ni Matt ni Rob! - Ionako dotrajali ţivci jednostavno su 

joj puknuli. - Uvijek samo o njima govoriš! Oni su u svemu 

savršeni, a ja samo sjebavam stvari! 

— Nisam to rekao.

—Ali si to mislio. Uvijek nas uspoređuješ. Da sam mogla ţivjeti 

s tobom nakon majčine smrti umjesto što sam završila kod 

Terry, i ja bih sad već bila puno bolja. 

Nije se razbjesnio. Umjesto toga, protrljao sije ruku. Znala je da 

ga muči tendonitis. — Heather, ispravno sam postupio. Ovo je 

teţak ţivot. Ţelim da tvoj bude bolji. 

—Ali ja volim biti ovdje. Volim cirkus. 

— Ne razumiješ. 

Spustila se na stolicu do njega jer joj je bilo teško stajati. 

Proţivljavala je najbolje i najgore ljeto u ţivotu. Najbolje, jer je 

upoznala Daisy i Shebu. Iako se ne slaţu, i jednoj i drugoj stalo 

je do nje. S jedne strane, oboţava slušati Daisyna predavanja o 

psovkama, pušenju, seksu i drugim stvarima, iako joj to nikad 

neće dati na znanje. Osim toga, zabavna je, voli dirati ljude, i 

svako malo joj zna protrljati ruku ili leđa. 

Sheba, s druge strane, ima posve drukčiji pristup. Izborila se za 

nju kad su joj braća postala ogavna i pobrinula se da jede dobru 

hranu, a ne smeće. Pomogla joj je s akrobacijama i nikad nije 

povisila glas, čak ni kad bi zaribala. Ali voli je dirati poput 

Daisy. Zna je pomilovati po kosi, namjestiti joj pozu ili je 

jednostavno potapšati nakon nastupa. 

A i susret s Kevinom prethodnog tjedna također je bio plus. 

Obećao joj je pisati, a ona mu je namjeravala odgovarati. Nije ju 

poljubio te noći, ali bila je uvjerena daje htio. 

Da bar sve drugo nije bilo uţasno! Toliko se silno osramotila 

pred Alexom da joj je svaki puta kad bi se prisjetila došlo da 

propadne u zemlju. Osim toga, otac se neprestano ljuti na nju. 

Ali najgora je strahota koju je priredila Daisy i s kojom više ne 

moţe ţivjeti ni sekunde. 

— Tata, moram ti nešto reći. — Stisnula je ruke. — Nešto loše. 

Ukočio se. — Nisi valjda trudna? 

— Ne! — Odmah se zarumenjela. - Uvijek imaš samo najgore 

mišljenje o meni! 

Uvukao se u sebe. — Oprosti, dušo. Odrastaš, a tako si lijepa pa 

se brinem.

Bilo je to najljepše što joj je rekao cijelo ljeto, ali nije mogla 

uţivati u njegovim riječima znajući kakvo se priznanje sprema 

iznijeti. Moţda je prvo trebala izvijestiti Shebu, ali nje se nije 

bojala. Njega jest. Osjećala je kako je oči peku od suza i 

zatreptala je kako bi ih otjerala, znajući da muškarci mrze suze. 

Matt i Rob tvrde da samo pičkice plaču. 

-Ja... Učinila sam nešto. I više to ne mogu tajiti. Nije ništa 

odvratio. Promatrao ju je iščekujući da nastavi. -Jednostavno... 

imam osjećaj da nešto ruţno neprestano raste u meni i nikad se 

neće zaustaviti. —Moţda bi bilo bolje da mi kaţeš. 

—Ja... - progutala je slinu. - Onaj novac... kad su svi mislili da 

gaje Daisv ukrala... - Riječi su joj konačno izletjele. —Ja sam to 

učinila. 

Na trenutak nije ništa poduzeo, a onda je iznenada skočio na 

noge. — Molim? 

Pogledala ga je i premda mu je lice bilo zaklonjeno sjenom, 

prepoznala je bijes na njemu. Ţeludac joj se preokrenuo, ali 

prisilila se nastaviti. —Ja sam to učinila. Ja... ja sam ga ukrala, a 

onda sam se prokrala u njihovu prikolicu i skrila ga u kovčegu 

kako bi svi povjerovali da je to ona učinila. 

— Do vraga, ne mogu vjerovati! — Izbacio je nogu i izbio joj 

stolicu na kojoj je sjedila, ali prije nego je pala, zgrabio ju je za 

ruku i naglo povukao. — Zašto si to učinila? Do vraga, zašto si 

lagala? 

Prestravljena, pokušala mu se istrgnuti, ali nije ju puštao. Više 

nije mogla zadrţavati suze. — Htjela sam... da se Daisy uvali u 

nevolje. Bilo je... 

—Ti mala, podla... 

—Ispričala sam joj se — zajecala je. — I ţao mi je! Sad mije 

prijateljica! Nisam htjela... 

Grubo ju je protresao. — Zna li Alex? —N-ne. 

—Sve si nas navela da povjerujemo kako je Daisv kradljivica, a 

zapravo si ti ukrala novac. Gadiš mi se! 

I bez prethodnog upozorenja povukao ju je za sobom. Iz nosa 

loj je curilo i bila je toliko prestravljena da su joj zubi

zacvokotali. Već je doţivjela njegov bijes, ali nije očekivala da 

će ovako poludjeti. 

Zaobišavši straţnji dio Shebine prikolice, izvukao ju je do 

susjedne prikolice, u kojoj su ţivjeli Alex i Daisv. Podigao je 

ruku i zastrašujuće zakucao na vrata. Svjetla su bila upaljena i 

Alex se odmah pojavio na pragu. 

—Što se dogodilo, Brady? 

Daisvno se lice pojavilo iza njegova ramena i kad je ugledala 

Heather, spopala ju je panika. — Što se zbilo? 

— Reci mu - Brady joj je zapovjedio. 

Heather je odgovorila između jecaja: —Ja... ja sam ona... koja... 

—I gledaj ga u oči! — Zgrabio ju je za bradu i podigao joj glavu, 

ne ozljedujući je, već je prisiljavajući da ga pogleda u oči. A njoj 

je došlo da umre. 

—Ja sam ukrala novac - Heather je uskliknula. — Nije ga ukrala 

Daisv! Ja sam! Ja sam se uvukla u vašu prikolicu i skrila ga u 

kovčeg! Alexovo se tijelo ukočilo, a lice postalo preslik očeva 

lica. Povukla se. 

Daisv se oglasila sitnim paničnim usklikom. Iako nije bila 

velika, uspjela je odgurnuti Alexa, provući se i sjuriti niz 

metalne stube. Izbacila je ruke prema Heather, ali Brady ju je 

odmaknuo. 

—Da se nisi usudila tješiti je! Ponijela se kukavički i bit će 

kaţnjena! 

—Ali ne ţelim da bude kaţnjena! To se dogodilo prije nekoliko 

mjeseci. Više ne igra nikakvu ulogu. 

—Kad se samo sjetim koliko sam te mučio... 

—Nema veze. — Daisvno je lice poprimilo isti tvrdoglavi izraz 

koje bi imalo kad bi djevojci drţala predavanja o njezinu 

izraţavanju. - To je moj problem, Brady. Tiče se mene i nje. 

—U krivu si. Ona je moja krv, moja odgovornost i nisam 

očekivao doţivjeti dan kad ću se toliko osramotiti. — Pogledao 

je Alexa. — Znam daje ovo naš problem, ali cijenio bih kad bi 

mi dopustio da to sam razriješim.

Heather se prenula od hladnoće u Alexovim očima kad je 

kimnuo. 

- Ne! Alex! — Daisy je ponovno izbacila ruke, ali Alex ju je 

uhvatio i povukao unatrag. 

Brady je prestravljenu Heather odvukao između prikolica. 

Nikad prije nije ju udario, ali nikad prije nije učinila takvu 

strahotu. 

Iznenada se zaustavio jer je Sheba izronila iz mraka. Nosila je 

svileni ogrtač zelene boje s kineskim cvijećem i pticama, a 

Heather je bilo toliko drago što je vidi da je bila spremna baciti 

joj se u zagrljaj. No, uţasan pogled u njezinim očima dao joj je 

na znanje da je čula cijeli razgovor. 

Oborila je glavu i suze su joj ponovno potekle. Sad je i ona 

mrzi. Trebala je to očekivati. Sheba mrzi kradljivce više od 

ičega drugog. Gromoglasno je prozborila. - Hoću razgovarati s 

tobom, Brady. —Poslije. Moram prvo nešto riješiti. 

—Sad ćemo porazgovarati. - Oštro je kimnula glavom. — Ti se 

kupi u krevet, Heather. Tvoj otac i ja obračunat ćemo se s 

tobom odmah u jutro. 

Što je tebe briga? Heather je poţeljela zavrištati. Ti ionako mrziš 

Daisy! Ali znala je da to sada neće biti ni od kakvog značenja. 

Neumoljiva je poput njezina oca kad su u pitanju cirkuska 

pravila. 

Gotovo je neprimjetno olabavio stisak i odmah je zbrisala. 

Jureći na sigurno prema spavaćoj sobi, znala je da je izgubila 

posljednju šansu pridobiti ga da je zavoli. 

271 

Brady je pobjesnio na Shebu. — Ne zabadaj nos u ovo. — Dat 

ću ti vremena da se ohladiš. Uđi. 

Ljutito se popeo stubama i silovito rastvorio metalna vrata. 

Toliko je bio izvan sebe da nije zamijetio ni skupocjene 

ugradbene elemente ni pokućstvo, koji su njezinu prikolicu 

činili najluksuznijom u cirkusu. — Kradljivica je! Moja kći je 

prokleta kradljivica! Namjerno je namjestila Daisy! —

Odgurnuo je u stranu nekoliko ručnih utega i spustio se na 

kauč pa prstima prošao kroz kosu. Shebaje iz kuhinjskog 

ormarića izvukla bocu Jack Danielsa i velikodušno natočila 

dvije čaše. Iako su oboje rijetko pili alkohol, ostao je iznenađen 

kad je svoje strusila u jednom gutljaju. Krenula je prema njemu 

s čašom u ruci i dok je prilazila, ogrtač joj se lelujao oko bokova 

odvlačeći mu paţnju, pa makar na trenutak, od trenutačnih 

problema. 

Znala je kako mu pomutiti mozak. Otpočetka mu se nije sviđao 

taj osjećaj i borio se protiv njega znajući daje ubojica 

muškaraca, umišljena, svojeglava i razmaţena. U kakvoj god se 

situaciji zatekli, njezina je uvijek morala biti zadnja, što on 

ţenama nikad neće moći dopustiti, koliko god ga privlačile. A 

Sheba Quest ga je i te kako privlačila. Nije poznavao 

uzbudljiviju ţenu od nje niti ga je ijedna mogla toliko 

razbjesnjeti. 

Predala mu je viski u teškoj kristalnoj čaši i spustila se do njega 

na kauč. Ogrtač se rastvorio razotkrivajući joj nogu od butine 

do lista, savitljivu i prošaranu izduljenim mišićima. Znao je 

koliko je jaka, jer ju je promatrao kako radi s trapezistima. 

Prikolica joj je bila pretrpana opremom za vjeţbanje, kojom se 

sluţila kako bi ostala u formi. Ĉak je instalirala i metalnu šipku 

tridesetak centimetara ispod vrha arkadnog ulaza u spavaću 

sobu, koja se smjestila u straţnjem dijelu. Mehanički treadmill 

nalazio se u kutu s probranim ručnim utezima. 

Naslonila se na jastučiće i sklopila oči. Lice joj se izobličilo, 

gotovo kao da će se rasplakati. Potpuno neočekivana reakcija. - 

Sheba? 

Rastvorila je oči. — Što ti je? — Prebacila je nogu poput 

muškarca naslanjajući gleţanj na koljeno i zauzimajući toliko 

odvaţan poloţaj da mu nije bilo jasno kako joj pritom uspijeva 

djelovati tako nevjerojatno ţenstveno. 

Primijetivši komadić purpurne svile medu njezinim nogama, 

odlučio je na čemu iskaliti bijes. — Zašto moraš sjediti poput 

kakve drolje, a ne poput dame!

- Nisam ti kći, Brady. Mogu sjediti kako god poţelim. Iako 

nijednom prije nije udario ţenu, u tom trenutku je znao 

da će mu glava eksplodira ne učini li to. Naglim pokretom, koji 

nije ni naslućivala, zgrabio je prednjicu ogrtača i povukao je na 

noge. - Sama si traţila, mala. 

- Baš šteta što nisi pravo muško. 

Spopao ga je neopisiv bijes. Na njoj će iskaliti sve ono što kuha 

u njemu. — Nije li ti ţivot jadan? Ne moţeš li si priuštiti nešto 

bolje od mene? Ja sam samo mesarov sin iz Brooklvna. 

- Ti si okrutno, lajavo kopile. 

Namjerno gaje izazivala, gotovo kao da ţeli daje ozlijedi, a on je 

ţudio udovoljiti njezinoj ţelji. Zlonamjernim trzajem rastvorio 

joj je halju i strgnuo je s nje. 

Bila je naga. Odnosno, nosila je tek purpurne svilene gaćice 

koje su joj se podizale iznad butina. Grudi su joj bile velike s 

tamnosmeđim bradavicama veličine pedeset centi. Primijetio je 

da joj trbuh više nije zategnut, a bokovi zaobljeniji nego što su 

trebali biti. Bila je putena, u punom cvatu, i premda očigledno 

ne u najboljim godinama, nikad prije nije osjetio takvu ţudnju 

za ţenom. 

Nije se uopće pokušala pokriti. Umjesto toga, pogledala ga je u 

oči i s odvaţnošću koja mu je oduzela dah, zauzela pozu. 

Izvijajući leda graciozno je izbacila lijevu nogu pred desnu, a 


h'dan dlan naslonila na straţnjicu, na što su joj grudi iskočile. 

Izgubio je pamet. - Prokleta bila! Nastavila gaje izazivati. - 

Zaradi me, Brady. Zaradi me. Izbacio je ruku prema njoj, ali 

zaboravio je koliko je brza. Maknula se u stranu, crvena kosa joj 

je poletjela, a grudi poskočile. Bacio se za njom, ali ponovno mu 

se izmaknula. I onda prasnula u nemio smijeh. — Malo si 

prestar za takve stvari! Pripitomit će je! Što god morao učiniti, 

pokorit će tu ţenu svojoj volji! - Nemaš šanse - odbrusio je s 

prezirom. - Vidjet ćemo. — Zgrabila je ručni uteg i bacila ga 

prema njemu kao da je kladivo.

Iako ga je to iznenadilo, uspio se izmaknuti. U očima joj je 

prepoznao provokativnu iskru, a kapi znoja zabljesnule su joj 

na grudima. Igra je započela. 

Simulirajući, skrenuo je ulijevo, a onda se bacio na desnu 

stranu i na trenutak je savladao, ali baš kad je prstima dodirnuo 

njezinu ruku, ponovno se vinula u zrak i uhvatila za šipku u 

arkadi. 

Pobjedonosno uskliknuvši, zanjihala je donji dio tijela. 

Naprijed, natrag. Izvijala je kraljeţnicu i napinjala noge 

odbijajući ga od sebe. Grudi su joj se primamljivo njihale, a 

sitne purpurne gaćice spustile za centimetar i nekoliko 

tamnosmeđih dlaka provirilo je kroz gornji rub. Nikad prije 

nije vidio takvu ljepotu. Sheba Cardoza Quest, kraljica arene, 

samo je za njega izvodila nastup. 

No, to je moglo voditi samo u jednom smjeru. Svukao je majicu 

preko glave, a onda zbacio sandale. Njihala se promatrajući ga 

kako skida hlačice. Nije volio nositi puno odjeće pa je ispod njih 

bio nag. Njezine su oči proučile svaki djelić njegova tijela i znao 

je da cijeni kvalitetu onoga što vidi. 

Kad je poduzeo korak, izbacila je noge i uhvatio ju je za 

gleţnjeve. — Vidi, vidi, što nam se nudi. Polako joj je raširio 

noge. — Pravi si đavo, Brady. 

- Tko se javlja?! — Spustio je usnice na straţnji dio njezina 

koljena, a onda se stao penjati uzduţ dugog i tvrdog mišića s 

unutarnje strane butine. Kad je došao do komadića purpurne 

svile, zastao je na trenutak kako bi je pogledao u oči, a onda 

oborio glavu i stao je grickati kroz delikatnu tkaninu. 

Zastenjala je i butinama ga obuhvatila oko ramena. Kad joj je 

straţnjicu uhvatio dlanovima nastavljajući je vlaţno milovati, 

promijenila je poloţaj i ispustila šipku. Dublje je zario usta, a 

ona mu je zajahala na ramena i stala se nabijati na njega. 

Spustila je glavu i ponio je niz prolaz do prostranog kreveta u 

straţnjem dijelu. Zajedno su se strovalili. Poludjela je čim joj je 

strgnuo gaćice i zario prste, a onda prionuo na dojke.

Iskrivila je tijelo kako bi se popela na njega i pokušala ga 

zajahati, ali nije joj dopustio. — Ovaj put nisi glavna. 

—Nego si ti? 

—Tako je. — Prebacio ju je na trbuh, a onda podigao na koljena 

kako bi ušao odostraga, ali je shvatio da ne moţe. Mora gledati 

njezino uzvišeno lice kad bude prodirao. 

Prije nego je dobio priliku odmaknuti se, duboko iz grla otelo 

joj se rezanje i moćnim pokretom okrenula je tijelo, nogom 

zamahnula iznad njegove glave i dočekavši se na leda, 

zagledala se u njega. Osjetio je da je i ona strahovito uzbuđena. 

Prsa su joj se nadimala. - Nećeš me slomiti. 

- Moţda ni ne ţelim. 

Oboje su ostali iznenađeni njegovim riječima i na trenutak 

ušutjeli. 

Polizala sije usnice. — Odlično. Jer ne moţeš. - Uhvatila ga je za 

moćne ruke i povukla na sebe, čime se on domogao 

dominantnog poloţaja, ali kako gaje ona inicirala, znao je da 

nema kontrolu. Kaznio ju je dubokim i silovitim prodorom. 

Ona je pak odvratila podigavši bokove kako bi ga primila i 

njezin grleni šapat njeţno mu se obrušio na uho. - Uspori, 

svinjo, ili ću te ubiti. 

Nasmijao se. — Baš si mustra, Sheba, prava mustra. Smotala je 

prste u šaku i udarila ga u leda. 

Bitka za prevlast je započela i prešutno su se sloţili daje onaj 

koji se prvi slomi gubitnik. On akrobat, ona trapezistica — 

fleksibilnost njihovih dobro izvjeţbanih tijela ispunjavala je 

vođenje ljubavi beskrajnim mogućnostima. Uţivali su u potrebi 

za nadvladavanjem, ali svakom erotskom kaznom koju bi 

nanijeli jedio drugom ujedno su kaţnjavali sebe. To ih je 

prisililo da svoje oštre jezike uvedu u boj. Rekla mu je: — 

Dopuštam ti ovo samo kako ne bi ozlijedio Heather. 

- Malo sutra. 

-Jedino sam se toga uspjela dosjetiti kako bih ti dala vremena 

da se ohladiš.

—Laţeš. Trebao ti je pastuh. Svi znaju koliko je to potrebno 

maloj Shebi. 

—Nisi pastuh, samo socijalni slučaj. 

—Alex je bio jedini kojeg nisi htjela samo kao pastuha, zar ne? 

Šteta što nije pristao. —Mrzim te. 

Nastavili su se ranjavati i kaţnjavati, sve dok zlobne riječi nisu 

posustale. Drţali su se jedno drugoga, uzdizali se zajedno i 

onda u jednom trenutku u potpunosti zaboravili na sve drugo. 

Nakon toga, pokušala se baciti s kreveta, ali nije ju pustio. — 

Ostani, dušo. Samo još malo. 

I konačno je njezin oštar jezik utihnuo. Sklupčala mu se u 

zagrljaju. Pramenovi crvenkasto-smeđe kose, poput 

izglancanih vrpci, rasprostrli su mu se preko prsa. 

- Daisy će sada biti heroina. - Osjetio je kako treperi. 

-I zasluţuje. 

- Mrzim je. I njega mrzim. 

- Oni nemaju nikakve veze s tobom. 

—Nije istina! Nemaš pojma. Bilo je u redu kad su je svi smatrali 

lopovom, ali ne i sada. Sad će pomisliti daje pobijedio. —Pusti 

to, dušo. Ne opterećuj se. —Ne bojim te se — prkosno je 

odvratila. —Znam. 

—Ne bojim se ničega. 

Poljubio ju je u sljepoočicu ne razotkrivajući je u laţi. Istina je 

bila da se i te kako boji. Iz nekog razloga kraljica arene više nije 

znala tko je, a to joj je utjerivalo strah u kosti. 

Alex se slijepo zagledao u zatamnjen prozor Hallmarkova 

dućana. Troja vrata niţe svjetlo je zabljesnulo iznad ulaza u 

malenu pizzeriju, dok je neonski znak do susjedne kemijske 

čistionice, zatvorene te noći, umorno treperio. Već joj je odavno 

prestao zamjerati krađu novca, ali zapravo nije vjerovao u 

njezinu neduţnost. Sad se konačno morao suočiti s činjenicom 

daje bio jedan od onih koji su joj nanijeli uţasnu nepravdu. 

Zašto joj nije povjerovao? Ponosio se svojim poštenjem, ali bio 

je toliko uvjeren daju je očaj nagnao na kradu da nije ni

azmotrio mogućnost da nije kriva. Trebao je pretpostaviti da 

joj njezina čvrsta moralna uvjerenja nikad ne bi dopustila takvo 

što. 

Promeškoljila se. - Moţemo li se vratiti? 

Nije ga htjela pratiti u noćnu šetnju napuštenim trgovačkim 

centrom koji se nalazio s druge strane autoceste, preko puta 

parcele, ali je znao da nije spremna vratiti se u skučeni prostor 

prikolice i stoga je inzistirao. Kad se okrenuo od izloga s 

keramičkim anđelima i fotoalbumima, osjetio je daje napeta i 

zamijetio zabrinutost na njezinu licu. 

Kovrče boje tinte motale su joj se oko obraza, a usta su joj bila 

njeţna i ranjiva. Taje slatka mala budalica čelične volje zapravo 

samo njegova. Shvativši to, osjetio je strahopoštovanje i palcem 

joj pomilovao obraz. — Zašto mi nisi rekla za Heather? 

- Poslije ćemo porazgovarati o tome. — Pogled joj je nervozno 

pojurio prema autocesti i ponovno se okrenula namjeravajući 

se vratiti. 

- Pričekaj. — Lagano ju je uhvatio za ramena, ali je ona nato 

udarila nogom poput bijesnog derišta. 

- Pusti me! Nisi smio dopustiti Bradvju da je samo tako odvede! 

Vidio si koliko je bijesan. Ozlijedi li je... 

- Nadam se da će joj pošteno naprašiti dupe. 

- Kako moţeš reći takvo što? Samo joj je šesnaest, a ovo joj je 

ljeto bilo noćna mora! 


—Ni tebi nije bilo ništa lakše. Zašto je braniš? —Nema to 

nikakve veze. Iskustvo me ojačalo, a baš mi je to i potrebno. 

Zašto si mu dopustio da je odvede ako si vidio koliko je 

bijesan? Gotovo si mu dao dopuštenje da joj naudi. Nisam to 

očekivala od tebe, Alex, doista nisam. A sad te molim, 

preklinjem te, pusti me kako bih otišla provjeriti je li sve u 

redu! 

Preklinjem te. Neprestano mu to ponavlja. I dok te riječi iz 

njezinih usta dolaze bez ikakvih primisli, dvije godine 

ranije—zatrovale su Shebin duh, onomad kad ga je preklinjala

da je voli. Daisy ih čak zna dobaciti ujutro, dok pere zube: — 

Molim —kavu! Preklinjem te! — A prethodne noći golicala mu 

je usnu resicu njeţnim i uspaljenim šapatom: — Vodi ljubav sa 

mnom, - AIex. Preklinjem te. - Kao da ga je trebalo preklinjati. 

No, to uopće ne predstavlja prijetnju njezinu ponosu. Riječ je 

jednostavno o načinu na koji komunicira i kad god joj je ukazao 

koliko je to poniţavajuće, uputila bi mu dobro poznat pogled 

prepun saţaljenja i prekorila ga da ne bude toliko uštogljen. 

Prešao joj je kaţiprstom preko donje usnice. — Znaš li ti uopće 

koliko mi je ţao? 

Nestrpljivo mu je odgurnula ruku. — Opraštam ti! A sad 

hajdemo! 

Došlo mu je da je istodobno poljubi i protrese. - Kako ti nije 

jasno? Svi su zbog nje bili uvjereni da si ti kradljivica. Ni vlastiti 

suprug nije ti vjerovao. 

—Samo zato što si po prirodi pesimističan. Dosta, Alex. 

Razumijem da osjećaš griţnju savjesti, ali jednog ćeš se dana 

morati obračunati s tim. Ako ju je Brady u međuvremenu 

ozlijedio... 

—Nije. Bijesan je kao ris, ali neće je ni taknuti. 

—Ne moţeš biti sto posto siguran u to. 

—Ima dugačak jezik, ali fizičko nasilje nije njegov stil, posebice 

ako je u pitanju njegova kći. —Za sve postoji prvi put. 

—Načuo sam Shebu kako razgovara s njim netom prije nego je 

ušao. Ĉuvat će Heather poput lavice. 

—To mi je kao da je stavljam u ruke Jacku Trbosjeku. Nisi me 

utješio. 

—Nije prema svima zlobna. 

—Mene mrzi iz dna duše. 

—Zamrzila bi bilo koga na tvojemu mjestu. 

—Moţda. Ali ne onako kako mene mrzi. Kad sam se pojavila, 

nije bilo tako loše, ali u posljednje vrijeme... 

—Bilo joj je lakše kad se nikome nisi sviđala. - Protrljao joj je 

rame. — Ţao mi je što si se uvukla u rat koji vodi protiv 

vlastitog ponosa. Bila je nevjerojatno talentirana, čak i kao

dijete, i ljudi su joj dopuštali stvari koje joj nisu smjeli dopustiti. 

Otac ju je prisiljavao da radi do krajnjih granica, ali isto joj je 

tako napuhivao ego i odrasla je u uvjerenju da je savršena. Ne 

moţe prihvatiti činjenicu da posjeduje slabosti kao i ostatak 

svijeta pa stoga neprestano nekoga okrivljuje. 

—Nije lako suočiti se s vlastitim nedostacima. 

—Nikako. I da je nisi saţalijevala! Samo se drţi na odstojanju 

kad je u blizini, jasno? 

—Ali nisam joj ništa učinila. 

—Udala si se za mene. 

Namrštila se. — Sto se to dogodilo između vas dvoje? 

—Mislila je daje zaljubljena u mene. No, nije bila, već joj se 

sviđalo moje podrijetlo, samo toga nije bila svjesna. Izbila je 

ruţna scena i jednostavno se slomila. Bilo koja druga ţena 

nazvala bi to neugodnim sjećanjem, ali ona nije takva. Suviše je 

arogantna kako bi sebe krivila pa stoga krivi mene što je 

takvom doţivljavam. Naš je brak strahovito pogodio njezin 

ponos, ali sve dok si bila u nemilosti, mislim da joj nije bilo tako 

teško. No, sad više nisam sigurna kako će reagirati. 

—Pretpostavljam da neće biti dobro. 

—Ja i ona poprilično se dobro poznajemo. Bila bi u stanju 

ţivjeti s prošlošću samo kad bi me nečim mogla ucijeniti, ali 

sad će sve ponovno započeti. Htjet će me kazniti što sam sretan, 

a ja imam samo jednu slabost. — Zagledao se u nju. 

- Mene? Ja sam ti slabost? 


—Ozlijedi li tebe, ozlijedit će i mene. Zato i ţelim da budeš na 

oprezu. 

—Ĉini mi se zastrašujuće uzaludnim trošiti toliko energično 

pokušavajući uvjeriti druge u svoju nadmoć. Ne mogu to 

shvatiti. 

Naravno da ne moţeš, s obzirom da uţivaš iznositi vlastite 

karakterne mane svima koji su voljni slušati.

Zacijelo je njegov očaj doţivjela zabavnim, jer se nasmiješila. 

Pronašli bi ih i sami da se dovoljno dugo zadrţe. Ja ih 

jednostavno oslobađam truda. 

—Jedino što mogu otkriti jest da si jedna od najčasnijih osoba 

koje će upoznati u ţivotu. 

Lice joj je poprimilo izraz krivnje i dok se pitao koji je tomu 

povod, zamijenila ga je briga. -Jesi li siguran da će Heather biti 

dobro? 

- Nisam to rekao. Brady će je zasigurno kazniti. 

— S obzirom da sam ja ţrtva, ja bih trebala odlučiti o kazni. 

—Ni on ni Sheba neće to dopustiti. 

—Sheba? To je tako licemjerno! Uţivala je u uvjerenju da m 

kradljivica i zašto bi onda kaznila Heather što joj je uslišala 

ţeju? 

Sve dok je vjerovala daje to istina, bila je zadovoljna. Ali 

izrazito je pravična. Ljudi u cirkusu moraju ţivjeti jedni s 

drugima i najviše od svega mrze kradljivce. Kad je Heather 

ukrala ili slagala, prekršila je sve u što Sheba vjeruje. 

- Ipak je smatram licemjernom i ništa me neće natjerati da 

povjerujem u suprotno. Ne poduzmeš li nešto u vezi Bradvja, ja 

ću! 

— Ne, nećeš. 

Otvorila je usta kako bi se pobunila, ali prije nego je uspjela išta 

izustiti, nagnuo se i poljubio je. Odupirala mu se pune dvije 

sekunde pokušavajući dokazati da je ne moţe šetati kako mu se 

prohtije, a onda mu se ipak prepustila. 

Boţe, koliko je oboţava ljubiti, osjećati njezin jezik na svomu, 

kao i taj lagani pritisak njezinih grudi o svoje tijelo. Što je učinio 

da zasluţi takvog anđela? 

No, osjetio je kako ga istodobno hvata bijes, jer nije zatraţila što 

je ide. Osveta joj nije bila u prirodi, čineći je stoga ranjivom. 

Povukao se unatrag kako bi joj se obratio i morao se svojski 

prisiliti priznati istinu, jer ga je stezalo u grlu. — Ţao mi je, 

dušo. Toliko mije ţao što ti nisam povjerovao. 

— Nije vaţno — prošaptala je.

Znao je da to i misli i učinilo mu se da će mu srce eksplodirati. 

281 

Sheba je stajala u sjeni glavnog šatora boreći se protiv vlastitog 

jada i promatrajući Alexa i Daisy kako se zajedno smiju do 

štanda sa šećernom vunom. Iz kose joj je izvukao vlat trave i 

dodirnuo joj lice, a taj je dodir bio intiman, gotovo kao da joj je 

pomilovao dojku. 

Gorčina ju je prigrlila poput parazitske biljke penjačice gušeći 

sve drugo. Prošla su četiri dana otkako su saznali istinu o 

ukradenom novcu i nije mogla podnijeti biti svjedokom 

njihovoj sreći. Nekako joj se činilo da su je zaradili na njezin 

trošak, a on nije imao pravo na to. 

- Pusti ih, Sheba. 

Naglo se okrenula i ugledala Bradvja kako joj prilazi s leđa. Od 

noći koju su zajedno proveli prešetavao se cirkusom šepure-ći 

se poput kokota. Očekivala je da svakog trenutka uvuče ruke 

pod pazuhe i zakukuriče. Očigledno je zaključio daje bilo 

dovoljno da joj jednom bude ljubavnik i sada moţe upravljati 

njezinim ţivotom. Tako tipično. 

- Ostavi me na miru. 

- To je posljednje što ţeliš od mene. 

S prezirom je prepoznala saţaljenje u njegovu pogledu. — 

Nemaš pojma. 

- Pusti ga, Sheba, dio je prošlosti. Zaboravi ga. 

- Znala sam da ćeš to reći. Tebi takve stvari super idu, zar ne? 

- Ako aludiraš na Heather... 

- Znaš da je tako. 

Bacila je pogled prema kamionu sa slonovima, gdje se djevojka 

borila s tačkama natrpanim gnojivom, pokušavajući ih 

progurati kroz prolaz. Udijelili su joj najgori zadatak, onaj za 

koji je Daisv nekoć bila zaduţena. Iako je ona to smatrala 

pravednom kaznom, Brady nije bio zadovoljan. Već je 

dogovorio da ode šurjakinji Terry čim se ova vrati u Wichitu iz 

posjeta majci.

- Heather je moja stvar. Umjesto što brineš o njoj, zašto se ne 

prisjetiš kako nam je dobro bilo neku noć? 

—Dobro? Umalo smo se poubijali! 

—Da. Fantastično, zar ne? 

Nacerio se prisjetivši se događaja, a ona je odmah osjetila 

izdajničku toplinu. Uistinu je bilo fantastično — i popratno 

uzbuđenje, ali i uţitak obračunavanja s nekim nagle naravi i 

visokih prohtjeva poput nje same. Ĉeznući ponovno voditi 

ljubav s njim, spustila je ruku na bok i napućila usnice. — 

Radije bih da mi vade ţivac iz zuba. 

- Ako je tako, mala moja, ja baš imam bušilicu za to. Gotovo joj 

je pobjegao osmijeh, no potom je zamijetila Alexa 

kako se naginje i ljubi vrh Daisyna nosa. Kako ga mrzi! I nju i 

njega! Nema pravo tako je gledati! 

- Kloni me se, Brady. - Progurala se mimo njega i odmarširala. 

Tri dana poslije Daisy se kretala prema menaţeriji s vrećicom 

sitnica koje je nakupovala kad je s Alexom svratila po 

namirnice. Tater se vucarao za njom i oboje su zastali kako bi se 

divili saltu koji je trogodišnji sin Petra Tolee izvodio za majku 

Elenu. Supruga tog rumunjskog letača gotovo da uopće nije 

govorila engleski, ali ona i Daisy izmjenjivale su pozdrave na 

talijanskom, jeziku koji su obje tečno govorile. 

Nakon stoje nekoliko minuta provela u razgovoru s njom, 

konačno je otišla u menaţeriju, gdje je provela nekoliko minuta 

sa Sinjunom. 

Reci mu. 

Hoću. 

Odmah. 

Uskoro. Okrenula je glavu kako bi izbjegla prijekorni pogled u 

tigrovim očima. Alex je u posljednje vrijeme toliko sretan, 

gotovo poput djeteta, a ona nije u stanju uništiti mu to. Znala 

je da će mu biti teško priviknuti se na ideju da će dobiti bebu pa 

je stoga vaţno odabrati pogodan trenutak.

Noseći Glenni šljive, ušla je u šator i zamijetila da joj nema 

kaveza. 

Izjurila je van. Tate je napustio sijeno i veselo zakaskao za njom 

kad se uputila prema kamionu kojim su se prevozile ţivotinje 

iz menaţerije. Trey je unutra dremuckao pa se nagnula kroz 

otvoren prozor i protresla mu ruku. 

— Gdje je Glenna? 

Trznuo je glavom i oštećenim slamnatim šeširom udario u 

retrovizor. — Ha? 

— Gdje je Glenna? Nema joj kaveza. Zijevnuo je. - Netko je 

jutros došao po nju. -Tko? 

— Neki tip. Sheba je bila s njim. Ukrcao ju je u kombi i od 

vezao se. 

Zapanjena, otpustila mu je ruku i odmaknula se unatrag. Što je 

to Sheba činila? 

Zatekla je Alexa kako pregledava glavni šator u potrazi za 

poderotinama. — Alex! Glenne nema! 

— Molim? 

Ispričala mu je stoje saznala i on ju je smrknuto pogledao. 

— Pronađimo Shebu. 

Vlasnica cirkusa nalazila se u crvenim kolima. Sjedila je za 

stolom i obavljala papirologiju. Kosa joj je bila raspuštena, a 

nabrani ovratnik kombinezona od gaze boje persimone bio je 

ukrašen meksičkim vezom. Daisy se progurala mimo Alexa. 

- Što si učinila s Glennom? 

Sheba je podigla glavu. — Zašto te zanima? 

—Zato što sam ja zaduţena za menaţeriju. Ona je jedna od 

mojih ţivotinja i odgovorna sam za nju. 

—Molim? Jedna od tvojih ţivotinja? Mislim da nije tako. 

— Prestani, Sheba — Alex je odbrusio. — Gdje je gorila? 

— Prodala sam je. 

— Prodala si je? 

—Znaš da je cirkus na prodaju. Nitko od potencijalnih kupaca 

ne ţeli se petljati s menaţerijom pa sam je odlučila rasprodati. 

—Ne misliš li da si me prethodno trebala izvijestiti?

—Smetnula sam s uma. - Ustala je i paket dokumenata odnijela 

do arhivnog ormarića. 

Daisy je poduzela korak kad je rastvorila ladicu. - Kome si je 

prodala? Gdje je? 

—Ne znam zašto se toliko uzbuđuješ. Nisi li ti ona koja voli 

svima govoriti kako nanije menaţerija nehumana? 

—To ne znači da sam htjela da bude otposlana bilo kome. 

Ţelim znati kamo je otišla. 

—U novi dom. - Zatvorila je ladicu. 

—Kamo? 

—Doista mi se ne sviđa kako me ispituješ. 

Alex je spustio ruku na Daisvno rame. — Vrati se u menaţeriju, 

a ja ću ovo riješiti. 

- Zelini znati gdje je. Osim toga, moram novom vlasniku reći 

nekoliko stvari u vezi njezinih navika. Mrzi glasne zvukove i 

boji se ljudi u velikim šeširima. - Grlo joj se počelo stezati kad 

se prisjetila da više nikad neće vidjeti tu njeţnu gorilu. Htjela je 

da dobije novi dom, ali ujedno se htjela oprostiti od nje. 

Prisjetila se kako ju je voljela timariti i zapitala se hoće li joj 

novi vlasnici dopustiti da to čini. Ostala je zbunjena shvativši 

da su joj se oči ispunile suzama. — Oboţava šljive. Moram im 

reći za šljive. 

Alex ju je uhvatio za ruku. — Sastavi mi popis svega što bi 

vlasnik trebao znati, a ja ću se pobrinuti da ga dobije. Hajde. 

Moram porazgovarati sa Shebom. 

Poţeljela se pobuniti, ali je shvatila da će imati više šanse 

navesti je na suradnju ako ostanu nasamo. Probila se do vrata, 

za-ustavivši se tek kako bi još jednom bacila pogled prema 

vlasnici cirkusa. 

- Da to više nikad nisi učinila, čuješ me? Idući puta kad od lučiš 

prodati neku ţivotinju, ţelim da mi prethodno najaviš. Ujedno 

ţelim dobiti priliku porazgovarati s novim vlasnikom. 

Sheba je podigla obrve. — Ne mogu vjerovati da imaš muda 

zapovijedati mi. 

— Nego što da imam. Ti se samo pobrini da ne zaboraviš. —

Okrenula se i ostavila ih nasamo. 

Na trenutak ni Sheba ni Alex nisu prozborili ni riječ. Sumnjao je 

da su je Daisyne riječi prestrašile, ali je unatoč tome bio 

ponosan što joj se suprotstavila. Bacio je pogled prema ţeni 

koja mu je nekoć bila ljubavnica i osjetio tek gađenje. 

—Što ti se događa? Oduvijek si bila kruta, ali ne i okrutna. 

—Ne razumijem što se ti imaš ţaliti. Mrziš tu menaţeriju 

gotovo jednako koliko i ona. 

—Ne pravi se glupa. Htjela si povrijediti Daisy i odlučila to 

tako izvesti. Koristiš se njome kako bi se meni osvetila, ali ja ti 

to neću dopustiti. 

—Ne laskaj si vjerujući da mi išta značiš. 

—Poznajem te. Znam kako razmišljaš. Sve je bilo u redu dok su 

ljudi vjerovali daje kradljivica, ali sad kad svi znaju istinu, ne 

moţeš to podnijeti. 

—Ĉinim što me volja, Alex. Oduvijek sam tako postupala i ne 

namjeravam to promijeniti. —Gdje je gorila? 

—Prokleta bila ako ti priznam. — I bijesno ga ošinuvši 

pogledom pokupila se iz prikolice. 

Odbio ju je slijediti, a kamoli tek pruţiti joj zadovoljstvo i 

ponoviti pitanje. Umjesto toga, zgrabio je telefon. Bio mu je 

potreban jedan dan kako bi locirao privatnog preprodavača 

kojemu ju je prodala. Tip mu je zaračunao dvaput više nego 

što je sam platio, ali Alex se nije natezao. Idućih je nekoliko 

dana proveo traţeći joj prihvatljiv smještaj i do srijede idućeg 

tjedna bio u mogućnosti izvijestiti Daisy da i će Glenna postati 

najnoviji stanar izvrsne ustanove za primate u čikaškom 

Zoološkom vrtu Brookfield, iako joj pritom nije rekao daje to 

omogućio njegov novac. 

Daisy je briznula u plač i odvratila kako je najbolji suprug na 

svijetu. 

I kad se nalazio na ulazu TWA zrakoplovne tvrtke u zračnoj 

luci u Indianapolisu. Heather je stajala do njega čekajući ukrcaj

za Wichitu. Nije mu uputila ni riječ od jutra kad su napusti li 

cirkus, a njemu se nije svidjelo što ga izjeda griţnja savjesti. 

Sheba ga je već nazvala svakim mogućim pogrdnim 

nadimkom, a jučer ga je Daisy gurnula na jedan od štandova i 

očitala mu bukvicu. Upravo se zbog njih osjećao poput hulje. 

No, one ne znaju kako je imati dijete koje toliko voliš da si 

spreman sve na svijetu za njega učiniti. 

Ošinuo je kćer bijesnim pogledom. — Slušaj tetu Terry, jasno? I 

javit ću ti se svaki tjedan. Treba li ti novac, javi mi. I ne ţelim da 

se još viđaš s mladićima. 

Ona je pak buljila pred sebe grčevito u rukama stišćući ruksak. 

Bila je toliko lijepa, toliko njeţnih kostiju lica i toliko delikatna, 

da gaje srce zaboljelo. Ţelio je zaštititi svoju malenu od svih 

zala ovog svijeta, čuvati je na sigurnom i usrećiti je. Bio je 

spreman ţrtvovati svoj ţivot ako treba. 

— Poslat ću ti zrakoplovne karte za boţične praznike, kako bi 

nam se pridruţila u Floridi — zlovoljnim je tonom nadodao. 

— Moţda bismo mogli otići u Disnev World. Kladim se da će ti 

se svidjeti. 

Okrenula se prema njemu, a brada joj je zadrhtala. - Briga me 

hoću li te opet vidjeti. 

Neopisiva bol zgnječila mu je utrobu. — Ne misliš to ozbiljno. 

—Da mi bar nisi otac. —Heather... 

—Ne volim te. Nikad te nisam voljela. — Bez suza i 

skamenjena lica zagledala mu se u oči. - Voljela sam mamu, ali 

ne i tebe. —Nemoj tako, dušo. 

—Trebao bi biti sretan. To samo znači da ti ne mora biti ţao što 

me ne voliš. 

—Tko je rekao da te ne volim? Do vraga, zar su ti dečki to 

rekli? —Ti si mi rekao. 

—Nisam. O čemu, do vraga, govoriš? 

—Rekao si mi to na milijun načina. — Prebacila je ruksak na 

rame. 

— Ţao mi je zbog krađe, ali već to znaš. Moram ići.

Ne moraš me zvati. Ionako ću morati učiti pa ti se neću stići 

javljati. 

Okrenuvši se, hostesi je predočila ukrcajnu kartu i nestala u 

prolazu. 

Što je učinio?šSto je mislila pod tim da joj je na milijun načina 

pokazao da je ne voli? Majko Boţja, pošteno je zaribao! No, 

postupio je u najboljoj namjeri. Svijet je okrutan i potrebno je 

biti neumoljiv pri odgoju djece ili će se ona pretvoriti u probisvijete. 

Ipak, nije htio da ovako ispadne. 

I tad mu se prosvijetlilo daje ne moţe pustiti. Sheba i Daisy su 

bile u pravu. 

Progurao se mimo stjuardese i povikao niz prolaz. - Heather 

Pepper, vraćaj se ovamo ove sekunde! 

Uspaničena hostesa ispriječila mu se na putu. — Gospodine, 

mogu li vam pomoći? 

Putnici koji su ga dijelili od kćeri okrenuli su se kako bi provjerili 

zašto je došlo do zbrke, ali Heather se nije zaustavila. — 

Vraćaj se ovamo! Ĉuješ me? 

- Gospodine, pozvat ću osiguranje. Ako postoji problem... 

- Samo ga pozovite. To mi je kći, a ja ţelim da se vrati! 

Gotovo je došla do ulaza u zrakoplov kad ju je konačno sustigao. 

— Neću dopustiti da mi se vlastita kći obraća takvim 

riječima! Ni pod razno! — Povukao ju je u stranu i očitao joj 

bukvicu. — Ako misliš da ćeš s takvim stavom zbrisati teti 

Terry, grdno se varaš! Iz ovih stopa vraćaš svoje dupe u cirkus, 

mlada damo, i samo se nadam da ti se svidjelo čistiti za 

slonovima, jer to ćeš činiti cijelim putem do Floride! 

Zagledala se u njega, a oči su joj bile toliko razrogačene da su 

ga podsjetile na plavo-zelena jezerca. — Ostajem? 

- Nego što! I ţelim da mi pokaţeš malo poštovanja! — Glas 

mu se slomio. — Otac sam ti i bolje ti je da me voliš koliko ja 

volim tebe ili ćeš poţaliti! 

Privukao ju je k sebi, a ona gaje zagrlila, i premda su ih 

bezveznjaci u prolazu nabadali svojim torbama i aktovkama,

nije se obazirao. Grčevito je drţao svoju kćer, koju je volio svim 

srcem, ne namjeravajući je ikad više ispustiti. 

Bio je ponedjeljak na večer, rijetka prilika kad nije bilo večernje 

predstave i Alex je pozvao Daisy na izlazak. Njeţna glazba 

širila se prigušeno osvijetljenom prostorijom skupocjenog 

restorana u samom središtu Indianapolisa, u čijem su se kutu 

skrili. 

Sad kad se više nije brinula za Glennu, imala je osjećaj kao da 

joj je netko skinuo jedan teret s leđa. K tomu još, Bradv se vratio 

s Heather iz zračne luke. Bio je sav nakostriješen kad ga je 

upitala što se dogodilo, ali zamijetila je da djevojku drţi uz 

sebe. A ona cijelo ljeto nije djelovala toliko sretno. 

U neku ruku, Daisv je zaključila da su joj posljednja dva tjedna 

zapravo najbolja u cijelom ţivotu. Alex je bio toliko njeţan i 

pun ljubavi da joj se učinilo daje u pitanju potpuno drugi 

čovjek. Odlučila je na večer mu reći za bebu, iako je još uvijek 

smišljala kako to izvesti. 

Nasmiješio joj se, a bio je toliko zgodan da joj je srce poskočilo. 

Grubim muškarcima odijela baš ne pristaju, ali on je bio 

izuzetak. 

—Prekrasna si večeras. 

—Već sam se uplašila da sam se zaboravila odijevati. - Konačno 

nije osjetila potrebu reći mu koliko bi njezina majka bila 

zgodnija, moţda zato što joj izgled više nije bio toliko vaţan 

kao nekoć. Bezbroj je dana provela u trapericama i s konjskim 

re-pićem, bez trunke šminke na licu, i sad se osjećala poprilično 

glamurozno. 

— Osobno ti jamčim da nisi zaboravila ni na što. 

Nasmiješila se. Za večeru u restoranu odjenula je jedini lijep 

odjevni predmet kojim je raspolagala, a bila je to 

svilenkasto-satenska majica bez rukava boje kosti i kratka, 

ukoso odrezana suknja od iste tkanine. Napravila si je pojas od 

antikne zlaćane marame, omotavši je dvaput oko struka, kako 

bi se rubne resice objesile. Nakit joj se sastojao od vjenčanog

prstena i dviju većih naušnica od mat zlata. Kako nije htjela 

potrošiti novac na frizuru, kosa joj godinama nije bila tako 

duga i nakon što ju je tjednima nosila u repiću, djelovala je 

nevjerojatno seksi padajući joj po vratu i lebdeći iznad ramena. 

Konobar se pojavio kako bi odloţio dvije salate, a svaka je bila 

kombinacija artičoke, graška i krastavaca prelivenih umakom 

od malina i posutih komadićima feta sira. 

Kad je nestao, Daisy je prošaptala: — Moţda smo trebali 

naručiti običnu salatu. Ovo strahovito puno košta. 

Alex se nasmiješio na njezinu zabrinutost. — Ĉak i siromašni 

znaju kako ponekad proslaviti. 

—Znam, ali... 

—Ne brini, ljubavi, uklopit ću to u budţet. 

Potajno je odlučila idućih nekoliko tjedana spravljati jeftine 

obroke kako bi nadoknadila trošak. Iako joj je rijetko kad 

spominjao novac, nagađala je da fakultetski profesori ne 

zarađuju puno. 

—Sigurna si da nećeš vina? 

—Ne, hvala. - Popila je gutljaj soda-vode i prisilila se skrenuti 

pogled od tekućine koja je blještala u njegovoj čaši. Naručio je 

jednu od najskupocjenijih boca u jelovniku i premda bi rado 

popila gutljaj, nije namjeravala riskirati s obzirom na bebu. 

Ne, uistinu ne bi trebali tako rasipati novac. Ĉim dovrše 

turneju, pronaći će posao i raditi sve do poroda, kako bi mogla 

pokriti dodatne troškove. Iako četiri mjeseca ranije takvo što 

uopće nije mogla zamisliti, sad je pomisao na teţak rad uopće 

nije zabrinjavala. Bila je zadovoljna osobom u koju se 

pretvorila. 

— Jedi. Volim te gledati kako guraš vilicu u usta. — Glas mu se 

produbio poprimajući zavodnički ton. — To me podsjeća na 

druge stvari koje radiš ustima. 

Obrazi su joj se zarumenjeli. Posvetila je paţnju salati i sa 

svakim zalogajem osjetila kako je promatra. Erotske slike 

počele su joj izranjati pred očima. 

— Prestani! — Na rubu očaja odloţila je vilicu.

On je pak svojim jakim i izduljenim prstima pomilovao noţicu 

vinske čaše, a onda palcem prešao po rubu. — Što da 

prestanem? —Zavoditi me! 

—Mislio sam da voliš kad te se zavodi. 

— Ne kad sam u potpunosti odjevena i sjedim usred restorana. 

— Tako znači. Vidim da nosiš grudnjak ispod te majice. Imaš li 

i gaćice? 

—Naravno. — Još nešto? 

—Ne. Nosim sandale pa sam preskočila najlonke. 

— Odlično. Sad me dobro slušaj. Ustani i odi na toalet. Svući 

svaki djelić donjeg rublja i ubaci ga u torbicu. A onda se vrati. 

Vrućina joj se skupila u najskrovitijim dijelovima tijela. 

-Naravno da neću! 

—Znaš li što se dogodilo kad je posljednji puta jedna 

pripadnica obitelji Petroff odbila poslušati Romanova? 

—Mislim da ću upravo saznati. —Izgubila je glavu. 

—Razumijem. 

— Nećeš još zadugo, ostaneš li bez glave. Imaš deset sekundi. 

Iako joj se na licu moglo prepoznati nezadovoljstvo, osjetila 

je kako joj puls tuče u skladu s njegovom zločestoćom. —Je li to 

zapovijed Njegova Visočanstva? 

— Nego što da jest, mala. 

Njegove su je riječi poput uzbudljivih dodira gotovo svukle do 

koţe, ali uspjela je stisnuti usnice i ustati od stola glumeći 

pritom nevoljkost. - Gospodine, vi ste tiranin i despot. 

Napustila je blagovaonicu praćena njegovim grlenim 

smijehom. 

Kad se pojavila za pet minuta, odmah je pohitala na svoje 

mjesto. Iako su svjetla bila prigušena, bila je uvjerena da svi u 

prostoriji mogu primijetiti daje gola ispod tanke 

svilenkasto-satenske tkanine. Alex ju je otvoreno odmjerio dok 

je prilazila i u njegovu je stavu bilo arogancije, stoje samo još 

više potvrdilo činjenicu daje pravi Romanov. 

Dok se smještala do njega na klupicu, obgrlio ju je rukom oko 

ramena i prstom joj prošao preko ključne kosti. — Namjeravao

sam te natjerati da otvoriš torbicu i pokaţeš mi donje rublje, 

kako bih provjerio jesi li me poslušala, ali čini mi se da to neće 

biti potrebno. 

—Sve se vidi, zar ne? - Pogled joj je pobjegao u stranu. — Sad 

svi znaju da sam gola, a sve je to tvoja krivica. Nisam ti trebala 

dopustiti da me nagovoriš. 

Uvukao joj je ruku ispod kose i uhvatio je za zatiljak. — Koliko 

seja sjećam, nisi baš imala izbora. Bila je to zapovijed Njegova 

Visočanstva, zar ne? 

Mučio ju je na slamčicu, ali je uţivala u svakoj sekundi. Ošinula 

gaje pogledom kako se ne bi slučajno zaustavio. — Ne 

ispunjavam takve zapovijedi. 

Nagnuo se i usnicama joj dodirnuo usnu resicu. — Dovoljno je 

da zapucnem prstima, ljubavi, i završit ćeš u tamnici. Jesi li 

sigurna da ne ţeliš razmisliti o svojoj odluci? 

No, konobar ju je spasio odgovora. Za njezina odsustva uklonio 

je ostatke salate i sada donio glavno jelo. Alexje naručio grilani 

losos, a ona tjesteninu. Njezini su linguini bili prepuni mirisnih 

trava i debeljuškastih, sočnih račića, izmiješanih sa svakojakim 

svjeţim povrćem. Kušala je jelo pokušavajući zaboraviti daje 

gotovo naga, ali on joj to nije dopustio. 

—Daisy? 

—Hmm. 

—Ne ţelim te činiti nervoznom, ali... 

Rastvorio je ubrus koji je prekrivao košaricu prepunu toplog 

peciva i pregledao sadrţaj. Kako je svako pecivo bilo identično, 

nije shvatila zašto mu je potrebno toliko vremena kako bi 

izabrao, osim ako mu namjera nije bila drţati je u neizvjesnosti. 

— Što je? - upitala je. — Reci. 

Rastvorio je pecivo i polako ga premazao putrom. — Ako me 

večeras ne zadovoljiš u potpunosti... — Pogledao ju je, i oči su 

mu se ispunile laţnim kajanjem. — Bojim se da ću te morati 

predati svojim ljudima. 

—Molim! — Gotovo je skočila s jastučića.

—Samo mali poticaj za nadahnuće. — I s đavoljim osmijehom 

uronio je svoje jake bijele zube u pecivo i rastrgao ga. 

Tko bi rekao da tako ozbiljan i teţak muškarac moţe biti tako 

domišljat ljubavnik? Zaključivši da je za tu zločestu igru 

potrebno dvoje, ljupko mu se nasmiješila. — Razumijem, Vaše 

Visočanstvo. Vaša me kraljevska veličina toliko straši da mi nije 

ni najmanja ţelja razočarati vas. 

Jednu je obrvu đavolje podigao, a onda nabo račića s njezina 

tanjura i prinio ga njezinim usnicama. - Rastvori mi se, ljubavi. 

Polako gaje usisala, istodobno prelazeći prstima po 

unutrašnjosti njegova lista, zahvalna na slabom osvjetljenju i 

povučeno-sti klupice, čime su bili pošteđeni javne sramote. S 

uţitkom je osjetila kako mu se potkoljenični mišići stišću i znala 

da ni pribliţno nije onoliko ravnodušan kakvim se doima. 

—Jesu li ti noge prekriţene? — upitao je. 

-Da. 

—Onda ih raskriţi. Gotovo se ugušila. —I drţi ih tako ostatak 

večeri. 

Hrana joj je iznenada postala bezukusna i sve o čemu je mogla 

razmišljati bilo je kako što prije napustiti restoran i uvaliti se u 

krevet. 

Razmaknula je noge nekoliko centimetara. Dodirnuo joj je 

koljeno ispod stolnjaka, a glas mu više nije zvučao toliko 

ravnodušno. —Jako dobro. Znaš izvršavati zapovijedi. 

—Ugurao joj je ruku pod suknju i pomilovao unutarnju stranu 

butine. 

Njegova nevjerojatna odvaţnost ostavila ju je bez daha i u tom 

se trenutku osjećala poput robinje ponuđene budućem caru na 

obljub. Malaksala je od tako pohotne misli. 

Iako nisu jedno drugome ukazali da valja poţuriti, na brzinu su 

pojeli hranu i odbili kavu i desert. I ubrzo su krenuli natrag. 

Nije joj se obratio sve dok nisu ušli u prikolicu, a onda je bacio 

ključeve na pult i okrenuo se prema njoj. —Jesi li se večeras 

dovoljno naigrala, ljubavi?

Dodir svile na goloj koţi i njihovo flertanje pred očima javnosti 

oslobodilo ju je inhibicija, ali još uvijek se osjećala mrvicu glupo 

kad je oborila pogled pokušavajući ostaviti dojam servilnosti. 

- Kako god ţeli Vaše Visočanstvo. 

Nasmiješio se. — Onda me svući. 

Skinula mu je sako i kravatu, raskopčala košulju i spustila 

usnice na njegova prsa. Svilenkast dodir malja zagolicao joj je 

usnice, a koţa mu se najeţila. Jezikom mu je dodirnula tvrdu, 

smeđu bradavicu. Prsti su joj bili nespretni dok je petljala s 

kopčom na remenu i kad ju je na posljetku rastvorila, bacila se 

na zatvarač. 

— Prvo se ti skini — odvratio je. — I daj mi tu maramu. Ruke 

su joj drhtale dok je odmatala zlatnu maramu. Predala 

mu ju je, a potom skinula naušnice i zbacila sandale. Jednim je 

pokretom preko glave svukla majicu razotkrivajući grudi. 

Kopča na suknji popustila joj je pod prstima, a podatna svila 

skliznula niz bokove. Izašla je iz nje i naga se postavila pred 

supruga. 

Rukom je krenuo niz njezino tijelo, s ramena na dojku, preko 

rebara do butine, kao da obiljeţava svoje vlasništvo. Osjetila je 

kako joj uspaljena tekućina juri kroz tijelo slijedeći njegov dodir 

i paleći je, sve dok joj nije postalo teško stajati. Zadovoljno je 

provukao zlatnu maramu kroz ruku i pustio da mu rese polako 

prođu kroz prste. 

Prepoznala je u tome erotsku prijetnju i nije bila u stanju 

odvojiti pogled od blještave tkanine. Što namjerava učiniti s 

njom? 

Ostala je bez daha kad ju je omotao oko njezina vrata i pustio 

da padne prekrivajući joj grudi. Uhvativši krajeve rukama, 

polako je povukao prvo jedan pa drugi. Naprijed, natrag. 

Zlaćane niti uvezene u svilu lagano su joj, poput noktiju, greble 

bradavice, a topao i opipljiv uţitak proširio joj se trbuhom. 

Oči su mu poprimile tamnu boju odstajala konjaka. — Kome 

pripadaš? 

— Tebi — prošaptala je. Zakimao je. — Samo da se zna.

Razodjenula ga je do kraja. Kad je ostao nag, dlanovima je 

prešla preko njegovih butina osjećajući tvrdu teksturu koţe i 

mišića. Bio je veličanstveno uzbuđen. Osjetila je teţinu u 

grudima i poţeljela nastaviti, ali se prvo odlučila predati 

fantaziji. 

- Što ţeliš od mene? - upitala je. 

Ĉeljust mu je bila stisnuta i ispustio je neartikuliran zvuk 

duboko u grlu, kad joj se rukama naslonio na ramena i spustio 

je. 

-Ovo. 

Srce joj je eksplodiralo. Slijedila je njegovu prešutnu zapovijed i 

voljela ga onako kako je ţeljela. Zaboravila je na vrijeme i 

unatoč podređenom poloţaju u kojemu se nalazila, nikad prije 

nije se osjetila toliko moćnom. Zvuči uţitka koje je ispuštao 

potpaljivali su njezino uzbuđenje, dok su mu ruke, zapetljane u 

njezinoj kosi, bez riječi govorile koliko je ţeli. 

Osjetila je ukočenost njegovih mišića pod dlanovima, kao i 

tanki film znoja na koţi. A onda ju je bez upozorenja podigao 

na noge i povukao na krevet. 

Odmaknuo se kako bi joj se zagledao u oči. — Dobro to izvedi i 

ponovno ću ti dopustiti da me zadovoljiš. 

Oh, Boţe. Zasigurno je osjetio kako drhti, jer je s uţitkom 

zaškiljio. Rastvorila je noge. 

- Ne odmah. — Zubima joj je uhvatio resicu i lagano je gricnuo. 

— Prvo te moram kazniti. 

- Kazniti? - Ukočila se prisjetivši se bičeva pohranjenih ispod 

kreveta, tik ispod njihovih bokova. 

- Uzbudila si me, a nisi dovršila što si započela. 

- Zato što si... 

- Dosta. — Ponovno se povukao i pogledao je s uzvišenom 

arogancijom Romanova. 

Osjetila je kako se opušta. Ne, neće je ozlijediti. 

- Kad budem htio tvoje mišljenje, ţeno, dat ću ti na znanje. 

Dotad bi ti bilo pametno drţati jezik za zubima. Moji kozaci 

dugo nisu bili sa ţenom.

Namrštila se dajući na znanje daje malo pretjerao. 

Jedan kut usana lagano mu je zadrhtao, ali je uspio obuzdati 

osmijeh. Umjesto toga, oborio je glavu i usnicama prešao po 

unutrašnjosti njezine butine. — Postoji samo jedna 

odgovarajuća kazna za roba koji ne moţe biti tih. Okrutno 

bičevanje jezikom. 

Strop se zavrtio kad je ispunio svoju prijetnju i prenio je u 

kraljevstvo čistog uţitka i praiskonske ekstaze. Tijelo mu je 

postalo sklisko, a rameni mišići se skupili pod njezinim 

rukama, ili nije namjeravao odustati. Tek kad gaje stala 

preklinjali, na posljetku joj je ispunio slatku ţelju za kojom je 

očajnički ţudjela i ušao u nju. 

Prodirao je duboko i iskreno, a sva zločestoća nestala mu je iz 

očiju. - Sad te ţelim voljeti — prošaptao je. 

Oči su je zapekle od suza dok je izgovarao riječi koje je čeznula 

čuti. Uhvatila mu se za tijelo i oboje su se prepustili ritmu 

bezvremenom poput otkucaja njihovih srca. Kretali su se kao 

jedno i osjetila je kako je njegova ljubav ispunjava i zapljuskuje 

ulijevajući joj se u dušu. 

Zajedno su se vrtjeli u kovitlacu, jedan muškarac ijedna ţena, 

poput zemlje i neba, i svi elementi nastanka stopili su se u 

savršen spoj. 

Kad se čin priveo kraju, osjetila je neopisivu radost i uvjerenje 

da će sve među njima biti kako treba. Ţelim te voljeti, rekao joj 

je. Nije rekao ţelim voditi ljubav s tobom, već ţelim te voljeti. I 

to je i učinio. Da je to izgovorio stotinu puta, ne bi je mogao 

ništa više voljeti. 

Bacila je pogled prema njemu. Leţao je na drugoj strani jastuka, 

okrenut prema njoj, a njegove napola zatvorene oči bile su 

snene. Pomilovala ga je po jagodičnoj kosti, na što je okrenuo 

glavu i usnice priljubio za njezin dlan. 

Protrljala mu je palcem čeljust, s uţitkom prelazeći preko 

lagane brazgotine. — Hvala ti. 

—Ja bih tebi trebao zahvaliti. 

- Nadam se da to znači da me nećeš dati svojim kozacima?

- Ne bih te ni s kim dijelio. 

Zbog erotske igrice smetnula je s uma odluku da će mu reći za 

bebu te večeri. 

- Nisi već jako dugo spominjao razvod. 

Lice mu je odmah poprimilo umoran izraz. Okrenuo se na leđa. 

— Nisam razmišljao o njemu. 

Obeshrabrilo ju je njegovo povlačenje, ali pretpostavila je da 

neće biti lako i stoga je nastavila dalje što je njeţnije mogla. 

-Drago mi je. Nije lijepo razmišljati o tome. 

Zabrinuto ju je pogledao. — Znam što mi ţeliš reći, ali ne mogu 

to još učiniti. Daj mi još malo vremena, moţe? 

Zakimala je osjećajući srce u grlu. 

Djelovao je toliko izgubljeno, poput divlje ţivotinje koju je 

netko doveo preblizu civilizaciji. - Do daljnjega ćemo dan po 

dan. 

Znala je da je najgore što mu moţe učiniti ucijepiti osjećaj 

zatočeništva, a činjenica da još uvijek ne inzistira kako će im 

brak okončati za dva mjeseca ulilo joj je samopouzdanje da 

ipak mrvicu još pričeka. — Naravno. 

Podigao se i naslonio na jastuke podignute uz naslon kreveta. 

— Znaš li ti da si najbolje što mi se dogodilo u ţivotu? 

- Kako da ne. 

Nasmijao se i osjetila je da se opušta. Okrenula se na trbuh, 

naslonila na laktove i jagodicama prstiju stala se poigravati 

maljama na njegovim prsima. - Nije li Katarina Velika bila 

pripadnica Romanovih? 

-Da. 

- Negdje sam pročitala da je bila pohotne prirode. 

- Imala je cio niz ljubavnika. 

- Ali i veliku moć. — Nagnula se i zarila mu zube u pektoralni 

mišić. Poskočio je kad ga je ponovno ugrizla. 

- Au! - Uhvatio ju je za bradu i primaknuo je. - Što se točno 

mota tom tvojom bolesnom glavicom? 

- Samo sam zamišljala sve te snaţne muškarce koji su bili 

prisiljeni pokloniti se Katarini Velikoj.

-Aha. 

- Koji su bili prisiljeni opsluţivati je. Podavati joj se. -Opa. 

Usnicama je prešla preko njegovih. - Na tebi je red da budeš 

rob, frajeru. 

Na trenutak je ostao zabezeknut, a onda iz petnih ţila 

uzdahnuo. — Mislim da sam umro i da sam u raju! 

297 

Cjeli je tjedan bio nemoguć. Otkako su izašli na večeru i vratili 

se igrati erotske igrice, neprestano je traţio izlike kako bi se 

posvađao s njom, a sad ju je i namršteno gledao obrisavši si 

znoj s čela gornjim dijelom podlaktice. 

—Nisi li mogla natočiti benzina kad si išla u grad po 

namirnice? —Oprosti. Nisam primijetila daje prazan. 

—Nikad to ne primjećuješ - svađalački je odbrusio. - Zar misliš 

da ga voziš na zrak? 

Stisnula je zube. Moţda mu se previše pribliţila one noći pa se 

sada pokušava distancirati. Iako je uspijevala izbjegavati 

granate koje je šibao u njezinu smjeru, bivalo joj je sve teţe 

obuzdavati se. Prisilila se odgovoriti razumnim tonom. — 

Nisam znala da ţeliš da natankiram. Uvijek si ti to činio. 

—E pa za slučaj da nisi primijetila, u posljednje sam vrijeme 

zatrpan poslom. Konji su nam se razbolili, vatra je izbila u 

kuharskom šatoru, a sad imam i inspektora koji me ucjenjuje i 

prijeti da će nam naplatiti cio niz prekršaja koje uopće nismo 

zasluţili. 

—Znam da si pod velikim pritiskom. Da si mi rekao, naravno 

da bi to učinila umjesto tebe. 

- To sam i mislio. A koliko si to puta dosad uopće učinila? U 

sebi je nabrojala sveukupno pet. — Nijednom. Ali mogu 

naučiti. 

- Ne moraš. - Ljutito se pokupio. 

No, više nije mogla drţati jezik za zubima. Spustivši ruku na 

bok, dobacila je: — I tebi ugodan dan! 

Zaustavio se, okrenuo i prostrijelio je pogledom. — Ne izazivaj.

Prekriţila je ruke i vrhom tenisice udarila o zemlju. Samo zato 

što pokušava pobjeći od siline osjećaja s kojima se ne zna nositi, 

ne znači da se moţe iţivljavati na njoj. Već tko zna koliko dana 

pokušava biti strpljiva, ali prevršio je svaku mjeru! 

Stisnuo je čeljust i ljutito se vratio. 

No, ona se zakopala na mjestu odbijajući se pomaknuti. 

Zaustavio se tik ispred nje, namjerno se nadvijajući kako bi je 

zastrašio. 

I morala si je priznati da mu to polazi za rukom. — U čemu je 

problem? — zareţao je. 

Znajući da je cijela svađa besmislena, njegov nalet zločestoće 

natjerao ju je na osmijeh. — Ako ti ikad itko kaţe da si lijep kad 

bjesniš, znaj da laţu. 

Zarumenio se i na trenutak je pomislila da će eksplodirati. No, 

umjesto toga, podigao ju je za laktove i pritisnuo na kola sa 

šećernom vunom. Potom ju je stao ljubiti, sve dok nije ostala 

bez daha. 

Kad ju je konačno vratio na noge, izgledao je još lošije 

raspoloţen nego prije poljupca. — Oprosti — povikao je. 

To nije bila dojmljiva isprika i dok je ljutito odlazio, više je 

djelovao poput razbjesnjelog tigra nego poput supruga kojemu 

je istinski ţao. Iako je znala da pati, više nije imala strpljenja. 

Zašto sve mora toliko oteţati? Zašto jednostavno ne moţe 

prihvatiti činjenicu da je voli? 

Prisjetila se ranjivosti koju je prepoznala u njegovim očima one 

noći kad ju je zamolio da mu da još malo vremena i stoga je 

pretpostavila da se boji imenovati osjećaje koje gaji prema njoj. 

Zasigurno ga razdire konflikt između emocija i slike koju je 

izgradio o sebi. 

Uvjeravala se daje tako, jer je druga opcija - daje moţda uopće 

ne voli — bila nezamisliva, posebice s obzirom da mu još uvijek 

nije rekla za bebu. 

A za taj je kukavičluk imala svakojake izlike. Kad su se stvari 

dobro razvijale medu njima, nije htjela riskirati i uništiti 

harmoniju, a sad kad se sve raspadalo, izgubila je hrabrost.

Ali ipak je to dokaz kukavičluka i prisilila se pogledati istim u 

oči. S nevoljama se valja obračunati, a ona im je, umjesto to ga, 

još uvijek bjeţala. Gotovo je mjesec dana proteklo otkako je 

napravila test na trudnoću i premda je procijenila daje dva i pol 

mjeseca trudna, nije otišla liječniku jer nije htjela riskiran da 

sazna. Ĉinjenica da se izvrsno brine za sebe nije bila opravdanje 

što nije započela s odgovarajućom medicinskom njegom, 

posebice s obzirom da se još mora uvjeriti da bebu nisu oštetile 

antibebi pilule koje je uzimala prije nego je saznala da nisu oba 

vile svoj dio posla i stoga je ostavile trudnom. 

Ugurala je prste u dţepove traperice i odlučila. Više neće bit i 

odgoda. S njim je sada nemoguće ţivjeti pa stoga čemu duljiti 

agoniju? Izvijestit će ga prije spavanja. Za tu je bebu potrebno 

dvoje i vrijeme je da oboje preuzmu odgovornost. 

Ĉim je poslijepodnevna predstava završila, otišla ga je 

potraţiti, ali »pick upa« nije nigdje bilo. Odmah se unervozila. 

Toliko je to dugo odgađala i sad je htjela da se što prije okonča. 

Iduću je priliku trebala dobiti za večerom, ali problemi s 

lokalnim inspektorom zadrţali su ga sve dok nije nastupilo 

vrijeme za večernju predstavu. I dok je prilazila straţnjem 

ulazu kako bi pričekala na početak njihova nastupa, ugledala 

gaje kako stoji sa strane s Mishom, koji je bio lagano privezan 

za kolac. Bič mu je bio omotan oko ramena, a njegov vrh 

slobodno je visio na prsa. Povjetarac mu je kuštrao tamnu kosu, 

sumrak pak bacao tamne sjene na profil. 

Bio je sam, gotovo kao daje oko sebe iscrtao nevidljiv krug, 

kojim isključuje sve druge u svijetu pa tako i nju. Štoviše, 

posebice nju. Crvene šljokice na njegovu pojasu zabljesnule su 

kad je rukom prešao preko Mishinih butina, a ona je osjetila 

kako samo još više bjesni. Zašto se mora tako tvrdoglaviti? 

Prišla mu je baš u trenutku kad je publika u šatoru prasnula u 

smijeh na nastup klaunova. Misha je frknuo i zabacio glavu. Sa 

strahom gaje odmjerila. Koliko god već nastupala, nije se 

uspjela naviknuti ni na jedan dio točke pa tako ni na onaj

uţasan trenutak kad bije Alex povukao na sedlo i smjestio pred 

sebe. 

Zaustavila se na određenoj udaljenosti. — Bi li mogao pronaći 

nekoga da te zamijeni nakon predstave? Moramo razgovarati. 

Bio joj je leđima okrenut i namještao sedlo. - Morat ćeš 

pričekati. Imam previše posla. 

Bila je to točka na »i«. Ne počnu li raspravljati o problemima, 

nikad neće biti sposobni imati onakav brak kakav je oboma 

potreban! — Što god trebao učiniti, morat će pričekati. 

Naglo se okrenuo, a široki rukavi njegove bijele košulje 

zalelujali su. — Gle, Daisy, ako ovo ima veze s benzinom, rekao 

sam ti da mi je ţao. Znam da u posljednje vrijeme nisam baš 

najdruţeljubiviji, ali izmučio me ovaj tjedan. 

- Već si preţivio gomilu takvih tjedana i nijednom se nisi 

iţivljavao na meni. 

- Na koliko ti se načina moram ispričati? 

- Ovo nema veze s isprikom, nego s razlozima zašto me odbijaš 

od sebe. 

- Pusti to sad, moţe? 

- Ne mogu. — Nastup klauna privodio se kraju i znala je da 

nemaju vremena za razgovor, ali kako je započela, više se nije 

mogla suzdrţati. — Nalazimo se na emocionalnom vrtuljku i 

zbog toga oboje patimo. Moramo razgovarati jer nam se nudi 

budućnost. 

Dodirnula mu je ruku iščekujući da će je povući, ali kako to nije 

učinio, smogla je samopouzdanje nastaviti dalje. - Ovih 

posljednjih nekoliko mjeseci bili su mi najljepši u ţivotu. 

Pomogao si mi shvatiti tko sam, a moţda sam i ja tebi pomogla 

u istom. 

Lagano je spustila dlan na njegova prsa i kroz svilenu tkaninu 

prepoznala otkucaje njegova srca. Papirnati cvijet uguran medu 

njezine grudi zašuškao je, a vrh biča koji je nosio dodirnuo joj i 

ruku s bočne strane. — Nije li to ljubav? Da nam je bolje kad 

smo zajedno nego kad smo sami? Odgovaramo jedno drugome. 

— I riječi koje je tako dugo zadrţavala neplanirano su izletjele

same od sebe. — I bit ćemo dobri roditelji bebi koja se treba 

roditi. 

Na trenutak sve se činilo posve normalnim. A onda se iznenada 

promijenilo. Vratne tetive su mu iskočile, a oči se zacrnile od 

silnog straha. Lice mu se iskrivilo u masku bijesa. 

Odmah je povukla ruke k sebi i premda ju je instinkt 

upozoravao da pobjegne, znala je daje u međuvremenu ojačala 

i nije se maknula s mjesta. - Nisam planirala ostati trudna. Ne 

znani čak ni kako se to dogodilo. Ali ne namjeravam ti lagati i 

reći da mije ţao. 

Jedva je uspio razdvojiti blijede usnice. — Vjerovao sam ti. 

— Nisam pogriješila. 

Vratni mišići su mu se napinjali, a šake stiskale uz bokove. Na 

trenutak je čak pomislila da će je udariti. — Koliko si već 

trudna? —Oko dva i pol mjeseca. —A koliko dugo znaš? 

—Moţda mjesec dana. 

—Znaš već mjesec dana, a tek si mi sada odlučila priznati? 

—Bojala sam se. 

Agresivna glazba dosegla je vrhunac označavajući kraj 

klaunovske točke. Oni su sljedeći. Digger, koji je bio zaduţen 

odaslati Mishu u arenu na vrhuncu glazbe, pojavio se kako bi 

preuzeo konja. 

Alex ju je zgrabio za ruku i odvukao je u stranu. — Neće biti 

nikakve bebe, razumiješ li me? 

—Ne... ne razumijem. 

—Sutra u jutro uzimamo slobodan dan, a kad se vratimo više 

neće biti bebe. 

Šokirano se zagledala u njega. Ţeludac joj se stisnuo i zglobove 

prstiju nabila je u usta. Gomila u glavnom šatoru je utihnula 

kad je Jack Daily započeo teatralnu najavu Alexija Kozaka. 

—Aaaa sada, Cirkus braće Quest s ponosom predstavlja... 

—Ţeliš da pobacim? — prošaptala je. 

—Ne gledaj me kao da sam čudovište! Da se nisi usudila! Još 

sam ti na početku rekao kako stvari stoje. Otvorio sam ti dušu 

pokušavajući te navesti da shvatiš. Ali, kao obično, ti si

zaključila da si pametnija. Premda ti nije moguće vjerovati 

nijednog prokletog trenutka, zaključila si da znaš bolje od mene 

što ţelim. 

—Ne obraćaj mi se tako. 

- Vjerovao sam ti — zareţao je kad su prvi zvuci balalajke 

zalebdjeli noćnim zrakom najavljujući njihov ulazak. — Doista 

sam vjerovao da uzimaš pilule, što znači da si mi sve vrijeme 

lagala. 

Odmahnula je glavom i pobunila se protiv ţuči koja joj se 

podigla u grlo. — Neću pobaciti. 

- Nego što da hoćeš! Postupit ćeš kako ti kaţem! 

- Ali ti to zapravo ne ţeliš. To je ruţno i pokvareno. 

- Ne onoliko pokvareno koliko to što si ti izvela! 

- Alex — zasiktao je jedan od klaunova dozivajući ga. — Ti si 

na redu! 

Strgnuo je namotani bič s ramena. — Nikad ti ovo neću 

oprostiti, Daisy. Ĉuješ li me? Nikad! — Naprasito se pokupivši, 

ušao je u glavni šator. 

Ona je ostala obamrlo stajati. Spopao ju je toliko dubok i gorak 

očaj da nije mogla disati. Oh, Boţe, kako je bila glupa! 

Zaključila je daje voli, a on je sve vrijeme bio u pravu. Ne zna 

voljeti. Kad joj je rekao da nije u stanju, odbila je povjerovati i 

sad će platiti cijenu! 

I tad se, doduše prekasno, prisjetila stoje pročitala o muškim 

tigrovima. Oni ne ţele imati ikakve veze s obiteljskim ţivotom. 

Ne samo da se ne bavi svojim mladuncima nego ih čak ne 

moraju ni priznati kao svoje. 

Alex je to odveo još jedan korak dalje. Htio je da ta iskra ţivota 

u njoj, koja joj je postala toliko dragocjena, ugasne prije nego se 

uopće domogne prvog udisaja. 

- Probudi se, Daisy! Na tebi je red! — Madeline ju je zgrabila i 

ugurala kroz straţnji ulaz u veliki šator. 

Reflektor ju je iznenada obasjao pa je, dezorijentirana, podigla 

ruku pokušavajući si zakloniti oči.

- ... i nitko među nama ne moţe u potpunosti shvatiti hrabrost 

koju je ova nevina mlada ţena smogla kako bi ušla u arenu sa 

svojim suprugom. 

Posrnula je mehanički se krećući prema ritmu balalajke, dok je 

Jack pleo svoju priču o mladenki odrasloj u samostanu i 

njezinom moćnom kozaku. No, gotovo da nije načula nijednu 

riječ. Bila je svjesna samo Alexa, izdajnika, koji je stajao nasred 

arene. 

Mrlje grimiznih šljokica prekrivale su bič koji mu se motao 

preko vrha blještavih crnih čizama, plava svjetla treperila su 

mu u tamnoj kosi, a oči poprimile blijedozlaćanu boju kao u 

zvijeri stjerane u kut. Ostala je stajati u sitnom krugu svjetla 

kad je bič započeo svoj ples. Ali ovaj puta u njemu nije bilo ni 

trunke zavođenja. Bio je mahnit i neobuzdan, čisti prikaz bijesa. 

Publika je njegovu ulogu popratila s odobravanjem, no kako se 

predstava razvijala, ne i njezinu. Nije uspjela uspostaviti 

komunikaciju. Štoviše, kad joj je presjekao papirnatu cjevčicu u 

ustima, nije se ni lecnula. Mehanički je odrađivala svoju ulogu. 

Prepustila se očaju i nije bila u stanju osjetiti išta drugo. 

Ritam njihova nastupa polako se raspao. Jedna je cjevčica bila 

uništena u dva poteza, a druga u četiri. Zaboravio je na novinu 

s papirnatim cvijetom i kad joj je ručne zglobove obmotao 

bičem, publika se neugodno promeškoljila, gotovo kao da moţe 

osjetiti napetost medu njima. Ono stoje nekoć bio čin zavođenja 

odjednom je zračio nasiljem. Umjesto da mladoţenja pokuša 

pridobiti ljubav svoje supruge, gledateljima se učinilo da 

svjedoče napadu muţjaka grabeţljivca na sitno i krhko ţensko 

stvorenje. 

Alex je osjetio što se događa i ponos mu se probudio. Omota li 

je još jednom bičem, u potpunosti će odbiti publiku. No, trebao 

mu je završni potez kako bi okončao nastup i Diggeru dao znak 

da oslobodi Mishu. 

Zamijetila je kako mu se oči spuštaju na grimizni papirni cvijet 

koji joj se ugnijezdio medu grudima i tek je tada shvatila da je 

zaboravio na njega. Lagano kimnuvši glavom dao joj je na

znanje što namjerava učiniti. Ona ga je tupo pogledala. Htjela je 

da cijela stvar što prije okonča kako bi se mogla povući i skriti 

pred svijetom. 

Glazba balalajke bivala je sve glasnija, a ona se uhvatila kako ga 

gleda u oči. Da se nije smrznula na mjestu, moţda bi u njima 

prepoznala vlastitu patnju i bol. 

Povukao je ruku unatrag i trznuo zglobom. Vrh biča poletio je 

prema njoj kao i mnogo puta dotad, ali ovaj puta učinilo joj 

se da promatra usporenu snimku. I dok je s čudnim osjećajem 

ravnodušnosti iščekivala da se papirnate latice razlete, 

prenerazila ju je zastrašujuća bol. 

Zrak joj je iščupan iz pluća, a tijelo popustilo pod vatrenim 

mlazom, koji ju je spalio od ramena do butine. Arena se 

iznenada zavrtjela, a ona je pokleknula. Proteklo je nekoliko 

sekundi prije nego je šatorom odjeknula bučna i vesela 

melodija, u zastrašujućem kontrastu sa zapanjujućom boli koja 

joj je onemogućavala disanje. Osjetila je kako je snaţe ruke 

podiţu, nakon čega su klaunovi ujurili u arenu. 

Bila je svjesna svega, iako nije ţeljela biti, i načula je molitvu iz 

tuđih usta. Ţivahna glazba, ţamor publike, Jackov umirujući 

glas, sve je to odjekivalo s druge strane zida boli kojim je bila 

odijeljena. 

— Mičite se! Mičite se! 

Alexov glas. Nosio ju je kroz straţnji ulaz. Neprijatelj. Izdajica. 

Osjetila je tlo na leđima, tvrdo i hladno. Poloţio ju je uz bočnu 

stranu glavnog šatora. Potom se nagnuo nad nju blokirajući 

drugima pogled. — Dušo, ţao mi je! Oh, Boţe, Daisy, tako mi je 

ţao! 

Posljednjim atomima snage okrenula je glavu od njega prema 

prašnjavom najlonu i kad mu je ruka dodirnula poderane 

djeliće njezine haljine, od boli je ostala bez daha. 

Usnice su joj bile suhe i obamrle. Jedva ih je uspjela razdvojiti. 

— Ne... diraj... me. 

— Moram ti pomoći! - Disanje mu je bilo brzo i plitko. — 

Odnijet ću te u prikolicu!

Zastenjala je kad ju je podigao, mrzeći ga što je pomiče i 

dodatno ozljeđuje. Uspjela je udahnuti i reći mu: — Nikad ti 

neću oprostiti. 

— Da... znam, znam. 

Vatreni trag širio joj se od ramena preko unutarnje strane dojke 

i nastavljao preko trbuha do kuka. Toliko ju je silno prţio da 

nije bila ni svjesna koliko je njeţno nosi preko parcele u 

prikolicu, gdje ju je poloţio na krevet. 

Ponovno je okrenula glavu, ugrizavši se za usnicu kako ne bi 

zavrištala, kad joj je krenuo odvajati uništenu haljinu od tijela. 

- Dojka ti je... — Isprekidano je udahnuo. — Imaš brazgotinu. 

I... koţa nije popucala, ali ostat će ti modrica. 

Madrac se pomaknuo kad ju je napustio, ali se odmah vratio. 

Prebrzo. - Osjetit ćeš hladnoću. Stavljam ti oblog. 

Trznula se kad je mokrim ručnikom prekrio ţigosanu koţu i 

čvrsto zaţmirila sileći vrijeme da što prije prođe. 

Ĉim je ručnik upio toplinu, uklonio gaje i nadomjestio novim. 

Ponovno je madrac utonuo kad se spustio do nje. Obratio joj se 

njeţnim i promuklim glasom: 

—Ja nisam... nisam onakav kakvim se činim. Poučavam, ali... 

ujedno kupujem i prodajem ruske umjetnine. I obavljam 

konzultantske poslove za neke od najvećih muzeja u drţavi. 

Suze su joj izbijale kroz kapke i klizile niz lice kapajući na 

jastuk. Kad su oblozi konačno stali polučivati učinak, bol se 

pretvorila u tupo kljucanje. 

Njegove su riječi bile čudne i nekako nesigurne. — Smatraju me 

vodećim autoritetom za rusku ikonografiju u... u Sjedinjenim 

Drţavama. Imam novaca. I ugled. Ali nisam htio da to znaš. 

Htio sam da me doţiviš neobrazovanom seljačinom koja jedva 

spaja kraj s krajem. Htio sam te... prestrašiti i otjerati. 

Prisilila je usnice na odgovor: — Ne zanima me. 

Nastavio je ubrzanim ritmom, kao da mu nije preostalo puno 

vremena. - Imam... veliku kuću na selu. U Connecticutu, 

nedaleko od kampusa. — I dodirom lakim poput pera

zamijenio je oblog novim. — Ispunjena je prekrasnim 

umjetninama, i postoji... imam staju s konjušnicom za Mishu. 

- Molim te, ostavi me na miru. 

- Ne znam zašto neprestano putujem s cirkusom. Svaki puta 

kad to učinim, zaklinjem se da je posljednji puta, ali onda 

protekne nekoliko godina i spopadne me nemir. Gdje god se 

nalazio, u Rusiji, Ukrajini ili New Yorku, uopće nije vaţno, 

odjednom shvatim da se moram vratiti na turneju. 

Pretpostavljam da ću uvijek biti više Markov nego Romanov. 

S obzirom da ništa više nije bilo vaţno, govorio joj je sve što ga 

je mjesecima preklinjala da razotkrije. — Ne ţelim više 

slušati. 

Rukom ju je obujmio oko struka na nevjerojatno zaštitnički i 

način. — Ovo se slučajno dogodilo. To ti je jasno, zar ne? Znaš 

koliko mi je ţao. 

- Hoću spavati. 

- Daisy, imućan sam. One noći kad smo izašli na večeru, a ti si 

se brinula zbog računa... Nema... nikad više nećeš trebati 

brinuti zbog novca. 

- Nema veze. 

—Znam da te sada boli, ali sutra će ti biti bolje. Bit ćeš natečena 

i plava, ali nećeš ostati unakaţena. — Zastao je gotovo kao da je 

shvatio kakvu je uţasnu laţ izgovorio. 

—Molim te — odvratila je bezvoljnim glasom. — Ako ti je 

uopće stalo do mene, ostavi me na miru. 

Uslijedila je duga stanka. Potom se madrac pomaknuo. ! 

Nagnuo se i usnicama joj dodirnuo vlaţne kapke. — Treba li ti 

što, jednostavno upali ono svjetlo i odmah ću ti doći. 

Ĉekala je da nestane, da ode kako bi se mogla slomiti u milijun 

komadića. 

Ali nije imao samilosti. Okrenuo je gornji rub obloga i lagano 

puhnuo odašiljući umirujući i rashlađujući valić zraka na koţu. 

Nešto toplo i vlaţno kapnulo joj je na koţu, ali bila je previše 

obamrla kako bi se zapitala što je u pitanju.

Konačno je ustao s kreveta i nekoliko trenutaka prikolica je bila 

ispunjena poznatim zvucima koji bi se uvijek mogli čuti kad bi 

se presvlačio iz kostima u radnu odjeću: lupanje čizama o pod, 

lagano šuškanje šljokica kad bi skidao crveni pojas, naglo i 

oštro povlačenje zatvarača na trapericama. Cijela je vječnost 

prošla prije nego je načula kako se vrata konačno zatvaraju za 

njim. 

Reţanje tigra dočekalo ga je čim je napustio prikolicu. Zastao je 

i halapljivo udahnuo zrak. Šarena svjetla su blještala, a 

zastavice pucketale na vjetru, ali nije bio u mogućnosti vidjeti 

bilo što osim opscene crvene brazgotine koja joj je okaljala 

njeţnu koţu. Oči su ga pekle od suza, a pluća su mu gorjela. 

Ma što li je učinio? 

Slijepo se probijao travom do tigrova kaveza. Predstava se još 

uvijek odvijala u glavnom šatoru, a straţnje dvorište bilo je 

napušteno. Sad je tamo bilo još samo nekoliko klaunova, koji su 

ga zaobišli u širokom luku. 

Sve je krivo izveo. Zašto nije odmah obustavio nastup? Trebao 

je signalizirati Diggeru da pošalje Mishu i tako okonča cijelu 

stvar. Ali prepustio se bijesu. I onda mu je ponos naloţio da 

izvede još jedan trik kako bi se iskupio za izvedbu. Kao da će 

njime sve ispraviti. 

Silovito je zatreptao očima. Koţa joj je tako blijeda i krhka, a 

brazgotina joj je unakazila dojku spuštajući se sve do draţesnog 

i ravnog trbuha, u kojemu nosi dijete. Njihovo dijete. Dijete 

koje je trebalo nestati. Kao da bi to ona ikad mogla učiniti. 

Kao da bi joj ikad dopustio da to učini. 

Ruţne riječi prepune mrţnje odjeknule su mu u ušima. Riječi 

koje nikad neće zaboraviti i koje si nikad neće oprostiti. Ĉak ni 

ona nema toliko veliko srce da mu ih moţe oprostiti. 

Kad je došao do kaveza, Sinjun se neumoljivo zagledao u njega 

probijajući mu se u dušu. Što to moţe vidjeti? Zakoračio je 

preko uţeta i omotao ruke oko šipki. Ono hladno i prazno 

mjesto u njemu je nestalo, toga je bio svjestan, ali što ga je 

nadomjestilo?

Zagledao se u Sinjunove oči i osjetio kako ga prolaze trnci. Na 

trenutak se sve primirilo, a onda je načuo glas — vlastiti glas — 

kako mu govori ono što tigar uspijeva vidjeti. 

Ljubav. 

Srce mu je stalo tući. Ljubav. To je taj osjećaj, koji ne moţe 

shvatiti, a zbog kojeg se rastapa iznutra. Sve je vrijeme zapravo 

učio voljeti. Daisy je to odmah shvatila. Znala je što mu se 

događa, a on je to osporavao. 

Voli je. Slijepo. Bez pogovora. Kako je moguće da toga nije bio 

svjestan? Dragocjenija mu je od svih pradavnih ikona i 

vrijednih artefakata koji su mu tako dugo konzumirali ţivot. 

Ţiveći s njom naučio je kako biti sretan. Naučio se radosti, 

strasti i poniznosti, osjećaju koji zahtijeva strahopoštovanje. A 

što joj je dao zauzvrat? 

Ne volim te, Daisy. Nikad te neću voljeti. 

Ĉvrsto je stisnuo kapke prisjećajući se kako je tko zna koliko 

puta odbacio taj dragocjen poklon kad god bi mu ga ponudila. 

Ali hrabro mu ga je nastavila davati. Upravo joj se na tome 

divio. Bez obzira koliko je puta odbio njezinu ljubav, ona bi mu 

je ponovno ponudila. 

A sad je ona utjelovljena u djetetu koje raste u njoj. Djetetu koje 

nije ţelio. I djetetu za kojim je čeznuo sa svakim otkucajem srca. 

Što je to učinio? Kako će je ponovno pridobiti? Okrenuo je 

glavu prema prikolici, moleći se da ga svjetlo ponovno prizove 

unutra, ali prozor je ostao zamračen. 

Mora je pridobiti i natjerati da mu oprosti ruţne riječi. Bio je 

slijep i arogantan, toliko zarobljen u prošlosti daje budućnosti 

okrenuo leda. Izdao ju je i nitko normalan, na njezinu mjestu, 

ne bi mu to mogao oprostiti. 

Ali ona nije poput drugih. Ljubav joj je urođena poput disanja. 

Ne samo da nije u stanju zadrţati svoju ljubav već nije u stanju 

namjerno nekoga povrijediti. Prepustit će se na milost njezinoj 

ljupkosti i velikodušnosti. Iskoristit će njezino njeţno srce 

prepuno ljubavi. Više ništa neće tajiti pred njom. Priznat će joj 

sve što osjeća, a ako je to ne raznjeţi, podsjetit će je na sveti

zavjet koji su izgovorili. Igrat će na njezino suosjećanje, napasti 

je, voditi ljubav s njom sve dok ne zaboravi da ju je izdao. 

Podsjetit će je da je sada dio obitelji Markov, a ţene u njegovoj 

obitelji uvijek su uz svoje muškarce, čak i kad to oni ne 

zasluţuju. 

Prozor prikolice još uvijek je bio mračan. Odlučio je da ju je 

najbolje ostaviti da spava i dati joj vremena da se oporavi, ali 

čim jutro svane, učinit će sve što treba kako bi je pridobio. 

Gomila se konačno pokupila, a on je krenuo na posao. Ĉim su 

rastavili šator, odlučio joj je dokazati svoju ljubav i dati 

opipljivu potvrdu da će sada biti drukčije medu njima. Bacio je 

pogled prema zamračenom prozoru prikolice, a onda pojurio 

prema »pick upu«. Za deset minuta pronašao je dućan koji je 

radio cijelu noć. 

Izbor je bio ograničen, ali napunio je naručje svime što je uspio 

pronaći: dječjim pakiranjem keksa u obliku ţivotinja, plavom 

plastičnom zvečkom i mekanom ţutom patkicom, dţepnim 

izdanjem Dr. Spocka, plastificiranim podbratkom sa slikom 

patuljastog zeca obješenih ušiju, voćnim sokom i kutijom 

zobene kaše, jer mora dobro jesti. 

Odjurio je natrag u cirkus s poklonima i vrećica mu se poderala 

kad ju je zgrabio s prednjeg sjedala. Sve je obujmio svojim 

velikim rukama i pojurio prema prikolici. Kad vidi sve to, 

shvatit će što mu znači. I shvatit će koliko mu je beba vaţna. 

Shvatit će koliko je voli. 

Okrećući kvaku na vratima ispustio je plastičnu zvečku. 

Jednom se odbila o metalnu stubu i zakotrljala u travu. Uletio je 

unutra. 

Više je nije bilo. 

309 

M ax Petroff ga je bijesno ošinuo pogledom. - Zašto tratiš 

vrijeme traţeći je ovdje? Rekao sam ti da ću ti se javiti čim nas 

kontaktira.

Tupo se zagledao kroz prozor, s kojeg se širio pogled na 

Central Park, i pokušao se dosjetiti ispravnog odgovora. Nije se 

mogao prisjetiti kad je posljednji puta pojeo pošten obrok ili 

odspavao više od nekoliko sati, a da ga nešto nije naglo 

probudilo. Ţeludac gaje mučio, izgubio je na teţini i znao da 

izgleda očajno. 

Iako je prošlo mjesec dana, nije znao ništa više nego one noći 

kad je pobjegla. Preispitao je trag za tragom i više nije bio u 

stanju prebrojiti koliko je predstava propustio, ali ni on ni 

detektiv kojeg je unajmio nisu ništa uspjeli saznati. 

Max mu je dao popis imena svih koje bi mogla kontaktirati i 

porazgovarao sa svakim od njih, ali izgledalo je kao da je 

propala u zemlju. Molio se daje anđeoska krila još uvijek drţe u 

zraku. 

Polako se okrenuo prema Maxu. - Pomislio sam da ti je moţda 

nešto promaknulo. Sa sobom je imala tek stotinu dolara. 

Amelia je dobacila s kauča: - Alex, zar doista misliš da bi ti Max 

tajio informacije nakon silnih napora koje je uloţio kako bi vas 

spojio? 

Oduvijek ga je iritirala drskost u njezinu nastupu, a kako je bio 

na rubu ţivaca, ovaj puta nije mogao prikriti gađenje. - 

Ĉinjenica jest da mi je supruga nestala, a nitko navodno ne 

raspolaţe nikakvim prokletim informacijama. 

— Smiri se. I mi smo zabrinuti koliko i ti. 

- Ako mene pitaš — Amelia je odvratila — trebao bi preispitati 

onog radnika koji ju je posljednji vidio. 

Ali već je to učinio i uvjerio se da mu starac nema ništa više za 

reći. Kad je onomad naprasno odlučio svratiti do dućana, Al 

Porter je ugledao Daisy kako stoji na suprotnoj strani autoceste 

i kako joj se zaustavlja ogroman kamion. Nosila je traperice i 

njegov maleni kovčeg. 

- Ne mogu vjerovati da je autostopirala - Max je odvratio. — 

Što ako je ubijena? 

Ta zastrašujuća mogućnost tri dana ga je drţala na rubu ludila, 

sve dok Jack jedno poslijepodne nije dojurio iz crvenih kola s

viješću da se netom čuo s njom. Nazvala je kako bi provjerila 

kako je ţivotinjama u menaţeriji. Kad ju je pokušao pridobiti 

da kaţe gdje se nalazi, prekinula je vezu. Nije se raspitala u 

vezi njega. 

Prokleo je prilike koje su ga spriječile da se u to doba nađe u 

crvenim kolima. Potom se prisjetio onih šest puta kad se javio 

na telefon i kad ga je dočekao prekid linije s druge strane. I to je 

zasigurno bila ona. Ĉekala je da se netko javi, kako ne bi morala 

razgovarati s njim. 

Max se stao prešetavati. — Ne mogu shvatiti zašto policija 

tome ne posvećuje dovoljno paţnje. —Jer se dobrovoljno 

pokupila. 

—Ali otad joj se koješta moglo dogoditi. U potpunosti je 

nesposobna brinuti se za sebe. 

—Nije istina. Pametna je i ne boji se teškog rada. 

No, Max se nije osvrnuo na njegov komentar. Iako je 

posvjedočio incidentu sa Sinjunom, još je uvijek svoju kćer 

doţivljavao nesposobnom i luckastom. — Imam prijatelje u 

FBI-u i vrijeme je da kontaktiram nekolicinu. 

—Nekoliko stotina svjedoka vidjelo je što se dogodilo u areni te 

večeri. Policija vjeruje da je imala dovoljno razloga za nestanak. 

—Do toga je došlo slučajno i unatoč svim manama, Daisy nije 

osvetoljubiva. Nikad ti to ne bi zamjerila. Ne, Alex, zasigurno je 

u pitanju neka prljava igra i neću ti više dopustiti da me 

odgovaraš. Danas ću nazvati FBI. 

Alex mu nije u potpunosti iznio istinu i sad je znao zašto je 

osjetio potrebu ponovno navratiti. Ne priznajući što se točno 

dogodilo, izostavio je informacije koje bi njemu ili Ameliji 

mogle ukazati kamo je moţda zbrisala. Iako mu se nikako nije 

sviđala pomisao da razotkrije nešto ruţno o sebi, vlastiti mu 

ponos nije bio ni upola onoliko vaţan koliko Daisvna dobrobit, 

kao i zdravlje njihova djeteta. 

Okrenuo se prema Maxu i zamijetio koliko je ostario u minulih 

mjesec dana. Ĉak mu je i nešto uštogljenosti nestalo iz 

diplomatske kraljeţnice. Pokreti su mu bili sporiji, glas manje

siguran. Na tipično svoj, uskogrudni i moralizatorski način, 

Max je zapravo volio Daisy i sada je uistinu patio. 

Na trenutak se Alex zagledao u srebrni samovar koji mu je 

pronašao u jednoj pariškoj galeriji. Dizajnirao ga je Peter Carl 

Faberge za cara Aleksandra III. Na njemu se nalazila slika 

dvoglavog ruskog orla. Preprodavač mu je rekao daje izrađen 

1886. godine, ali zbog te pojedinosti na umjetnini zaključio je 

daje u pitanju 1890. 

Da, bilo je daleko lakše razmišljati o genijalnosti Fabergea nego 

o tome što će reći Maxu. Ugurao je ruke u dţepove laganih 

hlača, a onda ih izvadio i pročistio grlo. — Postojalo je više 

razloga zašto se Daisy uzrujala. 

Max ga je odmah pogledao. — Da? —Trudna je. 

—Rekla sam ti — Amelia je dobacila s kauča. Zavjerenički su se 

pogledali, na što se Alex odmah ukočio. Max ju je njeţno 

pogledao. — I bila si u pravu, zar ne? 

— A Alex se loše ponio kad je čuo vijest. 

Iako je bila iritantna, nije bila ni glupa ni stara i dobro poznata 

oštra bol naglo ga je presjekla. — Da, loše sam se ponio — 

priznao je. 

Amelia je prepredeno pogledala supruga. — Nisam li ti rekla 

da će se to dogoditi? 

Alex je progutao slinu, a onda se prisilio izreći ruţne riječi. — 

Zapovjedio sam joj da pobaci. 

Maxove su se usnice stisnule. - Nisi valjda... 

- Ne moţeš mi reći ništa što si već sam nisam rekao. 

- I nisi promijenio mišljenje? 

- Naravno da jest — Amelia se ubacila. — Dovoljno je pogledati 

ga. Preko cijelog mu lica piše koliko mu je krivo. — Ustala je s 

kauča. — Kasnim na tretman lica. Morat ćete to sami razriješiti. 

Ĉestitke, Max. 

Ĉuvši njezine riječi i primijetivši osmijeh koji je uputila 

suprugu, Alex ju je ispratio pogledom uvjeren da se među 

njima zbilo nešto od presudne vaţnosti.

- Je li Amelia u pravu? — Max je upitao. — Promijenio si 

mišljenje? 

- Nisam to ţelio ni dok sam joj prijetio. Prestravila me do kosti, 

a već sam bio nabrijan. — Zagledao se u Maxa. — Amelia nije 

ostala iznenađena kad je čula da je Daisy trudna, no znala je da 

uzima kontracepcijske pilule. Kako to? 

Max je prišao vitrini od orahovine i zagledao se kroz stakle na 

krila u zbirku porculana. — Samo zato što smo se oboje to mu 

nadali. 

- Laţeš mi, do vraga! Daisy mi je rekla da joj je Amelia napisala 

recept. Reci mi istinu! 

- Bilo je... vjerovali smo da je to najpametnije. 

Alex se ukočio prisjetivši se kutijica s pregradama u kojima su 

se nalazile Daisvne pilule. Tek je tada shvatio da nisu bile 

zaštićene. U doba kad se gotovo svi lijekovi pakiraju u foliju, 

njih je štitio samo poklopac kutijice. 

I osjetio je kako ga ponovno steţe isti osjećaj u prsima. Ni tada 

joj nije povjerovao. Ni tada nije bio u pravu. — Isplanirao si 

ovo, zar ne? Upravo kako si i sve drugo isplanirao. Nekako si 

uspio zamijeniti pilule. 

- Ne razumijem o čemu govoriš. 

- Naravno. Hoću istinu, Max. Ove sekunde. 

Daisyn se otac slomio pred njegovim očima. Koljena su mu 

posustala i jednostavno je potonuo u najbliţu mu stolicu. — 

Zar ti nije jasno? To mi je bila duţnost. 

- Duţnost? Naravno da bi samo ti bio u stanju takvo što reći! 

Ne mogu vjerovati da sam bio toliko glup. Oduvijek sam znao 

koliko si opsjednut obiteljskom prošlošću, ali nikad mi nije 

sinulo da bi se odlučio na takav potez. — Gorčina mu se 

skupljala u ţelucu. On i Daisy otpočetka su bili tek marionete u 

njegovoj opsesiji prošlošću. 

—Kakav potez? Dragi Boţe, trebao bi mi biti zahvalan! — Max 

je skočio sa stolice. Prst mu se tresao kad ga je uperio prema 

njemu. — Kakav si ti to povjesničar kad uopće ne moţeš 

pojmiti vaţnost svojeg podrijetla! Praunuk si ruskog cara!

—Pripadam obitelji Markov. To je jedina obiteljska prošlost 

koja mi nešto znači. 

—Bezvrijedna gomila lutalica! Jesi li me čuo? Romanov si i 

duţnost ti je imati dijete! Ali ti nisi htio u tome sudjelovati, je li? 

—To je na meni, a ne na tebi! —U pitanju nije samo tvoj sebični 

hir! 

—Kad mi je rekla da je trudna, pomislio sam da je to namjerno 

učinila. Optuţio sam je da laţe, prokletniče jedan! 

Max se lecnuo i njegov je pravični bijes mrvicu posrnuo. — 

Razmotri to iz mojeg kuta. Imao sam samo šest mjeseci i morao 

sam pod hitno nešto poduzeti. Koliko god ţelio da se zaljubiš u 

nju, nisam mogao prihvatiti mogućnost da se muškarac s 

tvojim intelektualnim sposobnostima zainteresira za takvu 

glupačicu u bilo kojem smislu osim seksualnom. 

Alexu je pozlilo. Kako li je moralo biti njegovoj njeţnoj i 

inteligentnoj supruzi ţivjeti vezana za oca koji je gotovo uopće 

ne cijeni! — Ta je glupačica pametnija od nas obojice. 

—Lijepo od tebe što si pristojan. 

—Nisam. Uopće ne poznaješ kćer. 

—Nisam mogao dopustiti da vam brak okonča, a da pritom ne 

dam sve od sebe i omogućim prestolonasljednika. —To nije 

ovisilo o tebi. 

—Nije posve točno. Tijekom povijesti Petroffovi su se oduvijek 

ţrtvovali za Romanove, čak i kad se Romanovi nisu slagali s 

njihovom odlukom. 

Promatrajući ga, Alex je shvatio da je poludio. Moţda je 

razuman čovjek u svim drugim aspektima ţivota, ali ne i u 

tom. 

- Namjeravao si dopustiti da tvoja krv izumre - rekao mu je. — 

A ja se nisam mogao pomiriti s time. 

Nije imalo smisla nastaviti raspravu. Maxu je dijete 

predstavljalo pijuna, a njemu je značilo nešto posve drugo. 

Očinski instinkti nalagali su mu da ga zaštititi. 

—Kakve je to pilule uzimala? Što si joj dao?

- Ništa što bi moglo ozlijediti bebu. Fluoridne tablete za djecu. 

-Ponovno se srušio u stolicu. — Moraš je pronaći prije nego što 

učini nešto glupo. Što ako je već pobacila? 

Alex se zagledao u njega. Saţaljenje mu je postupno zamijenilo 

gorčinu kad se prisjetio svih godina koje je Max uzalud utrošio 

i svih prilika koje je propustio ne upoznavši nikad svoju 

nevjerojatnu kćer. 

- Ništa je neće moći natjerati na to. Ima muda, Max. I poduzet 

će sve što je u njezinoj moći kako bi zaštitila bebu. 

Alex se našao s cirkusom iduće jutro, baš kad su prvi kamioni 

stizali na parking u Chattanoogu. Kako su dani bivali sve kraći, 

a ljeto se primicalo kraju, cirkus se probijao natrag na jug 

prema zimskom prebivalištu u blizini Tampe, gdje su trebali 

odrţati posljednji nastup tijekom posljednjeg tjedna mjeseca 

listopada. Njemu je studijska godina istjecala tek u siječnju, a 

isplanirao je prije toga provesti istraţivanje u Ukrajini. No, sad 

više nije znao što mu je činiti. Bez Daisy zapravo mu više nije 

bilo stalo. 

Automatski je pogledom pretraţio novu parcelu i zamijetio da 

je brdovita, s gotovo nimalo ravnog terena za šator. Iako je od 

umora jedva gledao, prihvatio je izazov. Znao je da mu loš 

teren neće nju izbiti iz glave, ničemu i nikomu to ne bi moglo 

poći za rukom, ali bar će mu na neko vrijeme odvući misli. 

Trey je vozio njegovu prikolicu tijekom putovanja, no kako još 

nije stigao, Alex je krenuo k šatoru gdje se nalazila kuhinja, 

kako bi popio malo gorke, ali okrepljujuće kave koja će mu 

ionako već spaljen ţeludac još malo progoriti. Prije nego je 

stigao napuniti šalicu, načuo je prodornu trubu. Potiho sije 

opsovao u bradu i krenuo prema slonovima. 


Nije ostao iznenađen ugledavši Neeca kako bijesni. — Vrati mi 

šoker, Alex. Samo ću ga jednom ofrljiti i onda moţemo 

okončati ovo sranje.

Unatoč njegovoj ljutnji, Alex je znao da je Neeco izgubio volju 

za primjenom naprave nakon okršaja sa Sinjunom. Štoviše, bio 

je uvjeren da mu je Daisvno ophođenje sa ţivotinjama otvorilo 

oči, jer je bio njeţniji prema slonovima nego ikad prije, a oni su 

ga bolje sluţili. Ipak, morao se pobrinuti da Neeco shvati da se 

ne moţe vratiti na stare navike. 

—Sve dok sam ja šef, nećeš ga koristiti. —Onda mi makni tog 

malog seronju. 

Alex je prišao Tateru i otrpio njegov zagrljaj. Vrh surle uvukao 

mu se ispod ovratnika košulje kako bi mu ponjušio vrat, onako 

kako je to činio Daisy. Alex ga je odvezao i krenuo prema 

kamionu sa špulom, a maleni je zakaskao za njim. 

Kad je Daisy nestala, slonić je prestao jesti, ali Alex je bio 

previše zaokupiran privatnim paklom i nije to zamijetio. Tek 

kad mu se zdravstveno stanje pogoršalo, Neeco ga je prisilio da 

obrati paţnju. 

Ubrzo je shvatio da je Tater pronašao utjehu u njegovom 

prisustvu, ne zbog stvari koje je činio, već zato što ga je 

podsjećao na Daisy. Počeo je ponovno jesti i ubrzo ga stao 

slijediti onako kako je nekoć slijedio nju. 

Njih dvojica tako su se probili do kamiona sa špulom, gdje je 

najlon bio spreman za odmotavanje čim se pronađe lokacija za 

glavni šator. Brady je došao prije njega, ali se odmaknuo u 

stranu kad gaje ugledao kako prilazi. Alex pak nije znao što bi 

bez njega. I on i Jack često su ga zamjenjivali kako bi cijela stvar 

mogla funkcionirati bez zastoja. 

Idućih nekoliko sati proveo je radeći s radnicima i podiţući 

šator na teškom terenu. Još je uvijek bio u odjeći s puta, ali se 

nije otišao presvući kad je Trey došao s prikolicom. Znoj mu je 

natopio plavu košulju i čak je poderao sive elegantne hlače, ali 

nije se obazro. Teţak i otupljujući posao praznio mu je glavu. 

Kad više nije mogao odgađati povratak u prikolicu, konačno se 

uputio, a Tater je odmah zakaskao za njim. Zavezao ga je u

lizini sijena koje je Digger ostavio, a onda zastao pred vratima 

Prikolica je bila ispunjena njezinim mirisom i dodirima, svime 

samo ne njome i mrzio je ulaziti unutra. 

Ipak je to učinio i dok se presvlačio, u mislima su mu stale 

izranjati mučne slike. Ugledao ju je kako ulijeće kroz vrata s 

tragovima zemlje na obrazima i sijenom u kosi, sva u zaprljanoj 

odjeći, dok joj oči blješte od zadovoljstva. Odvukao se do 

hladnjaka, ali sve što je pronašao unutra bila je limenka piva i 

kartonsko pakiranje jogurta koje sije kupila. Rok trajanja 

istekao je dva tjedna ranije, ali nije se mogao prisiliti da ga baci. 

Zgrabio je pivo i napustio prikolicu otvarajući ga dok je prilazio 

Tateru. Maleni se rashlađivao posipavajući si leđa sijenom 

Zagrabio je surlom i u znak prijateljstva zasipao ga njime. 

Alexu je tada konačno postalo jasno zašto je Daisy neprestano 

imala sijena u kosi. 

— Kladim se da joj nedostaješ, stari — njeţno je dobacio 

protrljavši mu surlu. 

A Sinjun zacijelo još više. Između njih dvoje postojala je čudna 

veza koju nije mogao shvatiti. Voljela je raditi sa ţivotinjama za 

koje nitko drugi nije imao strpljenja: s problematičnim 

slonićem, srameţljivom gorilom i starim kraljevskim tigrom 

Zasigurno joj je teško što više nije s njima. 

Odjednom se smrznuo. Osjetio je kako ga prolaze trnci i na 

trenutak je prestao disati. Kako mu nije sinulo da je moţda u 

jednom od njih? 

Za dvadeset četiri sata stajao je do ograde u kompleksu Tropual 

World čikaškog Zoološkog vrta Brookfield i gledao u Glennu, 

koja je sjedila na kamenom brdu u središtu ţvačući komad 

celera. Satima se prešetavao nakošenim šetalištima koja su 

okruţivala prostrano stanište. Oči su ga pekle od nedostatka 

sna, glava mu je kljucala, a kiselina izjedala ţeludac. 

Što ako nije u pravu? Što ako uopće ne dođe ovamo? Već je bio 

u uredu zoološkog vrta i saznao da nije njihova zaposlenica. Ali 

bio je siguran da će htjeti biti blizu Glenne. Osim toga, nije znao 

gdje je drugdje potraţiti.

Budalo. Riječ mu se zakucavala u mozak poput stroja za 

zabijanje kolaca. Budalo. Budalo. Budalo. Budalo. 

Njegova je patnja bila preosobna kako bi je izloţio oku javnosti 

i slušajući još jednu skupinu djece kako blebeću, krenuo je 

zavojitom stazom. Bila je ukrašena tropskom vegetacijom, a 

zatvorena ogradom od ţeljezne cijevi, koja je bila zavezana 

uzetom i obojana u zeleno kako bi nalikovala bambusu. Pri 

vrhu je pronašao još usamljeniju lokaciju. Glenna se zanjihala 

na debelom uţetu koje je visjelo na umjetno izrađenom stablu 

pri vrhu brda i prebacila se do njega. Primijetio je da djeluje 

zdravo i zadovoljno u novom domu. Zauzela je poloţaj, ovaj 

puta s mrkvom u ruci. 

Iznenada joj se glava podigla i usnicama je stala ispuštati 

mljac-kave zvukove. Bacio je pogled u smjeru u kojem je 

gledala i zamijetio Daisy kako prilazi donjoj ogradi 

promatrajući je. 

Srce mu je zalupalo u grudnom košu, prepustio se naletu 

veselja, ali onda ga je iznenada preplavila tuga. Ĉak i s petnaest 

metara udaljenosti bilo je očigledno da nema ni mrvicu šminke, 

a lice joj je djelovalo iscrpljeno. Kosu je skupila kopčom na 

zatiljku i prvi puta otkako ju je upoznao učinila mu se gotovo 

neuglednom. Gdje je ona Daisy koja se voli mackati i trackati 

parfemima i puderom? Daisy koja si je s uţitkom utrljavala 

losion s mirisom marelice i mazala usnice ruţem boje maline? 

Gdje je ona Daisy koja bi pri tuširanju upotrijebila svu toplu 

vodu i ostavila ljepljivi film laka za kosu na vratima kupaonice? 

Sasušenih usta, nastavio je upijati prizor i nešto u njemu 

jednostavno se slomilo. On ju je učinio takvom. 

To je Daisy čiji je ljubavni ţar ugasnuo. 

Prilazeći joj, uočio je nova ispijena mjesta ispod jagodičnih 

kostiju i shvatio da je ujedno i smršavjela. Pogled mu se odmah 

spustio na njezin trbuh, ali široka jakna koju je odjenula na 

tamne i lagane hlače onemogućavala mu je da zamijeti ikakve 

promjene na njezinu tijelu. Strah ga je protresao do kosti. Što 

ako je izgubila bebu? Hoće li mu to biti kazna?

Toliko se usredotočila na bešumnu komunikaciju s gorilom da 

ga nije primijetila dok je zaobilazio djecu prilazeći joj s leđa. 

Obratio joj se tihim glasom. 

— Daisy... 

Ukočila se i okrenula. Lice joj je još više problijedilo, a ruke se 

stale grčevito i bez kontrole trzati. Djelovala je kao da će svakog 

trenutka zbrisati i poduzeo je korak prema njoj kako bi to 

spriječio, ali hladnoća na njezinu licu zaustavila ga je na mjestu. 

Tako prazne oči vidio je još samo kad se pogledao u zrcalo. 

— Moramo razgovarati. — Nesvjesno je ponovio riječi koje mu 

je ona sama toliko puta izgovorila, a njezin kameni izraz lica 

zasigurno je odraţavao način na koji je on nju često gledao. 

Tko je ta ţena? Na njezinu licu nije bilo ni traga ţivotnosti na 

koju se naviknuo. Ljubičaste oči bile su tupe, kao da nijedan 

put još nisu zaplakale. Izgledala je kao da je nešto u njoj umrlo. 

Oblio ga je znoj. Zar je izgubila bebu? Je li to uzrokovalo 

promjenu u njoj? Samo da je beba ţiva! Molim te, Boţe! 

— Nemamo o čemu razgovarati. — Okrenula se i stala 

odmicati, prolazeći kroz zavjesu načinjenu od uţadi koja je 

predstavljala ulaz u stanište. Slijedio ju je van i bez razmišljanja 

zgrabio za ruku. 

— Pusti me. 

Koliko puta mu je to rekla dok ju je vukao parcelom i izvlačio iz 

kreveta u zoru? Ali ovaj puta izgovorila je riječi bez mrvice 

nekadašnje strasti. Zagledao se u njezino blijedo i hladno lice. 

Što sam ti učinio, ljubavi? 

— Samo ţelim razgovarati - odmah je odvratio odvodeći je u 

stranu, daleko od gomile. 

Bacila je pogled prema njegovoj ruci, koja je još uvijek drţala 

njezinu. — Planiraš li me odvesti na pobačaj, prekasno je. 

Došlo mu je da zabaci glavu i zariče iz petnih ţila. Izgubila je 

bebu. Njegovom krivicom. 

Odmaknuo je ruku i jedva se prisilio odgovoriti: - Ne moţeš ni 

zamisliti koliko mi je ţao.

— Oh, mogu — odvratila je sablasno smirena glasa. - Dao si mi 

na znanje. 

- Nisam ti ništa dao na znanje. Nikad ti nisam rekao da te 

volim. Izgovorio sam uţasne stvari, koje uopće nisam mislio. — 

Ruke su mu čeznule da je privuku k sebi, ali znao je da se među 

njima podigla nevidljiva barijera. — Sad je to sve za nama, 

dušo. Krenut ćemo ispočetka. Obećavam da ću ti sve 

nadoknaditi. 

- Moram ići. Moram uskoro biti na poslu. 

Rekla je to kao da ga nije čula. Rekao joj je da je voli, ali to nije 

polučilo nikakav učinak. Namjeravala je otići i nikad ga više ne 

vidjeti. 

Postao je još odlučniji. Ne smije dopustiti da se to dogodi. 

Poslije će se obračunati s patnjom. Zasad, učinit će što treba 

kako bi je povratio. 

- Poći ćeš sa mnom. 

- Ne, neću. Imam posao. 

- Imaš i brak. 

- To nije pravi brak. Nikad nije ni bio. 

- Sada jest. Zavjetovali smo se, Daisy, i u pitanju je sveti zavjet, 

a to je i te kako stvarno. 

Donja usnica joj je zadrhtala. — Zašto to činiš? Rekla sam ti da 

je prekasno za abortus. 

Ţudio je za njom. Koliko god njegova tuga bila golema, znao je 

da je neusporediva s njezinom. — Bit će još beba, dušo. 

Ponovno ćemo pokušati. Ĉim ti liječnik kaţe da si dobro. 

- O čemu govoriš? 

- I ja sam htio bebu jednako silno koliko i ti, ali nisam to shvatio 

sve do one noći kad si pobjegla. Znam da sam kriv što si je 

izgubila. Da sam se bolje pobrinuo za tebe, ovo se ne bi 

dogodilo. 

Ĉelo joj se namrštilo. - Nisam je izgubila. Zagledao se u nju. 

- Još uvijek sam trudna. 

- Ali rekla si... kad sam ti rekao da ţelim razgovarati s tobom, 

rekla si da je prekasno za pobačaj.

— Trudna sam četiri i pol mjeseca. Pobačaj više nije legalan. 

Prepustio se valu sreću, a onda zamijetio da su joj se usta 

cinički iskrivila. Nije mogao vjerovati svojim očima. — To 

mijenja cijelu stvar, zar ne, Alex? Sad kad znaš da još nije 

gotovo i da ne namjeravam išta poduzeti, kladim se da više ne 

ţeliš toliko silno da se vratim. 

Protresle su ga silne emocije s kojima se nije znao obračunati. 

Još uvijek nosi njegovu bebu. No, mrzi ga i ne ţeli se vratiti. Ne 

mogavši podnijeti emocionalni kaos, odlučio je biti praktičan. - 

- Što poduzimaš u vezi njege? 

—Postoji klinika u blizini. 

—Klinika? — On u banci ima cijelo bogatstvo, a njegova 

supruga odlazi na kliniku! Shvatio je da je mora odvući 

nekamo gdje će poljupcima ukloniti tu neumoljivu odlučnost s 

njezina lica, a moći će to učiniti odglumi li frajera. 

—Ako je to tvoja zamisao kako se brinuti za sebe, moram ti reći 

da nisam zadivljen. Mršava si, blijeda, na rubu ţivaca i izgledaš 

kao da ćeš se svakog trenutka raspasti. 

—Što se to tebe tiče? Ionako ne ţeliš bebu. 

—Oh, i te kako je ţelim. Samo zato što sam se ponio poput 

svinje kad si mi priopćila vijest ne znači da se nisam u 

međuvremenu osvijestio. Znam da ne ţeliš poći sa mnom, ali 

zasad nemaš drugog izbora. Ugroţavaš i sebe i bebu, Daisy, a ja 

ti to ne mogu dopustiti. 

Primijetio je da joj je pronašao najslabiju točku, ali ipak mu se 

usprotivila. - Nije na tebi da išta odlučuješ. 

— Naravno da jest. I pobrinut ću se da ste ti i beba na 

sigurnom. 

Prepoznao joj je oprez u očima. 

—Odigrat ću prljavu igru — potiho je nastavio — i ubrzo 

saznati gdje radiš, i jamčim ti da ćeš ostati bez posla. —Učinio 

bi to? —Ne bih ni trepnuo. 

Kad je oborila ramena, shvatio je da je pobijedio. Ipak, nije 

osjetio zadovoljstvo. 

— Ne volim te više - prošaptala je. — Nimalo.

Grlo mu se stegnulo. - Nema veze, dušo. Ja tebe volim i u svoje 

i u tvoje ime. 

Odvezao ju je do kućice u uskoj ulici radničke četvrti nedaleko 

od zoološkog vrta. U sitnom dvorištu s prednje strane nalazio 

se gipsani kip Blaţene Majke, kao i umjetni suncokret koji se 

vrtio u gredici ruţičastih petunija. Unajmila je spavaću sobu u 

straţnjem dijelu s pogledom na ţičanu ogradu i dok je pakirala 

skromne stvari, prokrao se kako bi sredio stvari s gazdaricom, 

koja gaje izvijestila daje najamnina već plaćena za cijeli mjesec. 

Od brbljave je ţene ujedno saznao da Daisy tijekom dana radi 

kao pomoćnica u kozmetičkom salonu, a noću kao konobarica 

u lokalnoj gostionici. Nije ni čudo da se doima iscrpljenom. 

Nema auto pa stoga ili hoda ili se vozi autobusom, a zarađeni 

novac štedi za bebino rođenje. Ĉinjenica da mu supruga ţivi u 

neimaštini, dok on posjeduje dva luksuzna auta i kuću 

nakrcanu neprocjenjivim umjetninama, zabila mu je noţ u leđa, 

već pognuta od silne krivnje. 

Kad su se otisnuli na put, nakratko je razmotrio mogućnost da 

je odveze u Connecticut, a onda ipak odustao. Treba joj više od 

fizičkog oporavka. Treba i emocionalno zacijeliti, a moţda će joj 

ţivotinje koje toliko silno voli pomoći u tome. 

Sve joj se učinilo toliko poznatim da je na trenutak osjetila sreću 

kad se »pick up« uz ljuljanje zaustavio. Ponovno putuju prema 

novoj parceli. Ona je zaljubljena i trudna i... osvijestila se kad ju 

je stvarnost nenadano zapljusnula. 

Izvukao je ključeve iz bravice motora i otvorio vrata. — Moram 

se naspavati, jer ćemo se inače zabiti u neki most. Pričekaj dok 

sredim stvari na recepciji. - Izašao je iz »pick upa« i zatvorio 

vrata za sobom. 

Naslonila se na sjedalo i sklopila oči prepuštajući se sumraku, 

zatvarajući srce na njeţnost koju je prepoznala u njegovu glasu. 

Bilo je očigledno daje voden osjećajem krivnje, ali ne namjerava 

mu dopustiti daje izmanipulira. Sad se sigurno bolje osjeća 

zbog izgovorenih laţi, ali povjeruje li mu, upast će u zamku.

Nosi dijete koje mora zaštititi i više si ne moţe priuštiti luksuz 

nesmotrenog optimizma. 

Izvijestio ju je da su otac i Amelia petljali s kontracepcijskim 

pilulama i ispričao joj se što joj nije vjerovao. Ponovno ispad 

predvođen osjećajem krivnje. No, nije se obazrela. 

Zašto je ne ostavi na miru? Zašto je prisiljava da se vrati s njim? 

Prvi puta u tko zna koliko tjedana osjetila je kako se u njoj 

podiţe plima osjećaja koje se toliko silno trudila potisnuti. 

Pritisnula je zglobove prstiju o usnice i pobunila se protiv njih, 

sve dok se ponovno nije uvukla iza ugodne barijere, koja joj je 

pomogla funkcionirati proteklih mjesec dana. 

Oduvijek se prepuštala emocijama, ali nastavi li to činiti, neće 

preţivjeti. Ponos je sve, jednom joj je rekao, i sad je znala da je 

bio u pravu. Upravo je zahvaljujući ponosu uspijevala 

funkcionirati. On joj je omogućavao da se danju javlja na 

telefon i drugima pere kosu, a noću da raznaša teške pladnjeve 

pretrpane masnom hranom, od čega joj je trbuh trpio. Ponos joj 

je čuvao krov nad glavom, omogućavajući da na stranu stavlja 

novac za budućnost. On joj je pomogao da nastavi dalje kad ju 

je ljubav iznevjerila. 

A što sada? Prvi puta u tko zna koliko tjedana osjetila je strah 

koji nije imao nikakve veze sa zarađivanjem najamnine. Bojala 

se Alexa. Što ţeli od nje? 

Najveća prijetnja mladom tigru jest stariji muški tigar. Tigrovi 

nemaju jake obiteljske veze poput lavova i slonova i stoga nije 

neobično za oca tigra da ubije vlastito mladunče. 

Nespretno je posegnula za kvakom i ugledala ga kako maršira 

prema njoj. 

Izvukao je stolicu za stolom, na kojem se nalazila hrana što ju je 

naručio u sobu. — Sjedi i jedi, Daisy. 

Nije odabrao prljav motel, već luksuzni apartman u blještavom, 

novom Marriottu, koji se smjestio uz rijeku Ohio, kod granice s 

Indianom i Kentuckvjem. Prisjetila se kako je nekoć brojila 

svaki novčić pri kupovanju namirnica i kako mu je znala

odrţati predavanje o rastrošnosti kad bi kupio bocu dobrog 

vina. Zasigurno mu se činila smiješnom! 

— Rekla sam ti da nisam gladna. 

— Onda mi pravi društvo. 

Bilo je manje naporno uzeti stolicu koju joj je ponudio nego 

svađati se. Zategnuo je čvor na bijelom ogrtaču koji je navukao 

nakon tuširanja i sjeo joj nasuprot. Primijetila je da mu je kosa 

još uvijek vlaţna i da mu se lagano nakovrčala kod sljepoočica. 

Bilo je vrijeme da se ošiša. 

Spustila je pogled na ogromnu količinu hrane koju joj je 

naručio: salatu na velikom tanjuru, pileća prsa prelivena 

umakom od gljiva, pečeni krumpir i tanjur tjestenine, dva 

peciva, veliku čašu mlijeka i krišku torte od sira. 

— Ne mogu ovo pojesti. 

—Ja umirem od gladi. Malo ću ti pomoći. 

Iako je uţivao u hrani, znala je da nije toliki proţdrljivac da 

kuša baš sve. Osjetila je kako joj se ţeludac okreće. Otkako ga je 

napustila, bilo joj je teţe ne ispovraćati pojedeni obrok nego 

tijekom cijelog prvog tromjesečja. 

— Kušaj ovo. — Podigao je komadić lazanja i prinio ga 

njezinim usnicama. Kad je otvorila usta kako bi ih odbila, 

ugurao joj ga je i prisilio je tako da proguta. 

— Rekla sam ti da ne ţelim jesti. 

— Samo probni uzorak. Dobro je, zar ne? 

Ĉim je prvotni šok prošao, ostala je iznenađena izvrsnim 

okusom, iako mu to nije namjeravala priznati. Popila je gutljaj 

vode. — Doista ne ţelim ništa više. 

— Ne čudim se. - Ukazao je prema piletini. — To mi izgleda 

suho. 

— Preliveno je umakom. Otkud ti da je suho? 

— Vjeruj mi, Daisy, ta je piletina suha kao kolac! 

— Nemaš pojma što govoriš. 

— Kušaj. 

Nabola ju je vilicom i kad je pokušala odrezati komadić, meso 

je ispustilo sok. — Vidi. - Izbacila je vilicu prema njemu.

Poslušno je zubima skinuo meso, proţvakao ga i napravio 

grimasu. 

— Suha. 

Zgrabila je noţ, odrezala komadić i ubacila ga u usta. Piletina je 

bila savršeno ukusna, baš kako je predvidjela. Pojela je još jedan 

komadić. — Apsolutno je savršena. 

— Onda su mi lazanje pokvarile okusne pupoljke. Daj da 

kušam tjestenine. 

Ljutito ga je promatrala kako je namata na vilicu i ubacuje u 

usta. Već idućeg trenutka donio je presudu. — Prezačinjeno za 

tvoj ukus. —Ali ja volim začinjenu hranu. —Upozorio sam te. 

Nabola je tjestenine i nešto umaka pobjeglo joj je na stolnjak, 

kad ju je prinosila ustima. Bio je blag i mirisan. — Uopće nije 

začinjena. 

Krenula je još jednom zagrabiti, kad joj se ruka zaustavila u 

zraku. Oči su joj poletjele prema njegovu licu i shvativši da je 

nasjela na prijevaru, odloţila je vilicu. — Ponovno si me 

nasamario. 

Njegovi dugi i vitki prsti omotali su se oko njezina zgloba i 

pogledao ju je s toliko zabrinutosti da je na trenutak ostala 

zapanjena. 

— Molim te, Daisy. Toliko si mršava, da me strašiš. Moraš jesti 

radi bebe. 

— Nemaš pravo to reći! — Bol ju je presjekla. Zadrţala je 

ostatak onoga što mu je namjeravala reći i povukla se ponovno 

iza ledene barijere, znajući da je tamo na sigurnom. 

Bez riječi se posvetila obroku i jela, sve dok se nije zasitila. Nije 

se osvrnula na njegove pokušaje stimulacije razgovora, kao ni 

na činjenicu da nije pojeo gotovo ništa. U mislima je pobjegla 

na prekrasnu livadu, gdje se mogla šetati s bebom, pod 

zaštitom moćnog tigra zvanog Sinjun, koji ih je volio i kojemu 

više nije bio potreban kavez. 

— Iscrpljena si - rekao je kad je na posljetku odloţila vilicu. — 

Oboje se trebamo naspavati. Hajdemo ranije u krevet.

Ustala je od stola, skupila stvari i otišla u kupaonicu, gdje se 

počastila dugim tušem. Kad je na posljetku izašla, apartman je 

bio u mraku. Samo se kroz pukotine među zavjesama probijalo 

slabašno svjetlo. Primijetila je da leţi na leđima na drugom 

kraju bračnog kreveta. 

Bila je toliko umorna da nije mogla stajati, ali ugledavši njegova 

gola prsa, odlučila mu se ne pribliţiti. 

— U redu je — prošaptao je kroz tamu. — Neću te dirati, 

ljubavi. 

Ostala je na mjestu, sve dok nije shvatila da nema nikakve veze 

dira li je ili ne. Što god učinio, ništa neće osjetiti. 

Ugurao je ruke u dţepove vjetrovke i naslonio se na ogradu uz 

krajnji rub parcele, na kojoj su trebali provesti iduća dva dana. 

Nalazili su se u okrugu Monroe, drţavi Georgiji, i jutarnji zrak 

listopada pronosio je svjeţ dokaz jeseni. Brady mu je prišao. — 

Očajno izgledaš. 

- Da, ali ni ti nisi ništa bolji. 

- Ţene — otfrknuo je. — Ne moţeš ţivjeti s njima, a ne moţeš ih 

ni ubiti na spavanju. 

No, čak se nije mogao ni nasmiješiti. Iako je Brady proţivljavao 

krizu sa Shebom, bar mu se odnos s Heather razvijao kako 

treba. Provodili su puno vremena zajedno i sada je bio strpljiviji 

trener, stoje djevojčin nastup činilo sve boljim i boljim. 

Otkako su se on i Daisy vratili deset dana ranije, cijeli je cirkus 

shvatio da se drastično promijenila. Više se nije smijala niti je 

skakutala naokolo kose svezane u konjski repić. Prema svima je 

bila pristojna — čak je pomagala Heather sa zadaćom - ali sve 

posebnosti po kojima je bila prepoznatljiva jednostavno su 

ugasle. I svi su očekivali da će on srediti stvar. 

Bradyje izvukao čačkalicu iz dţepa košulje i ubacio je u usta. - - 

-Daisy se jako promijenila otkako se vratila. 

— Prilagođava se trudnoći. 

No, njega se nije moglo zavarati. - Nedostaje mi ona stara Daisv 

koja mi se uvijek petljala u posao. Ne, zapravo mi to uopće ne

nedostaje, nego paţnja s kojom se svakome posvećivala. Sada 

mi se čini kao da joj je stalo samo do Sinjuna i slonova. 

—Oporavit će se. 

—Valjda. 

U tišini su promatrali »pick up« kako izbacuje hrpu sijena. 

Alexju je potom ugledao kako podiţe jednu od četki na 

dugačkoj motki i češe Puddin'a. Iako je rekao da ne ţeli da radi, 

odvratila je da se naviknula. Potom joj je pokušao zapovjediti 

da izbjegava sve slonove osim Tatera, bojeći se daje neki od njih 

ne bi srušio. Zagledala mu se u oči i učinila ono što je htjela. 

Brady je prekriţio ruke. — Mislim da trebaš znati... ponovno 

sam je sinoć vidio kako sklupčana spava u Sinjunovu kavezu. 

—Do vraga! Kunem ti se da ću je zavezati lisičinama ako mu 

ponovno priđe! 

—Moram ti priznati da mi utjeruje strah u kosti. Ne volim je 

gledati ovakvu. 

—E pa nisi jedini! 

—Zašto ne poduzmeš nešto? 

—A što da poduzmem? Zatraţio sam da mi dopreme auto iz 

Connecticuta kako se ne bi morala voziti »pick upom«, ali mi je 

rekla da uţiva u njemu. Kupio sam joj cvijeće, koje nije ni 

primijetila. Pokušao sam naručiti novu prikolicu, ali je 

pobješnjela kad je saznala pa sam morao otkazati narudţbu. Ne 

znam što još pokušati. — Prošao je rukom kroz kosu. — Zašto 

ti to govorim? Da išta znaš o ţenama, ne bi se motao oko Shebe. 

—Nećeš me izazvati na svađu. 

—Daisv će biti dobro. Samo joj treba vremena. 

—Da, vjerojatno si u pravu. 

—Naravno da jesam. 

Ponovi li to još nekoliko puta, moţda će se uspjeti uvjeriti. 

Kako li mu nedostaje ona stara Daisv! Više uopće ne plače. 

Suze su nekoć bile sastavni dio nje, ali sad se doima kao da se 

anestezijom zaštitila od emocija. Prisjetio se kako mu se znala 

baciti u zagrljaj iz kamiona, prisjetio se njezina smijeha i kose 

pod njegovim dodirom. Bolno je čeznuo za njom kao ni za kim

drugim u ţivotu i prethodne noći to ga je odguralo preko ruba. 

Lecnuo se prisjetivši se. 

Usnuo je da mu se smiješi onako kako je to nekoć činila, kad bi 

joj se cijelo lice ozarilo, nudeći mu se. Probudio se i primijetio 

da se stisnuo uz nju. Prošlo je toliko puno vremena, a toliko ju 

je silno ţelio da je nije htio otpustiti. 

Rukom joj je pomilovao bok i potom predivno nateknuće u 

visini struka. Odmah se probudila. Osjetio je da se ukočila na 

njegov dodir, ali nije se odmaknula. Nije se čak ni pobunila kad 

joj je raširio noge prebacujući se na nju. Umjesto toga, nastavila 

je pasivno leţati, a on je nadodao još jedan grijeh popisu svega 

što joj je učinio. Osjećao se poput silovatelja i dok se brijao tog 

jutra, nije se mogao pogledati u oči. 

—Razgovara s Heather - Brady je dobacio. — Ali ne onako 

kako je običavala i stoga je mala zabrinuta poput nas. 

Heather je smazala nekoliko tacosa koje joj je Sheba pripravila i 

obrisala prste papirnatim ubrusom. — Ţeliš li čuti što mi je tata 

rekao sinoć? 

Sheba ju je pogledala stojeći do sudopera. — Naravno. 

Heather se nacerila, a onda duboko izdahnula. — Rekao je: »Do 

vraga, Heather, miči to sranje s kauča. Volim te, ali to ne znači 

da ţelim da mi se tvoja šminka zalijepi za dupe.« 

Sheba se nasmijala. — Stari ti doista zna biti sladunjav! —Onog 

dana u zračnoj luci... — Zatreptala je. — Oči su mu bile suzne. 

-Jako te voli. 

— Mislim da to konačno znam. — Osmijeh joj se povukao. — 

Osjećam se malo krivom što uţivam u tolikoj sreći, dok je Daisy 

sva sjebana. Jučer sam rekla sranje, ali to nije ni zamijetila. 

Sheba je krpom obrisala pult. — Svi samo o njoj govore. Pun mi 

je kufer. 

— Zato što je ne voliš, a nije mi jasno zašto. Hoću reći, znam da 

ste ti i Alex bili zajedno, ali više ti nije stalo do njega, a ona je 

tako tuţna pa stoga ne razumijem u čemu je problem? 

— U tome da Sheba ne moţe podnijeti kad je netko nadmašuje. 

— Brady je stajao na pragu, iako ga nijedna nije čula kako ulazi.

Sheba se odmah uspjenila. - Ti nikad ne kucaš? Heather je 

uzdahnula. — Opet ćete se posvađati? —Ja se ne svađam 

-odvratio je. - Ona je ta koja se svađa. 

—Ha! Misli da mi moţe zapovijedati, a ja mu to ne dopuštam! 

—To mije i rekao — Heather je strpljivo istaknula, a onda, iako 

je bila uvjerena da uzalud troši riječi, nadodala: — Kad biste se 

vas dvoje vjenčali, toliko biste se posvetili međusobnom 

zapovijedanju da biste sve druge ostavili na miru. 

— Prije bih crknula nego se udala za njega! –Ja je ne bih oţenio 

da je zadnja ţena na svijetu! 

— Onda ne biste trebali spavati zajedno — odvratila je Heather 

najboljom mogućom imitacijom Daisyna tona. — Tata, znam da 

se iskradaš kako bi gotovo svaku noć bio ovdje s njom, iako je 

seks bez potpune predaje drugoj osobi zapravo nemoralan. 

Sheba je pocrvenjela. Brady je dvaput otvorio i zatvorio usta 

poput zlatne ribice, a onda stao bjesnjeti. — Nemaš pojma o 

čemu govoriš, mlada damo! Sheba i ja smo samo prijatelji, ništa 

više, a ona ima problema s rezervoarom za vodu i ja... 

Heather je zakolutala očima. - Nisam glupa. 

—Slušaj me... 

—Što mislite, kakav ste mi primjer? Jučer sam za zadaću čitala 

o adolescentskoj psihologiji i već mi dvije bitne činjenice ne idu 

u prilog. 

—Kakve? 

—Izgubila sam majku i posljedica sam uništenog obiteljskog 

doma. Zajedno s onim što se događa između dvoje 

najutjecajnijih odraslih osoba u mojem ţivotu, to me čini 

vjerojatnom ţrtvom pubertetske trudnoće. 

Bradvjeve obrve skočile su u zrak i na trenutak je doista 

pomislila da će se pomokriti u hlače. Iako ga se nije bojala kao 

nekoć, nije bila glupa. — Idem. Vidimo se poslije. 

I izletjela je iz prikolice. 

—Tako mi svega! 

—Smiri se — Sheba je odvratila. — Samo pokušava ukazati na 

nešto.

—Na što to? 

—Da bismo se trebali vjenčati. — Ubacila je komadić mesa u 

usta. — Što samo dokazuje koliko zapravo zna o stvarnom 

svijetu. —Bome si u pravu. 

—Još uvijek nije shvatila koliko smo nekompatibilni. —Osim 

tamo. - Kimnuo je glavom prema krevetu u straţnjem dijelu 

prikolice. 

—Da, e pa... — Lice joj se razvuklo u prepreden osmijeh. — Vi 

seoski momci ipak ste korisni za nešto. 

—Nego što da jesmo. — Privukao ju je k sebi, a ona ga se 

odmah uhvatila i premda ju je stao ljubiti, morao se povući. 

Oboje su imali još posla, a bace li se jedno na drugo, znao je da 

se neće moći zaustaviti. 

Primijetio je zabrinut pogled u njezinim očima. - Sezona još 

malo pa je gotova — rekla je. - Za dva tjedna smo u Tampi. 

—No, vidat ćemo se ove zime. 

—Tko kaţe da te ţelim vidjeti? 

Lagala je i oboje su to znali. Postali su vaţni jedno drugom i 

imao je osjećaj da ţeli nešto od nje što joj ne moţe dati. 

Uvukao je usnice u njezinu kosu. — Sheba, stalo mi je do tebe. 

Mislim da te čak i volim. Ali ne mogu te oţeniti. Imam ponos, a 

ti ga neprestano gaziš. 

Ukočila se i odmaknula, prostrijelivši ga pogledom kao da je 

najobičnija štetočina. — Mislim da nitko nije zatraţio da me 

oţeniš! 

Iako je bio teţak na riječima, već joj je dulje vrijeme pokušavao 

reći nešto od vaţnosti. — Htio bih te oţeniti, ali bilo bi preteško 

biti u braku s nekim tko te neprestano omalovaţava. 

—O čemu to govoriš? I ti mene omalovaţavaš. 

—Da, ali ja to činim iz šale, a ti ne. U tome je velika razlika. Ti 

uistinu misliš da si bolja od drugih. Uvjerena si da si savršena. 

- Nikad to nisam rekla. 

- Onda mi navedi jednu svoju manu. 

- Ne mogu više letjeti kao nekoć.

- Ne mislim na to. Govorim o nečemu u tebi što nije onoliko 

dobro koliko bi trebalo biti. Svatko nosi nešto tog tipa u sebi. 

- Sa mnom je sve u redu i ne razumijem o čemu govoriš. Tuţno 

je odmahnuo glavom. - Znam, mala. I sve dok ne 

shvatiš, nema previše nade za nas. 

Ispustio ju je, ali još nije ni došao do vrata, a već je vikala: — 

Nemaš pojma! Samo zato što sam kruta ne znači da nisam 

dobronamjerna! Jesam, do vraga! Dobronamjerna sam! 

- Ali si isto tako snob - dobacio je okrećući se. — Većinu 

vremena ne mariš nego za vlastite osjećaje. Vrijeđaš druge, 

opsjednuta si prošlošću i najumišljenija si osoba koju poznajem. 

Na trenutak je ostala zapanjeno stajati, a onda nastavila vrištati. 

-Laţljivče! Dobra sam! Jesam! 

- Samo to nastavi ponavljati, dušo, i moţda ćeš jednog dana i 

povjerovati. 

Prošli su ga trnci od njezina ispada bijesa. Znao je da će se 

pobuniti i uspio se probiti do vrata prije nego se u njih zabio 

tanjur prepun tacosa. 

Dok je Daisv lutala parcelom te noći, shvatila je da ţali što više 

ne nastupa s Alexom. Bar bi na taj način imala što za činiti. Kad 

joj je objavio da se više neće s njim vratiti u arenu, nije osjetila 

ni olakšanje ni razočaranje. Jednostavno joj uopće nije bilo 

vaţno. U prethodnih šest tjedana otkrila je bol daleko veću od 

one koju joj je nanio bičem. 

Promatrala je gomilu kako u redu napušta šator. Umorna djeca 

drţala su se majki, a očevi nosili iscrpljene mališane oko čijih je 

usta bilo tragova karamel-jabuka. Ne tako davno, kad god bi ih 

ugledala, oči bi joj se sentimentalno ispunile suzama, jer bi 

zamislila Alexa kako nosi njihovo dijete. No, sada suza nije 

bilo. Između ostalog, izgubila je i moć plakanja. 

Kako cirkus te noći nije nastavljao dalje, radnici su bili slobodni 

i uputili se prema gradu u potrazi za hranom i pićem. Na 

parceli je zavladala tišina. Dok se Alex brinuo za Mishu, ona je 

kradomice navukla jedan od njegovih starih sportskih 

dţempera i probila se kroz usnule slonove do Tatera.

Kleknuvši, ugurala mu se između prednjih nogu i dopustila da 

joj vrh surle spusti na koljeno. 

Uvukla se duboko u Alexov dţemper. Njeţni flis još uvijek je 

mirisao po njemu, po specifičnoj kombinaciji sapuna, sunca i 

koţe, koju je mogla prepoznati u svakom trenutku. Zar će joj 

sve što voli biti oduzeto? 

Načula je nečije lagane korake. Tater je provrpoljio straţnje 

udove i pred očima su joj se ukazale traperice. Odmah ih je 

prepoznala. 

Alex se spustio u čučanj, naslonio laktovima na raširena koljena 

i objesio ruke. Djelovao je toliko iscrpljeno da joj je na trenutak 

došlo utješiti ga. — Molim te, izađi - prošaptao je. — Trebam te. 

Naslonila je obraz na Taterovu naboranu i grubu nogu. — 

Mislim da ću ostati ovdje još neko vrijeme. 

Ramena su mu potonula i zabio je prst u zemlju. - Moja kuća... 

je velika. Postoji gostinska soba na juţnoj strani. Gleda na stari 

voćnjak. 

Tiho je izdahnula. — Večeras je prohladno. Jesen dolazi. 

- Mislio sam kako bismo je mogli pretvoriti u dječju sobicu. 

Lijepa je. Uvijek osunčana, s velikim prozorom. Moţda bismo 

tamo mogli ubaciti i ljuljačku. 

- Oduvijek mi se sviđala jesen. 

Ţivotinje su se provrpoljile, a jedna od njih potiho je zafrktala u 

snu. Tater je podigao surlu s koljena i prebacio je preko njegova 

ramena. Njeţnost u njegovu glasu nije mogla prikriti gorčinu. 

— Nikad mi nećeš oprostiti, zar ne? 

Nije ništa odvratila. 

- Volim te, Daisy. Toliko te volim, da me to ubija. Prepoznala je 

bol u njegovu glasu i ranjivost na njegovu licu i 

premda je znala da potječu iz krivnje, sama je otrpjela dovoljno 

boli i nije mogla uţivati nanoseći je nekom drugom, a posebice 

ne onome koji joj još uvijek toliko puno znači. Obratila mu se 

što je njeţnije mogla. — Ti ne znaš voljeti, Alex. 

- Ako je to nekoć bila istina, više nije.

Moţda zbog utjehe koju je pronašla sjedeći ispod Taterova srca, 

moţda zbog njegove patnja, osjetila je iznenada kako ledena 

barijera u njoj puca. Unatoč svemu, ipak ga voli. Lagala je i 

njemu i sebi tvrdeći da nije tako. On joj je srodna duša i 

zauvijek će posjedovati njezino srce. No, s tom je spoznajom 

došla još jedna, dublja i daleko gorkija. Bude li još jednom ţrtva 

ljubavi prema njemu, to će je uništiti, a ne smije to dopustiti za 

dobro djeteta koje nosi. 

- Kako ti nije jasno? Osjećaš krivnju, a ne ljubav. 

- Nije istina. 

- Gord si čovjek. Prekršio si vlastiti kodeks časti i sad se 

pokušavaš iskupiti. Razumijem to, ali neću dopustiti da mi 

ţivot diktiraju riječi koje tebi ništa ne znače. Ova mi je beba 

isuviše vaţna. 

- I meni. 

Trznula se. - Nemoj to govoriti. Molim te. 

- Dokazao bih ti svoju ljubav da mogu, ali ne znam kako. 

- Morat ćeš me otpustiti. Znam da će ti to povrijediti ponos i 

ţao mi je, ali preteško mi je biti s tobom. 

Nije ništa odvratio. Ona je pak zaţmirila i pokušala se ponovno 

uvući iza ledene barijere, koja ju je čuvala na sigurnom. No, u 

njoj je bilo previše pukotina. - Molim te, Alex - prošaptala je 

slomljena glasom. — Molim te, pusti me. 

Glas mu je bio gotovo nečujan. — Doista to ţeliš? 

Zakimala je. 

Nikad nije vjerovala da će ga vidjeti poraţena, ali u tom 

trenutku neka unutarnja iskra u njemu jednostavno je 

ugasnula. — U redu — odvratio je promuklim glasom. — 

Ispunit ću ti ţelju. 

Tjeskoba ju je zgrčila čim je spoznala da je konačno gotovo i 

morala je prigušiti jecaj gledajući ga kako ustaje. Ako to doista 

ţeli, zastoje toliko bolno? 

Nečija se sjena pomaknula u blizini, no oboje su bili 

prezaokupirani vlastitom tugom kako bi je zamijetili. Nisu 

znali da ih je netko čuo.

334 

Alex! -Glava mu je odmah skočila u zrak. Radio je na stroju za 

zabijanje kolaca kad je čuo kako ga zaziva. Zazvučala je kao 

nekoć i odmah se ponadao. Moţda još uvijek imaju šanse. 

Moţda ipak nije mislila što mu je rekla dvije noći ranije pa je 

neće to popodne morati otpremiti na zrakoplov. 

Odbacio je ključ i okrenuo se prema njoj, ali ugledavši joj lice, 

odmah je izgubio nadu. 

- Sinjun je nestao! Iskrcali su sve ţivotinje, ali ne i njega! I Treya 

nema! 

Brady je izronio iza stroja, jer mu je pomagao. — Kladim se da 

je to Shebino maslo. 

Daisyno lice je problijedjelo od brige. —Je li ti išta rekla? 

- Ne, ali je luda u posljednja dva dana. 

Pogledala je Alexa i prvi puta otkako ju je pronašao u 

zoološkom vrtu učinilo mu se da ga doista vidi. —Jesi li ti znao 

za to? 

- Ne. Nije mi ništa rekla. 

- Zna što osjećaš prema tigru — Brady je dobacio. — Nagađam 

da ti ga je prodala iza leda. 

- Ali ne moţe to učiniti! Moj je! — Ugrizla se za usnicu 

shvativši da to zapravo nije istina. 

- Već sam je traţio — Brady je nastavio — ali nije još došla. 

Shorty je vozio njezin kamper, a auta joj nema. 

Daisy je stisnula šake. — Učinila je nešto uţasno. Predosjećam 

to. 

Alex ju je poţelio razuvjeriti, ali je nagađao da je u pravu. — 

Nazvat ću neke ljude i pokušati saznati. Vas dvoje biste mogli 

porazgovarati s radnicima i provjeriti znaju li oni što. 

Ali nitko ništa nije znao. Iduća dva sata prorešetali su svakoga 

u cirkusu i saznali samo daje nitko nije vidio od prethodne 

večeri. 

Daisy je hvatala sve veća panika. Gdje je Sinjun? Što je učinila s 

njim? Dovoljno je saznala o trţištu ostarjelih cirkuskih ţivotinja

da zaključi kako su šanse da ga primi pristojan zoološki vrt vrlo 

male. Što će se dogoditi s njim? 

Došlo je i prošlo vrijeme kad je trebala otići u zračnu juku. Alex 

je inzistirao da se vrati ocu sve dok ne odluči što ţeli učiniti, ali 

sad više nije bilo upitno hoće li ostati. Nije se obazrela na 

bisernosivi Lexus s registarskim tablicama Conneciticuta -još 

jedan Alexov poklon potaknut osjećajem krivnje - i sjela je na 

rep starog crnog »pick upa« koji ju je vodio na duhovno, ljetno 

putovanje sve do ove kobne listopadske noći. Osmotrila je 

parcelu. 

Prva je predstava završila, a onda i druga. Posljednji gledatelji 

napustili su glavni šator. Bilo je to posljednje dvodnevno 

zadrţavanje prije dolaska u Tampu. Ponovno su radnici krenuli 

prema gradu vodeći sa sobom nekoliko zabavljačica i 

ostavljajući parcelu u ozračju napuštenosti. Bilo joj je hladno, ali 

pričekala je da Alex skine kostim i provjeri kako je Mishi, a 

onda se vratila u prikolicu. 

Kovčeg joj je leţao na krevetu. Mimoišla ga je i sa zidne kukice 

skinula njegov iznošeni sportski dţemper sive boje. Navukavši 

ga, krenula je prema vratima i zastala ispred otrcanog 

ugradbenog ormara gdje je drţao odjeću. Spustivši se u čučanj, 

otvorila je donju ladicu i odmaknula traperice kako bi mogla 

vidjeti ono što je znala da se skriva iza njih: jeftina plava 

plastična zvečka, ţuta patkica, dječje pakiranje keksa u obliku 

ţivotinja, dječji podbradak sa slikom zeke i dţepno izdanje 

knjige Dr. Spocka. 

Otkrila je to pri odlaganju odjeće neki dan. No, ništa joj nije 

spomenuo. Vrhom prsta dodirnula je zvečku i pokušala shvatiti 

zašto sve to čuva. Kad bi samo mogla povjerovati... 

Ne. Ne moţe si to dopustiti. Preriskantno je. 

Zatvorila je vrata i krenula natrag prema »pick upu« 

zamjećujući iznenada Shebin Cadillac parkiran u blizini njezina 

kampera. Načula je bijesne glasove kako se prepiru u velikom 

šatoru. Alex ih je također čuo i oboje su pojurili u istom smjeru. 

Sreli su se kod straţnjeg ulaza.

— Moţda je bolje da ostaneš ovdje — dobacio je. Ne osvrnuvši 

se na njegove riječi, ujurila je unutra. 

Šator je bio slabo osvijetljen jednim jedinim reflektorom koji je 

bacao velike sjene s uţadi iznad arene, ostavljajući rubni dio 

skriven u tami. Prepoznala je miris piljevine, ţivotinja i uţeglih 

kokica. Kako će joj to nedostajati, odmah je pomislila. 

Brady i Sheba stajali su izvan arene. Brady ju je drţao za ruku i 

bilo je očigledno da bjesni. — Do vraga! Daisy ti nije učinila 

ništa naţao, a ti si joj se morala osvetiti, je li? 

Istrgnula mu se. — Ĉinim što me volja i mesarov sin neće mi 

zapovijedati! 

— Zar ti nikad ne dojadi biti pička? 

Koji god je odgovor imala pripravan, zamro joj je na usnama. 

— Gle, molim te, tko nam se pridruţio. 

Daisyje odmah dojurila kako bije napala. — Što si učinila sa 

Sinjunom? 

No, Sheba se nije poţurila s odgovorom. Drţala ih je u šaci i 

stoga se odlučila poigravati. — Sinjun se sprema otići u novi 

dom. Jesi li znala da su sibirski tigrovi izuzetno dragocjene 

ţivotinje? Ĉak i u tako poodmakloj dobi. — Sjela je na klupicu 

u prednjem redu i gotovo leţerno prekriţila noge. — Ĉak ni ja 

nisam znala koliko su neki voljni platiti za njih. 

—Tko? — Alex je dobacio zaustavljajući se do Daisy. — Tko je 

u pitanju? 

—Zasad još nitko. Gospodin će ga pokupiti tek sutra ujutro. 

—Gdje ga onda drţiš? 

—Na sigurnom. Trey je s njim. 

Alex je izgubio strpljenje. — Ne seri! Kome si ga prodala? 

—Nekolicina se zainteresirala, ali Rex Webley mi je ponudio 

najbolju cijenu. 

—Isuse. — Alexov izraz lica prestravio je Daisy. —Tko je Rex 

Webley? — upitala je. 

Prije nego joj je stigla odgovoriti, Alex se ubacio: — Da nisi 

zinula, Sheba. Ovo je između tebe i mene.

Pogledala ga je s visoka i ponovno se okrenula prema Daisy. 

-Webley vodi park za lov u Teksasu. 

Daisy nije shvatila. — Park za lov? 

- Ljudi mu plaćaju kako bi lovili ţivotinje koje kupuje - Brady je 

s gađenjem nadodao. 

Daisy je pogledala nju, a onda njega. - Kako to misliš? Nitko ne 

smije loviti tigrove. Zaštićena su vrsta. 

Sheba je ustala i došetala se do središta arene. - Zbog čega su 

još vrjedniji bogatašima koji su se zasitili lova uobičajene 

divljači, a ne zabrinjava ih pravna strana stvari. 

Shvaćajući konačno o čemu je riječ, Daisy je prestrašeno 

odvratila: - Prodala si Sinjuna kako bi ga drugi lovili i ubili? 

Zastrašujuće slike zabljesnule su joj pred očima. Za razliku od 

drugih tigrova, Sinjun se ne boji ljudi. Neće shvatiti da ga 

muškarci koji mu prilaze s puškama ţele ubiti. Zamislila je 

kako mu se tijelo trza pod naletom metaka i kako njegovo 

narančasto-smeđe krzno prošarano tragovima krvi nepomično 

leţi na tlu. Okrenula se prema Shebi. 

- Neću ti dopustiti da to učiniš! Otići ću vlastima! Policija će te 

spriječiti! 

- Ne, neće - Sheba je odvratila. — Nije ilegalno prodati tigra. 

Webley mije rekao da će ga izloţiti na svojem rancu, a ni to nije 

protuzakonito. 

- Samo što ga neće izloţiti, zar ne? Dopustit će drugima da ga 

ubiju! - Daisy je pomislila da će se ugušiti. — Otići ću na 

policiju, a oni će to obustaviti! 

- Sumnjam - Sheba je ponovila. - Webley već godinama 

uspješno izmiče ruci pravde. Netko bi trebao posvjedočiti lovu, 

a to se neće dogoditi. Osim toga, tad bi već bilo prekasno, zar 

ne? 

Daisy nikad prije nije osjetila takvu mrţnju prema drugom 

ljudskom biću. - Kako moţeš učiniti takvo što? Ako me toliko 

mrziš, zašto se nisi okomila na mene? Zašto si se morala baciti 

na njega?

Alex je ušao u arenu prilazeći Shebi. — Platit ću ti dvaput više 

od iznosa koji ti je Webley dao. 

— Ovaj puta novac ti je bezvrijedan. Nećeš ga otkupiti kao što 

si otkupio Glennu. Postavila sam to kao uvjet pri prodaji. 

Daisv je podigla glavu. Nije joj rekao daje otkupio Glennu. 

Znala je da je organizirao njezin odlazak u Zoološki vrt 

Brookfield, ali nije pomislila daje to omogućio njegov novac. 

Znači, zahvaljujući njemu, gorila je završila u prostranom 

novom domu. 

— Na sve si mislila, je li? — odvratio je. 

—Webleyjevi ljudi neće pokupiti Sinjuna sve do zore. — 

Prepredeno ga je pogledala. — Dotad ne potpisujem konačne 

dokumente i mogu promijeniti mišljenje. 

Alexov je prigušen glas bio jedva čujan. — Sad smo došli do 

samog srca stvari, zar ne? 

Sheba je bacila pogled prema Daisy, koja je još uvijek stajala 

izvan arene s Bradvjem. - Tebi bi se to svidjelo, ne bi li, Daisy? 

Da obustavim cijelu stvar. A mogu to učiniti. Dovoljan je jedan 

poziv. 

— Naravno da moţeš — promrmljao je Alex. — Što to ja 

moram učiniti kako bih te natjerao na to? 

Okrenula se prema njemu i učinilo joj se da su Daisy i Brady 

nestali, ostavljajući ih nasamo u areni, u kojoj su oboje odrasli. 

Primaknula mu se krećući se gotovo zavodnički poput 

ljubavnice, iako medu njima dvoma nije bilo ljubavi. — Znaš 

što trebaš učiniti. 

— Reci mi. 

Okrenula se prema Daisy i Bradvju. — Ostavite nas nasamo. 

Ovo se tiče samo njega i mene. 

Brady je eksplodirao. — Ĉisto sranje! Da sam znao da se 

spremaš na ovo, kunem se Bogom da bih te izmlatio do krvi! 

No, njegov bijesni ispad uopće je nije pogodio. - Ne pokupite li 

se, s tigrom je gotovo. 

— Hajde — Alex je dobacio. — Poslušajte je!

Na Bradvjevu licu moglo se vidjeti da je izgubio sve u što je 

vjerovao, a glas mu se ispunio gorčinom kad mu se obratio. — 

Nemoj dopustiti da ti oduzme muda. Pokušat će, ali nemoj joj 

dati! 

- Ne namjeravam — potiho je odvratio. 

Daisy ga je preklinjući pogledala, no on se već usredotočio na 

Shebu. 

- Hajde, Daisy. Idemo. — Brady ju je obgrlio oko ramena i 

poveo prema straţnjem ulazu. U nekoliko posljednjih mjeseci 

naučila je kako se boriti i stoga se odmah stala odupirati. Ipak, 

znala je da je Alex Sinjunova jedina nada. 

Ĉim su izašli, duboko je udahnula prohladni noćni zrak i zubi 

su joj zacvokotali. Brady ju je zagrlio i prošaptao: — Ţao mi je, 

Daisy. Nisam očekivao da će otići tako daleko. 

Iznutra su načuli Alexov glas ispunjen prezirom tek prividno 

prigušen najlonskim stranama velikog šatora. — Poslovna si 

ţena. Prodaš li mi Sinjuna, potrudit ću se da ti se isplati. Sve što 

trebaš učiniti jest reći cijenu. 

I ona i Brady stajali su prikovani na mjestu znajući da bi se 

trebali pokupiti, ali u nemogućnosti to učiniti. Iznenada ju je 

zgrabio za ruku i odvukao u sjenu do straţnjeg ulaza, gdje ih 

Alex i Sheba nisu mogli vidjeti, a otkud su imali djelomičan 

pogled na arenu. 

Zamijetila je Shebu kako hvata Alexa za ruku. — Ne ţelim tvoj 

novac. Znaš to. Hoću tvoj ponos. 

S gađenjem se odmaknuo. - Što to, do vraga, znači? 

—Ţeliš li tog tigra, morat ćeš me preklinjati da ti ga dam. 

—Nosi se! 

—Veličanstveni Alex Markov morat će se spustiti na koljena i 

preklinjati. 

—Prije ću crknuti. —Odbijaš me poslušati? 

—Nema šanse. - Spustio je ruke na bokove. — Učini što ţeliš s 

tim prokletim tigrom, ali nemam namjeru ni pred kim 

pokleknuti.

—Ĉudi me. Mislila sam da ćeš učiniti sve na svijetu za tu 

glupačicu. Trebala sam pretpostaviti daje zapravo ne voliš. — 

Na trenutak je bacila pogled prema sjenama medu uţadi, a 

onda mu se ponovno posvetila. — Nagađala sam da će biti 

tako. Instinktivno. Kako bi je uopće mogao voljeti? Srce ti je 

prokleto hladno i nesposobno ikoga voljeti. 

—Nemaš pojma kakve osjećaje gajim prema njoj. 

- Znam da je ne voliš, jer bi se inače spustio na koljena i 

preklinjao. - Podmuklo ga je pogledala. — Što znači da sam 

pobijedila. Zapravo, kako god okreneš, gubiš. 

—Luda si. 

- A ti si pametan što si se odbio povinovati. Ja sam jednom 

kleknula za ljubav i ne preporučam nikome. 

—Isuse, Sheba, ne čini to. 

Glas joj je izgubio provokativnu notu. — Moram. Nitko ne 

moţe poniziti Shebu Quest i nekaţnjeno se izvući. Uostalom, 

kako god bilo, danas ti gubiš. Jesi li siguran da ne ţeliš 

promijeniti odluku? 

— Siguran sam. 

U tom trenutku Daisv je shvatila da je izgubila Sinjuna. Znala je 

da Alex nije poput drugih muškaraca. Oslanja se na čeličnu 

volju, srčanost i ponos. Ponizi li se, sve to jednostavno će 

nestati. Oborivši glavu, pokušala se okrenuti, ali Brady joj se 

ispriječio na putu. 

Alex je nastavio napetim i okrutnim tonom. — Znaš u čemu je 

ironija? Daisy bi to učinila. Ne bi dvojila ni sekunde. — Grubo 

se nasmijao, no u njegovu smijehu nije bilo ni traga humoru. — 

U sekundi bi bila na koljenima, jer srce koje kuca u njoj 

dovoljno je jako da se suprotstavi cijelom svijetu. Njoj nije stalo 

ni do časti, ni do ponosa, ni do ičega drugog kad je dobrobit 

stvorenja koje voli ugroţena. 

— Pa što? - odvratila je Sheba s prezirom. — Ovo nema veze s 

njom, već s tobom. Dakle, kako će biti, Alex? Ponos ili tigar? 

Hoćeš li se ţrtvovati za ljubav ili ćeš zadrţati ono što ti je 

vaţno?

Uslijedila je duga stanka. Stajao je pred njom visoko uzdignute 

glave. Ali koljena su mu počela popuštati. Moćna koljena 

Romanova. Ponosna koljena Alexa Markova. Polako je potonuo 

u piljevinu, a ona odmah zamijetila da nikad prije nije djelovao 

ni arogantnije ni nepokornije. 

- Preklinji me — prošaptala je. 

—Ne — otelo se Daisy iz prsa. Neće joj dopustiti da mu to čini, 

čak ni radi Sinjuna! Od kakve bi koristi bilo spasiti jednog 

veličanstvenog tigra i uništiti drugog? Pojurila je kroz straţnji 

ulaz u arenu bacajući piljevinu za sobom. Uhvatila ga je za 

ruku i pokušala podići na noge. 

- Ustani, Alex! Nemoj! Nemoj joj dopustiti da ti to čini! No, on 

je netremice promatrao Shebu spaljujući je pogledom. 

—Jednom si mi rekla da me nitko ne moţe poniziti, Daisy. 

Samo si ja to mogu učiniti. 

Podigao je lice, a usnice su mu se s prezirom stisnule. Iako je 

već bio na koljenima, nikad prije nije djelovao tako 

veličanstveno. Svaki djelić njegova tijela govorio je daje car. Ali 

i kralj arene. — Preklinjem te, Sheba — ravnodušnim je glasom 

odvratio. — Nemoj dopustiti da se išta dogodi tom tigru. 

Daisyna ruka grčevito je stisnula njegovu i odmah je potonula 

na koljena do njega. 

Brady je oštro uskliknuo. 

Usta Shebe Quest razvukla su se u podmukao osmijeh, a lice joj 

je poprimilo mješavinu zadovoljstva i čuđenja. - Tako mi svega, 

doista je voliš! 

Pogledala je Daisy, koja je klečala do njega u piljevini. - Za 

slučaj da još nisi shvatila, voli te. Tigar će ti se vratiti ujutro i 

slobodno mi zahvali kad god poţeliš. Trebam li vam nacrtati 

što to znači ili mislite da moţete sami nastavite dalje, a da ne 

zaribate stvar? 

Daisy ju je pogledala, progutala slinu i zakimala. 

- Odlično. Jer mi je već poprilično dojadilo gledati sve ţive u 

cirkusu kako paničare zbog vas. 

Brady je opsovao. Alex je zaškiljio.

A Sheba Quest, kraljica arene, jednostavno se pokupila, 

uzdignute glave, dok je blještava crvenkasto-smeđa kosa 

lepršala za njom poput cirkuske zastavice. 

Brady ju je dostigao prije nego je došla do straţnjeg ulaza, ali 

nije stigao otvoriti usta jer se okrenula i svom silinom stala 

zabadati kaţiprst u njegova prsa. 

— Da se nikad više nisi usudio reći da nisam dobra osoba! 

Polako je osmijeh zamijenio šokirani izraz na njegovu licu. 

Bez riječi se nagnuo, rame prislonio o njezin trbuh, i podigao je 

i iznio iz šatora. 

Daisy je s čuđenjem odmahnula glavom i zagledala se u Alexa, 

dok su zajedno klečali u piljevini. — Namjestila nam je. Znala je 

da se Brady i ja nećemo moći suzdrţati od prisluškivanja. Znala 

je kako se osjećam i smislila je ovo kako bih povjerovala da me 

doista voliš. 

Oči su mu poletjele prema njoj, a bile su neumoljive poput 

jantara i zračile ledenim bijesom. — Ni riječi više. 

Otvorila je usta. 

— Ni riječi! 

Ponos mu je bio teško pogođen i nije to dobro podnosio. Znala 

je da mora pod hitno nešto poduzeti. Nakon svega što su prošli, 

ne smije ga sada izgubiti! 

I svom snagom bacila mu se u prsa. Strovalio se u piljevinu 

koliko je dug i širok, dočekavši se na leđa. No, prije nego se 

stigao ispraviti, bacila se na njega. 

—Ne budi glup, Alex. Ozbiljno ti kaţem. — Zgrabila je u šake 

njegovu neukroćenu tamnu kosu. — Preklinjem te. Predaleko 

smo otišli da bi se sada glupo ponio. Ja sam počinila dovoljno 

gluposti za oboje. Iako je većina toga zapravo tvoja krivica. 

Znaš da je tako. Neprestano si ponavljao da me ne moţeš 

voljeti, a onda kad si me doista zavolio, pomislila sam da to 

činiš iz osjećaja krivnje. No, trebala sam znati da nije tako. 

Trebala sam... 

—Pusti me, Daisy.

Mogao ju je bez problema zbaciti sa sebe, ali znala je da to neće 

učiniti zbog bebe. I zato što je voli. 

Zalijepila se za njegovo tijelo omotavši se rukama oko njegova 

vrata i prislonivši obraz o bočnu stranu njegove glave. 

Izravnala je torzo, nogama se priljubila za njegove, a noţnim 

prstima uhvatila mu gleţnjeve. — Ne moţe. Sad bjesniš, ali za 

nekoliko minuta, čim porazmisliš o svemu, doći ćeš k sebi, a 

dotad ti neću dopustiti da učiniš bilo što zbog čega bi poţalio. 

Učinilo joj se da mu se tijelo počinje opuštati, ali nije se 

pomaknula, jer je znala da je prepreden i moţda je samo mami 

kako bi je iznenadio. 

- Diţi se, Daisy. 

-Ne. 

- Poţalit ćeš. 

- Ne bi me ozlijedio. 

- Tko je rekao da bih te ozlijedio? 

- Bijesan si. 

- Pa, bilo mi je i bolje u ţivotu. 

- Doista bjesniš što te natjerala na ovo! 

- Nije me natjerala ni na što. 

- Naravno da jest. — Odmaknula je glavu onoliko koliko je bilo 

potrebno kako bi se mogla naceriti u njegovo namršteno lice. - I 

pošteno te sredila, Alex. Ozbiljno. Dobijemo li curicu, mogli 

bismo je nazvati Sheba. 

- Preko mene mrtvog. 

Ponovno mu se uvukla u vrat i ostala čekati, leţeći smireno na 

njemu kao da je najbolji ortopedski madrac na svijetu. 

Usnicama joj je dodirnuo uho. 

Još se više privila i prošaptala: — Ţelim da se vjenčamo prije 

nego se beba rodi. 

Osjetila je kako joj provlači ruku kroz kosu. — Vjenčani smo. 

- Ţelim to ponoviti. 

- Moţe. 

- Reći ćeš nešto vulgarno, zar ne? 

- Hoćeš li tako sići s mene?

- Voliš li me? 

- Volim te. 

- Ne zvuči mi kao da me voliš. Zvuči kao da to govoriš kroz 

zube. 

- Zato što ih stišćem, ali to ne znači da te ne volim cijelim 

srcem. 

—Da? — Odmaknula je glavu i oduševljeno ga pogledala. — A 

zašto onda tako silno ţeliš da se maknem? 

Osmijeh mu je bio lukav. — Kako bih ti mogao dokazati svoju 

ljubav. 

- Ĉiniš me nervoznom. 

- Bojiš se da nisi dovoljno dobra za mene? 

- Ah, ne, toga se definitivno ne bojim. — Nagnula je glavu i 

gricnula mu donju usnicu, što je potrajalo otprilike pola 

sekunde, jer je on to odmah pretvorio u dubok i senzualan 

poljubac, koji ju je rasplakao. Sve je bilo tako predivno! 

Poljupcima joj je nastavio kupiti suze, a ona ga je milovala po 

obrazima. — Doista me voliš, zar ne? 

- Doista te volim — odvratio je promuklim glasom — i ovaj 

puta ţelim da mi povjeruješ. Preklinjem te, dušo. 

Nasmiješila mu se kroz suze. — U redu. Hajdemo kući. 

EPILOG 

Drugo vjenčanje dogodilo se deset dana poslije u polju sjeverno 

od Tampe i to u zoru, jer je mladenka inzistirala na prisutnosti 

jednog uzvanika, kojeg bi svi drugi vrlo rado isključili. 

Sinjun je leţao do njezinih nogu, a njih dvoje bili su spojeni 

srebrnom vrpcom, koja je jednim krajem bila zavezana za 

njegov vrat, a drugim obavijala njezin zglob. Posljedično 

njegovom prisustvu, broj ljudi koji su prisustvovali svečanosti 

u šest sati tog listopadskog jutra bio je poprilično malen i 

opravdano nervozan. 

- Nije mi jasno zašto ga nije mogla ostaviti u kavezu — Sheba je 

dobacila muškarcu za kojeg se udala nekoliko dana ranije, u

cirkuskoj areni, tijekom ceremonije koju je obogatio nastup 

Letećih Tolea. 

- Ne spominji mi tvrdoglave ţene — odgovorio je. —Jednom 

sam se takvom oţenio. 

Sveznalački ga je pogledala. — Sretnice. 

- Da — nasmiješio se. — Nego što da jesam. 

Heather je stajala s lijeve strane milujući Taterovu surlu i 

kritički odmjeravajući Daisy. Da je ovo njezino vjenčanje, 

zaključila je, ne bi odjenula iznošene traperice. Posebice s 

obzirom da ih Daisy više ne moţe zakopčati u struku. Još gore, 

navukla je jednu od Alexovih plavih košulja kako bi njome 

prikrila dokaz. 

Ipak, morala je priznati da je ljupka. Obrazi su joj bili rumeni, a 

oči blještale, i u kosi je nosila vjenčić od tratinčica. Alex joj ga je 

poklonio kao iznenađenje, zajedno s dijamantnim prstenom. 

On je pak bio toliko velik, da bi zasigurno zaslijepio sve 

prisutne da je sunce već izišlo. 

U njezinu je ţivotu tog ljeta došlo do toliko promjena da ih još 

uvijek nije u potpunosti bila svjesna. Kao prvo, Sheba je 

odlučila ne prodati cirkus i, prema svemu sudeći, s tatom 

odlučila imati bebu. Ima li otkačenije pomajke na svijetu? Rekla 

joj je da se ove godine moţe početi nalaziti s dečkima, iako je on 

odvratio da će se to dogoditi samo preko njega mrtvog. Osim 

toga, postala je prava muca poput Daisy. 

A Daisy joj je rekla da će po bebinu rođenju početi pohađati 

predavanja na Alexovu fakultetu kako bi mogla jednog dana 

raditi u vrtiću. Njih će dvoje u prosincu otići u Rusiju u 

kupovinu za neki veliki muzej koji Alex zastupa. No, najbolje 

od svega jest što će iduće ljeto opet putovati s cirkusom, a 

Daisy je čak rekla da se namjerava vratiti u arenu s njim. 

Navodno se više ne boji nastupati, jer je preţivjela ono najgore. 

Dubokim, sentimentalnim glasom Alex je stao izgovarati zavjet 

i kad je pogledao Daisy, toliko se raznjeţio da je svima postalo 

jasno koliko je voli. Daisy je, naravno, odmah zaplakala, na što 

joj je Jill uručila rupčić.

Zašmrcnula je i ispuhala nos, a onda odvratila: —Ja, Daisy 

Devreaux Markov, uzimam tebe... — Zastala je. 

Pogledao ju je podigavši obrvu. — Da pogodim, ponovno si mi 

zaboravila ime. — Iako je djelovao kao da je na rubu očaja, 

Heather je primijetila da se suzdrţava ne prasnuti u smijeh. 

— Naravno da nisam. Upravo sam shvatila da ti ne znam krsno 

ime. Nisi mi ga rekao. 

—Ah. — Nagnuo se i prošaptao joj ga u uho. 

— Savršeno. - Nasmiješila se kroz suze i ponovno zagledala u 

njegove oči. —Ja, Daisy Devreaux Markov, uzimam tebe, 

Alexandera Romanova Markova... 

Dok je govorila, čvrsto joj je stisnuo ruku i Heather se mogla 

zakleti da je i u njegovim očima prepoznala suze. 

Sinjun je ustao i rastegnuo se doseţući duljinu od otprilike tri 

metra. Shebu je odmah spopala nervoza i uhvatila je Bradyja za 

ruku, što je bio presedan. Iako ni Heather ne oboţava tog tigra, 

nije baš toliko pekmezava. 

Svi su ostali iznenađeni kad ga je Sheba poklonila Daisy, a Alex 

je već naručio da mu se izgradi otkačeni kompleks iza kuće u 

Connecticutu. Zasigurno je lijepo biti bogat. Iako nitko nije 

ništa rekao, Heather je predosjećala da bi Tater zimu mogao 

provesti u Alexovoj staji u Connecticutu, a ne s ostalim 

slonovima u Tampi. 

— Proglašavam vas muţem i ţenom. 

Pogledali su se i na trenutak je izgledalo kao da su zaboravili 

na sve druge oko sebe. Na posljetku se Alex prisjetio da je 

vrijeme za poljubac i spustio je usnice na njezine. Heather nije 

bila sigurna je li joj pritom ugurao i jezik, ali to je ne bi 

iznenadilo. Dok su se ljubili, Tater ih je oboje zasuo sijenom, 

gotovo kao da ga je zamijenio za riţu. 

Svi su prasnuli u smijeh, svi osim Shebe, koja je još uvijek 

oprezno promatrala Sinjuna. 

Srebrna vrpca spala je Daisy sa zgloba, a ona odmah ispustila 

čudan usklik, bacajući se Alexu oko vrata. Podigao ju je i 

zavrtio, briţno je grleći kako ne bi ozlijedio bebu.

Kad se konačno zaustavio, ponovno ju je poljubio. — Imam 

najbolju ţenu od svih koje su ušle u obitelj Markov! 

Pikantan Daisyn pogled čak se i Heather učinio simpatičnim. — 

A ja sam se domogla najboljeg muţa u obitelji Markov! 

Toliko su bili blesavi, da joj je postalo neugodno. No, u 

međuvremenu se i ona rasplakala. Ipak voli hepiend. 

A onda je iznenada shvatila da uopće nije riječ o kraju. 

Osmotrila je voljene ljude oko sebe i shvatila da se svi spremaju 

za novi početak. 

SVRŠETAK

Susan Elizabeth Phillips Andjeoska ljubav

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?