Views
3 months ago

Iznad Tebe PDF za web

142 U Isusu Kristu imamo

142 U Isusu Kristu imamo otkupljenje i oproštenje grijeha! (Kol 1, 13) svoje majke, niti svojeg djeteta. Suoči se s problemom, ne paničari. Bogu je sve moguće, ne odustaj od penjanja na prozore ako su sva vrata zatvorena. Ako ni prozori nisu otvoreni, imamo dimnjake, kripte, tunele, podrume; negdje u Pismu prekrasno piše: »S Bogom svojim preskačem zidine.« Imaš autoritet Isusova imena, pa naređuj gorama da se premjeste na »Najveći grešnici imaju more. Posti. Čini pokoru. Leži s križem najveće pravo na moje milosrđe«, reče Isus svetoj Faustini. na podu svoje sobe i I još: «Najbjedniji će grešnici ponavljaj u suzama tisuću puta: »Isuse, smi- postati najveći sveci, samo ako se pouzdaju u mene!« luj mi se!« Naš Bog je predivan, nema što ne bi učinio za nas. »Najveći grešnici imaju najveće pravo na moje milosrđe«, reče Isus svetoj Faustini. I još: «Najbjedniji će grešnici postati najveći sveci, samo ako se pouzdaju u mene!« Bog diže iz blata, oživljuje mrtve, izvlači iz groba. Dakle nema očajavanja. Kajne otschavajenzi, kako se kaže na njemačkome. Nedavno se vratih iz Austrije, gdje sam držao u rukama posudu s crvenkastim zgrušanim tragovima krvi u kojoj je hostija, nakon pretvorbe, prokrvarila. Od nekoliko kapljica krvi na njoj nastala je kao jedna velika rana te se zapravo cijelo Tijelo Kristovo u obliku te hostije pretvorilo u Krv. A ja svaki dan sudjelujem u tomu čudu!!! Isto čudo, sveta misa! Krist nam je sebe ostavio u svojoj Krvi, jer život je uistinu krvav. Što sve u patnjama moramo proći, da se smrzneš. Ali baš taj oganj s oltara zagrijava naše puteve i naše biće i naše drage koje stavljamo na oltar. Blizu Jaganjca. U istom danu posjetili smo jedno svetište gdje se čuva slika Isusa na križnom putu, koja je u

povijesti više puta ispuštala krvavi znoj. Opet čudo, nekako slično. Sve je milost, sve je čudo Kao da nam Gospodin želi reći: »Ne možeš bez križa. Križ je strašna bol. Ali znaj da sam s tobom u svemu što nosiš i trpiš.« Čudilo me kako takve stvarnosti (vjere) nisu neka vijest danas. Čudo krvareće hostije stoji u svetohraništu, slika na zidu, a ljudi malo, sve manje… Današnjemu je čovjeku čudo takve vrste potpuno nevažno. A sve je više i predmet hule i podsmjeha. Nema Boga. Sve smijem. Ali tako je bilo i u vrijeme Gospodina; nisu ga prepoznali, nisu ga doživjeli, ostali su bez čuda – život im je ostao voda, a mogao je biti vino. Čini mi se da je Einstein rekao: »Život možemo promatrati kao da nam je sve u njemu čudo ili kao da nam ništa u njemu nije čudo.« Ako smo zadovoljni isključivo čudesima s područja materijalnoga, onda imamo ljuske na očima, kao Pavao prije Damaska. Ja osobno vjerujem u čuda i molim za čuda i nadam se čudima. Naše vjerske prakse bez čuda, ostaju samo vjerske prakse, vršene iz kurtoazije i lagane, kao, prisile, jer »mora se ići i pokazati«. Budući da je sve milost, onda su i stvari koje inače ne bismo svrstali u tu kategoriju milosne, jer nismo baš uvjereni u to da Bog radi po sitnicama, detaljima, običnim i uobičajenim stvarima… Naprimjer, po knjizi! Evo, u ruke mi je uletjela jedna odlična knjiga, kao milost u vrijeme korizme. Naslov knjige je Jači od mržnje, a nakladu potpisuje »Verbum«. To djelo pripada onim must have knjigama, koje nas šokiraju, šamaraju, blamiraju, čak osuđuju; vrše premetačinu/raciju naših ustaljenosti, vraćaju nam sliku > iznad tebe zora sviće < Zlo neće imati zadnju riječ... 143