Views
3 weeks ago

Iznad Tebe PDF za web

168 U Isusu Kristu imamo

168 U Isusu Kristu imamo otkupljenje i oproštenje grijeha! (Kol 1, 13) štilju, na kojem će se dijeliti pečati za sudjelovanje. Ljudi pate neopisivo, u obiteljima, s djecom, bez djece, u boleštinama. Ljudi su se odvojili od molitve i sakramenata, kumovi na krizmi padaju u nesvijest od kredita Nezgodno nam papa ruši za darove. Sjede u crkvi, komociju, krši rutinu, razbija a na izborima glasuju nesretni status quo. za ljude koji opravdavaju klanje Hrvata i Slovenaca, silovanje žena, bacanje žive djece u jame, u Macelju 1945. Ljudi više ne reagiraju na nenormalne pojave, gube smisao egzistencije. A papa se baš njima i takvima želi spustiti, pred njima ogoliti, služiti, opominjati blagošću, ne gubeći na radikalnosti i autentičnosti Kristovih spasonosnih stajališta. Zato naš papa podupire pokrete nove evangelizacije, koje će neki u svećenstvu, nažalost, nazvati sektama; izlazi iz okvira (jer je sve izašlo iz okvira i trebamo trčati za »stotom ovcom«), svojom normalnošću ruši predrasude prema katolicima, sjeda za stol sa svima koji žele sjesti za stol (baš kao Gospodin); zato neumorno traži izgubljene i razočarane, prlja se njihovim blatom i dijeli njihove suze, dozvoljava da ga zagrle, negrljeni i nevoljeni. Nezgodno nam papa ruši komociju, krši rutinu, razbija nesretni status quo. Svojim hrabrim iskoracima drznuo se išamarati uspavanost srdaca, mlakost savjesti, uljuljkanost i struktura i individua u sheme i stručno sročene pastoralne programe i planove. Papa nas blago šokira, da bismo se otrijeznili iz svoje melankolične hiperventilacije. Da, papa ponekad izrekne a ne ispekne, zaleti se, razoruža svoj ugled, ponekad ubaci koju svoju osobnu misao, ne

dokraja definiranu, nekad možda i povrijedi nekoga … Ponekad se spetlja, blamira, zaboravi na ljude i demone. Ali papa nije robot! Papa nije stroj za lijepe i uvijek ispravne izričaje! On je samo čovjek! Mislim da baš tim čovještvom i čovjekoljubljem najiskrenije dolazi do ljudi, koji zbog vlastitih pogrješaka shvaćaju da je »biti čovjek« zapravo jednako onomu »pogriješiti« te znaju da pogriješiti ne označava odmah tragediju. »On to ne bi smio, on je papa!« Eh, da, svašta i ti i ja ne bismo smjeli činiti, pa smo činili i činimo i činit ćemo u svojoj slabosti. Nasuprot takvu mišljenju postoji budalasto mišljenje samokanoniziranih vjernika koji su prepuni slabosti i loših sklonosti i grijeha i zločestoće ali ništa od toga ne priznaju. Papa nas želi osvijestiti, da se vratimo Isusu iz evanđelja i da Crkva bude kvasac, a ne kvas (ocat) svijeta. Kakva korist od naših mozganja i nevoljkosti da išta hrabro pokrenemo u duhu današnjih potreba, kada zatvaramo oči pred činjenicama kojima smo okruženi: djeca već u osnovnoj školi seksualno eksperimentiraju, trgovinski centri zamijenili su nedjeljnu misu, droga, kocka i psovka postale su općeprihvatljive uobičajene pojave, gluma, pjesma i knjiga pretvorene su u golotinju, vulgarnost i perverziju, brakovi su masovno razbijeni, »civilizacija smrti« samo što ne eruptira i ne spali svijet atomskom energijom; despotizam novca, karijere i uspjeha, robotizacija čovjeka, nihilizam, moralni relativizam, tehnologija i moda koja ubija duh obožavajući tijelo, neposlušnost i frustracije u samostanima, skandali, razarajući kultovi i praznovjerje, život katolika milijunima svjetlosnih godina dalek od posta i pokore koje zahtijeva Majka Božja; stvaranje »raja na zemlji«, koji > iznad tebe zora sviće < Zlo neće imati zadnju riječ... 169

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova