Views
3 months ago

Iznad Tebe PDF za web

172 Koliko je raznih i

172 Koliko je raznih i radikalno drukčijih misli i smjerova u Crkvi, koje predstavljaju bogatstvo, dok se ne razbahate, nametnu i ne osile. Pogledajmo samo, koliki su »vjernici« postali upravo agresivni, čim se spomene Crkva, vjera, molitva. Nešto se gorko događa u duhovnom prostoru U Isusu Kristu imamo otkupljenje i oproštenje grijeha! (Kol 1, 13) Gorčina je tako snažna i jaka, da se može rezati nožem. Kiretom, rekli bismo. Pa taj evidentni mnogodimenzijski egzodus iz Crkve, prodaja samostana i crkava na Zapadu; nestanak svake pobožnosti; bujica svakojakih samovolja u župama i redovničkim zajednicama, koncentrirani krugovi poganstva, razne lažne »objave«… Svećenici koji su upali u ovisnosti, u teške grijehe, i ne mogu se izvući iz živog blata, ne znajući komu bi se povjerili, gdje potražili pomoć, bez osude i odbacivanja… Razne teologije oslobođenja, oslobodilačke, oslobođene, slobodne od slobode… »Katolički« političari koji potpisuju krvavu egzekuciju nerođene djece… Kriza zvanja… Mentalitet svijeta, u kojem čovjek uopće nije važan… Izbjeglice, pa obzirnost prema drugim religijama… Čudno je da papa uopće može zaspati, čudno je da nema burn out sindrom. Papa je razapet! Papa je zalog i temelj jedinstva katolika: da nema njega, raspali bismo se u sto tisuća zajednica, kao protestanti. »Udari pastira, razbježat će se ovce.« Razmišljajmo o tome. Molimo za Papu! Kad se sve uzme u obzir, zar nije čudo Božje da Crkva uopće i postoji? Ne samo to, već i da se razvija, raste, da prodire u zemlje gdje nema slobode, gdje su kršćani mučeni i ubijani? Samo zbog svete glave, usprkos grešnosti tijela,

zajednica Kristovih učenika živi i baš se po progonstvu čisti i obnavlja. Krize i »bakterije« u Crkvi zapravo čine kontraefekt, suprotno od onoga što su joj zamislili neprijatelji. Dapače, Crkva mora biti progonjena u nekom smislu, jer tada je uistinu Kristova. Neka nam uzmu sve, znat ćemo kako u katakombama. Papa svojom Gore je od katakomba pristupačnošću ostvaruje ulizivanje strukturama, danas živu sliku Gospodina Isusa, koji nikoga nije odbacio, zanemario ili odbio. strah od reakcije, zatvaranje u kompromise. Ne smijemo pod svaku cijenu zadržati privilegije i beneficije. Najgori je taj kompromis sa svijetom – koji je i razapeo Gospodina. Ako Crkva na čelu s papom vrši svoje poslanje, nema se čega bojati. Prolazit će Golgotu, ali istovremeno punit će stanovnicima nebeski Jeruzalem. Papa svojom pristupačnošću ostvaruje danas živu sliku Gospodina Isusa, koji nikoga nije odbacio, zanemario ili odbio. Gospodin nijednom riječju ne spominje okupatore svoje domovine (Rimljane), niti vodi političke rasprave i dvosmislene dogovore. Propovijeda kraljevstvo nebesko i uči moliti, praštati, tražiti Boga kojega revolucionarno naziva »Tatom«. Papi također zamjeraju jer ga »vole mediji«. Možda ga vole jer otvara Crkvu svijetu, jer otvara Crkvu medijima, jer je autentičan u svojem poslanju? Možda je to i neka igra, možda će ga ti mediji jednom i »pokopati«? Tko će znati sve. Ja ne znam. Ja znam ovo: kad vjeru lišimo natprirodnoga (jer se bojimo riskirati), onda postajemo folklorno i socijalno društvance, koje ne plače nad propašću duša, ne moli slamajući srce, ne zaziva žarko Svetog > iznad tebe zora sviće < Zlo neće imati zadnju riječ... 173

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova