Views
2 weeks ago

Iznad Tebe PDF za web

16 Nevjerojatno je ono

16 Nevjerojatno je ono što ću sada napisati, a čega sam se nekako ovih post-zimskih dana, tmu rnih od hladnoće i ostataka snijega, sasvim slučajno prisjetio Vratite se meni svim srcem svojim! (Jl 2, 12) Studirajući u Poljskoj, ne sjećam se da sam ikada, ali baš doslovno ikada, čuo neki – vic. Poljaci, jednostavno – koliko ja znam – nemaju viceva, ne poznaju takvu vrstu konverzacije, zabave. Ne samo to. Kad se okupe na feštama, malokad pjevaju. Zapravo ne znam ni jednu jedinu poljsku narodnu pjesmu (bio sam ondje sedam punih godina), a samo sevdaha znam, odokativno, odnosno oduhativno, barem osamdeset, a gdje su još i zagorske, prigorske, podgorske, nadgorske pjesme... Ne znam točno što je uzrok tomu. To ne znači da su Poljaci nezanimljivi ili baš tako različiti od nas. Jednostavno, toga tamo nema. Mislim da je i humor neka vrsta posebnoga Božjeg dara i blagoslova. Paradoksalno je, promatrajući našu širu »regiju«, da tako krasno pjevamo, da smo majstori humora (osobito naši Bosanđerosi, to je nešto neopisivo, koliko se znaju šaliti i što sve neće izmisliti), a u stvarnim te u političkim i medijskim i svakim drugim ratovima – neshvatljive okrutnosti. Humor svakako može biti i maska. Tko pjeva, može ponekad i zlo misliti. Ali, kad se odstrane anomalije duha, ostaje činjenica – Bog nas je nadario kreativnom, šarenom, proljetnom, pozitivnom dušom. Usprkos bijednu crnilu kojim nas dave (ponajviše) zavedeni kvislinzi medija »ob-

novljenih svjetskih poredaka« imamo tu Božju, svakako, milost da (još uvijek) nismo sasvim klonuli i pokleknuli od uzastopne paljbe u svim dimenzijama po svim umovima. Nikada nisam započeo tekst nekim vicom, pa započinjem sada, jer sam oduševljen genijem naših vicotvoraca. Ovo dobih e-poštom, ali, nažalost, ne znam autora: »Ovako je neki mladić u Hrvatskoj, pišući službeno pismo nadležnima, pokušao izbjeći vojnu obvezu, u ono vrijeme dok je još postojala: ‘Poštovani gospodine ministre, dopustite mi da Vam objasnim svoju situaciju, u nadi da ćete riješiti moj slučaj. Trenutno čekam poziv za vojsku, ali Vas molim da me izuzmete. Imam 23 godine, oženjen sam 47-godišnjom udovicom, koja ima kćer od 26 godina, kojom je oženjen moj otac. Tako da je zapravo moj otac postao meni zet, a u isto vrijeme i moja žena je mojemu ocu punica, a kći moje žene meni je maćeha. Nedavno smo dobili sina. To je dijete brat očeve žene, te zet mojega oca, a u isto vrijeme i meni je stric jer je brat moje maćehe. Nedavno je i žena mojega oca rodila njihovo dijete. To je dijete moj polubrat jer je sin mojeg oca, a u isto vrijeme i moj unuk, jer je sin ženine kćeri. Dakle ja sam brat svojeg unuka. Ja sam i otac ženine kćeri te brat njezina sina. Jasno je onda da sam ja sam sebi djed. Nadam se da sam Vam sve potanko i jasno objasnio. Hvala na odgovoru.’ > iznad tebe zora sviće < O pravu na milosrđe... U odgovoru iz Ministarstva je pisalo da se dotična osoba permanentno razrješuje vojničke dužnosti zbog sumnje u psihičku nestabilnost izazvanu kaotičnim odnosima unutar obitelji.« Zar to nije presmiješno? Nema vulgarnosti, 17

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova