Views
2 months ago

Iznad Tebe PDF za web

18 nikoga ne vrijeđa, a

18 nikoga ne vrijeđa, a opet je smiješno! Dobro je znati se našaliti, znati pjevati, znati gledati šire, znati praštati i znati granicu svega. Vratite se meni svim srcem svojim! (Jl 2, 12) Osobito je dobro znati – živjeti DANAS. O tomu često razmišljam posljednjih godina. Gledam koliko je duša zarobljenih svjesno i nesvjesno, u tamnicama onoga »jučer« i slomljeno od strahova i tjeskoba zbog Ne smiješ dopustiti da ti Đavao onoga »sutra«. Prava je mudrost danas sreću, tvoje zajedništvo s Isusom. ukrade danas tvoj mir i tvoju proživjeti dan, danas uzdignuti svoje srce k Gospodinu, danas izdržati borbe. Na nekom mjestu u evanđelju piše da je »dovoljno svakomu danu muke njegove«. Mnogi od nas upali su u zamku onoga »sutra« – sutra ćemo živjeti, danas još nećemo. »Sutra, kada dobijem drugi posao, sutra kad se oženim, sutra kada dođe dijete, sutra, kad kupim novi automobil...« »Danas mi još ne treba molitva, pokora, obraćenje, Bog...« Mnogi vjernici upadaju u zamku neprestana kopkanja po onomu »jučer« – ranjeni smo od bližnjih, pa ne možemo naprijed, boli nas i trpimo i mučimo se i vrtimo se u krug zbog padova i grijeha, slabosti i mâna, povrijeđenosti i odbačenosti koje smo doživjeli nekada davno. Sve nas to danas guši, uznemirava, stvara nesanicu i počesto obolijevamo od tih tereta prošlosti. Pavao negdje kaže: »Za slobodu nas je Krist oslobodio!« Neke će rane sigurno dugo peći i peckati, ali imamo melem: rane našega Gospodina. Ne smiješ dopustiti da ti Đavao ukrade danas tvoj mir i tvoju sreću, tvoje zajedništvo s Isusom. Oprosti, zaboravi, pusti, ako treba potraži i stručnu pomoć, ali ustani i hodi, jer vjera te tvoja spasila.

»Ne, gospođo i sestro, djeca vam nisu opsjednuta, ona su ogorčena« Otkrio sam kako je mnogima mnogo lakše reći: »Opsjednut sam«, nego: »Trebam psihološku pomoć.« Jednom mi je tako, prigodom neke duhovne obnove, pristupila osoba zamolivši za pomoć jer su joj »djeca opsjednuta«. To su joj potvrdili i neki duhovnjaci, a i »svima je sve jasno«, jer djeca na seminarima viču, imaju »reakcije« na molitvu... Mene su učili da uvijek prvo trebam gledati prirodno, pa tek onda natprirodno. I stotine se puta to pokazalo spasonosnim. Bilo mi je uistinu žao te vjernice, iscrpljene putovanjima od nemila do nedraga, kojoj je srce krvarilo, a novčanik se zbog hodočašćenja drastično smanjivao u obimu, da ne pričam o osudi susjeda i kolega, te o stotinama raznih dobronamjernih savjeta i prijedloga. Zato sam dublje zagrebao pod površinu te sam otkrio kako je njezin suprug, otac djece, teški alkoholičar i zlostavljač, lijenčina koja je sve živo prokockala i sa svima se posvađala. Naravno da su djeca u traumi. Prisustvovati svađama roditelja, dolascima hitne pomoći i policije, urlanju i prijetnjama lopatom i sjekirom, biti čudno gledani u školi, slušati šaputanja iza leđa... Ne, gospođo i sestro, djeca vam nisu opsjednuta, ona su ogorčena, možda i depresivna, ona viču u svojim nutrinama, te zatim viču u crkvi, ona su teško duševno i emocionalno povrijeđena. Odgovor nije u nedoglednim posjetima »čudotvorcima«, u grčevitim traženjima brzih i naglih iscjeljenja svega što se događalo prethodnih trideset godina... Odgovor je u sljedećemu: povežite molitvu s darom praštanja, koji vam Gospodin sigurno nudi, te poduzmite nešto »fizički« (ne u odnosu na muža), nešto stvarno, zauz- > iznad tebe zora sviće < O pravu na milosrđe... 19

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova