Views
4 months ago

Iznad Tebe PDF za web

38 Bog je udahnuo svoj

38 Bog je udahnuo svoj Duh u Adama udahnjujući mu život (Postanak 2, 7). Kad se Duh Sveti spustio nad vjernike na rođendan kršćanske Crkve, na dan Pedesetnice, jedna od manifestacija Duha bio je »huk vjetra« (Djela apostolska 2, 2). Novi zavjet prevodi grčku riječ pno-aj kao ‘vjetar’, a ta riječ dolazi od pneh, što znači ‘duboko disati’. Isus će se vratiti na zemlju i uspostaviti svoje kraljevstvo (Izaija 9, 7; Otkrivenje 20, 4 – 6 i dr.). U ovom vremenu Isus tjelesno prebiva sa svojim narodom na zemlji u svetohraništu. Tajna naše vjere je ta da je Gospodin uzašao na nebo, a ipak je ostao s nama. Kruh na oltaru postaje Tijelom Kristovim djelovanjem Duha Svetoga, po pomazanim svećeničkim rukama. Osmi blagdan: Vratite se meni svim srcem svojim! (Jl 2, 12) Hanuka – taj blagdan, prorokovan u Danijelu 8, 9 – 14, slavio je čišćenje Hrama nakon što je bio osvojen od Antioha Epifana u II. stoljeću. Slavio se nakon deset lunarnih krugova, tj. 280. dana židovske godine. Hanuka danas predstavlja devet lampica menore – svijećnjaka, koje simboliziraju pobjedu i novi život. Dijete je rođeno nakon otprilike 280 dana od začeća. To dijete (on ili ona) posjeduje vječnu dušu. Ta će duša živjeti vječno – ili u radosti u nebu ili u žalosti u paklu. Blagdan Hanuke podsjeća i na čudo koje se tada dogodilo: u svjetiljci Hrama bilo je ulja samo za jedan dan, no ulje je dostajalo za još osam dana. Isus je svjetlo svijeta (Ivan 8, 12). Jedan je dan u našim očima kao tisuću godina u Božjim očima (Psalam 90, 4). Tako se vječnost smatra »osmim danom stvaranja«, odnosno dovršetkom svega u Isusu Kristu, koji dolazi sa svojim anđelima, da

vlada u novom nebu i novoj zemlji. Kako čudesno! Sve se slaže! Ti i ja smo ljubljena i očekivana, željena, planirana, najmilija djeca Božja! Znamo li koliko u židovskom Zakonu ima pravila, kojih su se gotovo fanatično držali farizeji, a i danas oni Židovi koji žive ortodoksnim načinom života? Točno 248! A toliko je i kostiju u ljudskom tijelu! Kršeći Božje zakone, gubimo stup života i rušimo se, ostajući bez snage »Ali bezbožnici ... ovako krivo misle i mudruju: ‘Potlačimo ubogoga pravednika... Neka naša snaga bude zakon pravde, jer ono što je slabo nije ni za što...’ (…) … zloća ih njihova zasljepljuje. (...) Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavlovom je zavišću smrt došla u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.« (Mudr 1, 16 – 2, 24) Tko je veći siromah (ubog) od nerođenog djeteta, koje nema baš ništa u toj posteljici i plodnoj vodi u kojoj raste? (Podsjećam, pri stvaranju: »Duh je lebdio nad vodama...« Znakovito!) Tko je pravedniji od nerođenog djeteta, koje nikomu ništa loše nije i ne može učiniti, koje je potpuno nedužno, upravo sveto, u majčinoj utrobi? U tom citatu iz Knjige mudrosti savršeno je opisana današnja situacija pokazivanja snage zakona nad onime što je slabo, pa time nije ni za što. Bolesna djeca, neplanirana, neželjena djeca, djeca sa Downovim sindromom i ostalim sindromima, djeca siromašnih roditelja, mladih, neškolovanih, nezaposlenih, djeca roditelja različitih narodnosti ili vjeroispovijesti... Svaki razlog je dovoljno dobar da se legalizirano usmrte: smetaju im. Smatram da abortus nije ništa drugo nego čin nasilja i nad ženom i djetetom. Herod > iznad tebe zora sviće < O pravu na milosrđe... 39

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova