Views
3 months ago

Iznad Tebe PDF za web

84 nekim sudom samo

84 nekim sudom samo potvrditi tu potvrdu ovog suda. Ako i dalje ne vidimo gdje se nalazimo, onda smo zaista slijepi. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude! (Jer 7, 23) Mnogi vjernici danas imaju dojam da nam nešto nedostaje. Imamo krasnu strukturu, institucije, planove. Od stoljeća sedmog imamo vjeru. Djeca nam još obavljaju prvu pričest, a mladi još uvijek obavljaju krizmu. Hvala Bogu na tome. Ali nešto nedostaje. Nekako kao da smo kao Crkva postali više kao neka socijalna ustanova, s lijepim humanističkim programom, prezentacijom umjetnina u katedralama i poželjnom prisutnošću klera na tradicionalnim svečanostima, kako religioznim, tako i nereligioznim. Intenzivno razmišljah o tome nekom misterioznom nedostatku ili manjku, koji se osjeća, a ne može ga se lako definirati. Da nam možda ne nedostaje – nadnaravnoga? Možda smo se previše zatvorili u intelekt, u racionalno, u folklor također? Birokracija, službene dužnosti, sastančenja, uniformiranost. »Trebalo je ovo činiti, a ono ne propustiti«, negdje u evanđelju govori Gospodin. Kad se obraća farizejima. Imam osjećaj da se pretjerano držimo ideje statusa quo, nauštrb duhovnog poslanja vjernika, kako posvećenih, tako i laika, ne dopuštajući tako da nas zahvati sila i obnova, iznenađenja i vjetar Duha Svetoga. Previše nade polažemo u ljudsko, premalo u božansko. Sjećam se, naprimjer, kad sam bio bogoslov u Krakovu, kako su njihovi biskupi povodom slične situacije s pitanjem abortusa negdje, čini mi se, prije 2000. godine, pismom pozvali sve crkvene ustanove (samostane, župe, bolnice s kapelama, udruge i zajednice) da do zaključka tadašnjega i tamošnjeg suda mole i poste na nakanu poštivanja života od začeća do prirodne smrti. Iako je sve govorilo da će sličan zakon proći, ipak nije

prošao, jer se nešto dogodilo u duhovnom svijetu. Ja čvrsto vjerujem da je to tako. I Gospa u Fátimi kaže da molitvom i žrtvom možemo spriječiti mnoga zla. Zaključujem: živimo i radimo u naravnomu, ali ako zanemarimo nadnaravno, postajemo »sol koja je obljutavila«, kako nas opominje Gospodin. »Tražite najprije kraljevstvo nebesko, a sve ostalo bit će vam nadodano«, kaže također Gospodin. Smatram da na sve što se danas događa u svijetu, pa tako i u svijetu naših obitelji te u svijetu naše vjerske obitelji, trebamo gledati s perspektive neba. Ovozemaljska rješenja često nisu nebeska Sa svime onime što svijet danas proživljava, pa tako i mi u tom svijetu, ne možemo se održati oslanjajući se na samo ovozemaljske pomoći i utjehe. Kako bi bilo dobro, kada bismo, primjera radi, vratili karizmatske seminare, u smislu okupljanja tisuća ljudi, kako smo to nekada imali. Bez obzira na to što su se pritom pojavljivale razne nepoznanice, dvojbe, nesporazumi, kriva tumačenja stvari, trzavice, upitnici… Mislim da su koristi od takvih susreta bile kudikamo veće. Pa zar posvuda ne postoje razmirice, zar nije to normala i klasika ljudskih odnosa, zar je to zaista nekakav nepremostiv problem? Da ne bi bilo kaosa i nereda i nemira, Crkva treba nadzirati i ispravljati, sudjelovati i produbljivati, koriti ako treba, ali ne – zabranjivati! »Zabranama se ništa ne postiže«, kako danas prečesto slušamo od svijeta. Možda bismo u toj materiji trebali taj svijet poslušati? Naravno, to je samo jedan aspekt mogućnosti u smislu duhovnog preobražaja naših prilika. Na tim sam seminari- > iznad tebe zora sviće < Bog želi usrećiti milosrđem 85

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova