Views
10 months ago

Iznad Tebe zora sviće

120 U Isusu Kristu imamo

120 U Isusu Kristu imamo otkupljenje i oproštenje grijeha! (Kol 1, 13) sa mnom, da uporno tolerira moje greške, da mi je tako neizrecivo i stvarno milosrdan. Nedokučivo mi je Božje usmjerenje i nadahnuće, da utemeljim jedan apostolat za život, ja, koji sam bio i ostao buntovna, neposlušna, ignorantna, neprilagođena, lijena, neumjerena, tvrdoglava i samovoljna šaka jada. Jedino što imam lijepe titule, ali ono, baš cool. Naprimjer: »mnogopoštovani«. To bih si nekamo tetovirao, još biram mjesto na klerotijelu. Ozbiljno, imao sam čvrsto zacrtan put i točno određene zamisli za svoj život, ali sve je krenulo i ispalo fundamentalno drukčije! Želio sam pobožno uživati u samostanskomu miru, puno čitati i proučavati, baviti se poviješću i umjetnošću; u duši sam naime pjesnik (između ostaloga, inicijator smjera tzv. klerezije, kleropoezije). Međutim Gospodin me milostivo »oslobodio« mojih planova i danas sam više na terenu negoli u samostanu, posjećujem braću beskućnike, zatrpan sam pelenama i rupčićima za guzu, svakodnevno imam razgovore u široku smislu pojma »života«: od onih koji ne žele djecu, do onih koji silno žele, a ne mogu imati djecu. Da ne nabrajam dalje, ali ipak hoću: seminari, avioni, bdjenja, različite grupe i zajednice nove evangelizacije, obilasci naših kuća za smještaj majka i djece, podizanje spomenika, blagoslovi grobova, mirenje zavađenih bračnih parova, pa čak i organizacija jedne nove, ali odlične grupe duhovno-duševne terapije; planova napretek. Želio bih, između ostaloga, posvetiti vrijeme i snage oboljelima od AIDS-a, nekako me na to Gospodin odavna nadahnjuje, silno želim konkretnije pomagati zlostavljanim ženama… Nema gdje me nema. Potpuno izvrnuti plan, za uvrnuta fratra. Ništa od mirna života, ali barem imam dobar auto, redovitu plaću i triput dnevno topli obrok: dakle još uvijek

jesam fratar (he-he). Ja u mozgu imam zauvijek zabetonirano ono što me aman učila rahat-lokum majka Bosanka: »Živi bolan sa svima Drugim riječima, ja ne mogu lijepo, al› ako vidiš mirno spavati, odnosno jesti nepravdu, ne budi šonjo, jer ću te se odreć sarmu i gledati Ljubav je u vele gradu ako znam da netko u Večernjem.« Drugim blizu trpi, plače ili gladuje. riječima, ja ne mogu mirno spavati, odnosno jesti sarmu i gledati Ljubav je u velegradu ako znam da netko blizu trpi, plače ili gladuje. Ne mogu, neću. To mi je usađeno, nisam ja kriv. I valjda je Gospodin tu moju crtu nekako istaknuo, pa po njoj počeo pisati neku svoju oriđiđi priču, a dotakao me nevjerojatno još na samom početku mojega redovničkog puta, po molitvi jednoga našega starog patra. Tad sam doživio ono što karizmatici zovu »krštenjem u Duhu Svetom« i vrlo jasno (no ne bez otpora) skužio u što i za što me Bog poziva. Dosad smo u našim udrugama, isključivo zahvaljujući pomoći odozgo, bez ikakve dvojbe, zahvaljujući samo Božjoj milosti i kao svjedoci onoga iz evanđelja »dat će vam se u onaj čas što ćete reći«, spasili dakle tisuće djece od nasilna usmrćenja abortusom, a time i tisuće roditelja od očaja i beznađa te sigurno tisuće brakova od raspada sustava. Spašavanjem jednog djeteta, spašene su generacije! Slava Bogu! Taj plod molitve i djelovanja jasan je znak da sam, usprkos svojim ograničenjima, vidljivima »iz aviona«, ipak prepoznao svoj životni put i da kročim njime, bez obzira na trnje i kamenje. A kada čovjek prepozna svoju misiju, onda ima ispunjeni život i zadovoljstvo življenja. I ja sam danas sretan, iako mi je Gospodin pomrsio ideje i moj vlak skrenuo > iznad tebe zora sviće < Zlo neće imati zadnju riječ... 121

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova