Views
10 months ago

Iznad Tebe zora sviće

122 U Isusu Kristu imamo

122 U Isusu Kristu imamo otkupljenje i oproštenje grijeha! (Kol 1, 13) na drugu prugu. Često kažem (nekim) mladima: nesretni ste jer imate 30 godina a niste u braku, nemate djecu, niste se razapeli za drugoga, tražite samo ugodu, pa i religioznu ugodu, naveliko filozofirate, obilazite sve moguće duhovnjake i tražite godinama nešto i jaučete jer vas »Bog ne čuje«. Izvolite se prvo lijepo malo smiriti, spustite mrvicu kriterije, ne kukajte više i konstantno nad ranama od prije pola stoljeća, obucite nešto lijepo iz Bershke (ne previše dekadentno, ofkors), pomolite se bez grča i paralize (za takve stvari sveti Josip je d best), izvedite se na kavu i nakon godinu dana hodanja pozovite me na svadbu (za koju u prethodnih navedenih 30 godina prikupite barem dio love za troškove). Gdje ću se opet i opet blamirati pred gostima, pjevajući Zvijezda tjera mjeseca, na radost stotinu Samsunga i Huaweija. Malo se šalim, a malo i ne. Daj budi normalan. Kao svećenik primam izobilno, kako danas Hrvati katolici kažu, »negativne energije«, jer malo tko mi u biti dolazi s nekim lijepim događajima: sprovodi, spontani pobačaji, psihički slomovi, umirući, tumori, rastave, delikvencija… Pa se moram više i šaliti, da ne potonem. Da nisam zaljubljen u svoj poziv, makar ga i milijun puta krivo, nevjerno, mlako živio, ne bih izdržao tu svu navalu pesimizma i crnila. Ali koje li radosti, koje li sreće, kojeg li oduševljenja kad mi djevojka od 19 godina javi: »Patre, ipak ću roditi!« Ma neopisivo! I začudo, odmah nosi »dijete«, a do jučer su joj govorili da nosi »zigotu«. Kako bih volio da se naš narod obrati, da služimo svi životu, da otvorimo svoja srca, da prepoznamo Dijete Isusa u malenom djetetu u utrobi svake majke! »Očuvaj nas od paklenoga ognja«, uči nas Gospa Fátimska, a taj oganj je tolike duše već zahvatio da ja ponekad po cijele dane mogu samo jecati: »Bože,

smiluj nam se.« Više i ne govorim »daj mi ovo ili ono«, nego samo: »Smiluj nam se.« Jer ovo je sve ukrivo. Čekaju nas zaista preteške kušnje i vremena. Kako komentiram činjenicu da je abortus vodeći uzrok smrti u svijetu? Kako komentirati sve te laži i zablude, zavođenja i strah što se nameću sve više po cijelomu svijetu? Kako komentirati da toliki ne shvaćaju da trudnica nosi – dijete? Ono najočitije postalo je »kontroverzno« i upitno. Prave od nas idiote, nudeći nam (uljudno, nasilu) svoje besmislice, protivne svakomu razumu. Što drugo može biti normalno, zdravo i ljudsko ako čovjek u majčinoj utrobi više nije – čovjek? Koji se zakon može uopće Trudnica je donedavno bila ispravno provoditi i apsolutna svetinja, danas kao održati i koristiti čovjeku ako je zakonom da je ta žena bolesna, kao da je ukleta, nesretna i osramoćena dopušteno prekinuti ovim najljepšim, najvećim, najdragocjenijim darom, čudom i čovjeku? Trudnica je život nerođenomu blagoslovom: djetetom. donedavno bila apsolutna svetinja, danas kao da je ta žena bolesna, kao da je ukleta, nesretna i osramoćena ovim najljepšim, najvećim, najdragocjenijim darom, čudom i blagoslovom: djetetom. Nama je problem to što tako misle i reagiraju »kršćani«, pustimo sada tamo neke druge. »Ako nisam kriv, zašto me udaraš?« pita okrvavljeni Isus pred Kajfom. Isto pita i taj naš najmanji bližnji, u agoniji. Gospodin se njemu i njoj suobličio, kada govori onu prestrašnu izjavu, o kojoj će ovisiti naša vječnost: > iznad tebe zora sviće < Zlo neće imati zadnju riječ... 123

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova