Views
8 months ago

Iznad Tebe zora sviće

156 U Isusu Kristu imamo

156 U Isusu Kristu imamo otkupljenje i oproštenje grijeha! (Kol 1, 13) Gospodin bez »fige u džepu«, iskreno zabrinut za duše, za budućnost, za dostojanstvo svih ljudi. Malen i skroman, a neizmjerno veći od svjetskih oholica. Sav Božji i sav za čovjeka, osobito za onoga odbačenoga i zgaženoga čovjeka; od začeća čovjeka, u bolestima čovjeka, u gladi i žeđi čovjeka, u lutanjima i u grijesima – čovjeka. Naš je papa izgleda jedna od posljednjih javnih osoba od svjetske važnosti, koja uistinu ima vjerodostojnost i koja stoji iza svojih riječi. Promatrajući globalno, on jedini govori istinu i čini istinu; služi istini i promiče istinu, u ljubavi. Zato neće ostati bez kazne, i od demona i od duhom slabovidnih ljudi. No papa ne zna za osvetu, zloću ili iskorištavanje; ne služi se lažnim obećanjima, perfidnim prisilama, kupovanjem bilo koga ili bilo čega; u njegovu poslanju nema ugnjetavanja, grabeži, foteljizacije i jamljenja. Nema korupcije i dodvoravanja. On je lider za nebo, glasnogovornik vječnosti, instruktor onostranoga; zato je poseban, zato je sasvim drugačiji i zato ću danas pisati o svojem susretu s njime. O Međugorju neću napisati niti riječi. Nezaboravan susret s Papom Na poziv vodstva Inicijative »40 dana za život« pridružio sam se šesteročlanoj grupi nas iz Hrvatske, koja je na samu Veliku srijedu (12. travnja 2017.) imala tu čast i neopisivu radost sudjelovanja u općoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu. Onamo smo došli, kao pravi Hrvati, dakako, »po vezi«, posredstvom nekoliko institucija i osoba, čija će mi imena i položaji zauvijek ostati enigma. Uglavnom, tog je dana u Rimu vladala nesnosna vrućina, na trgu se pred bazilikom okupilo desetak tisuća ljudi željnih vidjeti

i čuti Petra naših dana. Uz odgovorne u miloj nam Inicijativi, uz nas se pokrajnjim hodnicima, nakon nekoliko provjera i uza službenu pratnju, nalazila i jedna majka kojoj se pomoglo da rodi usprkos raznim problemima; plod te pomoći zove se Nika (nomen – omen: Pobjednica) i hrabra ju mama malo nosi, malo gura u kolicima, uzbuđena i sretna zbog skora susreta sa Svetim Ocem. Pomažemo joj u tome, jer su dvorišta prostrana, a hodnici dugi, vanjski je prostor popločen nezgodnim kamenim kockicama, kao stvorenima za razdrndavanje dječjih kolica. U jednom je trenutku bilo vrlo komično: ja nosim djetešce, pa guram kolica, zapinjući za kocke, omotan svečanim bijelim plaštem (kakva mi pavlini nosimo samo u posebnim prigodama), a švicarski gardisti i ostali vojnici i policajci, poredani uzduž i poprijeko cijelog trga, salutiraju i nešto vojnički uzvikuju izdvojenoj grupici, koja hrabro korača prema pročelju… Urnebesno! Ja sam se, smijuljeći, držao kao general reda (dobro da on ne čita hrvatski, he-he) i odzdravljao sa: »Buongiorno!« > iznad tebe zora sviće < Zlo neće imati zadnju riječ... Naravno, došli smo posljednji. Već pomalo ljuti zaštitari i druge osobe u različitim odijelima zadužene za red i raspored hitro nas zatražiše propusnice, uz dvadesetak puta ponovljenu zamjerku kašnjenja, a onda iznenađenje kao hladan tuš: na propusnicama je krivi datum! Sigurnosne se mjere ne mogu samo tako prijeći, ali audijencija skoro započinje… Jedan nam svećenik priskače u pomoć, tumači, gestikulira… Tisuće ljudi gleda u našem smjeru; mama traži papučicu od malene, koju držim u rukama i plaštem skrivam od sunca. Sve je puno 157

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova