Views
9 months ago

Iznad Tebe zora sviće

22 Nekima je stanje u

22 Nekima je stanje u obitelji toliko neizdrživo, a nemoćni su da išta učine, te se onda rasterećuju (čitaj: iživljavaju) unutar crkvenih struktura. Naprimjer, muž vara, laže, krade, djeca marihuizirana, mala plaća, svekrva Tyranosaurus Rex (eufemizam), unuk otišao u Švedsku i ne javlja se već godinu i pol, unuka trudna, a momak zdimio, susjedi (katolici) bacaju svakoga prvog ponedjeljka u mjesecu uroke na njihovu kuću i okućnicu... Vratite se meni svim srcem svojim! (Jl 2, 12) Prvo, tuđa je patnja svetinja, i bez obzira na to što sam malo sarkastičan (oslobodi me, Gospodine) svetinja se tuđe patnje ne dovodi u pitanje. Drugo, svi smo u nekoj svojoj patnji, nema izuzetaka. Treće, patnja se ne rješava lažnom, krivom, bolesnom, napadnom ili nasilnom pobožnošću. Takva »pobožnost« postaje samo krinka, srce ostaje nepromijenjeno, puno gorčine i otrova, a maske kad-tad padnu i nastaje još jača bol i još veća ruševina. Ono što je upadno karakteristično za takvu iskrivljenu duhovnost nekih vrlo duhovnih ljudi jest – sljepoća. Možeš objašnjavati, kumiti, zaklinjati, ali ništa. Takve će osobe brzo mijenjati svećenike, u potražnji (kupovini) onoga koji će ih »shvaćati«. Oni koji ih ne shvaćaju, postaju predmet najcrnjih tračeva i osveta, kritika i omalovažavanja. Kad mi tko dođe nakon duhovne obnove i kaže: »Mnogopoštovani oče, ganuli ste me do dna bića, sve ste tako lijepo protumačili… Svaka vam čast, hvala i slava... Da ste barem vi župnik naše župe... Da je barem moj suprug to čuo... Aureola iznad vaše glave bljesnula je u propovijedi silinom duha i istine prema meni i zadržala se ispred mojih očiju, otkrivajući mi svu bijedu ovog svijeta i mojih doma...« Tad mi se u korteksu pali kleroalarm te prije nego

što mi na čelu izbiju prvi znaci seborejskog dermatitisa, bježim glavom bez obzira, pravdajući se slabim mjehurom. Jer, nažalost, nema tu pomoći. Jedno mizerno sljepilo, koje zasljepljuje ovime: »Ja sam bolji, drugi su grešnici.« Za sljepilom slijedi samoopravdanje, pa histerija, pa nebrojene sage o žrtvovanju i ponižavanju, pa beskrajni Jedno mizerno sljepilo, koje epovi o neostvarenim zasljepljuje ovime: »Ja sam snovima... Itd. Itd. Itd. I bolji, drugi su grešnici.« nikada kraja tomu. Zanimljivo, kada takvim osobama povlađuješ i kad im pružiš malo utjehe ili pažnje, znaju u veliku broju slučajeva postati još zlobnije i zločestije. Njima se treba klanjati, one neprestano traže prva mjesta, uvažavanja, pljesak te zahvaljivanja za stvarno i zamišljeno. Nikada nisu krive, nema u njima ni trunke gadosti i bahatosti, pune su ljubavi prema svima, a njihova pobožnost je, ajmo reć, u ravni sa svetom Faustinom, iako ipak još »mrvicu poboljšana«. > iznad tebe zora sviće < O pravu na milosrđe... Vidite dragi moji, to su duševni problemi koji su se prebacili na duh, a nerijetko od toga svega trpi i tijelo. Ali velečasni koji se usudi dirnuti u to osinje gnijezdo, od »anđela na zemlji« postaje »pakleni sin samog Belzebuba«, pa i gore, ako može biti gore. Ne samo velečasni, nego i svi ostali časni. To je velik problem. Svi se ponekad suočavamo s njime. Ali kako to riješiti? Upravo sam zato tražio i pronašao jedno od mogućih rješenja: pokret Grow. Ta engleska riječ znači ‘rast’. Povijest 23

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova