Views
9 months ago

Iznad Tebe zora sviće

24 Vratite se meni svim

24 Vratite se meni svim srcem svojim! (Jl 2, 12) pokreta započinje psihičkim slomom jednoga australskog svećenika, poznata, talentirana i cijenjena, koji je nakon Drugoga svjetskog rata završio u umobolnici. Ondje je neadekvatno liječen, a te silne tablete, elektrošokovi i slične manifestacije medicinske nemoći nisu mu u procesu ozdravljenja pomogle. Štoviše, odmogle su mu. Stoga je, nakon što je malo došao k sebi, osnovao ovaj pokret, u kojemu se duhovno povezuje s duševnim. Pokret se zasniva na 12 koraka propadanja i 12 koraka uzdignuća, na razmatranju ponuđenih i obrađenih tema koje nas žele osloboditi i izliječiti raznih neprilagođenosti, slomova, stresova, moralnih, religioznih, emocionalnih i svakih drugih degradacija. Grupe su male, sastaju se jednom tjedno po dva sata i mogu biti podijeljene, naprimjer, ovako: grupa za branitelje, grupa za mlade, grupa za zaručnike, grupa za redovnike... Postoje čvrsta pravila, domaće zadaće; terapiju vode sudionici, uz poštivanje liječničkih nalaza i tijeka liječenja, ako postoji. Mudrost zabilježena u dvije korištene knjižice zaista je nevjerojatna; da sam barem to imao i poznavao u bogosloviji! Pokret je međunarodan, nedenominacijski, mogu u njemu sasvim slobodno sudjelovati i ateisti. Postoje molitve, koje mole katolici, no sve je tako uređeno da se zbog te duhovne komponente nitko ne osjeća povrijeđeno. Središte sastanka je iskren i otvoren razgovor u grupi. Bez te istinitosti o nama nema napretka i ne treba se uopće ulaziti u sve to ako se ne želi doći do korijena problema koje nosimo i pod kojima padamo. Dakle treba izgovoriti: »Da, alkoholičar sam, tabletoman, kockar, rob pornografije, mrzim brata, imam depresiju, strah me ispita...« To priznanje, to skidanje maske, to oranje po srcu, to otvaranje oči temelj je cjelovitosti i ozdravljenja, unu-

tar nas i unutar društva u kojem boravimo. Bez toga nema pomaka, nema vjerodostojnosti, nema kvalitetnih odnosa između ljudi, postoje samo rituali bez srži, hladnoća, izgubljenost u imaginacijama, Bez objektivna pogleda fikcije i laži na sve u sebe ostat ćemo na razini strane. Na zaštitnom rasplakanoga derišta, koje reži na svijet. znaku pokreta piše: karakter – istina – prijateljstvo. Bez objektivna pogleda u sebe ostat ćemo na razini rasplakanoga derišta, koje reži na svijet. »Tavoriš dane u usahloj pustinji«, kako piše u psalmu. Meni je taj pokret dao više nego moje molitvene zajednice. Zašto to kažem? Jer kada dođem, primjera radi, u svoju karizmatsku zajednicu, širim ruke, plješćem, propovijedam u sili, pjevam zatvorenih očiju, dovodim zanimljive ljude... I odem doma, noseći dalje svoju tugu, rastrganost, tjeskobe i boli, svoju ljutnju, muku i dvojbe. Da, malo se jesam oslobodio, uzdigao, okrijepio. Isus ondje radi čuda! Uživam u svojoj zajednici! Ali trebam još nešto, još nešto prije zajednice... Duhovno i duševno dvije su različite stvarnosti, iako se isprepliću i iako imaju zajedničke točke dodira. Potrebno mi je da me tko posluša i čuje, da me ne cmolje i ne grle me u sažalijevanju, da me podrže u borbama, da prihvate moje mane, bez osuđivanja i sablažnjavanja. Vidim da bi svaka naša župa trebala imati takvu grupu, u kojoj bismo priznavali da smo grešnici koji traže pomoć, jer pomoć nužno trebamo, a ne da površno utapamo svoja trpljenja u plitkim duhovnostima, koje druge i drugačije umanjuju, tuku i pokapaju. > iznad tebe zora sviće < O pravu na milosrđe... 25

Book 96
Ranjeno svjetlo
Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?
Krv Kristova